3. 2.

TEORIJA PSIHOSOCIJALNOG RAZVOJA - Erik Erikson

Erik Erikson bio je neo-freudovac koji interes s ida pomiče na ego, i sa psihoseksualnog na
psihosocijalni razvoj. On je prihvatio Freudov osnovni psihoseksualni okvir te je proširio sliku razvoja
u svakom od razvojnih stadija. Razvoj svjesnog selfa odvija se kroz čitav život i to kroz kontinuiranu
interakciju bioloških, društvenih (socijalna interakcija), okolinskih i povijesnih faktora. Normalan se
razvoj mora razumjeti u odnosu na životne okolnosti prisutne u svakoj kulturi.
U svakom od stadija psihosocijalnog razvoja ego stječe stavove i vještine koji pojedinca čine
aktivnijim pripadnikom zajednice koji pridonosi njezinu razvoju. U svakom stadiju razvoja postoji
temeljni psihološki konflikt ili kriza (negativna komponenta) koja se može razriješiti na kontinuumu
od pozitivnog do negativnog te određuje hoće li ishod razvoja u tom stadiju biti zdrav ili će razvoj
rezultirati neprilagođenošću. Krize se javljaju kao posljedica fiziološke maturacije organizma i
socijalnih zahtjeva te predstavljaju prekretnice razvoja. Tijekom razvoja javljaju se i vrline (pozitivne
komponente) koje jačaju ego i olakšavaju njegov daljnji razvoj. Optimalno rješenje krize predstavlja
“povoljan omjer” pozitivnih i negativnih komponenti. Ako dođe do nepovoljnog rješavanja krize,
razvoj ega je usporen i oštećen. Način na koji su krize ranijih stadija riješene utječe na uspjeh u
rješavanju budućih kriza - vrlo je važno da se krize rješavaju u vremenu nastanka.

3. 2. 1. STADIJI PSIHOSOCIJALNOG RAZVOJA

Stadiji psihosocijalnog razvoja javljaju se na univerzalan i neizmjenjiv način. Stadiji su genetički
determinirani i javljaju se u za njih određeno i optimalno vrijeme - načelo epigeneze.
1. Temeljno povjerenje nasuprot nepovjerenju (od rođenja do 1. godine): iz njege i odgoja punih
topline i osjetljivosti za dijete razvija se osjećaj sigurnosti i povjerenja u svijet. Do nepovjerenja
dolazi kada dijete mora predugo čekati na utjehu i kada se s njime postupa grubo, što kasnije
može dovesti do nesigurnosti i problema u interpersonalnim odnosima. Ako nadvlada povjerenje,
razvija se vrlina nade - osjećaja da će drugi ljudi biti tu kao podrška kada dođe do novih kriza. Iako
je bitno da povjerenje nadvlada, i nepovjerenje je dosta važno jer kroz njega dijete uči kome ne
treba vjerovati.
2. Nezavisnost nasuprot sramu i sumnji (od 1. do 3. godine): koristeći svoje nove mentalne i
motoričke vještine, djeca žele sama odlučivati i vršiti samostalne izbore. Razvijaju se govor i
motorne vještine. Roditelji pospješuju razvoj nezavisnosti kada djetetu omogućuju primjerenu
slobodu izbora te ga ne prisiljavaju i ne posramljuju. S druge strane, mogu mu zabranjivati
aktivnosti, što može biti štetno ograničavajuće - ako su roditelji strogi i zabranjuju ili kažnjavaju
dijete kada je nezavisno, ono tada počinje razvijati osjećaj srama ili sumnje u svoje ciljeve o kojima
razmišlja. Ako se konflikt pozitivno riješi, dolazi do razvijanja vrline volje - odlučnosti da se
samostalno donose odluke i da se samostalno postupa.
3. Poduzetnost (inicijativa) nasuprot krivnji (od 3. do 6. godine): kroz igre zamišljanja djeca
eksperimentiraju vrstama osoba kakve mogu postati. Poduzetnost - osjećaj ambicije i odgovornosti
- razvija se kada roditelji podržavaju djetetov novostečeni osjećaj svrhe. Ponašanje djece je sve
više usmjereno prema cilju. Opasnost se nalazi u tome što roditelji mogu zahtijevati previše
samokontrole i kritički se odnositi prema inicijativi svog djeteta. To kod njega dovodi do prevelike
samokontrole i prejakog osjećaja krivnje, što može rezultirati rezignacijom i odustajanjem. Ako se
konflikt pozitivno riješi, razvija se vrlina svrhe - odvažnosti da se slijede postavljeni ciljevi.
4. Sposobnost (produktivnost) nasuprot nesposobnosti (inferiornosti) (od 6. do 12. godine): u školi
djeca razvijaju sposobnosti rada i suradnje. Uče vještine koje zahtijeva kultura u kojoj žive.
 Nesposobnost ili inferiornost se razvija kada negativna iskustva kod kuće, u školi ili s vršnjacima
izazovu osjećaj manje vrijednosti. Djeca mogu imati osjećaj da nisu dovoljno sposobna da
napreduju u životu. Ako se konflikt uspješno razriješi, razvija se vrlina kompetencije - slobodnog
korištenja spretnosti i inteligencije u ispunjavanju različitih zadataka.
5. Identitet nasuprot konfuziji identiteta (zbunjenosti) (adolescencija - 12. - 20. g.): adolescenti
pokušavaju odgovoriti na pitanje „Tko sam ja?“. Vrijednosti i profesionalni ciljevi koje adolescenti
sami izabiru dovode do stvaranja trajnog osobnog spolnog i profesionalnog identiteta - stabilnog
doživljaja sebe kroz različita vremena i različite situacije. Važno je da se način na koji pojedinac
sam sebe doživljava slaže s načinom na koji ga doživljavaju dugi. U ovom periodu često dolazi do
identifikacije s pojedincima i pojedinim grupama, formiranja vlastitih grupa i zavedenosti različitim
ideologijama. Neki razvijaju i negativni identitet (traženje odobravanja u negativnim stvarima u
kojima su dobri). Negativni ishod krize identiteta dovodi do toga da pojedinac ne zna tko je, što
želi, kako ga drugi doživljavaju i koja je njegova uloga u životu i društvu. Osjeća zbunjenost i
nejasnoću glede budućih uloga u odrasloj dobi. Ako dođe do pozitivnog razrješenja krize, javlja se
vrlina vjernosti – sposobnosti da se održi slobodno obećana lojalnost osobi, grupi, uvjerenju i sl.
usprkos neminovnim kontradikcijama u sustavima vrijednosti.
6. Intimnost (prisnost) nasuprot izolaciji (otuđenosti) (rana odrasla dob - 20. - 25. g.): mlađi ljudi
izgrađuju bliske odnose s drugim ljudima, npr. s romantičnim partnerima, prijateljima i sl. Neki
pojedinci ne mogu ostvariti bliske odnose te ostaju izolirani i otuđeni. Ako se ovaj konflikt
uspješno razriješi, dolazi do razvijanja vrline ljubavi - trajne predanosti drugome iako to ponekad
zahtijeva kompromise. Vrlo je važno dobro izbalansirati intimnost i autonomiju.
7. Generativnost (stvaralaštvo) nasuprot stagnaciji (neostvarenosti) (srednja odrasla dob - 25. - 65.
g.): generativnost znači davanje idućoj generaciji putem odgoja, skrbi o drugima ili produktivnog
rada. Osobe koje to ne uspijevaju ostvariti osjećaju nedostatak značajnih postignuća. Ako se ovaj
konflikt uspješno razriješi, dolazi do razvijanja vrline brige – želje i potreba da se s drugima
podijeli vlastito znanje i iskustvo kroz odgoj djece, podučavanje, mentorstvo i sl.
8. Integritet ličnosti nasuprot očajanju (starost - od 65. g.): ljudi razmišljaju o tome kakve su osobe
bili. Integritet - doživljaj koherentnosti, smislenosti i cjelovitosti vlastitog života - proizlazi iz
osjećaja da je vrijedilo proživjeti život, onakav kakav je bio. Stariji ljudi koji su nezadovoljni svojim
životom boje se smrti. Ako dođe do pozitivnog razrješavanja krize, javlja se mudrost - cjelovitiji i
objektivniji pristup i zanimanje za život, bez obzira na blizinu smrti. S druge strane, očaj se javlja
ako osoba negativno ocijeni svoj raniji život i smatra da je bio promašen.

3. 2. 2. VALIDACIJA ERIKSONOVE TEORIJE

POZITIVNE STRANE:

✔ ova teorija razmatra cjeloživotni razvoj kao interakciju individualnih, društvenih i povijesnih
faktora
✔ ona je kroskulturalno univerzalna

✔ uvodi važan koncept krize identiteta

NEGATIVNE STRANE:

✔ teorija je dosta složena

 ✔ sadrži nejasne i literarnim jezikom opisane konstrukte koji su problematični za
operacionalizaciju
✔ postoji nedovoljna međusobna distinktnost konstrukata koji se odnose na djetinjstvo

3. 3. DOPRINOSI I OGRANIČENJA PSIHOANALITIČKE TEORIJE

Posebno jaku stranu psihoanalitičkog gledišta čini njegovo isticanje pojedinčeve jedinstvene životne
povijesti. U skladu s tim stavom, teoretičari psihoanalitičke teorije prihvaćaju kliničku metodu kojom
se podaci iz različitih izvora spajaju u detaljnu sliku funkcioniranja ličnosti određenog pojedinca.
Ona je inspirirala brojna istraživanja različitih aspekata emocionalnog i socijalnog razvoja. Usprkos
brojnim doprinosima, ova teorija više se ne nalazi među vodećim pravcima istraživanja čovjekova
razvoja, vjerojatno zbog oslanjanja isključivo na klinički pristup. K tome, mnoge psihoanalitičke
zamisli su toliko neodređene da ih je teško ili nemoguće ispitati.
Ipak, Eriksonovo široko prikazivanje promjena tijekom životnog vijeka zahvaća bit razvoja ličnosti u
svakom od glavnih razdoblja u životu.