Antun Gustav Matoš, Stara pjesma

Antun Gustav Matoš, pripovjedač, pjesnik, feljtonist i putopisac, bio je najistaknutiji hrvatski
književnik u razdoblju hrvatske moderne. U hrvatsku poeziju uveo je sonet i simbolizam po uzoru na
Charlesa Baudelairea. Također je prvi je u hrvatsku književnost uveo pejzaž kao samostalnu temu, a u
svojem dobu je najviše pridonio povezivanju hrvatske moderne i europske književnosti. Pisao je
poeziju i prozu, a okušao se i u dramskom stvaralaštvu. Simbolizam se očituje u formalnom
savršenstvu i sugestivnom izrazu, te u pjesmama ima obilježja impresionizma. Najčešće su teme:
domoljublje, pejzaž i ljubav.
Stara pjesma pripada domoljubnoj lirici. Pisana je u formi soneta, dva katrena i dva terceta.
Čvrsta forma ostvarena je dvanaestercem i rimom koja je u katrenama ukrštena, a terceti su povezani
rimom dee, dff. Prevladava dvanaesterac, u nekim dijelovima trinaesterac, te jedan deseterac. Tema
pjesme je stanje u Hrvatskoj u vrijeme Austro-Ugarske, nakon što se Matoš vratio iz prognanstva.
Pjesnik se obraća svome narodu, Hrvatima. Kritizira ih zbog njihove manjkavosti da učine išta za
svoju domovinu: „Čemu iskren razum,…/ Čemu polet duše i srce,…/ Usred kukavica čemu krepost
diva?“ U prve dvije strofe nalazimo satiru: „O, ta uska varoš, o ti uski ljudi,/ O, taj puk, što dnevno
veći slijepac biva,…“ U pjesmi prevladava razočaranost koja se naglašava upotrebom anafore u prvoj
strofi: „O, ta…/ O, taj…“ U trećoj strofi prikazana je slika pjesnikove tuge zbog svega čime se
susreće. Pjesnik narod opisuje bez časti, koji su osuđeni propast: „Osuđeni pasti i propasti bez časti.“
Zadnja strofa završava sa mračnom najavom još gorih dana za hrvate, te suočavanje sa stvarnošću. Tu
se vidi poanta, strašna i neizbježna budućnost hrvatske i njenog naroda: „ Dok nam stranac, majko,
tihu propast sprema.“ Te također usprkos svega toga pjesnik naglašava svoju ljubav i privrženost za
domovinu: „Domovino moja,…“.
Stara pjesma, koja je napisana kako bi opisala stanje za vrijeme početka 20. stoljeća, bitna
nam je i danas. Te je možemo primijeniti i u naše živote, jer uvijek se trebamo boriti za našu slobodu
iako nekad nemamo dovoljno hrabrosti za to.

Josipa Juras, 3.f