Seminarski rad

UGOVOR O DJELU

maj 2008.g.
SADRŽAJ

1. UVOD..................................................................................................................................3

2. POJAM, OBILJEŽJA I ZNAČAJ UGOVORA O DJELU...............................................................3

2.1. POJAM UGOVORA O DJELU.........................................................................................3

2.2. OBILJEŽJA UGOVORA O DJELU....................................................................................4

2.3. ZNAČAJ UGOVORA O DJELU........................................................................................5

3. NASTANAK UGOVORA O DJELU..........................................................................................5

3.1. SAGLASNOST UGOVARAČA O BITNIM ELEMENTIM....................................................5

3.2. PREDMET UGOVORA...................................................................................................6

3.3. NAKNADA....................................................................................................................6

3.4. ROK TRAJANJA UGOVORA...........................................................................................7

4. DEJSTVO UGOVORA O DJELU..............................................................................................8

4.1. NASTANAK OBLIGACIJE...............................................................................................8

4.2. RIZIK PROPASTI STVARI................................................................................................8

4.3. OBAVEZE I PRAVA UGOVARAČA..................................................................................9

4.3.1. Obaveze poslenika – Prava naručioca posla........................................................9

4.3.2. Obaveze naručioca posla – Prava poslenika......................................................12

5. PRESTANAK UGOVORA O DJELU.......................................................................................14

6. ZAKLJUČAK........................................................................................................................16

7. LITERATURA......................................................................................................................17

2
1. UVOD
Ugovor o djelu je obligacioni ugovor regulisan Zakonom o obligacionim odnosima (ZOO, „Sl.
list SFRJ“, br. 29/78, 39/85, 45/89 i „Sl. list SRJ“, br. 31/93) od Člana 600.- Člana 629. U ovom
radu ćemo, u skladu sa pomenutim Zakonom i svrhom ovog rada, obraditi pojam i obilježja
ugovora o djelu, način zaključivanja, obaveze poslenika i naručioca posla, rizik i odgovornost
za nedostatke, kao i prestanak ugovora.

2. POJAM, OBILJEŽJA I ZNAČAJ UGOVORA O DJELU

2.1. POJAM UGOVORA O DJELU

Ugovorom o djelu poslenik (preduzimač, izvođač radova) se obavezuje da obavi određeni
posao, kao što je izrada ili opravka neke stvari ili izvršenje nekog fizičkog ili intelektualnog
rada i sl., a naručilac se obavezuje da mu za to plati nknadu. (Čl. 600, ZOO).

Ugovarač koji se obavezuje da izvrši neku radnju i njome postigne određeni rezultat tj. da
nešto napravi, naziva se poslenik (preduzimač, preduzetnik), a ugovarač koji se obavezuje
dati za to naknadu naziva se naručilac (naručitelj posla).

Pojam ugovora dat u Zakonu o obligacionim odnosima možemo smatrati nepotpunim jer
nije riječ samo o obavljanju posla nego i o izradi određenog djela. Cilj zaključenja ovog
ugovora je u tome da određenom radnjom poslenik postigne određeni rezultat, stoga je
predmet ugovora rezultat koji treba radom postići a ne sam po sebi rad.

Budući da je predmet ugovora o djelu izvršenje određenog posla, taj posao može obuhvatati
najrazličitije stvari i to: izrada neke stvari (šivenje odjela, pravljenje stola i sl.), popravka neke
stvari (popravka računara, automobila, veš mašine i sl.), izvršenje fizičkog rada (prenošenje
stvari iz jednog stana u drugi, kopanje kanala i sl.) i izvršenje intelektualnog rada (držanje
predavanja, izrada umjetničkog djela i sl.). Iako je predmet govora o djelu najčešće izrada
materijalnih predmeta, predmet ovog ugovora može biti i nematerijalna produkcija kao što
je na primjer pjevanje u horu.

Ugovor o djelu se može zaključiti i sa više izvođača. U situaciji kad svaki izvođač djeluje
samostalno i nezavisno od drugih može se zaključiti više pojedinačnih ugovora, tako da ako
bi jedan od uzvođača odustao ili ne bi ispunio uslove ugovora, posao bi se u svakom slučaju

3
mogao odraditi. Nasuprot tome, moguće je da svi izvođači rade zajedno i da se njihov rad
cijeni kao jedan. U tom slučaju, odustajanje od posla ili neispunjavanje obaveza jednog
izvođača može da ugrozi izvršenje cijelog posla i postizanje ugovorenog rezultata.

Ugovor o djelu je regulisan u svim većim građanskim kodifikacijama 1, a i Rimsko pravo je

poznavalo ugovor o djelu pod nazivom locatio conductio operis i to kao jedan od oblika
ugovora o najmu. Na prostorima bivše Jugoslavije, do stupanja na snagu ZOO, na ugovor o
djelu primjenjivana su pravna pravila imovinskog prava. Pojedini stariji teoretičari ugovor o
djelu svrstavaju u jednu od podvrsta ugovora o službi, dok ga drugi posmatraju kao podvrstu
ugovora o radu2.

Iz grupe ugovora koji potiču iz ugovora o djelu treba navesti ugovor o građenju (čl.630–647,
ZOO), ugovor o prijevozu (čl. 648–685, ZOO), ugovor o kontroli robe i usluga (čl. 847 – 858,
ZOO) i dr.

2.2. OBILJEŽJA UGOVORA O DJELU

Ugovor o djelu je uzajaman tj. dvostrano obavezan, jer za obje ugovorne strane nastaju
prava i obaveze. Naime, i poslenik i naručilac javljaju se i kao povjerilac i kao dužnik.
Temeljna karakteristika ovog ugovora je i naplativost (teretnost), jer strana koja dobije
predmet djela (naručilac) obavezna je za to dati (posleniku) odgovarajuću naknadu. Poslenik

1
Tako npr. ugovor o djelu zakonski uređuju: Njemački građanski zakonik (BGB čl. 631 - 651), Opći austrijski
građanski zakonik (ABGB čl. 1165 - 1171, Švicarski zakonik o obligacijama (čl. 363 – 379), Italijanski građansli
zakonik (čl. 1655 – 1678)

2
B.Blagojević, Građansko – pravni obligacioni ugovori, Beograd, 1947., str. 149. Prema ovom autoru ugovor o
radu je “ugovor kojim se jedna strana, pa bilo uz naknadu ili ne, obavezuje da izvrši odnosno vrši kakvu radnju
u korist drugog lica”. Postoje četiri glavne vrste ugovora o radu: a) Ugovor o radu u užem smislu, odnosno
ugovor o službi kojim se neko lice obavezuje da za izvjesnu naknadu stavisvoje radne sposobnosti, djelimično ili
u cijelosti, na raspoloženje drugom licu; b) Ugovor o djelu, kojim se izvjesno lice obavezuje da će izvršiti neki
posao u korist drugog lica pri čemu se kao glavni predmet ugovora javlja izvršenje toga posla kao rezultata
radne djelatnosti, a ne sama djelatnost odnosno radna sposobnost; c) Ugovor o punomoćstvu, kojim se
izvjesno lice obavezuje da će, u ime i za račun drugog, izvršiti kakav pravni posao; d) Ugovor o ostavi
(depozitu), kojim se izvjesno lice obavezuje da će, besplatno ili uz naknadu, čuvati stvar drugog lica koja mu
bude kao depozit povjerena.

4
po pravilu nije dužan predati rezultat rada naručiocu posla dok mu ovaj ne dadne naknadu.
Za perfekciju ugovora zakonom nije predviđena posebna forma tako da ugovor o djelu
spada u neformalne ugovore. Izuzetak od neformalnosti bio bi onda kad ugovorne strane
dogovore fromu ili kod ugovora o građenju, koji se u pravnoj teoriji karakteriše kao
specifična vrsta ugovora o djelu. Ugovor o djelu je imenovan, komutativan (ekvivalentan) i
trajan ugovor3. Ugovor o djelu je trajan jer obično traje relativno duže vrijeme, i to
kontonuirano. Poslenik u pravilu, treba da za postizanje ugovorenog rezultata posla utroši
određeno vrijeme. On je i ekvivalentan jer vrijednost utrošenog rada od strane poslenika za
postizanje ugovorenog rezultata treba u pravilu da bude u srazmjeri sa vrijednosti naknade
koju je naručilac posla dužan da da posleniku.

Ugovor o djelu je konsenzualan jer je nastao onoga momenta kada su se ugovarači saglasili
o izvršenju radnje i postizanju određenog rezultata i o drugim pitanjima.

2.3. ZNAČAJ UGOVORA O DJELU

Ugovor o djelu se vrlo često zaključuje. Mnogima služi kao pravni instrument iskorišćavanja
radne snage i stručne sposobnosti drugih lica u cilju postizanja određenog rezultata,
odnosno izrade određenih predmeta koji su im svakodnevno potrebni, a iz nekog razloga
nisu u stanju da ih sami izrade. Zbog toga on spada u grupu ugovora intuiti personae, tj.
ugovora kod kojih je ličnost ugovarača dominantna, pa je i izvršenje obaveze vezano za
ličnost (npr. muzički koncert mora izvesti poznati pjevač koji se na to obavezao, a ne neko
drugi i sl.)

3. NASTANAK UGOVORA O DJELU

3.1. SAGLASNOST UGOVARAČA O BITNIM ELEMENTIM

Kao bitni elementi ugovora o djelu javljaju se: predmet, rok trajanja i naknada. Naručilac i
poslenik se moraju sporazumjeti bar o najbitnijim elementima ugovora kao što je posao koji
poslenik treba da obavi da bi postigao određeni rezultat. Zatim, potrebno je da se dogovore
u kom vremenu je poslenik dužan da obavi taj posao. Takođe trebaju utvrditi koliku naknadu

3
Uporediti sa M.Vedriš – P. Klarić, Građansko pravo, Zagreb, 2000.g., str. 506; S.Petrović, Komentar Zakona o
obligacionim odnosima, Beograd, 1995.g., čl.600, str. 1084 i 1085.

5
će narčilac da isplati posleniku za urađeni posao. Pregovarači mogu povećati broj bitnih
elemenata u ugovoru time što će usloviti valjanost ugovora o djelu saglasnošću o još nekim
pitanjima.

3.2. PREDMET UGOVORA

Predmet ugovora je izvršenje neke radnje i postizanje određenog rezultata od strane poslenika. Sam
rad koji poslenik treba da uloži u postizanje određenog rezultata, samo je preduslov rezultata koji se
želi, a koji je stvaran predmet ugovora. Iz toga proizilazi da rad sam po sebi, u pravilu, još ne
predstavlja predmet ugovora o djelu. Može se desiti da postizanje određenog rezultata rada nekada
izostane iz objektivnih razloga ili krivicom naručioca posla, te da se obaveza poslenika iscrpi u samom
radu. Primjer navedenog je kada naručilac posla ne može da pribavi ostatak materijala da se izrada
predmeta dovrši. U svakom slučaju rad treba da bude fizički ili intelektualni, a ne pravi posao.

I rad poslenika i rezultat koji se želi postići moraju biti dopušteni i mogući. Rezultat rada koji se
ugovorom želi postići može biti vrlo različit, jer su i usluge koje možemo tražiti od drugih raznovrsne
jer se može raditi o preradi neke stvari, o izvršenju neke fizičke radnje ili o izvršenju neke
intelektualne radnje.

3.3. NAKNADA
Pored predmeta, naknada je drugi bitan elemenat ugovora o djelu. Ugovor o djelu je teretan i
ekvivalentan (komutativan) ugovor, gdje je naknada ustanovljena kao protuvrijednost za izvođačev
rad. Ona se obično sastoji u novcu, ali se može izraziti i u drugim vrijednostima (npr. u stvarima).
Besplatno izvršenje djela ne potpada pod odredbe Zakona o obligacionim odnosima kojima je
regulisan ugovor o djelu. Ako ne bi bila ustanovljena naknada, ugovor bi imao dobročini karakter i ne
bi se mogao okvalifikovati kao ugovor o djelu. Prema tome, naknada kod ugovora o djelu mora biti
određena ili odrediva.

Visinu naknade ugovarači najčešće određuju sporazumom, ukoliko nije predviđena tarifom ili nekim
drugim aktom. Ako je naknada određena obaveznom tarifom, tada naručilac nije dužan platiti višu
cijenu od one koja je određena tom tarifom.

Ugovarači mogu odmah tačno odrediti visinu naknade, koja ne mora biti uslovljena količinom
uloženog rada, tako da vrijednot uloženog rada može biti veća ili manja od vrijednosti ugovorene
naknade. U svakom slučaju ne bi smjelo da dođe do prekomjernog oštećenja.

Visina naknade može biti uslovljena obimom obavljenog posla. Takođe, naknada se može ugovoriti i
na osnovu proračuna poslenika o uloženom radu i materijalu. U ovom slučaju razlikuje se situacija
6
kada je poslenik jemčio i kada nije jemčio za tačnost proračuna. Ako je poslenik dao izričito jemstvo
za tačnost proračuna, onda on ne može zahtjevati povećanje naknade čak i ako je u posao uložio više
rada i ako je za izvršenje posla bilo potrebno više materijala i veće troškove nego što je predviđeno U
ovom slučaju poslenik može raskinuti ili tražiti izmjenu ugovora ako su se promijenile okolnosti.
Ukoliko poslenik nije dao izričito jemstvo za tačnost proračuna, pa se u toku posla prekoračenje
proračuna pokaže neizbježnim, poslenik mora bez odlaganja obavijestiti naručioca, jer inače gubi
pravo na potraživanje zbog povećanih troškova. (čl. 624. ZOO) U ovom slučaju sav rizik tačnosti
proračuna pada na poslenika. Ipak u ovom slučaju je moguća primjena instituta promijenjenih
okolnosti (rebus sic stantibus) ako su ispunjeni uslovi.

Određivanje visine naknade može biti prepušteno i trećem licu. Takođe, ima slučajeva kada je
zakonom određena visina naknade za izvršenje određenog posla, odnosno postizanje određenog
rezultata rada. Ukoliko se ugovarači prilikom zaključiavanja ugovora nisu izjasnili povodom visine
naknade, a nema ustanovljenih tarifa niti zakonom ustanovljene visine naknade, ipak ne znači da se
naknada ne mora isplatiti. Postojanje naknade kod ugovora se uvijek pretpostavlja. Ako ne postoji
obavezna tarifa, a ugovarači nisu odredili visinu naknade, utvrdit će je sud pri tom cijeneći posebno
vrijednost rada, prema normalno potrebnom vremenu za takav posao, kao i prema uobičajenoj
naknadi za tu vrstu posla (čl. 623., st.2, ZOO). Iz ovakve zakonske formulacije može se zaključiti da je
ugovor valjan i u onim slučajevima kada se ugovorne strane, prije izvršenja djela, nisu sporazumjele o
visini naknade. U krajnjem slučaju utvrdiće ju sud.

Radi obezbjeđenja naplate potraživanja, poslenik ima pravo zaloge na stvarima što ih je napravio ili
popravio, kao i ostalim predmetima koje mu je naručilac predao. Ako naknada ne bi bila plaćena,
poslenik ima pravo zahtjevati od suda da se te stvari, odnosno predmeti prodaju i od dobivene cijene
namiri njegova naknada.

3.4. ROK TRAJANJA UGOVORA

Neophodno je da se zna do kog roka je poslenik dužan da obavi predviđeni posao i postigne
određeni rezultat posla. Ukoliko u ugovoru ovaj rok nije određen, on će se odrediti po prirodi same
stvari odnosno u zavisnosti od karaktera posla koji treba da se obavi i postigne određeni rezultat. (tzv
razumno vrijeme potrebno za takav posao iz čl. 607. ZOO) Nekada se određuje da posao treba
obaviti i postići određeni rezultat posla u cijelosti do određenog roka, a moguće je i odrediti da se
pojedini dijelovi rezultata posla obave do predviđenih rokova tzv. sukcesivna isporuka rezultata
posla. Ukoliko u ugovoru nije ništa u ovom pogledu određeno, poslenik je dužan da do određenog
roka postigne rezultat posla u cijelosti, a nije obavezan da ga predaje u dijelovima.

7
4. DEJSTVO UGOVORA O DJELU

4.1. NASTANAK OBLIGACIJE

Zaključivanjem ugovora o djelu zasniva s eobligacioni odnos između naručioca posla i poslenika.
Zaključenje ugovora o djelu nema jačeg dejstva od zasnivanja obligacionog odnosa između
ugovarača.

4.2. RIZIK PROPASTI STVARI

Predmet ugovora , izrađena stvar ili materijal mogu propasti ili biti oštećeni usljed slučaja ili drugog
uzroka za koji ne odgovara nijedna strana. Zakonom o obligacionim odnosima regulisano je da rizik
slučajne propasti ili oštećenja stvari snosi ona strana koja je dala materijal za izradu djela u skladu sa
općim pravilom da stvar pripada vlasniku.

Ako je materijal za izradu djela dao poslenik, a dođe do slučajne propasti ili oštećenja stvari, poslenik
nema pravo niti na naknadu za materijal niti za svoj rad. Rizik slučajne propasti materijala do predaje
izrađenog djela naručiocu posla snosi sam poslenik, jer je on i njegov vlasnik. Ako je naručilac posla
pregledao i odobrio izvršeni rad rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari prelazi na njega. Ista je
stvar i ako je naručilac u zakašnjenju (docnji) sa prijemom djela. Naručilac posla će tada biti dužan da
posleniku da ugovorenu naknadu, iako određenu stvar nije primio. Ali ako je naručilac pregledao
izvršeni rad i odobrio ga, smatra se da mu je stvar i predata, a da je kod poslenika ostala na čuvanju.
U ovom slučaju rizik slučajne propasti stvari će snositi naručilac posla. (čl. 625. ZOO)

S druge strane, ako je naručilac posla dao materijal za izradu stvari, on snosi i rizik slučajne propasti
stvari4. Naručilac posla je taj koji snosi rizik za slučajnu propast materijala koji je dao posleniku na
izradu ako je propast nastupila u roku predviđenom za postizanje rezultata rada, a nije dužan da
posleniku da ugovorenu naknadu (čl. 626. ZOO). Rizik rada u ovom slučaju nosi poslenik. Ako je došlo
do slučajne propasti materijala za vrijeme docnje poslenika, onda će on za to biti odgovoran tj. biće
dužan da naručiocu posla naknadi svu štetu koja mu je time prouzrokovana. Ako bi naručilac pao u
docnju, tj. ako bezrazložno odbije da primi ponuđenu stvar ili ako se nije odazvao na uredan poziv
da stvar pregleda, rizik slučajne propasti stvari i u ovom slučaju snosi naručilac posla, s tim da je
obavezan dati dogovorenu naknadu posleniku.

4
Ako materijal pribavlja naručilac, on snosi štetu zbog uništenja materijala do kojeg je došlo bez krivice
poslenika – presuda Vrhovnog suda Slovenije, br. Pž-1050/70 od 22. aprila 1971.g.
8
4.3. OBAVEZE I PRAVA UGOVARAČA
Na osnovu zasnovanog obligacionog odnosa koji je nastao zaključenjem ugovora o djelu, za oba
ugovarača proističu određene obaveze i određena prava. Ove obaveze i prava su uslovljeni, tj. ono
što predstavlja obavezu jednog ugovarača u isto vrijeme predstavlja pravo drugog pregovarača.

4.3.1. Obaveze poslenika – Prava naručioca posla

Osnovne obaveze poslenika po ugovoru su: a) da postigne određeni rezultat posla tj. izvršenje djela,
b) predaja predmeta posla tj. da postignuti rezultat posla blagovremeno preda naručiocu posla i
c)odgovornost za nedostatke izvršenog djela. Ovim obavezama poslenika odgovaraju sljedeća prava
naručioca posla: a) da traži izvršenje određenog rezultata posla i b) da zahtjeva blagovremenu
predaju rezultata posla.

1) Postizanje određenog rezultata posla – Zahtijevanje postizanja

Poslenik je na prvom mjestu obavezan da postigne rezultat posla koji je u ugovoru predviđen. Pri
tome on mora postupiti savjesno i u skladu sa stručnim sposobnostima koje posjeduje. Ukoliko u
ugovoru nije predviđen kakav kavlitet rezultata posla poslenik treba da postigne, pravilo je da on
mora biti takav kakav se redovito očekuje u takvom poslu pri normalnim okolnostima.

Naručilac posla je dužan da pregleda izvršeno djelo, čim je to po redovnom toku stvari moguće, te o
nastalim nedostacima da obavijesti poslenika bez odlaganja. Poslije pregleda i primanja izvršenog
posla od strane naručioca, poslenik više ne odgovara za nedostatke na djelu koji su se mogli opaziti
običnim pregledom izuzev ako je znao za njih, a nije naručioca posla na to upozorio. (Čl. 614. ZOO)
Međutim, ako se po prijemu i pregledu djela pokaže da postoje nedostaci koji se nisu mogli otkriti
uobičajenim pregledom (skriveni nedostaci), naručilac posla se može na njih pozivati, s tim da odmah
po njihovom ustanovljenju obavijesti poslenika. Naručilac ove nedostatke treba da otkrije najdalje u
roku od dvije godine dana po prijemu stvari. (čl. 615. ZOO)

Naručilac posla koji je uredno obavijestio poslenika o nedostacima na primljenoj stvari, ima pravo da
traži od poslenika da nedostatak ukloni, određujući mu primjeren rok za to. (čl. 618. ZOO) Ukoliko
poslenik u tom roku ne ukloni nedostatak, prava naručioca zavise od karaktera nedostatka.

Ako su nedostaci takvi da djelo čine neupotrebljivim, onda naručilac ima pravo da raskine ugovor i
zahtjeva naknadu štete. U ovom slučaju naručilac nije dužan dati dodatni rok posleniku da otkloni
nedostatak (čl. 619. ZOO). Ukoliko su u pitanju nedostaci koji ne čine djelo neupotrebljivim, tada
naručilac posla ima pravo, ili da sam ukloni nedostatak a na teret poslenika, ili da srazmjerno smanji
naknadu ili da raskine ugovor. (čl. 620 ZOO) Naručilac će sam odlučiti koje pravo će iskoristiti.

9
Ukoliko su nedostaci na stvari neznatni, naručilac se ne bi mogao koristiti pravom na raskid ugovora.
U svakom od navedenih slučajeva naručilac posla ima pravo i na naknadu štete koja mu je usljed
toga prouzrokovana.

Ako nesavjesnim radom poslenika, tj. njegovom krivicom propadne materijal koji je naručilac posla
dao za postizanje određenog rezultata, poslenik će biti dužan naručiocu nadoknaditi svu, na taj način
prouzrokovanu štetu.

Poslenik je dužan da naručiocu posla skrene pažnju na nedostatke koje materijal ima kada je ovaj dat
na izradu da naručilac posla ne bi uzalud davao naknadu za izradu, odnosno da ne bi pretrpio štetu
što izrađeno djelo ne bi mogao upotrebljavati u svrhu koju je je imao u vidu prilikom sklapanja
ugovora. Ukoliko propusti da upozori naručioca o nedostacima materijala ili njegovom ložem
kvalitetu, poslenik će odgovarati za štetu koju naručilac usljed ovih okolnosti bude pretrpio.
Međutim, ako naručilac i pored upozorenja poslenika bude zahtjevao da se djelo izradi, poslenik
neće biti dužan da mu nadoknadi štetu koju bude kasnije imao. (čl. 606. ZOO)

Ukoliko u ugovoru nije ništa navedeno o kvaliteti materijala koju poslenik treba da upotrijebi za
izradu djela, poslenik će koristiti materijal uobičajenog standardnog kvaliteta. (čl. 602. ZOO)

Naručilac posla, u pravilu ne može da se miješa u posao poslenika. Poslenik je samostalan u vršenju
posla koji treba da obavi i njme postigne određeni rezultat. Poslenik je dužan izvršiti posao u skladu
sa pravilima struke i u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja, pa čak i onda kada naručilac nije dao
potrebne upute i smjernice za rad u dovoljnoj mjeri. On prema opštim pravilima treba da izbjegava
takvo obavljanje posla koje bi nanijelo štetu naručiocu ili trećem licu. Takođe je dužan savjetovati
naručioca o tome kakvo je djelo najpovoljnije za njega, pa i onda kad je naručilac dao konkretne
smjernice, jer se pretpostavlja da poslenik bolje od naručioca poznaje oblast iz koje treba uraditi
djelo. 5

Međutim, moguće je ugovorom dati pravo naručiocu da se miješa u manjoj ili većoj mjeri u rad
poslenika, bilo da mu daje određene direktive, bilo da u određuje način izrade. Poslenik je tada
dužan da primi direktive naručioca posla i da postupa po njegovim naređenjima, ali je dužan da
upozori naručioca posla na eventualne nedostatke direktiva i naređenja, kako bi se oslobodio
odgovornosti za slab rezultat radakoji ove direktive i naređenja izazovu. Ukoliko poslenik ne prihvati
direktive naručioca posla, kada je on to pravo zadržao za sebe i umjesne su, naručilac ima pravo da
raskineugovor i zahtjeva naknadu štete. Ako je naručilac bio dužan dati posleniku direktive i

5
J.Kohler, Lehrbuch des buergerliches Rechts, Zweiter Band, erster Teil: Schuldrecht, Berlin 1906, str.355 i dalje
10
naređenja do određenog roka, i ovaj to ne učini, poslenik će ga pozvati da to učini dodređenog roka.
Ako se naručilac posla ni u ovom roku ne izjasni, poslenik može raskinuti ugovor.

Dogodi li se da poslenik ne obavlja posao onako kako je dogovoreno ili u skladu sa odgovarajućim
standardima, naručilac ga može opomenuti i dati mu primjeren rok u kojem će biti obavezan svoj
posao uskladiti sa utvrđenim pravilima. U protivnom, naručilac ima pravo raskinuti ugovor i tražiti
naknadu štete. (čl. 608. ZOO)

Da li poslenik mora ličnoda obavi posao koji treba da dovede do ugovorenog rezultata ili može
obavljanje posla povjeriti trećem licu, prvenstveno zavisi od ugovora. Ako nije ništa posebno
ugovoreno ili ako prilikom ugovaranja naručilac nije imao u vidu isključivo lične kvalifikacije poslenika
koje su ga navele da izvršenje posla povjeri baš njemu, poslenik nije dužan lično obaviti povjereni
posao. Znači, prilikom izvođenja djela poslenik može angažovati treća lica, ako iz prirode posla ne
proizilazi nešto drugo. U ovom slučaju poslenik odgovara naručiocu posla kako za kvalitet rezultata
posla tako i za propast materijala koji je naručilac dao na preradu. Treće lice odgovara za
prouzrokovanu štetu prema opštim pravilima odgovornosti za štetu, a poslenik odgovara za treća lica
koja je angažovao kao da je posao sam izvršio. (čl. 610 – 611. ZOO) 6

Ako poslenik umre prije isteka roka ugovora, a bio je obavezan da poso obavi lično, tada ugovor
prestaje, a njegovi nasljednici nisu dužni završiti započeti posao. Naručilac ima pravo da mu se
predati materijal vrati. Ukoliko je poslenik bio obavio dio posla, naručilac će u tom slučaju preuzeti
dio posla koji je poslenik završio uz srazmjerno davanje naknade ako time može bar djelimično
ostvariti cilj koji je imao prilikom zaključivanja ugovora. Međutim, ako izvođač umre poslije
završenog posla, a naknadno se pojave nedostaci koje nasljednici ne mogu otkloniti, naručilac ima
pravo na naknadu štete od izvođačevih nasljednika.

Ako poslenik nije bio obavezan da lično obavi posao, tada njegova smrt u toku trajanja ugovora ne
dovodi automatski do prestanka ugovora. U ovom slučaju može doći do raskidanja ugovora
sporazumom između naručioca posla i nasljednika poslenika, a i jednostranim raskidanjem od strane
nasljednika.

Poslenik može u svako vrijeme dok posao nije završen odustati od ugovora s tim da naručiocu posla
nadoknadi svu štetu koju mu je time izazvao.

6
U tom smislu se izjašnjava i sudska praksa. Tako prema jednoj odluci bivšeg Vrhovnog privrednog suda – Sl.
124/68 od 11.06.1968.g., poslenik odgovara u svemu za rad svojih radnika, ali i drugih lica kojima je povjereni
posao djelimično ili u cijelosti ustupio
11
Naručilac može sve dok posao nije završen u cjelini, u svako doba rakinuti ugovor pod uslovom da
plati ugovorenu naknadu, od koje može odbiti samo iznos koji je poslenik uštedio zbog neizvršenog
posla. (čl. 629. ZOO)

2) Predaja rezultata posla – Zahtijevanje predaje rezultata posla

Da bi došlo do izvršenja ugovora o djelu, nije dovoljno da se samo postigne ugovoreni rezultat posla
nego da se on i preda naručiocu posla. Dolaze u obzir uglavnom faktička i simbolička predaja. Mjesto
predaje ugovorenog rezultata posla je ono koje je naznačeno u ugovoru, a ako u ugovoru o ovome
nije ništa rečeno, vrijede opšta pravila o mjestu ispunjenja ugovora kao dispozitivna. Treba naglasiti
da obaveza predaje rezultata posla nije svojstvena svakom ugovoru o djelu. Predaja je svojstvena
kod onih ugovora kod koih se treba izraditi ili popraviti neka stvar.

Rezultat posla ima se predati u ugovoreno vrijeme. Poslenik ne odgovara za zakašnjenje nastalo zbog
toga što mu naručilac nije predao materijal za izradu navrijeme, ili zbog toga što je tražio izmjene, ili
što mu nije isplatio dužni predujam, ili što je ovaj zakasnio u ispunjenju nekih drugih obaveza. (čl.
607. ZOO).

Ako je rok za predaju rezultata posla bitan sastojak ugovora, tj. ako se radi o takozvanom fiksnom
ugovoru, a poslenik je u tolikoj docnji sa započinjanjem ili završavanjem posla da je očigledno da ga
neće završiti u roku, naručilac posla može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete. (čl. 609. st.1.
ZOO)

4.3.2. Obaveze naručioca posla – Prava poslenika

Osnovne obaveze naručioca posla iz ugovora o jdelu su: 1) da da naknadu posleniku za postignuti
rezultat posla; 2) da primi od poslenika rezultat posla i 3) da da materijal za preradu ako je to
ugovoreno. Ovim obavezama naručioca posla odgovaraju slijedeća prava poslenika: 1) da traži
davanje naknade za postignuti rezultat posla; 2) da zahtjeva od naručioca posla prijem rezultata
posla i 3) da zahtijeva predaju materijala za preradu ako je tako ugovoreno.

1) Davanje naknade za postignuti rezultat posla – Zahtijevanje davanja naknade za postignuti

rezultat posla

Ovo je osnovna obaveza koja tereti naručioca posla. Naručilac posla je dužan da da naknadu
posleniku u iznosu, na način, u vrijeme i u mjestu kako je ugovoreno. Ako u pogledu načina i
vremena davanja naknade nije ništa ugovoreno, dispozitivno je pravilo da se naknada ima dati
odjedanput, i to prilikom preuzimanja rezultata posla. naručilac nije dužan isplatiti naknadu prije
nego što je pregledao izvršeni rad i odobrio ga, izuzev ako ugovorom nije drugačije ugovoreno. (čl.
12
623. st.3. ZOO). Ukoliko se obavljanje posla sastoji iz više etapa, odnosno ako se rezultat posla u
dijelovima predaje, naknada se tada ima dati pri završetku svake etape posla, odnosno prilikom
prijema svakog dijela rezultata posla. Ako je postizanje rezultata posla u vezi sa određenim izdacima
koje poslenik nije primio na sebe, naručilac posla je dužan ove izdatke nadoknaditi posleniku
unaprijed, tzv. davanje avansa.

Iz ovoga proizilazi pravo poslenika da zahtijeva davanje naknade za postignuti rezultat posla. Ukoliko
u ugovoru nije drugačije određeno, poslenik nije dužan da naručiocu posla preda rezultata posla dok
mu ovaj ne dadne naknadu. Radi obezbjeđenja naplate svojih potraživanja: nagrade za rad, naknade
za utrošeni materijal. kao i sva odtala potraživanja po osnovu ugovora o djelu, poslenik ima pravo
zaloge na stvarima koje je napravio ili popravio, kao i na ostalim predmetima koje mu je predao
naručilac u vezi s njegovim radom, sve dok ih drži i ne prestane da ih drži. (čl. 628. ZOO)

2) Prijem rezultata posla – Zahtijevanje prijema rezultata posla

Naručilac posla ima pravo i obavezu da primi izvršeni posao tj. rezultat posla – djelo. Obaveza
prijema se sastoji, prije svega, u preduzimanju određenih radnji koje omogućavaju preuzimanje
rezultata posla. Prijem rezultata posla se posmatra kao prijem ispunjenja ugovora. Naručilac je dužan
izvršiti pregled i prijem predmeta ugovora što je prije moguće i pri tom “bez odlaganja” obavijestiti
poslenika o eventualnim nedostacima. Naručilac ponekad ne posjeduje potrebno znanje za pregled
stvari. U tom slučaju može angažovati stručnjaka (vještaka) koji će izvršiti pregled, ali mu to ne može
poslužiti kao opravdanje za nepotrebno odugovlačenje prijema posla.

Ukoliko poslenik određen rezultat posla ne postigne na vrijeme, naručilac nije dužan da ga kasnije
primi i može tražiti raskidanje ugovora. Isto tako, ako je predmet ugovora izrašen protivno
odredbama u ugovoru, te ako ima bitnijih nedostataka, naručilac posla može takođe odbiti njegov
prijem.

Ako naručilac ne izvrši pregled i prijem predmeta ugovora, pada u povjerilačku docnju (zakašnjenje) i
snosi sve štetne posljedice te docnje7. Prije svega, smatra se da je djelo primio bez prigovora, te da
ne može isticati nedostatke koji su se mogli opaziti običnim pregledom (čl.614. st.2. i 3. ZOO). Zatim
na naručioca prelazi rizik za slučajnu propast stvari, a poslenik bi odgovarao samo za štetu koja
nastane njegovom nepažnjom ili usljed događaja za koje on odgovara (čl. 625. st.3 ZOO).

7
Uporediti B.Blagojević – V. Krulj, Komentar ZOO II, Beograd, 1980, čl.622., str.94.
13
Ako se naručilac nalazi u povjerilačkoj docnji, izvođač može predmet ugovora položiti kod suda, a
dalji postupak bi se odvijao u skladu sa pravilima polaganja i prodaje ugovorene stvari. (čl. 327 -335.
ZOO)

Ovoj obavezi naručioca odgovara obaveza poslenika da zahtijeva od naručioca da preuzme rezultat
posla. Ako naručilac bez razloga odbije njegov prijem, poslenik ga može deponovati kod suda za
naručioca posla i na taj način se osloboditi obaveze iz ugovora, odnosno može tužbom kod suda
tražiti njegovo preuzimanje, s eventualnim zahtjevom za naknadu štete.

3) Davanje materijala za preradu – Zahtijevanje predaje materijala za preradu

Obaveza davanja materijala za preradu na strani poslenika postojaće samo u slučaju ako je to
predviđeno u ugovoru. Naručilac posla je dužan da preda materijal posleniku ukoliko želi da poslenik
postigne ugovoreni rezultat. Poslenik ne može ni početi sa poslom dok mu naručilac posla ne preda
materijal. Poslenik u ovom slučaju nije dužan da da svoj materijal za preradu. Ukoliko naručilac posla
ne preda posleniku do određenog roka materijal za preradu, poslenik može odustati od ugovora sa
pravom na naknadu štete koja mu je time prouzrokovana. Ako naručilac sa zakašnjenjem preda
materijal, samim tim će doći i do produženja roka trajanja ugovora za onoliko vremena koliko je
iznosilo kašnjenje predaje materijala. Za kašnjenje u postizanju rezultata u ovom slučaju poslenik nije
odgovoran.

Ovoj obavezi naručioca odgovara pravo poslenika da zahtjeva od naručioca posla predaju materijala
za preradu s tim da ne odgovara za neizvršenje ugovornih obaveza ukoliko mu se materijal ne preda.
U određenim slučajevima ima pravo i na naknadu štete koja mu je prouzrokovana zakašnjenjem u
predaji materijala ili kada mu se ovaj uopšte ne preda.

5. PRESTANAK UGOVORA O DJELU

Na prestanak ugovora o djelu primjenjuju se opšta pravila o prestanku ugovora, a koja se posebno
odnose na: ispunjenje, raskid zbog neispunjenja, nemogućnost ispunjenja, protek vremena i dr.

Izvršenje posla je redovan način prestanka ugovora o djelu. Izvršenjem ugovorne strane postižu cilj
radi kojeg su zaključile ugovor.

Kad se radi o raskidu ugovora, ugovarači nemaju istu poziciju. Naručilac posla ima pravo u svakom
momentu jednostrano raskinuti ugovor, ali je u tom slučaju obavezan posleniku isplatiti ugovorenu
naknadu, umanjenu za iznos troškova koje poslenik nije imao, a koje bi bio dužan učiniti da ugovor
nije raskinut. Isto tako, naručilac može umanjiti naknadu za iznos zarade koju je poslenik ostvario na

14
drugoj strani ili koju je mogao ostvariti, ali ju je namjerno propustio (čl. 629. ZOO) 8. Poslenik ne može
jednostrano raskinuti ugovor bez odgovarajuće krivice naručioca posla. Tako , on može raskinuti
ugovor ako je naručilac povrijedio svoju obavezu saradnje pri izvršenju posla ili ako bi usljed
neadekvatnog materijala ili neprikladnih naloga naručioca izvršenje posla škodilo poslenikovom
ugledu.

Smrt je uzrok prestanka ugovora ako je on zaključen intuitu personae. Ugovor o djelu češće nastaje s
obzirom na ličnost izvođača nego naručioca posla. Izvođač se, najčešće, angažuje radi njegovih ličnih
svijstava koja ga čine podobnim za izvršenje određenog djela. Rjeđe, ali je moguće, da ličnost
naručioca bude bitna za izvršenje djela.

Propašću stvari usljed više sile ili slučaja nastupa naknadna nemogućnost uzvršenja obaveze. Ugovor
prestaje i protekom vremena kad je rok bitan element ugovora.

8
O tome se izjasnila i sudska praksa i to prije donošenja ZOO-a. Tako je u jednoj presudi bivšeg Vrhovnog suda
FNRJ, broj Sl-1159/56 od 19. marta 1957.g., odlučeno da „naručilac može u svako doba, sve dok djelo nije
izvršeno, odustati od ugovora bez navođenja razloga, ali je dužan izvođaču nadoknaditi stvarnu štetu i izmaklu
dobit.“
15
6. ZAKLJUČAK

16
7. LITERATURA

1. Zakon o obligacionim odnosima, „Sl. list SFRJ“, br.2929/78, 39/85, 45/89 i „Sl. list
SRJ“, br. 31/93

2. Abedin Bikić, Obligaciono pravo (skripta, posebni dio), Sarajevo, 2003.g.

3. Blagojević Borislav, Građansko-pravni obligacioni ugovori, Beograd, 1947.g.

4. Bukljaš Ivan – Vinzer Boris, Komentar Zakona o (obveznim) obligacionim odnosima,

Zagreb, 1978.g.

5. Komentar Zakona o obligacionim odnosima, Redaktori: B.Blagojević – V. Krulj,

Beograd, 1980.g.

6. Komentar Zakona o obligacionim odnosima, Redaktori: S. Perović, Beograd, 1995..g.

7. Komentar Zakona o obligacionim odnosima, Redaktori: S. Perović – D. Stojanović, G.

Milanovac, 1980.g.

8. Mijačić Mirsa, Obligacioni ugovori, Beograd, 1980.g.

9. Milošević Ljubiša, Obligacioni pravo, Beograd, 1982.g.

10. Perović Slobodan, Obligaciono pravo, Knjiga prva, Beograd, 1980.g.

11. Loza Bogdan – Misita Nevenko, Obligaciono pravo, II Posebni dio, Sarajevo, 1988.g.

12. Zečević Enver, Pravila građanskog i porodičnog prava sa sudskom praksom, Sarajevo,
2000.g.

17