Starac Pajsije Svetogorac

STARAC KOZMA PANTOKRATORSKI (vinogradar)

Starac Kozma je rođen 1897. godine u Angelohoriju, Trakija. Njegovo svjetovno ime bilo je
Kleantis, a živio je kao monah još u svijetu. Podvizavao se u vrtu, radeći sličan posao koji će
kasnije obavljati na Svetoj Gori (bio je baštovan). I tamo se trudio u djelu ljubavi prema
bližnjima, stičući tako ljubav Kristovu. Davao je štedro milostinju, pomažući naročito onima
sklonim krađi kada bi bili u nevolji. Tako ih je štitio od smrtnog grijeha - krađe i od još gorih
grijehova...
Jedanput je neki mališa, koji mi je o tome pričao kao već odrastao čovjek, došao u
njegovu baštu da bi kupio povrće, a potom je trebalo da kupi nešto u prodavnici. Kada je
stigao u baštu šta je vidio? Izgubio je sav novac. Mališa se rasplakao i počeo loše da misli i
iznalazi loša rješenja, jer se uplašio majčinih batina.
Nakon što je utješio mališu, Kleantis mu je rekao:
- Sjećaš li se, dijete moje, koliko ti je novaca dala mama i šta ti je rekla da kupiš?
- Da - odgovorio je mališa.
Dao mu je povrće i kusur, rekavši:
- Ništa ne brini, samo pazi za slijedeći put.
Takve i slične stvari radio je u svijetu dok je još bio u svom rodnom kraju.
Oko 1914. godine otišao je iz svijeta, ostavivši brata i svoju baštu i došao u Vrt
Presvete Bogorodice da se podvizava sa duhovnom braćom. Zamonašen je 1915. godine.
Ostao je u manastiru Stavronikiti do 1924. godine, a sa promjenom kalendara iduće godine,
otišao je da monahuje u manastir Pantokrator. Tražio je blagoslov od tamošnjih Otaca da živi
van manastira u vinogradu, u blizini manastira. Podvizavao se i na drugim mjestima Svete
Gore do 1939. godine. Od 1939. godine pa nadalje, stalno se nastanio u vinogradu. Cijelog
dana bavio se poslušanjem, a molitvom neprestano. Za tijelo nije ni malo mario, jer je sav
svoj trud usmjerio na brigu o duši. Odijelo mu je bilo kaljavo od znoja i zemlje. Na jednom
kraju poda nalazila se stara deka na kojoj bi se odmarao, a na kojoj je bilo tako mnogo zemlje
da bi sjeme bačeno na njih moglo da nikne.
Mada je radio veoma teške poslove, podvizavajući se prilježno i na duhovnom polju, hranio
se oskudnom, prostom hranom: zeljem, suhim voćem i dvopekom. Novac koji je davala
idioritmija (manastir) za poslušanja, a od koga su se Oci izdržavali, starac Kozma nije
uzimao. Govorio je:
- Starci, zadržite novac kako bih ga kasnije uzeo odjednom.
Oni su mislili da će ga uzeti kad ostari, ali je starac Kozma mislio na drugi život. Isto
tako, sljedovanje hrane i drugo što mu je manastir davao, dijelio je kao blagoslov Starcima iz
Kapsale. Ako neki Starac ne bi primio hranu, sljedeći put kad bi došao, starac Kozma mu je
govorio:
- Starče, donio sam neke stvari za prodaju - i potom mu to davao skoro besplatno.
Tako bi Starcu uspokojio pomisao, a ono malo novca što je dobio davao je drugome za
blagoslov. U ovim susretima sa Ocima, i on sam je imao duhovne koristi od njihovih pouka.
Ni sa kim se drugim nije susretao, osim kada je odlazio u crkvu radi Pričešća. Mogao je
uvijek da se vidi kako čupa korov pod lozom, dok neprestanom molitvom i suzama čisti dušu.
Bio je malog rasta, pregorio od sunca, ali mu je lice povremeno sijalo. To sam vidio svojim
očima, mada su mi i drugi Oci o tome govorili. Poseban utisak na mene je ostavio naš
posljednji susret, jer je onog trenutka kada sam ga nešto upitao, lice starca Kozme zasijalo
tako jako, da me je zaslijepilo!
 To je bio i naš posljednji susret.
Starac Kozma iz Angelohorija u Trakiji, je godine 1970., 13. aprila, poput Anđela
odletio iz Vrta Presvete Bogorodice na nebo. Njegovu molitvu neka bi imali. Amen.