Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Save to My Library
Look up keyword
Like this
2Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Kliment Rimski

Kliment Rimski

Ratings:

5.0

(1)
|Views: 2,002|Likes:
Published by api-3773727

More info:

Published by: api-3773727 on Oct 18, 2008
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

03/18/2014

pdf

text

original

\u017dIVOT I STRADANJE SVETOG SVE\u0106ENOMU\u010cENIKA
KLIMENTA
pape Rimskog

U slavnom i velikom drevnom gradu Rimu \u017eivlja\u0161e jedan \u010duven i visokorodni \u010dovjek, po imenu Faust, porjekolom od roda drevnih careva rimskih. \u017dena mu Matidija tako\u0111er bija\u0161e od carskog roda, ro\u0111aka rimskih careva Augusta i Tiberija. (1) Oboje oni bijahu neznabo\u0161ci i klanjahu se idolima. Oni dobi\u0161e najprije dva sina blizanca, jednom daju ime Faustin a drugome Faustijan; potom im se rodi tre\u0107i sin, kome nadjenu\u0161e ime Kliment.

Faust ima\u0161e brata, koji bija\u0161e zao i bestidan bludnik. Vidjev\u0161i izvanvrednu ljepotu Matidijinu, on se zanese njome i stane je navoditi na grijeh. Ali ona, vrlo \u010dedna i \u010destita, ne htje iznevjeriti svog mu\u017ea i osramotiti dostojanstvo svog carskog roda. Zato se na sve mogu\u0107e na\u010dine stara\u0161e da otkloni od sebe ovog bludnika. Ne \u017eele\u0107i ga javno izlagati ruglu, ona nikomu ne kaza o tome, pa ni svom mu\u017eu, da se ne pronese hr\u0111av glas o njima i ne osramoti dom njihov. Me\u0111utim, ovaj bjesomu\u010dnik dugo vremena navaljiva\u0161e na nju molbama i prijetnjama da pristane na njegovu ne\u010distu \u017eelju. Matidija, vide\u0107i da se od ovog napasnika mo\u017ee izbaviti jedino ako mu se skloni s o\u010diju, rije\u0161i se na sljede\u0107u stvar.

Jednog dana ona re\u010de svom mu\u017eu: Pro\u0161le no\u0107i vidjeh divan san, gospodine moj: vidjeh \u010dasnog i starog \u010dovjeka, kao da je jedan od bogova, i on mi govora\u0161e: Ako ti i dva blizanca tvoja ne otputujete iz Rima na deset godina, onda \u0107e\u0161 zajedno s njima umrijeti od iznenadne i pogubne smrti. \u2013 \u010cuv\u0161i to, Faust se upla\u0161i. I poslije dugog razmi\u0161ljanja o tome, on donese odluku da \u017eenu i dva sina pusti iz Rima na deset godina, rasu\u0111uju\u0107i ovako: \u02ddBolje je da mila supruga moja s djecom bude \u017eiva, makar i u tu\u0111oj zemlji, negoli da ovdje uskoro umre iznenadnom smr\u0107u\u02dd. \u2013 Stoga on spremi la\u0111u, napuni je svim potrebnim namirnicama, pa isprati u Atenu \u017eenu svoju Matidiju s dva sina blizanca, i s mnogo robova i robinja, i s mnogo blaga. Pritom naredi Matidiji da u Ateni oba sina da na izu\u010davanje gr\u010dke mudrosti. Tako se oni rastanu neiskazano tu\u017eni i s mnogo suza. Matidija s dva sina otputova la\u0111om, a Faust s mla\u0111im sinom Klimentom ostane u Rimu.

Za vrijeme Matidijine plovidbe morem, nakon nekoliko dana nastane strahovita bura na moru; valovi i vjetar zahvati\u0161e la\u0111u i odneso\u0161e je u nepoznat kraj, i u pono\u0107i se la\u0111a razbi, i svi potonu\u0161e. Matidija, no\u0161ena burnim valovima, bi izba\u010dena na kamen jednog otoka, nedaleko od Asijske pokrajine.(2) I neutje\u0161no rida\u0161e zbog potonule djece svoje, i htjede se od gorkog jada i u more baciti. Ali ljudi toga kraja, vidjev\u0161i je gdje naga strahovito kuka i nari\u010de, sa\u017eali\u0161e se na nju, pa je uze\u0161e u svoj grad i odjenu\u0161e. Neke pak gostoljubive \u017eene do\u0111o\u0161e k njoj i stado\u0161e je tje\u0161iti u njenom bolu. Svaka od njih pri\u010da\u0161e joj svoje zlosretne do\u017eivljaje, i svojim sau\u010de\u0161\u0107em olak\u0161a\u0161e joj donekle tugu. Jedna od njih ispri\u010da joj ovako: \u02ddMoj mu\u017e bija\u0161e mornar; jo\u0161 kao vrlo mlad on se utopi u moru, i ja ostadoh mlada udovica. Mnogi su htjeli da se o\u017eene mnome, ali ja, vole\u0107i svog mu\u017ea i poslije njegove smrti, rije\u0161im ostati udovica. Ako dakle ho\u0107e\u0161, hajde mojoj ku\u0107i da zajedno \u017eivimo; obje \u0107emo raditi, i svojim \u0107emo se rukama izdr\u017eavati\u02dd. \u2013 Matidija pristane na njen prijedlog, nastani se u njenom domu; i rade\u0107i svojim rukama, zara\u0111iva\u0161e sebi hranu. I u takvom siroma\u0161tvu provede ona dvadeset \u010detiri godine. Djeca pak Matidijina, Faustin i Faustijan, pri brodolomu, po Bo\u017ejem promislu, tako\u0111er ostado\u0161e \u017eivi: jer njih izba\u010dene na obalu ugleda\u0161e morski razbojnici koji se tamo zadesi\u0161e, uze\u0161e ih u svoju la\u0111u, odvezo\u0161e u Kesariju Stratonijsku,(3) i tamo prodado\u0161e jednoj \u017eeni, kojoj bija\u0161e ime Justa. Ona ih odgoji, i dade ih na \u0161kolovanje. Oni izu\u010di\u0161e razne neznabo\u017ea\u010dke nauke. No zatim \u010duv\u0161i evan\u0111eosku propovjed o Kristu, oni primi\u0161e sveto kr\u0161tenje, i sljedovahu apostolu Petru.

1

Me\u0111utim, otac njihov Faust, \u017eive\u0107i u Rimu s Klimentom i ne znaju\u0107i ni\u0161ta kakva je nesre\u0107a zadesila njegovu \u017eenu i djecu, poslije godinu dana posla neke robove svoje u Atenu da saznaju kako \u017eive njegova supruga i djeca; posla po njima i mnoge stvari. Ali, ovi se robovi njegovi ne vrati\u0161e. Tre\u0107e godine Faust, nemaju\u0107i nikakve vijesti o \u017eeni i djeci svojoj, veoma se rastu\u017ei, pa posla u Atenu druge robove svoje s potrebnim stvarima. Do\u0161av\u0161i tamo oni nikog ne na\u0111o\u0161e, i \u010detvrte se godine vrati\u0161e i izvijeste Fausta da oni nikako nisu mogli prona\u0107i njegovu gospo\u0111u u Ateni, jer nitko o njoj tamo \u010dak ni \u010duo nije, niti joj se moglo u\u0107i u trag, po\u0161to oni nikog od svojih ne na\u0111o\u0161e.

\u010cuv\u0161i to, Faust se jo\u0161 vi\u0161e o\u017ealosti, i stade gorko plakati. I obi\u0111e on u Rimskoj pokrajini sve primorske gradove i pristani\u0161ta, raspituju\u0107i mornare za svoju suprugu i djecu. Ali ni od koga ni\u0161ta ne sazna\u0161e. Zatim on napravi la\u0111u, uzme sa sobom nekoliko robova i ne\u0161to blaga, pa krenu sam da tra\u017ei svoju suprugu i milu djecu, a najmla\u0111eg sina Klimenta ostavi s vjernim robovima doma da se u\u0107i knjizi. I obi\u0111e on skoro sav svijet, i po moru i po suhu, tra\u017ee\u0107i svoje mile, i ne na\u0111e ih. Najzad, sav o\u010dajan on utonu u duboku tugu, i ne htje \u010dak ni ku\u0107i se vratiti, smatraju\u0107i da nije u redu nasla\u0111ivati se dobrima ovog svijeta bez omiljene supruge svoje, prema kojoj je gajio veliku ljubav zbog \u010dednosti njene. Odrekav\u0161i se, dakle, svake po\u010dasti i slave ovog svijeta, on se potuca\u0161e po tu\u0111im zemljama kao prosjak, ne govore\u0107i nikom o sebi tko je.

Me\u0111utim, dje\u010dak Kliment postane zreo \u010dovjek, i bija\u0161e odli\u010dno izu\u010dio sve filozofske nauke. No njega svagda ti\u0161ta\u0161e to \u0161to nema ni oca ni majke. A ve\u0107 bija\u0161e pro\u0161lo dvadeset \u010detiri godine otkako mati njegova oti\u0111e od ku\u0107e, i dvadeset godina otkako otac njegov is\u010dezne. Izgubiv\u0161i nadu da su \u017eivi, on tugova\u0161e za njima kao da su mrtvi. Ujedno s tim on pomi\u0161lja\u0161e i na svoju smrt, po\u0161to je dobro znao da mora umrijeti, ali nije znao gdje \u0107e se poslije smrti na\u0107i, i ima li neki drugi \u017eivot iza ovog kratkotrajnog \u017eivota, ili nema. Razmi\u0161ljaju\u0107i o tome, on stalno bija\u0161e pla\u010dan, i ne htjede se utje\u0161iti nikakvim slastima i radostima ovoga svijeta; i svagda bija\u0161e snu\u017eden i neveseo, i uzdisa\u0161e iz dna du\u0161e.

U to vrijeme, \u010duv\u0161i o dolasku Kristovom u svijet, Kliment se stade truditi to\u010dno obavijestiti o tome. I dogodi mu se da stupi u razgovor s jednim blagorazumnim \u010dovjekom, koji mu ispri\u010da da je Sin Bo\u017eji do\u0161ao u Judeju, daruju\u0107i \u017eivot vje\u010dni svima koji ispunjavaju volju Oca Njegova koji Ga je poslao. \u010cuv\u0161i to, Kliment se zapali neiskazanom \u017eeljom da \u0161to podrobnije sazna o Kristu i o cijelom u\u010denju Njegovom. Zbog toga on odlu\u010di oti\u0107i u Judeju, u kojoj se \u0161iri\u0161e Kristova blagovijest. I ostaviv\u0161i ku\u0107u svoju i veliko imanje, on uzme sa sobom vjerne robove i veliku koli\u010dinu zlata, sjedne na la\u0111u, i otplovi k Judejskoj zemlji. No za vrijeme bure koja ih sna\u0111e na moru, on bi vjetrom zanesen u Aleksandriju, i tamo na\u0111e apostola Barnabu, \u010dije u\u010denje o Kristu on saslu\u0161a s u\u017eivanjem. Zatim on otplovi u Kesariju Stratonijsku, i na\u0111e svetog apostola Petra. Primiv\u0161i od njega sveto kr\u0161tenje, Kliment sljedova\u0161e njemu s ostalim u\u0107enicma, me\u0111u kojima bijahu i dva brata njegova, blizanci Faustin i Faustijan. Ali Kliment ne prepozna njih, niti oni njega, po\u0161to su bili veoma mali kada su se rastali, i ne pamti\u0161e jadan drugoga. Apostol pak Petar, polaze\u0107i u Siriju, posla ispred sebe Faustina i Faustijana, a Klimenta ostavi kod sebe, i zajedno s njim sjedne u la\u0111u i krenu morem. Za vrijeme plovidbe apostol upita Klimenta o porijeklu njegovom. Kliment mu onda podrobno ispri\u010da kakvog je porijekla, i kako mati njegova zbog nekakvog sna otputova iz Rima s dva mala djeteta, a kako i otac njegov, po\u0161to pro\u0111u \u010detiri godine, krenu u svijet da ih tra\u017ei, i ne vrati se. Pritom Kliment napomenu i to, da je ve\u0107 dvadeset godina kako ni\u0161ta ne zna o svojim roditeljima i bra\u0107i, i smatra ih mrtvima.

Ovo kazivanje potrese svetog apostola Petra. I u to vrijeme, po promislu Bo\u017ejem, la\u0111a pristade uz neki otok, na kome se nalazi\u0161e mati Klimentova Matidija. Tada neki iza\u0111o\u0161e iz la\u0111e u grad kupiti namirnice; iza\u0111e i apostol Petar, a Kliment ostane na la\u0111i. I\u0161av\u0161i u grad, sveti apostol ugleda kraj gradskih vrata staricu gdje sjedi i prosi milostinju. To bija\u0161e Matidija, koja se zbog slabosti nije vi\u0161e mogla hraniti radom svojih ruku, i stoga prosi\u0161e milostinju,

2

kako bi prehranila sebe i drugu staricu koja je bija\u0161e primila u ku\u0107u svoju i koja je bolesna le\u017eala kod ku\u0107e. Ugledav\u0161i Matidiju, sveti apostol saznade duhom da je ona strankinja, i upita\u0161e je za porijeklo njeno. Uzdahnuv\u0161i duboko, Matidija se rasplaka i re\u010de: O, te\u0161ko meni strankinji! Jer u svijetu nema bjednije i nesretnije \u017eene od mene. \u2013 Apostol Petar, vidjev\u0161i je tako te\u0161ko oja\u0111enu i uplakanu, stade je bri\u017eno raspitivati, tko je ona i odakle je. I iz razgovora s njom on pozna\u0161e da je ona majka Klimentova, i stade je tje\u0161iti, govore\u0107i joj: Ja znam najmla\u0111eg sina tvog Klimenta; on se sad nalazi u ovom kraju. \u2013 A Matidija, \u010duv\u0161i za sina svog, izgubi se od zaprepa\u0161tenja i radosti, i postade kao mrtva. \u2013 No sveti apostol je uze za ruku i podi\u017ee sa zemlje, i naredi joj po\u0107i za njim na la\u0111u, govore\u0107i joj: Ne tuguj, starice, jer \u0107e\u0161 odmah saznati sve o sinu svomu.

Dok oni i\u0111ahu k la\u0111i, iza\u0111e im u susret Kliment, i ugledav\u0161i \u017eenu gdje ide za svetim apostolom Petrom, za\u010dudi se. A ona, zagledav\u0161i se u Klimenta, koji je po crtama lica jako li\u010dio na oca, upita svetog Petra: Nije li to Kliment, sin moj? \u2013 Apostol odgovori: On je. \u2013 Matidija se objesi oko vrata Klimentu, i zaplaka. A Kliment, ne znaju\u0107i tko je ta \u017eena i zbog \u010dega pla\u010de, stane je odgurivati od sebe. Tada mu sveti apostol re\u010de: Ne odguruj \u010dedo onu koja te rodila. \u2013 \u010cuv\u0161i to, Kliment se rasplaka i padne k nogama njenim, ljube\u0107i je i pla\u010du\u0107i. I obuzme ih velika radost \u0161to se na\u0111o\u0161e i pozna\u0161e. Sveti Petar pomoli se za nju Gospodu i iscijeli joj ruke. A ona zamoli apostola da iscijeli staricu njenu kod koje stanova\u0161e. Sveti apostol u\u0111e u njenu ku\u0107u i iscijeli je od bolesti; Kliment pak dade joj tisu\u0107u drahmi(4) za prehranu svoje majke. Zatim, uzev\u0161i majku zajedno sa iscijeljenom staricom, odvede ih na la\u0111u, i la\u0111a krene. Putem Matidija upita sina za mu\u017ea svog Fausta, i \u010duv\u0161i da je on prije dvadeset godina krenuo u svijet tra\u017ee\u0107i nju i otada nema nikakve vijesti o njemu, plaka\u0161e gorko za njim kao za umrlim, ne nadaju\u0107i se da \u0107e ga vidjeti \u017eiva. Stigav\u0161i pak u Antadros, (5) oni si\u0111o\u0161e s la\u0111e i produ\u017ei\u0161e put suhim. Do\u0161av\u0161i u Laodikiju, njih sretnu Faustin i Faustijan, koji prije njih bijahu stigli tamo. Oni upita\u0161e Klimenta: Tko je ta \u017eena strankinja \u0161to je pored vas s drugom staricom? \u2013 Kliment odgovori: Moja majka koju prona\u0111oh u tu\u0111ini. \u2013 I stade im pri\u010dati redom, koliko se vremena nije vidio s majkom i kako je ona oti\u0161la od ku\u0107e s dva blizanca.

\u010cuv\u0161i to, njima bi jasno da je Kliment brat njihov, i ta \u017eena \u2013 majka njihova. I rasplakav\u0161i se od radosti, oni uskliknu\u0161e: Uistinu je ovo majka na\u0161a Matidija, a ti brat na\u0161 Kliment, jer mi i jesmo blizanci Faustin i Faustijan koji s majkom napustismo Rim.

Rekav\u0161i to oni se objesi\u0161e jedan drugome o vrat, i plaka\u0161e mnogo i s ljubavlju cjelivahu jedan drugoga. Prizor bija\u0161e dirljiv: majka se raduje djeci koju neo\u010dekivano prona\u0111e zdrave, i oni pri\u010dahu kako ih je promisao Bo\u017eji spasio od potopljenja, i svi radosni slave Boga. Samo im jedna tuga ti\u0161ti\u0161e du\u0161u: tuga \u0161to ni\u0161ta ne znaju o ocu svom. Zatim oni moli\u0161e svetog apostola Petra da krsti njihovu majku. I sutradan u svitanje oni odo\u0161e na more, i sveti apostol u prikrivenom mjestu krsti Matidiju i njenu staricu u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, i odaslav\u0161i je sa sinovima ispred sebe u stan, sam ode drugim putem.

I gle, na putu staja\u0161e blagonakloni mu\u017e, sa sijedom bradom, bijedno odjeven, i on o\u010dekiva\u0161e apostola Petra. Kada sveti apostol nai\u0111e, blagonakloni mu\u017e ga s po\u0161tovanjem pozdravi i re\u010de: Vidim da si \u010dovjek stranac i ne prost, jer samo lice tvoje pokazuje da si blagorazuman; stoga \u017eelim malo porazgovarati s tobom. \u2013 Apostol na to re\u010de: Govori, gospodine, \u0161to \u017eeli\u0161. \u2013 I stane taj \u010dovjek govoriti ovako. Ja te danas vidjeh u prikrivenom mjestu na obali gdje se moli\u0161, i zagledav\u0161i neprimjetno ja se sklonih, i pri\u010dekah te ovdje malo, \u017eele\u0107i ti re\u0107i ovo: uzalud se trudite mole\u0107i se Bogu, jer nema nikakvog Boga ni na nebu ni na zemlji, i nema nikakvog promisla Bo\u017ejeg o nama, nego sve u svijetu ovom biva slu\u010dajno. Stoga ne obmanjujte sebe uznose\u0107i molitve Bogu koga nema.

\u010cuv\u0161i ovako rasu\u0111ivanje, sveti Petar mu re\u010de: Na osnovu \u010dega ti misli\u0161 da sve biva slu\u010dajno, a ne po Bo\u017ejem ure\u0111enju i promislu, i \u010dime \u0107e\u0161 dokazati da nema Boga? Ako nema Boga, tko je onda stvorio nebo i ukrasio ga zvijezdama? Tko je stvorio zemlju i ukrasio je cvije\u0107em? \u2013 A \u010dovjek taj, uzdahnuv\u0161i iz dubine srca, odgovori: Znam ja, gospodine, pomalo astronomiju, a

3

Activity (2)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 thousand reads
1 hundred reads

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->