Rudolf Steiner

Antropozofija
Uvod antropozofski svjetonazor

Istodobno i upute za njezino zastupanje pred svijetom

Devet odranih

predavanja u Dornachu

od 19. sijenja do 10. veljae 1924.

Antropozofsko drutvo "Marija Sofija"

ACfM
Zagreb 2002

NASLOV IZVORNIKA Rudolf Steiner Anthroposophie

Eine Einfhrung in die anthroposophische Weltanschauung Zugleich eine Anleitung zu ihrer Vertretung v o r der Welt

Bibliographie-Nr. 234 GA 234 RUDOLF STEINER VERLAG DORNACH/SCHWEIZ 1981

ISBN

953-174-148-4

SADRAJ
IZDANJIMA PREDAVAKOG OPUSA RUDOLFA STEINERA PRVO PREDAVANJE, Drnach, 19. sijenja 1924 Antropozofija, ljudska enja sadanjice
D v a g o r u a pitanja ljudske d u e . o v j e k s e n e m o e p r i b l i i t i p r i r o d i a da pri t o m e ne b u d e uniten. Priroda ne m o e ui u o v j e k o v u nutrinu a da pri t o m e ne postane p r i v i d o m . T r a d i c i o n a l n i o d g o v o r i stare znanosti, umjetnosti, religije n i s u v i e p o d r k a . A n t r o p o z o f i j a eli d a t i n o v i o d g o v o r .

9 11

DRUGO PREDAVANJE, Drnach, 20. sijenja 1924 Meditativna svijest

Fizika p r i r o d a djeluje na fiziko tijelo snagama razaranja. O n o to tijelo izgrauje i oblikuje potjee iz n e k o g d r u g o g svijeta. o v j e k p r i m a vanjske tvari i otputa ih. P o e t a k i kraj u n u t a r n j i h p r o c e s a s r o d n i s u v a n j s k o j p r i r o d i , ali n e i p r e o b r a z b a koja se n a l a z i i z m e u njih. O v i unutarnji p r o c e s i l j u d s k o g o r g a n i z m a s r o d n i s u j e d n o m r a n i j e m stanju Z e m l j e . U sebi p o n a v l j a m o o n o to je nekad bilo na p o e t k u Zemlje. O v o ranije stanje Z e m l j e m o g u e j e p r o m a t r a t i m e d i t a c i j o m . Bit m e d i t a c i j e . O p a a n j e e t e r s k o g i a s t r a l n o g u s e b i i u vremenskom razvoju.

27

TREE PREDAVANJE, Drnach, 27. sijenja 1924 Prijelaz od uobiajenog znanja do inicijacijske spoznaje
ovjekov odnos prema zvijeima i svemiru m o e postati svjestan. Z a d a a a n t r o p o z o f i j e . D v o j a v r a t a v o d e u n a d o s j e t i l ni svijet: v r a t a Sunca i v r a t a M j e s e c a . M j e s e c i Sunce s h v a e n i d u h o v n o z n a n s t v e n o ; njihov o d n o s prema prolosti i budu n o s t i , p r e m a o v j e k o v o j s u d b i n i . L j u d i koji o s t a v l j a j u u t i s a k na na r a z u m , ljudi koji djeluju na nau v o l j u k a o u k a z i v a n j e na karmike odnose.

44

ETVRTO PREDAVANJE, Dornach, 1. veljae 1924 Osnaeno miljenje i drugi ovjek. Tkanje disanja i zrani ovjek.
O b i n i m m i l j e n j e m n e m o e m o rijeiti n i z a g o n e t k u p r i r o d e ni z a g o n e t k u due. Osnaenje miljenja m e d i t a c i j o m v o d i doivljavanju drugog ovjeka u nama te njegove p o v e z a n o s t i sa z v j e z d a n i m s v i j e t o m . Fiziki o v j e k i kruto stanje; tekui ovjek i njegova p o v e z a n o s t s eterskim. Uspostavljanje p r a z n e svijesti v o d i k r o z i n s p i r a c i j u d o i v l j a j u d j e l o v a n j a d u h o v n o g svijeta, a s t r a l n o g . A s t r a l n o i z r a n i o v j e k . A p o l o n o v a lira kao unutarnja glazba.

61

PETO PREDAVANJE, Dornach, 2. veljae 1924 Ljubav kao snaga spoznaje. ovjekova Ja-organizacija
Bit e t e r s k o g i a s t r a l n o g . E t e r s k o t i j e l o k a o v r e m e n s k i o r g a n i z a m . A s t r a l n o t i j e l o k o j e sja i z d u h a . L j u b a v k a o s n a g a s p o z n a j e . Bit inicijacije. S p o z n a v a n j e Ja p r e t h o d n e i n k a r n a c i j e . D j e l o v a n j e Ja u toplinski o r g a n i z a m . Djelovanje m o r a l n i h impulsa i z p r e t h o d n i h zemaljskih i v o t a p o s r e d o v a n j e m t o p l i n skog ovjeka.

82

SESTO PREDAVANJE, Drnach, 3. veljae 1924 Vladajue misli svijeta u izdisajnoj zranoj struji. Ja koje je djelatno u toplinskom razvoju
S t a n j e sna. S a d r a j i i n s p i r i r a n e s v i j e s t i j a v l j a j u s e i z i v o t a sna k a o s j e a n j e , ja i a s t r a l n a o r g a n i z a c i j a u b u d n o m sta nju i u s n u . Bit i n s p i r a c i j e i i n t u i c i j e . U v r i j e m e sna o v j e k s e v r a a u i v o t p r i j e r o e n j a ili u s v o j p r e t h o d n i z e m a l j ski i v o t . M e t a m o r f o z a p o j m a v r e m e n a . S m r t . Bit s j e a n j a . I s t j e c a n j e slika s j e a n j a u k o z m o s p o s l i j e s m r t i . U z a j a m n o d j e l o v a n j e ovjeka i svijeta.

100

SEDMO PREDAVANJE, Drnach, 8. veljae 1924

1 16

0 ivotu snova. Odnosi ivota snova prema vanjskoj 1 unutarnjoj stvarnosti

Razmatranje ivota snova kao ishodita d u h o v n o z n a n s t v e n o g p r i s t u p a o v j e k u i n j e g o v o j p o v e z a n o s t i sa s a d a n j o u i b u d u n o u . D v i j e v r s t e s n o v a : s n o v i koji s i m b o l i k i o s l i k a v a j u v a n j s k a z b i v a n j a i s n o v i koji s i m b o l i k i i z r a a v a j u unutarnje procese. U prvoj vrsti snova dolazi do izraaja o d n o s J a p r e m a s v i j e t u , s n a g a ili s l a b o s t n j e g o v e v o l j e ; u drugu vrstu snova zahvaa astralno tijelo. Ta vrsta snova slinija je n a i n u d o i v l j a v a n j a slika u i m a g i n a c i j i . U k a z i v a n j e na v e z u i m a g i n a c i j e i slike sna u o d n o s u na u n u t a r n j e o r g a n e .

OSMO PREDAVANJE, Drnach, 9. veljae 1924 V e z e svijeta snova i imaginativne spoznaje. Zadu ivanje spram ivota. Temelj karme
Imaginalivno opaanje. Imaginativno promatranje trolanog organizma. Njegova povezanost s prolim i buduim zemalj s k i m i v o t i m a . I m a g i n a t i v n o p r o m a t r a n j e sjeanja. U n a t r a n o g l e d a n j e n a k o n smrti. o v j e k o v a m o r a l n a djela u i m a g i n a tivnom gledanju. Doivljaj zaduenosti spram svemira. U d o i v l j a v a n j u u n a t r a n o g gledanja stvara se karma. U sanjanju nesvjesno d o i v l j a v a m o d u h o v n u stranu d n e v n o g i v o t a .

131

DEVETO PREDAVANJE, Drnach, 10. veljae 1924 ovjekova sposobnost sjeanja

Sjeanje p r o m a t r a n o s gledita f i z i k o g i v o t a . T a b l e a u sjeanja

147

poslije smrti; n j e g o v o nejasno r a z i l a e n j e u s v e m i r u . Uranjanje u d u h o v n i p a n d a n sjeanja u u n a t r a n o m i v o t n o m tijeku te doivljavanje protuvrijednosti mukotrpnog izravnanja ( k a m a l o k a ) . T o postaje n a o m d u h o v n o m samosvijeu. Ulazak u d u h o v n i svijet. D o i v l j a v a n j e d u h o v n o g bia. Poticaj za izravnanje u n o v o m u zemaljskom ivotu.

TKO JE RUDOLF STEINER? KRONOLOKI PRIKAZ IVOTA RUDOLFA STEINERA DJELU RUDOLFA STEINERA

163 168 172

IZDANJIMA PREDAVAKOG OPUSA RUDOLFA STEINERA

Temelj antropozofski orijentirane duhovne znanosti ine pisana i objavljena djela Rudolfa Steinera (1861.-1925.). Od 1900. do 1924. godine odrao je brojna predavanja i niz teajeva, kako javnih, tako i za lanove Teozofskog, poslije Antropozofskog drutva. Isprva je elio da njegova potpuno slobodno odrana predavanja ne budu zapisana jer su bila zamiljena kao "usmena priopenja koja nisu namijenjena za tisak". N o , kako su se sve vie poele pojavljivati i iriti pogrene i nepotpune biljeke sluatelja, Rudolf Steiner naao se potaknutim urediti zapise. Tu je zadau povjerio Marie Steiner-von Sievers koja je preuzela dunost odreivanja stenografa, upravljanja biljekama te brige za pregled tekstova koji je bio potreban za izdavanje. Budui da je Rudolf Steiner, zbog pomanjkanja vremena, vrlo rijetko sam mogao ispravljati biljeke, za sva objavljena predavanja treba imati na umu njegovo ograivanje: "Treba uzeti u obzir da u tekstovima koje nisam pregledao postoje pogreke." odnosu predavanja za lanove koji su prvo bili dostupni kao interni rukopisi i njegovih objavlje nih djela Rudolf Steiner se izjanjava u svojoj autobio grafiji "Moj ivot" (35. poglavlje). Ono to je ondje reeno vrijedi i za teajeve pojedinih strunih podru ja namijenjenih ogranienom krugu sluaa upuenih u osnove duhovne znanosti. Nakon smrti Marie Steiner (1867.-1948.) zapoe lo je, na osnovi njezinih smjernica izdavanje ukupnoga djela Rudolfa Steinera. Ovaj svezak predstavlja sastav ni dio cjelokupnog izdanja. 9

PRVO PREDAVANJE
Dornach, 19. sijenja 1924.

Dragi moji prijatelji, pokuat u sada iznijeti neku vrstu uvoda u samu antropozofiju, i to tako da on ujedno bude i uputa kako se antropozofija danas moe zastupati pred svijetom. Ipak prije toga hou rei nekoliko uvodnih rijei. Openito se nema dovolj no na umu da je duh neto ivo; a to to ivi, treba zahvatiti u punome ivotu. Iako se mi u Antropozofskom drutvu osjeamo nositeljima antropozofskog pokreta, ne smijemo se jednostavno osloniti na pretpostavku da antropozofski pokret poinje svakim danom iznova. On postoji vie od dva deset ljea i svijet je prema njemu zauzeo svoje stajalite. Stoga u itavom antrpozofskom odnosu prema svijetu treba postojati osjeaj da je rije neemu prema emu je svijet zauzeo stajalite; u pozadini mora biti taj osjeaj. Ako tog osjeaja nema te ako se misli da se antropozofija zastupa u apsolutnom smislu onako kako se mogla zastupati prije dva desetljea, antropozofija e se sve vie prikazivati u pogrenom svjetlu. A upravo se to u znatnoj mjeri i dogaalo. Tomu bi, s jedne strane, trebalo uiniti kraj, dok bi, s druge strane, nae Boino zasjedanje trebalo oznaiti novi poetak. To zasjedanje ne bi smjelo ostati bez odjeka, kao to sam ve spomenuo u razli itim uputama. Ne moe se, dakako, oekivati da si svaki lan Antropozofskog drutva zada neke nove poticaje ako mu to, s obzirom na njegovu duevnu konfigu raciju, nije dano. Svatko ima pravo da i nadalje sudje luje u radu Drutva, da stvari prihvaa i da se tim
11

prihvaanjem zadovoljava. Tko, meutim, eli bilo u kojem obliku zastupati antropozofiju pred svijetom, ne moe zanemariti ono to sam ovdje i z l o i o . U tom smislu ubudue mora vladati potpuna istina, ne samo u rijeima nego i u djelima. Dragi moji prijatelji, i ubudue u vam se, ee nego dosad, obraati ovakvim uvodnim rijeima. Poeo bih sada neku vrstu uvoda u antropozofski pogled na svijet. Tko hoe neto govoriti antropozofiji, mora pretpostaviti da ono emu eli govoriti nije ustvari, nita drugo negoli ono to po sebi govori srce nje g o v o g sluatelja. Nigdje i nikada u svijetu nijedna znanost inicijacije ili posveenja nije namjeravala nita drugo negoli izgovoriti ono to, ustvari, govore srca onih koji ele uti odreene stvari. Stoga osnovni ugoaj antropozofskog izlaganja mora u najveoj mjeri odgovarati najdubljoj potrebi srca onih ljudi kojima je antropozofija potrebna. Ako danas pogledamo na one ljude koji se izdiu nad povrinu ivota, vidimo da su se u svakoj poje dinoj dui obnovili stari osjeaji to su trajali tijekom dugog razdoblja. Vidimo da ljudi u svojoj podsvijesti nose teka pitanja, pitanja koja se ak ne mogu izraziti jasnim mislima, a kamoli nai o d g o v o r s obzirom na ono to civilizirani svijet prua. No, ta pitanja postoje, postoje u dubinama due velikog broja ljudi. Ona danas, zapravo, postoje u svih ljudi koji zaista misle. Ako se ta pitanja prevedu u rijeci, isprva se ini kao da dolaze izdaleka, a ipak su tako bliska. Ona su u neposrednoj blizini dua ljudi koji misle. Iz itavog opsega zagonetki koje pritiu dana njeg ovjeka mogu se najprije izdvojiti dva pitanja. Prvo se pitanje ljudskoj dui namee onda kada ta
12

ljudska dua gleda na vlastito ljudsko postojanje i na okolni svijet. Ljudska dua gleda kako ovjek roenjem ulazi u zemaljsko postojanje. Vidi kako ivot protjee izmeu roenja ili zaea i fizike smrti. Vidi kako ivot protjee u najraznolikijim unu tarnjim i vanjskim doivljajima. Ta ljudska dua vidi i vani, u prirodi, bogatstvo utisaka to ih ljudi primaju i koji malo-pomalo ispunjavaju ljudsku duu. Sada ta ljudska dua prebiva u ljudskom tijelu i gleda, prije svega, kako priroda, zapravo, uzima sve ono to ljudska dua vidi u fizikom, zemaljskom postojanju. Kada ovjek proe kroz vrata smrti tada priroda svojim snagama uz pomo bilo kojeg elementa izmeu spaljivanja ili pokapanja ne postoji osobito velika razlika preuzima ljudsko fiziko tijelo. I to ona ini s tim fizikim tijelom? Unitava ga. Ljud ska dua obino ne promatra kojim putem odlaze pojedine tvari toga fizikoga ljudskog tijela; no, ako se na mjestima odreene vrsti pokopa, netko udubi u razmiljanje, produbit e se upeatljivo promatranje onoga to priroda poduzima sa svim onim fiziki-osjetilnim u ovjeku kad je proao kroz vrata smrti. Postoje podzemne spilje. U njima se uvaju ljudski leevi u zatvorenom prostoru, ali uz prisutnost zraka. Oni se sasuuju. to preostaje nakon nekog vremena? Preostaje iskrivljeni ljudski lik koji se sastoji od u sebi rasprenog ugljino-kiselog vapnenca. I kad bi se samo malo prodrmala ta masa ugljino-kiselog vapnenca koja iskrivljeno oponaa ljudski lik, ona bi se smrvila u prah. Duboko se doima ono to podilazi duu kad promatra to se, zapravo, dogaa s onime ime ovjek raspolae izmeu roenja i smrti. ovjek zatim gleda prirodu od koje crpi svoje spoznaje i sve to naziva 13

svojim uvidima te sebi kae: ta priroda, koja iz svog krila izaima tako udesne procese kristalizacije, ta priroda koja svakog proljea iz svog bia stvara aroliju prvih pupoljaka bilja i njegovog bujanja, ta priroda koja desetljeima odrava korom prekri vena stabla, ta priroda koja zemlju obdaruje naj raznovrsnijim ivotinjskim carstvima, poevi od najveih ivotinja pa sve do najsitnijih bacila, ta priroda koja na povrinu zemlje sve do u oblake alje v o d e to ih u sebi nosi, ta priroda na koju o d o z g o zrae zvijezde (iako to, ustvari, ne znamo, one ipak na nju z r a e ) , ta se priroda odnosi prema onome to ovjek iznutra nosi u sebi izmeu roenja i smrti, tako da to u potpunosti raspruje i unitava. Priroda je sa svojim zakonima za ovjeka unitavateljica. Stojimo pred ljudskim likom; taj ljudski lik u itavoj svojoj udesnosti jer je savreniji od svih drugih likova koji postoje na Zemlji taj, dakle, ljudski lik stoji pred nama. A na drugoj strani stoji priroda sa svojim kamenjem, sa svojim biljkama, sa svojim ivotinjama, sa svojim oblacima, s rijekama i planinama, sa svim onim to iz zvjezdanog mora zrai prema dolje, to Sunce dozrauje Zemlji u obliku svjetla i topline, ta priroda u svojoj vlastitoj zako nitosti ne podnosi ljudski lik. To to se javlja u liku ovjeka, ako se prepusti prirodi biva raspreno. To ovjek vidi. On tome ne stvara misli, ali to mu se duboko upisuje u duu. Svako ovjekovo suoavanje sa smru duboko se upisuje u njegovu duu. U dubini due nesvjesno se javlja jedno pitanje koje ne proizlazi iz sebinog osjeaja, a niti iz povrne nade u ivot poslije smrti. To je pitanje beskrajno vano i za duu znai sreu i nesreu, pa i onda kada nije formu lirano. I sve to za svijest znai sudbinom uvjetovana
14

ovjekova srea i nesrea na Zemlji, zapravo je malen kost prema onoj nesigurnosti osjeaja u asu suoenja s prizorom smrti. Jer, ovdje se pitanje postavlja ovako: Odakle dolazi taj ljudski lik? Gledam divno oblikovan kristal, gledam oblike biljaka, gledam oblike ivoti nja, gledam kako rijeke Zemljom teku, gledam brda, gledam sve to s oblaka govori, to s visina zbore zvijezde. Sve to vidim, kae ovjek, ali odatle nikad ne moe nastati ljudski lik jer su u svemu tome razaralake snage, snage rasprivanja ljudskog lika. Tu nastaje za ljudsku duu, za ljudsko srce, tjeskobno pitanje: Gdje je, dakle, svijet iz kojeg dolazi ljudski lik? Gdje je taj svijet? Prizor smrti izaziva tjeskobno pitanje: Gdje je svijet, taj drugi svijet iz kojega dolazi ljudski lik? Nemojte rei, dragi prijatelji, da to pitanje jo niste uli formulirano na taj nain. Posluamo li to ljudi iz svojih glava povjeravaju jezinom izra zu, o v o pitanje neemo uti. Pristupimo li ljudima i povjere li nam ljudi jade svog srca a ponekad iznose jade svog srca tako da uzmu neku neznatnu malenkost ivota, da njoj razmiljaju i da je kao nijansu uvrste u itavo svoje sudbinsko pitanje onaj tko razumije taj g o v o r srca, uje kako srce iz podsvijesti govori: Koji je onaj drugi svijet iz kojeg dolazi ljudski lik, s obzirom na to da ovjek sa svojim likom ne pripada o v o m svijetu? I tako pred ovjeka staje svijet, on ga gleda, promatra, opaa, njemu stvara znanost, taj mu svijet daje podlogu za njegovu umjetnost, daje mu osnove za religiozno potovanje. Taj je svijet takav, a ovjek stoji na Zemlji i u dubini due ima osjeaj: Ja tome svijetu ne pripadam; mora postojati neki drugi svijet koji me iz svoga krila iarao u o v o m e
1

liku. Kojem svijetu pripadam/ To odjekuje iz srdaca dananjih ljudi. To je ono obuhvatno pitanje: A kad su ljudi nezadovoljni onim to im pruaju dananje znanosti, razlog je u tome to to pitanje postavljaju u dubinama svojih dua, a znanosti su daleko od toga da makar samo i dodirnu to pitanje: Koji je to svijet kojemu ovjek zapravo pripada? Jer vid ljivi svijet to nije. Dragi moji prijatelji, zasigurno znam: Ono to sam vam g o v o r i o , nisam g o v o r i o ja, ja sam samo u rijei uobliio to g o v o r e srca. A tome je rije. Jer, ne moe biti rije tome da se ljudima dade bilo to, to je ljudskim duama nepoznato to moe izazvati senzaciju nego je rije tome, samo tome da se g o v o r ljudskih dua pretoi u rijei. to god ovjek od samoga sebe vidi, to vidi od svojih blinjih ako je to vidljivo, sve to ne pripada ostalom vidljivom svijetu. ovjek moe rei: Nijedan moj prst ne pripada vidljivom svijetu jer je taj vidljivi svijet za svaki prst samo razorna snaga. I tako ovjek stoji pred velikom nepoznanicom, stoji tako da samoga sebe mora smatrati pripadnikom te nepoznanice. T o , meutim, drugim rijeima znai da s obzirom na sve ono to ovjek nije, oko njega duhovno svijetli; u trenutku kad ovjek svrati pogled na samoga sebe, sav se ostali svijet zamrauje i ovjek tapka u mraku nosei kroz mrak zagonetku svoga vlastitog bia. To je tako kad ovjek sebe gle da izvana, kada se unutar prirode vidi kao vanjsko bie. On kao ovjek ne moe doprijeti do tog svjetla. I p o n o v n o ne u glavi nego u dubinama nesvje snog nastaju pitanja koja su potpitanja toga sveop eg pitanja koje sam upravo razmatrao. Kad ovjek promatra svoj fiziki ivot koji mu je orue izmeu 16

roenja i smrti, zna: Bez ovog fizikog svijeta uope ne mogu provoditi fiziki ivot izmeu roenja i smrti jer se neprekidno moram zaduivati kod vid ljivog svijeta. Svaki je zalogaj to ga uzmem u usta, svaki je gutljaj v o d e uzet iz toga vidljivog svijeta kojemu ja uope ne pripadam. Bez njega u fizikom ivotu ne mogu opstati. Ako sam upravo uzeo zalogaj neke tvari koja, dakako, pripada vidljivom svijetu i nakon toga proem kroz vrata smrti, u istom e asu taj zalogaj pripasti razarajuim snagama vidljivog svijeta. A da u meni samome ne bi potpao razarajuim snagama, mora ga od toga sauvati moje bie, moje vlastito bie. No, nigdje se vani, u vidljivom svijetu, ne moe pronai to vlastito bie. I to inim svojim vlastitim biem sa zalogajem to sam ga pojeo i s gutljajem to sam ga popio? Tko sam ja koji primam i preobraavam tvari prirode? Tko li sam ja? To je drugo pitanje. To je drugo pitanje, potpitanje koje nastaje iz prvog pitanja. Ja ne idem samo kroz mrak time to uspostavljam odnos sa svijetom vidljivog nego u mraku djelu jem a da ne znam tko djeluje, a da ne znam to je bie koje nazivam svojim Ja. Potpuno sam predan vidljivom svijetu, ali mu ne pripadam. To ovjeka izdvaja u vidljivom svijetu. To ga navodi da sam sebi izgleda kao da je pripadnik ne kog sasvim drugog svijeta. Javlja se velika sumnja, tjeskobno pitanje: Gdje li je svijet kojem pripadam? I to je ljudska civilizacija vie napredovala, to su ljudi nauili intenzivnije misliti, tim je tjeskobnije postalo to pitanje. Ono je danas duboko usaeno u ljudskim duama. Ako pripadaju civiliziranom svi jetu, ljudi su, s obzirom na to pitanje, zapravo po dijeljeni u samo dvije skupine. Jedni ga sabijaju u 17

duu, gue ga, ne dajui mu da dode do jasnoe, ali pri tome pate od strane enje za rjeenjem te ovjekove zagonetke; drugi se ogluuju to pita nje, sugeriraju si tota iz vanjskog ivota kako bi se omamili. A time to se omamljuju, u samima sebi zatiru vrsti osjeaj vlastitoga bitka. Ispraznost i nitavnost obuzima im duu. A taj osjeaj nitav nosti ukorijenjen je danas u podsvijesti nebroje nih ljudi. To je tek jedna strana, ono veliko pitanje s na vedenim potpitanjem. Ono nie kad ovjek sebe gle da izvana i kad svoj odnos prema svijetu izmeu roenja i smrti doivljava samo sasvim prigueno, podsvjesno. Drugo pitanje, meutim, nastaje kad ovjek za gleda u vlastitu nutrinu. Tu je drugi pol ovjeko v o g postojanja. Tu odslikavaju vanjsku predoava vanjsku osjeaje za vanjsku je u nutrini sjedite misli. One prirodu. Svojim mislima ovjek prirodu. ovjek razvija osjete i prirodu. Svojom voljom djeluje

na vanjsku prirodu. ovjek se prije svega osvre na svoju vlastitu nutrinu. Pred njegovom je duom ustalasano miljenje, osjeanje i htijenje. Tako se on danas nalazi u tome sa svojom duom. T o m e pridolaze sjeanja na minule doivljaje, sjeanja na stvari to ih je ovjek vidio u prijanjim vremenima sadanjega zemaljskog ivota. Sve to ispunjava duu. to je to? ovjek ne stvara jasne misli onome to u sebi, zapravo, nosi; te ideje stvara podsvijest. Ve i samo jedna glavobolja koja rastjeruje misli pokazuje kako je ovjekova nutrina zagonetno pitanje. Zagonetno se pitanje postavlja i svaki put kad ovjek spava, kad nepomian lei i kad svojim osjetima ne moe
18

uspostaviti vezu s vanjskim svijetom. ovjek osjea da njegovo fiziko tijelo mora biti pokretno da bi se u njegovoj dui pojavile misli, osjeaji i impulsi volje. No, kamen to sam ga upravo promatrao i koji ima raznolike kristalne oblike od njega odvra am pogled da bih ga nakon nekog vremena ponovno promatrao ostao je onakav kakav jest. Moja se misao rada, u dui se javlja kao slika, zatim se po novno gasi. Misao osjeamo beskrajno vrjednijom od miia, od svojih kostiju, ali ona je nestalna, rasplinjuje se, samo je slika. Manje od slike to mi visi na zidu; jer slika na zidu postoji neko vrijeme, sve dok se njezina tvar ne raspadne. Misao prohuji. Misao je slika koja neprestano nastaje i nestaje, fluktuirajua slika koja dolazi i odlazi, slika koja se iscrpljuje time to je slika. Unato tome, ovjek zagledava u nutrinu svoje due, on nita nema doli tih slika, tih predodbi. On nita ne moe rei nego: ovjekova se duevnost sastoji od tih slika, od tih predodbi. Jo se jednom osvrem na kamen. On je tu vani, u prostoru. On ostaje gdje jest. Predoavam si ga sada, predoavam si ga za jedan sat, predoavam si ga za dva sata. Misao se u meuvremenu uvijek iznova gubi, treba je stalno obnavljati. Kamen ostaje vani. to ga nosi iz sata u sat? to izaziva fluktuiranje misli iz sata u sat? to odrava i uva kamen iz sata u sat? to uvijek iznova unitava misao te je uvijek iznova treba poticati vanjskim svijetom? to je to to odrava kamen? Kaemo: On jest. Pripada mu bitak. A misao nema bitka. Misao moe shvatiti boju kamena, misao moe shvatiti oblik kamena; ali snagu njegova ouvanja ne moe shvatiti. To ostaje izvana. U duu ulazi samo slika. 19

A tako je sa svim stvarima vanjske prirode u odnosu na ljudsku duu. ovjek moe promatrati ljudsku duu, moe promatrati svoju vlastitu nutrinu. U ovjekovoj se dui zrcali itava priroda. N o , ta dua ima samo misli koje protjeu i koje, zapravo, ocrtavaju povrinu stvari, a nutrina stvari ne dopire do te slike. Nosim svijetom svoje predodbe. Posvuda sa stvari otklanjam povrinu, a ono to stvari jesu ostaje izvan toga. Svoju duu nosim kroz svijet koji me okruuje, ali taj svijet ostaje izvan mene. A do onoga to je unutra ne dopire vanjski svijet sa svo jim pravim bitkom. Kad je ovjek u svijetu koji ga okruuje suoen sa smru, mora sebi rei: T o m e svijetu ne pripadam jer ne mogu doprijeti do njega. Moje bie pripada nekom drugom svijetu; do tog svijeta ne mogu doprijeti sve dok ivim u fizikom tijelu. A ako nakon smrti moje tijelo dopre do tog vanjskog svijeta, ipak ne moe do njega jer je tada svaki njegov korak njegovo unitenje. Vani je svijet. Ude li ovjek u njega, svijet ga unitava, ne podnosi njegovo bie. A ako vanjski svijet hoe ui u ljudsku duu, on to takoer ne moe. Misli su slike koje stoje izvan bia, izvan bitka stvari. Bitak kamenja, bitak bilja, bitak ivotinja, bitak zvijezda, oblaka ne moe ui u ovjekovu duu. ovjek je okruen svijetom koji ne moe doprijeti do njegove due, on ostaje izvan njega. S jedne strane, ovjek ostaje izvan prirode, to mu postaje jasno prilikom suoenja sa smru. S druge strane, priroda ostaje izvan njegove due. ovjek je smatra neim vanjskim. U njemu mora niknuti tjeskobno pitanje postojanju nekoga drugog svi jeta. ovjek gleda ono to mu je u vlastitoj nutrini najbliskije i najpoznatije. Gleda svaku misao, svaku 20

predodbu, svaki osjet, svaki osjeaj, svaki voljni impuls: priroda u kojoj ivi ne dopire ni do ega, on ne dopire do nje. To je ona otra granica izmeu ovjeka i prirode. ovjek se ne moe pribliiti prirodi a da ne bude uniten. Priroda ne moe zaci u ovjekovu nutrinu a da pri tome ne postane prividom. Kad ovjek zamisli da je jedno s prirodom, mora si to predoiti kao grubo unitenje samoga sebe. Kad ovjek motri u sebe i pita: Kako se odnosi priroda prema mojoj dui? u svojoj dui nema nita drugo doli privida prirode lienog bitka. No, dok ovjek u sebi nosi taj privid minerala, bilja, ivotinja, zvijezda, sunaca, oblaka, planina, ri jeka i dok u sebi, u svome sjeanju nosi privid svih svojih doivljaja u carstvu vanjske prirode i dok sve to doivljava kao svoju ustalasanu nutrinu iz tog se talasanja izdie osjeaj njegovoga vlastitog bitka. A kako je to? Kako ovjek doivljava taj osjeaj bitka? Doivljava ga na otprilike sljedei nain. To se moda moe izraziti samo slikom. Pogledajmo iroko more. Valovi se diu i sputaju. Tu je val, tamo je val, posvuda su valovi nastali od v o d e koja se propinje. Neki poseban val privlai pogled. Jer taj osobit val pokazuje da u njemu neto ivi, da to nije samo uskovitlano more, i da iza tog vala neto ivi. A voda sa svih strana oplakuje to to je ivo. Mi samo znamo da u tome valu neto ivi, ali u njemu ne vidimo nita drugo doli v o d e koja oplakuje to to ivi. Val izgleda kao drugi v a l o v i . Samo se po jaini njegovog uzdizanja, po snazi kojom se propinje dobiva osjeaj da u njemu neto osobito ivi. Val se ponovno sputa. Ponovno se pojavljuje na drugom mjestu i p o n o v n o prikriva ono to ga 21

unutarnje oivljava. Tako je i s ovjekovim duev nim i v o t o m . Tu se talasaju, tu se uzdiu valovi predodaba, misli, uzdiu se valovi osjeaja, tala saju se voljni impulsi; posvuda valovi. Jedan se od valova pojavljuje u nekoj misli, u nekoj voljnoj odluci, u nekom osjeaju. Unutra je Ja. No, misli ili osje aji ili impulsi volje, poput v o d e u v o d e n o m valu, prikrivaju ono to je i v o . Prikrivaju ono to je u njima Ja. I ovjek ne zna to je on sam. Jer sve to mu se pokazuje na mjestu kome samo zna: Tu izranja moje sebstvo, tu izranja moj vlastiti bitak samo je privid. Privid u dui prikriva bitak, koji je zasigurno prisutan, ovjek ga osjea, unutarnje ga doivljava. No, privid ga prikriva, kao to voda vodenog vala prikriva ono ivo to se die iz morskih dubina koje ne poznajemo. ovjek osjea svoje vlastito istinsko bie prikriveno valovima privida svoje vlastite due. Kao da bi se ovjek stalno htio uhvatiti za svoj bitak, kao da bi ga htio uhvatiti. On zna da je tu. No, u asu kad ga hoe uhvatiti, bitak mu ponov no izmie, brzo se od njega udaljava. ovjek nije u stanju uhvatiti to to zna, to to jest, bie bitka u ustalasalom moru due. A tek kad shvati da taj ustalasani prividni ivot due ima veze s onim dru gim svijetom koji mu se pojavljuje u predodbi, kad gleda van u prirodu, tek tada se pojavljuje strana zagonetka. Zagonetka prirode bar je takva da je nalazi u doivljaju. Zagonetka vlastite due ne postoji u doivljaju jer sama ivi, jer je takorei ivua zago netka, jer na trajno ovjekovo pitanje: to sam ja? pred njega stavlja puki privid. Kad ovjek gleda u vlastitu nutrinu, otkriva da mu ta nutrina neprekidno daje odgovor: Pokazujem ti samo privid tebe samog; a smatra li da si duhovnog 22

porijekla, pokazat u ti u tvom duevnom ivotu od toga duhovnog bitka samo privid. Pitanja koja se ovjeku danas postavljaju dolaze s dviju strana. Jedno pitanje nastaje time to ovjek primjeuje: Postoji priroda, ali ovjek do nje moe doi samo ako se dade od nje unititi. Drugo pitanje: Postoji ljudska dua, ali priroda do te ljudske due moe doi samo tako da postane p r i v i d o m . Obje ove spoznaje ive u podsvijesti dananjeg ovjeka. I sada se ovjek obraa onome to je preneseno iz starih vremena i to zaivljava u nau sadanjost. Tu je nepoznata priroda, ovjekova unitavateljica; tu je privid ljudske due do koje priroda ne moe doi, iako ovjek svoje fiziko postojanje moe ostva riti samo zaduujui se kod te prirode. ovjek takorei stoji u dvostrukoj tami. Javlja se pitanje: Gdje je onaj drugi svijet kojemu ja pripadam? Javlja se povijesna tradicija. Neko je postojala znanost koja je govorila tom nepoznatom svijetu. ovjek se obraa starim vremenima. Obuzima nas veliko strahopotovanje pred onim to su stara vreme na htjela znanstveno pokazati tom drugom svijetu koji se nalazi posvuda u prirodi. Ako samo znamo ispravno postupati s prirodom, pred ovjekovim e se pogledom razotkriti taj drugi svijet. No, novija je svijest napustila tu staru znanost. Ona vie ne vrijedi. To je predaja i vie ne vrijedi. ovjek vie ne moe imati povjerenja da e mu ono to su ljudi nekad u stara vremena svijetu znanstve no istraili moi dati o d g o v o r na njegovo tjeskobno pitanje koje nie iz ovih dviju podsvjesnih injenica. I javlja se jo neto: umjetnost. U umjetnosti se opet pokazuje kako se iz starih vremena prenosi odnos prema umjetnosti: produhovljenje 23

fizike tvari. Predajom moe do ovjeka doprijeti poneto od onoga to je ostalo sauvano od stare umjetnike produhovljenosti. A upravo ako on u svojoj podsvijesti nosi pravu umjetniku prirodu, danas e biti nezado voljan jer vie ne raspolae onim to je jo Rafael uspi jevao uarati u ovjekov zemaljski lik. To je bilo poput odbljeska nekog drugog svijeta kojemu ovjek po svom pravom bitku i pripada. A gdje je danas umjetnik koji fiziki-zemaljskom tvari umije tako rukovati i tako je stilski obraditi da ta fiziki-zemaljska tvar bude odraz onoga drugog svijeta kojemu ovjek zaista pripada? Kao tree to je sauvano iz starih vremena jest religija. Ona usmjerava ovjekovo osjeanje, njego vu pobonost onome drugom svijetu. Neko je religija nastala tako da je ovjek primao objave prirode koja mu je, zapravo, bila toliko daleka. Ako duhovni pogled usmjerimo tisuljeima unatrag, nailazimo na ljude koji su takoer osjeali: postoji priroda, ali ovjek joj se moe pribliiti samo tako da ga ona uniti. Da, ljudi su i tisuljeima unatrag to osjeali u svojim duama; no gledali su na mrtvo tijelo jo je i kod Egipana bilo tako koje kao da je bilo izrueno nekoj stranoj nemani, vanjskoj prirodi koja to mrtvo tijelo unitava. No, vidjeli su da na ista vrata iza kojih biva uniten ovjekov le ulazi i ljudska dua. Nikad Egipani ne bi bili stvorili svoje mumije da u starim vremenima, pratei ovje kovu duu, nisu vidjeli kako kroz ista vrata kroz koja prolazi le i biva uniten prolazi i ovjekova dua. No, dua ide dalje. Ljudi starih vremena osjeali su kako ta dua biva sve vea i vea i kako se izlijeva u kozmos. Zatim su vidjeli ono to je nestalo u zemlju, u elemente, vidjeli su kako se to vraa iz svjetskih prostranstava, sa zvijezda; vidjeli su kako smru
24

nestaje ovjekova dua, najprije iza vrata smrti, zatim su iza vrata smrti vidjeli tu duu na putu u drugi svijet te su vidjeli kako se sa zvijezda ponovno vraa. To je bila stara religija: objava svijeta. Objava svijeta iz smrtnoga asa, objava svijeta iz asa roenja. Rijei su sauvane. Vjera se sauvala. A ima li v e z e sa svijetom to to ona jo sadri? Sauvano je u predaji i literaturi dalekoj od stvarnosti, religioznoj literaturi dalekoj od stvarnosti. Otueno je od samoga svijeta. I ovjek suvremene civilizacije vie ne moe vidjeti vezu religijske predaje i onoga tjeskobnog pitanja jer gledajui van u prirodu i videi smrt vidi samo kako ovjekovo fiziko tijelo ide kroz vrata smrti i kako s onu stranu smrti potpada unitenju. Zatim vidi kako roenjem dolazi na svijet ljudski lik. Mora sebi rei: Odakle dolazi taj lik? Kamo god pogledam ne vidim nita otkuda bi mo gao doi. Jer ovjek vie ne vidi da taj lik dolazi sa zvijezda, vie ga ne vidi ni iza vrata smrti. Religija je postala prazna rije, rije bez sadraja. ovjek je u civilizaciji okruen onim to su u starim vreme nima bile znanost, umjetnost i religija. No, znanost starine pala je u zaborav. U umjetnosti starine ljudi vie ne osjeaju ono unutarnje, a njezinim nadomjestkom ovjek ne moe fiziku tvar uzdii tako da u njoj zablista duh. Iz starih je vremena jo ostalo ono r e l i g i o z n o . N o , religiozno se nigdje ne nadovezuje na svijet. Unato religioznom svijetu, u odnosu na ovjeka i dalje ostaje ona zagonetka. Zatim ovjek zagledava u svoju nutrinu. uje gdje govori glas savjesti. U starim je vremenima glas savjesti bio glas onoga Boga koji je duu vodio kroz regije u kojima se unita vao le, v o d i o je duu i davao joj oblik za zemaljski
25

ivot: Isti je Bog g o v o r i o u dui kroz glas savjesti. Sada je i glas savjesti postao izvanjski. Moralni zakoni vie ne proizlaze iz boanskih impulsa. ovjek prvo promatra povijesnu datost. Gleda to mu je preostalo iz starih vremena. Moe tek slutiti: Oba velika pita nja postojanja tvoji su preci osjeali drukije nego to ih ti danas osjea; stoga su si na neki nain umjeli i odgovoriti. Ti sebi vie ne moe odgovoriti. Zagonetke pred tobom lebde i unitavaju te jer ti iza smrti pokazuju samo unitenje, jer ti u ivotu pokazuju dui samo privid. I tako ovjek danas stoji pred svijetom. Zbog tog osjeaja nastaju ona pitanja na koja treba odgo voriti antropozofija. Iz oba ta osjeaja govore srca. A srca govore: Gdje je spoznaja svijeta koja udovoljava tim osjeajima? Ta bi spoznaja svijeta htjela biti antropozofija. A ona bi svijetu i ovjeku htjela tako govoriti da se to moe razumjeti modernom svijeu, kao to su se starom svijeu mogle razumjeti stara zna nost, stara umjetnost i stara religija. Antropozofija zadobiva svoju silnu zadau zahvaljujui glasu sa mog srca. Ona nije nita drugo doli ovjekova tenja sadanjice. Morat e ivjeti jer je ovjekova enja sadanjice. T o , dragi prijatelji, hoe biti antropo zofija. Ona odgovara najgoruijoj ovjekovoj te nji za unutarnjim i vanjskim postojanjem. Javlja se pitanje: Moe li danas postojati takav pogled na svijet? Antropozofsko drutvo treba svijetu dati taj o d g o v o r . Antropozofsko drutvo mora pronai put da bi ljudska srca mogla progovoriti iz svojih najdub ljih tenji. Tada e ta ljudska srca osjetiti najdublju tenju za o d g o v o r o m .

26

DRUGO PREDAVANJE
Dornach, 20. sijenja 1924.

Juer sam t r e b a o p o k a z a t i k a k o o v j e k m o e s e b e p r o m a t r a t i s d v i j u strana i k a k o se na t o j o s n o v i p r e d njim javlja z a g o n e t k a o v j e k a i s v i j e t a . A k o jo j e d n o m p o g l e d a m o na o n o do ega smo juer d o l i , v i d i m o , s j e d n e s t r a n e , da se to o p a a na isti n a i n k a o i vanjski f i z i k i s v i j e t . V i d i m o o v j e k o v o fiziko tijelo. N a z i v a m o ga fizikim tijelom jer za nae f i z i k e osjete p r e d n a m a stoji tako kao i vanjski fiziki svijet. N o , m o r a m o u j e d n o imati na umu i silnu r a z l i k u u p r a v o t o g a f i z i k o g a l j u d s k o g t i j e l a s o b z i r o m na vanjski fiziki svijet. Tu s m o g o l e mu r a z l i k u u o i l i j u e r n a i m e u asu k a d o v j e k , prolazei kroz vrata smrti, fiziko tijelo m o r a pre pustiti e l e m e n t i m a v a n j s k o g a f i z i k o g svijeta, upra v o u t o m asu f i z i k o t i j e l o b i v a u n i t e n o s n a g a m a v a n j s k e p r i r o d e . Vanjska p r i r o d a n e d j e l u j e , d a k l e , na fiziko tijelo svojim izgraujuim, n e g o svojim razarajuim snagama. I s t o g a o n o to o v j e k u o d r o e n j a ili z a e a p a d o s m r t i daje n j e g o v o o b l i j e m o r a m o t r a i t i s a s v i m i z v a n f i z i k o g svijeta. M o r a m o n a j p r i j e g o v o r i t i n e k o m d r u g o m s v i j e t u koji izgrauje to o v j e k o v o f i z i k o tijelo jer ga vanjska fizika p r i r o d a n e m o e i z g r a d i t i , o n a g a m o e s a m o razoriti. N 0 , s druge strane, postoje dvije stvari koje to o v j e k o v o fiziko tijelo d o v o d e u sasvim blizak o d n o s p r e m a p r i r o d i . S j e d n e strane t o f i z i k o o v j e k o v o tijelo treba kao gradivni materijal za svoju i z g r a d n j u fizike tvari, iako to nije r e e n o u p r a v o m e s m i s l u p o t r e b n e su mu t v a r i v a n j s k e p r i r o d e , ili 27

moemo barem rei, potrebno mu je primanje tvari vanjske prirode. Ipak, promatramo li bilo razne izluine bilo itavo fiziko tijelo kao le, ono ime se to fiziko tijelo oituje prema van, vidjet emo da su to ponov no tvari vanjskoga fizikog svijeta; jer ma gdje god promatrali fiziko tijelo, bile to pojedine izluine ili otpadanje cijeloga fizikog tijela u smrti, ono nam pokazuje iste tvari koje nalazimo i u vanjskome fizikom svijetu. Stoga moramo rei: to god se doga a u ovjeku, poetak i kraj unutranjih procesa, unutranjih dogaanja srodni su vanjskome fizi kom svijetu. No, materijalistika znanost iz upravo te injenice donosi zakljuak koji se nikako ne moe donijeti. Kad v i d i m o da ovjek jedui, pijui ili diui unosi u sebe tvari vanjskoga fizikog svijeta, kad v i d i m o da su one, kad ih izdisanjem, izluivanjem ili smru ponovno vraa vanjskom svijetu, s njime istovjetne, moemo samo rei da smo suoeni s jednim poetkom i jednim krajem. Time nije izreeno ono to se izmeu toga dogaa vanjskom fizikom tijelu. Olako se g o v o r i krvi to je ovjek u sebi nosi. N o , je li ikada itko istraivao tu krv u i v o m ljudskom organizmu? To fizikim sredstvima nije mogue. Zbog toga se ne smije bez daljnjega doni jeti materijalistiki zakljuak: To to ulazi u tijelo i to iz njega zatim izlazi, to isto postoji i unutar ljudskog organizma. U svakom sluaju, v e v i d i m o da p r i l i k o m primanja fizike tvari koje, p r i m j e r i c e poinje u naim ustima, odmah nastupa i p r e o b r a z b a . Ako u usta stavimo zrnce soli, ono se o d m a h mora rastopiti. Odmah nastupa p r e t v o r b a . o v j e k o v o 28

f i z i k o t i j e l o u s v o j o j n u t r i n i nije j e d n a k o v a n j s k o j p r i r o d i . P r e o b r a a v a o n o to p r i m a i to p o n o v n o preobraava. Tako u o v j e k o v o m fizikom orga n i z m u n a l a z i m o to je u s v o m e p o e t k u p r i l i k o m uzimanja di. fizike tvari slino vanjskoj prirodi i to je i na kraju o p e t s l i n o toj v a n j s k o j I z m e u t o g a se, o v j e k o v o m biu tek treba s p o z n a t i . priro

m e u t i m , nalazi o n o to u

Z a m i s l i t e s h e m a t s k i o v o to sam r e k a o

(vidi

c r t e ) . I m a m o o n o to o v j e k o v f i z i k i o r g a n i z a m p r i m a i i m a m o o n o to i z l u u j e , a i z l u u j e i s v o j e itavo tijelo. Izmeu primanja i izluivanja u orga nizmu se odvijaju procesi. U o p e ne m o e m o bilo to rei primanju u fiziki o r g a n i z a m i o v j e k o v o m odnosu p r e m a vanjskoj p r i r o d i . T r e b a rei: ovjek vanjskoj prirodi vraa vlastiti organizam. Vanjska fizika p r i r o d a unitava, rastae, raspruje o v j e k o v le. ovjek rastvara sve to p r i m a od vanjske p r i r o d e . P o e m o li, d a k l e , o d o r g a n a koji p r i m a j u f i z i k o , ne d o l a z i m o ni do kakvog odnosa prema vanjskoj p r i r o d i jer je oni razaraju. Do o v j e k o v o g odnosa p r e m a vanjskoj p r i r o d i d o l a z i m o samo ako p o g l e d a m o to o v j e k i z l u u j e . S o b z i r o m n a lik t o g a o v j e k d o n o s i u fiziki i v o t , p r i r o d a je razarat^ljica; s o b z i r o m na to to izluuje, p r i r o d a p r i h v a a o n o to joj o v j e k o v o r g a n i z a m daje. T a k o da o v j e k o v

29

fiziki organizam pri svom kraju ne postaje sebi nimalo slian, ali zato postaje v r l o slian vanjskoj prirodi. ovjekov fiziki organizam postaje slian vanjskoj prirodi tek izluivanjem. Ako to promislite, rei ete: Vani u prirodi su tvari razliitih prirodnih carstava. One su danas takve kakvima su postale; ali one zacijelo nisu uvijek takve bile. I sama fizika znanost priznaje, ako se u vremenu ide unatrag i doe do starih stanja Zemlje, ta su stanja sasvim drugaija od dananjih; ono, dakle, to nas okruuje vani, u prirodnim carstvima, tek je postalo onakvim kakvo je danas. A ako se gleda ovjekovo fiziko tijelo, vidi se da ono najprije unitava to prima, a zatim preobraava tome e jo biti govora, ali treba rei i preobraava u svakom sluaju mora to dovesti u takvo stanje iz kojega e ga moi dalje voditi sve do dananje fizike prirode. To znai, ako si bilo gdje u ovjekovom organizmu zamislite neki poetak, gdje se tvari poi nju razvijati u smjeru izluina, i zatim zamislite Zemlju (vidi crte), onda se Zemlja mora u vremenu vratiti daleko unatrag do stanja u kojem se nekada nalazila, a u kojem se danas nalazi nutrina ovje kovoga fizikog organizma. Morate rei: Mora da se nekad u prolosti itava Zemlja nalazila u stanju u kojem se danas nalazi neto od ovjekove nutrine. A u kratkom vremenskom rasponu, u kojemu se ono organsko pretvara u izluine, u tom se kratkom vre menu u ljudskom organizmu ponavljaju unutranji procesi, zapravo ono to se tijekom dugih vremena dogaalo sa samom Zemljom. Stoga gledamo na vanjsku prirodu i kaemo sebi: Ono to je danas vanjska priroda, nekad je bilo sasvim drugaije. No, gledamo li stanje u kojem 30

se nekada nalazila vanjska priroda te hoemo li pro nai neto slino tomu, tada moramo pogledati u svoj vlastiti organizam. U njemu se jo nalazi Zemljin poetak. Svaki put kad jedemo, hrana u unutra njosti pretvorbom prelazi u takvo stanje u kojem se nekada nalazila itava Zemlja. A Zemlja se tijekom dugih vremena razvijala i postala onakvom kakva je danas. Hrana koju ovjek pojede u njemu se da lje razvija do izluina. U razvoju jednoga kratkoga vremenskog raspona nalazi se ukratko ponovljen itav Zemljin proces. Vidite, moe se gledati proljetna toka u kojoj svake godine proljeu izlazi Sunce. Ona se po mie, ide naprijed. U starim vremenima primjerice u egipatsko vrijeme, proljetna se toka nalazila u zvijeu Bika. Ona je uznapredovala i prola zvije em Bika, Ovna, a danas se nalazi u zvijeu Riba. Ta se toka stalno pomie sve dalje i dalje. Kree se u krugu. Nakon odreenog vremena mora se po novno vratiti. Proljetna Suneva toka obie nebe ski krug za 25 920 godina. Sunce taj krug obie svakoga dana. Izlazi, zalazi, prolazei pri tome is tim putanjama kojima prolazi i proljetna toka. Na dugo razdoblje od 25 920 godina gledamo kao na ophodno vrijeme proljetne toke. Gledamo kratko razdoblje izlaska i zalaska Sunca do povratka na ishodinu toku gledamo na vremensko razdoblje od 24 sata. Pri tome Sunce u kratkom vremenu obie isti krug. Tako je s ovjekovim fizikim organizmom. Ti jekom niza godina Zemlja se sastojala iz tvari jedna kih onima to ih mi nosimo u sebi kad postignemo odreeni stupanj procesa probave. To je upravo ono meuvrijeme izmeu primanja i izluivanja, kada 3]

primanje prelazi u izluivanje; pritom u sebi nosimo poetak Zemlje. Za kratko vrijeme poinje izluiva nje. Pri tome smo slini Zemlji. Sada se Zemlji da ju tvari u onom obliku kakve danas jesu. S naim procesom ishrane u fizikom tijelu inimo neto sli no onome to ini Sunce prilikom svoje ophodnje s obzirom na proljetnu toku. Stoga gledajui na fiziku zemaljsku kuglu moemo rei: Danas ta fizika zemaljska kugla ima takve zakone koji rastvaraju fiziki lik. No, ta je Zemlja neko morala biti u takvom stanju da su na nju djelovali zakoni koji danas na fiziki organizam d o v o d e ondje gdje je hrana kad se nade u sredini izmeu primanja i izluivanja. To znai da u sebi nosimo zakone Zemljinog poetka. Ponavljamo ono to je nekad bilo na Zemlji. M o e m o , dakle, rei: Kad gledamo svoj fiziki organizam koji u sebe prima vanjske tvari i zatim ih odbacuje, u obliku vanjskih tvari v i d i m o da je taj fiziki organizam u nekom smislu organiziran da prima i izluuje dananju tvar; ali u sebi nosi neto to je postojalo u poecima Zemlje a to danas Zemlja vie nema, to je iz nje nestalo. Zemlja ima zavrne, a ne poetne produkte. Mi, dakle, u sebi nosimo neto to moramo potraiti unutar Zemljine konstitucije u vrlo, v r l o starim vremenima. A to to u sebi nosimo i to Zemlja kao cjelina nema, to je ono to ovjeka izdie nad fiziko zemaljsko postojanje. To je ono to ovjeka d o v o d i do toga da sebi kae: U sebi sam sauvao Zemljin poetak. Kad roenjem ulazim u fiziko postojanje, uvijek u sebi nosim neto to Zemlja danas nema, ali to je imala prije mnogo milijuna godina. Iz toga vidite da kad ovjeka nazivamo svijetom u malome, ne samo da moemo uzeti u obzir kakav 32

je na okolni svijet danas nego, da bismo razumjeli ovjeka, moramo iz dananjeg stanja ui u minula vremena razvoja, moramo imati u vidu pradavna stanja Zemlje. Ono to ovako jo postoji u ovjeku, a to Zemlja vie nema, ipak je jo dostupno ovjekovom pro matranju. To je mogue ako ovjek posegne za onim to se moe nazvati meditacijom. Navikli smo putati da predodbe kojima opaamo vanjski svijet u nama jednostavno nastaju i odraavaju vanjski svijet. U posljednjim se stoljeima ovjek jako navikao da odraava samo vanjski svijet i da pri tome uope nije svjestan kako i sam iz svoje nutrine moe slo bodno stvarati predodbe. Meditirati znai slobodno stvarati takve predodbe iz svoje nutrine. To znai svijest ispuniti predodbama koje ne dolaze iz vanjske prirode, predodbama izaetim iz nutrine, pri emu je pozornost osobito usmjerena na snagu koja stvara predodbe. Nastaje osjeaj da u nutrini zaista postoji drugi ovjek, da se u nutrini zaista moe osjetiti neto to se doivljava kao, primjerice miina snaga pri pokretu ruke. Ta se miina snaga moe doivjeti. Kad mislimo, obino ne doivljavamo nita, ali je meditacijom mogue snagu miljenja, snagu kojom se oblikuju misli, toliko ojaati, da je se u nutrini doivi kao i miinu snagu pri pokretu ruke. A meditiranje ima uspjeha, ako se naposljetku moe rei: U svom sam obinom miljenju zapravo potpuno pasivan. Putam da se sa mnom neto dogaa. Putam da me priroda ispuni mislima. No, ne dam se vie ispunjavati mislima, nego u svijest dovodim one misli koje ja hou i prelazim od misli do misli jedino snagom samoga unutarnjeg miljenja. Miljenje postaje sve jae i jae, kao to postaje jaa miina
33

snaga kad upotrebljavamo ruku. Naposljetku vidimo da je miljenje isto tako jedno napinjanje, jedno pipanje, jedan unutarnji doivljaj, kao i doivljaj miine snage. Kad ovjek na taj nain unutarnje doivi sebe, tako da u sebi osjeti svoje miljenje onako kako se inae osjea samo unutarnja miina snaga, tada se njegovoj svijesti odmah javlja ono to u sebi nosi kao ponavljanje nekog ranijeg stupnja Zemlje. Ui spoznavati onu snagu koja u fizikom tijelu pretvara i ponovno natrag pretvara hranu koju je bio uzeo. A time to u sebi poinje doivljavati drugog ovjeka koji je tako stvaran kao to je stvaran sam fiziki ovjek, dolazi ujedno do toga da i vanj ske stvari svijeta poinje razmatrati tim osnaenim miljenjem. Dragi prijatelji, zamislite: Gledam kamen s osna enim miljenjem, moda kristal kuhinjske soli ili kremena. Gledam tim unutarnjim osnaenjem ne ki kamen. Tada mi se ini da, kad sretnem nekog ovjeka, kao da sam ga ve v i d i o . Time to ga sada pred sobom vidim, prisjeam se doivljaja s njime od prije deset ili dvadeset godina. U meuvremenu je on moda bio u Australiji ili bilo gdje drugdje. Taj mi njegov lik sada doarava doivljaj s njime od prije deset ili dvadeset godina. Gledam li osnae nim miljenjem kristal soli, gledam li kristal kremena, odmah mi se javlja onakva slika kristala soli ili kristala kremena kakvi su oni jednom bili. To je poput nekog sjeanja na prvobitno stanje Zemlje. N o , tada taj kristal soli nije bio heksaedrian, nije imao est plo ha, sve se tada nalazilo u ustalasanom, tkajuem svjetskom kamenom moru. Prvobitno stanje Zemlje izranja tako kao to izazvano prisutnim predmetima izranja sjeanje. 34

Pogled zatim p o n o v n o svraam na ovjeka i javlja mi se isti dojam to ga inae imam prvobitnom stanju Zemlje u liku drugog ovjeka to ga svaki od nas nosi u sebi. I imam sasvim isti dojam kad vie ne gledam kamenje nego bilje. S odreenim pravom mogu, osim fizikom, govoriti i eterskom tijelu. Zemlja je neko bila eter. Iz etera je postalo to to je danas u njoj neorgansko i beivotno. Biljka u sebi nosi jedno prastaro stanje Zemlje. A i ja sam nosim to u sebi u obliku drugog ovjeka, u obliku ovjekovoga eterskog tijela. Sve to emu vam govorim moe postati pred metom promatranja osnaenog miljenja. Stoga moe mo rei: Ako se ovjek potrudi da razvije osnaeno miljenje, moi e u sebi, u biljci, u mineralima koji bude sjeanje na pradavna vremena, osim fizikog vidjeti i etersko. No, to mi znamo onome to se ovjeku javlja u viem opaanju? Znamo da se Zemlja nekad nala zila u eterskom stanju, da je eter ostao, da danas jo proima biljke, ivotinje i u njima ga opaamo, a da proima i ovjeka. Ipak ima jo neto. M i n e r a l e v i d i m o liene etera. Biljke v i d i m o o b d a r e n e e t e r o m . N o , uimo i s t o d o b n o posvuda vidjeti eter. On je jo danas o v d j e . Ispunjava prostor svijeta. On samo nema udjela u vanjskoj mineralnoj p r i r o d i . Posvuda je nazoan. I kad samo podignem kredu, primjeujem da se u eteru neto d o g a a . Oh, to je zamren p r o c e s , zamreno zbivanje kad p o d i e m komad krede. Moja ruka p o d i e kredu. Rad moje ruke u meni razvija o d r e e n u snagu. Ta je snaga u meni prisutna za v r i j e m e budnosti; za v r i j e m e spavanja je nema. Ako pratim o n o to radi eter, 35

tj. opisanu pretvorbu hrane, vidim da se to odvija i u budnom stanju i u spavanju. Povrno gledano, u to bi se kod ovjeka m o g l o isprva posumnjati, ali ne i kod zmija jer one, da bi probavljale, moraju spavati. Ali ono to se dogaa kad podignem ruku, moe se dogoditi samo u budnome stanju. Etersko mi tijelo pri t o m e podizanju ne p o m a e . Ipak, kad samo podignem kredu, moram nadvladati eterske snage, m o r a m d j e l o v a t i u eter. N o , v l a s t i t o etersko tijelo to ne m o e . M o r a m , dakle, nositi u sebi treeg ovjeka koji to m o e . Toga treeg ovjeka isprva ne nalazim u bilo emu slinom vani u p r i r o d i . Toga treeg ovjeka koji se m o e kretati, koji m o e p o d i z a t i stvari, koji m o e p o d i z a t i svoje vlastite u d o v e , ne na lazim u vanjskoj p r i r o d i . Ali vanjska p r i r o d a , u kojoj se posvuda nalazi eter, d o l a z i u o d n o s s tim ovjekom snaga, u kojega ovjek sam ulijeva snagu svoje v o l j e . Isprva se taj unutranji razvoj snaga m o e j e d i n o opaati na samome sebi, zahvaljujui unutarnjem doivljaju. N o , ako meditaciju v o d i m o dalje, ako u nutrini ne stvaramo samo p r e d o d b e putajui ih da prelaze jedna u drugu kako bismo time osnaili miljenje, nego ako ga, poto je takvo osnaeno miljenje postignuto, ponovno uklonimo, ako p o t p u n o i s p r a z n i m o svijest, tada p o s t i e m o neto posebno. Da, ako se ovjek oslobodi obinih misli koje p a s i v n o stjee, on pada u san. U asu kad ovjek vie ne opaa, vie ne misli, pada u san jer je obina svijest pasivno steena. Kad je nema, ovjek pada u san. N o , ako se razviju snage pomou kojih se vidi etersko, imat emo unutarnje o s n a e n o g ovjeka. Snage miljenja osjeaju se 36

o n a k o kako se inae osjeaju snage miia. Ako si odsugeriramo toga osnaenog ovjeka i ne pad nemo u san, izlaemo svijetu svoju praznu svijest. Tada u ovjeka o b j e k t i v n o ulazi o n o to osjea kad p o k r e e svoje ruke, kad hoda, kad razvija svoju volju. U svijetu prostora nigdje se ne mogu p r o n a i snage koje pri t o m e djeluju u ovjeku. Ali to ulazi u p r o s t o r ako se uspostavlja praz na svijest na nain koji sam o p i s a o . Tada se u ovjeku objektivno otkriva taj trei ovjek. A po g l e d a m o li p o n o v n o vanjsku prirodu, v i d i m o : Da, ovjek ima etersko tijelo, biljke imaju etersko tije l o . M i n e r a l i ga nemaju. Oni samo podsjeaju na prvobitan Zemljin eter. N o , eter je posvuda. Kuda g o d p o g l e d a m o ili i d e m o , posvuda je eter. Ali on se ne pokazuje. Zato? Zato to se ne pokazuje kao eter. Vidite, ako pristupite biljkama meditativnom svijeu, kako sam to isprva pokazao, imat ete etersku sliku. Pristupite li ovjeku, imat ete etersku sliku. N o , pribliite li se opem eteru svijeta, bit e vam kao da plivate u moru: posvuda je samo eter. On ne daje sliku; ali daje sliku u asu kad podiemo kredu: tada se u eterskom javlja slika gdje moj trei ovjek razvija svoju snagu. Zamislite ovu sliku: Kreda prvo lei, moja ruka hvata kredu, podie je. T o , ako hou, mogu repro ducirati pojedinim trenutanim snimkama. Sve to ima u eteru svoju protusliku. N o , ta se protuslika u eteru vidi u onome asu kad mogu opaati u stanju prazne svijesti, kad mogu opaati treeg ovjeka, ne drugog, eterskog ovjeka, nego onoga treeg. To znai da opi eter svijeta ne djeluje kao eter, on djeluje kao trei ovjek.
37

Mogu rei: Prvo imam fiziko tijelo ( o v a l ) . Zatim etersko tijelo koje opaam meditativnom svijeu ( u t o ) , zatim treeg ovjeka, nazivam ga astralnim (crvenkasto). Posvuda unaokolo nalazi se ono to je u svijetu bilo ono drugo, svjetski eter ( u t o ) . Taj svjetski eter isprva je neodreeno etersko more.

U asu kad u taj eter zraim bilo to od svoga treeg ovjeka, on mi odgovara kao da je jednak mom treem ovjeku; ne odgovara mi eterski nego astralno. Tako da posvuda u prostranom eterskom moru svojom vlastitom djelatnou oslobaam neto to je slino mome treem ovjeku. Ako se pitam: to je to to oslobaam? to je to to inae u eterskom postoji kao protuslika? Podi em kredu, moja ruka ide odozdo prema gore. Eterska 38

slika ide odozgo prema dolje. To je prava protuslika. To je zapravo, astralna slika, ali je puka slika. A ono ime je ta slika izazvana jest dananji stvarni ovjek. Nauim li, zahvaljujui onome to sam prije rekao, gledati unatrag na Zemljin razvoj, nauim li ono to se ukratko ponavlja primijeniti, kako sam to opisao, na veliki plan razvoja, pokazat e mi se sljedee:

Imam dananje stanje Zemlje (vidi sliku). Vraam se do eterske Zemlje. U njoj jo ne nalazim ono to se mojom djelatnou oslobaa u okolnom eteru. Moram ii jo dalje, unatrag, i dolazim do jo rani jega stanja Zemlje, kada je ona bila jednaka mome vlastitome astralnom tijelu, kada je bila astralna, kada je bila bie koje je, zapravo, sam moj trei ovjek. A to bie moram traiti u davno minulim vremenima, u mnogo starijim vremenima negoli su ona u kojima je Zemlja bila eterska. A idui natrag u vremenskom razvoju dolazimo do neega to je zaista tako kao da u prostoru vidimo neki udaljeni predmet, recimo neko svjetlo koje dopire do nas. 39

(Crtanje) Ono je tamo a svijetli dovde, razvija slike, dopire dovde. Ovdje sam ga napustio, ovdje za prostor imam samo vrijeme. Ono to je istovjetno mome astralnom tijelu postojalo je u pradavnim vremenima, ali je jo uvijek i ovdje. Vrijeme nije prestalo posto jati, jo je ovdje. I kao to svjetlo u prostoru dopire dovde, tako ono to je bilo u davno prolom vremenu djeluje do u sadanjost. itav je vremenski razvoj zapravo jo tu. Nije nestalo to je nekada bilo ako je to neto pout onoga to je u vanjskom eteru slino mome vlastitome astralnom tijelu. Dolazim ovdje do neega to u duhu postoji i to v r i j e m e pretvara u prostor. To nije druga ije n e g o l i telegrafske k o r e s p o n d e n c i j e . T a k o ja kad p o d i g n e m kredu i stvaram u eteru sliku, ko r e s p o n d i r a m s o n i m e to je za vanjsko gledanje odavno prolo. Vidimo kako ovjek biva postavljen u svijet na sasvim drugaiji nain negoli mu se to isprava ini. N o , takoer razumijemo zato ovjeku iskrsavaju zagonetke svijeta. ovjek, iako si to ne razjanja va a danas si to ne razjanjava ak ni znanost osjea u sebi etersko koje pretvara hranu i ponovno je natrag pretvara. To ne nalazi u kamenju, kame nje je u pradavnim vremenima jo postojalo kao opi eter. A u tom je opem eteru djelatno neto jo starije. Kako, dakle, v i d i m o , ovjek u sebi no si pradavnu prolost na dva naina: bliu prolost u svom eterskom tijelu i davniju prolost u svom astralnom tijelu. Ako ovjek danas promatra prirodu zapravo obino promatra samo neivo. Sam ivot u biljci promatra jedino tako da tvari i zakone u tvarima koje je istraio u laboratoriju poslije primjenjuje 40

na biljke. Izostavlja rast, ne obazire se na rast, na ivot u biljkama. Dananja znanost promatra biljku kao netko tko u ruke uzima knjigu, gleda samo oblike slova, ali ne ita. Sadanja znanost tako promatra sve na svijetu. Da, ako o t v o r i m o neku knjigu a ne umijemo itati, oblici e nam izgledati vrlo zagonetno. Zaista nije shvatljivo zato neki oblik izgleda upravo ovako: d, 1, zatim a, pa dlan. to rade ti oblici jedan kraj drugoga? To je zaista zagonetno. To je zagonetka svijeta. To to sam vam izloio kao nain pristupa jest uenje itanja svijeta i ovjeka. A uenjem itanja pomalo se pribliavamo rjeenju zagonetke. Vidite li, dragi prijatelji, danas sam vam htio prikazati samo openiti tijek ovjekovog razmiljanja kojim se moe izii iz oajnog stanja u kojem se ovjek nalazi i koje sam juer izloio. Razmotrit emo kako se moe sve dalje doprijeti u itanju pojava vani u svijetu i u itanju pojava u ovjeku. Time se, meutim, ukljuujemo u misaone ti jekove sasvim neuobiajene dananjem ovjeku. A to je uobiajeno? Uobiajeno je rei: To ne razumi jem. No, to to znai: to ne razumijem? To ne znai nita drugo nego: Ne podudara se s onim to su me nauili u koli. Navikli su me misliti onako kako su me u koli uputili. N o , kola se temelji na pravoj znanosti. Da, ali ta prava znanost! Tko je malo stariji, kao to sam ja, imao je prilike tota doivjeti. Tako smo vidjeli da je za proces uzimanja hrane i njezine pretvorbe u ovjekovom organiz mu, emu sam ovdje danas g o v o r i o , mnogo to ga potrebno. Nabrajamo: bjelanevine, eer, krob, masti, voda, soli to je ovjeku potrebno. Zatim se eksperimentira.
41

Poemo li dvadesetak godina unatrag nalazimo rezultate ispitivanje koji govore da je ovjeku po trebno 120 g bjelanevina na dan kako bi mogao ivjeti. To je prije dvadeset godina bila znanost. to je danas znanost? Danas je znanstveno da je dovoljna koliina od 20 do 50 g. To je danas zna nost. Tada je bilo znanstveno rei ako nema onih 120 g, ovjek je neishranjen, obolijeva. Danas je znanstveno rei kako je tetno uzimati vie od 50 g a da je dovoljno i 20 g. A uzima li se vie od toga, u crijevima se stvaraju trule supstancije koje uzrokuju samotrovanje tijela. tetno je, dakle, uzi mati vie od 50 g bjelanevina. To je danas znanost. No, to nije samo znanost, to je istodobno i ivot. Jer, zamislite, prije dvadeset godina, kada je bilo znanstveno da je potrebno 120 g ljudima se govorilo: Morate uzimati takvu hranu koja sadri 120 g bje lanevina. Pri tome bi trebalo pretpostaviti da to ovjek sve moe i platiti. To zahvaa u nacionalno gospodarstvo. Tada su brino tumaili kako je biljnom hranom nemogue dobiti tih 120 g bjelanevina. Danas znamo da se potrebna koliina bjelanevina moe dobiti svakom hranom; jer ako jednostavno jedemo dovoljno krumpira, ak ne moramo ni mnogo jesti, ako jedemo krumpir s malo maslaca, dobit emo dovoljnu koliinu bjelanevina. Danas je pot puno znanstveno izvjesno da je tome tako. Pri tome treba imati na umu: Ako se ovjek napuni sa 120 g bjelanevina, njegov e apetit krajnje oslabjeti. No, ako mu hrana sadri 20 g bjelanevina, a dogodi mu se da jedanput pojede neto to ne sadri tih 20 g tako da je u manjku, ta mu hrana ne ide u tek. Njegov instinkt p o n o v n o postaje siguran. No da, pri tome ima jo uvijek pothranjenih ljudi. Tome
42

su drugi uzroci, a ne manjak bjelanevina. Zacijelo postoji bezbroj ljudi koji pate od kojeega, pa i od samotrovanja jer se pretrpavaju bjelanevinama. Sada neu govoriti prirodi zaraznih bolesti, ali ovjek je najvie podloan zarazi ako uzima 120 g bjelanevina. Najlake e oboljeti od difterije ili ak od boginja. Uzima li samo 20 g, vrlo e se teko zaraziti. Nekada je, dakle, bilo znanstveno: Potrebno je toliko bjelanevina da se ovjek sam time otruje i da se time izloi svakoj moguoj zarazi. To je bila znanost prije dvadeset godina? Da, vidite, ono to mislimo ide u smjeru znanstvenosti; ali kad pogle damo to je u vrlo vanim stvarima jo prije kratkog vremena bilo znanstveno i to je danas znanstveno onda je ta znanstvenost, ipak bitno poljuljana. To je neto to kao osjeaj treba prihvatiti sada kada se javlja neto kao to je antropozofija koja miljenje, sve ovjekovo umovanje, svu duevnost dovodi u jedan drugaiji smjer od uobiajenog. Htio sam, dakle, samo upozoriti na neto to se isprva ini kao uputa za ulazak u neko drugaije miljenje, u neko drugaije razmiljanje.

43

TREE PREDAVANJE
Dornach, 27. sijenja 1924.

Danas bih odrao jo jedno predavanje u kojem elim s odreenog gledita ukazati na odnos egzoternog prema ezoternom ivotu, odnosno na prijelaz od obinog znanja imaginacijskoj spoznaji. Pri tome u potpunosti vrijedi ono to sam ve izloio u Oglas niku za lanove pri opisu Slobodne visoke kole za duhovnu znanost. Svaki ovjek, ako nema predrasuda, moe stei uvid u sve to je inicijacijska znanost kad se to uoblii u odgovarajue ideje. Stoga se ne moe rei da prvo mi sami moramo postii inicijaciju kako bismo prozreli ono to nam znanost inicijacije moe rei. Danas bih htio razmatrati odnos antropozofije prema njezinom izvoru, izvoru antropozofije koji je, u stvari, znanost inicijacije. Prva dva predavanja zajedno s ovim dananjim bit e neka vrsta uvoda predavanjima to u ih sljedei put odra ti u Opem antropozofskom drutvu: Podjela ovjeka na fiziko tijelo, etersko tijelo itd. Pogledamo li dananju ovjekovu svijest, rei emo: ovjek stoji ovdje na Zemlji, gleda u kozmika prostranstva, ali pri tome ne osjea vezu izmeu samoga sebe i onoga to ga okruuje na Zemlji s tim kozmikim prostranstvima. Jer, pogledajmo samo kako apstraktno opisuju Sunce svi oni koji misle zastupati znanstvenu spoznaju. Pogledajmo kako isti ljudi piu tome to je Mjesec. Bez obzira na to to ljeti Sunce grije a zimi ne, to je Mjesec omiljeni prijatelj zaljubljenih, malo se zapravo razmilja vezi ovjeka, koji ivi ovdje na Zemlji, i nebeskih tijela.
44

Ipak je za spoznaju tih veza potrebno samo malo razviti u sebi ono gledanje kojem sam vam na pretprolom satu ovdje g o v o r i o . Treba razviti sposobnost da se vidi ono to su ljudi nekada znali. Oni su svemiru bili bliskiji nego dananji ljudi. Svi jest im je bila naivna, njihova je spoznaja bila vie instinktivna negoli razumska. Unato tome, umijeli su razmiljati, umovati vezi pojedinih zvijea s ovjekovim biem i njegovim ivotom. Ta veza ovjeka i zvijea, pa time i cijelog svemira p o n o v n o mora uvrijeti u ljudsku svijest. Ona e uvrijeti u svijest bude li se antropozofija njegovala na ispravan nain. ovjek danas misli da je njegova sudbina, nje gova karma ovdje na Zemlji i ne podie oi zvijezdama da u njima pronae nagovjetaj tome to je ljudska sudbina. Antropozofija treba usmjeriti pozornost na ovjekov udio u nadosjetilnome svijetu. No, sve to ovjeka ponajprije okruuje pripada, zapravo, samo njegovome fizikom tijelu, u najboljem sluaju njegovome eterskom tijelu. I mi, ma kako daleko gledali u zvjezdane svjetove, zvijezde v i d i m o zbog njihovoga svjetla. Svjetlo je eterska pojava. Sve to u svijetu opaamo svjetlom eterska je pojava. Ma kako daleko zagledali u svemir i putali da nam pogled njime jednostavno krui, dalje od eterskoga neemo doi. No, ovjekovo bie odlazi u nadosjetilno. Svoje nadosjetilno bie ovjek nosi iz p r e d z e m a l j s k o g u zemaljsko postojanje, a nakon smrti to nad osjetilno bie opet iznosi iz fizikoga i iz eter skoga bia. Od svjetova u kojima je ovjek bio prije negoli je siao na Zemlju i u koje e stupiti poto prode
45

kroz vrata smrti u irinama Zemlje i kozmosa u stvari niega nema. N o , dvoja su vrata koja iz fizikoga i eterskoga vode u nadosjetilni svijet. Jedna su vrata Mjeseca, a druga su vrata Sunca. Mjesec i Sunce ispravno razumijevamo samo ako smo svjesni da su oni vrata nadosjetilnog svijeta, vrata nadosjetilnog svijeta koja su usko povezana s onime to ovjek ovdje na Zemlji doivljava kao svoju sudbinu. Promotrimo s ovog gledita ponajprije to je Mjesec. Fiziar ne zna nita Mjesecu. Zna samo da Mjesec zrcali Sunevo svjetlo. On zna: Mjeseevo je svjetlo reflektirano Sunevo svjetlo. Tu, meutim, zastaje. Ne uzima u obzir da je to nebesko tijelo to ga nae fizike oi vide kao Mjesec neko bilo p o v e z a n o s naom Zemljom. Nekad je Mjesec bio ulanjen u Zemlju; bio je dio Zemlje. U pradavna se vremena odvojio od Zem lje i u nebeskom prostoru postao zasebno nebesko tijelo. No, ne samo da je Mjesec u nebeskome prosto ru postao zasebno nebesko tijelo, to se moe gle dati s fizike strane, nego postoji jo neto bitno drugaije. Tko s punom ozbiljnou prouava minule kul ture i civilizacije uoit e da je u stara vremena diljem Zemlje bila rairena jedna pramudrost, tikva pramudrost od koje potjee mnogo toga to uvire i u naa vremena i to je, zapravo, mnogo smislenije od onoga to se danas znanou moe ispitati. A tko s takvog gledita promatra indijske Vede ili filozofiju yoge, osjetit e, prije svega, duboko straho potovanje prema onome to mu se ovdje nadaje u preteito umjetnikom obliku, u obliku danas neu obiajenom, koji to vie ulijeva strahopotovanje to se vie ovjek u njega udubljuje. Ako tim stvarima 46

ne pristupimo na dananji suhi, trezveni nain nego ako im dopustimo da na nas djeluju svim svojim unutranje-poticajnim, a ipak dubokim nainom, uvidjet emo da je i iz vanjskih dokumenata vidljivo ono to na temelju svojih spoznaja govori duhovna znanost, antropozofija; nekad je, iako ne u razumskom nego vie u pjesnikom obliku, naom Zemljom bila rasprostranjena pramudrost. N o , suvremeni je ovjek, zbog svoga fizikog tijela, upuen na to da mudrost shvaa fizikim moz gom. Taj se mozak kao orue miljenja razvijao tek tijekom dugih vremena. U vrijeme kad je na Zemlji bila pramudrost, nije postojao takav mozak kao danas. U ona je vremena mudrost bila svojstvena biima koja nisu ivjela u fizikom tijelu. Nekada su ljudi na Zemlji drugovali s biima koja nisu ivjela u fizikom tijelu. To su bili veliki prauitelji ovjeanstva koji su nestali s lica Zemlje. Nije samo fiziki Mjesec iziao u svemir nego su s njim izala u svemir i ova bia. Tko s istinskim razu mijevanjem gleda Mjesec, rei e: Tamo gore je svijet bia koja su neko bila s nama na Zemlji i koja su nas u prijanjim zemaljskim ivotima pouavala, a sada su se povukla na mjeseevu koloniju. Samo kad se stvari promatraju na ovaj nain, dolazi se do istine. ovjek u svom fizikom tijelu moe danas, za pravo, tek samo naslutiti, ako smijem tako rei, to je jednom bila pramudrost. U drevna vremena, kad su pouavali uitelji pramudrosti, ta je pramudrost bila dijelom ljudska svojina. Pramudrost ovjek nije primao razumom nego instinktom. Na taj su mu se nain mogla objavljivati via bia od onih koja su ivjela u fizikom tijelu.
47

I tako nam sve ono to je povezano s Mjesecom ukazuje na ovjekovu prolost. Ta prolost za dana njeg ovjeka vie ne postoji. On je vie nema. N o , on je ipak u sebi nosi. U okolnostima u kojima danas i v i m o izmeu roenja i smrti, zapravo ne susre emo bia kojima sam vam upravo g o v o r i o . Ona su bila zemaljska, a sada su postala Mjeseeva bia i s njima se susreemo u ivotu izmeu smrti i novog roenja. A ono to u sebi podsvjeno nosimo i to uvijek upuuje preko praga roenja na jedno ranije postojanje, to nam dolazi iz podsvijesti, to nam ne dolazi do jasnoe razuma pa je stoga p o v e z a n o s osjeajima, to prema mjeseini ne upuuje samo instinkt zaljubljenih, nego prema mjeseini upuuje upravo onoga tko polae vanost na ta podsvjesna nagnua ovjekove prirode. Ono to nesvjesno u sebi nosimo upuuje nas na Mjesec. tome nam svjedoi injenica da je Mjesec nekad bio sjedinjen sa Zemljom te da su s njom nekad bila sjedinjena i bia koja ga nastanjuju. I tako Mjesec predstavlja vrata to vode u nadosjetilno. Tko ga ispravno prouava, nai e ve i u njegovim vanjskim fiziim svojstvima uporite za to da Mjesec predstavlja vrata u nadosjetilno. Jer, razmotrite samo nain na koji se opisuje Mjesec s njegovim planinama itd. Sve o v o ukazuje na to da te planine, ta itava Mjeseeva konfiguracija ne moe biti onakva kakva je na Zemlji. Uvijek se, primjerice, isticalo da na Mjesecu nema v o d e , da nema zraka. Tomu nije tako. Mjeseeva je konfigu racija onakva kakva je nekad bila Zemljina dok jo nije postala potpuno mineralna. Danas vam to izlaem samo aforistiki. Morao bih vam proitati brojne svoje knjige, morao bih
48

vam proitati mnogo toga iz razliitih predavanja kad bih htio saeti rezultat onoga to sam ovdje ve izlagao i to sada izlaem. Ovdje bih, meutim, htio samo uvodno izloiti kako djeluje antropozofija. Pokazao sam kako ona iz fizikoga vodi p o n o v n o onom duhovnomu. Pomou antropozofije ovjek ui prirodno misliti jer on to danas uope ne umije. Vidite, danas ovjek zna da se fizika tvar njego voga tijela tijekom zemaljskog ivota esto mijenja. Mi se neprekidno ljutimo. Reemo nokte. Sve iz nutrine ide prema povrini te se ono to je bilo u sreditu tijela na kraju nade na povrini. Mi to od bacujemo. Neka nitko od vas, dragi prijatelji, ne misli da bi krv i meso ili uope fizika tvar koja danas sjedi na o v o m e stolcu sjedila ovdje i prije deset godina. Sve se to izmijenilo. A to je ostalo? Ostalo je vae duevno-duhovno bie. tome se danas barem znade, iako se nema uvijek na umu da svi ljudi koji ovdje danas sjede na svojim stolcima unatrag deset ili dvadeset godina nisu imali iste miie i iste kosti. Kad ljudi uzdignu pogled prema Mjesecu, u svi jesti im je otprilike ovo: Ono to ini vanjsku fiziku Mjeseevu masu bilo je isto takvo i prije mnogo milijuna godina. A uope nije bilo takvo, kao to ni ovjekovo fiziko tijelo unatrag dvadeset godina nije bilo isto. Fizika tvar zvijezda* ne izmjenjuje se dodue tako brzo. N o , toliko im vremena nije potrebno koliko za Sunce iznose prorauni fizia ra. Prorauni su sigurni, ali nisu toni. To sam i prije ee spominjao. Pogledajte, rekao sam moete, primjerice, ispitati kako se iz mjeseca u mjesec mijenja
* Misli se na Sunce i Mjesec, ( o p . p r e v . )
49

konfiguracija vaeg srca. To zatim moete izraunati za razdoblje od tri godine. Zatim moete vrlo tono utvrditi kakva je bila konfiguracija srca unatrag tristo godina ili kakva e biti za tristo godina. Dobit ete vrlo lijepe brojke. Raun je posve toan. Rauni mogu biti sasvim toni. N o , srca prije tristo godina nije bilo niti e ga za tristo godina biti. Ovako danas raunaju geolozi. Promatraju slo jeve Zemlje, izraunavaju kako se ti slojevi tijekom tisuljea mijenjaju, sve to pomnoe i kau: No da, prije dvadeset milijuna godina bilo je to tako! To je sasvim isti proraun s istim smislom samo to prije dvadeset milijuna godina svega toga na Zemlji nije bilo, a nakon dvadeset milijuna godina toga opet nee biti. Bez obzira na to, kao to ovjek potpada izmjeni tvari, tako izmjeni tvari potpadaju i nebeska tijela. Uzdignemo li pogled prema Mjesecu, znamo da tvar koju danas vidimo prije mnogo tisuljea na Mjesecu nije postojala, isto tako kao to prije deset godina nije postojala vaa tvar na ovim stolcima. One to odrava Mjesec jesu njegova duevno-duhovna bia; isto je tako duevno-duhovno u vama ono to vas odrava. A tek kad znamo da je fiziki Mjesec neko izaao u svemir! A ono to se fiziki odvojilo od Zemlje neprekidno mijenja svoju tvar, dok bia koja nasta njuju Mjesec na njemu ostaju, ona su ono stalno bez obzira na njihovo kretanje kroz opetovane ivote Mjeseca itd. N o , u to danas neemo ulaziti. Ako Mjesec ovako promatramo, dobit emo neku vrstu znanosti Mjesecu, koja se ne upisuje samo u glavu nego i u ovjekovo srce. Stjee se povezanost s duhovnim kozmosom, Mjesec se shvaa kao jedna 50

od vrata u duhovni kozmos. Sve to se nalazi u du binama naega bia, ne samo podsvjesni osjeaji ljubavi nego sve to postoji u nesvjesnim dubinama due, a to je posljedica prijanjih zemaljskih ivota, suovisi s Mjesecom. Mjesecu se otimamo s onime to ini nae sadanje postojanje. Mi se neprekid no otimamo Mjesecu. Kad osjetilima gledamo i slu amo, kad razumom mislimo, kad, dakle, spoznajemo ono to ne izvire iz dubina due i to u nama djelu je kao prolost, kad gledamo to nas uvijek iznova priziva u sadanjost, bivamo isto tako upueni na Sunce kao to prolou bivamo upueni na Mjesec. Samo to Sunce djeluje na nas zaobilaznim putem, preko fizikoga tijela. Ako samostalno i svojom voljom hoemo prisvojiti ono to nam daje Sunce mora mo tu volju i taj razum potaknuti. S time to mi ljudi danas uviamo da svojim okretnim razumom i svojim umom ne postiemo ni izdaleka ono do ega dolazimo instinktom tj. da u svemiru jedno stavno postoji Sunce. Svatko zna, ili bi barem mogao znati, da ne samo to nas Sunce svakog jutra budi da bi nas iz mraka prizvalo svjetlu nego da je Sunce izvor naih snaga rasta, ali i izvor duevnih snaga rasta. Ono to u tim duevnim snagama djeluje iz pro losti povezano je s Mjesecom, ono to djeluje u sada njosti, a do ega emo se u budunosti svojom voljom razviti, ovisi Suncu. Isto kao to Mjesec upuuje na prolost, Sunce upuuje na budunost. Uzdiemo pogled prema obje ma zvijezdama; zvijezdi dana, zvijezdi noi, i gledamo srodnost obiju zvijezda jer nam obje alju isto svjetlo. A kad gledamo u sebe, gledamo u sve o n o to je utkano u nau sudbinu s obzirom na ono to smo
51

kao ljudi u prolosti proivjeli i u toj sudbini, u kojoj je utkana prolost, v i d i m o svoju unutarnje Mjeseevo postojanje. U onome to odreuje sud binu ne samo u sadanjosti nego i za budunost uoavamo djelovanje Sunca. I v i d i m o kako se pro lost i budunost u ljudskoj sudbini meusobno protkivaju. U ovjeka m o e m o poblie promatrati p o v e zanost izmeu prolosti i budunosti. Pretpostavimo da se dvoje ljudi u odreenoj ivotnoj dobi nade u nekoj zajednici. Tko ne razmilja tome, tko ne promilja, rei e: Tu sam bio ja, tu je bio onaj drugi, to je bilo mjesto, npr. Mllheim, a u Mullheimu smo se sreli. tome dalje ne razmilja. Onaj koji dublje razmilja, prati ivot jednoga kojemu je, kada su se sreli moda bilo trideset godina, prati viot drugoga, kojemu je bilo moda dvadeset i pet godina. Moi e vidjeti kako se udnovato, kako se udesno korak po korak ivot to dvoje ljudi od njihovoga roenja na Zemlji razvijao tako da su se napokon sreli na tome mjestu. Moe se rei: Dolazei iz najudaljenijih mjesta ljudi se u sredini svog ivota negdje sretnu. Kao da su sve svoje putove usmjerili tako da bi se sreli. No, sve to nisu izveli zato to su bili jedan drugog svjesni. Jer oni se uope jo nisu bili vidjeli ili barem nisu procijenili da e se na taj nain sresti. Sve se to odvija u nesvjesnome: Potpuno se nesvjesni kree mo prema vanim trenucima, prema vanim tokama ivota. A sudbina se ponajprije tka upravo iz toga nesvjesnoga. Poinjemo razumijevati ljude sa ivotnim iskus tvom kada sluamo ovjeka poput Goetheova prijatelja Knebela, koji je u dubokoj starosti rekao: Kad se

osvrnem na svoj ivot, ini mi se kao da je svaki korak bio usmjeren tako da sam na kraju morao dospjeti na odreeno mjesto. N o , zatim dolazi trenutak kad se ono to se odigrava izmeu tih ljudi odigrava s punom svije u. Oni se upoznaju, upoznaju svoje temperamente, svojstva, karaktere, osjeaju jedan prema drugom simpatiju ili antipatiju itd. Ako sad ispitamo kako to suovisi sa svemirom, vidjet emo: U putovima kojima su ljudi ili do tre nutka u kojem su se sreli bile su djelatne Mjeseeve snage. Zatim poinje djelovanje Sunca. Tada oni na izvjestan nain ulaze u jasno svjetlo Suneva utje caja. Sada su svojom svijeu stalno prisutni i tu budunost poinje osvjetljavati prolost, kao to Sunce osvjetljava Mjesec. I time to budunost osvjetljava prolost, prolost sa svoje strane osvjetljava ovje kovu budunost kao to Mjesec reflektiranim svjetlom osvjetljava Zemlju. Postavlja se pitanje umijemo li u ivotu raz likovati ono to je u ovjeku sunano od onog to nosi Mjeseevo obiljeje. Ve se poneto moe raz likovati i osjeajem, ako ga dublje shvatimo, a ne samo povrno. Ve u djetinjstvu i u mladosti ovjek sree druge ljude s kojima dolazi samo u izvanjsku vezu. On prolazi mimo njih, oni mimo njega, pri emu moda jedni s drugima imaju i te kako vane v e z e . Svi ste vi ili u kolu; a jedva tko moe rei da je imao uitelja s kojim je imao dublje v e z e ; no, tu i tamo ima netko tko e rei: da, bio je jedan uitelj koji je na mene ostavio takav dojam da sam htio postati kao on; ili Ostavio je na mene takav utisak da sam poelio da nestane s lica Zemlje. Moe, dakle, biti simpatija, a moe biti antipatija.
53

A tako je to i u kasnijem i v o t u . N a i l a z i m o na druge ljude. Oni donekle zaokupljaju samo ra zum, moda su samo estetski d o i v l j a j . Pomislite samo koliko je puta netko u p o z n a o nekog dru gog ovjeka; sretne li zatim ljude koji ga takoer poznaju, r a z g o v a r a t e njemu i zakljuiti da je sjajan ili da je neugodan tip. To moe biti razum ska, a moe biti i estetska prosudba. Postoje, meu tim, i drugaiji sluajevi. Ima ljudskih veza koje se ne iscrpljuju samo razumskom ili estetskom prosudbom nego se temelje na volji, i to tako izra zito na volji da ne kaemo samo, kao u djetinjstvu, kako bismo htjeli biti poput o d r e e n o g ovjeka ili bismo ga htjeli izbrisati s lica Zemlje nego smo u najdubljoj podsvijesti, u naoj volji, tako dirnuti da kaemo: ovjeka koga smo sreli nismo ocijenili samo po tome je li dobar ili zao, pametan ili glup i slino, nego bismo rado i sami od sebe radili to to je njegova volja, mi uope ne elimo napreg nuti razum kako bismo ga prosudili; Cjelokupni dojam to ga je na nas ostavio htjeli bismo unijeti u svoju volju. Postoje ta dva odnosa prema ljudima. Jedni dje luju na na razum, u najboljem sluaju na estetski osjeaj; drugi djeluju na nau volju, na nae dublje duevno bie. emu to svjedoi? Pogledajte kad ljudi djeluju na nau volju. Mi ne osjeamo samo jaku antipatiju ili simpatiju, nego bismo to to osje amo kao simpatiju ili antipatiju htjeli i voljno iivjeti. U tom su sluaju ti ljudi u prethodnom zemaljskom ivotu na neki nain s nama bili povezani. Dojme li se ljudi samo naeg razuma ili samo estetski, po javljuju se u naem ivotu a da s nama nisu povezani u prijanjem ivotu. 54

Ve iz toga vidite; u ljudskom ivotu, u ljudskoj sudbini prolost i sadanjost zajedno djeluju u bu dunost. Jer ono to doivljavamo s ljudima, ako i ne djeluje na nau volju, ponovno e doi do izraaja u sljedeem zemaljskom ivotu. Kao to Sunce i Mjesec, kruei istom putanjom, stoje u meusobnoj vezi, tako su i u ovjekovom biu prolost: ono Mjeseevo u ovjeku, i budu nost: ono Sunevo u ovjeku, meusobno poveza ne. M o e m o doi do toga da u Suncu i Mjesecu ne gledamo samo vanjska svjetlosna tijela nego ono to nam vani, u prostranstvima kozmosa, zrcali na u vlastitu sudbinu. Kao to u odreeno vrijeme Mjeseevo svjetlo prelazi u Sunevo a Sunevo u Mjeseevo, tako se u naim sudbinama, prelazei jedna u drugu, uvijek isprepliu prolost i budunost. Da, one se u pojedinim ljudskim vezama meusobno proimaju. Uzmimo putove kojima su ljudi prolazili, jedan tijekom trideset drugi tijekom dvadeset i pet godina. Zatim se susreu. Sve to su proivjeli, jedan do dvadeset i pete drugi do tridesete godine, pripa da onome Mjeseevom u ovjeku. Sada kad su se upoznali, kada su svjesno stupili jedno pred drugo, stupaju u sudbinsko Sunevo povezujui pro lost i budunost, da bi opet dalje tkali sudbinu za budue ivote. Vidljivo je kako na ovjeka djeluje sudbina, kako u pojedinom sluaju ovjek djeluje samo na razum drugog ovjeka ili samo estetski ili, pak, samo na volju i na s njom povezani osjeaj. Danas u vam sasvim aforistiki govoriti putu antropozofije i putu njezinog izvora, inicijacijskoj znanosti. To emo zatim tono razraditi u svim
56

pojedinostima. Ono to sam vam inicijacijskoj zna nosti do sada izloio moe svatko doivjeti na osnovi neposredne spoznaje. Sudbina se moe shvatiti spoz najom. Ono osebujno unutranje, intimno pojavlji vanje drugog ovjeka u nama samima ukazuje na prolu karmu. Ako me ovjek tako dirne da se ne dojmi samo mojih osjetila i razuma nego potakne u meni i volju, tada je otprije samnom karmiki povezan. S malo istananijim, intimnijim smislom mogue je osjetiti na koji je nain netko s nama karmiki povezan. Ako, meutim, ovjek postigne odreeni stupanj razvoja, prolazei putom koji sam opisao u knjizi "Kako se stjeu spoznaje viih svjetova?" i u drugom dijelu svoje knjige "Osnove tajne znanosti", doivjet e istu stvar na bitno drugaiji nain. Kad ovjek doivi inicijaciju, ne doivljava drugog ovjeka s kojim je bio karmiki povezan samo tako da kae: On djeluje na moju volju. On djeluje u mojoj volji nego doivljava drugoga zaista osobno u sebi. A ako ovjek koji je iniciran pristupi drugome ovjeka s kojim je karmiki povezan, onda je taj drugi ovjek sa svojim samostalnim govorom, sa svojim samo stalnim rijeima i objavama u njemu tako prisutan da iz njega govori kao to je inae prisutan ovjek koji stoji pokraj nas i nama govori. Ono to se inae u volji samo osjea, karmika povezanost, ona se kod iniciranog javlja tako da iz njega govori onaj drugi ovjek, kao to bi inae g o v o r i o ovjek koji pokraj njega stoji. Stoga suoavanje s karmom upu enome u inicijacijsku znanost znai: Drugi ovjek ne djeluje samo na njegovu volju, nego djeluje u njemu tako snano, kao to bi inae djelovao ovjek koji stoji pokraj njega. 56

Ono to se inae za obinu svijest javlja kao voljni ili osjeajni element, dakle podsvjesno, u vioj se svijesti uzdie do potpune konkretnosti. Rei ete: Da, ali u tom sluaju inicirani u sebi nosi itavo mnotvo ljudi s kojima je karmiki povezan. To je zaista tako. Stjecanje spoznaje ne temelji se na tome da ovjek naui neto vie govoriti nego dru gi ali isto tako govori kao i oni, nego je to zaista zadobivanje jo jednog dijela svijeta. Ako, dakle, hoemo govoriti tome kako karma djeluje u ljudima da bi uobliila njihove meusobne sudbine, moramo to moi potkrijepiti znanjem tome kako u ovjeku g o v o r e drugi ljudi i kako oni zaista postaju dijelom njegova vlastitog bia. Za onoga koji nije iniciran takav opis ne mora znaiti neto onostrano. On to moe rei, i rei e ako ima zdrava osjetila: Jasno je da ovjek kojega ujem govoriti i s kojim sam karmiki povezan nije u meni; no, osjeam ga u svojoj volji i u nainu kojim drma mojom voljom. ovjek ui razumijevati tu uzdrmanost volje. Ui razumijevati o n o to se doivljava u obinoj svijesti, a to se niim drugim u svom istinskom i konkretnom znaenju ne moe razumijeti doli inicijacijskom znanou. Danas mi je bilo osobito vano istaknuti da onaj magloviti osjeaj karmike povezanosti s drugim ljudima za iniciranoga postaje konkretnim doiv ljajem. I kao to se to moe rei karmi, ovjekovoj sudbini, tako se to moe rei i za sve ono ime se bavi inicijacijska znanost. I druge stvari mogu ovjeku nagovijestiti na koji je nain karmiki povezan s drugim ljudima. Neki e od vas promatrajui ivot uoiti da susreu ljude kojima ne sanjaju; s njima dugo ive, ali
57

ih ne mogu sanjati. Susreu druge ljude kojih se u snovima ne mogu rijeiti. Tek to su ih vidjeli i ve ih sljedee noi sanjaju. Uvijek se iznova pojavljuju u snovima. Snovi su izraz onoga to je naglaeno prisutno u podsvijesti. Ljudi kojima odmah sanjamo netom to smo ih vidjeli zasigurno su ljudi s kojima smo karmiki povezani. A oni kojima ne m o e m o sa njati ostavljaju na naa osjetila tek povran utisak. U ivotu ih sreemo a da s njima nismo karmiki povezani. Ono to ivi u dubinama nae volje je poput budnoga sna. Inicirani tome budnom snu ima punu svijest. I zato uje kako iz njega govori onaj s kojim je karmiki povezan. Samo se po sebi razumije da pri tome uvijek ostaje razborit, da ne ide naokolo i ne govori kao inicirani iz svih onih ljudi koji govore s njim. Navikava se da se sasvim konkretno obraa ljudima koji su s njim karmiki povezani i koji iz njega govore, da s njima uspostavlja dijalog, pri emu se pojavljuju stvari koje imaju sasvim realno znaenje. No, to su stvari koje u opisati drugom prigodom. I tako se ljudska svijest moe produbiti gle danjem u kozmika prostranstva. Ona se moe takoer produbiti gledanjem u ovjekovu nutrinu. A to se vie gleda u ovjekovu nutrinu to se vie razumi jevaju kozmika prostranstva. ovjek sebi kae: Ja vie ne gledam zvjezdani svijet tako da u njemu vidim samo svjetlee ploe i svjetlee kugle, ja u njemu vidim kozmosom izatkanu sudbinu. Ljud ske sudbine na Zemlji odslik su kozmiki izatkanih sudbina. A ako se zaista znade da se tvar nekoga nebeskog tijela mijenja, da se izmjenjuje kao i tvar 58

u ovjeku, kako je onda besmisleno govoriti ap straktnim prirodnim zakonima. Ti su zakoni pos ve valjani, ali ne za spoznaju. Prirodne zakone ne smijemo smatrati neim to vodi spoznaji. To je is to kao i kod osiguravajuih drutava. Kod njih se osigurava ivot. Kako opstoje ta osiguravajua dru tva? Opstoje tako to se izraunava mogue trajanje ivota nekog ovjeka. Iz broja onih ljudi koji od toliko i toliko dvadesetpetogodinjaka dozive tri desetu godinu mogue je izraunati koliko e pros jeno jo poivjeti neki tridesetogodinjak. Na temelju toga se radi osiguranje. Osiguranje dobro funkcionira. Zakon osiguranja vrijedi. No, nikome ne pada na um da to dovede u sklad sa svojim najunutranjijim biem. U tom bi sluaju ipak morao rei: Osi gurao sam se s trideset godina jer e moja smrt vjerojatno nastupiti u pedeset i petoj godini. Tre bao bi sebi rei: Moram, dakle, umrijeti s pedeset i pet godina. I nee povui konzekvencije iako je raun toan; ali konzekvencija za pravi ivot ne znai ba nita. I prirodni su zakoni samo izraunati. Oni su dobri za tehniko koritenje. Na toj se osnovi mogu izraivati strojevi, kao to se ljudi mogu osigurati na osnovi zakona osiguranja; no, oni ne dopiru do biti stvari. Do biti stvari dopire tek prava spoznaja samih bia. Ono to astronomi mogu izraunati iz prirodnih zakona neba to je za ljudski ivot poput osigurava juih zakona. Kad prava inicijacijska znanost ispita to su Sunce i Mjesec, to je isto kao kad bih nakon deset godina sreo ovjeka koji je po svojoj polici trebao biti ve odavno mrtav. Po svojoj je prirodi bio takav da je trebao ivjeti due. 59

Stvarno dogaanje u biti uope nema veze s prirodnim zakonima. Prirodni zakoni vrijede kad je rije primjenjivanju snaga, ali bie se mora spoznati inicijacijskom znanou.. Time sam vam dao tree od predavanja kojima sam, zapravo, samo htio napomenuti kakav bi duh trebao vladati u antropozofiji. Sada emo zapoeti opisivanje ovjekove konstitucije poneto drugaije negoli se to nalazi u mojoj "Teozofiji", izgrauju i iz temelja antropozofsku znanost, antropozofsku spoznaju. Smatrajte ova tri predavanja to sam ih do sada odrao nekom vrstom dokaza za veliku raz liku koja postoji izmeu obine svijesti i one svijesti koja vodi u istinsko bie stvari.

60

ETVRTO PREDAVANJE
Dornach, 1. veljae 1924.

Danas u u odreenom smjeru nastaviti s nekim elementarnijim razmiljanjima kojima se bavim u posljednje vrijeme. U prvom sam predavanju o v e serije istaknuo kako se ovjeku s dviju strana jav lja istinska, unutranja potreba srca da nade put u duhovni svijet, ili da ga barem trai. Jedna je strana ona koja potjee iz prirode, druga dolazi iz unutarnjeg iskustva, od unutarnjih doivljaja. Danas emo si na sasvim elementaran nain jo jednom predoiti te dvije strane ovjekovog i vota. Vidjet emo kako zaista iz podsvjesnog djeluju impulsi koji potiu ovjekovu tenju za spoznajom kao potrebom njegovog ivota, potiu tenju za umjet nou, tenju za religioznou. Hou rei da u sva kom trenutku moete vrlo jednostavno tu suprotnost promatrati na samima sebi. Uzmite sasvim jednostavnu injenicu: promat rate bilo koji dio svoga tijela. Gledate svoju ruku. Gledate svoju ruku isto onako kao to biste gledali bilo to drugo u prirodi. Gledajui dio svoga fizikog ovjeka i promatra jui svoj ivot nai ete ono to tragino zahvaa u itav ljudski ivot, a emo sam vam ve g o v o r i o . Uviate da e to to gledate jednom biti le, neto emu se mora rei: Kada to u sebe primi vanjska priroda, onda ta vanjska priroda nema u sebi mo da s time uini bilo to drugo nego da to razori. U asu kad ovjek unutar fizikoga svijeta postane le i kad se taj le bilo u kojem obliku prepusti elementima, nema vie govora tome da se ljudski 61

lik ulio u sve to je tvarno i da to ima snagu odrati ljudski lik. Uzmite sve prirodne sile koje bi mogle biti pred metom bilo koje grane vanjske znanosti. Sve one mogu ovjeka samo razoriti, a nikada izgraditi. Svako bespredrasudno, slobodno promiljanje koje nije uzeto iz teorije nego iz iskustva ivota vodi tome da kaemo: Oko sebe gledamo prirodu koju shvaamo sada neemo govoriti tome to vanjskoj spoznaji nije odmah razumljivo gledamo prirodu ako nam je shvatljiva. Da, mi ljudi smo u novije vrijeme postali tako ponosni da svoj uvid u prirodu smatramo sku pom prirodnih zakona; osjeamo se osobito napred nima time to smo upoznali niz prirodnih zakona. ak je i sasvim opravdano govoriti napretku. Ipak, svi ti prirodni zakoni imaju samo mogunost da ov jeka razore, a nikako da ga izgrade. Promatranjem vanjskog svijeta ovjek ne moe doi ni do kakvih drugih uvida nego do tih za ovjeka razornih pri rodnih zakona. Pogledajmo sada u svoju nutrinu. Doivljavamo ono to nazivamo svojim duevnim i v o t o m : svoje miljenje koje prilino jasno moe stajati pred naom duom; doivljavamo svoje osjeanje koje nam ve manje jasno stoji pred duom; doivljavamo svoje htijenje, ono nam pred duom stoji sasvim nejasno. Jer ni jedan ovjek s obinom svijeu ne moe rei da ima uvid u to kako moe namjera da se uhvati neki predmet djelovati na itav taj sloeni organizam tako da na kraju pokrene miie, ivce, ruke i noge. Ono to djeluje u na organizam, poevi od misli pa do asa kada je predmet podignut, zastrto je potpunom tamom. No, povratno se u nama javlja neodreeni impuls koji nam govori: Ja to hou. 62

Time si pripisujemo i htijenje. I tako, gledajui u sebe svom duevnom ivotu, kaemo: Da, u sebi nosimo miljenje, osjeanje i htijenje. Sada dolazi druga strana koja na neki nain opet vodi u tragino. Vidimo da sa svakim snom itav taj ovjekov duevni ivot potone a da sa svakim buenjem iznova nastaje. Ako to hoemo izraziti usporedbom, zaista moemo rei da je duevni ivot poput plamena koji se pali a zatim opet gasi. Ali vidimo i vie. Vidmo da s izvjesnim razara njima u naem organizmu biva ujedno razoren i na duevni ivot. Vidimo, osim toga, da je taj duevni ivot ovisan tjelesnom razvoju tog organizma. To je u malom djetetu prisutno u snovitom obliku. Po stupno postaje sve svjetlije. No, to postajanje svjetli jim povezano je s razvojem tjelesnog organizma. Sa starenjem svjetlo p o n o v n o slabi. Duevni ivot povezan je s razvojem i propadanjem organizma. V i d i m o kako se rasplamsava, kako se gasi. Iako dobro znamo da je taj duevni ivot zaseban, samostojan ivot, samosvojno postojanje, ali da je ovisan fizikom organizmu ipak to nije sve to tom duevnom ivotu moemo rei. Jer taj duevni ivot ima jedno obiljeje koje o/jeku mora u ivotu biti nadasve vrijedno jer tom obiljeju zapravo ovisi njegovo ovjetvo, njegovo ljudsko dostojanstvo. To je moralno obiljeje. I ma koliko se kretali prirodom, iz nje ne moemo dobiti mo ralne zakone. Moralni se zakoni moraju doivjeti sasvim unutranje u dui. Ali ih se u nutrini due treba moi pridravati. N o , mora postojati neko raz raunavanje koje se odvija samo u nutrini due. injenicu da mi kao ljudi moemo iz slobode sli jediti moralna naela moramo smatrati svojevrsnim 63

moralnim idealom. Nalazimo se u granicama prirod noga sve dok moramo rei: Ono to nam nameu nai nagoni, instinkti, strasti, emocije itd. jest u nama dobro, ovjek mora kojeta initi; ovjek ne moe postati apstraktno bie koje slijedi samo moralne zakone. Moralnost zapoinje tek kad se te emocije, nagoni, instinkti, strasti, provale tempera menta i dr. podvrgnu vlasti onoga to odgovara jed nom sasvim duevnom razraunavanju sa sasvim duhovno shvaenim moralnim zakonima. U onome asu kada postajemo potpuno svjesni svojega ljudskog dostojanstva, kad osjetimo da ne moemo biti kao bie samo nunou gonjeno, zaista doivljavamo sebe u takvom svijetu koji je potpuno drugaiji od prirodnoga. Otkako postoji ljudski razvoj, postoji i tenja za onim to nadilazi neposredan vidljivi svijet. I kolikogod pri tome igrali ulogu podsvjesni i nesvjesni momenti, ti nas zakoni uznemiruju jer se prema njima, s jedne strane, vidimo kao tjelesno bie koje pripada prirodi koja ga samo razara; s druge se stra ne, doivljavamo kao duevno bie; to se duevno bie pali i gasi, a ipak je povezano s onim naim najdragocjenijim, s naim moralnim obiljejem. Samo se velikom nepotenju nae civilizacije mora pripisati injenica da su ljudi obuzeti stranom iluzijom i tim krajnjim suprotnostima koje postoje izmeu vanjskog shvaanja i unutarnjeg iskustva. Shvatimo li sebe a da pri tome nismo stijenjeni onim nitima, onim omama u koje nas danas prisilno ukalupljuje odgoj usmjeren sasvim odreenome cilju, uzdignemo li se malo nad tu zarobljenost, lako emo doi do toga da kaemo: Ti ovjee, u sebi nosi svoje miljenje, svoje osjeanje, svoje htijenje. To 64

je povezano sa svijetom koji ti nadasve mora biti dragocjen, povezano je s moralnim svijetom, moda s onim s ime je povezan moralni svijet, s religioznim ivotom sveg bitka. No, ono to ti ima kao duevni ivot, kao to unutarnje razraunavanje, gdje je to dok ti spava? tim se stvarima moe, dakako, filozofski fanta zirati ili fantastino filozofirati. Tad se moe rei: ovjek u svome Ja, to znai u obinoj Ja-svijesti, ima sigurnu podlogu takav nain miljenja javlja se prvo kod Sv. Augustina, nastavlja se kod Cartesiusa, zadobiva poneto konkretan prizvuk u suvremenom bergsonizmu svako spavanje to, meutim, pobija. Jer, od asa usnivanja do asa buenja protjee odre eno vrijeme. Osvrnemo li se na njega u budnome stanju, vidimo da u tome vremenu nema Ja-svijesti. Ugasila se. A to to se ugasilo povezano je s naj dragocjenijim, s moralnim obiljejem naeg ivota. I tako moramo rei: Ono u to smo grubo uvjereni da postoji, nae tijelo, savim je izvjesno nastalo iz prirode. No, priroda ima samo mo da ga razori, da ga raspri. Drugo iskustvo, na vlastiti duevni ivot, izmie nam u svakome snu; on ovisi svakome usponu i padu nae tjelesnosti. im se malo izdig nemo nad teki poloaj u kojem se kao suvremeni civilizirani ljudi zbog svog odgoja nalazimo bez obzira na to koliko nesvjesnih elemenata ovdje igralo ulogu odmah uviamo da svako religiozno, svako umjetniko i uope svako vie stremljenje tijekom itavoga ljudskog razvoja ovisi tim suprotnostima. Dakako da milijunima ljudi to nije jasno. N o , je li potrebno da si ovjek potpuno objasni zagonetke ivota? Kad bi ljudi morali ivjeti od onoga to im je postalo jasno, ubrzo bi umrli. Najvei dio ivota 65

protjee u onome to iz nejasnih, podsvjesnih dubina uvire u opi ivotni ugoaj. Ne moe se rei da zago netke ivota osjea samo onaj tko ih uvijek moe intelektualno i jasno postaviti i drugome pruiti na tanjuru; Prva zagonetka ivota, druga zagonetka ivota itd. Na takve se ljude ne treba osvrtati. Ono to se pokree u dubinama zagonetke su ivota koje ovjek doivljava. Dolazi neki ovjek. On moda hoe rei neto sasvim svakidanje; no, on govori tako kao da nema nade da e svojim g o v o r o m neto u ivotu postii. On neto hoe, pa opet nee. Ne moe donijeti odluku. I sam se ne osjea dobro pri onome to misli. A odakle to? To je zato to u podsvjesnim dubinama svog bia nema sigurnosti pravim temelji ma ljudskog bia i ljudskog dostojanstva. Osjea zagonetke ivota. To to osjea dolazi od onih krajnjih suprotnosti koje sam opisao: da se ovjek, s jedne strane, ne moe osloniti na tjelesnost, a s druge na duhovnost onakvu kako je doivljava; jer du hovnost se ovjeku neprekidno pokazuje kao neto to se pali i gasi, dok se tjelesnost pokazuje kao neto to potjee iz prirode to ona, meutim, samo moe razoriti. To je ovjekov poloaj. S jedne strane, vani gleda svoje fiziko tijelo. Njegovo mu fiziko tijelo neprekidno postavlja zagonetku. S druge strane, gleda svoje duevno-duhovno bie i to mu duevno-duhovno bie neprekidno postavlja zagonetku. A pri tome je najvea zagonetka o v o : Ako zaista osjetim jedan moralni impuls i ako moram pokrenuti svoje noge kako bih neto od tog moralnog impulsa ostvario, dolazim u poloaj da svoje tijelo pokreem na osnovi nekog moralnog impulsa. Imam neki moralni impuls, recimo da je to impuls dobrohotnosti. Prvo ga doivim 66

sasvim duevno. Obina svijest ne moe prozreti kako taj duevno doivljeni impuls dobrohotnosti dospijeva do tijela. Kako moralni impuls dolazi do toga da putem miica pokrene kosti? Takvo se raspravljanje moe smatrati teoretskim. Moe se rei: To emo prepustiti filozofima, oni e tome razmisliti. Dananja civilizacija to pitanje obino preputa misliocima, a zatim njihovo miljenje prezire ili u najmanju ruku omalovaava. Pri tome je zadovoljna samo ovjekova glava, ali ne i ovjekovo srce; ovjekovo srce osjea pri tome nervozu, nemir, ne osjea ivotnu radost, ivotnu sigurnost, ivotnu utemeljenost itd. Nain miljenja to ga je ovjean stvo prihvatilo poevi od prve treine 15. stoljea, unato velikim uspjesima na podruju vanjske znano sti, ne moe ba nita pridonijeti rjeavanju zagonetke ovjekova fizikog tijela i zagonetke ovjekovih duev nih iskustava, na osnovi toga jasnog uvida dolazi antropozofija i kae: Dakako, miljenje koje se ovako razvilo u ovjeanstvu nemono je spram stvarnosti; mislili mi koliko mu drago, svojim miljenjem ni u najmanjoj mjeri ne moemo zahvatiti u vanjsko prirodno zbivanje. No, s ovim naim miljenjem ne moemo zahvatiti ni u vlastiti voljni organizam. ovjek mora samo jednom do kraja osjetiti svu nemo tog miljenja, tada e dobiti poticaj da to miljenje nadide. Tlapnje ne vode niemu jer kad se razmilja svijetu, ne moe se poi ni od ega drugog doli od miljenja. No, to je miljenje neprikladno. Prijeko je potrebno da se, polazei od miljenja, jednostavno prona e put kojim e to miljenje dalje zahvatiti stvarnost, zahvatiti bitak. Taj se put otvara samo na osnovi ono ga to ete na primjer nai u mojoj knjizi "Kako se stjeu spoznaje viih svjetova?" opisano kao meditaciju. 67

To emo si danas staviti pred duu tek kao skicu. elio bih takorei skicirati osnove antropozofskog sustava. Zapoet emo s onime s cime smo zapoeli prije dvadeset godina. Moemo rei da se meditacija sastoji u tome da se miljenje doivi drugaije negoli to ga se obino doivljava. Danas se miljenje doiv ljava tako da nam poticaji pritjeu izvana; ovjek se predaje vanjskoj zbilji. Dok gledamo, sluamo, hvatamo itd., primjeujemo kako se na neki nain na primanje vanjskih utisaka u zemaljskom ivotu nastavlja miljenje. U svojim se mislima ponaamo pasivno. Predajemo se svijetu a misli nam nadolaze. Na taj nain nikada ne idemo dalje. Rije je tome da se miljenje pone doivljavati, to se postie tako da se uzme jedna lako pregledna misao. Ta se misao dri u svijesti tako da se na nju koncentrira itava svijest. Sasvim je svejedno to ta misao znai za vanjski svijet. Bitno je samo da se iskljue svi drugi doivljaji, a svijest koncentrira na tu jednu misao. Kaem da misao mora biti pregledna. Jedan me veoma ueni ovjek pitao kako se meditira. Naveo sam mu jednu strahovito jednostavnu misao. Rekao sam mu da nije vano oznaava li misao ikakvu vanj sku realnost. Rekao sam mu neka uzme misao: Mud rost je u svjetlu. Rekao sam neka uvijek iznova svu snagu svoje due usmjeri na misao: Mudrost je u svjetlu. Nije bitno je li to istina ili nije. Isto kao to nije bitno je li, kad, primjerice, uvijek iznova napreemo ruku da bismo je pomaknuli, rije nee mu presudnom za svijet ili igri. Naprezanjem ruke jaamo miie. Napreui se da uvijek iznova obav ljamo tu djelatnost bez obzira na znaenje misli, jaamo svoje miljenje. Ako se uvijek iznova duevno napreemo da misao zadrimo u svijesti, da na nju 68

koncentriramo sav duevni ivot, jaamo svoj duevni ivot, kao to jaamo miinu snagu ruke ako se uvijek iznova koncentriramo na istu djelatnost. N o , moramo imati lako preglednu misao jer emo u protiv nome biti izloeni svim moguim podvalama vlastite organizacije. ovjek uope ne moe vjerovati kako je velika sugestivna mo razliitih reminiscencija i slino. U asu kad odaberemo kompliciranu misao, odmah sa svih strana dodu demonske moi i djeluju sugestivno na svijest. Ako zaista uzmemo preglednu misao koja ne sadri nita drugo doli ono to misaono doivljavamo, moemo biti sigurni da u meditaciji i v i m o u punoj razboritosti, u istoj razboritosti s kojom inae ivimo kao potpuno svjesni ljudi. Ako se meditacija tako provodi, mnogi e ljudi rei: Potpao si pod autosugestiju. N o , sve je to, dakako, besmislica. To ovisi samo tome hoemo li uzeti jednu preglednu misao ili, pak, misao koja e djelovati u nama podsvjesnim poticajima. esto sam g o v o r i o kako sve ovisi ovjekovim sposobno stima; kod nekoga to traje dugo, kod nekoga kratko. ovjek, meutim, takvom koncentracijom dolazi do toga da svoj duevni ivot, ako je to misaoni duevni ivot, ojaa, osnai. A posljedica e se nakon nekog vremena pokazati u tome da ovjek svoje miljenje ne doivljava kao u obinoj svijesti. U obinoj svijesti ovjek doivljava nemo svojih misli. Misli su jedno stavno takve. Takvom koncentracijom ovjek zaista poinje doivljavati misli kao unutarnji bitak, isto kao to doivljava napetost miia i kao to doivljava pomak ruke da bi dohvatio neki predmet. U njemu miljenje postaje realnou. Napredujui na tome putu dolazi se do doivljavanja drugog ovjeka u sebi kojem prije nita nismo znali.

69

A tada za ovjeka dolazi trenutak kad on kae: Da, ja sam ovjek koji ponajprije moe sebe gledati izvana, onako kako se gledaju stvari vanjske prirode. U nutrini nejasno osjeam svoju miinu napetost, ali zapravo ne znam kako moje misli ulaze u tu mii nu napetost. Ako ovjek svoje miljenje osnai onako kako sam to opisao, na neki e nain u svome biu osjetiti strujanje osnaenog miljenja. U sebi osjea drugog ovjeka. No, to je u poetku neto apstraktno. Glavno je da nas se u asu kad u sebi osjetimo drugog ovjeka nezemaljske stvari poinju tako ticati kao to su nas se prije ticale zemaljske. Mislim na prostor no izvanzemaljske stvari. U asu kad osjetite da misao postaje unutranjim ivotom, kad osjetite kako ona tee poput daha kad na njega usmjerite pozornost, u tome asu svom ovjetvu dodajete neto n o v o . Prije ste, primjerice, osjeali: stojim na svojim nogama. Dolje je pod. On me nosi. Da ga nema, da mi Zemlja ne prua oslonac, morao bih propasti u bezdan. Ja na neemu stojim. Poslije poto ste u sebi osnaili svoje miljenje i osjetili drugog ovjeka, poinjete se za njega zani mati. Sada vas zemaljska okolina vie ne zanima toliko kao prije. To ne znai da ovjek postaje sanjarem i zanesenjakom. To se nee dogoditi ako takve stupnjeve spoznaje postie na unutranje jasan i valjan nain. ovjek se sasvim dobro moe vratiti u svijet obinog ivota. Ne postaje zanesenjakom koji govori: Upoznao sam duhovni svijet, onaj ze maljski je manje vrijedan i nevaan, bavit u se samo duhovnim svijetom. Kod istinskog se duhovnog puta ne govori tako nego ovjek tek sada, kad mu se opet vraa, umije cijeniti vanjski ivot. A trenutke kad ga naputamo onako kako sam opisao i kad se
70

interes obraa drugom ovjeka to smo ga u sebi otkrili ionako ne moemo dugo zadrati; jer, da bismo ih s unutranjim potenjem zadrali na dulje vrijeme, potrebna je velika snaga, koju obino ne m o e m o odrati uspravnom na neko dulje vrijeme. Usmjerenost interesa na drugog ovjeka u vezi je s interesom za prostornu okolinu Zemlje, koja ovjeku postaje tako dragocjena kao to je dragocjeno i ono to se nalazi dolje na Zemlji. Zna se da tlo nosi ovjeka. Zna se da Zemlja iz svojih razliitih prirodnih carstava daje tvari koje treba jesti kako bi tijelo hranom neprekidno dobivalo potreban poti caj. Poznato je kako je ovjek na taj nain povezan sa zemaljskom prirodom. Isto kao to treba ii u vrt da bi se nabralo nekoliko glavica kupusa, sku halo ih i zatim pojelo, isto kao to je ono to se nalazi vani u vrtu u vezi s prvim fizikim ovjekom, tako sada ovjek spoznaje to mu znae suneve zrake, Mjeseevo svjetlo i sjaj zvijezda. S o b z i r o m na drugog ovjeka postaje mogue da se onome to se prostorno nalazi oko Zemlje malo-pomalo po inje misliti onako kako se prije mislilo s o b z i r o m na njegovo prvo fiziko tijelo, s obzirom na njegovu fiziku okolinu. ovjek sebi kae: Ono to u sebi nosi kao miije, kao kosti, plua, jetra i dr., to je u vezi s glavicom kupusa ili s fazanom vanjskog svijeta. No, onaj dru gi ovjek to ga u sebi nosi i to si ga osvijestio zahvaljujui osnaenom miljenju u vezi je sa Suncem i Mjesecom, sa sjajem zvijezda, u vezi je s prostornom okolinom Zemlje. Tada se postavlja prisan, zapravo prisniji odnos s prostornim okrujem Zemlje negoli to moe obian ovjek. Zaista se zadobiva jo jedan, zasad tek prostorni svijet.
71

ovjek se sada isto tako osjea stanovnikom zvjezdanog svijeta, kao to se prije osjeao stanov nikom Zemlje. Prije se ovjek, naime, nije osjeao stanovnikom zvjezdanoga svijeta; jer, znanost koja ne ide do osnaenja miljenja ne moe ovjeku osvi jestiti da je taj drugi ovjek tako povezan s prostor nom okolinom Zemlje, kao to je on kao fiziki ovjek povezan s fizikom Zemljom. To znanost ne poznaje. Ona rauna; ali ti prorauni, ak i oni iz astrofizike, donose samo stvari koje se ovjeka, zapravo, ne tiu i u najboljem sluaju zadovoljavaju njegovu znan stvenu znatielju. Jer, konano, kakvu vanost za ovjeka i za njegovo unutarnje doivljavanje ima znanje a to, osim toga, nije tono da je spiralna maglica nastala u zvijeu "Psa" ili da je jo i danas u fazi nastajanja. ovjeka se to uope ne tie. ovjek se prema zvijezdama odnosi kao bilo koje bestjelesno bie koje odnekud dolazi, na Zemlji se zadrava, koje ne treba hranu itd. N o , ovjek zaista postaje od obinoga zemaljskog graanina graaninom svi jeta, ako na ovaj nain osnai svoje miljenje. I sada nastaje sasvim odreeni sadraj svijesti, sadraj svijesti koji se moe okarakterizirati na sljedei nain. Mi si kaemo: Da, postoji kupus, da, postoje itarice, to je dobro, to izgrauje nae fiziko tijelo ako smijem ovaj izraz koji nije posve toan, upotri jebiti u openitom, trivijalnom znaenju; to, dakle, izgrauje nae fiziko tijelo. Ja uoavam izvjesnu vezu izmeu onoga to se nalazi vani u razliitim prirodnim carstvima i svoga fizikog tijela. Kad miljenje ojaa, poinjemo uoavati istu takvu vezu izmeu drugog ovjeka koji ivi u nama i izvanzemaljskog prostora koji nas okruuje. Na kraju si kaemo: Ako nou izaem i ako se sluim
72

samo svojim obinim oima, ne vidim nita. Ako izaem danju, vidim predmete zahvaljujui Suncu, odnosno izvanzemaljskim snagama. Isprva ne znam nita. Ograniim li se samo na Zemlju, vidim glavu kupusa, vidim kristal kremena. Zahvaljujui Suncu, vidim oboje, ali me na Zemlji zanima samo razlika izmeu glavice kupusa i kristala kremena. Poinjem shvaati da sam ja, kao drugi ovjek, nastao od onoga to ini vidljivim glavicu kupusa i kristal kremena. To je vrlo vaan skok to ga inimo u svijesti. To je potpuna metamorfoza svijesti. Od sada poinjem govoriti: Stoji li na Zemlji, vidi ono fiziko koje je povezano s tvojim fizikim ovjekom; ako osnai svoje miljenje tako da se tebe i ovjeka kojega si netom u sebi otkrio pone ticati izvan zemaljsku prostorno postojanje kao to te se prije ticao fiziki svijet, tada kozmikom eteru, koji ini vidljivim zemaljske stvari, pripisuje svoje drugo postojanje, kao to porijeklo svoga fizikog pripisuje fizikoj Zemlji. Na osnovi svog iskustva kae da ima fiziko tijelo i etersko tijelo. Sama siste matizacija pojedinih ovjekovih dijelova, dakako, ne predstavlja sadraj spoznaje. Istinski uvid postie se ako se uzme u obzir cjelokupna metamorfoza svijesti koja nastupa tako da se zaista u sebi otkrije taj drugi ovjek. Pokrenem fiziku ruku i moja fizika aka uhva ti neki predmet. Pri tome na neki nain osjeam strujanje zahvaanja. Osnaena misao postaje okret na, kao da u ovjeku izaziva svojevrsno dodiriva nje unutar eterskog organizma, finijeg nadosjetilnog organizma koji postoji isto tako kao i fiziki samo to nije povezan sa zemaljskim nego s onim izvanzemaljskim. 73

Sada dolazi trenutak kad je ovjek prisiljen spu stiti se za jo jedan stupanj nie; naime, imaginativnim se miljenjem, to sam ga opisao, poinje osjeati to unutarnje dodirivanje drugog ovjeka, poinje se uviati veza s prostranstvima svjetskog etera. Pri tome nemojte zamiljati nita drugo osim onoga emu sam vam upravo g o v o r i o . Da bismo, meutim, poli dalje, prisiljeni smo ponovno se vratiti obinoj svijesti. Pomislimo li na ovjekovo fiziko tijelo na nain kako sam vam ga sada opisao, postavljamo si pitanje: Kakav je, zapravo, odnos toga ovjekovoga fizikog tijela prema okolini? Ono prema fizikoj zemaljskoj okolini nedvojbeno stoji u nekom odnosu. No, kakav je to odnos? Uzmemo li le on je vjerni preslik fizikog ovjeka i za vrijeme ivota da, tada u otrim kon turama vidimo jetra, slezenu, bubrege, srce, plua, kosti, miie, ivce. To se moe nacrtati i ima otre konture. Time je slino svemu vrstome, svemu to ima vrste oblike. A s konturama u ljudskome orga nizmu stvar stoji ovako. Nita toliko ne zavarava kao dananji prirunici anatomije i fiziologije jer ljudi zamiljaju: Tu su jetra, tu je srce itd.; sve to vide u otrim obrisima i zamiljaju da je ta otra omedenost neto bitno. Ljudski se organizam zami lja kao konglomerat krutih stvari. A on to uope nije, samo 10 posto, ostalih 90 posto su tekuine ili plinovi. ivi je ovjek najmanje 90 posto vodeni stup. Moe se, dakle, rei: S obzirom na fiziko tijelo, ovjek pripada vrstoj zemlji, onom to su stariji mislioci u uem smislu nazivali zemljom; a zatim slijedi ovjekov tekui dio. Izvanjska znanost nee doi do razboritog shvaanja ovjeka sve dok ponovno
74

ne pone zasebno razlikovati krutog ovjeka i tekueg ovjeka, to unutarnje tkanje i talasanje koje zaista izgleda kao jedno malo more. No, zemaljsko ima na ovjeka pravi utjecaj samo s obzirom na ono to je na njemu kruto. Jer je i vani u prirodi vidljivo da im se javlja tekue sta nje, nastaje odmah i oblikotvorna snaga koja djeluje naglaeno jedinstveno. Ako uzmete u obzir cjelokupnu tekuinu nae Zemlje, svu njezinu vodu, ona predstavlja veliku kap. Kad bi se voda mogla slobodno oblikovati, po primila bi oblik kapi; tekuina bi posvuda poprimila oblik kapi. Ono to je zemljano, to je kruto, pojavljuje se u odreenim oblicima. Prepoznatljivi su posebni oblici. Tekue uvijek tei obliku kapi, obliku kugle. A odakle to dolazi? Ako prouavate kap, bila ona mala ili velika poput Zemlje, posvuda ete vid jeti da je kap preslik itavog svemira. To je za da nanje poimanje, dakako, netono, ali vidjet emo da je takvo shvaanje ipak opravdano. Ispravno je shvaanje da nam svemir izgleda kao uplja kugla u koju gledamo. U svakoj kapi, bila ona velika ili mala, zrcali se sam svemir. Bila to kina kap ili vodena masa itave Zemlje, na povrini ete vidjeti sliku svemira. Podruje tekueg ne moemo tumaiti na osnovi zemaljskih snaga. Pogledate li, osvijestite li silna nastojanja da se kugla sti oblik vode na Zemlji objasni djelovanjem zemalj skih snaga, vidjet ete koliko su ta nastojanja uzaludna. Kuglasti oblik vode nije mogue objasniti silom kohezije itd. Kuglasti oblik vode ne objanjava se silom kohezije, nego pritiskom izvana. Dolazimo do toga da i u vanj skoj prirodi uviamo kako za objanjavanje tekueg 75

moramo napustiti zemaljske datosti. A odatle poinje mo razumijevati kako je to kod ovjeka. Sve dok ostajemo kod onoga to je u ovjeku kruto, ostajemo u podruju zemaljskog i na temelju toga moemo razumjeti njegov oblik. U asu kad se obratimo njegovom tekuem elementu, potreban nam je drugi ovjek koji je djelatan u tekuem i do kojeg dolazimo osnaenim miljenjem. Sad smo se p o n o v n o vratili zemaljskim dato stima. U ovjeku nailazimo na kruto. To tumaimo svojim obinim mislima. Oblik onoga to je u ovjeku tekue ne m o e m o razumjeti ako ne uviamo da je u njemu djelatan drugi ovjek, kojeg u osnaenom miljenju u sebi samima osjeamo kao ovjekovo etersko tijelo. I tako m o e m o rei: Fiziki ovjek djeluje u krutom, eterski u tekuem. Eterski je ovjek, dakako, jo uvijek samostalan; njegovo sredstvo djelovanja jest tekue. A sada je potrebno krenuti dalje. Zamislite, toliko smo napredovali da to osnaeno miljenje unutarnje doivimo, da doivimo eterskog ovjeka, tj. drugog ovjeka; to pretpostavlja snaan razvoj unutranje impulzivnosti. Poznato vam je da uz izvjestan napor svoje mi ljenje ne samo da moemo potaknuti nego ga moemo ak i sprijeiti, moemo prestati misliti. tome se brine fizika organizacija. Kada smo umorni i zaspimo, prestajemo misliti. Tee je hotimice izbrisati osnaeno miljenje, plod meditacije to smo ga velikim naporom usvojili. Obinu, nemonu misao razmjerno je lako ugasiti. Za osnaeno miljenje to smo ga u sebi razvili jae smo unutarnje duevno vezani. Da bismo si ga ponovno odsugerirali, potrebno je razviti veu snagu. Tada se, meutim, dogaa neto posebno. 76

Obino je miljenje potaknuto okolinom ili sje anjem na okolinu. Bilo kojim putem misli krenuli svijet i dalje postoji. I kad zaspite, on dalje postoji. No, s osnaenim ste se miljenjem upravo izuzeli iz toga vidljivog svijeta. Povezali ste se s izvanze maljskom prostornom okolinom. Promatrate odnos zvijezda prema sebi, kao to ste prije u svojoj oko lini promatrali odnose stvari prirodnih carstava. Sa svime time sada ste uspostavili odnose. Sada to moete potisnuti. Time, meutim, nema ni vanjskog svijeta jer ste svoj interes usmjerili osnaenoj svi jesti. Dolazite do onoga to se moe nazvati praznom svijeu. Obina svijest poznaje prazninu svijesti samo u spavanju; ali to je onda nesvjesno. Sada se pri odsutnosti vanjskih osjetilnih utisaka postie stanje pune svijesti. ovjek ne spava, nego bdije. Nije samo da ne spava nego kad praznu svijest izloi onom neodreenom, onda u svijest prodire istinski duhovni svijet. Kaemo: On dolazi. I dok je ovjek prije samo gledao u izvanzemaljsku fiziku okolinu, koja je u stvari eterska okolina, dok je vidio prostor, sada kao iz neodreenih daljina kozmo sa sa svih strana dolazi neto novo, dolazi istinsko duhovno. To duhovno dolazi s kraja svijeta ako je ovjek iao putem to sam ga opisao. A sada prijanjoj metamorfozi svijesti pridolazi neto tree. Sada si ovjek kae (crtanje na p l o i ) : Ti na sebi nosi svoje fiziko tijelo (unutranji krug) i svoje etersko tijelo ( p l a v o ) koje si dokuio osna enim miljenjem, ali u sebi nosi jo neto sada govorim svijetu privida. Sljedeih emo dana vidjeti koliko je to opravdano. Etersko dolazi iz prostornoga svijeta, ali to je izvan toga (crvenkasto), dolazi iz neodreenoga. Gubi se svijest tome da dolazi iz
77

prostornog; to nas proima poput treeg ovjeka. Prolazi kroz eter kozmosa i proima nas kao trei ovjek. Na osnovi iskustva s pravom poinjemo tome govoriti: Imamo prvoga ovjeka, fizikog ovjeka; drugoga ovjeka, eterskog ovjeka; treega ovjeka, astralnog ovjeka. Neka nas ne smeta kad kaemo: Na sebi nosimo astralnog ovjeka, treeg ovjeka. On dolazi iz duhovnoga, a ne iz samo eterskoga. M o e m o govoriti astralnom tijelu, astralnom ovjeku.

A sada idemo dalje. Kaemo si: Udiem, troim svoj dah za svoju unutranju organizaciju. Zatim izdiem. Je li stvarno istina da ono to ljudi zamiljaju kao mjeavinu kisika i duika stalno dolazi i odlazi? Pogledajte, to to dolazi i odlazi je, prema milje nju suvremene civilizacije, sastavljeno od kisika i duika i jo nekih elemenata. No, tko doivi taj prodor duhovnog kroz eter, doivljava u udisanju ono to nije oblikovano samo iz etera nego iz neega izvan toga, iz duhovnoga. U procesu disanja postupno uimo
78

prepoznavati duhovni utjecaj na ovjeka. Spoznajom ovjek ui sebi rei: Ti ima fiziko tijelo. Ono zahvaa u kruto; to je njegovo sredstvo. Ima svoje etersko tijelo, ono zahvaa u tekue. Time to ovjek nije samo kruti i samo tekui nego u sebi nosi zranog ovjeka, ono zrano, plinovito moe zahvatiti trei, astralni ovjek. Astralni ovjek zahvaa onim supstancijalnim na Zemlji, zahvaa onim zranim. Obino miljenje nikad nee shvatiti ovjekovu tekuu organizaciju, unutarnje pravilnu, ali u stalnoj promjeni i preobrazbi i tekui je ovjek dostupan jedino osnaenom miljenju; s obinim miljenjem shvaamo samo fizikog ovjeka. I budui da naa anatomija i fiziologija raunaju samo s obinim ov jekom, uzimaju u obzir samo njegovih 10 posto. N o , tekui je ovjek u neprestanom pokretu i nikada ne poprima vrste obrise. Ovdje je takav, ondje dru gaiji, tu je dugaak, ondje kratak. Ono to je u stalnom pokretu ne moe se dokuiti krutim nego u sebi pokretnim pojmovima, pojmovima koji su slike. Eterskog ovjeka u tekuem ovjeku mogue je shvatiti u slikama. A treeg, astralnog ovjeka koji djeluje u zranom ovjeku mogue je shvatiti ako ga se ne shvaa samo u slikama nego na jedan drugaiji nain. Ako, naime, u svom meditiranju sve vie i vie napredujete opisujem proces zapadnjake meditacije primi jetit ete da, poevi od odreenog trenutka svog vjebanja, dah u vama postaje zamjetno muzikalan. Dah doivljavate kao unutarnju glazbu. Kao da ste protkani, kao da ste ustalasani unutarnjom glazbom. Treeg ovjeka, koji je s fizikog gledita zrani ovjek, a s duhovnog astralni, doivljavate kao neto untarnje muzikalno. I tu zahvaate dah. 79

Istonjaki je meditant, usredotoujui se na dah, to izvodio neposredno inei svoje disanje ne pravilnim, uveo je yoga-disanje da bi otkrio kako u ovjeku dah ivi i tka. Time je neposredno ra dio na zahvaanju treeg ovjeka. I tako dolazimo do toga to je u stvari taj trei ovjek, pa danas moemo rei: Produbljivanjem uvida, jaanjem uvida dolazimo do toga da u ovjeku razli kujemo fiziko tijelo koje na Zemlji ivi u postojanim oblicima i koje je povezano sa zemaljskim carstvima; drugog, tekueg ovjeka u kojem ivi stalno pokretno etersko, mogue je shvatiti samo u slikama, u pokret nim plastinim slikama; treeg ovjeka, astralnog, koji svoj fiziki preslik ima u svemu onome to ini udisajna zrana struja. Ona ulazi, zahvaa unutarnju organizaciju, iri se, radi, preobraava se i struji p o n o v n o van. To je udesno nastajanje. Ne moe se nacrtati; moe u najboljem sluaju simboliki ali ne stvarno. Isto se tako ne moe nacrtati, kao to se ne mogu nacrtati ni zvukovi violine. Simboliki je to mogue, ali muzikalni sluh morate usmjeriti unutarnjem sluanju. Na to morate usmjeriti ne vanj sko zvuno nego unutarnje muzikalno sluanje. Tkanje disanja morate unutarnje uti. ovjekovo astralno tijelo morate unutarnje uti. To je trei ovjek. To je onaj ovjek kojega dokuujemo kada d o p r e m o do prazne svijesti i kad pustimo da se ta prazna svijest ispuni onime to nam donosi inspiracija. Jezik je doista pametniji od ljudi jer potjee iz pradavnih vremena. To to se disanje nekada nazi valo inspiracijom ima dubok smisao, kao to ope nito rijei naeg jezika govore mnogo vie nego to mi to danas svojom apstraktnom svijeu m o e m o rijeima osjetiti. 80

Te su nas stvari dovele do ovjekove trodijelne prirode, do fizikog tijela, eterskog tijela, astralnog tijela, oitujui se u astralnom ovjeku, eterskom ovjeku, krutom ovjeku, i koje se fiziki odraava ju u formacijama krutog ovjeka, u promjenjivim oblicima tekueg ovjeka i u unutarnjom muzikom proetoga zranog ovjeka. Najljepi izraz te unu tarnje muzike je ivani sustav. Izgraen je iz as tralnog tijela, iz unutarnje muzike. Stoga ivani sustav pokazuje na odreenim mjestima te udesne oblike ( c r t e ) : Lena modina iz koje se granaju razliiti ivani putovi. Sve to zajedno ini udesan muzikalni sklop koji neprekidno djeluje u ovjeku, djeluje na njegovu glavu. Pramudrost koja je bila iva jo u grko vrijeme osjeala je u ovjekovoj nutrini taj udesni instru ment jer se du itave lene modine die izdisajna zrana struja. Udahnuti zrak ulazi u kanal lene modine i die se prema mozgu. Ta se muzika uistinu izvodi, ali je ovjek nije svjestan. On u svojoj svijesti ima samo ono to se gore odbija. To je Apolonova lira, unutarnji muziki instrument to ga je instin ktivna pramudrost jo prepoznavala u ovjeku. Na te sam stvari ve skrenuo vau pozornost, a sada bih htio dati saetak onoga to se tijekom dvadeset godina razvijalo u naem drutvu. Sutra u nastaviti s etvrtim elementom ovje kove prirode, s Ja-organizacijom, i zatim pokazati kako su razliiti dijelovi ljudske prirode povezani s ovjekovim ivotom na Zemlji i s njegovim nad zemaljskim ili izvanzemaljskim takozvanim vjenim ivotom.

81

PETO PREDAVANJE
Dornach, 2. veljae 1 924. Izloio sam kako ovjeka treba ralaniti na fiziko tijelo, etersko tijelo, astralno tijelo i kako se izvjesnim vjebanjem vlastitih snaga spoznaje, duevnih snaga osjeaja i volje moe stei dublji uvid u tu podjelu. Takvu podjelu nalazimo i vani u svijetu. N o , mora nam biti jasno da postoji znatna razlika izmeu onoga to nalazimo u svijetu izvan ovjeka, u izvanljudskome svijetu, i u unutarnjem svijetu ovjeka samog. Ako prvo promatramo fiziki svijet, a m o e m o ga promatrati samo s obzirom na kruto stanje, poi njemo razlikovati razliite tvari. Ne moramo se upu tati u pojedinosti. Poznato vam je da kad anatom ispituje le, ono to je preostalo od ivog ovjeka poto je preao prag smrti, vie ne mora ili barem misli da ne mora, a u izvjesnim granicama ima pravo na takavo stajalite misliti na bilo to drugo nego na zemaljske tvari, koje nalazi i u izvanljudskom postojanju. Istrauje ono to u vanjskom svijetu posto ji u obliku soli, kiselina, jednostavnih i sloenih tvari. Zatim istrauje ono to sadri ljudski organizam. Pri tome ne smatra potrebnim proiriti svoje znanje iz fizike, iz kemije. Razlika se javlja samo kada se stvari promatraju u velikom planu, kada se, dakle, pozornost usmjeri na ono to sam tako jako isticao: Da iz izvanljudske prirode taj ljudski organizam ne moe odrati svoju cjelovitost nego da potpada razaranju. Moemo, dakle, rei: U krutom, zemljanom, fizikom svijetu ne nala zimo velike razlike izmeu onoga izvan i onoga unutar ovjeka. Vee razlike uoavamo u eterskom svijetu. 82

Skrenuo sam vam pozornost kako nas, zapravo, etersko motri iz izvanzemaljskog svijeta i kako svemu, bila to velika ili mala kap, daje oblu, kuglastu formu ( c r t e ) . A ova se tenja eterskih snaga za stvaranjem kuglastog oblika protee i na ovjekovo etersko tijelo. S obzirom na svoje etersko tijelo, mi se, zapravo, neprekidno borimo sve se to, dakako, odigrava u podsvijesti kako bismo svladali kuglasti oblik. ovjekovo etersko tijelo svojim je oblikom vrlo dobro prilagoeno fizikome tijelu. Nema izrazito vrste granice, u sebi je pokretljivo; u njemu moemo razli kovati predio glave, predio trupa, nejasan predio udova i tu se etersko tijelo razilazi. Pokrenemo li ruku, etersko se tijelo, koje se inae prilagodava obliku ljudskog organizma, malo izboi, a prema dolje se razilazi. Zbog utjecaja svemira, zbog utjecaja kozmosa etersko tijelo ima, meutim, tendenciju poprimanja kuglastog oblika. Ono vie ovjekovo bie, astralni ovjek i Ja-ovjek moraju se boriti protiv kuglastog oblika. Upravo oni iz kuglastog iz rauju takav oblik koji se prilagodava ljudskom liku. I mi moemo rei: Eterski se ovjek ukljuuje u opi eterski svijet tako da iz tog svijeta izaima svoj vlastiti oblik; dok unaokolo sve etersko nastoji iz tekueg stvarati kuglaste oblike. Kod ovjeka sve tekue po prima ljudsko obiljeje, a to se odvija pod utjecajem unutarnjih snaga. Tu se unutarnje snage suprot stavljaju vanjskim kozmikim snagama. Suprotstavljanje je jo jae kod astralnog ovjeka. Juer sam napomenuo kako astralno kao da ustrujava iz neodreenog. A to astralno ustrujavajui iz izvanljudskog postojanja (strelice u zelenom krugu) mami iz zemlje biljne oblike koji jo jasno pokazuju vezu s astralnim. Jer, astralne su snage one koje 83

biljke izvlae iz zemlje. Biljka ima samo etersko tijelo; a astralne su snage one koje ju izvlae iz zemlje. ovjekovo je astralno tijelo zaista iznimno zamreno i mogue ga je zamijetiti tako kako sam ga juer prikazao kao unutarnji muzikalni, uskovitlani ivot, tkajui ivot, kao unutarnje kretanje, a sve je to, ako se tako smijem izraziti, duboko doivljena muzika; sve ostalo astralno ustrujava radijalno izvana. A to to radijalno ustrujava pretvara se u ljudski astralni oblik. Javljaju se zamrene stvari ( c r t e ) .

Recimo, primjerice, da odnekud ustrujava as tralno. ovjekovo bie modelira to astralno u razliite oblike kako bi ih u sebe ukljuilo, kako bi mu sluili, i vlastitim unutarnjim biem iz radijalno ustrujavajuih astralnih snaga sebi iznuuje svoje astralno tijelo. 84

Vidite, ipak se moe rei: Ako duevno-duhovno izotreni pogled usmjerimo kozmosu, imat emo po jam eterskog, imat emo dojam kako nas etersko odvlai od Zemlje; i dok nas sila tea vee za Zemlju, etersko nas od nje odvlai. U tome stremljenju za udaljavanjem od Zemlje djeluje etersko. Pritom imajte na umu da je ljudski mozak teak priblino 1500 g. Masa takve teine koja bi pritiskivala fine krvne ile ispod mozga morala bi ih sasvim zgnjeiti. Kad bi mozak ivog ovjeka zaista teio 1500 g, mi pod mozgom ne bismo mogli imati fine krvne ile. U i v o m e je ovjeku, meutim, mozak teak najvie 20 g. Razlog je tome to mozak pliva u liquoru i postaje toliko laki koliko tei njime istisnuta tekuina; na taj nain mozak kao da stremi od ovjeka. A u tom stremljenju djeluje etersko. Stoga se moe rei: Upravo u sluaju mozga iznimno se jasno vidi emu je rije. Mozak pliva u liquoru. Time se njegova teina smanjuje s 1500 g na otprilike samo 20 g. Na mozak, teak otprilike 20 g, svojom je djelatnou iznimno malo ukljuen u nau fiziku tjelesnost. Pri tome etersko nalazi velike mogunosti da djeluje prema gore. Teina djeluje prema dolje, ali se dokida. Osobito su u mozgu zgusnute eterske snage koje nas odvlae od Zemlje. Kad bismo svoje fiziko tijelo morali nositi sa svom njegovom teinom, imali bismo to vui. No, svako krvno tjelece pliva i gubi na svojoj teini. Gubitak teine u tekuini stara je spoznaja i poznato vam je da su je u staro doba pripisali Arhimedu. Jednom se kupao i kad je nogu podigao iz v o d e , primijetio je koliko je tea nego kad je u v o d i . Tada je kliknuo: Otkrio sam! Heureka! Otkrio sam! Otkrio je, naime, da svako tijelo uronjeno 85

u tekuinu postaje toliko lake koliko vae tekuina koju je istisnulo. Predoite li si Arhimeda u vodi, fiziku nogu (crte) a zatim onu vodenu nogu, fizika e noga biti toliko laka koliko vae vodena noga. Bit e, dakle, toliko laka. Tako e na i mozak u liquoru biti toliko laki koliko tei liquor veliine fizikog mozga. U fizici se to zove uzgon. U toj tenji za izmicanjem, koja je svojstvena tekuini, djeluje etersko, dok je astralno potaknuto disanjem, onim zranim koje ulazi u ljudski organizam. Zrak ide u ovjeku svojim putem i u glavu dolazi u v r l o fino rasprenom stanju. U toj rasprenosti zraka, u tom organiziranju zraka djeluje astralno. U tvari, u krutom stanju, zemljanom stanju zaista se moe vidjeti fiziko; u tekuem, u njegovom djelo vanju u ovjeku vidimo etersko; u zranom v i d i m o astralno. Tragika materijalizma jest da nita ne zna tome kako materija zaista djeluje u r a z l i i t i m podrujima i v o t a . u d n o v a t o je, z a p r a v o , kako materijalizam ne poznaje materiju. djelovanju materije ne zna nita jer se tome neto saznaje tek kad se uzmu u obzir u materiji djelatne snage, odnosno duhovnost. A tako i jest. Napredujemo li meditacijom do imaginativne spoznaje kojoj sam vam ve govorio, u svemu emo vodenom tkanju na Zemlji otkriti etersko. U usporedbi sa znanou djetinjasto je misliti da je u svemu tome tkanju uzmite more, rijenu vodu, uzlazeu maglu, kine kapi, nastajanje oblaka, uzmite sve o v o zajedno sadrano samo ono to fiziari i kemiari znaju vodi. To je, zapravo, djeti njasto u usporedbi s istinskom spoznajom. Jer, u svemu onome to je vani, u golemoj kapi v o d e n e 86

Zemlje, u onome to neprekidno uzlazi u obliku pare, to oblikuje oblake, to se sputa u obliku magle i kie i sve to se na Zemlji dogaa u vezi s v o d o m voda obavlja golemu djelatnost pri nastajanju razliitih struktura Zemlje u svemu su tome djelat ni eterski tokovi, etersko tkanje koje se razotkriva ako se miljenje osnai, kako sam to bio razloio: u slikama. Posvuda iza v o d e n o g tkanja stoji tkanje imaginacije, imaginacije svijeta i kao uvirua u tu svjetsku imaginaciju posvuda djeluje ova astralna harmonija sfera. A u ovjeku su ti odnosi sasvim drugaiji negoli izvan njega. Gledamo li u izvanljudski svijet izotre nim pogledom kojem sam vam govorio, vidjet emo kako je svijet ponajprije izgraen od fizikog, koje se neposredno dri Zemlje; zatim od eterskog, koje ve osjea kozmos; od astralnog, koje ustrujava, bivstveno ustrujava. To nije samo neko ope apstraktno astralno tkanje, to ulaze bia, duevno-duhovna bia kao to je u svojem tijelu i ovjek duevno-duhovno bie. To ovjek gleda. Pogledamo li zatim opet ovjeka, vidjet emo kako onome to je vani etersko odgovara ovjekovo etersko tijelo. No, etersko tijelo ne izgleda tako da biste mogli rei (crte): Tu je fiziko ovjekovo tijelo, a tu je etersko. Ovo se, dakako, moe nacrtati, ali to je samo jedan trenutani isjeak. Nikada se ne moe vidjeti sadanje etersko tijelo jer kad proma trate ovjekovo etersko tijelo, onda vidite taj isjeak koji se moe nacrtati, ali on se nastavlja na ono prethodno. Uvijek vidite itavo etersko tijelo sve do roenja. Ono to je vremensko predstavlja neto cjelovito. Ako je pred vama dvadesetogodinjak, ne moete vidjeti samo dvadesetogodinje etersko tijelo
87

nego ete vidjeti sve to se do roenja i ak malo prije roenja u tom eterskom tijelu dogaalo. Vrijeme zaista postaje prostorom. Kao to kad gledate stabla drvoreda, ona se u perspektivi zgunjavaju, kad, dakle, gledate itav d r v o r e d u prostoru. Tako ako gledate etersko tijelo u njegovom sadanjem obliku, ujedno gledate unatrag itavu formaciju, a ona je vremenska. Etersko je tijelo vremenski organizam. Fiziko je tijelo prostorni organizam. Fiziko je tijelo omeeno. Etersko je tijelo uvijek prisutno kao cjelina i odgovara proteklom trajanju sadanjeg ivota. To je jedna cjelina. Stoga biste etersko tijelo mogli za pravo nacrtati ili naslikati, samo kad biste umijeli slikati pokretne slike; morali biste slikati velikom brzinom. Ono to nacrtamo ili naslikamo samo je trenutani oblik, samo je presjek i odnosi se prema cjelini eterskog tijela, tako kao kad presjeete deblo stabla i nacrtate to vidite u presjeku. Tako je, kad crtate, etersko tijelo samo jedan presjek jer je ita vo etersko tijelo vremenski tijek. Pratei taj vre menski tijek prekoraujemo roenje, ak i zaee sve do toke gdje v i d i m o kako je ovjek iz svoga predzemaljskog postojanja siao u sadanje zemalj sko postojanje. A posljednje to je proao prije nego to ga je zaeo jedan roditeljski par bilo je prikup ljanje supstancijalnosti iz sveopeg etera svijeta i izgradnja vlastitoga eterskog tijela. eterskom se tijelu ne moe govoriti ako se ne prati ovjekov vremenski ivot sve do preko praga roenja. Ono to u odreenom trenutku smatramo eterskim tijelom samo je apstrakcija; ono konkretno je vremenski tijek. Drugaije je kod astralnog tijela. Do astralnog tijela dolazi se na nain koji sam vam juer izloio. 88

To vam mogu nacrtati samo shematski. I u crteu prostor mora postati vremenom. Uzmimo da 2. veljae 1924. promatrate astralno tijelo nekog ovjeka. Tu bi bio ovjek (crte) i mi promatramo njegovo astralno tijelo. ovjek ostavlja utisak: Tu je njegovo fiziko tijelo, tu je etersko tijelo, a tu m o e m o promatrati njegovo astralno tijelo. Ono se doima kao to sam to opisao u svojoj knjizi "Teozofija". To je tako. N o , d o e m o li do prave inspirativne spoznaje, to sam je juer opisao, koja se javlja u vezi s praznom svijeu, imamo sljedei uvid. ovjek sebi kae: Ono to se ovdje vidi kao astralno tijelo ne postoji zapravo 2. veljae 1924. nego kad je ovjek ije astralno tijelo promatramo navrio 20 godina, moramo u vremenu ii unatrag. Dolazimo, primjerice do sijenja 1904. i dolazimo do uvida: Zapravo je tek ovdje to astralno tijelo, ono ide dalje unatrag unedogled i tu se tek istinski nalazi. Ono uope nije prolo kroz ivot, ostalo je ovdje. Tu je samo neka vrsta privida. Kao da gledate u drvored ( c r t e ) : ide se dalje, tu su posljednja stabla, v r l o su zgusnuta; iza njih se nalazi izvor svjetlosti. Tu jo imate svjetlo, ali je izvor svjetla iza toga, nije se pomaknuo naprijed da bi ovdje bilo svjetlo. I tako je astralno tijelo ostalo ovdje (vidi crte) a u ivot odailje samo svoj sjaj. Astralno je tijelo, z a p r a v o , ostalo u d u h o v n o m svijetu i nije stupilo u fiziki svijet. S o b z i r o m na svoje astralno tijelo, jo uvijek stojimo pred svojim zaeem, pred svojim r o e n j e m , stojimo jo u d u h o v n o m svijetu. Kao da, ako smo 1924. navrili 20 godina, z a p r a v o ipak d u h o v n o jo i v i m o i prije 1904. i da smo s o b z i r o m na astralno tijelo samo ispruili j e d n o ticalo. 89

Rei ete: To je zamrena predodba. Lijepo, ali poznato vam je da je nekad bio jedan panjolski kralj kojemu su pokazivali kako je sloeno zdanje svijeta. Kralj je rekao kako bi on, kad bi ga gradio, svijet napravio jednostavnijim. ovjek moe tako misliti, ali svijet u stvari nije jednostavan, a ovjek jo manje. Potrebno je poneto truda da bi se shvatilo to je ovjek. Kad gledate astralno tijelo, gledate neposredno u duhovni svijet. Astralno postoji samo u izvanljudskom svijetu. Ako gledate ljude, gledate s obzirom na njihova astralna tijela u duhovni svijet. Izravno gledate ono to je ovjek proivio u duhovnom svijetu prije nego to je siao na Zemlju. Rei ete: Ali moje astralno tijelo ipak djeluje u meni. Samo se po sebi razumije da je to istina; ali zamislite da je ovdje neko bie, ( c r t e ) da ima neke konopce i da tim konopcima, koji su meha niki p o v e z a n i , neto i z v o d i . Daleko u prostoru javlja se posljedica jednog bia koje se nalazi ovdje. T a k o je to ovdje s v r e m e n o m . Vae je astralno tijelo ostalo o v d j e , ali svoje djelovanje p r o t e e kroz itav i v o t . Ako se, dakle, danas o s v r n e t e na neko djelovanje svoga astralnog tijela, o n o je nastalo u davno minulo vrijeme kad ste, prije negoli ste sili na Zemlju, jo bili u d u h o v n o m svijetu. Ovdje djeluje vrijeme. Vrijeme je, drugim rijeima, u duhovnom smislu, ostalo ovdje. A onaj koji misli da prolosti vie nema u o n o m e to zaista i v i u vremenu, slii ovjeku koji odlazi vlakom i kojemu netko kae: uj, to je bio lijep krajolik to smo ga vidjeli za v r i j e m e v o n j e . A ovjek koji je moda o g r a n i e n m o g a o bi o d g o v o r i t i : Da, lijep krajolik, ali je nestao, uope ga vie nema. Taj 90

bi ovjek, poto je vlakom proao nekim krajolikom mislio, dakle, da je krajolik nestao, da ga vie nema. Isto je tako p a m e t n o kad ovjek misli da o n o to je u v r e m e n u p r o l o vie ne postoji. A upravo je n e p r e k i d n o prisutno i djeluje u njega. Dan 3. sijenja 1904. u svojoj d u h o v n o j realno sti postoji kao to postoji i prostor kojim smo proli; on postoji, on je tako prisutan da djeluje u sadanjost. Ako svoje astralno tijelo opisujete tako kako sam ja to uinio u svojoj "Teozofiji", da biste imali potpuni uvid morate osvijestiti kako je to to djeluje, sjaj onoga to zapravo djeluje iz velike udaljenosti. Vi ste kao ovjek zaista kao komet koji svoj rep prua daleko u prolost. Bez novih pojmova nemogue je stei istinski uvid u ovjekovo bie. Ljudi koji misle da se istim pojmovima koji vri jede za fiziki moe stupiti u duhovni svijet, trebali bi postati spiritisti a ne antropozofi. Zar se ne poku ava sve duhovno, samo malo razrijeeno, ubaciti u obian prostor u kojem se kreu ljudi? Ali to ni je duhovno. To su samo fine emanacije, pa i sami Schrenck-Notzingovi fantomi fizikog, vrlo su razri jeene emenacije koje jo imaju odjek eterskog. To su puki fantomi; nita istinski duhovno. Promatrate li stvari ovako, rei ete: U izvanljudskoj su prirodi prisutni vii svjetovi. Promatramo li slijed svjetova, dolazimo kod ovjeka odmah u dimenziju vremena, u vremenski tijek. No, kod ov jeka u spoznaji je mogue doprijeti i dalje. A ovdje spoznaja uvire u jedan element koji danas u nae malograansko materijalistiko vrijeme nije priznat kao element spoznaje. Kao prvi stupanj spoznaje naveo sam vam onaj koji osjetilima opaa grube 91

fizike stvari. Drugi je stupanj osnaeno miljenje kojim primamo pokretljive slike svijeta. Na treem, inspiriranom stupnju opaa se bitnost koja u tim slikama progovara i koja bivstveno (wesenhaft) zvui kao muzika sfera. Doe li do opaaja toga bivstveno-sferskog, ovjek ne samo da naputa materiju nego naputa i sadanjost i ulazi u predzemaljski ivot, u svoje postojanje duevno-duhovnog bie prije nego to je siao na Zemlju. Ova se inspirirana spoznaja postie ako se uspostavi prazna svijest nakon to se prethodno ojaalo miljenje. Daljnje napredovanje u spoznaji postie se preo brazbom snage ljubavi u snagu spoznaje. N o , to ne smije biti trivijalna ljubav kojoj se gotovo iskljuivo govori u nae materijalistiko vrijeme, nego to mora biti ona ljubav koja je u stanju da se unutar fizi kog svijeta osjeti jedno s drugim biem; da uistinu uzmogne osjetiti ono to se zbiva u drugom biu, a isto tako i ono to se zbiva u vlastitome biu; mora se potpuno moi izai iz sebe i nanovo zaivjeti u drugom biu. U obinom ivotu ljubav ne dosee takav stupanj koji je potreban da bi ljubav postala snagom spoznaje. Potrebno je prethodno usposta viti praznu svijest i imati neka iskustva s praznom svijeu. Da, sada se proivljava neto to, dakako, mnogi ljudi u tenji za viom spoznajom ne trae. Doivljava se, naime, neto to bi se moglo nazvati bolom spoznaje, patnjom spoznaje. Ako ovjek ima neku ranu, rana ga boli. Zato? Zato jer njegovo duhovno bie ne moe zbog ozljede fizikog tijela proeti na ispravan nain to ozlije eno mjesto. Svi bolovi proizlaze iz nemogunosti proimanja fizikog tijela. Izvanjska se bol osjea zbog toga jer se s tim bolnim mjestom ne m o e m o
42

povezati. Kad je postignuta prazna svijest u koju uvire jedan sasvim drugaiji svijet od onog uobi ajenog, tada se u tim trenucima inspirirane spoz naje potpuno gubi fiziki ovjek i zato je sve bolno i ranjivo. Kroz to se ponajprije mora proi. Da bi se napredovalo do inspirirane spoznaje neposred nog gledanja, a ne tek do poimanja, potrebno je pretrpjeti pravu bol, pravu patnju naputanja fizi kog tijela. Ljudi trebaju razvijati poimanje, ono, dakako, moe biti bezbolno, bez prolaenja kroz bol inicijacije. No, da bi se svjesno moglo doivjeti ono to ovjek zapravo ima od prenatalnog posto janja, ono to je jo ostalo od duhovnog svijeta i to i dalje djeluje, ponajprije je potrebno prijei ponor sveope, rekao bih univerzalne patnje, uni verzalnog bola. Tada je mogue stei iskustvo zaivljavanja u neemu sasvim drugom. Tek se tada upoznaje lju bav najvee snage, ljubav najviega stupnja, koja se sastoji u tome da ovjek sebe uistinu uzmogne zaboraviti, svoju pozornost sasvim skrenuti od sebe i da uzmogne potpuno uroniti u ono drugo. A tek kada je ta ljubav povezana s viom inspiriranom spoznajom, mogue je ui u duhovni svijet sa svom toplinom, sa svom usrdnou due i srca. To mora tako biti ako ovjek hoe napredovati u spoznaji. Ljubav mora u tome smislu postati snagom spoznaje. Jer, kada se ta ljubav kao snaga spoznaje vine do odreenog stupnja, do odreene jakosti, tada ovjek kroz svoje predzemaljsko postojanje ulazi u pret hodni zemaljski ivot. Prolazi kroz sve ono to je proao izmeu zadnje smrti i sadanjega zemaljskog ivota i ulazi u raniji zemaljski ivot, u ono to se zove ranije inkarnacije. 93

Vidite i to da ste u fizikom tijelu ivjeli na Zemlji, to se samo po sebi razumije. Od svega onoga to ste na sebi imali kao fiziko tijelo nije ostalo ba nita, sve se razilo u pojedine Zemljine ele mente, nita od toga nije preostalo. Ono to je u tadanje vrijeme bilo va najintimnije bie potpuno se oduhovilo, ivi u vama sasvim oduhovljeno. Uistinu, nae se Ja, prolazei kroz vrata smrti i idui kroz duhovni svijet do ponovnog zemalj skog ivota, potpuno oduhovljuje. A tko misli da to moe postii sa sasvim obinim snagama svaki danje svijesti, taj to ne moe postii. To je mogue postii samo ako se ljubav, kao to sam rekao, vine do najvieg stupnja. Jer, bie koje smo bili u pri janjem ivotu isto je tako izvan nas kao to je u sadanjosti izvan nas bilo koji drugi ovjek. U istoj je mjeri izvan nas i nae Ja. Ono zatim postaje naim vlasnitvom. Doivljavamo ga kao samog sebe, ali prvo moramo nauiti ljubiti tako da u toj ljubavi nema nimalo sebinosti. Bilo bi strano kad bismo se u svoju prethodnu inkarnaciju zaljubili u obinom smislu rijei: Ljubav treba ojaati do najvieg stupnja kako bi se ta prethodna inkarnacija ujedno mogla doivjeti kao neto sasvim drugo. A tada, ako se u praznoj svijesti ojaana spoznaja vine spoznaji iz krajnje velike ljubavi, dospijevamo do etvrtoga ovje kovoga sastavnog dijela, do pravog Ja. ovjek ima svoje fiziko tijelo. Po njemu ivi u svakome trenutku u fizikoj prisutnosti Zemlje. ovjek ima svoje etersko tijelo. Zahvaljujui njemu, zapravo, neprekidno ivi do kratkog vremena prije svog roenja, kada si etersko tijelo izdvaja iz opeg etera svijeta. Ima svoje astralno tijelo. Po njemu ivi u vremenu izmeu svoje prethodne smrti i silaska
94


na Zemlju. ovjek zatim ima svoje Ja. Njime zaivljava u prethodan zemaljski ivot. Stoga uvijek kad g o v o r i m o ovjekovom sastavu moramo govoriti njegovom protezanju u vremenu. Svoju prethodnu Ja-svijest nosimo danas u sebi podsvjesno. A kako je to u sebi nosimo? Ako hoete prouavati kako mi to u sebi nosimo, morate obratiti pozornost na to a to je ujedno i put do toga da doete do svoga Ja da ovjek u fizikome svijetu nije samo kruto tijelo, da nije samo tekui niti samo zrani ovjek, nego da je toplinski organizam. U osnovi ili barem djelomino to svatko zna. Ako mjeri tje lesnu temperaturu, dobit e razliite vrijednosti, ovisno tome gdje mjeri. To vrijedi za cijeli ljudski organizam. Drugaija je temperatura glave, drugaija ona nonog palca, drugaija unutar jetra, drugaija unutar plua. Vi niste samo ono to u anatomskom atlasu nalazite naslikano u vrstim obrisima; vi ste tekui organizam koji je u neprestanom pokretu; vi ste zrani organizam koji vas stalno proima kao da vas neprestano proima neka mona simpatija, neka organska muzika. I vi ste uza sve to ustalasali toplo-hladni organizam, toplinski organizam i u tome organizmu i sami ivite. A to i osjeate. A konano nemate ni jasnu svijest tome da ivite u goljenici ili u nekoj drugoj kosti, nemate ni jasne svijesti tome da ivite u svojim jetrima ili u sokovima svojih ila. No, imate jasnu svijest tome da ivite u svojoj toplini, iako to ne diferencirate i ne kaete: ovdje je moja toplinska ruka, ovdje je moja toplinska noga, tu su moja toplinska jetra itd. N o , to ipak postoji. Ako dode do poremeaja, ako ovjeku zataji primje rena diferencijacija u toplinskom organizmu, osjetit e to kao bolest, kao bol. 95

Gledamo li etersko, razvijemo li svijest do slikovi tosti, do imaginacije, vidimo tkajue slike. Opaamo li astralno, doivljavamo muziku sfera. Ona dopire do nas ili se iz nas iri. Jer, nae nas vlastito astralno tijelo vodi unatrag u nae predzemaljsko postojanje. A ako dalje napredujemo do one spoznaje koja se uzdigla do najintenzivnije ljubavi kod koje snaga ljubavi postaje snagom spoznaje, vidimo kako nae postojanje iz prethodnoga zemaljskog ivota uvire u na sadanji zemaljski ivot. Taj prethodni ze maljski ivot osjeamo u normalnoj diferencijaciji svoga toplinskog organizma u kojem i v i m o . To je prava intuicija. U tome i v i m o . A ako se u nama javi neki impuls da neto napravimo, onda to ne djeluje kao kod astralnog tijela iz duhovnog svi jeta nego iz prijanjega zemaljskog ivota. Prijanji zemaljski ivot djeluje u toplinu vaega organizma stvarajui razliite impulse. Pogledamo li zemaljskog, vrstog ovjeka, njegovo fiziko tijelo, tekue, etersko tijelo, zrano, astralno tijelo, onda u ovjekovoj toplin skoj organizaciji v i d i m o ono pravo Ja. Ja sadanje inkarnacije nikada nije zavreno; ono je u nastajanju. Pravo Ja koje djeluje u podsvjesnim dubinama jest Ja prethodnoga zemaljskog ivota. Vidovitoj svijesti ovjek pred kojim stojite izgleda tako da ete rei: On ovdje stoji; gledam ga isprva svojim vanjskim osjetilima kako ovdje stoji. Zatim gledam etersko, gledam astralno, ali potom gledam iz njega onoga drugog ovjeka iz prethodne inkarnacije. to se ta svijest dalje razvija, to se vie pojavljuje ovjekova glava sadanje inkarnacije u perspektivi. To izgleda ovako ( c r t e ) neto povie ovjekova glava prethodne inkarnacije, a jo vie ovjekova glava jo ranije inkarnacije. Iz civilizacija koje su 96

zahvaljujui instinktivnoj svijesti, te stvari jo naslu ivale, imate slike gdje se iza jasno ocrtanog lica koje se odnosi na sadanji ivot nazire drugo, manje jasno ocrtano, a zatim i tree jo nejasnije lice. Postoje takve egipatske slike. Onaj koji vidi da se iza ovjeka sadanjosti zapravo pojavljuje ovjek prethodne, pa i ovjek jo ranije inkarnacije, razumije te slike.

A govoriti Ja, etvrtom dijelu ovjekove prirode, realno je tek kada se sadanje postojanje proiri na prole inkarnacije. Sve to djeluje u toplinskome ovjeku. Inspiracija ovjeku dolazi jo izvana ili iznutra. U toplini se nalazimo mi sami. Tu je intuicija, istinska intuicija. Toplinu doivljavamo drugaije od svega ostalog. N o , ako to sada ovako promatrate, doi ete do neega to bi upravo dui suvremenog ovjeka, koji nema predrasuda, trebalo biti velikom zago netkom. toj sam zagonetki g o v o r i o . Rekao sam da se spram nekih sasvim duhovnih impulsa osjeamo moralno obvezani. Mi ih hoemo ostvariti. A kako dospijeva u miie i kosti ono s ime se osjeamo
97

moralno povezani to se isprva ne vidi. N o , znamo li da svoje ve sasvim oduhovljeno Ja nosimo iz prethodne inkarnacije i da ono djeluje na toplinu, onda prijelaz nalazimo u tomu toplinskom ovjeku. Moralni impulsi djeluju posredovanjem Ja prethodne inkarnacije. Ovdje je prijelaz iz moralnog u fiziko. Promatrate li samo sadanju prirodu a ovjeka kao isjeak prirode, neete nai taj prijelaz. Jer, pro matrate li sadanju prirodu, moi ete rei: N o , da, vani je priroda; ovjek uzima njezine tvari, izgrauje svoj organizam to je naivna predodba i, prema tome, predstavlja isjeak prirode sastavljen od pri rodnih tvari. I sada ovjek iznenadno osjea: Postoje moralni impulsi i on ih mora slijediti. Treba uiniti samo jedan jedini korak u smislu tih poticaja. Htio bih znati kako taj djeli prirode to poinje izvoditi. Kamen to ne moe; kalcij to ne moe; klor ne moe; kisik ne moe; duik ne moe; nitko od njih to ne moe. A ovjek koji je od svega toga sazdan morao bi odjednom to moi: osjea moralni impuls, trebao bi se prema njemu ravnati, a sastavljen je od svih onih tvari koje to ne mogu. N o , u svemu tome to je tako sazdano nastaje neto to prolazi kroz san, to prolazi kroz smrt i to postaje sve duhovnije i duhovnije i to e sljedei put ui u tijelo. A ono ve i jest u tijelu jer dolazi iz prethodne inkarnacije. Oduhovilo se. Djeluje u inkarnaciju. Ono to je sada sazdano od zemaljskih tvari u sljedeoj e inkarnaciji djelovati na toplin skog ovjeka. I tako ono moralno struji iz jednoga ovjekovoga zemaljskog ivota u drugi. ovjek shvaa prijelaz iz fizike prirode onoj duhovnoj i obrnuto prijelaz duhovne fizikoj pri rodi. Jednim se zemaljskim ivotom to ne moe ako 98

ovjek ne pribjegne duevno-duhovnom nepotenju u spoznaji ili ako sve o v o ne osvijesti. Vidite, ono to se moe smatrati zemaljskim elementima kruto, tekue, plinovito ili zrano, toplinsko, posvuda je proeto onime to se moe oznaiti kao fiziko, etersko, astralno i jastveno. ovjekovi su sastavni dijelovi proizili iz povezanosti sa svemirom, s univerzumom. Moemo si predoiti kako ovjek nije samo prostorni nego i vremenski isjeak. Prostorni isjeak je samo s obzirom na fiziku tjelesnost. Duhovno gledano prolost je, meutim, neto trajno sadanje. Sadanjost je istodobno i stvar na vjenost. Ovo to ovdje izlaem nekad je bilo sadrajem ovjekove instinktivne svijesti. Ako zaista razumijemo stare dokumente, vidjet emo da u njima ivi svijest ovjekovoj etverolanosti i njegovoj povezanosti sa svijetom. No, tijekom stoljea ovjek je tu spoznaju izgubio. Inae nikada ne bi bio razvio svoj sadanji intelekt onakav kakav je danas. Sada smo, meu tim, u ljudskom razvoju opet doli do toke iz koje p o n o v n o moramo napredovati iz fizikoga prema istinski duhovnome.

99

S E S T O PREDAVANJE
Dornach, 3. veljae 1 924. Promatramo li tijek ovjekovoga zemaljskog ivota, v i d i m o da tee u svojevrsnom ritmu koji se oituje u izmjeninim stanjima sna i jave. S pojmom budnosti i sna treba povezati ono to sam izloio u posljednjim predavanjima podjeli ovjeka na njegove sastavne dijelove. Pogledajmo to obinom svijeu i sasvim izvanjski. U budnom se ovjeku u nutrini odvijaju ivotni procesi koji meutim ostaju u podsvijesti ili nesvijesti. Budni ovjek ima osjetilne utiske s kojima uspostavlja odnos sa zemaljskom i izvan zemaljskom okolinom. U budnome se ovjeku nadalje oituje njegova voljna priroda. Njegova sposobnost kretanja izraz je njegovih voljnih impulsa. Proma tramo li ovjeka izvanjski, vidimo da se ivotni procesi koji se u budnom ovjeku odvijaju u podsvijesti bez prestanka odvijaju i u vrijeme sna. V i d i m o da su u vrijeme sna osjetilna djelatnost i miljenje koje se na njoj izgrauje potisnuti. Vidimo da je potis nuto ono to se oituje kao htijenje te ono to obo je meusobno povezuje i stoji izmeu njih, aktivni osjetilni ivot. Promatramo li o t v o r e n o to to donosi obina svijest, ne uputajui se u ikakve predrasude, moramo sebi rei: U snu prestaju duevna zbivanja, prestaju zbivanja koja se odigravaju izmeu duevnog i vanj skog svijeta. U vrijeme spavanja u najbolju se ruku moe govoriti samo onome to je snoviti ivot. Ne smijemo ni pomisliti da se ti duevni procesi pri svakom buenju stvaraju sasvim iznova. To bi, bez sumnje, ak i za obinu svijest bila posve apsurd100

na pomisao. Nepristranome promatranju ne preostaje nita drugo doli pretpostavke da je sve ono to nosi duevne procese prisutno i u vrijeme sna. U tom si sluaju moramo, meutim, priznati da to to nosi duevne procese u vrijeme sna ne zahvaa u ovjeka; da u ovjeka, dakle, ne zahvaa ono to mu na osnovi njegovih osjetila osvjetava vanjski svijet i to svijest vanjskom svijetu potie na miljenje; da isto tako ne zahvaa ono to posredovanjem volje dovodi tijelo u pokret te da ne zahvaa ni ono to obine organske procese pobuuje na osjeaj. U budnosti smo svjesni da misli zahvaaju u na organizam, iako obinom svijeu ne v i d i m o kako misao alje predodbu u miini sustav, u kosti, kako posreduje u volji. Svjesni smo meutim zahvaanja duevnih impulsa u tjelesnost i mora nam biti jasno da to zahvaanje duevnih impulsa u vrijeme spavanja prestaje. Ve na osnovi toga moemo rei: Spavanje odu zima neto ovjekovom biu. Postavlja se samo pitanje, to to san oduzima ovjekovom biu? Ako prvo pogle damo na ono to smo oznaili ovjekovim fizikim tijelom koje je u snu neprestano djelatno, pitamo se kako je ono djelatno u vrijeme budnosti. N o , u vrijeme sna nastavljaju se i svi procesi eterskog orga nizma. ovjek raste u vrijeme spavanja. ovjek u nutrini obavlja djelatnosti koje su u vezi s prehra nom, s preradom hrane. On i dalje die itd. Sve su to djelatnosti koje ne mogu pripadati fizkrkome ti jelu jer prestaju kad ovjekovo tijelo postaje le. Tada vanjska priroda, zemaljska priroda preuzima fiziko tijelo. Ta priroda djeluje razorno. A to to djeluje razorno jo nema premo dok ovjek spa va. Tu dolazi do izraaja protudjelovanje koje titi 101

ovjekovo fiziko tijelo od raspadanja. I sasvim iz vanjski gledano moramo rei: Eterski je organizam prisutan i u vrijeme sna. Iz prethodnih predavanja znamo da se etersko tijelo moe istinski spoznati imaginacijom. Mogue ga je doivjeti u slici, isto kao to se osjetilima doivljava fiziko tijelo. Znamo, takoer, da se ono to se moe nazvati astralnim organizmom doivljava inspiracijom. N o , neemo se zaustaviti kod zakljuaka. I to bismo mogli, ali emo za astralno tijelo i Ja-organizaciju sa zakljucima radije priekati dok se u dui prvo ne razvije svijest istinskog promatranja. Prisjetimo se prvo kako smo rekli da astralno tijelo djeluje u ovjeku. Ono u ovjekovom organizmu dje luje posredovanjem zranog, plinovitog. Stoga u sve mu onome to se u ovjeku dogaa pod utjecajem zra nog elementa moramo prepoznati astralno tijelo. Znamo da se najvanija djelatnost astralnog tijela koja se odvija u zranom elementu oituje ponajprije u disanju, a ve iz obinog iskustva znamo da moramo razlikovati udisanje i izdisanje. Nadalje znamo da nas udisaj oivljava. Iz vanjskoga zraka udisanjem uzimamo oivljavajue snage. A znamo takoer da vanjskome zraku predajemo neto to ne djeluje oivljavajue nego usmrujue. Fiziki reeno, uzimamo kisik a predaje mo ugljini dioksid. No, to nas manje zanima. Zanima nas rezultat obinog iskustva da oivljavaljue sna ge udiemo, usmrujue izdiemo. A sada je rije tome da se via spoznaja koja se javlja kao imaginacija, inspiracija i intuicija tome smo govorili proteklih dana u ovom sluaju inspirirana spoznaja primijeni na ivot spavanja i da se zaista jednom ispita: Postoji li neto to bi odgovaralo zakljuku da ovjeku biva neto oduzeto? 102

Na o v o se pitanje moe o d g o v o r i t i samo tako da se postavi drugo pitanje i da se na njega odgovori: Ako, dakle, postoji neto to se nalazi izvan ovjeka, kako se ono ponaa? Pretpostavite da je ovjek unutarnjim duevnim vjebama, to sam ih opisao, zaista postigao inspi raciju, tj. uspio je postii da neto uvre u njegovu praznu svijest. On ivi s mogunou inspirativne spoznaje. U tome mu je asu mogue umjetno us postaviti stanje sna, ali tako da to nije stanje sna nego budno stanje, stanje inspiracije u koje uvire duhovni svijet. Htio bih to prikazati sasvim jednostavno. Pretpo stavimo da je onaj koji je postigao inspiriranu svijest u neku ruku u stanju da u duhovno-muzikalnom doivljaju osjeti u sebi govor bia svijeta, govor du hovnih bia svijeta. U inspiriranoj e spoznaji stei odreena iskustva. No, sebi e takoer rei: Da, ova iskustva uvjetuju neto sasvim posebno; na osnovi tih iskustava nije mi vie strana pomisao da se as tralno tijelo u vrijeme spavanja nalazi izvan ovjeka. Ono to se tu zbiva moe se usporediti sa sljedeim. Pretpostavite da ste prije deset godina neto doivjeli i zaboravili. Neime potaknuto vraa vam se sjeanje na doivljaj od prije deset godina. To je bilo izvan vae svijesti i poto ste primijenili neto to je pomoglo sjeanju taj vam je doivljaj od prije deset godina p o n o v n o doao u svijest. Ono to je bilo izvan vae svijesti a to je s vama bilo povezano, p o n o v n o ste doveli u svijest. Tako je i ovjeku koji ima pouzdanu svijest i koji dolazi do inspiracije. Poinju mu se pojavljivati doivljaji iz sna kao to se pojavljuju sjeanja na minule doivljaje, s tom razlikom da su ta prisjeanja 103

na minule doivljaje jednom ve bila u svijesti. Doiv ljaji snova nisu prije bili u svijesti, ali ulaze u nju tako da ovjek ima osjeaj da se prisjea neega to u o v o m zemaljskom ivotu nije sasvim svjesno d o i v i o . To ulazi u svijest poput sjeanja; poinju se razumijevati dogaaji u vrijeme spavanja kao to se minuli doivljaji razumijevaju zahvaljujui sjeanju. U inspiriranoj se svijesti pojavljuje ono to je u vri jeme sna izvan ovjekove svijesti, tako da nepoznato postaje poznato. Spoznajemo to, zapravo, u vrijeme sna radi bie kada je napustilo usnulog ovjeka. Kad biste pretoili u rijei ono to s dahom doivljavate u budnome stanju, rekli biste: Zranom elementu zahvaljujem to udiem i to se u nutrini proimam ivotom, a nikada mu ne bih mogao zahva liti ivot zato to izdiem jer to usmruje. No, kada ste u vrijeme sna izvan tijela, vlastiti e vam izdahnuti zrak postati iznimno simpatinim elementom. Dok ste bili budni, dok ste se sa svojom duom nalazili u fizikom tijelu, niste pazili na to to se moe doivjeti s izdisajnim zrakom. Pozornost ste obratili samo na udisaj koji obdaruje i v o t o m . Isti, ak jai osjeaj gajite prema zraku kojega se klonite kad je nagomilan u nekom prostoru. Kaete da ne v o l i t e taj izdahnuti zrak. Ni fiziko ga tijelo ne podnosi u vrijeme sna, ali duevno-duhovno bie koje je izvan tijela, ljudsko Ja udie upravo fiziki reeno izdahnuti ugljini dioksid. No, to je duhovni proces. Nije proces disanja. To je primanje utisaka to ga ini izdahnuti zrak. No, nije samo to. S tim izdahnutim zrakom ostajete u prvom redu povezani sa svojim fizikim tijelom i u vrijeme sna. Vi tome pripadate jer si kaete: To moje tijelo izdie taj usmrujui zrak. Osjeate se povezani sa svojim tijelom
104

time to vam ono vraa zrak u o v o m usmrujuem stanju. Potpuno se osjeate uronjeni u atmosferu koju izdiete. No, to to izdiete donosi vam neprekidno tajne vaega unutarnjeg ivota. Vi ih opaate svojim unu tarnjim ivotom, iako je to za obinu svijest spavanja nesvjesno. Iz vas struji izdahnuti zrak. A taj vam izdahnuti zrak izgleda tako da kaete: Pa to to struji u svemir to sam ja sm, to je moja unutarnja ljud skost. A ono to vam u izdahnutom zraku struji ususret kao va vlastiti duh doima vas se poput neega sunanog. ovjekovom astralnom tijelu, kada je unutar ovjeka, udisajni zrak priinja zadovoljstvo i o n o taj zrak koristi da u nesvjesnome potakne organske procese te da ih prome unutarnjom ivahnou. Sada takoer znate da je astralno tijelo dok spavate izvan fizikog tijela i da u izdahnutom zraku prima, poput posude, tajne svoga vlastitog bia. I dok se tako kreete strujei van u kozmos, dua nesvjesno gleda taj unutarnji proces. Svjesno ga gleda tek u inspiraciji. Stvara se nadalje udan dojam. Kao da se iz mraka (crte) neto izdie i prilazi usnulome ovjeku, kao da se iz mrane pozadine pojavljuje izdisajna struja u svjetleem obliku. Narav onoga to se nalazi u tome mraku mogue je spoznati po tome to ovjeka naputaju dnevne misli te u izdisajnoj struji vidi ono to se moe nazvati upravljajuim mislima svijeta koje su objektivne i stvaralake. U onom tamnom, u istrujavanju prtavog svjetla pomalo se javljaju stvaralake misli. Ono tamno oznaava tminu koja se protee na obine, svakodnevne misli, moe se rei na misli mozga. Stvara se v r l o jasan dojam da 105

ono to za fiziki zemaljski ivot izgleda najvanije potamni im ovjek izae iz fizikog tijela. Vidi se mnogo jasnije negoli to ovjek moe zamisliti obinom svijeu kako te misli ovise fizikom sredstvu, mozgu. Kao da mozak dri za sebe zalijepljene svako dnevne misli, kao da ih zadrava za sebe. Tu vani ne treba misliti na isti nain kako se misli u svako dnevnom ivotu. Jer tu se gledaju misli koje struje kroz ono kako mi sami sebe vidimo u izdisajnoj struji. Inspirirana spoznaja vidi kako je u vrijeme bud nosti astralno tijelo u fizikom, vidi to u fizikom tijelu treba izvriti i to pomou udahnutog zraka poinje izvravati; vidi, nadalje, kako astralno tijelo, kada u snu izae, prima utiske vlastitoga ljudskog bia. U vrijeme budnosti svijet koji nas horizontom okruuje, na kojem stojimo, i nebeski svod koji ga natkriljuje predstavljaju na vanjski svijet; u vrijeme spavanja postaje naim unutarnjim svijetom ono to se nalazi unutar nee koe i to je inae na unutarnji svijet. Samo to mi prvo osjeamo ono to nam ususret struji u zraku disanja. Kao prvo imamo osjeajem doivljeni vanjski svijet. Nadalje se pojavljuje jo neto. U vrijeme bud nosti ovjek nije svjestan onoga to se nastavlja na proces disanja: proces cirkulacije. Proces optoka kr vi u vrijeme budnosti ostaje nesvjestan. U vrijeme spavanja postaje sve svjesnijim. Poinje izranjati poput nekog posve novog svijeta, poput svijeta to ga ne doivljavamo samo osjeajem nego ga poinjemo razumijevati s drugaijeg gledita nego to inae, obinom svijeu, razumijevamo izvanjske stvari. Kao to se za zemaljskog ivota gledaju prirodni procesi, tako se inspiriranom svijeu gledaju ali u svakome trenutku ostaje u nesvjesnome prisutna
106

volja kao organ kretanja procesi cirkulacije. Sada spoznajemo da sve ono to razvijamo za obinu svijest nesvjesnom voljom, posvuda u nutrini ima jedan suprotan proces. Uinite li bilo koji korak, ne samo da svjesno premjetate svoje tijelo na neko drugo mjesto nego se dogaa i to da se u nutrini odvija jedan toplinski proces koji potie zranu struju. On je krajnji izdanak onoga to se zatim zbiva u procesima izmjene tvari povezanima s krvotokom. I dok na vanjskom planu obinom svijeu zamjeujete ovjekovo premjetanje u prostoru kao izraz njegove volje, sada, kad pogled usmjerite u sebe, vidite kako se u nutrini, koja je sada va svijet, odigravaju mnogobrojni procesi. Proces to ga promatrate uope nije onakav kakvim ga na osnovi obine anatomije danas dre prirodoslovci ili medicinari. To je veliajni duhovni proces, proces koji u sebi krije nebrojene tajne, proces koji pokazuje kako u biti onaj pravi pokreta to djeluje u ovjekovoj nutrini uope nije ovo sadanje Ja. Ono to ovjek u obinom ivotu naziva svojim Ja samo je misao. N o , ono to djeluje u ovjeku to je Ja prijanjih zemaljskih ivota. I u itavom unutar njem zbivanju, osobito u onom toplinskom, kao da iz pradavnih vremena gledate stvarno Ja koje je prolo dugim razvojem izmeu smrti i novog roenja. U tim procesima djeluje neto posve duhovno, djeluje ljudsko Ja. I najneznatniji i najvaniji procesi izmjene tvari izraz su najviega ovjekovog bia. Otkrivate da je Ja promijenilo mjesto svog djelo vanja. Djelovalo je u nutrini, preraujui disanje iz opeg razvoja disanja. N o , ono to se kao razvoj topline moe izvesti iz opeg razvoja disanja to gledate izvana, gledate itavo djelatno Ja, gledate kako od
107

pradavnine djeluje kao stvarno ljudsko Ja i kako u biti organizira ovjeka. Sada poinjete shvaati da Ja i astralno tijelo u vrijeme sna naputaju ovjekovo etersko i fiziko tijelo, da su izvan njih i da sve ono to inae doiv ljavaju i rade iznutra sada doivljavaju i rade izvana. Za obinu su svijest, meutim, Ja-organizacija i orga nizacija astralnog tijela jo preslabe, premalo razvijene da bi to svjesno doivjele. Inspiracija se sastoji samo u tome da se Ja i astralno tijelo tako unutarnje organi ziraju kako bi mogli zapaati ono to inae ne mogu. Stoga ustvari, treba rei: Inspiracija nas vodi do ovjekovoga astralnog tijela, intuicija nas v o d i do ljudskog Ja. U vrijeme sna intuicija i inspiracija bivaju suzbijene u Ja i astralnom tijelu; ali ako ih se probudi, pomou njih ovjek sebe gleda izvana. A to je naposljetku to gledanje izvana?

Sjetite se onoga to sam vam ve rekao. Rekao sam vam: Ovdje je ovjek u svojoj sadanjoj inkar naciji (crte, desno sredina). Razvijete li imaginaciju, vidite svoje etersko tijelo kratko prije roenja ili zaea ( u t o ) ; ali i inspiracija ga vodi kroz itavo vrijeme koje je proteklo izmeu posljednje smrti i o v o g roenja ( c r v e n o ) . Intuicija ga vodi natrag u prethodni ivot ( u t o ) . 108

Kad spavate, to ne znai nita drugo nego da svijest, koja se inae nalazi u fizikom tijelu, premje tate, vraate, da se s njom vraate. San je, zapravo, vraanje u vremenu onome (o emu sam vam ve g o v o r i o ) to obinoj svijesti izgleda kao prolost, a ipak je prisutno. Vidite, ako ovjek hoe shvatiti duhovno, mora mijenjati pojmove s obzirom na one koje je navikao upotrebljavati u fizikom ivotu. Treba razviti svijest da je san svaki put jedan povra tak u podruja predzemaljskog postojanja ili ak u prethodna utjelovljenja. U vrijeme sna ovjek zaista doivljava ono to pripada prethodnim utjelovljenjima i ono to je p r o i v i o u predzemaljskom ivotu, ali to nije u stanju shvatiti. Za pojam vremena potrebna je temeljita preo brazba tog pojma; on se mora potpuno izmijeniti. Ako, stoga, nekome postavimo pitanje: Gdje se on nalazi dok spava? Tada treba rei: On je, zapravo, u svom predzemaljskom postojanju ili se ak vratio u ranije zemaljske ivote. Jednostavno reeno: ovjek se nalazi izvan svoga fizikog i svoga eter skog tijela. Realnost je sadrana u onome to sam vam i z l o i o . To je ritmika izmjena stanja bdijenja i spavanja. ovjekovom smru nastaju sasvim drugaije okol nosti. Ono to je najuoljivije jest injenica da ovjek ostavlja svoje fiziko tijelo unutar zemaljskog ivo ta, da ga preuzimaju snage fizikoga svijeta, da ga raspruju, razaraju. Ono sada ne moe posredovati utiske, kako sam vam to opisao, tako da se u izdahnutome zraku pojavi pred usnulim ovjekom jer on vie ne izdie. I fiziko je tijelo sa svojim djelatnostima takorei za istinskog ovjeka izgubljeno. No, neto nije izgubljeno, a to je ve vidljivo i obinoj svijesti. 109

U svome duevnom ivotu imamo miljenje, osjea nje i htijenje. A osim miljenja, osjeanja i htijenja imamo jo neto sasvim naroito. To je sjeanje. Mi ne razmiljamo samo onome to je u nama ili oko nas. Naa nutrina krije ostatke p r o i v l j e n o g . U mislima se opet pojavljuje proivljeno. Da, tome su sjeanju oni ponekad udni ljudi to ih naziva mo psiholozima iznosili vrlo neuobiajene misli. Ti istraivai ljudske due govore otprilike sljedee: ovjek koristi svoja osjetila; opaa okolinu, to me razmilja. I sada ima misao. Zatim odlazi i sve zaboravlja. Nakon nekog vremena sve to vadi iz sje anja. Nastaje sjeanje na ono to je nekad bilo. ovjek si p o n o v n o moe predoiti neto to si u meuvremenu nije predoavao, a to nije prisutno, to je prolo. Stoga si je ovjek, tako misle ti ljudi, tome doivljaju stvorio jednu predodbu, jednu misao. Misao je nekuda potonula, nalazi se u nekome pretincu. A kada se prisjetimo, misao izlazi iz tog pretinca. Ta misao sama izleti iz pretinca ili je netko iz njega izvadi. Ovakve su predodbe primjer smuenog mi ljenja. Jer, itavo to vjerovanje da misao sjeanja negdje ui odakle je se moe dokuiti ne odgovara stvarnome stanju. Usporedite jednom neki nepos redan opaaj i misao koju na njega nadovezujete da bi zatim nastala predodba ili misao sjeanja. To uope ne razlikujete. Vani imate osjetilni utisak, na njega se nadovezuje misao. Ono to se krije iza osjetilnog utiska, to izaziva misao obino nazivate nepoznatim. Misao koja se izdie iz nutrine kao misao sjeanja nije ni po emu drugaija od misli koja nastaje na osnovi vanjskog opaaja. U jednom slu aju, ako ovjeka nacrtate shematski, imate ovdje 110

njegovu oklinu ( u t o ) ; misao dolazi izvana, javlja se potaknuta okolinom ( c r v e n o ) . Drugi put dolazi iznutra. Sada je to misao sjeanja (strelica o d o z d o ) . Sada dolazi iz drugoga smjera.

Dok neto opaamo i doivljavamo, u predodbi i miljenju neprekidno se neto zbiva. Mi opaamo mislei. N o , opaanje ulazi i u nae tijelo. Misao se samo izdie. Neto ulazi u nae tijelo, a mi to ne opaamo. To se odigrava dok tome razmiljamo i proizvodi utisak. Nije misao koja se sputa dolje nego neto sasvim drugo. No, ovo sasvim drugo izaziva opet jedno zbivanje koje poslije opaamo i kojem stvaramo misao sjeanja, tako kao to stvaramo misao na osnovi vanjskoga svijeta. Misao je uvijek prisutna. To pokazuje ve i nepristrano promatranje da misao nije bilo gdje pohranjena u nekoj krinjici nego da je to proces koji se odvija i koji zatim sjea njem pretvaramo u misao, kao to u misao pretvaramo i vanjski opaaj. Moram vas opteretiti tim razmiljanjima jer ina e ne biste mogli razumjeti to je sjeanje. Djeca, iako polusvjesno, u posebnim sluajevima i odrasli 111

ponekad znaju da misao nee na pravi nain sii. Stoga ako ovjek hoe neto upamtiti, uzet e za pomo neto sasvim drugo. Sjetite se, nekima je pomo glasno govorenje, drugi kad si hoe neto utuviti u glavu izvode neobine pokrete. Rije je zaista tome da se usporedno s p r e d o d b e n i m procesom odvija jo jedan sasvim drugaiji proces. A ono ega se tu sjeamo zapravo je najmanji dio onoga to se dogaa. Od buenja do usnivanja neprekidno idemo svijetom; utisci dolaze sa svih strana. Mi skreemo pozornost na mali broj utisaka, ali oni skreu pozor nost na nas i u nas se upisuje mnogo, m n o g o toga to ne pamtimo. U dubinama naega bia krije se bogat svijet, a u misli nam dopire tek pokoja mrvica. Taj je svijet zapravo u nama zatvoren, on je u nama kao duboko more a predodbe sjeanja zapljuskuju nas poput valova. N o , to je u nama. Vidite, to to se na ovaj nain u nama nalazi nije nam dao fiziki svijet, niti nam on to moe oduzeti. A kad od ovjeka otpadne fiziko tijelo, onda je itav taj svijet prisutan i vezan za njegovo etersko tijelo. ovjek neposredno nakon smrti nosi upisane sve svoje doivljaje u svo me eterskom tijelu, nosi ih u sebi kao smotane u smotuljak. Neposredno nakon smrti ne postoje samo mrvice sjeanja, koje se inae javljaju pri obinoj svijesti, nego je prisutno sve ono to se ovjeka doimalo. Pred njim se pojavljuje itav njegov zemaljski ivot, sa svim onim to je na njega ostavilo dojam. ovjek bi morao ostati u vjenom promatranju toga svoga zemaljskog ivota kad se sada za etersko tijelo ne bi dogaalo neto drugo negoli je ono to se, zahva ljujui Zemlji i njezinim snagama, dogaa fizikom 112

tijelu. Zemlja preuzima fiziko tijelo i razara ga. Svjetski eter kojem sam vam g o v o r i o djeluje iz periferije, alje svoje zrake, na sve strane kozmosa raspruje ono to je tu utisnuto. ovjek e sada imati sljedei doivljaj: U vrijeme zemaljskog ivota mnogo je toga na mene ostavilo dojam. Sve je to ulo u moje etersko tijelo. Nad tim imam pregled, ali on postaje sve nejasniji. Kao da gledam neko stablo koje je za ivota uinilo na mene snaan dojam. Isprva ga vidim u veliini u kojoj je na mene ostavilo utisak u fizikom prostoru. Ono raste, postaje vee, ali nejasnije; postaje sve vee, raste do divovskih razmjera. Postaje sve vee i vee, sve nejasnije i nejasnije. To je ovako: Upoznao sam fizikog ov jeka u fizikome liku. Neposredno nakon smrti on je predamnom onakav kako se upisao u moje etersko tijelo; on sada raste i postaje sve nejasniji i nejas niji. Sve raste i postaje sve nejasnije, sve dok ne izraste u itavi kozmos, postajui dokraja nejasno, potpuno se gubei. Nakon toga prode nekoliko dana. Sve je postalo golemo, nejasno, intenzitet se smanjio i sve zajedno otpada od ovjeka kao drugi le. A to, zapravo, znai da je kozmos sve to ovjeku oduzeo. Sada se ovjek nalazi u svome Ja i u svome astralnom tijelu. A ono to se upisalo u njegovo etersko tijelo nalazi se sada u kozmosu, u njega se i z l i l o . I v i d i m o djelovanje svijeta iza kulisa svoga vlastitog postojanja. Postavljeni smo u svijet kao ljudi. Dok nam pro tjee zemaljski ivot, na nas djeluje itav svijet. Sve ono to na nas utjee kao da uvijamo u neki smotuljak. Svijet nam daje mnogo toga. Sve to drimo na okupu. U asu nae smrti svijet p o n o v n o uzima o n o to nam je dao. Time, meutim, prima i neto n o v o . 113

Sve smo to doivjeli na poseban nain. Ono to svijet prima drugaije je od onoga to nam je dao. On prima sve nae doivljavanje. Sam sebi u vlastiti eter upisuje itav na ivot. Sada stojimo u svijetu i primajui svojim eterskim tijelom taj doivljaj znamo da zaista nismo na svijetu samo zbog sebe, nego svijet s nama neto namjerava: Svijet nas je ovamo postavio kako bi kroz nas propus tio svoje sadraje i kako bi ih u novom i preraenom obliku opet mogao od nas primiti. Kao ljudi nismo ovdje samo zbog sebe, s obzirom na svoje etersko tijelo postojimo zbog svijeta. Svijetu su ljudi potrebni jer se on tako uvijek iznova ispunjava svojim, vlastitim sadrajem. To nije izmjena tvari, nego izmjena misli izmeu svijeta i ovjeka. Svijet obdaruje ljudsko etersko tijelo mislima svijeta i prima ih p o n o v n o natrag proete ljudskou. ovjek ne postoji poradi samoga sebe, on je ovdje poradi svijeta. N o , takva misao ne smije ostati samo teoretski apstraktna misao. To ona i ne moe. Kad bi takva misao ostala tek puka misao, znailo bi to ne biti ovjekom ivih osjeaja nego bie od papirmacha. Naa civilizacija zaista umnogome pogoduje tome da u tim stvarima uini od ovjeka tako beutno bie kao da je od papirmacha. Ponekad dananji civilizirani ljudi izgledaju kao da jesu od papirmacha. Jer, takva misao ne gubi ljudsko osjeanje za svijet, ona se neprekidno povezuje s onime od ega smo poli. A poli smo od toga da smo rekli: ovjek se na dvojak nain osjea stran naspram svijeta; s jedne strane, s obzirom na vanjsku prirodu kojoj tek moe rei da razara njegovo fiziko tijelo; s druge unutarnje strane, s obzirom na njegov duevni ivot koji se zaaruje, plamti i gasi i to mu postaje svjetskom 114

zagonetkom. A sada na osnovi duhovnog razmatranja ovjek poinje osjeati: On nije samo stran svijetu nego mu svijet neto daje i opet oduzima. ovjek se poinje osjeati duboko srodnim sa svijetom. Obje misli to sam vam ih rekao i koje su osnovne misli svijeta: prirodo, ti razara samo moje fiziko tijelo. Nisam ti srodan ni po svom miljenju, ni po osjeanju, ni po htijenju. Oni se u mojoj nutrini pale i gase. Po svojoj ti biti nisam srodan. Obje misli kao zagonetke to nam ih svijet namee poprimaju nov izgled kada se poinjemo osjeati srodnima sa svije tom, osjeati se kao neto organsko to se nalazi u svijetu i to je utkano u svjetozbivanje. I tako je poetak antropozofskog razmiljanja ovaj: Sklapanje prijateljstva sa svijetom, upoznavanje sa svijetom koji nas je vanjski gledano isprva odbio. Antropozofska spoznaja znai postati ovjenijim. A tko tu nijansu osjeaja i srca ne moe unijeti u antropozofsku spoznaju, ne dopire do biti antropozofije. Jer, teoretska antropozofija zapravo je neto to se moe usporediti sa sljedeim: Netko bi jako elio poblie upoznati ovjeka kojega je nekada ranije poznavao ili s kojim je imao neke veze. Umjesto toga dobije njegovu fotografiju. Slika e ga moda obradovati, ali ga ne moe zagrijati jer ne nailazi na ono ivo u ovjeku. Teoretska je antropozofija samo slika onoga to antropozofija zapravo eli biti, a ona eli biti neto i v o . Ona se, zapravo, eli sluiti rijeima, pojmovima, idejama da iz duhovnog svijeta u fiziki svijet zazrai neto ivo. Antropozofija ne eli samo pruati spoznaju, ona eli probuditi ivot. A ona to moe. No, da bi se ivot osjetio, potrebno je ivot i pruati. 115

SEDMO PREDAVANJE
Dornach, 8. veljae 1 924. U p o j e d i n i m sam p r e d a v a n j i m a v e i z l o i o da inicijacijska znanost mora upuivati na izmjenina stanja spavanja i budnosti. ovjek ih poznaje u stanju obine svijesti i pomou njih zaista moe nai put koji ga zbliava s tajnama ljudskog postojanja; jedan od putova. Iz spavanja izvire ivot, duevni ivot, snoviti ivot; to je ivot to ga zacijelo, a i s pravom, obina svijest, ako nema mistina ili sebina obiljeja, ne shvaa ozbiljno. T r e z v e n i ljudi s izvjesnim pra vom ne shvaaju ozbiljno ivot snova jer vide kako im on pokazuje svakojake slike sjeanja iz obinog ivota. A ako iskustva obinog ivota usporedi sa ivotom snova, mora se drati obinog ivota i mora ga svakako smatrati realnou. Zatim dolazi i v o t snova sa svojim kombinacijama obinih stvarnih do ivljaja te se ovjek u obinoj svijesti ne moe snai ako se zapita: to, zapravo, znai ivot snova za cjelokupno ovjekovo bie? Promotrimo sada ivot snova kakvim nam se on nadaje. Moemo razlikovati dvije razliite i sasvim specifine vrste snova. Jedna vrsta doarava naoj dui slike vanjskih doivljaja. Doivjeli smo neto prije vie godina ili moda nedavno, prije nekoliko dana. To smo doivjeli na odreeni nain. San iz spavanja iarava slike manje ili vie sline vanj skim doivljajima. Slike mogu i ne biti sline do ivljajima, to se najee i dogaa. Ako ovjek ipak vidi da slika sna ima v e z e s nekim vanjskim doiv ljajem, past e mu u oi koliko se taj vanjski doivljaj razlikuje od sna. Slike sna ovjek najee ne moe 116

povezati s bilo kojim doivljajem u vanjskome svijetu jer ne nalazi medu njima nikakve slinosti. No, ako ivot snova tonije promatra, ako promatra onu vrstu snova koji dui doaravaju slike izmijenjenih vanjskih doivljaja, onda se vidi da u ljudskoj dui postoji neto to zahvaa te slike ali ih ne moe tako vrsto zadrati, kao to ih ovjek zadrava kada se u bud nome stanju potpuno slui svojim tjelesnim organima i kada u sjeanju nastaju slike sasvim vjerne ili po mogunosti sline vanjskome ivotu. U sjeanju imamo vjerne slike vanjskoga ivota, manje ili vie vjerne slike. Ima ljudi koji sanjaju u svojim sjea njima, ali to se smatra neim nenormalnim. U sjeanju imamo manje ili vie vjerne slike ivota. U slikama snova imamo izmijenjene slike vanjskoga ivota. To bi bila jedna vrsta sanjanja. Druga je vrsta snova za spoznaju ivota snova mnogo karakteristinija. To je kad ovjek primjerice sanja da vidi niz bijelih stupova od kojih je jedan oteen ili moda prljav. ovjek se probudi i boli ga zub. ovjek otkriva da je u tom nizu stupova simboliki izraen niz njegovih zubi. Jedan ga zub boli; zato je stup oteen ili moda ak i prljav. ovjek se moda probudi iz sna u kojem je bila neka gorua pe i primjeuje da mu srce pojaano lupa. Ili se ovjek u snu mui s nekom abom koja se blii njegovoj ruci; rukom hvata gnjecavu abu. U snu ga podilazi jeza; budi se, u ruci dri krajiak pokrivaa; uhvatio ga je u vrijeme spavanja. A to moe ii i mnogo dalje. ovjek sanja zmijolike oblike: budi se s bolovima u crijevima. Shvaa da ima i druga vrsta snova, snova koji na slikovito-simboliki nain oslikavaju ovjekove unutarnje organe. A kad ovjek jedanput shvati da 117

su neki snovi sa svojim udnovatim slikama simboli unutarnjih organa, nauit e tumaiti te slike kako je upravo spomenuto. Sanjam da se sputam u nadsvodeni podrum. Svod je mraan, pun pauine. To je neugodan prizor. Probudim se s glavoboljom. Ta glavobolja, dakle nutrina lubanje, izraena je u podrumskom svodu. Vidi se ak kako osebujni oblici podrumskog svoda simboliki odraavaju vijuge mozga. Ako ovjek u tome smjeru istrauje dalje, vidjet e da mu se u snu svi organi mogu pojaviti na ovakav slikovit nain. Ovdje se ak radi tome da san vrlo jasno uka zuje na cjelokupan unutarnji ovjekov ivot. Ima ljudi koji sanjajui u snovima nalaze motive za sasvim lijepe slike. Tko je to prouavao, zna koji je unutarnji or gan u takvim slikama naslikan, simboliziran. Ponekad su to iznimno lijepe slike. A kad uje koji je zapravo organ simboliki naslikan u takvim lijepim slika ma, silno se uplai jer dotini organ ne cijeni toliko kao te slike. Ove se dvije vrste sna mogu v r l o dobro razli kovati samo ako se ovjek udubi u paljivo proma tranje svijeta snova. Jedna vrsta snova donosi slike vanjskih doivljaja. Druga vrsta snova donosi sliko vite prikaze vlastite nutrine. Do ove toke promatranja svijeta snova donekle je lako doi. Kad ih se upozori na ove dvije vrste snova, veina e se ljudi sloiti da njihovi doivljaji potvruju ovu podjelu snova. A na to upuuje ova podjela snova? Vidite, ako se udubimo u prvu vrstu snova, ako ih proma tramo s obzirom na posebnost slika, vidjet emo da se najrazliitiji vanjski doivljaji mogu oitovati 118

u istom snu, a da se jedan te isti doivljaj kod razli itih ljudi moe pojaviti u razliitim snovima. Uzmimo da netko sanja kako dolazi do nekog brda. To brdo kao da ima jednu udubinu, neki ulaz. U tu udubinu jo dopire sunce. ovjek sanja kako ulazi i kako se uskoro zamrauje. Pipajui ide napri jed. Dolazi do neke prepreke. Osjea da se unutra nalazi neko malo jezero. U velikoj je opasnosti. San poprima dramatian tok. Takav san moe izraavati najrazliitije vanj ske doivljaje. Jedna te ista slika, kako sam to sada pokazao, moe se odnositi na doivljenu eljezniku nesreu. Ono to je ovjek tom prilikom doivio moe se moda, nakon vie godina odraziti u navedenom snu i u slikama moe biti sasvim drugaije do samog doivljaja. To je mogao biti i b r o d o l o m . Mogao je doivjeti i nevjeru nekog prijatelja itd. Ako sliku sna usporedite s doivljajem i sve to pratei paljivo promatrate, vidjet ete kako sadraj slika snova nije vaan; ali je vana dramatika, unutarnji tijek: postoji li neko oekivanje, ide li oekivanje prema oputanju, vodi li neko oekivanje u krizu. U ivot snova prelazi itav spektar osjeaja. Prouavamo li kod ovjeka prvu vrstu snova ali ne kao psihijatri koji trpaju sve u isti kalup v i d i m o da te slike svoje bitne osobine zadobiva ju od ovjekovog karaktera, od osobitosti njegovog Ja. Ako se ovjek razumije u snove, ne da ih umije tumaiti nego da se u njih razumije, esto e ovjeka bolje upoznati na osnovi njegovih snova nego ako ga promatra samo na osnovi njegovoga vanjskog ivota. A ako pogledamo sve ono to ovjekovo bie zahvaa u snu, onda to uvijek ponovno upuuje na doivljaje ovjekovog Ja u vanjskome svijetu. 119

Promatramo li, meutim, onu drugu vrstu sna, m o e m o rei: Ono to se dui doarava u slikama snova, to ovjek doivljava samo u snu. Jer, u bud nosti moe doivjeti oblik svojih organa samo na osnovi znanstvene anatomije i fiziologije. No, to nije stvarni doivljaj, to je samo izvanjsko gledanje. Tako se inae gleda bilje i kamenje. To ne treba dalje razmatrati. Sa svijeu kojom ovjek ide kroz ivot svoj unutarnji organizam doivljava v r l o malo ili nimalo. No, snovi druge vrste doaravaju mu u bici, iako u izmijenjenim slikama., ali ipak u slikama, nje gov cjelokupan organizam. Promatramo li ovjekov ivot, vidimo kako njime vlada Ja ovisno snazi volje i karaktera. No, zahva anje toga Ja u ljudski ivot ima iznimno veliku slinost s doivljajima snova prve vrste. Pokuajte jednom paljivo ispitati sanja li netko tako da se vanjski doivljaji naglaeno mijenjaju. Ako netko ima takve snove, naii ete u njemu na ovjeka na glaene volje. Sanja li netko svoj ivot g o t o v o isto onakvim kakav on jest, ne mijenja li se on u snu, rije je ovjeku slabe volje. Vidite, dakle: zahvaanje ljudskog Ja u ivot dolazi do izraaja u nainu kojim ovjek oblikuje svoje snove. Upravo emo na osnovi takvih spoznaja snove prve vrste morati dovesti u vezu s ovjekovim Ja. Imajui na umu spoznaje steene na temelju prethodnih razmi ljanja, kako se Ja i astralno tijelo u snu nalaze izvan fizikog i eterskog tijela, nee nas zauditi to duhov na znanost na kraju vodi tome da Ja koje se nalazi izvan fizikog i eterskog tijela u snu zahvaa slike i vota koje inae pomou fizikog i eterskog tijela zahva a u vanjskoj stvarnosti. San prve vrste je djelovanje ovjekovog Ja izvan fizikog i eterskog tijela. 120

to je san druge vrste? Samo se po sebi razumije da to mora biti neto to je u vezi s onime to se u vrijeme sna nalazi izvan fizikog i eterskog tijela. To ne moe biti Ja jer Ja nita ne zna tome to san doarava kao simboliko prikazivanje organa. U ovjekovom astralnom tijelu moramo gledati oblikovatelja simbolikih slika unutarnjih organa, kao to je Ja oblikovatelj slike vanjskih doivljaja. Druga vrsta sna upuuje, dakle, na djelatnost astralnog tijela i Ja od usnivanja do buenja. M o e m o poi dalje. Kad gledamo to u svojim snovima radi slabi a to jaki ovjek, vidimo da slabi ovjek sanja gotovo jednako tako kako je stvari doi vio, a da jaki sve stvari mijenja dajui im nove oblike i ucjepljujui im boju svoje naravi. Ako na ispravan nain takve stvari prouavamo do kraja, dobivene rezultate moemo usporediti s nainom ovjekovog ponaanja u budnome ivotu. Otkrit emo neto iz nimno zanimljivo. Otkrit emo istinitost ovoga to slijedi: Neka vam netko ispria svoje snove, obratite pozornost na to kako se pojedina slika sna nadovezuje na drugu, kakve oblike poprimaju ti snovi; a nakon to ste sebi stvorili predodbu vrsti sna, pogle dajte na samog ovjeka. Potaknuti predodbama koje ste stvorili njegovim snovima, moi ete doi do prave slike ovjekovom ponaanju u ivotu. Tako se otkrivaju njegove udnovate tajne. Promatramo djelatnost nekog ovjeka. Upoznajemo njegovu indi vidualnost. Kaemo: ovjekovo djelovanje potjee samo jednim dijelom iz njegovog pravog bia, iz njegovog Ja. Jer, kad bi to ovisilo njegovom Ja, ovjek bi, zapravo, inio ono to sanja. I kad bi to ovisilo Ja, nasilna bi narav bila u ivotu tako nasilna kao kad sanja. A netko iji ivot u snovima ostaje 121

gotovo neizmijenjen u ivotu bi se posvuda povlaio, pustio bi da ivot tee svojim tokom, pustio bi da se stvari dogaaju, utjecao bi na ivot to je mogue manje, samo bi toliko utjecao koliko i u snovima. A odakle jo ono drugo to se s ovjekom do gaa? Dragi moji prijatelji, lako je rei: To ini Bog, to ine duhovi svijeta. ovjek, naime, ne ini sve sam. Sto inae ini, ini, naime, toliko koliko zapravo sanja. Ono drugo se radi na njemu i pomou njega. ovjek se u ivotu obino ne koluje u tim stvarima. Kad bi se kolovao, uvidio bi da u ivotu ima toliko aktivnog udjela koliko ima aktivnog udjela u svojim snovima. Nasilnog ovjek svijet sprjeava da bude nasilan kao u snovima; u slabome ovjeku djeluju nagoni, i opet je ivot taj koji dodaje ono to se zbog ovjeka dogaa, a to on ne bi sanjao. Zanimljivo je promatrati ovjeka dok obavlja neku djelatnost i zapitati se: to dolazi od njega, a to od svijeta? Od njega dolazi jednako toliko koliko toj stvari moe sanjati. Svijet kod slabog ovjeka neto dodaje dok kod nasilnoga neto odu zima. Promatran ovako san postaje izvanredno za nimljivim jer doputa dubok uvid u ovjekovo bie. Neto od onoga to sam ovdje rekao dolo je, dodue iskrivljeno i karikirano, do svijesti psihoana litiara, ali oni ne mogu zagledati u ivo tkanje ljud ske prirode i zato sve iskrivljuju u karikature. Iz dananjega sasvim izvanjskog promatranja vidite kako je za razumijevanje ovih stvari potreb no doi do vrlo istananog razumijevanja due. Bez te se spoznaje nita ne moe znati odnosima i v o ta snova prema vanjskoj stvarnosti. Stoga sam jednom rekao: Psihoanaliza je diletantizam jer nita ne zna ovjekovom vanjskom ivotu. N o , ona je 122

diletantizam i zato to nita ne zna ni ovjekovom unutarnjem ivotu. A ta dva diletantizma ne samo da se zbrajaju nego se multipliciraju jer se nepoz navanjem unutarnjeg ivota unitava onaj vanjski, a nepoznavanjem vanjskog unitava sav unutarnji. Ako se d pomnoi s d, dobiva se diletantizam na kvadrat. Tako je psihoanaliza diletantizam na kva drat: d x d = d 2 . Udubljivanjem u izmjenina stanja budnosti i sna ovjekovo se bie moe sagledati tako daleko da to sagledavanje zaista vodi do inicijacijske zna nosti. Pogledajte sada jo neto emu sam ovdje g o v o r i o . To je injenica da ovjek duevnim vje bama, meditacijama moe ojaati snage svoje due te da obinim miljenjem, manje ili vie besadrajnim apstraktnim miljenjem napreduje do unutarnje jasnog, slikovitog miljenja, do imaginacije. Rekao sam vam da ovjek s imaginacijom napreduje do zahvaanja itavoga svog ivota onako kako je kao eterski impuls roenjem i zaeem zapravo prije roenja i zaea postavljen u zemaljski ivot. San donosi sjeanja na ono to ovjek doivljava na vanj skom planu otkako je u ovom ivotu stupio na Zemlju. Imaginacija donosi slike koje, ovisno vrsti doiv ljaja, mogu biti vrlo sline slikama snova; ali one ne sadre sjeanja na zemaljski ivot, nego sjeanja na predzemaljski ivot. Smijeno je kad ljudi koji ne poznaju duhovnu znanost kau da imaginacije mogu biti i snovi. Trebali bi promisliti to se to u imaginacijama sanja. U tim snovima nema nita od onoga to je poznato osjetilima jer njihov sadraj prikazuje ovjekovo bie prije negoli je uope imalo osjetila. Imaginacija uvodi ovjeka u jedan novi svijet. 123

Postoji, meutim, velika slinost izmeu druge vrste snova i onoga to se doivljava u imaginaciji, kada se ta imaginacija, zahvaljujui vjebama, raz vije u dui. Tada se u punoj jasnoi doivljavaju slike, moglo bi se rei, egzaktno se doivljavaju veli anstvene slike. Doivljava se itav jedan svemir, predivne slike s bogatstvom boja, slike tako mone da u svijesti ne ostaje nita drugo doli tih slika.

Kad bi ih se htjelo naslikati, bio bi to velianstven prizor. N o , bio bi to samo trenutak koji se ne da zarati, kao to se ni munja ne moe naslikati nego tek jedan njezin trenutak; jer sve se to odvija u vremenu. Ipak ako se zadri, ma i samo trenutak, slika je velianstvena.
124

To emo shematski prikazati, iako nije pretje rano slino onome to se u stvari vidi. No, da bismo si pred duu doveli ono emu je rije to emo nacrtati shematski. Promatrajmo sliku to sam je tek shematski na crtao. Ona je u sebi oblikovana. Sadri najrazliitije oblikovane slike. I vanjski i unutarnje to je neto velianstveno. Ako mo koncentracije raste, a i mo zadravanja te slike, onda se ona ne javlja tek na asak. Meutim, ako se pojavljuje samo na trenutak, potrebna je prisutnost duha da je se uhvati. Inae iezava prije negoli je oprisutnimo. Za d u h o v n o je promatranje potrebna prisutnost duha ako smo u stanju ostvariti ne samo toliko prisutnost duha da sliku uhvatimo, da je uope osvijestimo nego da je i zadrimo, onda se ta slika skuplja, od kozmi kih razmjera postaje sve manja, ulazi u vrijeme i kao da u neto naglo zahvaa. Iz toga nastaju, s jedne strane, ljudska glava, s druge strane, ljudska plua, nadalje ljudska jetra. Fizika materija koja potjee od majinskog tijela samo ispunja ono to dolazi iz duhovnog svijeta. Iz toga nastaje ovjek. I na kraju si kaemo: Da, ono to jetra u stvari jesu to se u predzemaljskom postojanju duhovno vidi u velianstvenoj slici; i plua se u predzemaljskom postojanju duhovno vide u velianstvenoj slici. Potom se to usporeuje s onime to se nalazi u snu druge vrste. Kako sam ve rekao, neki se organ pojavljuje u moda v r l o lijepoj slici; ali je, s o b z i r o m na ono to donosi imaginacija, ipak mnogo nesavreniji. I tako nastaje utisak: Imaginacija donosi ono to su stvorili velikani duhovnoga svijeta; san daje neto krnje. A ipak, oboje upuuje na isto. Oni u duhovnome predstavljaju ovjekovu unutarnju organizaciju. 125

Odatle nije daleko do jedne druge v r l o vane predodbe. Kad u imaginaciji vidimo predzemaljskog ovjeka u monoj eterskoj slici, kad v i d i m o kako se ta mona eterska slika kristalizira u fizikome ovjeku, namee nam se pitanje: to bi bilo kad bi slike snova koje se odnose na unutarnje organe poele obavljati njihovu djelatnost? Treba rei: Nastala bi karikatura jetara. U sebi savrena ljudska jetra djelo su imaginacijske slike koja upuuje na predzemaljsko postojanje. Kad bi se slika sna oblikovala u jetra, ovjek iz te slike ne bi dobio ljudska, ak ni guja jetra nego njihovu karikaturu. To nam omoguuje duboki uvid u cjelokupno ovjekovo bie. Jer, gledajte, ipak je jasno uoljivo da postoji neka slinost izmeu slike sna i imaginativne slike. Treba se zapitati: Odakle dolazi ta slinost? A m o e se ii i dalje. U z m i m o slike snova prve vrste koje se nadovezuju na vanjske doivljaje. Za njih u imaginativnom miljenju ne postoji nita slino. No, imaginativno miljenje prelazi u ovje k o v o predzemaljsko doivljavanje, gdje on nema veze s drugim fizikim ljudima; imaginativno gleda nje prelazi u odslik predzemaljskih doivljavanja duha. P r e d o i t e si to je time o k a r a k t e r i z i r a n o . Pogledamo li u ovjekovu nutrinu, d o b i v a m o dojam da izvjesne simbolike slike bilo da potjeu od imaginacije ili sna ukazuju na ovjekovu nutri nu, na ovjekovu organizaciju; a naprotiv imagi nacije koje se odnose na vanjski ivot nisu u v e z i s onime to je ovjekova unutarnja organizacija, ali ni s vanjskim zemaljskim ivotom; one upuuju na doivljaje predzemaljskog postojanja. Uz njih se mogu staviti doivljaji snova koji se odnose na vanjske doivljaje zemaljskog postojanja i nisu ni u kakvoj 126

vezi s njima. Ta unutranja povezanost postoji za snove druge vrste. A to elim sa svim tim prikazima? elim njima prikazati kako postoji jedan intiman nain promatra nja ovjekovog ivota iz koga niu prave ivotne zagonetke. ovjek danas promatra ivot vrlo povrno. Kad bi ga promatrao tonije, intimnije, uoio bi stvari kojima sam danas govorio. On ih na izvjestan nain uoava, ali nema pojma kako ih uoava. ovjek uope nije svjestan koliko snovi snano djeluju na njegov ivot. ovjek san smatra neim to mimo njega samo prohuji jer ne zna da u jednu vrstu snova zahvaa njegovo Ja, a u drugu njegovo astralno tijelo. Udubimo li se, meutim, u ivotu u jo presudnije pojave, navedene e zagonetke biti jo goruije. Za one koji su dulje ovdje, ove su injenice poznate. Ponovno u navesti da u ovjeku postoji patoloko stanje kad ovjek izgubi sjeanje na protekli ivot. Naveo sam sluaj jednog svog znanca koji je nesvjesno otiao od svoje kue, od svoje obitelji. Na eljeznikom je kolodvoru kupio kartu do neke odreene stanice. Vozio se poput mjeseara. Na sta nici gdje se presjedalo kupio je drugu voznu kartu, o d v e z a o se dalje. Dugo se v o z i o . Poao je iz nekog grada u junoj Njemakoj. Poslije se ispitivanjem sluaja ustanovilo da je bio u Budimpeti, u Poljskoj u Lembergu. Na kraju se osvijestio. Svijest mu se vratila u jednom utoitu za beskunike u Berlinu, gdje je na kraju bio dospio. Trenutku kada je dos pio u utoite za beskunike prethodilo je nekoliko tjedana koji su u njegovoj svijesti bili izbrisani. Sjeao se onoga posljednjeg to je kod kue radio; sve je drugo bilo izbrisano. itavo se putovanje moralo pratiti izvana. 127

Ovdje v i d i t e kako Ja nije prisutno pri o n o m to ovjek ini. Pratite li odgovarajuu literaturu naii ete na stotine i stotine sluajeva i z u z e a Ja-svijesti. emu je tu, zapravo, rije? Kad biste se upustili u prouavanje i v o t a snova ovjeka koji pada u takvo p a t o l o k o stanje, doli biste do neega udnovatog. Otkrili biste da je taj ovjek, barem u nekim o d r e e n i m razdobljima svog i v o ta, imao v r l o ivahne snove koji su se isticali time da je ovjek u snu neto p o d u z i m a o , da je u snu i m a o neke namjere. Prouavate li snove zdravog ovjeka, vidjet ete da je sve uviranje namjera u san v r l o slabo izra eno ili uope ne postoji. ovjek sanja svakojake divne snove, ali namjere, u pravilu, u njima ne igraju nikakvu ulogu. Igraju li, pak, ulogu u snu, ovjek se obino iz takvih snova budi rugajui se zbog tih namjera samome sebi. Prouavate li, meutim, ljude s isprekidanom svijeu, sa svijeu koja se povremeno gubi, s obzi rom na njihove snove, vidjet ete da su to ljudi koji u snu gaje namjere koje, kad se probude, shvaaju vrlo ozbiljno, tako ozbiljno da osjeaju grinju savjesti ako te namjere to su ih u snu gajili ne mogu ostvariti. Ponekad su te namjere s obzirom na vanjski fiziki svijet toliko glupe da su neostvarive; te ljude to mui, silno ih uzbuuje. To ozbiljno shvaanje sna, a osobito sna namjera, ne sna elja, nego namjera, druga je strana te isprekidane, te iskljuene svijesti. Tko umije promatrati ljude u odreenim okol nostima vidi na ovjeku da bi mu se nekada mogao dogoditi takav gubitak svijesti. Takvi ljudi imaju neto iz ega je vidljivo da se, s obzirom na izvjesne unutarnje i vanjske doivljaje nikada ne mogu sasvim 128

probuditi. Promatramo li takvog ovjeka, postupno emo doi do toga da on svake noi u snu sa svojim Ja predaleko izlazi iz fizikog i eterskog tijela, da se previe udaljuje, tako da vie ne moe ponijeti sobom sve to vani doivljava. Preduboko ulazi u duh a da bi sve to doivljava u duhovnome svijetu p o n o v n o mogao donijeti natrag, u fiziko i etersko tijelo. I konano, budui da on to esto i u potpunosti ne donosi sobom natrag, biva time zadran vani. To to u duhu preduboko doivljava zadrava njegovo Ja izvan fizikog tijela, pa dolazi u stanje u kojem Ja nije unutar fizikog tijela. U takvome krajnjem sluaju kad se javlja ovdje opisana smetnja svijesti neobino je zanimljivo pro matrati ivot snova takvog ovjeka. Taj je ivot snova drugaiji nego kod obinih suvremenika, mnogo je zanimljiviji. No, to ima i svoju drugu stranu. Kao to je bolest izvanjski promatrana zanimljivija od zdravlja samo ne promatrana iznutra za bolesnog ovjeka ni za obian ivot, nego samo za spoznaju ovjekova bia tako je ivot sna ovakvoga pato lokog ovjeka to sam ga opisao mnogo zanimljiviji od ivota snova neu rei filistra nego suvremenika. Da, ovdje vidite jednu vrstu povezanosti ljudskog Ja sa itavim svijetom snova. Ta veza Ja i svijeta snova je opipljiva. Pred nama se pojavljuju sljedea pitanja: Kako je to sa slikama snova koje se odnose na unutarnje organe u odnosu na imaginacije koje se takoer odnose na unutarnje organe? Ve se izvanjski vidi da ono to se u imagina cijama pojavljuje u obliku slika unutarnje organizacije ukazuje na ono to je u ovjeku prije negoli zadobije svoje zemaljsko tijelo i prije negoli zaivi na Zemlji; a slike snova dolaze kada je ovjek ve na Zemlji. 129

Imaginacije, dakle, upuuju unatrag; slike snova upu uju na sadanjost. Ako i je tako, da je to u stvari karikatura kada uzmemo obinu sliku snova koja oslikava neki unutarnji organ a da imaginaciji odgo vara savreni unutarnji organ, ipak m o e m o rei: Ta karikatura ima u sebi, unato tome, mogunost da izraste u organ; ako i uzmemo u obzir karika turu, ipak kaemo da bi ona mogla izrasti u savr en organ. To je uvod u ono razmiljanje to emo ga sutra nastaviti, a koje se temelji na pitanju: Odnosi li se moda ono to donosi imaginacija na ovjekov pro tekli ivot i je li san poetak imaginacije budunosti? Hoe li moda iz nae slike sna to je danas gajimo nastati ona imaginacija na koju emo gledati u nekom buduem zemaljskom ivotu? Je li moda sadraj sna klica sadraja imaginacije? Postavlja nam se to vano pitanje. Vidimo kako se ovdje sastaje ono to smo postigli razmiljanjima snovima s pitanjem opetovanih ovjekovih zemalj skih ivota. N o , vidite takoer da u ljudski ivot treba zagledati dublje negoli je to udobno kako bi se zatim nala veza s onim to inicijacijska znanost g o v o r i ovjekovoj biti. Predavanjem poput o v o g dananjeg htio bih izazvati predodbu tome koliko je u dananjoj civilizaciji povrno promatranje ovjeka i kako u promatranje treba posvuda unijeti prisnost. A ta prisnost promatranja vodi duhovnoj znanosti.

130

OSMO PREDAVANJE
Dornach, 9. veljae 1 924. Juer sam nastojao pokazati kako se ovjek intimnijim promatranjem ivota snova moe pribliiti znanosti inicijacije. Moja e zadaa biti da ono emu sam vam juer pokuao govoriti s gledita obine svijesti danas produbim time to u isti predmet proma trati s gledita imaginativne spoznaje. Promatrat u, dakle, kako se doimaju iste one stvari kad ih gleda onaj tko uspijeva sagledavati svijet u imagi nacijama. Sada se neemo obazirati na razliku izmeu dvije vrste snova kojima je juer bilo govora, uzet emo, dakle, snove kao takve. Ispravno je kad opiemo kako imaginativni ivot, imaginativno gledanje samo sebe nalazi naspram sna to ga ima ovjek obdaren imaginacijama. Usporedimo to sada s onim samopromatranjem do kojeg dolazi takav ovjek kad svraa pogled na svoje vlastito ljudsko bie, ili kad ima ginativno promatra ljudske organe, bilo svoje, bilo tude, ili kad promatra organsku povezanost, odnosno itavog ovjeka kao organizam. Pogledajte, i svijet snova i fiziki i eterski ljudski organizam imaginativnoj svijesti izgledaju sasvim drugaije negoli obi noj. ovjek s imaginacijom takoer sanja, moda sanja isto tako kaotino kao drugi ljudi. Na osnovi vlastitih doivljaja moe sasvim dobro prosuiva ti svijet snova jer usporedno s jasnim i sreenim (lichtvoll) imaginativnim ivotom tee kao kod obine svijesti ivot snova upravo onako kao i u vanjskom budnom ivotu. esto sam isticao da tko dode do istinskoga duhovnog gledanja ne postaje ni sanjar ni zanesenjak koji neprekidno ivi samo u viim
131

svjetovima i ne vidi vanjsku stvarnost. Onaj tko neprekidno ivi samo u viim svjetovima ili njima sanja i ne vidi vanjsku stvarnost duevno je poremeen, treba ga smatrati duevno poremeenim, a ne upu enim ili posveenim. Stvarna via spoznaja ne odvo di od obinoga fizikog ivota i pojedinih njegovih odnosa, nego, naprotiv, ini ovjeka paljivijim i savjesnijim promatraem negoli je bio dok nije imao sposobnost gledanja. I moe se rei, ako netko nema smisla za obinu stvarnost, nema interesa za pojedi nosti ivota, nema interesa za pojedinosti ivota drugih ljudi, ako je tako "uzvien" a to kaem u navodnicima ako tako "uzvieno" lebdi iznad ivota ne marei za njegove pojedinosti, ve samo to moe biti znak da kod njega nije rije ni kakvom stvarnom gledanju. Stoga ovjek s imaginacijom sad g o v o r i m samo njemu, on dakako, moe biti inspiriran i intuitivan ovjek iz vlastitog iskustva v r l o dobro poznaje ivot snova. U odnosu na san postoji ipak jedna razlika. ovjek s imaginacijom osjea san neim s ime se povezuje, s ime postaje jedno u mnogo veoj mjeri negoli je to mogue u obinoj svijesti. San uzima ozbiljnije. I, zapravo, tek imaginacija daje pravo da se san uzme za ozbiljno jer osposobljava ovjeka da na izvjestan nain zagle da u ono to je iza snova. U snovima ponajprije otkriva njihov dramatian tok, njihove napetosti i oputanja, njihove katastrofe, njihove krize, a ne toliko pojedinani sadraj. Kod imaginacije sadraj snova poinje ovjeka ak manje zanimati. Zanima ga tovie vodi li san nekoj krizi, nekoj radosti, vodi li neemu olakavajuem ili oteavajuem i slino. Mogu opet samo rei da to odvijanje, ta dra matika sna poinje ovjeka najvie zanimati, dakle, 132

upravo ono to obinu svijest esto ne zanima. Gleda se iza kulisa snova i kad se tako gleda iza kulisa, uoava se da u snu postoji neto to se prema duhov nom ovjekovom biu odnosi na sasvim odreen nain. ovjek sebi kae: San je zaista ljudsko bie u duhovnom smislu, isto tako kao to je klica jedne biljke ta biljka. U sadraju snova, u njihovoj dramatici ui se prije svega gledati zametak duhovnog ovjeka. I u tom tek nastajuem ovjeku uimo shvaati ono to je u sadanjem ivotu zapravo strano; strano kao zametak biljke to ga ujesen odreene godine uzmemo od biljke, strano rastu biljke te godine, a blisko e biti tek rastu biljke u sljedeoj godini. Upravo o v o razmatranje sna prua imaginativnoj svijesti najjae utiske jer se u vlastitom biu koje sanja sve vie i vie osjea kako ono u sebi nosi neto to prelazi u sljedei zemaljski ivot, to izrasta izmeu smrti i novog roenja i urasta u sljedei zemaljski ivot. U snu se poinje osjeati klica sljede ega zemaljskog ivota. To je izvanredno vano, a nai e jo veu potvrdu ako se taj osobit doivljaj, koji je snaan osjeajni doivljaj, usporedi sa slikom fizikog ovjeka i njegovih pojedinih organa. On se u imaginativnoj svijesti mijenja tako da se javlja osjeaj slian onome koji nastaje kad biljka to smo je vidjeli zelenu, svjeu i u cvatu poinje venuti. Kad imaginativnom svijeu promatramo ta ovjekova plua, ta jetra, taj eludac, taj mozak kao fizike organe, kaemo: o v o je, s obzirom na duh, neto to vene. Rei ete da nije ugodno u imaginacijama gle dati ovjekovo venue bie. Nitko tko poznaje znanost inicijacije nee tvrditi da ona postoji samo zato da bi ljudima pruila ugodu. Ona treba davati istinu, 133

a ne ljudima pruati ugodu. No, s druge strane, treba upozoriti na to da time to fizikog ovjeka upozna jemo kao venue bie u njemu uoavamo duhovnog ovjeka. Vi takorei ne moete vidjeti kako sja svjetlost duhovnog ovjeka ako fizikog ovjeka ne spoznate kao neku vrstu bia to vene, to trune. ovjekova pojava time ne postaje runija nego, naprotiv, ljepa i istinitija. Ako se, dakle, moe proma trati duhovno uvenue ovjekovih organa, onda ti fiziki organi sa svojim eterskim sadrajem izgledaju kao neto to je dolo iz minuloga zemaljskog ivota i to u sadanjemu zemaljskom ivotu vene. I tako se zaista dolazi do predodbe da iz venueg ovjeka, iz venua bia prethodnoga zemaljskog ivota, nas taje klica za budui zemaljski ivot. A najvie vene ovjekova glava. San se imaginativnom promatranju pokazuje kao teevina ljudske glave. Protivno tome, g o t o v o kao u obinom snu za imaginativno gledanje najmanje vene metaboliki organizam s udovima, on je po svojoj formi i po svojem sadraju najvie povezan s ovjekovom bu dunou. A ritmiki je organizam s onime to je u grudnom kou pohranjeno spona izmeu ovih ostalih dvaju organizama. To je neto to odrava ravnoteu. Upravo se duhovnom promatranju ljudsko srce ukazuje kao udnovat organ. Za duhovno proma tranje fiziko srce vene, ali ostaje gotovo kaem gotovo, a ne sasvim sauvano time to se pojavljuje duhovno imaginativno, ali uljepano i oplemenjeno u svom obliku to ga ima kao fiziko srce. Moglo bi biti izvjesne istine kad bi se ovjeka slikalo s razmjerno mudrim, moda ak starakim licem te djejim noicama i ruicama i krilima, kao 134

znak neeg to je od zemlje daleko; ali to ipak uvijek podsjea na fiziki organ srca. Ako imamo imaginativno gledanje ovjeka, onda ono to smo pokuali naslikati nee biti simboliki u loem smislu kao to je sluaj u dananjoj civilizaciji, gdje je to suho, ono e, naprotiv, sadravati elemente fizikog postojanja koji istodobno ovjeka izdiu iz toga fizikog postojanja. A moglo bi se, govorei duhovnom svijetu rei i sljedee. Treba pomalo poeti govoriti u paradoksima jer duhovni svijet spram fizikog, izgleda sasvim drugaiji i stoga izgleda kao paradoks. Kad se ovjeka poinje imaginativno gledati, onda se, s obzirom na glavu, ima osjeaj: Oh, kako otroumno mora sada misliti da bi se pred tom ovjekovom glavom uzmogao odrati uspravnim. Ako se imaginativnom svijeu udubimo u ovje kovu glavu, malo-pomalo emo sami sebi izgledati slaboumnima jer se s najotroumnijim mislima na koje smo se u ivotu navikli ne moemo pribliiti toj udesnoj tvorevini ovjekove fizike glave. Sada se preobraava u duhovno i jo je udesnija u svome venuu kada tako snano pokazuje svoj oblik; jer stvarno, modane vijuge postaju neto to u sebi sadri uvenule duboke tajne oblikovanja svijeta. Duboko se sagledavaju tajne oblikovanja svijeta kada se poinje razumijevati ovjeja glava. ovjek se neprekidno osjea "kao udaren mokrom krpom" kad nastoji razumjeti glavu. A kad se imaginativnom svijeu hoe razumjeti ovjekov sustav izmjene tvari i udova, onda se kae: ovdje ti ne pomae tvoj izotreni razum, to zapravo mora prospavati i prosanjati. Jer, s obzirom na tu orga nizaciju, ovjeka se najbolje moe razumjeti kada se njemu sanja, kada se sanja u buduem stanju.
13 5

Vidite, dakle, treba se udubiti u v r l o diferen cirano gledanje kada se ovjeka poinje imagina tivno razumijevati s obzirom na njegovu fiziku or ganizaciju. ovjek mora biti pametan, strahovito pametan kad promatra svoju glavu. ovjek mora postati sanjar kad promatra svoj sustav izmjene tvari i udova. Kod ritmikog sustava treba zaista stalno etati amo-tamo izmeu sna i budnosti ako se ima ginativno hoe shvatiti udo ovjekovog ritmikog sustava. Sve je to, meutim, ostatak prijanjega ze maljskog ivota. Stoga je ono to ovjek za budno sti na sebi doivljava ostatak prijanjeg zemaljskog ivota. To dopire samo u sadanji zemaljski ivot, daje mu samo toliko koliko sam mu to juer pripisao u djelatnosti, primjerice, kada sam rekao: ovjek, zapravo, ostvaruje sam svoju djelatnost samo toliko koliko njoj sanja. Ono ostalo rade na njemu bogovi. Toliko utjecaja ima sadanjost. Sve ostalo potjee od prijanjih zemaljskih ivota. To se na ovjeku vidi kada ga gledamo u njegovoj venuoj fizikoj organizaciji. A pogledamo li ono to ovjek sebi zna dok sanja, dok spavajui sanja, imat emo pred sobom ono to priprema za sljedei zemaljski ivot. Stvari se mogu v r l o dobro meusobno razlikovati. Tako da iz ovog promatranja budnog i usnulog ovjeka imaginacija neposredno vodi gledanju onog razvoja koji ide od zemaljskog do zemaljskog ivota. N o , posve iznimno mjesto u budnom i usnulom ovjeku zauzima onaj element due to ga nazivamo sjeanjem, ono to je pohranjeno u pamenju. Proma trajte svoja obina sjeanja. Vi znate: Ono ega se sjeate izvodite iz sebe u obliku misli i predodaba. Stvarate predodbe minulih doivljaja. Vi znate: U tim sjeanjima doivljaji gube svoju ivost, snagu 136

utiska, svoje boje itd. U sjeanju doivljaji blijede. S druge strane, to nam sjeanje mora izgledati vrsto povezano s ovjekovim biem. ak i vie od toga, ono je samo to ovjekovo bie. ovjek obino nije dovoljno poten da bi si priznao ono to je u tome smislu potrebno. No, pitam vas: Pogledate li u sebe da biste zaista otkrili to zaista jeste s obzirom na ono to nazivate svojim Ja, zar je to ita drugo doli sjeanje? Jedva ete u sebi nai neto drugo doli sjeanja na ivot ako se hoete osvrnuti na svoje Ja. To ete sjeanje, dodue nai proeto djelatnou, ali ona ostaje sasvim u sjeni, u tami. Ono to izgleda ivo i kao Ja, za zemaljski su ivot upravo sjeanja. Taj svijet sjeanja na koji se trebate samo osvr nuti kako bi vam se pokazao u itavoj svojoj sjenovitosti i nejasnoi, kako se taj svijet sjeanja ukazuje imaginativnoj svijesti? On se odmah iri i postaje pred imaginacijom moan tableau u kome se u sli kama vide svi doivljaji sadanjega zemaljskog ivota. ovjek bi mogao rei (crtanje na p l o i ) , ako je o v o ovjek, a ovo sjeanje u njemu: imaginacijom se sje anje odmah iri sve do roenja. ovjek se osjea kao da je izvan prostora; ovdje je sve gotovo. Gleda se, dakle, u takav tableau koji prua pregled nad itavim dosadanjim zemaljskim ivotom. Vrijeme postaje prostorom kao da se gleda u neku aleju. Sve se dosadanje sagledava u jednom tableauu, u panorami i moe se rei: Sjeanje se iri, protee se dalje. U obinoj je svijesti sjeanje zgusnuto u jedan jedini isjeak vremena. Za imaginativnu svijest ono se protee u vremenu. Za obinu svijest je zaista ovako: Ako je, primjerice, netko navrio etrdeset godina i sjea se neega to je doivio prije dvadeset 137

godina, ali bez imaginacije, postoje samo obine predodbe, onda to izgleda kao da je daleko, daleko u prostoru, ali ipak kao da je ovdje. Ako se imaginira, onda se zna: Ostalo je ovdje; nije nestalo kao to nisu nestala udaljena stabla neke aleje. To je ovdje. U taj se tableau gleda kao u neku aleju. ovjek spoznaje da ono sjeanje to ga nosi u obinoj svijesti predstavlja veliku iluziju. Ako ono to u obinoj svijesti u sebi nosimo kao sjeanje smatramo realnou, onda je to tako kao kad bi deblo jednog stabla presjekli te ono to bismo u presjeku vidjeli smatrali realnou tog debla. Taj jedan presjek u stvari je nita. To je samo slika, a deblo je iznad i ispod tog presjeka. Tome je zaista tako ako se imaginacijom zahvati sjeanje. Onda se vidi sva nitavnost pojedinih sadraja sjeanja; tada se sve to protegne gotovo do roenja, a u odre enim uvjetima ak i dalje, preko praga roenja. Sva prolost postaje sadanjost. Ona je tu, u perspek tivi se vidi kao da je udaljena, ali ona je tu. Kad ovjek to jednom shvati, kad jednom to vidi, tada dolazi do one spoznaje koja omoguava neprekidno promatranje i pokazuje da kad ovjek smru napusti svoje fiziko tijelo u trajanju od neko liko dana iza smrti ima takav osvrt, takav pregled unazad kao sam po sebi razumljiv pravi ivot. Kad ovjek prode kroz vrata smrti, ponajprije tijekom nekoliko dana, doivljava pregled itavoga svog i vota; svoj ivot gleda u monim slikama, u blistavim sjajnim, duboko dojmljivim slikama. Sada je, meutim, rije tome da se s imaginativnom spoznajom dalje napreduje. Kada se dalje napreduje s imaginativnom spoznajom, ivot se na izvjestan nain obogauje; onda se sve to, dakako, 138

i drugaije shvaa. Recimo, na primjer, da promatra mo svoje ponaanje spram drugih ljudi, da gledamo namjere koje smo u svom ponaanju imali, djela koja smo poinili i kakvi smo prema ljudima bili. tome se u pojedinim sluajevima obinog ivota razmjerno malo razmilja; ve prema tome koliko ovjek manje ili vie razmilja; ali sada je to ovdje. Postoji predodba nainu svoga vlastitog pona anja. No, ono to se pri tome uvida ipak je, zapravo, samo jedan dio stvari. Pretpostavimo da smo nekome ovjeku nanijeli neko dobro ili zlo. Uspjehe dobrog djela vidjet emo u zadovoljstvu tog ovjeka, a moda i u njegovom napredovanju. Vidjet emo, dakle, one posljedice to ih takav ovjek moe izazvati u fizikom svijetu. Ako smo uinili zlo djelo, moi emo vidjeti kako smo otetili ovjeka, kako je postao nezado voljan, kako je moda ak fiziki patio itd. Sve to, ako ne pobjegnemo, ako nam nije neugodno gle dati posljedice svojih djela kod drugih ljudi, sve to moemo promatrati unutar fizikog ivota. N o , to je samo jedna strana stvari. Svaki na in spram drugih ljudi, ak i sve ono to poinimo drugim prirodnim carstvima ima i drugu stranu. Pretpo stavimo da ste nekom ovjeku uinili dobro djelo. To dobro djelo ima u duhovnim svjetovima svoju opstojnost i svoje odreeno znaenje. Ona na izvjestan nain u duhovnim svjetovima grije; ona je poput ishodita duhovnoga toplinskog zraenja. Iz dobrog djela uinjenog drugom ovjeku u duhovnome svijetu zrai duevna toplina. Iz zlog djela spram drugog ovjeka zrai duevna hladnoa. Ovisno ponaa nju prema drugim ljudima zaista je tako kao da se u duhovni svijet unose duevna toplina i duevna hladnoa. A neka druga ovjekova djela su takva 139

da poput sjajnih svijetlih zraka raznih smjerova osvjetljavaju duhovni svijet; druge ga zrake zamra uju; ukratko se moe rei, od onoga to radimo na Zemlji doivljavamo, zapravo, samo p o l o v i n u . Poemo li prema imaginativnoj svijesti, pred njom, zapravo nestaje ono to druga svijest ionako ve zna. Je li neki ovjek unaprijeen ili oteen stvar je obine svijesti da to uvidi; ali pojedini in, bio dobar ili zao, bio mudar ili nerazuman, u duhov nom svijetu djeluje poput duevne topline, duevne hladnoe, duevne svjetlosti ili pomraenja itd. Postoji velika raznolikost. To se javlja pred nastajuom imaginativnom svijeu. ovjek sebi kae: Nije neto nepostojee zato to ti to nisi znao kad si pustio da u tvojim djelima vlada obina svijest. Nemoj ni pomisliti da zato to prilikom svog djelovanja nisi znao da su to izvori svijetlih i toplih duevnih zraenja neto ne postoji jer ti to nisi v i d i o i nisi d o i v i o . Nemoj da ti to ni sluajno padne na um. Ti si to p r o i v i o , ali u podsvijesti. Ti si kroz sve to proao. Kao to tvoje oi, tvoje duevne oi vie svijesti sada v i d e : Kad si prilikom jednog dobro instva to si ga nekome uinio tog ovjeka una prijedio, a prilikom zlog djela otetio, tada tvoja podsvijest odmah usporedno doivljava to taj in znai u duhovnom svijetu. U asu kad je ovjek s imaginativnom svijeu tako napredovao da se ta imaginativna svijest do voljno intenzivirala, ne gleda samo panoramu svojih doivljaja nego je prisiljen obratiti pozornost na to da uope nije cjelovit ovjek ako ne proivi o n o to je ostavio neproivljeno, tj. onu drugu stranu svojih ina, onu drugu stranu svoga zemaljskog ivota. Spram te panorame ivota koja see do roenja pa
140

i dalje ovjek se poinje osjeati kao bogalj, kao da mu je neto oduzeto. ovjek si neprekidno go v o r i : T to si trebao sudoivjeti; tebi je, zapravo, tako kao da ti je oko izbijeno, noga oduzeta; t ti nisi itav. T ti polovinu svojih doivljaja ustvari nisi ni d o i v i o . Tijekom imaginacije mora nastupiti stanje u kojem se ovjek, u odnosu na doivljaje, osjea osakaen. Mora se prije svega osjetiti, a u nae dananje materijalistiko vrijeme to je osobito izraeno, da dananje materijalistiko vrijeme uope ne vjeruje da ljudska djela imaju vie vrijednosti i znaenja negoli ih imaju za neposredan ivot koji se izvanjski odvija u fizikom svijetu. Smatra ludou kad netko tvrdi da se u duhovnom svijetu neto osobito dogaa; no, ipak je to tu. U imaginativnoj svijesti javlja se osjeaj osakaenosti. ovjek sebi kae: Mora si zai sta stvoriti mogunost da doivi sve ono to nisi doivio. No, to je gotovo neizvedivo; mogue je samo u pojedinostima, u vrlo oskudnoj mjeri. To je ozbiljnost svojstvena onome tko dublje prozirui uspijeva zagledati u ivot. On vidi kako, zapravo, tijekom ovoga ivota mnogo toga ne moe ispuniti i kako u neku ruku budunosti mora ispo staviti zadubenicu. Rei e sebi: ivot zadaje zada tke s obzirom na doivljaje, ali ti se zadaci u ovom zemaljskom ivotu uope ne mogu rijeiti. ovjek mora svemiru ostati duan i mora rei: to u moi proivjeti tek kad proem smrt. To je vrlo veliko, iako esto tragino obogaenje ivota to ga daje znanost inicijacije. ovjek neizbjeno mora osjeati svoj dug, svoju krivnju naspram ivota, uvida nunost da bogovima preda zadubenicu. On kae: To mogu doivjeti tek kada umrem; tek se tada mogu upustiti 141

u takve doivljaje zbog kojih sam se zaduio svemiru. Ta svijest da se unutarnji ivot jednim dijelom, s o b z i r o m na budunost, mora nakon smrti odvijati u svojevrsnoj mjeri; ta svijest silno produbljuje ljudski ivot. Duhovna znanost ne postoji samo zato da bi se pojedine stvari teoretski upoznale. Onaj tko studira duhovnu znanost onako kako se studiraju druge stvari uinio bi neto korisnije da studira knjigu kuharskih recepata. To bi ga barem navelo na to da stvar ne promatra samo teoretski. Jer ivot se, osobito ivot eluca i ono to je s time u vezi, brine tome da se knjiga recepata ozbiljnije shvati nego neka puka teorija. Kad duhovna znanost dode do ovjeka, ona treba produbiti ivot u smislu srca i osjeaja. Osjeaj dugovanja bogovima neizrecivo produb ljuje ivot. ovjek si kae. Polovicu zemaljskog ivota na zemlji se, zapravo, ne moe proivjeti zato to se skriva ispod povrine postojanja. Ako pomou inicijacije upoznamo ono to je obinoj svijesti inae skriveno, onda je mogue malo zagledati u ono to smo se zaduili. Moglo bi se tada rei: Obinom se svijeu vidi vlastiti dug, ali zadubenica koju bismo sami trebali ispostaviti ne da se proitati. S iniciranom svijeu se zadubenica, dodue, dade itati, ali je se u obinom ivotu ne moe isplatiti. Treba ekati da dode smrt. Kada se postigne ova svijest, kada se ovjekova savjest tako produbi da svijest dugovanju bude iva, ovjek je d o z r e o da ivot prati u smislu onog unazad gledanog tableaua kojem sam govorio i rekao kako se tim gledanjem na kraju dolazi do roenja. Zatim se vidi kako poslije nekoliko dana poinje sljedee: mora se doivjeti ono to je ostalo nedoivljeno. 142

Za svaki pojedini in to ga je ovjek poinio svijetu ili drugim ljudima sada mora doivjeti o n o to je ostalo nedoivljeno. Ono posljednje to je poi njeno prije smrti javlja se sada kao prvo; zatim se ide unazad kroz ivot. Prvo se pozornost obraa na svoja posljednja zla ili dobra djela i njihovo zna enje za svijet. Izostaje ono to smo u vezi s njima doivjeli u zemaljskome ivotu; sada se proivljava to ta djela znae za svijet. Ide se dalje unazad. Jo se jednom doivljava ivot, ali sada u obrnutom slijedu. ovjek zna da je u vremenu dok proivljava ivot idui unazad, dok proivljava znaaj toga ivota za svijet, jo uvijek povezan sa Zemljom jer je ono to doivljava samo nalije njegovih zemaljskih ina. Gledajte, ovjek sada osjea kao da je njegov daljnji, budui ivot noen u krilu svemira. Izmeu smrti i novog roenja ivot izgleda poput embrio nalnog ivota. N o , sada nije noen u krilu majke nego u krilu svijeta, i to onog svijeta to ga u fizikome postojanju nije doivio. Jo jednom proivljava svoje fiziko postojanje unazad, ali s o b z i r o m na njegovo znaenje za svijet. To doivljava s izrazito podijeljenom svijeu. Kad ivimo ovdje u fizikom svijetu i gledamo bia koja nas okruuju, mi se kao ljudi spram drugih bia osjeamo poput kraljeva. ak i spram lava kojeg nazivamo kraljem ivotinja, mi se kao ljudi jo uvijek osjeamo viima od njega. ovjek se osjea viim od bia ostalih carstava. On moe druge prosuivati; ali drugima ne pripisuje da oni mogu prosuivati njega. Stoji iznad bia drugih prirodnih carstava. Da, ovjek ima drugaiji osjeaj kad nakon smrti prolazi doivljavanjem to sam ga netom opisao. Tu se ne osjea viim od carstava prirode, nego se osjea suoen s carstvima duhovnog 143

svijeta spram kojih je nii. Sada sebe osjea najniim, a ostala bia viima od sebe. Prolazei onim to dotad nije d o i v i o posvuda osjea bia koja ga sada nadrastaju i od kojih je on nii. Ta bia donose svoje simpatije i antipatije spram onoga to ovjek proivljava kao posljedi ce svoga zemaljskog ivota. U tom se doivljavanju neposredno nakon smrti ovjek nalazi kao usred kie, usred duhovne kie. Vlastita se djela jo jednom doivljavaju, naime, njihova duhovna strana. I dok se ta djela proivljavaju o d o z g o , kapaju simpatije i antipatije uzvienih bia koja se nalaze iznad ov jeka. ovjek biva zasut i preplavljen simpatijama i antipatijama. ovjeka duhovno zaokuplja osjeaj: Ono to obasjavaju simpatije uzvienih bia viih hijerarhija, bit e primljeno u svemir i bit e ondje za budunost pozitivan poticaj. Ono na to pada ju antipatije uzvienih bia bit e odbijeno. Odatle moemo osjetiti kako bi to bio lo utjecaj za svemir kad ga se ne bi zadralo za sebe. Zlo djelo naneseno nekom drugom biva pre plavljeno antipatijama uzvienih bia. Osjea se: Pove zivanje s antipatijama uzvienih bia znailo bi za svemir neto iznimno loe kad se ono to zlo djelo znai za sav svemir ne bi zadralo za sebe, kad bi ga se otpustilo od sebe. Zbog toga se sakuplja ono to prima antipatije uzvienih bia. Na taj se nain polau temelji za karmu, za ono to e djelovati u sljedei zemaljski ivot, kako bi se, zahvaljujui drugim djelima, ostvarilo izravnanje. To ovjekovo prolaenje duevnim svijetom nakon smrti moglo bi se opisati vie s vanjske strane, kako sam to uinio u svojoj knjizi " T e o z o f i j a " . Ovi su prikazi vie u skladu s tokovima misli na koje
144

smo navikli u dananje vrijeme. Sada kada, u neku ruku ponavljajui jo jednom, opisujem unutar Opeg antropozofskog drutva sistematiku antropozofije, htio bih stvari opisati vie s njihove unutarnje strane da biste mogli osjetiti kako ovjek svojim ljudskim biem, svojom individualnou uope doivljava u stanju nakon smrti. Kad se to, meutim, sagleda, ovjek se jo jed nom moe osvrnuti na svijet snova i taj e se svijet snova ukazati u novom svjetlu. Kad pogledamo kako ovjek nakon smrti doivljava duhovnu stranu svojih zemaljskih djela, svoga zemaljskog postojanja i svojih zemaljskih misli, onda se p o n o v n o moe osvrnuti na ovjeka koji sanja, na sve ono to je d o i v i o u vrijeme sna. Tada si ovjek kae: U vrijeme sna je to ovjek ve jednom proivio, ali sasvim nesvjesno. Javlja se ralika izmeu doivljaja u snu i doivljaja to ga ovjek ima nakon smrti. Promatrajte ovjekov zemaljski ivot. Budna su stanja uvijek isprekidana snom. Uzmimo da netko nije pospanac. On e otprilike treinu svog ivota provesti u snu. U vremenu te treine svog ivota on zaista proivljava bez svog znanja onu drugu duhovnu stranu svojih djela. San izaziva tek jedva primjetno mrekanje valova. Neto se od te druge strane moe u snu zamijetiti, ali to je tek jedva prim jetno mrekanje valova gore na povrini. U dubokom se snu nesvjesno doivljava sve to je duhovna strana dnevnoga ivota. Moe se rei: U svjesnome dnevnom ivotu do ivljavamo ono to ljudi misle i osjeaju, napreduju li zbog nas ili ne napredaju. U snu nesvjesno doiv ljavamo ono to bogovi misle naim djelima i naim mislima u naem budnom ivotu; no, tome 145

ne znamo nita. Zato onaj koji zagledava u tajne postojanja izgleda sebi tako osakaen, tako optereen krivnjom kao to sam vam to opisao. Sve to ostaje u podsvjesnom. Poslije smrti tim se prolazi zaista svjesno. I zbog toga se onaj dio ivota to ga je ovjek prespavao jo jednom proivljava, to s obzi rom na vrijeme znaci jedna treina zemaljskog i vota. Kad je, dakle, netko proao kroz smrt, proiv ljava unazad no po no; ono to je iz noi u no p r o i v i o nesvjesno, sada proivljava svjesno. Moe se rei, iako se gotovo ini kao ruganje ovim iznimno ozbiljnim stvarima: prespava li netko najvei dio svog ivota, ovo e doivljavanje nakon smrti trajati dulje, krae e trajati ako netko kratko spava; u prosjeku je to jedna treina jer treinu ivota pre spavamo. Navri li netko u zemaljskom fizikom ivotu ezdeset godina, o v o e proivljavanje nakon smrti trajati dvadeset godina. U vrijeme ovog proivljavanja ovjek u duhovnom svijetu prolazi kroz neku vrstu embrionalnog stanja. ovjek se oslobaa zemlje tek poto je kroz sve ovo proao. Zemlja ga vie ne obavija. Za duhovni se svijet u kojem ivi izmeu smrti i novog roenja ovjek, zapravo, tek rada. Naputanje zemaljskih ovoja to ih je dotada u stvari duhovno nosio ovjek osjea kao roenje u duhovnom svijetu.

146

DEVETO PREDAVANJE
Dornach, 10. veljae 1924.

Iz jueranjeg ste predavanja, kao i iz onih pret hodnih, vidjeli koji se znaajan uvid prua u cijeli ovjekov ivot i njegovu povezanost sa svijetom, imamo li u vidu njegovu sposobnost sjeanja. Stoga emo danas promatrati sposobnost sjeanja po sebi onakvu kakva se javlja u razliitim fazama ovjekovog ivota; ponajprije sposobnost sjeanja promatrana obinom svijeu koju ovjek ima izmeu roenja i smrti. Sve to je u neku ruku proivio u obinom ivotu, to je proivio svojim miljenjem, osjeanjem i hti jenjem, pa i razvojem svojih fizikih snaga, ovjek pretvara u sjeanja te se od vremena do vremena u svome duevnom ivotu vraa slikama sjeanja na minule doivljaje. N o , ako te nehotine i svjesne sjenovite slike sjeanja u njihovoj samo misaonoj i predodbenoj dimenziji usporedite s robusnou doivljaja na koje se odnose, rei ete sebi: Sjeanja su, dakako, slike. No, slike su ono to mi od svojih doivljaja u vanjskom svijetu zadravamo za sebe u svome Ja. Naa su sjeanja blago to smo ga stekli svojim doivljajima. A kada se u patolokim sluajevima tome sam takoer govorio bilo to od sjeanja izgubi, onda je to oteenje samoga naeg Ja. Osjeamo da je oteeno nae najunutarnjije bie, nae Ja, kad se u patolokim sluajevima mora neto oduzeti blagu sjeanja koje na ivot ini cjelovitim. Mogla bi se navesti i strana stanja koja ponekad nastupaju kod modanih udara kad se u sjeanju gase pojedini 147

dijelovi proteklog ivota. Osvrnemo li se u izvje snom trenutku svoga sadanjeg postojanja na pro tekli ivot, tada m o e m o osjetiti i osjeati poveza nost svog sjeanja da bismo se zaista mogli smatrati duevnim ovjekom. To su neke osobine koje pokazuju znaaj sjeanja u vrijeme fizikoga zemaljskog ivota. A ono znai i m n o g o vie. to bi nama znaio vanjski svijet sa svojim uvijek novim utiscima i svim onim to nam ivahno daje, to bi nam on znaio kad ne bismo bili u stanju nadovezati se na ono to iz sjeanja dolazi u obliku novih utisaka. I napokon se moe rei: Da, sve se uenje na kraju sastoji u tome da se novi sadraj to ga se ovjeku daje n a d o v e e na ono to ve nosi u svojim sjeanjima. Velik dio kol ske metodike temelji se na tome da najracionalnije pronaemo nain kako ono novo, emu djecu trebamo nauiti, moemo nadovezati na to to moemo uzeti iz blaga njihovog sjeanja. Ukratko, posvuda gdje vanjski svijet treba pri bliiti duevnosti i pobuditi samu duevnost bi osjetila i unutarnje doivjela vlastito postojanje, sve se to na kraju temelji na sjeanju. Stoga moramo rei: Sjeanje ini najvaniji, daleko najobuhvatniji dio unutarnjega ovjekovog ivota u vrijeme njegovoga zemaljskog postojanja. N o , promatrajmo sada sjeanje s drugog gledi ta. Lako je znati da je sjeanje, sve sjeanje to ga u sebi nosimo, zapravo samo jedan fragment. U tijeku ivota ovjek neke stvari zaboravi, ali u ivotu ima trenutaka, ponekad patolokih trenutaka ivota, kada ponovno izranjaju davno zaboravljene stvari. A osobito su to trenuci u kojima se pribliava smrt, kad izranjaju stvari koje su njegovome svjesnom 148

sjeanju vrlo daleke. Stari se ljudi s pozitivnim tenja ma znaju iznenadno prisjetiti stvari davno iezlih iz njihovoga svjesnog sjeanja. Ako zaista intimno prouavamo san koji se takoer nadovezuje na sjea nje, svakako emo uoiti kako se u snu pojavljuju stvari koje smo zacijelo doivjeli, pokraj kojih smo, meutim, nepaljivo proli, na koje takorei nismo obratili pozornost, ali se one, unato tome, ipak nalaze unutar duevnog ivota i dolaze na povr inu upravo onda kad ne djeluju prepreke fizikog i eterskog organizma, kad su astralno tijelo i Ja u snu sami. tome se obine ne vodi rauna. Zbog toga ne znamo da je svjesno sjeanje samo frag ment onoga to u sebe primamo i da, zapravo, iako samo podsvjesno od ivota mnogo toga primamo, to zatim unutarnje preraujemo. Sve dotle dok ivimo zemaljskim ivotom smatra mo ono to izranja iz due u obliku misli-sjeanja onim bitnim za sjeanje. Misli doivljenom dolaze, odlaze; traimo ih. To smatramo biti sjeanja. Kad prijeemo prag smrti iza zemaljskog ivota, slijede dani u kojima se pojavljuju kao u nekoj monoj perspektivi slike netom minuloga zemaljskog ivota. One su odjednom prisutne. Istodobno se pojavljuje o n o to je prolo prije mnogo godina i ono to je prolo prije nekoliko dana. Kao to se u prostoru stvari nalaze jedna pokraj druge i za njih vrijedi samo perspektiva prostora, tako se sada ono vre mensko naih doivljaja nalazi jedno pokraj dru goga i ima unutarnju vremensku perspektivu; ali to je odjednom prisutno. No, u kratkom vremenu svog trajanja sve slabije i slabije, sve nestvarnije i nestvarnije. Kad u fizikom zemaljskom ivotu u sebe gledamo, osjeamo kao da su slike doivljaja 149

u nama smotane u slike sjeanja. Sada te slike postaju vee, monije. Osjeamo kao da svijet preuzima slike naeg sjeanja. Ono to je iza smrti u tom tableau sjeanja u neku ruku usko omeeno postaje sve vee, ali time i sve nejasnije da bi se oslabljeno proirilo do u svemir, tako da ono to smo u poetku jasno vidjeli, sada tek nasluujemo. Nasluujemo, a zatim to u daljinama nestaje; nije vie tu. To je drugi oblik to ga sjeanje poprima, u neku ruku druga metamorfoza neposredno nakon smrti. To je ona faza kojoj moemo rei da naa sjeanja odlijeu u svemir. Sve ono s ime smo svoje postojanje tako usko povezali kao sa sjeanjem, sve se to proiruje, postaje veliko, postaje sve nestvarnije i na kraju se gubi u daljinama svemira. To je kao kad bismo ono Ja to smo ga, zapravo, za svoga zemaljskog ivota obiljeili naim Ja sada gledali kako nestaje u daljinama svemira. A kraj ovoga malog broja dana dok smo o v o doivljavali jest taj da, s obzirom na sva svoja sjeanja koja se brzo udaljuju, sebi moramo rei: Mi sami bivamo razasuti, rasplinuti svemirom, tako proireni svemi rom da doivljavamo trenutak u kojem osjeamo kao da nam svemir oduzima ono u emu smo se, zapravo, osjeali izmeu roenja i smrti. Nakon to smo u neku ruku proivjeli ovu nadosjetilnu omamljenost, tu nadosjetilnu nesvijest ko ja nam je sa svim predodbama sjeanja oduzela unutarnju svijest zemaljskog bitka, zaivljavamo u treoj fazi sjeanja. A ta nas trea faza sjeanja pou ava: Da, ono to smo za zemaljskog ivota uz pomo sjeanja oznaavali kao svoje sebstvo, to se raspr ilo u daljinama svemira, to je u neku ruku pred nama samima i za nas same nekako dokazalo svoju 150

nitavnost. A da smo samo ono to je u nama ostalo sauvano izmeu roenja i smrti mi poslije nekoliko dana nakon smrti, ne bismo bili nita. Uranjamo u neto posve drugo i spoznajemo: Svoja sjeanja ne moemo zadrati. Sjeanja koja postoje u nama ne m o e m o zadrati, svijet nam ih nakon smrti oduzima. N o , iza svih sjeanja to smo ih za zemaljskog ivota uvali i gajili postoji neto objektivno. Duhovni pandan kojem sam juer govorio upisan je u svijet. I mi sada uranjamo u taj duhovni pandan; uranjamo u svoja sjeanja. Od roenja do smrti dolazili smo u dodir s pojedinim ljudima, biljkama ili izvorima i u svemu tome za ivota smo tota doivjeli. Nita od svega onog to smo doivjeli ne ostaje u svom duhovnom pandanu nezabiljeeno u duhovnoj stvar nosti u kojoj se, osim u fizikoj realnosti, takoer uvijek nalazimo. Svaki stisak ruke to smo ga izmijenili s nekim ovjekom ima svoj duhovni pandan. To je upisano u duhovni svijet, to postoji. Slike svog ivota imamo pred sobom samo kad u prvim danima nakon smrti gledamo svoj ivot. One nam u neku ruku prikrivaju to je u sam svijet upisano naim djelima, naim mislima, naim osjeajima. U trenutku kada p r o d e m o kroz vrata smrti i uemo u drugi ivot, u tome smo trenutku ispunjeni onime to nam pokazuje tableau koji sadri slike to u perspektivi dopiru do roenja, a ak i dalje. No, to to se javlja kao slika gubi se u daljini svemira. A tada postaju vidljive duhovne protuslike svih djela to smo ih do roenja poinili. Sve to smo proli postaje vidljivo u novim protuslikama, ali tako da time neposredno primamo poticaj da zaista jo jed nom krenemo kroz sve ove doivljaje unazadnim 151

putem. ovjek obino zna da kad ide iz Dornacha u Basel moe ii i iz Basela u Drnach jer ovdje u fizikom svijetu ima odgovarajuu predodbu prosto ra. No, u svojoj obinoj svijesti ne zna da kad ide od roenja do smrti isto tako moe ii od smrti do roenja. Na tono isti nain kako se u fizikom svijetu ide od Dornacha do Basela i kako se od Basela isto tako moe ii natrag u Drnach, isto se tako, kako se za fizikog zemaljskog ivota ide od roenja do smrti, sada moe ii od smrti do roenja. A to inimo u duhovnom svijetu kad unazad proivljavamo duhovne protuslike svih doivljaja u vrijeme zemaljskog ivota. Imali smo doivljaj s neim to je bilo izvan ljudskog svijeta; recimo da smo doivjeli neto u vezi s jednim stablom. Moda smo to stablo promatrali, a moda smo ga kao drvo sjea sruili. Sve to ima svoju duhovnu protusliku. Prije svega to ima znaenja za itav svemir, za duhovni svijet, jesmo li stablo samo promatrali, jesmo li ga sruili ili bilo to s njime uinili; ono to m o e m o doivjeti s fizikim stablom doivjeli smo u fizi kom ivotu; ono to taj doivljaj ima kao duhovnu protusliku doivljavamo sada idui unatrag od smrti do roenja. Ako smo neto doivjeli s nekim ovjekom, ako smo recimo nekome zadali bol, onda ve u fizikom svijetu postoji duhovna protuslika, samo to nije na doivljaj; to je bol to je doivljava onaj drugi. U nama je moda ta bol izazvala ak izvjesno zado voljstvo to smo mu nanijeli bol. Osveta ili bilo to drugo, to nas je ispunilo. Sada kad proivljavamo ivot unatrag ne proivljavamo svoj doivljaj nego ono to je drugi ovjek d o i v i o zbog naeg djela. I to pripada duhovnoj protuslici i upisano je u duhovni 152

svijet. Ukratko, ovjek doivljava na duhovni nain jo jednom svoje doivljaje idui unatrag od smrti do roenja. Taj je doivljaj kako sam ve juer rekao povezan time da prilikom toga osjeamo kako u tome doivljaju sudjeluju bia koja su prije svega nadljudska bia. Dok se probijamo kroz te duhovne protuslike svojih doivljaja kao da odozgo neprekidno sipi simpatija i antipatija duhovnih bia koja prema naim djelima, naim mislima u tom unatranom doivljavanju gaje simpatije i antipatije. Za svaku pojedinost koju smo na Zemlji izvrili bilo mislima, bilo osjeajima, bilo voljnim impulsima, bilo djelima osjeamo i doivljavamo koliko to uope ima vrijedno sti za duhovno orijentirano postojanje. Doivljavamo otru bol zbog tetnosti nekog ina to smo ga poinili. Doivljavamo goruu ed zbog strasti to smo ih imali u dui. Tako ih dugo doivljavamo kao goruu ed dok ne d o i v i m o njihovu bezvrijednost spram duhovnog svijeta i dok se ne uzdignemo nad njih i njihovu ovisnost fizikoj osobi na Zemlji. Dok to promatramo, moe se vrlo dobro vidjeti kakva je, zapravo granica izmeu onog duevnog i tjelesnog. Vidite, ovjek e neto poput ei ili gladi lako smatrati neim fizikim. ed i glad predstav ljaju, dakako, izvjesne fizike promjene u organizmu. No, zamislite sebi te iste fizike promjene u ljudskom organizmu dok je edan, bilo u kojem tijelu koje nije proeto duom. Mogu postojati iste promjene, ali tijelo koje nema duu nee biti edno. Kao kemiari moete istraivati koje se promjene javljaju kad ste edni. Izazovite bilo na koji nain iste promjene u istim tvarima i u istim odnosima snaga u tijelu koje nije p r o e t o duom u ljudskom smislu, ono nee 153

biti edno. ed nije neto to ivi u fizikom tijelu, ed je neto to zbog promjena fizikog tijela ivi u duevnom, u astralnom. Isto tako i glad. Ako netko u dui osjea veliko zadovoljstvo u neemo to se fizikim putem moe fiziki zadovoljiti, onda je to tako kao da je ovdje u fizikom ivotu edan: ono duevno osjea ed, goruu ed za onim stvarima koje se ovjek ovdje nauio zadovoljavati fizikim postupcima. Jer, fiziki se postupci ne mogu poduzeti kad se odloi fiziko tijelo. Velik dio ivota poslije smrti u vrijeme o v o g unatranog puta, to sam ga ovdje naveo, protjee tako da se ovjek sa svojim duhovno-duevnim biem tek mora priviknuti da ivi bez svoga fizikog tijela. On neprekidno osjea goruu ed ponajprije za onim to se moe zadovoljiti samo fizikim tijelom. Upravo onako kako se dijete mora naviknuti da upotrebljava svoje organe, kako mora uiti govor, tako se ovjek izmeu smrti i novog roenja mora naviknuti da svoje tijelo vie ne uzima kao temelj svojih duevnih doivljaja; on mora urastati u duhovni svijet. Postoje opisi doivljaja koji traju jednu treinu fizikog ivota. Postoje opisi koji to doivljavanje opisuju upravo kao pakao. itate li opise tog ivota kakve ete, primjerice, nai u literaturi Teozofskog drutva, gdje se taj ivot prema istonjakoj tra diciji naziva kamalokom, najeit e vam se koa. Tome nije ba tako. Ako se to neposredno usporedi sa zemaljskim ivotom, onda to moda izgleda tako zato to je to neto sasvim neobino jer se treba odmah uivjeti u duhovne protuslike i protuvrijed nosti onoga to je bilo proivljeno na zemlji: tako da sve to smo na zemlji proivjeli kao lagodan ivot ondje je oskudica, pomanjkanje, gorka oskudica, a
154

zadovoljavajue je zapravo samo ono to je na zemlji ostalo nezadovoljeno ili je bilo bolno, mukotrpno. U mnogoemu je ovo proivljavanje jezovito ako ga se usporedi sa zemaljskim ivotom; ali ne moe se neposredno usporeivati sa zemaljskim ivotom jer se ne doivljava u zemaljskom ivotu nego nakon njega a tada se ne prosuuje zemaljskim pojmovima. Ako ste, dakle, nekom ovjeku nanijeli bol i sada doivljavate bol tog drugog ovjeka, vi ete sebi ujedno rei moram to tako izraziti u tom ivotu poslije smrti rei ete sebi: kad ne bih doivio tu bol, ostao bih nesavrena ljudska dua jer teta koju sam poinio u svemiru morala bi mi neprekidno neto oduzimati. Postat u cjelovit ovjek samo ako doivim izravnanje. Ovisno u unutarnjem duevnom stanju, nekome moe biti teko da si izbori prosudbu, post mortem prosudbu, prosudbu da je, zapravo, nakon smrti blagodat osjetiti bol zbog boli nanesene nekom dru gom. Moe biti teko izboriti se za ovu prosudbu; postoji, meutim, izvjesno duevno stanje koje to olakava, to je ono stanje due koja je ve ovdje u zemaljskom ivotu neto upoznala tom nadosjetilnom ivotu. Postoji takvo duevno raspoloenje gdje se poneko izravnanje puno patnje osjea u ze maljskom ivotu poput blaenstva jer tim izravnanjem punim patnje ovjek napreduje u usavravanju svog ovjetva. Inae bi zaostao u usavravanju svog ovjetva. Ako ste nekome nanijeli bol, manje ste vrijedni nego to ste bili prije dok mu niste nanijeli bol. A ako razborito rasuujete, rei ete: Za svemir sam loija dua nakon to sam drugome prouzroio patnju nego to sam bio prije toga. Bio sam vredniji prije nego sam mu prouzroio patnju. Osjetit ete 155

blagodat ako nakon smrti uspijete ostvariti izravnanje time to ete sada sami iskusiti tu patnju. Gledajte, dragi moji prijatelji, to je trea faza onoga to u nama ivi kao sjeanje. Prvo nam se u trajanju od nekoliko dana nakon smrti pojavljuju slike koje su u poetku zgusnute, a poslije se sve vie razilaze u svemiru. To su slike onoga to smo u sebi nosili kao sjeanje. Na unutarnji ivot u obliku misli vraa se svemiru. N o , u svijetu je na duhovni nain upisano to smo proivjeli. A kada smo izgubili sjeanja koja su u nama bila zatvorena te kada je to to je bilo zatvoreno potrailo irine svijeta, tada nam svijet iz svojih zapisa, iz sfere onoga objektivnog to p o n o v n o vraa. Jedva da postoji snaniji dokaz za ovjekovu povezanost sa svijetom od onoga da mi poslije smrti, s obzirom na svoj unutarnji ivot, bivamo prvo sebi oduzeti da bi zatim, zahvaljujui svijetu, p o n o v n o sebi bili vraeni. ak se i bolne stvari osjeaju kao neto to u cijelosti pripada ovjetvu. Osjeamo da svijet preuzima na sebe to smo za zemaljskog ivota nosili u svojoj nutrini. A ono to smo upisali u svijet, to nam se vraa. Vlastito nam sebstvo vraa upravo ono na to nismo obraali pozornost, pokraj ega smo samo prolazili, to smo, meutim, jasnim crtama upisali u duhovno postojanje. U tom una tranom ivotnom toku dospijevamo preko roenja u daljine duhovnog bitka. Tek time to smo to proivjeli zadobivamo, za pravo, ono postojanje po kojemu moemo biti u du hovnome svijetu. U duhovni svijet ulazimo tek na osnovi svega onog to smo proivjeli. Sposobnost sjeanja prolazi kroz etvrtu metamorfozu. Sada osjeamo da je, zapravo, u vrijeme zemaljskog ivota 156

posvuda iza obinog sjeanja u nama neto ivjelo, ali to to je ivjelo nije nam dolo u svijest. Upisalo se u svijet; a sada mi sami to postajemo. Prihvatili smo svoj zemaljski ivot u njegovom duhovnom zna enju; mi sami postajemo to duhovno znaenje. Sada, poto smo vraajui se preli prag roenja i uli u duhovni svijet, stojimo pred njime na vrlo udnovat nain. Mi sami u neku ruku sa svojom duhovnom protuvrijednou stojimo pred svijetom. Time to smo kroz to proli i doivjeli patnju koju smo nanijeli nekome drugom. Kada smo doivjeli duhovnu protu vrijednost jednog doivljaja s nekim stablom npr. bio je to doivljaj samoga sebe. Ovo se moe zaista dobro usporediti s ovjekovim embrionalnim ivotom prije roenja. Sve to doivljava jo se nije probudilo u samosvijesti, pa ak ni prve godine njegovoga fiziko ga zemaljskog ivota. Samosvijest se tek postupno budi. Sve ono to proivljavamo ulazei u svijet po staje malo-pomalo naim sebstvom, naom duhovnom samosvijeu i mi smo sada ono to smo doivjeli. Mi smo svoja vlastita duhovna protuvrijednost. I s tim postojanjem koje zaista predstavlja drugu stranu naega zemaljskog postojanja ulazimo u onaj svijet u kojem ba nita ne postoji od obinih carstava vanjske prirode, poevi od mineralnog, od biljnog i ivotinjskog carstva to su stvari koje pripadaju zemaljskom postojanju u tome se svijetu, meu tim, odmah pojavljuju one due koje su otile prije nas i s kojima smo na bilo koji nain bili povezani, pojavljuju se i individualnosti viih duhovnih bia. Mi ivimo kao duh medu drugim ljudskim duho vima i drugim duhovima i ta okolina duhovnih indi vidualnosti sada je na svijet. Duhovne individu alnosti, bilo da su to drugi ljudi, bilo da su to bia 157

koja ne pripadaju ovjeanstvu, uspostavljaju od nos s nama samima. Odnos u koji ulazimo u naem duhovnom postojanju u duhovnome svijetu postaje sada naim iskustvom, naim doivljajem. Kao to ovdje na Zemlji imamo doivljaje s biima vanjskih prirodnih carstava, tako sada imamo doivljaje s duhovnim biima, duhovnim biima razliitih stup njeva. A osobito je vano to da smo u vrijeme svog prolaenja ivotom izmeu smrti i roenja, u vrijeme toga obrnutog redoslijeda ivota osjetili simpatije i antipatije koje kako sam to juer za usporedbu rekao poput kie, poput duevne kie natapaju te doivljaje. Sada duhovno gledamo bia ije smo simpatije i antipatije prije samo opaali dok smo proivljavali duhovnu stranu svoga zemaljskog ivota; sada poto smo prispjeli u duhovni svijet, i v i m o meu njima. Sada osjeamo kako nas postupno u nutrini ispunjaju snage i poticaji koji nam pritjeu od tih duhovnih bia nae okoline. Sve to smo prije proivjeli postaje nam realnije time to nam nae sebstvo na duhovan nain postaje realnije. Postupno poinjemo u neku ruku osjeati kao da stojimo u svjetlu ili sjeni tih duhovnih bia i u njih se uivljavamo. Prije smo osjeali neto zato to smo pro ivljavali duhovnu protuvrijednost: vrijedno je ili je tetno u svemiru. Sada osjeamo: ima neto to smo izveli u zemaljskom ivotu, bilo mislima, bilo djelima, to ima svoju duhovnu protuvrijednost jer je upisano u duhovni svemir. Bia pred koja stajemo mogu s time neto zapoeti ili ne mogu. To se ili nalazi u smjeru njihovog razvoja odnosno razvoja kojem tee ili se u tom razvoju ne nalazi. Osjeamo se u potpunosti postavljeni pred bia duhovnog svijeta i kaemo: djelovali smo u skladu s njima ili nismo 158

djelovali u skladu s njima. Mi smo neto nadodali onome to su oni htjeli unijeti u razvoj svijeta ili smo neto oduzeli od onoga to su oni htjeli za razvoj svijeta. Mi se, prije svega, ne osjeamo samo idejno prosuivani, osjeamo se realno procijenjeni, a ta je procjena realnost naeg postojanja kada nakon smrti uemo u duhovni svijet. Kad se nalazimo u fizikom svijetu i poinimo zlo, osudit emo to i sami ako imamo savjesti i ra zuma. Osudit e to i zakon, osudit e sudac, osudit e drugi ljudi time to e nas prezreti. N o , od te osude neemo smravjeti, barem ne znatno samo ako smo ljudi posebnog soja; najee smravimo tek zbog posljedica osude. Ali kad stupimo u svijet duhovnih bia, tada nije rije samo idejnoj osudi: malo vrijedimo. Sada osjeamo kako na nama po ivaju pogledi duhovnih bia, osjeamo prosudbu nae bezvrijednosti, neasnosti. Kao da smo tim pogle dima izbrisani iz postojanja. Za sve to smo vrijedno uinili taj nas pogled pogaa tako kao da tek time zadobivamo realnost istinskoga duhovno-duevnog bia. Naa realnost ovisi naoj vrijednosti. Kao da nam tama oduzima ivot ako smo zaustavili raz voj koji je bio zacrtan u duhovnom svijetu. Kao da nas svjetlo poziva u svje duhovni ivot ako smo uinili neto to sada djeluje u smislu razvoja du hovnog svijeta. Proivljavamo sve ono to sam opisao, ulazimo u svijet duhovnih bia. To u duhovnom svijetu pove ava nau svijest. U duhovnom nas svijetu odrava budnima. S obzirom na zahtjeve koje ovdje doiv ljavamo, kaemo sebi: u odnosu na svoju vlastitu realnost, mi smo u svemiru neto zadobili. 159

Pretpostavimo da smo uinili neto to zaustavlja razvoj svijeta, to izaziva antipatiju duhovnih bia u ije podruje ulazimo. Time to se posljedica javlja onako kako sam to opisao, osjeamo kako nam se svijest pomrauje; javlja se omamljenost ponekad do potpunog ugasnua. Mi moramo iz o v o g stanja izii, moramo se ponovno probuditi. A kada se pro budimo, osjeamo spram svoga duhovnog postojanja jo mnogo realnije a to je ovdje u fizikome svijetu ve dovoljno realno kao da nam se u fizikom svijetu zarezuje u meso: tako osjeamo spram svoga duhovnog postojanja. Ukratko, to to mi u duhov nome svijetu jesmo, pokazuje se kao posljedica ono ga to smo sami izazvali. Iz toga vidite kako ima dovoljno povoda da se ovjek p o n o v n o vrati u ze maljsko postojanje. Ponovno se vratiti? Zato? Na osnovu onoga to je upisano u duhovnom svijetu, ovjek je sada doivio ono to je u zemaljskom postojanju poinio kao dob ro ili kao zlo. N o , stvarno izravnati ono to je tim doivljajem upoznao moe samo ako se p o n o v n o vrati u zemaljsko postojanje. I zaista, ako ovjek to je samo usporedba umije na licima duhovnih bia opaati koliku vrijednost ima za svijet, onda mu taj opaaj daje dovoljan poticaj da se p o n o v n o vrati u fiziki svijet nakon to je postao sposoban da ivot proivi na drugaiji nain negoli ga je ve p r o i v i o . No, ostaje mu nesposobnost da to pro ivi, pa e se izravnanje moi ostvariti tek nakon viekratnih zemaljskih ivota. Ako za zemaljskog ivota zagledamo u same sebe, prvo emo naii na sjeanja, na ona sjea nja kojima, kad se iskljuimo iz vanjskog svijeta, izgraujemo svoje duevno postojanje. To je ono 160

sjeanje iz kojeg stvara jo samo umjetnika stvara laka mata. To je prvi oblik sjeanja. Iza tog sjeanja stoje one mone slike koje emo ugledati neposredno poto smo prekoraili prag smrti. One nam bivaju oduzete. Odlaze u daljine svemira. Gledamo li unazad na p r e d o d b e svog sjeanja, m o e m o sebi rei: iza njih se nalazi ono to e odmah poto nam tijelo bude oduzeto krenuti putem svjetskih daljina. Svojim tijelom u stvari drimo na okupu ono to u svemiru hoe postati idejnim. No, dok smo prolazili ivotom, dok su nam od svega doivljenog ostala sjeanja, ostavili smo u svijetu neto to i nadalje, iako samo u vremenskom slijedu, ostaje iz sjeanja. To moramo u obrnutom redoslijedu p o n o v n o doivjeti. To je ono tree to postoji iza sjeanja. Prvo se susreemo s tkanicom ( t e p i h o m ) sjeanja; iza toga imamo u svitak zavijene mone slike svemira, jer iza toga se nalazi o n o to je upisano u svijet. A kada smo to proivjeli, tada i sami stojimo iza toga: duhovno goli pred duhovnim svemirom koji nas, poto smo u njega stupili, zaodijeva svojom odjeom. elimo li se pomalo osloboditi prolaznoga ljud skog ivota, pogled moramo usmjeriti na sjeanja. Sjeanja to ih imamo u zemaljskom ivotu prolazna su, u svijetu se rasipaju. No, iza sjeanja stoji nae sebstvo, stoji ono to nam daje duhovni svijet, kako bismo pronali put iz vremena u vjenost.

161

Ova se knjiga sastoji od niza predavanja popraenih crteima. Slike je prema skicama na ploi Rudolfa Steinera izradila Assia Turgenieff i preuzete su iz izdanja Nachlaverwaltunga. Postoje mjesta u tek stu gdje se autor poziva na crte koji, meutim, nije reproduciran u ovoj knjizi jer ga nije bilo ni u originalnom izdanju.

Prevedeno na temelju njemakog originalnog izdanja koje je objavio Rudolf Steiner Verlag, Dornach/Schweiz pod naslovom: Anthroposophie Eine Zusammenfaung nach einundzwanzig Jahren Zugleich eine Anleitung zu ihrer Vertretung vor der Welt s ljubaznim doputenjem Nachlaverwaltunga, Dornach/Schweiz.

162

TKO JE RUDOLF STEINER?

Rudolf Steiner roden je 27. veljae 1861. u Donjem Kraljevcu, kao sin austrijskog telegrafista pri "Junoj austrijskoj eljeznici". Zbog oeva zanimanja obitelj Steiner esto se selila iz jednog malog mjesta Austro u g a r s k e u drugo. Iako je Steiner u Donjem Kraljevcu i v i o samo godinu i pol dana, na svoje rodno mjesto uvijek je gledao kao na simbol povezanosti Istoka i Zapada. Kao mladi zbog estih selidbi v r l o je brzo sazrio i rano se osamostalio. Obitelj mu nije pruila reli giozan odgoj, a njegovi prvi interesi bili su vezani za tehniku, funkcioniranje vlakova i tvornice. Nadosjetilni je svijet za Steinera prisutan od najranijeg djetinjstva, ali nedostatak ikakve potvrde ili podrke okoline inio ga je nesigurnim. Trenutak kada se kao osmogodinjak upoznao s geometrijom predstavljao je za njega osjeaj duboke sree. Uvida da je znanje geometrije (npr. zbroj kutova u tro kutu uvijek iznosi 180) prije svega, izvanosjetilno, a empirija ga moe samo potvrivati. Rudolf Steiner pohaao je realnu a ne klasinu gimnaziju jer je njegov otac to smatrao dovoljnim za njegovu budunost na eljeznici. Zato je svakoga dana putovao iz Neudorfa u dananjoj Maarskoj u Wiener Neustadt, ujutro vlakom, a naveer kui pjeke. Od etrnaeste godine poeo je davati privatne satove svojim suuenicima, dijelom da bi zaradio i za svoje kolovanje. Drao je satove iz mnogih predmeta, koje je esto prethodno potpuno samostal no nauio za tu priliku. Tako je on, uenik realke, davao satove grkog i latinskog jezika klasiarima, 163

a satove iz knjigovodstva i odraslima. Ti su privatni satovi bili izvor njegovih primanja sve do njegove 29. godine. Kao osobni cilj i zadatak svog obrazovanja Ru dolf Steiner uzima precizno istraivanje znanstvenog miljenja te prouavanje odnosa izmeu moderne znanosti i vlastitih nadosjetilnih iskustava. Zato ve od svoje 14. godine prouava Kanta, Fichtea i druge filozofe. Nakon realke, Steiner obrazovanje nastavlja na Visokoj tehnikoj koli u Beu, gdje se uz pomo docenta Juliusa Schrera upoznaje s do tada nedovolj no cijenjenim prirodoznanstvenim radovima Johanna Wolfganga Goethea, s obzirom na to da su moderne prirodne znanosti temeljene na vizijama i zakonima njegova suvremenika Nevvtona. Izmeu Schrera i Steinera rada se duboko prijateljstvo. Schrer mu omoguava objavljivanje lanaka s tog podruja. Od svoje 24. do 28. godine Steiner ivi kod jedne beke obitelji kao kuni uitelj njihove djece. Jedno od njihovo etvero djece zaostalo je u razvoju i bolovalo od hidrocefalusa. Steiner preuzima na sebe njegov odgoj, to rezultira time da djeak zavr ava fakultet i postaje lijenikom. Steiner se sve vie razvija kao strunjak za Goe thea te od 1890. do 1896. boravi u Weimaru kao istraiva i izdava Goetheovih prirodoznanstvenih radova u Goetheovu arhivu. Izdaje radove Goetheovoj teoriji znanja i radi na vlastitoj "Filozofiji slobode", koja je trebala biti rezultat njegovih promiljanja vezama izmeu osje tila i nadosjetilnosti, miljenja i osjeanja, etike i estetike i to prema filozofsko-znanstvenoj metodi miljenja. Knjiga je objavljena 1894. 164

U Weimaru se Steiner upoznaje i s radovima Friedricha Nietzschea te ga je i posjetio. Nietzsche je ve tada bio prilino duevno poremeen. Steiner je u Nietzscheu prepoznao srodan duh, jednog od rijetkih koji zbog materijalizma i nedostatka du hovne samostalnosti kod ovjeka osjeaju i promi ljaju traginost modernog vremena. Godine 1897. Steiner se seli u Berlin. To je vri jeme velikog prevrata ("Umschwung"). Sada je Steiner potpuno iskusio osjetilni svijet. Dotada nikad nije dobio odgovor ni od prijatelja ni od kolega na svoja izreena nadosjetilna iskustva. Muilo ga je pitanje "Moram li svemu utjeti?". Kako bi ipak prenio dio svojih spoznaja poeo je u Berlinu razliite aktivnosti: postaje urednikom i vlasnikom knjievnog asopisa "Magazin fr Li teratur", redatelj drama i kritiar, docent na Radnikoj obrazovnoj koli te predava u razliitim intelektu alnim udruenjima. Tako 1899. prvi puta dri preda vanje u Teozofskom drutvu (o Goetheu). Tek ondje pronalazi publiku kojoj moe govoriti duhovnom svijetu. No, ve ne samom poetku uoava da njihove perspektive nisu i njegove, zbog sektakog karaktera Teozofskog drutva, oslanjanja na daleku prolost i elje da se ondje ostane, spiritizma i seansi te nepriz navanja apsolutno neponovljivog i jedinstvenog doga aja dolaska Isusa Krista na Zemlju. To su bili uzroci konflikta, a neposredan p o v o d razilaenju bilo je Steinerovo nepriznavanje mladog Krishnamurtija kao novog Krista, kako je to tvrdilo Teozofsko drutvo. Godine 1913. dolazi do potpunog raskida s teozofima i Steiner osniva Antropozofsko drutvo. Iz meu 1902. i 1909. gradi i izlae svoju teozofiju (antropozofiju) u knjigama "Teozofija" (1904.), "Kako 165

se stjeu spoznaje viih svjetova?" (1909.) i "Osnove tajne znanosti" ( 1 9 1 0 . ) . U tom razdoblju Steiner razvija i svoju kristologiju: dolazak Krista u liku ovjeka Isusa kao jedinstven kozmiki dogaaj. U drugoj fazi razvoja antropozofije (1910.-1916.) naglasak je na umjetnosti jer umjetnost prema Steinerovu miljenju, ini duu ivom u puno veoj mjeri od intelektualizma. Izmeu 1910. i 1913. Steiner pie etiri misterijske drame. Godine 1913. u vicarskom se Dornachu prema njegovu nacrtu i naputku, gradi drvena graevina "Goetheanum", znanstveni i kulturni centar antropozofskog pokreta u kojemu je smjetena Slobodna visoka kola duhovnih znanosti, u kojem se odr avaju predstave, predavanja i druge aktivnosti. No, 1923. zapalili su ga njegovi protivnici te je potpuno izgorio. Prije svoje smrti Steiner je stigao napraviti tek skice za novi Goetheanum, ovaj puta sagraen od betona. Steiner nadalje razvija umijee oblikovanja go vora za uitelje i glumce (Sprachgestaltung) te euritmiju, umjetnost u kojoj se pokretom izraavaju duhovne zakonitosti govora i glazbe. U treoj razvojnoj fazi antropozofije (1916.-1924.) Steiner se sve vie okree prema drutvu. Godine 1918. Njemaka gubi Prvi svjetski rat i nalazi se usred duboke moralne krize i socijalnih nemira. Steiner poziva na promiljanje i nudi svoj program "trolanstva drutvenog organizma". U neovisnim sferama drutva moraju se razviti i ostvariti jednakost zajamena od drave, bratstvo u ekonomiji u obliku kooperacije izmeu proizvoaa, trgovaca i potroaa te sloboda u znanosti. Steiner 1919. uvida da se taj pokret ne moe ostvariti i od njega odustaje. 166

Svoje djelovanje usmjerava prema specifinim drutvenim podrujima te osniva kole temeljene na vlastitoj vvaldorfskoj pedagogiji. Odrava i brojne teajeve namijenjene lijenicima, u kojima razlae novu znanost lijeenju te razvija svoju "zdravstvenu pedagogiju" (Heilpedagogie) namijenjenu duevnim bolesnicima. Za seljake i zemljoposjednike 1924. u Kobervvitzu odrava Poljoprivredni teaj, koji pred stavlja osnovu bioloko-dinamike poljoprivrede. Na posljetku, Steiner u velikoj mjeri pridonosi radu jedne religiozne organizacije "Zajednice krana" (Christengemeinschaft), utemeljene na antropozofskoj duhovnoj znanosti. Trideseti oujka 1925., nakon est mjeseci bolesti Steiner umire u 64. godini. Hans Verschoor

167

Kronoloki

prikaz

ivota

Rudolfa

Steinera

(s pregledom pisanih djela) 1861. Rudolf Steiner roden je 27. veljae u Donjem Kraljevcu (tadanja Austro-Ugarska, danas Hrvatska Meimurje), kao sin slubenika junoaustrijske eljeznice. Djetinj stvo i mladost provodi u razliitim mjestima Austrije. 1872. Realnu gimnaziju polazi u Bekom N o v o m Mjestu (Wiener-Neustadtu), do mature 1879.g. 1879. Studira na Visokoj tehnikoj koli u Beu: matematiku i prirodne znanosti te istodobno knjievnost, filozofiju i povijest. Temeljni studij Goetheu. 1882. Prva pisana djela. 1882. 1897. Izdaje Goetheova prirodoznanstvena djela u Krschnerovoj "Njemakoj nacionalnoj literaturi" (Deutsch National-Literatur) u etiri knjige. Samo stalno izdanje uvoda izilo je 1925. pod naslovom "Goetheovi prirodoznanstveni spisi" {Goethes Naturwienschaftliche Schfte) (Bibl.-Nr.l ). 1884. 1890. Privatni uitelj kod jedne beke obitelji. 1886. Pozvan je na suradnju prilikom izdavanja Goetheovih djela u sklopu "Sophien-Ausgabe". "Temeljne crte spoznajne teorije Goetheova pogleda na svijet s posebnim osvrtom na Schillera" (Grundlinien einer Erkenntnistheorie der Goetheschen Weltanschauung mit besonderer Rcksicht auf Schiller) (Bibl.-Nr.2). 1888. Izdava je njemakog tjednika "Deutsche Wochen schrift", Be (lanci iz tog tjednika u Bibl.-Nr.31). Predavanje u bekom Goetheovu udruenju (Wiener Goethe-Verein): "Goethe kao otac nove estetike" (Goethe, als Vater einer neuen sthetik) (Bibl.-Nr.30). 1890. 1897. Weimar. Suradnja na sreivanju arhive Goethea i Schillera. Izdaje Goetheove prirodoznanstvene spise. 1891. Promoviran u doktora filozofije na Sveuilitu u Rostocku.

168

1892. Izlazi proirena dizertacija "Istina i znanost. Uvod u 'Filozofiju slobode'" (Warheit und Wienschaft. Vorspiel einer "Philosophie der Freiheit") (Bibl.-Nr.3). 1894. "Filozofija slobode. Temeljne crte modernog pogleda na svijet. Rezultati promatranja due prirodoznanstvenom metodom" (Die Philosophie der Freiheit. Grundzge einer modernen Weltanschauung. Seelische Beobachtungsresultate nach naturwienschaftlicher Metode) (Bibl.-Nr.4). 1895. "Friedrich Nietzsche. Borac protiv svoga vremena" (Friedrich Nietzsche. Ein Kmpfer gegen seine Zeit) (Bibl.-Nr.5). 1897. "Goetheov pogled na svijet" (Goethes Weltanschauung) (Bibl.-Nr.6). Seli u Berlin. Izdaje "Magazin za literaturu" (Magazin fr Literatur) i "Dramaturke listove" (Dramaturgische Bltter), u suradnji s . E. Hartleben (lanci iz ovih listova su u Bibl.-Nr.29-32). Djeluje u "Slobodnom literarnom drutvu" (Frei literarische Gesellschaft), "Savezu Giordana Bruna" (Giordano BrunoBund), u krugu "ovjek budunosti" (Kommende) i dr. 1899. 1904. Radi kao uitelj u berlinskoj "Obrazovnoj koli za radnike", koju je osnovao W. Liebknecht. 1900./1901. "Pogledi na ivot i svijet u 19. stoljeu" (Welt und Lebensanschauungen im 19. Jahrhundert), 1914. proireno u "Zagonetke filozofije" (Die Rtsel der Philosophie) (Bibl.-Nr.18). Poetak predavakog rada na podruju antropozofije na p o z i v T e o z o f s k o g drutva iz Berlina. "Mistika u raanju novovjekov nog duhovnog ivota" (Die Mystik im Aufgange des neuzeitlichen Geisteslebens) (Bibl.-Nr.7). 1902. "Kranstvo kao mistina injenica i misteriji starine" (Das Christentum als mystische Tatsache und die Mysterien des Alterstums) (Bibl.-Nr.8). 1902. 1912. Stvaranje antropozofije. Redovito dranje javnih predavanja u Berlinu i po cijeloj Europi. Marie von Sievers (od 1914. Marie Steiner) postaje njegova stalna suradnica. 1903. Osniva i izdaje asopis "Luzifer", poslije "Luzifer-Gnosis" (lanci u Bibl.-Nr.34). 169

1904. "Teozofija. Uvod u nadosjetilnu spoznaju svijeta i ovjeka" ( Theosophie. Einfhrung in bersinnliche Welterkenntnis und Menschenbestimmung) (Bibl.-Nr.9). 1904./1905. "Kako se stjeu spoznaje viih svjetova?" (Wie erlangt man Erkenntnie der hheren Welten?) (Bibl.-Nr.12). 1910. "Osnove tajne znanosti" (Die Geheimwienschaft im Umri) (Bibl.-Nr.13). 1910. 1913. Praizvedba "etiri miserijske drame" (Vier Mysteriendramen) u Mnchenu ( B i b l . - N r . l 4 ) . 1911. "Duhovno vodstvo ovjeka i ovjeanstva" (Die geistige Fhrung des Menschen und der Menschheit) (Bibl.-Nr.15). 1912. "Antrpozofski kalendar due. Tjedne izreke" (Anthroposophischer Seelenkalender. Wochensprche) (Bibl.-Nr.40), "Put k samospoznaji ovjeka" (Ein Weg zur Selbst erkenntnis des Menschen) (Bibl.-Nr.16). 1913. "Prag duhovnog svijeta" (Die Schwelle der geistigen Welt) (Bibl.-Nr.17). Istupa iz Teozofskog i osniva Antropozofsko drutvo. 1913. 1923. Iz drveta gradi prvi Goetheanum s dvo strukom kupolom u Dornachu, vicarska. 1914. 1923. Drnach i Berlin. U predavanjima i teajevima po cijeloj Europi Rudolf Steiner daje poticaje za obnovu na mnogim ivotnim podrujima: umjetnosti, pedagogiji, prirodnim znanostima, socijalnom ivotu, medicini, teologiji. Daljnji rad na novom podruju umjetnosti "euritmiji", inauguriranoj 1912. g. 1914. "Povijest zagonetki filozofije u kratkim crtama" (Die Rtsel der Philosophie in ihrer Geschichte als Umri dargestellt) (Bibl.-Nr.18). 1916. 1918. "O zagoneci ovjeka" (Vom MenschenrtseI)(Bibl.-Nr.20),"O zagonetkama due" (Von Seelenrtseln) (Bibl.-Nr.21),"Goetheov duh u svojoj objavi u njegovom 'Faustu' i u 'Bajci zmiji i Ljiljani'" (Goethes Geistesart in ihrer Offenbarung durch seinen "Faust" und durch das "Mrchen von der Schlange und der Lilie") (Bibl.-Nr.22).

170

1919. Rudolf Steiner zastupa misao "trolanosti drutvenog organizma" u lancima i predavanjima, ponajprije na junonjemakom podruju. "Sr socijalnog pitanja u potrebama ivota sadanjosti i budunosti" (Die Kernpunkte der sozialen Frage in den Lebens notwendigkeiten der Gegenwart und Zukunft) (Bibl.-Nr.23), "lanci trolanosti socijalnog organizma" (Aufstze ber die Dreigliderung des sozialen Organizmus) (Bibl.-Nr.24). U jesen u Stuttgartu osniva "Slobodnu waldorfsku kolu" (Freie Waldorfschule), koju v o d i sve do smrti. 1920. U jo nedovrenom Goetheanumu r e d o v i t o se, uz prvi visokokolski antropozofski teaj, odravaju umjetnike priredbe i predavanja. 1921. Osniva asopis "Goetheanum", u kojem redovito objavljuje lanke i priloge. (Bibl.-Nr.36). 1922. "Kozmologija, religija i filozofija" (Kosmologie, Religion und Philosophie) (Bibl.-Nr.2 5 ) . U silvestarskoj noi izgorjela je zgrada "Goetheanuma". Rudolf Steiner daje prvi nacrt za vanjski izgled nove betonske graevine. 1923. Neprestano odrava predavanja diljem Europe. Na Boi osniva "Antropozofsko drutvo" kao "Ope antropozofsko druto" (Allgemeine Anthroposophische Gesellschaft) i postaje njegovim predsjednikom. 1923. 1925. Pie u tjednim nastavcima svoju nedovrenu autobiografiju "Moj ivot" (Mein Lebensgang) (Bibl.Nr.28), "Antropozofske smjernice" (Athroposophische Leitstze) (Bibl.-Nr.26) i radi s dr. Itom Wgman na knjizi "Osnove za proirenje umjetnosti ozdravljenja prema duhovnoznanstvenoj spoznaji" (Grundlagendes fr eine Erweiterung der Heilkunst nach geisteswienschaftlichen Erkenntnien) (Bibl.-Nr.27). 1924. Intenzivno dri predavanja te brojne strune teajeve. Posljednji g o v o r dri 28. rujna pred l a n o v i m a Antropozofskog drutva. Poetak bolesti. 1925. Rudolf Steiner umire u Dornachu 30. oujka 1925.

 DJELU RUDOLFA STEINERA

Za i v o t n o djelo koje je Rudolf Steiner o s t a v i o potomstvu moe se rei kako je unutar kulturnog svijeta j e d i n s t v e n o po svom sadraju i o p s e g u . N j e g o v i spisi, djela i lanci temelj su za o n o to je za ivota u predavanjima i teajevima predstavio i izvodio pred svojim sluateljima kao "antropozofski orijentiranu d u h o v n u znanost". Najvei d i o od tih oko 6000 predavanja sauvano je u steonografskim zapisima sluatelja. Osim toga, r a z v i o je veliku djelatnost i na umjetnikom podruju, koja je kulminirala ureenjem novog Goetheanuma u Dornachu (u v i c a r s k o j ) . T a k o je s v o j e r u n o ostvario velik broj radova u slici, plastici i arhitek turi, nacrta i skica. Poticaji koje je dao za o b n o vu mnogih ivotnih podruja nailaze na sve veu pozornost. Od 1956. godine "Uprava ostavtine Rudolfa Steinera" (Rudolf Steiner-Nachlaverwaltung) radi na izdavanju "Sabranih djela Rudolfa Steinera" (Rudolf Steiner Gesamtausgabe), koja e imati 330 knjiga. U dva prva dijela izdaju se pisana djela i predavanja, dok su u treem dijelu u priklad noj f o r m i dane reprodukcije n j e g o v i h umjetni kih djela. Sustavni p r e g l e d sveukupnih djela dan je u bibliografiji "Rudolf Steiner. Literarna i umjetni ka djela. Bibliografski p r e g l e d " (Rudolf Steiner. Das literarische und knstlerische Werk. Eine bi bliographische bersicht), na koji se odnosi i ovdje navedena oznaka "Bibl-Nr.". Informacije svakom djelu daje "Izdavaka kua Rudolf Steiner" (Rudolf Steiner Verlag). 172

A n t r o p o z o f s k o drutvo "Marija Sofija" u Za grebu pristupilo je sustavnom p r e v o e n j u djela Rudolfa Steinera. Dosad su objavljene knjige: "Kako se stjeu spoznaje viih svjetova?", " T e o z o f i j a " , " D u h o v n o v o d s t v o ovjeka i ovjeanstva", te u suradnji s izdavakom kuom " A G M " iz Zagreba: " P o l j o p r i v r e d n i teaj".

173