PRAXIS.

FILOZOFSKI ČASOPIS

Članovi redakcije:
B r a n k o B o š n j a k , D a n k o G r l ić , M il a n K a n g r g a , I v a n K u v a č ić ,
G a j o P e t r o v ić , R u d i S u p e k , P r e d r a g V r a n ic k i

Glavni i odgovorni urednici:

G a jo P e t r o v ić i R u d i S u p ek

Sekretar redakcije:
B ran ko D espo t

Tehnički urednik:
M ir o s l a v J il ek

Članovi redakcijskog savjeta:

Kosi a s A x e l o s (Pariz), A l f r e d J . A y er (Oxford), Z y g m u n t B a u m a n n
(Tel-Aviv), N o r m a n B ir n b a u m (Amherst), E r n s t bLOCH (Tubingen),
T h o m a s B o t t o m o r e (Brighton), U m b e r t o G e r k o n i (Rim), R o b er t S
C o h e n (Boston), V e l j x o C v j e t ič a n in (Zagreb), M l a d e n C a l d a r o v ić
(Zagreb), B o ž id a r D e b e n ja k (Ljubljana), M ih a il o Đ u r ić (Beograd),
M a r v in F a r b e r (Buffalo), V l a d im ir F il ip o v ić (Zagreb), E u g e n F in k
(Freiburg), I v a n F o c h t (Sarajevo), E r ic h F r o m m (Mexico City),
t L u c ie n G o l d m a n n (Pariz), A n d r e G o r z (Pariz), J u r g e n H a b e r m a s
(Frankfurt), E r ic h H e in t e l (Beč), A g n e s H e l l e r (Budimpešta), B esim
I b r a h im p a š ić (Sarajevo), M it k o I l ie v s k i (Skopje), L e sz e k K o l a k o w -
sk i (Varšava), V e l j k o K o r a ć (Beograd), K a r e l K o s ik (Prag), A n ­
d r ij a K r e š ić (Beograd), H e n r i L e f e b v r e (Pariz), f G e o r g L u k a c s
(Budimpešta), S e r g e M a l l e t (Pariz), H e r b e r t M a r c u se (San Diego),
M ih a il o M a r k o v ić (Beograd), E n z o P a c i (Milano), H o w a r d L.
P a r s o n s (Bridgeport), Z a g o r k a P e š ić - G o l u b o v ić (Beograd), D a v id
R ie s m a n (Cambridge, Mass.), V e l j k o R us (Ljubljana), S v e t o z a r
S t o j a n o v ić (Beograd), J u l iu s S t r in k a (Bratislava), A b d u l a h S a r -
č e v ić (Sarajevo), L ju b o T a d ić (Beograd), I v a n V a r g a (Budimpešta),
K u r t W o l f f (Newton), A l d o Z a n a r d o (Bologna),
M il a d in Z iv o t ić (Beograd).

Izdavač:
H rva tsko F il o z o f s k o D r u š t v o , Z a g r eb

’ isak jugoslavenskog Izdanja: Tiskara I knjigovežnica »Joža Rožankovlć«, Siask, telefon 22-575,
22-847. Distribucija: Industrijski radnik, poduzeće za pružanje reklamnih usluga, Zagreb, Ilica 23,
telefon 440-449. Lektor ! korektor: M lllv o j Pllja . Nacrt korica: Irislav Meštrović.
 DD A V IC F I L O Z O F S K I Č A S O P I S
| | \ / \ A i O j u g o s l a v e n s k o i z d a n j e
ZAGREB, JANUAR — APRIL 1972. GODINA IX — BROJ 1-2

U TO PIJA I REALNOST

Rudi Supek / Uvodna riječ . 3

OD UTOPIJE DO IDEOLOGIJE

Milan Kangrga / Zbilja i u t o p i j a ........................................................ 9

Mihailo Đurić / Dvosm islenost u t o p i j e .............................................25
K. H. V olkm ann-Schluck / Kako je ideja postala u to p ija 37
Rudolph Berlinger / H um anost i u to p ija . . . . 45
Rasim Muminović / U topicum kao indikacija krize hum a-
n u m a ...................................................................................53
Dieter Jahnig / U m jetnost i z b i l j a ...................................................... 67
Paul Piccone / U topija i stvarno prevladavanje o tu đ en ja 81
Dragan Stoianovici / H um ane vrijednosti u Marxovoj kon­
cepciji i nadilaženje u t o p i j e .............................................91
H otim ir B urger ! Ideologija kao stvarnost . . . . 99

A NA R HIJA, BUDUĆNOST, REVOLUCIJA

Trivo Inđić / A narhokom unizam — p okret i pouke . . 109

Daniel Guerin / S pontanost, organizacija i anarhizam . .119
Enzo Paci / Spontanost kao tem elj i m odalitet praxisa . . 129
Ivan Kuvačić / Spontanost i organizacija . . . . 137
Robert Jungk / Radionice b u d u ć n o s ti...........................................143
Hans-Dieter B ahr / B udućnost nap retk a . . . . 149
V. L. Alien / Suvrem eni kapitalizam i revolucionarna p ro ­
m jena .................................................................. 163
Ivan Maksimović / Teleološke i genetičke osnove ekonom ­
skih problem a savrem enog socijalizm a . , . 175
H elm uth Fleischer / N orm ativističko i m aterijalističko shva­
ćanje socijalističke transform acije . . . 191
Živojin D. Denić / Sociologija nastanka, egzistencije i funk­
cija robnog p r i v r e đ i v a n j a .................... 199
R obert K ragalott / G andhijev pojam skrbničkog socijaliz­
ma: jedna hinduistička uto p ija . . . . 223
Shingo Shibata / V ijetnam ska revolucija i m arksistička fi­
lozofija ...............................................................................237

KULTURA, ETIKA, DEMOKRACIJA

Zagorka Pešić-Golubović / K ultura kao m ost između utopije i

r e a l n o s t i ......................................................... 247
Boro Gojković / D vosm islenost k u lturne ekspresije . . 261
Octavian Chetan / K ultura i dem okracija . . . . 265
Žarko Puhovski / K ultura politike i socijalizam . . 273
Željko Falout / P aradoks u t o p i j e ............................. 281
M iroslav Jilek / Kriza a v a n t u r e ............................. 287
N ikulae Bellu / Teze o etičkom značenju um jetnosti u kon­
stitu ira n ju k u l t u r e ...................................... 293
Vlado M ađarević / Književnost i revolucionarni m it kao ka­
tegorija u t o p i j e ...................................... 297
KRONIKA

Izjava redakcije časopisa »Praxis« 303

 | UTOPIJA I REALNO S1 \

UVODNA RIJEČ*

R udi Supek
Z agreb

»U t o p i j a i Z b i i j a« — dva pojm a koji m ogu ostati u od­

nosu potpune ravnodušnosti, ako zam išljam o uto p iju kao viziju
veoma udaljene budućnosti ili kao san koji transcendira zbilju,
ako je uzim am o kao predm et m ašte i spekulacije bez ikakvog
angažiranja u zbilji, pa čak i bez m ogućnosti za takvo angažira­
nje; također, ako m islim o zbilju sam o kao nešto dato i opstojno
po inerciji, nešto lišeno m ogućnosti i napora da preobrazim o ne­
moguće u moguće, i moguće u zbilju.

*) Osmo za sje d a n je K o rču lan sk e lje tn e škole n a te m u U T O P IJA I R E ­

ALNOST održano je u K o rču li od 22. do 30. V III 1971. R ad škole o d v ijao
se, kao i p reth o d n ih godina, u p le n u m u i u sek cijam a. N a p le n a rn im z a sje ­
d an jim a ra s p ra v lja lo se o slijedećim p ro č ita n im p re d a v a n jim a : (22. V III)
R udi S upek: U vodna riječ, M ilan K an g rg a: Z b ilja i u to p ija ; (23. V III) S v e-
to zar S tojanović: Ju g o slav en sk i socijalizam n a ra sk ršć u , D ieter J a u n ig : U m ­
je tn o st i zb ilja; (24. V III) Z aga P ešić-G olubović: K u ltu ra kao m o st od u to ­
p ije p rem a realn o sti, K a rl-H e in z V o lk m a n n -S c h lu ck : K ako je id e ja p o s ta ­
la u to p ija; (25. V III) T riv a In d ić : A n arh o k o m u n izam — p o k re t i po u k a,
D aniel G uerin: S pontanost, o rg an izacija, a n a rh ija ; (26. V III) B ra n k o H o r-
v at: E konom sko-sistem ske p re tp o sta v k e sa m o u p ra v n o g socijalizm a, P ie rre
N aville: Socijalizam i ek o n o m ija ; (27. V III) Iv a n M aksim ović: T eleološke
i genetičke osnove eko nom skih p ro b le m a sav rem en o g so cijalizm a, P a v e l
A postol: »M anipulacija svijesti« u so cijalističk im d ru š tv im a ; (28. V III) V elj-
ko R us: P a rtic ip a tiv n a i re p re z e n ta tiv n a d em o k racija, R asim M u m in o v ić:
U topija kao in d ik acija k riz e h u m a n ite ta ; (29. V III) P a u l P iccone: U to p ija
i ko n k retn o p re v la d a v a n je o tu đ e n ja, Lelio B asso: S o cijalizam i ra z v ije n e
zem lje. 30. V III održana je g en e ra ln a d eb a ta. U o k v iru če tiri sek cije (1.
Spontanost, o rganizacija i a n a rh ija , 2. S u v rem e n i k a p ita liz a m i rev o lu cija,
3. Socijalizam i ekonom ija, 4. S o cijalizam i k u ltu ra ) podneseno je oko t r i ­
deset saopćenja. Za u česnike škole p ro feso r Shingo S h ib a ta p rik a zao je d o ­
k u m e n tarn i film o strah o tam a ra ta u V ije tn am u , a je d n o bečko stu d en tsk o
ek sperim entalno kazalište izvelo je recital. U ra d u škole sud jelo v alo je oko
400 učesnika. U ovom b ro ju donosim o izbor iz p le n a rn ih p re d a v a n ja i sek -
cijskih saopćenja koji su g ru p ira n i u tri te m a tsk e cjeline. P re d a v a n je V.
R usa već smo o bjavili u b ro ju 5/1971, a n ek e priloge k o ji su stig li u to k u
š tam p an ja ovog b ro ja o b ja v it ćemo u idućem b ro ju .

3
 Dva pojm a koji se počinju m eđusobno odnositi, uvjetovati se
i provjeravati, čim su posredovani stvaralačkim činom, ljudskom
težnjom za prom jenom i preobrazbom, i čiji odnosi mogu rasti
do strastvene zavisnosti i dram atične djelatnosti kad govorimo o
revolucionarnoj akciju U tom času počinjem o m jeriti zbilju po­
m oću utopije, a utopija se počinje stapati sa zbiljom : ono što
nam se činilo nedokučivim postaje najviši sm isao egzistencije.
Živeći časove revolucionarne preobrazbe društva i dijeleći če­
žnju za radikalnom prom jenom stvarnosti postajem o svjesni ni­
za protivurječnosti izazvanih revolucionarnom akcijom na planu
povijesti, društvene organizacije i ljudskih odnosa, protivurječ­
nosti što ih je izazvala naročito konfrontacija zbilje i utopije,
sadašnjosti, još sasvim pod vlašću prošlosti i inercije, i buduć­
nosti glavinjajuće izm eđu mogućeg i nemogućeg.
Kad se revolucionarna akcija nalazi u punom zamahu, tada
se i utopija približuje zbilji a nemoguće izgleda na dom aku m o­
gućega. Kad revolucionarni zamah počinje slabiti, utopija se od­
vaja postepeno od zbilje i udaljuje se sa horizontom . Pred nama
ponovno puca put za koji sm o vjerovali da sm o ga prošli. Kad
se revolucionarna akcija nalazi u punom zamahu, tada je i čov­
jek najbliži drugom čovjeku, nečovječno se odbacuje kao nepri­
jateljsko, Ja se počinje stapati sa Mi, a lične težnje sa kolektiv­
nim težnjam a. M edijacija izm eđu slobode jednog čovjeka i slo­
bode drugog čovjeka pom oću »pravednih«, »demokratičnih«, »za­
k o n itih « ustanova izgleda suvišna u neku ruku. Spontanost je
na vrhuncu. Ali kad revolucionarni zam ah počinje opadati, lju­
di se udaljuju jedni od drugih, interesi grupa ponovno izbijaju
na površinu, društvene strukture se ocrtavaju, ono što je bilo
dinam ično i eksplozivno uzm iče pred nepokretnim i okoštalim.
Odnosi učestvovanja m eđu ljudim a pretvaraju se u odnose m o­
ći, a revolucionarne avangarde poprim aju izgled vladajućih oli­
garhija. K ako bism o mogli sačuvati spontanost pokreta, slobodu
društvene identifikacije, blizinu ideala i drugoga?
Ovdje se susrećem o sa suprotnošću izm eđu političkog prag­
m atizm a, koji tvrdi da posjeduje sm isao za zbilju, da vodi raču­
na o »povijesnim uvjetim a«, da prilagođava političku akciju za­
htjevim a konkretnih i »objektivnih situacija«, s jedne strane, i
revolucionarnog hum anizm a, koji crpe vrlinu i snagu u utopiji,
u suglasnosti revolucionarnih sredstava sa revolucionarnim ci­
ljevim a, koji vjeruje da je izgradnja društvene svijesti važnija
od izgradnje društvene baze, koji stavlja ljudske odnose ispred
institucija i konstitucija. Ova protivurječnost može postati stal­
ni i plodni dijalog izm eđu realnog i utopijskog^ Zlo u ovoj prn-
tivurječnosti izbija kad politički pragm atizam želi integrirati u-
topiju u svoju svakodnevnu i povrem enu praksu, kad želi kao
jedini sudac da ocjenjuje prirodu ideala i utopijskog strem lje­
nja, te kad počinje izjednačavati datu realnost sa slikom buduć­
nosti ili svoje postupke sa istinskim kretanjem povijesti. Na taj
način ne monopolizira samo političku akciju ili etape revolucio­
4
narnog kretanja već također i sm isao i tum ačenje ostvarivanja
socijalističkog društva, onima što pripada svim a ljudim a i dru­
štvu, to jest slobodnom angažmanu i udruživanju. Preobrazba
društva i ljudi, njihovih odnosa ostvaruje se dekretim a, prinuda­
ma i prividima, a ne pomoću njihove svijesti i slobodnog pristan-
ka.Oslobođenje ljudi nastoji se ostvariti sam o p o litičkim sred­
stvima: »politička duša« počinje proždirati, kao što je upozo­
ravao Marx, »socijalnu dušu« socijalističke revolucije. Tada m o­
žemo govoriti o m istifikaciji društvene svijesti i o zarobljenoj
utopiji.
Doista, dogmatizam je pokušao birokratizirati utopiju: dekre­
tom je utvrđivao koja je etapa socijalizm a ostvarena, pa čak i
da je socijalizam »izgrađen« i da se nalazi »na p u tu od socijaliz­
ma u kom unizam«. N ije zato imao čak potrebu da pita za sav­
jet narod ili specijaliste; jedna grupa vlastodržaca je to objavila
»odozgo«, onako kao što je nekada M oj si je dao zakon svojem
narodu. Pitamo se, da li »utopijska svijest« ne ide pod ruku sa
ovakvim postupkom objavljenja iz starog T estam enta i proroč­
kim odlukam a upućenih grupa? Prije sm o skloni vjerovati da se
radi o jednoj vrsti »prosvijećenog apsolutizma«, a ovaj ne radi bez
pritiska državnog aparata. Na taj se način dodirujem o poznatih
pitanja, o kojim a se mnogo diskutiralo, o »m udrom rukovod­
stvu« revolucionarnog pokreta i socijalističke dem okracije. Po­
trebno je upozoriti da birokratizacija utopije u v je tu je jednu vr­
stu »harizmatičke vlasti« u socijalizm u, koja se poja vlju je kao
oblik dekadencije socijalističke revolucije koja je m ožda u iz­
vjesnoj m jeri čak nem inovna posljedica jednog revolucionar­
nog gibanja, te koja se sam o djelom ično sprečava osudom »kulta
ličnosti«. Stoga m islim o da uto p ijski elem enat u revolucionar­
nom gibanju mora ostati duboko vezan uz njegovu spontanost i
dem okratičnost, i nepokoran svim pokušajim a vlasti da ga uzm e
u svoju službu.
Birokratizacija utopije dovela je do identifikacije socijalizm a
sa granicama moći vladajuće političke klase, pa se tako prokla­
mira »istinskim« ili »pravim« sam o onaj socijalizam ko ji se na­
lazi u granicama njezine vladavine; tam o gdje prestaje njena moć,
u drugim zem ljam a koje također rade na socijalizm u, sm atra se
da socijalizam nije »pravi«, pa se čak često on osuđuje kao »re-
vizionistički« ili kao »izdaja socijalizma«. Ponovno se pitam o, da
[l ovaj netolerantni, kvazi-religiozni m entalitet vladajućih soci­
jalističkih birokracija, ova proizvodnja jedino »pravovjernih« ili
heretičkih pokreta, i bacanje anatem e na njih, ne predstavlja
jedan elemenat utopijske svijesti? N ije li to prirodna posljedi­
ca već spom enute činjenice, da je m onopolizacija socijalistič­
ke revolucije zasnovala svoju legitim nost u utopijskom dijelu
njene svijesti, te da vladajuća grupa nastoji legitim irati sve svoje
postupke u ime »jedne socijalističke revolucije« koju »povijesno
nužno i objektivno« jedino ona zastupa i oličava?
5
 V svakom slučaju ova situacija postaje neodrživa, pa i sa­
ma protivurječnost, koja je bila predm et tolikih spekulacija o i-
d e ntitetu »subjektivnosti« revolucionarnog kretanja (njene a-
vangarde) i »objektivnosti« njene povijesne realizacije, počinje,
da se rastvara upravo zbog nekih nužnosti koje proizlaze iz pri­
rode sam og povijesnog kretanja socijalističkih društava. Prije
svega, podsjetim o se da je socijalistički ili, konkretnije, kom u­
nistički p okret pošao od jednog opće priznatog načela: vlastitog
puta u socijalizam svakoga nacionalnoga poretka, i dosljedno od
izvjesnog pluralizm a u ostvarivanju socijalizma, što stoji u očitoj
suprotnosti sa već spom enutim nastojanjem da se zadrži m ono­
pol nad »jedinim pravim pu to m u socijalizam«. Danas je teško
osporavati da postoji jedan sovjetski socijalizam, jedan kineski
socijalizam, jedan kubanski ili jedan jugoslavenski socijalizam.
(R iječ socijalizam ne upotrebljavam o, dakako, kao oznaku za
ostvareni socijalizam, nego za činjenicu da su te zem lje prošle
kroz socijalističku revoluciju!) Tim e je postalo nemoguće da ne
činim o usporedbe izm eđu pojedinih socijalističkih zemalja, a bez
obzira sa kakvom se one »političkom dijalektikom « međusobno
isključivale. Uspoređivanje nas, m eđutim , prisiljava da uvede­
m o jedan objektivn i kriterij, da stvorim o jednu poziciju iz koje
će svaki politički voluntarizam i subjektivizam biti isključen, a
sam a kt uspoređivanja im at će za posljedicu da ćemo pomoću
nje ponovno osloboditi onu zarobljenu viziju budućnosti, onaj
birokratizirani ideal, onu degradiranu utopiju koja je potrebna
kao hljeb ako se želi doći zaista do socijalizma. Tvrdnja vlada-
jućih birokracija da njihova praksa predstavlja »objektivne za­
kone povijesnog razvitka« dobit će svoj pravi smisao, smisao na­
ivne m istifikacije jednog teškog historijskog poroda, poroda či­
ja se zipka pretvara u Prokrustovu postelju.
Priznanje ovoga pluralizm a putova koji vode u socijalizam,
zajedno sa stvaranjem jednog objektivnog kriterija o socijalistič­
kom razvitku dozvolit će opet potvrđivanje onog kritičkog i ra­
cionalnog duha, koji je jedino sposoban da moguće poveže sa
nužnim , a utopijsko sa zbiljom , da uspostavi u m arksističkom
m išljenju onu oštrinu i vidovitost, koja u uvjetim a sve veće slo­
ženosti društvenog razvitka, može od određene vizije budućno­
sti da stvori najjače oruđe revolucionarne akcije, one akcije ko­
ju je dogm atski opskurantizam sasvim paralizirao i predao na
m ilost i nem ilost »m udrom rukovodstvu«.
To znači vratiti m arksizam ponovno svojem pravom izvoru,
na dohvat svakom čovjeku, jer nema socijalističke revolucije kao
niti socijalističkih ostvarenja, istinske preobrazbe društva, bez
slobodnog angažmana, bez slobodnog spajanja zbilje i utopije.
Staviti utopiju na dohvat svakog čovjeka, znači dati pokretu ma­
sovno obilježje, oblik stvarne kolektivne volje, spontanog preo-
bražavanja ljudskih odnosa.
Kad je riječ o tome, želio bih upozoriti da često možem o su­
sresti jedan tip angažiranog čovjeka, koji nastoji da se utopija
6
 suviše ne približi stvarnosti, a socijalističku zbilju pokušava
projicirati u daleku i neodređenu budućnost. Za ovoga čovjeka
je utopija oblik intelektualnog bijega iz stvarnosti, pa se o dlu­
čuje za onaj oblik socijalizm a koji je najm anje podesan za kri­
tičku analizu i neposredno angažiranje u konkretnom e društvu.
Nedavno su upitali jednog istaknutog filozofa, gdje se po nje­
govom m išljenju može najprije govoriti o socijalizm u, a on je
odgovorio »u Kini«. Na slijedeće pitanje što zna o socijalizm u
u Kini, on je odgovorio »veoma malo«! Ne govori li ovaj stav o
želji da se pobjegne iz ove naše zbilje, evropske zbilje, koja je
za nas sasvim sigurno predm et neposredne akcije, bez obzira na
pitanje u kojoj m jeri i prem a kojem postojećem m odelu soci­
jalizm a sm o obavezni da ispitujem o m ogućnosti i dilem e preo­
brazbe ove socijalističke realnosti. Da li m i im am o pravo da
stalno održavamo izm eđu »socijalističke zbilje« i »socijalističke
utopije« odnose neodređene, nedefinirane, udaljene, apstraktne?
Ne živim o li m i u jednoj povijesnoj zbilji, sa dugačkim isku s­
tvom ne samo u pogledu kapitalističkog nego i već socijalistič­
kog društva, što nas obavezuje da rješavam o protivurječnosti na
vlastitom povijesnom terenu, gdje su p rotivurječnosti i persp ek­
tive moguće evolucije najvidljivije i najpogodnije da budu na ja­
san način utvrđene? Ono što čini u to p ijsk i dio u teoriji i praksi
socijalizma mora postati predm et naših razm išljanja i spoznaja.
Nije dozvoljeno da zanem arujem o socijalističko isku stvo u E v ­
ropi.
Ma koliko to zvučalo kontradiktorno, upravo naša vezanost i
nadahnutost utopijskim vidom radikalnog htijenja, obavezuje
nas na kritičko, analitičko, istraživačko gledanje, na znanstve­
no ispitivanje kad je riječ o socijalističkoj zbilji. S jetim o se o-
vom zgodom, kako je Marx sa srdžbom odbacio W eitlingov u to ­
pijski profetizam sa riječim a da »neznanje nikom e ne koristi« u
odnosu na kapitalističku stvarnost. D ogm atizam i birokratizam
opteretili su danas socijalističko m išljenje golem om inercijom ,
pseudo-znanstvenošću i kvazi-realnošću. Ovu inerciju nećem o u-
kloniti, ako ne razvijem o kritičko m išljenje, kako u odnosu na
spoznaje što nam ih može pružiti kom parativno izučavanje već
postojećih dostignuća socijalističkih zemalja, a tako i kon fro n ­
tacija ovih »dostignuća« sa razrađenom vizijom cilja, budućno­
sti kojoj ova društva strem e.
Govoreći o ovoj nužnosti ne m ogu a da ne dozovem uspome-
m u dvojice mislilaca, čija nas poruka kao m arksističkih filozofa i
angažiranih ljudi upućuje na kritičko ispitivanje bitnih proble­
ma u pogledu naše nade u socijalizam. M islim na Georga Lu-
kđcsa i Luciena Goldmanna. Obojica nam služe kao prim jer misli-
lac& potpuno odanih stvari socijalizma, ali predanih kritičkom
m išljenju, koje je za njih značilo stalnu konfrontaciju izm eđu
realnog i mogućeg, izm eđu nužnog i utopijskog, jedan strastve­
ni dijalog izm eđu čovjeka i njegove povijesti. Georg Lukacs je
stavio težište u svojim teorijskim razm atranjim a na »moguću
7
svijest«, a Lucien Goldmann, koji se sm atrao njegovim učeni­
kom i nastavljačem, slijedio ga je u viziji jednog hum anističkog
socijalizma. Lukacs se neposrednije angažirao u kom unističkom
pokretu i slijedio etape, često pritješnjen, socijalističke revolu­
cije nakon O ktobra do naših dana; Goldmann je bio slobodniji,
m anje vezan uz disciplinu pokreta, ali obojica su podjednako
strastveno težili da svoj najbolji dio posvete ostvarenju socija­
lističke vizije. Ne bih se usudio sada suditi o njihovom doprino­
su. Ali želim reći da sm o u njihovim ličnostim a izgubili dvije
najznačajnije pojave u suvrem enoj m arksističkoj filozofiji i so­
cijalističkom pokretu. Izgubili sm o dva čovjeka s kojim a smo bili
veoma usko vezani — Georg Lukacs i Lucien Goldmann bili su
članovi redakcije »Praxisa«, a Lucien Goldmann jedan od najdi­
nam ičnijih anim atora i najdragocjenijih učesnika naše Kočulan-
ske škole. N jihova sm rt duboko nas je potresla a njihov nesta­
nak veliki gubitak za svijet koji želim o stvoriti. M olim vas da
m in u to m šutnje odam o počast našim drugovim a i prijateljim a
Georgu Lukđcsu i Lucienu Goldmannu. (Prisutni se dižu i m inu­
tom šu tn je odaju počast.) Slava im!

8
 |OD UTOPIJE DO IDEOLOGIJE j

ZBILJA I UTOPIJA

Milan Kangrga

Z ag reb

Pojam utopije i problem utopijskog postaje u našem vrem e­

nu sve dom inantniji ne sam o u filozofskoj lite ratu ri ili suvre­
menoj filozofskoj svijesti uopće, nego on sve više ulazi u našu
svakidašnjicu i dolazi do izražaja u m nogim b itnim p o dručjim a
života. Kao da sazrijeva svijest koja shvaća neophodnost, da se
sam a zbilja dovede u svoju b itn u dim enziju koja joj om ogućuje
da bude i to što već jest i ono drugo što ona još nije, naim e u
dim enziju povijesnoga.
Valja naglasiti da se p itan je o sm islu čovjekova života, koje
nas u stopu p rati svakodnevno poput vlastite sjene, i m isli i živi i
postavlja i potvrđuje kao em inentno u topijsko o tv aran je lju d ­
skog bića za vlastito bitno sam orazum ijevanje u svijetu d o k ra­
ja dotjerane nedostatnosti ili posvem ašnjeg iščezavanja čak i os­
novnih pretpostavki za ljudski dostojan život. Stoga bih se čak
usudio — govoreći o svijesti naše povijesne suvrem enosti, kada
ona ustraje b ar na ovoj najneposrednijoj upitnosti — nazvati je
utopijskom sviješću utoliko, što ona izvire, izrasta, oblikuje se
i nameće iz sam e srži suvrem ene zbilje koja strem i epohalnom
prevratu u sam om bitk u postojećeg svijeta. Postaje sve jasnijim
i očevidnijim, da ne kažem intim nijim , ono što se tokom dosa­
dašnje, naročito novije h istorije više ili m anje naslućivalo i v r­
lo različito artikuliralo, imenovalo i osm išljavalo, kako u to p ij­
sko kao b itna otvorenost budućem jest princip, kriterij i m je­
ra postojeće zbilje, je r joj se ono kao m ogućnost zbiva u njezi­
nu vlastitom tem elju.
Ne želim ovdje ulaziti u produbljivanje sam e stvari, je r je
ovo m oje izlaganje zam išljeno kao uvodna riječ za naše razgo­
vore na tem u »Utopija i realnost« u m nogim njezinim aspekti­
ma. Zato ću se zadržati sam o na nekim m om entim a, za koje m i­
slim da bi mogli b iti relevantni u ovim razgovorim a na nave­
denu tem u.
9
 Jedan od bitnih nesporazum a oko pojm a utopije — a taj je
nesporazum ne sam o čisto teorijskog nego duboko povijesno-
-praktičkoga k araktera — leži svakako u tome, što se iz raznih
razloga ne respektira razlika između utopijskog i utopističkog,
ona razlika koja već m etodički otvara ili zatvara pristup samom
postavljanju p ita n ja o pravom , dubljem ili mogućem smislu i
značenju onoga što nazivamo utopijom . Ovo svjesno ili nesvje­
sno (u svakom slučaju: zapravo tipično ideološko!) »prekriva­
nje« razlike između utopijskog i utopističkog ima svoj korijen s
jedne strane u sam om »bitku« postojećeg svijeta i njegove histo­
rije, ukoliko je naim e taj bitak m etafizike polazna i završna toč­
ka kako realiteta, tako i m ogućnosti svega što jest, pa po njem u
drugačije ni ne može biti, što znači da se sa tog stanovišta ovo
»drugačije« može i m isliti i pojaviti i nam etnuti samo u obliku
pukog utopizm a.
To tobože »kritičko« insistiranje na »prekvalificiranju« uto­
pije u puki utopizam , utopijskog u utopističko, čime je već una­
p rijed izbjegnuta bilo kakva m ogućnost i samog problematizi-
ra n ja pojm a utopije, polazi već (a nije joj tek konsekvencija)
od teze o bitnoj nepripadnosti ili neprim jerenosti utopijskog po­
stojećem svijetu u cjelini. Obično se m isli da je time mnogo re­
čeno, a ne vidi se pri tom da se to isto može iskazati i sa stano­
višta utopije, i da je to upravo polazna točka utopije i ishodi­
šte utopijskog m išljenja. Sam a stvar, m eđutim , dobiva svoju pra­
vu artik u laciju i značenje tek onda kad se uvidi kako kritičari
utopijskog upravo postojeći svijet uzim aju kao princip svoje kri­
tike i kao jedini k riterij za m oguće razm atranje sm isla što ga
pojam uto p ije sa sobom donosi i u sebi sadrži. A tu smo već —
filozofski gledano — posve u m etafizičkim vodam a u kojim a se
čitav problem razvodnjuje, naravno, za volju postojećeg (svijeta
ili zbilje). Jer, um jesto da se u jednoj tem eljitoj analizi dopre
do spoznaje, kako i zašto je sam a bit postojećega (građanskog,
suvrem enog) svijeta izvanpovijesna i antipovijesna (Hegel), i da
upravo istraja n je u njem u vodi u nihilizam , nihilizmom se n a ­
protiv proglašava utopijsko stanovište, kao i svaki m isaoni i dje­
latni, dakle praktičko-povijesni napor da se prodre iz ovog nihi­
lističkog zatvorenoga kruga postojećeg besm isla i bezumlja. I da
stvar bude »filozofski kom pletna«, u prilog takvoj tezi izvlači
se čitav stari m etafizički kategorijalni aparat (počevši s Plato­
novom idejom pa nadalje), kako bi se u krajnjoj liniji »dokaza­
lo« sam o jedno: Da jest tako kako jest, da je svagda tako bitno
bilo i da nikako drugačije biti ne može!
N ajparadoksalnije je pri tom, a tu leži neprekoračiva grani­
ca za svaku m etafiziku ili ontologiju, da se kriterij za ono što bi
moglo ili trebalo da bude nalazi u onom e što već jest, pa takva
teorijska ili m isaona akrobatika uvijek iznova nolens-volens za­
vršava u svojevrsnoj apologiji postojećega. Stoga su i takvi m i­
saoni b astardi poput »postojeće ili faktičke mogućnosti« najoči­
tija contradictio in adiecto čak i za jedan formalno-logički način
10
 m išljenja budući da ta Taktičnost sadrži u sebi i nameće samo
jednu jedinu m ogućnost: m ogućnost već postojećega ili onoga
što naprosto jest ( = građanskog svijeta) a jedina m ogućnost ni­
je naravno nikakva m ogućnost. Postojeće kao takvo ili faktičko
s jedne strane i ono moguće kao per definitionem drugačije m o­
guće s druge strane postavljeni u ovu svoju a p strak tn u su p ro t­
nost uzajam no se un u trašn je isključuju te se kao takvi ni ne d a ­
ju drugačije m isliti odrediti nego — hegelovski rečeno — kao pu­
ke razum ske predstave. Ta suvrem ena — ne sam o m isaona nego i
egzistencijalna — netrpeljivost spram utopijskog in d ik a to r je
ne samo nemoći m etafizičkog m išljenja da pojm i svoju vlastitu
m ogućnost i utem eljenost u drugom e nego što ono sam o jest,
je r bi to za nj bio preveliki »skok« i njem u neprim jerena m isao­
na avantura, nego je to isto tako znak odluke na izdržavanje gra­
đanske egzistencije pod svaku cijenu spram mogućeg novog ob­
lika ljudskog opstanka koji se nazire s onu stra n u bitne povije-
sno-smislene d otrajalosti postojećega.
Štaviše, s takve se m etafizičke pozicije čak i stanovište u to p i­
je kao em inentno revolucionarna pozicija koja sm jera na b itn u
izm jenu sam ih tem elja postojećeg (otuđenog i postvarenog, p e r­
vertiranog) svijeta proglašava krivim zbog navodne a p strak tn e
i lažne, iluzorne utjehe ili pak prik riv an ja besm islenosti i bescilj-
nosti postojećega! Upravo zbog toga svojeg b itno revolucionar­
nog ferm enta, usm jerenosti i sm isla u to p ija je trn u oku sva­
kom konzervativnom i reakcionarnom m išljenju. Je r u to p ija
nije nikakva »idealna predstava« o onom e što n ikada i nigdje
nije i neće biti, niti joj je (od Hegela već radikalno-kritički opo­
vrgnut i prevladan) »proces u beskonačnost« njezino filozofsko
izvorište i utočište, nego je zahtjev za prevratom i izm jenom po­
stojećeg u jedan m ogući ljudski ili ljudski m ogući svijet — sada
i ovdje. U topija pita svoje p rim arno pitanje: Po čem u je čovje­
kov svijet kao čovjekov uopće moguć, da bi tek onda m ogla po­
kazati »nemogućnost«, to jest neizdrživost i neodrživost jednog
historijski specifičnog našeg, naim e građanskog svijeta.
S druge pak strane rečeno »prekrivanje« razlike izm eđu u to ­
pijskog i utopističkog proizlazi odatle, što ni sam o u topijsko
stanovište još nije d okraja dom išljeno, budući da m u za to n e ­
dostaje upravo ono prem a čem u je bitno okrenuto: realno prak-
ticiranje budućega u sadašnjem kao objektivna, djelatn a m o­
gućnost bitno drugačijeg nego što jest. »Težina«, »masivnost« ili
»neprobojnost« b itka postojećeg svijeta što se obnavlja u ho ri­
zontu svojih vlastitih, uvijek istih i bitno iscrpljenih m ogućno­
sti zatvara horizont »proboja« b a r na jednom jedinom svom di­
jelu, u koji bi prodrlo svjetlo realne otvorenosti čovjekova svi­
jeta, pa taj perpetuirani »krug krugova« svagda istoga poput
m agneta privlači k sebi i u sebe i m isao, i čežnju, i nadu i svaku
ljudski snivanu m ogućnost, fru striraju ći čovjekov život do u sa­
m u srž njegove vitalnosti i ljudske, povijesno oblikovane i izbo­
rene, oplem enjene spontanosti. U svojoj fragilnosti m isao, potl-
11
caj i sm isao tu su još preslabi da bi se olako odrvali tisućljeći­
m a uhodanom pozitivitetu, na pretpostavkam a kojega ni najos-
novnije ljudske potrebe u m asovnim razm jerim a nisu ne samo
zadovoljene nego čak ni razvijene. O tu se granicu razbija svaki
uzlet m isli i h tije n ja .k o ji po svom dom etu već jest s onu stranu
nje same, ali — sam o teorijski ili u najboljem slučaju tek uto­
pistički, poput divne ljudske slutnje. Pa ipak, utopijski temelj
svijeta kao čovjekova izbija uvijek iznova na vidjelo i neugasiv
je dokle god taj svijet još uvijek jest. A o tome je jedino vrijed­
no m isliti, snivati i uopće govoriti, budući da nas svaki drugi
p u t zaustavlja u postojećem i nepodnošljivom besmislu. Odnos
zbilje i utopije jedna je od tih i takvih »tema« koju zapravo stal­
no ne sam o m islim o nego i živimo, to jest egzistencijalno potvr­
đujem o svakodnevno.
Možda ovdje ne bi ni bilo potrebno posebno isticati razliku
izm eđu utopijskog i utopističkog, budući da je to učinio već
E rn st Bloch, čija je velika zasluga upravo u tome što je on prvi
— i to vrlo tem eljito — ne sam o revalorizirao pojam utopije, ne­
go ga je i m agistralno razradio u svojim djelim a, tako da se up­
ravo na osnovi i u duhu njegova životnog opusa moglo danas —
u tragu Marxove misli — dospjeti do sm islena i povijesno dubo­
ko utem eljena ob rata od shvaćanja razvitka socijalizma od uto­
pije do znanosti (što ga je naslovom i sadržajem svoje poznate
knjige form ulirao Engels) ka shvaćanju razvitka socijalizma od
znanosti do utopije, u kojem u je u topijska otvorenost svijeta
ishodišna točka. Kako, m eđutim , ovdje želim s jedne strane raz­
m otriti i neke Blochove stavove koji nam m ogu pomoći u dis­
kusiji oko rasv jetljavanja ovog problem a, a s druge pak strane
nam jeravam ukazati na skriveni paradoks što leži u onom m i­
saonom obratu, dopustit ću sebi da ipak navedem jedan oveći
navod iz Blochova Tiibingenskog uvoda u filozofiju koji je u ne­
posrednoj vezi s našim problem om . To m jesto glasi:
»Ipak valja razlikovati utopističko i utopijsko: prvo se sa
mo neposredno a p strak tn o upušta u prilike da bi ih popravilo
naprosto iz glave; drugo svakako uzim a u račun i same prilike
izvana. Pri tom se, dakako, i samo utopističko kao apstraktno
koje zahvaća iznad zbilje ne treba sram iti pred nečim naprosto
em pirističkim koje sam o na drugi način apstraktno zahvaća is­
pod zbilje. K ritika utopijskoga može uslijediti samo s adekvat­
nog stajališta koje p relijetanje ne m jeri, a još m anje nadom je­
šta fakticističkim gmizanjem. »Nešto je utopija« — to je izraz
om alovažavanja u ustim a poslovnih ljudi koji sebe sm atraju
naročito pam etnim a. Ovo omalovažavanje svega i svačega io­
nako je postalo provincijsko, ili fraza garnirana strahom od bu­
dućnosti kao takve. Ipak, i upravo stoga, m oram o najtem eljiti­
12
je razlikovati ap straktne utopije od onih koje po staju k o n k re t­
ne.«1
Prije svega nešto o rečenom paradoksu.
Kad se naim e u Engelsovoj form ulaciji ono utopijsko ne bi
shvaćalo u sm islu utopističkog (a ono se shvaća upravo tako, bu­
dući da se ovdje im a u vidu tzv. utopijski, tj, utopistički socija­
lizam, prije svega Saint-Sim ona, Fouriera i Ovvena), onda bism o
mogli reći kako se upravo ovim »razvitkom socijalizm a od utopije
do znanosti« pogađa sam a bit stvari. D akako — a o tom e i jesi
r iječ — ukoliko'se pojam utopijskog ne shvati više u svom trad i­
cionalnom sm islu koji proizlazi iz određene, m etafizički koncipi­
rane filozofije historije, nego u svojem suvrem eno izborenom i
nanovo artikuliranom , može se reći najd u b lje spekulativnom ,
što ovdje znači povijesnom sm islu (a on je, poput o tu đ en ja i po-
stvarenja, p a r excellence spekulativno, dakle povijesno određe­
nje). Pri tom, naravno, valja p rije svega re sp ek tirati duboko
sm islenu i za poim anje ili dokučivanje sam e stvari b itn u i ne­
zaobilaznu razliku izm eđu historijskog i povijesnog (do koje je
prvi svojim povijesnim m išljenjem došao H egel).2
Za povijesno je m išljenje ono u topijsko ne sam o bitn i spiri-
tus m ovens svekolikog zbivanja čovjekova svijeta, nego upravo
njegova vlastita m ogućnost, pa prem a tom e i m ogućnost sam e
znanosti, dakle onaj tem elj i izvor koji om ogućuje da se uopće
zbiva tako nešto kao što je povijesno događanje. U tom sm islu
i razvitak od utopije do znanosti, bez obzira da li je riječ o so­
cijalizm u, društvu, zbilji, histo riji ili čovjeku sam om e, iskazivao
bi sasvim adekvatno onu spoznaju ili sam ospoznaju, sazrelu u
našoj suvrem enosti, koja nas upućuje na tem eljnu utopičnost
čovjekova povijesnog svijeta, u kojem u u-topos sačinjava ne sa­
mo njegovu drugu, m ak ar i b itn u dim enziju (što ju je Hegel,
pošto ju je otkrio i stavio na sam početak, zatim dijalektički
»zaokružio« pom oću sinteze, sadržane i p retpostavljene već u
samoj tezi), nego sam iskon i podrijetlo, vlastitu m ogućnost
svagda otvorena svijeta. Povijest se tako (a ne sam o socijalizam )
doista i realno zbiva uvijek iznova od u topije do znanosti, uko­
liko se i znanost ovdje shvati kao specifično svjesno-djelatno po­
tvrđivanje i sam oosvješćivanje ovog svog povijesnog tem elja ko­
ji otvara ili otkriva horizont njezine vlastite predm etnosti. (Pred-
m etnost ovdje i ne znači i nije ništa drugo do svagda specifičan,
historijski moguć odnos i način čovjekova kom uniciranja sa svo­

1) E rn st Bloch, T iibingenski uvod u filozofiju, N olit, B eograd 1966, str.

115.
2) Vidi o tom e pobliže još u našem član k u H egel — m e tafizik a ili r e v o ­
lu cija?, P ra x is 5—6/1970, str. 721—733.

13
 jim vlastitim svijetom u sm islu određenog »otkrivalaČkog p u to ­
vanja« u nepoznato).3
Posebna se znanost tu m eđutim kreće u jednom već otvore­
nom svijetu koji — prem da po svom utopičnom tem elju povi­
jestan — poprim a oblike gotove i svagda specifične historijske
danosti (ili »činjeničnosti«), pri čem u povijesna igra ovog m e­
đuodnosa može ići tako daleko da s horizonta ideja, misli i ak­
cija gotovo posve iščezne sam izvor i podrijetlo koji tom zbiva­
n ju podaruje životnost i bilo kakvu sm islenost. Na djelu je tada
m etafizika koja — polazeći ne više od one povijesnosti povijesno­
ga, nego od ove opredm ećene ljudske duhovne i m aterijalne sna­
ge kao puke danosti — »započinje« da od b itka po čemu tobože
sve jest, ne pitajući po čem u je i taj (proizvedeni) bitak moguć
Tu leži onda i bitno m etafizički k a rak ter znanosti koja — nasta­
vljajući na zatečeno i jednom već izboreno — im a iluziju da za­
počinje od sam e sebe u sferi »čiste znanstvenosti«. Tada narav­
no, u uvjetim a postvarenosti svijeta u cjelini, i sam a ta zna­
nost može preuzeti (sada već u svojoj biti ideološku) ulogu os­
novnog ili čak jedinog sm isla, cilja ili svrhe, namećući se svojom
apsolutnom dom inantnošću kao »svijet znanosti«. No, to je već
drugo pitanje, u koje ovdje ne možemo ulaziti.
Stoga za naš problem možemo ustvrditi:
1. T radicionalni koncept razvitka socijalizm a od utopije do
znanosti m išljen je iz onog horizonta, što bism o ga mogli naz­
vati historijsko-kronološkim , kojem u tem elju leži metafizičko-
-pozitivističko (i u tom sm islu povijesno-nekritičko) shvaćanje
evolutivno-genetičkog razvoja zbilje, čovjeka i njegove svijesti
po uzoru na darvinističku teoriju i perfekcionizam . U topijsko kao
utopističko shvaća se ovdje u sm islu s jedne strane nečeg nesa­
vršenog (bez refleksije o k rite riju onoga »savršenog«, pri čemu
je im plicite sam a znanost taj k rite rij!), što znači »nerealnog«,
»nedovoljno razvijenog«, »nezrelog«, »nižeg« stupnja u razvo­
ju i t.sl., a s druge strane u sm islu nečeg apstraktnog, postoje­
ćoj zbilji i njezinu »prirodnom« ili »normalnom« razvitku ne­
prim jerenog, tuđeg i onostranog, dakle u sm islu puke apstrak­
cije. Kao što nas i sam Bloch ovdje upućuje, taj stav dolazi do
izražaja u onoj poznatoj svakidašnjoj (naročito političkoj) izre­
ci: »To nem a veze sa stvarnošću!« Dakako da nas onda m ora

3) U tom je sm islu M arx i m ogao isk az ati svoju čuvenu m isao: »Mi poz­
n ajem o sam o je d n u je d in u znanost, znanost povijesti. P o v ije st se može p ro ­
m a tra ti s d v iju stra n a , ona se m ože p odijeliti u p ovijest p riro d e i p o vijest
ljudi. M eđutim , obje se stra n e n e m ogu o d v ajati; dokle lju d i eg zistiraju ,
u v je tu ju se u za jam n o p o v ijest p riro d e i p o v ijest ljudi. P o v ije st prirode, ta ­
kozvana p riro d n a znanost. . .« itd. — K. M arx — F. Engels, Die đeutsche
Ideologie, hrsg. von V. A d o ratsk ij, V erlag fiir L ite ra tu r u n d P olitik, Wien,
B erlin 1932, str. 554—555 — V idim o d ak le kako se u »takozvanoj priro d n o j
znanosti« k ris ta liz ira i p red m etn o o b lik u je ono što se naziva »povijest p r i­
rode« ko ja p rem a tom e n ije n išta drugo do povijesni odnos čovjeka sp ram
prirode.

14
zaintrigirati pitanje, šta je to ta »stvarnost«, šta ima veze sa stv ar­
nošću i u kojem se horizontu i dim enziji krije i kreće ta »prava«
veza itd.
Ta zbilja ili takozvana stvarnost postaje na taj način sam a
svoj kriterij u svom pukom pozitivitetu, čime sam u sebe zapra­
vo postavlja naglavce (što znači sam o jedno: da sebe izdvaja iz
povijesti i postaje nepovijesna, odnosno neživotna), budući da
je iz sebe »protjerala« čak i pitanje o vlastitoj m ogućnosti, da­
kle i sm islenosti i opravdanosti. K ako odbacuje i sam o p itan je o
tome šta ona nije ili još nije, i da li bi m ogla biti i drugačija
bar kao tendencija, pitanje koje bi je upućivalo na povijesnost
kao jedini k riterij ili m jeru kako njezine faktičke realnosti, ta­
ko i sam oprepoznatljivosti, bez čega se kreće u čistom vacuum u
i vodi u sam oništavilo, ona ne zna i ne može znati ni šta ona d o ­
ista jest, ni gdje jest, ni da li uopće nešto realno jest, ni kam o
se kreće. Je r ona je po svojoj biti procesualnost, a ne vječna
gotovost. Ono »nemati veze sa stvarnošću« može se tak o spram
takve zbilje na koncu ispostaviti kao onaj negativum koji je čak
(prem da u sebi ne sadrži čitavu istinu) i u svojoj n a je k strem n i­
joj negativnosti idejno-povijesno djelotvorniji od postojećeg sa­
mo (za)dovoljnog pozitiviteta koji je sam oga sebe podignuo na
rang jedinog i vrhovnog principa. U topijska dim enzija (kao jedna
od dim enzija) doista nem a veze sa stvarnošću koja je dostatna
sebi u pukom fakticitetu, ali (kao tem elj i iskon ovog svijeta)
ima veze s onim što bi taj fak ticitet još mogao i trebao da bude,
ukoliko želi da izbori i p otvrdi b a r neki sm isao ili povijesnu
opravdanost koja znači b a r toliko koliko otvorenost lju d sk e p e r­
spektive, što se ne bi stalno neposredno pretv arala u golu re tro
spektivu kao »pravac kretanja«. Hegel bi to form ulirao — teže­
ći ka podizanju realiteta na nivo povijesnosti — tako, da se po­
stojeće m ora legitim irati pred um om , kako bi zadobilo dignitet
zbiljskoga. Ovo pozivanje na um nost (bez obzira na njegovo m e­
tafizičko obojenje), ako se dobro prom isli po svom izvornom
poticaju, i nije n išta drugo do zahtjev na zbilju da dospije u
svoju bitnu u topijsku dim enziju koja je čini m ogućom u ono­
me što jest.4
2. Ako sada, u vezi s prethodno rečenim , stv ar okrenem o, on­
da možemo iskazati i drugu tezu, da naim e polazeći od znano­
sti kao znanosti nikada nećem o dospjeti do uto p ije i njezina o t­
vorenog horizonta, shvatim o li je i kao »apstraktnu« i kao »kon­
kretnu«. Jz horizonta znanosti u to p ija ili ono u topijsko ne sa­
mo da iščezava, nego je i nezamislivo, nem išljivo i nedokučivo,
jer tu »prelazimo« granicu, s onu stran u koje se »nalazi« baš ono
štp je u samom pojm u utopijskog im plicirano: nepostojeće! Ono
nije; i to za znanost nije. Je r utopijsko nije ni postojeće, ni da­

4) H egel je na m nogim m jestim a u svom d je lu dao za to dosta u p e č a tlji­

vih p rim jera, što je opet tem a za sebe.

15
no, ni faktičko, pa se kao takvo ne da znanstveno ni operaciona-
lizirati, ni instrum entalizirati, ni »verificirati«, je r je bilo kojoj
znanstvenoj m etodi (ili »modelu«) naprosto — neuhvatljivo i
nedohvatljivo. Ali to je granica znanosti, a ne utopije, je r m o­
gućnost znanosti dopire do onoga graničnog pitan ja koje nikada
nije bilo i više ne može biti njezin vlastiti »predmet«. Ona tu
graniči s filozofijom, a obje zajedno sa svojim povijesno-utopij-
skim podrijetlom (a to se odnosi i na um jetnost). Ovdje se zna­
nost susreće s »iščeznućem« svog vlastitog predm etnog područ­
ja. Tek kada ili ako do toga stigne, postavlja joj se pitanje o
sm islu onoga što radi i čem u to radi, čim e je već na djelu ne sa­
mo pitanje nego i otvaranje i otpočinjanje jednog novog toka:
u ovom se posljednjem »dnu« »bezdanu« ili »provaliji« zbiva —
povijesno vrijem e. Više se n išta u tom otkrivenom u-toposu ne
da »m jeriti«, »prem jeravati« i »izračunavati«, je r tu svaki kal-
kil zakazuje, budući da sm o tada sami sa sobom u svom vlasti­
tom lju d sko m vrem enu, koje nem a ni početka ni kraja, jer je
ono sam o uvijek iznova i sam taj početak i sam kraj. Na djelu
je ljudska odluka, ono »treba da« kao sam život u punoći svoje
životnosti. Tu je vitalitet neposredno suočen s onim iskonskim i
istinskim N išta kao potvrđenjem vlastite m ogućnosti ili nemo­
gućnosti, odakle proistječe velika avantura ili riziko onoga: biti
čovjek ili usuditi se to pokušati. Život se ljudski tako uvijek iz
nova iskazuje kao uspio ili neuspio pokušaj ili iskušavanje.
3. Da li na taj način otpada svaki sm isao navedenog obrata,
iskazanog form ulacijom »od znanosti do utopije«? Nipošto. Jer
stvar ipak stoji drugačije. Upravo ovaj m isaoni obrat, naime,
koji težište stavlja na ono utopijsko i svoje polazište nalazi u
utopiji, približava nas p ro d iran ju do same biti povijesnoga, i
na toj novoj izborenoj pretpostavci (nazovimo je za sada samo:
m etodičkom ), i bitno novom osvjetljenju tek sada omogućuje
preispitivanje pravog sm isla onog stava o razvitku socijalizma
od utopije do znanosti. Tek onda, naim e, kad je pojam utopij­
skoga — prije svega zaslugom Blocha ,— zadobio, da tako ka­
žemo, dignitet (prem da još uvijek od m nogih osporavan, što je
razum ljivo) istinske sm islenosti svoje teorijsko-filozofske, a ti­
me i praktičke prim jerenosti i tzv. »metodičke upotrebljivosti«,
tim e što se, ako već ništa drugo, njim e iskazala jedna od mogu­
ćih b itnih dim enzija povijesnog zbivanja (a da se apriori ne ba­
ca u »ropotarnicu« dosadašnje historije), a tim e i same zbilje,
postalo je m oguće učiniti i jedan korak dalje u prom išljanju
samog tem elja povijesti, tj. njezina bitno utopijskoga karaktera.
Preispitivanje o kojem u je riječ, a što ga je svojim djelom inici­
rao Bloch, odvodi nas tako u tom produktivnom dijalogu s njim
i dalje od sam og Blochova postavljanja pitanja, odnosno hori­
zonta u kojem u se kreće i do kojega dospijeva njegova misao
utopijskog. Da bism o to pokušali pokazati, vratit ćemo se na na­
prijed navedeni Blochov stav koji za ovo razm atranje može biti
instruktivan.
16
 Usprkos tom e što ti Blochovi stavovi im aju, da tako kaže­
mo, propedeutički k a rak ter za moguće (sažeto) približavanje k
razum ijevanju osnovnih određenja i sam og novog sm isla pojm a
utopijskog, s intencijom da utopijsko stekne svoje »pravo gra­
đanstva«, ipak je i sam a distinkcija izm eđu utopističkog i u to ­
pijskog opterećena ovdje još uvijek onim nanosom što leži na
tradicionalnom shvaćanju i određenju utopijskog kao utopistič­
koga (dakle u sm islu pukog utopizm a). Jer, iz sam e Blochove
form ulacije i pobližeg o b jašnjenja navedene razlike proizlazi da
se i utopijsko poput utopističkog svelo na rang čiste refleksije,
koja osim toga ne nadilazi horizont puko socijalnog. U topijsko
tako ostaje ili zastaje sam o na nivou socijalne svijesti, čim e m u
se s jedne strane podrezuje njegovo bitno, upravo najd u b lje
povijesno značenje, a s druge se strane gubi ili rasplinjava n je ­
gov prim arno revolucionarni k a rak ter koji bi zadirao i dublje
»pod koru« i ispod površine socijalnog sloja.
Ako se naim e kaže, da se utopističko neposredno ap strak tn o
upušta u prilike da bi ih popravilo n aprosto iz glave (što je poz­
nata kvalifikacija starog utopijskog socijalizm a), a utopijsko
svakako uzim a u račun i sam e prilike izvana, onda nam se či­
ni da je tim e podrezana povijesna dim enzija utopijskog, a ostalo
se na razini svakidašnjeg rezoniranja sa stanovišta onoga što se
tradicionalno (kao i ovdje) im enuje utopističkim . Na taj bi se
način ova razlika utopističkog i utopijskog sam im svojim pos­
tavljenjem već kao polazna točka pokazala i kao m etodološki
prom ašaj u bitnom e. Ta je razlika naim e m oguća sam o sa sta ­
novišta koje n ju sam u nadilazi, je r se sm isao utopijskog ne m o­
že tražiti u svom m ogućem korelatu koji ga sam o negativno su-
određuje (a upravo to se ovdje čini, i u tom e bi m ogao b iti de-
valviran sam pojam u topijskog). Ako naim e slijedim o Blochovu
misao, onda valja reći nešto upravo suprotno: utop ijsk o ne za­
hvaća ni iznad, ni ispod zbilje, i ova k a rak teristik a utopističkog
sa svoje ga strane nim alo ne osvjetljava, a još m anje uzim a u
račun bilo kakve prilike izvana, budući da upravo o b ratn o i sa­
m a ta zbilja i te prilike izvana, da bi uopće bile nešto istinski
realno (a ne puko tu m aran je iz praznoga u p razno), m oraju
»uzeti u račun« ono utopijsko koje ih om ogućuje, otvara i uvo­
di u horizont povijesnoga, da bi po njem u uopće imale*ili zado­
bile neki određeni sm isao (tendenciju ili pravac k re ta n ja ). Bez
utopijske dimenzije — a to sada nije sam o jedna od dim enzija,
nego sam tem elj povijesnoga i njegova m ogućnost — bilo ko­
ja zbilja: prošla, sadašnja, postojeća, faktička, ova i ona, ili bu­
duća bila bi ne samo puko vegetiranje na pretpostavci golog živo­
tinjskog sam oodržanja (kao što se to zbiva u građanskom svi­
jetu na pretpostavci političke ekonom ije), nego i totaln a besm i­
slenost života bez duha, što je sam oj ljudskoj prirodi bitno ne­
prim jereno i kao takvo neizdrživo. Je r se i sam a životnost čov­
jekova života u svojoj najdubljoj srži, da bi uopće bila, zbiva
kao povijesna. To je ono što se onda ni m isaono ne može i ne
2 PRAXIS
17
sm ije zaobići, ukoliko se želi govoriti o čovjeku i njegovu svi­
jetu. Životnost je ovdje — kao već čovjekova — identična s po-
vijesnošću i nem a druge, pa ako je riječ o »sudbini«, onda je čov­
jekova iskonska sudbina da jest, da živi, da bude i da treba da bu
de povijesno biće. Biti pak povijesno biće, znači b iti utopijsko
biće, dakle svagda ono otvoreno drugačije nego što naprosto jest,
stoga je i m išljenje moguće kao drugačije m išljenje, a nije goli
m ehanizam nekakve »prirodne« ili »samonikle« svijesti. Samo
kao povijesno biće čovjek jest, potvrđuje sebe da jest i misli, jer
je b itno slobodan. U topičnost je iskonsko povijesno »pomaknu-
će« čovjeka iz ap strak tn e fiksiranosti u bitk u spram onoga Ni­
šta u odnos prem a sebi i svojem vlastitom svijetu; ona je sama
m ogućnost odnosa kao odnosa. Samo u povijesnoj igri onoga Ni­
šta i b itk a m oguće je tako nešto kao odnos (odnošenje).5 Po bit­
ku ili iz bitk a sam oga nem a odnosa, je r ne bi bilo još ničega,
stoga utopičnost povijesnoga (svijeta, zbilje, historije, društva)
om ogućuje (»proizvodi«, »uspostavlja«) i sam bitak. Bitak je
svagda već b ita k tog u povijest otvorenog i uvedenog (ljudskog)
svijeta i njegova postojanja.
Zato se i ovo insistiranje na najtem eljitijem razlikovanju ap­
stra k tn e utopije od onih koje postaju konkretne čini u tom sm i­
slu problem atičnim . Je r ova je konkrecija m išljena također još
uvijek iz horizonta socijalne zbilje i života, i sam o u tom hori­
zontu im a kako svoje sjedište, tako i opravdanje, ali tim e dola­
zimo u opasnost iskazivanja nečega što je sam om sm islu uto p ij­
skoga kao izvora povijesne m ogućnosti ne sam o neprim jereno
hego upravo suprotno, dakle ono što nju gotovo anulira ili posve
ugašava. Možemo odm ah kazati: Ne postoji, ili bolje reći nije uo­
pće m oguće tako nešto poput — »realizirane utopije«, budući da
to ostaje contradictio in adiecto, pa ako se u toj razlici između
ap strak tn ih i konkretnih u topija (dakle, iskazano čak i u plura­
lu!) konkretnom utopijom sm jera na m ogućnost njezine bilo ka­
kve realizacije (u onom e »izvana«), i ta realizacija sam im time tre­
ba ovdje da igra ulogu kriterija njezine konkretnosti, onda eo ip­
so napuštam o horizont povijesnoga i upadam o u ono puko histo­
rijsko, u kojem u je utopijsko za volju jedne gotove (»realizira­

5) U to m sm islu kaže M arx : »G dje postoji odnos, tu on postoji za mene,

živ o tin ja se ne* »odnosi« n i sp ram čega i uopće se ne odnosi. Za živ o tin ju ne
p o sto ji n je zin odnos sp ram d ru g ih kao odnos. S v ije st je dakle otpočetka
već d ru š tv e n i proizvod i o staje to dokle god lju d i postoje.« — Die deutsche
Ideologic, ibid, str. 20.
H egel to isto isk az u je n a d ru g i n ač in : »U istinu ono prvo p riro d n o je ­
d in stv o kao egzistencija n ije sta n je n e k riv n je , nego sirovosti, požude, div -
lja š tv a uopće. Ž iv o tin ja n ije d o b ra i n ije zla; čovjek je m eđutim u živ o tin j­
skom s ta n ju d iv lji, on je zao, on. je kako ne treba da bude. K ako je on od
priro d e , je s t k ako ne tre b a da bu d e; nego ono što on jest, tre b a da bude
pom oću duha, pom oću zn a n ja i h tije n ja onoga što je pravo.« — Vorlesungen
tiber die Philosophie der Religion J , S u h rk am p V eri. F ra n k f u rt/M ain 1969.
str. 264—65.

18
 ne«) historijsko-socijalne stru k tu re ili danosti posve ugašeno.
Suprotno tome m eđutim , povijesno kao utopijsko, dakle upravo
kao ono što još nije (koje se kao takvo svagda već realno zbiva
u sam om tem elju svijeta) uvijek iznova u ovom historijskom ,
historijski već postalom i proizvedenom fakticitetu drži otvore­
nom njegovu vlastitu dim enziju m ogućnosti i budućnosti, je r mu
ne dopušta da naprosto bude i tako se ukoči poput samoniklo-
sti (N aturw iichsigkeit), sam odovoljnosti, zatvorenosti i zaklju-
čenosti, i tim e je istovrem eno najd u b lji kriterij historijskog i
njegove određene, postale, dakle realizirane zbilje baš po tom e
što toj zbilji u njezinoj realiziranoj konkretnosti •— nedostaje!
Naravno da Bloch sve to vrlo jasno vidi, sam o što m u ono,
što ćemo sada navesti u potvrdu njegova uviđanja sam e stvari,
odudara od prethodnih stavova (i protivurječi im ), što sm o ih
pokušali kritički rasvijetliti, kad on sam kaže:
»Upravo suprotno, savjesno utopijsko znanje pobija i ravna
postojeće ukoliko je zapalo u zlo, u nehum anost, dapače, ono
tek pruža kriterij za m jerenje takvog fakticiteta, pa čak i o d stu ­
panja od pravilnoga. Ono p rije svega pred stav lja im anentnu
m jeru, m jeru ideja koje su tom fakticitetu zvonile i učile ga u
kolijevci prije ovog odstupanja, i koje će se pred njim svakako
još izvoditi i iznositi.«8
Štaviše, Bloch ide konsekventno tom linijom još i dalje, kada
parafrazirajući Hegela naglašava:
»U svakom slučaju, ukoliko u topijski hum anizam nem a ni
šta zajedničkog s postojećim svijetom , tada se može reći: utoli­
ko gore po ovo postojeće, ukoliko nepokolebljivije i plodonosni­
je m išljenje sm jera na ono pravo.«7
Upravo zato m eđutim , ostajući dosljedni rečenom i ovdje n a ­
vedenom, m ora se uvidjeti ne sam o da utopijsko nije n išta em ­
pirijsko, nego da su m u baš zbog toga bitno n eprim jerena od­
ređenja konkretnog i apstraktnog (kao što nem a konkretnog i
apstraktnog otuđenja ili postv aren ja), je r nas tako nešto poput
pojmova »apstraktnih« i »konkretnih« u to p ija odvodi od same
biti stvari. Utopijsko nije ni ap strak tn o ni konkretno, je r je to
hegelovski rečeno ono N išta kao m ogućnost da uopiće nešto- jest
(da jest i apstraktni i konkretni b itak kao p rodukti ili produci­
ranje).8 Ono je otvoreni horizont mogućeg, u kojem i po kojem u

6) Ibid, str. 117.

7) Ibid, str. 116.
8) V idi: G. W. F. Hegel, D ifferenz des F ic h te ’schen u n d S chellin g ’schen
S ystem s d e r Philosophic, F. M einer V eri., H am b u rg 1962, str. 14. — N ešto d a ­
lje na str. 16 isk azu je H egel ovu u to p ijsk u m isa«: »Ono ap so lu tn o je noć i
svjetlo m lađe od nje, a razlik a obojega, kao i p ro iz laže n je sv je tla iz noći
a p so lu tn a d iferen cija, — ono N išta kao prvo, iz čega je proizašao sav b itak ,
sva m nogovrsnost konačnoga.« . ,
U opće je ono n a jd u b lje u H egela, sam početak nje g o v a filo zo firan ja, is­
tinsko utopijsko m išljenje. To bi v aljalo još pokazati, je r je u p ra v o u to ­
m e H egelova veličina!

19
sve što jest tek p ostaje realno nešto i tim e dobiva svoj određeni
sm isao. U topijsko je tako otvoreni bezdan postojećeg, dakle
faktičke zbilje, u kojem u se svagda iznova kroji njezina sudbi­
na da bude ili ne bude, ovo ili ono, po principu onoga što još
nije, i što sam a zbilja još nije. Je r je u sam om tem elju onoga
što jest (kao zbivanja, bivanja ili postajan ja nečim ) sadržano
kao za nj bitno konstitutivno da jest tim e što još nije. Utopij­
ska »dimenzija« održava zbilju u onom e što ona jest i što postaje
sam o tim e što je stalno stavlja u pitanje po principu njezine vla­
stite m ogućnosti i budućnosti. Zato Bloch tu pogađa pravu stvar
kad kaže:
»Bez dim enzije budućnosti koju je moguće m isliti kao ade­
kvatnu, koja o staje sposobna da aktivira, ionako nijedna egzis­
tencija ne može dugo izdržati.«9
Pri svem u tome, dakle, bit zbilje nazire se (upravo po njezi­
nim »napuklinama« i »neuspjelostima« p onajprije) ili nastupa
u onom e što ona kao takva više nije ili još nije, čime se poka­
zuje ne sam o njezina procesualnost, nedohvatljiva za bilo kakav
ontološko-m etafizički (ili m ožda sociološki) kategorijalni apa­
ra t ili in stru m e n tarij,10 nego je ona svagda ono više, ili drugo, ili
drugačije nego što jest, dakle istovrem eno je s onu stranu sebe
sam e, a to znači u onom u-toposu što se zbiva, otvara (napr. u
revoluciji) ili prekriva (napr. na pretpostavci postvarenja) u sa­
m om njezinu tem elju, po kojem u ona jest kao nešto moguće.
Stoga zbilja, govoreći s Hegelom, jest i postaje konkretna zbi­
lja sam o pom oću svoje prekoračene granice koja se zna kao ta­
kva, a to prekorači van je ili transcendiranje i nije n išta drugo do
stalni do d ir s poviješću povijesnoga i njegovo djelatno-m isaono
p otvrđivanje i iskušavanje kao pravog tem elja čovjekova svije­
ta.
Taj svijet naim e od svog iskona, ili ako hoćemo: od svog po­
četka koji je ovdje i sada uvijek iznova na djelu, započinje, na­
staje, odjelovljuje se, potvrđuje se i otkriva onime što on (još)
nije, i to je njegova jedina bitna dim enzija kojom uspijeva da

9) Ibid, s tr. 117 — B u d u ćn o st je p ak m oguće m isliti »kao ad ek v atn u «

sam o po m je ri povijesnog (lju d sk o g ) vrem en a, što je opet veliki i po našem
m išlje n ju još u v ije k dosada otv o ren i problem za su v rem e n u misao, k o ja još
n ije u s p je la izići n a k ra j s n jim , m ožda u p rav o zato što n ije u v id jela b itno
u to p ijsk i k a ra k te r tog vrem en a, te se svaki d ru g i p ris tu p tom p roblem u
s taln o isk az u je k ao p ro m a ša j. No, o tom e će b iti riječi na drugom e m jestu.
10) O tom e J lirg e n H ab erm a s piše slijedeće: »Čovjekov svijet« n e n a ­
m eće se n a d isk u siju u sm islu nekog a p a ra ta k a te g o rija ili egzisten cijaln a,
nego k ao u re đ e n je k o n k retn o g d ru štv en o g odnosa života, u n u ta r kojega
lju d i m o ra ju s ao b raća ti n e više kao ono što oni jesu, nego n ap ro tiv kao
ono što oni n isu ; d ru š tv o je stalno, već d ru štv o koje m o ra d a bude d ru g ači­
je.« — T h e o rie u n d P ra x is, L u c h te rh a n d V eri., N euw ied am R hein 1963.,
str. 177.
V alja d o d ati k ako već sam po jam procesualnosti (a d a se ne govori o
p o v ijesn o sti) im p lic ira ono »drugo i drugačije«, a d ru štv o je proces a ne
n ek a » stru k tu ra « (što je inače tipično m etafizička k ateg o rija!).

20
 se održi u svom bitku, na kojem onda — pošto ga je izdvojila
(to jest: apstrahirala i hipostazirala) iz životne i životvorne cje­
line povijesnoga događanja u kojem je pro-izveden — ne-povi-
jesno ili anti-povijesno isključivo in sistira svaka m etafizika ili
ontologija, uvijek iznova (o čemu je opširnije bilo govora u m o­
jem korčulanskom referatu 1970. god.).11 Ovdje m ožemo sam o do­
dati (a to bi trebalo posebno pokazati i tem eljitije izvesti na d ru ­
gom m jestu), da je stoga i Blochova pozicija, odnosno sam o
•određenje jedne »ontologije još-ne-bitka« u n u trašn je protivu-
rječno i pojm u utopijskoga bitno neprim jereno, ukoliko se n a ­
ime ono utopijsko shvati kao povijesna m ogućnost b itk a sam oga
u procesu njegova historijskog proizvođenja, uspostavljanja, os­
m išljavanja i specifičnog predm etnog pojavljivanja u vidu onog
realnog »jest«. Zato je već u Hegela bitak (S ein), nipošto slu­
čajno ili proizvoljno nego nužno, m išljen u realnom povijesnom
procesu kao tu bitak (Da-sein) u svojoj neposrednosti, da bi kao
produkti ili produciranje (u svojoj dvoznačnosti: i kao »goto­
vo«, proizvedeno, postojeće biće i kao proces njegova postaja-
nja!) uopće bio, i to pom oću ne-bitka (onoga N išta, N ichts ili
Nicht-Sein) ili još-ne-bitka kao njegove m ogućnosti. Ta (povije­
sna ili u-topična) m ogućnost nadilazi sferu ontologije kao o n to ­
logije tim e što ju ona upravo om ogućuje (čim e m ogućnost ni­
je više ili p restaje da bude jedna od ontoloških kategorija m o­
daliteta bića), tj. otvara područje njezine vlastite predm etnosti
(da biće ili nešto uopće bude ili je st). U okviru toga, m ogućno­
šću već otvorenog, ontološkog predm etnog p o d ru čja više se ne
može dobiti odgovor na pitan je po čem u biće (ili nešto) jest,
nego samo da ono tu nekako već jest i kako jest, budući da ono
»po čemu« kao p itan je m ogućnosti svega što jest stoji s onu
stranu ontologije koja (su p ro tn o Hegelu!) gotovo ili proizvede­
no, u čovjekov svijet već uvedeno biće kao takvo neposredno di­
že na rang bitka (ili je bitak »suma« bića, svega što je s t) u za­
tvorenom krugu već unap rijed gotova i bitn o dovršena svijeta.
A taj i takav (onto-teo-loški ili m etafizički) svijet nije više ili
nije još povijesni svijet (i nem a upravo kao takav nikakve šan ­
se da to postane), po principu u topijske otvorenosti onom e što
još nije, ali bi trebalo i zato moglo da bude (K ant: Ti možeš, je r
treba da!) kao svagda bitni novum , nego je taj m etafizički kon­
cipirani, iskušavani i življeni svijet u najboljem slučaju a p strak ­
tna vječnost tra ja n ja ili k re ta n ja istoga.
S takvim pojm om vječnosti obračunao je već Hegel sa sta­
novišta povijesnosti povijesnoga, i to toliko duboko i tem eljito
da se taj obračun može sm atrati m isaono epohalnim , te ćemo
ga ovdje navesti. To je m jesto iz njegove Jenaer Realphilosophic
(1805-6), koje do sada nism o našli da se itko na nj pozvao ili ga

^ 3 3n l V idi: H egel — M etafizika ili rev o lu cija?, P ra x is 5—6/1970, str. 721—

21
 citirao u novijoj (a vjerojatno još m anje u sta rijo j) filozofskoj
lite ratu ri kao relevantno za sam u bit stvari:
»Filozofija se ospoljuje samoj sebi i stiže k svom početku,
neposrednoj svijesti koja je upravo ono razdvojeno. Ona je tako
čovjek uopće; pa kao što je točka čovjeka, jest i svijet, a kao
što on jest, jest i čovjek: jedan udarac stvari ih oboje. Šta je
bilo prije tog vrem ena? ono drugo od vremena, ne neko drugo
vrijem e, nego vječnost, m isao vremena. Time je pitanje ukinuto;
je r ono m isli neko drugo vrijem e. Ali tako je vječnost sam a u
vrem enu; ona je ono prije vrem ena, dakle sam a prošlost: ono je
bilo, apsolutno bilo: ono nije.«ts
Nema dakle nečeg takvog što bi kao drugo vrijem e bilo ili
jest prije ili izvan povijesnog vremena, a da ne bi bilo mišljeno
ili djelatno iskušavano i življeno već ili tek iz tog vrem ena koje
je jedino realno vrijem e. Time povijesno vrijem e — koje se ov­
dje pojavljuje i jest već na djelu kao ono buduće — omogućuje i
sam o m išljenje vrem ena (ili pak njegovu puku predstavu u vidu
golog bezobličnog trajan ja , što je Hegel naziva »vrijeme bez is
punjenja« poput prazne ljuske) kao vječnosti, tek kad je to po­
vijesno vrijem e već bilo na djelu, i na taj način ovu vječnost
kao puku misao vremena post festum ostavlja za sobom u obli­
ku apsolutne prošlosti. Tako se i m etafizika koja uvijek iznova
»započinje« od svog pred-povijesno ili izvan-povijesno koncipi­
ranog »bitka« već u svom ishodištu iskazuje i potvrđuje kao —
prošlost, te upravo zato nikako ne može da iziđe na kraj s odno­
som b itk a i vrem ena, je r iz svoje bitne fiksiranosti na prošlost
nikada ne može stići ni na sam prag budućnosti. Zato što nikad
nije bila povijesna i povijesno utem eljena, može ona budućnost
u najboljem slučaju shvatiti kao »progres u beskonačnost« (što
ga je, kao što je poznato, Hegel nazvao »tam na ili loša besko­
načnost« upravo zato, što se njom e m isli a pstraktno kretanje, u
kojem se nikada nije bilo na djelu realnog povijesnog »prekora-
čivanja granice« sada i ovdje), ili pak kao čistu prolaznost (Ver-
ganglichkeit), odnosno puko trajan je (u vječnosti).
K ada pak Hegel govori o jednom udarcu koji stvara i čovje­
ka i svijet (čim e je već iskazano da čovjek jest njegov svijet i
svijet jest čovjekov svijet kao proces proizvođenja i uspostavlja­
n ja povijesnog odnosa, po kojem su i jedan i drugi mogući kao
realno n e što ),13 onda je ovdje na djelu ono utopijsko kao povi­

12) G. W. F. H egel, Jenaer R ealphilosophie, F elix M einer V eri. H am burg

1967, s tr. 273. — U vezi s p red sta v o m o » stv ara n ju svijeta« (p riro d e i čov­
je k a ) M arx govori o »generatio aequivoca« — V idi: Rani radovi, Z agreb
1953, str. 236—7.
13) O vaj odnos čovjeka i s v ije ta kao već njegova, čim e je naznačena i
m ogućnost ili »medium « toga odnosa, bez čega se ni čovjek ni s v ije t n e bi
m ogli realn o n i m isliti, te bi ostali p u k e ap stra k cije , koncizno je fo rm u lirao
H egel u svojoj Fenom enologiji duha n a ovaj način:
- »P rem a tom e o tp a d a b itak , ko ji bi bio po sebi i za sebe i koji bi treb ao
sa č in ja v a ti je d n u , i to opću s tra n u nekoga zakona. In d iv id u a lite t je ono.

22
 jesni čin p a r excellence.” N jim e se tek otvara povijesni svijet
(»svjetska povijest«) i dim enzija povijesnosti povijesnoga koja
se otada zbiva kao realno događanje svijeta i čovjeka u njem u.
Dok dakle ova utopičnost povijesnog vrem ena s jedne strane
ukida vječnost kao apsolutnu prošlost ili ono što n aprosto nije,
dotle s druge strane istovrem eno ukida puko h istorijsko vrije­
me (koje bism o mogli odrediti kao »vrijeme bitka« ili kronolo­
gije) što se odvija linearno poput fizikalnog ili prirodnog, sat­
nog vremena (U hrzeit), u kojem u se zbiva vrlo m alo ili gotovo
ništa povijesnog ili ljudski relevantnog.
Stoga bism o mogli kazati da se povijesno-utopijsko vrijem e
stalno iznova u vidu »proboja« ili »prekida« (re-evolucija) po­
put vertikale izdiže nad h istorijskim vrem enom kao horizonta­
lom i predstavlja njegovu negaciju (ukidanje, usm jerenje, b itnu
tendenciju kretanja, osm išljavanje, sam oprepoznavanje). To je
vrijem e zaustavljeni lju d ski trenutak sabranosti i sažim anja p u ­
noće i bogatstva povijesno izborenog sadržaja, oblikovane senzi­
bilnosti i fantazije, u čem u čovjek i njegov svijet zb iljski jesu iz
svog vlastitog i autentičnog u-toposa kao neponovljivosti. Ovdje
svoj bitno zajednički nepresušni izvor im a ono što se naziva
(um jetničkim , filozofskim , znanstvenim , revolucionarnim ) stva­
ralaštvom .
I sam a postojeća zbilja kao postojeća p redstavlja takvu j e ­
dnu »horizontalu«, kojoj ono utopijsko, ne sam o u liku filozof­
ske (ili um jetničke itd.) svijesti ili sam osvijesti, nego i kao sva­
kidašnja ljudska upitnost, kao poticaj na razm išljanje, kao iz­
vor odluke na autentičan život i borbu za njega, kao neugasiva
i neukrotiva vitalnost čovjekova, poput vertikale p ro b ija i p re ­
kida sam ozadovoljnu i sam orazum ljivu uspavanost u postignu­
tom (u onom e što već jest ili je bilo), onaj drijem ež ljudskoga
što je unaprijed pristao na sve, pa onda konsekventno tom e i na
antihum ane uvjete i čine života, ako se »ugodno« u n jim a sm je­
stio i osjeća, a on se tako gotovo svagda osjeća. U topijsko tako
neprekidno stavlja postojeću zbilju »u nepriliku« sa sam om so­
bom i s njezina je stanovišta »uznem iravajuće« u bitnom e, budu-

što je njegov s v ije t kao njegov; on sam je ste k ru g svoga d je lo v a n ja , u k o ­

jem u se prikazao kao zbiljnost, i u p ra v o je d in stv o posto jećeg a i n a p r a v lje ­
noga b itk a : jedinstvo, k o je m u se s tra n e n e ra s p a d a ju k ao u pred o d žb i p s i­
hologijskog zakona n a svijet, k o ji postoji po sebi, i n a in d iv id u a lite t, ko ji
postoji za sebe; ili ako se sv ak a za sebe ta k o ra z m o tri, o nda za n jih n em a
nužnosti i zakona n jih o v a m eđusobnog odnosa« — G. W. F. H egel, F en o m e­
nologija d uha, K u ltu ra , Z ag reb 1955, s tr. 172.
U tom sm islu k asn ije M arx kaže: » P rije svega tre b a izbjeći d a se » d ru ­
štvo« ponovo fik sira kao a p s tra k c ija n a s u p ro t in d iv id u u m u . In d iv id u u m
je st d ru štv en o biće . . . Čovjek, to je njegov sv ije t, d ru štv o , d ržav a. . . itd.«
— R an i radovi, ibid, str.. 230.
14) H egel to isk azu je ovako: »U niverzum je ta k o nep o sred n o slobodan
od duha, ali m u se m o ra v ra titi, ili šta više njeg o v je čin, to k re ta n je ; on
(duh, M. K .) im a da sebi u sp o stav i je d in stv o , isto ta k o i u o blik u n ep o ­
srednosti. On je sv je tsk a povijest.« — Ibid, str. 273.

23
ći da po prirodi sam e stvari sve što je novo »smeta« okoštalom
i m ehaniziranom , uhodanom pozitivitetu, s pretpostavke kojega
nije i ne može biti vidljivo da on i svoj vlastiti »bitak« ima za­
hvaliti upravo tom utopičnom novum u, što m u se nezaustavljivo
i neotklonivo stalno zbiva u tem elju.
Stoga bitni sm isao svekolikog filozofiranja (ako je riječ o
filozofiji, a nije i ne može biti riječ samo o njoj, nego o našem
životu) u našoj suvrem enosti vidim u tom e da se drži budnom
svijest o utopijskom karak teru povijesnoga, pa prem a tome i
sam e zbilje, koja tek na taj način ima šanse da se djelatno os­
m isli i pretvori u autentični, po čovjeku tek izboreni i proizve
deni ljudski zavičaj, na koji se ne bism o više (diluvijalno) po­
zivali sa stanovišta biologije ili čak — zoologije! Jer čovjeko\
je svijet, čovjekova je zbilja i čovjekova priroda svagda ono dru­
go i drugačije nego što naprosto jest, te je »istrajavanje« u svom
biću kao lju d sko m (a ne životinjskom ) ne puka adaptacija na
postojeće (koja, doduše, u ovim otuđenim ljudskim odnosima
današnjeg svijeta i sam a predstavlja svojevrsni problem !), nego
»izlaženje« iz sebe (izuzim anje iz, ex-statičnost, u-topičnost bića
da bi se sam osvojno bilo s drugim ), pa se pozivanje na bilo ka­
kvu pripadnost ovom pukom »jest« (bilo to: narod, nacija, kla­
sa, p a rtija, sloj, društvena grupa, organizacija, institucija, pro­
fesija, položaj, funkcija, bogatstvo, lokalitet ili pjevačko dru­
štvo i t. si.) kao principu i m jeri ljudskoga sm isla i opravdano­
sti svoje egzistencije po svojoj bitnoj m etafizičnosti uvijek iz­
nova pokazuje, iskazuje i na kraju krajeva ispostavlja kao povi­
jesni, što znači ljudski prom ašaj i životno razočaranje.
Izgubljenost u postojećem za volju postojećega ( = golog sa ­
m oodržanja), bez obzira kako se ona m anifestirala (a naroči­
to u svojim degutantnim i antihum anim oblicima koji izaziva­
ju gađenje i sam ogađenje), nije naravno i ne može biti čovjeko­
va veličina. N ajm anje pak, ako s tog stanovišta želimo još i —
filozofirati (ili »umjetnički« stvarati)!

24
 DVOSMISLENOST UTOPIJE

Mihailo Đurić

B eograd

Im e i pojam utopije bili su sve do nedavna na vrlo rđavom

glasu. Možda bi čak trebalo reći: tako rđavom da gori nije m o­
gao biti. Ne sam o da se gledalo s visine na utop iju , ne sam o da
se potcenjivao njen značaj i izvrgavala ruglu njena dostignuća,
već se, štaviše, osporavala svaka vrednost fenom enu utopijskog
kao takvom . U tom e su, naravno, prednjačili b iro k ratsk i i tehno-
kratski krugovi svih v rsta i položaja, dajući osnovni to n svako­
dnevnoj upotrebi jezika, m ada bitno drukčije nije bilo ni u aka­
dem skom svetu. N epoverenje prem a uto p iji kao posebnom ob­
liku svesti i nezadovoljstvo konretnim prim erim a u to p ije kao
književnog roda bili su tako širokih razm era da su predstavnici
najrazličitijih filozofskih i političkih pravaca i uverenja često
zaboravljali na m eđusobne razlike i razm irice združeni u borbi
protiv istog zajedničkog neprijatelja. Koliko još do juče, m nogi
naši obrazovani, a još više m nogi naši poluobrazovani sugrađani
i savrem enici bili su načisto s tim da u to p ija ne otvara nikakve
nove perspektive, da na njenim izvorim a nem a ni prave svežine
ni pravog okrepljenja pošto su se p rethodno svi oni odnekud slo­
žili u tom e da je u topijska svest beznadežno zaokupljena nestvar­
nim m aštanjem i neostvarljivim očekivanjim a. Gotovo da niko
nije imao razum evanja za n asto jan ja utopijskog karak tera, za u to ­
piju kao određeno duhovno nastrojenje, kao određen pravac sve­
sti, kao određen način m išljenja, a kam oli sprem nosti da otvo­
reno i bez predrasuda pogleda u njeno lice ili da se založi za
ostvarenje nekog od njenih m nogobrojnih program skih ciljeva
Ne bi se nimalo preteralo ako bi se reklo da je sve do nedavna
reč »utopija« im ala prevashodno pogrdno značenje, tako da je
oznaka »utopist« bila m altene najteža optužba koja se mogla
baciti u lice protivniku.
Danas stvari stoje sasvim drukčije nego što bi se očekivalo
s obzirom na ovu dugotrajnu praksu. Nema nikakve sum nje da
25
 je u toku poslednjih nekoliko godina utopija doživela pravu,
potpunu rehabilitaciju, da je pozitivna ocena utopije tako reći
pred našim očim a naglo i neočekivano potisnula i zamenila nega­
tivnu. Toliko je danas iz osnova prom enjen stav prem a utopiji
toliko je utopija danas svugde u m odi, toliko se svi opijaju i odu­
ševljavaju njom e, da je gotovo potpuno izbledeo svaki trag neka­
dašnjeg nepoverenja prem a njoj, nekadašnjeg sum njičenja n je­
nih n a sto ja n ja i om alovažavanja njenih rezultata. Danas se svu­
gde i na svakom koraku susrećem o s m otivim a utopijskog sadr­
žaja, danas je oživelo ne sam o teorijsko, već i praktičko intereso-
vanje za utopiju, danas se čak i živi i deluje u ime utopije, a ne
sam o da se govori o njoj ili m isli na njenom tragu, štaviše, iz­
gleda da je pobedonosni pohod utopije tek započeo, da utopiji
tek p redstoji sja jn a budućnost. Neće b iti da je to slučajno što
čak i mnogi istaknuti predstavnici m arksističke ortodoksije od­
skora pokazuju toliku pom irljivost prem a fenom enu utopijskog.
Sve je očiglednije da je m it o naučnom socijalizm u danas iz os­
nova uzdrm an. Gotovo da u vazduhu lebdi zahtev za obnovom
socijalizm a u duhu utopije, ako ne već i zahtev za vraćanjem uto­
pijskom socijalizm u.
Jedva treb a reći da je današnje pojačano interesovanje za uto­
piju najtešn je povezano s izvesnim društvenim i političkim zbi­
vanjim a poslednjih godina, da današnje oduševljenje za utopiju
im a izrazito društveno-političko značenje da je to oduševljenje
mnogo više izraz i potvrda jednog m oralno-praktičkog opredelje-
nja nego izvesnih saznajno-teorijskih potreb a i m ogućnosti. Na­
ravno, najviše zasluga za ovu korenitu prom enu u stavu prem a
utopiji im a savrem eni studentski i om ladinski pokret u najrazvi­
jenijim zem ljam a na Zapadu. Pogotovo jedno njegovo radikalno
krilo koje je m aja 1968. ustalasalo duhove širom sveta. Zahva­
ljujući tom pokretu, utopija je izašla na ulice i trgove, preobra­
tila se u revolucionarni čin i htenje, postala je moćno oružje
borbe za čovekovo oslobođenje, tako da se pod njenom zasta­
vom danas o k upljaju nezadovoljnici i buntovnici svih uzrasta i
boja. N ikad ranije utopija nije bila toliko na ceni, nikad ranije
utopija nije bila tako neposredno životno usm erena, nikad ranije
utopija nije tako ubedljivo posvedočila ispolinsku snagu koju
krije u svojim nedrim a.
Doduše, ovo rom antičarsko oduševljenje za utopiju, m ada ne­
obično važno i uticajno, nem a paradigm atičku vrednost. To nije
nikakav obrazac jedino m ogućnog ili jedino legitimnog načina
upotrebe m otiva utopijskog sadržaja u društvenom životu. U
stvari, postoji i jedan drugi oblik praktičkog zalaganja za utopiju
koji poslednjih godina sve više privlači pažnju široke javnosti, a
kod koga trezvenost i odm erenost upadljivo preovlađuju nad ro­
m antičarskim zanosom. U p itan ju je nastojanje da se utopija sta ­
vi u službu racionalnog preuređenja društvenih ustanova i od­
nosa, da se utopija učini korisnom pri planiranju budućnosti, da
se utopija preobrati u prigodno sredstvo društvene inženjerije.
26
 Koliko je danas uzelo m aha ovo nasto jan je da se uto p ija pri
bliži i prilagodi zahtevim a za postepenim i delim ičnim društve­
nim reform am a, koliko je današnji svet daleko odm akao u dava­
nju novog sm isla i značenja utopijskom strem ljenju, najbolje se
vidi po tome što m nogi istaknuti predstavnici futurologije, jedne
nove naučne discipline u koju se na Z apadu polažu velike nade,
a koja i na Istoku brzo stiče vatrene poklonike, sam i sebe veoma
rado nazivaju »realističkim utopistim a«.1 Druga je stv ar koliko
je ovo obuzdavanje i suzbijanje revolucionarnih podsticaja u to ­
pije uopšte osnovano i opravdano, koliko je ovo srozavanje u to ­
pije na rang običnog naučno-tehničkog p ro jek ta m erodavnije za
ocenu njenih najd u b ljih m ogućnosti od onog m aločas pom enutog
strasnog uzleta utopijske m ašte u okviru studentskog i om ladin­
skog pokreta. Mada već sam a činjenica da se tako nešto m oglo
dogoditi upozorava na neku u n u tra šn ju slabost utopijskog sta ­
novišta kao takvog.
Po sebi se razum e da današnje pojačano interesovanje za u to ­
piju nem a uvek pozitivan sm er i obeležja. U prkos tom e što je
današnje raspoloženje prem a u topiji bitno drukčije od nekadaš­
njeg, utoliko što je p reokrenuta na suprotnu stra n u ra n ija ocena
njene vrednosti, daleko od toga da danas vlada opšta saglasnost
u tom pogledu. Bilo bi, doista, čudno da je sve prošlo sasvim
glatko i neprim etno, da je nagli preokret u stavu prem a u topiji,
do koga je došlo prvenstveno blagodareći zalaganju i delovanju
studentske om ladine i izvesnih slojeva inteligencije, naišao na
opšte i nepodeljeno odobravanje. T reba se p om iriti s tim da je
utopija i dan-danas m eta raznovrsnih napada, da u to p ija i dan-
-danas nailazi na svakojake otpore i nepoverenja, da je uto p ija
i dan-danas izložena najrazličitijim sum njičenjim a i podozrenji-
ma, tako da im a čak i pokušaja otvorenog i bezobzirnog ra zra ­
čunavanja s njom , pokušaja da se ona razobliči kao pom ahnitala
i nezajažljiva podrivačka i rušilačka snaga. Samo, sve su to d a ­
nas m anje ili više usam ljeni glasovi koji se gube u m asi drugih
i drukčijih, svetlijih i životnijih, svežijih i poletnijih glasova
U svakom slučaju, nem a ničeg zabrinjavajućeg u tom e što se
s vrem ena na vreme još uvek može čuti po koja g rd n ja ili psovka
na račun utopije. Mnogo je veća nevolja u tom e što su mnoga
današnja pretežno p raktička potvrđivanja vrednosti i korisnosti
utopijskog stanovišta tako očigledno nedovoljna i neprikladna,
što tako malo doprinose dubljem razum evanju sam og fenom ena
utopijskog. Očigledno je da se danas mnogo više govori o u topiji
nego što se misli o njoj, da m nogi današnji razgovori o utopiji
pate od prazne retorike, da m nogo više zam agljuju nego što raz-

1) Bliže o tom e u članku W ilb ert E. M oore, »The U tility of Utopias«'.

A m erican Sociological R eview , 31/6 (1966), str. 765 — 772. V idi i prilo g e F.
B loh-L enea (F. B loch-L ainč) i B. Z uvenela (B. de Jo u v e n e l) u k n jizi:
1966)k E M anuel ^ed '^’ u t °P ias and U topian T h o u g h t (B oston: H. M ifflin,

27
bistravaju naš vidik. Treba li uopšte posebno naglašavati da je
utopija danas još uvek nepoznata i neispitana zemlja, da je da­
nas još uvek sve sporno i neizvesno u vezi s njom ? Nema čak ni
jasne i pouzdane pojm ovne odredbe koja bi mogla da posluži
kao kriterij um za razgraničenje. A šta tek da se kaže o nekim
drugim , težim i složenijim pitanjim a koja se tiču sm isla i zna­
čenja utopijskog, ili o onim poslednjim , najtežim i najsloženi­
jim p itanjim a koja se tiču tem eljnih pretpostavki na kojim a po­
čiva, odnosno b itnih uslova koji om ogućuju utopijsko nastroje-
nje kao takvo? Izgleda da mnogi današnji vatreni zagovornici
utopije nisu dovoljno ni uočili važnost ovih pitanja, a kamoli da
su ih na zadovoljavajući način prom islili.
Odm ah treb a reći da najviše zasluga za priprem anje preokre­
ta u shvatanju i oceni fenom ena utopijskog im a Karl M anhajm
(K. M annheim ), osnivač sociologije saznanja, čija je knjiga Ideo­
logija i utopija svojevrem eno naišla na veliki odjek u akadem ­
skim krugovim a, nesrazm eran njenoj stvarnoj teorijskoj vredno­
sti, U toj knjizi je ovaj istaknuti nem ački sociolog srednje genera­
cije odlučno prekinuo s ranije uobičajenim , potcenjivačkim shva-
tanjem utopije kao apstraktnog, neistorijskog zam išljanja ideal­
nog društvenog uređenja i nagovestio m ogućnost novog određenja
utopije kao žive, delotvorne vizije budućnosti, kao kritičke svesti
koja se ne poklapa s postojećim stanjem , već prevazilazi to sta­
nje s ciljem da utiče na njegovo delim ično ili potpuno m enjanje.5'
N išta ne m ari što M annheim pri tom nije uspeo da na zadovolja­
vajući način sprovede u delo svoju osnovnu zamisao, već je stao
na pola puta, zaplevši se u mnoge nepotrebne teškoće, tako da
kod njega nem a čak ni jasne pojm ovne razlike između ideologije
i utopije. Jer, zahvaljujući najviše njegovim nastojanjim a, ili bar
dobrim delom u vezi s tim nastojanjim a, danas se pod utopijom
daleko najčešće i, kako izgleda, s daleko najviše prava podrazu-
meva m isaono-delatno uzletanje iznad stvarnosti ili, tačnije, mo-
ralno-praktičko prevazilaženje nasleđenih ustanova i odnosa, ne­
m irenje s vladajućim poretkom stvari, poricanje onog što je
dato, prekoračenje postojećeg stanja u pravcu novog, dosad nevi­
đenog, ali mogućnog oblika ljudskog bivstvovanja U najm anju
ruku, danas se sm atra da je uto p ija jedna prevashodno kritička
instancija pred kojom p adaju sve društvene svetinje, pred kojom
se istina postojećeg društvenog poretka razotkriva kao najobič­
nija laž, sm atra se da je uto p ija jedan izrazito kritički poduhvat,
da je to, zapravo, najvažnije i najm oćnije oružje društvene kri­
tike.
Ali, koliko god da je ovo shvatanje utopije kao m anje ili više
nekonform ističkog, ako ne već i buntovničkog nastrojenja prem a
svetu i životu danas postalo tako reći opšta svojina, utoliko što

2)O vo M anhajm ovo o d stu p an je od uobičajenog sh v a ta n ja k ritik u je Vo-

jin M ilić u svom pred g o v o ru za naše iz d an je Ideologije i utopije (B eograd:
N olit, 1968), str. X X V II.

28
 to shvatanje daje pečat gotovo svim današnjim razgovorim a o
fenomenu utopijskog, ipak, to još nikako ne znači da ovde nem a
više nikakvih neslaganja i odstupanja, odnosno da nem a više
nikakvih teškoća nad kojim a bi se trebalo ozbiljno zam isliti. Ne
samo da postoje krupne razlike izm eđu n ajpoznatijih današnjih
pokušaja da se odredi pojam utopije u pogledu m nogih spored­
nih pojedinosti, već je, štaviše, veliko pitan je koliko se ti poku­
šaji uopšte odnose na jednu istu pojavu; toliko su krupne raz­
like m eđu njim a i u pogledu m nogih b itnih stvari. P rim era radi,
ovde je dovoljno ukazati sam o na dva m ožda najdalekosežnija i
najozbiljnija takva pokušaja — na pokušaj E rn sta B loha (E.
Bloch), kome se u poslednje vrem e prid aje izvanredno velika
važnost, m ada je u njem u strogost i sistem atičnost m išljenja u
velikoj m eri žrtvovana za račun pesničko-m etaforičkog načina
izražavanja, i na pokušaj R ajm ona Rijea (R. R uyer), koji obiluje
mnogim zanim ljivim i podsticajnim zapažanjim a, m ada ime n je ­
govog autora ni izdaleka nije tako neposredno povezano s p o j­
mom utopije kao ime onog prvog. Odm ah pada u oči da Bloch
i Ruyer nem aju mnogo zajedničkog ni u m etodološkom , a kam oli
u suštinskom pogledu, i pored izvesnih spoljašnjih dodirivanja
i sličnosti izm eđu njihovih shvatanja. Je r dok se R uyer pretežno
k re če n a gnoseološkom terenu, tako da utopiju, u k ra jn jo j liniji,
izjednačava s jednim osobenim načinom m išljenja, dotle Bloch
zalazi u prevashodno ontološku oblast, tako da shvata utopiju
kao osnovnu odredbu u n u ta r čitave objektivne stvarnosti, a ne
samo kao osnovnu c rtu ljudske svesti. U stvari, Ruyerovo shvata­
nje utopije kao duhovne vežbe s bočnim ali alternativnim m o ­
gućnostim a stvarnosti3 deli čitav jaz od Blochovog shvatanja
utopije kao nade u objektivno realno m ogućno, kao uzdanja
u sposobnost stvari da budu drukčije.4
Mora se priznati da je Blochovo ukazivanje na p o treb u i m o­
gućnost ontološkog opravdanja utopijske težnje za p rek o rače­
njem svih granica veom a poučno, da njegov pokušaj ontološkog
utem eljenja utopijske svesti zaslužuje svaku pažnju. Ovo uprkos
tome što je ontologija još-ne-bića (k o ja dostiže vrhunac u Bio
ehovoj radikalnoj tvrdnji da poslednji osnov svega bivstvujućeg
nije nikakva gotova, završena, jednom zauvek d ata stvarnost, već
realno mogućni utopikum ) tako očigledno nedovoljna i n ep rik la­
dna da bism o se njom e mogli korisno poslužiti u našem daljem
ispitivanju. U svakom slučaju, teško da se posle Blocha uopšte
još može prihvatiti neko puko gnoseološko određenje fenomena
utopijskog, teško da se uopšte još može polagati pravo na neko
ozbiljnije razm atranje tog fenom ena ukoliko se zanem ari onto­

3) R aym ond R uyer, L’utopie et les utopies (P a ris : P resses U n iv ersitaires

de F rance, 1950), str. 9.
4) E rn st Bloh, Tibingenski uvod u filozofiju (B eograd: N olit, 1966), str.
118, 120, 121. V idi i E rn s t Bloch, Das Prinzip H offnung, I (F ra n k fu rt/M :
S uhrkam p, 1959), naročito str. 258—287.

29
 loška dimenzija. Ako ništa drugo, Bloch je b ar jasno pokazao
u čem u je stvarni filozofski problem utopije.
Ali, ostavim o po strani tuđa m išljenja i zapažanja. Na ovom
m estu nem a potrebe da podrobno izlažemo Blochovo shvatanja,
niti da kritički procenjujem o njegove prednosti i nedostatke u
poređenju s M annheim ovim, Ruyerovim ili bilo kojim drugim,
starijim ili novijim shvatanjem . Dovoljno je samo da povedemo
računa o onom e što smo već utvrdili u dosadašnjem izlaganju. Ni
govora o tom e da bi sada trebalo m enjati našu polaznu defini­
ciju utopije kao određenog oblika intencionalne svesti, kao od­
ređenog načina kritičkog postavljanja prem a svetu i životu. Ni­
šta se ne može postići ako se pojam utopije rastegne do krajnjih
granica m ogućnosti, ako se proširi tako daleko da obuhvati sva
m oguća područja realnog sveta. Tako se može samo zapasti u
grdne teškoće, budući da u tom slučaju ovaj pojam postaje sa­
svim prazan i neodređen. Prem a tome, um esto da počinjem o ispo­
četka, najbolje je da nastavim o onde gde smo stali.
Naš prvi i najvažniji zadatak sastoji se u tom e da bliže odre­
dim o sam u utop ijsk u nam eru, da bliže odredim o utopijsko na-
stro jen je kao takvo. U tom cilju, treb a naglasiti da je utopijsko
stanovište izrazito hum anistički usm ereno, da je u topija sva obu­
zeta idejom čovečnosti čoveka, da je sva u znaku predanosti ve­
likoj stvari čovekovog oslobođenja. To jasno proizlazi već odatle
što uto p ijsk a svest odlučno poriče postojeće stanje, što zahvata
visoko iznad njega, što prekoračuje to stanje u pravcu novog,
nigde ostvarenog, ali m ogućnog oblika života. Kakav bi drugi
sm isao moglo im ati ovo uzletanje nego čovečansko-osloboditelj-
ski, kako bi drukčije trebalo shvatiti ovo prekoračenje nego kao
zalaganje za ostvarenje najviših hum anističkih vrednosti? Utoli­
ko, očigledno je da uto p ija otkriva pravi, istinski ljudski svet
iza zavese neposrednog društveno-istorijskog iskustva, da pre­
dočava ono što je čoveku prim ereno, što odgovara njegovim n aj­
dubljim potrebam a, što je u skladu s njegovom ljudskom priro­
dom. A to znači da našu definiciju treba dopuniti i proširiti u
tom sm islu da utopija objavljuje istinu ljudskog postojanja, da
iskazuje njegov duhovno-povesni tem elj, da iznosi na videlo
n jegovu k ra jn ju svrhu.
Sasvim je izvesno da utopijska svest ne može zavisiti samo
od nekih slučajnih subjektivnih sklonosti i raspoloženja, da nje­
no zam etanje i održavanje m ora imati nekog objektivnog razloga,
da njenim strem ljenjem m ora vladati neka viša nužnost. Toliko
utopija računa s istinitošću svojih predstava i slika, toliko ona
ozbiljno prilazi svom zadatku, toliko ona odlučno odbacuje od
sebe svaku proizvoljnost i izveštačenost, da je prosto neshvat­
ljivo kako joj se uopšte moglo tako uporno pripisivati upravo
nešto suprotno njenom vlastitom sam orazum evanju. U stvari,
utopija bi bila obična intelektualna, puka pustolovina mašte,
prazna tvorevina spekulacije, kad ne bi imala oslonca u nekom
dubljem i obuhvatnijem ljudskom iskustvu. Teško da bi bez ta*
30
 kvog oslonca u topija uopšte m ogla da ugrozi vladajući poredak
stvari, a kam oli još da utiče na njegovo m enjanje. U najm anju
ruku, teško da bi ona drukčije uopšte m ogla da privuče pažnju
tolikih generacija.
Malo je ako se kaže da utopija podstiče kritički duh u ra s­
pravljanju o ljudskim stvarim a. To nije pogrešno, ali je nedo­
voljno. Niti je u topija sam o nepoverljiva i nepom irljiva prem a
nasleđenim ustanovam a i odnosim a, niti ona sam o žigoše te u sta ­
nove i odnose kao iskrivljenu, izopačenu ljudsku praksu. Nema
nikakvog razloga da se uto p ija poistoveti s društvenom kritikom .
Nije dovoljno čak ni da joj se prizna prvenstvo u bespoštednoj
kritici svega postojećeg. Ni tako se ne postiže po treb n a tačnost
u određivanju njenog pojm a. U stvari, uto p ija im a m nogo veće
ambicije nego sam o da pokrene kritičko m išljenje, ona hoće da
bude nešto više i obuhvatnije od kritike, ona hoće da učestvuje
u stvaranju novog, boljeg, ljudskijeg sveta. U tom sm islu, treba
reći da je zadatak utopije b a r isto toliko stvaralački koliko i ru-
šilački. N asuprot iskrivljenim , izvitoperenim ustanovam a i o d ­
nosima, od kojih bi h tela da jednom zauvek oslobodi čitav lju d ­
ski rod, utopija ističe ideal ljudske zajednice, ona čuva m eru
naše čovečnosti, ona pokazuje u čem u je pravi sm isao i pravi
oblik života. Zbog toga je utopija stalno izložena opasnosti p ro ­
m ašaja, zbog toga svi njeni program ski n acrti toliko pate od kon­
struktivizm a, zbog toga m nogi njeni praktički koraci toliko za
stran ju ju u dogm atizm u i fanatizm u.
Očigledno je da u to p ija pretp o stav lja gotov, završen obrazac
sveta, da njeno uzletanje iznad stvarnosti im a k a ra k te r p rim a ­
nja, preuzim anja, posredovanja jednog višeg naloga, da njeno
nem irenje s vladajućim poretkom stvari crpi svu snagu iz n a j­
dubljih izvora večnosti. N išta nije toliko svojstveno u to p iji kao
ovo vezivanje za svet natčulnih suštastava, kao ovo su p ro tsta v ­
ljanje svemu prolaznom i prom enljivom , kao ovo potvrđivanje
smisla nasuprot besm islu. Ne bi se nim alo pogrešilo ako bi se
reklo da je u topija sam o jedan radikalan pokušaj učvršćenja ili,
ako se tako hoće, um irenja, zadovoljenja sveta. U okviru utopije
nema m esta neizvesnosti, u to p ija je nepokolebljiva u stavu p re ­
ma onome što je najvažnije, ona podstiče veru u apsolutno, u
ono što je po sebi lepo i dobro, što važi bez obzira na vrem e i
mesto. Utoliko, nem a nikakve sum nje da je u to p ija najneposred-
nije povezana s m etafizikom , da je u topijsko m išljenje duboko
ukorenjeno u m etafizičkom iskustvu, da je u topijsko strem ljenje
upadljivo opterećeno i ograničeno osnovnim m etafizičkim uviđa
njem razlike između bića i bivstvujućeg. Je r utopijsko prekora
čenje postojećeg stanja dobija jasan pravac i sm isao sam o u k o ­
liko polazi od datih, gotovih, večnih obrazaca i likova. Štaviše,
to prekoračenje je m ogućno samo pod pretpostavkom da je biće
11 osnovi dovršeno, savršeno, neprom enljivo, ono je opravdano
sam zbog toga što postoji jedan transcendentni svet kao m era i
granica svih ovozem aljskih stvari i pojava, sam o zbog toga što
31
su sve m ogućnosti ljudskog p ostojanja unapred obuhvaćene i od­
ređene u jednoj višoj stvarnosti, u inteligibilnom svetu ideja,
odnosno u božanskom um u.
Ali, ako je tačno da uto p ija živi u senci m etafizike, da se h ra ­
ni na njenom izvoru i uspeva pod njenim okriljem , nije li, onda,
lačno i to da je u topijska svest beznadežno opterećena nestvar­
nim m aštanjem i neostvarljivim očekivanjim a? Nije li tako shva­
ćena,. prem a nekoj dalekoj, jelisejskoj onostranosti5 okrenuta
utopija, k rajn je ap strak tn a i neživotna? I nije li u tom slučaju
od presudne važnosti pitanje praktičke upotrebljivosti motiva
utopijskog sadržaja u društvenom životu? Ovo pogotovo s obzi­
rom na ono danas toliko ra sprostranjeno m išljenje po kome je
najveća vrednost utopije u njenoj sposobnosti da služi kao puto­
kaz za delanje. Pitanje je prosto u tom e kako i koliko utopija
uopšte može da pokrene na delanje ako je utopijsko carstvo
u načelu nedostižno i neuhvatljivo, ako to carstvo načelno leži s
one strane postojećeg, tako da nem a nikakve opasnosti od toga
da bi ono ikad m oglo biti u potpunosti ostvareno?
Odgovor na ovo pitanje ne treb a tražiti daleko. Pogleda li se
m alo bolje, prim etiće se odm ah da načelna neostvarljivost i ne-
prim enljivost utopije nim alo ne ugrožava njenu praktičku vred­
nost. Štaviše, uvideće se da je uto p ija odigrala i da još uvek
igra tako važnu ulogu u društvenom životu upravo zahvaljujući
tome što nem ilosrdno razobličava osnovne, stru k tu rn e slabosti i
nedostatke postojećeg stanja, što upozorava na tragičan rasko­
rak izm eđu ideje i stvarnosti. Prem a tome, načelna neostvarlji­
vost i neprim enljivost utopije nije nikakva slučajna, spoljašnja
prepreka njenoj upotrebi u praktičke svrhe, već bitan uslov njene
delotvornosti. U p ita n ju je, da tako kažemo, nepresušno vrelo
utopijskog nadahnuća, budući da nikad ne zastareva samo ono
što nigde ne postoji,® budući da uvek novo, to jest uvek čisto i
sjajno, uvek m lado i privlačno može b iti sam o ono što je nedo­
stižno, što nikad i nigdje ne može biti ostvareno. Nije to slu­
čajno što je tvorac novovekovne utopije kao književnog roda,
engleski hum anist Tomas Mor (Th. M ore), našao za potrebno
da na završetku svog čuvenog spisa izričito kaže kako više želi
nego što se nada da će se utopijsko uređenje (ili b a r neki nje­
govi delovi) moći ostvariti i u engleskim gradovima. Pre će biti
da je za u to p iju od bitne važnosti upravo ovo uviđanje da ideal­
no nikad ne može postati realno i da je upravo ta nemogućnost
trajn a zaloga njegove privlačnosti i poželjnosti, da prava buduć­
nost nikad ne može doći, je r bi u protivnom izgubila karakter

5) O vaj izraz je p rv i up o treb io A rn h elm N eusiiss, Utopie: B egriff und

Phanom en des U topischen (N euw ied: L o c hterhand, 1968), str. 47.
6) S hodno poznatoj Silerovoj (S ch iller) izreci koju navodi i kom enta-
riše E rn s t B loh u Tibingenskom uvodu u filozofiju, str. 117. Bliže o B loho-
vom tu m a č e n ju ovog Silerovog stav a u k n jizi: A bdulah ŠaWtević, Iskon i
sm isao (S a ra je v o : S vjetlost, 1971), str. 129—132.

32
 budućnosti, da je utopijsko strem ljenje istinski utopijsko sam o
ukoliko ostaje u okvirim a čiste m ogućnosti, sam o ukoliko nem a
nikakvog izgleda na konačan uspjeh, je r jedino tako može da
bude okosnica delovanja uvek novih i novih generacija.
Odatle proizlazi da je nategnuto i sum njivo svako ukazivanje
na m ogućnost da se utopijsko n astrojen je dovede u m a kakvu
bližu vezu s realnim društvenim tokovim a i tendencijam a (u
sm islu njihovog nagoveš tavan ja ili izražavanja), da je uzaludan
i neosnovan svaki pokušaj da se u to p ija shvati kao m anje ili
više srećna anticipacija budućeg istorijskog zbivanja. Teško da
se pom oću kategorije objektivne m ogućnosti uopšte može prići
fenomenu utopijskog. Kao da bi uto p ija u bilo kom pogledu za­
visila od toga kakvi su stvarni izgledi za njeno ostvarenje! Kao
da bi za u topiju u bilo kom pogledu bilo važno poznavanje ak­
tualnog društvenog sta n ja s obzirom na njegovu m ogućnu pro-
menu u nekom određenom pravcu! U stvari, u to p ijsk a m oguć­
nost nem a k a rak ter još-ne-stvarnosti, niti uopšte pretp o stav lja
stvarnost kao svoje m erilo, ona ne računa ni s čim što već objek­
tivno postoji i deluje, ona ne upućuje ni na kakvu postojeću ten ­
denciju koja je već na p u tu ostvarenja. U topijska m ogućnost ni­
je nikakva aristotelovska m ogućnost u sm islu potencijalne ili
virtuelne predodređenosti aktualnog zbivanja, to nije nikakav
privatni, to jest okrnjeni ili uskraćeni način p o sto jan ja u sm islu
još-ne-stvarnog nečeg što je već od početka dato, utvrđeno, od­
lučeno.
Da tako kažemo: u to p ija ne poznaje i ne priznaje nikakvu m o­
gućnost koja teži ostvarenju, njoj nije stalo ni do kakve stv ar­
nosti koja još nije, ali može i treb a da bude, već ona sam o budi
smisao za čistu m ogućnost, za m ogućnost koja uvek ostaje to što
jeste, koja nije i nikada neće biti nešto drugo nego m ogućnost,
koja uopšte ne teži da pređe u stvarnost, je r ne sadrži u sebi ni­
kakvu delatnu tendenciju, koja je iskonska budućnost, koja tra je
u neprekidnom dolaženju. Prem a tome, da bism o razum eli u to ­
piju, m oram o se osloboditi svih iluzija u pogledu odnosa između
metafizike i istorije, m oram o biti načisto s tim da u to p ija nije
nužno povezana ni s prom enom , ni s postojanjem , ni s napredo­
vanjem, niti uopšte sa shvatanjem stvarnosti kao svrsishodnog
kretanja. U okviru istorijskog vrem ena, u to p ija se nikad ne može
ostvariti; mogućno je sam o delim ično približavanje nekom od
njenih m nogobrojnih program skih ciljeva, m ogućno je sam o de­
limično ispunjenje njenog velikog zadatka. Kao prvorazredna mo-
raln °_praktička instancija istorijskog čovečanstva, u to p ija je naj-
rečitija, najupečatljivija potvrda činjenice stvarne odvojenosti
čoveka od njegovog iskonskog zavičaja, ali i uvek p risutne m o­
gućnosti čovekovog povratka u taj zavičaj.
Doduše, treba prim etiti da ovakvo shvatanje u topije nim alo
ne odgovara današnjim potrebam a, zahtevim a i očekivanjim a.
Ono je možda čak sasvim suprotno današnjem osećanju dobrog
rakta i ukusa. N išta ne pom aže što je to shvatanje tako očigled-
3 PRAXIS 31
no etim ološki osnovano i opravdano i što tako nesum njivo uživa
zaštitu i podršku n ajistak n u tijih predstavnika utopijskog stano­
višta kroz istoriju. D anašnje pojačano interesovanje za utopiju
ne pati ni od kakvih m etafizičkih predrasuda, ono nem a nikakve
veze s tim što bi danas tobože bila razbuđena strasna žudnja za
apsolutnom onostranošću. Sm ešno je i pom isliti da utopija d a ­
nas na bilo koji način pomaže da se učvrsti vera u neki o bjek­
tivno važeći sm isao života koji bi m u po prirodi stvari pripadao.
Živimo u vrem enu u kom e je svetlost ideje utrnula, u kome se
biće povuklo iz sveta, u lcome se biće pojavljuje samo još kao
utvara, sam o još kao prazno, nedelatno, nesuštastveno biće. Na
m estu prem a kom e je čovek nekad uzdizao pogled da bi bolje
razum eo sebe i svet oko sebe, da bi video sebe u pravoj svetlo-
sti, danas nem a više ničeg što um iruje, okrepi juje, osigurava. Ta­
mo je prazno prostranstvo, da ne kažemo pusta ledina. Međutim,
ovaj epohalni udes nim alo ne zbunjuje današnjeg čoveka. On
niti oplakuje ono što se dogodilo, niti pokušava da ispuni nas-
talu prazninu. Njegovo oduševljenije za u topiju mnogo više iz
ražava i p o tvrđuje ovo odsustvo objektivnog sm isla sveta i ži­
vota, nego što p redstavlja pokušaj unošenja takvog smisla u svet
i život.
Danas niko ne očekuje od utopije da pronese svetom istinu o
sm islu ljudskog postojanja, da pokaže ili čak podari ljudskom
životu čvrsto tlo i tem elj, da izbavi čoveka od svih dosadašnjih
lu ta n ja i zabluda. U današnjim teorijskim i praktičkim nasto
'anjim a oko u topije nem a ni traga od pokušaja da se nađe ne
i.akvo konačno razrešenje zagonetke čovekove istorijske sudbine.
N iti danas iko veruje da bi utopija bila u stanju da oživi dav­
n ašnja hilijastička i eshatološka nad an ja i strahovanja, m akar
sam o u nagoveštaju, ako ne već u razvijenom obliku. Za čoveka
današnjice u to p ija nem a m etafizičku vrednost. Danas izgleda tu­
đe i neprihvatljivo svako supstancijalno tum ačenje bića čoveka
i bića uopšte, tako da izaziva nelagodu čak i samo podsećanje na
nekakvu u to p iju utem eljenu u svetu ideja. Toliko danas svi do­
bro znaju da takvoj, na metafizici sazdanoj utopiji nem a mesta
u svetu otvorenih m ogućnosti, u situaciji potpunog prekida s tra ­
dicijom , u uslovim a savrem enog načina života; toliko su danas
svi svesni toga da bi takva, m etafizički obojena utopija nužno
ugrozila čovekovu slobodu, da bi nužno ograničila čovekovo stva­
ralaštvo. D anašnje povezivanje na utopiju ima sasvim drukčiji
sm isao nego nekadašnje zaklinjanje njome, danas se u ime uto­
pije ustaje protiv svih dosadašnjih m isaonih navika i pravila
m išljenja, protiv svih uzroka i obrazaca, protiv svake izvesnosti
i postojanosti. U p itan ju je odstranjivanje svih prepreka i ogra­
ničenja kojim a je čovek bio podvrgnut u dosadašnjoj istoriji, u
p itanju je otkrivanje m ogućnosti jednog drukčijeg sveta za koji
unapred uopšte nije jasno ni u čemu se sastoji ni koliko je u
34
njem u vredno živeti, u pitanju je proživljavanje iskušenja i gor­
čine apsolutne slobode do krajn jih granica m ogućnosti.7
S obzirom na to da današnje obraćanje u topiji tako očigledno
izražava i produbljuje krizu čitave evropske kulture, i pogo­
tovo s obzirom na to da je utopija danas tako očigledno ogrezla
u fanatizm u slobode, utoliko što prednjači u rasp rav ljan ju ruši-
Iačkih strasti (kao da danas uopšte im a još šta da se ruši što ne
bi bilo već odavno srušeno), veoma je teško zauzeti jasan i ne­
dvosmislen stav prem a utopijskom stanovištu kao takvom . U
najm anju ruku, veliko je p itanje može li u to p ija danas uopšte
da usm eri ljudski život prem a istini, može li u to p ijsk a svest uop
šte da povrati onu danas toliko uzdrm anu veru u snagu uma,
može li utopijsko n astrojenje uopšte da da odlučan podstrek
stvari m išljenja našem vremenu.

7) Utoliko, ne tre b a se ču d iti tom e što H e rb e rt M arkuze (H . M arcu se)

govori čak o »kraju utopije« kao gotovoj činjenici, u v e re n da je d an a s r e ­
alno m ogućna svaka u to p ijsk a zam isao o p re u re đ e n ju d ru štv a, da je svaka
p rom ena tehničke i p riro d n e sred in e d an a s isto rijsk i o stv arljiv a , da svaka
ta k v a prom ena d anas im a svoje m esto, svoj topos u isto riji. V idi H erb ert
M;.reuse, La fin de l’utopie (P a ris : E ditions du Seuil, 1968), str. 8— 16.

35
 KAKO JE IDEJA POSTALA UTOPIJA

Kart-Heinz V olkm ann-Schluck

K oln

Utopija se m anifestirala u određenim rodovim a i form am a

literature, što se mogu istraživati prem a stru k tu ri, nakani kao i
prem a društveno-političkim m otivim a njihova n astanka. O ovim
literarnim pojavam a u topije ovdje ne treb a da bude riječi. Tema
je slijedećeg razm atran ja naprotiv jedno m išljenje u u topijam a,
što više ili m anje očigledno suodređuje suvrem enu svijest. Ovo
utopijsko m išljenje ne treb a da bude u slijedećem opisano sam o
prema svojim obilježjim a, naprotiv se ono im a k o n stru irati u
svojoj genezi i ograničiti povijesno m jesto njegova nastupa.
0 biti, porijeklu i povijesnom m jestu utopijskog m išljenja
neka spočetka budu postavljene neke teze, što zacijelo sam o to ­
liko mnogo ili m alo važe, koliko se za njih m ogu iznijeti utem e-
sjujuća upućivanja:
1) U topija je nešto ništavno, čija se v lastita s tru k tu ra niš­
tavnosti može shvatiti i spoznati jedino u pogledu na n ju sam u.
2) Ona je doduše nešto ništavno, dakle nebivstvujuće, ali
nje ima, ona egzistira. O tuda ona potrebuje, kao i sve egzistira
juće, neki ratio essendi. U topija im a svoj razlog b itk a u nekoj
nadi, što počiva jedino i sam o u faktum u čovjeka koji se nada
budućnosti.
3) M išljenje u utopijam a jest k ra jn ja i posljednja posljedica
platoničke m etafizike što nestaje u nezbiljskom i ništavnom ,
proces, što ga je Nietzsche prepoznao kao nadolazak evropskog
nihilizma.
4) M išljenje u utopijam a jest pojava evropskog nihilizm a
koji sebe sam a ne priznaje i sebe sam a prikriva.
Ove teze treba u slijedećem dokazati i obrazložiti, p ri čemu
će se prikaz ograničiti na ono najnužnije, i čak će se često zado­
voljiti pukim upućivanjem koje prisjeća.
37
 Naslov razm atran ja nam jerno nasljeduje jedan odsječak iz
»Sum račja idola« što ga je Nietzsche sročio godine 1888. Ovaj je
dio natpisan: »Kako je 'istinski svijet' konačno postao bajkom .
Povijest jedne zablude«. Nietzsche priča ovdje povijest evropskog
m išljenja, koja je povijest ideje što ju je Platon postavio kao
istinsko bivstvujuće, prem a njenim osnovnim koracim a, s na­
m jerom , da svoje vlastito, zapravo, naim e sa »Zaratustrom « otpo-
činjuće m išljenje pojm i u njegovoj povijesnoj nužnosti. Mi ćemo
pratiti ovaj povijesni nabačaj do faze, u kojoj izvor i bit utopije
mogu dospjeti u vidno područje.
Prikaz glavnih sta d ija platoničke m etafizike postavio je Nie­
tzsche tako, da se ne daje pregled o raznolikim učenjim a o ideji;
ideja se naprotiv, u skladu s njenim porijeklom iz sokratovskog
p itan ja o m ogućnostim a b itka čovjeka, iz etosa dakle, stavlja
otpočetka u odnos spram jedne vrste čovjekobitka, iz koje se od­
ređuje svagdašnji svjeto- i sam oodnos čovjeka.
Prvi stadij Nietzsche k arakterizira ovako: »1) Istinski svijet,
dohvatljiv za m udraca, za pobožnog, krijeposnog, — on živi u
njem u, on jest taj s v i je t ...«
Ideje tvore vlastiti svijet i to zbog toga, je r su one odvojene
od pod ru čja n a stajan ja i prolaženja, u kojem se čovjek uvijek
već zadržava i koje m u se neprestano najavljuje u osjetilnoj za-
m jedbi. One tvore dalje istinski svijet, je r su one ono bivstvu­
juće, što se od sebe ovamo kao ono sam o stalno prezentira u
svom izgledu što sebi ostaje uvijek jednak, u opreci spram svega,
što podliježe n a stajan ju i prolaženju i zbog toga, da bi bilo, po-
treb u je neko proizvođenje, poput priro d n ih stvari i stvari upo­
trebe. Bivstvujuće tako preobilne vrste bitka, kao što su to ideje,
p u stiti da dospije u prisutnost, ne može nikada čovjek, nego samo
bog. Čovjek može ideje sagledati sam o kao već bivstvujuće. No
jam ačno je svo ljudsko činjenje i propuštanje, svo ispostavljanje
i izvođenje moguće sam o u svjetlu prethodno sagledanih ideja,
tak o da prem a Platonovu uvidu uopće ne može postojati neka
puka pralcsa. Svaka je praksa naprotiv uvijek još više nego p ra­
ksa, na ta j način, što ona tom e višku tek zahvaljuje svoje vlas­
tito om ogućenje. Na toj m isli počiva i Platonov nabačaj države,
što je prem a njegovim vlastitim riječim a u logosu izrađeni »uzor
pa nebu« i zbog toga ostaje beskonačno različit od neke utopije.
Osnovni k a rak ter istinskog svijeta ideja sastoji se u tome, da
je o n za-čovjeka u njegovu životu dohvatljiv sada i ovdje, da on
može u njem u i iz njega živjeti, je r su ideje te, koje m u jam če
progled jna stvari i pregled nad svijetom . Dohvatljiv je istinski
Svijet za onoga, tko, prethodno se odvraćajući od osjetilnog i tako
o.dgovarajući ideji što je od osjetilnog odijeljena preuzim a ovu a
čistom m išljenju. Tko se tako ponaša, »mudar« je. Sagledava­
jući ideju zadobiva čovjek oslonac za stalno držanje pri istin-
škčm bitk u što u svim odnosim a ostaje sebi jednako, dakle etos,
»'Vrlinu«: On se podvrgava onom e svijetu, što ga jedino bog omo­
gućuje da bude prisutan. U tom e se sastoji njegova pobožnost.
38
 Istinski je svijet prisutan u okrugu ljudskog života i za njegovo
oblikovanje koje se ima izvesti pom oću spoznaje, tako da se
ljudski život nalazi u nekom Izm eđu ideje i osjetilnog, a spoz­
naja ideja preuzim a vodstvo nad životom u javnom e kao i u
privatnom e.
Nietzsche nastavlja: »2) Istinski svijet, nedohvatljiv za sada,
ali obećan za m udraca, pobožnog, krijeposnog ( z a griješnika,
koji čini pokoru') ...«
To nije više karakterizacija sam e Platonove filozofije, nego
kršćanskog platonizm a , što tvori drugi stadij povijesti ideje.
Mijena od Platonove filozofije prem a kršćanskom platonizm u sa­
stoji se u tome, da se istinski svijet iz okružja ovdje i sada ukla­
nja u onostranost. Istinski svijet je u ovom životu nedohvatljiv,
ali on ostaje u odnosu s njim : On je m udrom e, pobožnom e, kri-
jeposnom e obećan. Ova m ijena od Platona k platonizm u, p re ­
poznata u takvoj jasnoći prvi puta po Nietzscheu, preobražava i
način ljudskog bitka. C jelokupni ljudski život po staje pukom
ovostranošću, istinski pak svijet u ovome životu nedohvatljivom ,
ali obećanom onostranošću. Sada se za čovjeka radi o tom e, da
gradi na obećanom, da ga čvrsto drži i da se oslanja o njega kao
na ono m jerodavno za svo ponašanje, to jest da vjeruje. Istinski
svijet odsada je svijet u koji se vjeruje kao u obećano i kojem
se u povjerenju spram obećanog čovjek nada. Čovjek se nalazi
sada u jednom Izm eđu sadašnjeg, ništavnog, nepravog, zem alj­
skog svijeta i svijeta što je u ovome životu doduše nedohvatljiv,
ali je obećan, i kojem se u povjerenju spram obećanog on nada.
Odnos spram istinskog svijeta ne ispunjava više spoznaja, nego
je on prepušten nadi, što potječe iz vjere u obećano. Da nada,
od Grka tako skeptički prosuđivana, preuzim a vodstvo nad lju d ­
skim opstankom , bitni je rezultat kršćanskog platonizm a. I po­
kazat će se da ovaj platonizam , iako prikriven do neprepoznat­
ljivosti, ostaje posvuda važiti gdje se ljudski život u cjelini u te ­
m eljuje na nadi. Od kršćanskog platonizm a iziskivano sam odis-
tanciranje od vlastitog, zem aljski prirodnog, osjetilnog sopstva,
daje pak ujedno da se supojavi jedna rafin iran a dvoznačnost u
svim ponašanjim a: sudjelovanje u ovostranosti sa suzdržanošću,
ono posvuda-nazočan-biti uz otvorena stražn ja vrata, m ijena sta­
jališta već prem a potrebi, pribavljanje važnosti zem aljskim uvje­
tovanostim a čovjeka, tam o gdje se traži bezuvjetna odluka, p o ­
zivanje na savjest i »volju božju«, gdje su um ni razlozi u pitanju.
I ova je pojava platonizm a jedan od realiteta suvrem enog svi­
jeta.
»3) Istinski svijet, nedohvatljiv, nedokažljiv, ne da se obe­
ćati, ali već kao m išljen neka u t jeha, zaduženje, imperativ.«
Ovaj odsjek obilježava platonizam u njegovu novovjekovnom
obličju, nošen od slobodnog, jer samo još na vlastitom zakono­
davstvu uma, koji se utem eljuje za sebe sam oga, kako se on ma-
nifestira u filozofiji K anta. N adosjetilni svijet nalazi se izvan sve
iskušljivosti i dokažljivosti, to znači s onu stran u sve spoznat-
39
Ijivosti; on je prezentan ljudskom e um u jedino u misli kojoj
se ne da dodati objektivna realnost. Ali praktički um zahtijeva
priznavanje njegova p ostojanja, je r sam o postav jednog inteli-
gibilnog svijeta može sam o zakonodavstvu um a pružiti ratio es-
sendi. Prem a sam odanom e zakonu djelujući um u čovjeku jest
ono jedino bezuvjetno i zbog toga slobodno u n u tar osjetilnog
svijeta što je postao predm etom prirodo-znanstvene spoznaje
zakona, i u kojem postoji sam o ono uvjetovano. Istinski svijet,
u kojem i iz kojeg je čovjek jednom živio, uzm akao je u nespoz-
natljivost, ali čovjek je zadužen, da ga m isli kao postojeći, jer
jedino ova m isao može p risk rb iti tem elj slobodnom samoodre-
đivanju čovjeka pom oću praktičkog um a. O tuda Nietzscheova
dodatna prim jedba: »Staro sunce u tem elju, ali kroz m aglu i
skepsu; id eja postala sublim na, blijeda, nordijska, konigsberška«.
. Oba slijedeća odsječka prikazuju sam ozadaću platonizm a i
njegovo u kidanje i odstranjenje:
»4) Istinski svijet — nedohvatljiv? Na svaki način nedohva-
ćen. A kao nedohvaćen i nepoznat. Prema tom e ni utješan, izbav-
ljujući, obavezujući: na što bi nas nešto nepoznato moglo oba­
vezivati? ...«
Ovaj odsjek k arakterizira fazu nakon k ra ja vladavine njem ač­
kog idealizm a u 19. stoljeću. Čovjek se više ne upušta u pitanje o
dohvatljivosti istinskog svijeta, nego ustanovljuje njegovu ne-
-dohvaćenost kao osnovnu činjenicu. Ono što nije dohvaćeno po­
m oću spoznaje, ostaje nepoznato. Ono nepoznato ne može nas iz
svijeta činjeničnog zbivanja ni osloboditi do bezuvjetnog staja­
lišta, ni na bilo što obavezivati, a isto tako ono ne jam či nikakav
u tješn i izgled u drugi, istinski svijet. Ono nepoznato ne izaziva
nas ni na kakvo zauzim anje stava, ni na kakvo Da, pa čak ni na
neko Ne. Život naprotiv valja utem eljiti na onome, što je jedino
predm et spoznaje: na činjenici ustanovljenoj i u njenoj činjenič-
nosti osiguranoj od znanosti kao na jedino m jerodavnom i oba­
veznom. Znanstveni pozitivizam svečano nastupa, što onda sebi
u najnovije vrijem e pokušava pom oću teorije znanosti i logike
istraživanja p risk rb iti svoje pseudofilozofijsko legitim iranje.
»5) Istin s k i svijet' — ideja, što ničem više ne koristi, pogo­
tovu pak više ne obavezuje, — beskorisnom , suvišnom postala
ideja, prem a tom e opovrgnuta ideja: odstranim o je!«
Ako istinski svijet nije više čak ni obavezujuća misao, onda
ni ljudski opstanak neće ni na koji način biti njom e pogođen.
On je nešto posve nedjelotvorno i zato nezbiljsko, dakle nebiv-
stvujuće. Nečem što se drži za bivstvujuće, a što se ispostavlja
kao nebivstvujuće, odgovaram o mi tako, da ga upravo proglasi­
m o nebivstvujućim . Ovaj proglas ništavnosti nadosjetilnog svije­
ta ideja ne nosi sam o Nietzscheov potpis.
Ovdje ćemo se zadržati, tim e što Nietzscheov put u njegovu
vlastitu filozofiju ne slijedim o dalje. Je r sada smo dohvatili po­
vijesno m jesto, na kojem m išljenje u utopijam a može postati
vidljivo prem a izvoru i načinu biti. Razmislimo naim e o polo­
40
 žaju, u kojem se čovjek nalazi nakon otklan jan ja nadosjetilnog
svijeta: istinski svijet ideja, što je ljudskom životu naznačivao
ciljeve i staze, proglašen nebivstvujućim ; svijet bivanja pripuš­
ten kao jedina realnost, doduše u svojim zakonom jernim toko­
vima učinjen proračunljivim i sve više i više podvrgavan kon­
troli um a što sve obračunava; od otkrića elektronskih računara
na bazi kibernetike i procesi društveno-političkog života na svim
njegovim područjim a bivaju podvrgnuti upravljanju. Inteligen­
cija i volja čovjeka, sjedinjeni u pojm u radne snage, stoje pod
zahtjevom besprestanog pojačavanja sebe sam ih. Ali zašto se
zbiva ovaj proces što čovjeka izaziva na stalno sebe nadm ašu-
juća dostignuća, ostaje nepoznato. N akon odlaska nadosjetilnog
svijeta u nedjelotvorno, nezbiljsko i ništavno širi se neka opća
besciljnost i besm islenost, što se skriva iza procesa što sebe ne­
prestano ubrzava. Čovjek se nalazi usred dvostrukog ništa, ne-
bitka ništavnim poslatog nadosjetilnog svijeta i onog n išta bes-
ciljnosti i besm islenosti svijeta bivanja što se još jedini dopušta
kao bivstvujući. Posljednja m ogućnost, da se čovjek održi u ta ­
kvome Između, to jest p osljednja m ogućnost platonizm a nakon
odstranjenja nadosjetilnog svijeta, čim e on sam sebe preživ­
ljava, jest m išljenje što izm išlja utopije. To sada valja pokazati:
U topijsko m išljenje sjed in ju je u sebi sve m om ente iz povijes­
nih stadija, koje je ono nadosjetilno prošlo u toku svoje povi­
jesti. Od Platonove ideje preuzim a ono izgled nekog čistog b itka
što nije zam ućen nikakvim Ne i N išta u slici životnog sta n ja čo­
vječanstva, oslobođenog od svih životnih p rin u d a i nuždi, svih
protivurječja, nepravednosti i nesloboda, ali bez m ogućnosti u te ­
m eljenja u istinskom bitku, dakle ne kao nešto, što bi konačno
ipak valjalo dohvatiti, nego s im anentnim određenjem , da tok
ljudskog života nikada k njem u ne dospijeva, dakle nihilistički
preobražena ideja Platona. Od kršćanskog platonizm a preuzim a
utopijsko m išljenje nadu, pa ipak tako, da se nada ne tem elji
na nekom obećanju, ne na nekoj vjeri, nego jedino i sam o na
taktu samog čovjeka što se nada u budućnost. N ada je p rim arno
utem eljena uvijek u onom e tko se nada (u kršćanskom platoniz­
m u u vjeri onoga, tko vjeruje u obećani onostrani sv ijet). Zbog
toga unosi onaj tko se nada sebe sam oga u ono čem u se nada
i sad sadašnjost vidi očim a nade. O tuda ono afektivno i agre­
sivno, ono ražešćeno, što je nadi svojstveno, i to istom onda i
pogotovu, kada se spas sam og čovjeka postavlja na nadu. U to­
pije nisu također nešto, u čije se ozbiljenje n ada može nadati;
jer one su štaviše, kao u ono ništavno preobražene ideje, ono što
nigdje i nikada ne bivstvuje. One su tu sam o zato, da nadanje
održe u toku, tim e što prikrivaju besciljnost i besm islenost zbilj­
nosti bivanja, čiji bi neprikriveni izgled ugasio nadanje. Utopije,
idealne predodžbe o nigdje i nikada bivstvujućem , u skladu sa
svojim imenom, im aju kao jedini m om ent realnosti nadu čovjeka
koji se nada u potpunoj neodređenosti, na taj način, da one na­
danje održavaju u kretanju i djelotvornosti te su u tom pogledu
41
 nešto djelotvorno i utoliko zbiljsko. Zbog toga čovjek nalazi neku
utjehu u tome što sebi izm išlja utopije, štaviše, on sebi zadaje
tvorbu utopija kao obavezu, da bi nadanju dao poticaja. Ovaj pak
mome na t preuzim a utopijsko m išljenje od novovjekovnog Kan-
tova platonizm a.
Zadržim o li različite m etafizičkopovijesne m om ente zajednič­
ki u vidu, tada se u topijsko m išljenje može ovako om eđiti: Ono
je pojava evropskog nihilizm a koji prikriva sebe sam a, naim e
platonizm a koji preživljava svoju vlastitu propast, što nihilizam,
što ga nakon o tk lan jan ja nadosjetilnog svijeta on sam predstav­
lja, prekriva i skriva pom oću ništavne idealne predodžbe o ne­
kom čovječanskom životnom stanju, kako bi održao budnim
puko nadanje u budućnosti. Ovo određenje potrebuje ipak sli­
jedeću nužnu nadopunu: U topijsko m išljenje ostaje uvijek una­
trag vezano na sadašnju zbiljnost kao jedinu realnost, u kojoj
ono sad očim a nade trag a za znacima, što bi nadu mogli potvr­
diti i ojačati. S tom nam jerom služi se ono prije svega kritičkim
analizam a sistem a m odernog društva. Ono prim a filozofiju revo­
lucionarnog socijalizm a kao saveznika — za ovoga fatalno savez­
ništvo, budući da ga ono dovodi u opasnost jednog utopijskog
socijalizm a.
Uopće je utopijsko m išljenje, je r ono kao realnost poznaje
sam o sadašnje zbiljsko, prinuđeno, da se aranžira drugim nači­
nim a m išljenja i drugim nastojanjim a, iz čega onda proizlaze
m nogostruke form e utopijskog m išljenja, na koje neka u orisu
bude još ukazano. U topijsko m išljenje nastupa:
1) kao naivni utopizam , koji, m a kako isprazan, sm atra uto­
piju budućnošću kojoj im a da se nada, dakle ipak nekom real­
nom m ogućnošću. On može upravo uslijed svoje naivnosti pos­
tati opasan, je r on, priznavajući kao instanciju jedino utopiju
kojoj im a da se nada, zapada u opasno sljepilo za faktički m o­
guće;
2) kao reflektirani utopizam , što uto p iju kao utopiju, una­
prijed progledava kao ništavnu idealnu predodžbu, ali njeno pos­
tavljanje čini obavezom, da bi nadu u budućnost održao budnom .
Prikriveni nihilizam , ono ne-htjetz-vidjeti to što jest, slabost je
ovog reflektiranog utopizm a, a iz nje proizlaze njegova aifektiv-
nost i agresivnost, žešćenje što prelazi u intoleranciju, što sebi
uzim a za pravo k ritiku svega i svačega, ali nije sprem no da sebe
sam o izloži kritici.
3) R eflektirana uto p ija doživljava još i slijedeću pažnje vri­
jednu preobrazbu: M oderno kapitalističko društvo može pomoću
m anipulacije tako spu tati svijest, da čovjek čak nije više u sta­
n ju spoznati svoj zbiljski položaj. Stoga potrebuje ono utopiju
koja izvlači m išljenje iz njegove zapletenosti u postojeće odnose
i tako ga istom oslobađa za spoznavanje. Kao što je nekad čov­
jek tek pom oću odvraćanja od osjetilnog svijeta bivanja i po­
m oću izgleda na ideje mogao spoznati svoj položaj, tako danas
pro jek t utopija oslobađa čovjeka za spoznaju njegova zbiljskog
42
 položaja. Ovo utopijsko m išljenje ostaje vezano uz cjelokupnu
duhovnu pred aju i pokušava njoj izm am iti sve za m ijenjajuće
svladavanje sadašnjeg stanja. P rojekt utopija uključuje tem eljito
poznavanje i usvajanje tradicije. Tako je u svakom slučaju H er­
bert M arcuse razum io i tum ačio Heideggerov povratak predaji i
njenim izvorima.
4) U topija može nastupiti kao sredstvo sam ozakrivanja sa-
m oodnošajne volje za moć, kao legitim acija terora, koji se javlja
kao opravdan, tim e što p rije svega treb a izboriti pravedno, slo­
bodno stanje života: uništenje svih sloboda za volju slobode ko ju
tek treba ozbiljiti.
5) U topija poriče svoj vlastiti karak ter, n a jra fin ira n ija form a
utopijskog m išljenja, što ulazi u sjedinjavanje s m arksističkom
filozofijom, pom oću kojeg obje p o staju gotovo takve da se ne
daju razlikovati. To se zbiva na slijedeći način: P onajprije valja
bespoštedno provesti ekonom sku revoluciju, p ri čem u se način
ljudskog bitk a u bitnom e još ne m ijenja; kada se ekonom ska
revolucija u svakom pogledu dovede do k raja, tad a će se najed ­
nom, u nekoj neodređenoj budućnosti, čovjek preobraziti, te će
se uspostaviti slobodno stanje života. No sada (a uvijek je sada)
valja sve bitne snage čovjeka koncentrirati na ono ekonom ijsko.
Što se ovdje zbiva, jest stabiliziranje i p orobljavanje čovjeka
onim ekonom ijskim , definitivno učvršćenje njegove ekonom ske
ovisnosti pod isprikom , da se čovjek oslobodi od ekonom ijskih
prinuda. To je krajn je, teroristički-ciničko izobličenje utopijskog
m išljenja. I njegov glavni reprezentant služio se tero ro m i ra ­
zumio se u cinizam kao nitko drugi.
Izm išljati sebi utopije m ožda je bezazleni posao fantazije što
tetura u nezbiljskom . D rugačije stoji s m išljenjem u utopijam a,
ako ono određuje ljudsku svijest. Od njega dolaze opasnosti,
koje samo utopijsko m išljenje nije kadro vidjeti, je r se ono
kreće u nepoznavanju svog m etafizičkopovijesnog p odrijetla. Ali
najopasnija je opasnost ona,koja sebi sam oj kao opasnost ostaje
skrivena. O brnuto postoje opasnosti, čije o tk lan jan je počinje već
time, što se mi misleći izlažemo njihovu pogledu. Možda u to p ij­
sko m išljenje u skladu sa svojim podrijetlom spada u tu vrstu
opasnosti. Ako se ono tako odnosi, onda bi m išljenje što živi od
snage apstrakcije bilo adekvatno sredstvo, da se ta opasnost
spozna i da se njom e ovlada. To m išljenje je nekoć nosilo i da­
nas još nosi ime filozofija.
Preveo B ranko Despot

43
 HUMANOST I UTOPIJA
O N T O L O G IJSK A S K IC A

R udolph Berlinger

W u rzb u rg

Obje naslovne riječi »humanost« i »utopija« mogle bi p ro b u ­

diti privid, kao da se pri našim p rem išljanjim a radi o nekom
protustavljanju dvaju pojm ova, naim e pojm ova »hum anosti« i
»utopije«, — ili čak o konfrontaciji hum anog uv jeren ja i ideo­
logijski fiksiranog m išljenja.
Ipak, u kakve se teškoće dospijeva, ako se specifično novo­
vjekovni problem utopije razm otri s obzirom na m isao h um a­
nosti, spoznaje se odm ah, u slučaju da se razm isli o tom e, kako
je pojam hum anitas jednom bio identificiran s etički shvaćenom
filantropijom .
Ukoliko pitam o, zašto se b a rb a r su protstavlja hom o huma-
nus-u, neobrazovani obrazovanom e, i pri tom e dopustim o p ita ­
nje legitim nosti takvog suprotstavljanja, nalijećem o na uobičaje­
nu konvenciju, u koju se čovjek može u p u stiti ili ne.
Na čemu se zapravo može spoznati, zašto se u jednom teku
ćem sm islu govori o tome, da ova ili ona ideologija jednostavno
povređuje dignitas hom inis? Jam ačno na tome, što opstoji neki
consensus om nium u pitanju, ta čovjek ipak im a od prirode danu
aspiraciju, da se njegovo dostojanstvo poštuje i baš ne povređu­
je, u slučaju da se jednostavno prepustim o m nijenju, kako je
ipak takozvano dostojanstvo čovjeka sada baš ono, što se nika
da i nikako ne sm ije dovesti u pitanje.
Ipak, ako ovaj etički postulat ne treba jednostavno prešutno
prihvatiti, i ako govor o hum anitas hom inis ne treba da ostane
prazna tvrdnja, onda je neizbježno pitanje, čime je zapravo ovaj
postulat ontologijski utem eljen.
45
 To znači: Je li vrsta čovjekova bitka tako konstituirana da
je naprosto pravedno, prirodu čovjeka ne sam o više poštovati
nego li prirodu životinje, nego upravo diferenciju čovjeka i ži­
votinje učiniti tako evidentnom , da svakome bude vidljivo, za­
što s pravom , kao sam orazum ljivo, možemo govoriti od dignitas
hom inis, ali ne o dignitas bestiae. Životinje, tako mislimo, valja
štititi, no vrstu čovjekova bitk a valja respektirati, a zašto? Jer je
u njoj utem eljeno dostojanstvo čovjeka.
T vrdnja diferencije životinje i čovjeka može se samo onda
održati, ako se dade pokazati, da se čovjek iz svog centra, da­
kle putem moći refleksije i slobode, esencijalno može isticati nad
životinjom .
Zato nije slučajno, da sokratovski im perativ »gnothi sauton«,
ako ga shvatim o ontologijski, upravo ne može više ciceronovski
m isliti: Spoznaj svoju fragilnost! je r ovu dijelim o sa životinjom,
nego: Spoznaj tvoj rang bitka, koji se od Sokrata, prem da tada
još neizrađeno, poim a kao subjektivnost subjekta.
No, ako se dignitet b itka reflektira s obzirom na biće vrste
čovjeka, dakle na drugo njega samoga, a ne samo na drugo me­
ne sam oga, koji ja jesam , onda tem elj dostojanstva čovjeka na­
zivamo dijalogičkom prirodom subjektivnosti subjekta, koji svo­
ju socijalnu vezanost s drugim oglašava kao dijalog u riječi.
No, jezik kao m edij socijalne kom unikacije čovjeka sa čovje
kom nije sam o dim enzija, u kojoj jedan s drugim ulazi u odnos
rezonancije, tako da ono, što jednoga povezuje s drugim, može
»ponovno odzvanjati«, u oglašenoj riječi može se naprotiv hu­
m anost čovjeka osjetilno zreti.
Uzme li se dakle prva naslovna riječ, »humanost«, onda ne
m islim o neko uvjerenje ili ćudoredno odnošenje, nego ontologij-
sko fundiranje dostojanstva čovjeka u biti jezika, čija je sup­
stancija riječ.

II

Slijedeća prem išljanja na temu: »Humanost i utopija« ne sli­

jede ni neku inform atorsku. ni neku pragm atičku nakanu. Pu­
štam o se naprotiv voditi od intencije, da stvarni problem , d a ­
kle m isao hum anosti i m isao ideologije, pom aknem o u vidno po­
lje razm išljanja. Pri tom e polazimo od teze:
H um anost je tem elj m ogućnosti misli utopije.
Povijesno je ova teza prije svega uvjetovana u konkretnom
odnosu opstanka političke i društvene situacije novoga vijeka.
N epobitna socijalistička funkcija utopije uzrokovana je čovje­
kom, koji se, pa bilo to i sam o približno, hoće uskladiti sa svo­
jom sociologijskom situacijom .
Ovaj aproksim ativni karak ter utopijskog m išljenja prinuđu-
je čovjeka na to, da iz tem elja svojih m ogućnosti projicira kre­
46
 ativne horizonte djelovanja, koji su sada stupili na m jesto ne­
kadašnjih ideala, i to u svrhu onoga, što čovjek kao društveno
biće treba da bude s obzirom na budućnost.
No čime je pak čovjek prinuđen, da sebi u obličju voljnih pro­
vokacija svijesti, kako se misli, iznosi prividni svijet što ga va­
lja ozbiljiti, koji m u se u predodžbi pretvara u daleku buduć­
nost, u ono što jednom treba da odredi njegovu sadašnjost.
Novovjekovno m išljenje utopije obrće odnos b itk a i privida,
praslike i paslike, zbiljnosti i nezbiljnosti, m ogućnosti i nem o­
gućnosti zato, je r čovjek u jednoj novoj im itatio Prom ethei ele­
m entarno pom oću slobode subjektivnosti um a kreativno, a ne
više sokratovski, oslobađa utopijski predodžbeni svijet, svoje
slike vodilje, svoje misli vodilje i svoje predodžbe vodilje. Utopi­
je se konstruiraju, p ro jek tiraju i svijesti socijalno djelujućeg
čovjeka p redstavljaju kao upućivanja. Zato one nisu praslike i
uzori, koji se zatiču kao idealna danost, ali oni nisu ni puka
entia rationis, što ostaju u dim enziji svijesti. U topije su n ap ro ­
tiv upute djelovanja, što ih čovjek snagom svoje socijalno odre­
đene subjektivnosti sam sebi u tom sm islu predočuje prem a m je ­
ri socijalnih pro jek tn ih m ogućnosti subjektivnosti subjekata, da
ono, što je on nekoć shvaćao kao m išljevinu, treb a sada da po
stane moć što određuje realnost.

III

No odlučujuća točka jest ova: Ako su utopije jednom p o sta ­

le slikam a vodiljam a, onda se ove više ne p ro p itu ju s obzirom
na izvor u subjektivnosti subjekta. Socijalni se subjekt im a n ji­
ma pokoravati.
Funkcija utopija sastoji se u tome, da one nešto kao buduć­
nost ugrađuju u sadašnjost koju treba stvoriti; na taj način svi­
jest ljudi jedne epohe svode na sebe, da bi prem a norm am a svi
jeta utopije preradile sadašnjost s obzirom na ono, što još nije.
Iz tog razloga, a to je sada odskočna točka, uto p ija sadrži
jedan inventorski m om enat. Zbog toga se svijest igra i ingenio­
zno isprobava ono tobože nemoguće tako dugo, dok ne pronađe
neku mogućnost, da nemoguće ipak ozbilji.
Zašto je ova pronalazačka igra m oguća? Zato, je r akt krea­
tivnog postavljanja u utopijskim projektim a istom daje spozna­
ti, da se nemoguće kao takvo uopće ne bi dalo m isliti, kada m o­
gućnost utopijskog m išljenja ne bi bila utem eljena u konstrui-
rajućoj subjektivnosti subjekta čovjeka.
Zbog toga utopije u novovjekovnom sm islu pojm a nisu nez-
biljske prikaze onoga, što uopće ne može postati zbiljsko, nego
unaprijed nabačene mogućnosti, koje p onajprije u obličju n e ­
mogućnosti bude snagu indiferencije slobode, dok ne uspije oz-
biljenje.
47
 Zbiljnosno određene utopije ne potječu zato iz tlapnje svi­
jesti, nego iz socijalne fantazije subjektivnosti subjekta. One
potječu iz njegove snage uobrazilije te mogu zato iz budućnosti
već ovdje i sada potpuno oblikovati buduću sadašnjost, prije ne­
go što je obična svijest prepoznala preobražavajuću snagu uto­
p iji

IV

Misao utopije mogla je ipak kao takva biti tem atizirana tek
tada, kada se filozofijska svijest u toku svoje povijesti toliko raz­
vila, da subjektivnost nije bila sam o otkrivena, nego je u svo­
jim bitnim crtam a m ogla biti potpuno reflektirana. Tek reflek­
sijom otkrivena subjektivnost dala je da nastane svijest, dakle
znanje, da ustro jstv o bitk a subjekta u sebi uključuje kreativnu
m ogućnost takvog načina o dstupanja od prirode, da on projek­
tira neki budući svijet, i to radi ovladavanja prirodom . A zašto?
Zato je je čovjek aporetički tem elj svijeta što ga valja stvoriti
— nipošto dakako tem elj prirode, te se tako konačnošću svoga
b itk a može nazvati ontologijskim tjesnacem svijeta. Je r on je u
svojim proizvodim a konačan i to nije, on pom oću njih odjelov-
ljuje svijet, koji kao djelo postaje, a ipak se ne može oduprijeti
usisaju prolaznosti.
Razvijeno i prorađeno znanje o p rak riterijim a hum anosti čo­
vjeka daje spoznati napetost, izm eđu jedne predodžbe svijeta
postavljene pon ajp rije kao pro jek t u obličju utopije i konkret­
nih odnosa čovjeka, štaviše, čini razgovjetnim , da odnosi ovdje
i sada p rije svega zadobivaju rang zbiljnosti koju on ima uto­
pijski odrediti, i zatim , da se neukidljiva neskladnost ustrojstva
b itk a one hum anitas čovjeka ne da ukinuti ni utopijskim dje­
lovanjem .

Snaga utopije može se razviti onda, kada se njena navodna

bezm jesnost ne zove proizvoljnost, nego još ne reflektirani prin­
cip jedne njim e projicirane utopije.
Stoga je to ontologijsko odstupanje, ako se utopija, svedena
na »bezavičajnost« ili bezm jesnost, na necubi ili kao zem lja »ni­
gdje« ili na čovjeka, označava kao ničija zemlja. Ovo odstupa­
nje sastoji se u tome, šta se um jesto pitanja o ontologijskom
fundiranju utopije u b itku subjekta ostaje pri objašnjenju ri­
ječi u obličju nekog imena. Tada se zacijelo bezavičajnost pre­
tvara u nepostojeću zem lju, a želja, što je povezana sa svakim
utopijskim m išljenjem , u san želja, a m išljenje se pretvara u
m išljenje želja.
 Tome pridolazi, da se sadržaj misli utopije objektivira. On-
tologijska bezm jesnost utopija postaje avetinjskom predm etno-
šću. Utopija poprim a k a rak ter a u to riteta što sam oga sebe fiksi­
ra, postvarenog au toriteta, ali ne snagom subjektivnosti subje­
kta što je sposobna za utopiju i što p o trebuje utopiju, nego mi-
lošću onoga, tko uto p iju jednom dogm atički postavlja, i tim e
fiksira. U topija se tada može pretvoriti u fetiš, što postaje ape-
lacionim sudom , koji legitim ira ili osuđuje djelovanje.
In terp re tira li se svijet u topijski na taj način, onda se u to ­
pija može pretvoriti u logički fantom što se povukao iz dim en
zije u svijesti, u ontologijski ekscentriranu m išljevinu, koja je
poprim ila fetiški karakter. Ako se utopijsko m išljenje i djelo­
vanje tako postvari, onda je kreativno činjenje depotencirano,
sloboda m išljenja i djelovanje fiksirana je i o b rn u ta u puku vo­
lju. Time je uvjetovana opasnost proizvoljnosti politički i d ru ­
štveno djelotvornih utopija.
No, ostane li uto p ija sačuvana u svom ontologijskom sklo­
pu, tada ona ne postavlja nikakav p o stulatorski zahtjev, nego
čuva svoj apelativni k a rak ter i oslobađa m irujuću slobodu za
djelovanje prem a sebi.

VI

Mi dosada ne bism o bili označili bitnu diferenciju izm eđu u-

topija starog vijeka, da se nism o pitali; da li se eshatološke pre­
dodžbe mogu up o trijeb iti m akar sam o i za in te rp reta ciju novo­
vjekovnog utopijskog m išljenja.
Kada bi se m ogućnost i nem ogućnost, zbiljnost i nezbiljnost,
ništa i nešto, realnost i irealnost ikada mogle po k riti pom oću
utopijskog m išljenja, tada bi zacijelo tako pokretno djelovanje
u utopijskom horizontu moglo elim inirati slučaj i ne sam o to,
ono bi moglo ujedno biti akt šušte nužnosti, što djelatnom su­
bjektu uskraćuje slobodu, da sebi ispostavlja kreativno u to p ij­
ske svjetskodruštvene projekte i djelovanja.

V II

Utopijsko sam orazum ijevanje novog vijeka još je uvijek, sve

E rnsta Blocha, određeno m odelom eshatologije. No cilja li
utopija u horizontu novovjekovne subjektivnosti društvenog dje­
lovanja zbiljski na ono, što će odnekuda jednom doći, kada se
jedna ovostranost u sebi raspadne a kraj svijeta — m isli se ja ­
mačno kraj prirode — postane činjenicom ?
Zahvat unatrag za eshatologijskim m odelom uistinu je sub-
reptio jedne onostranosti, koja pod pretpostavkom strogo miš
Ijeue subjektivnosti jedva da je usvojila razliku prirode i svije-
4 PRAXIS AQ
ta. Je r već diferencija između novovjekovnog utopijskog m išlje­
n ja i p ro jek ta platoničke idealne države, a već i vulgarna p re­
dodžba o nekoj onostranosti, sastoji se upravo u tome, da je di­
ferencija izm eđu svjetske im anencije u sm islu strogo mišljene
transcendencije, što je u augustinovskom sm islu navedena rije­
čju: »Ecce quod erit in fine sine fine« pod pretpostavkam a no­
vovjekovne n astrojenosti svijesti, ništavna ako se, prim jerice,
m isli na filozofijski idealizam.
Ovu prom ijenjenu n astrojenost svijesti novog vijeka dovesti
u alternativu neke ovostranosti ili onostranosti, znači naravno
upravo održati fikciju, kao da su neka dana priroda i takozvane
stvari i gole činjenice, m eđu kojim a je čovjek činjenica m eđu či­
njenicam a i stv ar m eđu stvarim a, identične. Priroda i stvar i čo­
vjek i povijest m ogu se naročito tako dugo prihvaćati kao fakti,
dok operativna pram oć čovjeka, njegove stvaralačke mogućno­
sti još nisu razvijene, tako dugo dok slobodna moć um a krea­
tivno još uvijek m iruje usprkos rukovanju takvim činjenicama.
No u tren u tk u , kada čovjek na tem elju uvida u um svoje kre­
ativne slobode iskusi prirodu, čovjeka, stvar i povijest kao ne­
što njem u slobodno dano, kada on postane siguran, ne da je sve
to za njega »pram aterija«, iz koje njegovo stvaralaštvo samo da
može p ro jek tirati, planirati i k onstruirati jedan svijet, nego ga
treb a stvoriti, kažem: u tren u tk u svoje evidencije svijeta, do­
življava on sebe sad kao im itatora Prom ethei.
M eđutim , i najviša svjetska utopija, koja se odvojila od mo­
dela eshatologije, od budućnosti s onu stran u ovostranosti, biva
izlizana, potrošena, leži u dim enziji razjedajućeg vremena, koje
sve što čuva, čuva kao ono proteklo i zato kao jednom bilo u
povijesnom fik siran ju prošlosti. Što povijesno ostaje, jest mi­
sao utopije, a što se m ijenja, nisu sam o povijesni uvjeti ozbilje-
n ja svjetske utopije, nego ne m anje svagdanje stanje svijesti.
Time prazno vrijem e ne dobiva doduše neki smisao od pro
šlosti, ali ga zacijelo dobiva od svojeg budućeg Jednom , dakle
putem svog futuralnog Olim. Što jednom prošlim će biti, već sc
u n a p rijed definira putem onoga, što je kao budućnost u obličju
u topijski određenog vrem ena već uvijek unaprijed definirano po­
m oću budućnosti sadašnjice i prošlosti.
U topijska je budućnost zato svagda već definirala prošlost,
p rije nego što je ova nastupila.

V III

Tek n astanak novovjekovne svijesti svijeta, što se prometej-

ski društveno izlaže pom oću utopija, dakako ne u tom smislu,
da Prom etej krade vatru s neba onostranosti, nego izbija iz »ze­
mlje« subjektivnosti subjekta, koji oslobađa svoju kreativnu mo­
gućnost, u velikoj je m jeri utopijam a oduzeo njihov pejorativm
50
 smisao kao i podozrenje, da su utopije naprosto nezbiljnosti i
nemogućnosti.
Za novovjekovnu je svijest svijeta sigurno, da je utopijsko
m išljenje zato konstitutivno za planirajuće stvaranje čovjeka, jer
čovjek u sebi čuva jednu potenciju svijeta, koja se u akciji poka­
zuje kao svjetom oćnost i svjetovitost, ona m u daje moć i kom ­
petenciju za izm jenu svijeta.
No, ako utopijsko m išljenje čovjeka sebe ipak ne pojm i apo-
retički — dakle kao apsolutno provedivo kroz čin, tako kao što
se sudbina provodi — tada u to p ija p ostaje iluzorna i okreće se
spram djelatnika kao sam ozavaravanje, koje izigrava neku b u ­
duću sadašnjost, što je zbog toga kao budućnost, neukidlji-
va, je r se putem ontologijskog e k scen triran ja izdvojila iz sklo­
pa bitka tem elja m ogućnosti, da postavlja produktivnu b u ­
dućnost, i tako se uistinu pokazuje kao u to p ija bez budućnosti.
No ostane li m isao utopije fundirana u aporetičkom u stro jstv u
čovjekova bitka, tada je očito, da je nom inalna definicija utopi­
je: U topija misli zapravo bezm jesnost, nedostatna, je r se dade
odrediti, koja je ontologijska m jesna vrijednost novovjekovne
misli utopije.
Ontologijski je izvor utopijskog m išljenja aporetički način,
što se nikada ne treb a dovesti do sklada i zato n ikada dovršiti,
kako čovjek iz tem elja svoje Ničim pogođene konačnosti p ro je ­
ktira svijet, ovoga može p u stiti da postane oblikujućom snagom ,
tako da se tim e prom ijeni povijesna zbiljnost svijeta.
No ontologija hum anosti p rinuđuje socijalno djelatnog čov­
jeka zato na utopije, je r je čovjek biće — biće m ogućnosti, što
svoj aporetički b itak nikada ne može sustići. Zato je pouzdanje
hum ani bitni m om enat mogućno-sti misli u topije i ujedno opuno­
m oćen je za »utopijsku« akciju.
Preveo B ranko Despot

51
 UTOPICUM KAO INDIKACIJA KRIZE HUMANUMA

R asim M um inović

S a ra je v o

Put k nam a konstantno se sužava, ali m ogućnosti da se u sid ri­

mo u luku sopstva, da dosegnem o pravu tačku hum anum a, jedva
ikako da rastu. N edovršenost naše egzistencije baca nas za­
pravo suviše lako u zagrljaj prom jenam a čiji kraj i sm isao m a­
da još nemoćni da dokučim o, radoznalo pratim o u neum itnom
proticanju što bez traga ne odnosi ono što je povijesno uobličeno
već ga kao ožiljak bilosti stavlja na indeks povijesti, m ak a r p red ­
stavljalo želju uhvaćenu na p u tu realizacije, ili nad u na k oju je
čekanje zaboravilo. U tako nesigurnoj (topologi,ji našeg bića,
gdje se približavanje nečem u uzaludno p retvara u dosezanje na­
mjere, cilj je neizvjestan čak i kada izgleda postignut. No, on
je m akar vodio m utnoj neizvjesnosti neophodan egzistencijalno
radi produžavanja m ogućnosti u k idanja neizvjesnosti, sužavanja
prostora našem p o srta n ju u neizm jernom svijetu m ogućnosti,
nužan da kao sekstant u kabini našeg života odm jerava smisle-
nost trajan ja, odupirući se besm islu i tam i. O njegovoj potrebi
ma kako m utno govore i snovi što nas nose stan ištim a u kojim a
još niko nije bio, a da ne spom injem o nem ir refleksija što su
sam oprijegorno pregle da dokuče sm isao zagonetnosti našeg bi-
tisanja. Tu susret sa vrem enom ne o staje tek susret, p retv ara se
uskoro u otkrivanje vječnosti, gdje se univerzalna a psurdnost na­
še opstojnosti hoće ublažiti legendam a i m itovim a, osm isliti
kratkoročnom aktivnošću, ili na njenoj produžnoj liniji naći kon-
kretno-utopijski identitet. Prem da se pojavljuje u univerzum u
poput trske koja misli, čovjek je ipak jedino biće koje znajući o
vječnosti pokušava stvaranjem vrem ena, njegovom podjelom na
dimenzije, osm isliti koju sekundu na njenom satu.
Upravo danas kada je sve podložno vihoru preobrazbe nije
isključeno ni brisanje razlika između realnog i irealnog, krea­
tivnog i destruktivnog, hum anog i m ilitarističkog, naprotiv, sve
su evidentniji znaci čovjekova bespuća. Nizbrdica profane sva-
53
 kodnevnosti učinila je da lake stvari izbiju u prvi plan i pokažu
svoj zaplašujući lik. No m ožda je u tom e sreća što ta svakodnev-
nost nije prebivalište pravoga čovjeka kojega m oraju m učiti da
leko dostojnije stvari i urgentniji problem i. Jer ako bi njena jed-
nodim enzionalnost, u kojoj se manje-više nesvjesno satirem o
podložni najčešće vrpci isprazne reprodukcije, bila medij naše
opstojnosti, bili bism o što i biljke, štoviše, što i kamen, ne bi­
smo se u njoj gubili n iti bism o znali za nivelaciju onog postva-
renog i još teže za carstvo m ogućnosti, čiju težišnu tačku iako
pouzdano ne znamo, naslućujem o u budućnosti i to kao oslonac
našemu bivstvovanju, istina, obavijenu m agličastim svjetlom že­
lja, čežnji, naših nada, i napokon, kako bism o doprli do svijeta
UTOPICUMA. Upravo stoga što nije tako, uzdizanje prozaične
svakodnevnosti našeg života do svijesti koja u njoj otkriva našu
tuđost, svojevrsnu negaciju našeg bića, sm atram o otkrivanjem
KRIZE HUMANUMA. — Ovamo ne spadaju površna zadovolj­
stva, laka h tije n ja niti džinovski mozaik sitnih priželjkivan ja ko­
jih je život pun i koja opterećuju praktični duh neosnovanim za­
htjevim a, bez uvida u m ogućnost i sm isao onoga što traže, bez
razum ijevanja konkretno-realnih m ogućnosti — tem elja utopi-
cuma.
Jedva da u filozofiji postoje dvije druge kategorije koje bi
proizlazeći jed n a iz druge, protivurječile tako paradoksalno jed­
na drugoj, bitn o zasijecajući jezgro života i napuštajući ga izno­
va, kako to čine UTOPIJA i REALNOST. Njihov sadržaj i smisao
kopkali su uvijek filozofe i pjesnike koliko i utvrđivanje njiho­
vog m eđusobnog odnosa o čem u su shodno okolnostim a i talen­
tim a iskazana različita m išljenja koja pred stav ljaju često opreč­
ne koncepcije, kako o sadržajim a ovih dviju kategorija tako i o
njihovom m eđusobnom odnosu. M eđutim , sve to suvereno i do­
stojanstveno nadm ašuje koncepcija E. BLOCHA koja leži u os­
novi m oga izlaganja. Već izvjesnost o pokušajim a i nemoguć­
nostim a raznih epoha da riješe njihovu zagonetnost indicira neo­
bičnost sadržaja i dubinu sm isla koji leži u njim a. Ipak njihovo
dovođenje u vezu sa sadašnjim povijesnim časom im a posebnu
hum anističku težinu i sm isao i sam im tim ljudski više obavezuje.
Problem atiku utopije i realnosti razm atraću suženo kao odnos
utopicum a i hum anum a.
Po Svom bitnom egzistencijalnom statusu ljudi su trajno na
raskršću u topije i realnosti, više-manje osuđeni zatočenici jedne
ili druge, m ada toga najčešće nisu svjesni. Tomu je, kako ćemo
pokazati, razlog što njihova pripadnost realnosti ili njihova p ri­
vrženost uto p iji u biti ne m ijenja njihovu opstojnost stoga što
prednosti jedne predstavljaju nedostatke druge budući da oba­
dvije ulaze u sadržaj zbivanja čovjekova svijeta i svijeta uopće.
Oydje će to biti ilustrirano na ljudskom životu.
. ,rNigdje siguran sa svojom prirodnom nedostatnošću čovjek
stvara, ali i posrče ža stvarim a koje bi mogle da m u pruže že­
ljeno zadovoljstvo, voljeni m ir, da ga liše opasnosti kojim a kat­
54
 kad bespom oćno robuje. I tam o gdje ga izdaje snaga u grčevitoj
egzistencijalnoj borbi ne predaje se već koristi sada više IMA­
GINACIJU koja m u pom aže da otkrije i druge m ogućnosti za op­
stojnost u svijetu ili u stra ja n je na p u tu ka cilju. Stvaranjem
POTENCIJALNOG SVIJETA on u postojeći unosi određeni sm i­
sao ili pak njim e otkriva besm islenost date realnosti. Naslućeni
mogućnost-svijet n ije kako se nažalost brzopleto m isli beskorisna
tvorba imaginacije, nadanja ili nedonošče utopiziranja, ukratko,
opreka realnom svijetu od koga se živi, već projekcija realnog
svijeta doduše onda kada su u njem u sadržane klice NOVUMA.
Carstvo utopije ne n astaje nikada slučajno, n aprotiv njim e se
ljudi spašavaju ispraznog trajan ja , lažnih putova uzaludnog bes­
puća, je r ono što p ripada njem u svagda je ispred nas, čak i onda
kada ga otkrivam o u onom e što je povijesno iza nas. Zasijecim o
u tkivo utopicum a i pogledajm o što se tam o zbiva.
Razum ijevanje utopije usredotočuje se p o n ajp rije na razum i­
jevanje MOGUĆEG što je im plicirano u sam om p ita n ju o m oguć­
nosti utopije, na m ogućnost valjanog pitanja.
Da put do razložnog p ita n ja nije m anje n aporan od onoga
koji vodi njegovu rješenju, lako je o tk riti na spoznaji koja u
biti važi sam o u n u ta r određenog vrem ena, izvan kojeg p re ra sta
u potencijalno pitanje, odnosno u m ogućnost daljeg poteza u du­
binu vrem ena koje dolazi, u ono pitajuće što vuče n aprijed. Po­
što, dakle, pitanje, ako hoće da bude ozbiljno, m ora iskusiti
m ukotrpne teškoće svog sm islenog n a stajan ja , sadržavati pod-
s tican je o m ogućnosti ili pružati razloge za nem ogućnosti — dio
odgovora — izrastati kao m om enat m uke ili elem enat p otrebe u
čemu će se osjetiti sam oubilačka strpljivost pro m išljan ja pom i­
ješana sa svojevrsnim zanosom postavljanja, inače svako p itanje
nije dostojno ozbiljne refleksije. P itan ja što ih često čujem o o
m ogućnosti ili nem ogućnosti utopije nisu po m om m išljenju pi­
tanja, ili su to suviše lako, nedovoljno prom išljena, površna, u
biti poigravajuća i neiskrena. Njihova u pitnost ne m isli moguće,
ono realno-moguće, po čem u je i sam a moguća, štaviše, ona ne
znaju ni kako su m oguća ni zašto je nem oguće ono što negira ju.
Lišena neposredno rađajuće skepse njihova se u pitnost najčešće
svodi na nam jeru da nešto spore kako bi ga obezvrijedila zbog
toga što ne podnose njegova utem eljivača, što se da osjetiti u
tonu i načinu njihova postavljanja. Posve se razlikuju od u p it­
nosti što se zasniva na slutnji nečeg savršenijeg kojim se može
zam ijeniti ono nesavršeno, što je opet k arakteristično za u p it­
nost iz budućnosti i suprotno onoj iz zlobe ili lijenosti. Naše in­
sistiranje na zrelo prom išljenoj, dakle, na istinski filozofskoj
upitnosti je zapravo insistiranje na utopicum u stoga što trezvena
upitnost im plicira utopicum i u topijski duh koji ne zazire od
toga da djeluje spasonosno, zdravo, da bude pri ruci i da se isto
tako ne boji uključiti TRANSCENDERE u sm islu prom išljeno
mogućeg. Svi ti m om enti im plicirani su pitanjem , ako je ono raz­
ložno, a to su obilježja utopicum a. Prem a tom e onaj koji se pita
55
 o m ogućnosti utopije, on ili ne zna što hoće ili pak hoće ono šio
ne zna prije neg je naslutio njegovu m ogućnost ili nem ogućnost.
Od neprom išljenih p itan ja i sam ozaljubijene pseudom udrosti što
dalje kako bi se moglo doći do riječi o onom pravom . Ne, dakle
kako je m oguća u to p ija već bliže: kako je moguće takvo pitanje?
N išta najed an p u t nije tu, najm anje ozbiljno m išljenje čije po­
stojanje nije drugo do kušanje cilja, koje je u stvari tu da nešto
priprem a, nalazi, ne da se u svojoj ispraznosti šepuri i zadovo
ljava. Sam o lijeno m išljenje ima zm ijin hod i na svašta nalijeće,
uz sve se lijepi, za sve što m u nije odm ah dokučivo ono postavlja
neiskreno p itanje, ono negirajuće. Tek nešto drugačije je pseudo-
m išljenje kojem je dopadljivost važnija od svega pa u tu svrhu
više konstruira, u lošem sm islu riječi, i zbunjuje nego što otkri­
va, je r vlastitu m ogućnost nikada kritički ne prom išlja. Ono za
razliku od prvog koje negira, m nogo obećava bez mogućnosti da
nešto stvarno da.
S uprotno u b iti njim a trezveno m išljenje p rerasta u misaono
putovanje kroz koje odm jerava odnos m ogućnosti i zbilje i po­
kušava p roniknuti u bit m išljenog, ono je zapravo ilum iniran je
u tm ini nepoznatog koje hoće učiniti poznatim . Usm jereno na­
laženju a ne gubljenju, lišeno tereta sveznanja, ne stvara zbrku
bez želje da učini pro d o r k nejasnom i nepoznatom . Opirući se
tuđosti na dijalektički prom išljen način, ono je čini AGENSOM
vlastitog n a stajan ja , uzrokom nem ira, a sebe svjetlom otkriva­
n ja onog živućeg. Ono što ga tje ra n aprijed izvor je njegova na­
sta ja n ja, a ono što ga vuče budućnosti spasava ga od mogućeg
g ubljenja u kauzalnom spletu pojava, specificira ga i čuva. Oba­
dvoje čine ono ljudsko KAMO i još aktuelnije ČEMU, ono dakle
svojstveno trag a n ju za izvorom nem ira, ono što pomaže da se
uskoči u igru svijeta u koju sam a m isao ulijeće kao u m režu vlas­
titih pitan ja, čineći je elem entom svog nem ira. Čak i kada osjeti,
kako je kod Blocha, da procesualnost svijeta stru ji u nastajućem
DA, što je zapravo previruće NE uspinjuće TENDENCIJE pre-
zentne kao JOŠ-NE LATENCIJE SVEGA I NIČEGA, trezveno m iš­
ljenje ne u tap a u m ore neizvjesnosti niti se prepušta lakom
u ljuljk iv an ju na otkrivenoj dijalektici proticanja, naprotiv, tada
započinje »kopanje u zbiljskom m raku iskona« otkrivajući se
u čudesnom SADA i tako nastupa: »Oštro, strogo i vjerno na cesti
a finiteta spram b itk a što konačno biva istinit« (Bloch). Sučelja­
vanjem sa nastajanjem , s onim što se sprem a na oblikovanje, na
povijesni p u t što se zbiva u biću, ono dodiruje sam u moguć­
nost, otvorenost svijeta čiji FUNDUS nije ontos on, »nije stvar­
nost nego tek realno-mogući utopicum « (Bloch). Na taj način
otkriva kako vlastitu m ogućnost, koja im plicira i mogućnost
p itanja, tako i procesualnost svijeta, svijet u sm islu njegove neiz­
vjesnosti, gdje su ljudi sa žigom subjektivne bezim enosti i tem e­
ljitom zam račenošću upućeni na stvaranje povijesti kojom i u
kojoj osvjetljavaju vlastitu dospjelost, povijesti u kojoj svijet
pokazuje svoje raspršeno blago i ono živo blohovsko Još-ne koje
56
 iz NEIMANJA p re ra sta u im anje. To što u čovjeku svjetluca kroz
»JOŠ-NE SVJESNO« i ono što u svijetu n astupa s »JOŠ-NE-POS-
TALIM« p o th ran ju ju se i održavaju REALNO-MOGUĆIM, dakle,
KONKRETNO UTOPIJSKIM. Ono čini uto p iju realnim stanjem
nezavršenosti, stanjem fragm entarske biti u svim objektim a, na­
dajući se u form i onog što treb a da bude koje izranja u širokom
carstvu um jetnosti, ljudskog života i ne sam o tam o. E rn st Bloch
nalazi da tako kao povijest i p riro d a »ima svoju utopiju« sm a­
trajući je m jestom »zračenja i figura čija se supstancija tek ob­
likuje«. Prem a tom e trezveno m išljenje osvjetljava ono što još
nikada nigdje nije bilo, bazu NESTARENJA koje prkosi vrem enu
i ne podnosi poniženja, a nudi dostojanstvo koje nije plod sen­
tim entalnog i naivnog, neiskrenog i pseudom udrog m išljenja i
dom išljanja, završenosti i konačnosti. U topijsko valja u tom e di
ferencirati od UTOPISTIČKOG, tj. apstraktno-utopijskog o ko­
jem ovdje ne raspravljam o. A pošto je KONKRETNA UTOPIJA
prem a svakom OTUĐENJU uspravan hod sa svim im plikacijam a
širokog zahvata, »biti čovjek, znači za Blocha, im ati utopiju«,
što valja pobliže odrediti.
Jednako svijetu ni čovjek još nije svoj identitet. Iz ontološke
nedostatnosti ili, bolje, m oguće identičnosti čovjek zam išlja sebe
u boljem svijetu od postojećeg u čem u valja vidjeti najavu u to ­
picum a. Shvaćen per se ipsum kao reflektirajuće biće, čovjek je
nedostatno biće p a r excellence, b a r ga takvim čini dom inacija
GLADI koja se u istinu ne tiče sam o njega, njegove egzistencije,
nego i b itka samoga. Ipak na njem u je kao na dlanu jasno da ono
što izranja vani počinje u n u tra, dakako ovdje sa stanovitom raz­
likom: ono što ga tje ra na svjetlo dana neće sam o da ga pokaže
u njegovoj jestosti, nego ga hoće prikazati ljepšim i boljim kako
bi uspjelije ostvarilo svrhu pojavljivanja. U tom e se p rije ili kas­
nije pokaže u topijski nem ir sa jasnom naznakom JOŠ-NE koje
upozorava na ono što u budućnosti valja očekivati. Neobičnu
prirodu utopicum a naznačava m udri Bloch ocrtavanjem granice
prelaza onog JOŠ-NE-SVJESNOG: »Na njoj se, p ri uspjelom pro­
doru, pruža zem lja gdje još niko nije bio, pa čak koja ni sam a
još nikada ne bijaše, koja treba čovjeka, putnika, kom pas, du­
binu u zemlji u isti mah«. Prem a tom e esencijalno poim ljena
konkretna uto p ija pulzira u procesualnosti svijeta i ispoljava
sadržaj konkretne UTOPIJSKE SV IJESTI, koju valja bliže od­
rediti.
Pri dobrom zapažanju intencije utopijske svijesti na stvara­
nju UNIJE m išljenja i b itk a o tkrivaju sobom da to jedinstvo
nije dijalektička datost već prije povijesna zadaća koja se ozbi-
ljuje povijesno u form i realiziranja potencija svijeta koje su za­
pravo baza utopiji i utopijskom m išljenju. U topija se začinje
tam o gdje se bit i pojava inkogruentno sm jenjuju, kam o se stvar­
no i moguće sudaraju, tam o gdje je ono još-ne-postalo, još-nc
-svjesno. Ono što se nekom vrem enu čini nemoguće, u drugom
postaje moguća stvarnost, utopija koja to »nemoguće« misli
57
 sm atra se neodgovornom igrarijom , a da se pri tom ne uviđa
njena tem poralna p rojekcija u n u tar koje se zbiva prelaz »ne­
m ogućnosti« u m ogućnost (m islim o uvijek na konkretnu a ne
ap strak tn u u to p iju ). M išljenjem »nemogućeg« utopija transcen-
dira p ro sto r i vrijem e m ada se, gledano s druge strane, sam a rea­
lizira u vrem enu i prostoru. Tek u tom sm islu utopijsko je »ni­
gdje«, tj. još-ne. Njegovim otkrivanjem u to p ija spasava čovjeka
tvrdokorne postvarenosti, u ra n ja n ja u bilost vraćajući ga tako
čovječnosti koje nem a bez budućnosti. I svijet skrojen po zako­
nim a um a stoji katkad u opreci sa hum anum om za koji se i tada
utopija bori.
Ako je svijest nedovršeni zbiljski realitet, a čovjek »nedostat­
no biće«, njihova uzajam nost je tada data u ontološkoj proce-
sualnosti kojom o tk la n jaju vlastite nedostatke, u nastajan ju nove
zbilje i novih p otreba o čem u svjedoči em pirijska stvarnost koja
ne poznaje aktivnost što bi radila na vlastitom nepostojanju.
1 glad se svagda iznova obnavlja indicirajući izvjesnost da golo
sam oodržanje p ra ti sim ultana težnja za prom jenom , to jest da
je u n u ta r sam oodržanja istovrem eno i proces »samoproširiva-
nja«, M arxovsko stvaranje novih potreba. Takvo zadovoljavanje
nam etnulo je ljudskoj egzistenciji nešto što nedostaje ostalim
bićim a univerzum a: teleologiju koju ljudi p rojiciraju na svijet
antinom ičke beskonačnosti kada o tkrivaju vlastito bitisanje kao
»slam ku m eđu vihorove«. N aravno čovjekovo održanje ne teče
posve besm isleno, nije bez unošenja određenog smisla, a to se
m anifestira kako na idealnom stv aran ju u glavi onoga što će se
pojaviti u stvarnosti, tako i u probuđenosti »željenog« koje ispu­
njava afekte očekivanja i danje snove, dakle, u anticipirajućem
realitetu, p ro sto ru na koji se baca pogled iz sadašnjosti u buduć
nost i još teže iz budućnosti na sadašnjost i prošlost koja m ora
biti shvaćena tako da je u njoj paradoks budućnosti. Zapravo po­
kretačka glad čovjekova svijeta usredotočuje se u čežnji koja u
nam a vri pom iješana sa nadanjem , koje uslijed toga što samo ne
čini sitim prelazi u h tijen je da bi kao djelatno postalo nešto
više od željenja i učinilo da se ono predstavljeno ozbiljava. Zbog
toga je u radnoj volji na zadovoljavanju potreba im plicirano pla­
n iranje sa svagda racionalnijom kalkulacijom sredstava svrhe
N edostižna povijest tog svrhovitog m išljenja je u tom e što svaki
čovjek zna što hoće sada a što kasnije, ali, kako smo u početku
nagovijestili, još niko ne zna što hoće uopće.
Budući da se glad utažuje RADOM a ovaj zasniva na anticipa­
ciji, proces zadovoljavanja ljudskih potreba dobiva u marksizmu
vrednosni k arakter, k a rak ter teleologije radnog procesa sa per­
m anentno bogatijim eksperim entiraj učim anticipacijam a, obliku-
jućim m odelim a i si. Na taj način vrijednost rezultata radnog pro­
cesa sam jerava se sa dosegom anticipiranog realiteta, a kako te­
leologiji radnog procesa nisu postavljene granice, istraživanje
tendencija svijeta jača sm isao tog procesa. Budući da čovjekova
aktivnost teče u pravcu refleksivno-anticipirajuće budućnosti,
58
 bliže ili dalje, to se odnos nekog vrem ena prem a budućnosti od­
ređuje njegovim odnosom prem a laboratorium u rada m isli na
TEORIJA-PRAKSI. U tom e izuzetnu ulogu im a anticipacija koja
se pokazuje kao neka vrst prethodnice, koja takoreći obavlja
unaprijed ono što dolazi, ono zbog čega se an ticipiranje događa.
Radi se p ri tom o otvorenosti onog tendirajućeg što čini posljed­
nji ljudski topos, zbog toga U-TOPOS u koji sam o ljudi m ogu da
se nastane i n astan ju ju se po cijeni p ropadanja. Zapravo, taj to ­
pos čini ono nastajuće, ono što-još-nije što se kao takvo javlja
svijesti pa stoga utopijsko m ora rasti sa hum anum om i to kao
anticipirajuća svijest u sferi su bjektiviteta i kao realna m oguć­
nost u dom enu objektivnosti, je r je ono i subjektivni i objektivni
entitet što se unatoč svem u održava kao u to p ijsk a svijest i real­
na tendencija te otuda p ra ti ljudsku egzistenciju kao njen pri
m arni k arakteristikum kojeg je najzad jednom za svagda p o sta­
vio na filozofijske osnove E rn st Bloch, učinivši ga prim arnom
kategorijom svoje filozofije.
Za razliku od realnog koje gnoseološki p redstavlja prošlost
što je dospjela u našu svijest i tako postala realnost, utopijsko
je ono što faktički još nije a potencijalno treb a da bude, ono je
otvorenost našeg svijeta u form i mogućnosti. Neka herm etički
zatvorena i sterilna realnost bila bi grob sm islu ljudskog bitisa-
nja, ponor m ogućnostim a koje nas ne o stavljaju sve dotle dok
smo ljudi ili to hoćem o da budem o. N aravno u to p ijsk a pozadina
sam im tim što je otvorena za dolazeću realnost nije posvuda vid­
ljiva, posebno danas kada se jedva diferenciraju prave vrijedno­
sti od vještačkih. A nti-utopijskom dobu, kakvo je naše, utopijsko
se pojavljuje kao nešto neodgovorno, transcendentalno, stra n o i
neprijateljsko, kada se o njem u raspravlja teorijski, iako ga kon­
kretno doživljava kao vlastito buđenje kojeg ljudi nisu dovoljno
svjesni. Oni ne vide da bi svijet bez utopicum a koji je svagda
uz ono moguće, bio ledena stvarnost, tj. da bi bez m ogućnosti
da bude drugačiji činio besm islenim svaki pokušaj da se nađe
korelat našim anticipacijam a i planovim a, om ogućavao ub itač­
nom cirkulusu da razara svaki sm isao, da bi bez utopicum a čo­
vjek bio životinja.
Znači li, m eđutim , da je s utopicum om , m ak ar ovaj p red­
stavljao ono pojm ljivo moguće, nadano, štaviše i ono negativno
u svijetu, čovjek dosegao svoju bit, ili sam utopicum indicira
njegovu nem ogućnost identificiranja sa Ijudskošću? T em atikom
o mogućnosti identiteta subjekt-objekta pitan je prem ašuje okvir
naše teme, o čem u iz razum ljivih razloga neće biti riječi. Ali da
s utopicum om biva i hoće da bude čovjek, nagoviješteno je une
koliko i dosada. — Ham letovski nem ir čovjekove egzistencije.,
bujanje intencija, nepresušna stru ja snova, neum oljivo kretanje
ka nekom negdje što još nije, dječja radoznalost o onome, kan-
lovskim jezikom rečeno, noum enalnom , nada koja sve to hoće
osigurati i bezbroj drugih pojava koje ukazuju na kretanje zavi­
59
čaju, nepotkupljivi su svjedoci o utopijski otvorenom svijetu i
eo ipso o našoj nedospjelosti u zavičaj.
Utopicum prem a tom e čini u srži naše opstojnosti ono otvo­
reno, procesualno. Njegova psihološka form a, čovjekova subjek­
tivna strana, je »još-ne-svjesno«, što u povijesnom pogledu ozna­
čava još uvijek stanje života svih ljudi, svijest gdje sunce svijesti
još ne uspijeva osvijetliti p ro sto r zavičajnosti ljudi, štaviše, gdje
ni taj p ro sto r još nije stvoren. Još-ne-sv jesno je u biti predsvjes-
no u dobrom sm islu, svjetlucanje prem a naprijed, nešto auror-
sko sa tendencijom uspona, nade i daleko od noćnog sanjarenja.
O ntološki je nerazdvojno od još-ne-postalog, prazno je ako nema
za korelat to ontološko, koje u stvari predstavlja budućnost što
se form ira. Bez ontološkog korelata ono još ispunjava privatne
snove ukoliko se ne uzdiže iznad privatnog u carstvo apstraktnih
utopija o p oboljšanju svijeta. U kratko, utopijsko je suviše blis­
ko, neposredno, odveć sraslo sa hum anum om , stanovnik čovje­
kova intim iteta, suviše je k ratk a staza do njega da bi se napravio
blohovski korak k njem u u svijetu za kojeg je događanje p ro ­
šlost, spoznaja sjećanje na ono što je bilo, a istina gotova stvar.
M eđutim njegovo pojavljivanje nije uvijek zov budućnosti nego
može biti vijest o krizi hum anum a, m akar ne figuriralo u liku
Sokratova daim oniona, Platonova erosa, Aristotelove »dynamei
on«, Leibnizove tendencije, K antova kategoričkog im perativa,
Hegelova apsolutnog duha, Marxove hum anističke jednadžbe
»hum anizam = naturalizam «, Blochove nade. Ono kao krv ispu­
njava um jetnosti, poput vatre nosi slobodarske pokrete, kao svje­
tlo prožim a ljudske tvorbe, stoji u jezgri dostignuća i prom ašaja,
pokreće žive im pulse ne samo čovjeka nego i svijeta i tako biva
TERRA UTOPICA.
P ro m atran izdvojen od njega H um anum je srž ljudske pri­
rode, snaga kojom se prevladavaju čovjekove slabosti, agens n aj­
dubljih nem ira ljudskog bića i ujedno njihova inkarnacija. Zbog
toga ga valja diferencirati od hum aniteta koji se po našem m iš­
ljen ju tiče m eđuljudskih odnosa u njihovoj socijalnoj sferi,
čovječnosti sa dovoljno saučesničkog osjećanja za ljudske teško­
će i razum ijevanja za glas pom oći, sa sm jelošću za otpore i hra-
brošću za bo rb u protiv barbarskog odnosa prem a čovjeku i sve­
ga onoga što negira ljudsko, sa suptilnim osjećanjem za uvaža­
vanje ljudskog dostojanstva. To posebno dolazi do izražaja u
m om entim a kada se hoće m anipulirati ljudim a kao stvarim a. U
tom značenju hum anitet je ostvarivanje vrlina koje se mogu ob­
likovati jedino u društvenom m edium u, gdje se očituju u formi
plem enitog m oralno-etičkog držanja, toplog hum anog odnosa
prem a drugim a, nesebičnog angažm ana na zajedničkim zadaci
ma, u razvijenosti osjećanja za pravdu, pravednost, istinu, istini-
toljubivost, um jerenost, je r radikalizam po svaku cijenu može
biti neljudska djelatnost, u hrabrosti, druželjubivosti itd. itsl.
N aravno hum anum nije nikada sam orazum ljivi posjed čo­
vjeka, on to po svojoj biti ne može ni biti, budući da njegovo
60
 postojanje nije neki gotovi sadržaj koji se može uzim ati i od­
bacivati prem a volji i potrebi, naprotiv, on se m ora takoreći sva­
ki put razvijati i biti izložen probi društvenog života — afirm a­
ciji ili negaciji. Njegovo m jesto je u aktivnoj ljudskoj d jelatno­
sti. U tom pogledu Marx je u rad u vidio izvor razvijanja ljudskih
sposobnosti, ali istovrem eno i pokazao da kapitalistička pro d u k ­
cija drobi, slama, unakazuje ljudsku prirodu. U stvari Marxova
misao da čovječanstvo davno sanja o stvari o kojoj bi trebalo
posjedovati svijest da bi se stvarno posjedovalo, neshvatljiva je
ako se nem a u vidu intencionalitet koji p red stav lja prim arno
obilježje konkretne utopije. Slično je i sa KREACIJOM koju na­
ziva form iranjem po zakonu ljepote, inherentnoj m jeri svakog
predm eta i traženjem da p rodukcija dobije um jetnički k a rak ter
ukidanjem vlastite alijenacije. Zapravo pro d u k ciju koja postajo
»sam odjelatnost« i slobodna djelatnost M arx sm a tra vraćanjem
čovjeka sam om sebi, svojoj iskonskoj prirodi, odnosno »istin­
skim rješenjem spora između esencije i egzistencije, izm eđu opre-
dm ećivanja i sam oopredm ećivanja, izm eđu slobode i nužnosti,
između individuum a i rada« (M arx). Ili dalje: kako bi Marx
anticipirao realizaciju ljudskog to ta lite ta bez p retpostavki kon­
kretne utopije? Univerzalno pro d u ciran je za njega je generički
pojam čovjeka kao što je u topijsko ono što osjećam o na p ro d u ­
žetku Marxove konstatacije u sm islu n ed o statk a koji se okreće
protivu svih nedostataka, protivu realnosti koja gubi ili je izgu­
bila autentička ljudska obilježja. Prem a M arxovski po jm ljenoj
dijalektici čovjek je igrač i igračka u n u ta r kosm ičkih sila i otuda
specifična sila univerzum a koju upravo k a rak terizira u to p ijsk a
intencionalnost.
Svijet u kome su stvari izgubile svoja stan išta p retvaranjem
u predm ete, postale neprobojni zid izm eđu čovjeka i čovjeka i
uklonile razliku izm eđu u n u trašn je g i spoljašnjeg, taj svijet po­
stao je spoljašnji, ogoljen i čovjeku tuđ. Tako sm o se našli na
liniji kada utopicum otkriva krizu hum anum a. To dolazi otuda
što se stvarnost u odnosu na hum anum povijesno ne sam o obo­
gaćuje nego i osirom ašuje, alijenizira pa se traži izlaz u u to p ij­
skim idejam a. Ako je prazna, što će reći redukcijom na jedno-
dim enodim enzionalnu tem poralnost obesm išljena, u povijesnim
m ogućnostim a proigrana, stvarnost nem a po čem u da bude isti­
nita pa egzistira kao neistina koja se uzaludno hoće prokrijum -
čariti apstraktnim utopijam a ili reakcionarnim ideologijam a kao
istina. Svijet koji se izvrgao u laž nem a čovjeku što da pruži
i?u^e^ .nesisyrn o sth bojaznosti i straha, a takav je veom a m alo
ljudski da bi mogao podsjećati na ljudski zavičaj. N aprotiv ljud-
s k o s tj e u njem u izložena propadanju. Takvoj stvarnosti koja
ljudske prim alitete, u to p ija se sup ro tstav lja u form i aps-
traknih ali ne reakcionarnih u to p ija ili konkretno-utopijske ak­
tivnosti koja se kreće od radikalno-konkretno-utopijske kritike
preko pobuna i hum anističkog otpora do revolucije nudeći svag­
da budućnost sa bogatijim ljudskim obilježjim a, ali i indicira­
61
jući na taj način krizu hum aniteta. Kriza je tu u odsustvu smisla
za ljudski specifikum , u nedostacim a hum anističkih ciljeva, u
nem ogućnosti da se iznađe p u t iz nasilja kome su ljudi izloženi
najezdom m ilitarističkih moći, u gom ilanju povijesnih problem a
bez izgleda na njihova rješenja, u nasilnom ugrožavanju pravde,
slobode i ljudskog dostojanstva i si. K onkretno-utopijska aktiv­
nost je u takvim historijskim zbivanjim a usm jerena nastojanju
da se d ata kriza izvrgne u ishod iz krize kada se u odnosu na
sredstva koja nudi za rješenje situacije pokazuje kao apstraktna
ili konkretna utopija čega je prebogata historija. M eđutim i onda
kada govori o prošlosti uto p ija im a u vidu budućnost.
Ipak, rušenje granica što dijele budućnost od prošlosti ne vo­
di nikakvom novum u ako se ne uvidi da je najtvrđa granica u
sadašnjosti. Ponekad je tragično da se čovjek ne uspijeva oteti
njenom zagrljaju, je r dok je isključivo njen, nije i ne može da
bude utopijsko biće, jedva čovjek. Ubitačnoj kritici bili su ne­
kada, danas još jače, izloženi VJESNICI budućnosti i oni koji
se u d a lju ju od grube em pirijske realnosti, koji takoreći neće da
budu robovi sadašnjosti. Prem a onom e što se u njoj zbiva sadaš­
n jo st je po mnogo čem u prošlost, o čem u danas svjedoče živo
b ro jn e institucije, organizacije, sistem i, orijentacije, ideologije,
pogledi na svijet — snage koje ne uspijevaju odrediti svoj kon-
kretno-utopijski odnos spram svijeta, stvoriti nešto novo, koje
n aprosto vegetiraju. N jih nosi stru ja površnosti, p o thranjuje la-
kom islenost i tako čini sposobnim za izvršavanje tuđih naređe­
nja. O pasnost od snaga koje m nogo rade a malo misle još nije
sagledana kao što nije dovoljno uočeno da njihova aktivnost po-
stiđ u je um te da je njihova vjera contradictio in adjecto. Te sna­
ge idiotski v jeru ju da se ratom može čuvati svjetski m ir a da ne
uviđaju da se tim e ugrožava ne sam o svakodnevni ljudski m ir
već i ijudski život uopće. One su jedini pravi stanovnici apstrakt­
ne stvarnosti koja širi hladnoću ispraznih trenutaka, legalizira
anonim ne produktivnosti i osujećuje ljudsko dostojanstvo. Ta­
kva stvarnost čini čovjeka sićušnim djelićem basnoslovne ma­
šine, robom posla koji ne zadovoljava istinski ljudske potrebe.
Zarobljeni m onotonim ritm om , ubačeni u vrtlog jučerašnjice,
oteti sebi i svijetu, ljudi se gube u suženom prostoru svojih ljud­
skih m ogućnosti poput sirom aha ispunjenih nadom u pozitivno
rješenje njihove egzistencijalne boljke i uzaludno upućeni sreći
koja ih upravo ostavlja sam e i nesigurne. Zbog toga je sam ora­
zumljivo p itanje granica tero ra koji nad ljudskom psihom vrsi
efikasni i poslovni duh. Dokle će moći čovjek podnositi silovanje
svog dostojanstva u ime gom ilanja objekata u koje ga i samog
utrpava okrutno doba?! Ne raste li ljudska pustoš sa ispraznom
sadašnjošću, sa proigravanjem hum anističkih m ogućnosti? Do
koje apsurdnosti su dovele spom enute snage svijet, može se po­
kazati pitanjem : u kojoj m jeri je zastupljena ideja svjetskog
m ira u planovim a ratne tehnike i industrije? Sarkazam u njem u
nadm ašuje sadržinsku kontradikciju utoliko prije i više ukoliko
62
 se zna da dem onska tehnika i in d u strija d em onstriraju o rd in ar­
ni hum anistički prim itivizam i perverznu psihologiju ljudi koji
se zanose njihovim rušilačkim m oćim a. Takva tehnika udružena
s prljavom politikom blokira stvaralačku aktivnost hum anistič­
kih snaga, na m jesto jačan ja njihovih plem enitih pregnuća, ona
širi strah i dezorijentira zbunjene ljudske jedinke i tako pom aže
cvjetanju alijenacije. U potreba atom skog oružja na rušenje lju d ­
skih života svjedoči o fatalnoj a p strak tn o sti te sile, o zastra šu ju ­
ćoj poziciji njenih p roducenata i zagovornika te više od toga, o
tome da sudbina povijesti još nije u rukam a čovjeka koji zna što
hoće i hoće ono što zna. T ragična je istina da tehnika ne nudi
danas ništa toplo, čovjeku blisko, što bi budilo ideale za pravim
vrijednostim a, da još uvijek m alo služi svrham a h u m aniteta. Nc
obazirući se na akutne zadatke koji je čekaju na Zemlji, m ašila
se neba da bi se u prljavoj m ilitarističkoj, suviše neznatno hu­
m anističkoj, utakm ici pokazala kao silnik nad zbunjenim lju d ­
skim jedinkam a. Zbog toga izaziva h um aniste da se zam isle nad
vrijednostim a koje n estaju i m ogućnostim a usp o stav ljan ja no­
vih. Budući da u to p ija predstavlja »organ za novum «, njeno pos­
tojanje indicira postojanje konkretno-utopijskih m ogućnosti ko­
je valja otkrivati radi one dijalektičnosti svijeta o kojoj su tako
pom no m islili Hegel i Marx.
Možda će se ovim steći u tisak o nespojivosti tehnike sa lju d ­
skim suptilitetom , o njenoj tuđosti ljudskoj p rirodi, što se u od­
ređenoj m jeri ne isključuje. M eđutim , takvo tv rđenje bi im plici­
ralo brojne konsekvencije m eđu kojim a i onu da se ljudski m edi i
kvalificira sužavanjem a ne ekspanzijom svojih m oći a da ne
spom injem o šta bi značilo negiranje tehnike u sadašnjosti i b u ­
dućnosti. Pogotovu ne, ako se im a na um u da je sad ašn jo st ipak
stjecište onog što nastaje i onog što propada, tačk a od m jerava­
nja progresivnog i regresivnog, polazište u zletanju ka realno-mo-
gućem, m jesto okončavanja onog što treb a da bude, o tkrivanja
nedostatnosti, ali i novum a, začetništvo boljeg života, buđenje
korjenitih prom jena u pravcu boljeg sutra, u k ratk o , laborato-
rium possibilis. No m a koliko to stvaralo nespokojstvo u h u m a­
nističkom svijetu, unosilo pesim izam s obzirom na budućnost,
spuštalo oblake neizvjesnosti nad sutrašnjicom , u svem u tom e
valja vidjeti dijalektički jednu stra n u n aspram koje je ona o pti­
m istička po kojoj su to priprem e za epohalni p rev rat ljudske po­
vijesti. Novo doba nazire se na nekim potezim a našeg vrem ena,
ponajprije u odolijevanju zem ljinoj teži letom u kosm ička p ro s­
transtva, u stilu života m ladih ljudi i si.
No ako je besm isleno odbaciti tehniku, sm isleno je raditi na
uklanjanju uvjeta što je čine neljudskom , stra h a koji dolazi n je­
nom neljudskom prim jenom , raditi na o tkrivanju besm isla koji
otuda dolazi.
Više nema sum nje da je tehnika precijenjena, da nisu dovol j­
no sagledane potencije koje ona stvara nehotice na planu rušenja
hum aniteta. Ovdje ćemo sam o egzem plarno naznačiti neke koje
63
se tiču politike, nauke, um jetnosti, svakodnevnog života — seksa,
sporta.
Čovjek, taj vrhunski oblik života, k ra jn ja tačka razvoja m a­
terije, koji je zahvaljujući djelatnosti i okolnostim a koje je znao
prilagoditi svojim svrham a, uzletio do te visine, našao se podjar­
m ljen tehnikom upravo onda kada je izgledalo da će pom oću nje
porasti njegova ljudska vrijednost. Uprkos tome što stvara ne­
slućeno slobodno vrijem e za rušenje čovjekova potencijaliteta,
tehnika je ugrozila njegovo najveće blago — slobodu. Nudi m u
stvari a ne dostojanstvo, pruža m ogućnosti koje ga i kada ih os­
tvari ostavljaju sam og i zabrinutog, stvara potrebe koje ne afir­
m iraju njegovu bit, svodi ga na objekat m eđu objektim a, dovodi
ga dotle da kao čovjek može da se afirm ira stvarnim negiranjem,
tj. ako izvršava naređenja a ne proizvodi ih, što upravo znači
degradaciju njegova generičkog bića. — Politika koja je uzela
u svoje ruke stvara pom oću nje klim u nepovjerenja koja čini
suvrem eno čovječanstvo bolesnim , jer što je zdravlje za poje­
dinca, to je povjerenje za svaku vrstu zajednice. Koliko takvo
čovječanstvo još uvijek gura u besm isleni ponor ljudske degra­
dacije tehničko-politički-organizatorsko m išljenje najbolje se vi­
di po neprom išljenoj devizi da čovjeka treb a organizirati da bi
uživao, što je i lozinka političkog fanatizm a koji se razvija u
uvjetim a tehničkog poleta, utoliko jače ukoliko je potiskivanjem
religijske zaslijepljenosti m orao na svoj način preuzeti i njenu
ulogu. Politički fanatizam što je još na usponu leži u osnovi teh ­
ničkog negativiteta, dakle, čini bazu svim društvenim negativi-
tetim a današnjeg svijeta. On a rtik u lira i destruira ljudske snage
um jesto da ih aktivira i integrira, što zahvaljujući svojoj vulkan­
skoj snazi pokušavaju danas um jetnost i filozofija koje stoje na
ivici društvenog interesa kao nesum njivi svjedoci krize hum ani­
teta. P otrebno je, naime, više zrelosti i hum anističke odlučnosti,
što one još uvijek nalaze, da se fakticitetu udahne hum ani smi­
sao koji izgleda ne odgovara političko-tehničkoj arom i vremena.
Uvjeti alijenacije m ijenjali su se od Marxova vrem ena naova­
mo, ali jedva da je išta učinjeno da ona nestane. Klasa kojoj je
osnivač m arksizm a nam ijenio nošenje zastave socijalizma povi­
jesno se još nije uspjela form irati, a snage koje su u njeno ime
nastupale, nisu mogle preskočiti sebe ako je izgledalo da p re ­
skaču faze povijesnog razvoja. Ipak je zahvaljujući njim a poten­
cijalno zaustavljen povijesni proces alijenacije m ada sudbina hu­
m aniteta nije poboljšana. I tam o gdje je izgledalo da su povi­
jesne snage uzele progresivniji kurs još uvijek se nije pokazalo
da je ideja hum aniteta našla dovoljno m jesta. Svojevrsnoj dehu­
m anizaciji idu u prilog kako znanstveni pozitivizam koji se u
form i scijentičkog fanatizm a davno utvrđenog u pozitivnim zna­
nostim a sada, u zgodan čas, uvlači osobito preko sociologije u
društvene znanosti gdje pokušava sociološkim m etodam a m jeriti
ono u čovjeku nem jerljivo zbog čega se politički moćno danas
eksploatiraju statistika i sociom etrija, što je odraz pom anjkanja
64
 osjećanja za ljudskost i najbolji dokaz gdje završava m isao ophr-
vana ideologijom koja zna sa najboljim nam jeram a pokopati
najveće vrijednosti, tako i, tek da spom enem o, m anipuliranje
um jetničkim vrijednostim a putem sredstava inform iranja. Uz
rijetka ostvarenja radio-televizijskih em isija p ro d u ciraju se b ro j­
ne nam ještaljke kojim a se gledalac-slušalac hvata kao m režam a
ukletosti da bi na k ra ju nenam jerno bio prevaren. To se tiče i
prilagodbe velikih um jetničkih ostvarenja vrem enu i publici što
često dovodi do toga da izostane ono veliko takvih djela. Ako se
uopće tim e nešto postiže, tad a su to površnost, nekritičnost, m o­
ralna neodgovornost i si. Doda li se još da gola žena sve više is-
punjava plakate, izloge, novine, časopise, osvaja film i teatar, da
nametljivo izlaže svoje tijelo, je r sam a uviđa da je to ono što
ima prođu u vrem enu koje je izgubilo k riterij za vrijednosti, da
crotizam kao obilježje epohe djeluje zam orno, jednolično kao
i tehnika koja zajedno s njim i politikom vlada vrem enom i,
konačno, da se sport u svom d ostojanstvu srozao dotle da se
igrači bez stida prodaju, je r je novac postao jači od svega, tada
smo ukazali na neke pojave nad kojim a čovječanstvo, izgleda, još
nije stiglo da se zamisli iako su one opasne za ono čem u bi tre ­
balo da teži.
K onkretna u topija traži da se takva stvarnost pretek n e u spo­
stavljanjem saveza izm eđu onoga što je m oguće i onoga što je
nužno, ali tako da se ne zanem ari sadašnjost na račun b udućno­
sti niti budućnost u korist sadašnjosti, da se ne osporava stv a ra ­
nje ideala koji odm jeravaju privid i istinu i om ogući u lije ta n je
u prostor između vrem ena i vječnosti te da se shodno tom e radi
na izmjeni postojećeg. T ranscendiranjem bilosti utopicum nas
stavlja u novi odnos kako prem a eksternom tako i p rem a in te r­
nom svijetu, podstiče i onda kada sm o izgubili izglede na uspjeh,
otkriva prom ašaje što ih čine m ehanički prekidi procesa, jed n o ­
strana sagledavanja. O tuda, čini se, u to p ija p red stav lja carstvo
svrha koje može zaobići onaj koji ništa neće, praktičko-teorijski:
sposobnost subjekta da na tendencijam a sadašnjosti o tčitava b u ­
dućnost. O tkrivanjem k ru to sti određenih form i života i naslući-
vanjem m ogućnosti njihovih p rom jena u to p ija nesum njivo za­
dire u brem eniti procesualni život čovjeka i svijeta. N jeno pro-
nalazačko um ijeće tem elji se, ako smo uspjeli pokazati, n a oso­
bitoj logici sposobnoj da slobodnim uzletanjem i u stra jn im po­
niranjem pronađe tačku integracije različitih elem enata koje na-
5toj i objediniti i staviti u službu stv aran ja novih odnosa — p ro ­
širivanja zbilje. U topijska svijest hoće da se probije ka tm ini u
kojoj su sva bića tako kako jesu, ona nosi subjekt i utiče stalnim
podsticajim a na otkrivanje onog REALNO-MOGUĆEG, baze m i­
jenjanja pa tim e i na m ijenjanje socijalne zbilje. Sm isleno obli­
kovanje zbilje i slijed realnih m ogućnosti su, dakle, podjednako
na liniji konkretno-utopijskog m išljenja i liniji života. U topija
ne samo otkriva nego i anticipira pa je stoga i odraz krize hum a­
numa i izraz potrebe da se iz te krize izađe. U tom sm islu aktu-
elna je i danas poruka o m iru koju je E. Bloch uputio prije dvije
decenije djelatnicim a Kem bričkog univerziteta koja nešto skra­
ćena glasi:
»Inter arm a silent m usae. Ali ra t što se sprem a u Washing-
tonu donosi m uzam a ne sam o šutnju nego i uništenje. Utoliko
strastvenije m oraju naučnici i istraživači prisvojiti danas mir,
utoliko egzaktnije m oraju upoznati očigledno m išljenje agresora
kao takvog i analizirati u tem elju njegovu zaluđujuću ideologiju.
To je jedna od najvažnijih funkcija republike naučnika koja je
odvajkada određivana zahtjevim a hum aniteta«.

66
 UMJETNOST I ZBILJA

Dieter Jahning

T iibingen

Misleći na opću tem u zasjedanja, »Utopija i realnost«, od te­

me će se »Um jetnost i zbilja« očekivati nekoliko teza o u to p ij­
skom karak teru um jetnosti. Drugi bi pojam , zbilja, tad a bio sa­
mo relacionim polom za prvi, ne označavajući, m eđutim , nikakav
vlastiti problem . Tem u bih, m eđutim , m ogao razum jeti tako da
time i pojam »zbilje« bude problem om .
Izlazište p itan ja o odnosu um jetnosti i zbilje m ora b iti viđe­
no u povijesnom činjeničnom sta n ju da danas opstojeća zbilja
niječe relevantnost u m jetnosti. Time je priznato da um jetnost
sa svoje strane, i to po svojem zahtjevu, niječe danas opstojeću
zbilju. Pitanje je ostaje li taj zahtjev na snazi. Drugo je pitan je
kako taj zahtjev uopće može doći do riječi. Jer, n ijek an je u m je t­
nosti danas opstojećom zbiljom počinje već tim e, i u tom im a
svoju moć, da ta zbilja svakom m išljenju i govorenju o u m je tn o ­
sti podmeće — kao nešto što neupitno vrijedi — p retpojam um ­
jetnosti koji prethodi svim unutarestetičk im diferencijacijam a i
diskusijam a i konform an je opstojećem p o jm u zbilje.

1.

Otkako postoji jedinstveni pojam »um jetnosti«, od sredine

18. stoljeća, pod tim e se razum ije nešto što je, bez obzira na to
kako je u pojedinostim a um jetnost m išljena, sekundarno spram
»zbilje«. A, sa »zbiljom« se, isto tako bez obzira na to što se spe:
cijalno oduvijek pod to stavlja (bog ili ono od boga stvoreno,
priroda ili društvo, duh ili m aterija), m nije prim arno, to što je
najprije i tako za drugo već od uvijek predloženo već uvijek pod­
ložno, na čemu se drugo, već naknadno, može izgraditi. To dru-
67
go može biti nešto bolje: cilj, želja, ideja, utopija; u svakom
slučaju to, m eđutim , nije baza, nego nad-gradnja.
Kao takva nad-gradnja u doslovnom se sm islu pojavljuje npr.
gotička katedrala. Ona nadvisuje prirodnu zbilju, zem lju, a i
ljudsku zbilju, grad. Po općem (istovrem eno s pojm om »umjet
nosti« nadošlom ) m nijenju, gotička katedrala strem i, kao pri­
m jerice katedrala u C hartresu ili u Freiburgu, odvojiti se od
zem lje, ka nebu, ili vrijedi kao sim bol nadzem aljskog »nebes­
kog grada«. U oba prim jera gradnju poim am o kao izraz nadsvje
tovnog, kritički rečeno: fiktivnog interesa. Ona je, takoreći, nad­
g radnja na potenciju. Prvo je to što je tu izraženo i samo već
nezbiljno ili nadzbiljno, a drugo, gradnja je, kao izraz, i sama
još jednom puka slika onog m išljenja i m nijenja — koje ipak još,
kao interes jedne form e vrem ena i društva, posjeduje stanovitu
povijesnu realnost. N ad-gradnja je na drugi, ali isto tako doslov­
ni način, apsolutistički dvorac, kao prim jerice onaj u Versa-
illesu ili, u N jem ačkoj, u Ludvvigsburgu. Ovdje podloga, zem­
lja, ljudsko stanovništvo, nije transcendirana, nego nadigrana;
dvorac vrijedi kao izraz gospodstva.
Od takvih se starijih, u svojoj um jetničkoj form i još funkcio­
nalnih gradnji koje služe liturgiji ili politici, i tim e su ipak u
odnosu spram zbilje, razlikuju, dakle, one u kojim a se izrazito
htio sekundarni položaj um jetnosti spram zbilje, gdje um jet­
nost predstavlja autonom no carstvo pored zbilje. Postoji li još
odnos, on im a k a rak ter iluzije ili zastrtosti, kao npr. velike ban­
kovne zgrade u 19. stoljeću koje zasljepljuju frontom grčkog
beripteralnog hram a kao fasadom . U m jetnost je sada zasljeplji
vanje koje »posvećuje« realnu svrhu. Vidljiva je još samo fasada.
I takva fasada može svakako — ne hoteći — postati izrazom
zbilje k o ju bi, zapravo, trebala skriti. Pseudoklasicistička dvo­
rana stubova u »Kući um jetnosti« u Miinchenu u svojoj b ru tal­
noj stereotipiji bez ukrasa i ritm a očituje svezgazujući marševni
korak svojih graditelja. U svakom slučaju u tako se eksponira­
nim kao u običnim slučajevim a, od engleske neogotike sredine
18. stoljeća, preko neorenesanse i neobaroka, do neoklasicizma u
E vropi tridesetih godina, um jetnost kao estetička »stil«-svrha
odvaja od prave svrhe građenja; odvaja se od zbilje.
Čini se pak da ta razlika između gradnje 17. i 19. stoljeća
vrijedi sam o za određen izbor građevina. Da se razlikovati odnos
spram zbilje baroknog dvorca od estetičke autonom ije neoklasi­
cističke fasade banke. G radnje su ipak, m eđutim , npr. i novi i
stari m ostovi. Rim ski se akvedukt Pont du Gard u Nimesu može
doduše prosuđivati estetički, ali po svojem je razlogu nastanka
očigledno imao isto tako m alo veze s »umjetnošću« kao i _nio-
derni m ost na autocesti — dok barokni dvorac i katedrala, iako
u njihovo vrijem e još nije bilo estetičkog pojm a um jetnosti, ipak
u svakom slučaju im aju toliko veze s fenom enom um jetnosti kao
barokni p o rtret, srednjovjekovna freska ili slika nimfe Aretuze
na sirakuškom novčiću.
68
 Da, dakle, prve prim jere nisam bio izabrao sa p o dručja arhi­
tekture (um jetnosti gradnje) koje se un ap rijed nalazi izm eđu
um jetnosti i zbilje, nego s područja slikarstva (um jetnosti slike)
koje je prividno legitim nije za razm atranje filozofije um jetnosti,
rečena se razlika izm eđu baroknog dvorca i fasade banke uopće
ne bi pojavila. Jer, slika je valjda uvijek um jetnost, sam o jed ­
nom bolja, drugi put slabija; tom u nasu p ro t zgrada je jednom
više um jetničko djelo, drugi p u t više dio zbilje. A na pro to tip u
čitave estetike, um jetnosti slike, m ogao bih onda neom etano dis­
kutirati o staroj suprotnosti izm eđu oponašanja i stv a ran ja ili
o zaglibljeloj rasp ri izm eđu realizm a i ap strak cije ili o osloba-
đajućem razlikovanju privida i pom ola u um jetnosti. Ali, tim e
bih preskočio upravo pitanje o kojoj se tem i »um jetnost i zbi­
lja« radi: pitanje da li je um jetnost uopće dostatno pojm ljena,
ako je — doduše posve neovisno o tom u u kojoj od različitih
um jetnosti, literatu ri i muzici, slikarstvu i plastici, plesu i kaza
lištu — stavljena pod pretp o jam slike. Ovim je pretp o jm o m već
bez diskusije pretpostavljen sasvim određen odnos sp ram zbilje
kao bitnog pojm a um jetnosti: odnos u kojem se odvija sva filo­
zofijska diskusija o um jetnosti, od Platona do Hegela, do Scho-
penhauera, Lukacsa i Adorna: u m je tn o st je m im esis.
Samo u n u tar tog ipretpojm a — i sve beznadni je ga učvršću­
jući — kreće se ra sp ra da li je um jetnost, dakle, odraz ili više
izraz, da li je »zbilja«, koja je postavljena u sliku, više objektivne
ili više subjektivne vrste, i konačno, da li je odnos izm eđu ta dva
relaciona polja više afirm ativne ili više kritičke vrste. P ritom
ostaje neupitnim — skupa s pojm om slike — istovrem eno i (svoj
estetici prethodeći) pojam zbilje kao one spram koje se slika
uvijek odnosi, što uvijek utem elju je slikanje.
Oboje se, dakle, estetički tem eljni pojam u m je tn o sti kao
slike i njem u sam om već prethodeći logički tem eljni pojam
zbilje kao tem elja, da staviti u p itan je sam o kad se oslobodim o
sugestivne stege onog p ro to tip a po kojem je u m jetn o st kao takva
slikovita. U tu se svrhu isplati razm o triti prigovor koji bi se dao
postaviti arhitektonskim p rim jerim a koje sam spočetka izabrao
Da li je, dakle, točno da rim ski akvedukt ili m oderni m ost na
autocesti — po svom razlogu n astan k a — nem aju veze s u m je t­
nošću; opreznije upitano: s tim e što nas potiče i opravdava da
kao um jetnost opišem o venecijansku palaču, islam sku m ošeju
ili čak grčki hram isto tako kao i Velasquezov p o rtre t ili Bachovu
Francusku suitu?
Čini se da stari vodovodni m ost ili novi m ost na autocesti ne­
m aju veze s baroknim po rtreto m ili baroknim koncertom . Jedno
je um jetnost, a drugo tehnika. Pitanje je da li je to razlikovanje
opravdano.
Da bi se na njega odgovorilo dobro je potražiti jednu točku u
povijesti koja je doduše kronologijski vrlo udaljena ali zato sa­
držaj o kojem se radi pokazuje još jasnije nego prim jeri koje
sam naveo u artikulaciji problem a. (Pritom se, za sada, ograni­
69
 čujem na rečenu koncepciju um jetnosti kao građevine i još izo­
stavljam drugu, za nas uobičajeniju koncepciju um jetnosti kao
slike). ^Ona točka u povijesti, točka je početka povijesti koja je
identična s točkom početka »kulture« ili ljudskog društva, u li­
žem sm islu diferenciranog društva.
Odgovor se na pitanje o odnosu um jetnosti i tehnike da onda
postaviti u obličju pro tu p itan ja: što su piram ide u Gizehu na
donjem tijek u Nila, hram u U ruku na (tadanjem ) ušću E ufrata,
geom etrijski gradski uređaji u Mohedžo Daru i H arapi na Indusu
ili, prim jerice, po istim tektonskim principim a kao gradnje »sa­
građene« bronzane žrtvene zdjele iz na koljenu Žute rijeke za­
vičajne k ulture Šang i Ču razdoblja Kine? U svim se tim sluča­
jevim a radi o najsignifikantnijim dokum entim a iz epohe uteme-
ljivanja prvih visokih kultura. S tim je visokim kulturam a povi­
jest u točnom sm islu riječi uopće i počela: privredno se zbrinja­
vanje — kao, prim jerice, kod izgradnje b rana i sistem a za navod­
njavanje — kao i kult m rtvih predaka i heroja sastoji u tomu
da se izrazito razlikuju budućnost i prošlost i kao različiti sta­
vljaju u odnos. Obje tem eljne značajke »kulture«: ustanovljenje
gradova i zem ljoradnja, skupa s pripadnim oznakam a socijalne
diferencijacije, obrtne specijalizacije, trgovine i činovništva, raz­
ličite su izvedbe jednog akta: izbijanja izrazite svijesti vremena.
U njoj počiva jezgra razlike od prethodećeg nom adstva pale­
olitske lovne, ribarske i skupljačke privrede. Od onog vremena,
već pet tisuća godina (u Kini oko tri i pol tisuće godina), otkako
postoji izgradnja gradova i obrađivanje zemlje, otkako im a rad­
nika i seljaka, točno tako dugo postoji m onum entalna um jetnost:
a rh ite k tu ra u obličju gradnji i tektonski uobličenih naselja, spra­
va i figura (figura: kao, prim jerice, stela sokola iz prve dinastije
u Louvreu ili sum erski kružni pečat iz istog vrem ena). Samo neče­
ga još tad a nije bilo i to do sredine 18. stoljeća: relacije pretho-
deće »zbilje« i naknadne »um jetnosti«.
G rađevine i trgovi, stele i sprave nisu bile odraz ili izraz ne­
čega predležnog, nečeg prije opstojećeg. Oni su i sami bili, što-
-više, slobodni p ro sto r n astajan ja i prolaženja, slobodni prostor
povijesti. Novovijekim načinom m išljenja rečeno: oni su utem e­
ljivači povijesti. U građevinam a se tek oblikovao prostor povije­
sne djelatnosti. G raditi je značilo: postavljati znak, tj. m jesnost,
dakle m ogućnost orijentacije; razlikovanje gore i dolje, uzlaza
i tem elja, kineski: janga i jina, zemlje i neba, dakle, područja
rada; su protstavljanje lijevog i desnog, tj. dolaska i odlaska, po­
vratka i rastanka, dakle područja spoznaje; diferenciranje ovdje
t’ tam o, blizu i daleko, tj. područja djelatnosti.
Kineski pojam za um jetničko činjenje doslovno glasi: »Nauk
o čin i jian«, tj. nauk o dalekom i bliskom . — Ono što nazivamo
»umjetnošću«, bilo je — u »formalnim« načinim a cirkulacije i
kvadriranja, osnov određivanja i stepenovanja, antitetičke nape­
tosti ili (kao U istočnoazijskim form am a krova) lebdećeg izravna­
vanja, p rije svega, m eđutim , u proporcioniranju i ritm iziranju
70
 — početno kultiviranje prirode postavljanjem princip a reda,
razjašnjavanje nigdje predležećih ili očitljivih odnosa opstanka
postavljanjem zakona ponašanja. U um jetnosti kao građenju lju ­
di su sebi uvijek zadavali m jerila za djelatnost, u svakom pod­
ručju i u svako vrijem e uvijek drukčije, tj. tako da je tim e tek na­
stalo određeno područje ili određena epoha, određeno društvo.
Isto što se tako u likovnim um jetn o stim a da reći specijalno
za dim enziju prostora, dalo bi se pokazati, specijalno za dim enzi­
ju vremena, i u starim form am a pjesništva, p rije svega kod veli­
kih epova, kao, prim jerice, hom erskih. (Za razum ijevanje sveze
zakona gradnje i povijesnog odnosa u epu, b itn a su u p o rišta dale
srpskohrvatske junačke pjesm e.) Na m jerodavnom bi se značenju
homerskog epa za uobličavanje grčkog društva m ogao pokazati
konkretni sm isao H erodotova izrijeka po kojem su Grci sebi u
Hesiodu i H om eru dali »svoje bogove«.
U m jetnost nije bila — od početka visokih k u ltu ra do peri-
klejskog razdoblja Grčka, i od tad a još dalje na m nogim m jesti­
ma pored drugovrsnih tendencija — m im esis zbilje, nego statu-
iranje svijeta. Hram ovi na Akropolisu nisu za atički polis bili na­
knadna inform acija o sta n ju stvari, nego preth o d n a form acija
sadržaja intencija.
Oslobodimo li se gospodstva novovjekovno-evropskih pretpoj-
mova, prim jećujem o da su i sam e stare k ulture to što nazivam o
»umjetnošću« pojm ile kao sta tu ira n je svijeta: kao onu zadaću
čovjeka o kojoj je ovisio opstanak i povrem eno nužno obnavlja­
nje svijeta. Stari pojm ovi koje prevodim o sa »svijet« ili »svjetski
poredak«, kao, prim jerice, starogrčki »kozmos« ili staroegipatski
»maat« uvijek označuju cjelinu odnosa u kojem l judi stoje jedni
spram drugih i u kojem stoje spram onoga o čem u ovise, spram
nrirode. (Samo ako se ne razjasni što je ta »cjelina« koja m ora
biti postavljena oblikovanjem i građenjem na određenim m jes­
tima i m ora biti uspostavljena velikim slavljim a u određenim
vremenima, sam o ako se p ritom m isli jedino na fizikalno-izvan-
ljudski i tim e indiferentni »kosmos« u novovjekom sm islu, m o­
ra se onim kulturam a pripisati nepojm ljivosti koje su im zapra­
vo pridali i mnogi historici.) O bnavljanje svijeta im alo je princi
pijelno onaj sm isao koji nam je poznat još iz Grčke u razdoblju
poslije perzijskih ratova: izvedbe su tragedija koje su se održa­
vale u Ateni svakog proljeća im ale značenje obnavljanja polisa.

2.

Čini se da tim arheologijskim razm atranjem , svakako, još ni­

šta od onog što nas interesira nije odlučeno. Jer, tim e bi u sva­
kom slučaju bio prom ijenjen tek danas vladajući pojam um ­
jetnosti; na danas opstojećem odnosu um jetnosti i zbilje ne bi,
m eđutim , bilo ništa prom ijenjeno. Čak i kad um jetnost ne bi o*
duvijek bila ono što joj se danas općenito podm eće kao njena
71
bit: mimesis' — i tim e odraz ili izraz, prikazivanje ili predstav­
ljanje, privid jučerašnje ili pom ol buduće zbilje — i tada, i s
takvom i historijskom revizijom pojm a očigledno ništa ne bi
bilo prom ijenjeno na aktualnom činjeničnom stanju: da je um ­
jetn o st danas nešto nezbiljsko nasuprot zbilji koja je o njoj ne­
ovisna i opstoji bez nje. Cak i kad bi Hegelov pojam um jetnosti:
osjetilno sijanje ideje, to m oderno shvaćanje starog pojm a m i­
mesis, bio upitan, njegovo se k onstatiranje m odernog položaja
po kojem je u m jetnost odigrala svoju povijesnu ulogu i na nje­
no je m jesto stupila znanost, taj se uvid stotinu i pedeset godi­
na nakon d eklariranja očigledno sam o potvrđuje.
Z nanost je ona vrsta interakcije koja je prim jerena danas
m jerodavnim v rstam a akcije, privredi i politici. Tu više nema
m jesta za um jetn o st — nego sam o ako se prilagodi ulaganju
kapitala ili kao reklam ni ferm ent privrede, kao agitacijski in­
stru m en t ili p rotestno sredstvo politike, kao inform acijski mo­
del ili dem onstracijski objekt estetičkih teorija u znanosti. Um­
jetn o st je zapala u m rtvi ugao onoga što se sada naziva »kultu­
rom«, je r zbilja je ovog vrem ena tehnika.
N ešto se, m eđutim , u tih stotinu i pedeset godina otkako je
Hegel skovao svoju tezu o prošlom bitku »najvišeg određenja«,
tj; odnosa um jetnosti spram zbilje, ipak prom ijenilo: skoro u is­
to vrijem e u koje je činjenično stanje koje je Hegel konstatirao
našlo m asivnu potvrdu, naime, prešlo iz partikularno-evropskog
u univerzalno-globalno stanje, skoro u isto vrijem e počinje se —
čak i u općoj svijesti — m ijenjati prosuđivanje tog činjeničnog
stanja. Hegel ga je još em fatički slavio, je r je u njem u vidio ne
sam o napredak u svijesti slobode, nego i u realizaciji slobode.
Tomu nasu p ro t mi znamo, u svakom slučaju vidim o (čak iako
mnogi ljudi to ne žele povjerovati) da je dosadašnja tehnologij­
ska p rom jena svijeta pod velom kratkoročne prividne slobode po­
jedinih klasa i nacija dovela čovječanstvo u cjelini na put samo-
istrebljenja.
Po jednom još neobjavljenom izvještaju OUN (priprem lje­
nom za konferenciju o problem im a okoline u Stockholm u 1972.)
— da se spom ene sam o jedna od novijih indicija — mnoge mi­
lijunske gradove čak i u takozvanim zem ljam a u razvoju mora
u dogledno vrijem e, u nekim slučajevim a već za deset godina,
n apustiti cjelokupno stanovništvo, je r će do tada, i to nepoprav­
ljivo, b iti nenaseljivi. Ovaj predstojeći suicid ljudskih obitava-
lišta zbog trovanja vode i zraka, slom a transportnih sistema, sa­
m o je konačna potvrda agonije hum anih, društvenih odnosa ko­
ja je u velegradovim a industrijskih nacija već u tijeku.
U ovom je položaju, u ovom novom svjetlu u koje je za nas
sada dospio proces koji je Hegel slavio kao dovršenje svjetske
povijesti, pitanje — koje je Hegel držao riješenim — što je, za­
pravo, ono što označujem o nazivom »umjetnost«, postalo neoče­
kivano aktualnim . U m jetnost trebam o da bism o spoznali up­
ravo to što predstavlja njen suprotni pol: kakvoću nase tehnic-
72
 ke zbilje. Razum ijemo li um jetnost kako je k arakterizirana od
početka visokih ku ltu ra do k ra ja baroka, u njenom karak teru
gradnje, jasno je da je ona protustav m odernoj tehnici.
Grčko je ime za građevne, arhitektonske um jetnosti, točnije:
za izgrađujući, m ijenjajući odnos čovjeka spram prirode, bilo
tehne. Stara tehne i nova tehnika im aju nešto zajedničko: obje
su m ijenjanje prirode. Razlika je u tom u što se staro izgrađu-
juće m ijenjanje sastojalo u statuiranju p ro sto ra i vrem ena, dok
je novo tehničko m ijenjanje prirode u svojoj dosadašnjoj (sada
oko dvije stotine godina staroj) praksi nastojalo nadići vrijem e
i prostor.
To bi se u pojedinostim a dalo pokazati na tehnologijskoj
glavnoj značajki kapitalističkog privrednog principa, prisili na
rentabilnost, s njenom tem eljnom dogom om »vrijem e je novac«
koju je skovao Benjam in Franklin i njenom konzekvencijom
moći održati se, ostati stabilnim , sam o u progresivnoj ekspanzi­
ji koja sada postaje uništavajućom po svijet; i na tehnologijskoj
glavnoj značajki im perijalističkog principa politike, v olji za moć
za koju je svako područje djelatnosti — u dru štv u kao i u p ri­
rodi — predm et izbrabljivanja. Oba se principa, princip ekspan­
zije i eksploatacije, sjed in ju ju u onom p e rv ertira n ju sredstva u
cilj što ga je u obogotvorenju prom eta stvorila m oderna religija
nadvladavanja vrem ena i prostora.
Trgovačka spekulacija tlom koja iz stam benih četvrti čini ste ­
rilne kom plekse uredskih zgrada, b iro k ratsk a m an ija funkcio­
nalnosti, koja nove gradove (kao Brazilija) ili na novoizagrađene
(kao Hannover) stvara bez lica i života i gubitak javnog k a ra k te ­
ra ulica i trgova koji je skoro posvuda postao savršenim — onih
m jesta, dakle, gdje je hum anum postao egzistentnim — njihovom
degradacijom na puku podlogu tra n sp o rtira n ju i odlaganju: to
je zbilja, nezbiljska, čudovišna zbilja iz koje ljudi dnevno b je ­
že u prividni svijet televizije ili svijet snova droga. Isti šef vlade
koji je ponosan što je za Evropu spasio nadzvučni zrakoplov,
dao je srušiti pariške tržnice nakon što je u njim a stvoreno no­
vo životno središte Pariza, sim bol je za to dosadašnje odvraća­
nje tehnike od tehne.
Dosadašnje: jer ako je m oguća prom jena tog razvitka, ona
ne može proizići iz antitehničkog afekta, nego se može sastojati
samo iz prom jene tehnike sam e. N užna je, m eđutim , i upravo
tomu služi k ritika dosadašnjeg afekta, m isticizm a tehnologije:
neobuzdane vjere u izvodljivost, koja priječi oslobođenje teh ­
nike za njenu povijesnu m ogućnost i tim e naše oslobođenje.
Ova kritika ima dva aspekta, oba su u vezi s biti um jetnosti;
jedan s karakterom um jetnosti kao gradnje (kao tehne) koji sam
već do sada opisao, drugi s početnim karakterom u m jetnosti kao
slike (kao mimesis) koji valja nanovo pojm iti. Oboje je u našem
stoljeću postalo vidnim; m oram o sam o otvoriti oči. Za svaki ću
od aspekata navesti po jedan p rim je r iz današnje u m jetnosti i
73
 njegovu svezu s jednim od dva utem eljujuća čina »moderne um ­
jetnosti«.
Arhitektonski i tim e već iskonski socijalni (društvo tvoreći)
karak ter um jetnosti sada su najodlučnije spoznali neki m lađi
um jetnici u Engleskoj. Ne mogu pokazati ni interp retirati ni­
kakva djela; um jesto toga ću navesti izjavu jednog od najznačaj­
nijih m eđu tim um jetnicim a, kipara Philippa Kinga. King i nje­
govi p rija telji (kao Caro i Tucker) svoju su koncepciju um jetno­
sti našli u odvraćanju od svog učitelja H enryja Moorea. (King i
Tucker su bili asistenti Moorea). U čemu se sastoji to odvraća­
nje kaže citat; to je plod Kingovog p u ta u Grčku 1960. (Prošle
je godine, 1970., taj svoj uvid obnovio i proširio u Japanu.;
King piše (u povodu jedne londonske izložbe svojih radova
krajem 1968.) da je prije 1960. bio blizak Mooreu i ideji da bi
se djelo m oralo tijesno vezati s prirodom , posebice s ljudskom
figurom. »Boravak u Grčkoj doveo m e je do m ogućnosti plasti­
ke — the possibility of sculpture, being natural and therefore
of nature (dakle plastike koja jest p rirodna). Činilo mi se da u
Grčkoj a rh itek tu ra prirodno raste iz okoline; nije bila jednostav­
no nabačena kao nešto ranije zgotovljeno ; nastala je zbog nuž­
nosti naroda koji tam o živi. It seemed of nature and not about
nature. . . « I King završava taj izvještaj: »Vrst um jetnosti ko­
jom sam se bavio bila je do stanovitog stupnja bez korijena,
naim e na način da jc sve bilo u vezi samo sa mnom , a ne s vanj­
skih sv ije to m .«
Od tada King radi prostorne, šarene m etalne tvorbe koje bi
u m im etičkim , tj. neprivrijednim kategorijam a bile označene kao
»apstraktne«, One su u istini — baš kao i grčki hram — plastič-
ko-prostorne akcije kojim a se postiže ono što King i njegovi p ri­
jatelji nazivaju E arthbound (za zem lju vezanost), Thingness (stva-
rstvo) i W orldliness (svjetovnost). U tim sm o »stvarima« koje se
ne m ogu pro m atrati, nego u koje možemo samo,— svim osjetili­
ma — im ati uvid, m i opet onaj »zbiljski, tjelesni čovjek koji sto­
ji na čvrstoj, dobro utem eljenoj zemlji i izdiše i udiše sve priro­
dne snage« — kojeg su filozofija, religija i znanost dvije i pol
tisuće godina nijekale.
E arthbound je sposobnost homogenom, indiferentnom kar-
tezijanskom prostornom kontinuum u novovjeke znanosti, Thing­
ness suprotnost predm etnosti i W orldliness suprotnost nepove­
zanosti čovjeka i »okoline« koja rezultira iz kartezijanske postav­
ke o »zbilji«.
Iako ne postoji nikakva sličnost u »stilu«, ovdje je u vlasti­
toj produktivnosti spoznato značenje kubizma. Kubizam, jedan
od utem eljujućih čina m oderne um jetnosti, do danas je u svo­
jem djelovanju sputavan prevlašću m im etičke estetike koja m u
podmeće nesm isao deform iranja predm eta, razm rvljenja ili ana­
lize predm eta. Kubizam nije prikazivanje, pa ni predstavljanje
predm eta, nego postavljanje svijeta. K ubistička je slika zbiljski
ekvivalent onoga na što upućuje njen »sujet« ili neki dodatak
74
 slici: sviranje na gitari, glazba Bacha ili M ozarta. Za razliku od
arhitektonike barokne um jetnosti koja je sukladna svojem vre­
menu, ovo je m oderno sta tu ira n je vrem ena i p ro sto ra antiteza
postojećem trendu razdoblja. K ubističko nadvladavanje središnje
perspektive nadvladavanje je zahtjeva za beskonačnošću kojim
je novovjeka Evropa — od renesanse, u sintezi rim ljanstva i k r ­
šćanstva — osvojila svijet.
Braqueova je slika k ra jn ja su protnost spram H ilterovog m o­
sta na autoputu i to tako da u toj usporedivosti oboje nastu p aju
kao um jetnost: naim e određeni statu iraju ći odnos ljudi spram
njihove okoline, i kao ne-um jetnost: naim e nezainteresiranost za
bilo kakav autonom no-estetički vlastiti svijet. To što Braqueova
slika izgleda kao veća i bolja, kao »prava« um jetnost, ne slijedi
iz njene estetičke svrhe n astajan ja, nego iz njenog višeg ranga
istine. (Dalijeva slika je već mnogo bliža takvim m ostovim a.)
U m ostu na auto p u tu radikalizira se zahtjev za gospodova-
njem čovjeka nad zem ljom koji je prvi p u ta n astupio u rim skom
im periju i koji dokum entira tako m atem atičko n ijekanje p riro ­
de kakvo je Pont du Gard u Nim esu iz Augustovskog vrem ena.
Turski m ost u M ostaru, koji bez svakog odslikavanja ritm ičkom
napetošću zbiljski povezuje gradsku okolinu, odgovara k re ta n ju
rijeke i zbiljski nosi i uzvisuje čovjeka koji ju prekoračuje, nije
ljepši zato što su graditelji m ožda imali više interesa za estetiku
nego Rim ljani, nego zato što su — daleko od svakog tehnologij­
skog pragm atizm a — bili realističniji.

Da bi se pojm io drugi aspekt, m oram navesti još dvije h isto ­

rijske prim jedbe, jednu koja se odnosi na početak estetičkog
pojm a um jetnosti kao m im esis, naim e na Platona, i drugu koja
se odnosi na početak u m jetnosti uopće: fran k o k an tab rijsk o pe
ćinsko slikarstvo pod kraj starog kam enog doba.
N adom ještanje um jetnosti znanošću koje je Hegel k o n sta ti­
rao i interpretirao ima preteču — kojeg je Hegel izrazito priz­
nao — u slavnoj osudi u m jetnosti u desetoj knjizi Platonove
»Države«. Može se reći: evropska m etafizika (koja je svoje za­
ključenje našla u novovjekoj prirodnoj i društvenoj znanosti i
modernoj tehnici) počinje već tim e da otk lan ja u m jetnost. Iko-
noborstvo je njezin bitni zakon, u tom u je ujedno i njezin afi­
nitet za određenu kršćansku tradiciju koja se u protestantizm u
i puritanizm u postavlja na stran u filozofijskog racionalizm a kao
takozvana »sekularizacija« ili (s Maxom W eberom ) »odčarava-
nje« svijeta.
Oba glavna argum enta Platonove zabrane u m jetnosti su lo-
gičko-iluzijski k arak ter slikarstva i m oralno-em otivni karak ­
ter pjesništva. Fenom enalna legitim nost te argum entacije leži u
75
bitnoj prom jeni sam e grčke um jetnosti (koju ni Platon ni He­
gel nisu prozreli u njenoj relativnosti) oko 400 godina prije Kri­
sta: psihologiziranju i tim e subjektiviziranju pjesništva (npr. kod
Euripida) i početku središnjeperspektivnog iluzijskog slikarstva
(»skenografia«) u likovnoj um jetnosti tog vremena. Pojam um ­
jetnosti svih ikonoboraca od gnjeva na »zlatno tele« — ne poga­
đa um jetnost do Fidije i Sofokla (Sam o u n u tar tog, um jetnosti
stranog pojm a um jetnosti može se — kao alternativa iluziji —
pojaviti problem »identiteta«.)
Z abuna se, m eđutim , ne sastoji sam o u tom u što se previdio
građevni k a rak ter um jetnosti (Platon ga ispušta u svojoj k riti­
ci um jetnosti, a Hegel ga više uopće ne pozna), nego u tom u što se
slikovni k a rak ter i sam od Platona, a u estetici, povezuje sa zna­
čenjem privida, fikcije, iluzije, zastiranja, zam agljivanja, osje­
ćajne tuposti, neispravnosti. Da je postojalo starije i pozitivnije
značenje i slikovnog načina um jetnosti, progovara još jednom
kod Aristotela — u neku ruku kao odjek — kad on (kao i Platon
u »Zakonima«) opisuje ples kao p rototip m imesisa, a praoblik
m im esisa vidi u predočavanju starih m itova tragičnim teatrom.
Time je rečeno da bit m im etičke um jetnosti počiva, doduše, po­
sve u odnosu na nešto već dano, ali taj odnos nem a dvojben ili
sjenovit k a rak ter pukog zrcaljenja, nego karak ter realiziranja.
U plesu, u pjevanju, u tragičkoj »igri« predočuje se neki prošli
događaj.
Razlog te razlike izm eđu m im esis kao izraza i mimesis kao
djelatnosti, izm eđu slike kao sjene i slike kao nazočnosti oči­
gledno leži u stajalištu. U jednom slučaju prom atram proiz­
vod, a u drugom sam i sam djelatnik. S tom razlikom u stajali­
štu (»konzument« ili »producent«) povezana je i razlika u sastavu
sam e stvari o kojoj se uvijek i radi. U slučaju kline (ležišta) —
Platonova paradigm a u »Državi« — uporaba je, naravno, »zbilj­
ski ja« i zato istiniti ja nego zrcaljenje u jednoj slici. Kad se, me­
đutim , radi o životu i sm rti kao u sam ospoznajnom procesu Edi­
pa ili u agonim a kod ukopa iz kojih su proizašli hom erski epovi i
olim pijske svečanosti, u plesovim a sm rti svadbe, žetve ili inicija­
cije takozvanih prim itivnih naroda, »igra« je ritm a, boja, zvuko­
va, riječi, tijela, ona prolazna zbilja, elem ent istine.
Ovaj sastav um jetnosti: m im esis kao realiziranje, k arak teri­
zira — još p rije početka povijesti, prije početka um jetnosti kao
gradnje i tim e sta tu ira n ja svijeta — početak um jetnosti uopće:
naim e u figurativnim urezivanjim a u kosti i u špiljskim slikari-
jam a kasnog paleolitika. E ksperti i laici najčešće poim aju ove,
otprilike dvadeset do trideset tisuća godina stara svjedočanstva
um jetnosti kao »magiju« i tim e kao puko nastavljanje mnogo
starije uporabe oruđa. Ovim se lovcima podmeće da su slikanjem
bizona htjeli »ukleti« »zbiljskog« bizona, djelovati na uspjeh lo­
va. O tom u da — za razliku od oruđa — ove slike i nas neposre­
dno fasciniraju, da su u najvišem sm islu lijepe, ne razm išljaju
oni koji u svojim izjavama zam jenjuju m oderno m išljenje m o­
76
 ći i uspjeha s prirodnim zakonom . Na sreću, njim a protuslove
etnologijske analogije, kao npr. one koje su istraživali u školi
frankfurtskog Frobenius-Instituta, ili Michel Leiris u Francus­
koj. Oni potvrđuju tezu Georgesa Bataillea.
Bataille upozoruje na to da za razliku spram skoro već m i­
lijun godina stare uporabe oruđa ranog čovjeka (kao n ean d er­
talca), plastika i slikarije postoje točno tako dugo kao naša vrsta
čovjeka. Nije bilo potrebno slikati da bi se dostiglo pragm atički
cilj (kao prehranjivan je). Slikanje životinje nije bilo a nticipa­
cija pretpostavljene svrhe, nego — u izvršenju slikanja životi­
nja kao i u životinjskim plesovim a (plesovim a sa m askam a) —
događano predočivan je onoga što su za te ljude bili bizon, m a­
m ut: ono čudovišno što odlučuje o životu i sm rti, nešto uzbudlji­
vo, a u krajnjoj liniji i njim a sim patetično pripadajuće.
Time je rečeno dvoje, prvo: u m jetn o st je u svojem slikov­
nom karak teru bila izvorno predočivanje odnosa čovjeka i p ri­
rode; i drugo: ona je tim e bila ono što je k arakteriziralo onog
čovjeka koji je prije otprilike trideset tisuća godina zam ijenio
neadertalca na čitavoj zem lji i od kojeg se mi, d anašnji ljudi,
biologijsko-anatom ijski ne razlikujem o. U m jetnost je bila to, što
— za razliku od puke uporabe oruđa kod neandertalca — oz­
načuje onakvog čovjeka kakvi sm o i mi sam i. (G rađansko je ra ­
zumijevanje zbilje od 19. stoljeća naovam o, u k ljučujući darvini­
zam, povratak na stupanj neadertalca — sam orazum ijevanje ko­
je je u stvari sam oobm ana, je r je tehnika koja je u korijenjena
u tehne bitno različita od organona).
Kao što je druga revolucija u povijesti čovječanstva, revolu­
cija u prijelazu od nom adstva ka stalnoj nastanjenosti i tim e d o -
vijesno-društvenom diferenciranju, karak teriziran a um jetnošću
kao gradniom i tim e statu iran jem svijeta, tako je prva revoluci­
ja. Dočetak istinski ljudskog opstanka, k arak teriziran a u m je t­
nošću kao slikom , a to znači: pojavom jezika.
I kao što ie, u jednom slučaju, uvid u građevni k a ra k te r u s­
kraćen estetičkim pojm om simbola, tako je, u drugom slučaju
uvid u govorni k a rak ter um jetnosti uskraćen tehnologijskim
pojm om magije.
To što briga o krivom ili točnom nazoru u početku u m je tn o ­
sti ne proizlazi iz pukog antikvarnog interesa slijedi iz toga što
mnogi znaci, naročito posljednjih godina, govore da ne stojim o
samo na k ra ju građanskog razdoblja, nego na k ra ju čitavog po­
vijesnog razdoblja, svietskog razdoblja obilježenog nacionalnim
i klasnim diferencijacijam a.
Ne možemo, naravno, opet postati špiljski lovci. Mogućnost
pak, koja, s jedne strane, leži u biti tehnike i nienog porijekla, a
s druge je strane jedina alternativa za opstanak nasuprot p rije ­
tećeg uništenja »okoline«, jest, m eđutim , radikalna prom jena
cjelokupne društvene prakse, i to na taj način da princip evrop­
77
skog novovjekovlja, princip bezgraničnog gospodarstva, što zna­
či: princip subjektivnosti u individualnoj kao i u društvenoj for­
mi, bude napušten.
Jedan se put potkopavanju tog principa sastoji u tom u da
se osvijesti njegova nesm islenost. Takvi su pokušaji utoliko dje­
latniji ukoliko odlučnije osvješćuju ono što taj princip negira i
što bi svojom nazočnošću taj princip činilo nepotrebnim .
To se po m ojem m nijenju događa kod nekih film skih reži­
sera, prije svega (još više nego kod Godarda) kod Antonionija i
Bertoluccija i u B eckett ovim teatarskim kom adim a. Tu — kao i
u Peter B rookovim izvedbam a Shakespearea ili Artauda, Giorgio
Strehlerovim izvedbam a Commedia dell'Arte ili Gorkoga, Benno
Bessonovim izvedbam a Sofokla ili B rechta — jezik više nije po-
sredovni m edij (kom unikacijski instrum ent) koji inform ira ili
apelira, nego, opet, otjelovljeno događanje.
T eatar, od k ra ja baroka pojam privida, u slučajevim a kao što
su Beckettovo vlastito insceniranje »Posljednje trake« u Zapad­
nom B erlinu pred dvije godine, Bessonovo insceniranje »Edipa«
u Istočnom B erlinu pred pet godina, postaje trenutkom i m jes­
tom gdje danas vladaj uda zbilja kojoj se svakodnevno podvrga­
vamo, nije kritizirana sam o boljim m islim a, nego je razotkrivena
pojavljivanjem istinite zbilje kao ono što je samo prividno i sa­
blasno.
N asljeđe je iz početka m oderne um jetnosti koje se ovdje (u
prom ijenjenoj i poboljšanoj form i) obnavlja, nasljeđe drugog
velikog utem eljujućeg čina, pored kubizm a, nadrealizma. Njego­
va apoteoza »poezije« nije trebala b iti rom antičnom alternativ­
om politici, nego dopuna političkih prom jena. Nadrealizam je
vjerovao — u tom u su se neki njegovi zastupnici suglašavali s
Trockim — da je polem ika protiv građanskog društvenog poret­
ka u opasnosti da i sam a bude inficirana građanskim pojmom
zbilje: predstavom po kojoj je »zbiljsko« ono što se može teorij­
ski pojm iti, znanstveno verificirati.
U »Drugom nadrealističkom manifestu« iz 1930. godine, An­
dre B reton izjavljuje: »Ako se nadrealizm u prije svega radi o
tomu da obračuna s pojm ovim a realnosti i irealnosti, um a i
bezum lja, refleksije i im pulsa, znanja i danog neznanja, koris­
nosti beskorisnosti — njegova se analogija s intencijom histo­
rijskog m aterijalizm a sastoji b a r u tom u da polazi od 'kolosal­
ne p ropasti' Hegelovog sistema«. Na pitanje treba li um jetnost
biti »eho privrednog i socijalnog razvoja čovječanstva« Breton
odgovara Trockijevim citatom : »Rasplinute teorije o proleter­
skoj k ulturi koje su koncipirane po analogiji i antitezi sprairi
građanske kulture, potječu iz poredbe p ro letarijata s buržoazi­
jom koja nem a ničeg zajedničkog s kritičkim duhom. »I sam
B reton kaže: »Tvrdnja da bi um jetnička produkcija m orala biti
eho velikih stru ja koje određuju privredni i socijalni razvitak
78
čovječanstva, u potpunosti (krivo shvaća) pravu bit m išljenja,
da istovrem eno bude uvjetovano i neuvjetovano, utopijsko i re­
alističko.«

Preveli N adeida Cačinović i

Žarko Puhovski

C itati P h ilip p a K ing;:: i/. -P h ilip p K ing, S c u lp tu re 1960— 1968«, katalog

W hitechapel G allery London, S ept./O ct. 1968. (V idi ta k o đ e r: »P hilipp K ing
Sculpture*. Row an G allery London, Ju ly 1970; R o b ert K u d ielk a u: D \s
K unstw erk. 1968, H eft 1/2; S tudio In te rn a tio n a l, J a n u a r 1969.) — O ku b iz-
inu posebno upućujem na; G eorges B raque, »G esam m elte S chriften « , Zu-
n c h : V erlag Die A rche, 1958.
O G eorgesu B atailleu : vidi G. B otaille: »Luscaux odcr Die G cb u rt dc;-
Kunst*. G enf: S k ira-V erla g 1955, i »Die W iege M enschlichkcit« (esej iz os­
tav štin e), S u d d eu tsch c r R un d fu n k , S tu ttg a rt. 15. M arz 1971.
C itati A ndre B rctona: po novom iz d an ju »A ndrć B reto n : Die M anifeste
dva S u r r e a l i s r r i u s R ow onlt P ap erb ac k 1968. (S. 76. f.)

79
 UTOPIJA I STVARNO PREVLADAVANJE OTUĐENJA

Paul Piccone

Buffalo

Tokom prošlog desetljeća, kad je postalo jasno da am erički

im perijalizam nije ni blizu tako nepobjediv kakvim su ga njego­
ve pristalice sm atrale, u SAD se ponovno pojavilo zanim anje za
socijalizam kao radikalno rješenje. U okvirena k ra jn je p ro tu slo ­
vnim ideološkim pogledom koji form alno b ra n i ljudske vred­
note a de facto nasto ji učvrstiti postojeće povlastice, u n u tra š­
n ja i vanjska politika SAD pokazala se kao p otpuno nep ro d u k ­
tivna. Ne sam o da nije riješila problem e koje je treb a la rije ši­
ti već je svojim postupcim a stvorila neke nove. S tra te g ija guše­
nja pobuna koja je bila donekle u spješna na Filipinim a i u La­
tinskoj Americi pedesetih godina, uzrokovala je neuspjeh u Azi­
ji i dovela SAD do najveće krize u proteklih četrdeset godina: in­
flacija, nezaposlenost, osirom ašenje, zločin, d rogiranje itd. p re ­
dobro su poznati da bi zahtijevali o b jašnjenja. K ritičkom anali­
zom prirode ovih neuspjeha m nogi su ljudi shvatili da su p ro ­
tuslovlja koja je M arx opisao p rije više od jednog stoljeća još
uvijek m eđu nam a i da se m ogu razriješiti jedino kvalitativnom
prom jenom sistem a koji ih stvara.
Povratak m arksizm u, m eđutim , nije bio n a jsretn iji. M arksi­
zam koji je kao povijesni kuriozitet ušao na am erička sveučili­
šta kao i u konzervativne m arksističke političke stranke, poka­
zao se kao niz beskorisnih parola. Ne sam o da takav m arksizam
nije uspio objasniti što se događa već je tak o đ e r težio m istifici­
ranju stvari i uvlačio radikale u razne neproduktivne djelatno
sti čije jedino političko ostvarenje je bilo upravo učvršćivanje si­
stem a koji je trebao b iti srušen. Dalekosežni p rogram i ortodok­
sne Kom unističke p a rtije kao i trockističke Socijalističke rad n ič­
ke partije tvrdoglavo su se usredotočili n a organiziranje indus­
trijskog proletarijata, a upravo su sindikati postali vrlo djelo­
tvorno sredstvo za sm irivanje klasne borbe. Kao posljedica toga,
oni su nesvjesno stvorili uznapredovalu instituciju klasnog po­
m irenja.
6 PRAXIS oi
 Kriza m arksizm a nije ništa novo za Evropljane koji su po­
duzeli sve moguće pokušaje da učine filozofiju »trećeg puta« spo­
sobnom da prevlada okam enjenu neprim jenljivost onog što se
službeno sm atra »ortodoksnim m arksizm om« nudeći istovrem e­
no okvir u n u ta r kojeg bi se razvijena industrijska društva mo­
gla stvarno analizirati i prom ijeniti. Nažalost, m arksizam »tre­
ćeg puta« dosada je učinio vrlo m alo te je ostao u biti neplo­
dan bez obzira na poticanja kritičkog proučavanja m arksistič­
kih tekstova i političkog razvoja. Jedan od razloga je njegova ne­
dovoljna radikalnost pa se usprkos tom e što je oživio uzbudljive
i značajne aspekte m arksizm a, nije uspio vratiti sam im k o rije­
nim a m arksizm a, odnosno dati m arksističku analizu m arksizm a.
Ustvari, jedan od problem a s kojim su suočeni am erički m ark­
sisti jest kako to da je m arksizam m orao biti ponovno otkriven
nakon što je više od trideset godina životario u teorijskim ok­
virim a da bi mogao uspješno osm isliti društvenu stvarnost i
izravnu političku praksu. Takvo je stanje dovelo do pojave čita­
vog niza m arksizam a od kojih je svaki slijedeći sve besm isleniji,
počevši od ortodoksne ideologije SSSR-a koja ustrajn o tvrdi da
je sa m arksističkom teorijom sve u redu. Prem a sovjetskom
m arksizm u, proces proleterske revolucije još uvijek traje ali kla­
sna b o rb a ne odvija se više u neposrednoj proizvodnji već na
m eđunarodnoj razini gdje su dvije velike sile — od kojih svaka
predstavlja jedan od dva glavna tipa klasnog interesa — nepre­
stano suočene u ubitačnoj političkoj šahovskoj igri. Revolucio­
narna politika se tako bez poznavanja svih detalja i obrazloženja
poistovetila sa slijepom podrškom sovjetskoj liniji u svakom ča­
su i m a o čem u se radilo. Taj reakcionarni m arksizam je u za­
padnoj E vropi doveo do b irokratske Realpolitik čija je teorija
postala nespojiva s praksom . U SAD, u uvjetim a krajnjeg p ritis­
ka, njegovi pristalice su iščezle ili postale bezgrešne figure čija
je neum orna u stra jn o st im ala kao objektivnu političku posljedi­
cu stalno opravdanje za povećanje budžeta FBI-a.
U takvoj situaciji rješenje je ili potpuno odbaciti m arksizam
kao beskorisnu i zastarjelu ideologiju devetnaestog stoljeća ili
kritički preisp itati teo riju i um jesto m ehaničkog nakalemljiva-
n ja m rtvih teoretskih form ulacija na svaki mogući sadržaj, izvo­
diti teo riju iz žive političke stvarnosti. Drugim riječim a, m arksi­
zam će im ati sm isla ako izvire izravno iz stvarnog političkog
iskustva a ne iz p rašnih knjiga odloženih na nepristupačnim po­
licam a knjižnica. Takvo m arksističko preispitivanje m arksizma
osim što pokazuje važnost m arksizm a danas im a također bitne
političke posljedice.
Očit je razlog zbog kojeg se m arksizam u šezdesetim godi­
nam a m orao ponovno otkrivati i zatim podvrgavati potpunoj
konceptualnoj preradi. Pretvoren tridesetih godina u m rtvu ide­
ologiju, m arksizam je birokratskom instrum entalizacijom iz­
gubio političku vrijednost. To također objašnjava kako se m ar­
ksistička politička strategija izrodila u buržoasku R ealpolitik:
82
kad su »marksisti« bili suočeni sa potrebom da poduzm u stvar­
ne političke akcije m orali su odložiti teoriju kako bi bili spo­
sobni za uspješno djelovanje. M arksizam je kao ideologija bes-
koristan i on, ustvari, brzo degenerira u skup dogmi kojim a se
poklanja dužno poštovanje, ali ih nitko ne uzim a ozbiljno u sva­
kodnevnom djelovanju. O bjašnjenje zašto se to desilo povlači
ponovno stvaranje pravog dijalektičkog m arksizm a koji ukorije-
njuje taj povijesni fenom en u stvarne društveno-ekonom ske pro-'
cese što nisu shvaćeni kao zasebno područje ili disciplina u gra­
đanskom smislu, već kao ono područje djelovanja koje se bavi
stvaranjem i m ijenjanjem svakodnevnog života.
Ta konceptualna p rerad a m arksizm a m ora, svakako, početi
od raširene dogme o p ostojanju hom ogene radničke klase koja
se može nazvati proleterijatom i koja je, ustvari, revolucionarni
nosilac društvenih prom jena. Razlog tom e je činjenica da su p o ­
litička iskustva šezdesetih godina, pa i ona o tprije, usprkos re ­
toričkim akrobacijam a »službenih m arksista« pokazala da to
nije tako. Postavlja se pitanje zašto je M arx došao do tog zaklju­
čka. Očito je i bez izvlačenja dugih citata iz klasičnih tekstova
da je m arksizam teorija čovjekovog sam ostvaranja, što se ug­
lavnom zbiva ovako: na određenom stu p n ju društvenog razvoja
kapitalizam dijeli društvo na dvije glavne klase od kojih sam o
jedna proizvodi, nalazeći se prem a tom e u m ogućnosti da se
realizira. Protuslovlje je, m eđutim , u tom e da, iako je ta klasa
u objektivnom položaju da postigne svoju realizaciju radom , vla­
sništvo i nadzor sredstava za proizvodnju je u rukam a druge kla­
se — kapitalističke klase — koja je neproduktivna i k oja one
mogućuje ovu realizaciju nasilnim odvajanjem su b je k ta (ra d n i­
ka) od objekata koje on proizvodi (ro b e) dovodeći tako do sta­
nja otuđenosti. Naime, izrađujući objekt, subjekt izrađuje sam
sebe pa, kada je objekt nasilno odvojen od proizvođača, ovaj
gubi svoj subjektivitet i pada na razinu m rtvog i pasivnog ob­
jekta. Problem je u tom e da radnik m ora, da bi proizvodio, os­
tati kreativan subjekt, budući da jedino kreativni subjekti m o­
gu proizvoditi, dok ga uvjeti pod kojim a radi neprekidno sp u šta­
ju na razinu pukog objekta nesposobnog da shvati svoj objektivni
položaj. Ali ako je tom e tako, pitan je revolucije p o staje nejasno.
Ako, naime, radnici u kapitalističkim uvjetim a proizvodnje po­
staju sve više otuđeni tj. nem oćni da u potpunosti shvate svoj
objektivni položaj, kako m ogu b iti nosiocim a revolucije koja
kao prethodni subjektivni m om ent zahtijeva, upravo pris de
conscience, razum ijevanje vlastitog objektivnog položaja? Uzmi­
mo lenjinizam (ili ono što se proizvoljno pod tim podrazum ije­
va tj. Lenjinove poglede kako su skicirani u »Što da se radi?«,
koje je on već 1906. napustio suočen s petrogradskim sovjetom .)
Taj lenjinistički odgovor koji je ustvari staljinistički ili građan­
ski glasi ovako: obzirom da radnici ne mogu spontano dostići
revolucionarnu svijest, već u najboljem slučaju sindikalističku
svijest, revolucionarna svijest m ora se u svrhu provođenja ve-
83
volucije unijeti izvana tj. iz revolucionarne partije. Ali otkuda
da revolucionarna p a rtija dođe do te svijesti kad je uglavnom
tvore intelektualci i bivši radnici, a samo su radnici u objektiv­
nom položaju da stvaraju? Ovdje se staroj i obezvrijeđenoj gra
danskoj ideologiji opet vraća ugled: revolucija je samo protiv
građanske prakse a ne i protiv njene ideologije. Tako m arksi­
zam p ostaje ostvarenje, pom oću p ro letarijata, te sveopće i hu­
m ane ideologije koju sam a buržoazija nije uspjela ostvariti.
Prem da se to tum ačenje može pročitati kod Marxa, ono je
sam o dio cjeline, a uzeto kao cjelina dovodi do neproduktivnih
rezultata kao što je staljinizam . Ustvari, jaz između p artije i m a­
se, gdje prva sm išlja a druga djeluje, ponovno dovodi do istog
onog otu đ en ja koje je revolucija trebala prevladati, stvarajući
od radništva ne više instrum ent kapitala već instrum ent partije
ili birokracije. N adalje, osobito u SAD i svuda gdje ne postoji
nikakva značajna m arksistička tradicija, ovo tum ačenje ne mo­
že objasniti kako to m ase slijede p a rtiju kad su otuđene i kad je
njihova spontana svijest isključivo sindikalistička. Da bi se spa­
sila teo rija m orala je biti unesena još jedna lažna epiciklička
pretpostavka: kapitalizam je na izm aku snaga i, prem a tome, ne­
će m oći zadovoljiti čak ni one sindikalističke zahtjeve koje pro­
le ta rijat spontano postavlja. P artija će jedina biti sposobna da
ukaže na p u t oslobođenja i revolucija će buknuti. To objašnjava
ona druga i n evjerojatna uvjeravanja službenih kom unističkih
krugova da se životni uvjeti radnika na Zapadu postepeno po­
goršavaju usprkos očitim činjenicam a u prilog suprotnom e.
Opisano je kontem plativna građanska teorija koja isključu­
je sve teoretske i praktične stvaralačke djelatnosti i čiji je jedi
ni m ogući rezultat staljinizam ili potpuno trivijaliziranje m ark­
sizma. Ta je teo rija predvidjela da je m arksizam u prvom redu
teo rija čovjekova sam ostvaranja te ga je zam ijenila njegovom
m ehanicističkom i volutarističkom karikaturom koja, u najbo­
ljem slučaju, može proizvesti ap strak tn e negacije. Vanjsko po­
m irenje pseudolenjinističkog pojm a p artije Hegel je još davno
pobio svojom kritikom rom antičke »lijepe duše«: već i sam o po­
stavljanje problem a u kategorijam a »spasitelja« i »spašenih«
pretpostavlja upravo onu razliku koju revolucija m ora nadvla­
dati. Od sam og početka, p itanje revolucije m ora se postaviti u
sm islu sam oposredovanja ili sam ooslobođenja, kao što je Marx
razjasnio u svojim poznatim »Tezama o Feuerbachu«, govoreći o
odgajanju odgojitelja. P ro letarijat je, po Marxu, revolucionarna
klasa je r radi i stvara i kao takva također stvara sebe^ u proce­
su. Pojam p a rtije iznijet u »Što da se radi?« je neodrživ (i zato
ga je L enjin sam odbacio) upravo zato što je mehanički i jer
ne uočava da je teorija ili ideologija održiva samo ako ie pro-
kušavana u živoj prim jeni a ne ako je m ehanički iscijeđena iz
knjiga. Kao jedina produktivna klasa, i prem a tome, jedina stva­
ralačka klasa, p ro letarijat je svakako jedina klasa sposobna da
ponovo konstituira teoriju. Ali kako da to učini kad kapitalistic-
84
ki proces proizvodnje vodi prem a sve većem o tuđenju koje se
očituje i u otuđenju znanja kao jedne od roba na kapitalističkom
tržištu?
Ovdje Lukacsevo poim anje identiteta subjekta i o bjekta po­
staje vrlo važno i om ogućuje konkretnu rek o n stru k ciju m arksi­
zma kao revolucionarne teorije a ne m anipulativne ideologije. U-
stvari, Lukacsevo odbacivanje identiteta subjekta i objekta kao
superhegelovskog pojm a, čak više hegelovskog od Hegela sa­
mog, posljedica je njegovog novokantovstva a ne neadekvatnosti
te ideje. Id entitet subjekta i o b jekta je revolucionarna srž m ar­
ksizma koja uz d ijalektičku artik u laciju m arksizm a kao teo ri­
je revolucije pruža m ogućnost i za objašnjenje povijesti m ark ­
sizma i za njegovu stvarnu prim jenu na današnje problem e. Što
je taj identitet subjekta i o bjekta što ga Lukacs odbacuje kao
idealističku tvorevinu? To je stan je u kojem je su b jek t potpuno
objektiviran, odnosno kad je produktivni subjekt prisiljen d je­
lovati kao puki objekt. G ranični slučaj je, dakako, sm rt, je r bi
potpuna objektivacija značila u ništenje subjektivnosti. Id en ti­
tet subjekta i o bjekta m ora se pobuniti je r slijedeća stepenica
jest sm rt: u tom stanju, obilježenom velikom napetošću, izbor je
revolucija ili sm rt, a ljudi koji se u njem u nalaze u objektivnom
su položaju da stvarno prom ijene društvo koje ih je dovelo do
tog stanja. Očito je bez daljnjeg ra zm atran ja ovog pojm a, da je
to ustvari revolucionarna srž m arksizm a: povijesni razvoj kapi­
talizma dovodi n a jp rije do k o n stitu ira n ja p ro le ta rija ta kao klase
a zatim do njene potpune objektivizacije. Kao što je naglasila
Rosa Luxemburg, jačan je kapitalizm a u početku ovisi o p ostup­
nom obuhvaćanju nekapitalističkih (feudalnih) dobara, a nakon
što kapitalizam iscrpi ova područja, on upada u krizu koju
proletarijat odm ah počinje osjećati kao nadolazak potpune ob­
jektivizacije tj. kao uspostavljanje id entiteta su b jek ta i objek­
ta, što dovodi do objektivnih uvjeta za revolucionarnu organi­
zaciju. U toj situaciji ekonom ske krize p ro letarijat — čije je o tu ­
đenje prvobitno posljedica nasilnog o d vajanja su b jek ta i objek­
ta — nadilazi to odvajanje tako da sam postaje proizvod kapi­
talističkog društva: potrošna roba p repuštena hirovim a koleb-
bljivog tržišta. No, kao o bjekt, p ro le ta rija t se ponovo susreće
sa onim što je prvobitno uzrokovalo njegovo o tuđenje — sa od­
vajanjem subjekta i objekta i, ako tem eljito ne izm ijeni uvjete
svog postojanja, prisiljen je na sam ouništenje. Na tom stupnju
proletarijat je prisiljen da se organizira oko ekonom skih zahtje­
va (sindikati) a kad te zahtjeve kapitalizam ne može zadovoljiti,
dolazi do kvalitativne prom jene: od organizacija sa osnovnim za­
nim anjem za ekonom ske problem e sindikati p o sta ju revolucio­
narna tijela već sposobna da iskoriste bilo kakvu pom oć građan­
skih intelektualaca. Prem a tome, revolucionarna organizacija ili
p artija nije nešto nam etnuto izvana radničkoj klasi, već nešto
što spontano izrasta iz nje same. Lenjinova parola »Sva vlast
sovjetima«, utjelovljuje njeno ostvarenje.
85
 Povijesno; slijed događaja okrenuo se u korist imperijalizma.
K ad se p ro letarijat počeo organizirati u sindikate, njegovi su
zahtjevi zbog novih m ogućnosti širenja kapitalizm a mogli biti
barem djelom ično zadovoljeni, tako da nikada nije došlo do
kvalitativne prom jene sindikata iz reform ističkih u revoluciona­
rne organizacije. Budući da su udruženja postala građanske us­
tanove, pretvorila su klasnu borbu u društvenu dem okraciju,
spriječivši tako stvaranje identiteta subjekta i o bjekta unutar
p ro letarijata. Uvjeti za spontano prevladavanje otuđenja i sami
se stvaraju kapitalističkim načinom proizvodnje potpunim ne­
giranjem subjektiviteta proletarijata. Pa ipak, kad sindikati us­
pijevaju izboriti ekonom ske ustupke, oni pokazuju otuđeni su-
bjektivizam i ostav ljaju radnike u lažnom uvjerenju da su u
svom privatnom životu još uvijek slobodni subjekti. U stanju
u kojem kapitalizam , poklanjajući sitne reform e, može sačuvati
o štru razliku izm eđu radnog i privatnog vrem ena gdje je sub­
jek t s jedne strane subjekt a s druge objekt, proces spontanog
prevladavanja otuđenja zakočen je i otuđenje se čvrsto ustano­
vljava. U razvijenim industrijskim društvim a gdje se to dogo­
dilo, m arksizam je prestao biti živa dijalektička filozofija i po­
stao m rtva m ehanicistička ideologija čije su logičke posljedice
bile ekonom izam (B ernstein) i voluntarizam (zvanični lenjini-
zam ). Postavši ideologijom , m arksizam je tek odrazio postojeći
građanski način m išljenja. Tako je ekonom izam pao žrtvom me­
hanicističkog scijentizm a ili pozitivizm a popularnog u to vrije­
me: m arksizam je zapisan u zvijezdam a pa je dovoljno jednosta­
vno čekati na njegov nužan d predodređen dolazak. Voluntarizam
je na drugoj strani postavio m arksizam kao kantovski etički
ideal što ga treb a silom nam etnuti otuđenoj stvarnosti koja će
inače ostati za njega neosjetljiva. Ovo bi vjerojatno bio zadatak
predanih revolucionara. (A ustrijski m arksisti, još više od ranog
Lenjina, p rip ad a ju toj vrsti.)
Sa procvatom im perijalizm a, p ro letarijat razvijenih industrij
skih društava prestao je biti objektivni nosilac društvene pro­
m jene pa kad su uoči prvog svjetskog ra ta razne socijalističke
p a rtije podupirale ra tn u napetost, to nije bila izdaja vodstva već
posljedica činjenice da su proletarijati raznih nacija bili uspješno
uključeni u nacionalne kapitalističke sistem e i da su njihovi nepo­
sredni objektivni ciljevi bili najp rije nacionalno a tek onda kla­
sno usm jereni. Ekonom ski procesi im perijalizm a su identitet
su bjekta i objekta prem jestili u kolonijalni svijet koji je tako
postao revolucionarno poprište dvadesetog stoljeća. Suočen sa
brutalnim ekonom skim iskorištavanjem od strane kapitalizma,
tzv. treći svijet postao je novo poprište revolucionarne prom je­
ne. Pod ruhom nacionalnih oslobodilačkih pokreta klasna bor­
ka se preselila> kao što povijest prošlog stoljeća jasno pokazuje
To ne znači da možemo potpuno otpisati p roletarijat kao po­
vijesno zastarjelu klasu koja više nema utjecaja na određiva­
86
 nje revolucionarne društvene prom jene je r bism o, učinivši to,
zapali u pogrešku kripto-objektivnog idealizm a p ripisanu »slu­
žbenom marksizm u« tj. u svrstavanje raznolike i zam ršene stvar
nosti u pojednostavljenu kategoriju koja skriva više nego što raz­
jašnjava. Štoviše, danas se ap strak tn i pojam »proletarijat« ili
»radnička klasa« m ora bezuvjetno podvrći istoj onakvoj kritici
kakvu je Marx iznio u vezi s M althusovim pojm om »stanovni­
štva« u djelu »Prilog kritici političke ekonom ije«. Problem Malt-
husovog pojm a stanovništva je, prem a Marxu, u tom e što je, ia­
ko se čini da je najk o n k retn iji od svih pojm ova, je r se naizgled
bavi živim ljudim a od krvi i m esa, u stvari vrlo a p stra k ta n i ne
sadrži vrlo važne karak teristik e stvarnosti koju želi opisati. Svr­
stavajući sve ljude u opću kategoriju stanovništva M althus za­
nem aruje konkretne razlike u n u tar te skupine tj. staro st, spol.
klasnu pripadnost itd. Zbog toga M althus, izm eđu ostalog, nika­
da nije shvatio značaj klasne borbe i dijalektičkog povijesnog
procesa već je u pao u a p strak tn i m ehanizam koji opisuje vrlo
malo a objašnjava još m anje. Govoriti o »proletarijatu« u d a n a š­
njim SAD isto je tako a p strak tn o kao M althusovo pripovijeda­
nje o stanovništvu. Pokušaj da se u istu k ategoriju sv rsta ju do­
bro plaćene i podosta privilegirane skupine pop u t građevinskih
radnika zajedno sa zapostavljenim skupinam a kao što su po­
moćni radnici, završava kočenjem stvarnih objektivnih društve
no-ekonomskih snaga koje djeluju u razvijenim kapitalističkim
društvim a i prom ašenim organizacijskim pokušajim a nekih di­
jelova Nove ljevice. O bjektivna činjenica s kojom se m oram o
suočiti jest da je am erička radnička klasa vrlo ra scje p k an a na
kulturnom , političkom i psihološkom ali i na ekonom skom i d ru ­
štvenom polju pa bi svaka k onkretna klasna analiza m o rala p ri­
znati postojanje više od tuceta kvalitativno različitih p ro le ta rija ­
ta od kojih su sam o jedan ili dva blizu sta n ja id en titeta subje­
kta i objekta i prem a tom e potencijalno revolucionarna.
Nadalje, čak se i objektivne revolucionarne m ogućnosti tih
grupa m oraju procijeniti u odnosu na m ogućnosti m onopolistič-
kog kapitalizm a da ih uklopi u sistem zadovoljavajući njihove
ekonomske zahtjeve, kad su ovi konačno iznijeti i potpom ognuti
nekim organizacijam a. M arksizam je oduvijek bio sklon p retp o ­
stavci da će kapitalizam propasti su tra ako ne već i p rije i da će,
prem a tome, svaki njem u upućen ekonom ski zahtjev predstav­
ljati poslovičnu slam ku koja lomi devina leđa. Taj m ehanicisti­
čki proračun koji neprestano previđa ono što se može nazvati
utopijskim m om entom ostavio je niz pogrešaka i nazadovanja
koja se mogu usporediti sam o sa neuspjesim a kripto-idealistić-
kih ortodoksnih m arksista pri pokušajim a m arksističkog prikaza
i preispitivanja m arksizm a. Stvar je u tom e da je monopolis-
tički kapitalizam vrlo jak i m oćan i da sam o program sa dale­
kosežnim organizacijskim ciljevim a može im ati revolucionarni
značaj. Ovaj program m ora se tem eljiti na objektivnim p otreba­
ma za kvalitativno drugačijim načinom života, a ne na nemogu­
87
ćnosti kapitalizm a da ispuni ekonom ske zahtjeve. Ovaj kratak
prikaz daje osnovu za m arksističko objašnjenje neuspjeha kla­
sičnih proleterskih revolucija, za uspješno uklapanje proletarija­
ta i za prem ještanje revolucionarnog poprišta sa razvijenih in­
d u strijsk ih društava na društva kolonija ili trećeg svijeta. To
također daje moguće objašnjenje činjenice da su skupine kao
crnci, žene i studenti u SAD objektivno i potencijalno revolucio­
n arnije od onog što se sm atra klasičnim proletarijatom i zašto
neposredna proizvodnja nije više jedino glavno revolucionarno
poprište. S tan je opisano kao identitet subjekta i objekta sada
prevladava u tim grupam a i otkađa je kapitalizam totalizirao sva­
kidašnji život, revolucionarna poprišta prem jestila su se također
na p o tro šn ju i način življenja.
Pokušaj da se objasni postvarenje pro letarijata doveo je do
preispitivanja drugog glavnog m arksističkog pojm a koji, naža­
lost, ni sam Marx nije nikada proučio. Što tvori klasu? Dogmat­
ski ortodoksni odgovor jest da je k riterij odnos prem a sredstvi­
m a proizvodnje. O bjašnjenje je ovakvo: onaj koji posjeduje sred­
stva proizvodnje i unajm i rad je buržuj, a onaj koji prodaje svo­
ju rad n u snagu je proleter. Danas je, naravno situacija vrlo za­
m ršena je r u SAD nije teško pronaći »radnike« koji posjeduju
dionice — iako ih ima vrlo m alo — i pripadnike »buržoazije«
koji teško rade. Marxov k riterij za klasno određenje je vrsta ži­
votnih d jelatnosti kojim a se ljudi bave. Budući da različite vr­
ste d jelatnosti vode do različitog shvaćanja realnosti, razlučiva­
nje p ro letarijata od buržoazije bilo je u Marxovo doba održivo.
Radnici provode najveći dio svog vrem ena »proizvodeći« dok b u r­
žuj i provode veći dio vrem ena pasivno »konzum irajući« ono što
su radnici proizveli. Kao rezultat, razum ljivo je zašto je buržo-
aska ideologija u osnovi kontem plativna i pasivna, dok su rad­
nici objektivno u stan ju da, nakon što su jednom preuzeli vlast,
stvore korjenito i kvalitativno drugačije društvo.
Kao što je već pokazano, zbog pojave im perijalizm a taj pro­
ces nije doveden do revolucionarnih posljedica i uz kapitalizam
koji totalizira svakidašnji život tj. prodire ne samo u proizvod
nju i k u ltu ru već i u po tro šn ju i m eđuljudske odnose, koncep­
tualno preispitivanje klasne stru k tu re m ora početi analizom to­
taliteta svakidašnjeg života. Ako je karak ter svakidašnjeg živo­
ta takav da dovodi do onog što je bilo opisano kao stanje iden­
tite ta subjekta i objekta, moguće je ljude dovedene u takvo sta­
nje sm atrati u najm an ju ruku potencijalno revolucionarnima.
Važno je naglasiti »potencijalno« je r je dosadašnje raspravljanje
bilo usredotočeno na subjektivni m om ent revolucionarne svijesti
koji je samo nužan uvjet za revoluciju prem da je sam kao i svi
drugi subjektivni m om enti također objektivan. Ukoliko objek­
tivno stanje nije takvo da su revolucionarne snage jače od po­
stojećih vladajućih klasa, revolucija je nemoguća. Dakle, iako
takve skupine kao što su žene, studenti i crnci mogu im ati ob-
88
 jcktivnu revolucionarnu svijest, to još nije dovoljno da bi oni
mogli uspješno provesti revoluciju.
Ustvari, revolucionarne m ogućnosti tih skupina m oraju se
procijeniti drugačije od načina m ehanicističkog ortodoksnog
m arksizm a koji revolucionarne m ogućnosti pojedinih grupa pro­
cjenjuje u skladu sa pretpostavkom da m onopolistički kapitali­
zam neće moći zadovoljiti njihove zahtjeve, ili, na još ciničniji
način, očekujući da će te grupe onem ogućiti norm alno djelova­
nje kapitalizm a dajući tim e SSSR-u značajne prednosti u m eđu­
narodnoj borbi super-sila. Valja ponoviti da m onopolistički ka­
pitalizam može na k raju ispuniti sve ekonom ske zahtjeve ovih
grupa tako da se, osim ako utopijski m om ent koji se podiže u s­
poredo sa ekonom skim zahtjevim a nije također naglašen, revolu­
cionarne m ogućnosti m ogu lako otkloniti.
U nutar takvog konteksta revolucionarni zadatak nije poku­
šaj neposrednog provođenja revolucije — što bi od sam og po­
četka bilo osuđeno na neuspjeh — već n asto jan je da se ostvare
uvjeti u kojim a se može provesti stvarna revolucionarna borba.
Ovdje se pojavljuje utopija: ne kao a p strak tn a slika zem lje ko­
ja postoji sam o u m islim a, niti kao najviši stupanj ra ja u kojem
bi sve bilo dobro i dovršeno, već kao telos koji daje sm isao sva­
kodnevnim djelatnostim a dajući im svrhu.
Želja za nečim što bi se moglo opisati kao »besklasno d ru ­
štvo«, a pod čime se podrazum ijeva društvo u kom n ijedan čo­
vjek nije oruđe drugog čovjeka, gdje nem a iskorištavanja ni p o ­
tiskivanja, objektivna je činjenica koja je u velikoj m jeri dio
stvarnosti. Kao što je naglasio Gram sci, »objektivno« valja shva­
titi kao završni proizvod nekog subjektivnog procesa. Prem a to ­
me, te su »utopijske« težnje življe i stvarnije od objektivne stva
rnosti iznad koje i protiv koje m oraju b iti iznijete. Dok su ti ob­
jektivni sadržaji produkti sada m rtvih subjektivnosti za koje se
može reći da žive sam o kroz društvenu težinu postojećih u sta ­
nova, te nove »utopijske« težnje su izraz živuće subjektivnosti
koja se pretvara u objektivnosti sutrašnjice.
Nadalje, u društvu poput SAD gdje je građanski način živo­
ta razotkrio svu svoju prazninu i sada se pokazuje dosadnim i
beznačajnim , više nego u danim a fin de siecle-a koje su Lukacs
i Thomas Mann tako oštro kritizirali i zadivljujuće opisivali, rad
na stvaranju socijalističkog društva je jedna od rije tk ih osm i­
šljenih djelatnosti preostalih u jednom takvom otuđenom d ru ­
štvu. Za poduzim anje takve revolucionarne d jelatnosti jedna od
najvećih zapreka je baš dogm atski m arksizam kao m rtva ideo­
logija koja isključuje stvarnost i krivo usm jerava praksu. P ra­
vi marksizam danas m ora proizlaziti iz konkretne prakse a ne iz
dogme pojačane puškom .
Što je praksa iz koje proizlazi taj kritički m arksizam ? Oči­
to je da to nije otrcana pa rtijsk a politika devetnaestog stoljeća
već stvarna praksa koja se zbiva. U SAD, nakon brodolom a pre­
više optim ističkih nada teoretski naivne Nove ljevice, sada se od­
89
vi ja proces ponovnog uspostavljanja teorije i praktičkog organi
ziranja. Nagli porast velikog b ro ja seoskih kom una m alo previše
usm jerenih na ugodan način života, veliko zanim anje za orga­
nizaciju društva i nicanje svih vrsta grupa usm jerenih na kvali­
tativnu prom jenu svakidašnjeg života pruža raznolikost prakse
iz koje proizlaze izložena teoretska razm atranja. Amerika nema
nešto što bi se moglo nazvati živom m arksističkom tradicijom ,
što objašnjava povrem enu nezrelost nekih pisaca Nove ljevice.
No, to je također prednost je r m rtvi teret neplodnog i ideološ­
kog m arksizm a ne tereti naša ram ena. Ma koliko se to činilo pa­
radoksalnim , zbog svega što je ovdje opisano, možda je lakše
oblikovati i prim ijeniti novi kritički m arksizam u SAD nego bi­
lo gdje drugdje na svijetu.

90
 HUMANE VRIJEDNOSTI U MARXOVOJ KONCEPCIJI
I NADILAŽENJE UTOPIJE

Dragan Stoianovici

B u k u re š t

Za suvrem ene društvene nauke, baš kao i za filozofsko raz­

m išljanje u pravom sm islu riječi, za odluke i za veće p raktične
angažmane čovjeka naše epohe, teoretski rezultati koje je dobio
Marx proučavanjem društva, njegova m etoda, ljudski ideali u tje ­
lovljeni u njegovoj m isli i njegovom djelu prepuni su značenja
svaki odvojeno, a tim više pro m atran i u cjelini, kao izrazi n je ­
gove kom pleksne i prim jerne ličnosti. To potvrđuje intenzivan i
uvijek ponavljan napor da se njegovo djelo shvati u njegovoj
autentičnosti, da se prijeđe svaka jednostranost, bilo optička bi­
lo konjunkturalna i sve što bi moglo sp u tati m ogućnost pravil
nog shvaćanja njegova revolucionarnog sm isla i tim e njegove
preobražavalačke moći. Istovrem eno vidim o kako s punom ak-
tualnošću iskrsavaju problem i koji se tiču odnosa izm eđu Mar-
xove i Engelsove misli, s jedne strane, a filozofskih, socijalno-
historijskih i ekonom skih teorija koje su oni sam i sm atrali iz­
vorima ili polazištim a njihove duhovne form acije s druge strane.
U tom sm islu ne može se niti u naše vrijem e pripisivati sam o
historijski interes vezi koja postoji izm eđu M arxa i utopijskog
socijalizma, bilo da se radi o M arxovom poim anju nadilaženja
utopije u čitavoj svojoj širini, bilo da se radi o naglašavanju
veze odnosa između njegove vizije novog hum anizm a i hu m an is­
tičkih ideala utjelovljenih u djelim a predstavnika utopijskog so­
cijalizma. Mi ovdje ne govorimo o hum anizm u u uskom povi­
jesnom smislu, koji graniči sa skučenom teoretskom tradicijom ,
već o onim idealim a oslobođenja, socijalne pravde i skladnog ra ­
zvitka čovjeka, koji stvaraju vezu izm eđu različitih historijskih
pokreta ljudske em ancipacije i koji čine osnov tvrdnje, po kojoj
je Marxova misao nastavljač progresivnih ideja i ideala revo­
lucionarnih epoha. Taj kontinuitet ostaje realan i značajan, čak i
kada smo savršeno svjesni prom jene povijesne perspektive koju
91
je označio Marx, kada je spojio te ideale sa znanstvenom spozna­
jom novih povijesnih mogućnosti, koje pruža ljudska -praksa, i
sa revolucionarnim snagam a sposobnim da ih realiziraju. Kada
pretpostavim o — kao što to m oram o učiniti u povijesnoj viziji
— da ta prom jena perspektive također povlači, djelom ično novu
definiciju tih ideala i na svaki način obogaćenje tih vrijednosti
u sam oj njihovoj supstanciji.
Nadilaženje utopije treba p ro m atrati opet, kao cjelinu koju
sačinjavaju različite kom ponente Marxove koncepcije čovjeka i
društva; to će reći ne kao izvanjsko dodavanje jedne eksplika-
tivne ekonom sko-političke teorije, jednoj viziji i jednom projek­
tu ljudske em ancipacije, preuzetih kao takvih, ali do tada bez
naučne baze uvjeta njihove realizacije. Upravo zato što u njego­
voj koncepciji, rušenje ekonom skih i -političkih stru k tu ra kapi­
talističkog društva, treb a da u tre put jednom kvalitativno novom
pokretu, okarakterizanom radikalno drugačijom pozicijom čov­
jeka — koliko individualnog toliko i kolektivnog — ali čovjeka
koji je sa subjektivnog stanovišta u stan ju biti nosilac tog pok­
reta, jednako je potrebno u definiciji Marxovih odnosa sa uto­
pijskim socijalizm om , shvatiti što je novo i revolucionarno u nje­
govoj antropologiji, u njegovoj viziji čovjeka i njegovih vrijed­
nosti.
Na taj način jasno je da je diskusija o sm islu nadilaženja u-
topije po Marxu, u biti diskusija o njegovoj koncepciji gledanoj
kao cjelina, uključujući sm isao njegova hum anizm a, diskusija
koja je, zna se, izazvala različite interpretacije i polarizacije, i ko­
ja je u stvari jedan od načina angažirane filozofske misli o čov
jeku i suvrem enom društvu.
Ono što su Marx i Engels cijenili u djelim a utopista-prethod-
nika socijalizm a, je optužba, direktna ili indirektna, fenomena
dehum anizacije, potčinjenosti, m aterijalnog osirom ašenja i du­
hovnog sakaćenja stvaralaca društvenog bogatstva, isto kao i
njihova vizija jednog sistem a društvenih odnosa, sposobnog da
podrži dostojanstvo čovjeka i slobodan razvoj sposobnosti i ta­
lenta svakog pojedinca. Kako znamo, utopijski socijalisti nisu
otišli daleko u spoznaji ekonom skih m ehanizam a eksploatacije,
isto kao ni uvjeta i praktičnog načina njezina ukidanja. Slika u-
topijskog društva razrađena je naprotiv do u detalje i ona sadrži
ne sam o sistem organizacije rada i javnih poslova, već i običaje,
odgoj, ponašanje i vjere članova zajednice — ukratko sve što se
odnosi na blagostanje pojedinca i što je u skladu sa javnim do­
brom . Djelo stvaraoca znanstvenog socijalizm a predstavlja se u
svojoj cjelini drugačije, bilo da ga se prom atra sa stanovišta
njegove duhovne biografije, bilo s onog relativne važnosti, sa
strane posvećene analizi sadašnjosti, te one gdje izlaže svoju vi­
ziju budućnosti. Poslije pronicljive analize f e n o m e n a ljudskog o-
tuđenja, sa svojim brojnim oblicima, koju nam daje u svojini
ranim radovim a, Marx posvećuje svoju intelektualnu energiju
produbljenom izučavanju ekonom ije i političke strukture kapita­
92
 lističkog društva, dinam ici borbe klasa koju on doživljava u se­
bi, eksplikaciji perspektiva proleterske revolucije, polazeći od
svojih prem isa i m ogućnosti realizacije. On skicira sam o u glav­
nim crtam a konfiguraciju društva budućnosti; definira ga po o-
nom što je u njem u bitno: ukidanje privatnog vlasništva, slobo­
dna i svjesna organizacija uzajam nih odnosa m eđu ljudim a i
progresivni nestanak ustanova i društvenih oblika koji klasiraju
društvo i koji in k ara ira ju otuđenje čovjekovo, koliko u sferi m a­
terijalne produkcije, toliko i u drugim životnim dom enam a. Teo­
retsko razm išljanje pojavljuje se kod njega sa zadaćom , ne da
pruži čovječanstvu idealan m odel organizacije i života sve dotle
zapostavljen, model čudesnih vrlina, nego da rasvijetli moguć
nosti i perspektive aktualnog historijskog pokreta, sm isao i pu
teve djelovanja društvenih snaga, sposobnih da revolucioniraju
postojeće stru k tu re i iniciraju radikalno novu društvenu p ra k ­
su. Dakle konfiguracija i hum ana vrijednost novog tipa histo­
rijskog praxis-a ne može se izraziti sam o u okviru objektivnog,
utvrđenog plana, već traži potpuno nov položaj ljudskog subje­
kta u krilu svojeg stvaranja, novu m ogućnost i djelokrug njego­
va svestranog razvitka, te da se njegove sposobnosti definiraju i
redefiniraju bez prestanka i u cjelini u m anifestacijam a njegova
individualnog i kolektivnog života.
Činjenica da u svom teoretskom djelu Marx nije bio preoku­
piran kao utopijski socijalisti tim e da oslika do u detalje oblike
društva budućnosti, m ogla bi se sigurno p rotum ačiti kao znan­
stvenikov stav, koji upravo zbog toga što stvara naučno djelo,
nije raspoložen širiti društveno predskazivanje izvan granica do
zvoljenih znanstvenom m etodom , prim ijenjenom na disponibilne
podatke o objektu njegova istraživanja. Je r inače bi proricanje
ili jednostavna igra im aginacije mogli zauzeti m jesto predskazi-
vanja. M eđutim jedno slično objašnjenje ne bi se moglo sm a tra ­
ti dostatnim , baš zbog toga je r ne vodi računa o jednoj bitnoj
crti Marxove koncepcije kom unističkog društva, o prirodi histo ­
rijskog pokreta koji vodi do u k idanja liudskog otuđenja u nje
govim različitim oblicima. Razlika izm eđu hum anih svojstava te
nove historijske prakse i oblika ranijeg društvenog po k reta je
tako velika da je bila obilježena kao razlika koja postoji između
istinske historije čovjekove i njegove p rethistorije. Po Marxovoi
viziji, revolucionarna transform acija društva u sm islu ukidanja
privatnog vlasništva otvara životu i ljudskom djelu nove ho ri­
zonte, koji nisu ograničeni izvjesnim obiliežjim a — ustanovam a
vezama, načinim a ponašanja, vjeram a itd. — ustaljeni i u napri­
jed zam išljeni kao adekvatni za stalne potrebe ljudske prirode,
već zam išljeni kao polje autentičnog individualnog i kolektivnog
stvaranja čovjeka koji je potpuno usvojio ulogu subjekta svoje
vlastite povijesti. Pojednostavljeno m ožda u određenoj m jeri,
moglo bi se reći da ako je za utopijski socijalizam buduće dru
štvo zam išljeno kao stanje u kojem čovjek m ora dobiti određe­
no m jesto ili se sam sm jestiti u sredini koju zahtijeva njegova p ri­
93
roda, njegove potrebe i njegovo blagostanje, za Marxa, kom uni­
zam kao ljudska em ancipacija znači u pravom sm islu riječi dje­
lo povijesti, slobodnu organizaciju po članovima društva, oblika
kontakta i suradnje koji bi bili sposobni stvoriti okvir za m ani­
festaciju i razvitak njihovih bitnih snaga, i koji bi sami činili je
dnu takvu m anifestaciju obnavljanja i obogaćivanja ljudske su ­
bjektivnosti, jednog m nogostranog razvitka ličnosti na ljestvici
čitavog društva.
Prem a tome, ono što se nam eće i što se m ora uzeti u razm a­
tran je i u ovom kontekstu, je bitno historijski i dijalektički ka­
ra k te r Marxove vizije čovjeka. U uvjetim a društvene prakse ko­
ja ostaje pod znakom otuđenja, izvjesni rezultati ljudske aktiv­
nosti, ekonom ske form e, političke ustanove, itd, mogu zadobiti
• realnost« jedne posebne vrste i privući pojedinca u svoj po­
kret kao objekt, kao sredstvo za realizaciju nužnosti koja je nje­
mu strana. Daleko od toga da sačinjavaju izraz njegove ličnosti,
način afirm acije njegovih životnih snaga, oni ipak mogu djelo­
vati kao izjednačene sile protivne razvitku individualnosti i nje­
gove sposobnosti stvaranja. N adilaženje te historijske situacije
b itno je za društvenu p raksu potpuno različitu od one koju Marx
povezuje s idejom ljudske em ancipacije u perspektivi komuniz­
ma. Proces društvenog života u svim njegovim oblastim a tamo
gdje on počinje b iti neposredan izraz potreba i težnji svojstve­
nih »podruštvljenom pojedincu«, tim e se sam im prepušta jed­
noj prom jeni koja je u kontaktu sa ličnošću pojedinaca i dru št­
venih skupina, a u vrem enskoj perspektivi u kontaktu sa m no­
gostranim bogaćenjem ljudske subjektivnosti u praksi i njom
sam om . Sam a »istinska povijest« čovjeka, nije gledana kao ne­
ko »stanje«, kao nešto izuzetno od historičnosti; i vrijednosti
različitih društvenih form i, načina života itd, u toku ljudske e-
m ancipacije, bitno se drži m jere u kojoj su one autentično po­
vijesno djelo m ase članova društva.
Ovdje se radi o jednoj dim enziji Marxove koncepcije koja ni­
je uvijek dovoljno istaknuta, ali koja nam se prikazuje na preg-
n an tan način, ako se pro m atra sa stanovišta životnih problem a
čovjeka naših dana, i ako je ona od bitnog značenja u kontekstu
diskusije o u topiji i njenom nadilaženju. Mi ćemo je danas shva­
titi još jasnije, zahvaljujući naporim a m arksističkih istraživača
koji su pledirali za čitanje Marxovih djela sa stanovišta ljudske
vrijednosti, hum anizm a — za jednu lektiru koja mnogo otkri­
va, ne sam o kad je riječ o njegovim ranim radovim a, već i kad
se radi o onim zrelim. Rigorozna naučna analiza ekonom skih me­
hanizam a i političke aktualnosti itd, koja daje Marxovim zre­
lim radovim a drugu fundam entalnu dimenziju nadilaženja uto­
pije, ne sm ije dozvoliti da zaboravim o stalnu hum anističku bit
njegove misli. Strogo izučavanje anatom ije kapitalističkog dru­
štva popraćeno je kod njega na značajan način njegovom kriti­
kom sa stanovišta čovjekovih vrijednosti; eksplikacija i naučno
predviđanje podvostručene su hum anističkom odlukom i revo­
94
lucionarnim angažmanom . To nije slučajnost kod jednog m islio­
ca koji izučava društvo svoga vrem ena u perspektivi revolucio­
narne transform acije, kon stitu iran ja društvene prakse jednog ra ­
dikalno novog tipa, u centru kojeg će biti sm ješten čovjek i slo­
bodan razvoj njegove ličnosti. T ransform acija koja traži m ate ri­
jalne prem ise koje se stv araju u uvjetim a kapitalizm a, ali tako­
đer i svjestan izbor najpotlačenije klase, njeno kon stitu iran je
kao »klase za sebe«, sposobne da postane predm etom te superi­
ornije prakse.
U tom e postoji jedan dinam ički i ireduktibilni reciprocitet,
koji je Marx zam ijetio više puta u njegovom teoretskom aspektu
i njegovim praktičnim im plikacijam a. Dakle, upravo na nezna­
nju tem elje se određene interp retacije koje osporavaju etički h u ­
m anizam Marxove m isli. Jedna od tih nedavnih in te rp reta cija
predlažući razlikovanje »hum anizm a ideala« i »hum anizm a p rin ­
cipa«, nastoji zasnovati tv rd n ju po kojoj Marx nije bio etički h u ­
m anista, je r se u njegovoj viziji niječe svaka b itn a vrijednost ili
dostojanstvo postojećih pojedinaca, i priznaje im se sam o in­
strum entalna vrijednost n am ijenjena p rip rem an ju i ubrzavanju
te budućnosti, gdje će b iti m oguća sam o ljudska razotuđena, k re­
ativna ličnost. Jednom rije čju za M arxa bi postojao sam o »jedan
hum anistički ideal za budućnost, a ne i hum anistički principi za
sadašnjost«.1
Jedna iskrivljujuća in te rp reta cija te vrste, sagrađena na čita ­
nju s predrasudom fragm entarnih tekstova, jednako se su p ro t­
stavlja sm islu Marxovih napisa, uključujući i njegove zrele ra ­
dove. U »Kapitalu« on ide ne sam o za otkrivanjem zakona kre­
tanja kapitala na tem elju kojih je čovječanstvo prisiljeno na
»proizvodnju zbog proizvodnje« i na »razvijanje proizvodnih
snaga i materijalnih uvjeta koji jedini m ogu stvoriti bazu novog
i višeg oblika društva«,2 on također otkriva i osuđuje štetne po
sljedice rada u tvornicam a koje zadobivaju radnici, »intelektu­
alna pustošenja« prouzročena kapitalističkom eksploatacijom
dječjeg rada, »organizirano uništavanje osobne vitalnosti, slobo
de i nezavisnosti« radnika; p ro testira protiv dehum anizacije u
njezinim različitim očitovanjim a i osuđuje njene apologete, b ra ­
ni one kojim a su ljudsko dostojanstvo i vrijednost bili oduzeti
na najokrutniji način. N aravno on ne djeluje u perspektivi ide­
alizirane prošlosti, nego u perspektivi budućnosti za koju je sam
kapital stvorio m aterijalne prem ise, budućnosti koja nije nešto
što se nudi radniku, nešto što ga čeka, već nešto što može nas­
tati kao njegova tvorevina, nešto što je već u sam om svom pos­
tanku i razvitku u isti m ah izraz i sredina za slobodan razvoj n je ­
gove ličnosti.

1) G. L. Inline, W as M arx E th ica l H u m an ist? u P roceedings of th e I n te r ­

national Congress of P hilosophy, vol. II, H erd er, Beč, str. 73.
2) K. M arx, K ap ital, p rv a k njiga, tom treći, Ed. Sociales, P aris, 1950,
str. 32.

95
 Jedna takva vizija nije spojiva s indiferentnošću prem a degra­
daciji vrijednosti ličnosti kod onih koji su pozvani da budu no­
sioci revolta protiv vlastitog društvenog stanja, nosioci jednog
konstruktivnog djela koje stvara novo čovječanstvo. Može li se
zam isliti stvaranje buduće ličnosti višestruko razvijene na tlu
bez ljudskih vrijednosti, kao jednostavan efekt akcije objekti­
vnih faktora rada i društvenog sistem a? Hum anizam »ideala« ko­
ji u isto vrijem e ne bi bio hum anizam sadašnjosti, izgleda s tog
stanovišta utopistički i stran, bitno dijalektičnoj koncepciji Mar-
xa.
Sudbina društva budućnosti nerazdvojiva je, u viziji tvoraca
naučnog socijalizm a, od procesa transform acije p roletarijata k o ­
ji od klase po sebi p ostaje klasa za sebe, procesa koji se definira
pom oću vrijednosti ideala, kolektivnog opredjeljenja, isto kao i
sposobnosti revolucionarne akcije. Njihovo teoretsko djelo, nji­
hovi novinski napisi i lična korespondencija ogledalo su silnog
n a p retk a i prom jena tog pokreta; odraz su, osim fenomena de-
terioracije vrijednosti i u n ištenja ljudske spiritualnosti u sistem u
odnosa uspostavljenih ekonom skim zakonim a kapitala, događa­
ja velike povijesne važnosti, posto jan ja i buđenja duhovne ener­
gije i latentnog m orala pro letarijata, energije koja nagovještava
novi tip čovjeka isto kao i nov m odel ljudskih odnosa. Evo jed­
nog bučnog fragm enta što ga je Marx napisao još u svojoj m la­
dosti: »Kad se radnici kom unisti ujedine, doktrina i propagan­
da su njihovi prvenstveni ciljevi. Ali oni tim e istovrem eno sije-
ču novu potrebu, koja se kod n jih javlja, potrebu za društvom i
ono što izgleda sredstvo postaje cilj. . . B ratstvo ljudi nije kod
njih prazna fraza nego istina, i plem enitost čovječnosti svijelle
nad tim likovim a očeličenim radom «.3
Prava ljudska solidarnost koja se na taj način odražava nije
u ovom k ontekstu spom enuta sa stanovišta njene instrum ental­
ne vrijednosti — kao fak to r kon stitu iran ja borbene snage rada
koji se m ora su protstaviti moći kapitala organizacijom i jedin­
stvom — prem da njezina povijesna važnost bitno i to uvažava.
Ovdje ju je Marx naglasio zbog njene apsolutne vrijednosti, kao
vrijednosti-cilja, kao izraza jedne još nedovršene ljudske m ogu­
ćnosti, prigušene, iako nikada potpuno ugušene. Za ugnjetavanog
i ponižavanog pojedinca, čin ponovnog nalaženja ljudske uzviše-
nosti, težnja ujed in jen ju sa sebi sličnima, koja čini cjelinu i bo­
gatu ličnost pozdravljena je od Marxa kao nada i odobrenje.
Ako Marxovo nadilaženje utopističke vizije socijalizma pro­
m atram o ne sam o sa stanovišta naučnog istraživanja odnosa ka­
pitalističke proizvodnje i sazrijevanja društvenih kontradikcija
koje je ono stvorilo, nego isto tako sa stanovišta njegove antro­
pološke koncepcije, osnovane na specifičnom pojm u praxis-a,

3) K. M arx, R ukopisi iz 1844 (P o litičk a ekonom ija i filozofija). Ed. Soci-

ales, P aris, 1962, str. 107—108.

96
vidimo kako se pregnantno jav ljaju im plikacije ideje organ­
ske uzajam ne povezanosti izm eđu revolucionarne tran sfo rm a­
cije društvenih odnosa, potiskivanja form i i stru k tu ra koje pred­
stavljaju otuđenu objektivizaciju ljudskih snaga, i, obnavljanja
u tom procesu i putem njega, sam e subjektivnosti čovjeka, nje
gova načina odnošenja prem a prirodnoj okolini i ljudskim bici
ma koja ga okružuju, sebi sličnim a i sam om sebi.

Prevela 2. Boić

7 PRAXIS
97
 IDEOLOGIJA KAO STVARNOST

H o tim ir B urger

Z agreb

R azm atranje ideologije i ideologijskog, posebno onda kada za

temelj svog p ristu p a uzim a M arxovo određenje ideologije, ne
može mimoići filozofiju u kojoj je taj fenom en u različitim vi­
dovima uvijek već p risu tan i kojom je, bez obzira na to da li
samo negativno ili i pozitivno, njegova elaboracija u M arxovu
djelu omogućena, kao što s druge strane to razm atran je ne može
mimoići distanciranje od filozofije, koja i sam a u raspravi o ide­
ologiji kao ideologijska biva raskrivana. To će reći: ideologija je
u najboljem sm islu kritički pojam .
U svojim razvodnjenim i pravog dosega lišenim značenjim a
ideologija je danas p risu tn a u raznim sferam a, akadem skim , p o ­
litičkim i svakodnevnim obično u značenju ’iskrivljene', 'ishitre
ne' svijesti, ili u sm islu neke ciljeve postavljajuće klasne i usko
političke teorije. U svom prvom određenju ona obično biva shva­
ćena kao spoznajni problem , a u drugom m anje više proizvoljno
zam jenjivana s utopijom . I u jednom i u drugom značenju ide­
ologija obično izaziva tek niz p ita n ja na koja se teško m ogu naći
zadovoljavajući odgovori.
Iako se čini kao da kvalificiranje teorije ideologijskom govo­
ri o njenoj neutem eljenosti, osnovni je problem upravo u tom e
da se pokaže kako je ta neutem eljnost teorije indeks neutem elje­
nosti svih sfera i relata koji o d ređuju suvrem eni opstanak, da
teorija nije ideologijska, je r to želi biti, već je r takva m ora biti;
tek to daje nam za pravo da određujem o ovo doba kao doba ide­
ologija ili, čak kao ideologijsko doba.
O dređenja ideologije koja su dana p rije nego što je n jen fe­
nomen sa punom sviješću uočen, da je ideologija učenje ili čak
znanost o idejam a' (Science des idee), pri čem u se ideje p re tp o ­
stavljaju kao 'jednostavni fenom eni ljudskog duha’ (francuski
ideolozi) ili, da je to 'jedinstvo logike i m etafizike' (Rosenkranz)
nisu blizu tome da predm et osvijetle. Štoviše, pod svjetlom ove
99
sistem atike kao da ono bitno što ideologiju omogućava i čini o-
nime što jest iščezava. Kao 'jedinstvo logike i m etafizike' ideolo­
gija je apsolutna znanost i tako nešto neposredno drugo od ideo­
logije kao nečeg bitno relativnog.
Ako bism o htjeli odrediti 'područje' ili sferu u kojoj ideolo­
gija kao takva opstoji, tada to ne bi bila priroda. Priroda i p ri­
rodno već na prvi pogled s ideologijom nisu u vezi. No, razm o­
trim o li naš odnos naspram prirode koji je teoretski fiksiran u
tzv. p rirodnoj znanosti i u tom odnosu o tk rit ćemo nešto ideolo­
gijsko. Ono je nadasve p risutno u 'slici p rirode’ koju ta znanost
proizvodi, rukovođena u svome p ristu p u sasvim određenim in­
teresim a. Ta je slika 'a p strak tn a', je r ap strah ira od svega onoga
što tim interesim a ne odgovara. U liku svojih najvećih predstav­
nika ta je znanost toga i svjesna: »Pojmovi života i duše ne po­
javljuju se u atom skoj fizici, stoga se ne mogu niti indirektno
kao kom plicirane posljedice izvesti ni iz jednog prirodnog zako­
na« — tvrdi W. H eisenberg.1
Prirodna znanost dakle nije prirodna, ili nije priroda sama.
Upravo zato je r je i sam a povijesna, moguće je i o njoj govori­
ti kao o ideologiji. R azm atranje ideologije moguće je stoga samo
u povijesti i u eksplicitnom nadovezivanju na povijesno. To, da­
kako, ne na taj način da se čitava tem a relativira, već da razm a­
tran je p retpostavlja b a r im plicitan odgovor na pitanje o povijesti
sam oj.
Marxov pristu p povijesti, što ga je on u okvirim a klasične fi­
lozofijske term inologije odredio kao praktički m aterijalizam ,*
p redstavlja pokušaj da se prevlada građanski i predgrađanski
p ristu p povijesti koji povijesno vidi kao posebnu sferu ili 'rod
b itk a ', koji započinje i završava djelovanjem i odlučivanjem, ta­
ko da filozofiji ili znanosti te sfere nije cilj istina kao takva već
tijelo (Aristotel), zatim kao pravnim i m oralnim norm am a re­
guliranu volju (Kant), te kao razvoj duha, napredovanje svijesti
o slobodi, tako da povijest svoj su p stra t im a u filozofiji (Hegel).
Ono što Marxov p ristu p bitno određuje, to je uzim anje za osnovu
stava koji je u klasičnoj filozofiji svoje prvo, iako svih svojih
aplikacija još ne svjesno, utem eljenje dobio u K anta, stava da
je razlikovanje teorijskog i praktičkog (kao povijesnog) samo uv
jetno i da je »svaki interes um a najzad praktički, pa je čak in­
teres spekulativnog um a sam uvjetovan i potpun jedino u prak­
tičkoj upotrebi«.5 Svojim stavom da je filozofija njezino vrijeme
izraženo u m islim a, a još više izvedbom svoje filozofije koja teo­
rijsko i praktičko doista ne razlikuje, Hegel je već potpuno svje­
stan toga da je nestajanje te razlike povijesni rezultat. U svojem
pristupu povijesti Marx to eksplicite izvodi. Ono što njega kao

1) W. H eisenberg, W and lu n g en in den G ru n d lag en d er N atu rw issen -

schaften, 9. A ufl., S. H irzel V erl. S tu ttg a rt 1959, S. 157.
2) M arx — Engels, N jem ačka ideologija, N aše tem e br. 5, 1967, str. 882.
3) I. K ant, K ritik a p ra k t. um a, K u ltu ra , Z agreb 1956, str. 142.

100
 mislioca izdvaja, to je na vlastitim istraživanjim a povijesti u sta ­
novljeno uvjerenje da ima tako nešto kao m aterijalnost u povi­
jesti koja na određeni način njeno zbivanje om ogućuje i o dre­
đuje. Utoliko je njegov stav kao praktički ili povijesni m aterija­
lizam moguć.
Nije dakle slučajno što Marx u raspravi s njem ačkom filozo­
fijom (objavljenom pod naslovom N jem ačka ideologija) a u na­
m jeri da prom išlja povijest ustanovljava da je ideologija »jedna
strana povijesti«/ Ideologija za njega nije na ovaj ili onaj način
shvaćena svijest, je r govori o 'm oralu, m etafizici, religiji i o os­
taloj ideologiji, te o njim a odgovarajućoj sv ije sti'5 (podvukao H.
B.), što ne znači da nem a ideologijske svijesti.
Razm atrana kao način ili čak 'm etoda' m išljenja, ideologija je
'proizvođenje ispravne (richtig) svijesti o postojećem '.0 Ta 'is­
pravna' ili 'točna' svijest o postojećem proizvedena je na taj način
što je ono 'fiksirano'.7 Time što je shvaćeno kao fiksno, neprom je­
nljivo, ono je izdvojeno iz povijesnog tijeka i na taj način ap­
straktno. Ideologija kao 'stra n a povijesti' iskrivljava povijest, jer
je postojećim obuhvaćena i određena sasvim na način kako 10
Marx opisuje u Kapitalu: »N ajprije je praktički tu njihov od­
nos. Drugo, budući da ljudi jesu, njihov odnos kao odnos jest tu
za njih. Način, kako je on za n jih tu ili se reflektira u njihovu
mozgu, izvire iz prirode odnosa sam og«/
Tim postupkom 'točnog' reproduciranja fiksiranog ili učvr
šćenog postojećeg ideologija ispostavlja sebe kao 'iskrivljenu sli­
ku', 'predodžbu' ili 'iluziju' o postojećem . Ne sam o da ona na taj
način određuje svoj predm et, već se na isti način odnosi i n a s­
pram sebe same. Osim što je fiksirala postojeće ona fiksira, uč­
vršćuje i sebe sam u. Ideologija je dakle rezultat ovog postvaru-
jućeg, ukočenog, fiksirajućeg, apstrahirajućeg odnosa svijesti
kako naspram predm eta, tako i naspram vlastitog proizvoda. K a­
ko naspram svog predm eta, tako i naspram sebe sam e ona se
odnosi kao naspram stvari, a da toga nije svjesna.
No, ova dvostruka 'iskrivljenost' koju ideologijska svijest iz
vodi kako na svom predm etu, tako i na svojem proizvodu nije
uvjetovana i om ogućena njom sam om . Kao način svijesti ideolo­
gijska je svijest predodređena tem eljnim odnosom b itka i svi­
jesti što ga Marx određuje stavom : »Svijest ne može biti ništa
drugo do svjesni bitak«.0 Apliciran na problem ideologije, taj
stav glasi: »Ako su u čitavoj ideologiji ljudi i njihovi odnosi po­
javljuju kao u cam eri opscuri, postavljeni na glavu, onda taj fe­

4) N jem ačka ideologija, ibid. str. 875.

5) ibid. str. 880.
6) ibid. str. 898.
7) ibid. str. 926.
8) K. M arx, K a p ita l I (p rije v o d I iz d an ja), N aše te m e b r. 7, 1969, str.
1233.
9) N jem . ideol., ibid. str. 880.

101
 nom en proizlazi ( ...) iz njihova historijskog procesa života«.10
Dakle, sam h istorijski proces života postavljen je na 'glavu', ako
ideologija postavljajući odnose m eđu ljudim a 'na glavu', isprav­
no ili točno izvještava o postojećem . Štaviše, ona je neposred
no prim jerena tom postojećem ukoliko tu svoju sliku fiksira i 'o-
sam ostaljuje', je r na taj fiksni, osam ostaljeni način opstoje sve
sfere 'historijskog procesa života'.11 R adikalan zaključak koji iz
toga slijedi glasi: svijest je ideologijska stoga jer svijet, jer od­
nosi m eđu ljudim a, je r h istorijski proces života, je r 'bitak lju ­
d i'12 opstoji ideologijski.
Naš pravi posao sastoji se stoga u tom e da odredim o što i ka­
ko jest ideologijsko, koje om ogućuje kako ideologijsku svijest,
tako i ideologijske odnose, 'ideologijski bitak'.
Time što govori o 'bitku ljudi' (das Sein der Menschen) Marx
čitav problem nedvosm isleno p rem ješta u povijest ili u 'historij­
ski proces života'. Povijesno za M arxa n astaje kao svestrano,
m nogostruko prisvajanje (Aneignung) onog što je sam oniklo (na-
turw iichsig);13 kao p roduciranje i reproduciran je u postavljeno,
subjektom regulirano onog što sam o sobom postavljeno (Mar­
xov term in generatio aequivoca) kao sam odovoljni oblik biva­
nja opstoji ili, što prirodno opstoji. Zbog toga je r se zbiva kao
reproduciranje, prisvajanje sam oniklog, povijest se od početka
zbiva kao re-evolucija ili revolucija, rastvaranje i totalno preobli­
kovanje sam oniklog.14 Marx ne upotrebljava term in priroda i pri
rodno, je r sam oniklim ne drži sam o zem lju sa raznovrsnim ži­
vim i neživim bićim a, već i ljude s njihovim odnosim a, religi­
jom , običajim a itd. ukoliko su na nesvjesni način nastali i uko­
liko na nereflektirani način reguliraju svoj opstanak. Samoniklo
je nužni, sam osvršni sklop bića i b itka zajedno s oblicima svije­
sti koji ga kao takvog reflektiraju. Odnos u kojem sam oniklo bi­
va revolucionirano, prisvajano, jest povijesni odnos ili proizvod­
n ja koja se zbiva u svim načinim a (duhovno-praktički, misaoni,
um jetnički, religiozni; usporedi R ohentw urf, Einleitung), za što
m ladi Marx koristi i term in industrija (E konom sko-filozofski ru­
kopisi, N jem ačka ideologija); in d u strija je stoga »jedinstvo čov­

10) ibid.
11) Zato M arx m ože reći: »Svi odnosi m ogu u govoru b iti izraženi samo
kao pojm ovi. To da te općenitosti (A llg em ein h eiten ) i pojm ovi važe kao
m isterio zn e m oći n u žn a je posljedica o sam o sta lje n ja realn ih odnosa čiji su
oni izraz.« (M arx —E ngels, WW Bd. 3, S. 347, D ietz 1962).
12) N jem . ideol. ibid.
13) P rev o d ilac izvornog te k sta I d ijela N jem ačke ideologije, A n te P a ­
žanin, p revodi n atu rw iich sig sa ’iskonski’. N am a se ’sam oniklo’ čini p rim ­
je re n ije , a i je d n o sta v n ije za p rev o đ en je d e riv a ta istog k o rijen a kao sto je
N a tu rw iich sig h eit i si.
14) Sam oniklo ili p riro d n o zbiva se za M arx a i g rađansko društv o , koje
ort Stoga voli n az iv ati ’d rugom p riro d o m ’ u kojoj zakon v rijed n o sti re g u ­
lira odnose, kao što zakon sile teže re g u lira p o red ak stv a ri u priro d i (U s­
poredi K a p ita l I).

102
jeka s prirodom «,1’, a jedini mogući neideologijski stav stoga je
onaj »dvostrukog odnosa — s jedne strane prirodnog, a s druge
društvenog«.16 Ono što u tom prisvajanju, revolucioniranju sam o­
niklog u povijesno biva zadržano i kao sam oniklo, prirodno, i
dalje prožim a povijesno jest život. Zato Marx govori o 'h isto rij­
skom procesu života'; povijesni oblik života kao m ijene ili razm je­
ne tvari s prirodom (Stoffvvechsel m it der N atur) jest raci ili p ro ­
izvodnja. Tako se najopćenitije određenje rada u M arxa poduda­
ra s najopćenitijim određenjem života u takozvanoj znanosti o
životu ili biologiji do kojeg određenja ona tek danas dolazi. I
zbog toga je r je sam oniklog, prirodnog, nužnog porijekla ta 'raz­
m jena tvari' do kra ja zadržava nužnu form u ili form u nužnosti,
kako je to izvedeno u Kapitalu.
Zbog toga je r na ovaj način vidi temel j povijesnog kao 'indus­
triju', proizvodnju, prisvajanje, rad u svim njegovim oblicim a i
načinima, za Marxa je povijesno stajalište revolucionarno ili
praktičko, a svako stajalište koje ovaj 'dvostruki odnos' ne p re t­
postavlja ideologijsko ili apstraktno; ukoliko sebe otem eljuje u
jednome od tog dvostrukog, ono a p strah ira od drugog. Stoga
kao praktičko nije moguće stajalište prirode (Feuerbach) — jer
priroda po sebi 'opstoji m ožda sam o još na nekim australskim
koraljnim otocim a novijeg p o rije k la'17 — kao što nije moguće
stajalište duha ili naprosto svijesti. Jedino m oguće stajalište, ko
je može biti i jest 'm isao svoga (ovoga) vrem ena', stoga je ono
koje zna da je njegov tem elj, kako Marx to oštro izražava, 'po­
vijesna p riroda i priro d n a pov ijest'18 ili, to je praklično-m ateri-
jalističko stajalište.
Praktički m aterijalizam kao pristup, dakle, zna da je zbilja
postala praktička, proizvedena, povijesna ili društvena, da ne­
ma više ničeg što bi sam o sobom postavljeno, ničim posredova­
no postojalo. Zato je r je zbiljsko ovo aktualno prožim anje p ri­
rodnog i društvenog, m aterijalnog i idealnog, nužnog i slučaj­
nog, mogućeg i aktualnog, je r je u njem u subjektivitet uvijek na
neki način na djelu, zbog toga i svaki sadržaj koji se tu a k tu a li­
zira — bez obzira na svoje porijeklo i rang, bez obzira na to da li
su to ljudi, stvari, ideje ili priro d a — biva m aterijom u jednom
novom smislu; to je povijesna m aterija, posredovani, proizvede­
ni, prisvojeni, vezanosti za sam oniklo zajedništvo lišeni i tim e
raspoloživi sadržaj, koji je m aterija ili čak m aterijal djelovanja,
oblikovanja, revolucioniranja. Kao proizveden on je tek takvom
nečem kao što je djelovanje dostupan. Zbog toga je r je zbilja po­
stala praktička 'sve m isterije koje teoriju tje ra ju na m isticizam
nalaze svoje racionalno rješenje u praksi'.

15) N jem . ideol. ibid. str. 883.

16) ibid. str. 886.
17) ibid. str. 884.
18) ibid. str. 883.

103
 Tako je in d u strija ono što je rastvorilo zajedništvo (Auflo-
siing des Gemeinwesens), njegove elem ente učinila dohvatljivim
djelovanju i tim e »uništila ideologiju, religiju, m oral itd., a gdje
to nije m ogla pretvorila ih je u dohvatljive laži«; ona je svemu
»oduzela posljednji privid sam oniklosti«, »uopće uništila samo
niklost« i tim e »proizvela svjetsku povijest«.10
U spisu N jem ačka ideologija Marx još nije do kra ja defini­
rao oblik ili form u industrije, rada, proizvodnje koja povijesni
elem ent velikom efikasnošću ispostavlja, i to na taj način što
sam oniklo rastavlja, razrješava njegova prirodnog živog jedin­
stva i u tom ga rastavljenom odnosu reproducira. U predradnja
ma (Rohentw urf) za svoje životno djelo Marx tu form u iden­
tificira kao Kapital. Stoga se čitav njegov kasniji rad ograničava
na to da taj povijesni su p stra t u svojoj kritici političke ekonom i­
je povijesno i kategorijalno osvijetli kao totalitet.
U Uvodu u R ohentw urf ovu povijesnotvornu m isiju kapitala
on lapidarno izražava riječim a: »U svim form am a gdje vlada
zem ljišno vlasništvo prevladavajući je prirodni odnos (Natur-
v erhaltnis). U onim a gdje vlada kapital, društveno, povijesno stvo­
reni elem ent.«20 Pri izlaganju povijesne geneze kapitala Marx us­
tanovljava da je »historijski proces bio rastavljanje (Scheidung)
d otada povezanih elem enata, njegov rezultat nije stoga to da ne­
ki od elem enata iščezava, već da se svaki od n jih nalazi u nega­
tivnom odnosu spram drugog«.21 Negativan odnos to je odnos ko­
ji zahtijeva posredovanje određene vrste da bi se pretvorio u
zbiljski ili pozitivni odnos. Kao Hegelov učenik Marx to druk­
čije ne može m isliti. (Za Hegela negativno to je apstraktno, necje­
lovito i po tom e dijalektičko; ono tek djelatnim nastojanjem
um a biva preobraženo u pozitivno.)
Baš zato je r je h istorijski proces bio rastavljanje samoniklog
zajedništva, koje Marx u ovom kontekstu određuje kao rad, nje­
govi rastavljeni elem enti »prisutni su. . . kao slobodni fondovi
na kojim a su svi stari politički etc. relations u trnuli i koji nasu­
p ro t ovih lišenih i bezvlasničkih individua stoje u obliku vrije­
dnosti, po sebi se čvrsto držeće vrijednosti«.22 Oblik vrijednosti
koji poprim aju elem enti zajedništva otrgnuti iz njihova živog sa­
m oniklog sklopa ono je što ih stavlja u m eđusobno negativan ili
ap strak tan odnos, koji se najo štrije ispoljava kao kapitalski od­
nos m eđu sredstvim a rada. No, to nikako ne pogađa samo tako­
zvane ekonom ske odnose, je r tim se razvitkom »razrješavaju. . .
politički odnosi različitih sastavnih dijelova (zajedništva — Ge-
meinwesen) koji m u odgovarahu: religije u kojoj je ono bilo ide­

19) ibid. str. 910.

20) G ru n d risse d. K rit. d. polit. Okon. R o h en tw u rf, Dietz. B erlin 1953,
S. 27.
21) ibid. S. 403.
22) ibid. S. 402.

104
 alizirano predstavljano (. . .); karakter, nazori itd. individua. . .«”
Lišeni svoje neposredne veze ili živog odnošenja sastavni dijelovi
zajedništva' a pstraktno ili ideologijski opstoje u liku vrijed n o sti’
(m aterijalne, kulturne, um jetničke, m oralne etc. vrijednosti) kao
uvijek razm jenljivi, nadom jestivi i tim e raspoloživi relati opstan­
ka, i s druge strane kao 'osam ostaljeni' sektori, područja d jelat­
nosti. Tako da Marx može govoriti o »ideologijskim staležim a«,2’
0 religiji, pravu, m oralu itd. kao o 'ideologijskim sastavnim di­
jelovim a' građanske proizvodnje (Mehrvverttheorien) i zaključi­
ti, da je ovo »učvršćivanje društvene djelatnosti, ta konsolidaci­
ja našeg vlastitog proizvoda u stvarnu silu iznad nas koja izmiče
našoj kontroli jedan od glavnih m om enata u razvoju«25 (podvu­
kao H. B.). Na ovaj apstraktni, negativni način opstoje dakle sve
slere povijesnog.
Taj apstraktni, negativni, izolirani odnos između elem enata
zajedništva identificirao je Marx n a jp rije na 'proizvodim a svije­
sti' kao ideologijski odnos. U odnosim a m eđu ljudim a taj je od­
nos najradikalnije na djelu i određen je kao otuđenje.™ Stoga on
još u ’E konom sko-filozofskini rukopisim a' ustanovljava: »To je
zasnovano u biti otuđenja da svaka sfera postavlja m eni neko
drugo suprotno m jerilo. . .«27 Jedna od tem eljnih konsekvencija
takvog odnosa jest ideologijski, otuđeni, »apstraktni, izolirani
individuum« građanskog društva, koji je takav je r živi u »od­
nosima koji izoliranje proizvode«.28
U takozvanim ekonom skim odnosim a ideologijski odnos po­
prim a svoj najizvedeniji oblik u fenom enu što ga je M arx nazvao
'robnim fetišizm om ’ a G. Lukacs ga prom islio kao građanski
realitet duboko prožim ajući 'fenom en postvarenja'. Ideologijsko
'iskrivljavanje', 'postavljanje na glavu', osam ostaljivanje i fiksi­
ranje zbiva se u toj sferi sa svakom stvari. Tako se 'o rdinarna
drvena stv ar’ kao što je stol, čim biva robom p retv ara u nešto
'm istično': »Svojim nogam a on ne stoji sam o na tlu već se svim
drugim robam a nasuprot postavlja na glavu i iz svoje drvene
glave razvija hirove m nogo čudesnije nego kad bi sam od sebe
počeo plesati«.29 Stoga je građansko društvo kao 'sfera potreba
1 njihova zadovoljavanja' i po tom e 'pravo p o p rište i ognjište
svake povijesti«30 samo taj »začarani, izokrenuti i na glavu po­
stavljeni svijet gdje M onsieur le Capital i M adame la Terre kao

23) ibid. S. 439.

24) N jem . ideol., ibid. str. 913.
25) ibid. str. 889.
26) ». . . ’o tu đ e n je ’ da bism o ostali razu m ljiv i filozofim a. . .«, (ibid. str.
890).
27) M arx—Engels, R an i radovi, N ap rijed , Z agreb 1961, s t r ..257, .... .... .
28) N jem . ideol. ibid. str. 912.
29)~M arx, K ap ital I, ibid. str. 239.
30) N jem . ideol. ibid. str. 891.

105
socijalni karakteri i istodobno kao puke stvari plešu svoje ko
lo« .31
K apitalski odnos, dakle, osnova je koja m eđusobno negativni
ili ideologijski odnos m eđu dijelovim a zajedništva reproducira;
on reproducira građansko društvo s njegovim apstraktnim po­
jedincim a, a pstraktnom znanošću, apstraktnom filozofijom, ap­
straktnom um jetnošću i apstraktnim odnosom naspram p riro ­
de. Tom je društvu zato »kršćanstvo sa svojim kultom apstrakt
nog čovjeka, naročito u svom građanskom razvitku, protestan
tizmu, deizm u itd., odgovarajući religijski oblik«,32 a »mjerilo
njegove 'društvenosti'«33 stoga je prom etna vrijednost. Njegov
zbiljski medij tako je stvarnost, stvarnosnost (Dinglichkeit, Sach-
lichkeit), je r m u je sve što jest dohvatljivo sam o kao 'stvar', bez
obzira da li su to ideje, pravne i m oralne regule, um jetnine i bo­
žanstva ili je to priroda.
* * *

Tem eljni uvid do kojeg ovako široko povijesno utem eljeno do­
lazi Marx stoga je isti do kojeg spekulativno, već prije njega, do­
lazi Hegel. Ovo posvem ašnje negativno odnošenje m ladi je He­
gel identificirao kao 'iščezavanje živog odnošenja m eđu suprot­
nostim a' koje su okoštale u svojoj suprotstavljenosti. U tome je
on vidio potrebu filozofije koja suprotnosti treba pom iriti tako
da ih ponovo objedini, je r religija više to nije u stanju, i time je
filozofija u Hegela bitno praktički određena. Već u Hegela filo­
zofija nije a p ara tn i dodatak u svem u zadovoljenom životu, već
njegova prva potreba; je r je život shvaćen i određen kao život
duha. Baš je na ovom m jestu odlučna razlika Marxova uvida, re­
levantno p ostaje njegovo određenje tem elja kao dvostrukog od­
nosa. Zato je r život nije sam o život duha, njegove opreke ne mo­
že pom iriti niti filozofija, niti dijalektika — pa m a koliko dubo­
ko i spekulativno m išljena. Zbog toga je r zna da je dijalektika tek
surogat života, je r zna da ona ne može zam ijeniti život sam, go­
vori Marx (R o h en tw u rf) o granicam a dijalektike. Njegovo od­
ređenje građanske filozofije kao ideologijske pogađa stoga nje­
nu su b je ktivn u i subjektivističku bit, koja praktičkom m aterija­
lizmu biva očigledna, kao što mu je očigledna takva bit građan­
skog opstanka.
Marxovo određenje zbilje praktičkom inaugurira ovo m oder­
no doba kao u tem elju političko a tim e i ideologijsko. Ono je po­
litičko po tom e što su sve regije zbiljskog — ne samo ljudi kao
pojedinci, slojevi ili klase — upravo zbog svog apstraktnog, fik­
siranog, ideologijskog ali proizvedenog karaktera pokrenute te­
žnjom , 'priprem ljene' da uspostave novo zajedništvo svih po­

31) M arx —Engels, WW, Bd. 25, S. 838, Dietz, B erlin 1964.
32) K a p ita l I, ibid. str. 1234.
33) ibid. str. 1229.

106
 vijesnim procesom proizvedenih i rastavljenih elem enata. Zbog
toga govori Marx (Zur K ritik der politischen O konom ie) da čov­
ječanstvo postavlja sebi sam o one zadatke koje može riješiti;
jer pogleda li se bolje, vidi se da su ta rješenja već p riprem lje­
na'. I kom unizam se stoga razlikuje od svih pokreta po tom e 'što
obrće osnovu svih dosadašnjih odnosa proizvodnje i saobraćaja
i što sve sam onikle pretpostavke po prvi puta svjesno prom atra
kao tvorevinu dosadašnjih ljudi'.34
Time što je zbiljsko praktičko ili političko moguće je i nužno
to da sve, od subatom arnih istraživanja do letova u svem ir, od
kazališnih predstava, poezije i religije do ekonom ije i prirode, u
posljednjoj konsekvenciji ima svoj politički značaj.
Smisao djelovanja sastoji se stoga u tome da nasu p ro t 'p ri­
vidnoj zajednici'35 uspostavi zbiljsko zajedništvo, da radu o d stra ­
ni njegov apstraktni k a rak ter i pretvori ga u 'neposredno opće­
niti',30 da prirodi ne p ristupa više kao 'pukoj stvari korisnosti',
'sprem ištu sirovina, instrum enata i predm eta ra d a' već da je po
novo prepozna kao svoje 'realno tijelo' i da tim e om ogući poje
dince 'kao konkretne, osobne, bogate' pojedince.
Ovo isto toliko m isaono koliko i djelatno nasto jan je ka po­
novnom prisvajanju i objedinjavanju povijesnim procesom raz­
riješenih i proizvedenih relata ima stoga određenje kom unizm a.

34) N jem . ideol. ibid. str. 917.

35) ibid. str. 918.
36) R o h en tw u rf, S. 440.

107
 | ANARHIJA, BUDUĆNOST, REVOLUCIJA \

ANARHOKOMUNIZAM — POKRET I POUKE

Trivo In đ ić

Beograd

Osnovno p itanje anarhističkog ili liberterskog kom unizm a i

kao teorije i kao praktičnog p onašanja sažeto je u nedoum ici
kako stići do slobode posredstvom sam e slobode. Sam o sloboda
i borba za slobodu, uvek je isticao M alatesta, može b iti škola
slobode. I za nas je u ovoj analizi prim arni zahtev ustvari da
pratim o taj neprekidni dijalog po retk a i slobode, efikasnosti i
slobode, revolucije i slobode, cilja i sredstava, um a i razum a,
jedinke i društva, tu bogatu i inspirativnu zaostavštinu anarho-
kom unizm a kao jedinog doslednog m odernog akratsk o g pokreta,
kao jednog od m ogućih puteva ka konkretnoj utopiji.
A narhokom unizam kao p ro jek t totalnog hum anizm a pre sve­
ga je reakcija na ugroženost ideje hum aniteta, ugroženost slobo­
de, degradaciju ljudskog d ostojanstva koja takođe čini b itn u od­
liku m oderne civilizacije od njenog sam og početka. On je pro-
m etejski poziv na pobunu protiv nasilja kao konstitutivnog ele­
m enta savrem enog društva i kulture, protiv koercivnih in stitu ­
cija za koje smo skoro poverovali da su jedini m ogući, spasono­
sni oblik integracije društva i odbrane slobode. Mnogo pre Mar-
cusea anarhokom unistički pokret nam je ukazao na to da pod
vladavinom represivne celine sloboda može p ostati m oćan in­
strum ent dom inacije, naslućujući vidovito našu d an ašn ju si­
tuaciju: racionalni k a rak ter iracionaliteta kao n ajm učniji aspekt
razvijene industrijske civilizacije.
Svedočeći danas tem eljnu potrebu za revalorizacijom utopije
u Blochovom sm islu (tj. u svom konkretnom liku prokušana vo
lja za b ita k Svega, aktivan napor na tran scen d iran ju postojećeg)
mi bism o bili toliko slobodni da sam o podsetim o da je još Gustav
Landauer (De Homine, 1907), odbio da izjednači pojm ove utopia
i topia, da je suprotstavio u topiju »topiji«, to jest pokazao ka­
kao u svakom sistem u, u svakoj topia, postoji jedna utopijska kli­
ca koja~razvija dijalektiku između utopije i ostvarenog sistem a.
109
Utopija je dakle, ono što je sputano moćima etabliranog dru­
štva, odredba koja ni malo, kao što vidimo, ne odstupa od Mar-
cuseove (iz An Essay on Liberation). Landauer, mislilac anarhi­
je, uči nas da je an arh ija konkretna utopija, gde je projektova-
nje posredovano postojećom tendencijom i m ogućnošću same
zbilje, gde se govori po nalogu nadolazećih nosilaca društva.
Anarhokom unizam je ona dim enzija budućnosti koja se misli kao
adekvatna, tj. koja je sposobna da aktivira m etodično phis ultra.
Anarhizam i socijalizam utoliko i nisu nauke, insistirao je Mala-
testa, već upravo projekti društva, na čijem ostvarenju treba ra­
diti praktično i voditi računa o datim okolnostim a. Ukoliko je ve­
ći m arazam kada »naučni socijalizam« postaje korpus datih pri­
lika, završava kao najplića apologija oportunizm a, a vulgarni de­
term inizam p ostaje kom plem ent integralne samovolje. Utoliko
je i anarhokom unizam kao svaka u topija izraz autentičnog vo
luntarizm a koji nem a ničeg zajedničkog sa scijentifističkom blo­
kadom oslobađajuće funkcije negacije (»the liberating function
of negation«).
Ovaj zahtev da sloboda bude jednovrem eno prius ljudske ak­
cije i njen posterius je stalno opiranje vulgarnom prirodno-na-
učnom socijalizm u Druge i Treće internacionale, koji kulm inira
naročito u nem ačkoj socijaldem okratiji. U oblasti učenja o so­
cijalnoj prom eni i njenim agensim a, ovakav socijalizam nemino­
vno završava u integraciji sa statusom quoom, u izjednačavanju
d ruštva i države, fetišizaciji etatizm a, u tzv. V olkstaat socijaliz
mu. Naglašeni voluntarizam koji se javlja u anarhokom unistič
kom p o kretu otuda može da se objasni i kao protest protiv na­
raslih i intenzivnih oblika institucionalizacije socijalizma i soci-
jaslističke, posebno m arksističke ideologije. Tu su koreni liber-
terske teorije i prakse insurekcionalizma, učenja o nukleusim a
svesnih m ilitantnih m anjina koje će provoditi mase (onog što
danas prepoznajem o u Trećem svetu kao »foco guerillero« ili
razvijenim sredinam a kao m anjina-detonator), o inicijativnoj vo
lji m anjine, direktnoj akciji, propagandi prim erom i socijalnim
eksperim entom , itd. N aročito je M alatesta insistirao na ovim vo-
luntarističkim elem entim a, čije je antropološko zaleđe poimanje
čoveka kao kreativnog, slobodarskog i sam oodređujućeg bića. A-
na rh ija je prevashodno koncipirana kao ljudska voljna aspiraci
ja, koja n astaje iz m oralne pobune protiv socijalnih nepravdi.
Za razliku od zatvorene naučne teorije ili filozofskog sistema,
an arh ija je za M alatestu praktičan cilj, socijalni projekt, koji se
ostvaruje ljudskom voljom . To je »način individualnog i socijal­
nog života koji se ostvaruje radi najvišeg dobra svih«, a do ko­
ga se dolazi dejstvom volje, pobunom protiv fatalističkih uvere-
nja i m ehaničkih teorija socijalne akcije. Sloboda, odgovornost,
volja, svesni izbor, solidarnost, itd. su m edijum i u kojim a Kro-
potkinovo odviše determ inističko poim anje anarhije, kao poret­
ka čije je ishodište u autom atski pretpostavljenim prirodnim za­
konima napretka nauke, ne nalazi m esta. Za K ropotkina je anar
110
 hija naučna filosofija, i on u nauci nalazi dokaze da je anarhija
prirodni poredak, po kome bi harm onija trebalo da vlada u svim
stvarim a, pa i u ljudskim društvim a. M alatesta shvata a narhiju
kao svesno usvojeni socijalni program , koji je norm a za sadašnje
ponašanje a ne za daleku, neodređenu budućnost. K ritika savre
inenog hilijastičkog koncipiranja kom unizm a, koje nam je po­
nudio staljinizam , već u ovim kontroverzam a im a argum ente.
A narhija ne dolazi odm ah posle revolucije. To je, ističe M alatesta,
dug i m učan rad, gradilalan po intenzitetu i ekstenziji, u kom e d a­
nas svesno učestvuje sam o jedna neznatna m anjina, koja ne m o­
že sam a da ostvari revoluciju, niti treba sam a to da radi. Njeni
m etodi su persuazija, socijalni eksperim ent i slobodna koopera­
cija, propaganda prim erom i dijalog, to jest izbegavanje a u to rita r­
nih m etoda koji bi, silom, prim oravali druge da čine isto što i
anarhisti. Nasilje se ovde upotrebljava sam o da bi se odbilo na­
silje.
Kao što je odbacio K ropotkinov rigidni determ inizam , tako
je M alatesta bio skeptičan i prem a B akunjinovoj glorifikaciji
prirodnih tendencija naroda ka anarhiji, tom prim itivnom op ti­
mizmu an arhista XIX veka. Revolucija ne m ora da bude a n arh i­
ja: ona će biti ono što može biti, ali je važno da stvara uslove
za brzu evoluciju u pravcu anarhije. A narhija se ostv aru je — do­
daje M alatesta — tek onda kada se zna živeti bez prinude i a u to ­
riteta. Tako je M alatesta odbacio form ulu »revolucija će b iti a n a r­
histička ili je neće biti« (on je, u b urnim godinam a Italije, 1919—
—21. bio uvek za »jedinstveni front« svih levih snaga). Revolucija,
dakle, nije revolucija po svaku cenu, ona nije šlepa destrukcija,
već pozitivan program k o n tinuiranih društvenih problem a, koji
će najbolje izraziti tendencije koje se ra đ aju iz plodne naipetosti
izm eđu aktualnog i mogućeg. I uvek je tu bila p risu tn a ona sud
bonosna distinkcija izm eđu nasilja koje je u službi oslobođenja
i nasilja koje je u funkciji opresije, o tp o r protiv tzv. »revolu­
cionarnog terora« koji je, stavljen u službu oficijelne avangarde
i revolucionarnog centra, najsigurniji način da se u bije i zatre
revolucija. M alatesta je isticao da apologeti Francuske revoluci­
je falsifikuju ulogu terora, i da se za njim a povode neki p red ­
stavnici boljševičkog program a. Oni koji v eruju u revolucionar­
nu i oslobodilačku efikasnost represije i svireposti im aju isti
onaj nerazvijeni m oral pravnika, koji v jeru ju da se može izbeći
delikt i m oralizirati svet sredstvom oštrih, svirepih kazni, — pi­
sao M alatesta (II T errore rivoluzionario, Pensiero e Volonta,
1; oct. 1924, Roma). T eror je sam o uvod u perpetualnu legaliza­
ciju tiranije. Ovde bism o rekli da je značajno istraživati Mala-
testine polem ike sa kom unistim a-boijševicim a. od 1919. pa nada­
lje, u kojim a on predviđa, kao i Fabri, K ropotkin, Pestanja, Roza
Luxemburg i drugi, pojavu nove klase rukovodilaca i deform aciju
revolucionara u konzervativce koji se sam o golom silom drže na
vlasti, u šta nas je staljinizam kao sistem i uverio.
111
 Ali ovaj im perativ anarhokom unističke socijalizacije moći,
vlasti, do njenog uništenja, rastak an ja u zaboravu, koji dolazi sa
novim, neposredovanim oblicima kolektivnog i individualnog ži­
vota, taj im perativ koji se nalazi pod budnom kontrolom onog
plus ultra slobode, ne može bez radikalnog prekida sa degradi-
ranim , m anipulisanim , socijalno i intelektualno osirom ašenim i
unakaženim individuum om našeg vremena, koji je pristao na
bekstvo od slobode, dobrovoljno ropstvo u okviru etabliranih
opresivnih stru k tu ra. Ideja socijalnog federalizma, asocijacije
slobodnih pojedinaca i kolektiviteta, sam oupravljanja i valori­
zacije individue (čovek kao početak i k ra j) kroz integralnu soci­
jaln u participaciju, čitav taj fond koji čini tem elje liberterskog
kom unizm a, m ora im ati kao pretpostavku ono što Marcuse, kao
i M alatesta, naziva »instinctual basis for freedom«, koju je dugo
blokirala isto rija klasnog, a u to ritarn o organizovanog društva. Da
bi se bilo an arh ist nije dovoljno želeti em ancipaciju pojedinca,
nego svih, nije dovoljno buniti se protiv opresije, već se odreći
da budeš opresor. To je u osnovi m alatestijanske form ule: Najve­
ća moguća količina kom unizm a da bi se ostvario m aksim alno
mogući individualizam , to jest m aksim um solidarnosti da bi se u-
živao m aksim um slobode. I kad M alatesta govori o »strahu od
slobode« (poput From m a,) ne govori on to samo zato što poznaje
iskustva građanskog društva nego i zato što je svedočio iskuše­
nja m odernog a u toritarnog socijalizma.
Upravo iz konfrontacije sa autoritarnim socijalizmom, sa so­
cijalizm om koji je počeo i ostao na razini političke revolucije,
liberterski pokret je razvio niz tem a koje dugo još neće sići sa
dnevnog reda svake autentične revolucionarne kontestacije. On
je na profetski način ukazao na rizik auto ritarn e devijacije m ar­
ksizma, p re tv a ran ja diktature p ro letarijata u d iktaturu nad pro­
letarijatom , utem eljenog na svemoći države i deklarisanog od
strane jedne m anjine koja pretenduje na monopol istine i revo­
lucionarne akcije (to je onaj Landauerov »politzei socijalizam«,
ili Rockerova »kom esarokratija«, koju je staljinizam najpotpu­
nije izrazio). Sva dosadašnja iskustva socijalizma nas uče da je
Rocker bio u pravu kada je uzvikivao: Socijalizam će biti slobo­
dan ili ga uopšte neće biti (Socialism will be free or it will not
be at all), dodajući da je upravo iz ovog uviđanja rođen m oderni
anarhizam i da iz njega crpi svoju m oralnu snagu. Jer jedino slo­
boda može da inspiriše ljude na velike stvari i da iznese intelek­
tualnu i socijalnu transform aciju. Mit o autodestrukciji države
u uslovim a a utoritarnog socijalističkog sistem a ostaje samo mit,
kao što su pokazale analize i predviđanja Malateste, Kropotkina,
S. Faurea, Merlinoa, Landauera i drugih. Ako je partija proletari­
ja ta instrum ent za uspostavljanje m onopola u ime radničke klase,
to jest ako ne postoji neposredan odnos između klase i istorije,
biografije i revolucije, vrlo teško je očekivati da ona postane i
razarač, negacija svog vlastitog monopola — države koju kon-
112
stituiše, kako bi ostvarila sveopštu em ancipaciju društva, ukida­
nje svih klasa, privilegija, cenzura, hum anum a ne sam o kao dru-
štveno-povesne nego kao kozmološke kategorije.
Događaji u C ronstadtu, 1921. godine i p okret N estora Mah-
noa u Ukrajini, 1919— 1921. godine bili su snažni indikatori d alj­
eg razvijanja au to ritarn ih tendencija socijalizm a. C ronstad kao
alarm na deform acije O ktobarske revolucije im ao je m eđu svo­
jim pobunjenicim a i anarhiste, m ada m alobrojne; ali je zasluga
anarhokom unista što su taj događaj profetski analizirali i po d r­
žali, izvukavši iz njega sve konzekvence. Angel P estanja je doneo
u Španiju vest o C ronstadtu i o progonim a an arh ista u R usiji, i-
zazvaši debatu o ruskoj revoluciji u CNT (Confederacion N atio­
nal de trab a jo ). CNT je bio prišao Trećoj internacionali, ali je
zbog pom enutih događaja, na kongresu u Saragosi, 1922, odlu­
čio da je napusti, saslušavši p rethodno P estanjin izvještaj. Pu­
tokazi deform acije socijalizm a koji zaboravlja da je svako po­
sredovanje m ač sa dve oštrice, posebno ono političko, da su re­
volucija i vlast nepom irljivi (K ropotkin) su, izm eđu ostalih, i
progoni anarhista koji su aktivno podržavali O ktobarsku revo­
luciju (pokret N abat, koji je već na kongresu 1919. osudio eta-
tizaciju sovjeta), i gušenje R adničke opozicije, koja je prihvatila
spontani pokret radnika za zauzim anje fabrika, osnivanjem ra d ­
ničkih odbora i sovjeta i radničke kontrole odm ah nakon Feb­
ruarske revolucije.
Italijanski p okret radničkih saveta, S ovjetska b av arsk a re ­
publika, Kom una u K antonu 1927, Š panija 1936—39., F rancuski
maj 1968., itd. su iskustva liberterskog socijalizm a koja govore o
sukobim a efikasnosti i slobode, a u to riteta i slobode, ali isto ta ­
ko i o sukobim a sa dom inantnim tipom socijalističkog p o k re ta
našeg vremena: sa a u to ritarn im socijalizm om i hipercentralizo-
vanim, hijerarhizovanim i etatizovanim kom unističkim p o k re ­
tom. Gustav L andauer i E rich Miisham, ljudi koji su stajali na
čelu Bavarske revolucije, bili su zagovornici stv a ran ja rad n ič­
kih saveta, a tek kasnije su ih podržali kom unisti — i to disiden­
ti K.A.P.D. — prihvatajući tzv. kom unizam saveta, kao i anarho-
sindikalistička Freie A rbeiter Union, k oju je tek fašizam m ogao
da uništi. Time bism o hteli da kažem o da uvek kada se govori o
sam oupravljanju, o socijalizm u saveta, p articipativnoj dem okra-
tiji, direktnoj ili industrijskoj dem okratiji, socijalizm u sa lju d ­
skim likom, i kako sve ne, govorimo ustv ari o liberterskom nasle-
đu bez koga se ne može zam isliti nikakav istinski aggiornam iento
savremenog socijalizma. Opresivni socijalizam našeg vrem ena,
ukoliko hoće da porekne sve vidljiviju konvergenciju sa g rađan­
skim svetom, da izađe iz krize i degeneracije, prvo će m orati iz-
kazati i priznati kom pleks K aina prem a nesuđenom b ra tu — li­
berterskom socijalizmu, tj. anarhokom unizm u.
Jedan od odgovora na rastu ću integraciju radničkog i socija­
lističkog pokreta u građansko društvo jeste i m oderni anarho-
sindikalizam, koji se nastavlja na trad iciju revolucionarnog ili
8 PRAXIS 110
Iiberterskog sindikalizm a. U mnogim slučajevim a su anarhosin-
dikalistički i anarhistički pokret jedna ista stvar, tj. organizaci­
ja (Forismo u Latinskoj Americi, CNT u Španiji, IWW-»Wobb-
lies« u SAD, sindikalne unije u H olandiji, Švedskoj, itd.). Rudolf
Rocker s pravom ističe da je m oderni anarhosindikalizam direk­
tna reakcija na m etode i koncepte političkog socijalizma (Ana-
rchosyndicalism, Seeker and W arburg, 1938, London, p. 85). Gi-
no Cerrito takođe sm atra da je anarhosindikalizam odgovor na
d oktrinerstvo socijalističkog p o k re ta krajem XIX i prvih deka­
da XX veka. To je povratak na revolucionarnu praksu, akciju,
izraz poverenja u radničku klasu, alternativa parlam entarnom
reform izm u legalnih socijalista, a isto tako i reakcija na dege­
neraciju tradicionalnih sindikata i centralističke i unitarističke
tendencije m odernog korporativnog društva.1
M alatesta (koji je mnogo uticao na Pelloutiera, Pougeta i dru­
ge revolucionarne sindikaliste) je uvek isticao da je sindikalizam
sam o jedno od sredstava radničke borbe, ali je kritikovao sindi­
kalizam koji bi hteo autom atski, bez svesti i volje udruženih rad­
nika, dovesti do em ancipacije od kapitalističkog jarm a i do iz­
gradnje novog društva. On je bio za generalni štra jk takođe, ali
je sm atrao da generalni štra jk ne može zam eniti kom pleksnu
pobunu, socijalnu revoluciju, i to je stalno gledište koje je b ra ­
nio u polem ikam a sa Jam esom Guillaum eom , Armandom Borg-
hiem , Liviom Ciardiem, Bistelliem , i drugim a.
Ovde je posebno značajan španski anarhosindikalizam je r je
CNT pragm atičko ostvarenje političko-ekonom skih i filozofskih
shvatanja anarhističkog pokreta. Još na osnivačkom kongresu je
CNT kao tak tik u usvojio direktnu akciju, a sindikalizam nije
proklam ovao kao cilj za sebe, već kao sredstvo klasne borbe i
otpora, odbacujući tzv. lerrouxism o kao politički pokušaj da se
preko sindikata dođe na vlast. Cilj CNT je bio, dakle integralna
em ancipacija radničke klase putem eksproprijacije vlasničkih
klasa i preuzim anja proizvodnje u vlastite ruke.5 D irektna akcija

1) P ita n je o ulozi sin d ik a ta u rev o lu cio n arn o j borbi n ije bilo n i malo
je d nostavno. M islim o da G. D. H. Cole sa prav o m u k az u je n a razlik e koje
se, povodom n jega, ja v lja ju u o k v irim a anarh o k o m u n ističk o g pokreta. N ai­
me, J e a n G rav e i K ro p o tk in su d ržali da sin d ik a ti neće im ati ta k v u ulogu
u s tr u k tu ri budućeg d ru š tv a iz k o je bi proizišle rad n ičk e koop erativ e za
k o n tro lu in d u s trije , što ne znači da oni nisu o ruđe revolucionarn e borbe.
D akle, tu je g ran ica izm eđu an arh o k o m u n ista u užem sm islu reči i an a rh o -
sin d ik a lista k o ji su s tv o rili rev o lu cio n arn i sin d ik at. P ristalice G rav ea i
K ro p o tk in a su se klonile m ogućnosti da n ačela ekonom ske i pou tick e slo­
bode p re d a ju u ru k e a u to rita rn ih sin d ik a ln ih unija.
2) Tako je i k ongres fran cu sk e F ed eratio n N ationale de Syndicats još
1888. usvojio rezoluciju o potpunoj n ezavisnosti od političkih stran a k a, re a -
g u ju ći na ta j n ačin na p o k u šaje riv a lsk ih socijalističkih g ru p a i p a rtija da
sin d ik a te s tav e pod političku k o n tro lu i da ih u p o tre b lja v a ju kao ln stru -
nie n at d n ev n e političke borbe. To je onaj pozitivni zahtev an a rh o -sin d ik a-
lizm a d a se u v e k dela sur le terrain de classe, i k o ji se nalazi u osnovi
s av rem en ih p o k u šaja obnove sindikalizm a.

114
 je ovde značila direktnu projekciju im pulsa i organizovane volje
same društvene baze, odbijanje a u to ritarn ih i elitističkih p rin ­
cipa organizacije, vođa i vođenih. U p o kretu p ostoji sam o tzv
la accion co-responsable del m ilitante, na osnovam a pune jed n a­
kosti individuum a. Time je CNT u sam oj svojoj organizaciji u-
činio pokušaj ostvarenja budućeg društva, ostvarenja načela na
kojim a će se zasnivati akratsko društvo. On je i praktično, u
najtežim uslovim a građanskog ra ta i bo rb e protiv m eđunarod­
nog fašizma pokazao da se može ostvariti liberterski ili sam oup­
ravni socijalizam (socialismo de autogestion), kako u in d u stri­
ji, tako i u poljoprivredi, školstvu i svim granam a društvenog
života.
M eđutim za nas su danas b itne dve pouke španskog anarho-
komunizma, koje odgovaraju na p ita n ja kako je m oguća stvarna
saradnja an arhista i drugih socijalističkih p o k reta u ostvariva­
nju socijalne revolucije (posebno p ra k tičn i odnos a n arh ista i
m arksista-kom unista i kakva je stvarna uloga anarh o k o m u n ista
u situaciji, m a koliko ta situacija bila revolucionarna, kada se
ne može biti integralni anarhokom unist.
Špansko iskustvo nas uči da je tzv. problem korelacije snaga
levice na putu ka socijalizm u, jedno od ključnih p ita n ja o stvare­
nja konkretne utopije, je r o tkriva svu dubinu raskola izm eđu
autoritarne m arksističke i liberterske koncepcije o stv a ren ja so­
cijalizma. M eđusobna b o rb a ovih p a rtija ide do uzajam nog is-
trebljenja, čak dotle da zaboravlja na zajedničkog klasnog ne­
prijatelja. G rađanski ra t je pom ogao da CNT o tk rije p o sto jan je
i drugih revolucionarnih snaga, ali ta sarad n ja, zbog poznatih
m anevara ostalih p a rtija levice u N arodnom fro n tu , a p re svega
Kom unističke partije, nikad nije uspešno ostvarena. KP se sek-
taški ponašala kao produžena ru k a Krem i ja i sab o tirala sve os­
tale učesnike koalicije, što je bilo m oguće, naravno, i zbog sla­
bosti lidera CNT-FAI. Pod parolom borbe pro tiv fašizm a, Revo­
lucionarna vlada, iz koje su izašli anarhisti, je deklasirala ra t so­
cijalnoj revoluciji. N arodu i radnicim a je oduzeta inicijativa u
ime parole: prim ero ganar la guerra y despues la revolucion (pr­
vo dobiti rat, a posle revolucija). D ogađaji u B arceloni, u m aju
1937 (Las jornadas de Mayo), kada je R evolucionarna vlada u k r­
vi ugušila narodnu pobunu koja je išla ža zahtevim a koji su pre-
vazilazili m inim alističku platfo rm u vlade, bili su isto ono što i
C ronstadt 1921. za R usku revoluciju. Tako je kom unistički po­
kret ponovo oživeo stare eklezijastičke sukobe i p ita n je peregri-
nata (koji su, inače, jedini živi članovi božjeg G rada, ali niko ne
zna ko su oni sve dok ne nastupi strašn i sud).
Sa anarhokom unističkim uverenjem nespojiv je u principu
Sla j ° u ^e^ u u vlasti, u radii a u to ritarn ih stru k tu ra kao što su
vlada, parlam ent, vojska, policija, k a ta sta r i si. Španija nas uči
• u 6 • saraclnj a h b e rte ra sa revolucionarnom vladom , to
jest kako je teško ostati dosledan anarhokom unist u revolucio­
narnoj situaciji koja tendira socijalnoj revoluciji, ali ujedno bio*
115
kira praktičan rad na ostvarenju anarhije. Teško je poreći is­
krenost opom enam a Sebastiana Faurea protiv anarhističkog u-
pesca u Republikanskoj državnoj vladi. V ladajuća pozicija CNT,
iako iznuđena okolnostim a, razorno je uticala na pokret, na m en­
talitet njegovih m ilitanata, na stru k tu ru organizacije. E rozija ko-
laboracionizm a i duh m inisterijalizm a narušili su fundam ental­
na načela anarhokom unističkog pokreta. CNT se priklanjala is­
kustvim a centralne vlasti, verujući da može m oralizirati vlast i
nadzirati je. Ali je sve to dovelo libertere u zaista inferiornu po­
ziciju u odnosu na sferu vlasti, kao i do otvorenih diverzija te
iste vlasti protiv CNT i anarhizm a (3. Maj u Barceloni, napadi na
kolektive u Aragonu, h apšenja i u b ijan ja aktivista CNT, itd).
CNT-FAI nikad nije preuzim ao inicijative koje bi dovodile u opa­
snost zajedničku stvar Republike. Pa ipak je, na kraju, politički
uticaj CNT (sa dva m iliona članova i jednom trećinom boraca
R epublikanske vojske, sa ekonom skom snagom u sam oupravnoj
ind u striji i agrarnim kolektivim a u središtu zemlje) reduciran
na m inim um , što je praćeno m ilitarizacijom industrije i paktom
ĆNT-UGT, u kom e je teško prepoznati bilo šta od konfederalnog
duha koji je prethodio građanskom ratu. Država je postala apso­
lutni gospodar svega: vojske, industrije, opština, privrede i nacio-
lizovane zemlje. Vlast je bila osnovno p itanje dana, a ne revolu­
cija. Još u novem bru 1936. se Juan Peiro (posle Orobona Fer-
nandeza, koji im a prim at u ovoj stvari) zalagao za jednu federal­
nu i socijalističku Španiju gde bi, u okviru regionalnih i lokalnih
autonom ija, mogle da cvetaju različite form e socijalizma i da ko­
egzistiraju m eđusobno (problem koji danas nazivamo plurali­
zam u okviru socijalističkog društva). Na k ra ju se FAI pobuni­
la, ali kasno, kad je već i sam a, a ne sam o CNT, poprim ala m no­
go što šta od psihologije i organizacije vladajuće, podržavljene
stranke. Došlo se do toga da se m orao razlikovati anarhizam od
njegovih zvaničnih predstavnika u zemlji, od tzv. Federacion
A narquista Iberica (FAI).
Za ovakvo stanje, za onem ogućavanje integralnog anarho-
kom unizm a, kriva je još jedna pojava, liderizam u samom CNT,
korupcija izvesnih ličnosti CNT i FAI, koje su učestvovale u vla­
di Largoa Caballera. Pojava »vođa« je om ogućila da vlast od rad­
ništva pređe u vladu i m eđu političare. Anarhizam je tako dobio
dva protivnika: F ranka i R epublikansku vladu, koju su kontroli-
sali kom unisti-m arksisti. Ali je treći protivnik dolazio iz redova
CNT: lid eri CNT i FAI. Njihova pojava je omogućena uspostav­
ljanjem paternalističkog odnosa FAI prem a CNT (tzv. ja ism o ),
to jest form iranjem jedne m anjine posvećenih koja je trepaio
da čuva čistotu pokreta. Ponovila se stara greška — Bakunjinov
paternalizam , iz vrem ena kada je B akunjin osnivao Aliansu so­
cijalističke dem okratije (Alianza de la D em ocracia S ocialista) kao
organizaciju odabranih m ilitanata koji će nadzirati rad
nacionale. Protiv B akunjina je ustao Anselmo Lorenzo kritikuju-
116
ći Bakunjinove m etode (tzv. el aliancismo) kao autoritarne, re ­
kavši da ni Marx ni B akunjin ne shvataju ozbiljno tvrd n ju da je
oslobođenje radničke klase delo sam ih radnika. Za Lorenza cilj
nije opravdavao sva sredstva i on nije mogao prihvatiti B akunji­
nove postupke iza kojih je stajalo uverenje da narod nije zreo
za slobodu. Mislimo da je Lorenzo već dao odgovor na pitanje
kako je trebalo sačuvati španski anarhizam od pojave liderizm a
u vlastitim redovim a.
Evo nas pri k ra ju našeg, naravno nikad nezavršenog, tem at­
skog kruga, u kom e je središte pitan je sam e slobode tog iden­
titeta volje sa sobom (H egel). A narhizam je za nas, plodonosna
nepostvarena m etodološka sum nja, sa svojim zbilja slobodnim
čuđenjem koje je postalo podsticaj da se u onom što je postalo
pitanje otk riju nova p ita n ja — da p a rafraziram o Blocha. To je
praktičan hum anizam , koji kao bitni p roblem revolucije sm a­
tra oslobođenje čoveka, a ne problem vlasti ili ekonom ije. Za
razliku od M arxa anarhistički kom unizam se ne bavi pom ire­
njem države i društva, on je protiv hipostaziranja prinude kao
sam ostalne suštine. I kao što je već isticano, i anarhizam je ne­
pristajanje na one spone čoveka sa višim principom od koga se
čovek oseća zavisan, ugrožen i tlačen, tj. on je za uvažavanje
onih principa čija je ljudska sadržina proverena k onkretnom e-
m ancipacijom .
Nam a se čini da je liberterski p okret dovoljno autentičan
da bi mogao govoriti u svoje ime. Ali treb a reći kako je anarhizam
toliko često proglašavan za »prevaziđenu« ideologiju, da to o r­
todoksni m arksisti p onavljaju već 13 godina. U prkos tom e, bili
smo nedavno svedoci obnove slobodarskog socijalizm a: om ladin­
ski pokret kontestacije je ponovo u m aju 1968. razvio c rnu zas­
tavu kao poziv na obračun sa a u to ritarn im pokretom , ponovo se
začuo kom unarski Remboov Changer la vie, poziv na tem eljnu ob­
novu kroz tem eljnu pobunu, dilem a socijalizam ili varvarstvo.
Objektivnosti radi ističem ovde i one koji m isle da je m oguće i
neophodno pom irenje M arxa i B akunjina: V ictor Serge, A braham
Gillen, Daniel G uerin i drugi.
Ali poslušajm o i zagovornike anarhije, koji su takođe kom u­
nisti. Je r oni nas opom inju da tam o gde su sredstva au to ritarn a,
gde efikasnost ide ispred slobode, i ciljevi će — buduće stvarno
ili sanjano društvo —b iti a u to ritarn i, i nikad neće p o roditi je d ­
no slobodno društvo. N asilje kao sredstvo donosi nasilje kao
sistem; kult pojedinih ličnosti kao sredstvo, jeste izvor dik ta­
tora — m alih i velikih — i servilnih m asa, a vlada — čak i kada
su u saradnji socijalisti i anarhisti — proizvodi još više vlasti,
kako nas opom inje i Vernon Richards.
Hoćemo li istraja ti u uverenju, iako nas proglašavaju za Don
Quijote, da se jedino sredstvim a slobode može ostvariti sloboda?
Onima koji sm atraju da taj stav vodi sterilnosti, paralizi revolu­
cionarne volje, da je sm ešan u m odernom kosm opolisu nasilja i
117
tehnološkog društva kao sistem a dom inacije (Marcuse), treba
reći da njihov realizam i oportunizam neizbežno vodi u kata­
strofu, p erpetuiranje nasilja i odlaganja ozbiljnih rešenja. Ionako
je u svetu odviše zla, prinude, sile i krivotvorstva da bi, čineći
takvom svetu ustupke, m ogli o stati kao ljudi slobodni i dosto­
janstveni, sam ouvažavani i uvažavajući druge. Ukoliko nam je
stalo do hum anog i hum anum a kao prave utopije današnjice.

118
 SPONTANOST, ORGANIZACIJA I ANARHIZAM

Daniel G uerin

P a ris

Spontanost je danas na dnevnom redu. Francuski Maj 68.

uragan, što ga nitko nije svjesno izazvao, osporio je, u svakom
poduzeću i svakoj školskoj ustanovi u F rancuskoj, k ap italističku
vlast i građansku ideologiju. U isto vrijem e bio je na dom aku
da pom ete prividno snažan i dostojanstven režim : »U m aju m i
je sve izmicalo«, povjerit će general De Gaulle Andre M alrauxu.
Maj 68 opio je jed n u vatren u om ladinu i m agijski su je efekti
spontanosti očarali. Za te m lade, neprijatelj b r. 1 bila je biro­
kratska opasnost i oni su bili nepovjerljivi prem a svakoj form i
organizacije koja može voditi ka njoj. Ali, iste čarolije, koje su
ih navele da odgurnu sve institucije, da slom e sve uspostavljene
vrijednosti, podrazum ijevajući tu i one koje su postale ritu aln e i
sklerotične, stare K om unističke p a rtije i njezine sindikalne fi­
lijale, na k ra ju su onesposobile te m lade čarobnjake. I zbog sa­
me te činjenice, bilo je ponovo stavljeno u pitan je isključivo p ri­
bjegavanje oružju spontanosti, dok se u prvi p lan vraćao p ro b ­
lem odnosa izm eđu spontanosti s jedne strane, Organizacije i
svijesti s druge.
Te je odnose produbila jedna revolucionarna teoretičarka:
Rosa Luxemburg. Bilo je —- dakle — norm alno da Maj 68 udvo­
struči interes koji se pridaje njenim spisim a. Logično je, prem a
tome, da je ovaj referat usredotočen na Rosu Luxem burg. Nado-
dat ću jedno povjerljivo saopćenje lične naravi: nije u m ojoj
prirodi da teoretiziram u apstraktnom . Osjećam se ugodnije ka^
da se bavim jednim sadržajem , preko kritičke analize jednog
praxisa.
Pogledajm o n ajp rije kako su prethodnici, m arksisti kao i a-
narhisti, je r su dvije stru je bile, u tim dalekim vrem enim a, do­
sta bliski rođaci, definirali spontanost u njenim odnosim a sa
sviješću..
119
 M arx i Engels još ne upotrebljavaju riječi spontan, Sponta-
neitat koje su se, izgleda, na njem ačkom jeziku upotrebljavale
sam o u psihologiji. Oni p rim jen ju ju na proleterski pokret pri­
djeve selbstanaig i eigentum lich koji oba im aju isto značenje, vi­
še ograničavajuće, statičnije, m anje dinam ično, nego spontaii
što znači da taj pokret postoji sam po sebi, da ima svoju vlasti­
tu egzistenciju. Oni podjednako upotrebljavaju jedan drugi iz­
raz: om govore o geschichtliche Selbsttdtigkeit p roletarijata to
je st doslovno o njegovoj »povijesnoj sam oaktivnosti« što se pre­
velo, na francuski, forsirajući nešto term ine, sa »povijesna spon­
tanost«.
Konačno, Marx, kada aludira na prve pokušaje stvaranja in­
ternacionalne kom unističke organizacije, piše da ona »izbija na-
turwiichsig (posve p rirodno sam oniklo) iz tla suvremenog dru­
štva«. I ovdje se uzela izvjesna sloboda, prevodeći sa »sponta­
no«.1
Zbog čega Marx i Engels izbjegavaju da upotrijebe term ine ko­
ji bi označili eksploziju, izbijanje elem entarne snage m asa i zbog
čega francuski prevodioci m oraju izdati njihov rječnik da bi ih
naveli da govore o spontanosti? Bez sum nje, zato što se dva teo­
re tiča ra b rin u da se suviše ne udalje od svog povijesnog deter
m inizm a, a također zato što se nisu sasvim oslobodili jedne
koncepcije Revolucije jakobinskog porijekla, jednog relativnog
nepovjerenja prem a revoluciji odozdo.
Sam oaktivnost p okreta m asa naspram koga? Prije svega, ra­
zum ije se, n aspram građanskih političkih form acija. Tako je
E ngels raspoznao, za vrijem e svakog velikog građanskog revolu­
cionarnog pokreta, pojavu selbstandig p okreta klase koja je bi­
la više ili m anje prethodnica m odernog proletarijata.
Ali, ne posjeduje li pokret m asa također vlastitu egzistenci­
ju naspram socijalističkih ili kom unističkih političkih form acija?
Doista, za M arxa i Engelsa »kom unisti ( . . . ) nem aju nikakve in­
terese odvojene od interesa cjelokupnog proletarijata. Oni ne po­
stav ljaju nikakve posebne principe u koje bi htjeli da ukalupe
p roleterski p okret ( . . . ) Stalno zastupaju interese cjelokupnog
pokreta«. Zbog kojih razloga ovaj identitet? Zato što njihove te­
o retske postavke »nipošto ne počivaju na idejam a, na načelima,
koje je izm islio ili otkrio ovaj ili onaj popravljač svijeta. One su
sam o opći izrazi ( . . . ) historijskog k retan ja koje se vrši pred
našim očima«. M eđutim , izgleda da se za sastavljače K om unistič­
kog m anifesta proleterski pokret i kom unizam ne m iješaju sa­
svim , je r kom unisti — kažu oni: »prednjače ostaloj masi pro­
le ta rijata razum ijevanjem uvjeta toka i općih rezultata prole’
terskog pokreta.« K om unisti su — dakle — posvećeni, privile­

1) K a rl M arx i F rid ric h Engels, M an ifest d e r K om m unisten, 1948, —

Engels, A n tl-D lih rin g , 1878, U vod; — M arx, pism o F reilig rath u , 29. v eljače
1860.

120
 girani pripadnici inteligencije. Odatle do uvjeravanja kako im
pripada »rukovodeća« uloga, sam o je jed an korak . . . Pokret
proleterske m ase imao bi tako »vlastitu egzistenciju«, jed n u ele­
m entarnu »sam oaktivnost« i u odnosu sa njegovim svjesnim
političkim tum ačenjem .2
Ova diferencijacija — doista — bila je još em brionalna, m a­
lo prim jetljiva 1847. Ali, ona če se jasn ije ocrtati u jednoj kasni­
joj fazi i tako će, na p rim jer, Trocki u svojoj H istoriji ruske re­
volucije neprestano praviti razliku izm eđu »m olekularnog p ro ­
cesa m asa, »gigantskog kotača m asa i akcije koju vode revolu­
cionarne političke form acije, u prvom redu boljševička partija.«
Anarhisti francuskog jezika uveli su riječ »spontanost«. Mož­
da zato je r su više voluntaristi nego osnivači m arksizm a i žesto
ko n eprijateljski svakoj form i a u to riteta jakubinskog izvora.
Proudhon piše: »Ono što je važno istaći u pučkim pokretim a
je njihova savršena spontanost«. I još: »jedna socijalna revolu­
cija (. . .) je transform acija koja se vrši spontano ( . . . ) Ona se
ne događa na zapovijed jednog gospodara, koji im a gotovu teo­
riju ( . . . ) Jedna revolucija ( . . . ) nije doista djelo nikoga«.
Nakon njega, B akunjin ponavlja da se revolucije »prave kao
same od sebe, proizvedene snagom stvari, p o k reto m događaja i
činjenica. One se dugo p rip rem aju u dubini instinktivne svijesti
narodnih m asa, zatim izbijaju«. U Socijalnoj revoluciji »akcija
pojedinaca« je »skoro ništavna, a spontana akcija m asa« m ora
»biti sve«.
M eđutim, ako dva apsolutno liberalna (lib e rtaires) m isli­
oca, suprotno onom e što zam išljaju njihovi m arksistički pro tiv ­
nici, stavljaju naglasak na spontanost, oni se nim alo ne rugaju
ulozi svjesnih elita. Proudhon prim jećuje da su se ideje, koje
su u svim epoham a uzbudile m ase, prethodno razvile u mozgu
nekog m islioca ( . . . ) P rio ritet nije nikada p ripadao m noštvim a«.
Što se tiče B akunjina, on propisuje svjesnim revolucionarim a
nužnu zadaću »da pom ognu rađ an je jedne revolucije, šireći u m a­
sam a ideje« odgovarajući njihovu instinktu, »da služe kao posred­
nici između revolucionarne ideje i naro d n ih instinkata«, »da sud­
jeluju u revolucionarnoj organizaciji p rirodne m oći m asa«.3
Ovdje treb a precizirati da anarhisti, kolikogod »puko sponta­
ni« mogli izgledati, zbog toga ne odbacuju organizaciju. U nj i ­
hovim očima, kako je to snažno p o tertao Talijan, M alatesta, dva
su pojm a neodvojiva i kom plem entarna.
Ali, m arksističko značenje sam oaktivnosti i anarhističko shva­
ćanje sponatnosti bili su potcijenjeni od m arksista kao što su:
Kautsky najprije, a zatim Lenjin. Za K autskog bilo bi »posve k ri­
vo« da je socijalistička svijest nužan, direktan rezultat pokreta

2) K. M arx — Engels, M an ife st k o m u n ističk e p a rtije , Iz a b ra n a d je la I,

K u ltu ra , B eograd 1949, str. 26.
3) Usp. D. G., N i D ieu n i M aitre, A ntologija an a rh izm a , ponov. izd. 1970,
I, str. 137—138, 222; II, str. 25—26.

121
 proleterske mase. Socijalizam i klasna borba izgledalo bi da su
izašli iz različitih prem isa. Socijalistička svijest izbijala bi iz na­
uke. No, nosioci nauke su, do novog reda, intelektualci proizašli
iz buržoazije. Po njim a bi naučni socijalizam bio »prenesen« rad ­
nicim a. »Socijalistička svijest, tvrdi K autsky, je elem enat uvezen
izvana u klasnu borbu p ro letarijata, a ne nešto što iz nje spon­
tano izbija«.4
Ako Lenjin ne osporava egzistenciju spontanosti, on ne skri­
va da ga se plaši. On to, uostalom , čini u ponešto kontradiktor
nim term inim a. Ponekad on priznaje da je on »u suštini samo
em brionalna form a svjesnoga«. Ponekad on upotrebljava više pe­
jorativne riječi: spontanost je za njega sinonim »nesvjesnosti«
(sic)S On sm a tra da radnici raspršeni, potlačeni, utopljeni u za-
glupljenost (sic) pod kapitalizm om 0 još ne mogu, u svojoj veli­
koj većini, posjedovati socijalističku klasnu svijest i da im ova
može biti donesena sam o izvana.
Ali, L enjin ide još dalje: revolucionarna avangarda m ora se
čuvati »svake servilne podređenosti spontanosti radničkog pok­
reta« . Pokloniti se pred tom spontanošću značilo bi dovesti avan­
gardu do toga da bude sam o »puka sluškinja« proleterskog po­
kreta, to bi bilo potpuno uništenje avangarde od spontanosti.
»Naša je zadaća, piše on, da se borim o (sic) protiv spontanosti«.
»Spontana b orba p ro letarijata po stat će prava klasna borba tek
kad bude rukovođena snažnom revolucionarnom organizacijom.«7
Rosa Luxem burg reagira protiv au toritarnog zastranjenja Ka-
utskog i Lenjina da bi oživjela značenje sam oaktivnosti, kojim se
ponekad služi i koje posuđuje od Marxa, ili spontanosti, riječi ko­
jom se ona najčešće služi i koju duguje — iako se od toga bra­
ni — anarhistim a.
Za n ju spontanost i svijest nisu odvojeni procesi. U samom
toku bitke proleterska arm ija zadobiva sve veću svijest o zadaci­
m a te bitke. Svjesna proleterska avangarda je u stan ju perm a­
nentnog »postojanja«”.
Sto se više p ro letarijat povećava brojčano i svjesno, obrazo­
vana »avangarda« m anje im a prava da se postavi na njegovo
m jesto. K ako se sljepilo m ase povlači pred njezinim odgojem,
socijalna baza, na kojoj su počivali »šefovi«, biva razorena. Ma­
sa postaje rukovodeća, a njezini »šefovi« su samo »izvršitelji in­
strum enti njezine svjesne akcije«. »Nesvjesnost« radničke klase
prip ad a m inuloj prošlosti. Jedini subjekt kojem danas dopada
rukovodeća uloga, jest kolektivno Ja (das Massen-Ich) radničke

4) K a rl K au tsk y , D ie Neue Zeit, 1901—1902, X X, I, str. 79—80, citat po

L e n jin u , Sto da se radi?, 1902.
5) L e n jin , Ibidem , 450.
6) O d istog pisca, Jedan korak naprijed, dva koraka natrag, m aj 1904.
7) L e n jin , Sto da se radi?
8) R. L. O rganisationsfragen den R ussischen Sozialdemokratie, ds Die
N eue Zeit, X X II, t. 2, 1904.

122
 klase. Taj proces, doista, nije trenutačan i ne slijedi ravnu lini­
ju. Također »preobražaj m ase u 'rukovodeću', sigurnu, svjesnu,
lucidnu jest i može biti sam o dijalektički proces«.
Rosa sada prelazi od teoretskih prim jed b i na praxis svoga
vremena.
Od 1904., dakle prije Ruske revolucije iz 1905, ona tvrdi: »Naj­
važniji i najplodniji taktički obrati iz deset posljednjih godina
nisu bili 'izum ' nekolicine rukovodilaca (. . .), nego su svaki put
bili spontani proizvod sam og pokreta koji se razbuktavao«. Re­
volucija 1905. će joj dati za pravo.
Ona, onda, u zanosu piše: »U glavnim tvornicam a svih važnih
industrijskih centara spontano se uspostavljaju radnički savjeti
( . . . ) Sindikati novi, m ladi, snažni i radosni izdižu se kao Venera
iz m orske pjene (. . .). Ponekad val po k reta zapljuskuje čitavo
carstvo ponekad se on podrazdjeljuje u gigantsku m režu tankih
bujica; ponekad izbija on iz dubina kao živi izvor, ponekad po­
nire čitav u tlo«. Sve form e b itke »teku pom iješano, paralelno,
ukrštavaju se, p replavljuju jedne druge: to jedno m ore fenom e­
na vječno u p o kretu i nestalno (. . .) Živuće pulsiran je Revolu
cije i istovrem eno njezin najm oćniji pokretački kotač, (. . .).«"
Lirski Rosin ton može iznenaditi. Ali, intuicija, što ju ona im a o
elem entarnom p o kretu m asa, način na koji ga ona uspoređuje
sa prirodnim fenom enim a, jed n a je od n ajo riginalnijih c rta n je­
ne ličnosti, jedna od onih koje joj o dređuju posebno m jesto u
m arksizm u. U jednom pism u, ona još pribjegava m orskim slika­
m a da bi dospjela do tajn i m oći kao i nepostojanosti po k reta
masa: »Duša m asa skriva uvijek u sebi, kao Thalatta, vječno m o­
re, sve latentne m ogućnosti: m rtve 'bonace' i razuzdanu oluju,
najniži kukavičluk i najlju ći heroizam . Čudan bi bio doista onaj
kapetan koji bi upravljao svojim brodom povodeći se za tre n u ­
tačnim izgledom površine valova i koji ne bi znao — po znacim a
koji dolaze iz nebesa i dubina — predvidjeti dolaske oluja«.10
Jer, Rosa im a sam o relativno povjerenje u svjesne političke
organizacije. Ona ističe b ro jn e njihove nedostatke u odnosu na
stvaralačku inicijativu radničke klase. Ona tvrdi da se u m nogo­
brojnim revolucionarnim p rilikam a avangarda daleko od toga
da prethodi i — kao što to ona sm a tra svojim pravom — da »ru­
kovodi«, ustvari povodi za pokretom m asa.
Ona je već izvukla ovu p rim jedbu iz iskustva socijalnih bi­
taka koje su se odvijale u Rusiji p rije 1904: »Inicijativa i svjesno
rukovođenje socijalističkih organizacija tu su (. . .) igrale sam o
beznačajnu ulogu«. Ona p otcrtava »kontrast izm eđu neobuzda­
nog napada m asa i oklijevajućeg položaja socijalizm a. Ona ide
dotle da kaže: p a rtija igra prirodno konzervativnu ulogu.11

9) M assenstreik, P a rte i u n d G ew ersch afte n , 1906.

10) P ism o M athildi W urm , ds B rie fe an F reu n d e, H am b u rg , 1950, p. 47.
11) R. L., O rg an lsatio n sfra g en . . cit.

123
 ion9V^> SCi procip.n?. učvrstila rasp lam savanjem Revolucije u
1905. Ruska, socijalistička p a rtija sudjelovala je, doista, u Re­
voluciji, ali nije bila njezin autor. Ona je mogla samo naučiti
njezine zakone tokom zbivanja, je r »revolucije se ne uče u školi«
Kada sve baze društva pucaju i stropoštavaju se, kada ogromne
narodne m ase dolaze na pozornicu, svaki pokušaj da se unapred
uredi pokret »izgleda poput očajničkog pothvata«. Jedna revo­
lucija te širine i te dubine ne regulira se »olovkom u ruci za vri­
jem e m irnog tajnog sastanka koji održavaju više nadleštva rad­
ničkog pokreta«. I ovdje još jednom Rosa pribjegava m orskim i
vodenim m etaforam a: inicijative socijalističke p artije »su u og­
rom nom bilansu revolucije poput kapi vode u moru«; sva pred
viđanja »su toliko isprazna kao pretenzija da se isprazni Ocean
čašom za vodu«.
M eđutim , usprkos svih rezervi što se tiče sposobnosti partije,
Rosa nije uopće, kao što su je krivo optužili »puko spontana«,
ona vjeruje u ulogu svjesne političke avangarde. Ona proglaša­
va kao neophodno da bitkam a rukovodi jedna revolucionarna
p a rtija. Jer, njoj nisu nepoznate opasnosti jedne nesređene, očaj­
ničke spontanosti koja bi dovela m ase do toga da se slijepo strm o
glave u bitk u i dospjela bi — kaže ona — sam o do »haotične
konfuzije«. Mase se ne sm iju ostaviti neobuzdane, one m oraju
stu p iti na bojno polje — kaže ona — »kao jedna politički odgoje­
na arm ija«.12
U njenom spisu o Ruskoj revoluciji 1905. sm jenjuju se pasusi
gdje ona p otcrtava relativne nedostatke socijalističke p artije i
oni u kojim a ona pozdravlja korisnost njenih intervencija. Eks­
plozija, doista, kaže ona, bila je spontana. »Ali, u načinu, na koji
je p o k retu bio dat zam ah, pokazali su se plodovi propagande
koju je socijalizam vodio u toku m nogih godina: socijalistički
propagandisti ostali su na čelu pokreta, rukovodili su njime«.
Socijalističke organizacije su pozvale na štrajk: zapletena u svo­
jim k o n tradikcijam a ona čas piše da su one to učinile »posvuda«,
čas da su to učinile »više od jednog puta«.n
I, obraćajući se njem ačkoj socijaldem okraciji, Rosa ponavlja:
»Inicijativa i rukovođenje operacijam a ( . . . ) posve prirodno do­
p a d aju najprosvjećenijem i najbolje organiziranom dijelu pro ­
letarijata, socijaldem okraciji.« Tako socijaldem okracija više ne
igra konzervativnu ulogu; ona je sada proglašena »avangardom
proletarijata!«1*
Upravo sm o m islili da smo shvatili kako je spontanost masa
pokretač revolucionarne akcije. Sada je pokretač partija. Revolu­
cionarna energija više ne proizlazi iz masa, n ju je stvorila par­
tija. Ipak, najovlašteniji Rosini učenici, kao što su neprežaljeni

12) W a h lrech tsk a m p f u n d M assenstreik, govor na kongresu u M agden-

b u rg u , 1910, G esam m elte W erke, IV, 1928.
13) B. L., M assen streik . . . , cit.
14) Ibidem .

124
 Paul Frolich i Lelio Basso, koga ćemo uskoro ovdje čuti, izgleda
da ne prim jećuju ovu kontradikciju. Oni se ogledavaju u tom e
da pokažu kako se kod Rose sam oaktivnost m asa i političko ru ­
kovođenje vjenčavaju u harm oničnoj i koherentnoj sintezi.15
Ja sam, sa svoje strane, m anje ubijeđen. Doista, Rosa je i-
m ala pravo, sto puta pravo što je htjela nadopuniti i prevladati
spontanost sviješću. Ali, vidjet ćemo to, političke form acije —
kojim a je dodijelila ulogu posjednika svijesti — izgleda mi da
nisu bile dostojne da ispune funkciju koju im je ona p ripisi­
vala.
Gdje je — dakle — Rosa L uxem burg vidjela tu idealnu revo­
lucionarnu p a rtiju pogodnu da rukovodi pro letarijato m ?
Ona je pridala njem ačkoj socijaldem okraciji zasluge za koje
je znala i o kojim a nije nikada krila da ih je njezina p a rtija bi­
la lišena. Ona je posvetila gotovo cjelokupnu svoju političku
karijeru borbi protiv revizionizm a i »parlam entarnog kreteniz­
ma«; kad je izbio Prvi svjetski ra t presjekla je socijalpatrioti-
zam. Neka od njenih privatnih pisam a od aju još više nego n je ­
ni javni spisi njenu obeshrabrenost, n jen skepticizam što se ti­
če mogućeg uspravljanja jedne p a rtije sve više i više ogrezle u
»močvari« oportunizm a.15
Idealna P artija? Nije vjerovala ni da je tip L enjinističke o r­
ganizacije bio rije tk a ptica u sta n ju da efikasno pom iri sponta­
nost i svijest. Već od 1904. lansirala je upozorenje: nije m ogla
zam isliti »veće opasnosti za ru sk u socijaldem okraciju« od len ji­
nističke koncepcije organizacije, je r »ništa lakše i sigurnije ne
predaje još m ladi radnički p o k ret žeđi za vlašću intelektualaca
od tog birokratskog oklopa u koji ga stežu«.17
K oja p a rtija onda? K oja avangarda?
B ankrot socijaldem okracije i internacionalnog socijalizm a do­
vest će konačno Rosu, nakon dugih oklijevanja, pom etenih n je ­
mačkom revolucijom , dotle da prizna rascjep p red kojim je ta ­
ko dugo odstupala. Ali, tek će uoči svoje sm rti vjerovati da je ko­
načno pronašla u LIGI SPARTAKUS form ulu revolucionarne pa r-
tfje novog tipa, ni socijaldem okratske ni lenjinističke: »LIGA
SPARTAKUS, bilo je kazano u Program u, nije p a rtija koja bi
htjela da se postavi iznad radničkih m asa kako bi uspostavila
svoju vladavinu, LIGA SPARTAKUS želi sam o u svakoj prilici,
biti dio p ro letarijata, najsvjesniji zajedničkog cilja.«
Socijalistički cilj, koji je trebalo postići, bio je »da velika
radna m asa prestane b iti rukovođena m asa, nego da naprotiv

15) P a u l F rolich, »Zum S tre it iiben d ie S p o n tan e ita t« , re v u e A u fk la ru n -

gen, 1953; — Lelio Basso, P red g o v o r za S c ritti P o litici od R. L., R im , 1967,
— n a njem ačkom : R osa L u x e m b u rg ’s D ialek tik d e r R evolution, F ra n k fu rt.
1969.
16) R. L., P ism a od 27. o k to b ra i 17. decem bra 1904. H e n rie tti R o lan d -
H olst, Rosa L u x e m b u rg : ih r L eben u n d W irken, Z urich, 1937, pp. 210—216.
17) R. L., O rg an isatio n sfrag en . . . , cit.

125
započne živjeti sam o po sebi sav politički i ekonom ski život, da
ga rukovodi svojim sve tjesnijim i sve slobodnijim sam oodređe­
njem«.
U svojim govorim a o Program u Rosa je kom entirala: »Soci­
jalizam neće biti gotov i ne može biti ostvaren dekretim a, a još
m anje socijalističkom vlašću, kolikogod savršena ona bila. Soci­
jalizam m o raju praviti mase, svaki proleter ( . . . ) Nije dovoljno
zbaciti centralnu oficijelnu vlast i zam ijeniti je jednim parom ili
sa nekoliko tuceta novih ljudi. T reba da osvojimo političku vlast
ne odozgo, nego odozdo.« »Masa m ora, vršeći vlast, učiti da je
vrši. Nem a drugog načina da bi joj se utuvila.« Ukratko, Sparta-
kus se tru d io da u N jem ačkoj reproducira ruski m odel s kraja
1917. i prve polovine 1918. kada su boljševici, za jedan kratak
period, p repustili »svu vlast sovjetim a«.
Doista Rosa se uzdržala, na savjet svojih političkih p rija te ­
lja, da javno izrazi svoje m išljenje o boljševizm u kako nć bi de­
m oralizirala njem ačke radnike. Ali, vrlo dobro inform irana iz
dubine svoje tam nice, um ješno je znala do koje se tačke sovjet­
ska zbilja udaljavala od socijalizacije koju je predložila Liga
S partakus. Ona je to povjerljivo priznala u jednoj brošuri, koja
je trebala b iti štam pana tek mnogo kasnije, 1922.18 Njoj — da­
kle — nije bilo nepoznato, u času osnivanja Spartakusa, da je
dem okracija sovjeta trajala sam o nekoliko m jeseci ti Rusiji i da
je već prep u stila m jesto etatističkom diktatorskom režirilu. Ona
je znala da je paraliza zahvaćala život u sovjetim a i da je biro­
kracija ostajala jedini aktivni elem ent. Z biljska vlast nije se vi­
še nalazila u rukam a radnika i njihovih savjeta, nego u rukam a
jednog tuceta p a rtijsk ih šefova. Što se tiče radničke klase, ona
je bila »pozivana da prisustvuje s vrem ena na vrijem e sastanci­
m a da bi pljeskala govorim a rukovodilaca i jednoglasno izgla­
savala predložene rezolucije«. To nije bila »diktatura proletari­
jata, nego d ik ta tu ra šačice političara, to jest u građanskom smi­
slu, u sm islu jakobinske hegemonije.« D iktatura, da, tvrdila je
Rosa, ali ta d ik ta tu ra trebala je »da bude djelo klase, a ne jedne
m ale m anjine, koja rukovodi u ime klase.«19
Tako je — dakle — sinteza između spontanosti i »rukovođe­
nja« za koju je Spartakus m islio da jii je našao, bila krhka. Ona
se nadahnjivala jednim izvanjskim m odelom čiji su nedostaci
bili vidljivi već golom oku. Osim toga, S partakus je, na svoju
nesreću, trajao tek jedno jutro: nije dakle imao vrem ena da
stru k tu rira svoju organizaciju i svoje m etode akcije ni da razjas­
ni odnose s novom vlašću, u ovom slučaju sa Centralnim savje-
toirl radničkih i vojničkih savjeta. Istraživanje Rose Luxemburg
ostalo je tako nedovršeno isto toliko na planu teorije kao i na
planu prakse. Ona nije uspjela otkriti tačnu sintezu između spon­

18) R. L .( D ie R ussische R evolution, izd. P au l Levi.

19) Ibidem .

126
 tanosti i svjesne organizacije. U dva članka, napisana uoči n je­
ne sm rti, mogla se ograničiti sam o na jednu k ratku, ali nedo­
voljnu naznaku. Evo je: ono što je trebalo sparlakovskoj pobu­
ni, ono što joj je nedostajalo, bilo je »usm jerenje koje proizlazi
iz masa i koje mase izabiru.« Trebalo je »da revolucionarni rad­
nici dignu na noge rukovodeće organizm e tako da vode i isko ri­
ste borbenu energiju masa.« Kakvo »usm jerenje«? Kakvi orga­
nizmi? Svakako ne oni m lade K om unističke partije, proizašle iz
S partakusa, pošto je po sam oj Rosi s njezine stran e postojalo
»odsustvo usmjerenja«.*0
Problem , koji je Rosa pokrenula, nije m ogao još ni danas na­
ći svoje potpuno rješenje. On je problem nad problem im a. On
je za revolucionarni pokret problem broj jedan našeg vrem ena.
Samo su se, možda, anarhisti tradicije B akunjina i njihovi špa­
njolski nasljednici, još uvijek veoma nesavršeno, približili ta j­
ni odnosa između m asa i avangarde: baku n jin ističk a »bratstva«
u krilu Prve Internacionale, A narhistička Ib e rijsk a Federacija
(F.A.I.), oplođujući iznutra N acionalnu K onfederaciju R ada (C.
N.T.). Ali ni anarhizam nije donio postavljenom p ita n ju posve
zadovoljavajući odgovor. H tio bih vam ovdje sk ren u ti pažnju da
je tem a, koja mi je bila određena kao sadržaj referata, bila*
»Spontanost, organizacija i anarhija«. Ja sam sebi dozvolio da
nadom jestim u naslovu anarhiju anarhizm om . Doista, riječ anar­
hija, riječ je sta ra kao svijet, ona znači odsustvo a u to rite ta ili
vlasti. Ali, pošto je m ilenijim a vladala pred rasu d a, po kojoj se
ljudi ne bi mogli lišiti jednog ili drugog, anarhija se shvaćala u
pejorativnom sm islu: kao sinonim nereda, kaosa, dezorganizaci-
je-
No, pod anarhijom je Proudhon, više k onstruktivan, usprkos
prividu, nego destruktivan, podrazum ijevao čistu su p ro tn o st ne­
redu. U njegovim očim a vlast je bila pom agač nereda. Sam o je ­
dno društvo bez vlasti m oglo je ponovo uspostaviti p rirodni red,
obnoviti društvenu harm oniju. Da bi označio tu utop iju , zak lju ­
čujući da m u jezik uopće ne pruža drugu riječ, on je odabrao da
vrati staroj riječi anarhija njeno strogo etim ološko značenje.
Nevolja je da ta đavolska riječ sugerira za neupućenoga samo
negativnu ideju. To je razlog zbog kojeg sam više volio da upo­
trijebim riječ anarhizam koja izražava k o nstruktivnu i m odernu
doktrinu.
Ali, dosta su bro jn i danas, u F rancuskoj, borci anarhističkog
porijekla koji se ne zadovoljavaju ni riječju anarhizam i koji se
više volć nazivati bilo »liberterskim kom unistim a« (comm uni-
stes libertaires, op. prev.), bilo »liberterskim m arksistim a« (m ar-
xistes libertaires, op. prev.). Oni se trude, doista, da nađu sin­
tezu između onih ideja, koje su najvrednije i koje su ostale n a j­

20) »U B erlin u vlada red«, Die R ote F ah n e, br. 14,14. ja n u a ra 1919, i čla­
n a k od 11. ja n u a ra 1919. u istoj novini.

127
više žive iz anarhističkog naslijeđa, i ideja, također uvijek ak tu ­
alnih originalnog m arksizm a, to jest — naučnog i dijalektičkog
kom unizm a.
Francuski liberterski kom unisti nisu ni »puko spontani« ni
neprijateljski organizaciji: oni sm a tra ju da se stvaralačka spon­
tanost m ora prevladati i učvrstiti u svjesnoj organizaciji. Oni
o dbijaju da dadu prvenstvo spontanosti na u štrb revolucionar­
ne svijesti. Ali, za uzvrat, oni ne prihvaćaju da ta organizacija i
ta svijest budu uhvaćeni u m režu jednog štaba specijalista koji
nam jerava rukovoditi proletarijatom . Zadaća onoga što mi na­
zivamo »organizacijom revolucionara«, a ne partijom , nije za­
daća avangarde. Za nas se avangarda oslobađa sam o u borbi u
krilu proletarijata. Mi se ograničavam o da ovakvoj dadem o po­
dršku. Mi bism o joj htjeli pom oći da se samo-organizira; mi po­
kušavam o pored nje igrati ulogu katalizatora, otkrivača, pro tu o t­
rova za svako biro k ratsk o skretanje.
U kazuje se doista da je u Francuskoj, 1971, radnička klasa,
a osobito njezino istureno m ladenačko krilo, u traganju, sam a
od sebe, za novim sredstvim a borbe, da posjeduje potreban od­
goj i zrelost da ih otk rije i iskuša. Ako se nužnost organizacije,
ako se p o treb a razvoja svijesti osjećaju sve više i više, stvaralač­
ka spontanost nije zbog toga za odbacivanje. Jer, usprkos privi­
du, Revolucija, koju sm o započeli u m aju, daleko je od toga da
bude m rtva. Ona p u tu je ponekad podzem no, ponekad pod otvo­
renim nebom . Kad bude bljuvala ponovo svoju lavu treb at će
joj, da bi triju m firala, isto toliko obnova stvaralačke m ašte masa
kao i optim um organizacije i svijesti.
Prevela Jelena Zuppa

128
 SPONTANOST KAO TEMELJ I MODALITET PRAXISA

E nzo Paci

M ilano

Term in »spontanost« jest term in koji može im ati m nogo­

struka značenja toliko da se može m isliti da je jed n a istinska
fenomenologija praxisa m oguća. Općenito se teži razlikovanju
spontanosti spoznavanja od spontanosti akcije. Ovo razlikovanje
je moguće, ali donosi sa sobom ozbiljan niz problem a. U kazat
ćemo radije na praktički k a ra k te r spontanost. Spontani pokret,
individualni i socijalni, može biti odgovor na jed n u reakciju, p re­
m a tom e može b iti posredovan izvjesnom stru k tu ro m činjenica
iako izgleda neposredan i upravo spontan. S pontanost se —
dakle — ne može odvojiti od povijesno-dijalektičkog konteksta:
važno je da ona nije pasivan čin i da nije n am etn u ta izvana,
nego čin aktivan i vlastit. Pod term inom vlastit podrazum ijeva­
mo vlastitu subjektivnost svakog čovjeka i — po izvjesnim as­
pektim a — ono što podrazum ijeva H usserl kada govori o mona-
dama, i vlastitom tijelu, koje — pretpostavim o — nije sum a obu-
hvatne supstancije i m isleće supstancije, nego je aktivno i kon­
struktivno jedinstvo. Ovdje se jasno vidi kako je subjekt, za
Husserla, spontan utoliko što je — iako ovisan o nizu akcija i
reakcija — svjestan da p redstavlja sebe sam oga i da m ora po­
vratiti sve na sebe sam og u prvom licu. P otrebno je zabilježiti
da je problem vlastite spontanosti svakog sub jek ta usko povezan
s m eđuzasnivanjem su b jekta jednog prem a drugom , to jest s
problem om intersubjektivnosti: Spontano-dakle-više nego nepo­
sredno jest središte svjesnih operacija koje p rip ad a ju pravim
subjektim a. Svaki od subjekata priznaje, a ne bi m ogao druga­
čije učiniti, da je u središtu jedne situacije i da je polazna točka
jedne akcije ili niza akcija. T reba p o tcrtati da spontanost, kao
središnjost akcija, ne koincidira sa akcijom kao slobodnim či­
nom. Sam subjekt, tjelesni i praktički, ne može b iti stvoren po
sebi samom, i upravo zbog toga H usserl — iako zahtijeva aktiv­
nosti subjekata — daje nam do znanja da je svaki subjekt fac-
9 PRAXIS J29
turn. Mi se nalazim o kakvi jesm o, i u povijesnoj intersubjektiv-
nosti dani sm o nam a sam im a i drugim a tako kako smo dani. Dc
trenutka, u kojem započinje m oja sam osvjesna aktivnost, ja sa
sobom nosim svu svoju prošlost i svu svoju okolinu. Mogućnost
da se djeluje zbiljski, iako je prošlost — a prošlost je sva zbilja
do jednog tren u tk a prije onoga u kojem se započinje m oja svjes­
na akcija, od sada neprom jenljiva — jest, upravo, mogućnost
da se djeluje usprkos svim uslovljenostim a i baš je r postoje
takve uslovljenosti. Ako sm atram o stru k tu ro m biće donekle us
1ovijeno, ne m oram o ipak shvatiti u uslovljenom biću subjek­
tivnu aktivnost i na takav način spontanu: ova im a m ogućnost i
u izvjesnim slučajevim a ostvaruje takvu m ogućnost da djeluje
slobodno u granicam a u kojim a se nalazi i da m ijenja danosti
tih granica. N a taj način spontanost je razjašnjena kao temelj
praxisa, uvijek u vezi sa spom enutim m odalitetim a, a i u vezi sa
širom i analitičnijom fenom enologijom praxisa.
T reba im ati u vidu da fenom enologija praxisa ispituje oko­
linu i u povijesnim danostim a, a ne sam o posebne odnose među
subjektim a, grupam a subjekata, institucija, stru ja različitog or­
ganizacionog i birokratskog tipa i tako dalje. Spontano nije ni­
kada samo, uvijek je u jednom grupnom odnosu, u jednom »sa­
vjetu« subjekata, u jednoj organizaciji autonom noj đ, istovre­
meno, organiziranoj. Ovdje se upleće problem odnosa između
spontanosti i discipline. Fenom enologija spontanosti se pretvara
u fenom enologiju »savjeta«, grupu, na prim jer: »sovjeta«, li
ovom slučaju treb a prim ijetiti da ne postoji čista akcija, auto­
nom na i spontana, nego da je svaka akcija, čak i kad nije toga
svjesna ili kad nism o toga svjesni, potencijalno organizirana.
Važno je da se izvuku sve im plikacije organizacione potencijal-
nosti ili, ponekad, skrivene u spontanom . Disciplina se rađa kao
organizaciona i dijalektička nužnost da bi se održali čvrsti inter-
subjektivni ili grupni odnosi. Ali sam a disciplina zahtijeva ne­
prestano obnavljanje načina pom oću kojih grupe djeluju. Dru­
gim riječim a, ne postoji jedno dogm atsko i neprom jenljivo dis­
ciplinsko pravilo, nego su pravila ili m odaliteti discipline nuž­
nost akcije koja hoće da sačuva, a ne da uništi spontanost. Disci­
plina m ora dozvoliti i jam čiti razvoj i transform aciju središta
spontanosti i m ora — dakle — ostvariti zahtjeve građanskog
društva sačinjenog od subjekata i grupa. Kao i uvijek, poziva­
nje na spontanost je pozivanje na građansko društvo, a ne na
Državu koja se pro tu stav lja živućem kretan ju građanskog druš­
tva. Jedna p a rtija ili jedna Država, koje se sm atraju gospodarima
i istine i nauke, p ad aju u fetišizaciju upravo u sm islu kojim je
H usserl prom išljao najteži pad, onaj u idolatriju, naim e pretva­
ra n je nekih posebnih elem enata u apsolutne m om ente ili u jedan
apsolut. K ritika idolatrije, shvaćene u tom smislu, koja se po­
vezuje sa m arksovskim sm islom fetišizacije roba, također je po­
vezana sa više od deset godina studija o problem u odnosa između
130
 m arksizm a i fenom enologije (vidi o tom e Aut--Aut br. 123— 124,
1971).
Problem i na koje sm o ukazivali inherentni sii i tem i uprav­
ljanja partijom . P artija, kojom se u pravlja sam o odozgo, je p a r­
tija koja ne dozvoljava spontanost shvaćenu kao neprestano ob­
navljanje intersubjektivnih odnosa u sam oj p a rtiji i in te r subjek­
tivnih odnosa izm eđu p a rtije i d ruštva u kojem p a rtija živi.
Pravilo p a rtije m ora b iti sam o pravilo socijalističkog d ruštva
shvaćenog kao telos procesa. U društvu ili u grupi svaki se su­
b jekt m ora ponašati s drugim , sm atraju ći ga subjektom , a ne
objektom . Možemo nazivati »objektivnim a« povijesne danosti i
činjenične danosti. Ipak treb a paziti na u p o treb u term in a »ob­
jektivan«, ne gubeći iz vida da činiti objektom nekoga ili jedan
niz operacija znači postaviti se n a p u t objektivizaćije shvaćene
kao alijenacije. Zbog toga H usserl prom išlja, kao objektiviranu,
u sm islu alijeniranu nauku, ukoliko ona gubi svoj društveni telos
koji se tiče svakog čovjeka i čitavog povijesnog čovječanstva, a
— možda — i sam og kozmosa.
Napomene, koje sm o posvetili problem u spontanosti, om o­
gućuju nam da razum ijem o kako odnos izm eđu spontanosti i ne-
-spontanosti nije jednoznačan. On pred stav lja m noge putove i
mnoge m odalitete po načinu p re d stav ljan ja tih putova. Jedan
centralni organ nije, dakle, n am etanje određenih zakona i p ra ­
vila odozgo. Jedna se p a rtija neprestano razvija na različitim
linijam a u dinam ici uslovljenosti i aktivnosti. Ta dijalektička
dinam ika m ora b iti tum ačena na način da predoči kako sponta­
nost uslovljava različite m odele akcije i, prem a tom e, različite
modalitete praxisa. Na taj je način spontanost povezana sa raz-
logom. Razlog nije fiksiran u intelektualističkim šerriama koje
potiču odozgo, to jest bez odnosa sa iskustvom i sa proživljenom
spontanošću, nego neprestano otkriva dijalektičke oblike. Ovdje
ponovo nailazim o na K antov shem atizam , na Hegelovu k ritik u
intelekta, ali je ponovo susrećem o na p raktičkom planu. Razlog
u dodiru sa neprestanim obnavljanjem uslovljenosti i akcija raz­
rađuje one tipičnosti koje treb a slijediti u povijesnoj situaciji
na djelu i koje su — dakle — m odalne tipičnosti akcije. Ovdje
možemo nadodati da je ova rasprava povezana sa posebnom važ­
nošću koju danas im a i za neopozitivizam , logika m odaliteta. Nc
samo nego se, upravo, kroz ponovno ocjenjivanje m odaliteta
logički form alizam (koji u p o tp u n ju je i često ispražnjuje sam oga
sebe u paradoksim a što ih uslovljava njegov nedostatak povijes­
nog sadržaja i stvarnog ljudskog sadržaja) nalazi nasuprot, i
kad to još neće da prizna, tipova paradoksa koji vode logiku na
plan dijalektike. Kao što sm o često kazivali, kriza neopozitiviz-
ma i strukturalizm a je veliki d o p rin o s/u k o lik o — doista — ta ­
kva kriza ponovo predlaže, na obnovljen način koji m ora b iti
posebno ispitan, sve tem e dijalektike, to jest teorijsko-praktičkih
m odaliteta u kojim a se prvobitna suprotstavljenost, ko ja je za­
dala toliko posla bilo praktičkim organizatorim a, bilo profeso­
131
 r~\m ? intelektualnih form ula, izgubila — zam jenjujući jednom
fiktivnom dijalektikom — dijalektiku m odaliteta praxisa. Između
ostalog, postoji i jedna dijalektika između privida i zbilje u kojoj
su oni zam ijenjeni; već smo u drugim prilikam a prim ijetili kako
je ta dijalektika jedna od tem eljnih tem a Marxova »Kapitala«
(upućujem na m oju knjigu »Funkcija znanosti i značenje čovje
ka«). Fenom enologija praxisa je fenom enologija različitih mo­
gućih načina praxisa. Kao što sm o već prim ijetili, radi se —
dakle — o fenom enologiji m odaliteta. Ukoliko kažemo m odali­
tet, m islim o i na veze kvantiteta, kvaliteta i odnosa (to jest na
tri t ipa kategorija koje K ant postavlja ispred m odaliteta). M oda­
litet je više nego jedna kategorija, karakteristika koja se tiče
svih kategorija. Tako u akciji možemo govoriti o kvantitetu
akcije, bilo je r su je izvršile veće ili m anje grupe, bilo je r m ora
biti odrediv i raspoznatljiv kvantitativni red u sam oj akciji. Do­
sta je intuitivno da akcija im a kvalitativne načine. Ona može bi­
ti direktno aktivna ili može biti suprotstavljenost ili ograniče­
nje. Ovi načini djelovanja uslovljavaju dijalektiku koja je djelo­
mično dijalektika što nam ju je predstavio Hegel, a djelomično
ona, k o ju je rekonstruirao, upravo u praktičkom smislu, Marx.
T em eljna k a rak teristik a ove posljednje je da ona im a jednu
p ra k tičk u osnovu ekonom skog k a rak tera ili jednu strukturu.
Problem stru k tu re uslovljava studij p otreba i rada te činjenič­
nih ekonom skih danosti okoline i različitih okolina. Budući da
je s tru k tu ra esencijalna potreba, koja m ora b iti zadovoljena,
ona im a negativnu i determ inirajuću nužnost i u tom smislu
od n je ovise one druge stru k tu re koje m arksizam naziva super­
stru k tu re. Može se, kao što je poznato, govoriti i o infrastruktu­
ra m a i tako redom . Sto se nas tiče, problem nas ponovo vodi
zbilji baze, a zbilja baze uslovljava fenom enologiju potrebe i
e konom ije i fenom enologiju psihe ili fenom enologiju psihološke
aktivnosti. Slabo je postavljen problem ako se upitam o da li
dvije fenom enologije jednoznačno ovise jedna od druge. One, u
stvari, o tv ara ju široko polje stu d ija koje interesira čitavu eko­
nom iju, u njenim različitim djelovim a, i čitavu suvrem enu psi­
hologiju. Ne sm ije se zaboraviti da ono na što ukazujem o u sa­
m oj ovoj našoj raspravi im a sm isla, ako se odnosi na konkretnu
i povijesnu situaciju koja se postavlja kao središte svake deter-
m iniranosti i svake tipičnosti. M odaliteti praxisa su uvijek u
funkciji sadašnje povijesne situacije i subjekata koji djeluju u
takvom povijesnom odnosu. Ne radi se nikada o apstraktnom
opisu. Zbog toga su naznačeni tipovi i fenomenološki načini koji
m ogu b iti ispravljeni ili postavljeni u različite odnose u aktual­
nom ili središnjem tren u tk u akcije. U krajnjoj analizi, tipično­
sti i načini, na koje ovdje jedva ukazujem o, su specifikacije di­
jalektike izm eđu grupa i društva i klasa, akoli ne između zajed­
nica i okoline i izm eđu širokih kolektivnih centara, koji se ^
danas — postavljaju kao velike socijalne, internacionale i nacio­
nalne raspodjele planete sa kojim a dijalektika, što ju akcija ho­
132
 će da pokrene u sm jeru socijalizma, ne može b iti povezana. Ne
radi se — dakle — o pukom pozivanju na kontradikcije i n a p re­
vladavanje kontradikcija. Ustvari, fenom enologija akcije, ko­
ja se kreće u povijesnim situacijam a, neprestano preuzim a kon­
tradikcije i rješenja kao sredstva koja vode do novih situacija.
Ova napom ena može nam om ogućiti da razum ijem o kako m oda­
litet praxisa im a svoje središte u sadašnjosti, to je st u a k tu a l­
noj povijesnoj situaciji. To se događa, je r — p ro m atraju ć i povi­
jest kao proces zbivanja u d ijalektičkom odnosu i protuodnosu
— vidimo u povijesnom procesu različite tem poralne m om ente
kao sadašnjost i njezine m odalitete koje je već studirao H usserl.
Treba se uvijek vratiti subjektu, odnosim a izm eđu su b jek ta i te­
m eljnim ekonom skim , psihološkim i povijesnim odnosim a na
djelu u živućem društvu, shvaćenom kao građansko društvo.
Ovdje se, ostaviviši po strani velike dijalektičke distinkcije, p o ­
javljuje način na koji se zasniva jedan subjekt u jedinjen s okoli­
nom ili jedna psiha utjelovljena u jednom tijelu (to je ono što je
klasična filozofija nazivala su p stan cija); p o javljuje se način na
koji su jedan subjekt ili grupa subjekta, jed n a cjelina zbivanja
(ili različite supstancije) m eđusobno u odnosu analognom od­
nosu uzroka i posljedice (klasična filozofija govorila je bez sum ­
nje o jednom m ehaničkom uzroku; mi se pozivam o na jed an mo-
gućnosni uzrok); p o javljuje se, konačno, način u svojim različi­
tim karakteristikam a, na koji uzrok reagira na posljedicu i po­
sljedica reagira na uzrok (ono što je klasična filozofija nazivala
recipročnom akcijom ).
U Kantovoj filozofiji će se m oći pronaći ono što sm o p re th o d ­
no kazali, ako se m isli na kategorije odnosa, to jest na su p stan ­
ciju, na uzrok i na recipročnu akciju. Ove kategorije neizbježno
m oraju proći kroz Hegela, M arxa i kroz odnos izm eđu fenom e­
nologije i m arksizm a da bi došle do onog što m i sm atram o fi­
lozofijom posebnog i općeg odnosa. Ova filozofija, u kojoj je sva­
ki subjekt u vezi sa svim ostalim a i u kojoj p riro d a i okolina
zadobivaju m onadičan karakter, može biti p ro m atran a i kao fi­
lozofija u kojoj odnosi svake vrste postaju, u svojstvu principa
akcije, subjekti, a su b je kti postaju u vijek k o n kretn i odnosi, od­
nosi koji su: suprotstavljanja, prihvaćanja, kontradikcije i rje ­
šenja, antiteze i sinteze, ali koji su, s druge strane, razum ijeva­
nje između ljudskih subjekata i povijesnih društava, iskustvo
koje jedan subjekt im a o drugom , jedna zajednica o drugoj za­
jednici, jedna civilizacija o drugoj civilizaciji. Ako u socijalistič­
kom društvu svaki subjekt m ora davati po svojim m ogućnostim a
i im ati po svojim potrebam a, u jednom svjetskom socijalistič­
kom društvu svaka grupa, svaka zajednica, svaki narod m ora po­
nuditi i m ora dati drugim a svoje grupne ili nacionalne k a rak te ­
ristike, dok m ora prim ati i otvoriti se svim zahtjevim a i k arak­
teristikam a drugoga. Svaki nacionalizam je vrijedan u in tern a­
cionalizmu i svaki internacionalizam je vrijedan u koliko ga pro ­
življava svaki nacionalizam . Taj konačni cilj, koji je za povijest
133
 planete Zemlje cilj jednog društva, u kojem je svaki subjekt:
subjekt, a ne objekt (u kojem je dokinuto svako iskorištavanje),
jest ono što u fenom enologijskom smislu, ali i u m arksističkom
sm islu, mi — pozivajući se na H usserla i upravo na »Krizu ev­
ropskih znanosti« — nazivam o telos čovječanstva. Problem uspo­
stav ljan ja internacionalizm a je paralelan sa problem om uspos­
tavljan ja čovjeka po drugom čovjeku: to je najviša form a in-
tersubjektivnog uspostavljanja. Zbog toga m i tu poziciju nazna­
čujem o ne sam o kao socijalizam nego kao inter socijalizam.
Problem i jedne fenom enologije m odaliteta praxisa su vrlo op­
širni i vrlo brojni: oni ocrtavaju različita polja studija koja ipak
nikad, u principu, ne iscrp lju ju tem u. Svaka aktivnost ulazi na
neki način u praxis, ali ovi načini im aju razne stupnjeve i razne
kvalitete. I povijesna analiza i em pirijska analiza su form e pra­
xisa koje se ipak vraćaju jednom uvijek m anje apstraktnom
praxisu, a koji se uvijek m ijenja, ukoliko m ora da bude prak­
sa sadašnjeg tren u tk a i aktualnog trenutka. Svaka praksa je
prisutna, ali prisustvo nije nikada čista aktivnost, utoliko što je
p rati čitava prošlost koja u njoj postaje prisutna i budućnost
koja je u njoj potencijalna.
Izm eđu raznih polja fenom enologije prakse ukazat ćemo sa­
mo na dva: prvi je: problem dijalektike kao kontradikcije i kao
odnosa, drugi je: problem veze izm eđu sredstava i ciljeva.
> D ijalektika na djelu je uvijek negativna, ali ona je u isto vri­
jem e prevladavanje negativnosti, koje čuva — kako kaže Hegel
— pozitivne k araktere teze i antiteze. Izvršene su, i mogu se na
tu tem u postaviti, m noge rasprave i m noga istraživanja. Nama
je stalo, ipak, da potcrtam o da — u n u ta r negativnog odnosa raz­
ličitih tipova antiteza i kontradikcija, u sam om trenutku u ko­
jem praxis djeluje — ona m ora sab rati jedan pozitivni sintetič­
ki tren u tak ili — jednostavnije — trenutak odnosa, a ne samo
negacije. Ono što treb a p o tcrtati jeste da odnos ne sm ije pona­
vljati već ustanovljene i povijesno već iscrpljene odnose: ovi up­
ravo vode ka kontradikciji. Važnost im plicitno pozitivnog kara­
k tera u dijalektici dana je u činjenici da svaka prom jena, svaka
reform a, svaka revolucija ne sm ije ponovo upasti u društvo koje
je upravo potučeno. Akcija neprestano osjetljiva za taj položaj,
i u najzapaljenijem tren u tk u jedne destruktivne akcije, m ora
sakupiti i sakuplja pozitivne elem ente jedne konstrukcije. Za­
ključno, dijalek tik a nije sam o negativna nego je, a ponekad up­
ravo u sam om krilu negativnog kretanja, pozitivna i konstrukti­
vna. Ovdje sm o dali sam o jednu napom enu, m eđutim , problem je
k rajn je opširan: u filozofiji sabire sve različite načine na koje
se dijalektika predstavila, od sofista do Aristotela, od srednje-
vjekovnih diskusija do Cusanusa, od retorike do vještine argu­
m entacije sve do aktualnog preporoda tog problem a (na prim ­
jer kod Perelm ana); od takozvane dijalektike prirode do proble­
m a veze izm eđu logike i fizičke strukture, između form alizm a i
strukturalizm a. Sve ove napomene, i druge koje bi se mogle p ru ­
134
 žiti, ulaze u m odalitet praxisa što u njega ulaze sva ponašanja
čovjeka i živih bića, u jednu opću fenom enologiju p onašanja kao
što je ona koju je pokušao M erleau-Ponty.
Druga tema, na koju sm o ukazali, odnosi se na vezu između
sredstava i ciljeva. A da se i ne vraćam o M achiavelliju, fenom e­
nologija se predstavlja kao studij sredstava, upravo je r je u p rin ­
cipu filozofija telosa. Ovdje se m ogu označiti dva m om enta. Ako
je svako sredstvo direktno potrebno ovom ili onom posebnom
cilju, ipak je potrebno da upotreba sredstava bude takva da ne
identificira neposredno cilj sa sam im sredstvom . To je dogmati-
zaci ja sredstava koja, konačno, sprečava razvoj praxisa i koja se
uvijek pojavljuje u polju akcije, a s kojom se zbog toga n epre­
stano m ora suočavati jedan pozitivni praxis. M om enat, koji n a ­
vodimo, je — dakle — negacija identifikacije sa sredstvim a u
upotrebi. Sredstva su uvijek relativna, a nikad apsolutna. Ukoli­
ko bi bio prihvaćen za jedan cilj, jedan poseban problem , jedan
poseban konflikt ili barem njegovo rješenje kao jedini cilj, sred ­
stvo više ne bi bilo sredstvo, nego bi došlo u k o n trad ik ciju sa
samim sobom i, poništavajući se, poništilo bi cilj.
Drugi m om enat je predstavljen upotrebom aktivnosti i o pera­
cija koje su u sebi pozitivne, ali koje p o staju negativne ako su
loše upotrebljene. Jedan vrlo jasan p rim jer je up o treb a nauke i
tehnike, u sebi pozitivnih, kao sredstava u n išten ja čovječanstva.
U ovom posljednjem slučaju m oram o se p risjetiti da, što se ti­
če njenih naučnih tem elja, nauka koja se postavlja pro tiv čov
ječanstva nije naučno utem eljena.
Želimo, na kraju , ukazati na jednu točku koja je tem eljna
za našu poziciju. Sve ono, što sm o kazali na ovim stran icam a i
sve ono što smo napisali ovih posljednjih godina, o k renuto je
studiju i prim jeni problem a m odaliteta. K ategorije m odaliteta,
to jest moguće i nemoguće, zbiljsko i nezbiljsko, nužno i kon-
tingentno, uslovljavaju jed n u posebnu logiku koja se — kao što
je kazano — stu d ira i na p o lju form alne logike. Ne negiram o o-
vaj studij, kažemo sam o da predstavlja jedan aspekt problem a.
Drugi aspekt je povratak u m odalitet dijalektičkih problem a i
pretvaranje m odalne logike u naučnu i povijesnu dijalektiku.
Ovdje su u igri veliki problem i predvidljivosti i vjerojatnosti. U
krajnjoj analizi, vjero jatn o st je, a to je način koji om ogućava
da se m ogućnost pretvori u zbilju, ono što nas interesira, je r jc
taj način upravo sam o polje m odaliteta praxisa.

Prevela Jelena Zuppa

135
 SPONTANOST I ORGANIZACIJA

Ivan Ktivačić

Z ag reb

Nije nikakvo p retjerivanje kada kažemo da osjećaj tragično-

sti pripada m eđu bitna svojstva ljudske kulture. Taj osjećaj kao
povijesna kategorija se i javlja upravo u onom rasponu prelaza iz
prirode u kulturu, koji k arak terizira čovjekovo n a sto jan je da se
otrgne i oslobodi iz zagrljaja rođenog, svakodnevnog i običnog i
usm jeri prem a novom, nepoznatom i nesigurnom . To je ono što se
m isli kad se kaže da je čovjek sazdan na sliku i prilik u božju. U
njem u tin ja božanska, stvaralačka iskra, no on je u isto vrijem e
slab, ograničen i prolazan, pa iz toga slijedi tragičnost njegova po­
ložaja. Najveći dom eti ljudskog stoje u znaku tragične su p ro tn o ­
sti između čovjekove slabosti i ranjivosti i njegove težnje za vječ­
nim i neponovljivim . To je glavna tem a vrhunskih dostignuća
antičke um jetnosti, po čem u ona služi kao neprolazni uzor, koji
slijede Dante, M ichelangelo, Cervantes, Shakespeare, Beethoven,
Goethe i drugi velikani novijeg vrem ena. N jihova djela stalno
ponovo privlače i n a d ah n ju ju je r sadrže um jetnički oblikovan
raspon između ljudskog i sudbinskog, koji svojom tragikom o t­
vara uvid u najdublje i najljepše dim enzije čovjekovog opstan­
ka.
Valja napom enuti da naše vrijem e nije nim alo p rija teljsk i na­
klonjeno prem a poeziji i uopće prem a um jetnosti, tako da se a r­
tikulacija sudbinskih p ita n ja sve više pom iče prem a filozofiji i
prem a znanosti. Ta p ita n ja zbog toga gube svoj nekadanji dram ­
ski oblik. Ukoliko znanost sve više potiskuje filozofiju utoliko
se tim pitanjim a nastoji p ridati sve m anji značaj. Sve su snaž
ni ja n astojanja da se napredak svede na puk u ekspanziju, što se
ne shvaća kao sredstvo, već kao cilj, tako da se društvo po svom
tipu približava m ehaničkoj napravi, čija se svrha iscrpljuje u ne­
prestanom proizvođenju i trošenju energije. Sve se usm jerava na
priprem anje tehnoloških skokova, koji nisu praćeni socijalnim i
ljudskim progresom . To je zbog toga što tehnički progres nameće
137
 neprestano usavršavanje organizacije života, a ta organizacija,
m a koliko bila poželjna i neizbježna, sadrži u sebi tendenciju sa­
vijanja prem a m ehaničkom , to jest prem a neljudskom . Stoga ćc
se njoj uvijek su protstavljati iskonski neukrotiva ljudska težnja
prem a spontanom , neponovljivom i slobodnom . Principi optim al
nog funkcioniranja svake velike organizacije neizbježno ugroža­
vaju spontanost ljudske jedinke. To je jedna od onih istina, koje
prosječan čovjek utoliko m anje može izbjeći, ukoliko su uvjeti
njegovog života tehnički savršeniji.
Stoga je sasvim razum ljivo da spom enuta težnja nalazi svoj iz­
raz u zahtjevu za participaciju u upravljanju. Revandikacije ove
vrste su sve češće i to naročito u onim zem ljam a, koje su ostva­
rile visok stepen tehničkog napretka. One su usm jerene protiv
centara uprave i p rogram iranja, koji postupaju s ljudim a kao s
golim objektim a, lišavajući ih inicijative i sam oaktivnosti. Za­
htjev za centralizacijom donošenja odluka neophodan je predu­
vjet na p u tu ostvarenja ljudske slobode. Taj zahtjev nalazimo
gotovo u svih velikih m islilaca našeg vrem ena, koji su zabrinuti
za sudbinu čovjeka u industrijskom društvu. On često ima ob­
lik alternative, je r se tvrdi, da m oderno društvo može odabrati
decentralizaciju u svrhu hum ane prim jene znanosti, ili (preostaje
put za stvaranje nekoliko m ilitarističkih supersila, koje će raz­
vojem atom skog oružja i totalitarnog režim a dovesti čovjeka na
rub propasti.
Iz su p ro tsta v lja n ja toj drugoj tendenciji u razvijenim kapita­
lističkim zem ljam a spontano je izrastao čitav pokret. Taj pokret
tvore m ladi ljudi, većinom studenti, koji vjeruju u ljudske aso­
cijacije, kom unalni razvoj, oživljavanje i rekonstrukciju seoskih
naselja i u opću decentralizaciju vlasti. Oni polaze od pretpostav­
ke da ljudi koji neposredno obavljaju najrazličitije poslove naj­
bolje znaju kako s njim treba upravljati, a osim toga sm atraju
da su ti ljudi inventivniji i efikasniji od centralizirane birokra­
cije. Dapače, ako bi se uklonila svaka vlast, oni m isle da ne bi na­
stao kaos, već bi se ispoljila sam oregulacija, je r se slobodni lju­
di lako sporazum ijevaju, b iraju prigodne lidere i rado slušaju
savjete stru čn jak a kada je to potrebno. U borbi protiv vojno-in-
dustrijskog kom pleksa, koji sebi potčinjava sve institucije pa
i univerzitet i koji svuda uvlači princip profita i racionalne orga­
nizacije, ovaj p okret razvija stil života u kojem dom inira emo­
tivna neposrednost i težnja prem a autentičnoj spontanosti i kre­
ativnosti. Oni su protiv fiksiranog program a, je r takav program
traži racionalnu h ijerarh iju funkcija. N asuprot organizaciji ko­
ja racionalno program ira i stavlja ogrom nu većinu u položaj
pukih izvršilaca, ovdje se naglašava sam o djelovanje i to ne kao
sredstvo, već kao cilj, koji sam po sebi ispunjava i oplem enjuje
Težnja za rehabilitacijom ljudske spontanosti uvjetuje ili pre­
zir prem a m odernoj industriji i visokom životnom standardu i
okretanje prem a idiličnosti seoskog života, ili, što pokazuje pri­
m jer Provosa, viziju novog Babilona, u kojem će svi pjevati, vo-
138
 liti se i raditi što im se sviđa, dok će sav takozvani nužni rad pre­
uzeti autom atske mašine.
Zahtjev za participacijom u u pravljanju poduzećim a i institu
cijam a predstavlja realniji put borbe za rehabilitaciju ljudske
spontanosti i stvaralaštva od ranije spom enutih p okušaja i vizi
ja. On niti se odvraća od m oderne in d u strije prem a seoskoj idili,
niti prihvaća viziju potpunog izbacivanja čovjeka iz proizvodnog
procesa. No i taj zahtjev u dugoročnom planu sadrži utopijske
elemente, je r predviđa postepeno n e stajan je funkcionara, koji
djeluje u ime organizacije i njegovo zam jenjivanje sam oupravlja­
čem, koji u skladu sa svojim društvenim po treb am a donosi od­
luke i snosi odgovornost. U osnovi tog p redviđanja stoji uvjere­
nje da b irokratska organizacija može biti zam ijenjena slobodnom
asocijacijom proizvođača.
Nesum njivo je da ideja takozvane »participativne dem okraci­
je«, koja je danas vrlo rasp ro stran jen a, može im ati razne izvore i
motive i može biti korištena na razne načine. Stoga bez obzira
na utopijske elem ente, tu ideju i n jenu realizaciju, treb a uvijek
razm atrati u konkretnim okolnostim a. Jugoslavenski p rim je r je
zanim ljiv i privlači pažnju zbog toga, što nije izrastao odozdo, već
je bio iniciran od državne uprave i uveden kao društveno u ređ e­
nje u cijeloj zemlji. U prvim etapam a razvoja pažnju nije p rivla­
čila sam o novost događaja, već i uspjesi, dok se u posljednje vri­
jem e mnogo više govori i piše ne sam o o slabostim a, već i oz­
biljnoj krizi. Ne ulazeći u svestrano razm atran je p ita n ja, istaći
ćemo samo neke m om ente, koji su vezani uz tem u ovog napisa.
Prva stv ar je naizgled term inološke naravi. No iza term in o lo ­
gije ovdje se skriva važno suštinsko pitanje. To je ono o čem u je
H erbert M arcuse govorio u završnom dijelu svog re fe ra ta na K or­
čuli 1968. godine (Praxis 1/2 1969. st. 24). Za njega je sam oodre-
đivanje (self-determ ination) kvalitativna razlika socijalističkog
društva. Taj term in se ne opisuje adekvatno kao sam oupravljanje
(»Selbsvervvaltung«, »autogestion«). Ti izrazi u M arcuseovoj in
terpretaciji znače sam o jedan drukčiji oblik u p ravljanja; oni ne
izražavaju jasno sadržaj i ciljeve u p ravljanja, a puka prom jena
u obliku u p ravljanja još nije kvalitativna razlika. Čak ako prom ­
jena u upravljanju zam ijeni jednu klasu nekom drugom , ili bolje
rečeno izvjesnim grupam a neke druge klase, to još nije kvalitativ­
na prom jena »sve dok nova klasa ovjekovječuje aspiracije i vri­
jednosti postojećeg društva, sve dok kapitalistički napredak os­
taje više ili m anje skriven uzor napretka.« (kurziv m oj). U disku­
siji koja se razvila nakon referata (Praxis 3/4 1969. st. 600) M ar­
cuse je izrazio uvjerenje da sam oupravljanje može biti jedan sta ­
dij, jedan korak u istinski revolucionarnom procesu sam o ako i
kada novi oblik upravljanja vrše ljudi, koji su voljni i sposobni
da preusm jere kapitalistički proces proizvodnje prem a bitno
drukčijem načinu života. To je takav način u kojem ljudi više ne
zadovoljavaju represivne, agresivne težnje i potrebe klasnog d ru ­
štva i u kome oni više ne proizvode istu stvar za iste ciljeve. Da­
139
 kle sam oupravljanja nem a ako se nije dogodila oslobodilačka
prom jena u sam im grupam a koje upravljaju. Inače prom jena ne
bi prekinula kontinuitet represivne proizvodnje, kontinuitet rob­
ne proizvodnje. Ona bi sam o »proširila robni oblik i robnu pro­
izvodnju na jedan drugi nivo upravljanja i odnosa.«
To znači da sam oupravljanje, da bi bilo više nego puka pro­
m jena u obliku upravljanja, m ora se razviti un u tar jedne politič­
ke radničke klase, koja je već prevladala okove klasnog društva,
jer se, — kako kaže M arcuse — , ne možemo nadati čudu da će
takva prom jena doći u procesu sam oupravljanja poslije njegovog
uvođenja. Dapače, ako se ne ispuni prethodni uvjet, to jest ako
se odgađa razvijanje socijalizm a u ime tehničkog progresa ili
nečeg drugog, tim e se svjesno razvija njegova suprotnost, koja
će ga prije ili kasnije zagušiti. Prelaz od principa prem a radu
na princip prem a potrebam a, određen je prvom fazom, dakle, ne
sam o stvaranjem tehnološke i m aterijalne baze, već također i to
odlučno načinom na koji se ta baza stvara. K ontrola proizvodnog
procesa od stran e neposrednih proizvođača inicira razvoj koji
razlikuje h isto riju slobodnog čovjeka od njegove prethistorije
(One-dim ensional m an, Boston 1964, p. 41).
Da naš postojeći društveni sistem ne predstavlja realnu os­
novu za kvalitetno novi način života u gornjem sm islu i da se ne
treba nadati čudu, da će iz sadašnjeg stan ja tako nešto proizaći,
danas je više nego očito. Budući da na taj sistem mnogi gledaju
kao na socijalni eksperim ent, koji n asuprot tehnokratskoj teo­
riji i praksi sve većeg usavršavanja organizacije stavlja akcenat
na dobrovoljni i spontani aktivizam ljudi, potrebno je ukratko
u svjetlu gornjih prim jedbi b ar naznačiti neke aspekte njegove
stagnacije i krize.
Ono što je za razum ijevanje situacije najvažnije, može biti oz­
načeno kao suprotnost između društvenih snaga, koje sistem u-
vode i k o n tro liraju i radništva kao prirodnog nosioca samoup
ravnosti. To je suprotnost interesa iz koje su proizašli glavni
konflikti i deform acije. Prva istraživanja su odm ah ukazala na
pravi raskorak između ideoloških projekcija i stvarnog stanja.
U poduzećim a su se brzo javile moćne neform alne grupe i klike
kao ekstenzije birokratskog aparata, koje donose glavne odluke
a da p ritom ne m o raju snositi odgovornost, je r se skrivaju iza
legalnosti radničkih savjeta. N epobitni dokaz njihovog postoja­
nja su m nogobrojni radnički štrajkovi, koji spontano izbijaju
m im o sam oupravnih stru k tu ra. Valja napom enuti da su ove na­
petosti bile djelom ično ublažene slabljenjem moći tajnog poli­
cijskog aparata. M eđutim napetosti i sukobi su i dalje rasli u uv­
jetim a privredne stagnacije s naglim porastom nezaposlenosti i
odlaskom radništva na rad u inozemstvo, što sistem ugrožava u
sam im njegovim tem eljim a. Odavde možemo zaključiti da glavni
razlog zbog kojeg se k retanje ne odvija u onom pravcu, koji raz­
likuje h isto riju slobodnog čovjeka od njegove prethistorije, valja
tražiti u toj okolnosti što ono nije bilo stavljeno pod neposrednu
140
 kontrolu onih društvenih snaga, kojih položaj i interesi traže tak­
vo kretanje.
To je jasan znak da nije došlo do preusm jeravanja razvoja sa
svrhom ukidanja najam nog odnosa, već je svestranim aktivira­
njem tržišnog m ehanizm a proširen p ro sto r za njegovo slobodni­
je djelovanje. Rezultat je bio ubrzano stvaranje srednjih sloje­
va koji vrše snažan p ritisak i preuzim aju inicijativu, nakon čega
dolazi do logičkog zaokreta od m arksizm a prem a nacionalizm u.
M arksizam postaje kočnica k retanja, je r je nemoguće oprav­
dati situaciju koja unapređuje jake i lukave pozivanjem na ideo­
logiju sirom ašnih i ugnjetenih. On odstupa pred nacionalizm om ,
koji artik u lira i brani privatni interes. Z aokret je doista tem eljit,
a osim toga on se odvija u zem lji sa tako bro jn im ekonom skim ,
kulturnim , etničkim i vjerskim suprotnostim a, da n astaje prava
ideološka zbrka i pom utnja, koja m ožda nem a presedana u n o ­
vijoj historiji. Vode se dugotrajne i m učne diskusije o odnosu
klasnog i nacionalnog, koje nisu sam o značajne kao pokazatelj
drastičnog opadanja nivoa teorijske m isli, već bi mogle posluži­
ti kao m aterijal za proučavanje takozvane socijalne regresije.
Što se tiče sam e ideje sam oupravnosti, koja u svojem izvornom
značenju nužno sadrži u topijske elem ente, ona se jednostavno
pokušava svesti na lozinku — budi svoj!, i to u njenoj nacionali
stičkoj interpretaciji. I, što je značajno, to je jedna od n a ju sp je š­
nijih m anipulacija, je r od sam oupravnog do sam osvojnog i sa­
moživog vrlo je lak prelaz, a u skladu s tim želja za spontano-
šću i slobodom m ora u stu p iti m jesto po treb i za in stitu cijam a i
organizacijam a, koje štite ono što sm o stekli ili prigrabili.
Na k ra ju ovog ra zm atra n ja nam eće se m isao o rom antičarskim
iluzijam a onih pojedinaca i grupa, koji svojim poštenjem , ot-
vorenošću i sam oprijegorom m ogu služiti kao n ajb o lji uzor, no
koji u težnji za spontanim i autentičnim nap ro sto negiraju svaki
smisao i p o treb u organizacije. Ti stavovi su znak da p ostoji svi­
jest o odživljenosti postojećeg, no još nije jasno, kako se ono
može izm ijeniti. Zbog toga se ostaje u sferi anarhične destrukci
je, koja nije negativna, kako se to pogrešno m isli, već je neopho­
dna kao preduvjet i akt razvoja. B orba protiv onoga što je sada
i tu za nešto drugo im a oblik čiste spontanosti. No dokle god bo­
rba boravi u toj fazi, u njoj nem a odlučne o rijentacije na pobje­
du. Zajedno s tom orijentacijom javlja se nužnost organizacije
kao instrum enta moći, bez čega je pobjeda nemoguća. Zbog toga
vlast im a izdiferenciran stav prem a revolucionarnim apostolim a
apsolutne spontanosti: ona ih kontrolira, progoni* zlostavlja, ali
im često i dozvoljava da poput preživjelih crvenokožaca vegeti­
raju u rezervatim a, što postaje gotovo tijpično za odnos organi­
zacije i spontanosti u m oćnim sistem im a našeg vremena.

141
 RADIONICE BUDUĆNOSTI
ZA D E M O K R A T IZ A C IJU U T O P IJS K O G M IŠ L JE N JA

R obert Jungk

B erlin — S alz b u rg

Utopija, kako je poznajem o iz povijesti, bila je do sada stal­

no postignuće pojedinaca, s kojim su oni htjeli izraziti ili pob u ­
diti želje i nade mnogih.
U tome se ona ni na koji način ne razlikuje od prevelikog
m noštva intelektualnih proizvoda prošlosti.
Sad valja postaviti pitanje, da li ovi u vjeti n a stan k a jedne
pronalazačke djelatnosti, što se p rije svega u sm jerava na d ru ­
štvene m ogućnosti i stanja, nisu protivurječni te su m ožda b it­
no doprinijeli tom e, da se otpočetka rastvori duboki razdor iz­
među individualnog p ro jek ta i socijalne zbiljnosti, što je odveo
do diskrim inirajućeg rascjepa u kreatore i »kreatore« koji traje
do danas.

Od autoritarnog k dem o kra tsko m fo rm uliranju utopije

Ova prirođena n aročitost utopijskog m išljenja zavodi na to,
da se fo rm uliraju a u to ritarn i m odeli. U topist ili od njega inspi­
rirana elita poigrava se sa zbiljnošću i čovjekom koji je isp u n ja ­
va kao um jetnik sa svojim izm išljenim figuram a. Svako vlastito
življenje onih koje valja usrećiti osjeća se kao sm etnja. Ova an-
tidem okratska c rta utopijskog m išljenja pokazuje se kao n aro ­
čito sum njiva, kada im am o posla s nasto jan jim a da se društve­
na fantazija ne zam etne sam o heuristički nego program atski
Čak u društvim a, koja um iju da p o stupaju dem okratski, dozvo
ljava se građanim a (ili njihovim zastupnicim a) su rad n ja tek u
uznapredovalom trenu društvenog procesa inovacije. Njim a sc
dozvoljava da ispolje kritiku, nešto prihvate ili otklone što su
drugi — ode li se natrag do izvora to je ponajviše pojedinac —
prije izmislili, koncipirali i form ulirali. Ovdje počinje već u iz-
143
yoru neprepoznato ili nepriznato ono dijeljenje između planera
i planiranih, subjekata i objekata procesa prom jene, stvaralački
djelatnih i. »pogođenih«, što onda potom nikakvom m jerom kas­
nijeg dem okratskog sudjelovanja ne može zbiljski biti ukinuto.
Neka zbog toga na ovome m jestu bude dozvoljeno skicirati
jednu uto p iju o utopiji, koja se ima dvjem a karakterističnim cr­
tam a razlikovati od utopije uobičajene vrste:
1) ona se pom oću participacije zainteresiranih ograđena od
najranijeg tren a svog nastanka dem okratizira, tj. čini predm e­
tom zajedničkog iznalaženja, razvijanja i p rojiciranja otvorenih
institucija
2) ona se nikada neće sm atrati završenom , nego jednim ot­
vorenim , svakodobno prom jenljivim projektom .

Tko je kvalificiran za utopijsko m išljenje?

Takve grupe zabavljene iznalaženjem budućnosti mogle bi
se skupiti u »radionice budućnosti« u koje bi principijelno imao
biti p rip u šten svatko, tko bi želio učestvovati.
To nabacuje pitanje, da li učestvovanje na takvim ranim sta­
dijim a društvenog procesa obnavljanja ne bi trebalo b iti rezer­
virano sam o za one, koji raspolažu dovoljnim znanjem i sposob­
nostim a.
Već sum nja, što se ovdje ispoljava* pokazuje koliko je danas
učestvovanje u društvenim zbivanjim a odluke ovisno o određe­
nim k rite rijim a kvalifikacije. Među njim a posjeduje takozvano
»poznavanje stvari« naročito visoku m jesnu vrijednost i otpoče-
tka vodi k diskvalificiranju pretežnog m noštva svih građana.
Z aista je visoki stupanj specijalne inform iranosti danas va­
žna p retpostavka za odgovornu odluku, ali valja sum njati u pra­
ksu, što ovome k rite riju dodjeljuje ponajviše gotovo isključivi
rang.
Upravo kada se radi o stvaralačkoj djelatnosti znanje je ipak
često p rije nešto što sputava nego nešto što pomaže. Radovi is­
traživanja kreativnosti jasno su pokazali, da je m aštovit, duho­
vno fleksibilan, za kom binacije sposoban i djelom naivni laik po­
najviše jači od stru čn jak a u iznalaženju originalnih koncepata.
Njegovo neznanje ili djelom ično znanje ohrabruje ga da ondje
traži putove gdje ekspert ne vidi nikakve prohodne mogućnosti.
No u radinom , visokospecijaliziranom društvu drugog tisuć­
ljeća što ide k ra ju zapravo je svatko na ponajviše područja, što
leže izvan njegove vlastite sfere zvanja i interesa, neinform iran
ili poluinform iran. Mi sm o svi nasuprot ostalim specijalistim a
»naivni«. To se može sm atrati nedostatkom i može odvesti k po­
jačanom n asto jan ju oko daljnjeg i intenzivnijeg inform iranja što
je moguće više njih, ali i tad a ostaje upitno, da li taj prilaz svih
svem znanju (što tvori jedan od tem elja demokracije) u razdob­
lju eksplozije inform acija ne m ora ostati samo neozbiljiva ide­
alna predodžba.
144
 Ali upravo se to stanje nužde može razum jeti i kao pozitivni
faktor. Neznanje ill poluznanje moglo bi se sm atrati pretpostav­
kom kvalifikacije za stvaralačko m išljenje.

Izazov ekspertokracije
Takva m isao m ora u epohi, koja gradi na znanom i u njem u
vidi svoje vrijednosti vodilje, zvučati šokantno. Pa ipak n ju tre ­
ba dalje proslijediti u svezi sa ovdje predloženim dem okratizira-
njem društveno orijentirane d jelatnosti fantazije.
Odavde bi se naim e moglo ponovno uspostaviti faktički izgu­
bljeno legitim iranje »suverenog građana«, koji za učestvovanje u
društvenom procesu m išljenja ne bi trebao pridonijeti, tuđe zna­
nje, nego pokraj vlastitog iskustva, vlastite snove, vlastite želje,
vlastitu intuiciju, dakle duhovne sposobnosti što njem u stoje na
raspolaganju. .
No nije li opasno dozvoliti sugovorenje »Ne-ekspertima« u ta ­
ko kom pleksnoj svjetskoj situaciji, što često izričito zahtijeva
»counterintuitive decisions« (F o rre ster). A nije kreativni kapa­
citet većine ljudi ili prem alo razvijen ili čak zakržljao?
Obratim o se p o n ajp rije opasnostim a, što bi provalom »San-
slunettes« u posvećene p ro sto re ekspertokracije m ogle b iti iza­
zvane. Bez sum nje bi oni dali mnoge poticaje i izrazili želje, što
bi bile neispunjive (u n a jm a n ju ruku pod vladaj učim uvjetim a),
ali ne bi li takvim m obiliziranjem socijalne fantazije na n ajširoj
bazi bila probuđena snaga što teži s prom jeni, koja se u dru štv u
već odavno izgubila? Dade se zam isliti, da bi upravo u ranoj fazi
projekata — koji još ne pred stav ljaju odluke — takvo otvara­
nje prem a m asam a onih što su od duhovnog stvaralačkog procesa
potisnuti i stoga i u odnosu na društveni razvitak postali ravno­
dušni, bilo ne sam o bezopasno nego i čak za kasnije ozbiljenje
inovativnih koncepata nužno.
Jer sam o pom oću tek tada om ogućene konfrontacije između
želje i m ogućnosti, izm eđu sna i ekspertize može u konačno oz­
biljno uzetim i učestvujućim neekspertim a n astati osjećaj suod­
govornosti. S druge strane znalci bi bili prinuđeni vidjeti gra­
nice svojih znanja i m ožda ih pod tim pritiskom revidirati ili p ro ­
širiti. Istraživanje kreativnosti govori u toj svezi o dvije razli­
čite faze procesa iznalaženja, onoj nesputanog slobodnog fanta-
ziranja, što ponajprije se ne priječi nikakvom kritikom i slije­
dećim stupnjem prosuđivanja onoga, što se pri tom e zahtijeva od
upotrebljivog i provedivog.
Na svaki se način sistem atsko n astojanje oko oslobađanja
stvaralačkih sposobnosti što se slute u svakom čovjeku dosada
pretežno koncentriralo na pojedinog čovjeka i njegovu profesio­
nalnu djelatnost. Pitanje kako fantazija čovjeka što preko ranog
djetinjstva dalje živi može djelovati na društvo i kako se ono s
njom može poslužiti do sada je jedva bilo obrađivano.
10 PRAXIS
145
 Dade se sad u/pravo s obzirom na one događaje, što su ozna­
čeni kao »mladenački revolti«, pokazati, da oslobađanje kreativ­
nosti u d jetinjstvu bez prom jene onih stru k tu ra, što u daljnjem
životu stoje na p u tu odjelovljivanju stvaralačkog, vodi frustra
cijam a, nem iru i naposljetku k ciničkoj rezignaciji. Tko se zala­
že za razvoj zakržljalih kreativnih snaga što su zakržljale n aj­
češće već u najran ijo j m ladosti zbog odgoja usm jerenog na p ri­
lagodbu, m ora biti načisto s tim e, aa on priziva revolucionare,
koji iziskuju kreativno društvo čiji sučlanovi nisu više skloni to­
me da prebivaju u sta n ju p rim an ja i slušanja.

Isku stva s radionicama budućnosti

K ako mogu radionice budućnosti funkcionirati u današnjim
stru k tu ram a društva? Pisac bi ovdje sabrao neka iskustva, koja
je skupio p ri eksperim entim a s grupam a studenata, m ladih rad­
nika i nam ještenika kao i m enadžera između 30 i 45 godina u Be­
ču (1967), T urku-Finska (1968), Zapadnom Berlinu (1969-70) i
Elsionore-D anska (1970). Kao tem e su uz ostalo bile obrađivane:
nove dem okratske institucije, nove form e rada, novi odgoj, mo­
gućnosti društva bez prinude na uspjeh nove form e za kongrese.
1. P ostavljanje cilja: stalno se polazilo od toga, da u razgovoru
zadobiveni koncepti ne treb a ju im ati program atički karakter, ne­
go ih valja razum jeti kao heurističke instrum ente. Na taj način
dobiveni uvidi razum iju se kao projekti, koji razm išljanje o dru­
štvenim alternativam a igrajući p ro širu ju i pronalazački imaju
konkretizirati. Ovom vježbom m ogu se političkom procesu odlu-
č ita n ja p rivesti novi elem enti, što ih analiza i prognoza ne mogu
pružiti.
2. Izbor tem a:
On je im ao po m ogućnosti (iako i ne isključivo) biti određen
nekom situacijom koja učesnike bilo tišti bilo frustrira.
3. Postupak:
Prva se faza sastojala u tom e da se svagda skupi što je mo­
guće veći broj k ritik a o sta n ju što je predm etom diskusije i ta ­
ko razvije jed an »negativni katalog«. Pri tom postupku razjaš­
njavaju se već ponajviše ovisnosti i veće sveze. Pri tom se izlju-
štu ju i prioriteti.
U drugoj se fazi pokušava desetini kritika sadašnjeg stanja
(»jest« stanje) suprotstaviti daleko veći broj željenih stanja (»tre­
ba da« stanja). Pri tom e su se potvrdile m etode »brainstorm ing«-a.
Dakle slobodna igra fantazije uz prethodno zapostavljanje p ri­
govora. Čak i »najluđe ideje« ima da se iznesu i registriraju oa
vođe protokola na svima vidljivoj ploči. N aročito se daljnje raz­
vijanje takvih spontanih priloga pom oću učesnika pokazalo kao
uspješno. Ovdje se učesnik u razgovoru ne doživljava poput onog
u debati kao protivnik nego kao pojačavač. Na taj su način na­
stali najoriginalniji prijedlozi. U trećoj se fazi diskutira o ozbi-
146
 ljenju navedenih prijedloga. Pri tom e nastale ideje i koncepte
ne treba prorešetati, nego pom oću protuprijedloga i proširivalač-
kih prijedloga po m ogućnosti poboljšati.
Četvrta se faza sastoji u obrazovanju pođgrupa, što se po­
svećuju svagda daljnjem razvijanju pojedinih do sada sam o po­
pu t parole skiciranih prijedloga.
Peta faza služi razm jeni rezultata. Svagda po dvije podgrupe
zajednički d isk u tiraju o svojim projektim a. Kroz to se svagda oni
»izvana« ko n fro n tiraju s rezultatim a drugih grupa. N akon toga
može n astupiti još i sjednica »plenuma«, na kojoj se č itaju svi
rezultati i o n jim a se diskutira.
4. Broj i izbor učesnika:
E ksperim entiralo se s ukupnim grupam a od ponajviše dva­
deset i pet učesnika. Podgrupe su se sastojale najviše od četiri
do pet učesnika. E ksperti su se pozivali naročito kao savjetnici
u fazama (tri, četiri, pet) posvećenim kritici i m ogućnosti ozbi-
ljenja. U odlučujućoj fazi dva (iznalaženje) oni su p rije optere­
ćenje.
5. Rezultati:
Učesnike više m otivira, ako se rezultati njihova ra d a pism e­
no fiksiraju i tim e učine p ristupačnim a i onim a izvana. O tuda
valja već p ri početku rad a pronaći odgovornog red ak to ra, koji
će poslije p rovjeriti publikaciju. Im ena davalaca ideja ne treb a
nikada navoditi pojedinačno, nego sam o kolektivno. Bilo bi po­
željno da različite radionice budućnosti m eđusobno izm jenjuju
svoje protokole.
Preveo B. D.

147
 BUDUĆNOST NAPRETKA

Hans-Dieter Bahr

B erlin

Za sjeć an je na H. — J. K ra h la

Napredak znači: istu p iti iz kolosijeka,

pa i iz kolosijeka napretka
T h . W . A dorno

Pitanje o tome, ima li »napredak« društvenog razvitka bu d u ć­

nost, pita p rije svega: izražava li »savez, što ga je n apredak sklo­
pio s barbarstvom «1 u n u tra šn ju zakonitost društvenog razvitka.
O dređenja i obrazloženja, koja pruža odluka u tom p itanju, čini
se da um slijepo tje ra ju baš u onu dijalektiku, koju je on svjesno
poduzeo razviti: njegov vlastiti uspjeh stupa njem u u povijesti
produkcijskih odnosa kao strani zakon nužde i nužnosti nasu­
prot te upravo tako dokum entira u n u tra šn ju zakonom jernost
ovog saveza; ili — kako je Nietzsche form ulirao ovu svezu logike
i ekonomije: »Sadrži li svaki uspjeh u sebi neku um nu nužnost,
ako je svaki događaj pobjeda onog logičkog ili »ideje« — onda
samo h itro na koljena i neka se sad otkleči čitava skala us­
pjeha’.«2
Krug, kojem podliježe teorijska argum entacija, izražava od­
ređen način građanske sadašnjosti kao neprom jenljivu m jeru
svih prom jenljivih stvari, kroz što povijest kao prošlost i buduć­
nost zadobiva apsolutno odnosište spram građanske klasne volje.
Ono što izmiče ovoj klasnoj volji koja stvarnosno istupa u pro­
dukciji razm jenske vrijednosti, pojavljuje se ili kao »nesavlada-

1) S. F reud, D er M ann M oses, F ra n k f u rt 1964, str. 71.

2) F. N ietzsche, Vom N utzen un d N achteil d er H isto rie fiir d as L eben,
F ra n k fu rt 1968, str. 233.

149
 na« prošlost ili kao »neovladana« budućnost. Da je tom e nasu­
prot sadašnjost ove klasne volje povijesno kvalitativno prom jen­
ljiva, iskušava ova volja stalno sam o neprijateljski, kao podvrg-
nutost zakonu, koji ona sam a etablira: zakon svoga opstanka kao
k ontrahent protiv sebe.
Ako se iz ove volje ustanovljuje »napredak« u povijesti, onda
nije izrečeno ništa više do li određena relacija prošlosti spram
sadašnjosti, koju ona sam a predstavlja; — relacija, o čijoj je
objektivnoj egocentričnosti K ant rekao: »Čudnovato ostaje uvi­
jek p ri tom e, da se sam o pričin ja da starije generacije svoj m u­
kotrpni posao vrše za volju k a s n ijih . . . a da ipak sam e na sreći,
koju su one priprem ile, ne m ogu uzeti učešća.«3 — Projicira li
se ova m isao n ap retk a u budućnost, tad a se sreća »kasnijih ge­
neracija« stalno iznova pokazuje kao »m ukotrpan posao« za još
kasnije generacije; stalno u tom nap retk u upravo opstojeća ge­
neracija d e klarira p rethodnu čovjekolikim m ajm unom sebe sa­
me.
Ujedno je budućnost, kao ono, što na nas nadolazi, puki pred­
m et p reradbe sadašnje klasne volje: subjekt se postavlja spram
budućnosti kao »apsolut što istreb lju je vrijeme« (Hegel), ili kao
netko u čekaonici, ili kao vjerovnik, što čeka rok, koji je on os­
tavio dužniku. — U takvoj se budućnosti zahvaća uvijek samo
otrcan a stru k tu ra sadašnjosti. B udućnost se shvaća i kao »vri-
jemie što leži pred nama«, ali kod onih, koji n ju iskušavaju kao
grožnju: naim e kao vazda jednakost apstraktnog društvenog rad­
nog vrem ena, što svako buduće vrijem e nivelirajući guta.
Dade li se, kako je to učinio W alter Benjam in, u fatalnosti
ove dijalektike im enovati neki rajski vihor, što »anđela buduć­
nosti nezadrživo tje ra u budućnost, kojoj on okreće leđa, dok
h rp a ruševina pred njim raste do neba«4?
U oba odnosa subjekta spram budućnosti — kao povjerenika
ili kao radne snage — ostaje slika o budućnosti pod kolosijekom
postalog, um jesto u oslobađajućem svjetlu bivajuće sadašnjosti.
Sam o suhonjava logika jedne prirodne teleologije može se naći
u tom odnosu, u kojem budućnost pouzdano ili tjeskobno išče­
kivana, biva učinjena subjektom , što će si svoja nesveta sredstva
p risk rb iti iz sadašnjosti; ili se sadašnjost, kao ovladana ili po^‘
jarm lju ju ća , čini subjektom , što budućnost sebi može prisvojiti
sam o kao sredstvo svojih b o rniranih svrha. — Listom je dakle
odnos sadašnjosti i budućnosti, — da li gledano sa strane pod-
jarm ljivača ili podjarm ljivanog, ovdje je sve isto, — m išljen pre­
m a m odelu apstrak tn o g ra d a u form i zam jenljivosti njegovih
produkata, rada, u kojem je prisu tn a sam o form a jedne svrhovi­
tosti bez svrhe, koji se dakle obavlja ili sam ali bez vlastite svr-

3) I. K an t, Id ee zu ein e r A llgm . G eschichte in w eltbiirgl. A bsicht, u

k le in e phil. S ch riften , L eipzig (o. Z.) str. 222.
4) »Ono, što m i nazivam o n ap retk o m , je s t ovaj vihor.«, W. B enjam in,
G eschichtsphil. T hesen, u : Z u r K ritik d er G ew alt, F ra n k fu rt 1965, str. 85

150
 he, ili kojeg se prep ušta obavljati drugim a u vlastitoj službi. To
je ujedno jedna form a radnog odnosa, što ga je Marx obilježio
kao bit građanskog načina produkcije: kao ekonom ija sredstava,
m aterijala i uzajam nosti ovaj je .produkcijski odnos realna aps­
trakcija od »luksurirajuće« m nogostrukosti prirode i društva,
kao što i logika predstavlja njenu idealnu apstrakciju; sam o ova
logika ne doživljava zakon kre ta n ja svojih form i, kako je konci­
pirao Hegel, iz sebe same, kao što to važi za povijest p rodukcij­
skih odnosa. N aprotiv logičko-gram atikalne form e, u kojim a se
misli društveni proces — prim jerice form e prošlosti, sadašnjosti
i budućnosti — već su pom oću uzajam nih odnosa d ruštva pos­
tavljena m jerila, u kojim a se — ako se one sa svoje stran e na­
vlače na odnose — od onoga sub jek ta što postavlja m jeru, dakle
od vladajuće klasne volje, ap strah ira; p risu tn o st m jereće volje u
sam om aktu se m jerenja zaboravlja i potiskuje, a tek tako može
m jerilo oko sebe širiti privid svoje bezinteresne faktičnosti.
I baš potiskivanje društvenog su b jek ta u m išljenje što m jeri
budućnost jest potiskivanje kritičke dijalektike, koja bi bila spo­
sobna, proizvoditi zbiljska m jerila budućnosti, tim e što ona raz­
bija lažnu sadašnjost. Z aostaje štu ra skela jednog kauzalistički
optočenog m orala terorističke jednoznačnosti: budućnost je uvi­
jek ono bolje spram lošijeg, odnosno obrnuto: čovjek ipak neće
sam požnjeti, što je sijao. B udućnost i njeno m jerilo o sta ju u
ovoj koncepciji dohvatljiviji ili nedohvatijiviji uspjeh, koji se
kao dobitak na m jerilu cijena dade izbrojati.
I odnos onog što se zbilo spram onog što se m ora zbiti ili će
se istom još desiti o bara su b jek t kao točku kon-centracije sjeća­
n ja i preduzim anja, kao p ro d u k t prošlih iskustava, kojem se
prošlo iskustvo sam o kao iskušana prošlost zgrušava do zakona
bivanja budućnosti. Stalno se subjekt kao m jera svih vrijednosti
postavljao, kao novac, i on sam oga sebe krivo razum ije, tako kao
što je Ricardo m jeru vrijednosti krivo razum io, kao n eprom jen­
ljivo; upravo kao subjekt što određuje m jeru ostaje građanska
klasna volja slijepa i besvjesna. M arx je pojm io ovaj su b jek t kao
rezultat njegovih k o n trah iraju ćih p arcijalnih volja i interesa, re ­
zultat, koji je kao sinteza ovih protivurječećih parcijaln ih volja
tek od istih kao novčana m jera svih vrijednosti m orao b iti is­
ključen, kako bi parcijaln a volja m orala iskusiti, da se ona sam a
isključila od postavljanja m jere, tako kao što je novac degra­
dirao ostale robe do jednostavne, slučajne, relativne form e vri­
jednosti. Upravo je ekvivalencija društva na taj način kao njegov
stvarnosni pro d u k t od njega sam og bila izgnana, građanska po­
vijest je povijest kriza i revolucija, što m ogućnost planiranja
vlastite budućnosti onem ogućuju. — U kapitalu je naposlijetku
bit stvarnosne građanske klasne volje zgusnuta do agirajućeg a
ipak bezsubjektne nebiti, odnosno bezbitnosti povijesti građan­
skog društva. Samo se lukavo okreće volja za neprom jenljivošću
opstojećih odnosa i protiv sam ih vladajućih subjekata; neprom i­
151
 jenjeno kešenje u crtam a m aski očituje neugodnost budućnosti,
prikrivajući bit sadašnjosti.5
Pod vladavinom ove stvarnosne klasne volje kao m jere vri­
jednosti, putem čega je omogućeno ponovno procjenjivati, sva­
gda proizvedeni racionalitet, to znači proizvedenu sintezu eko­
nom ije i logike u povijesti — (ta »vrijednost« ne označuje na­
ravno ništa drugo do li »važenje« određenih, do stvarnosno-eko-
nom skih form i okoštalih odnosa jedne društvene form acije, koja
je na prirodnoj bazi dividiranog prisvajanja konstituirala svoju
uzajam nost) — pod tom vladavinom opstoji naoči budućnosti
stalno željezni zakon, da će buduća sadašnjost ili čak prošlost
biti uvijek ograničenija od sadašnje budućnosti; drugačije izra­
ženo: rastrg an o st društva, tje ran a od realne apstrakcije produk­
cije viška vrijednosti, proizvodi utopiju, koja bi imala šansu za
realizaciju, uvijek sam o kao idealnost, kao »čista« form a racio-
nalno-racionalnog zaključivanja, u kojem se samo kvantificira-
jući i m jereći prekoračuje sadašnjost; ova idealnost postaje tada
integriranim m om entom realizirane »budućnosti«, koja se baš sa­
mo kvantitativno razlikuje od prošle sadašnjosti; kao moment
nove zbiljnosti etablira ovo m išljenje faktičnost vladajućih od­
nosa kao faktičnost logičkih zakona.
Ali šansa leži upravo u tome, da — budući da je sužavanje bu
dućnosti pom oću njenog realiziranja kao zakon izvedeno samo iz
dosada iskušane prošlosti — ovaj zakon doduše izriče sve o pro­
šlosti i sadašnjosti građanskog društva, ništa ili malo o pravoj
budućnosti i n išta o napretku i njegovim šansam a, da se pravosi
budućnosti kao slobodne iznese. Prošlo-sadašnja zbiljnost je ta­
da stalno uža od onog mogućeg, ako je nasilje odnosa temelj
njenog o p stojanja; s gledišta »vladavine m rtvog, prošlog, popred-
mećenog rad a nad živim« (Marxovo prvo određenje »Kapitala«)
dade se ono m oguće budućnosti pojm iti sam o idealistički kao
specifična zbiljnost; spriječena m ogućnost dade se spoznati kao
uvijekjednakost građanske volje potvrđivanja, što se postvaruje
do ekvivalencije svih kontrahenata a budućnost zatvara u siro­
tinjski dom jedne vječno produžene sadašnjosti. — Ovaj lažni
totalitet »vrijednosti«, — -kojoj parcijalna volja postaje slučaj­
nošću pojedinih egzistencija um jesto m om entom konkrecije to-

5) »Robe su s tv a ri i o tu d a bezotporne sp ram čovjeka. . . . Da bi se ove

s tv a ri kao robe odnosile je d n e n a druge, m o ra ju se skrbnici ro b a jed n i
sp ram d ru g ih odnositi kao osobe, čija volja obitava u onim stvarim a, tako
da je d a n sam o s voljom drugoga, d ak le svaki sam o pomoću jednog, obojici
zajedničkog voljnog a k ta p ris v a ja sebi tu đ u robu, tim e što v la stitu iz v an j-
štuje«. (K . M arx, MEV-23. str. 99) i: »Ali sam o d ru štv en i čin može neku
o d ređ en u ro b u u čin iti općim ekvivalentom . D ru štv en a a k c ija svih d ru g ih
ro ba isk lju ču je otuda n ek u o d ređenu robu, u kojoj one svestrano p rik a zu ju
svoje robe.« (isto, str. 101) i: »Tijelo robe, što služi kao ekvivalen t, važi
stalno kao o tjelo v ljen je a p s tra k tn o lju d sk o g rada.« (isto, str. 72) — Tipični
zn ak ren esan se v u lg a rn o m ark sističk e ek onom izerije u etab liran o j s tu d e n t­
skoj ljevici je st p o tisk iv an je p ita n ja o su b jek tu i volji d ru štv en ih odnosa.

152
 taliteta, — skriva tajn u m ehanike kao tradicionalna logika za­
ključivanja iz danih sudova, u kojoj se budućnost m isleći baca
na koljena pred lažnim totalitetom sadašnjosti. Ova prinuda je u
građanskom pojm u n apretka sam o voluntativno pretjeran a.
Prem isa u m išljenju o nap retk u biva vidljiva i s druge strane:
otklanjanje ropstva i nezadovoljnog rad a jest napredak spram
iskorištavanja vrijednosti radne snage, koja sam a ne treb a da
bude n išta više od troškova njene reprodukcije, dakle stalno isto;
otklanjanje zaraza jest n apredak spram m ogućnosti bakteriolo-
gijskih ratova, otklanjanje opasnosti od gladi nap red ak spram
izgladnjelosti zem alja što se drže u nerazvijenosti. O tklanjanje
prirodnih k atastro fa i kriza postavlja uvjet za preživljavanje,
koji sebi kao u klase podijeljene društvene form acije iz ovih
uvjeta sam i uzim aju sredstva, da se p o d jarm lju ju i izrabljuju.
Preživljavanje je tako uvijek već prem isa futurologije, koja ipak
upravo uslijed nje im a da bude rezu ltat jednog u budućnosti
svladanog društvenog čina. Pa ipak tko ne preživi ili preživi sa­
mo u ugroženosti, čija egzistencija nikakvim k ritičkim sjeća­
njem ne preživi fizičku sm rt, taj upravo nem a n iti budućnosti
niti ono napredno.
Da li se krug n a p retk a i stupanj a-na-m jesto može sam o teo­
rijski probiti? Ili se on o b rn u to može razbiti sam o stu p an jem u
njega? — Kant je ironički dobacio vidovnjacim a budućnosti: »No
kako je povijest apriori m oguća? — Odgovor: ako predskazivač
sam učini i priredi događaje, koje on un ap rijed n ajavljuje.«9 Re­
čenica je dvosm islena kao i sam građanski napredak; ona ima
pravi ukus m rzovoljnog apela na vlastitu kritičk u sam osvijest,
što se na predm etu za prak tičk u k ritik u im a konkretizirati; ali
rečenica im a i lažni vonj puke poslovne valjanosti, u kojoj je
sam osvijest sam o ra b ijatn i duh poduzetnika.
Friedrich Engels je, naoči Miinzerovog po k reta u seljačkim
ratovim a, pojm io tvrdokornost, kojom se stvaranje oslobođene
budućnosti om eta pukom a p strak tn o m negacijom sadašnjosti,
kada revolucionarni subjektivitet ne nadilazi »samo sadašnjost,
nego čak i budućnost«.7 S druge strane ne da se upravo ondje,
gdje se ide protiv puko revoltirajućeg san jaren ja, izbjeći rezigna-
tivni podton u oprezu argum enata, prim jerice ondje, gdje Marx
piše o radništvu Pariške kom une: »Ono nem a ozbiljavati nikakve
ideale; ono im a sam o staviti u slobodu elem ente novog društva,
koji su se već razvili u krilu propadajućeg građanskog društva.«8
Pa ipak krug se zatvara upravo ondje, gdje se spram Marxove
sm jernosti ističe spontanost, što p rije podsjeća na a p strak tn o
nestrpljenje nego li na onu neposrednost, u koju se uposredovao
naporni rad na sadašnjosti; tako n a p rim jer u važnoj kritici Mar-

6) I. K an t, D er S tre it d e r F a k u lta te t, u: K lein e phil. S ch riften , Lepzig

(1961), str. 242.
7) F. Engels, M EW -7, str. 346.
8) K. M arx, D er B iirg erk rieg in F ra n k re ic h , M EW-17, str. 343.

153
xove antropologije od Urlicha Sonnem anna, kada on piše: »Nikako
se drugačije ne pomaže skokovim a budućnosti revolucija nego
li bezbrižnošću spram napretka.«0
Pitanje, tako se čini, u čemu se sastoji ova m ehanika prinud­
nog toka, rješava se sam o u kritički mislećoj i djelujućoj odluci,
što ova m ehanika ne treba da bude bez volje ljudi koji hoće pos­
tati slobodni.
M ehanika — već kao sam o fizikalna — praktički je odgovor
na sm rtonosnu nesigurnost, koja čovjeku prijeti od njem u jed
nakog i od prirode, isto tako kao što je ova m ehanika kao ratni
i produkcijski odnos postala sam tem elj ugrožavanja te se isku­
šava kao ono anti-hum ano naprosto.
Kao m ehanika neba, svedena od Newtona na pojam jednoli­
kog kretanja, odražavala je ona ponajprije samo idealno, ono,
što je naposlijetku postalo njenom realnošću: naim e obličje po­
navljanja i ponovljivosti, što je postalo skrivenom varkom svih
prognoza o budućnosti; astrologija, kao rani odraz tek anticipi­
ranih odnosa, uvela je sam o ironički dijalektiku kapitalističkog
iskorišćavanja: predskazati se dalo sam o ono, što se izvršavalo
kao sudbina, što se dakle neum oljivom jednolikošću vraćalo u
obračunljivim , zaokruženim ciklusim a. Prekidanje toga kruga po­
stalo je naprotiv zajedničkim pojm om onog nepredviđenog, što
je sam o tek zakon prijeteće cikličke krize, dakle ne donosi ništa
nova do li staro barbarstvo. Protiv njega se stalno iznova priziva
sam o n eprekinutost pokretnih m ehanizam a m ašinerije i uprav­
ljanja, kao jedinog u građanstvu postojećeg sredstva, da se ga
ra n tira preživljavanje. Budućnost se dakle dala svladati samo
tim e što su zakoni prošlosti uneseni u iskustvo bili produženi,
to znači njihove su rupe zatvorene a sfera djelovanja proširena.
Prognoza — čak takva, koja velikodušno proklam ira prevla-
danost privatnog vlasništva drugih — zadobiva dakle svoje si­
gurno nasljeđe u budućnosti sam o pom oću baš ove biti privat­
nog vlasništva na moći stvarnosne društvene klasne volje u nov­
cu i kapitalu. Jedino na trošak ponavljanja — to znači vječnog
ponovnog uspostavljanja vrijednosti radne snage pom oću vri­
jednosti životnih sredstava što je održavaju — bilo je moguće
»sigurno« napredovanje kao opstanak društva. Mehanika neba
postala je u tom procesu m jerilo zem aljske m ehanike: kao sat
stoji ona odonda isto tako nasuprot apstraktnom društvenom
radnom vrem enu kao i novac kao neprom jenljivo m jerilo cijena
ostalog robnog svijeta.
* * *

Kako fatalno već u izboru svojih pojmova futurologija pri­

pada fetišizm u p rahistorije — kao m jerila apstraktnog radnog

9) Usp. U. S onnem ann, N egative A nthropologie, R einbek 1969, str. 99.

154
 vremena, što je hipostazirano do povijesnog vrem ena uopće, —
pokazuje njen nereflektirani afinitet spram fizikalno-m ehanić
kog u prirodnim znanostim a. U kržljan ju preciznosti dijalektike
do statike m atem atičke apstrakcije ponajviše se još kritičarim a
natovaruju stan ja koja su oni o tk rili10 Tako Flechtheim piše: »Da
je Marx m jerilo radikalne kritike prim ijenio i na svoju vlastitu
viziju, tada on budućnost ne bi prognozirao kao nužnost, nego
kao m ogućnost. On tada ne bi postavljao dogm atičke teze, nego
bi m orao postavljati opovrgljive hipoteze.«11 Razlika izm eđu, n a ­
vodno od Marxa dogm atički ustvrđene, nužnosti određenih povi­
jesnih procesa, što se tiče njihove budućnosti, i opovrgljivo hipo-
tetičke m ogućnosti tako je velika kao i razlika izm eđu Newto-
nove i Planckove fizike, naim e razlika m ehanike izvjesnosti i m e­
hanike vjerojatnosti; pri čem u pri prenošenju razlike na d ru š­
tvenu znanost teoretičari vjero jatn o sti ukalk u liraju sam o triv i­
jalnu »nužnost« niza zabluda; pom oću pogrešnih zaključaka za ­
dobiva protuavionska a rtilje rija sigurnost da će pogoditi cilj.
Prognoza, na bazi infinitnog jednolikog kre ta n ja , koja p o ­
moću fiksiranih točaka prim jeren ih volji poprim a k a ra k te r kruž­
nog toka što se ponavlja, — ona može važiti kao fizikalna baza
deduktivnog zaključka, dok se ono »nepredviđeno« dade prepoz­
nati istom u induktivnom eksp erim en tiran ju i u provedbi s tra ­
tegija. U kategorijam a dedukcije i indukcije skriva se dakle i
antagonizam krize i volje za neprom jenljivim odnosim a; one se
ne mogu nesvjesno prim jenjivati na poim anje b iti budućnosti,
kako to čine futurolozi.
Upravo decizionizam M. H eideggera nije nesličan k o n stru k ­
ciji, odnosno m islenom oponašanju one m ehanike vjero jatn o sti,
pod kojom budućnost sam a o staje anonim ni su b je k t što odlučuje
o odlučujućim situacijam a za budućnost društva; tako kod Hei
deggera stoji: »No ako sudbina kon stitu ira izvornu povijesnost
tubitka, tada povijest nem a svoje bitno težište n iti u prošlom e,
niti u današnjici i njenoj »svezi« s prošlim , nego u zapravom zbi­
vanju egzistencije, što proizlazi iz budućnosti tubitk a.« 12 — U
društvenom poretku, u kojem se garancijom na preživljavanje
brižljivo i nebrižljivo upravlja, »briga« nije sam o jedan egzis-
tencijal, nego i rezultat one ugroženosti, bez koje se »poredak«
preživljavanja ne može održati u vladajućem sm islu.
Već u svom sam oraščlanjivanju odlučuje futurologija konzer­
vativno o budućnosti, tim e što ona obnavlja opstojeće antago­

10) »Nužnost« (n jem . N o t-w en d ig k eit) m ože se p o jm iti i kao n u žd a ko ju

v a lja o b rn u ti (zu w en d en d e N ot), m ogućnost kao o g ran ičen o st sa d ašn jo sti!
11) O. K. F lechtheim , M a rx -fu tu ro lo g isch gesehen, u P ra x is , in t. izd.
1—2, Z agreb 1969, str. 82.
12) M. H eidegger, Sein u n d Zeit, T u b in g en 1960, str. 386, usp. i: »Ono
sada ne z a tru d n ju je s onim jo š -n e -s a d a , nego sad ašn jica proizlazi iz b u d u ć ­
nosti u izvornom ekstatičkom je d in s tv u v re m e n o v a n ja vrem enitosti.« isto,
str. 427.

155
 nizme između idealnosti i realnosti, između bitka i trebanja: bu
dućnost jest uvijek ono, što leži sasvim s onu stranu sadašnjo­
sti.13 Ona postaje statistička vrijednost s obzirom na prognozu,
bezotporna šupljina s obzirom na planiranje, apstraktna treba-
nje-vrijednost s obzirom na ono, što valja činiti. »Eksplozije p u ­
čanstva, iscrpljivanje izvora sirovina, zagađivanje okolnog svije­
ta, b ujanje razornih snaga, kržljavljenje ličnosti« — ne poim aju
se kao ono, što su već sada: bijedna svojstva stalno sadašnjih
građanskih produkcijskih odnosa.14 Navodno ugrožena budućnost
skriva sadašnjost ugroženosti još u tome, da ipak sve još nije
tako loše, da se šteta još može otkloniti. To može biti razlog,
zašto jezik futurologa rijetko poriče, da se radi o zadobivanju
posjeda, da neugodnost budućnosti leži u iskustvu i slutnji, da je
ona već sada potajno privatno vlasništvo sadašnjosti. Rijetko je
sublim irana pohota za dobitkom i uspjehom skrivena, kada se
ocrtavaju tehnički i institucionalni noviteti.15 I futurologija m ora
učiniti pretpostavku, čije opravdanje nipošto nije dokazano, nai­
m e pretpostavku, da će ljudski rod preživjeti; »samo ako se ka­
tastro fa globalnog ra ta izbjegne«, posjeduju prem a Flechtheim u
određeni futurologijski iskazi stupanj vjerojatnosti što graniči
sa sigurnošću10; isto je tako i kod Steinbucha: »Naša razm išlja­
n ja im a da isključe slučaj, da će ljudska k ultura biti putem ne­
kog velikog ra ta s atom skim oružjem totalno uništena ili natrag
bačena na prim itivni stupanj.«17 U ovim se pretpostavkam a skri­
va tautologija, da se, ako čovječanstvo može održati stanje svog
razvitka, ono može upravo na bazi tog stanja razvijati.
Futurologija kao državna znanost18 stavlja težište na nužnost
dugoročnijeg p laniranja naspram anarhije u konkurenciji19; uto­

13) G. P ic h t ra z lik u je izm eđu » p ro g n o ze-u to p ije -p lan iran ja« , R. Ju n g k

izm eđu » p red isk a za-p red izg led a -n ab ača ja« , F lec h th eim izm eđu »prognoze-
- p la n ira n ja -filo z o fije budućnosti«. U sp. D er G riff nach d e r Z uku n ft, hrsg.
v. R. J u n g k u H. J. M undt, M iinchen 1964; O. K. F lechtheim , F utu ro lo g ie-
-M oglichkeiten u n d G renzen, u N eue R u n d sch au 2, 1968.
14) Usp. O. K. F lech th eim , F u tu ro lo g ie — H e rk u n ft u n d U m risse ein er
n euen W issenschaft, H essischer R u n d fu n k , M ai 1968, M anuskript, str. 30.
15) » Istra ž iv a n je b u d u ćn o sti n asto ji zadobiti in fo rm acije o budu ćim te h ­
n ičkim , p riv re d n im , d ru štv e n im ili političkim stanjim a.« K. S teinb u ch Zu-
k u n fts p la n u n g als politische A ufgabe, u : D ie n eue G esellschaft, M arz—
A p ril 1968, str. 123. — Usp. i: O. K. F lechtheim , Von d er W issenschaft d er
Z u k u n ft zu r F uturologie, u: Die M itarbeit, H eft 1. F ebr. 1968.
16) Usp. F lech th eim , F uturologie, navedeno djelo, str. 30.
17) K. S tein b u ch , nav. dj., str. 125.
18) Im a da glasi: sam o kao »iluzijski uku p n i subjekt« (M arx ), u državi,
im a g rađ an stv o in te re s za u n a p rije d p la n ira n u budućnost, što nadilazi kon-
k u rira ju ć e p a rc ija ln e interese.
19) » K ratk o ro čn ije i og ran ičen ije lju d sk o p red v iđ an je i p re tp la n ira n je
p o staju ta k o ’u k in u tim ’ m om entim a dugoročnijih i o b u h v atn ijih lju d sk ih
v red n o v an ja i p o s ta v lja n ja ciljeva, n a b a č a ja i vizija.« F lechtheim , Von der
W issenschaft —, nav. dj., str. 20.

156
 liko učestvuje futurologija u dijalektici n a p retk a 20 kao njen m o­
ment: tim e što se ona bavi podruštvovljivanjem svih parcijalnih
odnosa sadašnjosti, konzervira ona lažni totalitet društvene for­
m acije njenim vlastitim racionalitetom . Time se futurologija sa­
mo većom apstraktnošću njenog predm eta razlikuje od tehnolo-
gijsko-ekonom skih znanosti.
* * *

Iz teorijskog m odela političke ekonom ije uzeta je predodžba,

da je »planiranje« na bilo koji način raspolaganje vrem enom —
naposlijetku linearno i »progresivno«, to znači form alno-teleolo-
gijski m išljeno.21 Buduće vrijem e p o javljuje se kao predm et rada
kojeg valja ekonom izirati; ono se ne sm ije p rim ijeniti niti se
njim e ne sm ije raspolagati bez »racionaliziranja«, to znači ovdje:
bez štedljivog i prom išljenog odm jeravanja. Uopće je šted n ja vre­
mena postala općim pojm om građanskog načina života; njena
opreka, uzim anje-sebi-vremena ili dopuštanje-sebi-vrem ena, osta­
je njegova ap strak tn a u to p ija isto kao što on parcijaln u egzis
tenciju ove opreke m ržnjom ispunjen progoni kao »lijenost« i
»dokonost«. »Planiranje« se sm ije kretati sam o u već postoje
ćoj opreci izm eđu konkretnog i a p strak tn o društvenog radnog
vremena, koje ono ipak ujedno ima ukinuti. Sam p ro tu stav p ri­
kriva se pod jedinstvenim m jerilom »vremena«22, tako da se on

20) A dom ovo je m išlje n je od ređ en o iskustvom , »da se o p u sto še n ja k o ja u s ­

p o stav lja n a p re d a k , u sv ak o m s lu č a ju s n je g o v im v la stitim sn a g a m a d a ju
opet p o praviti, n ik a d a po n o v n im u s p o sta v lja n je m s ta rije g s ta n ja , k o je je
bilo njegovom žrtvom «. U sp. Th. W. A dorno, F o rts c h rift u : S tic h w o rte,
F ra n k fu rt 1969, str. 42. — D ok H en tig kaže: »Ako p la n ira n je vodi k te r m it-
skom m e n ta lite tu , onda ono u k id a svoje v la stite u v je te : te rm iti n e m ogu
p lanirati.« T ako teza ip a k p re tp o sta v lja je d a n n e ra z d e ra n i d ru š tv e n i s u b ­
je k t, ko ji bi kao cjelin a bio pogođen. C ije p a n je u one k o ji p la n ir a ju i u
one koji su p la n ira n i ip a k z a b ra n ju je ovaj o p tim izam ex n eg a tiv o . — U sp.
H. v. H entig, P la n u n g e n tw ic k e lt eine n eu e M e n ta lita t, u : D er G riff n ach
d er Z u k u n ft, nav. dj. str. 158.
21) Za S tein b u ch a se m etoda p la n ira n ja sasto ji u » ek stra p o laciji d o s a ­
d ašnjeg to k a je d n e v rem en sk e funkcije« (nav. dj., str. 124); G. A n d ers k aže:
» P lan iran je n am p reo b raž av a v rije m e u raspoloživ ’v re m e n sk i p ro s to r’ (G.
A., W as ist P lan u n g , u : D er G riff n ac h d e r Z u k u n ft, n av . dj., str. 47). P a
ip ak se ne da v rije m e preo b raz iti, ta ’v rije m e ’ n ije d rugo do li m jerilo , što
se p o stav lja n a različite procese p ro m jen e; ovi k v a lita tiv n o različiti, n a
k v a n tita tiv n o usp o red iv i n az iv n ik svedeni procesi s k riv a ju , k ao i v r ije d ­
nost, s u b je k t usporedbe. A n d ers p a k p rav iln o m isli, d a p la n ira n je , to znači
u čv ršćiv an je jednog m odusa pro m jen e, k o ju te k tre b a od je lo v i ti, već r e tr o ­
ak tiv n o u čv ršću ju i o d ređ u ju s a d a šn je d je latn o sti.
22) »Rad b ro ji još sam o p rem a svojoj v rem en sk o j m jeri« (K. M arx,
MEW-23, str. 210). To je i ta jn a B lochove tv rd n je : »O stala h is to rija p ak
ne poznaje n iti p roblem v a rija b iln ih m je ra vrem ena.« (E. B.. Tiib. Einl.
in die P hilosophic I, F r a n k fu rt 1963, str. 128). K a n t je ek sp licirao svezu
v rem ena i odnosa b ro je v a, k o ja kod M arx a n ije n a v e d e n a : »D akle b ro j n ije
drugo, do li je d in stv o sinteze m nogostrukog jedriog jed n o v rsn o g zora uopće,
tim e, da ja v rijem e sam o proizvodim u ap reh e n ziji zora.« (I. K., K ritik d e r
rem en V em u n ft, Leipzig 1956, str. 241) usp. i: A lfred S o h n -R eth e l, G eistige
u n d k o rp erlich e A rbeit, F ra n k f u r t 1970, gdje se K an to v sk a tra n sc e n d e n ta l-
n ost ovog proizvođenja ap stra k c ije pokušava izvesti iz form e razm jen e.

157
kao bezprotivurječno planiranje sam o »produžuje« u budućnost.
No ako se pod m jerilom »vremena« samo produljuje form a sa­
dašnjih odnosa kao planiranje, onda je subjekt ovog »perpetui-
ranja« baš ono, što je m jerilo postavilo: klasna volja građanskog
društva kao princip iskorištavanja, koja vlastite odnose nastoji
potvrditi kao »nepromjenljive« u budućnost, to znači preko vlas­
titog područja utjecaja upravo te volje. Upravo tim e odsijeca
sam a buržoazija kao subjekt p laniranja m ogućnost izmjene op-
stojećih potreba, čija se lažnost očituje u prilagodbi proletari­
ja ta na građanske načine života.23 Čitav karak ter ovog planiranog
nap retk a biva m unjevito jasan u prim jedbi Pierrea Bertauxa:
»U neotehničkom svijetu sutrašnjice ( . . . )prinuda više neće biti
potrebna; tu se svatko rado uklapa.«24 Da svaki pojedinac od sebe
i svojih p otreba im a još više o d ustajati u budućnosti, u izjaš
njenju je futurologa Haseloffa, zašto se budućnost do sada us­
kraćivala zahvatu planera, odm ah suisporučeno kao tajn a nared
ba: »Zacijelo najvažniji razlog zato smio bi ležati u činjenici, da
su se trad iran i pokušaji mislenog svladavanja budućnosti stalno
dali voditi od želja i osjećajnih potreba osjećaja.«26
Upravo Haseloff, kao tehničar m išljenja planiranja, očituje
nesvjesno, da /planiranje stalno obećaje sam o ondje uspjeh, gdje
je budućnost već odavno odlučena; realiziranje planiranog ovisi
sam o još o nekim statistički obračunatim m om entim a, koji kao
sasvim odlučeni m om enti već sada sačinjavaju cjelinu budućno­
sti; gdje se budućnost tom e nasu p ro t otvara m ogućnostim a oslo­
bođenja, ona je nepouzdana, neproračunljiva, apstraktno-utopij-
ska. No upravo zbog toga javlja se u planskom modelu buduć­
nost sam o kao ugrožavanje sadašnjosti, izgovaraj: privatnog vla­
sništva, pa i onda ako je ovo ugrožavanje kao »rizik« već odavno
postalo »varijablam a u decizionističkom m odelu što se mogu
precizirati te su afektno neutralne« .2fl Budući da se ovaj rizik ipak

23) »A spiracije n ac io n aln e držav e i p riv re d n o g d ru š tv a donose d ak le sa

sobom, da n e o d re đ u je ono socijalno poželjno, nego in d u s trijs k i i m ilitaris-
tič k o -te h n ič k i s p rav ljiv o odlučno o d ređ u je n a p re d a k znanosti u njen o j o je-
lokupnosti.« (C laus K och, S ta a tlic h e F o rsch u n g u n d P lanung, u : D er G riff
n ach d e r Z u k u n ft, n av. dj., str. 386/7) — In te lig e n cija n ije izvan ove racio ­
n aln o sti zakona v rijed n o sti.
24) P. B e rta u x , D enkm aschinen, K y b ern etik un d P lanung, u : D er G riff
n ac h d e r Z u k u n ft, n av. dj. str. 75 — P. B. proglašava po skraćenom pos­
tu p k u odlu k u o tom e, da li će u budu ćn o sti p ojedinačni k a p ita list ili te h ­
n o k ra t b iti v la d a ju ć i m in o rite t, p ita n je m v je ro v a n ja , dakle »privatnom
stvari« (isto, str. 73). U form i, da k a p ita lis t kao d av a lac k red ita može p os­
ta ti p o v jerenikom , B. uopće n ije ta k o daleko od istine.
25) O. H aseloff, S tra te g ie u n d P lanung, u : D er G riff nach d e r Z ukunft,
nav. dj. str. 124.
26) H aseloff, str. 144 i: » S trateg ijsk e dispozicije p rip ra v lja ju p red v iđ a­
ju ći sre d stv a za b u d u će d je lo v an je. O dluke koje se može iz ab rati unose se
u sistem a lte rn a tiv a . In s tru k c ije o in fo rm acijam a i u v je tim a u stan o v lju ju , da
li i k a d a prigodice je d n a ili d ru g a a lte rn a tiv a sa svim svojim konzekvenci-
ja m a stu p a n a snagu. Isto, str. 148.

158
 može svladati samo, ako se prethodno već »jednoznačno od fu-
turologa postulira«, »što treb a da bude i što ne treb a da bude«-7,
onda čak niti tero r spram zbiljskog nap retk a nije za isključiti od
strane onih, koji im aju sredstva, da budućnost ponovno oblikuju
samo prem a svojoj borniranoj volji i interesu. — Z biljski egzis­
tirajući »decizionistički model« ipak nažalost nije nikakvo izna-
šašće futurologijskih planera; to je m odel, pom oću kojeg se fik­
sira način postupanja, p rije nego ii nastupi sam događaj koji ima
isključiti odluku, tim e što dakle jedna prolongirana m etoda
apriori utječe na predm etnu form u sadržaja a tim e m odificira­
no i na ovu sam u. Ovaj m odel je sam kapitalistički pogon, u ko­
jem je m etoda, naim e konkurencija, već odavno odlučena, p rije
nego li ona prigodice nastupa kao »novi rizik«; slično je u sva­
kom vojničkom razračunavanju. Decizionistički m odeli, u ko ji­
m a su strategije već u naprijed ustanovljene, p o jav lju ju se u futu-
rologijskoj teoriji kao opterećujuća činjenica, da se niti u b u ­
dućnosti m etode neće prom ijeniti.
* * *

Od futurologije se dosada može preuzeti sam o to, da n ap re­

dak nem a nikakvu budućnost, je r budućnost o d stra n ju je sam o
»nedostatke« u zatvorenom sistem u sadašnjeg društva, tim e što
se ujedno izlazi zazidavaju. D aljnji tok u budućnost, ako se on
nekritički i bez revolucioniranja odnosa p re p u šta sam om e sebi,
stupa na m jesto pustošne jednojakosti vladajuće sadašnjosti, či­
joj je ciničkoj dijalektici Hegel dao ovaj izraz: »U tom e se po­
m alja, da pri p rek o m jerju bogatstva građansko društvo nije do­
sta bogato, to znači, ne posjeduje dovoljno sebi svojstvenog
im utka, da bi krm anilo prekom jerjem sirom aštva i proizvođe­
njem svjetine.«20
Ako Flechtheim su p ro tstav lja m arksističkoj teoriji: »Dijalek­
tika ne g arantira nikakav napredak.«20, onda se u tom e ipak izra­
žava samo jedna istina građanske teorije u njenom slijepom pro-
tivništvu: dijalektika i garancija, vrh svega statičk a izvjesnost
isključuju se isto tako, kao i m ehanika pukog d aljnjeg toka i n a ­
pretka koji je im pliciran kritikom odnosa. U tom e p ro tivurječju
začinje se ujedno produktivna neizvjesnost, upravo je r n a p re ­
dak, kako Adorno prim jećuje, »ne opisuje sam o opseg onoga, što
ima dijalektiku, nego je dijalektički u vlastitom pojm u«.30

27) A p stra k tn a o p rek a b ita k -tre b a n je , kojom je p ro p ita fu tu ro lo g ija ,

tje ra je do njenog s a m o ra stv a ra n ja : »U zb iljn o sti sad rži p a k n a jm a n je s v a ­
k a d ru štv e n a znanost s je d n e s tra n e in d u k tiv n e iskaze v je ro ja tn o sti, s d r u ­
ge stra n e d ed u k tiv n e iskaze o sig u rn im svezam a. U toliko se fu tu ro lo g ija
uopće n e razlik u je tolik o načelno od sociologije ili ekonom ije, pa čak n iti
od psihologije ili biologije« F lech th eim , F uturologie, nav. dj., str. 28; g o rn ji
citat str. 39.
28) G. W. F. Hegel, Enzyklopadie, H am b u rg 1959, str. 201.
29) F lechtheim , M arx futu ro lo g isch gesehen, nav. dj., str. 82.
30) A dorno, F o rtsch rift, nav. dj. str. 40.

159
 Postvarivanje građanske klasne volje provelo se u etablira-
n ju društvenih odnosa, iz kojih su apstraktivne form e razum skih
funkcija, kao form e kvantiteta, m jere, relacija i m odaliteta itd.,
isto tako izrasle kao što su one sa svoje strane isporučile raz­
vitku društvenih odnosa u form am a apstrakcije uvjet zato, da
su procesi podruštvljavanja zadobili opći lik; logičko-ekonomske
form e razum a, čiji je lik proizašao iz prakse, to znači iz apstrak-
tivnog odnosa producenta i posjednika robe u radinom društvu,
već su uvijek ujedno suodredile daljnji tok upravo istih odnosa
društva spram sebe sam ih i spram prirode. Nikada nije — kako
se to p ričinja da se dade deducirati iz nekih p a rtija Marxovske
teorije — logika društvenog razum a pretežno stajala u puko iz­
vanjskoj vezi ili u vezi postavljenoj naglavce spram m aterijalnih
tem elja društvenih odnosa; iako se ona — kao znanost ili čisti
rad glave, to znači kao svjesna djelatnost razum a ne iscrpljuje
sam o u pojm ljenim stvarim a, nego je sam a m om ent izvanjskosti
ili kao spekulacija ili u form i ideologije i kritike. Ne tek tehni-
ziranje ove logike u industriji com putera31, nego cijela povijest
rada glave bez obzira da li ona kao znanost relativno sam ostalno
opstoji ili je ostala m om ent produkcijskog i cirkulacijskog is­
kustva, egzistira sam o u isprepletenosti idealne i realne apstrak­
cije. Ona kao m jere i odnose ukrućujuće društvene funkcije ra­
zum a što p o staju stvarnosnim , one — je r se besvjesno proizvode,
njihova se kristalizacija zbiva »iza leđa« vlastitih producenata,
— one su u ekonom iji sredstvo točno onih funkcija, što nadasve
sačinjavaju bit sve društvene apstrakcije. Baš u ovim form am a
leži ta jn a m ehanike, što svaki napredak u povijesti stalno najav­
lju ju sam o kao u svakom slučaju kvantitativni uvjet i izvanjsku
svrhovitost m ogućeg napretka u povijesti. No iz budućnosti biva
subjekt što se hoće osloboditi stalno iznova bacan nazad u okove
sadašnjosti, tako dugo dok građanska klasna volja neprepoznata
obitava u form i i kao form a i m etoda m išljenja što strši u bu­
dućnost koja se dade planirati, tako dugo dok volja djelatnog
razum a sebe sam u krivo razum ije kao m jeru neprom jenljivih
odnosa, je r u zbiljnosti ona sam a istrajava kao neprom jenljiva
m jera stvari.
No ako je društvo sam o u svojim odnosim a predm etna forma
svog slijepog znanja, što se etablira kao form a njegovih uzajam ­
nih, njegovih upravljajuće-norm irajućih i tehničkih relacija i mo­
daliteta, onda to znači također, da pro letarijat u borbi za nad­
nicu protiv buržoazije sebe sam oga nužno čini pukim momentom
a p strak tn e građanske klasne volje, naim e novčanom vrijednošću
vlastite radne snage, što se prem a vremenu, kao ekonomijskom

31) P. B e rta u x im a pravo, što se tiče šanse nek ritičk o g m išljen ja, k ada
mni, da će pu tem m islićih m a šin a m išljen je kao »intelektualna d jelatnost,
biti sve m a n je s tv a r po jedinca, a više s tv a r o rg an iziran ih grupa« (nav. dj.,
str. 57) — Č ak u ta k v im tv rd n ja m a te o rija h ram a iza zbiljnosti: o d v ajan je
ru k e i glave i ra z v ita k znanosti n ije s obzirom na rezu ltate nik a d bio m iš­
lje n je »pojedinaca«.

160
m jerilu građanskog izrabljivanja, m jeri i jedinomu tom e posje­
duje svoju vrijednost, to znači svoje društveno važenje. B orba za
nadnicu uzeta za sebe sam o je bo rb a jedne »etike« jednostavne
produkcije roba N-R-N protiv kapitalističke robne produkcije
u njenom specifičnom o b rtan ju i osam ostaljivanju akum ulacije
apstraktnog bogatstva. Lako se ono treće zajedničko klasa b u r­
žoazije i p ro letarijata sam o u ovoj borbi prekriva: racionalnost
stvam osne građanske klasne volje, što u svom pro b o ju kao vri­
jednost ne postavlja sam o lažni to ta lite t slijepih odnosa, nego i
onaj slijepog društvenog m išljenja.
K ritika ekonom ijskih form i razum a im ala bi pokazati, da in­
teligencija, kao tehničar, obrazovnik, m enadžer, znanstvenik itd.,
provodi isto tako represivnu ap strak c iju opstojeće diobe rada,
kao instrum ent i uvjet iskorištavanja, kako je to pokazala k ri­
tika političke ekonom ije da p ro le ta rija t u dnevnoj bo rb i za puko
održanje vrijednosti svoje radne snage e tab lira n ap red ak sam o
kao lukavost slijepog daijnjeg toka, koji prelazi preko pojedinih
članova društva, da bi lažnu cjelinu društva, njen u vrijednost
kao važenje njenih zakona, održao i poveo naprijed.
Bez borbe kritičke inteligencije pro tiv m ehanike ekonom ij­
skih form i razum a što se e ta b lira ju postaje m ogući p re v ra t d ru š­
tvenih odnosa putem p ro letarijata kao jednog pola lažnog to ta ­
liteta isto tako slijepo zarobljen u a p strak tn o m n a p retk u p ro ­
duktivnih snaga, kao što se i bez borbe p ro le ta rija ta opstojeća
dioba rada i tim e građanska stru k tu ra društvenih p o treb a stalno
samo reproducira. — Upravo je sindikalna organizacija rad n ič­
kog pokreta provodila dosada sam o posao a pstraktnog, late n t­
nim ostalog podruštvovljavanja; kadrovska p a rtija , čak tam o
gdje ona provodi rušenje k apitalističkih odnosa, o stala je sam o
političko ogledalo sindikalnih interesa; n jen u sp jeh sm jerao je
samo na odstranjenje form e N-R-N, da bi jednostavnu p ro d u k ­
ciju roba ponovno preuzeo u većem poopćenju; lažni to ta lite t bio
je samo reproduciran na »višoj« razini. — K adrovska p a rtija,
prenesena na uznapredovale kapitalističke nacije, provodi uz to
lažnu integraciju inteligencije u opstojeći sistem pro letersk ih po­
treba. U tom e od inteligencije stalno poricani vlastiti interesi, što
u diferenciji spram p roleterskih ne m o raju tek, kako se stalno
podmeće, opstojati kao građanski, odveli su putem u m eđuvre­
m enu etabliranog p okreta inteligencije, do ap strak tn o g identifi­
ciranja — ne sa proleterskim interesim a, nego s m etodam a p ro ­
šle borbe radničkog po k reta u povijesti; tim e ona slijepo pada
u protivurječje, da inteligencija, što se kao »m alograđanski savez­
nički partner« nudi p ro letarijatu , ne može ujedno b iti njegov
»cjelokupni teoretičar«, do čega se ona ipak uznosi.
S am okritika inteligencije m ogla bi ovdje pon ajp rije odvesti
do kritike građanskih organizacionih form i p ro letarijata ; jer
zbiljski nadm ašiti vlastito pograđančenje mogao bi pro letarijat
U PRAXIS 1A1
sam o pom oću proširenja praktičke kritike produkcijskih odnosa
putem k ritike građansko-instrum entalnih form i razum a, što su
oni sebi pom ogli etablirati. Zbiljska budućnost jednog osloba-
đajućeg nap retk a mogla bi tada b iti sadašnjost.
Preveo B. D.

162
SUVREMENI KAPITALIZAM I REVOLUCIONARNA PROMJENA

V. L. Alien

L eeds

Proučavanje revolucije u suvrem enim k apitalističk im zem ­

ljam a ovisi u prvom redu o značenju što ga p ripisujem o nazivu
suvrem eni kapitalizam . Cesto se tvrdi da kapitalističke zem lje
nisu iskusile revoluciju, ali to je tako jedino ako se kapitalistički
sistem ograniči sam o na velike kapitalističke zem lje zapadne
Evrope i SAD. K apitalistički sistem , m eđutim , obuhvaća više od
toga. Svaka velika zem lja u tom sistem u im a svoje satelite. Sate­
liti, eufem istički nazivani »zemlje u razvoju«, p o p u t velikih ze­
m alja važan su dio kapitalističkog sistem a. Sateliti u Aziji, Africi,
i Latinskoj Americi im aju obilježja koja su izvorno nekapitalis-
tička. Oni su k ulturno nesređeni i puni feudalnih i plem enskih
ekonom skih oblika koji su na ru b u golog opstanka. N jihova d i­
nam ika posljedica je p rotuslovlja u velikim zem ljam a. Snage
koje pokreću revolucije iste su one koje bi ih m ogle ili trebale
pokrenuti u velikim zem ljam a. Nam eće se p ita n je zašto je u
nekim zem ljam a kapitalističkog sistem a došlo do revolucija a
u drugim a nije. Zašto na Kubi a ne u SAD?
Suvrem eni kapitalizam može im ati, s obzirom na definiciju
klasičnog kapitalizm a, razna značenja. D ruštveni naučni radnici
Zapada, ne dajući definiciju, često podrazum ijevaju da je ono
što je postojalo u zapadnoj Evropi i SAD u X IX stoljeću bio ka­
pitalizam . Bilo je to polarizirano stanje sa oštrom i jasnom po­
djelom na klase; u njem u je bilo k ra jn je bijede i rastro šn o sti;
ono je bilo obilježeno proizvodnjom u m alim serijam a i konku­
rentnim tržištim a. Ovo se stanje očito izm ijenilo a prom jene su
poslužile kao osnova za zaključak da je kapitalizam prom ijenio
oblik od vrem ena M arxa pa b i ga svakako trebalo nazivati d ru ­
gim imenom. Ovaj zaključak dozvoljava da se kaže da su faktori
koji mogu dovesti do revolucionarne prom jene bili prisu tn i u ka­
pitalističkim društvim a Marxova vrem ena no sada više nisu p ri­
sutni. Klasna stru k tu ra složena je i prom jenljiva; k ra jn ja je bi­
163
 jeda otklonjena a m aterijalne razlike sm anjene; proizvodi se u
velikim serijam a, potpuno birokratizirano, pod nadzorom mene-
džera; vlade se brinu za blagostanje i raspolažu sredstvim a koja
su potrebna da se to blagostanje povećava.
K apitalizam nije skup obilježja ađ hoc, već sistem koji se m o­
že jasno definirati. To je sistem u kome su sredstva za proizvo­
dnju u privatnom vlasništvu i koriste se posredstvom tržišnog
m ehanizm a. Kao posljedica ovih faktora, glavno je obilježje po­
djela na vlasnike sredstava za proizvodnju i ne vlasnike koji sred­
stva za život mogu steći jedino prodajom svoje radne snage. Dok
god su ovi prvenstveni fak to ri i iz n jih izvedena obilježja nepro­
m ijenjeni, sistem ostaje, bez obzira na ostale prom jene, u b iti is­
ti. Prem a ovom m jerilu zem lje zapadne Evrope i SAD još uvijek
su kapitalističke zem lje u kojim a prevladava protivurječnost iz­
m eđu odnosa društva prem a sredstvim a za proizvodnju i proiz­
vodnih snaga. Ovo se stanje može preinačiti jedino prom jenom u
odnosim a društva prem a sredstvim a proizvodnje; drugim rije­
čim a ukidanjem privatnog vlasništva.
U b iti je, dakle, stan je u kapitalističkim zem ljam a isto kakvo
je bilo u M arxovo vrijem e. Da su se dogodile kvalitativne prom ­
jene, to više ne bi bile kapitalističke zemlje; došlo bi do revolu­
cija i ovakvih rasprava ne bi bilo. No dakako, ove su zemlje pod
stalnim pritiskom protivrječnosti pretrpjele neke prom jene. Gla­
vna p rotivurječnost uzrokovala je niz kriza koje su u prvom času
dovele do p o rasta m onopola a kasnije do povećanog upletanja
države u obranu kapitalističkog sistem a. Zatajivanje tržišnog
m ehanizm a, izvrgnutog kriznim napetostim a, prisililo je mnoge
države da ga podupru zakonodavstvom . N ajizrazitiji prim jer u
B ritaniji je donošenje Zakona o odnosim a u industriji (Industri­
al Relations Act). Prom jene u svim glavnim kapitalističkim zem­
ljam a dovele su te zemlje do stu p n ja kapitalizm a u kojem se ja ­
vljaju korporativne države. To vodi fašizm u i predigra je kona­
čnoj krizi.
S ovim u vezi valja naglasiti da ni kapitalizam niti neokoloni-
jalizani ili fašizam ne m ogu spriječiti konačnu prom jenu kapi­
talističkih zem alja. Poricanje ovoga i podrazum ijevanje kvalitete
stalnosti i neprom jenljivosti kapitalizm a je dogm atičan, neznan­
stven p ristu p društvenom ponašanju. Osnovni znanstveni oprez
nalaže da se prihvati m ogućnost kvalitativnih prom jena kao re­
zu ltat stalnih kvantitativnih prom jena. T vrdnje pak, o neizbjež­
nosti revolucionarne prom jene m oraju se razm atrati u svjetlu
stečenih iskustava. Do sada nije bilo revolucija u glavnim kapi­
talističkim zem ljam a. Teorija koje predviđa njihovu neizbjež­
nost m ožda je u izvjesnom sm islu pogrešna. U svakom slučaju
potrebno je pažljivije ispitati analitičke pristupe revolucionar­
noj prom jeni.
U glavnim kapitalističkim zem ljam a osnovni je obrazac za
razum ijevanje revolucionarne prom jene analiza sistema. Društ­
veni naučen jaci prim jen ju ju razne modele un u tar tog obrasca,
164
 no svi su složni u prim jeni em pirizm a. To znači da se svako sta ­
nje istražuje zbog svojih vlastitih posebnih kvaliteta. O bjašnje­
nja koja slijede takav postupak su partikularistička. Nema zna­
čaja m ogućnost da razna sta n ja pokazuju razna obilježja ili da
se mogu (pojaviti nova obilježja. Ovdje je važna definicija stanja.
U okviru sistem ske analize opravdano je izdvajanje bilo kojeg
dijela društvene djelatnosti u cilju ispitivanja. Istraživaču osta­
je da odluči što je sistem , budući da ne postoje nikakve sm jer­
nice a priori. To znači da je m oguće gledati na studentski pro test
na pr., kao pojavu sa izvorom na pojedinim sveučilištim a. Sveu­
čilište ili čak odjel sveučilišta u kojem se ta pojava zbiva može se
definirati kao sistem . Za em piričara ne postoji logička p otreba
za razm atranjem stru k tu re visokog školstva ili društvenog kon­
teksta visokog školstva kao m ogućih uzročnika. Iz toga slijedi
da em piričari m ogu ne razaznati revolucionarne prom jene je r se
svaki pokret koji teži društvenoj prom jeni može tako izdvojiti i
svesti na svoje uzročnike i im plikacije da njegov opći značaj os­
taje neprepoznat. E m piričari su složni kada se radi o p ita n ju što
čini revolucionarnu prom jenu, o m ehanizm u prom jena, o potica­
jim a i sredstvim a. E m pirizam može prih v atiti bilo koji broj raz­
ličitih uzroka.
Studentski protesti, crnački nem iri i pobune m ogu se p rip i­
sati neodgovornom vodstvu, nepotpunim kom unikacijam a, lo­
šim uvjetim a života i rada, psihološkoj napetosti ili kakvim bilo
drugim faktorim a. M eđu em piričarim a tak o đ er nem a neslaga­
nja kada se radi o vrem enskom određenju revolucionarne p ro ­
mjene. Oni ne m ogu predvidjeti takvu prom jenu je r je sistem ­
ska analiza statična i prem a tom e ne dozvoljava m ogućnost kva­
litativnih prom jena. E m piričari su po svojoj biti zauzeti razaz-
navanjem , razvrstavanjem i opisivanjem revolucija nakon što su
se one već odigrale. N jihove analize podržavaju status quo i heu­
ristički su bez značenja.
Drugi mogući konceptualni p ristu p je m arksizam , što znači
dijalektički m aterijalizam . On se tem elji na dinam ičkoj predod­
žbi stvarnosti i prem a tom e može p rikazati revolucionarnu pro ­
m jenu u svim njenim stupnjevim a. Om ogućujući da se utvrde
nužni i dovoljni uvjeti, m arksizam otvara p ita n ja koja se odno­
se na identitet uvjeta, njihove m eđusobne odnose, m ehanizam
prom jena i njeno vrem ensko određenje. N asuprot sistem skoj a-
nalizi, dijalektički m aterijalizam ustanovljava i redoslijed važ­
nosti uzročnih fak to ra i način njihovog djelovanja. Ovaj obra­
zac valja iprim ijeniti na stvarna stanja, a id entitet fak to ra može
se utvrditi em piričkim istraživanjem . Ovdje je m nogo uži djelo­
krug intuicije, nagađanja i proizvoljnih ocjena, nego kod sistem ­
ske analize. Jednom utvrđeni nužni uvjeti prom jene p rim je n ju ­
ju se u analizi društva. Sve što preostaje jest utvrđivanje dovolj­
nih uvjeta.
Dijalektički m aterijalizam om ogućuje da se identificiraju gla­
vne crte procesa revolucionarne prom jene. Prvi je to učinio Karl
165
 Marx a razradio je Lenjin. Marx je utvrdio da je izvor prom jene
p rotivurječnost izm eđu proizvodnih snaga i društvenih odnosa
prem a sredstvim a proizvodnje. Tem eljni odnos u kapitalističkom
društvu izm eđu kupaca i prodavača radne snage bio bi odnos kroz
koji bi se potvrđivala protivurječnost pogoršavanjem uvjeta ži­
vota onih koji p ro d a ju rad n u snagu, ne-vlasnika sredstava za
proizvodnju. Sačinjavajući klasu po sebi oni bi ovom suprotno-
šću bili preoblikovani u klasu za sebe. Do ovog preoblikovanja
došlo bi širenjem klasne svijesti. Potpuno svjesna svog objek­
tivnog ekonom skog položaja, klasa nam ještenih bi se pobunila
i postigla da država bude vlasnik sredstava za proizvodnju te bi
tako razorila tem eljni odnos koji je obilježje kapitalističkog dru­
štva. K lasa nam ještenika koja se obično naziva radničkom kla­
som, je sredstvo kojim se ostvaruje prom jena.
P rim jenom ovog obrasca na stvarna stanja pojavila su se pi
tan ja o vrem enskom određenju revolucionarne prom jene, ulozi
radničke klase i uvjetim a koji bi pospješili revolucionarnu akci­
ju. P itanja se nam eću u prvom tren u tk u zbog nestrpljivog očeki­
vanja prom jene koje je izokrenulo povijesnu perspektivu anali­
tičara. K valitativna preobrazba pred-kapitalističkih društava m o­
že se analizirati bez strasti, uzevši u obzir vrijem e kao dimenziju
uglavnom u svrhu uspoređivanja. No, stupanj prom jene u suvre­
m enom d ruštvu ne može se p ro m atrati na isti način. Analitičaru
suvrem enog kapitalističkog društva teško je steći povijesni pre­
gled prom jene. On neprekidno traži znakove i sklon je identifi­
kaciji elem enata čiji je značaj kratkog dosega, no koji nem aju ni­
kakvog značaja sa šireg gledišta. Čim je više analitičar naklonjen
prom jeni kapitalističkog sistem a to će p rije upasti u teoretske
im provizacije i dozvoliti da se njegova perspektiva izokrene.
Tri su fa k to ra u suvrem enoj stvarnosti navela neke analitiča­
re da m odificiraju ortodoksno m arksističko objašnjenje revolu­
cionarne prom jene. Prvi je, očito, in ertn a priro d a radničke klase;
drugi je jačan je studentskih p rotestnih pokreta dok je treći pro­
m jena u sastavu radničke klase. Dva su tipa dokaza revolucionar­
ne inercije radničke klase. Postoji čisto em pirički dokaz da do
sada nije bilo uspješne revolucije koja bi uključivala izgrađenu
radničku klasu. S druge strane, nijedno od glavnih kapitalistič­
kih društava nije još pretrp jelo revolucionarne prom jene dok su
to iskusili sateliti sa relativno m alom , m igrirajućom radnom sna­
gom. Štoviše, u n u ta r izgrađenih radničkih klasa ne javljaju se iz­
raziti pokazatelji revolucionarnih nastojanja. Drugi se tip dokaza
sastoji u o b jašnjenju odsutnosti revolucionarnih nastojanja. Pri
tom to objašnjenje nije razm atrano jednostavno kao razlog zbog
kojeg se izgrađene radničke klase nisu bunile nego zašto se nika­
da neće m oći pobuniti. Zapaža se utjecaj procesa socijalizacije na
radničku klasu koji je navodi na (prihvaćanje sadržaja kapitaliz­
m a i rad u n u ta r kapitalističkog okvira. U svakom slučaju, ra d ­
nička klasa je procesom birokratizacije zaustavljena u akciji. Ra­
zni analitičari daju prednost jednom ili drugom od ovih procesa.
166
 H erbert Marcuse, na pr., vidi u socijalizaciji glavnu zapreku re­
volucionarnom djelovanju radničke klase. Njegova knjiga Čovjek
jedne dim enzije potanko tum ači tok ovog procesa. »Tvorci poli.
tike i njihovi snabdjevači m asovnim obavještavanjem sustavno
podržavaju jednodim enzionalnu m isao. N jihov je svijet rasu đ i­
vanja pun hipoteza koje sam e sebe ozakonjuju a koje nepresta­
no i m onopolistički ponavljane p o sta ju hipnotičke definicije ili
zapovjedi.«1 Ovo rasuđivanje potvrđuje (postojeće; ono služi kao
opravdanje status quo a i napada suprotne ideje kao nepoćudne
i rušilačke. Silu, koja je ograničila kritičku m isao pa, prem a to­
me, i akciju, M arcuse je sm atrao kočnicom razrješen ja p ro ­
tuslovlja. »Protuslovlja«, dodao je, »ne eksplodiraju sam a od se­
be.«2
On se razočarao dijalektičkom teorijom . Izjavio je da »dija­
lektička teorija nije oborena, no ona ne može p onuditi lijek. . .
Ona definira povijesne m ogućnosti, čak i nužnosti, no njihovo os­
tvarenje može se postići sam o praksom koja odgovara teoriji, a
trenutno p raksa ne daje takav odgovor.«8
H erbert M arcuse spoznao je da je p ra k sa onem ogućena biro-
kratizacijom organizacija radničke klase i socijalizacijom . To
isto sm atra i E rnest M andel s naglaskom na m oći birokratiza-
cije. On je rekao da su »tradicionalne organizacije radničkog p o ­
kreta duboko b irokratizirane i već odavno uključene u buržoasko
društvo .. .«4 On ih odbacuje kao m oguće nosioce prom jene. R ad­
nička klasa može, vjeru je M andel, sudjelovati u revolucionarnim
borbam a pokrenuvši se dobrovoljno, stvarajući svoje vlastito
vodstvo i odbore, no sam o onda ako podigne »m nogostruke p re ­
preke prodoru građanske ideologije u radničku klasu.«5 Ne po­
dignu li se ove prepreke, M andel p oput M arcusea sm a tra da se
ne treba nadati dijalektičkim procesim a.
I M arcuse i M andel su shvatili da revolucionarne prom jene
m ora provesti radnička klasa, no sm atrali su da je ta klasa ne­
sposobna da potakne prom jene. Da bi v ratili optim izam i zado­
voljili svoju naklonost revolucionarnoj prom jeni, oni su m orali
potražiti katalizatore ili d etonatore izvan radničke klase. S tu­
dentski protestni pokreti dali su odgovor. E rnest M andel napi­
sao je da studenti »mogu i . . . m o raju odigrati m oćnu ulogu kao
detonatori. Odigravši takvu ulogu u radničkoj klasi p rije svega
posredstvom m ladih radnika oni m ogu osloboditi u n u ta r sam e
radničke klase ogrom ne snage za napad na kapitalističko društvo
i građansku državu.«8 Ovu teo riju d etonatora i eksploziva p ri­

l l str. 14.
2) ibid., str. 253.
3) ibid.
4) »The N ew V anguard« (N ova p re th o d n ic a ) u T h e N ew R ev o lu tio n a­
ries, izd. T a riq A li, str. 50.
5) ibid.
6) ibid., str. 52.

167
 hvaca i M arcuse koji je postao velikim apostolom studentskog
protesta. 6
M odifikacije što su ih M arcuse i Mandel unijeli u ortodoksno
m arksističko tum ačenje revolucionarne prom jene duboke su i
praktično znače odbacivanje njegove dijalektičke baze. Prom atra­
ti nešto dijalektički znači sm atrati to nečim što se razvija, što je
nepotpuno i nalazi se u procesu prom jene. To uključuje shvaća­
nje da do prom jene dolazi zbog protuslovlja između povezanih
odrednica ponašanja u svim i svakoj sferi društvene djelatnosti
te da svako protuslovlje u procesu svog razrješavanja stvara
posljedice koje ukazuju d a ljn ja protuslovlja. Prom jena je pre­
m a tom e neprekidna i neum oljiva. Stanovište koje kaže da se sve
može izuzeti od p ritisk a protuslovlja, da sve može postojati a da
ne bude faktorom u protuslovlju niti da ga sadrži samo u sebi, ni­
je u skladu sa dijalektičkom teorijom . Prem a dijalektičkom m a­
terijalizm u ne može b iti razlike izm eđu detonatora i eksploziva.
Analiza koja uočava takvu razliku podrazum ijeva da je eksplo­
ziv statičan dok god se ne detonira; drugim riječim a da je eks­
ploziv izoliran od svih pritisak a osim onih koji im aju svojstva
detonacije. Ta analiza ne govori o identitetu detonatora koji je
prepušten spekulaciji ili iskustvu. A nalitičaru ostaje da zaklju­
či im a li p ro test svojstva detonatora ili nema. Prošireno je gle­
dište da su tokom događaja u Francuskoj u svibnju i lipnju 1968.
g. studentski p rotesti djelovali kao katalizator na širi protestin'
pokret. Mnogo m anje pristalica im a gledište da studentski pro­
testi im aju općenito svojstvo katalizatora, jer, iako studenti pro­
testira ju kao na pr. u SAD, Japanu i Saveznoj Republici Njemač­
koj, ipak nem a općenito prihvaćene uzročne veze između njihova
djelovanja i po k reta radničke klase. A nalitičaru se, dakle, otvara
m ogućnost da ustvrdi da ovaj ili onaj studentski pokret može
djelovati kao k atalizator ili da tu ulogu m ogu odigrati protesti
crnaca u SAD ili bilo koje druge otuđene m anjine. Ta je m odifi­
kacija čisti em pirizam . P retpostavka da radnička klasa ne može
deto n irati sam a, bez obzira na sociološku erudiciju njenog ob­
jašnjenja, nespojiva je s m arksizm om već je u skladu sa prim je­
nom sistem ske analize. Tako su m odifikacije H erberta Marcusea
preobrazile m arksističko tum ačenje u emipiričko.
Nije, m eđutim , dovoljno jednostavno predbaciti M arcuseu
em pirizam . Predodžba o inertnosti radničke klase ili o radničkoj
klasi koja je obuzdana pritiscim a socijalizacije, suprotna je is­
kustvu. Može se tek reći da radničke klase u glavnim kapita­
lističkim zem ljam a nisu još stekle svijest o svojoj^ klasnoj pri­
padnosti, o sačinjavanju zasebne klase i da konačni korak ka
klasnoj svijesti nije učinjen. No čak je i ovo nepouzdano kao ob­
jašnjenje činjenice da radničke klase glavnih kapitalističkih ze­
m alja nisu pokretale revolucije. Radničke klase ne čine revoluci­
je; one čine sastavni dio revolucionarnih stan ja ali ne sačinja­
vaju cjelokupno stanje. One ne pokreću revolucije već djeluju
izazvane složenim skupom uzroka. Izgledaju li inertno, to je zato
168
 jer suprotnosti, prim arne, sekundarne i unutrašnje, nisu još uni­
jele u njihov cjelokupni sistem toliki razdor da bi revolucionarna
akcija bila neizbježna. Suočeni s ovakvim razdorom koji u k lju ­
čuje raslojavanje vladajuće klase, n eprijateljstvo od strane voj­
ske i policije, pritisci socijalizacije su beznačajni jer p ostaju nes­
pojivi sa stvarnošću koja se ne može zanem ariti. Parsonsovska je
funkcionalizacija vjerovanje da se nam etnutim podučavanjem
ili neprestanim isticanjem glavnih sadržaja kapitalističkog sis­
tem a može određivati ponašanje koje se ne bi obaziralo na stv ar­
nost postojećeg stanja. U svakom slučaju, to se ne događa. Bitno
je da iako se revolucionarno stanje može dostići način njegovog
raspleta nije preodređen i ovisi o političkom u sm jerenju radnič­
ke klase i načinu razvijanja svijesti tokom revolucije. P ojavlji­
vanje široko zasnovane klasne svijesti nem a izgleda da doprine­
se razvoju ako sam o stan je krize to ne iziskuje. Radnička klasa
može gotovo preko noći p o stati svjesna potrebe za korjenitom
prom jenom političkog sistem a u koliko je kriza vrlo o štra i os­
tvaren preduvjet p o sto jan ja organizacije koja će dati političko
usm jerenje. Da bi se shvatio tok revolucionarne prom jene, važno
je, dakle, ispitati dinam iku cijelog sistem a a ne u sredotočiti se
samo na radničku klasu.
Sve ovo do sada, nije rečeno s nam jerom da se um an ji ili pot-
cijeni uloga radničke klase u revolucionarnoj prom jeni. Ona ig­
ra glavnu ulogu. Glavno protuslovlje kapitalističkog d ruštva uka­
zuje se prvenstveno u sam oj proizvodnji. P rotuslovlje je u eko­
nom skim snagam a, no one djelu ju posredstvom ljudi ovisno o
njihovom klasnom položaju. Radnička klasa je klasa koja traži
prom jenu, ne zbog političke odluke ili po volji, već radi prirode
glavnog protuslovlja. Po definiciji, radnička klasa m ora b iti no­
silac revolucionarne prom jene. Valja, dakle, razm o triti sastav
radničke klase u traženju pokazatelja njene reakcije. Neki su au­
tori, osobito Serge M allet i N orm an B irnbaum , ovome posvetili
posebnu pažnju. B irnbaum , na pr., sm atra da se m ogu pojaviti
»noviji oblici sukoba klasa« i da s tim e u vezi može b iti pojava i
razvoj »nove srednje klase ili tehničke inteligencije«.7 B irnbaum
kaže: »Sve veća složenost proizvodnog postupka, čvrsta uzida-
nost države u društvu i razvoj velikih sistem a adm inistracije di­
stribucije i usluga doveli su do po ra sta nove radne snage obilje­
žene obrazovnim kvalifikacijam a, organiziranjem u b irokratsku
h ijerarhiju i nestalnim političkim sklonostim a. . .«. Na sličan na­
čin pisao je Serge Mallet o »novoj radničkoj klasi.«8

7) N orm an B irn b a u m : »The C risis in M a rx ist Sociology« (K riza u m a rk ­

sističkoj sociologiji), o b ja v lje n o u časopisu Social R esearch, vol. 35, 1963.,
str. 356—357.
8) »The N ew W orkin g Class« (N ova ra d n ič k a k la sa ), o b ja v lje n o u časo­
pisu International Socialist Journal, br. 8, tr a v a n j 1965.

169
 Postojanje prom jene u sastavu radne snage ne može se pore
ći. Statistički se može dokazati da postotak radnika neposrednih
proizvođača opada u korist uposlenih u adm inistraciji i tehnič­
kim službam a. Ove su prom jene zajedničke svim glavnim kapi­
talističkim zem ljam a. Pa ipak, nije dijalektički razm atrati ove
prom jene kao novu pojavu i govoriti, prem a tome, o »novoj rad­
ničkoj klasi«.
R adna snaga u kapitalističkim zem ljam a uvijek je m ijenjala
sastav. O padanje poljoprivrede, apsolutno i u odnosu na m anu­
fakturu, imalo je snažan utjecaj na prirodu industrijske radne
snage. Ono je proizvelo radnu snagu koja je bila istovrem eno o-
kupljena u tvornicam a i urbanizirana. Da li je to imalo m anji
značaj od kasnijeg razvoja industrije usluga? Djelovanje m eha­
nizm a slobodnog tržišta neprekidno m ijenja radnu snagu kako bi
je prilagodilo prom jenljivim potrebam a tog tržišta. Proizvodne
snage m ijen jaju odnos rada i kapitala u korist kapitala i stvo­
rile su stalnu težnju ka m ehanizaciji. Tim procesom odbacuju se
sta ra um jeća i stv a raju nova. B im baum a i Malleta zanima po­
java tehničara i a d m in istrato ra koji, po Birnbaum ovim riječi­
ma, »isključeni iz nadzora adm inistracije nem aju sposobnosti bez
kojih bi ad m inistracija (u širem smislu) bila neostvariva. . .«. No,
ovaj se proces na očigled odvijao, prom jenljivom brzinom , od
početka stoljeća. U svakom slučaju, zar je on značajniji od indu­
strijalizacije zanatskog rada u razdoblju od 1850. do 1900. g.? U
tom su procesu školovani prvaci radne snage nadom ješteni m a­
nje stručnim osobam a niže naobrazbe. N eprestana borba za tr­
žišta povećala je stupanj monopolizma. Time je istaknut porast
a dm inistracije i n astojanje da se usredotoči na prodaju um jesto
na proizvodnju. Pojava ad m in istrato ra i onih koji plasiraju ro­
b u nije nova n iti je njihova organizacija nova u birokratskoj hi­
jera rh iji. Nije li Max W eber pokazao veliko zanim anje za ovu istu
pojavu još p rije prvog svjetskog rata?
R adna snaga stalno m ijenja svoj sastav pa je prem a tome u
svakom tren u tk u uvijek nova. Postavlja se pitanje da li sadaš­
nji njen sastav im a išta više utjecaja na sukob klasa nego pri­
jašn ji sastavi. Ovdje treb a im ati na um u da je sukob koji nas za­
nim a stru k tu raln a a ne su p erstru k tu raln a pojava. On je poslje­
dica odnosa d ruštva prem a sredstvim a za proizvodnju. Super-
stru k tu raln e pojave m ogu povratno djelovati na sukob, no ne
mogu izm ijeniti njegova svojstva: ne mogu neprekidno m ijenjati
snagu sukoba ili postići njegovo nestajanje. Poznato nam je da
će ljudi istog objektivnog ekonom skog položaja nastojati zajed­
nički reagirati na slične pritiske. Svi su nam ještenici u istom
objektivnom ekonom skom položaju i oni će, bez obzira na svo­
je društveno zaleđe, obrazovne standarde, visine dohotka, struč­
nost i položaj, reagirati stvaranjem sindikata i uključivanjem u
oblike industrijskog djelovanja. Ova su reagiranja dijelom od­
ređena profesionalnom , industrijskom ili grupnom sviješću. Ni­
šta ne ukazuje na to da neki određeni sastav radne snage priječi
170
 pojavu opće klasne svijesti kada (pritisak objektivnog ekonom ­
skog položaja postane dovoljno jak. Konačno, valja zapam titi da
odsutnost revolucionarnih nakana kod radničkih klasa glavnih
kapitalističkih zem alja nije niti nova ni svojstvena njihovom
sadašnjem sastavu. Povrh toga, sporost u razvoju klasne svije­
sti bila je zapažena već i prije pojave m etode socijalizacije kao
i danas.
Analiza revolucionarne prom jene ne sm ije se provoditi ad
hoc, intuitivno. Nem a sum nje, da su prividna inertnost radničke
klase, dizanje p rotestnih p okreta izvan radničke klase i izmije-
njen sastav radničke klase značajni faktori za razum ijevanje svi­
jesti radničke klase. Mogu se dodati i neki drugi važni faktori
kao na pr. odnos industrijskog i političkog djelovanja, uloga sin
dikata i značaj n estru k tu riran o g p okreta radničkih povjerenika.
Doista, mnoge bi se stvari u kapitalizm u kao cjelini mogle izdvo­
jiti kao značajne za razum ijevanje revolucionarne prom jene.
Dijalektički m aterijalizam pruža analitičaru niz logičkih dos­
ljednih m etodičkih sredstava. On naglašava cjelokupnost stanja
pa analitičar m ora krenuti od cijeloga prem a dijelovim a. To zna­
či da bi analiza trebala početi od glavnog protuslovlja, preko sva­
ke od ekonom skih klasa kapitalizm a, koje rađa odnos društva
prem a sredstvim a proizvodnje u kapitalizm u, do točke u kojoj
svijest pokreće političko ponašanje. Uzroci tog pon ašan ja leže u
cjelini a ne u njenim dijelovim a pa tako svaki fa k to r koji se is­
pituje treb a da bude sagledan u povezanosti sa svojom okolinom .
N išta se ne može odvojiti i učiniti neovisnim o vanjskim uzroč­
nicima.
Drugo, ovaj pristu p pretp o stav lja da svaka d ruštvena pojava
sadrži m ehanizam za svoje vlastito preoblikovanje. N išta nije
neprom jenljivo, statično ili inertno. R adnička klasa i kapitalist
tičke klase su dinam ične pojave prom jenljivih oblika i odnosa.
One su izvrgnute pritiscim a p rotuslovlja koja neizbježno preob­
ražavaju njihove odnose, m ijenjajući tim e odnose d ruštva p re­
ma sredstvim a proizvodnje. N jihova su p rotuslovlja vanjska i
unutrašnja. Pri tom se u n u tra šn ja protive razrješen ju glavnog
protuslovlja. Glavno protuslovlje je fa k to r stv a ran ja klase po
sebi dok u n u trašn ja m ogu razbijati i dijeliti jedinstvo. U nutraš­
nja su protuslovlja izvedena i ne m ogu nikada nadm ašiti ono gla­
vno, prem da može izgledati da se više ističu. Skup protuslovlja
nije ni u kom sm islu m etafizički. Protuslovlja se m ogu empirič-
ki potvrditi, to su pojave koje točno odražavaju odnose između
značajnih okolnosti.
Treće, analiza je povijesna. To slijedi iz prim jene dijalektike
koja je specifičan povijesni pristup. 'Povijesni' ovdje znači ne
samo ispitivanje povijesnog razvoja kapitalizm a već također sa­
gledavanje sadašnjosti i budućnosti kao stupnjeva tog razvoja.
To isto tako znači otpornost prem a nestrpljivim teoretskim im ­
provizacijam a.
171
 Konačno, dok dijalektika otkriva analitičaru mehanizam pro­
m jene, m aterijalizam otkriva njene izvore i uzročno prvenstvo
što ga treba pripisati skupu okolnosti u bilo kojem stanju. Ne
bi trebalo da bude nesporazum a oko odnosa između ekonomskih
i društvenih faktora. Uvijek prvo valja pitati kakve su ekonom ­
ske okolnosti i kakvo je njihovo značenje.
Uz ova analitička sredstva, što se može reći o preobrazbi suv­
rem enog kapitalizm a? Prvo njegov kontekst. Kapitalizam je ras­
p ro stran jen sistem no nije i jedini. On više ne gospodari svojom
okolinom kao u M arxovo doba. On čini sve m anji dio okruže­
n ja koje dijeli sa socijalističkim zem ljam a. Kapitalizam je, da­
kle, uvijek suočen sa prim jerim a svoje preobrazbe. Razjašnjenje
glavnog protuslovlja nije više analitička kategorija, plod propa­
gande ili izm išljotina. To je dio društvene stvarnosti, faktor koji
se m ora uzeti u obzir, je r kapitalisti će nastojati utjecati na do­
gađaje koliko god je to u njihovoj moći.
Značaj socijalističke alternative najjasnije se zapaža u odno­
sim a izm eđu glavnih i satelitskih kapitalističkih zemalja. Ovdje
se glavno protuslovlje javlja zbog činjenice da blagostanje prvih
ovisi o iskorištavanju ovih posljednjih. Satelitske zemlje im aju i
ekonom ske i društvene problem e a s druge strane težnje pobolj­
šanju m aterijaln ih uvjeta koje se ne m ogu ostvariti dok god sc
održava njihov podređeni položaj. Ovo potvrđuje i povijesno is­
kustvo i analiza. U kapitalističkom sistem u nem a prim jera pro­
m jene satelitskog u glavni položaj. Postoji, prem a tome, stalna
m ogućnost da satelitske zemlje, u n a sto ja n ju da riješe svoje p r o ­
blem e, posegnu za socijalističkim uzorom . Da bi ta nastojanja
bila uspješna, ona se m oraju poklapati sa razrješenjem glavnog
p rotuslovlja u n u ta r tih zem alja. Do ovog poklapanja, međutim,
rije tk o dolazi. Usprkos tome, u svim ovakvim nastojanjim a glav­
ne kapitalističke zem lje vide p rije tn ju svojoj moći i blagosta­
n ju. To je dovelo do oružanog u p letanja sa ciljem sprečavanja
ovakvih nastojanja.
To je isto protuslovlje dovelo do toga da neke satelitske zem­
lje iskorištavaju ovisnost glavnih zem alja o njim a, no samo unu­
ta r sustava. Na p rim jer, zemlje srednjeg Istoka, proizvođači naf­
te, predvođene Libijom , uspješno povećavaju svoj dio prihoda
od nafte. Posljedice ovoga održavaju se u glavnim zem ljam a na
stan d ard njihovog stanovništva, pooštravajući tim e tam ošnje su­
kobe. M ogućnost traženja podrške socijalističkih zem alja što se
pruža kapitalističkim satelitim a, sm anjila je vjerojatnost otvo­
renog oružanog m iješanja glavnih kapitalističkih zemalja, kao
sredstva nadzora. Posljedice toga su prom ijenjena obilježja im­
perijalizm a i neokolonijalizm a kao najviših stupnjeva u razvoju
kapitalizm a. Im perijalizam i neokolonijalizam nisu više konač
na rješen ja problem a kapitalizm a kao što je to bilo u m eđurat-
nom razdoblju za one kapitalističke zemlje koje nisu imale u d ­
jela u nadzoru nad satelitim a.
172
 Glavne kapitalističke zemlje bile su prisiljene da potraže unu
trašn ja rješenja svojih problem a proizvodnje i potrošnje. Dvije
su vrste ovih rješenja. Prvo, tu je ponovno pojavljivanje korpo­
rativnih država koje uključuju zakonski određenu suglasnost i
sredstva njenog ozakonjenja radi kontrole klasnog sukoba. Sve
glavne kapitalističke zem lje sadrže elem ente korporativnog d r­
žavnog a p arata i naginju ovom ili onom obliku fašizm a koji je,
kako sada izgleda, završni stupanj kapitalizm a. Zbog d ijalekti­
čke prirode društvenih pojava, m eđutim , nije moguće kategorički
govoriti o konačnim stupnjevim a. Drugi tip rješen ja leži u m e­
đusobnim odnosim a glavnih kapitalističkih zem alja i uključuje
sporazum e kao što je E vropska ekonom ska zajednica. To poja­
čava i pojačavat će kre ta n ja ka u n u trašn jim ugnjetačkim rješe­
njim a.
Neizbježna posljedica rješav an ja glavnog p rotuslovlja u ka­
pitalističkim društvim a je p o rast m onopola. To je postalo sveop­
ća ustanovljena pojava razvojem internacionalnih i m ultinacio­
nalnih firm i. Prvenstveno valja p ro m o triti uvjete pojavljivanja
ovih firm i na tržištu a zatim njihovu moć. One d jelu ju kao oza­
konjeno sredstvo kontrole u kapitalističkim satelitim a, tam o
gdje je diplom acija oružja postala protuzakonita. N jihova pojava
je, dakle, pom ogla produživan iu vijeka sistem a.
N aginjanje kvalitativnoj stru k tu raln o j prom jeni u n u ta r poje­
dinih kapitalističkih zem alja treb a ispitivati u povezanosti sa
širim suprotnostim a kapitalizm a. Ove su p ro tn o sti pooštravaju
klasni sukob i tim e dižu svijest. No, one su također uzrokom u n u ­
trašnjih suprotnosti što izazivaju podjelu u n u ta r sam ih klasa.
K apitalisti su podijeljeni prem a svojim interesim a — m ali p o ­
slovni ljudi protiv m nopolista, financijeri protiv tvorničara, in­
dividualni poljoprivrednici protiv in d u strijsk e poljoprivrede itd.
Ove podjele treb a em pirički isp itati da bi se shvatilo do kojeg
je stupnja došao proces preobrazbe. Radničke su klase tak o ­
đer podijeljene, često na isti način kao njihovi poslodavci. Među
radnicim a postoje, m eđutim , još neki korjeniti dodatni uzroci
nesloge koje poslodavci m ogu iskoristiti i u p o trije b iti kao p ri­
pomoć u održavanju postojećeg stanja. Radničke klase m ogu b i­
ti i jesu podijeljene zbog boje, etničkog porijekla ili religije. U
SAD boja je uzrok razdora; u Saveznoj R epublici N jem ačkoj i
Švicarskoj sukobljavaju se dom aći i privrem eno doseljeni rad n i­
ci; u Francuskoj kao i Velikoj B ritaniji bijeli radnici odjeljuju
se od obojenih doseljenika. Sjeverna Irsk a pruža p rim je r p odje­
le radničke klase zbog religije. U nekim slučajevim a podjela ima
zaštitna obilježja za grupe koje im aju m oć i prevladavaju u rad ­
ničkoj klasi. U Saveznoj Republici N jem ačkoj i Švicarskoj, na
pr., priliv radnika iz Italije, Jugoslavije, Španjolske i Grčke om o­
gućuje da se nam ire potrebe za radnom snagom cjelokupne priv ­
rede i djeluje kao osnova njenog blagostanja. Tam o su radničke
klase zaštićene od ekonom skih p ritisaka koji bi mogli proizići
iz lošijih prilika.
173
 Radnički pokreti odraz su društva u kojem djeluju. Oni su
prožeti elem entim a razdora prisutnim a u tržišnom m ehanizmu.
Interesi radnika suprotni su u industriji i poljoprivredi, u indus­
triji i javnim službam a, u cvatućim i opadajućim industrijskim
područjim a, u izvoznim i ne-izvoznim industrijam a, u novim za­
nim anjim a i onim a koja nestaju. Snažne sile razdora uvijek se
javljaju i tam o gdje se uvode novi strojevi a stara iskustva se
nadom ještaju niže kvalificiranom radnom snagom ili se ukida
ju radna m jesta. Što više glavno protuslovlje utječe na doprinos
neposredne proizvodnje klasnom jedinstvu, to više, do stanovite
m jere, ono rađa elem ente razdora. To stvara stanje prividnog ne­
reda. S adašnje stanje u Velikoj B ritaniji je stanje zbrke gdje isto­
vrem eno uz očitovanje klasnog jedinstva izbija sve veće suparni­
štvo i gorčina m eđu skupinam a.
U analizi ove vrste, socijalizirajući faktori nem aju velik zna­
čaj. Budući da je ponašanje prvenstveno određeno okolinom, ra­
dnicim a se ne može za dugo nam etnuti vladanje koje je u neskla­
du sa stvarnošću njihova života. Važni su faktori oni koji sači­
njavaju tu stvarnost. Zbog istog razloga nemoguće je sa obrazo­
vanjem i političkim djelovanjem na razvoju svijesti otići dalje
nego što dozvoljavaju stvarna stanja. Kao što je pokazalo fran­
cusko iskustvo iz 1968. g., nemoguće je stvoriti revolucionarnu
situaciju kada ne postoje uvjeti za revoluciju.
F rancusko iskustvo istaklo je najvažnije pitanje za shvaćanje
revolucionarne prom jene u suvrem enom kapitalizm u. Ono glasi,
što čini revolucionarnu situaciju? Kako se ona može prepoznati?
Ne može se sm a tra ti sigurnim da će faktori koji su doveli do re­
volucionarne prom jene u carističkoj Rusiji, kuom intanškoj Kini
i K ubi B atiste također dovesti do prom jene i drugdje. Prvo, dok
su ta d ruštva im ala zajednička glavna obilježja, njihove su po­
vijesne pozadine i su p erstru k tu re bile toliko različite da je uop­
ćavanje neodrživo. Drugo, budući da spletovi suprotnosti djelu­
ju u vrem enu na društva i m ijenjaju ih, m oraju se m ijenjati i
faktori koji m ogu preinačiti stru k tu re tih društava. Drugim ri­
ječim a, revolucionarna situacija nije statična već dinam ična po­
java. P otrebno je uzeti u obzir posebnost datog društva u datom
razdoblju. Može nas, dakle, zavesti traženje uobičajenih znakova
sloma, kao što je visok stupanj nezaposlenosti i rastuće sirom a­
štvo. Stvarni pokazatelji u suvrem enom kapitalizm u mogu biti
mnogo m anje nam etljivi. Protuslovlja utječu na međusobne od
nose skupina obuhvaćenih klasom. E m pirički je zadatak otkriva­
nje utjecaja što ga na svijest im aju ovakve prom jene u nutar slo­
žene radničke klase. Jednako je važno istražiti, u svijetlu suvre­
m enik uvjeta, odrednice prom jene u drugim vidovima cjelokup­
ne stru k tu re pojedinih društava.

Prevela Lidija Lisicky

174
 TELEOLOŠKE I GENETIČKE OSNOVE EKONOMSKIH
PROBLEMA SAVREMENOG SOCIJALIZMA

Ivan M aksim ović

B eograd

Među nekoliko suštinskih problem a sa kojim a se suočava m o­

derni socijalizam od m om enta pobede socijalističke revolucije u
Sovjetskom Savezu, nalazi se, nesum njivo, i kom pleks ekonom ­
skih problem a. Suština ovih problem a se. ukratko, svodi na to,
da ekonom ske snage koje je ostvario m oderni socijalizam i eko­
nomski m etodi kojim a ih je dosada razvijao ne odgovaraju stva­
rnim potrebam a socijalističkog društva. Šta više, i ekonom ske
snage i m etodi pred stav ljaju na današnjem stu p n ju lim itirajuće
faktore konsekventnijeg i potpunijeg razvitka socijalističkih pro-
dukcionih odnosa a, u izvesnom sm islu, objektivno ra đ aju i ele­
mente koji na ovaj ili onaj način dezintegriraju socijalističko d ru ­
štvo reprodukujući nesocijalističke odnose.
Mogu se navesti m nogi razlozi istorijskog k a rak tera koji ovu
konstataciju m akar objašnjavaju, ako je ne opravdavaju. Tako
se ističe da je socijalizam nastao kao organizovana i usm erava-
na ekonom ska i društvena stvarnost u zem ljam a relativno niskog
stepena kapitalističkog razvoja, a ponegde čak n astaje sa osnova
pretkapitalističkih ekonom skih odnosa protivurečući, prividno
ili stvarno, svim objektivnim zakonitostim a istorije i d ijalektič­
kog razvoja. Takva nerazvijena osnova uslovila je, da već organi­
zovana socijalistička društva, gde je izvršena politička revoluci­
ja radničke klase, u svom ekonom skom razvoju tek ostvaruju
ekonomske pretpostavke — m aterijalne i organizacione — za ko­
je su klasici naučnog socijalizm a pre sm atrali da p rip ad a ju evo-
lutivnom procesu kapitalizm a i za koje je — takođe prem a klasi­
cima — privatna svojina bila dovoljan institucionalan okvir raz­
vitka. O tuda je još Lenjin postavio tezu o nužnosti perm anentne
175
ekonom ske socijalističke revolucije, koja sledi ostvarenu politič­
ku. Takođe, Sovjetski Savez je u praksi prelazio neke tipično ka­
pitalističke sekvencije razvitka, kao što su prvobitna socijalistička
akum ulacija, ili delom NEP. Uz ovo bism o rekli da su i takozvani
petogodišnji planovi bili pre i ostali realizacija društveno-mono-
polističko-socijalističke faze razvitka nego što su autentično so­
cijalističke faze razvoja.
I u našoj teoriji i praksi im a pokušaja da se savrem ena faza
sam oupravnog tržišnog socijalizm a okvalifikuje kao faza konsti-
tuisanja preduzetničke funkcije radničke klase sredstvim a libe-
ralno-kapitalističkih m etoda konkurencije i akum ulacije u koji­
ma se naziru i elem enti takozvane prvobitne akum ulacije. Isti­
canje nacionalnih državnih i ekonom skih interesa — i uloge na­
cionalne države u k reiran ju nove faze u jugoslovenskom razvit­
ku — takođe se može shvatiti kao izraz jedne faze ekonomskog
progresa, koja treb a da reši ono što je — p re socijalističke —
trebalo da reše zrelije faze kapitalističkog razvitka kod nas, ko­
je su m eđutim odsustvovale.
M eđutim , bilo bi netačno i nepotpuno ostati samo na ovoj.
m a koliko važnoj, dim enziji stepena ekonom skog razvoja koju
socijalizam nasleđuje, kao trajn o j dim enziji i okosnici njegovih
savrem enih problem a.
Za ekonom ske problem e socijalizm a sa kojim a se danas suo­
čava podjednako je važno p itanje kako je ovo društvo savlađiva­
lo svoju ekonom sku zaostalost, odnosno sa kojim se naučnim
pretpostavkam a i saznanjima, i ko jim sredstvim a (instrum enti­
ma) su protstavljalo objektivnim zakonim a kapitalističke ekono­
m ije, još trajn o prisutnim u sferi ekonom skih odnosa i u izgra­
đivanju novog socijalističkog ekonom skog sistem a.
Ovu, m etodološko-saznajnu i instrum entalno-organizacionu
stra n u ekonom skog nastanka i reprodukovanja socijalističkih o-
dnosa sm atram o isto toliko važnom osnovom savrem enih eko­
nom skih dilem a i problem a socijalizm a, kaogod i onu istorijsku.
U izvesnom sm islu, ova druga je i značajnija. Jer, sa razvitkom
socijalizm a, značaj istorijskog ekonom skog nasleđa postaje za
m oderne problem e drugostepen i sve m anje važan, a m etodi i
sredstva organizacije socijalističke ekonom ije sve bitniji, prvo­
razredni.

II

Saznajno-m etodološke i instrum entalne (organizacione) aspek­

te ekonom skih problem a savrem enog socijalizma identifikova-
ćemo sa onim koji proizlaze iz teleološkog i genetičkog pristupa
u teoriji i praksi socijalističkih ekonom ija. U okvirim a ovih dok­
trina nalaze se elem enti koji su vršili i danas vrše aktivan i bitan
uticaj na sve oblike i m etode organizacije ekonom skih snaga i
176
 sve vrste ekonom ske aktivnosti u socijalizm u, odnosno na forme
i m etode funkcionisanja socijalističkih ekonom skih sistem a.
Ovde je um esno odm ah postaviti hipotezu, koju ćemo dalje
nastojati da dokazujem o, da dosadašnji razvitak organizovane
socijalističke ekonom ske prakse (sistema) ukazuje na — sem
malih izuzetaka u pojedinim etapam a razvoja — dom inantnost
teleološke, odnosno genetičke doktrine i u teoriji i u njenim
praktičnim prim enam a. Ovaj dom inirajući uticaj ide do isklju­
čivosti. U pojedinim istorijskim etapam a jednoj ili drugoj dok­
trini je obezbeđena politička i ideološka podrška u odnosu na
drugu. V ladajuću doktrinu obično podržava p o litička volja i or­
ganizacija date proleterske države.
H ronološki uzev, i teleološka i genetička dok trin a nalaze svo­
je osnove u klasičnom ekonom skom nasleđu, ali se kao škole
misli i prim enjene ekonom ske filozofije na organizaciju socijalis­
tičke ekonom ije, jav ljaju prvi put u p otpunijem obliku sa sovjet­
skom debatom o idustrijalizaciji, rezultatim a NEP-a, i prvim ra s­
pravam a o prirodi i m etodologiji budućeg sovjetskog prvog p e to ­
godišnjeg plana. Uporedo sa ovim važnim, istorijskim p re k re tn i­
cama za dalju sudbinu socijalizm a, intelektualna usm erenost eko­
nom ista u SSSR-u okretala se p itanjim a o prirodi p lan iran ja u
socijalizmu. Uz sve preovlađujuće uverenje da se socijalistička
rekonstrukcija privrede može izvesti sam o na osnovu dugoroč­
nih etapa planiranja za čitavu isto rijsk u epohu, p okrenuti n a u č ­
ni problem i su se odnosili na p ita n ja šta je suština plana i p la­
niranja u socijalističkoj privredi, kakva treb a da bude njegova
m etodologija, kakav je odnos i udeo direktivnog i prognosistić-
kog u planu, da li treb a da bude »otvoreno« ili »balansirano« pla­
niranje, da li je plan naučni dokum ent ili je prosto m etoda admi-
n istriran ja i slična pitanja. [3, gl. IX; 5. s. 3]
Zbog specifičnih sovjetskih prilika, ova naučna i m etodološka
problem atika plan iran ja uskoro je identifikovana sa (političkom.
Posle relativno kratkog perioda kom prom isnih solucija i vrlo bo­
gate naučne diskusije koje su dom inirale i usm eravale objek­
tivan i uravnotežen p ristu p i ekonom sku politiku u ovoj oblasii
uskoro je teleološki d oktrina dobila političku podršku, pretv o ri­
la se u državnu doktrinu i dalje razvijala sopstvenom logikom iz­
gradnje centralizovano-planskog, adm inistrativnim m etodam a us-
meravanog sistem a. [19, gl. IX, 5, s. 7; gl. 12] Nas ovaj istorijski
aspekt srašćavanja naučne i političke problem atike ovde ne in-
teresuje. Istaknim o sam o da nam izgleda, ukoliko se iz oskudne
dostupne literature može sam o nagađati, da je čitav kom pleks
pitanja pobede teleološkog nad genetičkim u sovjetskoj teoriji
i praksi još uvek do k ra ja nesagledan i neobjašnjen. B ar za na­
učnu interpretaciju. [4, s. V/VI]
Ono na šta ćemo usm eriti naša dalja ispitivanja, odnosi se
na ekonomsko biće teleološke i genetičke filozofije i njihovih
im plikacija za dalju sudbinu m etoda privređivanja u socijaliz­
mu.
12 PRAXIS /7 7
 D oktrine su se potpuno oform ile kada je otvoren sukob oko
naizgled p raktičkog p itanja, a naim e u kojoj m eri planovi socija­
lističke rekonstrukcije m oraju nositi u sebi direktivni elemenat,
a u kojoj m eri su sam o p ro sta prognoza budućeg razvitka. Iz
današnje perspektive nam je jasno koliko to nije bilo samo prak­
tično, nego duboko principijelno, teorijsko i fundam entalno pita­
nje socijalističke društvene filozofije i prakse uopšte.
K ada se postavilo u tom obliku, pristalice genetskih shvata­
nja su se odm ah izjasnili protiv toga da plan treba da sadrži zna­
čajnije direktivne elem ente, kao što su poricali m ogućnost da se
može nešto bitno učiniti svesnom, organizovanom akcijom dru­
štvene nadgradnje, protiv, ili u izvesnom sm islu korektivno, m i­
mo u n u tarn jih zakona ekonom skog života, »jer je snaga u n u tar­
n jih veza jedne ekonom ije ogromna« (3, s. 63).
U suštini, sukob je nastao oko uloge ekonomskog deter­
m inizma. G enetičari su bili strogo determ inisti. Zato su gle­
dali na svaki svesni akt transform acije društva koji bi preu
zeo p ro letarijat, kao na nešto što je u principu mogućno ali
gde je bitk a takoreći unapred izgubljena. Je r iza svake planske
akcije koju bi p ro letarijat preuzim ao, stoje »objektivni uslo-
vi«, »genetski određeni svojim prošlim razvitkom« i uslov-
Ijeni u budućem razvoju »skrivenim objektivnim tendencija­
ma razvoja«. [6, s. 362].*
T reba istaći da genetičari nisu bili protiv planiranja uop­
šte, već za strik tn o lim itirano i ograničeno planiranje, koje se
uz p retpostavku delovanja strogog determ inizm a svodi na pro­
gnozu razvitka, ek strapolaciju budućeg ekonom skog procesa
njegovim prošlim razvitkom , koji ga ujedno potpuno odre­
đuje.
Dva vodeća teoretičara genetičke škole bliže su odredila šta
podrazum evaju pod determ inističkom filozofijom u odnosu na
planiranje.
G rom an je istakao da »mere ekonom ske politike mogu izve-
sno u ticati na ekonom sku realnost, ali ne mogu nikako dovesti
do su štin skih prom ena. Ćak ni revolucije ne mogu prom eniti
ekonom ske norm e preko noći, socijalizacijom procesa proizvod­
nje i razm ene. Nacionalizacija ne može obuhvatiti sva predu-
zeća, niti prelaz ka planskoj distribuciji može razoriti slobodno
tržište, koje nastavlja da egzistira, m akar ilegalno« (6, s. 361)
O graničenost i subordiniranost planske akcije i planskih me
toda, neum itnom zakonu vrednosti i zakonim a tržišta, možda je
još bolje izrazio B. Bazarov sledećim stavom: »Ekonomija mora
biti harm onična, organska celina, m aksim alno stabilan sistem
m obilne ravnoteže, ne sam o kada se završi rekonstrukcija fiksi-

1) O va odrednica, kao i sledeće odrednice pod br. 7, 8, 9, citira n e p ro ™

zbo rn ik u N. S p u lb era »F oundations in S oviet S trateg y for Econom ic Growth«
(v id i lite ra tu ru No. 4).

178
 rana opštim planom, već na bilo kojoj tački razvoja. Pojave iz-
vesnih vrem enskih disproporcija u razvoju koje vode krizam a su
neizbežne, ako je kurs procesa rekonstrukcije spontan, m ada
se ne može tolerirati. Zahtev za proporcionalnošću i internom
konsistentnošću izdvojenih elem enata procesa rekonstrukcije —
isključuje m ogućnost kre ta n ja po pravoj liniji, ili bilo kakvoj
liniji unapred ocrtanoj, i postavlja problem in term edijarnih faza
rekonstrukcije, kao poseban planski problem . O tuda nužnost da
se ocrta, zajedno sa opštim planom , plan »perspektiva« u užem
smislu reči, tj. plan koji p ro jek tu je neposredne faze opšte p e r­
spektive u njihovim hronološkim sekvencam a i organskoj pover
zanosti«. (P otcrtao I. M.) (7, s. 367)
Iz prethodnih generalnih stavova nicao je i genetički koncept
planiranja. On bi se sažeto mogao svesti na sledeće stavove. Prvo.,
dejstvo ekonom skih zakona robne privrede (zakona vrednosti)
planski organi ne mogu preinačiti, a da ne izazovu ozbiljne krize.
Postojanje trajn ih p roporcija (na p rim e r izm eđu in d u strije i po­
ljoprivrede) planski organi m ogu porem etiti, ali m alo u ticati u
smislu trajn ije izmene ovih proporcija. Drugo, upravo treb a izu­
čavati ove proporcije, tj. u n u tarn je tendencije ekonom ije i, iz
njih deducirati objektive i ciljeve plana. Na bazi p o dataka iz ra­
nijih godina, m ogućno je ustanoviti izvesne precizne odnose
među različitih varijabila (»statistički koeficijenti«) a isto tako
i regularnosti u tran sfo rm iran ju proporcija u vezi sa prom enam a
u nivou ekonom skih snaga (»Dinamički koeficijenti«). Ovi koefi­
cijenti na kojim a počiva planiranje, treba da g aran tu ju »ekonom ­
sku ravnotežu«, osnovni zakon planiranja. (6, s. 362/4).

III
Ovoj šemi i koncepciji, koja je im ala posebne reperkusije ria
ocenu m etoda i puteva sovjetske industrijalizacije pristalice te-
leološkog pravca su suprotstavili načelno drugu koncepciju.
Čini nam se da se ona može najbolje sum irati na stavovim a
S. Šarova, koji ju je, najp o tp u n ije izrazio na sledeći način:
»Teleološka 'vojnička' koncepcija plana je ova: im am o datu
situaciju, date objektivne faktore. Subjektivna volja p ristu p a
ovim objektivnim faktorim a i nastoji da ih izmeni u svoje sub^
jektivne svrhe. Ova subjektivna volja uzim a date objektivne fak­
tore kao polaznu tačku i, u odnosu na njihovo rešenje, projicira
ciljeve koji su u skladu sa subjektivnom voljom«.
»Evo kako n astaje plan. Dokle god se ne pojavljuje su b je kt koji
ima svoje sopstvene ciljeve, tj. traži da izm eni objektivne faktore
i odlučan je da ih izmeni, nem a plana i ne može se uopšte govo­
riti o planu. Sa ovakve tačke gledišta nikakvo istraživanje datili
objektivnih faktora, čak i najpodrobnije, nikakvo razjašnjavanje
njihovih istorijskih tokova u prošlosti, čak i najkorektnije, ni­
kakvo određivanje zakona njihovog razvitka, čak i najtačnijc,
nikakvo predviđanje njihovog budućeg razvoja, čak i najade^
179
 kvatnije, ne može predstavljati plan. K ontrolne cifre ekonomske
prognoze zasnovane na pretpostavkam a i hipotetični bilansi n a ­
cionalne privrede su pokatkada veoma korisni za planiranje ali
nijedan m udar plan n jih ne sadrži i operisati sa njim a kao tak ­
vima, čak i pod nazivom »genetički« plan znači ponuditi ne pravu
stvar (proizvod) već im itaciju«. [8, s. 380]
N a ovoj osnovi teieološki koncept planiranja konstituisao se
kroz sledeće faze:
I. P reduslov planiranja: postojeća situacija, subjektivna vo
lja koja teži da je prom eni, opšti cilj koji ide uporedo sa tom
voljom. (Faza I).
II. Upoređivanje ciljeva sa objektivnom (egzistirajućom) si­
tuacijom . Na toj osnovi,, postavljanje ciljeva u obliku konkret­
nih zadataka, preciznih, jasnih, koji se odnose na kvalitativne i
kvantitativne rezultate u datoj grani i na datoj teritoriji ekono­
m ije. (Faza II).
Izbor izm eđu parcijalnih ciljeva kojim a se konkretizuje (i
delim ično ostvaruje) opšti cilj i izm eđu mogućih metoda ostva­
rivanja parcijalnih ciljeva. Odluka o ovima predstavlja basični
planski faktor. Uspeh, ovde zavisi od m etoda adm inistriranja.
koja kao »svaka m etoda, počiva na trim a osnovama: naučnom
saznanju, talentu i iskustvu«. (Faza III)
P laniranje izvršenja odluka, tj. plan m obilizacije postojećih
ljudskih i m aterijalnih resursa, plan dodajnih resursa i sekvencc
u kojoj, odnosno tačke u kojim a se dovode snage da doprinesu
isp u n jen ju zadataka, kao i vreme njihovog ispunjenja. (Faza IV)
[8, s. 38/2].
Dve bitn e ekonom ske k arakteristike izgledaju nam suštinske
za teleološku filozofiju plana, koje se, potom , prenose na razne
specijalne problem e: na odnos prem a ekonom skom determ iniz­
m u, tržišnoj i robnoj privredi, m etodi razvoja i planiranja, itd.
Prva je karakteristika, posm atranje ciljeva kao nezavisnih
konstanti sistem a kojie određuju perspektivno planiranje, a ne
sam o s tru k tu ra privrede i njena prošlost i sadašnjost. Sadržinu
pak ciljeva određuje »kreativna volja proletarijata«.
S trum ilin je ovde bio vrlo eksplicitan; kritikujući »dinamičke
koeficijente« genetičara kao m etodološke m anifestacije ideološ­
kih zabluda, rečim a:
»Ako bism o sam o ekstrapolirali prošlost mi bism o u naj­
boljem slučaju tu prošlost mogli da produžim o za još pet ili pet­
naest godina u jednoj revidiranoj i proširenoj verziji. Ali mi ne
želimo da izgrađujem o novi društveni sistem na taj način.
Mi odbijam o da prihvatim o da se m etodi ekstrapolacije mogu
u značajnoj m eri iprimeniti na područje perspektivnog planiranja
i to ne sam o zbog toga što su ti m etodi veoma nepouzdani..
već i zbog još jednog faktora koji je daleko važniji za nas. Mi
ulazimo u novu fazu razvoja sa kreativnom voljom proletarijata
koja nezadrživo zabija klin između naše prošlosti i naše buduć­
nosti«. [9, s. 431]
180
 Druga suštinska k a rakteristika teleološke filozofije, više me­
todološke prirode, ali izvedena iz prethodne jeste ta da je gene­
ralni plan esencijalno jedinstven plan:
»Generalni plan je u osnovi jedinstven plan zato što im a u
vidu jedan jedini zadatak; opšte sm ernice koje treba slediti da
bi se ispunio ovaj zadatak može dik tirati sam o jedan cilj i jedna
volja; svi parcijalni planovi treba da predstavljaju elaboraciju
tog plana. On je kom pleksan zato što rešava problem e posebnih
ekonom skih grana u njihovoj m eđusobnoj povezanosti i planira
jući njihov razvoj on ih objedinjuje u integrisanu celinu, ne, ra ­
zume se, putem koordinacije predloga autonom nih delova, već
putem davanja specifičnih planova za delove ili specifičnih direk
tora za njihove planove« [8, s. 385]
Pada u oči da su i pristalice teleološke koncepcije bili sp rem ­
ni da priznaju (što su i u sovjetskoj praksi plan iran ja 1928—31.
činili) značaj i dejstvo i dinam ičkih i statističkih koeficijenata,
tj. date stru k tu raln e odnose i dclovanje zakona vrednosti, kao i
ekstrapolacije na bazi stu d ija objektivnih ekonom skih zakona kod
tekućeg i kratkoročnog planiranja. Ali su oni odbijali da prihvate
bilo kakvo signifikantnije značenje i p rihvatanje genetičkih na­
čela na dugi rok, tj. kod perspektivnog p laniranja. [9, s. 431/2J

IV
Prim ena teleološkog i genetičkog načela u p rak si socijalis­
tičkog ekonom skog razvitka nikada nije bila apsolutno jedno­
strana. Ne sam o zato što su i obe doktrine i sam a p rak sa ostav­
ljale izvesnog p ro sto ra za delovanje objektivnih, odnosno sub­
jektivnih faktora, već još više zbog toga što je socijalističko
društvo nasledilo ili stvorilo svoje specifične stru k tu re i osobe-
nosti koje nisu omogućavale apsolutnu i isključivu prim enu sam o
jednog principa privređivanja. Tako, na prim er, biro k ratsk e i
centralističke stru k tu re u socijalističkim zem ljam a, neprestano
reprodukovane i jačane stalno su afirm isale neke aspekte teleo­
loškog načela (jedinstven plan, jedinstvena volja), ali su nala­
zile svoju protivtežu u dem okratskim snagam a radničke klase,
nacionalnim, regionalnim , profesionalnim i drugim c entripetal­
nim snagama, kaogod i u nekim objektivnim ekonom skim zako­
nitostim a. Takođe, institucionalno ekonom ski centralizam uvek
je imao iprotivtežu u decentralizm u, a tehnokratizam i adm inis­
trativno načelo u su p rotstavljanjim a dem okratskih snaga i eko­
nomskih zakona.
Ipak, može se govoriti o preo vladu j učim i dom inirajućim ele­
m entim a teleoloških odnosno genetičkih m etoda privređivanja u
dva do sada m odela socijalizm a koji su se afirm isali na odgova
rajućim različitim ekonom skim logikam a. jedan je model cen-
tralnoplanskog privređivanja, zasnovan na državnoj ekonomici,
koja je ujedno suštinski reprezentant subjekta privređivanja i
nosilac suverenosti društvene socijalističke svojine. Ovaj teorij-
181
 sk] m odel praktično je postepeno bio ostvaren, sa različitim spe
pificnostima, u SSSR i drugim evropskim socijalističkim zem lja­
ma. Drugi m odel jeste model tržišnog socijalizma, zasnovan na
sam oupravnoj ekonom ici decentralizovanih privrednih subjeka­
ta, u kojoj država igra ekonom sku ulogu sam o subjekta koordi­
n a to ra , ekonom ski »prim us in ter pares« čija uloga, u načelu i
leorijsivh nije toliko , b itna za model, iako je u praksi još uvek
vjdo značajna. Zadržaćem o se ovim redom na ova dva istorijska
đelujuća m odela privređivanja.
Izgledaju nam dva m om enta b itna koja određuju prevlast te­
leološkog m etoda u m odelu planski centralizovanog privređiva­
nja. Prvi je da su ciljevi ekonom ske reprodukcije egzogeni, izve­
deni iz »zakona« zadovoljavanja društvenih potreba, koje form u­
la e i institucionalizira sam a država. Sadržajno ekonomske po
trehe su izraz ekOnomsko-političkih odnosa snaga rukovodećih
grupa, koje o stv a ru ju vlast, tj. političku, ekonom sku i adminis
tvativnu k o ntrolu u ime radničke klase i za nju. Drugi bitan mo
m enat je da se ovi ciljevi realizuju planskom aktivnošću, čiji sa
držaj, m etode i form e sovjetski ekonom isti izvode iz »zakona pla
nom ernosti«. [10, s. 199, 210; 11, gl. 30] Sire, sadržajno raščla-
njavanje ovog »zakona« ukazuje da u nj sovjetska teorija unosi
tri vrste teleoloških faktora: Jedan je ugrađen u kriterijum e koji
se odnose na ekonom sku »proporcionalnost« (u odnosim a pro­
izvodnje, akum ulacije, lične i opšte potrošnje, pri raspodeli ka
dro- a i u alokaciji kom pleksnog razvitka regiona i rejona, podeii
rada, specijalizaciji i kooperaciji). Ovde je pretežno reč o krite-
rijum im a koji se izvode iz određene hijerarh ije ciljeva koje for-
m uliše jedinstveni društveni subjekt. Drugi aspekt teleološke pri­
rode, sadržan je u konceptu »postojane, saznajno podržavane pro­
porcionalnosti, tj. realizacije ciljeva u ekonom skoj sferi. »Zakon
proporcionalnosti« nalaže da razvitak svih grana proizvodnje bu­
de p otčinjen jedinstvenom rukovođenju od strane društva«. Iz
ovog generalnog teleološkog principa, izvode se posebna načela,
m etodološka pravila i institucionalne form e ekonomske aktivno­
sti. Čini sč da je ovo bitna kom ponenta teleološkog koncepta.
[12, s. 52/5] Ona se odnosi na stru k tu ira n je same planske aktiv­
nosti (sveobuhvatnost, norm ativnost, direktivnost, obaveznost,
rigidnost, kontrolisanost plana), zatim na principu tzv. »vodećih
karika« i dem okratskog centralizm a u njegovom sprovođenju,
kao i u vezi sa institucionalizacijom organizacione form e plani­
ranja: država je osnovni subjekt planiranja. Ona određuje os­
novne ekonom ske ciljeve, karike, proporcije, daje im karakter
ekonom skih zakona vezujući norm ativno i pozitivno, pravno, ad­
m inistrativno i ekonom sko. Država takođe organizuje un u tar sa­
me sehe veliki broj institucija, koje se na direktan ili indirektan
način bave planiranjem , i u kojim a se povezuje centralna poli­
tička: volja i kontrola, sa donošenjem operativnih odluka i nji­
hova koordinacija na različitim nivoim a horizontalne i vertikalne
shem e planskog sistem a. U vezi sa ovom funkcijom države vrto
182
 je instruktivna čitava istorija organizacije institucija planiranja
u S&SR-u i njena današnja stru k tu ra, koja povezuje u jednu ce-
linu vrlo veliki broj institucija, sa različitim nadležnostim a i funk­
cijama pri realizaciji planiranja, počev od Ekonom skog saveta
pri vladi SSSR i Užeg kom iteta vlade, koji se bave donošenjem
planskih odluka na vrhu i njihovom koordinacijom do državnih
kom iteta, koji im aju savetodavnu funkciju u planiranju. Najzad,
Gosplana, m inistarstava, sovnarhoza, lokalnih egzekutivnih plan­
skih kom iteta koji se bave dugoročnim i tekućim planiranjem ,
planiranjem zaliha i sirovina, adm inistriranjem i m enadgm entom .
Ovima treb a pridodati P a rtiju i P arlam ent (Vrhovni sovjet, Vr­
hovni savet za nacionalnu ekonom iju, G ostroi) Državni kom itet
za izgradnju, Republički saveti m inistara, N acionalni kontrolni
kom itet, M inistarstvo finansija, C entralnu statističk u a d m in istra ­
ciju, Banku, kao institucije vlasti i ad m inistracije koje direktno
ili indirektno dele uticaj, kontrolu i ad m in istriran je planske eko
nomije. [13, s. 3/48]
Treći elem enat teleološkog principa može se izvesti iz koncep­
cije o »planskom racionalitetu« koji se najčešće identifikuje, ka­
da se govori o planskom razm eštaju proizvodnih faktora, sa sle-
dećim ciljevim a — zadacim a: približavanje cen tara proizvodne
aktivnosti i centara p rirodnih izvora i ekstraaktivne industrije,
jedinstvenim sistem om veza i tran sp o rta uz ukidanje konkuren­
cije između m ogućih su p stitu ta; terito rijaln o m raspodelom in­
dustrije u cilju u k lan ja n ja zaostalosti poljoprivrede i u k lan ja n ja
disproporcija u razvoju in d u strije i poljoprivrede; raspodelom
radne snage u cilju oslobođenja »suvišne radne snage« i zavisno
od prom ena u p roduktivnosti rada; prenošenjem p rincipa »pro­
porcionalnog razvitka« iz sfere »nacionalne ekonom ije« u sferu
svetskog socijalističkog sistem a, na osnovi specijalizacije, koope­
racije i integracije (SEV i druge organizacije) itd.
Treba istaći da se i u teoriji prizn aju , i u praktičnom razvitku
mogu uočiti objektivna dejstva još nekih zakonitosti koja se ne
mogu direktno povezati ni izvesti iz teleološkog načela, već bi im
pre bilo m esto m eđu genetičkim k riterijum im a. Tako, na p ri­
mer, i u sovjetskoj teoriji, i u ekonom sko-sistem skoj praksi,
uočavamo p raktična dejstva doktrine da u socijalističkoj ekono­
mici deluju objektivne zakonitosti robne proizvodnje, zakonitost
bržeg porasta I odeljka društvene reprodukcije od drugog odelj-
ka, zakona ekonom ije radnog vrem ena, zakon raspodele »prema
radu«, itd. [11, gl. 29/31]
No istaknim o, ne ulazeći ovde u vrlo kom pleksnu prirodu
ovih zakonitosti i heterogenost i kontraverznost doktrine oko
njihovih objašnjenja i delovanja — da se ni ove zakonitosti ne
sm atraju izuzetnim od kontrole, niti nezavisne od delovanja te­
leološkog načela. N aprotiv neke od pom enutih zakonitosti su inte­
grirani u teleološki m odel planiranja kao sastavni deo ciljeva
socijalizma (raspodela prem a radu, zakon ekonom ije radnog vre­
mena, tj. zakon povećanja produktivnosti rada) dok se neke
183
 druge opšte zakonitosti sm atraju ograničenim , usm erenim , kon-
trolisanim od teleološkog plana (zakon bržeg porasta I od II
zakonitosti robne proizvodnje).

V
Centralni ekonom ski problem sa kojim se suočava privredni
sistem organizovan na osnovam a teleološkog principa jeste pri­
bližno jed n ak onom sa kojim se suočava teorijski model potpu­
nog (perfektnog) m onopola.2 P otpuna kontrola i prevlast »centra«
nad »delovima« privrede, određuje i prevlast adm inistrativnih i
političkih k rite rija nad ekonom skim m otivim a i m etodim a orga­
nizacije privrednog života. O tuda i privredna ravnoteža sistema
ne rezultira iz dejstva objektivnih ekonom skih snaga, već je i
sam a po treb a ravnoteže postala subjektivno evaluirana i pod­
vrgnuta a rb itra rn im kriterijum im a. Ovo proizlazi iz činjenice da
se sve privredne ćelije sistem a tre tira ju kao tehnološko-ekonom-
ski subjekti. O tuda i stru k tu ra troškova, cena, norm ativa repro­
dukcije, dohodaka, rentabilnosti i produktivnosti, individualne i
kolektivne ekonom ske m otivisanosti i zainteresovanosti, — ima
pretežno tehnološko-politički i stratešk u sadržinu i značaj, a tek
delim ično, periferno odražava ekonom ske preferencijale mikro-
kolektiva. [14, s. 623/4] Na planu m ehanizm a i m etode repro­
dukcije plan iran ja, ovaj sistem je suočen sa nizom praktičnih i
ekonom skih teškoća kao što su pri usaglašavanju m ikro i makro-
planova, egzaktnosti predviđanja, nedovoljnog korišćenja poten­
cijalnih ekonom skih resursa privrede, protivrečnosti i sukoba
interesa celine i delova privrede, nezainteresovanost i sporosti
za inovacije i tehnološki napredak, dok su lična inicijativa i po­
kretački im pulsi vezani za m aterijalne stim ulanse takođe »plani­
rani« i ograničeni za date stope rentabilnosti nezavisno od stva­
ralačkih efekata. Otuda je u ovom m odelu privređivanja stopa
razvoja ispod društvene optim alne stope, a poslednje dekade je
sistem pokazivao čak znake opadanja stope razvoja, odnosno po­
ra sta kapitalnih koeficijenata. [15, s. 11/2] Što se pak strukture
društvenog proizvoda tiče, u ovom m odelu — gde se »potrošačka
suverenost« može shvatiti sam o form alnom i u uskim okvirima
»potrošačkog planiranog izbora«, i gde je »sloboda zanimanja«
pod jakom državnom kontrolom i usm erenošću, kako u pogledu
profesionalne orijentacije, tako i u pogledu alokacije radne snage
— moglo bi se reći da je ekonom ska stru k tu ra determ inirana
filozofijom »što je dobro za celinu, društvo, m akro-ekonomiju,
dobro je i za individuu, pojedinca, m ikroekonom iju.« Tu se
ekonom ija dodiruje sa socijalnim i vrednosnim im plikacijam a
teleološkog m odela privređivanja i naši pogled usm erava na

2) Za ovaj za k lju č a k d u g u je m i d isk u siji sa prof. d r Z oranom P jan ićem

o p riro d i sovjetskog m odela p riv re đ iv an ja .

184
 klasnu strukturalizaciju društva i odnose političkih snaga i vla­
sti, — da bi dali odgovor na pitanje kakva je realna socijalis­
tička sadržina ovog modela privređivanja.

VI
Kada postavljam o tezu da jugoslovenski sam oupravni eko­
nomski sistem počiva na genetičkom principu i doktrini mi, na­
ravno, i ovde u mnogome pojednostavljujem o stvari,3 da bi slično
kao i u prethodnom slučaju uočili bitnu suštinu i logiku privre­
đivanja koja je dom inantna. A dom inantna karak teristik a jugo-
slovenskog ekonom skog sistem a u današnjem m om entu jeste da
se zakon vrednosti, odnosno druge zakonitosti robne proizvod­
nje koje na opštem zakonu vrednosti počivaju, ispoljavaju kao
određujuća objektivna snaga koja determ inira privrednu aktiv­
nost i pobude svih ekonom skih aktera. To ujedno znači da se p a r­
cijalne ravnoteže privrednih aktera i opšta ravnoteža sistem a os­
tvaruju na stihijski i spontan način, posredstvom delovanja tr­
žišta, u cikličkoj form i, gde je oblik i intenzitet ciklusa određen
tehnološkim i em piričkim zakonim a i ekonom skim zakonim a ko­
ji proizlaze iz specifičnosti jugoslovenske privredne stru k tu re i
razvoja.
Za razliku od teleološkog načela, ciljevi aktivnosti i razvoja
privrednih subjekata nisu izvedeni neposredno iz »društvenih po­
treba« niti su vezani za državu kao subjekta društvenog plani­
ranja, već su neposredno izvedeni iz logike zakona vrednosti.
Cilj privređivanja u jugoslovenskom m odelu jeste m aksim iranje
dohotka, koji je ujedno osnovni kriterij racionalnosti i ren tab il­
nosti poslovanja i osnova ekonom ske ravnoteže na nivou m ikro-
ekonomije (preduzeće izjednačuje ukupne i m arginalne troškove
i dohotke). To je suštinska razlika prem a genetičkom načelu. O-
tuda je u jugoslovenskom m odelu m ogućna koncepcija policen­
tričnog planiranja, na osnovam a genetičkog pristupa: svaki sub­
jekt »planira« svoje m arginalne troškove i dohotke (kratkoroč
no), odnosno ukupne troškove i dohotke (dugoročno).
Što je sa m akroplaniranjem , tj. planiranjem na »nivou dru ­
štva«? Tekuća jugoslovenska praksa je postepeno od ovog nivoa
planiranja odustala, ne mogući da nađe pravi funkcionalni izraz
i modus operandi ovog tipa planiranja.'1 Ono što je m eđutim od

3) N ajveći step en k o relacije p o je d n o sta v lje n ja p ro ističe iz čin jen ice d a

je uloga d ržav e u jugoslovenskom m odelu veom a zn a čajn a , te o tu d a i p r i­
su tnost elem enata teleološke d o k trin e u p ra k s i ekonom skih odnosa i a k tiv ­
nosti.
4) G ledišta jugoslovenskih p la n e ra i ekonom ista su različito n ija n s i­
ran a oko ocene d ru štv en o g k a ra k te ra i e fek tiv n o sti d ru štv en o g p la n ira n ja .
Ali, ako se uzm u u obzir sve k ritič k e p rim ed b e i n ed o sta ci k o ji se p rip isu ju
ovom asp ek tu p la n ira n ja , dozvoljen je za k lju ča k d a u jugoslovenskom m o ­
d elu od su stv u je p la n ira n je kao ekonom ska realnosti. (U p. 17. s. 233/6 : 18. s.
344/50)

185
 društvenog p laniranja ostalo, to je sasvim u duhu genetičkog na­
čela. Ono se svodi na genetičku prognozu budućih trendova kre­
tanja u internoj ekonom iji i na svetskom tržištu. Ova se progno­
za zasniva na osnovi prikupljenih inform acija o ciljevima razvo­
ja privrednih organizacija i potreba pojedinih regiona, na osnovi
poznavanja stan ja proizvodnih resursa i faktora, te predviđenih
stopa razvoja m ikroekonom ije. Zadatak je društvenog plana sa­
mo da nagovesti i predloži m ere ekonom ske politike kojim bi se
afirm isale zakonitosti robne proizvodnje, tj. obezbedili ekonom ­
ski i institucionalni okviri i instrum enti za što elastičnije i kon­
tinuirano obezbeđenje interne i eksterne ravnoteže na m ikro i
m akro nivou.
Prem a tome, plan iran je je »potrebno«, odnosno »uslovljeno«
dvema pretpostavkam a; prva je u slučajevim a da tržišni m eha­
nizam koji determ iniše zakon vrednosti ne funkcioniše korektno,
da ne daje ispravne inform acije privrednim subjektim a u vezi sa
njihovim planovim a razvoja; i, druga, da stopa i stru k tu ra razvo­
ja izvedena iz zbira p arcijalnih planova privrednih subjekata, ne
obezbeđuje društveni optim um , tj. ono što je cilj socijalističkog
razvoja. [17, s. 240] Problem se tada svodi na optim alnu stru k ­
tu ru planske akum ulacije, tj. investicija. [16, s. 38]
Ukoliko je u jugoslovenskoj praksi dosada uopšte m etod i
sistem društvenog p laniranja delovao, planiranje se sve više p ret­
varalo iz adm inistrativnih i obaveznih direktiva, u m etod koriš-
ćenja ekonom sko-financijskih instrum enata (kredita, kam ate, re ­
nte, poreza, deviznog režima, itd.) u cilju usm eravanja tržišta i,
istovrem eno, njegovog afirm isanja. Filozofija i m etoda je bila iz­
razito genetičke prirode: tam o, gde je privredni proces zasnovan
na tržišnorobnoj osnovi genetička načela deduciranja planskih
zadataka iz date privredne stru k tu re, igraju osnovnu ulogu u
planiranju. Pri tom se traži postojanje em piričkih zakona koji
otkrivaju istorijske regularnosti delovanja zakona vrednosti u
jugoslovenskom sistem u privređivanja (na prim er: zakon dohot­
ka, specifična cena reprodukcije, zakona raspodele prem a radu
itd .).5
Ukoliko je reč o planiranju na nivou društvenih optim um a,
dugoročna funkcija društvenog plana je postepeno gubila na
svom značaju, a može se reći da nije dosledno sledila ni genetič­
ko načelo »usklađenog i uravnoteženog razvoja«, vodeći računa o
istorijskoj, nasleđenoj ekonom skoj strukturi. Ipak, u principu i
u nizu p raktičnih intervencija države (posredstvom investicionih
fondova ili instrum entim a poreske i m onetarne politike, reži­
mom cena i deviznim režimom), davana je »planska« podrška
granam a čiji su m inim alni kapaciteti relativno veliki u odnosu

5) M eđutim , veliko je p ita n je da li je — sem izvesnih reg u larn o sti i

k o relacija — dosada identifikovano i naučno v erificira n o delov an je bilo
kojeg od po m en u tih em piričkih zakona u jugoslovenskoj praksi.

186
na društveni proizvod zemlje( hidrogradnja, energetika, teška in­
dustrija, itd.). Ili tam o gde su istorijske okolnosti učinile da je
rentabilitet investicija niži od društveno prosečnog (nerazvijena
područja). Ove »planske intervencije« bitno su oslabljene u po-
slednje vreme izmenom institucionalne i političke stru k tu re ju-
goslovenskog društvenog sistem a.
Zato se nameće jedan paradoksalan zaključak. U celini uzev
prim ena genetičkog načela u jugoslovenskom m odelu privređiva­
nja, ukazala je, na praktičnom planu, na istorodnu slabost i ano
maliju, kao i prim ena teleološkog načela u SSSR-u: Pad stope
ekonom skog razvoja, posm atrano dugoročno. A to se protivi lo­
gici socijalizma. Ovaj je pad verovatno posledica nerešenog os­
novnog problem a: opšta ravnoteža koji proizvodni sistem plani­
ranja na osnovam a genetičke logike je ispod optim alne društve­
ne ravnoteže, koja je poželjna i m ogućna sa gledišta sredstava
koje je pružio razvoj proizvodnih snaga kao i sa gledišta i stvar­
nih potreba socijalističkog društva. S druge strane, plan gene­
tički koncipiran nem a ni sredstava, ni k rite rija , da usaglasi dugo­
ročnu ekonom sku ravnotežu sa optim alnim nivoom, tj. sa stopom
rasta i potrošnjom koja odgovara realnim i objektivno ostvar-
Ijivim potrebam a jugoslovenskog društva.

VII
Mogao bi se zato izvesti generalni zaključak da je socijalis­
tičkom društvu posm atrano sa stanovišta razvitka proizvodnih
snaga i stvarnih p o treb a u dosadašnjem razvoju podjednako š te ­
tila isključivost prim ene m etoda p lan iran ja teleološkog ili gene­
tskog tipa, ma koji razlozi stajali, istorijski i drugi, za p raktičnu
dom inaciju jednog od ovih načela u stvarnosti. K arakteristično
je da je i u sovjetskom i u jugoslovenskom slučaju, početni pe­
riod bio period kom prom isa oba načela. Prvi sovjetski petogodi­
šnji plan, bio je izraz kom prom isnih pogleda, je r je i pored od­
bacivanja koncepcije »dinam ičke ravnoteže«, (stavljen je nesum ­
njiv akcenat na m asivne investicije u industriji), optim alnoj rav­
noteži ipak obezbeđen izvestan udeo i uticaj tim e što nije zapo­
stavljena proizvodnja poljoprivrednih i in d u strijsk ih potrošnih
dobara. Isto tako, u teoriji je preovlađivalo gledište o dva regu­
latora privređivanja — zakonu vrednosti i planu. [(3, s. 68/72;)
12 s. 50]
U jugoslovenskom slučaju napu štan je adm inistrativnog, cen-
tralizovanog p laniranja u prelaz na tržišnu privredu, bilo je još
za dugo u praksi ostvarivano sa jakim državnim integracijam a
u privredi i kontrolom investicija, dok se u teoriji još i danas
zastupa gledište da društveni planovi treb a da obezbede — na
direktivan način — neke strateške proporcije (osnovnu raspo-
delu nacionalnog dohotka, stru k tu ru investicija i odnose sa ino-
stranstvom , razvoj nerazvijenih područja). [16, s. 34/5]
187
 Iz različitih istorijskih i političkih razloga, u oba slučaja kom ­
prom isni pogledi i praksa su na kraju odbačeni. U Sovjetskom
Savezu je pobedila teleološka koncepcija zbog, u datoj istorij-
skoj fazi, objektivne potrebe visoke koncentracije ekonomske i
političke vlasti u cilju rekonstrukcije. Ovo se, potom, iz objekti­
vne nužde sredstva razvoja pretvorilo u njegov cilj. Moglo bi se
navesti još niz drugostepenih razloga ove pobede, kao što su
teorijsko uverenje o prestanku delovanja objektivnih ekonom ­
skih zakona u socijalizmu, ili o njihovom identifikovanju sa ro­
bnom privredom , kaogod i gledišta da je tržište, po definiciji me­
tod kapitalizm a, i da ga treba zam eniti direktnom adm inistra­
tivnom kontrolom privrednih tokova.
U jugoslovenskom slučaju, napuštanje društvenog planiranja
čini se da je došlo upravo iz suprotnih ekstrem a. Shvatanja da
je svako p laniranje posredstvom ex ante definisanih ciljeva raz­
voja i uz veći ili m anji stepen obaveznosti, po definiciji b irokrat­
ski i antisocijalistički akt. Uz to, država je posm atrana isklju­
čivo kao b irokratski instrum ent, što se ima pripisati sporosti
vertikalnog razvijanja sam oupravne političke i ekonomske de-
m okratije. N ajzad nasuprot fetišizaciji organizacije i adm inistra­
cije (države), jugoslovenska ekonom ska teorija (odnosno jedan
deo njenih predstavnika) odgovorila je apologijom tržišne priv­
rede, h ipertrofiranjem determ inizm a zakona robne proizvodnje
i vulgarizacijom interpretacije nekih u osnovi progresivnih re­
zultata, koju nosi sobom spontanost ekonom skih procesa. Posto­
ji tendencija, da se ide do »laisser-faire« krajnosti. [16, s. 351 Ne­
m a sum nje da su i nacionalne osobenosti i regionalni partikula­
rizmi dali snažnu podršku razbijanju opštedruštvenog, makroe-
konom skog plan iran ja u Jugoslaviji i podstrek razvitku genetić
ke ideologije o planiranju. Posebnost interesa pojedinih društve­
nih stru k tu ra i profesija (političke strukture, tehnokratske struk­
ture, nacionalističke strukture, itd.) učvrstile su snage dezinte­
gracije protiv društvenog planiranja.
Poznati su i rezultati. I teleološka i genetička ideologija, od­
nosno na njim a postavljene m etode planiranja, dovele su do ne­
gativnih posledica. Pad stope razvoja i nezadovoljavanje društve­
nih potreba, vidljiva i prikrivena nezaposlenost, disproporcije u
razvitku i form iranje ravnoteže ispod mogućeg društvenog opti­
muma, b irokratsku i tržišnu diferencijaciju grupa stanovništva.
— navodim o kao najvažnije ekonomske izraze.
Nema sum nje da sc i izvan ekonomske sfere mogu uočiti dru­
ge negativne posledice ekstrem izm a genetičke i teleološke logi-
ge po razvitak socijalizma. U Sovjetskom Savezu imamo razvoj
birokratske alijenacije društva, a u Jugoslaviji alijenaciju na os­
novi robnog fetišizma. Obe vode, objektivno i subjektivno, gub­
ljenju i m aterijalnih i ideoloških, vrednosnih perspektiva socija­
lizma.
188
 Treba m eđutim istaći da se ni u jednom slučaju ne radi o
strogo determ iniranom procesu. Mnoge objektivne i subjektivne
snage protive se ovoj dezintegraciji socijalističkog društva.
Napom enućem o sledeće m om ente koji, čini se, vode nekoj
vrsti ravnoteže uticaja m etoda i teleološko-genetičkih načela u
savrem enom razvoju socijalističke ekonom ije.
Prvo, poslednjih dekada u sovjetskoj teoriji se ponovno a fir­
m iraju načela i logika robne privrede, priznaje se objektivno
dejstvo zakona vrednosti, nastoji da definiše tip cene re p ro d u k ­
cije i m etod njene realizacije kojom će se istovrem eno optimizi-
rati dejstvo planskog razvoja i spontanosti tržišta (naročito u
vezi sa m aterijalnom inicijativom privrednih subjekata). Istina,
sve ovo više u teoriji. U praktičnom pak razvoju, sovjetski sis
tem ostvaruje danas svoju najznačajniju privrednu reform u, po­
sle NEP-a i prelaska na /planski razvitak tridesetih godina. Sušti­
na te reform e je u m nogobrojnim privrednim m eram a kojim a
se traži neka vrsta optim um a izm eđu delovanja centralnog pla­
na (tj. države) u p ostuliranju dugoročnog razvoja granske priv­
rede i celine, kao i uvođenja logike tržišne privrede u m otive i
racionalitet privređivanja na nivou privrednih organizacija. P ro ­
fit kao kriterij uspešnosti u p lan iran ju i poslovanju, d irek tn a —
tržišna veza — izm eđu proizvodne i prom etne sfere, uvođenje ce­
ne za društveni kapital (kam ata na osnovna i o b rtn a sredstva),
alim entiranje stope razvoja i iz sredstava m ikroekonom ije i zaj­
mova, — su neki od aspekata ovog o tv aran ja vra ta dejstvu ro b ­
nih zakonitosti, pored dejstva centralnog planiranja. [14, s. 642-6]
Ostaje ipak da se vidi, u kojoj m eri je m oguć kom prom is socijal­
nih i ekonom skih snaga koje stoje iza dirigirovanog plan iran ja
i slobodnog tržišta, tj. teleoloških i genetičkih snaga sistem a.
I u Jugoslaviji se oseća težnja, istina i ovde više naglašena u
teoriji nego u praksi, — da se ponovo afirm ira značaj društve­
nog planiranja u okviru koncepcije policentričnog plan iran ja.
Može se reći da danas nem a više nijednog ekonom iste od zna­
čaja u ovoj oblasti, koji ne pledira za društveni plan kao uzajam ni,
m eđuzavisni kom pleks genetičkih i teleoloških snaga i konside-
racije. [18, s. 35 0/3, tač. 11, 12] D ruštvenom planu se daju ne
samo funkcije instrum enta predviđanja, inform acija i koordi­
nacije privrednih odluka, već i usm eravanja i, (kada su utvrđeni
obavezni društveni ciljevi), direktiva — za savezni i druge dru ­
štvene organe, pošto se usvoji od najviših političkih tela. [16, p.
36] U ovim funkcijam a, plan treb a da bude sinteza spontanih
kratkoročnih tržišnih im pulsa i odluka privrednih aktera koji
ma dom inira zakon vrednosti i dohotka i dugoročnih perspekti­
va razvoja, gde dom iniraju ciljevi društvenih potreba, čija reali­
zacija je povezana sa m anjim ili većim dozam a adm inistrativno-
-prinudnog k araktera za pojedinačne privredne aktere. U praksi
pak, ovaj tip planiranja tek treb a da se ostvari. Teškoće na ko­
je sada nailazi jugoslovenski privredni model u funkcionisanju
svakako će uticati na brže savlađivanje otpora koji danas pred-
189
stavnici nekontrolisane tržišne privrede suprotstavljaju planskoj,
društvenoj kontroli i razvoju, štiteći pri tom svoje posebne in­
terese na štetu društvenih.
M eđutim tek će nam budućnost pokazati kada, i u kojoj m e­
ri, će ekonom ska teorija i ekonom ska praksa socijalističkih ze­
m alja naći prave m etode i rešenja za kontrolu stihijskih zakona
svoga razvitka i za su protstavljanje stalno pratećim tendencija­
ma diferencijacije i razvitka suprotnosti interesa pojedinih seg­
m enata društvenih snaga koje se do sada na osnovi delovanja
genetičkog i teleološkog m etoda planiranja reprodukuju u soci­
jalističkom društvu.

L IT ER A TU R A
1) M. Dobb: »The discussions of th e »tw enties« on plan n in g an d econo­
m ic grow th« (u C apitalism , D evelopm ent and P lanning, ed. R outlegde and
K egan, London, 1967).
2) J. Klacek, Jana Rybackova: »Sovetsti ekonom ove dvacaty ch le t o
m ech an ism u fu n g o v an i ekonom iky« (ed. E konom icky U stav Ceskosloven-
ske A kadem ie Ved, P ra h a , 1967).
3) Czeslaw Bobrow ski: »F orm ation du system e sovietique de plan ifica-
tion«, ed. M outon, P aris, 1956.
4) N ikolas Spulber, ed.: »F oundations of S oviet S trateg y for Economic
G row th«, S elected S oviet Essays, 1924/1930. In d ia n a U n iv ersity Press, Blo­
om ington, 1965.
5) E. G. Dolan: T he Teleological P erio d in S oviet Econom ic Planning«
Yale E conom ic Essays, Vol. X, No 1/1970, s. 3—43.
6) V. G. Groman: »O n ek o to ry k h za k o nom ernostiah em pričeski ob n aru •
zivaem yh v n ašem naro d n o m hazjastve«, P lanovoe h azjastvo , J a n u a r,
1925, str. 88— 101 (u Z b o rniku ed. N. S pulber, str. 361—364).
7) V. Bazarov: »On m etodologii po stro ien iy a planov«, P lanovoe hazjastv o -,
No. 7, 1926, str. 7—21 (u Z b o rn ik u ed. N. S p u lb er, str. 365—377).
8) S. Šarov: »Cei’ v p la n e i zadaci našego hazjastva«, »Planovoe h a z ja ­
stvo«, No. 7, 1926, str. 59—70 (u Z b o rniku ed. N. S pulber, str. 378—392).
9) S. G. Strnm ilin: » P ersp ek tiv aja o rie n tiro v k a na 1926/7— 1930/31 (O čer-
ki so v jetsk o i ekonom iki«, M oskva, 1928, str. 422—439) (u Z bornik u ed. N.
S p u lb er, str. 426— 437).
10) J. A. Kronrod: »Zakoni političeskoi ekonom ii socializma«, ed. Mysl,
M oskva, 1966.
11) »P o litičesk aja ekonom ija«, učebnik, A k ad em ija n a u k SSSR, ed. Mo­
skva, 1955, II izd.
12) I. M aksim ović: »Problem i političke ekonom ije socijalizm a«, izd. P r a ­
vni fa k u lte t, B eograd, 1969.
13) E. Z aleski: »P lanning refo rm s in th e S oviet Union, 1962— 1966, V ir-
gina, 1967.
14) I. M aksim ović: »T eorija i sistem cena u S SSR -u, E konom ska misao,
br. 41968, str. 623—649.
15) W. Brus: P ro b lem es g en e ra u x du fonctionnem ent de l’econom ie so-
cialiste, F. M aspero, P aris, 1968.
16) B. Horvat: » P riv red n i sistem i ekonom ska politika Jugoslavije«, ed.
IEN, B eograd, 1970.
17) Mesarić M.: » P lan iran je p riv re d n o g razvoja«, In form ator, Zagreb,
1967.
18) N. C obeljić: »P lan i trž ište u sistem u fu n k cio n isan ja socijalističke
privrede« E konom ska m isao br. 3/1969, str. 335—355.
19) A. E rlich : T he S oviet In d u stria liz atio n D ebate, 1924/1928, H arw ard
U niversity P ress, C am bridge M ass. 1960.

190
 NORMATIVISTIČKO I MATERIJALISTIČKO SHVAĆANJE
SOCIJALISTIČKE TRANSFORMACIJE

H elm ut Fleischer

B erlin

Opća je prem isa slijedećih provedbi da i dalje opstoji povod

branjenju m aterijalističkog načina p ro m a tra n ja u općoj socijal­
noj teoriji, njegovog p ostavljanja kao instancije k ritik e idealis­
tičkih ili, možda bolje, ideo-logijskih načina p ro m atran ja ; kako
tradicionalno obličje h istorijskog m aterijalizm a, kao i m noga
njegova preoblikovanja, trp i od toga da k atk ad a na p ro b lem ati­
čan način ističe m aterijalistički m otiv, tako da su na protivnoj
strani tim e isključene sam o opsolentne form e idealizm a, vrlo
aktualni idealizmi ipak opet slobodno ulaze na stra žn ja vrata;
prije svega se, m eđutim , čini da se do sada nije uspjelo na zaista
m aterijalistički način teo rijsk i integ rirati aktivni m om ent koji
prožim a čitavo tvorenje historijsko-m aterijalističke teorije, in te ­
res za »ljudsku em ancipaciju«.
Ta je problem atika zaključena već u izvorim a historijsko-m a­
terijalističke teorije društva. Točnije rečeno u tom u da postoje
dva izvorna stavka koji već kod osnivača teorije nisu skupa eks-
plicitno-elaborirano posredovani: pravo utem eljenje m a te rijalis­
tičkog p ro m atran ja društva prolazi kod M arxa kroz fazu u kojoj
je on sasvim prostodušno, teorijski ne naročito reflektirano, p ro ­
klam irao stanovite norm e em ancipirane čovječnosti i procijenio
ih kao m jerilo kritike od toga otuđene društvene zbilje. Pomoću
razm išljanja o tom u da teorija u jednom narodu biva sam o tako
daleko ozbiljena koliko je ozbiljenje njegovih potreba, pa, dakle,
i}ema sm isla su protstavljati svijetu princip koji nije njegov vlas­
titi, Marx je, m eđutim , došao do eksplicitno m aterijalističkog
shvaćanja .povijesti koje je, svakako, i dalje praktički zaintere
sirano za em ancipaciju, no svoju zadaću ipak ne vidi u tom u da
desiderate te em ancipacije proglašuje »idealnima«, nego u tomu
da teorijski (znanstveno )obuhvati zbiljsko k retanje koje izrasta
iz opstojećih, em pirijski danih pretpostavki. M aterijalističko je
191
shvaćanje povijesti, prem a tomu, teorija općih pretpostavki i na­
čina funkcioniranja ljudsko-društvene životne djelatnosti i pre­
lazi u k ritiku političke ekonom ije, dakle u teorijsku analizu sa­
dašnjeg građanskog obličja socijalnog procesa.
Im perativi emancipacije — počevši s onim »kategoričkim«
im perativom prevladavanja svih odnosa u kojim a je čovjek po­
niženo, porobljeno i napušteno biće — gube svoju neposrednost
na tlu konzekventnog m aterijalističkog pro m atran ja društva.
Slijedi li se m isaoni razvitak koji su doživjeli osnivači histo-
rij sko-m aterijalističke teorije utv rd it će se da se akcent sve
više udaljavao od proklam acije em ancipatornih ciljnih norm i, a
približavao naglašeno teorijskoj analizi onih spojnica koje op­
stoje izm eđu pretpostavki i diverznih efekata društvenog život­
nog procesa. Iz toga su, u praktičko prevedeni, nastali hipote-
tički im perativi praktičkog realizm a; praktički je interes, koji
se s tim e povezuje, više interes realne efektivnosti nego humanog
digniteta m jera koje se im a uvesti. I kod nasljednika se obličje
do kojeg je Marx zaključno doveo svoju teoriju (s Predgovorom
kritici političke ekonom ije iz 1859.) očuvalo prije svega kao for­
m a m išljenja praktičkog realizm a u društvenoj politici — ili ba­
rem onog što se u stanovito vrijem e držalo realizmom — a i to
u okvirim a različitih strategija (od Kautskog i Cunowa do Buha­
rina, Lukacsa i K orscha). Granica je razum ijevanja društva
koje se kreće u tim teorijskim koordinatam a svratila na sebe
pozornost kad je na završetku I. svjetskog ra ta nastupila epoha
revolucionarnih m ogućnosti: u onom teorijskom kanonu koji je
ocrtan u Marxovom Predgovoru nedostaju upravo one katego­
rije u kojim a se misleći izvršuje revolucionarno djelovanje —
historijski je m aterijalizam tako kod nekih svojih branilaca fun-
girao upravo kao historijski kvijetizam . I u svojoj je kasnijoj
konstelaciji ta ista granica iznova svratila na sebe pozornost: u
koordinatam a su tradicionalnog historijskog m aterijalizm a ne­
dostajali i kriteriji na osnovi kojih bi se imao prosuđivati eman-
cipatorni napredak prom ijenjene prakse (odnosno, tom u nasu­
pro t zaostajanje i nazadovanje). S um etnutom se krizom one
form e .prakse koja je bila uobličena pod Staljinovom egidom ne-
otklonljivo postavilo pitanje o praktičkoj sadržajnosti i, posebno,
o em ancipatornoj kvaliteti. Tijekom hum anističke obnove soci­
jalizm a (i m arksističkog nauka) hum ano-em ancipatorne smisao-
ne sadržajnosti su novom neposrednošću trebale postati m je­
rom prom ijenjene prakse. Pritom su m aterijalistički uvidi ipak
prečesto dospijevali izvan vidnog polja teorije; ova se hum anis­
tička obnova izvršavala, takoreći, pom alo izvan historijsko-mate-
rij alističke legalnosti.
U toj bih situaciji mogao ponuditi neka razm išljanja o aktu­
alnoj razvojnoj perspektivi historijsko-m aterijalističke socijalne
teorije. Ćini mi se da »odlučujuća karika u lancu« opstoji u pita­
n ju kako se može izvršiti teorijska integracija oba ova »izvora«,
192
 aktivno-em ancipatornog i više kognitivno-receptivnog stava koji
analizira uvjete. Pitanje se da dalje ovako razjasniti:
Kako m ora biti postavljen historijski m aterijalizam da može
ujedno prim iti i m otiviranost »ljudske em ancipacije«?— I: kako
m ora biti teorijski artikulirana m otiviranost em ancipacije da
bude prim jerena uvidim a m aterijalističkog p ro m atran ja d ru š­
tva?
N ajvažnije je područje prim jene, ukoliko bi se m aterijalis­
tička teorija društva uopće, a posebno m aterijalističk a integra
cija program atsko-norm ativnih sadržajnosti, im ale pokazati va­
ljanim a, danas svakako histo rijsk i fenom en socijalističkog po­
kreta, posebice u fazi nakon njegovog političkog osvajanja vla­
sti. Upravo to mi se područje prim jene čini do danas najm anje
historijsko-m aterijalistički zaključenim . U svojim ću provedba­
ma, m eđutim , uk ratk o d odirnuti sam o neka p ita n ja koja se pos­
tavljaju u tom području prim jene i m oći ih uzeti u obzir u p o ­
glavito m eta-teorijski sadržano razm išljanje. (S adržajno to dalje
izvesti, bitnim je dijelom m oga daljnjeg radnog pro g ram a).
Kakvog specifičnog sm isla može danas im ati usvajanje »ma­
terijalističkog« sta ja lišta u stvarim a društva n a su p ro t jednog
drugog — idealističkog ili spiritualističkog?
K ritika te form e m aterijalizm a nazora-vanjskog-svijeta u jed ­
no je pledoaje za poziciju koju bih (kao i neke bliže i dalje su ­
putnike) mogao označiti kao poziciju praktičkog m aterijalizm a.
Idejno-po vi jesno izlazište tvori prva M arxova teza o Feuerbachu
svojim pozivom da se zbilja ne obuhvati sam o kao objek t na
zora, nego kao »osjetilna praksa« (dakle i »subjektivno«). To
bi značilo, form ulirano do opće m etodologijske direktive, teorij
ski prikazati sve odnose o kojim a se h isto rijsko-m aterijalističkoj
teoriji radi —izm eđu društvenog b itk a i svijesti, proizvodnih
snaga i proizvodnih odnošenja i dr. — kao nastojanje djelatne
sveze u djelatnim pojm ovim a (u pragm atologijskim ka te g o rija ­
m a), — ili sve kao takve da uvijek o sta ju tran sp are n ti u odnosu
na takve pojm ove i da su u n jih prevedivi. O datle i dodatno ime
»praktički«. U kojim a se onda k o ordinatam a taj način p ro m a­
tran ja afirm ira kao »m aterijalizam «?
Okret ka m aterijalizm u nije kod M arxa im ao sm isao, o sta ­
jući na apstraktnoj razini su p ro tsta v lja n ja m aterije i svijesti (d u ­
ha), samo obrn u ti p rio ritet. Z bilju se ne da pojm iti drukčije
nego kao kom poziciju m aterijaln ih i idealnih »faktora«. »Fraza­
ma o svijesti« nije suprotstavljena a p strak c ija »m aterije« (pa
bilo to i m aterijalno u svojem društvenom načinu pojavljiva­
n ja), nego integralni pojam ljudsko-društvenog b itk a kao »zbilj­
skog životnog procesa«, točnije kao životne djelatnosti; to ovdje
vvori kategorijalnu konstitucijsku form ulu, takoreći kao tra n s­
cendentalno jedinstvo apercepcije koja je predm etno-praktička
apercepcija.
Praktički se m aterijalizam tim e kreće — um jesto u a p stra k t­
noj konfrontaciji m aterije i duha —u dvostrukoj korelaciji sub-
PRAXIS /Q 3
 jek ta i objekta kao i subjekta i subjekta. Kao praktičke kore­
lacije one nisu prim arno korelacije odražavanja, nego korelacije
interesa (koji u sebi, kao m om ent, uključuje receptivne akte)
M aterijalnost opstoji na obje strane korelacije, a opstoji u ne-
djeljivosti svih k arak tera ponašanja bivstvujućeg od njegove tje­
lesnosti odnosno ljudske tjelesnosti. (To znači povratak od ra­
finiranog pojm a m aterijalnosti jednostavnom pojm u m aterl-
jalnosti.)
K onfrontacija je s idealističkim načinim a prom atranja dvo­
struka: ona se upravlja, što se tiče b itka praktičkih subjekata,
protiv odvajanja ideje od interesa; i ona se upravlja, što se tiče
praktičkih odnošenja subjekt-objekt, protiv odvajanja djelatno­
sti subjekta od uvjeta ozbiljenja na strani objekta. K onfrontaci­
ja s m aterijalizm om nazora-vanjskog-svijeta nastaje zbog toga
što ovaj jed n o stran o ističe prioritet objektne strane, a subjek­
tivno predstavlja kao funkciju objektivnog utoliko što m ateri­
jalno postavlja na stran u objekta i pušta ga da se odatle »širi«
na subjekte, dok se u praktičkom m aterijalizm u isto toliko radi
i o vlastitoj m aterijalnosti subjekta i zaključenom m odusu sa­
m ostalnosti.
P rije svega se sada im a pro m atrati kako se orijentacija prak­
tičkog m aterijalizm a pokazuje valjanom na polju filozofijske
analize ljudskog podruštvljenja i kako ona može postići teorij­
sku integraciju praktičkog interesa za em ancipaciju.
U praktičko-m aterijalističkoj teoriji društva pažnja je uprav­
ljena na to da se odrede m aterijalno-proizvodne i socijalno-for-
m ativne sile individua i socijalnih grupa, u stanovito vrijem e, u
općem grupnom i klasnospecifičnom nivou njihove aktivnosti te-
m atizirati i p rak tičk a odnošenja koja ljudi proizvode, proizvedena
na toj bazi — p ro m atrati odnošenja subjekt-objekt kao i, poseb­
no, odnošenja subjekt-subjekt — kao interesa odnošenja i koor­
dinacijskom sistem u uvijek historijsko-praktički omogućenih raz­
voja p otreba i zadovoljavanja potreba. Sintetičko jedinstvo tih
dim enzija ponašanja mogao bih u k ratk o nazvati form om prakse
koja je specifična za svako društvo. To što je prom atranje m ate­
rijalističko ne im plicira sam o determ inacije koje dolaze iz m ate­
rijalnog — m aterijalnost ljudskog tijela, njegovu upućenost na
m aterijalne uvjete i m aterijalno-predm etna posredovanja proiz­
vodne d jelatnosti koja odatle izrasta dolično cijeniti; ono također
znači em pirijsko polažnje od zbiljskih ljudi i njihovih zbiljskih
dispozicija za ponašanje. M aterijalistički pojm iti zbiljski životni
proces ljudi, znači pojm iti djelovanja ljudi iz njihovih uvjeta nas­
tajan ja, njihovih zbiljskih m otivacija i okolnosti, a ne sub specie
bilo kakvih norm i trebanja. (U tom u leži, kako će se još kasnije
govoriti, važno razm eđivanje norm ativizm a suprotstavljenog so­
cijalnoj teoriji.)
Pri bližem će se određenju onoga što se ovdje zove »formom
prakse« društva polaziti prije svega od toga da se proizvodna od­
nošenja pojm e kao nešto što se ne »nadaje nužno« i nekako jedno-
194
 slavno iz m aterijalnih proizvodnih snaga, kako to glasi osobito u
dikciji m aterijalista svjetonazora, nego mnogo p rije kao nešto što
ljudi proizvode vlastitom sprem nošću na akciju, dakle i u znaku
specifičnih interesa. »Ulaženje« se proizvodnih odnošenja ne od­
ređuje m ore geom etrico iz m aterijalnih sredstava za proizvodnju
(prem da to kod Marxa može katkada tako izaći), nego m ore
practico iz m aterijalnih proizvodnih snaga individua, p ri čemu
su sredstva za proizvodnju sam o m om ent zajedno s proizvodnim
sposobnostim a sam ih individua. M aterijalne su proizvodne snage
ujedno i socijalne form ativne snage koje se pokazuju pri proiz­
vodnji socijalnih odnošenja (počevši s proizvodnim odnošenji­
m a) ukoliko individue (naravno uvijek u grupnim odnosno klas­
nim form acijam a) na osnovi m jerila tih zbiljskih snaga e ta b lira ­
ju svoje odnošenje spram ostalih kao odnošenje kooperacije,
konkurencije, subordinacije (u uvijek određenim kom pleksim a
i odnošenjim a m jera) i pri pom icanju nanovo defin iraju tu b i­
lancu snaga. To je polje pravih p ra ktičkih pitanja čije su dim en­
zije odnosi subjekt-subjekt kao odnosi interesa i odnosi m oći u
kojim a odnosi subjekt-objekt, posebno tehnički, ulaze kao m o­
m ent.
Form a prakse kao određena koordinacija različito kvalifici­
ranih, autonom nih i heteronom nih, m eđusobno nadređenih i pod
ređenih djelatnosti, uvijek u ključuje u sebe određenu emancipa-
tornu bilancu, čak odnošenje m jera društvene distrib u cije a u to ­
nom nih i heteronom nih djelatnosti.
Time bi ova p redistraživanja sm isla historijsko-m aterijalis-
tičkog m aterijalizm a sm jela b iti dovedena do točke na kojoj m o­
gu prijeći na drugi aspekt uvodno postavljenog dvostrukog pi­
tanja: kako se teorijski da a rtik u lira ti m otiviranost em ancipa­
cije tako da bude p rivrijedna uvidim a m aterijalističkog p ro m a ­
tran ja društva. Pritom opet idem u aktualno-polem ičko zao štra­
vanje.
Motiv em ancipacije — pledoaje protiv ideologijskog norma-
tivizma, a za m aterijalističko razum ijevanje ciljnih projekcija.
Kako je već rečeno, čini mi se da em ancipatorna tendencija,
koja je neupitno svojstvena proletersko-socijalističkom pokretu,
nije bila integrirana u m arksističkoj teoriji ni kod utem eljivača
ni kod epigona. Različiti su historijsko-praktički razlozi mogli
biti određujući za to što su Marx i Engels skoro odustali od toga
da razvijaju i znanstveno-teorijski re fle k tira ju em ancipatornu
sm isaonu sadržajnost dolične prom jene svijeta i što su te sad r­
žajnosti u kasnijoj školskoj verziji historijsko-m aterijalističke
teorije dopale do potiskivanja. Prvo ću govoriti o tom u kako se ta
problem atika danas predstavlja u sastojinam a teorijskih iskaza.
Dvije se tendencije — sa pobočnih linija sagledane — prije
svega ističu:
Na jednoj strani, gdje se opća teorija društva odlučujuće
oslanja na historijski m aterijalizam , desiderati i k rite riji »ljud­
ske emancipacije« odsada kao i dosada stoje na istaknutom m je­
195
stu teorijskog interesa. Ćini se da su oni, mnogo prije, potpuno
investirani u sistem posredovanja gdje se uvijek radilo o kon-
kretno-praktičkim , najviše naglašeno tehničko-praktičkim »naj­
bližim zadaćam a«. Te zadaće im aju u okviru teorije izrazito nor
m ativni statu s i konkretiziraju se u sistem objektivnih zahtjeva
i praktički obvezatnih »principa« koji se na razini djelujućeg ak­
tualizira kao sistem obveza; čak m oralnih zapovijesti. Samo, nor­
me nisu baš direktno pričvršćene za određenje sadržaja ljudske
em ancipacije. I kontrola procesa ozbiljenja šub specie najviših
norm i ne čini se baš posebno neodložnom; mnogo prije vlada
uvjerenje da sve ide svojim osiguranim hodom i treba se samo
brin u ti o m odalitetim a provedbe. Tu, takoreći, vrijedi aksiom
o faktičkoj snazi norm ativnog.
A sada o onoj drugoj strani, na kojoj je otvorena kritička re­
vizija praktičke bilance kao i teorijski račun o izgradnji socija­
lizma. Bilanca tako nije nađena sasvim pozitivnom, a zahtjevi
ljudske em ancipacije koji su ostali neispunjeni dostižu neodgo­
divu aktualnost, doduše u različitim načinim a izražavanja: kao
pravi sm isao Marxova nauka, kao neporecivi karak ter socijaliz­
m a i, najzad, fundam entalno-antropologijski, kao istinsko biće
čovjeka kao bića slobodno-stvaralačke prakse, dijalogijske kom u­
nikacije i si. K ako je već prim ijećeno, tijekom tog hum anistič­
kog p okreta obnove ne brine se više posebno mnogo o teorij­
skom kanonu historijskog m aterijalizm a. »Zbiljski pokret«, čini
se, ne daje m jere u ruku, kom unizam postaje opet idealom spram
kojeg se treb a uprav ljati zbilja.
U k utu gledanja mog trenutnog razm išljanja, koje se upravlja
ka historijsko-m aterijalističkoj teoriji i specijalno ka historij-
sko-m aterijali-stičkom svrstavanju program atskog (emancipator-
nog )stre m ljen ja cilju, iskrsavaju, dakle, obje pozicije — doktri-
n a m o govoreći — kao norm ativističko ogrešenje o m aterijalis­
tičku liniju. Im am o doduše jednom posla s apologetskim, a dru­
gi p u t s pro testiraju ćim norm ativizm om , no m oja je nam jera
ovdje pokazati barem obrise m aterijalističkog ispravka.
N orm ativističkim a označujem one form e predstava (ili n a ­
čine izražavanja) u kojim a su ciljna usm jerenja i određenja m je­
ra povijesnih aktivnosti predstavljena u term inim a principa,
ideala, program atskih ideja — bili oni, dakle, obuhvaćeni kao
sadržajna određenja bilo kakvih doktrina (hum anizam , m arksi­
zam, m oral, znanost, razum ijevanje dem okracije itsl.) ili kao
b itna određenja socijalnih sistem a (kao, prim jerice, implikacije
onoga što je zaista »socijalizam«), — a da se pritom ne vodi ra­
čuna o realno-praktičkim , socijalnim supstratim a takovrsnih nor­
m ativnih sadržajnosti, tj. o zbiljskim ljudim a u čijim je zbiljskim
(a ne norm ativno propisanim ) pozicijama djelovanja sadržaj-
nost norm i uvijek praktički realna; a da se ne ispituje da li je i
gdje je ona tako realna.
Norm ativizam je vrlo široko rasprostranjena form a m išlje­
nja. Njegov se »nematerijalistički« karak ter sastoji u tome da
196
 odvaja »ideju« od »interesa«, da povijesne procese m isli uređene
u nekim hipostaziranim »objektivnim zahtjevim a«, da doktrine
određene kao dobre čini m jerom p raktičkih realizacija i u slu­
čaju nepodudarnosti dolazi do toga da čitave socijalne form acije
i zem lje ideologijskim term inim a klasificirane kao m ožda »revi-
zionističke«, da socijalne grupe, organizacije i individue p rom a­
tra kao agente programa, bilo to u afirm ativnom ili neispunje-
no-zahtijevajućem sm islu. U te se okvire pada tak o đ er i kad se
»tvorenje svijesti« tje ra kao ap artn o upošljavanje, kad se jed in ­
stvo teorije i prakse uzdiže do norm e — kao da oni nisu ipso
facto uvijek jedinstvo (p ita se samo: koja teo rija s kojom p ra k ­
som . . . ) . . . I još m nogo toga, tako i m odel »kritike« »frankfurt­
ske škole« u Adornovoj form ulaciji.
A da sada u pojedinostim a ne m ogu dok u m en tirati kako se
norm ativistički način p ro m atran ja očituje u obje v rsti sad ržaj­
nosti, u »katoličkoj« i u »protestantskoj«, p ri teorijskom računu
o postalom , budućem i teškom i deform iranom socijalizm u, m o­
gao bih, zaključno, u tezama pokušati prikazati neke k o rekture
koje mi, izvedene, prvenstveno izgledaju kao u p ra v ljan je rada
historijsko-m aterijalističke teorije.
Prvo se m ora — na žalost još uvijek — sagledati jed n u vrlo
trivijalnu tražbinu kao vrlo aktualnu: da m aterijalističk a analiza
kao privređivanje znanstvene em pirije im a na trijezan način go­
voriti o profanim stvarim a. Ni svečana sam oafirm acija tobože
već uspjelog, niti bolna denuncijacija neuspjelog ne p re d stav lja ­
ju form u sudjelovanja i op red jeljen ja za stra n k u k oju bi se dalo
historijsko-m aterijalistički legitim irati. Na jednoj stra n i, gdje
apologetski norm ativizam izrađuje tvorenje teorije došlo bi se
do uvida da je »izgradnja socijalizm a« daleko u d aljen a od toga
da stupa naprijed potpuno na osnovi p u ta m arksističkog pro g ra­
ma, da na svim stupnjevim a akcije (a ne m anje i na najvišem
stupnju kod dirigenata tog historijskog poduzeća!) kom binira sa
zbilja profanim interesim a ili da njim a bude i osujećena. Kon­
kretna će analiza te društvene form e prakse — analiza koja do
sada već dugo nije dospjela na teo rijsk u razinu Marxovog »Ka­
pitala«, dakle nije ni dosegla platfo rm u k ritike političke ekono­
m ije budućeg socijalizm a — već i svojom em pirijskom sadržaj -
nošću em inentno kritički djelovati spram norm ativističkih mis-
tifikacija. Ipak, sada opet ka drugoj stra n i na kojoj se izvršuje
»protestantska« kritika, gdje bi m arksizam m ogao iz svoje apo­
logetske disciplinirajuće ideologije opet pronaći »kritičko-revo-
lucionarni« m isaoni napor. K ritika koja ne skida sam o ideolo­
gijski veo, nego i tako razgaljeno želi praktički nadvladati, svoje
m jerilo nalazi u desideratim a em ancipirane čovječnosti koji su
ostali prepunjeni. Ovdje je pitanje, svakako vrlo akutno koliko
je teorijski-adekvatno moguće pri prilaženju tom povijesnom
procesu operirati m jerilim a ljudske em ancipacije i na koji se
način, siko ustreba, im a k ritizirati em ancipaciono odvratne efek­
te. Mislim: u svakom slučaju ne u duhu esenci jalno-antropologij-
197
skog norm ativizm a ili reaktualizacijom potisnutih sadržajnosti
Marxova m išljenja. Desiderati em ancipacije su mnogo prije izgo­
voreni u term inim a zbiljskih interesa (i interesnih divergencija)
subjekata društvene zbilje koje se da identificirati, a ne na način
konfrontacije ideje i zbilje. Ideja može postati praktičkom samo
u organiziranoj kom unikaciji njenih govornika, intelektualaca s
nezadovoljenim interesom za višu em ancipaciju, i ostalih koji su,
zbog srodnih m otiva, sprem ni na kritičko-m ijenjajuću aktivnost.
Sasvim na k ra ju još jedna prim jedba koja stavlja u samokri-
ličku zagradu sve što sam ovdje program atski i norm ativno r e ­
kao o perspektivi razvitka historijsko-m aterijalističke teorije.
Zapravo, m orao bih, kao konzekvenciju vlastite kritike norm ati­
vizma, svoje zahtjeve i preporuke, kao i svoju kritiku, drukčije
form ulirati, ne o rijentirane na m jeru bilo kojeg obvezujućeg ka­
ra k te ra teorije, nego u praktičkim term inim a, kao izraz interesa
kojem u je form a teorije sam o m om ent form e prakse. Zbiljskost
se teorije sastoji n a jp rije u praktičko-društvenoj poziciji teo­
retičara, dakle i u njegovim praktičko-kom unikativnim odnosi­
m a u n u ta r socijalnog polja kojem pripada. Isto su tako teorije,
koje su ovdje predm etom kritičkog razm išljanja, kao i deside­
ra ti teorije, koje sm atram prim jerenom korekturom , idealni ko-
l elati prak tičk ih pozicija, a m aterijalističkoj teoriji spada i to da
su reflektira svoju subjektnu bazu, vlastiti interes teoretičara za
određenom form om praktičko-socijalne kom unikacije. Svrsta li
se na taj način teorija u svojoj praktičkoj svezi, dalje će se poka­
zati da ni teo rija kao takva uopće ne može b iti tako neposredno
em ancipatorna. Govoriti o teoriji u em ancipatornoj nam jeri sm je­
lo bi b iti istinito. Moglo bi zvučati i kao paradoks — ipak nala­
zim da tako interesantna teorija ne postaje privrijedna svome
sm islu tako da desiderate više em ancipacije proklam ira kao nor­
me ili uobličuje u utopijske uzorke i denuncira ono što im je
protivno; da se zbiva analitički, a ne denuncijatorski; time, da
kao praktičko-m aterijalistička analiza form i prakse i emancipa-
to rn ih bilanci pom aže razjasniti po čemu se praktički jest.
Preveo 1. Puhovski

198
 SOCIOLOGIJA NASTANKA, EG ZISTEN CIJE
I FUNKCIJA ROBNOG PRIVREĐIVANJA

Živojin D. Denić

P riš tin a

Svojina i društvena podela rada, u jedinstvu svog prirodnog

i društvenog m om enta, p re d stav ljaju bitni deo sadržine u n u ­
trašnje stru k tu re zajednica ljudi i odnosa m eđu njim a. A, kao
što je poznato, k arak tero m sredstava za proizvodnju i svojin-
skim odnosim a u vezi s njim a — određena je, u k ra jn jo j kon-
sekvenciji, čitava društvena organizacija života ljudi a, u okviru
nje, oblik ostvarivanja ra d a i njegove društvene podele. Jer,
pre nego što je odnos ljudi prem a rad u i njegovim proizvodim a,
m ora biti odnos prem a m aterijalnim uslovim a rad a i proizvod­
nje, ono prvo je dosledna verifikacija ovog drugog. P rem a to ­
me, od istorijskih oblika svojine zavisi način o stvarivanja d ru š­
tvene podele rada i svih ostalih odnosa u celokupnom procesu
društvene proizvodnje i reprodukcije života ljudi. U dosadaš­
njoj istoriji ljudskog društva postojali su oblici neposredne i
posredne društvenosti.
Oblici neposrednog povezivanja ljudi i ostvarivanja njihove
društvenosti egzistirali su: 1) u odnosim a društvene ili zajed­
ničke svojine i 2) u odnosim a privatne svojine koja je dopunje­
na sistem om lične zavisnosti ili podložništva. Za situacije druš
tvene ili zajedničke svojine, prvi prim er su rodovske i prvobitne
kom unističke zajednice u kojim a su ljudi, zahvaljujući rodov­
skim odnosim a i društvenoj svojini1, neposredno udruženi radi
proizvodnje i reprodukcije života, u okviru koje m ehanizam
društvene organizacije pokazuje plansku podelu rada a radovi
pojedinaca i njihov proizvod su neposredno društveni.* Drugi

1) K. M arx: Epohe ekonom ske fo rm a cije d ru š tv a , B eograd, K u ltu ra

1960. god., str. 39, 41, 42.
2) K. M arx: K ap ital I, K u ltu ra , Beograd/1947, s tr. 41—42, 286—287.

199
 prim er je privreda patrijarh aln e seljačke porodice, gde se
» ... utrošak individualnih radnih snaga, koji se m eri vremen­
skim trajan jem , od sam og početka ispoljava kao društvena od­
redba sam ih radova, je r individualne radne snage deluju od
samog početka jedino kao organi zajedničke, porodične radne
snage«.* I treći p rim er je m oderno socijalističko i kom unističko
društvo, tj. buduće »udruženje slobodnih ljudi koji rade druš­
tvenim sredstvim a za proizvodnju i svoje m nogobrojne indivi­
dualne radne snage sam osvesno troše kao jednu društvenu rad­
nu snagu«.4 N eposredno povezivanje, tj. neposredna društve­
nost ostvaruje se i u uslovim a privatne svojine dopunjene siste­
m om neposrednog gospodstva i potčinjenosti, koja je karakteris­
tična za robovlasničku i feudalnu društvenu strukturu. I ovde
radovi pojedinca, robovlasnički ili feudalno organizovanih, u
svom n a turalnom obliku im aju neposredno društveni karakter,
tj. »društveni odnosi lica u njihovim radovim a ispoljavaju se na
svaki način kao njihovi vlastiti lični odnosi i nisu prerušeni u
društvene odnose stvari, proizvoda rada«.6
Tam o gde p re sta ju i u m eri u kojoj nestaju odnosi društvene
i privatne svojine — sistem a lične zavisnosti, a nastaje privatno-
-svojinski odnos oslobođen neposrednog gospodstva i potčinje­
nosti, nužno se m ora javiti sredstvo posrednog povezivanja —
sada nezavisnih vlasnika i proizvođača. To je, upravo, razmena
proizvoda i robni oblik, koji kao sredina u sistem u celine druš­
tvenog procesa reprodukcije života ljudi posreduju — tj. pove­
zuju, vršeći pri tom e ulogu »saobraćajnog« sredstva.8 Marx piše,
da kategorijom novčana privreda (ili, što je isto, robna privre­
d a). . . »ne naglašuje (se) niti ističe privreda, tj. sam proces
proizvodnje, kao specifično obeležje nego način saobraćanja«.7 A
osnovicu načina saobraćanja treba tražiti u k arakteru načina
proizvodnje a ne obrnuto,8 m ada stoji i uticaj sa druge strane.

D RUŠTV EN A SU ŠTIN A RO BE

Svoju opsežnu analizu robe Marx počinje konstatacijom , da

je ona »pre svega, spoljašnji predm et, stvar koja svojim svoj­
stvim a zadovoljava ljudske potrebe ma koje vrste« i to, bilo »kao
životna nam irnica, to će reći kao predm et za uživanje, ili obi-
laznim putem , kao sredstvo za proizvodnju«.0 Ali, pored toga što
je upotrebno dobro, roba je i vrednost.110 To znači, da se upo­

3) Ibid., str. 42.

4) K. M arx : K a p ita l I, str. 42, 43.
5) K. M arx : K a p ita l I, str. 41.
6) K. M arx : U vod u k ritik u političke ekonom ije, P rilog k ritici političke
ekonom ije, izd. K u ltu ra , Beograd/1956, str. 179, 190.
7), K. M arx : K ap ital II, str. 79.
8) K. M arx : K a p ita l II, str. 80.
9) K. M arx : K a p ita l I, str. 3.
10) K. M arx : K a p ita l I, str. 26.

200
 trebni predm eti »ispoljavaju kao robe, odnosno im aju robni ob
lik samo ukoliko im aju dvostruki oblik: prirodni i vrednosni«.11
Pošto je prirodan oblik robe jednostavan i providan, mi ćemo
ukratko izložiti samo ovaj drugi — vrednosni.
Svako upotrebno dobro, da bi postalo roba m ora biti nosilac
prom etne vrednosti a ona, prem a M arxu, nije n išta drugo do »nu­
žni način izražavanja, odnosno oblik ispoljavanja robne vred
nos ti«,12 tj. u prom etnoj vrednosti ili odnosu u kom e se robe
razm enjuju krije se vrednost i odnos vrednosti.13 Što se pak v re d ­
nosti tiče, njena supstancija »jeste i o staje jedino u trošena rad n a
snaga«, tj. ra d nezavisno od posebnog korisnog k a rak tera tog
rada. Naime, činjenica da je na izradi robe utrošeno rad ne snage
pojavljuje se kao m aterijalno svojstvo robe da im a vrednosti.11
Upotrebna dobra im aju vrednost sam o zato što je u njim a opred-
mećen ili m aterijalizovan a p stra k ta n ljudski rad, dakle, ra d koji
se javlja kao utro šak iste ljudske radne snage i, prem a tom e,
kao jednorodan ljudski rad om ogućava izjednačavanje i vred­
novanje različitih upotreb n ih dobara — tj. njihovu razm enu.
Kako u društvu robnih proizvođača, celokupna d ruštvena radna
snaga koja se ispoljava u celokupnoj vrednosti robnog sveta važi
kao jedna te ista ljudska radna snaga, iako se sastoji iz n e b ro je ­
nih individualnih rad n ih snaga, to ove — individualne radne
snage m ogu biti istovetne sa svakom drugom sam o ukoliko im aju
karakter društveno prosečne radne snage — t j . ukoliko kao takve
deluju i sam im tim u proizvođenju pojedinih ro b n ih v rsta troše
samo prosečno ili društveno potrebno radno vrem e.15 R adi toga,
veličinu vrednosti roba određuje »količina društveno potrebnog
rada ili radno vrem e koje je društveno p o trebno za n jen u iz­
radu«.16
Ovo posredovanje i zam enjivanje, u okviru kojeg se rad p red ­
stavlja u vrednosti proizvoda, a m erenje rad a njegovim vrem en­
skim trajan jem kao veličina vrednosti, proizvod je posebne i spe­
cifične društvene situacije. Za M arxa to je stan je u kom e se: prvo,
celokupan društveni rad javlja kao kom pleks p riv atn ih radova —
koji se vrše nezavisno jedni od drugih, dakle, priv atn i radovi
kao zglobovi ukupnog društvenog rad a i, drugo, a što proizlazi iz
prethodnog, da proizvođači stu p a ju u društveni d odir tek razme-
njivanjem proizvoda svog rada, pa se, prem a tom e, specifična
društvena obeležja njihovih p rivatnih radova ispoljavaju tek u
okviru razm ene.17 U okvirim a takve situacije, ro b a i vrednost pos­
taju m aterijalni oblik preko kojega proizvođači dovode svoje p ri­

11) K. M arx: K a p ita l I, str. 14.

12) K. M arx : K ap ital I, str. 6.
13) K.M arx : K ap ital I, str. 14, 15.
14) K.M arx: K ap ital II, str. 313.
15) K.M arx : K ap ital I, str. 7.
16) K.M arx: K a p ita l I, s tr. 7.
17) K . M arx : K a p ita l I, str. 37, 38.

201
 vatne radove u m eđusobni odnos kao jednak ljudski rad.18 Speci­
fično društveni k a rak ter m eđusobno nezavisnih privatnih radova
koji se sastoji u tom e — da su jednaki kao ljudski rad, uzima
sada oblik vrednosnog karak tera proizvoda rada," tj. »jednakost
ljudskog rada dobija konkretan oblik jednake predm etnosti vred­
nosti proizvoda rada«.20 O stvarujući svoje proizvode kao vredno­
sti, ljudi izjednačavaju ustvari svoje različite radove, povezujući
ih i predstavljajući delovim a određene društvene celine. A to
dalje znači, da veličina vrednosti robe izražava »nužan odnos
robe prem a društvenom radnom vremenu«, »odnos koji pripada
sam om procesu njena stvaranja«.21 Prem a tome, vrednosti roba
su »m aterijalni k arak teri koje dobivaju društvene odredbe rada
na osnovici nekog određenog načina proizvodnje«,22 tj. određeni
društveni k a rak ter stvari koji je njim a u tisn u t od strane društve­
nih odnosa. U kratko, posredstvom robnog oblika i odnosa vred­
nosti proizvoda rada ostvaruje se društveni odnos proizvođača
prema celokupnom radu,” čija se sadržina sastoji u povezivanju
m noštva kvalitativno različitih, sam ostalnih i nezavisnih privat
nih radova u jednu te istu jednorodnu celinu — u ljudski druš­
tveni rad, u društveni proces i oblik koji je, m anje ili više, do­
voljan sebi i čiji se različiti delovi jav ljaju samo kao njegove
različite funkcije. Zagonetka robe, kao posrednog oblika u ostva­
rivanju društvene podele rada sastoji se u tom e — što se druš­
tveni odnosi privatnih radova ne »prikazuju kao ono što jesu«,
tj. ne »prikazuju se 'kao neposredno društveni odnosi samih
lica u njihovim radovim a već, naprotiv, kao stvarni odnosi me­
đu licim a a društveni odnosi m eđu stvarima«.14
Mogli bism o zaključiti, da vrednost tj. odnos vrednosti roba,
bez obzira na oblik, po svo joj suštini nije stvar — već društveni
odnos ljudi povodom rada, koji od »prozaično« prirodnih oblika
stvara robu — društveni oblik proizvoda rada. Očigledno, robni
oblik p redstavlja jedinstvo prirodnog i društvenog odnosa, jedin­
stvo koje se ispoljava kao jedinstvo upotrebne vrednosti i vred­
nosti. To jedinstvo, kao i svako drugo koje je dato u bilo kom
društvenom obliku — je jedinstvo određenih razlika i, prema
tome, odnos sa svoje dve suprotne strane, koje se na svojim po­
lovima različito ponašaju. Ako pođem o od upotrebne vrednosti,
onda se ona u svojoj gruboj predm etnosti javlja kao »maten-
jalna baza na kojoj se predstavlja određeni ekonomski odnos -
prom etna vrednost«.25 Dok vrednost, koja je po svojoj suštini
odnos m eđu ljudim a povodom rada (društveni odnos), je uslov

18) K. M arx : K ap ital I, str. 43.

19) K. M arx : K a p ita l I, str. 39.
20) Ibid., str. 36, 37.
21) Ibid., str. 62.
22) Ibid., str. 53.
23) Ibid., str. 37.
24) Ibid., str. 37, 38.
25) K. M arx : P rilog k ritici političke ekonom ije, K ultura/1956, str. 16.

202
 koji omogućava ostvarivanje upotrebne vrednosti. Je r »da bi se
mogle ostvariti kao upotrebne vrednosti, robe se prethodno m o­
ra ju ostvariti kao vrednosti«, i obratno, »m oraju se potvrdili
kao upotrebne vrednosti pre nego što se uzm ognu ostvariti kao
vrednosti«.M

R O B N I O B L IK I N JE G O V R A ZV O J

Društvenom suštinom robe je određeno, da roba kao oblik

ne može se drukčije ostvariti do u društvenom odnosu jedne
robe prem a drugoj, tj. da njen pojavni oblik nužno m ora biti
društven — kao i njena suština — od koje je neodvojiv.
Iz Marxove analize proizlazi, da se izvor suštine robe nalazi:
prvo, neposredno u sam om procesu rada — tj. proizvodnje i,
drugo, posredno u odnosu razm ene, ili, tačnije, u jedinstvu proiz­
vodnje i razm ene. Što se, pak, tiče robe kao pojavnog oblika, ona
je sasvim i do k ra ja prisu tn a sam o u razm eni — a to znači, da
van razmene proizvodi rada jesu ili sam o upotrebna dobra ili
upotrebne vrednosti kao roba u m ogućnosti. Za M arxa, roba pos­
taje stvarno robom — tj. je roba tek onda kada se »njena vred­
nost javi u obliku različnom od njena p riro d n a oblika«, dakle,
»čim stekne oblik prom etne vrednosti.« A »ona taj oblik nikad
nema kad se p osm atra izolovana, već uvek u odnosu vrednosti
ili razm ene za neku robu druge vrste«.27 U tom e odnosu, jedna
se uvek nalazi u relativnom obliku vrednosti, a druga u funkciji
— tj. obliku ekvivalenta. To su dva različita oblika, »polovi istog
izraza vrednosti«, »m om enti koji idu jedan s drugim , nerazdvoj­
ni su, ali u isto vrem e i suprotne krajnosti koje se uza.jamno
isključuju«.** Razlika m eđu njim a sastoji se u tom e, što u obliku
relativne vrednosti roba im a posredan društveni oblik, a u ob
liku ekvivalenta im a neposredan društveni oblik.
Prem a tome, sam a pojava robnog oblika i robnog privređiva­
nja uopšte pripada procesu razm ene — gde n astaje i gde egzis­
tira, dok se uslovi i uzroci koji proizvode proces razm ene a s
njim i robni oblik — tj. vrednost i odnos vrednosti, kao i njihova
krajn ja određenja, nalaze u odgovarajućim odnosim a isto rijsk i
određenih načina proizvodnje. Tek u razm eni, vrednost u p o treb ­
nog dobra — na p rim er platna izrazila se u obliku drugog upo­
trebnog dobra — na prim er kaputa, dakle, u nešto što je razli­
čito od njegovih p rirodnih svojstava kao platna, drugim x£Čima,
telesni ili prirodni oblik k ap u ta u odnosu prem a p latn u pret-
stavlja vrednost — važi kao vid vrednosti.2" Upravo tada, sa od­
vajanjem prom etne vrednosti od upotrebne, tj. sa ccpanjem pro-

26) K. M arx: K ap ital I, str. 48.

27) K. M arx : K a p ita l I, str. 26.
28) Ibid., str. 15.
29) K. M arX: O blik v red n o sti, d o d a ta k p rvoj glavi I tom a K ap itala,
p u b lik acija »M eđunarodni rad n ičk i pokret«, br. 2/1968., str. 10, 11.

203
 izvoda rada na stvar od koristi i stvar od vrednosti, i nastaje
robni oblik kao specifična pojava privrednog života.*0 Ako stvari
lako stoje, onda nam ne preostaje ništa drugo do da, zajedno
sa Marxom zaključim o kako se »razvoj robnog oblika poklapa s
razvojem oblika vrednosti«,*1 ili da je »razvitak oblika vrednosti
identičan s razvitkom oblika robe«.Sl (podvukao 2. D.)
Analizirajući razvoj oblika vrednosti — tj. robnog oblika,
Marx nalazi da tu postoje tri razvojna stupnja koji se, u krajnjoj
konsekvenciji, o b jašnjavaju razvijanjem uslova i uzroka pojave
robe kao društvenog oblika proizvoda rada. Prvi je dat najpros­
tijim odnosom vrednosti, tj. odnosom u kome se neka roba na­
lazi prem a »samo jednoj jedinoj robi djruge, koje bilo vrste«,*■
a što je »ujedno i pro st robni oblik proizvoda rada«. 334 Prost
zbog toga što se robni oblik kao pojava, čiji sadržaj čini odva­
janje i razlikovanje p rom etne vrednosti od upotrebne ili cepanje
proizvoda rada na stvar od koristi i stvar od vrednosti, nalazi na
najnižem stu p n ju — je r se to odvajanje, cepanje i razlikovanje
vrši slučajno i u odnosu na jednu jedinu robu druge vrste. Drugi
stupanj u razvoju robnog oblika dat je potpunim ili razvijenim
oblikom vrednosti. Njega karakteriše: 1) potpunije razlikovanje
vrednosti neke robe od njene upotrebne vrednosti — jer sada
jedno upotrebno dobro im a brojne i različite prom etne vrednosti
i 2) proizvodi rada se ne razm enjuju izuzetno i slučajno — već
»po navici«. Prednosti razvijenog oblika robe su istovrem eno i
nedostaci prostog. Treći je opšti oblik vrednosti. »Sada robe
p red stav ljaju svoje vrednosti prvo prosto, jer jednom jedinom
robom, a drugo jedinstveno, je r istom robom. Njihov oblik vred­
nosti p ro st je i zajednički, a s toga i opšti«.34 Osnovni i određu­
jući odnos robnog oblika kao pojave uopšte — ovde je m aksi­
malno razvijen, je r se »vrednost svake robe razlikuje ne samo
od njene vlastite upotrebne vrednosti, već od svake upotrebne
vrednosti«,35 a razm ena je do te m ere ustaljena — da se nepre
kidno odvija. Na ovom stupnju robe i form alno dolaze u uzajam ­
ni odnos kao vrednosti — tj. u odnos u kom e se »međusobno po­
kazuju kao prom etne vrednosti.« Predm etnost robne vrednosti
počinje se izražavati »svestranim društvenim odnosom roba«,
radi čega, vrednost kao »društvena egzistencija tih stvari« m ora
steći »oblik od društvene važnosti«.30 Pri prelazu iz prvog u
drugi, zatim , iz drugog u treći, dešavaju se bitne prom ene, tako
da ta tri stu p n ja predstavljaju kvalitativno različita stanja —
koja su se u razvoju robe progresivno smenjivala. Prelaz iz op-

30) K. M arx : K ap ital I, str. 26, 38.

31) K. M arx : K a p ita l I, str. 27.
32) K.M arx : O blik v rednosti, 19.
33) K.M arx : K ap ital I, str. 15.
33a) K. M arx : K a p ita l I, 27.
34) K. M arx : O blik v rednosti, 15.
35) K.M arx : K a p ita l I, str. 30.
36) K.M arx : K a p ita l I, str. 31.

204
šteg u novčani oblik ne sadrži nikakve suštinske prom ene, a »na­
predak je sam o u tome, što je sada oblik neposredne opšte raz-
m enljivosti, ili oblik opšteg ekvivalenta, društvenom navikom
konačno srastao sa specifičnim prirodnim oblikom robe zlata«.''

U SLO V I I U ZRO CI N A STA N K A

I E G Z IS T E N C IJE R O BN E PR IV R E D E

Kao što znamo, u n u ta r okvira rodovskih i prim itivno-kom u-

nističkih zajednica, im am o odnose društvene svojine — koji p re ­
staju na njihovim granicam a. Sam e zajednice egzistiraju poseb
110 i nezavisno, m eđu njim a vlada odnos »tuđinštine«,118 koji je
po svome k arak teru privatno-svojinski. Kao što n astaje na gra­
nicama zajednica, brisanjem istih tj. integracijom dveju ili više
zajednica, privatno-svojinski odnos p re staje da postoji. Prvobit
no se privatno-svojinski odnos izm eđu zajednica o stvaruje ne­
posredno, da bi kasnije sve više ustupao m esta razm eni proiz
voda — kao posrednom obliku svoje realizacije. Naime, sam o­
nikla različnost je sam onikla podela rada izm eđu zajednica, u
okviru koje rad i proizvodi jedne zajednice p o sta ju i potreba
druge, što dovodi do razm ene i p retv aran je proizvoda u robe.1"
Očigledno privatno-svojinski odnos oslobođen neposredne prinu­
de je onaj uzrok koji, pri p o sto jan ju podele rada, dovodi do raz­
mene i pojave robnog oblika — kao posrednika u ostvarivanju
društvene podele rada i drugih odnosa društvene re produkcije
života. Razvoj proizvodnih snaga i pojava viška proizvoda osno­
va su ukidanja odnosa društvene svojine u n u ta r granica zajed­
nica, a pojavi p rivatne svojine i razm ene proizvoda kao roba —
putem koje se »održava jedinstvo svih različitih radova«.41 Tome
procesu pružaju podršku privatno-svojinski odnosi i razm ena
proizvoda između zajednica. Svaki dalji, kvalitativno nov razvoj
proizvodnih snaga istovrem eno je značio razvijanje društvene
podele rada,42 donoseći sobom dalje razvijanje privatno-svojin-
skih odnosa i klasnog društva. Ali, relativno nizak stupanj razvi­
jenosti proizvodnih snaga a s njim i društvene podele rada,
imao je za posledicu p rivatnu svojinu dopunjenu ličnom zavis­
nošću, koja preovlađuje i dom inira u robovlasničkoj i feudalnoj
form aciji društva. U takvoj situaciji, kućni zanatlijski i m anu­
fakturni rad — tj. in d u strija u starom sm islu reči još uvek je
sporedna delatnost uz zem ljoradnju što u okviru postojećih pri-
vatno-svojinskih odnosa sistem a lične zavisnosti izaziva n a tu ra l­
no privređivanje.48 Iz toga proizilazi, da razloge ukidanja n a tu ­

37) K. M arx: K a p ita l I, str. 31, 32.

38) Ibid., str. 35.
39) Ibid., str. 50.
40) Ibid., str. 281, 282.
41) Ibid., str. 282.
42) K. M arx—F. E ngels: N em ačka ideologija, k n j. I, K ultura/1964, 16.
43) K. M arx : K a p ita l III, K ultura/1948, Bgd., str. 681.

205
ralnog privređivanja i pojavu robnog treba tražiti u izmeni od
nosa sam e privrede, a to znači u izmeni stanja društvene podele
1ac^a. } svojinskih odnosa — koja se dešava na bazi progresivnog
razvijanja m aterijalnih proizvodnih snaga. Ovaj proces je veo­
ma složen i njegovi delovi su m eđusobno uslovljeni. Tako, na
prim er, da bi u okviru društvene podele rada posebne delatnosti
bile do k raja stvarno odvojene i time postale privatnim domenom
pojedinaca ili grupa pojedinaca, nužno se m orao razviti privat­
no-svojinski odnos oslobođen lične zavisnosti ili podložništva.
I tek onda, kada u svakoj posebnoj delatnosti posluju potpuno
sam ostalni i nezavisni privatni proizvođači, rad je dosledno i u
punom sm islu podeljen. Tada i nastaje kvalitativno nova situ
acija, kada ukinute odnose lične zavisnosti m ora zameniti drugo
sredstvo i oblik povezivanja, je r ljudski rad od kako postoji
m ora, na ovaj ili onaj način, im ati određen društveni oblik. To
saobraćajno sredstvo je razmcna i robni oblik proizvoda rada,
koji ne dele proizvodnju — već ono što je nezavisno od njih
podeljeno povezuju.4* Dakle, u uslovim a kada se društveni rad
javi kao kom pleks privatnih radova, koji se vrše samostalno i
nezavisno jedan od drugoga, njihovi kvalitativno različiti pro­
izvodi m o raju ići u razm enu i dobiti oblik robe,43 jer se tuđi pro­
izvodi m ogu prisvojiti sam o preko otuđivanja svojih.49 Nužno
povezivanje i ostvarivanje društvene podele rada, koje je u d ru ­
goj situaciji vršeno neposredno zahvaljujući odnosim a društvene
svojine ili odnosim a privatne svojine sistem a lične zavisnosti,
sada m ora b iti posredovano razm enom proizvoda i »čuvenom«
vrednošću.
Prem a tom e, sasvim je izvesno, uslov i uzrok pojavi razmene
i robnog privređivanja uopšte — jesu: relativno viši stupanj spon­
tano razvijene društvene podele rada i privatno-svojinski odnosi
oslobođeni lične zavisnosti ili pod lo žn ištva 41 I jedno i drugo su
podjednako potreb an i nužan uslov za nastanak i egzistenciju
robne privrede, kao što oba čine jedinstvo razlika u svojoj sop-
stvenoj egzistenciji. Već sm o utvrdili, da je nemoguće zamisliti
postojanje slobodnih privatno,svojinskih odnosa bez određenog
stu p n ja razvijenosti društvene podele rada, kao i to, da društve­
na podela rad a postaje u najvećem stepenu podela — samo u
okvirim a slobodne privatne svojine. U svome jedinstvu, ovi od­
nosi čine bitne m om ente svih onih istorijskih načina proizvodnje,
koji nužno treb a ju robno-novčane odnose — kao posredan i spe­
cifičan oblik ostvarivanja društvene podele rada i uopšte saobra­
ćajno sredstvo celine procesa društvene reprodukcije. Međutim,

-44) K. M arx : K ap ital I, str. 282, 284.

45) Ibid., str. 37.
46) Ibid., str. 65.
47) O vde sp ad a i »slobodno« p riv a tn o posedništvo (kao nedosledni i n e­
potpuni oblik p riv a tn e sv o jin e ), koje p ra ti određena stan ja u k retan ju
p riv a tn o -sv o jin sk ih odnosa. (. M arx : K ap ital III, 684, 685.)

206
 i pored toga što su podjednako nužni i potrebni, između njih se
u odnosu na posledicu koju izazivaju može napraviti izvesna raz­
lika. Marx sm atra, da je društvena podela rada »uslov za opsta
nak robne proizvodnje, m ada obrnuto robna proizvodnja nije
uslov za opstanak društvene podele rada.«48 Kao potvrdu toga
on navodi, da je u staroj indijskoj opštini ili kod starih perua-
naca ili još u nižoj fazi m odernog kom unističkog društva — rad
podeljen, ali proizvodi rada ne p o staju robam a. Drugim rečim a,
bez društvene podele rada nem a robne proizvodnje, ali je d ru š­
tvena podela rada egzistirala pre nastanka a egzistiraće i posle
ukidanja robne proizvodnje, je r ostvarivanje nužne društvene
podele rada može se sprovoditi i na drugi način. To je razlog
za zaključak, da društvena podela rada iako obavezan uslov nije
i neposredan uzrok pojavi robnog oblika. Zapravo, društvena p o ­
dela rada sam o u jedinstvu sa određenim svojinskim odnosim a
može proizvesti robnu privredu. Ti odnosi su privatna svojina
i privatna proizvodnja, ali ne svaki njen oblik, već sam o ona
koja je oslobođena sistem a podložništva. Dakle, slobodni privat
no-svojinski odnosi su onaj neposredni povod i uzrok — koji
zahteva slobodnu p rivatnu razm enu proizvoda a tim e i robni
oblik, kao neophodno i za tu situaciju jedino m oguće sredstvo
ostvarivanja nužne podele rada i društvenog povezivanja uopšte.
Zato, pretpostavka ukid an ja robnog privređivanja nije ukidanje
društvene podele rada, već ukidanje privatno-svojinskih odnosa.
Njih m ora zam eniti društvena svojina — osnova i okvir nepo­
sredne podruštvljenosti rad a i pored egzistencije njegove podele.
Moglo bi se zaključiti: prvo, da je pojava robnog oblika i
robno-novčane privrede uopšte povezana sam o s određenom
epohom društvene isto rije40 i drugo da se u okviru te epohe,
koja je — uglavnom — istorijski om eđena kao klasno d ru š­
tvo.50 robno privređivanje javlja kao p otreba sam o određenih
načina proizvodnje, tačnije, ono je proizvod odgovarajućih od­
nosa proizvodnje p risutnim u svim a njim a.51 Već sm o poka­
zali, da je Marx te odnose identifikovao — prvo, kao p riv a t­
nu svojinu (i privatni posed) nad sredstvim a za proizvodnju 2
— koja omogućava sam ostalnu i nezavisnu priv atn u proizvod­
nju i, drugo, da »u društvu postoji toliko razvijena podela rada
da je već izvršeno razdvajanje u potrebne od prom etne vrednosti«,
a koji je stupanj razvitka zajednički »istorijski najrazličnijim
ekonom skim društvenim form acijam a«.53 Sam o na toj osnovici,
koja je u određenoj m eri p risu tn a kod najrazličitijih načina p ro ­

48) K. M arx: K a p ita l I, str. 9, 10.

49) K. M arx: K a p ita l I, str. 27.
50) O va p o d u d arn o st eg zisten cije ro b n o -n o v čan o g p riv re đ iv a n ja i k la s ­
nog d ru štv a n ije slu čajn a, već proizlazi iz odnosa koji su n jih o v a opšta
i zajednička osnova.
51) K. M arx : K a p ita l I, str. 53.
52) K. M arx : K a p ita l I, str. 520.
53) K. M arx : K a p ita l I, str. 120.

207
izvodnje, proizvod rada posredstvom razm ene postaje roba. Tako
je to, i kada u odnosim a između rodovskih i kom unističkih za­
jednica proizvod rada po prvi put postaje robom, a tako i onda
kada postaje roba — kao proizvod robovlasnika ili feudalca, sit­
nog seljaka ili zanatlije, kapitaliste ili države, i na kraju, kao
proizvod tako zvanih socijalističkih preduzeća.
U okvirim a robovlasničke i feudalne društvene strukture, raz-
niena proizvoda i robni oblik javljaju se na osnovi relativno
razvijenije podele rada i, tam o gde i ukoliko prestaju odnosi lične
zavisnosti, tj. neposrednog gospodstva i potčinjenosti, a nastaju
i postoje odnosi između sam ostalnih i nezavisnih proizvođača
— tj. slobodni privatno-svojinski odnosi.54 To važi, kako u pogle­
du odnosa u koje stu p a ju krupni vlasnici — neradnici, tako i za
odnose km eta u uslovim a novčane rente. U uslovima novčane
rente, km et nije oslobođen podložništva ali je ono u velikoj meri
olabavljeno i baš u toj m eri on i postaje nezavisan i sam ostalan
robni proizvođač.
Kod načina proizvodnje slobodnih i nezavisnih sitnih proiz­
vođača, kojih ima u svim klasnim form acijam a društva, njihov
odnos kao robnih proizvođača je daleko jednostavniji. Oni su,
naim e, robni proizvođači, kao i uostalom svi drugi, zbog togo
što, s jedne strane, spontano nastala i razvijana društvena po­
dela rada njihovu proizvodnju čini jednostranom a potrebe mno­
gostrukim i, s druge, zato što kao sam ostalni i nezavisni privatni
vlasnici svoje privatne radove prim orani su udruživati razmenom
proizvoda, tj. oni mogu prisvajati tuđe proizvode i zadovoljavati
određene potrebe — sam o preko otuđivanja svojih.5"
K apitalistički način proizvodnje potpuno ukida raniju ne­
posrednu povezanost kućnog zanatlijskog i m anufakturnog rada
sa zem ljoradnjom , i to na veoma širokom terenu koji on zahvata
i sebi potčinjava. Dakle, doslednije se i šire razvija društvena
podela rada, koja je sa svoje strane bila om ogućena novim svo-
jinskim odnosim a. K apitalistička privatna svojina, tj. odnos ka­
pitalista i radnika prem a sredstvim a za proizvodnju, radu i pro­
izvodima, oslobođena je svih oblika neposrednog gospodstva i
potčinjenosti. Radnik je lično slobodan i kao takav privatni
vlasnik i prodavač svoje robe — radne snage,"0 koja robom pos­
taje sam o u odnosu vrednosti s nekom drugom , inače, van togu
odnosa ona je obična prirodna snaga. Svuda i na svakom mestu
susrećem o slobodne i nezavisne privatne vlasnike i proizvođače*.

54) Cak i u situ a cijam a, kada je robovlasnička proizvodnja u zem ljoradu,

m a n u fa k tu ri, b ro d a rs tv u itd. — p ro izvodnja za tržište, ni tad a ona nije
bila oslobođena elem en a ta n a tu ra ln e p riv re d e, je r »samo robovsko tržište
stalno se sn ab d ev a svojom robom , radnom snagom , putem rata, gu sarstv a
itd., a ova p ljačk a ne ide posredstvom nekog prom etnog procesa, nego je
n a tu ra ln o p ris v a ja n je tu đ e ra d n e snage neposrednom fizičkom prinudom «.
(K a p ita l II, 396.)
55) K. M arx : K ap ital I, str. 65.
56) K. M arx: K ap ital I, str. 118.

208
 Kao što znamo, taj odnos postoji i pre kapitalizm a, ali je 011
sada dosledno i m aksim alno razvijen — zahvatajući, s jedne stra ­
ne, odnose između neposrednih proizvođača kao radnika i kru p ­
nih vlasnika kao neradnika i, s druge strane, dosledno i potpuno
odnose između sam ih vlasnika — kapitalističkih proizvođača.
Prem a tome, ne nastaje nijedan kvalitativno novi uslov i uzrok
robnog privređivanja, kao pojave zajedničke m nogim načinim a
proizvodnje. Prom ena se sastoji u tom e, što su odnosi proiz­
vodnje, kao opšti i zajednički uslov i uzrok robnog privređiva­
nja, doslednije ostvareni i kvantitativno razvijeni do najvećih
mogućih granica. Zbog toga je robna privreda u njenom kap ita­
lističkom obliku proširena i obogaćena u dvostrukom sm islu:
prvo, tim e što je u krug roba došla jed n a nova i specifična roba
— radna snaga i, drugo, što je na osnovi pojave robe radne
snage i kapitalističkih odnosa uopšte, »zemljište« robne proiz­
vodnje razvijeno do svojih m aksim alnih granica, tj. do sta n ja ka­
da bukvalno Svi proizvodi ljudskog rada (čak i više od toga)
m oraju ići u razm enu i dob ijati društveni oblik r o b e ” .O no
kvalitativno novo, što kod ovoga ipak postoji, nije u robnoj priv­
redi kao takvoj — već u sam oj kapitalističkoj privredi.

S O C IJA L N A F U N K C IJA RO B N O G P R IV R E Đ IV A N JA
I N A Č IN NA K O J I J E ONO V R SI

Od kako postoji robno privređivanje, uslovi i uzroci koji ga

izazivaju od uvek su u suštini isti. Radi se o kvalitativno istim
odnosim a koji su, u svom isto rijsk i određenom obliku, p risu tn i
u raznim epoham a i načinim a proizvodnje. Ta suštinska istovet-
nost uslova i uzroka je osnovni fa k to r koji čini, da k a ra k te r robe
kao društvenog oblika proizvoda rada bude uvek isti — bez
obzira na različite načine proizvodnje iz k ojih on m ože proizići3*
jer su, prem a Marxu, kod toga, k a rak teri procesa proizvodnje
indiferentni.59 Što, razum e se, ne znači, da se robna p rivreda slaze
sa bilo kojim procesom proizvodnje, naprotiv, u osnovi svih na­
čina proizvodnje čiji proizvodi d o b ijaju oblik robe m ora da stoje
neki — po svojoj suštini — istovetni odnosi. Tako, na prim er,
činjenica da robni oblik sasvim dobro služi kapitalističkom na­
činu proizvodnje i njegovoj svrsi — o bjašnjava se tim e, da se
kapitalističko prisvajanje tj. buržoaska svojina sasvim dobro
slaže sa svojinom koja odgovara robnom privređivanju uopšte.09
Jedinstvena suština i životni uslovi robnog oblika kao po­
jave, u odnosu na različite načine proizvodnje iz kojih on može
proizići, jesu samo izraz i m aterijalno sredstvo jedinstvene d ru š­
tvene funkcije — koju robno privređivanje uopšte izvršava i to

57) K.M arx: K a p ita l I, str. 520. iK a p ita l III, str. 268.
58) K.M arx: K a p ita l III, 268.
59) K.M arx: K ap ital II, 74, 104, 313, 314.
60) K.M arx: K ap ital I, 481—485.
14 PRAXIS
209
 uvek, uglavnom , na isti način. To je funkcija ostvarivanja druš­
tvene podele rada, kao nužnog odnosa u društvenoj proizvodnji
i reprodukciji života ljudi. Pored izričitih tekstova u ovom smi­
slu,01 u prilog identifikacije te funkcije govori čitava Marxova
analiza robe i robnog privređivanja uopšte. Robni oblik i celo-
kupni složeni sistem robno-novčanih odnosa nastaju, u prvom
redu, radi toga — da bi povezali u sam om neposrednom procesu
podeljenu proizvodnju. Naime, od kako postoje ljudi njihov rad
im a određen društveni oblik. O dgovarajućim društvenim uslo­
vima, kao što sm o pokazali, određeno je, da se povezanost i je ­
dinstvo društvenog rada afirm ira kao razm ena proizvoda p ri­
vatnih radova. Oblik koji tad a sprovodi nužnu srazm ernu po-
delu društvenog rada, kako na pojedine vrste proizvodnje, tako
i na privatne proizvođače u okviru njih, dakle, oblik putem ko­
jega se vrši srazm erno potrebam a društva kvalitativna i kvanti­
tativna podela rada na b rojne privatne proizvođače jeste pro­
m etna vrednost proizvoda rada02 ili tačnije njihova vrednost.
Zakon vrednosti roba je specifični oblik koji određuje »koliko
društvo može od svog ukupnog raspoloživog radnog vremena
u trošiti na proizvođenje svake posebne robne vrste«.03
Polazna tačka procesa razm ene gde i nastaje robni oblik jeste
dvostruki društveni k a rak ter privatnih radova, koji u neposred­
nom procesu proizvodnje egzistiraju sam ostalno i nezavisno je­
dni od drugih81 Dovodeći svoje proizvode u odnos vrednosti ljudi
izjednačuju svoje radove, svodeći ih istovrem eno na srazm ernu
društvenu m eru. To nužno p redstavljanje nezavisnih i kvalita­
tivno različitih radova privatnih proizvođača kao delova društve­
nog rada, a njihovog radnog vrem ena kao dela društvenog rad­
nog vrem ena, ovde se sprovodi na taj način što je društveni ka­
ra k te r privatnih radova utisn u t njihovim proizvodim a.85 Naime,
na taj način što »jednakost ljudskih radova dobija konkretan
oblik jednake predm etnosti vrednosti proizvoda«, a »merenje
u tro šk a ljudske radne snage njegovim vrem enskim trajanjem do­
bija oblik veličine vrednosti proizvoda rada«.80 Jednostavno se
tu radi o »zamenjivanju« u kome robni oblik i celokupni sistem
robno-novčanih odnosa, dakle, i zakon vrednosti kao osnovni i

61) »R azm ena n e deli pro izv o d n ju n a različite sfere, već te različne
sfere dovodi u odnos i tako ih p re tv a ra u g ra n e celokupne društvene p ro ­
izvodnje, g ra n e ko je više ili m a n je zavise je d n a od druge. T u d ru štv en a
podela ra d a p o staje pu te m razm en e prvobitno različitih ali m eđusobno n e­
zavisnih s fera proizvodnje« (K a p ita l I, 282) Ili: »Ali šta uspostav lja je d in ­
stvo m e đ u nezavisnim rad o v im a odgajivača, štav ljač a i obućara? To što
proizvodi svakoga m eđu n jim a postoje kao robe «. »Podela ra d a u krilu
d ru š tv a o s tv a ru je se k u p o v an jem i p ro d av an jem proizvoda raznih grana«
(K a p ita l I, 284, 285.)
62) K. M arx : pism o L. K ugelm anu, izabr. d.31950, Tom II, str. 452.
63) K M arx : K a p ita l I, 285.
64) K. M arx : K a p ita l I, 38.
65) K. M arx : K a p ita l III, 556.
66) K. M arx : K a p ita l I, 36, 37.

210
 najopštiji odnos robnog privređivanja uopšte, p o sta ju i jesu sa­
mo specifični oblik i sredstvo ostvarivanja društvene podele
rada. Drugim recima, privatni proizvođači, bez obzira n a isto­
rijski oblik svoje pojave, preko razm ene proizvoda razm enjuju
svoje radove, povezujući i udružujući iste u društveni rad. Ra­
dovi se, na ovaj način, ne povezuju neposredno kao ono što jesu
— u svom prirodnom stanju, već posredstvom toga što se pred­
stavljaju u vrednosti i veličini vrednosti roba.
U izvršavanju navedene društvene funkcije, specifičnost ro b ­
nog privređivanja i zakona vrednosti sastoji se u tom e što: prvo,
nužno pravilo podele rada »sprovode sam o kao prosečan zakon
bespravilnosti«07 i, drugo, da se ono »sprovodi silom kao regu­
larni prirodni zakon, kao, recim o, zakon teže kad se kom e kuća
sruši na glavu«.88 Sami, pak, privatni proizvođači objektivno su
naterani na takvo ponašanje, koje ne priznaje nikakav drugi a u ­
toritet — do au to ritet »konkurencije, prin u d u koju na n jih vrši
pritisak njihovih m eđusobnih interesa, kao što i u životinjskom
carstvu borba svih protiv svih više ili m anje održava uslove egzis­
tencije svih vrsta«.80 M eđutim , očigledno greše svi oni koji po-
m enute nezgode (kao i m noge druge) p rip isu ju sam om obliku
robnog privređivanja i zakonu vrednosti. Uslovi i uzroci nezgoda
nisu u robnoj privredi, već u sam oj privredi i njenim odnosim a.
Tamo, u sam om neposrednom procesu proizvodnje — gde vla­
daju privatno-svojinski odnosi, »kvantitativni sklop društvenog
organizma proizvodnje koji svoje m em bra disjek ta (razbacane
članove) predstavlja u sistem u podele rada, isto je tako stihijski
slučajan kao i njegov kvalitativni sklop«.78 Dakle, s jedne strane,
nužnost da se sam ostalni i nezavisni privatni radovi potvrde kao
karika društvene podele ra d a a, s druge, činjenica da je podela
rada »aamonikao organizam proizvodnje, čiji su konci izatkani
a i dalje se tk a ju iza leđa proizvođača«71 — tj. sta n je u kom e
»slučaj i ćud po svojoj volji gospodare raspodelom proizvođača
roba i njihovih sredstava za proizvodnju m eđu različne grane
društvenog rada«.7* Prem a tome, stih ija i nejednakosti u odno­
sima između privatnih proizvođača i sve druge nezgode nalaze
se prvenstveno u sam oj privredi — tj. neposrednom procesu p ro ­
izvodnje. Zakon vrednosti, dejstvujući kao u n u tra šn ji zakon i
ispoljavajući se prem a pojedinim agentim a proizvodnje kao
slepi prirodni zakon, sam o »sprovodi društvenu ravnotežu p ro ­
izvodnje usred njenih slučajnih fluktuacija«.73
Društvenu ulogu razm ene i robnog oblika a tim e i zakona
vrednosti m oram o i šire p osm atrati. Oni se, na osnovici odgova-

67) K. M arx: K a p ita l I, 62.

68) K. M arx : K a p ita l I, 39.
69) K. M arx : K a p ita l I, 280.
70) Ibid., 67.
71) Ibid., 65, 66.
72) Ibid., 285.
73) K. M arx: K a p ita l III, 703.

211
 rajućih odnosa određenih načina proizvodnje, javljaju kao nužna
posredna karika u lancu celine društvenog procesa proizvodnje i
reprodukcije života ljudi. A kao ta »posredna karika«, razm ena
služi realizaciji svih odnosa proizvodnje, raspodele i potrošnje.
M eđutim , pretpostavka realizacije posebnih svrha određenih na­
čina proizvodnje kao i interesa privatnih proizvođača u okviru
njih, uvek jeste ostvarivanje nužne društvene podele rada. To
važi za kapitalističku robnu proizvodnju koja je epohalan način
eksploatacije, kao što važi za sitne robne proizvođače koji žive
od svoga rada. Povezivanje privatnih radova u određenu druš­
tvenu celinu — tj. ostvarivanje društvene podele rada je funkcija
neodvojiva od sam e suštine procesa koji je proizveo robni oblik,
neodvojiva od opštih i zajedničkih uslova i uzroka pojave robnog
privređivanja uopšte a tim e i njegove egzistencije. Sve ostale
funkcije i uloge su date i proizlaze, s jedne strane, iz m esta i po­
ložaja razm ene proizvoda u celini sistem a društvene reproduk­
cije života ljudi i, s druge strane, iz posebnih k araktera svih
onih isto rijsk i određenih načina proizvodnje — koji im aju po­
trebe za posredovanjem »čuvene« vrednosti.

SAV REM EN O S O C IJA L IS T IČ K O D RUŠTVO I RO BNA PRIVREDA

Analiza uslova i uzroka, kao i sam e pojave robnog privređi­

vanja, pruža dovoljno dokaza o nespojivosti istih sa socijalis­
tičkim načinom proizvodnje i privređivanja uopšte. Osim toga,
u vezi s postavljenim problem om , Marx se konkretno i izričito
izjasnio u više navrata.71 Rezime tih m isli bio bi, da je socijalis
tička proizvodnja kao »neposredno udruženi rad« . . . »oblik pro­
izvodnje dijam etralno suprotan robnoj proizvodnji«.76 Pod uslo-
vom, da se korektno odnosim o prem a njegovoj misli, m i doista
ne m ožemo naći nijedan stav sa suprotnim gledištem.78 Mnogi se
slažu s tim i kažu — da je to tako, ali, dodaju, kako je savre-
m ena p rak sa drukčija. M eđutim, po nam a, još uvek nije rešeno
pitanje: da li se tu radi o drukčijoj praksi socijalizma ili pak o
egzistenciji odnosa i oblika privređivanja starog društva. Od­
govor svakako zahteva opsežna istraživanja veoma složene druš­
tvene prakse socijalističkih zem alja koja, nažalost, još nisu obav­
ljena. Mi ćemo pokušati da utvrdim o sam o neke pretpostavke,
koje nas preko istraživanja možda mogu dovesti do pravog od­
govora na postavljeno pitanje.

74) K. M arx : K ritik a G otskog p ro g ram a, izabr. d. M arxa i Engelsa,

Bgd. 1950, k n j II, s tr 23; K ap ital, II, K ultura/1947, s tr 287, 288.; F. Engels:
A n ti-D irin g , Bgd./1959, str. 337
75) K .M a rx : K ap ital I, str. 55. 56. (fu sn o ta b r. 50)
76) U te k stu gde stoji, da će »posle u k id a n ja kapitalističko g načina
proizvodnje, a sa z a d rž av an jem d ru štv e n e proizvodnje« određen je v re d ­
nosti o stati p red o m in an tn o , M arx vrlo precizno kaže da će se ono sasto ­
ja ti »u tom e sm islu, što reg u lisan je rad n o g v rem en a i podela društvenog
rad a m eđu različn e g ru p e proizvodnje, n ajzad knjigovodstvo o tom e, pos­
ta ju v až n iji no ikada« (K ap ital III, str. 739.)

212
 Društvenu situaciju većine tako zvanih socijalističkih zem a­
lja karakteriše stanje u kom e preovlađuje socijalistička stru k ­
tura, uz prisustvo veoma snažnih elem enata starog društva. Kada
ovo poslednje tvrdim o, onda n ajm anje m islim o na one »klasič­
ne« ostatke, već na stare odnose u vladajućoj stru k tu ri — koja
se predstavlja i deklariše kao socijalistička. Dakle, radi se o sta ­
rom u novom izdanju i pod novim imenom . Kao što je poznato,
postoje krupne razlike izm eđu ljudi u odnosu prem a sredstvim a
za proizvodnju, prem a radu i proizvodim a rada, a shodno tom e
i razlike u oblasti života koje su na n jim a izgrađene. Sve to,
form ira različite i suprotstavljene društvene položaje — u prvom
redu, na jednoj strani radnih slojeva društva i, na drugoj sloja
koji se uobičajeno naziva biro k ratijo m . Kako su ovi društveni
položaji m eđusobno uslovijeni i zavisni, to je i norm alno zaklju­
čiti, da i u jednom i u drugom egzistiraju odnosi novog i starog
društva. No, ipak nam se čini da, s obzirom na opštu p riro d u i
postojeća p raktična ostvarenja, u društvenom položaju radnih
slojeva pretežan je socijalistički m om enat, koji je i »najzasluž­
niji« za socijalistički k a rak ter tih društava. N asuprot njem u,
u položaju biro k ratije socijalističko je dato negativno — tj. kao
m era ukinutog klasnog i, s obzirom na tu činjenicu kao i na
suštinu ovoga sloja uopšte, m islim o, da je tam o pretežan ele­
m enat starog društva. Ovi elem enti starog p risu tn i u d ru štv e­
nom položaju radnih ljudi a naročito birokratije i jesu ona real­
na društvena snaga, koja p reti potpunom restau racijo m klasnih
odnosa i, u poređenju s njom , eventualne intervencije izvana i
tako zvane »ideološke diverzije« su sasvim bezazlena stvar. Uz­
gred da kažemo, ukoliko bi i došlo do takve restau racije ona ne
bi sobom donela nikakve nove klase sem, ako se u novo ne ra ­
čuna, kom binacija elem enata položaja — već poznatih klasa.
Osnova socijalističkog elem enta u položaju ra d n ih m asa kao
i b irokratije egzistira sam o u okviru i kroz sadržinu koju daju
praktična ostvarenja odnosa društvene svojine. S uprotno tom e,
bitnu sadržinu elem enata starog društva m ogu činiti isključivo
odnosi privatne svojine i p risvajanja. I jedan i drugi oblik svo­
jine su baza društvenog života socijalističkih zajednica, predstav­
ljajući istovrem eno k ra jn ji uzrok njihovog pozitivnog odnosno
negativnog kretanja. M išljenja, da negativno proizlazi iz navod­
nih »deformacija« socijalizm a sm atram o ne sam o neozbiljnim —
već i principijelno pogrešnim . N jim a se sam o zam agljuje ionako
složena društvena situacija u kojoj svako »zakidanje« na odnosi­
ma društvene svojine ne može dovesti do ničeg drugog — do
uspostavljanja njihovog »antipoda« tj. odnosa privatne svojine.
Za problem koji je u središtu pažnje naše rasprave, od po­
sebnog je značaja utvrđivanje društvenog k a rak tera i oblika ele­
m enata privatno-svojinskih odnosa, koji egzistiraju u životu so
cijalističkih društava. Sm atram o, da su tam o u znatnoj m eri p ri­
sutni privatno-svojinski odnosi p retkapitalističkih klasnih druš­
tvenih form acija. To najpre potvrđuje sistem lične zavisnosti ili
213
 podložništva zastupljen u njihovoj celokupnoj realizaciji a po­
sebno kod prisvajanja viška rada — tj. eksploatacije proizvođa­
ča. Zbog toga, pogrešno je takva »birokratska« društvena stanja
kvalifikovati kao državno-kapitalistička, je r nemam o odgovara­
juće odnose — tj. eksploataciju posredovanu razvijenom robno-
-novčanom privredom . Pre bi se moglo govoriti u prilog eleme­
nata »državnog« feudalizm a, kome priroda birokratskog društve­
nog položaja više odgovara. M eđutim, pored pretkapitalističkih
oblika, u postojećim elem entim a privatno-svojinskih odnosa p ri­
sutan je sitno-buržoaski i buržoaski oblik, koji je izgleda slabiji.
N adam o se, da nem a spora oko toga — da se u egzistiraj u-
ćim elem entim a privatno-svojinskih odnosa biro k ratija veoma
ugodno oseća n asu p ro t radnim m asam a koje nose brem e te ugod­
nosti. Zbog toga je b iro k ra tija najviše zainteresovana za održanje
i dalje razvijanje tih odnosa. Ali, pošto se oni sastoje iz istorij­
ski različitih i izm eđu sebe suprotstavljenih oblika, to su inte­
resi b iro k ratije kao i njene težnje — veoma protivrečni. Onaj
deo društvenog položaja biro k ratije, koji je proizvod privatno-
-svojinskih odnosa sistem a neposrednog gospodstva i potčinje
jiosti, zainteresovan je za njihovo konzerviranje (ako ih je već
nemoguće dalje razvijati), je r se, pravo rečeno, biro k ratija u
okviru n jih n ajbolje i najsigurnije oseća. N asuprot njim a, kao
i društvenoj svojini, teže se razviti — bolje rečeno restaurirati
u novom izdanju — sitno-buržoaski i buržoaski oblik »slobod
nih« privatno-svojinskih odnosa, osobito ovaj poslednji koje pred­
stavlja nazviši stupanj u razvoju oblika privatne svojine. Naime,
buržoaskom interesu u položaju b iro k ratije odgovara težnja da,
ne sam o tere t eksploatacije, već i odgovornost za uspeh proiz­
vodnje prenese na preduzeće — tj. udruženu radnu snagu. Upra­
vo, na osnovi egzistencije i razvoja privatno-svojinskih odnosa
oslobođenih sistem a lične zavisnosti, nužno nastaje i m ora da
nastane robno-novčano privređivanje kao odgovarajuće sredstvo
posredovanja u ostvarivanju društvene podele rada i drugih od­
nosa društvenog procesa proizvodnje i reprodukcije života ljudi.
Tek bi ovo k retan je moglo dovesti do državno-kopitalističkog
društvenog stanja, u kom e bi sloj koji nazivamo »birokratija«
ustvari bio kolektivni »državni« kapitalista i vlasnik, a udruženi
radnici u okviru preduzeća sam o posednici — koji bi kao robni
proizvođači bili eksploatisani posredstvom tržišta.77 Ovakav od­

77) P rim e ću je m o , da u uslo v im a d ržav n o -k a p ita lističk o g odnosja, tj.

o dnosa b iro k ra tije kao kolek tiv n o g d ržavnog k a p ita liste i stv arn o g v lasnika
n a je d n o j i, u d ru žen ih ra d n ik a p red u zeća kao p riv a tn ih posednika na d ru ­
goj s tra n i, sv o jin sk i odnos n ije n iti m ože b iti potpuno oslobođen podložniš-
tv a. M eđutim , »nesloboda« k o le k tiv n e ra d n e snage preduzeća (ili još i
šire ) je do te m e re o slab ljen a, da se svela n a p ro stu obavezu »danka«
u obliku v išk a v red n o sti, koji »država« p ris v a ja sebi svojstvenim in s tru ­
m en tim a. T ada se m ože d esiti d a se prosečni p ro fit i porez p od u d araju ,
an alogno uslovim a »državnog« feudalizm a gde su se re n ta i porez po d u d a­
rali. (V idi K. M arx : K ap ital, III, str. 084, 685.)

214
 nos imamo ostvaren u nacionalizovanom dclu privrede nekih ka
pitalističkih zem alja. M eđutim , »šanse« takvog kapitalističkog
»razvoja« u socijalističkim zem ljam a su m inim alne i to, ne zbog
toga što mu se sup ro tstav ljaju elem enti p retkapitalističkih od­
nosa, već u prvom redu zbog snaga socijalizm a koje će uspeli
da savladaju-sve ostatke starog društva — bez obzira na njihov
istorijski oblik.
Prem a tome, i u osnovi kakvih-takvih ostvarenja robno-nov­
čanih odnosa u socijalističkim zem ljam a stoji društvena podela
rada i privatno-svojinski odnosi oslobođeni sistem a neposred­
nog gospodstva i potčinjenosti. Iza zalaganja za punije i dosled
nije ostvarivanje robno-novčanog privređivanja, u kom e je zakon
vrednosti osnovni regulator privrednih odnosa, stoji ustvari za­
laganje za privatno-svojinske odnose sitnoburžoaskog ili buržo-
askog tipa. Sto se tiče protivnika robnog p rivređivanja — on se,
uglavnom, javlja sa pozicija dve vrste: jedna želi konzervirati
postojeće odnose podložništva, kao »birokratske« i privatno-svo­
jinske, a druga teži razvoju odnosa društvene svojine. A to dalje
znači, iz sukoba različitih oblika svojine i proizilazi p ra k tičn a i
teorijska dilema: za ili protiv robno-novčanog p rivređivanja tj.
za ili protiv zakona vrednosti. Sigurno, da proizvodnja za tržište,
koja se bazira na slobodnim privatno-svojinskim odnosim a, p red ­
stavlja napredak u odnosu na »birokratsku« p rivatnu proizvod­
n ju gde vladaju odnosi lične zavisnosti, ali ne i u odnosu na p ro ­
izvodnju organizovanu i vođenu na osnovam a društvene svojine.
No, kao što sm o videli, to vrlo m alo zavisi od želja i nekog »slo­
bodnog« opredelenja bilo prak tičn ih političara ili nekih m isli­
laca. Pom enim o još i to, da se ne sm em o zbunjivati pojavom i
tvrdnjom — kako i radnici »prihvataju« robno-novčano p rivređi­
vanje. Oni to m oraju, je r su zahvaćeni privatno-svojinskim o d ­
nosima i interesim a — pa norm alno i iluzijam a u vezi sa robnom
privredom , iako sve to najm anje odgovara njihovoj društvenoj
prirodi i interesu.
Olco odnosa zakona vrednosti i plan iran ja u uslovim a socija­
lizma stvorena je veoma nejasna situacija i to zahvaljujući, kako
»pristalicama« tako i »protivnicim a« robnog privređivanja. Za
nas, to su određena sredstva, koja u svrhu svoje realizacije stva­
raju i prim enjuju odnosi u društvenoj proizvodnji i reprodukciji
života ljudi. Tako je planiranje oblik sredstvo ostvarivanja ne­
posredne društvenosti i kao takvo u istoj m eri prim enljivo u
okvirim a pojedinačne privatne svojine ili poseda, kao i u okvi­
rim a globalne društvene zajednice na bazi zajedničkog ili d ru š­
tvenog vlasništva. Suprotno njem u, robni oblik i zakon vredno­
sti su sredstva posredovanja u ostvarivanju društvenosti i d ru ­
štva i, kao takvi, odgovaraju p otrebam a slobodnog privatnog
vlasništva ili posedništva, tj. situacijam a gde prim ena svesne i
planske akcije društva nije moguća i to, kako u okvirim a odnosa
unutar zajednica — tako i m eđu njim a. Dakle, s obzirom na
odnose kojim a služe, ova su sredstva (i sam a m eđusobno is-
215
 kljuciva, i tam o gde ima i u m eri u kojoj ima m esta za jedne
— nem a za drugo, drugim recim a, njihova prim ena je u nepo­
srednoj zavisnosti od odnosa koji vladaju u proizvodnji Ra­
di toga greše, kako oni koji od planiranja i zakona vrednosti
prave dobre i ravnopravne »saveznike«, tako i oni koji od njih
prave apsolutne »neprijatelje«, je r od šum e ne vide drveće. Iza
forsiranog sukoba zakona vrednosti i planiranja stoji ustvari
sukob i m eđusobna isključivost određenih odnosa svojine. Za­
kon vrednosti i robni oblik uopšte javljaju se kao nužno sred­
stvo u određenim društvenim uslovim a — kada je neposredno
povezivanje nemoguće. Zbog toga, ako zakon vrednosti nećemo
hvaliti, onda je nelogično kriviti ga za »nezgode« koje donose
sobom određeni odnosi sam og načina proizvodnje, a koje o n _
upravo — pokušava, m ak ar naknadno, da ispravi. Naime, usred
perm anentnog nereda društvene proizvodnje koji je svojstven
odgovarajućim odnosim a, zakon vrednosti pokušava — m akai
naknadno — uspostaviti neki red.
U odnosim a izm eđu socijalističkih zajednica vlada isto takva
složenost — kao i u n u ta r njih. I sve dok u stan ju razvijenosti i
k arak teru u n u trašn jih odnosa im a razloga za njihovu posebnu
i nezavisnu egzistenciju, dotle će biti m esta »tuđinštini« — tj.
privatno-svojinskim odnosim a m eđu njim a.

N E K O L IK O K R IT IČ K IH N APO M EN A U V EZI S »MODELOM« ROBNE

P R O IZ V O D N JE , K O JI NAM SE N U D I KAO S O C IJA L IS T IČ K I

N aš zadatak je pokušaj kritike jednog teorijskog modela koji,

prem a njegovim sastavljačim a, još uvek nije doživeo svoju punu
i doslednu prak tičn u realizaciju. K ako nikakav teorijski »model«
ne može n a stati nezavisno od njem u odgovarajuće prakse i inte­
resa — to naše razm išljanje, iako nem a pretenzija da daje ocenu
privrednog života nekog konkretnog društva, ipak se m ora ba­
viti stvarnim odnosim a od opšteg značaja — a vezano za shva­
tan ja koja preten d u ju na rang jedne opšte teorije.
U zasnivanju teorije »socijalističke« robne proizvodnje po­
lazi se od društvene svojine kao vladajućeg odnosa, u okviru
koje proizvodnja i njeni činioci im aju socijalistički karakter,
m ada sve to nije ni izdaleka jasno definisano. Osnova od koje
se polazi izgleda da im a tretm an opšteg uslova koji, pored dru­
gih, opredeljuje »socijalistički« k a rak ter robnog privređivanja.
Što se uzroka tiče, najčešće se navodi stepen razvijenosti proiz­
vodnih snaga, društvena podela rada a, zatim, postojanje »soci­
jalističkog« preduzeća kao sam ostalnog i nezavisnog subjekta
privređivanja i sam oupravnih odnosa. Dakle, svojinski odnosi is­
ključuju se kao m ogući uzrok, zašto su teoretičari »socijalistič­
ke« robne proizvodnje, po svoj prilici, imali »jake« razloge. No,
o problem u uslova i uzroka robnog privređivanja uopšte mi smo
izložili svoje m išljenje, sada nas interesuju neki odnosi same
robne privrede — dati u teoriji koju nam eravam o kritikovati.
216
 Jedan od glavnih napora teoretičara »socijalističke« robne
proizvodnje je u nastojanju, da u stru k tu ri robne vrednosti tako
zvanog socijalističkog preduzeća utvrde kvalitativno nove od­
nose. Još na početku tvrdi se, da je ona sastavljena iz prenctOL!
i novostvorenog dela (R = p v + n v )78 što, razum e se, nije ništa
novo, je r se tu radi o jednom opštem odnosu koji stoji u stru k ­
turi vrednosti robe — bez obzira na to ko ju je proizveo. Odmah
iza toga, u istom tekstu, kaže se: »Ako u ovom m om entu zane
m arim o problem akum ulacije (o čem u će biti reči kasnije) onda
uočavamo prom enu u stru k tu ri robne vrednosti u odnosu 11a
onu koja je proizvedena u kapitalističkom preduzeću u tom sm i­
slu što se novostvorena vrednost javlja kao jedinstvena katego­
rija. Naime, ako se pretpostavi realizacija proizvedene robe po
vrednosti, onda njena stru k tu ra R = m t-l-d pokazuje: prvo — da
m aterijalni troškovi (m t) p red stav ljaju naknadu prenesene vred­
nosti utrošenih sredstava za rad i predm eta rada, a novostvore­
na vrednost (d ) dohodak radnog kolektiva. Ne postoji, naim e,
društveni odnos, odnosno društvena klasa koja a priori, na bazi
svojine, dobija dohodak — što bi uslovijavalo podelu nove v red­
nosti na najam ninu i višak vrednosti.« Doista, teško je naći
neki bolji prim er ak robatike misli, gde se najobičnijim proiz­
voljnim frazam a i zam enom im ena rešavaju k rupni problem i
društvenog života.
Stavu, — da je dovoljno u m islim a zanem ariti problem aku­
m ulacije pa da nastane kvalitativna prom ena u pojavi stvarnog
života tj. u stru k tu ri robne vrednosti, naim e, takva prom ena koja
će novostvorenu vrednost socijalističkog preduzeća činiti »jedin­
stvenom kategorijom « — za razliku od one koja je proizvedena
u kapitalističkom preduzeću, sm atram o, da nije potreban ni­
kakav poseban kom entar. M eđutim , osim činjenice, da se tu
samo m islim a nije moglo ništa prom eniti, stoji i to — da, u ok­
viru opšteg odnosa stru k tu re vrednosti roba, novostvorena vred­
nost je uvek jedinstvena u odnosu na pren etu — m ada, tako
nešto, ne može sm etati da ona u n u ta r sebe bude podeljena. D a­
kle, potrebni su i drugi dokazi pored fraze o jedinstvu novostvo­
rene vrednosti. U tu svrhu je u p o treb ljen a i prom ena im ena za
delove u stru k tu ri robne vrednosti navodnog socijalističkog p re ­
duzeća, koja se sada sastoji iz m aterijaln ih troškova i dohotka
preduzeća, a što nije bezazlena stvar. Naime, još je A. Sm it, in-
spirisan pobudam a buržoaskog klasnog interesa, pokušao da no­
vostvorenu vrednost predstavi kao zbir dohodaka.7'' Marxov od­
govor njem u, sasvim dobro dođe i kao odgovor teoretičarim a
»socijalističke« robne proizvodnje: »vrednost ne potiče iz nekog
pretvaranja u dohodak, nego ona m ora biti na licu m esta pre

78) Z bornik rad o v a: O snovi te o rije d o hotka i soc. rob. proizvo d n je, Dr.
T. V laškalić: P roizvodni proces u soc. pred., R ad (1970, 82. 2) ibid. . .
79) K . M arx : K a p ita l II, str. 315.

217
 no što se može pretvoriti u dohodak, uzeti ovaj vid«.30 S truktura
vrednosti je data odnosim a povodom rada koji su određeni obli­
kom svojine, dakle, odnosim a u sam om neposrednom procesu
njena stvaranja. U razm eni proizvoda vrednost nastaje kao spe­
cifična pojava i realizira se, a tek posredstvom odnosa raspodele
dobija oblik dohotka. Očigledno, pod novim imenom »dohotka
preduzeća« želi se zaturiti svaki trag odnosim a u stvaranju a
sam im tim i stvarnoj stru k tu ri novostvorene vrednosti.
Sledeći »argument« za navodno jedinstvo novostvorene vred­
nosti socijalističkog preduzeća jeste verbalna tvrdnja, da ne po­
stoji »društveni odnos, odnosno društvena klasa koja a priori,
na bazi svojine, dobija dohodak«.:n Ako odnose svojine u prvom
redu čine stvarni odnosi ljudi povodom sredstava za proizvod­
nju, rada i proizvoda, a ne političke i pravne deklaracije, onda
nam teoretičari »socijalističke« robne proizvodnje nisu pružili
nikakve dokaze u prilog svoje tvrdnje. Oni su nam, upravo, pru­
žili dokaze za zaključke suprotne prirode. Šta se, na prim er,
može zaključiti iz podataka da od ukupnog neto proizvoda
(100°/o) na višak rada o tpada 70,5% a na lične dohotke proiz­
vođača sam o 29,5%.“ Teško je poverovati u priče, kako proizvo­
đači dobrovoljno p ristaju na takav odnos u raspodeli njihovog
rad a i proizvoda. N aprotiv, mi sm atram o, da ako neko prisvaja
tako veliku količinu tuđeg rada m ora istovrem eno biti stvarni
gospodar društvenog procesa proizvodnje, a to znači gospodar
i stvarni vlasnik sredstava za proizvodnju, pa m akar da je u po­
litičkim i pravnim dokum entim a i drukčije zapisano. Jer, »nije
kapital pronašao višak rada«, već »svuda gde jedan deo društva
im a m onopol sredstava za proizvodnju, m ora radnik, bio slobo­
dan ili ne, da radnom vrem enu potrebnom za njegovo održanje
dodaje i suvišno radno vreme da bi proizveo životne nam irnice
za vlasnika sredstava za proizvodnju«.83 Ako je u pitanju proiz­
vodnja za tržište onda se čitav proizvod javlja u obliku vredno­
sti, čija je stru k tu ra određena odnosim a povodom rada i svoji­
nom nad sredstvim a za proizvodnju, dakle, odnosim a u samom
neposrednom procesu njena stvaranja. Odnosi raspodele su na­
ličje odnosa u proizvodnji i njihova verna verifikacija. Radi
toga, nelogična je tv rd n ja teoretičara »socijalističke« robne pro­
izvodnje, prem a kojim a je novostvorena vrednost jedinstvena
pre, a nejedinstvena posle realizacije — kada se deli na lične
dohotke proizvođača i višak rada. Ova podeljenost novostvo­
rene vrednosti, kako oni kažu — posle realizacije (čitaj u ras­
podeli), nije n išta drugo do verna posledica stanja odnosa u pro ­
cesu njenog stvaranja.

80) K. M arx : K a p ita l III, str. 753.

81) Z b o rn ik rad o v a: O snovi te o rije d o h o tk a ..., str. 82.
82) Dr. D. D ragišić: Položaj proizvođača u sam oupravnom sistem u, Osnovi
te o rije d o hotka i soc. rob. proizvodnje, Z bornik radova, str. 72.
83) K. M arx : K a p ita l I, str. 176.

218
 T eoretičari »socijalističke« robne proizvodnje mogu nam pri
govoriti — kako mi ne uzim am o u obzir navodno »novi« k arak­
ter viška rada, je r ovaj po njim a, ne sam o da nije iznuđen una-
pred nekom svojinom, već se jedan deo vraća proizvođačim a po­
sredstvom akum ulacije a drugi u obliku dohotka troše ostali
korisni članovi društva. M eđutim , zbog toga što jedan deo viška
rada (čitaj viška vrednosti) ide u akum ulaciju tj. p retvara se u
nove troškove proizvodnje (čitaj kap ital), a drugi deo troše »bi­
rokratija« i ostali neproizvodni slojevi u obliku dohotka, ne može
prom eniti ništa na tom e »da je on ščvrsnuti neplaćeni rad, a isto
tako ni njegovu veličinu, koja se određuje sasvim drugim uslovi­
ma«84 — nego onim koje nam navode pom enuti teoretičari. U
svim takvim situacijam a »quid pro quo (b rk a n ja ) gde dohodak
postaje izvorom robne vrednosti um esto robna vrednost izvo­
rom dohotka«, gde se robna vrednost »pojavljuje kao 'sastav­
ljena' iz različitih v rsta dohodaka«, a što je slučaj i kod teoreti­
čara »socijalističke« robne proizvodnje, uvek se m ogu postaviti
ista ili slična p ita n ja.85 Na prim er? koji stvarni k rite riji odre­
đuju odnose, s jedne strane, u raspodeli novostvorene vrednosti
(po njim a »dohotka preduzeća«) na lične dohotke proizvođača
i višak rada i, s druge, raspodelu sam og viška rada? Ako je za­
kon vrednosti bitni reg u lato r tih odnosa, kao što tvrde, na koji
način on to sprovodi? Marxovi odgovori na postavljena pitan ja
su vrlo precizni i jasni, i teško je verovati da ih teo retičari »so­
cijalističke« robne proizvodnje ne mogu da shvate. I pored toga,
oni nastoje da nam u zam enu za n jih pruže verbalnost p rim am ­
ljivih fraza i lošu kovačnicu novih im ena za stare stvari. Tako,
na prim er, uporno izbegavaju da višak rada nazovu viškom v red ­
nosti, iako je to u uslovim a robnog privređivanja njegov jedino
moguć oblik. Lični dohoci proizvođača nisu oblik i izraz p o treb ­
nog rada, iako bi to bilo sasvim norm alno s obzirom na to da
na drugoj strani — čak i po njihovom p riznanju — postoji višak
rada. Ali, takvu, po nam a jedino ispravnu logiku m isli, oni sve­
sno izbegavaju, je r bi ih ona dovela do p riznanja o p o stojanju
novostvorene vrednosti koja se sastoji iz vrednosti radne snage
i viška vrednosti, a to je već opasno po »socijalistički« k a rak ter
njihove robne privrede. Um esto toga, teoretičari »socijalističke«
robne proizvodnje, pošto čak i ne žm ureći prelaze preko svog
sopstvenog m išljenja o vrednosnoj stru k tu ri proizvoda rada, tvr-
de — kako je veličina ličnih dohodaka proizvođača (i drugih)
određena ili treb a da bude određena kvalitetom i kvantitetom
njihova rada. Ispada, da su lični dohoci oblik vrednosti ra d a —
tj. njegova cena. Zar se i ovde ne radi o poznatom im aginarnom
izrazu »vrednost rada«, gde je pojam vrednosti ne sam o potpuno
iščezao — već se izopačio u svoju suprotnost. Ali, kod n jih i

84) K. M arx : K a p ita l II, str. 315.

85) K. M arx: K a p ita l II, str. 310, 311.

219
 to ima neki smisao, je r im omogućava da očigledno prisvajanje
tuđeg rada kvalifikuju kao nagrađivanje prem a radu.
U teoriji »socijalističke« robne proizvodnje susrećem o i tezu,
da je egzistencija preduzeća kao posebnog i sam ostalnog robnom
proizvođača — uslov i osnova radničkog sam oupravljanja. Nama
se čini, da takva sam ostalnost, po svojoj suštini, ne može biti
drugo do privatna egzistencija, bilo u obliku vlasnika ili posed-
nika i, prem a tome, sam oupravljanju radnika na globalnom dru
stvenom planu ne može biti m esta. Jer, bez obzira na visok ste-
pen solidarnosti moguć m eđu radnicim a, okvirim a privatno-svo­
jinskih odnosa oni su n aterani na ponašanje u kome će dom ini­
rati borba za poseban — tj. privatni interes, te se radi toga oni
neće m nogo razlikovati od drugih privatnih vlasnika ili posedni-
ka. Radnici udruženi u okviru preduzeća mogu biti posednici sa­
mo u državno-kapitalističkim uslovima. Inače, poznati su pri-
m eri kooperativnog oblika radničke svojine u okvirim a vlada
juće kapitalističke stru k tu re, kada je ona samo jedan od m ogu­
ćih oblika privatne svojine. Tada su radnici u položaju da budu
svoj sopstveni k ap italista i kao takvi robni proizvođači. Među­
tim, dosadašnja praksa i njena ostvarenja nisu potvrdili p retpo­
stavku razvoja kooperativnog oblika radničke svojine kao na­
čina uk id an ja kapitalističke. To, uostalom , na globalnom društve­
nom planu i ne bi bilo naročit napredak je r bi u suštini značio
zam enu jednog oblika privatne svojine drugim . Ali, ako bi se
negde i dogodio slučaj — da razvojem preovladaju kooperativni
oblici privatne svojine radnika, sigurni smo — da bi takva situa­
cija skoro istog trenutka dovela do udruživanja radnika i njihove
svojine na globalnom društvenom planu, tj. do stvaranja druš­
tvene svojine, a tu je i kraj njihove sam ostalnosti i slobode kao
robnih proizvođača — je r je onda robno privređivanje suvišno
i nepotrebno. Dakle, do pravog radničkog upravljanja vodi sa­
mo put ukid an ja svih oblika privatnog vlasništva, pa čak i onog
koje bi se form alno moglo tre tira ti radničkim . Prem a tome, ko­
operativni oblik radničke svojine nem a i ne može imati nikakve
istorijske perspektive. Dosledno radničko sam oupravljanje —
tačnije uprav ljan je može postojati: prvo, sam o u okvirim a od­
nosa društvene svojine — tj. svojine udruženih proizvođača glo­
balnog društva i, drugo, ako je istovrem eno i jedinstveno ostva­
reno u okviru preduzeća i cele društvene zajednice — zahva-
tajući sve bitne oblasti života ljudi.
Što se tiče drugih »dokaza« u prilog »socijalističkog« robnog
privređivanja, kao što su oni oko m otiva i rentabilnosti proiz­
vodnje gde se prezentira tako zvana »dohodna stopa«, zatim,
»stvarno koštanje« robe kao cena koštanja u sistem u »samoup­
ravne« robne privrede, dobitak i gubitak itd., nisu ništa drugo
do često obična term inološka zbrka ili u boljem slučaju — opel
sam o nova im ena za stare stvari.
Na kraju, mogli bism o zaključiti, da koncept robne proizvod­
nje koji nam se nudi kao socijalistički, sadrži sva obeležja pro­
220
 izvoda sitno-buržoaskog interesa i svesti. Želi se, naime, privatna
proizvodnja i privatno prisvajanje a s njim i odgovarajuće rob-
no-novčano privređivanje, ali bez nezgoda i loših posledica po
privatne vlasnike i proizvođače. Što bi Marx rekao: hteli bi uki­
nuti papu a zadržati katolicizam . Teoretičari »socijalističke« ro b ­
ne proizvodnje stvarne protivrečnosti, očigledno nesocijalističkog
društvenog života, nastoje rešiti lepo sročenim frazam a i te r­
m inim a o socijalizm u — gde su se doista pokazali veoma »pro­
duktivnim «. Dakle, ono što nije stvarno postignuto — treb a pos­
tići jezičkim fikcijam a — na taj način što će se stvarim a pro-
m eniti njihovi pravi nazivi, tj. »realne protivrečnosti, koje nisu
realno rešene, treba rešiti frazam a«.89 I ovde bi Marxova primed-
ba sasvim dobro došla — da, ako se stvarno društveno k retan je
može unaprediti a njegove neprilike razrešavati otklanjanjem
izraza koji loše zvuče — zam enom za druge — bolje, onda bi
sasvim dovoljno bilo o b ra titi se naučnim institucijam a za jezik
i zatražiti od njih novo izdanje rečnika.87

86) K. M arx: T eorije o višku vrednosti, k n jig a III, str. 98.

87) K. M arx: K ap ital I, str. 440, fu sn o ta br. 26 (ili Beda filozofije)

221
 GANDHIJEV POJAM SKRBNIČKOG SOCIJALIZMA:
JEDNA HINDUISTIČKA UTOPIJA

R obert Kragalott

U. S. A.

Nedavna stogodišnjica ro đ en ja M ahatm e G andhija pobudila je

novi interes za G andhijev pojam skrbničkog socijalizm a.1 Gan­
dhi je bazirao svoju teo riju socijalizm a na tradicionalnim h in ­
duističkim vjerskim i socijalnim vrijednostim a. Njegov je sk rb ­
nički program pozivao na dobrovoljno odricanje bogatstva i zem­
lje u korist sirom ašnih, decentralizaciju, sam odostatnost i samo-
upravnost sela, kućnu i sitnu in d u striju te »novi hum anizam os­
novan na apsolutnoj privrženosti nepohlepnosti, nen asilju i is­
tini.«2 Iako većina in dijskih političara i učenjaka odobrava Gan­
dhijev pojam skrbništva, m anji broj kritičara, napose kom uni­
sta, dokazuje da su G andhijeve ekonom ske teorije n eu p o treb ­
ljive u borbi za savladavanje ekonom skih bolesti koje ugroža­
vaju indijsko društvo.3 Kakvo je značenje G andhija za suvrem enu
Indiju? N am jera mi je da u ovom članku prikažem razliku iz­
m eđu idealnih im plikacija Gandhijevog skrbničkog socijalizm a
i njegovog odnosa prem a aktualnoj izgradnji socijalizm a u Indiji.
Odmah bi na početku trebalo p rim ijetiti da su u In d iji p o t­
puno nevažna ekonom ska p ita n ja koja pob u đ u ju većinu socija
lističkih pokreta diljem svijeta. U In d iji ne postoji značajna ka
pitalistička klasa. In d u strijsk i p ro le ta rija t je k ra jn je slab. Pre
vladavajući oblik posjeda je m ala parcela zem lje obrađena pri

^ 1) M eđu k n jig am a M ahatm e G a n d h ija o sk rb n ičk o m socijalizm u n a j­

v až n ije su: M. K. G andhi, Socialism of My Conception, B om bay: B h a ra tu ja
V idya B havan, 1966; M. K. G andhi, Tow ards N onviolen t Socialism , A h m e-
d abad: N av ajiv an P u b lish in g H ouse, 1957.
2) M. W. F is h e r i J . V. B o n d u ran t, Indian Approaches to a Socialist
Society, B erkeley, C alifo rn ia: U n iv ersity , of C alifo rn ia P ress, 1956, str. 38.
3) E. M. S. N am boodiripad, The M ahatma and the Ism, N ew D elhi,
1959, str. 111— 117.

223
m ilivnim, neefikasnim seljačkim ralom . Stoga Indija nije toliko
suočena s problem om raspodjele bogatstva koliko s problem om
stvaranja bogatstva. Indiji je potreban brz ekonomski razvoj
koji bi podigao životni standard uz m inim um ljudske patnje.
Malo ima indijskih lidera koji negiraju da je neka od formi
socijalizm a bezuvjetno potrebna za razvoj pravednog ekonom ­
skog sistem a koji bi elim inirao k ra jn ju bijedu u indijskom dru­
štvu. Pitanje koje treba obraditi je oblik socijalizm a koji najviše
odgovara potrebam a Indije. Indijski kom unisti, koji predstav­
ljaju gotovo deset posto glasova, traže da ekonom ski razvoj što
prije započne nacionalizacijom svih sredstava proizvodnje i ras­
podjele. Oni navode izvanredna dostignuća Sovjetskog Saveza
koji je udvostručio svoje industrijsko bogatstvo u zadnjih deset
godina i dostigao m jesto druge najveće industrijske zemlje u
svijetu. U svom je nedavnom govoru jedan indijski kom unist
izjavio:
»Narod Indije želi brz ekonom ski razvoj. N arod se ne boji
kom unizm a, je r je m ase pogođene glađu i sirom aštvom teško
im presionirati argum entim a o gubljenju lične slobode, posebno
zato što kom unizam našim susjedim a pruža hranu, zaklon, od­
jeću, socijalno osiguranje i obrazovanje djece. Mi kom unisti pi­
tam o takozvanu socijalističku vladu: 'kako nam brzo možete dati
zem lju, industrijalizirati našu dom ovinu, obrazovati našu djecu
i podići naš životni standard?«4
In d ira Gandhi, predsjednik Indijske vlade, nedavno je pobi­
jedila u borbi za očuvanje vlasti protiv grupe starih konzervati-
vaca u Kongresnoj stranci. Indira Gandhi sada je na čelu većin
ske vlade čiji opstanak ne ovisi više od podrške kom unista i dru­
gih m anjih Ijevičarskih p artija. Indijski su kom unisti uvijek jas­
no davaii do znanja Indiri Gandhi da m ora nacionalizirati strane
banke i vanjsku trgovinu, razdijeliti zem lju sirom ašnim seljaci­
ma, usvojiti proradničku politiku i učvršćivati prijateljstvo sa
Sovjetskim Savezom. N adalje, m ladi socijalisti Kongresne stran ­
ke traže od Indire Gandhi da objavi vrem enski fiksirani program
socijalističke reform e. Do sada se Indira Gandhi opravdavala
tim e što joj grupa starih konzervativaca nije dozvoljavala da rea­
lizira M anifest Kongresa o ekonom skim reform am a. U sadašnjem
tren u tk u indijske povijesti Indira Gandhi je u kušnji. Ako joj ne
uspije da riješi opću nezaposlenost i agrarno pitanje, napustit
će je m ladi socijalisti i kom unisti. I kao što je urednik novina
Tim es of India napisao: »Sve je ovisno o brzini kojom će Indira
Gandhi definirati svoju politiku, načiniti plan akcija realizacije
te politike i uvjeriti javnost da će najzad doći do prekida s lako­
m islenim životom prošlosti.«5

4) G ovor H ire n a M ukerjee, kom unističkog p red sta v n ik a u Lok Sobha

in dijskog N arodnog p a rla m e n ta , n ovem bra 1969.
5) T im es of India, 4. 11. 1969.

224
 Izgleda da će Indira Gandhi ubrzati korak socijalističkih re­
formi kao jedan od pokušaja oživljavanja indijske ekonom ije.
Treba pažljivo ocijeniti garancije da ubrzani socijalizam ne de­
generira u totalitarizam . N esum njivo je da In d ira Gandhi želi
nastaviti putem dem okratskog socijalizm a i industrijske m oder­
nizacije za što se zalagao njen otac, Jaw aharlal N ehru. Istovre­
meno Indira Gandhi ne želi povrijediti m nogobrojne odane sljed­
benike skrbničkog socijalizm a M ahatm e G andhija. Dobro poz­
nati, vrlo om iljeni i visoko cijenjeni socijalistički vođe Jayapra-
kaš N aravan i Vinoba Bhave snažno su se suprotstavili p u tu in­
dustrijske i urbane m odernizacije Indije. Oni i dalje zastupaju
Gandhijevu ideju da su i zapadna i ruska in d u strijsk a civiliza-
zija u osnovi m aterijalističke i destruktivne za ljudsku h arm oniju
i m eđusobne odnose. Za n jih spasenje Indije počiva na oživlja­
vanju tradicionalnih hinduističkih vjerskih i socijalnih vrijed-
nosri m eđu koje p rip ad a ju ekonom ija bazirana na kućnim radio­
nicama i kooperativno-seoski način života. Za n jih je Gandhijev
skrbnički socijalizam baziran na sam oporicanju individualizm a
mnogo superiorniji zapadnom idealu slobodnog pojedinca koji
teži svojim nezavisnim ciljevim a i am bicijam a na štetu drugih.
Indija ne sm ije prihvatiti dehum anizirani zapadnjački m odel
industrijalizacije. Jedini način da se indijski narod izbavi iz bez-
danog sirom aštva je raspodjela zem lje u kooperativne seoske za­
jednice zajedno s razvojem kućnih radionica.
Kako se In d ira Gandhi može suprotstaviti sljedbenicim a Gan-
dhijeve koncepcije skrbničkog socijalizm a? V jerujem da je ne­
ophodno da nastavi proces ind u strijsk e m odernizacije, ali i da
potakne agrarnu reform u i razvoj kooperativnih seoskih općina.
Kao predsjednik Indije, In d ira Gandhi m ora sagledati golemu
m oralnu snagu skrbničkog socijalizm a. R azm otrim o sada d etalj­
nije socijalističku m isao M ahatm e G andhija.
N asuprot nekim indijskim učenjacim a a posebno indijskim
kom unistim a koji su to osporavali, M ahatm a G andhi je uveo so­
cijalizam u In d iju kao jedan aspekt nenasilne borbe p rotiv en­
gleske kolonijalne vladavine. G andhi je objelodanio svoj zahtjev
u novinam a Harijan od 20. 4. 1940.:
»Tvrdio sam da sam socijalist m nogo ran ije no što su oni ko­
je poznajem u Indiji priznali svoju vjeru. Moj m i je socijalizam
izgledao prirodan. On je proizašao iz m oje nepokolebljive vjere
u nenasilje. Ni jedan čovjek ne bi m ogao biti aktivno nenasilan
a da ne ustane protiv socijalne nepravde. . . #
Socijalizam je lijepa riječ. U socijalizm u su svi članovi dru ­
štva jednaki, nitko nije niži, nitko nije viši. U suđujem se prim i­
jetiti da je osnovni zakon p rirode da P riroda proizvodi dovolj­
no za potrebe čovječanstva i kada bi svatko uzim ao onoliko ko­
liko m u je dovoljno i n išta više, ne bi bilo sirom aštva na ovom

6) H a rija n , 20. 4. 1940.

!5 PRAXIS
225
svijetu. Kažem da vi i ja nem am o nikakvih prava na ono što
im am o dok m ilioni sirom ašnih ne budu bolje obučeni i bolje na-
hranjeni. Vi i ja m oram o uskladiti naše potrebe i čak poduzim ati
dobrovoljna gladovanja da bi se omogućilo njegovanje dojenča­
di te hran jen je i oblačenje stanovništva.«7
Socijalistička lite ratu ra nije im ala značajnijeg u tjecaja na
Gandhija. Među značajnim u tjecajim a na njegovu koncepciju ne­
nasilja i skrbničkog socijalizm a m ogu se navesti: Henry David
Thoreau, E ssays on Civil Disobedience; Lav Tolstoj, Kraljevstvo
božje je u nama; John Ruskin, Unto This Last; Serm on on the
M ount; i Bhagavad Gita.8
1920. godine, kada je Gandhi preuzeo rukovođenje indijskim
N arodnim kongresom , transform irao je u dva pravca nacionalni
pokret za oslobođenje. Prvo, uveo je visoko uspješnu tehniku
nenasilja i civilne neposlušnosti. Drugo, transform irao je indijski
nacionalizam — od m alog p okreta koji su sačinjavali zapadnjač­
ki odgojeni intelektualci — u masovni pokret koji prihvaćaju mi­
lioni neobrazovanih. Iako je bio zapadnjački obrazovan, iako je
prihvatio b ritan sk e m anire, Gandhi je postupno napustio zapad­
njačke ideje i odjeću te postepeno iznalazio svoju istinu u sta ­
roj hinduističkoj tradiciji. Zadržao je sam o naj neophodni je vla­
sništvo, bio je ogrnut jedino tkaninom oko pasa, hodao je pje­
šice od sela do sela, m editirajući, posteći, propovijedajući ne­
nasilje, zalažući se za socijalnu pravdu skrbništva. Poštovali su
ga m ilioni seljaka i gradskih radnika je r je govorio da ne bi bi­
lo dovoljno izvojevati slobodu od b ritanske vladavine. U nutar
Indije također m ora biti prom ijenjen odnos bogatih i sirom aš­
nih. Bogataš m ora gledati na sebe kao da je skrbnik svoga brata
i dobrovoljno darovati svoje bogatstvo za dobrobit sirom ašnih.
G andhi je bazirao svoju doktrinu skrbništva na slavnim stihovi­
m a starog indijskog teksta Išopanišad. »Sve što je u univerzu­
mu, prožeto je Bogom. Prvo se treba odricati da bi se kasnije
uživalo. Ne čezni za tuđim bogatstvom .«
Gandhi je pisao: »Drugim riječim a, u prvom redu sve m ora
biti podređeno Bogu i tek se tada pojedinac može koristiti ali ne
radi sebičnog uživanja već u svrhu božjeg stvaranja i to prema
svojim striktnim potrebam a i nikako više. Dakle, ne bi se smjelo
priželjkivati ono što pripada drugom «.9
Gandhi je vjerovao u ideal pravedne raspodjele. Pravedna
raspodjela znači da svaki čovjek ima sredstva da zadovolji sve
svoje prirodne potrebe. N aročito svakom m ora biti osigurana is­
hrana, dolična kuća u kojoj će živjeti, dovoljno tkanine da pre­

7) M. K. G andhi, Socialism of My Conception, str. 3, 45— 46.

8) H. T. M uzum dar, »M ahatm a G an d h i’s Econom ic Theories«, Modern
R eview (d ece m b ar 1967.), str. 385.
9) P y arelal, Mahatma Gandhi: The Last Phase, A hm edabad: N av ajiv an ,
1958, str. 624.

226
krije svoje tijelo, adekvatna m edicinska njega i m ogućnosti za
obrazovanje djece.10
Ako je pravedna raspodjela b it socijalizm a, tad a je Gandlii
socijalist. K ada su indijski m arksisti napadali njegovu koncep­
ciju kao nerealnu i neprim jenljivu, Gandhi je naglašavao da je
skrbništvo bazirano na socijalističkim principim a koji bi doveli
do toga da bogati i sirom ašni zajedno uživaju bogatstvo nacije u
m iru i bratstvu.
Ipak je istina da Gandhi nije bio socijalist u sm islu u kojem
je socijalizam skrasio K arl Marx. On je vjerovao da klasni ra t
nije neizbježan i da nije neophodno da kapital i ra d b u d u m e­
đusobno antagonistički. Osim toga, ne bi nikako bilo poželjno ni
pravedno da se n arodu oduzm e im ovina. D osljedan svom osnov­
nom stavu nenasilja, Gandhi je nasto jao da postigne socijalis­
tičku jednakost putem dobrovoljnog p reo b raćen ja srca bogatih.
»Ideal koji želim o stvariti nije ek sp ro p rija cija vlasništva p ri­
vatnih vlasnika već ograničavanje njihovog uživanja da bi se u-
klonilo svo sirom aštvo, nezadovoljstvo i velika razlika k o ja da­
nas postoji izm eđu života i okoline bogatih i sirom ašnih«.11
Gandhi je tvrdio da sposobni i talen tiran i bogataši ne bi sm je ­
li biti sputavani u zg rtan ju i posjedovanju bogatstva je r bi ta k ­
vo ograničavanje ozbiljno sm anjilo ljudsku slobodu i štetilo d ru ­
štvu. Sposobna i nad aren a osoba bi treb a la b iti slobodna u stva­
ran ju bogatstva ali bi ograničenjem lične im ovine i životnog sta n ­
darda trebala dobrovoljno p re p u stiti veći dio svog bogatstva kao
zalog za dobrobit zajednice.12
U tom bljesku sjajnog proročanstva G andhi je dotakao p ro ­
blem obnavljanja nejednakosti koje dovodi do uspona nove p ri­
vilegirane klase u socijalističkim zem ljam a. G andhi je upozo­
rio da će uvijek — nakon što se uklone postojeće nejed n ak o sti u
bogatstvu — i dalje ostati problem obn av ljan ja n ejednakosti
koje proizlaze iz različitih m ogućnosti i nadarenosti pojedinaca.
Gandhi je pisao: »Bilo bi m oguće ukloniti n e jednakosti n asil­
nom eksproprijacijom . Ali to ipak ne može izjednačiti seljaka i
princa. Ostaje n edodirnut problem ponovnog jav lja n ja nejedna­
kosti koje proizlaze iz priro d n ih razlika u tale n tu i sposobnosti
raznih ljudi. N em aju svi iste sposobnosti. N isu svi na istom stu p ­
nju inteligencije; stoga će neki m oći da steknu više, a neki m a ­
nje. T alentirani ljudi će im ati više i u p o treb ljav a t će svoje spo­
sobnosti u tu svrhu. U potrebljavaju li d o bronam jerno svoje spo­
sobnosti, obavljat će posao zajednice. Takvi ljudi su skrbnici
Dopustio bih nadarenim a da steknu više; ne bih ograničavao
njihove sposobnosti. Ali glavni dio njihovih uvećanih stjecanja
m ora biti u p otrijebljen za dobrobit zem lje upravo kao što zarade

10) H arijan , 30. 1. 1937; M. K. G andhi, Socialism of My Conception, str.

278—280.
11) Young India, 21. 11. 1929.
12) Harijan, 25. 8. 1940.

227
svih očevih sinova koji privređuju odlaze u zajednički obiteljski
fond.«18 »Cak i ako se nejednakosti u bogatstvu uklone silom, pro­
blem obnavljanja nejednakosti koje rezultiraju iz različitih lič­
nih m ogućnosti i nadarenosti pojedinaca opet će se pojaviti. Ako
najbolji talenti nisu bodreni i podržavani u vjeri da će biti upo­
trijebljeni za najviše interese društva, ponovo će doći do izražaja
m ogućnosti izdizanja privilegirane klase. Jedini je odgovor na
problem stare nejednakosti da se talentirani pojedinci dobro­
voljno preobrate i usvoje m oralne principe skrbništva,«14
Gandhi je vjerovao da će b iti potreban prijelazni period da
se bogati p reobrate m oralnim principim a skrbništva. Kada bi
velika većina ljudi bila preobraćena, skrbništvo bi bilo uključe­
no u zakon a njegovo bi djelovanje regulirala država.15 Gandhi je
iskreno vjerovao da ljudi m o raju reagirati na apel upućen nji­
hovim dušam a. No ako bi se pokazali neosjetljivi na poziv upu­
ćen razum u, u igru bi trebalo uvesti oružje nenasilne nekoope
racije. Prem a G andhijevim riječim a: »Pretpostavim o da zemljo­
posjednik eksploatira svoje zakupce tako da sebi prisvaja veći
dio plodova njihova tru d a. Ako bi vlasnik zemlje odbio da pri­
hvati princip skrbništva zakupci bi odbili da obrađuju zem lju a
javno bi m išljenje bilo usm jereno protiv eventualne upotrebe
štrajkolom skog rada. V lasnik ne može sam obrađivati zemlju,
pa će m orati udovoljiti zahtjevim a svojih zakupaca«.18
Gandhi se zalagao da se m etoda nenasilne nekooperacije u-
po trijeb i protiv kapitalističke eksploatacije industrijskih rad­
nika. Planirao je ind u striju kao udruženo poduzeće u kojem
su kapital i rad su-upravljači za društvo. Um jesto da razm išlja­
ju o ekskluzivnim pravim a i da se angažiraju u klasnom ratu,
vlasnici in d u strije i radnici bi m orali surađivati u kreiranju bo­
gatstva za dobrobit društva.17 Ako bi vlasnici odbili da predaju
veći dio svojih pro fita u vidu zaloga za dobrobit društva, ako
bi odbili da plate rad adekvatnom nadnicom , Gandhi je rekao
radnicim a da je tada njihovo pravo i m oralna dužnost kao su-
-upravljačim a da organiziraju nenasilne štrajkove. Rekao je rad­
nicim a da budući da su oni vlasnici in dustrije u istoj m jeri kao i
kapitalisti, oni kao su-upravljači m oraju pro m atrati interese dru­
štva kao svoje vlastite. Zbog toga bi trebali štititi društvo od
kratkovidne lakom osti kapitalista. S druge strane, ako radnici
prim ijene nenasilan štra jk radi poboljšanja svog životnog stan­
darda, zahtjevi štra jk a ša ne sm iju biti štetni za zajedničku do­
brobit.18

13) Pyarelal, Mahatma Gandhi: The Last Phase, str. 623—624.

14) Ibid., str. 626.
15) Harijan. 31. 3. 1946.
16) Pyarelal, Mahatma Gandhi: The Last Phase, str. 627.
17) Harijan, 7. 9. 1947.
18) M. K. Gandhi, Socialism of My Conception, str. 189—198, 204— 205,
207, 217—219

228
 Godine 1918. Gandhi se nepokolebljivo posvetio m etodi bor­
bene nenasilne nekooperacije da bi došao do pojm a skrbništva.
U to je vrijem e upotrebljavao hindijsku riječ satyagraha da bi
njom e označio nenasilnu m etodu. Satya znači istinu, dušu, što
je Gandhi izjednačavao s ljubavlju; cigraha znači snagu. Njegova
ideja satyagrahe je značila da bi protivnik mogao biti pridobi-
jen ljubavlju, strpljenjem i apelom na ljudsko dostojanstvo, a ne
prim jenom sile. U naprijed zaključiti da su neki protivnici nes­
posobni za poštenje znači krivo ih optužiti za nehum anost. Sa­
tyagraha priznaje hum anost svakog protivnika i nasto ji ga p ri­
siliti da djeluje na način dosljedan vlastitim latentnim ljudskim
idealim a poštenja i časti. Gandhi je vjerovao da je m oguće po­
stići dobrovoljno p reobraćanje -protivnika sam o ako bism o oda­
gnali strah i m ržnju iz svog bića i ako bism o se s protivnikom
ophodili uljudno i strpljivo čak i onda ako bi on ugrožavao ne
samo našu slobodu i im ovinu već i sam naš život. Učio je svoje
sljedbenike da se n ikada ne opiru hap šen ju i da n ikada ne vra­
ćaju udarac. Iznesen u ovom sm islu, satyagraha je jasno aktivan,
determ iniran pokušaj da se putem ljubavi i apela na ljudsko
poštenje prom ijene protivnikov stav i vjerovanja.19
Razvivši svoj pojam satyagrahe, Gandhi je nastavio tokom
cijelog svog života pokušajim a da sve više razvija u n u tra šn ju sna­
gu, nesebičnosti i sam odisciplinu neophodnu da bi se podnio te ­
ret nenasilne borbe protiv nepravde. On se odrekao m aterijaln ih
udobnosti i obavio se odjećom svećenika i povrem eno poduzi­
m ao duge postove koji su bili vezani uz dosljedne m etode satya­
grahe. Postajao je sve više i više blistava, vitalna i u tje c ajn a lič­
nost — jedna od n a jista k n u tijih ličnosti u povijesti.
Gandhi je prvi p u ta u potrijebio svoju koncepciju satyagrahe
kada je lično u pravljao štra jk o m tekstilnih rad n ik a u Ahme-
dabadu 1918.20 Jednom uvjeren u opravdanost ra dničkih traže­
nja za povišenje nadnice i p o boljšanje uvjeta rada, Gandhi je
lično započeo pregovore s poslodavcim a i n astojao da postigne
m irnu i poštenu nagodbu. Vlasnici tvornica, m eđutim , odbiše da
se pokore p ritisku jednog outsidera. Povrh toga, bio je odbijen
Gandhijev prijedlog da se spor podvrgne arbitraži. N akon toga
je dao radnicim a uvodne u pute o nenasilju i zatražio od n jih sve­
čano obećanje da neće ra d iti dok vlasnici dobrovoljno ne p ri­
stanu na a rb itrira n je pravednosti traženja za povišenje nadnica.
Svakog dana tokom tri tje d n a predvođeni G andhijem , radnici
su m irno prolazili ulicam a noseći adekvatne natpise. Gandhi je
na m asovnim m itinzim a govorio radnicim a i zainteresiranim gra­
đanim a i dnevno izdavao pam flete. Jedan od vođa štra jk a je za­
pisao: »U otprilike tri tjedna, dem oralizacija se uselila m eđu ra ­

19) M. K. G andhi, »Science of S aty a g rah a« , Young India, 5. 11. 1919.

20) D efin itiv n a s tu d ija o ulozi M ah atm e G a n d h ija u š tra jk u u A h m e-
d ab ad u je k n jig a E rik a H. E riksona, Gandhi’s Truth: On the Origins of
M ilitant N onviolence, N ew Y ork: W. W. N orton an d C om pany, 1969.

229
 dnike koji su Štrajkali. Neki se od n jih počeše kolebati. Govorili
su da nem aju h rane ni za sebe ni za svoje obitelji. U jutro 12. 3.
1918. na m itingu štra jk a ša Gandhi je objavio nešto neočekivano.
Izjavio je da neće dotaći h ran u sve dok radnički zahtjevi ne bu
du ispunjeni. To je bio prvi Gandhijev post zbog jednog dru št­
venog p ita n ja u Indiji. Post je naelektrizirao radnike i podigao
njihov m oral. U m eđuvrem enu, na drugoj strani, vlasnici tvorni­
ca su bili dirn u ti i počeli su se b rin u ti kad se post otegao puna
tri dana. Potrudili su se da nađu izlaz. Nakon četiri dana pristali
su na arb itražu i Gandhi je prekinuo post. Princip i postupak
arbitraže bili su tako prvi p u t u toj zem lji uvedeni u industrij­
skim odnosim a. G andhi je tom prilikom izjavio radnicim a Ah-
m edabada da to nije bila njihova pobjeda već triju m f pravde i
zbog toga pobjeda za obje strane«.21
Ne bezrazložno, m nogi su in dustrijalci i veliki zem ljoposjed
nici bili zaprepašteni i zastrašeni Gandhijevim pokušajim a da se
provođenje skrbništva iznudi borbenom nenasilnom nekoopera-
cijom . Tokom dugih godina borbe za indijsku nezavisnost Gan­
dhi je došao do zaključka da bi bilo nerazum no udaljiti imuć­
ne klase čija je p o d ršk a neophodna da se postigne nezavisnost.
Na taj način on je postepeno pročišćavao koncepciju socijalnog
skrbništva čvrsto ga bazirajući na hinduističkim vjerskim i so­
cijalnim tradicijam a. U tom je obliku Gandhijevo skrbništvo do­
bilo pod ršk u bogatih i sirom ašnih u indijskom krajn je rascjep­
kanom d ruštvu.2-
Da bi se shvatilo zašto je skrbništvo uspješno funkcioniralo
čak do dan ašn jih dana potrebno je razum jeti p rirodu nekih va­
žnih tradicionalnih vjerovanja i shem a ponašanja u indijskom
društvu. Znam o da kastinski sistem potencira klasnu stru k tu ru
indijskog društva. Uglavnom su zakonodavnost i pokušaji pro­
m jene postepeno potkopavali kastinski sistem ; no još su otpor
nije na prom jene bile tradicionalne vjerske vrijednosti, oblici
društvenog p onašanja indijskog društva. Indijskom društvu je
svojstven splet uzajam nih odnosa m eđu kojim a su, za naše po­
trebe, najvažniji oni koji su bazirani na davanju i prim anju m i­
lostinje.28
Pojam m ilostinje je dio baštine staroindijskih m oralnih p ra­
vila i jedan od osnovnih aspekata indijske religiozne dharmc
(m oralna dužnost). S tari hinduistički tekst Mahabharata je na­
ročito naglašavao da sam o dobrotvorna raspodjela bogatstva mo
že om ogućiti ljudim a da ispune svoju dharmu. H induistički reli­
giozni klasici ne sam o da su zahtijevali od bogataša da osnuju i
potpom ažu dobrotvorne institucije nego su i naročito naglašava­

21) H. T. Muzmadar, op. cit., str. 389.

22) E. M. S. Namboodiripad, The M ahatm a and the Ism, str. 111—117.
i str. IX —X II.
23) Vidi na pr. P. V. Kane, History of Dharmasastra, Poona: Bhandarkar
O riental Research Institute, 1941.

230
 li potrebu davanja m ilostinje od strane pojedinaca direktno dru
gim pojedincim a. Stare hinduističke knjige su isticale zaslugu
koju dosežu oni koji daju m ilostinju čestitim brahm anskim sve­
ćenicima i asketam a (sanyasi) kao i onim a iz najnižih slojeva
socijalne stru k tu re — nedodirivim a, prostim radnicim a (sucLra-
ma), deform iranim a i bolesnim a. N edodirivim a i sudram a je b i­
la dharma da služe onim a iz viših klasa; za uzvrat su m ogli za­
htijevali od svojih gospodara — bez gubitka sam opoštovanja
— odbačene stvari i h ranu.24
Pojam dharm e je u indijskoj m isli direktno vezan za pojam
karme kojim se iskazuje da dobrim izvršavanjem dharm e p ri­
m jerene vlastitoj kasti pojedinac osigurava sebi viši položaj u
slijedećem životu. Na takav način, um jesto stim u liran ja pro m ­
jene i socijalne m obilnosti prem a gore, tradicionalni hinduizam
je njegovao duh prihvaćanja svoje dužnosti i svog m jesta u so­
cijalnoj stru k tu ri. Kao što je za im ućnog važno ispunjenje n je ­
gove dharm e davanja m ilostinje, tako je za sirom ašnog ispunje­
nje njegove dharm e p rim a n ja m ilostinje. H induizam upućuje si­
rom ašne da prihvate svoj niski položaj u životu, obećavajući vi­
ši socijalno-ekonom ski položaj u slijedećem životu. Ali h indui­
zam ne poučava bogate da budu zadovoljni; hinduizam oprašta
njihovu težnju za bogatstvom sve dok se jed an dio daje za m i­
lostinju.
M eđutim u ranim dvadesetim godinam a hinduistička koncep­
cija društva bila je osporena novim idejam a koje su potekle od
male grupe indijskih intelektualaca. Među novim idejam a soci­
jalizam je imao p ro d o ran efekt je r je zahtijevao jed n ak o st kao
suprotnost h ijerarh ijsk o m društvu. 1920. godine je bila osnova­
na indijska K om unistička p a rtija a uskoro zatim b ro jn e soci­
jalističke partije. Prije toga, kao što sm o iznijeli, G andhi je ini­
cirao sindikalni i seljački pokret. U isto vrijem e dok je Gandhi
razvijao svoju koncepciju skrbništva, m nogi su politički svjesni
Indijci shvatili da, bez obzira na viziju za bolji život indijskog
naroda koju tko od n jih im a, postoji m alo nade da se to postig­
ne dok In d ija ne bude slobodna od kolonijalne vlasti. Oni su
vjerovali da je p o k retu za nezavisnost neophodna ideologija koja
bi privukla m asovnu pod ršk u sirom ašnih, radikalnih socijalis­
tičkih intelektualaca kao i bogatih koji su opterećeni tradicio­
nalnim socijalnim vrijednostim a. Gandhi je sam shvatio da bi
trebalo usavršiti svoj pojam skrbništva tako da prem osti razli­
ke izm eđu tradicionalnog hinduističkog i novog socijalističkog
pogleda na socijalnu stru k tu ru Indije.25 Prvo, Gandhi je tvrdio
da je pravi socijalist je r pojam skrbničkog socijalizm a naglašava
da bi svi trebali živjeti na jednakoj ekonom skoj razini, da bi sc
bogati — dobrovoljno ograničavajući svoju im ovinu i životni

24) Ibid., str. 116—120.

25) H. Kabir, »Gandhiji and the India Revolution«, The V isva-B harati
Quarterly (Santiniketan 1949.), str. 212—219.

231
 stan d ard — trebali odreći svog bogatstva za dobrobit zajednice.
Socijalisti su, m eđutim , vjerovali da Gandhi nije istinski socija-
n je r je tvrdio da nije m oguće ni poželjno ukinuti klasne raz­
like u Indiji. Gandhi je rekao delegaciji indijskih kom unista:
»Ako hoćete da se kapital uništi, ako želite ukinuti kapitaliste
nikada nećete uspjeti.«88 Rekao je delegaciji bogatih zem ljopo­
sjednika: »Nam jera mi je da dirnem vaša srca i preobratim vas
tako da možete zadržati sve svoje privatno vlasništvo radi brige
o vašim najam nicim a i da ga upotrebljavate prvenstveno za nji­
hovu dobrobit. Ali u slučaju da se desi nepravedan pokušaj da
vam oduzm u vaše posjede, naći ćete m e kako se borim na vašoj
strani.«87
Na taj način, putem ideala skrbništva s bogatim i sirom aš­
nim a, koji žive u dobrovoljnoj zajednici, Gandhi je iznašao no­
vo vjerovanje u tisućgodišnje carstvo koje je tako uspješno pri­
vuklo sirom ašne seoske mase. U isto vrijem e Gandhi je privukao
sebi i po k retu za nezavisnost kapitalističke i zem ljoposjedničke
klase. Ne sam o da je priznao opravdanim status bogatih nego je
podigao njihovu ulogu u nacionalnoj borbi i u indijskom dru­
štvu sve dok su se sm atrali skrbnicim a. N adalje, naglašavajući
da bogati m o raju davati sirom ašnim a, Gandhi je ponovo form u­
lirao tradicionalni hinduistički pojam m ilosrđa koji su prihva­
ćale bogate klase.
Svojim stavom prem a sirom ašnim a Gandhi je učvrstio si­
gurnost im ućnih klasa. Bio je protiv nasilne revolucije i zahti­
jevao da sirom ašni »vole« bogate skrbnike. To je argum entirao
tim e što bogatstvo p ripada društvu u cjelini, a skrbnici su zadu­
ženi za up o treb u bogatstva na opće dobro svih u indijskom dru­
štvu.88
U prkos Gandhijevim argum entim a mnogi indijski intelektu­
alci a pogotovo socijalisti, oštro su kritizirali ideju skrbništva.
N ehru je bio jedan od najžešćih u svojim kritikam a. Njegovo o-
p iran je bilo je koncentrirano na tri glavne tačke:2*
Prvo, on nije vidio ničeg novog u Gandhijevoj koncepciji
skrbništva. Rekao je Gandhi ju da sve religije, na ovaj ilj onaj
način, pozivaju bogate da budu m ilosrdni prem a sirom ašnim a.
Taj religiozni stav im a korijen u starom svijetu gdje je jedino
izbavljenje iz bijede bila nada u bolji drugi svijet.
Drugo, N ehru je u pism u upućenom G andhiju postavio ot­
voreno pitanje: »Da li je razum no dati neograničenu snagu i bo­
gatstvo pojedincu i očekivati od njega da ga u potpunosti upo­
trebljava za javno dobro? Jedva da bi čak i Platonovi filozofi-
-vladari mogli dostojno podnijeti taj teret. Platon im je oduzeo

26) M. K. G andhi, Towards N onviolent Socialism, str. 159.

27) J a w a h a rla l N ehru, Towards Freedom, Boston: B eacon P ress, 1958.
str. 325.
28) M. K, G andhi, Socialism of My Conception, str. 253—254, 274—278.
29) J a w a h a rla l N ehru, Towards Freedom, str. 143,320—323.

232
 imovinu je r je znao da im se u tom e ne može vjerovati. Dopu­
štam da može biti izuzetnih pojedinaca koji su m ilosrdni i koji
bi dijelili svoje bogatstvo sa sirom ašnim a, ali sigurno je apsurdno
graditi cijelu teoriju skrbništva na tih nekoliko dobronam jernih
ljudi. U najvećem dijelu, to su k rh k a ljudska bića koja m isle
samo na svoje lično dobro i napredovanje.«
Treće, N ehru je prigovorio da je bilo paradoksalno za G andhi­
ja što se toliko brinuo za sirom ašne, a istovrem eno je podržavao
socijalne ostatke starog po retk a koji su cijelo vrijem e om ogu­
ćavale stvaranje tolike bijede za sirom ašne. Mnogi od bogatih
zem ljoposjednika su nepravedno uzeli zem lju od zaduženih se­
ljaka, a sada, zaključivao je N ehru, ti bi treb ali b iti oni koji bi
za sirom ašne bili skrbnici u indijskom društvu. E fekt je uglav­
nom bio prom ašen uprkos tim kritikam a. Na p rim jer, za v rije­
me boravka u zatvoru 1942.— 44. iz pažnje prem a N ehruu i d ru ­
gim socijalistim a, G andhi je čitao K apital K arla Marxa. Na k ra ­
ju tog podviga strpljivosti, on je napisao: »Mislim da sam to
mogao bolje napisati, — naravno — uz pretp o stav k u da sam i-
m ao onoliko slobodnog vrem ena za proučavanje koliko ga je i-
m ao Marx.«30 K ada je N ehru insistirao da socijalizam bude put
koji će Indija slijediti nakon borbe za oslobođenje, G andhi je
odgovorio da je uvijek zagovarao socijalizam za In d iju . »Ja sam
socijalist. Skrbništvo je socijalizam .«
Prem da se nisu slagali s G andhijem , N ehru i socijalisti su
shvatili da je borba za oslobođenje prim arn i zadatak. Stoga su
se socijalisti uzdržavali prečestog nap ad a na G andhija je r je on
bio neophodan u održavanju jedinstva cijelog p o k re ta za neza­
visnost.
Tokom svih dugih godina borbe za nezavisnost N ehru je us­
ko surađivao s G andhijem i bio je G andhijev izričiti izabranik za
nasljednika. No, bilo je dubokih razlika u m išljen ju izm eđu ta
dva čovjeka.31 Dok je G andhi vjerovao u nenasilje kao osnovni
životni princip, N ehru je u nj vjerovao kao u sredstvo p okatkad
korisno u posebnim okolnostim a. Svojim naučnim i svjetovnim
um om N ehru je prigovarao G andhijevoj m etodi m ije ša n ja re­
ligije i politike. Dok je Gandhi svoju poru k u um otavao u sim bo­
le tradicionalnog hinduizm a, N ehru se izražavao m odernim i za­
padnim pojm ovim a. Povrh svega, m eđu njim a je po sto jala zna­
čajna razlika u pogledu ekonom ske politike. N ehru nije odobra­
vao Gandhijevo nepovjerenje prem a m ehanizaciji ni njegovo za­
nim anje za predilačku kućnu proizvodnju. On je vjerovao u in­
dustrijalizaciju Indije i u izgradnju velikih hidroelektričnih b ra ­
na. Osim toga, on se zalagao za državno vlasništvo ili kontrolu
ključne industrije, za oštro graduirane poreze na prihode i na-

30) H. T. M uzum dar, op. cit., str. 386.

31) p - D - K au sh ik , »N o n -G an d h ian In flu e n ces on P r e - in d e p en d en ce
Ideology of th e In d ia n N atio n al C ongres«, T h e M odern R eview , (o k to b ra
1962.), str. 274—279.

233
sijede i dalekosežne agrarne reform e. Gandhijevo pouzdanje u
odricanje i u dobrovoljnu upotrebu bogatstva kao fonda za m a­
nje bogate činilo se N ehruu odviše idealističko i odviše nepri­
m je n jiv o . 2elio je da Indijski narodni kongres usvoji program
radikalnih socijalnih reform i kao b itan dio svoje platform e. Uz
pom oć drugih socijalista iz organizacije, N ehru se nadao da će
pridobiti cijeli Kongres za socijalistička vjerovanja. Dok je Gan­
dhi bio živ, N ehru u tom e nije uspio.
U predvečerje nezavisnosti Gandhi je, m eđutim , konačno od
lučio da se približi ideologiji N ehrua i socijalista. Publicirao je
konačan stav pod naslovom Praktična form ula skrbništva koji
je ponovo definirao pojam skrbništva.32
1. Skrbništvo p redstavlja sredstvo transform acije sadašnjeg
kapitalističkog p oretka društva u poredak u kojem će svi biti
jednaki. Ne pruža m ilost kapitalizm u, ali zato pruža priliku sa­
dašnjoj posjedničkoj klasi za vlastiti preobražaj. Temelj m u je
vjera da ljudska p riro d a nikad nije van dohvata spasenja.
2. Ne priznaje nikakvo pravo privatnog posjedovanja imovine
osim ukoliko to društvo dopušta za svoju vlastitu dobrobit.
3. Ne isključuje zakonsku regulaciju posjedovanja i upotre
be bogatstva.
4. Na taj način prem a skrbništvu reguliranom od strane di-
žave, pojedinac neće moći zadržati ili upotrijeb iti svoje bogat­
stvo za sebične zadovoljštine ili u raskoraku s interesom dru­
štva.
5. Upravo kao što je predviđeno utvrđenje pristojnog m ini­
m um a za nadnicu, tako isto treb a u tvrditi m aksim um prihoda
koji može biti dopušten bilo kojoj osobi u društvu. Razlika iz­
m eđu takvog m inim alnog i m aksim alnog prihoda m ora biti um ­
jeren a i pravedna i prom jenljiva od vrem ena na vrijem e u svr­
hu u k id an ja razlike.
6. Za vrijem e Gandhijevog ekonom skog poretka karak ter pro­
izvodnje će biti određen socijalnom potrebom a ne ličnim hirom
ili pohlepom .
Jasno je iz Nehruove kritike da je Gandhijev koncept skrb­
ničkog socijalizm a bio neprovediv i nerealan. Gandhijeve eko­
nom ske teorije su bile utopističke, ne djelotvorne. Izgradnja de­
m okratskog socijalizm a u suvrem enoj Indiji nije moguća isklju­
čivo Gandhijevim sredstvim a sam odostatnih seoskih zajednica,
sitne seoske industrije, kućnog predenja i tkanja i distributivne
pravde osnovane na dobrovoljnom odricanju bogatstva i zem­
lje u korist sirom ašnih. Njegova je poruka bila poruka tradicio­
nalne hinduističke vjerske i socijalne prošlosti. Kada bude zado­
bivena nezavisnost novi vođe s različitim pogledima, filozofijom
svjetovnog socijalizma, bit će potrebni da vode Indiju prem a in­
dustrijskoj i urbanoj m odernizaciji.

32) M. K. G andhi, Socialism of M y C onception, str. 289—290.

234
 Ako je Gandhijev ekonom ski program bio odbačen u korist
krupne urbane industrijalizacije osnovane na neprestanom p la ­
niranju i kontroli od strane države, ako se Indija razvija u drža­
vu blagostanja s planiranim aktivnostim a koje zahvaćaju sve
sfere, što je tada ostalo od G andhijeve koncepcije skrbničkog so­
cijalizm a? Iako su njegove ekonom ske ideje bile odbačene a n je­
gove se nenasilne političke m etode više ne sm a tra ju korisnim
ni efikasnim , ostala je jedna važna sfera indijskog života gdje je
Gandhijevo učenje zadržalo aktualnost. Vlada Indire Gandhi po­
tiče i zakonski odobrava osnivanje Gramđana, seoskih kooperati-
va. Koncepcija skrbništva M ahatm e G andhija je glavna m isao u
ideologiji p okreta Gramdan. Gramdan doslovno znači »seoska
zem lja dana na dar«. Iako je prva svrha p o k re ta bila da se sa­
kupi i raspodijeli zem lja onim a koji je nem aju, nedavno je bio
proširen njegov doseg u p okušaju da se uklone nem inovna zla
kapitalizm a i urbanog industrijskog dru štv a putem osnivanja
egalitarnih, sam oupravnih, sam odostatnih seoskih gram dan ko-
operativa.” Danas p ostoji oko deset hiljad a gram dan sela u In ­
diji.34 Gramdan pokret su 1952. inicirali V inoba Bhave i Jayapra-
kaš Narayan, vodeći učenici suvrem enog skrbničkog socijalizm a.
Dok je pohvalno što je p okret gram dan pružio m ogućnost m no­
gim sirom ašnim seljacim a da o b ra đ u ju dobivenu zem lju, ipak
su kooperative gram dana izolirana m ala im anja na ogrom nom
p otkontinentu utonulom u bijed u gdje je sam o m ali bro j zem ljo­
posjednika bio sklon da razdijeli dio svoje zem lje u h u m a n ita r­
ne svrhe.
Bez obzira na p okret gram dan i značajnu ulogu koju je odi­
grao u borbi za nezavisnost, osnovna o stavština M ahatm e G an d ­
h ija Indiji i svijetu je ta što je bio veliki m oralni učitelj. N jego­
vi će ideali i m oralne vrijednosti uvijek biti značajni. M oralne
vrijednosti kao nenasilje, ljubav, bratstvo, kooperacija, o d rica ­
nje, politički ideali kao sloboda, dem okracija, m ir; socijalni ci­
ljevi kao u klanjanje sirom aštva, ukidanje k astinskih razlika, e-
m ancipacija žena, jedinstvo svih nacionalnih grupa i zajednica,
jednakost, zabrinuto st zbog uspona nove privilegirane klase —
to su bili nerazdvojni dijelovi njegova života i učenja. G andhi­
jevo učenje je bilo inspiracija za m ase sirom ašnih indijskih se­
ljaka i radnika da se bore za oslobođenje od spona socijalnog,
ekonomskog i političkog ugnjetavanja. M asa sirom ašnih gledala
je na njega kao na svog spasitelja i zaštitnika. Svako suvrem eno
društvo treb a velike m oralne učitelje kao što je bio M ahatm a
Gandhi da bi pobudili socijalnu svijest bogatih i uspjeh u borbi
da se nadiđu problem i nasilja, sirom aštva i patnje u svijetu.

33) J a y a p ra k a s N aray an , T o w ard s a N ew Society, N ew D elhi: C ongress

fo r C u ltu ral F reedom , 1958., str. 38.
34) T him es of In d ia , 20. 10. 1965.

235
VIJETNAMSKA REVOLUCIJA I MARKSISTIČKA FILOZOFIJA

Shingo Shibata

Tokio

Ako zastupam nazor, da se oko vijetnam skog ra ta , filozofij­

ski gledano, vodi b o rb a izm eđu m aterijalizm a i idealizm a, onda
tim e nipošto ne dovodim u sum nju, da ima idealističkih filozofa,
koji podržavaju vijetnam ski narod. M aterijalistička zbiljnost sa­
mog vijetnam skog ra ta jest ta, koja utječe na idealističke filo­
zofe, jača dem okratske i m aterijalističke elem ente njihovih shva­
ćanja te se konačno i u njihovom djelovanju m ora odražavati na
m aterijalistički način. C itiram Russellovu tvrdnju, da se hod po­
vijesti odlučuje u V ijetnam u. Prem a tom e je djelovao Russell,
kada se zauzeo za osudu ra tn ih zločina am eričkog im perijaliz­
m a putem internacionalnog suda i — konzekventno njegovoj sa ­
vjesti kao filozofa — javno otpužio am erički im perijalizam .1
Francuski egzistencijalist Jean Paul S artre preuzeo je p re d sjed ­
ništvo u tom »Russellovom sudu«, m eđu čije je članove spadala
i Simone de Beauvoir.2 Američki filozof John Som m erw ille (profe­
sor na California-W estern-Univerzitetu i pred sjed n ik Američkog
društva za proučavanje dijalektičkog m aterijalizm a) sazvao je
10. aprila 1967. nacionalni trib u n al u New Y orku a i sam je u
jednom članku iznio optužbu protiv agresije u V ijetnam u.3 I Ho­
w ard Parsons (dekan Filozofskog fakulteta U niverziteta B ridge­
port i zam jenik predsjednika istog društva) podigao je u nekoli­

1) B. Russell, W ar C rim e in V ietnam , 1967.

2) O ptužba i osuda S a rtre o v a p ri tom sudskom pro cesu i u filozofijskom
su pogledu značajne. Usp. D as R u sse ll-T rib u n a l, izd. K o m itet za is tra ž i­
v a n je am eričk ih ra tn ih zločina u V ije tn am u , Tokio 1967—68, 2 to m a (n a
ja p an sk o m ).
3) J. S om m erville, T he U. S. C o n stitu tio n and th e V ietnam ese W ar,
1966. (ty p e sc rip t).

237
ko svojih spisa optužbu protiv am eričkog im perijalizm a.4 U Ja­
panu je augusta 1967. bio putem japanskog kom iteta za istraži­
vanje am eričkih ra tn ih zločina u V ijetnam u sazvan »Tokijski
tribunal«, pred kojim je filozof Yoshishige Kazai održao obuhvat-
nu optužnicu. Tome je tribunalu pripadao i prof. Risaku Mutai.
Kosai je osudio rasno um orstvo u V ijetnam u i sa filozofijskog
stanovišta te je problem V ijetnam a proglasio kam enom kušnje
za filozofiju.8. Ja sam sam prošlih šest godina uz svu nedostat­
nost učinio što je bilo do m ojih snaga, kako bih agresijski rat
u V ijetnam u javno osudio. Za podršku vijetnam skog naroda os­
novao sam Alice-Herz-fond m ira i bavio se značenjem vijetnam ­
ske revolucije za filozofiju i društvene znanosti.8
Da je Russell kao senior analitičke filozofije, da su Sartre i
Sim one de Beauvoir kao zastupnici egzistencijalizm a osudili a
m erički im perijalizam , odista valja k rajn je pozitivno ocijeniti, a
na to se ipak nadovezuje i očekivanje, da će m arksistički i idealis­
tički filozofi ubuduće preći još jače u jedinstvene akcije u anti-
im perijalističkoj borbi. No važnije od aktivnog učešća m alobroj­
nih idealističkih filozofa u osudi vijetnam ske agresije jest, da
pretežna većina m arksističkih filozofa ne shvaća, koje znače­
nje im aju osuda agresije u V ijetnam u i vijetnam ska revolucija
za filozofiju, da oni otuda u tom pogledu zaostaju daleko iza ta­
kvih zastupnika idealizma kao što su Russell i Sartre. Jesu li pri­
m jerice filozofi iz socijalističkih zem alja u borbi protiv agresije
u V ijetnam u i iz solidarnosti s vijetnam skim narodom na bilo
kojem m jestu uzeli riječ kao filozofi, Postoje li ikakve publika­
cije, u kojim a su oni obrađivali filozofijsko značenje vijetnam ­
ske revolucije? Koliko ja znam ne egzistira niti jedna jedina pu­
blikacija ove vrste, m a koliko to bilo zaprepašćujuće. Ja sam
sam u povodu sim pozija »Čovjek i društvo u znanstveno-tehnić-
koj revoluciji«, što ga je aprila 1968. organizirala češka Akade­
m ija znanosti, iskusio, da je moj prijedlog predavanja na temu
»V ijetnam ski ra t i znanstveno-tehnička revolucija« bio od orga­
nizatora odbijen s obrazloženjem , da ta tem a nem a ništa zajed­
ničkog sa sim pozijem a osim toga bi povrijedila prisutne ame­
ričke filozofe. Koje su pozitivne doprinose za osudu američkog

4) N. L. P arso n s, M ay th e P eople Ju d g e: Som e M oral Issues in th e U. S.

G o v ern m en t’s V ietnam W ar, 1967. (ty p e sc rip t). P arso n s je i sastav ljač od­
lične pjesm e, u kojoj d aje izraza svojoj žalosti za Ho Chi M inhom : H. L.
P arso n s, Ho Chi M inh: G ood-by and W elcome, 1969 (ty p e sc rip t). I am e­
rički m ark sističk i filozof De G rood bavio se u jednom ra d u borbom pro tiv
v ijetn a m sk o g ra ta te je u toj svezi izvršio k ritik u N ove ljevice. D avid
H. D e G rood, L enin an d th e N ew Left, 1970 (P ra x is ).
5) U sp. G enocid — d o k u m e n tacija T okijškog trib u n ala , izd. ja p an sk i
k o m itet za is tra ž iv a n je am eričk ih ra tn ih zločina u V ijetnam u, Tokio 1968.
V idi i Y. K azai, P hilosophic am Scheidew eg, u : sv. 1 Iw ansm i-b ib lio tek a
»Filozofija«, Tokio 1968 (n a ja p an sk o m ).
6) Usp. S. S h ib ata, V ietnam und F rag en d e r Ideologie, Tokio 1968. i
V ije tn am sk i dnevnik, Tokio 1969. (ja p a n sk i).

238
 im perijalizm a, njegove ideologije i agresije u V ijetnam u dali na­
posljetku jugoslavenski filozofi, koji ipak n a stu p aju s aspiraci­
jom , da kritiziraju »staljinizam« i bore se protiv birokratizm a
u socijalizmu? Koliko je m eni poznato, ni jedan jedini. Što se
može reći za filozofe socijalističkih zem alja, moglo bi pogađati i
m arksističke filozofe Zapadne Evrope. I u Kini, gdje je filozo­
fijsko istraživanje putem »velike proleterske k u ltu rn e revolu­
cije« gotovo sasvim podleglo, nem a nikakvog istraživanja o zna­
čenju vijetnam ske revolucije, njenoj općevažnosti i njenim na-
ročitostim a s vidika m arksističke filozofije ili, da se uzm e šire,
s vidika m arksističkih društvenih znanosti. N ipošto se dakle ne
može reći, da je velika većina m ark sističk ih filozofa u sa d a šn ji­
ci već u dovoljnoj m jeri shvatila »kvintesenciju« svog vrem ena.
No koje su problem e m arksističke filozofije postavili v ijet­
nam ski narod i p a rtija radnog V ijetnam a, dakle sam i nosioci
vijetnam ske, revolucije i preko toga v ijetnam ski filozofi?
Hoće li se shvatiti ono karak terističn o m arksističke filozofi je
u V ijetnam u, onda se m ora p o n ajp rije ukazati na to, da je eg­
zistencija filozofa i sam o filozofijsko istraživanje u toj zem lji
neodvojivo vezano s borbom , u kojoj se radi o životu ili sm rti, —
ranije protiv agresije francuskog i japanskog im perijalizm a, da­
nas protiv am eričkog im perijalizm a, tako da izm eđu filozofije i
politike, između filozofa i političke organizacije, p a rtije avan­
garde, neka dioba ra d a u lošem sm islu uopće nije m ogla istom
nastati pa obje strane tvore organsko jedinstvo. N aročita uloga in­
telektualaca pod uvjetim a kolonijalne vladavine a uz ostalo i
okolnost, da je građanska akadem ija ostala nerazvijena, m orale
su odvesti do toga, da su filozofijski m islioci V ijetnam a od po­
četka ovog stoljeća istovrem eno bili društveno aktivni i da su
bili revolucionari. N ije bilo niti jednog jedinog »m arksističkog
filozofa«, koji se izolirao od zadataka revolucije. »Neki 'm ark ­
sist' kao knjiški crv nije postojao u V ijetnam u. S tudij na te ­
m elju m arksističke lite ratu re bio je uz to z abranjen od koloni­
jalnog režima.«7 To je pak vijetnam skim m ark sistim a donijelo
prednost, da su oni stalno m orali povezivati općevažnost m ark-
sizma-lenjinizma s posebnostim a vijetnam ske revolucije te su je
kroz to razum jeli. Praksa i teo rija Ho Chi M inha pokazuje, da je
općevaljanost m arksizm a-lenjinizm a potpuno usklađena s naro-
čitostim a V ijetnam a.
Na ovome m jestu ići ćemo u k ra tk o u teorijski doprinos, što
ga je Ho Chi Minh dao m arksizm u.8 Pri tom e p rije svega valja
istaknuti, d a je on dalje produbio i razvio lenjinističke teorije u
vezi s nacionalnim i kolonijalnim pitanjim a. Postoji vrlo m alo

7) N guyen K h an h u N guyen N ghe, L a pen sče p h ilo so p h iq u e e t socio-

gique depuis 1917, u : La nouvelle critiq u e , m a rt 1962.
8) Usp. S. S h ib ata, Ho Chi M inh kao m islilac, u R ek ish i-H y o ro n (H is­
to rijsk i p regled), dec. 1969. ( J a p a n ).

239
m arksista, koji su od rođenja iskusili život u nekoj kolonijalnoj
zemlji, koji su osim V ijetnam a poznavali mnoge druge kolonijal­
ne i ovisne zem lje iz praktičkog iskustva a uz to upoznali i život
u najrazličitijim im perijalističkim zem ljama. Ni Lenjin nije imao
ta iskustva. M alobrojnim m arksistim a, koji su posjedovali ta­
kva iskustva, pripadao je Ho Chi Minh, i to m u je omogućilo,
da p itanje nacionalnosti i kolonija još dalje konkretizira. Ho
Chi Minh je pisao: »Im perijalizam je sada dosegao gotovo sta­
dij znanstvenog dovršenja. Da bi podjarm io proletere kolonija,
koristi on bijele proletere. Tada on izigrava proletere jedne ko­
lonije na račun onih druge kolonije. N aposljetku se on oslanja
na kolonijalne proletere, da bi održao vlast nad bijelim prole­
terim a.«0
Što Ho Chi Minh u ovome prikazu razjašnjava, jest opća sveza
između im perijalizm a i kolonija odnosno kolonija međusobno.
No istovrem eno je on ukazao na to, da svaka kolonija ima svoje
posebnosti.
»Iako se pučanstvo kolonija posvuda u istoj m jeri izrabljuje
i podjarm ljuje, ipak je njegov duhovni, privredni i politički raz­
vitak drugačiji u svakoj regiji. Annam i Kongo, M artinique i
Nevv-Cardnia nem aju izuzev sirom aštva ništa jedni s drugim a
zajedničko.«10
Japan je prije ra ta bio im perijalistička zem lja s kolonijam a,
danas je on ovisan o am eričkom im perijalizm u, ali Japanci žive
u m onopolnokapitalističkoj zemlji. Iz vlastitog iskustva poznaju
oni sam o u m aloj m jeri život pučanstva u kolonijalnim i ovis­
nim zem ljam a. Problem i ovih zem alja pri ruci su njim a u p r­
vom redu na tem elju pojm ova ili teorija, tako da su oni lako
skloni takoreći jednobojnom prikazu. Ho Chi Minha je naprotiv
put vodio iz francuske kolonije na am erički kontinent. On je
im ao m ogućnost, da m eđusobno uspoređuje različite kolonijalne
i ovisne zemlje. Time je bio u stanju, shvatiti problem e ovih ze­
m alja u njihovoj općosti i ujedno u njihovim posebnostim a. Ka­
rakteristično za Ho Chi Minha bilo je, da je on već vladao dija­
lektičkim načinom m išljenja, kojim je on pravilno mogao shva­
titi ono opće i istovrem eno ono posebno.
Do kojeg ga je stanovišta ovaj dijalektički način m išljenja
odveo u političkom pogledu? To ponajprije proizlazi iz proglasa
nezavisnosti D em okratske Republike V ijetnam , što ga je konci­
pirao Ho Chi Minh. Ideje osnovnih p rava čovjeka, dem okracije i
prava na revoluciju, kojim a je on poklonio najveću moguću paž­
nju, usidrio je on uvlačenjem nacionalnog pitanja u ideji »prava
nacije« i već je rano izložio m isao »Self-reliance«-a i »samostal­
nosti i neovisnosti«. Uz to mogao se on sam ostalnim kritičkim

9) Ho Chi M inh, In d o -C h in a and th e P acific, 1924, S elected W orks,

Vol. I, 1960, p. 78.
10) Ho Chi M inh, Som e C onsiderations on th e C olonial Q uestion, 1922,
se. W orks, vol. I., 1960. str. 12.

240
 držanjem suprotstaviti kako m odernom revizionizmu, što ospo
rava, od m arksizm a-lenjinizm a otkrivene opće zakone, u odnosu
im perijalizm a spram kolonijalnih i ovisnih zem alja, kao i m o ­
dernom dogm atizm u, koji poriče nacionalne posebnosti.
Ovdje kratko skicirano izvođenje m isli Ho Chi M inha, no
prije svega iz toga vidljiva dijalektika općeg i posebnog k arak ­
teristična je za sve vijetnam ske m arksističke teoretičare i filo­
zofe. Pod tom pretpostavkom dade se ono karak terističn o sadaš­
nje m arksističke filozofije u V ijetnam u sab rati u slijedećih pet
točaka.
Prvo: Samo je po sebi razum ljivo da je dijalektički m ate rija ­
lizam filozofijski svjetonazor vijetnam skih m arksista. Ipak je
pažnje vrijedno, da se u m etodoiogijskom pogledu naro čita vri­
jednost pridaje »m aterijalističkohistorijskoj dijalektici« (Pham
Nhu Cuong) i ta se m etoda prigodice prilagođava b orbi protiv
am eričkog im perijalizm a. To sam čuo u razgovoru s pukovnikom
Ha Van Lau-om, koji je razgovor na m ene ostavio tra jn i u tisak 11.
Pham Nhu Cuong, d irek to r In stitu ta za filozofiju D em okratske
Republike V ijetnam , na ovaj se način izjasnio o ovoj m etodi:
»M aterijalistička i h isto rijsk a dijalektika nam a je pom ogla,
da nadvladam o a p strak tn i jednostavni, na kv an titetu i m ateri-
jalno-tehničkim faktim a bazirani način ocjenjivanja i da zadobi-
jem o znanstveni, svestrani i konkretni način ocjenjivanja odnosa
snaga između našeg naro d a i im perijalizm a SAD-a. Sve nas to
dovodi do slijedećeg zaključka: Američki im perijalizam bogat je
dolarom , oružjem ; on p osjeduje veliki ekonom ijski i vojni po­
tencijal. No on nije jak, je r on pokazuje m noge tem eljne slabo­
sti u političkom i vojnom pogledu, kako na b ojnim poljim a Vi­
jetnam a, tako i u svijetu uopće.«12
I Truong Chinh naglasio je važnost dijalektičke m etode.
»Važni problem , s kojim se razračunava naša p a rtija , jest
iskorištavanje pro tiv u rječja u tab o ru n e p rijate lja revolucije, —
protivurječja, što opstoje izm eđu različitih im p erijalista ili im p e­
rijalizm a i klase feudalnih posjednika kao i izm eđu posjednika
m eđusobno. Odvagnuti ova protivurječja, povećati ih i istovre­
meno učvrstiti tab o r revolucionarnih snaga, od velikog je znače­
nja za pravac strategije . . . Dalje, za usm jerenje strategije ne
m anje važni problem sastoji se u tom e, da se revolucionarne
snage u onom trenutku, u kojem nep rijatelj svoj uspjeh drži osi­
guranim , koncentriraju na njegovu n a jsla b iju točku.«13
Prim jena dijalektike nije ograničena sam o na političku i voj­
nu borbu vijetnam skog naroda. Tehnička revolucija, socijalis­

t i ) V idi V ije tn am sk i dnev n ik , nav. m jesto, str. 25—31.

12) P h am M hu Cuong, A n sp ra ch e au f dem P hilo so p h isch en K o n g ress
d er DDR, u : D ie philosophische L e h re von K a rl M arx u n d ih re ak tu elle
B edeutung, B erlin 1968, str. 84.
13) T ruong C hinh, F o rw a rd along th e P a th ch a rte d by K a rl M arx, 1963,
pp. 83—84.
16 r r. a x is
241
 tičko industrijaliziranje poim aju se kao problem i, pri kojima
valja riješiti protivurječja izm eđu čovjeka i prirode. I tada, kada
subjekt i objekt, individuum i zajednica, um i osjećaj, nacionalna
i internacionalna područja, duhovni i m aterijalni podstrek, p ro ­
duktivne snage i produkcijski odnosi, državna moć i produkcij­
ski odnosi dolaze do riječi, svjesno se pokušava, ova pitanja
shvatiti dijalektički.14 Nažalost nije mi bilo moguće, dobiti u
ruke literatu ru , iz koje proizlazi, kako se sistem atski sada razvija
m arksistička filozofija u V ijetnam u, pa ipak visoki niveau radova
T ran Due Thao-a15, koji djeluje kao profesor na H anojskom uni­
verzitetu, daje zaključiti svakako na visoko stanje istraživanja
dijalektike od strane vijetnam skih filozofa.
Drugo: Važna m isao, koja je iznesena na III kongresu partije
radnog V ijetnam a (1960), jest teza, da se socijalistička revolu­
cija sastoji od tri elem enta, naim e iz revolucije produkcijskih
odnosa, tehničke revolucije i ideologijsko-kultum e revolucije. S
obzirom na revoluciju produkcijskih odnosa pažnje je vrijedno,
da se pod tim e ne razum ije sam o prom jena odnosa posjeda pro­
dukcijskih sredstava, nego i prom jena sistem a upravljanja i raz­
diobe.18 To znači, da prom jena odnosa posjeda stvaranjem soci­
jalističkog vlasništva sam a još nije dovoljna. Poželjno je, da se
princip dem okratskog centralizm a pravilno prim ijeni i u uprav­
ljan ju .17 Princip dem okratskog centralizm a m ora se dakle p ro ­
biti u načinu produkcije i u sam im produkcijskim odnosima.
D em okracija tim e nije za m arksističke filozofe V ijetnam a neki
pojam , što pogađa sam o .političku nadgradnju, nego princip, koji
se m ora provesti do u produkcijske odnose i u privredu.10 Jam ač­
no nije p otrebno nikakvo daljnje objašnjenje, da se ovaj p rin ­
cip dem okratskog centralizm a u produkcijskom procesu, u pro­
dukcijskim odnosim a kvalitativno razlikuje kako od birokrat
sko-centralističkog sistem a socijalističke izgradnje karakteristič­
nog za Staljinovo vrijem e tako i od njegove opreke, decentralis-
tičkog sistem a, pom oću kojeg bi se u izvjesnoj m jeri htjelo pos­

14) L e D uan, O n th e S ocialist R evolution in V ietnam , vol. II, 1955, str.

204; vol. III. 1967, str. 11, 38— 40. 108. 180. P ri tom e se rad i o zbirci Le
D uan o v ih govora, k o ji za slu žu ju v elik u p ažnju, budući da pokazuju, kako
se izuzetno m a rk sistič k a te o rija i filozofija p re s a đ u ju u V ijetnam u.
15) T ra n D ue Thao, P hćnom ćnologie e t m a terialism e dialectique, P aris
1951. Isti, L e ’no y eau ra tio n n e l’ dans la dialectiq u e hćgelienne, u : La
P ensće, febr. 1965. .
U prv o sp o m en u to m d je lu k ritiz ira se H usserlova fenom enologija i su ­
p ro ts ta v lja se d ijale k tičk o m m a terijalizm u , p ri čem u se daleko n ad m a-
šu je n iv e au ta d a p re v la d a v a ju ć e m a rk sistič k e filozofije S taljinovog kovu
te ra d u p rip a d a o rig in aln o st i kao koncepciji m a rk sističk e filozofije. On
o b uhvaća 368 stran ica. P o slje d n je n avedeno d jelo izvrsno je istra živ an je
o H egelovoj »F enom enologiji duha« i pokazuje točno shvaćanje M arxovih
»Ekonom ij sko-filozofskih m a n u s k rip a ta «.
16) T ro u n g C hinh, isto, s tr. 51.
17) Le D uan, isto, vol. II, str. 81.
18) T ro u n g C hinh, isto, str. 73.

242
 tati podanikom zakona vrijednosti. Isto kao i na Kubi i u Koreji
i u V ijetnam u postoje u teoriji socijalističke izgradnje autohtoni
elementi, koje će treb ati detaljno istražiti.
Treće: U pogledu autohtonosti u shvaćanju socijalističkih
produkcijskih odnosa posebno je interesantno, da radnička p a r­
tija V ijetnam a pridaje veliku važnost tehničkoj revoluciji i u to ­
me nakon revolucije produkcijskih odnosa vidi srž socijalističke
revolucije. Važna teza m arksističkog pogleda na svijet sastoji se
dakako u tome, da »rad čini povijest«.10 Konzekventno su visoki
stupanj razvitka načina produkcije, velika in d u strija i kao jedan
od njenih dijelova tehnička revolucija, oni što čine povijest i čo­
vjeka. Naravno da se tehnička revolucija ne odvija neovisno o
čovjeku. Njen je nosilac upravo čovjek, m asa, dok ona sa svoje
strane ponovno form ira novog čovjeka i novu m asu. Tehnička
je revolucija prije svega u sm jerena na to, da razvitkom p ro ­
duktivnih snaga prom ijeni odnos izm eđu čovjeka i p rirode i od­
nos između ljudi uzajam no«.20 Ova se tehnička revolucija sigurno
neće dati ozbiljiti pom oću »svemoći radnika« i »potcjenjivanja
specijalista«, kako to tvrdi m oderni dogm atizam . »Znanost i teh­
nika«, kazao je Le Duan, »jesu vrijedni kapital čovječanstva. Naša
p a rtija vidi u njim a važne pogonske snage za ubrzavanje soci­
jalističke revolucije. P a rtija visoko cijeni znanstveno-tehnički ka­
dar.«21 V ijetnam ski m arksisti ipak ne p o tp ad a ju pod tehnokrat-
ske teorije, kakve se djelom ice m ogu p rim ijetiti kod m odernog
revizionizma, nego pravilno ističu ujedno i ulogu m asa u teh
ničkoj revoluciji. »Tehnička je revolucija p oput svake druge za­
datak m asa. Ona se m ora provoditi s duboko zahvaćajućom p ro ­
m jenom svijesti i ideologije m asa.«22 S tog vidika pravilno se
upućuje i na zadatke sindikata p ri tehničkoj revoluciji. »Da bi
dali svoj doprinos pogonskom u p ra v ljan ju i vođenju privrede,
m oraju sindikati osvijestiti radnike s obzirom na važnost teh ­
ničke revolucije, dovesti ih do sigurnog razum ijevanja pa rtijsk e
linije tehničke revolucije i objasniti im njihovu v lastitu klasnu
poziciju u tehničkoj revoluciji.«23 Već je bilo ukazano na Lenji-
novo shvaćanje o svezi izm eđu velike in d u strije i dem okracije.
Pri izgradnji socijalizm a u V ijetnam u tehnička se revolucija isto
tako organski povezuje s dem okracijom u produkcijskom proce­
su. »Da bi se dosegla nova dioba rada, m oram o m i organizaciju
produkcije i u p ravljanje usko povezati s tehničkom revolucijom «,
pisao je Le Duan.24 Tehnički je niveau u V ijetnam u za sada još
nizak, a tehnička je revolucija jednostavno u sm jerena na prijelaz

19) L e D uan, isto, vol. III, str. 156.

20) Isto, vol. III, str. 12.
21) Le D uan, isto, vol. III, str. 209.
22) Isto, vol. II, str. 35.
23) Le D uan, R ole of th e V ietnam ese W orking C lass a n d T ask s of th e
T rade-U nions a t th e P re s e n t S tage, H anci 1969.
24) Le D uan, On th e S ocialist R evolution in V ietnam , Vol. I ll, str. 199.

243
 od ručnoga na strojni rad. Pa ipak će se m ehaniziranje m orati
razvijati do autom atiziranog m ehaniziran ja i dalje do autom acije,
a tehnička revolucija m ora im ati perspektivu znanstveno tehnič
ke revolucije. Truong Ching je pisao:
»Znanstveno-tehnička revolucija što sada posvuda u svijetu
napreduje dosegla je stadij, koji je za čovječanstvo od velikog
značenja. Iskorištavanje atom ske energije, osvajanje svemira,
silni uspjesi u kibem etici i u biologiji dali su odgovore na mnoga
filozofijska p ita n ja a čovječanstvu otvorili novu perspektivu nje­
gove vladavine nad prirodom .«25
U pogledu znanstveno-tehničke revolucije ukazuje se i na zna­
čenje duhovnog rada. »Mi priznajem o vrijednost rada ruke, ali
ne sm ijem o zbog toga nisko cijeniti rad glave«.*8 Iako ostale in­
d ustrijski uznapredovale socijalističke zemlje prestižu Vijetnam
p ri sadašnjem sta n ju njegove znanosti i tehnike, može se reći, da
on ipak ni u čem u ne zaostaje p ri procjeni što gleda unaprijed.
V ijetnam je ag rarn a zem lja, i u takvim zem ljam a postoji zbog
velikog učešća sitnih posjednika u pučanstvu opasnost m alo­
građanskog radikalizm a, pa i onda ako se radi o socijalističkoj
zem lji. L enjin je u svoje vrijem e pisao o Rusiji: »U zemlji s pu­
čanstvom , u kojem sitni posjednici im aju silnu prevagu nad čisto
proleterskim elem entim a, neizbježno će n astupiti razlika između
p roleterske i m alograđanske revolucije, i od vrem ena do vremena
ona će k ra jn je oštro nastupiti.«27 Ova je opasnost nažalost u
Kini postala zbiljnost, u V ijetnam u je naprotiv ona mogla biti
sm anjena. Jedan od razloga za to jest visoki teoretski niveau vi­
jetnam skih m arksista, naročito točna procjena značenja velike
in d u strije i tehničke revolucije i u toj svezi naposljetku pra­
vilno shvaćanje vodeće uloge radničke klase.
Četvrto: Važni problem za m arksističku filozofiju sastoji sc
i u tom e, kako treb a izgledati odnos izm eđu individuum a i zajed­
nice, izm eđu m aterijalnog i duhovnog ipodstreka pri izgradnji
socijalizm a. Teoretski još nedostatno razjašnjenje ovog proble­
m a vjero jatn o valja sm atrati jednim od uzroka tog, da birokra­
cija ili i pojave ponovnog rađ an ja kapitalizm a, prije kao i kas­
nije, i dalje postoje u socijalizmu. I u tom e je odnosu vrijedno
pažnje, da vijetnam ski m arksisti ne suprotstavljaju metafizički
jedno drugom zajednicu i individuum , nego ih vide u njihovu
dijalektičkom odnosu i od toga polaze, da socijalizam ne pod-
ja rm lju je individuum , nego garantira njegov svestrani razvitak.
»Pobijati individualizam , ne znači, podjarm ljivati individuum.
Ali ne treb a zaboraviti, da individuum može egzistirati i razvijati
se sam o u zajednici, da njegova služba zajednici predstavlja i
n ajbolju pretpostavku, da služi sam sebi. Otuda ne sm ijemo kri­

25) T ro u n g C hinh, isto, str. 132.

26) L e D uan, isto, vol. III, str. 197.
27) L en jin ,, D ie nS chsten A ufgaben d er S ow jetm acht, W erke, sv. 27,
str. 267.

244
 tizirati pravilno ponašanje nekog p o je d in c a . . . Stručni radnik,
koji se tuži na svoju neopravdano nisku nadnicu, ne čini to iz
individualizma. On ima pravo na to. Bez individuum a nem a d ru ­
štva a niti nikakve zajednice.«50
Ovo precizno razlikovanje izm eđu individuum a i individua­
lizma te potvrdno držanje spram individuum a stoje u upadljivoj
opreci spram m odernog dogm atizm a, koji je prim jerice za vri­
jem e »velike proleterske kultu rn e revolucije« propagirao sliku
»individuuma«, koji se »nesebično žrtvuje«. Ovo poštivanje indi­
viduum a isto se pak tako upadljivo odvaja od predodžbi o »in­
dividuumu« što se p rik la n jaju zakonu vrijednosti, od individua-
lističkog građanskog »pojedinačnog bića«, koje predodžbe do­
laze do izražaja u m odernom revizionizmu. Lenjin je za nam je­
štenike socijalističke države postavio tri principa, naim e 1. ne
sam o m ogućnost izbora, nego i svako vrem ena m ogućnost sm je­
njivanja, 2. plaća koja ne nadilazi radničku nadnicu, 3. svatko
učestvuje u kontroli i nadzoru. Na provedbi ovih principa dokazu­
je se stupanj dem okracije u socijalizm u, a u V ijetnam u se oni
naročito svjesno provode. Le Duan objašnjava:
»Sada kod nas ne postoje velike razlike pri norm am a dohotka.
U rudarstvu ne dobiva m alo rad n ik a m jesečno 150 Dona. Tome
pridolazi 50 do 60 Dona, što dobiva fam ilija radnika. Plaća m i­
nistra i člana centralnog k om iteta p a rtije iznosi 200 Dona. U po­
nekim rudarskim oblastim a na 300 do 500 fam ilija im a dva do
tri kućanstva, što im aju isti dohodak. N iska pro d u k cija u našoj
zemlji iziskuje m aterijaln i podstrek, tako da i razlike u p rim a ­
njim a kao i do sada o sta ju održane.«29
Iako je riječ o značenju m aterijalnog podstreka, ovim pod
strekom ne n a staju velike razlike, jedan m in ista r ne dobiva m no­
go veću plaću nego li stručni ra d n ik nadnicu. Da prvi se k reta r
jedne kom unističke p a rtije u svom izvještaju p o stavlja u sp o red ­
b u između dohotka m inistara i članova centralnog k om iteta i
nadnicu radnika, toga zacijelo osim u V ijetnam u nem a niti u jed­
noj socijalističkoj zem lji. Da se takva usporedba poduzim a jav­
no, pokazuje, koliko je vijetnam skim m arksistim a ozbiljno stalo
do iskorjenjivanja m aterijalne baze birokratizm a. Jedva da treba
reći, da je pred pozadinom takve teo rije socijalističke izgradnje
i m arksistička etika izuzetno razvijena.
Peto: V ijetnam ski m arksisti ne gledaju čovjeka apstrak tn o ,
nego u živoj konkretnosti. Le Duan se prim jerice zauzim a zato,
da se »teorija ne sam o shvati, nego da se ona poveže s osjeća­
jem« i govori o tome, da »životni nazor čovjeka nabacuje proble­
me um a i osjećaja«, da »um i osjećaj stoje u uskoj uzajam noj
vezi i da oni u svakom pogledu na svijet tvore jedinstvo.«30 M ark­

28) L e D uan, isto, vol. III, str. 82.

29) Isto, str. 85.
30) Isto, str. 38.

245
sistička je filozofija stalno nastupala protiv iracionalističkih sli­
ka čovjeka i naglašavala je ulogu ljudskog um a. To je bilo i pra­
vilno, no ipak m arksizam nije uvijek im ao dostatna objašnjenja
za osjećaj i strast. Ova nedostatnost bila je m ožda slijepa točka,
s kojom je em ocionalni idealizam ,što ga je ranije zastupao Scho­
penhauer i Nietzsche a sada je tipičan za m alograđanske radika-
liste u Japanu, otpočeo i sve je, do danas duboko ukorijenjen.
I u Japanu je već ukazano na nužnost, da se izvrši kritika tog
em ocionalnog idealizma, ali da se istovrem eno osjećaj i strast
objasne s m arksističkog stanovišta. Trebalo bi se osvrnuti na to,
da vijetnam ski m arksisti ukazuju isto tako i na značenje ovog
problem a.
S odgovorom na ovo pitan je stoji u vezi, kako treba biti*ofor­
m ljen novi čovjek i kako treb a izgraditi socijalizam i kom uni­
zam. I s obzirom na razvitak ideologijskih borbi nadaju se važni
problem i. Le Duan piše: »Naš naro d visoko cijeni hum anizam i
zna, kako se kao čovjek m ora nastupiti.« »Form iranje čovjeka
i odgajanje njegove duševnosti jesu zadaća, koju ne možemo for­
m alno obaviti.« U svezi s ideologijskom revolucijom govori on
o tom e, da su »form iranje duha i duševnosti ljudi, stvaranje no­
vog duha i nove duševnosti« jedan »dugoročni posao«, koji izis­
k uje »harm oniju um a i duševnosti«.31 Zacijelo se može reći, da
takvo ocjenjivanje fo rm iran ja duševnosti i osjećaja do ideolo­
gijske i kultu rn e revolucije u dosadašnjim m arksističkim teori­
jam a još nije postojalo. Slika čovjeka, koju su razvili vijetnam ­
ski m arksisti, u visokoj je m jeri ljudska; to je sjajan odgovor
kako na tv rd n je građanske ideologije, da u m arksizm u nema »čo­
vjeka«, tako i na napadaje revizionizma.
Na ovom se m jestu m ora odustati od toga, da se uđe u dalj­
nje teoretske doprinose vijetnam skih m arksista, od kojih naro­
čito valja spom enuti određenje dik tatu re radnika i seljaka i dik­
ta tu re p ro letarijata kao i teorije dem okratskog centralizm a, in­
ternacionalizm a, vojne teorije i drugo. No tako dugo dok m ark­
sističke ideje i m arksistička filozofija, koje su ovdje bile prika­
zane u pregledu, vode vijetnam ski narod, očuvat će on svoju od­
lučnost i moći će poražavati am erički im perijalizam i Sajgonski
režim, — to je sigurno. Pobjeda vijetnam skog naroda i pobjeda
vijetnam ske revolucije nisu nipošto »čudo«, one uz ostalo poči­
vaju na visokom stu p n ju m arksističke filozofije i m arksističkih
teo rija u V ijetnam u.

Preveo B ranko Despot

31) Isto, vol. III, str. 40. 151.

246
 [ KULTURA, E TIK A , DEMOKRACIJA \

KULTURA KAO MOST IZMEĐU UTOPIJE I REALNOSTI

Zagorka Pešić-Golubović

B eograd

1.

K ultura kao proces hum anizacije čoveka i njegovog sveta1

uvek je između zam isli i ostvarenja, izm eđu ideala i stvarnosti,
između novog i već postignutog — kao im aginacija hum anijeg
sveta.
Ali se k u ltu ra najčešće u sociologiji i antropologiji ne definiše
kao proces hum anizacije, čiji se rezultati m ere upravo prem a
efektim a postignutog očovečenja čoveka, već je uobičajeno znat­
no uže i pragm atičnije shvatanje kulture, p ri čem u se ku ltu ra
tretira kao zbir realizovanih tekovina u okviru jednog n aro d a i
određenog društvenog sistem a.2 U takvim definicijam a k u ltu ra

1) O vde se p ojam k u ltu ra u p o tre b lja v a u šire m sm islu u k o je m ga u z i­

m a ju H. M arcuse i D. B idney, k ao i niz d ru g ih an tro p o lo g a. M arcu se-o v a
d efinicija glasi: k u ltu ra je »proces h u m a n iz a c ije k o ji k a ra k te riš e k o le k ­
tiv n i n ap o r da se z a štiti lju d sk i život, sm iri b o rb a za eg z isten ciju . . . d a sc
stab iliz u je p roizvodna o rg an izacija d ru š tv a , d a se ra z v iju in te le k tu a ln e
sposobnosti čoveka, da se u m a n ji i su b lim ira ag re sija , n a s ilje i beda« (»B e-
m erk u n g en zu ein er N eu b estim m u n g d e r K u ltu r« u K ultur und G eselsch aft,
II k njiga, str. 148, S u h rk a p m V erlag, 1966.). S lično k u ltu ru d efin iše i D.
B idney, kao ». . . proces i proizvod o p le m e n jiv a n ja p o te n c ija lju d sk e p r i­
rode i p riro d e okoline u cilju za d o v o lja v a n ja osn o v n ih p sih o -so c ija ln ih po­
tre b a .i aspiracija« (»T he C oncept of C u ltu ra l C risis«, A m erican A n th ro p o ­
logist, vol. 48, 1946. str. 535—546).
2) U tom sm islu tip ičn e su sledeće d efin icije k u ltu re : » K u ltu ra . . . se
može d efin isati kao celokupno n aučeno p o n a š a n je od s tra n e in d iv id u e d a bi
se k o n fro rm iralo grupi« (A. D aviš, n av e d en o p re m a A. L. K ro e b e r a n d C.
K luckhohn, Culture, A Critical R eview of Concepts and D efinitions, V in -
ta k e Books, N ew Y ork, 1963., s tr. 112); kao i sledeća G illin o v a d efin icija:
» K u ltu ra se sasto ji od tip iz ira n ih i fu n k cio n aln o p o vezanih o bičaja k o ji su
zajednički određenim lju d sk im b ić im a k o ja sa č in ja v a ju specifičn e g ru p e
ili kategorije«. (Isto, str. 119).

247
 se posm atra prevashodno u funkciji konkretne date realnosti
shvatajući njen cilj u duhu teorije o prilagođavanju individue
društvu, čija se zrelost m eri stepenom prilagođenosti zahtevima
i norm am a datog društvenog sistem a i odsustvom odstupanja od
njih. Takve teorije o k ulturi prenaglašavaju u tilitarni karakter
kulturnih tekovina i socijalizatorsku fu n kciju kulture u onom
sm islu kako je definišu funkcionalisti (kao proces prilagođava-
nja individua društvu u kojem se one uče da postanu članovi
datog društva prihvatajući njegove zahteve). K ultura tako shva­
ćena im a kao osnovni cilj da održi koheziju jednog društvenog
sistem a i doprinese uspešnosti funkcionisanja društvene organi­
zacije. Svi drugi aspekti k ulture — koji su sadržani u definiciji
kulture kao perm anentnog procesa hum anizacije čoveka — nisu
obuhvaćeni većinom definicija u antropologiji. Stoga je utopij­
ski sm isao3 k ulture najčešće potpuno isključen — onaj smisao
koji označava težnju ka idealnom , ka onom što je smela, na iz
gled nerealna zam isao, što nije »na zemlji«, ali što budi i zadovo­
ljava radoznalost nem irnih duhova i proširuje horizonte, što po-
m era granice saznatog i ukazuje na ono što još nije data stvar
nost, ali m ože biti nova zbilja.
Tako se kultura, pre svega, tre tira kao sistem tekovina u
službi određenog društvenog sistem a ili određene etničke zajed­
nice i pod ređ u je im plicitno ili eksplicitno političkom sistemu,
koji, u ovako shvaćenoj funkciji sam o podržava i dalje omogu­
ćuje. Z aboravlja se, m eđutim , da je suštinska karakteristika kul­
tu re d a je »carstvo slobode«, te da tek nadilaženjem datog, ofor­
m ljenog, etabliranog sistem a ku ltu ra ispunjava svoju humaniza-
torsku funkciju. Drugim rečim a, da »služenje sistemu« i podrža­
vanje postignutog stepena životnog iskustva, navika, običaja,
konvencija, može biti sam o jedan aspekt kulture, ali nikako is­
ključivi i najvažniji, je r je a priori otvorenost i kritičnost suš
tinski m om enat svakog kulturnog čina, te je razgrađivanje d a ­
tog i prevazilaženje postignuto u cilju oslobađanja novih rezer­
voara ljudske energije, b itn ija funkcija kulture od očuvanja pos­
tignutog.
Usled ovakve orijentacije koja neopravdano sužava obim poj­
m a k u ltu ra u sociologiji i antropologiji se pretežno proučava in­
tegracija ku ltu re u društveni sistem i njihova usklađenost, tj.
funkcionalnost određenog kulturnog sistem a u okvirim a datog
društvenog sistem a; a teorijskom i em pirijskom izučavanju iz­

3) Iz sam og k o n te k sta proizlazi šta se označava pojm om utopijsko. Sasvim

je ja sn o d a ta j te rm in ovde n e označava ono što je nerealno, neostv arljiv o .
što je ap so lu tn o izvan realn o sti; n ap ro tiv , ovde ta j pojam im plicira jednu
novu re a ln o st k o ja je još u im aginaciji, ali koja postoji kao m oguća zbi­
lja, kao zam isao k o ja n e o staje sam o u sferi m e d ita cije već podstiče lju d sk u
p ra k su n a nova o s tv a re n ja U tom sm islu se npože govoriti o k u ltu ri kao o
»utopijskoj realnosti«, je r se ona n ik a d n e p o klapa sa datom stvarnošću,
već je uvek p revazilazi onim delom koji sadrži nove m ogućnosti i p ers­
p ektive

248
 miče sukob kulture i društvenog sistem a, protivrečnosti koje
n astaju u tom odnosu usled o tvaranja novih perspektiva, pri
čemu je razaranje starog sistem a revolucionarni uslov da se os­
lobodi pu t za utopijsko, koje je još uvek s one strane realnosti.
Ćak i poslednjih godina ovog našeg veka, kada je k u ltu ra —
ili b a r njen najrad ik aln iji deo — u očitom protivstavu prem a po­
stojećim sistem im a (za razliku od »masovne kulture« koja je
potpuni proizvod tehničke civilizacije i savršeno integrisana u
nju), još uvek se u naučnim istraživanjim a k u ltu ra tre tira funk-
cionalistički, kao elem enat društvenog sistem a, a ne i kao protiv-
stav sistem u, te kao dinam ički fa k to r novih svetskih zbivanja.
Savrem ena zbivanja, m eđutim , pokazuju da je k u ltu ra sve m anje
integrisana u društveni sistem , je r se i m ajski događaji u F ra n ­
cuskoj 1968., i »univerzitetska revolucija« u SAD, i m artovska
pobuna V aršavskih stu d en ata 1968., kao i ju n sk i studentski po­
kret 1968. u B eogradu — m ogu tre tira ti kao »kulturna revolucija«
u sm islu pobune ideja protiv etabliranog sistem a koji guši lju d ­
sku ličnost, kao preovlađivanje hum anog nad pragm atičkim , zah­
tev da se prevaziđe postojeće i da se sve akcije dru štv a proce-
nju ju kroz prizm u o stvarenja ljudske slobode, afirm acije lju d ­
skih prava i uslova da pojedinci sam ostalno odlučuju o svojoj
sudbini — jednom rečju, kao protivstav sistem u kao cilju po
sebi.
K ultura kao opšti i svojevrsni ljudski fenom en vrši višestruke
funkcije, koje se sam o delim ično u k lap aju u ciljeve određenih
društvenih sistem a i to prvenstveno u svom tehničkom i n o rm a­
tivnom (instrum entalnom ) aspektu. Sve druge funkcije ku ltu re
prevazilaze ciljeve jednog društvenog sistem a i ne vezuju se ni­
kad isključivo ni do k ra ja za nacionalnu trad iciju i nacionalnu
egzistenciju; tako su nauka, um etnost, filozofija, ljudski ideali
i vrednosti po svojoj p riro d i afunkcionalne u odnosu na dati d ru š­
tveni sistem , nepragm atičke i univerzalne. T radicionalni okvir
deluje na form e i sadržaje k u ltu rn ih ostvarenja, ali ne i na sam u
njihovu priro d u koja je determ inisana kako nekim opšteljud-
skim kriterijum im a, tako i specifičnim — naučnim , filozofskim ,
estetičkim , itd. koji se ne mogu izvesti ni svesti na sistem i n a ­
cionalnu tradiciju.
K ultura tako sačinjava m ost preko kojeg se prelazi — u oba
pravca — od stvarnog kao dato sti ka utopijskom kao m ogućno­
sti i obratno. Zahvaljujući p o sto jan ju k u ltu re stvarnost je uvek
sam o delim ično ostvarenje m ogućnosti, nikad završena celina,
nikad zgrada za večnost izgrađena, u kojoj bi sve pukotine bile
zacem entirane i zaustavljeno svako sveže stru jan je. A utopija,
takođe zahvaljujući tom e što je k u ltu ra bitni vid ljudskog nači­
na egzistencije, nije neko sam o u m ašti postojeće m esto, po sa ­
moj definiciji nedostižno, »science fiction«, nerealno bekstvo od
stvarnosti, već je: zamisao koja se novom lju d sko m praksom m o­
že ostvariti; svet otkuda struje nove ideje i idealnije »treba«, de-
lić neba ka kojem neprestano hrle sm eli m aštoviti; nešto što ni­
249
je još zbilja ali što je uslov dinamične stvarnosti. Na taj način
kultura uspostavlja m ost izm eđu ova »dva ljudska sveta«. Ali ov­
de treba dodati da u stvari ta »dva sveta« čine sastavni deo je ­
dinstvene ljudske realnosti, je r se ljudski svet sastoji kako iz os­
tvarenih tekovina i oform ljene društvene organizacije tako i iz
pogleda u budućnost, iz zam isli i vizija. Stoga se o kulturi kao
»mostu« između ta dva sveta može govoriti samo uslovno, uto­
liko što u realnosti često preovlađuje pragm atička orijentacija,
obuzetost sadašnjošću ili prošlošću (tradicionalizam ), usredre-
đenost na očuvanje postojećeg i borbu za život u bukvalnom
sm islu zadovoljavanja osnovnih potreba, te je sve ono što naiz­
gled nije u neposrednoj vezi sa tim ciljevim a označeno kategori­
jom »utopija« u sm islu onog što je nerealno i za praktički život
nefunkcionalno. Im ajući to u vidu, možemo govoriti o kulturi
kao posredniku izm eđu ova »dva sveta«, ili bolje reći kao o me-
dijum u koji u sebi spaja oba sveta i proširuje granice biološke
egzistencije i borbe za opstanak novim aspektim a svojevrsne lju­
dske egzistencije.
Na koji način k u ltu ra igra ulogu posrednika između pragm a­
tičke stvarnosti i utopije kao iskonske težnje čoveka za još neos­
tvarenim ?
K ultura kao novi svet za čoveka p roširuje sistem delatnosti i
sistem p otreba i otkriva nove vidove života, nepoznate biološkoj
egzistenciji: potreba za saznavanjem novog i invencijom podsli-
če ljudsku radoznalost i razvija stvaralačke kapacitete, kojima
se sm anjuje obim bioloških aspekata života na račun specifično
ljudskih strana; p otreba da se dostigne još nepostignuto, da se
stvore i realizuju nove m ogućnosti podstiče razvijanje imagi­
nacije i sve novih aspekata ljudske prakse. Na taj način kultura,
posredujući između biološke egzistencije i elem entarnog socija
liteta čoveka, na jednoj strani i m nogostrukih aspekata ljudske
egzistencije i m ogućnosti na drugoj, vrši ulogu posrednika iz­
m eđu stvarnosti i utopije, iako je kao jedinstvo ta »dva sveta«
i sam a deo te stvarnosti, ali takav njen deo koji je najčešće za
veliki broj članova društva ostajao izvan njihove realnosti.
K ultura je prisu tn a u društvenom životu kao potvrda svoje­
vrsnog ljudskog — generičkog — bivstvovanja, iako za mnoge
pojedince odvojena od njihovog individualnog života. Ipak, m a­
da to može izgledati kao kontradikcija, k ultura je prisutna i kao
suštinski elem enat egzistencije svake ličnosti i to dvostruko: p r­
vo, k u ltu ra čini prak su ljudskom : u elem entu simboličke kom u­
nikacije, u elem entu zamisli-ideje i u elem entu takvih rezultata
koji označavaju nešto još ne-postojeće; i drugo, kultura orno
gućuje hum anizaciju biološkog organizm a individue pomoću ce-
lokupnog usvojenog i naučenog iskustva (proces kultiviranja). u
tom sm islu ku ltu ra ne ostaje izvan, s one strane života ličnosti,
već se ukorenjuje u sam život — kao potreba da se postignuto
usvoji da bi se pom oću njega ljudski živelo, ali i kao suprotna
potreba — da se neprestano eksperim entiše da bi se proširilo
250
 stečeno iskustvo i okusio ukus nepoznatog, što se može saznati i
praksom osvojiti. Te karak teristik e k u ltu re prisu tn e su b a r u
najelem entarnijem vidu u svakoj ličnosti, inače ona ne bi mogla
živeti na ljudski način. U tom sm islu k u ltu ra posreduje u sa­
mim individuam a, je r ove kao k u ltu rn a bića razvijaju višedimen-
zionalni sistem p otreba i egzistirajući pom oću p rakse (a ne p o ­
moću instinktivnih refleksa) m o raju da žive »dvostrukim živo­
tom«: s jedne strane, prilagođavajući se stvarnosti i njenim za-
htevima, ciljevim a, m erilim a i vrednostim a; a sa druge, ne pri-
hvatajući stvarnost nikad do k raja, ostajući u jednom delu svog
bića uvek nezadovoljni postignutim , te su p ro tsta v lja ju ć i joj d ru ­
gi svet, koji može biti bolji, pravedniji, lepši.
Ali ako istorijski gledam o, ta »dva sveta« su se u životu n a j­
većeg bro ja pojedinaca diferencirala i često potpuno odvajala,
te kod m nogih ljudi — pre svega prip ad n ik a podređenih klasa či­
ji je društveni položaj sankcionisao lišavanje m nogih m ogućno­
sti što su stajale na raspolaganju vladajućim klasam a — ta »dva
sveta« predstavljaju doista dve sfere: kao jed in u realn o st doživ­
ljavaju svet u kojem žive svakodnevnim životom , dok drugi svet
— m ašte, vizija, ideala — o staje večno n edosanjani san. Sam o je
m anji broj pojedinaca u dosadašnjoj isto riji uspevao da ta »dva
sveta« spoji u stvaralački konflikt i da prvi stalno dinam izira
pom oću drugog. To je stoga što čovek ne p o sta je auto m atsk i
kulturno biće — podrazum evajući pod ovim ne sam o u sv a ja ­
nje k ulturnih tekovina, već i osposobljavanje da se stvaralački
zivi. Samo će one ličnosti u spostavljati m ost izm eđu stv arn o sti i
utopije pom oću ku ltu re koje k u ltu ru dcživljavaju kao »vitalnu
supstancu« iz koje izgrađuju i sopstveni život i svoju okolinu
kao ljudski svet.
Znači li to da sam o izuzetne ličnosti m ogu p a rticip irati u kul­
turi. da ie k u ltu ra rezervisana za elitu?
H um anizacija čoveka p retpostavlja, p re svega, razv itak duha i
m entalnih sposobnosti pom oću kojih čovek stv a ra ne sam o du­
hovne već i n ajvitalnije m aterijaln e tekovine. To su generičke
potencije i svaki ih pojedinac u m anjoj ili u većoj m eri nosi u
sebi kao dispozicije. Dakle, u m ogućnosti je svakog čoveka na bu­
de kulturno biće. M eđutim , isto rijsk i k u ltu ra se razvija i n ap red u ­
je kao niz posebnih delatnosti, izdvojenih od drugih vitalnih a k ­
tivnosti koje se svode na fizičke, m anuelne ra d n je i pu tem dife­
rencijacije slojeva odvajaju ljude u »više« i »niže« vrste rada, što
je ostavilo pečat i na takozvanu »vrhunsku kulturu«, koja je ču­
vana u rezervatu privilegovanih slojeva.
Elitni karak ter kulture nije, dakle, rezultat im anentne nespo­
sobnosti velikog b ro ja pojedinaca da se uzdignu do stepena kul­
turnog bivstvovanja, već proizlazi iz stava elite prem a »masi«,
kojoj se pripisuje takva nesposobnost i istorijski čini sve što je
potrebno da se i sam a m asa u to ubedi i prihvati društveno niži
položaj i lišavanje kao svoju sudbinu.
251
 Ako kulturu definišem o kao proces hum anizacije čoveka on­
da je svako pojedinačno ljudsko biće potencijalno kulturno bi­
će, tj. biće koje je sposobno da stvara sopstveni život i m enja svo­
ju okolinu — osim ako su m u uskraćeni oni društveno-kultum i
uslovi u kojim a jedino može razviti ljudske potencije i potrebe
pom oću kojih se može ostvariti kao kulturno biće.
E lita koja se istorijski form ira iz redova vladajuće klase od­
vaja k u ltu ru od podređenih klasa i držeći ih vekovima podalje
od kulture guši u njim a neke osnovne kulturne potencije, a za­
tim »dokazuje« da je m asa »niža vrsta«, »jer nem a potrebe i sm i­
sao za kulturu«. Tako se krug zatvara — za radničku klasu i da­
nas, je r m ada dobija više elem entarno i specijalističko obrazova­
nje da bi bolje odgovorila svom zadatku u tehničkoj civilizaciji
(prim enjeni funkcionalizam ), ona nem a realne prilike da iz tog
kruga izađe sve dotle dok se održava društvena stru k tu ra koja
se tem elji na koncepciji o neophodnoj ulozi elite, te i o »prirod­
noj« podeli ljudi na m asu i elitu.
Tako odvojena od velikog dela populacije kultura je za njih
predstavljala deo nerealnog, neostvarljivog života, više sferu sna
nego jave, u to p iju u sm islu nestvarnog i nedokučivog. I na dana­
šnjem stepenu istorijskog razvitka civilizacije, kada su mnoga
društva prevazišla fazu elem entarne borbe za život, u svakodnev­
nom životu k u ltu ra još nije prisutna u m nogim svojim bitnim
aspektim a: većina pojedinaca u visoko razvijenim industrijskim
d ruštvim a još ne vidi vezu između života i filozofije i teorijskog
m išljenja; za n jih su to apstrakcije nepovezane sa životom, te
su, stoga, delatnosti za »dokone«; za veliki broj pojedinaca danas
prava um etnost je daleko od života, a od »umetnosti« poznaju
sam o serijske rom ane i »masovnu kulturu« u vidu TV serija i
bulevarske štam pe.
V ratim o li se istorijski unazad, u preistoriju, videćemo da je
k ultura bila mnogo više sastavni deo života celokupne populacije:
m it i realnost p redstavljaju sam o dva aspekta života, oba podje­
dnako važna i potrebna; praktično i estetsko se spaja u svako­
dnevnoj praksi (ornam enti, skulpture, um etničko oblikovanje
grnčarije, igre, itd.); slikarstvo ovekovečeno na zidovima pećina
ostaje tra ja n dokaz ljudskosti naših predaka upravo zato što je
k ultura bila način njihovog života.4 Prelaz iz stvarnog u uto p ij­
sko tu je bio m nogo lakši nego u klasnoj istoriji, ali taj m ost se
uspostavljao isključivo preko tradicije, što je činilo da je u to ­
pijski ideal bio sm ešten u prošlost, a ne u budućnost.
Savrem ena civilizacija je orijentisana prema budućnosti. U
savrem enoj civilizaciji kultura se jasno pokazuje kao prelaz ka

4) C. L ev i-S trau ss, B. M alinow ski, E. C assirer i dr. ističu da je svet

»prim itivnog čoveka« je d in stv en , je r se u n je m u prep liću s tv arn o i im agi­
n arno, te je i k u ltu ra m nogo više sastav n i deo dru štv en o g i individualnog
života, nego što je slučaj u d ru štv im a sa strogo d iferen ciran im , profesiona-
lizovanim delatnostim a.

252
 fantastičnom svetu m ašte — naročito vidljivo u svetu tehnič­
kih dostignuća u različitim dom enim a života — pretvarajući za­
misli svakodnevnom delatnošću u sastavni deo ljudske stvarno
sti. Tako budućnost svakodnevno postaje stvarnost i čovek ži­
vi neprestano jednom nogom u budućnosti.
Ali sva ta u topija i svako ostvarenje nečega što je drukčije od
sadašnjeg, postojećeg ne m ora biti afirm acija kulture kao hum a­
nizacije ljudskog sveta. Ćovek može da se p ro jek tu je u buduć­
nost i na dehum anizovani način (razne tehnokratske futurološkc
projekcije).
U topija kao projekcija hum anog podstiče razvitak k ulture i
čoveka pom oću kulture. K ultura im a tu osobinu da razvijajući
nove ljudske dim enzije i stvarajući nova dostignuća podstiče raz­
vijanje novih potreba i težnji, te se tako k u ltu rn a ostvarenja i
utopijske težnje neprestano d o p u n ju ju i prepliću, čineći ljudski
svet dinam ičnim ad infinitum .

2.
Ako je funkcija k ulture perm anentna hum anizacija čoveka i
njegovog sveta treb a postaviti pitanje: da li je i u kojoj m eri iz-
m enjen položaj kulture i njene fu n kcije u socijalističkim siste­
mima. Drugim rečim a, kako k u ltu ra u socijalističkim društvim a
vrši tu ulogu izgrađivanja m osta preko kojeg se n eprestano p re­
lazi u oba pravca — iz pravca u topije ka postojećem , osvežava-
jući ga novim idejam a i zam islim a, i iz pravca realnosti ka u to ­
pijskom, sugerirajući p u t kojim treb a da se uprave novi duhov­
ni napori i stvaralačka m ašta. Da li k u ltu ra i u kojoj m eri vrši
tu funkciju u socijalističkim sistem im a, ili nastav lja tradicional­
ne funkcije kulture klasnih društava (što je najbolje izraženo
funkcionalističkim definicijam a k ulture koje sm o naveli).
Za dalje razm atranje može se form ulisati osnovni problem :
da li je funkcija kulture u socijalističkim sistem im a još uvek
klasnog karak tera u tom sm islu: a) što k u ltu ra o staje podređena
sistemu i što prvenstveno služi vladajućim slojevim a za iperpe-
tuiranje njihove moći i postojećeg poretka; b) što prvenstveno
vrši funkciju socijalizacije individua u sm islu prilagođavanja za
život u datom sistem u (onakvom kakav je), a ne razvija funkciju
kultiviranja — u sm islu osposobljavanja članova društva za stva­
ralačku ulogu; c) što u svojim vrhunskim ostvarenjim a ostaje
daleko od upotrebe u širim slojevim a, koji kao zam enu dobijaju
»masovnu kulturu«.
To su tipično klasne funkcije ku ltu re je r proizlaze iz njenog
klasnog položaja, tj. iz činjenice da su k u ltu rn a dostignuća ta ­
kođe predm et i sredstva m anipulacije od strane vladajuće klase
ili sloja, odnosno da stvaraoci ku ltu rn ih vrednosti objektivno ili
subjektivno stavljaju svoje proizvode na raspolaganje privilege
vanim slojevima. Sa ovim je tesno povezano pitanje jezika i dru
gih sim boličkih izraza kojim a se služi u različitim oblastim a kul-
253
 lure; u klasnoj koncepciji kulture jezik kulturnih ostvarenja je
kom unikabilan sam o za elitu i izlazi iz okvira sistem a simbolič­
ke kom unikacije koju upotrebljavaju širi slojevi, te se iz tih raz­
loga k u ltu ra ne može uklopiti u svakodnevni život, je r ostaje
nerazum ljiva velikom b ro ju pojedinaca.5 Kada se kultura pre­
tvara u sistem profesionalizovanih delatnosti — onda kada pro­
izvođači k ulturnih tekovina p restaju da žive za svoje stvaralaštvo
i počinju da žive od njega — m ora se ugađati interesim a i uku­
sim a klase-sloja koji ima ekonom sku i društvenu moć u svojim
rukam a, te može da diktira pravac stvaralaštvu i da podstiče
ono što je sa njihovog stanovišta »vrednije«, tj. poželjnije; sto­
ga je sa klasnim položajem kulture tesno povezan apologetski
stav kultu rn ih stvaralaca prem a poretku.
Pokaže li se da k u ltu ra i u socijalističkim sistem im a vrši pr
venstveno napred navedene funkcije dokazuje se da klasni polo­
žaj kulture nije radikalno izm enjen uprkos društvenim i ekonom ­
skim prom enam a koje razlikuju socijalističke sisteme od dru­
gih klasnih sistem a.
Šta pokazuje evidencija?
(1) »Socijalistički realizam« kao oficijelni, favorizovani i često
jedino dozvoljeni pravac u um etnosti socijalističkih zemalja (u
Jugoslaviji u njenom ranom poslcratnom periodu) i »dijalektički
m aterijalizam « kao oficijelna o rijentacija u filozofiji, nauci i sva­
kom drugom vidu teorijskog m išljenja — potvrđuju prvu tezu: o
kontroli koju vrši vladajući sloj nad kulturom i moći da njome
m anipuliše, zadržavajući je ne samo u okvirim a datog društve­
nog sistem a već i aktualne partijske politike. (Najizrazitija ma
nifestacija je m anipulisanje koje se vrši sa istorijskom »nau­
kom« u SSSR). U Jugoslaviji o takvoj državnoj kontroli i m ani­
pulaciji k ulturom može se govoriti sam o u prvim posleratnim
godinam a. Ali izvesnu slobodu stvaralaštva u jugoslovenskom
društvu nije dobrovoljno ponudila država kulturnim delatnici-
m a, već su je oni sam i nam etnuli državi.®
Za socijalistička društva je karakteristično da je kultura u
podređenom i zavisnom položaju od države i partije, drugim re-

5) To se n a jb o lje m ože p okazati na p rim eru klasičnog kineskog k n jižev ­

nog jezika i sv akodnevnog govornog jezik a: kako pokazuju stru čn jaci za
k lasični k in e sk i k n jižev n i jezik razlik a je tako velika da se može govoriti
o dva jezika, n ep rev o d iv a je d a n n a drugi. D rugi p rim e r se može uzeti iz
nauke, k o ja sve više u p o tre b lja v a specijalizovani jezik, potpuno n erazu m ­
ljiv za sve d ru g e koji se n e bave određenom specijalnošću, te se nauka sve
više za tv a ra u svoje okvire.
6) R azloge tre b a tra ž iti i u tom e što su m nogi stvaraoci u posleratnoj
k u ltu ri u jugoslovenskom d ru š tv u bili i sam i učesnici revolucije, te se nisu
osećali zavisnim , i im ali su osnove da se o d upru au to rita rn o m stav u vla-
d ajućeg v rh a. S d ru g e stran e , bilo bi zanim ljivo pro v eriti hipotezu o ulozi
m e n ta lite ta n aših n aro d a na proces oslobađanje k u ltu re, čem u naša istori-
ja d aje podršku, je r n ijed n a v la st u nas nikad n ije uspevala da bude^ ap ­
so lutna i retko koja isto rija je ispisana tolikim b unam a kao što je naša.

254
 čima, da politika dom inira nad svim drugim elem entim a k ultu­
re. Stoga je k ulturna delatnost predm et »usm eravanja« i m ani­
pulacije u interesu održanja postojećeg poretka — a u krajnjoj
liniji služi interesim a vladajućeg sloja. Za jugoslovensko d ru ­
štvo to je delim ično tačno: može se reći da nije tačno utoliko šio
ni država niti bilo koji drugi vrhunski a p arat ne m ože da podredi
kulturu u p čtpunosti i da njom e m anipuliše i što je sloboda stva­
ralaštva za jedan deo inteligencije postala conditio sine qua non
kulturne delatnosti; ali je tačno u tom sm islu što se i država u
jugoslovenskom društvu služi klasičnim sredstvim a organa vla­
dajućeg sloja — zabranama onoga što nije po volji i ukusu tog
istog sloja. Tako im am o novu, za socijalizam neuobičajenu po­
javu: kada se ne može obezbediti da cenzura onemogući sve ne­
poželjno u časopisim a, listovim a, film u, n a scenu stupa sud koji
adm inistrativnom m erom donosi sud o kultu rn im vrednostim a (u
drugim socijalističkim zem ljam a kontrola se uspostavlja blago­
vremeno i retki su slučajevi zabrane je r ništa ne prolazi m im o
cenzure).
(2) »Idejni«, ili p a rtijn i k a ra k te r k ulture u socijalizm u nije
ništa drugo nego druga potvrda gornje teze, preneta na plan
funkcija kulture u širim slojevim a. Kada se od svih k ulturnih
ostvarenja zahteva prvenstveno da afirm išu p a rtijn o st i idejnosi
i to se stavlja u prvi plan, iznad i ispred um etničkih kvaliteta,
naučne vrednosti (afirm acije istine), hum anih težnji, to nije ni­
šta drugo nego »državna briga za duše vernika« koje k u ltu ra
treba da privede »oltaru socijalizm a«. Tj. k u ltu ra treb a da odi­
gra socijalizatorsku ulogu u onom sm islu u kojem socijalizaciju
definiše funkcionalistička sociologija — kao proces prilagođava-
nja članova društva da igraju uloge koje su im određene. Ali so
cijalistička socijalizacija im a tu specifičnost što se odvija pod
plaštom m istifikacije socijalističkog sistem a i uz pom oć lakirov-
ke. I upravo to lakiranje stvarnosti treb a da izvrši k u ltu ra — po­
moću ideologije, »socijalističkog realizma« u um etnosti i poziti­
vističke nauke, za koju su negativne stran e d ruštva tabu tem e —
kako bi proces socijalizacije p rotekao bezbolnije i sa više fana­
tizma.
U tome se ogleda klasni k a ra k te r kulture, što čini da je kul­
tura u socijalističkim sistem im a dvostruko ograničena: a) time
što se javlja u fu n kc iji klasnog interesa (sa kojim se identifikujc
postojeći sistem) um esto da joj interes čoveka kao ljudskog bi­
ća bude cilj; i b) što se javlja u funkciji klasno shvaćene socijali­
zacije (priprem anje individua za život u datom sistem u takvom
kakav on jeste), um esto u funkciji hum anizacije koja p re tp o sta ­
vlja sposobnost ličnosti da se ne pokori i ne prilagodi svakom
sistemu. Drugim rečim a, k u ltu ra pom aže da se form ira konfor
m istički tip ličnosti, dok je, u stvari, nekonform ista stvaralac
prave kulture.
(3) Sam im tim , jedan broj k ulturnih stvaralaca prihvata i
m iri se sa apologetskim stavom , je r se ne-apologetska kultura
255
proglašava za antikom unističku kulturu, a kulturnim stvaraoci-
m a-nekonform istim a preti društvena ekskom unikacija. (Tipičan
slučaj je sudbina poljskih filozofa i sociologa u vezi sa događa­
jim a na univerzitetu u Varšavi u m artu 1968, kao i slučaj Solže-
njicina u SSSR). I ovde je jugoslovensko društvo u izvesnom
sm islu prividan izuzetak: prem a takvim stvaraocim a primenju-
je se pretežno »idejna ekskom unikacija«, a ne i državna; oni se
putem p artijsk e propagande proglašavaju za antisocijalističke e-
lemente, ali se najčešće ne preduzim aju adm inistrativne mere
protiv njihove egzistencije.
Mnoge kulturne delatnosti u socijalističkim sistem im a svode
se sam o na opravdanje postojećeg poretka: na to se svodi celo-
kupna funkcija filozofije i društvenih nauka u SSSR-u. Kritička
funkcija k ulture je preneta isključivo na plan odnosa prem a ka­
pitalističkim sistem im a, proglašavajući tim e a priori dati soci­
jalistički sistem kao neprikosnoven, koji se ne može dovesti u
pitanje.
(4) I najzad, iako je m ožda to na prvom m estu, može se go­
voriti o klasnoj fu n kc iji obrazovanja u socijalističkim sistemima,
što dovodi do reprodukcije slojeva utoliko više ukoliko se so­
cijalistički sistem i stabilizuju (em pirijska evidencija to potvr­
đuje za jugoslovensko društvo, ali je teško reći u kojoj meri to
važi za ostala socijalistička društva, je r ne postoje raspoloživi
podaci). Početni principi socijalističkih revolucija, koji su uk
Ijučivali i ukidanje klasne funkcije obrazovanja pom oću kojeg se
re g ru tu ju obrazovani slojevi i stručnjaci iz redova društveno i
ekonom ski privilegiranih slojeva, sve m anje u praksi funkcionišu
i inteligencija se sam oreprodukuje ili se regrutu je iz redova vi­
ših društvenih slojeva. (Uočljivo je da nepism enost stanovništva
u jugoslovenskom društvu raste poslednjih godina i da se grani­
ca školovanja ne pom era dalje od elem entarnog obrazovanja za
decu iz n a jb ro jn ijih slojeva — radnika i seljaka, te da srednje
škole i fakulteti po staju elitne ustanove).
Na taj način vladajući sloj — proklam ujući da je i inteli­
gencija deo elite — lakše vezuje inteligenciju za sebe i može je
sa m anje napora pretvoriti u svoje oruđe kada joj garantuje po-
vlašćeni položaj. Tu treba tražiti društvene korene ideologizacijo
kulture u socijalističkim sistem im a, a ne u im anentnim osobi­
nam a m arksističke doktrine, kako se to obično tumači na Za­
padu, je r ideologizaciji kulture pogoduje kako povlašćeni polo­
žaj inteligencije, koja se ne reprodukuje na osnovu selekcije pri­
rodnih sposobnosti, već selekcijom na bazi društveno-političkog
i ekonom skog položaja, tako i nepovoljni obrazovni nivo širih
slojeva, koji ne mogu usled toga da razlikuju pravu kulturu od
ideoloških surogata.
N apred izneti argum enti i prim eri kojim a se ilustruje^ polo­
žaj kulture u socijalističkim sistem im a (sa izvesnim specifičnosti­
ma u različitim socijalističkim zem ljama, što je ovde pokazano na
256
 prim eru jugoslovenskog društva) om ogućuju nam da izvedemo
sledeće zaključke:
Prvo, um esto da k u ltu ra — u funkciji posredovanja između
utopijskog i realnosti — bude p ro sto r za stvaralačko nezadovolj­
stvo i bunt pom oću kojih se revolucioniše stvarnost, socijalistič­
ki sistem traži od kulture da se utopi u realnost i da joj služi
jednostrano (samo afirm išući je a ne i negirajući je), proglaša­
vajući utopiju za nepoželjno i nepotrebno m aštanje;
Drugo, um esto da pokaže razum evanje za uzlete ku ltu re iznad
postojećeg u sfere neostvarenog, idealnog, što podstiče na stva­
ranje nove hum anije realnosti, socijalistički sistem zahteva od
kulture da »daje podršku realnosti« bez rezerve i sa negodova­
njem (koje je negde praćeno o štrijim političkim sankcijam a, a
negde ostaje u sferi »idejne osude«) gleda na to »dečačko, infan­
tilno m aštanje«, ocenjujući ga političkim rečnikom kao »skojev-
sko«, ili kao »neslaganje sa linijom i program om KP«;
Treće, sam im tim , zahteva se potpuna integracija ku ltu re u
postojeći sistem , a sukob k ulture i sistem a — tam o gde se on ja ­
vlja kao što je slučaj sa sukobom izvesnih delova ku ltu re i siste­
m a u jugoslovenskom društvu — ocenjuje se negativno, je r se i
na k ulturu prim en ju ju isključivo politička m erila (i ovde je vid­
na funkcionalistička v a rijan ta m arksizm a, u kojoj se sukob tre ­
tira kao disfunkcionalna kategorija, kao elem enat dezintegracije
sistem a), um esto da se shvati pozitivna uloga tog sukoba. (In te ­
resantno bi bilo ispitati u p rak si jugoslovenskog d ruštva koliko
cleluju kao dinam ički fa k to r u socijalizm u to stalno osporavanje,
što se vrši u okviru izvesnih elem enata k ulture — filozofije, h u ­
m anističkih nauka, izvesnih grana um etnosti).
Četvrto, u takvim uslovim a jedan broj k u ltu rn ih stvaralaca
prihvata ideologizaciju ku ltu re kao zaštitni okvir za svoju nes­
m etanu delatnost, ili bolje reći, za svoju m irn iju egzistenciju.

3.
Upravo napred opisana situacija, što pokazuje da se položaj
kulture u postojećim socijalističkim sistem im a nije radikalnije
izmenio, uslovljava da i sukob izm eđu ku ltu re i sistem a im a kla­
sni karakter. Je r ostaje u okvirim a postojećeg sistem a, koji kul­
turu definiše kao sistem specijalizovanih i profesionalizovanih
društvenih delatnosti, te se ispoljava kao sukob izm eđu k u ltu r­
nih delatnika (kao profesije, sloja) i profesionalizovanih politič
kih radnika. Stoga se može reći, da je m otiv ovog sukoba — ko­
ji ne dovodi u pitanje sam e pretpostavke sistem a — esnafski, jei
se ograničava na zahtev da se izbori sloboda za kulturne stvarao­
ce, ne zalažući se istovrem eno da sloboda svakog pojedinca da
utiče na sopstvene uslove života postane osnovni princip društve­
nog sistema. Sam im tim , ovaj sukob još ne pretpostavlja preva-
zilaženje postojećeg sistem a, koji nam eće takav položaj kulturi
i zatvara je u sferu profesionalizovanih delatnosti i ostavlja na
17 PRAXIS JC 7
 taj način netaknutom pregradu koja je vekovima delila kulturne
stvaraoce od »nestvaralačke mase«. Sira hum anistička m otivaci­
ja ne predstavlja osnovu ovog sukoba i ne ističe u prvi plan ra ­
dikalnije ciljeve, od kojih je prvi i osnovni — stvaranje društve­
nih i kulturnih m ogućnosti za slobodnu upotrebu kulture od stra­
ne svakog člana društva da bi se ljudskije živelo, da bi kultura u
svom najširem značenju i m nogovrsnim m anifestacijam a postala
nasušna potreba i p risu tn a dim enzija ljudskog življenja.
Kao ilustracija za ovu tezu može se uzeti dosta uočljiva ne-
zainteresovanost m nogih stvaralaca takozvane »vrhunske kultu
re« prem a prodorim a »masovne kulture« i njenim pogubnim e-
fektim a u širokim slojevim a; osim sporadičnih verbalnih protes
ta protiv šunda i kiča vrhunski stvaraoci kulture ne ulažu veći
napor da om asovljenjem i približavanjem svojih rezultata pub­
lici vode b o rbu protiv neukusa koji uspešno širi »masovna kul­
tura« (na popularizaciju nauke gleda se sa potcenjivanjem me­
đu vrhunskim naučnicim a; vrhunski um etnici um esto da sebi
podređuju sredstva m asovnih kom unikacija i sami kada dospeju
tia m ali ekran često podlegnu zahtevim a serijske masovne pro­
izvodnje; »vrhunska muzika« ostaje zatvorena u salam a sa ne­
velikim brojem sedišta, dok se »nova narodna muzika« sum nji­
vog kvaliteta reprodukuje u m ilionskom tiražu, itd.). U svesti ili
podsvesti jednog b ro ja kultu rn ih stvaralaca postoji shvatanje da
se treb a b o riti za »kvalitetnu publiku«, publiku obrazovanu i spo­
sobnu da doživi pravo kulturno stvaralaštvo i da ga razlikuje od
pseudo-kulture, iz čega proizlazi da one koji tu razliku ne vide
treb a p re p u stiti pseudo i kvazi-kulturi.
Stoga se može zaključiti da dosadašnji sukob kulture i siste­
ma, koji se jav lja u nekim socijalističkim društvim a, još nije ra
dikalni sukob koji bi doveo u pitanje sadašnji položaj kulture,
te i sistem a u kojem se takav položaj kulture zadržava.
Prvo, je r se inspiriše prvenstveno potrebam a sam ih stvarala­
ca, ne čineći veći napor da se prevaziđe neprem ostivi jaz između
profesionalnih »stvaralaca« i »nestvaralaca« (primalaca, potro­
šača);
Drugo, je r se ne bori za obezbeđivanje uslova i sredstava da
k u ltu ra postane svakodnevna potreba i način života svake indi­
vidue, već se zadovoljava proširenjem kruga »korisnika kulture«;
Treće, je r ne traži ukidanje profesionalizacije u kulturi, vec
se bori prvenstveno za slobodu profesionalnih kulturnih delat­
nosti;
Četvrto, je r se ne suprotstavlja odlučno kom ercijalizaciji kul­
ture, već se zadovoljava boljim tretm anom kulturnih proizvoda
na tržištu.
Ako je tako m oram o se pitati: šta znači nekonform izam jed­
nog, ne m alog b ro ja kulturnih stvaralaca? Najčešće on znači ili
borbu da se afirm iše nacionalna tradicionalna kultura (u k ra j­
njoj liniji da se afirm iše nacija pom oću kulture, što u ekstrem ­
258
 nom obliku prelazi u nacionalizam ); ili borbu za sopstvenu a fir­
m aciju na polju kulture, putem slobodnog izbora pravca, stila,
tem atike u sopstvenom kulturnom stvaranju. I jedno i drugo je
izraz partik u larn ih težnji, što p otiskuje univerzalnu težnju za
opšteljudskom em ancipacijom u drugi plan ili je potpuno is
ključuje. Ako govorimo o jugoslovenskom društvu m ožemo reći
da nekonform izam u k ulturi još nije došao do one tačke u kojoj
se radikalno su protstavlja takvom tretm an u k ulture po kojem
ona — k ultura — im a posebno m esto u društvu i rezervisana je
za posebne slojeve, u ime o stvarenja nove, revolucionarne situ ­
acije, u kojoj bi k u ltu ra postala realno m ogući i p otrebni okvir
svakodnevnog ljudskog života, om ogućujući svim članovim a d ru ­
štva da u njoj učestvuju i da se njenim tekovinam a koriste. Sto­
ga je to još uvek »klasni nekonform izam «, je r se sa stanovišta
potreba i interesa jednog sloja — sloja k u ltu rn ih delatnika —
buni protiv postojećeg sistem a, ali u okviru njegovih osnovnih
pretpostavki.

4.
Socijalizam kao sam oupravna zajednica im a m nogo širi sm i­
sao nego što je značenje određenog oblika političke organizacije
društva. Punije značenje tog term ina tesno je povezano sa p ro ­
blem om o kojem je raspravljano. Pojam sam oupravna zajedni­
ca im plicira: a) da društvo koje je vekovim a razjedinjavano k la­
snim interesim a i razbijeno u m anje ili više zatvorene profesio­
nalne, etničke i interesne grupe, treb a da se integriše na nov n a ­
čin — tako što će po stati zajednica udruženih individua (a ne
klasa i slojeva), u kojoj će biti osnovna dva principa: pravo sva
kog člana društva na iste društvene uslove za svoj razvitak i
dostupnost svih delatnosti i svih rezultata društvenog rada sva­
kom članu društva; b) u kidanje svih profesionalizovanih delatno­
sti i profesionalnih grupa kao institucionalizovanih jedinica d ru ­
štva i stvaranje uslova da ljudski rad postane doista univerzalna
delatnost (u sm islu koji Marx prid aje ovom pojm u u E konom sko-
-filozofskim rukopisim a: kao m ogućnost da se čovek bavi onom
delatnošću, ili delatnostim a, za koje im a dara, što im plicira p ra ­
vo da vrši sopstveni izbor, i u k idanje društvene i klasne uslov­
ljenosti podele rada, koja fiksira pojedinca za jednu delatnost
celog života); c) stvaranje takvih jedinica društva — slobodnih
asocijacija — u kojim a će se ponovo integrisati dosada razjedi­
njene delatnosti i oblasti života, kao što su: politika, ekonom ija,
um etnost, itd. što će om ogućiti i pojedincim a da i u sopstvenom
životu integrišu te sfere i p restan u da budu parcijalna bića (ho­
mo oeconomicus, hom o politicus, artist, itd.).
Povezano sa tretiran im problem om to znači da se u sam oup­
ravnoj zajednici k u ltu ra m ora v ratiti u sam život gde i pripada,
i reintegrisati se kako u život zajednice tako i u život svake in­
dividue. A život jedne ljudske zajednice i ljudske individue mno-
259
go je više nego što obuhvataju institucije društvenog sistema,
jer onom e što im plicira sistem — institucionalizaciju, okoštava-
nje i konzerviranje form i i ograničavanje sadržaja prem a datoj
form i — život se suprotstavlja; on neprestano izmiče institucio­
nalizaciji, proces dom inira nad postignutim oblikom , te se novi
sadržaj javlja kao im perativ m enjanja okoštalih form i koje ga
ograničavaju; život znači pulsaciju, tok, razgrađivanje, rašče-
nje, kontradikcije, raznovrsnost, šarenilo, nepredvidljivost, spon­
tanost. U tom sm islu je k ultura mnogo više sam život nego sis
lem i u socijalizm u ona treba da podstiče stvaranje jedne otvo­
rene zajednice u kojoj će život biti jači od poretka. Takva za­
jednica integriše oba ljudska sveta o kojim a smo govorili — po
red realnog i u topijski — i na taj način postaje kulturna zajed­
nica. Ali to ponovno integrisanje kulture u život društva i poje­
dinaca nije zahtev da k u ltu ra uroni u svakodnevicu, već pret­
postavlja nastojanje da se prevaziđu granice »establishmenta«
što p redstavlja klasni okvir i ograničenje i same kulture i zajed­
nice u kojoj se ona razvija. Je r da bi se ukinuo klasni sistem ni­
je dovoljno ukinuti ekonom ske uslove koji ga proizvode, već jc
neophodno prevazići i klasne funkcije kulture i povratiti kulturi
bogat ljudski sm isao, što ga je klasno društvo osirom ašilo. To jc
pravo značenje pojm a socijalizam kao hum ane zajednice i hu­
m anistička funkcija kulture u novim društvenim uslovima.

260
 DVOSMISLENOST KULTURNE EKSPRESIJE

Boro G ojković

S a ra je v o

Dvosmislenost k u lturne ekspresije može b iti razum ljena sa­

mo na tem elju dvosm islenog bića kao njenog nosioca. To dvo­
sm isleno i ujedno prvo kultu rn o biće koje susrećem o u svijetu
jeste tijelo. S jedne stran e tijelo se fizionom ira po aspektim a
prirodnog svijeta: ono im a reljef, boju, težinu i tako dalje i u
tom je sm islu stvar m eđu stvarim a. S druge strane, to jest kao
aktivno tijelo, kao tijelo koje je sposobno za geste, govor i napo­
kon za um jetničku i filozofsku ekspresiju ono znači svijet. U o-
vom tekstu mi ćemo se baviti sam o njegovom »drugom« stranom ,
to jest tijelom kao govorom i um jetničkom ekspresijom .
Klasične koncepcije govora, em pirizam i racionalizam , odnose
se .prema govoru kao prem a fizičkoj stvari. Riječi, elem ente go­
vora, em pirizam svodi na verbalne slike da bi ih racionalizam
reducirao na izvanjska sredstva m išljenja. U ovom slučaju sam o
m išljenje im a neki sm isao a riječ je prazan om ot. Time što sm i­
sao isključivo rezerviše za m išljenje racionalizam zapada u ne­
zavidnu situaciju: pri p okušaju eksplikacije akustične a rtik u la ­
cije na koju reducira govor, on se više ne može osloboditi me-
hanističke teorije. On se tako približava em pirizm u i, rekli bism o,
poistovjećuje sa njim . Poistovjećuje utoliko što ni jedan ni drugi
ne dopuštaju da riječ im a neki sm isao. S obzirom na to Mer-
leau-Pontyju nije teško da ih ujedno prevlada: »on depasse done
I'intelectualism e que l'em pirism e p a r cette sim ple rem arquc
que le m ot a un sens«.
Prim jedba da riječ im a neki sm isao ne znači m eđutim da je
si^isa ° zatočen u riječi. To takođe ne znači da je on izvan nje.
Riječ im a sm isla utoliko što je glas šu tn je koja je upisana na
karti bitka, nem ušte riječi koja tendira k tom e da dospije do
vlastite ekspresije preko riječi koju izgovaramo. Ta izvorna šut­
nja nije m eđutim nešto izvan čega govorimo, kao što ni naše vi­
261
đenje nije izvan onoga što vidimo. Ona obuhvata naš govor i
zbog toga se ne može reći da je ona strana govoru. Govor je sa­
mo način na koji ona živi. Preko njega ona dolazi do vlastito*
sm isla koji je im pliciran u njoj sam oj.
Ovaj proces nikada ne može biti završen. S druge strane on
se ne odvija sam o u jednom sm jeru. Govor koji govorim takođe
prelazi u šutnju. U tom slučaju on se pojavljuje kao sedimenti-
rano iskustvo ili kao jezik kom e se obraćam o kada imamo po tre­
bu da govorimo s nadom da ćemo u njem u naći adekvatna sred­
stva da bism o izrazili ono što nastojim o izraziti. Ovaj odnos akta
govora i sedim entiranog govornog iskustva čini da oni egzistira­
ju. M isliti tu relaciju, taj odnos, taj proces, tu izm jenu znači
ukazivati na to da u sedim entiranom iskustvu, šutnji, postoji po­
treba za govorom a u govoru p otreba za šutnjom . To dalje znači
vjerovati da je šu tn ja obdarena transcendencijom , stru k tu rira ­
njem te da je u tom sm islu već govor. Ali tim e je takođe reče­
no da je i govor šutnja.
Reverzibilni odnos o kojem je ovdje riječ im plicira čitavu se­
riju vlastitih m odaliteta. Dok govorim, na prim jer, ja se osvjc-
dočujem u v lastitu subjektivnost, u vlastitu autonom nost, budu­
ći da m i n išta nije vlastitije od vlastitog govora. M eđutim ja
sam u isti čas i bez protivurječnosti obraćen objektivnoj zajed­
nici jezika kojoj i sam pripadam . Moj akt govora i jezik kojim
govorim stoje u relaciji govorne potrebe i raspoloživih, objek­
tivnih sredstava kojim a pribjegavam da bih govorio. Potreba
da govorim ne može se svesti na saopštavanje sagovorniku ono­
ga na što ciljam . Ja ne govorim sam o radi drugoga. Ja govorim
i radi sebe sam og ili sebi samom. Prem a tom e dok slušam ono
što govorim ja sam za sam oga sebe neko drugi. Moje riječi su
m i upućene od nekog izvan mene. To će reći da ja ne govorim
sam o da bih otkrio sagovorniku ono što m u želim reći. To što
mu nasto jim reći ja nastojim reći i sam om sebi. Ali da bih do­
ista i sebi i drugom rekao ono što nam želim saopštiti, da bih po­
kazao čega je ta želja nedostatak i praznina, ja m oram posegnu
ti prem a odgovarajućim govornim i raspoloživim značenjskim
instrum entim a. Kad su ta sredstva iznađena tada i ja i sagovor-
nik vidim o o kakvoj je praznini riječ i čega je ona bila nedosta­
tak. U tom času m oja potreba da govorim postaje i sam a raspo­
loživa, objektivna. Ona nalazi m jesto između raspoloživih zna-
čenjskih instrum enata jezika. Pitanje je m eđutim kako i u ko­
jem sm islu su značenja raspoloživa (jezik kojim govorim kao
i sva k u ltu rn a djela toga jezika?)
Ona su raspoloživa utoliko što im mogu uvijek pribjeći i, u-
potrebljavajući ih, uspostaviti neka nova značenja. Ja naime
vjerujem da razum ijem jezik i literarno-filozofske form e srpsko-
-hrvatske k ulture kojoj L sam pripadam . To znači da ja mogu u
svakom času pribjeći njenim raspoloživim značenjima. Ipak va­
lja se p itati kad im to istinski pribjegavam ili, što je isto, kad
262
 to istinski govorim? Da li tada kada recitujem B ranka Miljko-
vića, kad iznosim fabulu literarnog djela Ivana C ankara ili kada
ukazujem studentim a na tekstove M erleau-Pontyja? Ni u jednom
od ovih slučajeva. Ja govorim sam o tad a kada upotreb ljav a­
jući instrum ente koje su oni već upotrijebili, uspijem da ih upo­
trijebim na takav način da oni m ogu reći ono što nikada nisu
rekli. Ovaj način govora prije je, m eđutim , odlika um jetničke
nego svakidašnje ekspresije.
Pitanje um jetničke ekspresije o kojem nešto želimo reći m o­
gli bismo, za sada, ovako form ulisati: šta obuhvata um jetnička
ekspresija?
Kao što riječi koje upotrebljavam u ak tu govora nisu sam o
moje riječi tako ni ekspresija um jetn ik a nije sam o njegova eks­
presija. To znači da ekspresija u m je tn ik a postoji i za one koji
nisu um jetnici. Preciznije: b a r za one koji, na bilo koji način,
p a rticipiraju na um jetničkom djelu. D tom sm islu um jetn ičk a je
ekspresija, uostalom kao i govor, neka vrsta zajednice ili združe-
nosti pisca i čitaoca, slikara i gledaoca, m uzičara i slušaoca. Mer-
leau-Pontyjevim jezikom rečeno, ona je neka v rsta koegzistencije
ljudi ili intersubjektivni fenom en.
Kao koegzistencija ljudi ona nije na djelu sam o tad a kada je
uspostavljena i kada je našla m jesto izm eđu o stalih raspoloži­
vih k ulturnih ekspresija. Ona je na djelu i u sam om stvaralačkom
aktu um jetnika kojim on stupa u zajednicu sa svijetom koji ga
okružuje. U susretu um jetn ik a i svijeta zadatak u m je tn ik a nije
u tom e da iznese svoje shvatanje svijeta. P rije bi se reklo da se
on tru d i da uspostavi neku novu egzistenciju sm isla. U spostav­
ljena egzistencija sm isla upućuje uvijek na preegzistenciju sm i­
sla. Ona izražava ono što je priprem ljeno da se izrazi. K ada je iz­
raženo ono je organizirano. Iz toga slijedi da svijet nije za um ­
jetnika nešto što je sam o spoljašnje. On je takođe i istovrem eno
nešto što je u nutrašnje. U tom sm islu valja razum jeti Merleau-
-Pontyjevu m isao da je na p rim je r p ita n je slikarstva usm jereno
na »tajnu i grozničavu genezu stvari u našem tijelu«. Iz toga sli­
jedi da je um jetničko viđenje izvorno viđenje. Ono je prvobitno
zbog toga što um jetnik ne zna, kao što ni m i ne znam o u percep-
livnom ili izvornom iskustvu, za relaciju spoljašnjeg i u n u tra š­
njeg, objekta i subjekta, b itk a i m išljenja, svijeta i svijesti, tije ­
la i duše. Dok nastoji oko iznalaženja adekvatnih značenjskih in­
strum enata, riječi, boja, linija, svjetla, sjenki i tako dalje đa bi
otjelolvorio svoju p otrebu kazivanja, on ne zna, kao što ne zna
ni bilo ko drugi, da li će u sp je ti da uspostavi neku egzistenciju
sm isla koji se može identifikovati i voditi, izvan njega, anonim ­
nu egzistenciju stvari. On naim e ne zna, kao što ni prvi čovjek
nije znao, da li će njegova ekspresija biti doista ekspresija ili
samo krik. U tom sm islu svaki veliki um jetnik zasniva početke
um jetnosti. Možda je u toj perspektivi n ajinstruktivni ji p rim ­
jer Cezannea i stoga valja na njega posebno ukazati.
263
 Kada je B em ar pokušao da ga pridobije za školovani razum
u koji se zatvaraju »kultivisani ljudi« Cezanne je, odbijajući,
prim ijetio: »okrećem se um u Pater om nipotensa«, to jest, u in­
terpretaciji M erleau-Pontyja, ideji prirodnog svijetla, beskonač­
nom logosu, kao zajedničkom im enitelju totaliteta svijeta. F or­
m ula se, prem a tom e m ora tako razum jeti kao da je Cezanneu
bilo stalo do uspostavljanja ovog totaliteta. M eđutim svaki us
pjeh u ovoj perspektivi osuđen je na neuspjeh. Na neuspjeh zato
što ni jedan um jetnik, pa ni Cezanne, nije bog koji bi, zahvalju­
jući svojoj svemoći iscrpio svjetlo svijeta. Iz te nemoći čovjeka
-slikara proizlazi i Cezanneova sum nja: sum nja u mogućnost us­
postavljanja i dovršavanja slikarske ekspresije. H tjeti to znači
htje ti nemoguće: geneza sm isla ne može biti završena. No ako
slikarstvo jednog slikara ne može iscrpsti slikarsku ekspresiju,
to je logično da ni jedan slikar nije u stan ju da dovrši vlastito
djelo pa čak ni jednu sliku. Svaka je slika sam o poziv za novu
sliku, kao što je svaka riječ sam o poziv za novu riječ. Iz toga
slijedi da sm isao nikada ne može biti inventarisan, da se nikada
ne može uspostaviti njegov pozitivni bilans. No ako smo katkada
radi toga razočarani, to je »razočarenje plod lažne im aginacije
koja zahtijeva pozitivnost što egzaktno ispunjava njenu prazni­
nu. To je žaljenje što se nije sve, žaljenje koje nije sasvim fun­
dirano. Je r ako ni u slikarstvu pa ni drugdje ne možemo etablirati
hije rarh iju civilizacija niti govoriti o progresu to^ nije stoga što
nas neka sudbina zadržava odstraga nego stoga što je još prvo
slikarstvo doprlo do dna budućnosti. Ako nijedno slikarstvo ne
dovršava slikarstvo, ako se čak ni jedno djelo potpuno ne zavr­
šava, svaka kreacija m ijenja, izm jenjuje, osvjetljava, produblju­
je, potvrđuje, uzdiže, rekreira ili u n aprijed k reira sva druga. Ako
djela nisu nešto gotovo, to nije sam o zato što ona, kao i sve
stvari prolaze, već i zato što skoro sav svoj život im aju pred so­
bom« (M erleau-Ponty).

264
 KULTURA I DEMOKRACIJA

Octavian Chetan

B u k u re š t

Igra dihotom ija i analogija dovodi katk ad a teo riju do she­

m atskih konstrukcija, savršenih sa logičkog stanovišta, ali od
m inim alne (ili gotovo nikakve) efikasnosti na p lanu društvene
prakse. Na taj način polazište, princip ili generalna teza teo re t­
ske i praktične vrijednosti velika odjeka, ali vezani za nivo ap­
strakcije, potpuno nedjelotvorni u k onkretnim povijesnim sluča­
jevim a razvijeni su u sebi, izvan socijalnog i povijesnog to ta lite ­
ta čije objašnjenje i p rodubljivanje u stvari p o tv rđ u ju . Ti m o­
m enti predstavljaju u d aljavanje od teorije i vulgarizaciju o d re­
đenih istina u jednoj pod-teoretskoj praksi, čiji je najvažniji m o­
m enat usklađivanje shem e sa »tezama« um jesto u užem sm islu
njezine analize.
Dešava se tako da se teoretskim problem im a razvitka i o rije n ­
tacije nove socijalističke k u ltu re ne jed a n p u t pristu p ilo na taj
način, u više ili m anje skorašnjim studijam a. Činjenica da soci­
jalizam nužno pretp o stav lja veliko bogatstvo kultu rn o g života,
svestrano razvijenog, tem eljno drugačijeg što se tiče širen ja i sa­
držaja kulture društva baziranih na eksploatatorskim odnosim a
je očigledna istina i istovrem eno realnost u punom procesu ge­
neze. Nije naravno dozvoljeno iziskivati od teorije da joj prav­
ljenje reklam e toj novoj socijalističkoj k u ltu ri bude najviši za­
datak, kao što se to ponekad dešava kad pledoaje izgleda uvje­
tovan konkurentskim m otivim a i kada n a sto ja n ja te nove ku ltu re
izgledaju svedena na to da dokažu superiornost socijalizm a nad
kapitalizm om . K ultura nije dijadem koji hladno svjetli na čelu n a ­
cije kao dokaz njene duhovne superiornosti. Ona je znad svega
dosljedno provedena angažirana akcija, koja m ora utjecati i od­
gojiti čitavu jednu duhovnost, akcija koja se u ključuje u gene­
ralnu cjelinu jedne revolucionarne prakse, ali koja razotkriva
svoj pravi smisao jedino ako se p ro m atra kroz totalitet društve­
nog i povijesnog iskustva. U sam om centru kulture nalazi se čo­
265
 vjek i njegova ličnost i subjektivnost; izvorni ciljevi, razlog po­
stojanja i h istorijska potreba socijalističke kulture na taj su na­
čin neosporno vezani za stvaranje novog čovjeka.
U taj životni čvor kulture m ora se uvrstiti teorija. Životni in­
teresi nove društvene organizacije zahtijevaju razradu jedne te­
orije kulture koja bi bila osnovana na analizi uvjeta i sredstava
d ostatnih za revolucionarnu transform aciju čovjeka i stvaranje
nove kom unističke spiritualnosti.
Većina stu d ija i članaka koji obrađuju novu socijalističku
kulturu svakako razm atraju, barem indirektno, te problem e. Ali
njihov najveći n edostatak je u površnosti i žurbi kojom su pro­
žete i najteže strane tog problem a, strane najčešće izbjegnute
shem am a, do kojih se dolazi već spom enutom igrom analogija i
dihotom ija.
M arxistička teza po kojoj biće određuje svijest nadaleko je
poznata. U »N jem ačkoj ideologiji« Marx i Engels preciziraju svo­
je m isli pokazujući kako ». . . su ljudi oni koji stvaraju svoje
vlastite predodžbe i ideje, to su realni, aktivni ljudi, onakvi ka­
kvi su determ inirani određenim razvitkom njihovih proizvodnih
snaga i odnosa koji odgovaraju tom razvitku sve do njegovih
najraširen ijih form i. Svijest (das Bew usstsein) ne može nikada
biti nešto drugo nego svjesno biće (das bew usste Sein), biće lju­
di koje je realan proces njihova života. Nije svijest ta koja
određuje život, već je život taj koji određuje svijest«.1 Ta je ide­
ja, fundam entalna m aterijalističkoj koncepciji povijesti, preu­
zeta od M arxa u njegovom djelu »Prilog kritici političke ekono­
m ije «. Predgovor: ne određuje svijest čovjeka njegovo biće, nego
naprotiv, njegovo društveno biće određuje njegovu svijest«.8
Koji jc pravi sm isao tih općih principa? I kako se ta determ ina­
cija svijesti odražava u različitim društvenim uređenjim a? Ka­
kav je u stvari proces njezine geneze? Koji su agensi propulzije
i kočenja i pod kojim uvjetim a oni djeluju.
Prenoseći te teze striktno u najgenijalniji plan, odvojene od
svake realne povijesti, nikada nećemo moći prijeći sferu čiste
spekulacije; same teze bit će čiste apstrakcije, lišene svake eks-
plikativne vrijednosti. T eorija m ora ići u susret realnoj spozna­
ji praktičke aktivnosti, u susret praktičkom procesu razvitka
ljudi. Samo onda »prestaje naklapanje koje se odnosi na svi­
jest«3 prim jećuje Marx.
Ali praktička je aktivnost uvijek označena nepredviđenim , ne­
poznatim i specifičnim elem entim a čija teori ja ih m ora podredili
istoj jedinstvenoj analizi da se izbjegnu kolebanja.
Analizirajući kapitalističko društvo Marx nam otkriva kom­
pleksni fenomen otuđenja. Na taj način društvena egzistencija

1) M arx—Engels, O pere, vol. 3, Ed. A Il-a , Ed. P olitica, B ukurešt, 1062,

str. 26—27.
2) Ibidem , vol. 13, str. 9.
3) Ibidem , vol. 13, str. 28.

266
 dolazi denaturirana u svijest čovjeka. R efleksija u tom slučaju
nije adekvatna. E ksploatirane m ase ne teže spontano za sv ije­
šću realne socijalno-ekonom ske i političke situacije; u njihovim
očima vlada oprečnost njihovih realnih interesa prem a njihovim
interesim a opće prirode koji k a rak teriziraju čitavu klasu; odnosi
između ljudi poprim aju form u odnosa m eđu stvarim a. Na taj
način postoji velika nejednakost izm eđu m išljenja, uvjeren ja i
sistem a vrijednosti s jedne stran e i društvenog bića čovjeka s
druge strane. Proces determ inacije svijesti društvenim bićem o t­
kriva se na taj način u svojim artik u lacijam a kao iskrivljen. Inače
bi p ro letarijat autom atski prihvatio revolucionarnu svijest, svi­
jest svoga realnog položaja u buržoaskom društvu.
Marx je dokazao da se radi o jednoj očiglednoj kontradikciji.
U stvari n iti je odnos egzistencija-svijest iskvaren, n iti je gene­
ralni princip pobijen. Odraz društvenog bića posredovan je i p la­
stično prikazan položajem čovjeka u društvu. N ije to društvena
egzistencija u svojoj općenitosti lišena determ inacije, koja de­
term inira njihovu svijest, nego je to kon k retan proces povijesti
koji ljude stavlja u pokret. Ignorancija koja otuđuje, lažna svi­
jest, posljedica su postojećeg o tu đ en ja na planu realn o sti i re­
zultat izvjesnih nehum anih društvenih odnosa. »Ako u čitavoj i-
deologiji — u stvrđuje M arx — ljudi i njihovi odnosi izgledaju
negativni, kao u tam noj kom ori, taj fenom en proizlazi iz povije­
snog procesa njihova života, na isti način kao što su p reo k ren u ti
predm eti u m režnici oka rezu ltat fizičkog procesa k oji nije posre­
dovan njihovim životom «.4 O tuđenje doživljeno na subjektivnom
planu, determ inirano je otuđenjem p risu tn im u objektivnoj re­
alnosti. Marx sm atra da će p ojačanost objektivnog o tuđenja, u
uvjetim a kapitalističkog društva, odrediti tak o đ e r i pojačanost
subjektivnog osjećaja otuđenja; Pošto će ljudi osjećati otuđenje
kao »nepodnosivu« silu, revolucija će im izgledati kao jedino rje ­
šenje. Taj proces im plicira u M arxovu viziju dvije prak tičk e p re ­
mise: »Da postane nepodnosiva sila, što će reći sila koja nuž­
no provocira revoluciju, da to o tuđenje tran sfo rm ira m asu čov­
ječanstva u ljude totalno lišene vlasništva, ljude koji se u isto
vrijem e m oraju naći u kontradikciji sa svijetom bogatstva i kul­
ture; dakle, ta dva uvjeta, dodaje Marx, p re tp o sta v lja ju ja k po­
rast proizvodne snage, visok stupanj razvitka te snage«.5 Taj raz­
vitak proizvodnih snaga pojavljuje se u M arxovom tek stu kao
»apsolutno nužna prak tičk a prem isa, je r u odsutnosti te prem i­
se, došlo bi se sam o do generalizacije sirom aštva«, situacije ko­
ja bi ponovo uvela b o rb u za neophodan m inim um isto kao i
»svu staru sram otu«. Oni suvrem eni buržoaski teoretičari, koji
sm atraju da opći prosperitet (m oguć po njihovom m išljenju u
uvjetim a suvrem enog kapitalizm a) stvara jedini sigurni lijek
protiv otuđenja, često se pozivaju na ovaj posljednji aspekt Mar-

4) Ibidem , str. 27.

5) Ibidem , str. 25.

267
xove analize. Ali u stvari Marxova vizija podređuje problem ati­
ku otuđenja u svom totalitetu konceptu privatnog vlasništva, vla­
sništva koje se sm atra »tem eljem i uzrokom samo-otuđenog ra­
da«, »produktom«, ali i »realizacijom tog samootuđenja«.*
N adilaženje situacije otuđenja i likvidacija kapitalističkog p ri­
vatnog vlasništva revolucijom , nije djelo otuđenih pojedinaca,
nego klase. Ljudi m ogu osjećati svaki na svoj način iste objek­
tivne uvjete otuđenja. Lažna svijest može nasuprot kom prom isa
sa neugodnom stvarnošću, stvoriti stanje pasivnosti na nivou
masa. Marx će u svojim zrelim radovim a inzistirati na ulozi kla­
se i klasne svijesti, u toku procesa oslobođenja proletarijata. Ka­
ko će kasnije podvući G. Lukacs, stanovište totaliteta u kritičko-
-teoretskoj analizi društva kao objekta nameće sam om subjektu
le spoznaje i te akcije da bude totalitet. Dakle tu koncepciju su­
bjekta kao to ta lite ta predstavlja u m odernom društvu radnička
klasa, jedina koja bi m ogla podrediti čitavu društvenu realnost
revolucionarnoj akciji i totalnoj transform aciji. To je revoluci­
onarna radnička p artija, nosilac svijesti klase proletarijata, svi­
jesti inkarnirane u njezinoj povijesnoj m isiji — koja određuje
da neposrednost uvučena u neprirodnost bude uključena u to ta ­
litet u nastajan ju , i da teorija i društvena praksa budu jedno.
Može se postaviti pitanje: da li taj razrađeni model za razu­
m ijevanje odnosa egzistencija-svijest u uvjetim a objektivnog o
tu đenja pojedinca, dom iniran kapitalističkom privatnom svoji­
nom, može biti od vrijednosti za nove teoretske analize, koje izu­
čavaju isti odnos u uvjetim a socijalističkog društva? Pitanje u
stvari krije jednu prethodnu kritičku prim jedbu, i odgovor će
pokušati njezin k ratk i prikaz.
Ne raspolagati, još u teoretskom okviru problem a o novoj
socijalističkoj kulturi, sa jednom kritičkom analizom, dovodi po
mom m išljenju do stalnih transpozicija baziranih na sim etričkim
analogijam a i obratim a. Jasno oni ne m ogu ništa riješiti ali mogu
stvoriti iluziju o jednom teoretskom rješenju. Iz te situacije pro­
izlazi činjenica da su većina teoretskih studija koje se tiču kul­
ture isključene iz jednog sjedinjujućeg centra, jedinog sposobnog
da ih koordinira i angažira na istom p u tu koji je od životne važ­
nosti za napredak socijalističkog društva: form iranja novog čo­
vjeka, pune afirm acije nove socijalističke svijesti.
Ako se pođe od generalne teze uvjetovanosti svijesti društve­
nim bićem — prvobitni m odel dozvoljava nam da stvorim o nov
odnos, ovaj put između objektivnih uvjeta otuđenja i njihovih
odraza na planu svijesti s jedne strane, i društvenog i pojedinač­
nog ponašanja, kao otuđene subjektivne reakcije, s druge stra ­
ne. Sistem atska analiza tog odnosa u glavnim dom enam a d ru ­
štvenog života (m aterijalne proizvodnje, sfere društvenih i me­
đusobnih odnosa, duhovnog života, političkog života) otkriva

6) K. M arx, i F. Engels, S crieri din tin erete, ed. P olitica, B ukureSt, 1968,
str. 559.

268
 nam dvije stvari: kom pleksnost m odaliteta kojim a se utječe na
svijest i kojim a se oblikuje ta svijest pojedinaca i stavlja u po­
kret u društvenom m ehanizm u, i velike teškoće koje sprečavaju
akciju iskorjenjivanja lažne svijesti i odgoj otuđenih m asa, —
odgoj bez duha jedne prave klasne svijesti sposobne da iznenadi
na kritički način realan proces o tuđenja i obustavi ga revolucio­
narnom praksom . Jedna den atu riran a društvena egzistencija ne
može dakle stvoriti do li den atu riran u svijest. Taj čin iziskuje
jednu sveobuhvatnu akciju na nivou klase i njene revolucionar­
ne partije, traži revolucionarnu teo riju bez koje ni jed an efek­
tivni i efikasni revolucionarni p okret ne može biti zam išljen. IJ
socijalističkom društvu, m aterijalni uvjeti koji stv araju stanje
otuđenja bili su zauvijek likvidirani ukidanjem privatnog vlas­
ništva nad sredstvim a za proizvodnju, odnos izm eđu društvenog
bića i društvene svijesti nije više iskrivljavan objektivnim o tu ­
đenjem niti potkrepom na planu subjektivnih reakcija. Novo
društveno biće ne označava više poput starog lažnu svijest. Tran-
sparentni i adekvatni k a ra k te r fundam entalnog odnosa — koji
možemo lako p retvoriti u eksplikativni m odel ovoga p u ta o brnut
— uvjerio je mnoge teoretičare ku ltu re da na problem otuđenja
u uvjetim a socijalizm a treb a gledati kao na neaktualan. N ara­
vno, opći zakoni socijalističkog n apretka, revolucionarnog proce­
sa izgradnje socijalizm a, opća duhovna klim a stim u liran a p e r­
m anentnim političkim inicijativam a p a rtije radničke klase, n a ­
stojanjim a da zasnuje i razvije nove hum ane odnose m eđusob­
ne pomoći, u svim dom enam a društvenog života — fak to ri su
uspjeha koji g a ran tira ju i o rije n tira ju proces fo rm ira n ja i razvi­
tka nove društvene svijesti na nivou d ruštva u njegovoj cjelini.
Ali to nije moglo spriječiti pojavu jednog pogrešnog m išljenja:
ideje da bi proces kom unističkog odgoja m ogao b iti vođen i d o ­
vršen čak i bez stalnog napora direktno orijen tiran o g tom cilju.
To pogrešno m išljenje bilo je objašnjeno sa teoretskog stanovi­
šta odsutnošću analize pred kom pleksnim problem im a razvoja
svijesti, teoretskim udaljavanjem od tih životnih problem a. Si
gurno je da njihova rigorozna analiza im plicira b ro jn e teškoće
m etodološkog, teoretskog i ideološkog karak tera. Sam M arx je
konstatirao: »kada se izučavaju takvi revolucionarni preokreti
treba uvijek praviti razliku izm eđu m aterijalno-revolucionarne
transform acije ekonom skih uvjeta proizvodnje koja može biti
utvrđena sa naučnom preciznošću, i političkih, pravnih, vjer­
skih, um jetničkih ili filozofskih form i, to će reći ideoloških fo r­
mi preko kojih ljudi postaju svjesni tog konflikta i rješavaju ga
posredstvom borbe«.7
Izgleda nam uza sve to da bi to bio teoretski stav okolnosti
koji bi u cijelosti razm atrao sve negativne okolnosti, običaje,
m entalitete i koncepcije koji se još uvijek m anifestiraju u d ru ­
štvenom životu socijalističkog društva, bilo kao ostaci starih

7) K. M arx, F. Engels. O pere, vol. X III, str. 9.

269
odnosa kapitalističkog društva, bilo kao neželjeni rezultati iz­
vanjskih u tjecaja jednog načina života stranog socijalizmu i ne­
p rijateljskih ideologija. R aspršujući uvijek našu pažnju izvan
stru k tu ra socijalističkog društva, — teoretsko istraživanje riski­
ra da izgubi iz vida realan proces form iranja i konzerviranja tih
negativnih fenom ena i da ne pridonese u potrebnoj m jeri elabo-
laciji sredstava što usavršenost organizacije i upravljanja našeg
društva traži. Ako pregledam o teškoće koje se uzdižu pred na­
porom odgajanja m asa koje izgrađuju novo socijalističko dru­
štvo i ako ih usporedim o sa otuđenim subjektivnim reakcijam a
stvorenim objektivnim uvjetim a otuđenja u kapitalizm u, — na­
lazimo se pred serijom interesantnih aspekata, najm anje kao hi­
poteza jednog naknadnog istraživanja. Među tim a mogli bismo
spom enuti:
a) Da otuđene subjektivne reakcije specifične za postojeće
otuđenje u dom eni m aterijalne proizvodnje, gotovo potpuno izo­
sta ju na tabeli negativnih duhovnih m anifestacija. Likvidacija
privatnog vlasništva, sredstava proizvodnje, svjesnost da je gos­
podar i direktni proizvođač, determ inirali su radikalne prom jene
u stavu m asa prem a njihovoj vlastitoj proizvodnoj aktivnosti.
b ) Mogu se staviti iste prim jedbe što se tiče otuđenih sub­
jektivnih reakcija specifičnih za situaciju objektivnog otuđenja
na p o d ručju duhovne aktivnosti. Religiozno otuđenje dom inira
sferom tih negativnih m anifestacja.
c) Nalazimo m alo drugačiju situaciju na području m eđusob­
nih i društvenih odnosa. S tara lažna svijest zadržava na tom po­
dru čju prilično velik broj otuđenih subjektivnih reakcija.
Pažljiva periodička analiza tih fenomena koji još uvijek koče
razvoj socijalističke svijesti, može stvarno pridonijeti pronala­
ženju situacija koje još uvijek stvaraju, čak i u aktualnim uvje­
tim a novog društvenog života u punom napredovanju, otuđene
subjektivne reakcije. U tom i samo u tom smislu, problem i otu­
đenja ostaju kapitalni za jedno socijalističko društvo. Društvo
sprem no da ostvari najnaprednije hum anističke težnje suvreme
nog svijeta. Ako je cilj socijaliste emancipacija čovjeka, tada se
novo društvo u svakom m om entu razlikuje od svoje evolucije jed­
nom pažljivom analizom društvenog procesa. I to ne samo sa sta ­
novišta m aterijalnog progresa društva, m aterijalnog i spiritual-
nog blagostanja ljudi, već i sa stanovišta nadilaženja m a kakve
otuđene objektivne situacije, koja je postojana i pojavljuje se
na jednom ili drugom području društvenog života, u toku stal­
nog usavršavanja društvene strukture, organizacije i upravlja­
nja društvenim organizmom .
U tom kontekstu problem i m arksističko-lenjinističkog odgoja
svih onih koji rade na poboljšanju političke i ideološke aktivno­
sti poprim aju jedan izdanak težine. U prvi plan tog procesa sm je­
štaju se kao pokretačke snage — stim ulacija i prom ocija aktiv­
nog i angažiranog kulturnog života, i — neprekidan razvitak so­
cijalističke dem okracije.
270
 Stvaralačka m anifestacija socijalističke kulture i konsekven­
tna dem okratizacija svakodnevnog života, svakog sektora d ru ­
štvene aktivnosti, uvođenje principa kolektivnog ra d a na svim
područjim a aktivnosti, veliko unapređenje dijaloga sa m asam a,
— predstavlja jedinu sigurnu garanciju duhovnog i m aterijalnog
razvitka socijalističkog društva, ostvarenja ljudske ličnosti, to"
talne em ancipacije čovjeka.
To je osim svega zaključak najavljen već sam im naslovom
našeg saopćenja: kultura i dem okracija.

Prevela 2. Boić

271
 KULTURA POLITIKE I SOCIJALIZAM
(»S O C IJA L IZ A M I K U L TU R A «)

Žarko P uhovski
Z ag reb

Pitanje o kultu ri politike i socijalizm u m oguće je, i uz posto­

janje niza nejasnoća što se stalno nam eću, tek pod p re tp o sta v ­
kom stanovitih značenja naslovljenih pojm ova i njihove teo rij­
ske »utemeljenosti« odnosno p raktičke relevantnosti. Niz je na­
m etljivih nejasnoća om ogućenih s jedne strane »praktikom « do­
gađanja i »teoretičnošću« p ro m išljan ja (odnosno njihovim sta ­
njem koje je do postojeće zbrke i dovelo) dan prvenstveno o-
nom »praksom« koja je k u ltu ru politike proglasila zbiljskom u
društvu koje je nazvano socijalističkim već i sam o zato što je
ono tako prozvano i onom »teorijom« koja u k ra jn jim konsek-
vencijama, ku ltu ru politike prom išlja s obzirom na socijalizam ,
a socijalizam pak istovrem eno s obzirom na k u ltu ru politike. O
teorijski m ogućem »utem eljenju« i p raktičkoj relevantnosti va­
lja još dosta toga reći, polazište je m eđutim zadobiveno k ritič ­
kim p itanjim a već spom enutim u povodu nejasnoća koje uokolo
bivaju, put je određen željom da se naslovljena sintagm a dove­
de do određenja koje bi se pokazalo jasn im spram u p o treb lji­
vosti i logikom ranije poduzim anih poduhvata interesan tn ih za
sam u tem u. Stanovitost značenja pojm ova ne p ro tu rje či au to ­
m atski m ogućnosti njihova raznolikog posto jan ja, rad i se zap­
ravo o tom u da je ispunjenje rečene p retpostavke m oguće sam o
ako su značenja pojm ova više ili m anje jasna, definirana do u
konkretne konsekvencije i određena spram m ogućih teorijskih
implikacija, što se uglavnom ovdje želi barem započeti, da bi
se, tek kasnije, omogućilo djelovanje pojm ova o kojim a se go­
vori, tj. da bi se ishodilo priznanje događanja koje ionako po­
stoji i na razini razgovora što će značiti koliko i kritičko sagle­
davanje.
Ozbiljnija bi analiza pojm a socijalizm a zahtijevala niz obim ­
nih pred-poslova; ovdje se, bez »ulaženja« u opsežnu literaturu,
18 p r a x is 273
 a s obzirom na tem u »pod kojom« se izvršilo okupljanje na o-
vom m jestu, ne ulazi, m eđutim , u izradu svih spom enutih pred-
-uvjeta. Uzme li se da socijalizam znači barem koliko i »u novu
zajednicu organizirana kriza jedne historijske form acije dru­
štva«1 nije još, kako je slučaj i kod b rojnih drugih definicija is­
tog objekta, mnogo rečeno, ali je omogućeno razum ijevanje tog
pojm a koje upozorava da se radi o zajednici uvjetovanoj histo­
rijskom unu tarn jo m krizom vlastitih historijskih prethodnika
(pa je m oguće shvaćanje svih deform acija i »deformacija« koje
su se pojavljivale pod im enom socijalizm a) i, što se čini isto ta­
ko značajnim , uzim anje u obzir svih prijelom a, kriza, slučajeva,
sk retan ja i teškoća kojim a ono što se uobičajeno naziva socija­
lizmom nedvoum no obiluje. Pri tom u se ne ispušta iz vida ona
uporaba pojm a socijalizam koja se zapravo odnosi na duhovni
p okret,* ali se ona ovdje ne tem atizira, je r nem a mogućnosti za
sve tek ovlaš spom enute potrebite pred-radnje, a i zato što prob­
lem ski sklop k ulture politike i socijalizm a ukazuje na reflekse
s obzirom na sasvim konkretne situacije u kojim a se upravo
term in socijalizam koristi kao signum određenog društvenog u-
ređenja.
K ultura politike, s druge strane, ne čini se naročito sretnom
sintagm om ; što bi se to naim e kod politike imalo gojiti, obra­
đivati (uzm e li se originalno značenje pojm a k u lture), ili bi se
možda trebalo, kako to zahtijeva u potreba druge verzije razu­
m ijevanja pojm a, poboljšavati, dorađivati, odgajati ili duhovno
bogatiti politika koja se, budući u genitivu, i tako našla u pa­
sivnoj poziciji? U izvoru je, m eđutim , ove postave problem a ne­
što sasvim drugo — težnja da se pokaže upravo realno moguća
upotrebljivost takve sintagm e, ali i njena intencionalna naka-
radnost, pa i bezvrijednost i neuporabivost. Spom injanje kultu­
re politike, a ne, recimo, kulturne politike ili političke kulture,
ovdje je, dakako, sasvim svjesno učinjeno; dok kulturna poli­
tika upozorava na resorsku razm rvljenost u cilju boljeg djelo­
vanja upravnih rabota,3 a politička k ultura na dopuštanja i za­
brane specifične varijante bon-tona,4 k ultura politike bi da pro­
pita spregu izvornih značenja i eventualnost novog razum ijeva­

1) P ri čem u k riz a (k risis = od v ajan je, p reo k ret, ali i sud) i ovdje znači
p re o k re t h is to rijs k e fo rm a cije njeno o d v a ja n je od d o ta d an jih p retp o stav k i.
2) Jasn o je, da bi k o n sek v en tn o k o rište n je M arxovih i Engelsovih te rm i­
n a zah tijev alo u p o tre b u pojm a kom unističko dru štv o na m jestu n a kojem
se d an a s ponajčešće nalazi k a te g o rija socijalizam , no zbog naslova jedne
sekcije K o rču lan sk e lje tn e škole za koju je izlag an je sprem no, a i zbog
u če stalo sti ovakvog k o rište n ja pojm a socijalizam (koji je izvorno bio m no­
go bliži b itnoj oznaci zapravo političkog p o k re ta ) ovdje je dopuštena spo­
m e n u ta pojm ovna nepreciznost.
3) U sporedi, p rim jerice, disk u siju M. N em anjića u »K ulturna politika
u sam oupravnom društvu«, G ledišta, Beograd, 4/1971-, str. 590 i dalje.
4) U sporedi poseban b roj časopisa P o litičk a m isao (Z agreb 1/1970.), po­
sebno Z. Tom ac, »Politička k u ltu ra i d ru štv en o -p o litičk e organizacije«.

274
 nja koju je odatle moguće iznaći. Pri tom u se ne m isli na puko
kalem ljenje raznorodnih značenja ili njihovo prisilno poistove-
ćivanje nego prvenstveno na jasnoću osnovnog pojm a i njegova
odnosa spram tako nečeg kao što je socijalizam . I k u ltu rn a po­
litika i politička ku ltu ra jesu (pored još m nogog) pretpostavke,
ali i otežavajuće okolnosti; rasp rav ljan je k u ltu re politike, bez
spom enutog upravnog tretm an a i bon-tona (od kojih prvo k a ra ­
kterizira posebice onu v arijan tu koja se još uvijek najčešće spo­
m inje uz ime socijalizm a, a drugo, u nešto većoj m jeri, takozva­
ne liberalizirane verzije) ne može se doći dalje od popravljanja,
stvarnog naim e k u ltiviranja postojećim tokom već određene po
litike. Jedva je, dakako, i potrebno spom enuti nem inovnost da
se ide dalje od rečenog, ali redoslijedom određenim prvenstve­
no m ogućnostim a razm išljanja o tem i.
K ultura, bez obzira na etim ologijske rasp re i m oguća različi­
ta razum ijevanja, uvijek sadrži d vostrukost značenja; iz-radbu
nekog procesa, dakle izvršavanje punoće njegova toka, a ne tek
ove ili one parcijalne značajke i, shodno tom u, dovođenje ob­
jekta tog procesa do njegova istinskog obličja (klice do zrelog
ploda, nepism enog p o letarca do obrazovanog čovjeka, neorga­
nizirane poluljudske horde do »visokoorganiziranog« dru štv a su ­
vrem enosti). K ultura politike m orala bi stoga »poraditi« na iz­
radbi procesa kojim je p olitika odlučena (želi li se dovršenje p u ­
noće politike), dakle njenog dovođenja do obličja koje bi joj i-
malo biti »najintim nije« im anentnim . Proces kojim je poiitika
(u bitnim naravno crta m a ) već uvijek odlučena — a u sam orod-
nost »sfere« politike nije m oguće vjerovati čak ni uz pretp o stav ­
ku nekritičkog preu zim an ja njenog sam orazum ijevanja (je r i
tada se sve odigrava u ime još nečeg izvan) — postavljen je u p ­
ravo n asuprot p u ta dovođenja politike do oblikovanja vlastite
imanencije, prem da shem a o kojoj je riječ ne m ože b iti k ra jn je
određena tek s dva »izlaza«, bez tem atiziran ja onog izm eđu. Ono
izm eđu zato i je st ujedno i m edij i objekt izlaganja bez obzira
na različitost m ogućih određenja, a uz stalno držanje na um u
pretpostavljenih »izlaza« i svega što otv araju ći se m ogu razo t­
krivati.
K ultura politike bi, uz p rethodne naznake, m ogla značiti u
najm anju ruku pokušaj »da se čitava politička ’sfera' učini pro-
<}™°m<<,5 je r upravo je to na trag u dovođenja do istinskog ob­
ličja i izradbe procesa (koji jest po nekom drugom događanju).
Ujedno taj bi napor mogao, barem na prvi pogled, b iti dovoljno
neposredan s obzirom na bilo k oju duhovnu i socijalnu situaciju.
Pri tom u neposrednost ne znači laku dostiživost već, u prvom
redu, m ogućnost besposredovnog sagledavanja takvog nužno e-
tapnog cilja. Prozirnost im a p ri ovakvoj uporedbi dvostruko od­
ređenje, ona je zanim ljiva s obzirom na m ogućnost razotkrivanja

5) 2. P uhovski, » K u ltu ra i ideologija«, G ledišta, B eograd, 4/1971., str. 626.

275
osnovnih značajki m ehanizm a političke reprodukcije, ali je i u
vezi s dem istificiranjem spom enutom m ehanizm u pripadne poli-
ličke teorije. Realna provedba takvog razm atranja prozirnosti
znaci otkrivanje realno postojećih interesa koji su u pozadini
političkih zbivanja, dakle procesa koji odlučuju političkom »sfe­
rom«, a o njoj nisu ovisni, nisu u njoj situirani izvan nje, niti
njenom svijetu istinski podložni. Niz je raznorodnih doktrina
odavno već progovorio o interesnosti u pozadini (ili čak »bazi«)
čina politike, znatno su m eđutim rjeđa i uglavnom nedovoljno
dorađena djela koja su, shvaćajući interesnu podlogu politike,
uzela u razm atranje i konstituiranje obratnog procesa, onog na­
ime koji se ne bi zadovoljavao izricanjem , naricanjem ili zgra­
žanjem nad prljavštinom politike i m rkiinom njenih poteza. Kon-
sekvencija »otkrića« interesnosti političkog djelovanja jest inte-
resantnost uspostavljanja takve politike koja bi, otvorena spram
interesa koji u praksi bivstvuju, otvoreno izražavala te interese
i njihove u političkoj borbi moguće konsekvencije. Na osnovu
ovakvog stava dalo bi se, s različitih stajališta, progovoriti o opa­
snosti u kojoj se našlo sam o prvo određenje politike u odnosu
na težnju za direktnim izražavanjem interesa, je r politika je, o-
duvijek uostalom , određena posredovanjem što ga vrši, svojom
u-m etnošću u proces ozbiljenja zajednice koja je tim e onemo­
gućena direktno priznati svoje počelo u svijetu rada. Valja da­
kle pripom enuti o dopustivim određenjim a politike.
N ajgrublja katalogizacija razum ijevanja pojm a politike po­
kazala bi da je moguće svrstavanje nazora o politici u one koji
politikom sm a tra ju (posredovano) nasto jan je oko ideje zajed­
ništva i one koji politiku određuju s obzirom na fenomen vlasti
(odnosno k re ta n ja m otiviranog borbom oko nje). Moguća je,
doduše, prim jedba da je čitava podjela zasnovana u b iti na teleo-
logijskom odnosno eshatologijskom p ristupu istom kompleksu,
da je, zapravo, m edij, procesu im anentna svrha, ozbiljenja za­
jednice vlast bez koje je zajednica neuspostavljiva, odnosno da
je cilj k o rištenja vlasti zajednica koju tim putem tek treba om o­
gućiti. No, dva p ristu p a pojm u političkog sadrže bitne odredni­
ce ne sam o razum ijevanja nego i stvaranja politike, različite p r­
ve ideje i posljedice koje odatle proizlaze, pogotovu ako se u ob­
zir uzm u određena h istorijska zbivanja koja, što je indikativno
za stanovito ustrojstvo historiografije i historije, govore uglav­
nom o varijanti u kojoj je vlast neprestance osnovnom kategori­
jom , a uspostavljanje zajednice prvenstveno ideologijsko štivo.
K ritika jednog od ovih p ristupa s pozicije drugog, a posebno us­
ko teorijska kritika, znači opravdanje ovakve njihove egzisten­
cije, beskonačno natezanje o dopustivosti ili zabranjenosti ovog
ili onog prevrata ili knjige, govora ili bitke. No, razlikovanje tih
pogleda na politiku oclistinski dolazi u pitanje (pa i čitav »op­
ći« pojam politike koji je po njim a dan) tek stavom koji je su­
protstavljen prikrivačkoj biti politike, oba se do sada spom inja­
na nazora baziraju na tom u da se govoreći o zajednici koriste
276
sredstva koja joj nisu pri vrijedna, da se govoreći o sredstvim a
zadobivanja zajedništva pom išlja (ne sam o teorijski) na zajed­
nicu koja od okupljajuće intencije odudara.® S kupa s koncepci­
jam a politike u p itan ju je i njeno osnovno izražajno sredstvo,
ideologija na kojoj bi se toliko toga htjelo m ijen jati shvaćajući
da se ne radi o ideologiji sam oj, već o proizvodnji interesa ko­
je literarizira, pa se i kritik a fenom enologije vlasti tipične za
niz historijskih rasprava kao sam o takva iskazuje ideologičnom .
K ritika bilo kojeg razum ijevanja politike, pa i k u ltu ra poli­
tike (je r dovođenje ob jek ta do istinskog obličja, izradba proce­
sa, m oguća je upravo na način kritike, dakle vještine pro su đ i­
vanja, ako se radi o bilo kakvom zbivanju koje je m isli podlož­
no), odnosno njen prvi »korak« označen pokušajem provocira­
n ja prozirnosti politike, m ogu i sam i biti poduzeti tek u ime ne­
kog interesa koji ih inspirira. No, k u ltu ra politike bi, kritički,
im ala upravo razotkriti ideologijski skrivenu interesnost što je
moguče postići sam o pod pretpostavkom u čitavoj igri nesudje-
lujućeg interesa. Interes (intersum , interesse) iskonski znači ko­
liko i sudjelovanje, p a je govor o nesudjelujućem sudjelovanju
već odm ah besm islen, no »izlaz« je označen poim anjem parad o k ­
sa koji je označen tek prividnom igrom riječi kao izraza istinskog
prekida protežnosti čitave jedne logike. U stvrdi li se m ogućnost
postojanja interesa kojem bi djelom ičnim ciljem bila opća protu-
interesnost (ili, barem , ogoljenje igre interesa do k ra jn jih kon-
zekvencija) politike, posljedak nužno postavljenog p ita n ja o k ra j­
njim ciljevim a takvog protiv-sebe-sama-orijentiranog interesa jest
nem inovnost izbacivanja sam og m edija — političkog posredova­
n ja — iz svjetsko-povijesne igre, p ri čem u je k u ltu ra politike,
naravno, tek realno-epohalno-propedeutičkog k a rak tera , ona p ri­
jelazna faza koja se da uvesti u diskusiju p rije no što je na »dne­
vnom redu« istinska kultura zajedništva, najviši doseg dan po­
sebnom obličju k u ltu re u početku njenog bezobličnog, p o sto ja ­
nja, naim e svuda-prisutnosti, pa, dakako, i u topičnosti (bez-mjes-
nosti).
Bez obzira na m ogućnosti em pirijsko-sociologijskog i sva­
kog drugog (i drugačijeg) iznalaženja su b je k ta k oji bi u doslu­
hu s rečenom intencijom haračio svijetom u kojem je posredo­
vanje iščašeno u b itn u djelatn o st nad čovjekom , sve je jasn ije da
je priznavanje p o sto jan ja svakog interesa koji je bio u-kut-otje­
ran m ogućnost p u ta tragom želje koja se pojavljuje. Ne znači to

6) »D em okracija kao s tv a r po sebi, kao fo rm a ln a a p s tra k c ija , n e po sto ji

u dru štv en o m životu. D em o k rac ija je u v ije k o d ređ en i p o litič k i p o k re t k o ji
n ose određene d ru š tv e n e snage i k la se što se b o re za o d ređ en e ciljev e. D e­
m o k ra tsk a je držav a stoga d rž a v a u kojoj v la s t im a d e m o k ra tsk i pokret.«
(A. R osenberg, »D em okratie u n d Sozialism us«, V erlag A lle rt de L ange,
A m sterdam , 1938., str. 337). I ovo, zap rav o p u k im n az iv ljem o d ređ en o p o ­
im an je d em okracije in d ik ativ n o je i za ra z u m ije v a n ja o k u p lja ju ć ih in te n ­
cija koje usp jeh o m b o rb e »p rerastaju « u obično preim en o v an je.

277
 ravnodušnost spram m odusa identificiranja vjerojatno postoje­
ćeg subjekta m ijena koje m išljenje nužno traži, čak ni razočara­
nje dosadašnjim »postignućima« s tim e u vezi, već svijest o m o­
gućnosti da se nabasa na još jedan, daljnji, elem ent ovog teo­
rijskog bavljenja politikom . Iskrenost priznavanja igre interesa
nije značajna tek zbog kakve ćudoredne zasade koliko zbog uvje­
re n ja da se bez iskrenosti kao načina govora istine, njenog, da­
kle, jezika, ne može izići iz oblasti pukog b rb ljan ja koje se odre­
đuje (i vrednuje) kvantitetom i kvalitetom zabašurivanja vlasti­
tog izvora. No, istina, pa ni objektivnost nisu dani politici (ka­
kvu je poznam o), znano je već naim e da »je ideja samo s pom o­
ću bitk a i, obratno, b itak sam o s pom oću ideje ono istinito.«1 To
pak već više nije prirođeno politici,8 njeno je stoga govorenje is­
tine ograničeno na iskrenost kao medij kojim je do samozataj-
nosti, naim e razum ijevanja vlastite prom ašenosti, moguće posti­
ći. Iskreno, neposredovano iznošenje onog što se misli, »što na
um u to na drum u« (a »drum« je svakako signum om stanovitog
razum ijevanja saobraćanja) znači idejno inauguriranje druga­
čijeg oblika kom unikacije (»Kom unizam se od svih dosadašnjih
p o k reta razlikuje po tom e, što preokreće osnovu svih dosadaš­
n jih proizvodnih odnosa i odnosa saobraćanja, i po prvi p u t svje­
sno postupa sa svim stihijnim pretpostavkam a kao sa proizvodi­
m a dosadašnjih ljudi, lišava ih njihove stihijnosti i podređuje
m oći ujedinjenih individua.«”). Pri tom u je u pitan ju upravo na­
čin nadilaženja puko idejnog uspostavljanja ovog obličja novu-
m a, om ogućenje obustavljanja stihijnosti (kojoj je i opet poli­
tik a izrazom ). S tihijnost o kojoj je riječ i jest ta što je uvjeto­
vala krizu s obzirom na koju je ovdašnje razum ijevanje socija­
lizm a i m oglo b iti uvedeno, ona koja svojom osnovnošću (stoi-
heion= ono osnovno, počelo, pra tv a r) govori o u sebi prisutnoj
p otrebi za drugačijom , od nje radikalno odvojenom osnovnošću
novog.
Odnos je k ulture .politike i socijalizm a dakle nuždan, iako
m ožda ne i sam im sobom jasan, njegovo je osnovno određenje u
težnji za novim oblikom saobraćanja, za istinskim izražavanjem
već kod svakog dogođene misli. R aspor koji postoji u odnosu na
neku (ili čak svaku) realnost označuje potrebu djelatnosti za o-
državanjem tako stečene kritičke pozicije, je r »i izmiješani se na­
p itak razdvaja, ako se ne m iješa«.10 K onstrukcija koja je ovdje
tek ovlaš iznesena pri-državana je m isaonim naporom istraživa­

7) G. W. F. Hegel, »Enciklopedija filozofijskih znanosti«, V eselin M as-

leša, S arajev o , 1965., str. 94 (§ 70).
8) K od p olitike je »ideja« te k slika njoj ne sasvim srodnog događanja,
a leg o rijsk i naim e jezik, a n e govor sm islenosti um a.
9) K. M arx i F. Engels, »Rani radovi«, N aprijed, Zagreb, 1967., »N jem a­
čk a ideologija«, str. 421 (k u rziv 2. P .).
10) H erak lit, »S vjedočanstva i fragm enti«, M atica H rv atsk a, Zagreb,
1951., F r. 125, str. 53.

278
n ja unu tarn jih značenja već zadane sprege. Praktičko jam stvo
tako zam išljenog odnošenja, još uvijek nedvoum no nemogućeg,
određeno je povijesno-prevratničkom ulogom stanovitih društve­
nih događanja; ovdje je, m eđutim , bilo nam jereno tek upozoriti
na niz filozofijskih kategorijalnih sveza11 koje će, pretpostavlji-
vo, sudjelovati i u novoj igri koja je, možda, još u potrazi za
akterim a.

11) P ri tom je, dakako, te k e v e n tu a ln im d o g ađ a n jem b ez in tere sn e p o li­

tik e moguća djelatnost bilo ko je i bilo k ak v e filozofije p olitike. Bez i p rije
toga ona — k ako se to i ovdje, b a re m kao te žn ja, v id i — n ije, je r po os­
novnim p retp o stav k am a (m u d ro st n ije s u d je lu ju ć a — in te re s n a — nego
te k post festu m »djelatna«) n e može b iti d rugo do u za b ra n u »idejnosti«
zaostalo filozofiranje o politici.

279
 Kao broj 10— 11 džepnog izdanja PRAXIS izi­
šao je zbornik radova
Gajo Petrović: ČEMU PRAXIS (240 str., 25 din)
K ronika, prikazi i intervjui koji su tu sakupljeni
potječu iz 1964— 1968, ali je »Dodatak« dopunjen i
podacim a iz 1968— 1971.

Još uvijek možete kupiti odnosno naručiti i sli­

jedeće brojeve džepnog izdanja »Praxis«:
2—3. H erbert M arcuse i dr.: DIJALEKTIKA OS­
LOBOĐENJA (316 str., 25 din)
4—5. Ivan Kuvačić: OBILJE I NASILJE (256
str., 25 din)
6. Milan Kangrga: RAZMIŠLJANJA O ETICI
(182 str., 12,5 din)
7—8. Milan Dam njanović: ESTETIKA I RAZO­
ČARENJE (286 str., 25 din)
9. Danko Grlić: C ontra dogm aticos (191 str.,
12,5 din)

Svi navedeni brojevi m ogu se naručiti u adm ini­

straciji »Praxis«, Filozofski fakultet, Zagreb, Đ.
Sala ja 3.
N aručiocim a koji naruče najm anje četiri broja
(odnosno dva dvobroja) dajem o popust u iznosu
od 10 posto, onim a koji naruče najm anje osam
brojeva (odnosno četiri dvobroja) dajem o popust
u iznosu od 20 posto.
 PARADOKS UTOPIJE

l e ljk o Falout

Z a g reb

Ako se u topija shvati kao otvorenost bića, kao ono uvijek još
neostvareno, kao vječno m oguće, vječna budućnost — onda je
utopija zapravo sve, sam život. I to jednako postojeće i n eposto­
jeće, sveukupnost onoga što jest i može biti.
N esum njivo je da ovakvo shvaćanje u to p ije p red stav lja sam
život. M eđutim , povijesne i egzistencijalne m anifestacije u ko ji­
ma utopija kao život i život kao u to p ija p o sta ju tran sp are n tn i
— p redstavljaju nam one pojavnosti koje su m anje ili više p ri­
bližne univerzalnosti bitnog života utopije. (P odsjećam na jedan
stav E. Blocha: »Utopija je predugo nailazila na refrain koji je
bio i odviše približan da bi bio istinit.«)
».. .hum anizam je odrastao u u to p iji...« — kaže E. Bloch
na drugom m jestu. Od prvih, još anim ističkih dokaza svog lju d ­
skog postojanja, čovjek se zaista bitno pokreće tražeći to Nigdje
što Još-Nikada nije bilo. Iz nedovoljnosti svoga bića, elem en­
tarne, biološke, tehničke, zatim vrem enite, duhovne, povijesne.
Đa li se ovaj nem ir strah a, ugroženosti, neosiguranosti, želje, čež­
nje, potrebe itd. m ora nazvati uto p ijsk im ili nekako drukčije —
možda i nije bitno. N ajm anje sigurno, n ajm an je garantirano,
zbrinuto biće u priro d i kreće na p u t svoje sam ozaštite koja ni­
kada neće im ati isključivo biološki k arak ter. N eka jedva vidljiva
dijalektika već tu sređuje stvari: n ajm an je podobna u prirodi,
ljudska životinja kreće da p riro d u učini sebi podobnom , kako
bi uopće m ogla opstati.
Iz tajne svoje nepodobnosti čovjek će rađ ati mnoge prispo­
dobe svog »ne-ljudskog« položaja. Ne sam o na nivou prakse, os­
novna neshvatljivost tajn e rođenja i tajne sm rti (koja paralelno
postoji i kao shvaćanje besm islenosti tih graničnih »činjenica«)
— vodit će čovjeka u one slike njegovog p u ta koje bi u najvećoj
m jeri mogle u isto vrijem e o tkriti kao i prikriti bit onog neraz-
281
 jasnjivog u njegovoj i neljudskoj i neprirodnoj biti. I sam pojam
ljudskog rađa se ovdje paradoksalno: ljudsko je ono što se mjeri
svojim odsustvom , nepostojanjem . I bit će onoliko ljudski ko­
liko prodornije, isključivije pokaže svoje nepostojanje, ljudsku
nedovoljnost tog bića koje se, doduše, samozvano već naziva čov­
jekom , što u isto vrijem e i ništa ne znači i može značiti sve.
Na nivou životne prakse, u ove dokaze čovjekove ljudskosti
zaista spada sve. I tzv. životinjski egoizam koji nema ničeg uto­
pijskog — i on pokazuje često — svojom nim alo prirodnom pre-
kom jernošću osnovnu neosiguranost čovjekovog bića. Tako su
i bezum lja hordi m etafizika — kao i nacističko i ino u našem
vijeku. N eizdržljivost — kakva? L judska? — uvjeta čovjekove si­
tuacije koja nije čovjekova — jednako navodi čovjeka da je po­
tvrdi i tako skupa sa sobom uništi — kao i da je pokuša prem os­
titi.
U ovoj obrani od »kozmičke jeze« n astaju jednako civiliza­
cije kao i sve vrijednosti kulture. Polako probija svoj put neka
tragična svijest sa svojim ponosom . U topijska otvorenost bića
vidi svoju b itn u m ogućnost u vječnoj transcendenciji onoga što
se kao postojeće uvijek nadaje kao nedovoljno. Početak puta je
vječan i p u t je sam o njegovo započinjanje. N astaju program i
svih m ogućih civilizacija koje sve više upućuju čovjeka na svi­
jest da može ljudski opstati jedino kao ljudstvo, čovječanstvo.
Prva na trag u velikih socijalnih utopija koje nisu samo soci­
jalne — čija upravo neostvarivost ukazuje na nedovoljnost onog
m eta-fizičkog u n jim a — kršćanstvo nastalo kao socijalno-poli-
tičko-religiozno-utopistički pokret, nakon političke pobjede us­
koro prebacuje svoj povijesni cilj na vječnu m ogućnost spasa,
ostavljajući historijskoj realnosti da biva u neljudskom egoizma.
Sa iscrpljenjem ove kontradiktorne pozicije istjerane do apsurda
— kršćanstvo izum ire jednako kao i sve buduće ideologije. Tada
se p o javljuje novi utopizam koji će opet pružiti šansu ogromnoj
m asi bijednih van povijesti da u n ju uđe. I opet će se dogoditi
nešto slično: unatoč novum u koji predstavlja kom binaciju znan­
stvenog i utopističkog, vulgarizirano znanstveno postaje utopis­
tička religija spasa — potpuno disparatna sa svojim historijskim
rezultatom .
Čovjek je jednako neko biće koje sebe izm išlja kao i um išlja.
Njegova sm rtnost, na k ra ju krajeva, nešto je što se ne može
ničim transcendirati. Ona nedvoum no pokazuje da je on besm i­
slen. I to besm islen je r je svjestan svoje besm islene prolaznosti.
Na ovoj besm islenosti surađuje i njegova nemogućnost, da, kako
se to kaže, ljudski živi. Sve m anje je, također, jasno što to znači
ljudski živjeti. Da je čovjek slutnja čovjeka — nije ništa nova.
Ono što m u je dano — a ništa m u nije dano do onoga što mu
je oduzeto — om ogućuje ovu slutnju kao utopijsku tendenciju
spasa. Međutim, porazi svih program a ove tendencije upućuju
na to da ova slu tn ja ne nalazi svoju istinu i da ove istine možda
i ne može biti. Jedino realno bi tada bilo shvatiti da, kad već
282
 čovjek izm išlja sebe, jedina njegova zbiljna slika bila bi ova slut
nja. Reklo bi se da čovjek reproducira svoju nezbrinutost, da
ono što bitno radi jest sam o potvrđivanje njegove osnovne situa­
cije nezbrinutosti. Ali to nije »samo«, to jest sam o-potvrđivanje.
Čovjek inzistira na svojoj sm rtnosti, njegova b itna avantura jest
u egzistencijalnoj tragediji. Ne radi se o nekakvom m etafizič­
kom mazohizmu: radi se o bitnom doživljaju svog bića u onome
što je po njega bitno. Čak ni m inim alistički program bilo kakve
utopije ne može zaobići bezbrojne dokaze ovog čovjekovog samo-
potvrđivanja oduvijek. On ga ne može ni prekoračiti. Je r ono
transcendirajuće je već tu: u bitnom egzistencijalnom obredu
sm rtnosti. Time ne svršava svijet ali — »tako svršava svijet« —
kako bi rekao T. S. Eliot. Čovjek obnavlja — ne: ponavlja —
svoj vječni put u slici tog puta. I rezultat je jasan kao i neizvjes­
nost: sam a neizvjesnost njegova opstanka goni ga u svojoj uvijek
tajanstveno zam ućenoj slici.
Jezik u svojim slikam a tu oduvijek kaže sve: jedino je tako
— u ovome oduvijek — i m oguće sam o približavanje hum anum u
— kontinuitet ljudskog napora b itno je što ga i čini m ogućim.
V jerojatno i n a js ta rija slika života jest ona puta: put, putovanje,
putnik. . . Ona nije u tješna, pu t nikada ne znači perspektivu,
iako se u njoj odvija. Perspektiva norm alno suzuje horizont —
da bi bio shvatljiv, tj. pregledljiv. Ali, putovanjem , ona se tak o ­
đer u nedogled stalno proširuje. I ovo što nije u tje šn o pruža
m ogućnost p u tniku da shvati svoj položaj. I više od shvaćanja
— ono što m u daje njegovu jedinu egzistenciju. U toj istoj slici,
on će jednoga dana išč e z n u ti. . .
Čovjek je nemoguć: iz manje-više jasne svijesti o ovoj bitnoj
nem ogućnosti ra đ aju se svi napori koje nazivam o ljudskim a.
Tako ono što nije rađa ono što nikada neće biti. Ovaj paradoks
bio bi apsurdan kad ne bi prikazivao ono jedino m oguće što jest
čovjek. Jezik se tako b itno tru d i da nam približi ono što je stvar­
no jedino u svojoj nestvarnosti; on tak o đ e r im a nem ogući zada­
tak da nas opom ene kada ovo »stvarno jedino u svojoj n estv ar­
nosti« p ostaje na nikad shvatljiv način »zaista« nestvarno (F.
K afka). I, na trag u jezika koji trag a za našom nikad uhv atlji­
vom biti, mi znam o koliko sm o daleko otišli u ne-bitnosti svoje
nestvarnosti — kada jezik p restane govoriti (nacistički jezik, sta ­
ljinistički jezik, jezik m asovnih kom unikacija, politike uopće
itd.).
Isto tako b iti nedorečen znači još živjeti (ili kako bi rekao
Ivo Andrić: »Dok je čovjek živ ništa s njim nije gotovo«). Jezik
ovo zna: nijedna m etafora još nije sve rekla. Ona i nem a što
reći: već sam a njena etim ologija kaže da je prekoračila, p reba­
cila se, prenijela. Ona je s onu stran u — odakle nem a vijesti,
prikazujući nam sam o put koji je izvršila. Ona se riješila svog
tereta — jezik u m etafori oslobađa se m ase svega em pirijskog,
postojećeg (ili, točnije rečeno, m etafora se ponaša kao u onoj
izjavi Augustina: »Moja ljubav je m oja težina, ona me nosi kuda
283
god krenem .«) M etafora dalje živi u lakoći svoje rasterećenosti,
obavivši čitav pu t — i zadržavši ga u sebi. Čitav život i dalje u
nj° j teži — kao ona sam a. To je ono što tako ustreptalo-radosno,
puno obećanja i budućnosti odjekuje za nas u svakoj metafori!
M etafora u slobodi okuplja čitav život. M etafora je putnik koji
bi u slici svoga p u ta zadržao vječno i svoje iščeznuće.
» ... ono još u topijski neizdiferencirano Nigdje, kamo nas vu­
če muzika.« — kaže Bloch. Ako i m uziku shvatim o kao m etaforu
— a ona to i je — vidjet ćemo da ona na k ra ju šuti. Počnite pos­
tavljati stroga p ita n ja m etafori — i ona će zauvijek ušutjeti.
Ne kaže se uzalud da prava m etafora jest čitav jedan svijet za
sebe. M etafora je svijet. Učiniti da svijet šuti — znači postav­
lja ti m u zaglušna p itanja. I naša p itan ja kao i tzv. »odgovori«
uglavnom su s onu stra n u svijeta m etafore, m uzike^Ono što jest
em inentno ljudsko suviše je krhko da bi izdržalo agresiju samo-
pouzdano-nesigurne potrebe ljudske životinje za apsolutnom si­
gurnošću i izvjesnošću koju m u obećavaju sve ideologije odvaj­
kada.
M etafora, jezik, muzika, naš svijet, u onoj m jeri omogućavaju
o b ra t u našoj egzistenciji — ukoliko smo sprem ni da i sami pos­
tanem o m etafora, da učestvujem o u bitnoj m etafori ljudske situ­
acije (K afkina parabola o m etafori). Ne može se dovoljno n a ­
glasiti koliko je za to potrebno imaginacije ljudskog, koliko čež­
nje za sam opotvrđivanjem svoje ljudske situacije, koliko, na kra­
ju, i onog egzistencijalnog im perativa: živjeti svojim životom — i
njim e um rijeti. Sve revolucije — a sve su bile utopijske — u
svim sm islovim a utopijskog — krahirale su na nedovoljnosti
svoje im aginacije ljudskog. Ne toliko zbog objektivno-realnih
nem ogućnosti van njihovih inspiratora, stvoritelja. Tzv. realis­
tički koncepti pokazali su se nedovoljno realni. Kada je jezik
avangardne literatu re i um jetnosti O ktobra pokušao da dokaže
što revolucija zapravo treba da bude — postavljena su m u ta ­
kva p ita n ja da je za vijeke zanijem io. A danas mi vidimo da ono
što je bilo stvarno revolucionarno i utopijsko u tom vremenu
živi za nas sam o u tom jeziku. I kada Zam jatin piše o entropiji
— on postupa kao najsvjesniji politički i revolucionarni um svog
vrem ena. O ptužujući ga da nije dovoljno realan, realistički Sta­
ljin će dati onem ogućiti ovog jedinstveno realnog čovjeka. »Sa­
njati« — bila je Lenjinova parola. Da, sanjati, ali i snovi se mo­
ra ju usuditi.
* * *

Što to znači vječno racionalizirati jednu »pogrešnu« zbilju

na osnovu »lošeg« sprovođenja Ideala-Utopije u djelo? Zar to
ponekad ne znači opravdavati katastrofu možda čak ljudskom
»nesavršenošću« ? K oja to utopijska svijest može opravdati, ob­
razložiti postojanje koncentracionih logora, na prim jer? Nije li
tu na djelu jedan ćlan vital koji hoće-mora da živi je r m u se
naprosto živi? Onda neka živi u svom zadovoljno-cinično-prkos-
284
 nom optim izm u, ali neka bude barem toliko pošten pa pusti na
m iru ova opravdanja tzv. višeg ranga. Je r tada je tek ciničan i
nihilističan.
Čovjeku u tam i na koju je osuđen je r se u njoj zatekao sigur­
no nije dobro. Ako ne spava, on sanja, s prekidim a, nikada se ne
privikavajući, on se snalazi, pokušava. On proučava svojstva
m raka, pokušava nazrijeti njegove oblike, je r predm eti koje je­
dva sluti samo su oblici m raka — a m ožda i slike — projekcije
ludosti njegove želje ili straha. Ali — ako se u njegovu vidu p ro ­
lomi svjetlost — on će oslijepiti. K ada svjetlost iščezne obavivši
svoje djelo oslijepljavanja — ono što o staje više nije »prirodni«
m rak sa svojim kakvim -takvim šansam a — to je totalna nevidlji­
vost, ništavilo. Čovjeku je oduzeta m ogućnost vida. Ova uproš-
ćena ali nim alo naivna slika ipak dovoljno upućuje na odgovor­
nost onih koji na bilo koji, m a kako suptilan način čovjeku p re ­
dočuju m a kakvu m ogućnost. N asuprot bilo kakvu nacrtu h u ­
manuma, nama preostaje radikalno negativna utopijska svijest.
Ona koja na stvari m ora gledati apokaliptički, koja skoro da i ne
pokušava razriješiti nijedan realan konflikt.
Život ove povijesti biva u k ra jn jo j jednostavnosti. M eđutim ,
nakon toliko izjalovljenih nada i uzaludnih eu fo rija danas već
gorko-komičnih, ništa ne obećaje onaj u topijski o b ra t tako dugo
priprem an i tako davno anticipiran. Jednostavnost kojoj smo
akteri i svjedoci nije ona sm irujuća tišina p red velikim djelom
obrata, nije ono očišćenje p ro sto ra, pročišćenje m otiva pred
jedinim činom. To nije p ro sto r velike egzistencijalne tragedije
zbiljskog ra đ an ja i zbiljske sm rti.
Nalazimo se na k ra ju jednog p u ta koji se jednako m ože na
zvati poviješću nade kao i nadom u povijesti. Možda je to od
iskoni čitava povijest kulture, bitnog čovjekovog nap o ra da stvo­
ri svoj svijet, ljudski, onakav kakav m u se činilo da bi trebao
biti e da bi odgovorio njegovim bitnim , m anje-više prosvijetlje­
nim potrebam a koje je sm atrao em inentno ljudskim . Danas, iz
preglednosti svojeg povijesnog iskustva, m i vidim o da ono što
je čovjek u sam om pojm u hum anizm a sm atrao em inentno, trans-
parentno ljudskim — u svojoj biti ne sam o da je kontrad ik to rn o
raznim povijesnim epoham a, nego je i sam pojam hum anizm a
izblijedio, pokazao se kao provizorna k u ltu ra ln a konstrukcija.
Danas, više nego ikada, pod p ritiskom jedne nemoguće, apsurdne
historijske stvarnosti mi sm o u situaciji da na k ra ju p u ta za­
m išljam o njegov početak, nim alo uvjereni da sm o predodređeni
postaviti osnovno pitan je naše egzistencije: K ako zasnovati po­
jam čovjeka, hum anum a?
Sve bi bilo u redu s racionalizm om soci jalno-utopističkih dok­
trina, kada on u našem historijskom iskustvu ne bi pokazivao
jedno posve drugo, ni socijalno ni racionalno lice, kada se odjed­
nom (ili oduvijek) čak i socijalni problem ne bi iskazivao kao
metafizički. U topijska svijest vjeruje da će se sve riješiti. Kada
ovu svijest konkretiziraju m oderne države — onda se apsolutno
285
razrješenje osnovnih čovjekovih dihotom ija iskazuje kao razr-
rješenje čovjeka od onih elem entarnih značajki njegove egzisten­
cije koje ju uopće mogu učiniti ljudskom . Metafizička volja, im­
perativ organizacije um jesto bogoljudi tako proizvodi neposto­
jeća bića.
Oscar Wilde jednom prilikom je rekao da su zapravo sve u to ­
pije ostvarene, iz našeg iskustva »ostvarenih utopija« sasvim je
moguće shvaćanje utopije kao svjetsko-historijskog kiča: povi­
jesne bajke van povijesti. Ispunjenje želja na svjetskom planu —
već sam a zam isao ovog ispunjenja — usrećuje naopako. Treba
izbjegavati sve ono što obećaje ili zam išlja čovjekovu generičku
usrećenost. Redovito se to preobrati u neslućeno upropaštavanje
i elem entarnih čovjekovih šansi.

Na koji način vratiti utopiji ozbiljnost?

Pokušali su nas uvjeriti da je čovjek definirana, dokazana,
gotova stvar. Iz toga su se rodile mnoge izdaje. Ono što nam
se danas i u jednom m inim alnom program u nadaje jest kao prvo
oprez p red svim konkretnim utopijam a. Čovjekovo biće ne može
podnijeti previše stvarnosti (kako bi rekao već spom injani Eliot)
i zaista je herojski utopijski napor koji tendira stvarnosti ali
mi sm o jednostavno rečeno danas i suviše frustrirani. Ne treba
o stati kod patologije stanja, ali treb a b iti nadasve skeptičan
pred svakom retorikom . Da li plem enite ideje u b ijaju zbog pre­
vage neplem enite stvarnosti ili, što je značajnije za istraživanje,
je r nešto s njim a nije u redu, Hegel kaže: »Sm atra se da se mi­
sli na nešto veliko kad se kaže da je čovjek dobar, no nešto
m nogo veće laži u tvrdnji da je čovjek zao.«

286
 KRIZA AVANTURE
PRO LEG O M EN A ZA IS T R A Ž IV A N JE F E N O M E N O L O G IJE
I M E T A F IZ IK E SM R T I

M iroslav Jilek

Z a g reb

Tema: Realitet i u to p ija im plicira nesum njivo velik broj raz­

novrsnih podtem a, a tak o đ er i pristupa. Kao prvi u okviru ove
teme, nam eću se problem i odnosa povijesnog duha i realiteta,
povijesnog duha i utopije, problem i revolucija i sistem a, proble
mi onih m ijena kada u to p ija kao vizija postaje prividno realite­
tom te kako i k ada i iz čega se rađa uvijek nova nada itd., itd.
O stajući u razm atra n ju na razini m isli koja koliko uvažava
ono što uvjetno nazivam o realnom nadom toliko i sam u-topos
kao nepostojeće ili pak još uvijek ne postojeću nadu, nužno do­
lazimo do tem e koja bi treb ala biti ishodište, a to je problem os­
jećanja života.
Ako bism o mogli u k ratk o definirati (i to operacionalno) nadu
koja je svakog tren u tk a p risu tn a i iskazuje se kao povijesna,
onda je to očekivanje ne toposa, već vrem ena, kada će život pos­
tati sam osvrhovit, a to znači kada će se m oći i s njim samim
slobodno raspolagati.1
Kao i svaka druga težnja koja rađ a i nadu i ova je već odavno
na djelu.
Svaka dosadašnja pobuna i revolucija kada je pretendirala
na konačno događanje života naspram pukog trajan ja , uvijek se
iz barikada pojavljivala kao sm rto-nosna.

1) To d akako p re tp o sta v lja situ a c iju re la tiv n o sig u rn e egzisten cije ko ju

već pru ža građ an sk o d ru štv o svojim g o rn jim slojevim a. Pobliže sm o to n a ­
značili u drugom d ije lu tek sta.

287
 Sm rt je tako uvijek iznova, što je doista paradoksalno, bila
ulog života. No, to je fenom enologija realiteta, a šta je sa onim
thanatosom koji je u jedinstvu s erosom također svagda i sva­
gdje na djelu?
Da li parola: »Bolje grob nego rob«, ili pak svaka druga revo­
lucionarna parola im plicira u sebi nakon realizacije revolucio­
narnih h tijenja, vječni život ili pak život kao najveću vrijednost
u sm islu njegove svetosti a za račun bilo kakve igre s njim , koja
uključuje i rizik?!
To ni jedna revolucija ipak nije htjela a ako je htjela bilo
je to im plicirano u sasvim drugom svjetlu.
Revolucionar u sam om činu revolucije koja kako se to obično
kaže, traži žrtve, sam u sebi postigao je već i ono bitno post-revo-
lucionarno koje dakle nije sam o puko nadolazeće već je samim
činom na djelu.
Revolucija je dakle čin budućnosti, ne samo po tome što hoće,
već i po tom e što fa ktičk i jest. Ona prem a tom e i ne može biti
problem budućnosti ako njena h tije n ja nisu na djelu već u sa­
mom njenom uvijek sadašnjem događanju.
Ako revolucionarno htijen je ne im plicira u krajnjem slučaju,
što ujedno znači i prije svega, »raspolaganje s vlastitim životom«,
onda sam revolucionarni p rev rat i post revolucionarno razdoblje
m ora se reći preten d ira sam o na puko trajanje. A slobodno ras­
polaganje s vlastitim životom nije pitanje života već problem
sm rti.
Tako u kontekstu rasp rav ljan ja o realitetu i utopiji preko
ra sp rav ljan ja o osjećanju života i u topiji tog života koja kao i
revolucija m ora uvijek b iti na djelu, može se raspravljati i o p ro ­
blem u sm rti.
Stoga se na nešto drugačijoj, konkretnijoj razini teorijskog
istraživanja m ogu pojaviti slijedeće teze i izvodi.
I. Ono što nedostaje suvrem enoj civilizaciji visoko industri­
jaliziranih i urbaniziranih društava jest dim enzija života kao
avanture
II. A vantura je tu shvaćena kao vid (optim alni i hum ani) vid
igre sa sm rću, odnosno životom.
III. A vantura je ona igra sa sm rću koja je izabrana. Razli­
čite opasnosti ovodobne civilizacije su nam etnute.
* * *

Cesto se govori i piše da ljudi vole čitati tzv. šund literaturu

i gledati krim inalističke i vestern filmove da bi se barem na tre ­
nutak identificirali tj. osjećali kao heroji, junaci događanja. Ovo
obrazloženje bez dodatne analize pojm a heroj površno je, pa čak
i besm isleno. H erojstvo je rezultat podviga, akcije, u .pravilu in­
spiriranog individualno, kao slobodna odluka u kojoj, tj. kroz
koju (akciju, podvig) u pitanju je uvijek život heroja. Sam život
je tu zapravo ulog za ishod akcije u kojoj treba ostati živ. Iz
toga konsekventno proizlazi da je heroj nužno i avanturist.
288
 To podvlačimo zbog činjenice što svaki avanturist ne m ora
postati i heroj, m a da to najčešće zapravo želi.
Ovaj izvod im a utoliko svoj sm isao ukoliko u kontekstu ana­
liziramo i suvrem eni odnos život—sm rt.
E ra nauke oslobodila je život niza onih dim enzija sm rti koje
su bile fatalne odnosno neminovne. Život je bio ugrožavan sa
svih strana naprosto npr. od bolesti. Mnoge bolesti pomoću' da
našnje razvijene m edicine, više nisu sm rtonosne. S tan d ard i nau­
ka om ogućuju visok nivo sigurnosti da se neće um rijeti od bole­
sti. N aprotiv i rak će biti svladan. Bit će svladane i druge, u poje­
dinim vrem enskim intervalim a neizlječive i sm rtonosne bolesti.
Cijena ljudskog života raste-opada, dakle sa sam om moći čov­
jeka. Čovjek nikada nije bio narcisoidniji no što je to danas.
Dok bude svrha života užitak u p o tro šn ji ra st će i narcisoidnost
ljudi.
No, da li je ova činjenica nešto što je »sasvim u redu«. Čini
se da sve nije u redu i to ćemo pokušati dokazati. Život-smil
kategorija i vizuelno se doživljava kao s »tankom crvenom lini­
jom« u sredini. Kroz niz epoha ovaj odnos bio je doista eviden­
tan. I život i sm rt bili su uvijek podjednako prisutni. Spom enu
tim razvojem tehničko-tehnološko-naučne civilizacije ova »tanka
crvena linija« pom icala se postepeno u korist života, a na račun
sm rti.
Sam im tim e i »tanka crvena linija« izgubila je svoje prijašnje
značenje. Ona je ostala istoznačna sam o u kategoriji herojstvo--
ludilo. Rizik života u u vjetim a skoro potpune sigurnosti u nje
govo trajan je počeo se k a rak teriz ira ti kao ludilo.
No da se vratim o. Naše je glavno pitanje: Da li je ovaj proces
pom aka u korist života norm alan tj. biološki i psihološki p ri:
hvatljiv ili je on n aprosto proces disharm onije osnovnih životnih
(sm rtnih) kategorija. P itanje se m ora postaviti i drugačije. Da li
se čovjek u eri adaptacije (što m u je ujedno i najveći problem )
može naviknuti i na sigurnost života ili to nap ro sto ne može.
Odnosno da li se može živjeti bez blizine osnovne odrednice ži-
vota-smrti.
Na k ra ju krajeva problem glasi: Da li se sadržaj kategorije
život tokom povijesti naprosto m ijen ja ili se m ijen ja sadržaj tj.
form e pojavljivanja njegovog antipoda — sm rti.
Sm atram istinitim posljednji dio alternative. K ategorija —
život nije podložna povijesnim m ijenam a. Povijesnim m ijenam a
podložno je sam o pojavljivanje uzroka života—sm rti.
Život-smrt kategorija ostaje i n adalje ontološkim p roble­
mom dok sm rt sam a p ostaje gnoseološki problem . Ali ne samo
to, sm rt postaje problem inspiracija što oduvijek nije bila.
^ Sm rt se, kada je n je bilo u izobilju, prevladavala slavljenjem
života. Danas se slavi sm rt da bi život sam ostao sebe-smislen.
Život sam nije dakle životonosan. Ovu dim enziju p repušta on
sve više sm rti. Problem života postaje tako problem om izaziva­
nja sm rti. Problem života kao antipoda sm rti došao je tako u
19 PRAXIS
289
krizu. Time je po našem m išljenju, konzekventno izvodu, došlo
do krize avanture.
Život želi biti sam o-izabran i sebe-izabran tek sebe igrom kao
najvećim dom etom igre sam e putem igre sa sm rću.
Igru sa sm rću pak nazivam o avanturom koja po tome pos­
taje osnovnim problem om života.
Problem igre* tek tim e dobiva svoju pravu i bitnu dimenziju.
Igra sam a tim e nije vrhunac sreće kao vizije budućnosti (ako
se hoće i kom unizm a) ona je tim e vrhunac života samog koji
sebe-hoće-kada-sebe-hoće i koji sebe-neće-kada-sebe-neće.

II
V alja nam pozabaviti se u ovom kontekstu i onim fenomenom
što ga nazivam o potrošačkim društvom a koje je zapravo isho­
dišni okvir ovog m išljenja.
Uspjeh današnjih društava (nam jerno ne govorimo ekono­
m ija) m jeri se sum om dolara po stanovniku. Što je ta sum a veća
to je i veća sigurnost pripadnika danog društva. Po klasičnoj
shem i m išljenja ekonom ska sigurnost tem elj je i psiho-emocio-
nalne sigurnosti.
No da li je tom e tako?
Da li se u tom e iscrpljuje tem elj čovječnog, i da li je stoga u
tom e budućnost svekolikog čovječanstva?!
Za sada sam o slijedeće: U tom e ne vidimo razrješenje temel j­
nih ljudskih problem a. To je rješenje samo za onu budućnost
koja je zapravo za mnoge već prestala.
M aterijalna i duhovna bogatstva što k arakteriziraju putem po­
tro šn je suvrem enu civilizaciju doista su život učinila ekonom ­
ski sigurnim . S tra h za biološkim održanjem , za ekonomskom si­
gurnošću doista nije tako prisu tan kao nekad. U skladu s tim
može se reći da je u osnovi svih napora ljudi kroz cjelokupnu
povijest klasnih društava ležala težnja za osiguranjem , tj. za
sigurnim životom.
Želimo ovdje reći da standardna m arksistička interpretacija
koja glasi da zadovoljenje jedne potrebe rađa nekoliko novih,
nije više dostatna za interpretaciju suvrem enih visoko razvijenih
d ruštava i društvenih slojeva.
Problem biološkog održanja života za mnoge prestao je da
postoji.
A što sada? Da li su, da se upitam o još jednom , time riješeni
i ljudski ili, konkretnije rečeno, psihički problem i čovjeka?

2) N a m om ente se naim e m ože z a k lju čiti da igra k oju prom išlja K. A xelos
n ije n išta drugo do kom penzacija odnosno bijeg od visoko organiziranog
v an jsk o g s v ije ta. U tom sm islu igra koja u k ra jn jim konsekvencijam a ne
b u de p re tp o sta v lja la i ig ru su b je k ta sa sam im sobom, može se iskazati kao
novi vid o tu đ e n ja. Ig ra se za sada očitu je kao igra sa drugim odnosno d r u ­
gim a tj. sa iz v an jsk im okolnim svijetom .

290
 Dajemo tu odlučno negativan odgovor. Ljudski problem i tek
sada započinju. Započinje, već je zapravo odavno započeo pro ­
blem psihičkog održanja života. Po m nogim sim ptom im a ovaj
problem daleko je teži nego svi u povijesti dosad poznati:1
Opasnosti se više ne rješavaju izvan ličnosti.. N aprotiv, ličnost
je poprište nam etnutih i stvaranja novih problem a.
Jedno od rješenja psihičkog održanja života jest nova avan­
tura života. Ako to doista jest rješenje onda i neke tem eljne p o s­
tavke suvrem ene interpretacije čovjeka p o staju bezvrijedne..
Težnja za sigurnošću nije dakle stabilna i neprom jenljiva d i­
menzija ljudske intim e, ona je u n a jm a n ju ru k u podložna epo­
halnim m ijenam a. L judski psihički fundam ent im a dakle svoju
svojevrsnu dijalektiku. Na djelu počinje biti suprotnost sigurno­
sti a to je svjesni rizik to je avantura.

LIČ N O ST I A V A N TU RA

Što se događa s ličnošću u potrošačkom društvu? Ćini se da

je ličnost potrošačkog d ruštva d e stru ira n a u svojoj vlastitoj
biti. P otrošnja i to svaka ili p o tro šn ja uopće uspavljuje ili pak
razara ličnost. Ličnost se izm eđu ostalog k o n stitu ira na sistem a­
tizaciji ne-reda izvanjskog svijeta. Individua od nereda vanjskog
svijeta stvara u m jetni red, u m jetn u in te rp reta ciju svoje životne
okoline. Potrošačka dru štv a pak nude red izvana. N ude red-pore-
dak koji svaku individuu čini sigurnom kao potrošača. Potrošač
postaje bezlična m asa inp u ta i outputa. Svaki o tp o r opasan je za
proizvodnju i poredak. Sistem nam jerno i po svojoj biti razara
ličnost, on je ne treba.
Ličnost se tako gubi i iz suvrem ene književnosti, iz teatra.
Suvrem eno slikarstvo daje nered b o ja i elem enata. D estrukcija
ličnosti je potpuna.
D estruirana ličnost očitava se i preko gubitka nade. N ada za
nju postaje besm islica. Na prvi se pogled čini da je preduvjet
svakog avanturizm a upravo nada. Tko ne posjeduje nadu čini se
ne može biti avanturist. Za onoga tko ne posjeduje nadu svaki
novi iskustveno neapsolvirani korak, poduhvat jednak je sam o­
ubojstvu.
No, bit problem a čini nam se ipak je u drugom , odnosno ob r­
nutom. Upravo gubitak nade kao jedne od tem eljnih dim enzija

3) P roblem i se p o kazuju k roz p ad p ro d u k tiv n e m o tiv ac ije u om lad in e

što p rip a d a n a jb o g a tijim slojevim a d ru š tv a . M odel p o n a š a n ja što dovodi do
tzv. u sp jeh a u d ru š tv u za ovu g e n e ra c iju očito je n e p rih v a tljiv . Za razlik u
od n jih o v ih očeva, za ovu d je cu te ž n ja za n a p re d o v a n je m i socijaln o m p r o ­
m ocijom , što čini b it g rađ an sk o g d ru š tv a ,, p o stala je b ez n ačajn o m i b esm is­
lenom . No d ru g ačiji s v ije t još se n e nazire. O n se još ili m ožda uopće n e da
filozofski a rtik u lira ti. Stoga se ova id e jn a (ideološka) p ra z n in a ili kriza
u topijskog u čovjeka is c rp lju je u svem u onom e što nazivam o b olestim a za­
padne civilizacije a što p rije svega k a ra k te riz ira b ijeg od životnog re a lite ta
pomoću različitih droga i d ru g ih racio n aln o d e stim u la tiv n ih p o n ašan ja.

291
 čovjeka a uzrokovan izvana sistem om potrošačkog društva može
uzročiti p otrebu za svakim rizikom tj. avanturom
U slučaju gubitka nade narušen je to talitet ličnosti. Avantura
je tu novi konstituens psihičkog totaliteta.
Bez obzira kojim se aspektom ličnosti bavim o u okviru po
trošačkog sistem a, možemo generalno k o n statirati da je indus­
trijsk a civilizacija inaugurirala ideologiju prom jene samog ljud­
skog tem elja. Shodno dosadašnjem tekstu stojim o na stanovištu
da je ista ideologija lažna i da su prom jene ljudskog tem elja pri­
vid koji treba odlučno odbaciti.
T reba zapravo shvatiti da u tem elju svake ideologije do sada
leži p rije svega koncept ekonom iziranja života sa ciljem njegove
biološke sigurnosti.
Što pak, uvjetno rečeno, nosi ideologija hipi-pokreta? Ona
nosi ideju upravo n a p u štan ja takvog svijeta ekonomske tj. eg­
zistencijalne sigurnosti. Tu se očito radi o dvije pojave. Prva po
kazuje nedostatnost, neprim jerenost i stoga napuštanje ideolo­
gija u klasičnom sm islu riječi.4
Druga pojava, koja je zapravo rezultat prve, tendencija je
propadanje takvog svijeta. Prestaje, dakle, postojati problem
suvrem enog svijeta kako se obraniti od protivnika da bi se zašti­
tila vlastita egzistencija. Prestaje p ostojati problem tko će prije
baciti atom sku bom bu. Istok ili Zapad.
Novi problem o kojem u se ovdje želi m isliti jeste kako se zaš­
tititi iz sebe sam og od sebe samoga. Preduvjet za takvo razrješe­
nje leži očito u odbacivanju sistem a m išljenja suvrem ene zapadne
civilizacije, što dakako znači i d estrukciju te civilizacije.
Da li postoji izlaz?
Da, on m ožda postoji. Postoji u takvoj organizaciji života u
kojoj će se m oći istovrem eno iscrpljivati upravo svi pojedini as­
pekti čovjekovog tem elja5 a takve tendencije u potrošačkom , eko-
nom iziranom svijetu još uvijek ne nazirem o.

4) A ko se m ože p o su m n ja ti u bud u ćn o st ideologije u klasičnom sm islu

riječi m ože se p o su m n ja ti i u m ogućnost klasične revolucije. P o stav lja se
n aim e p ita n je da li je h ip i-p o k re t ili p ak a v a n tu ra (g ru p n a a v a n tu ra ? ) r e ­
v o lu c ija ili to nije. S m atram o d a je a v a n tu ra p o st-rev o lu cio n arn a i Ppst-
-id eo lo g ijsk a te k o v in a. P re m a tom e a v a n tu ra n ije n iti revolucija n iti je
p o sljedica ideologije. A v a n tu ra ne sadrži b itn e p retp o stav k e n iti jednog
n iti drugog. O na n aim e ne može b iti g ru p n a po tom e što bi činila grupu
k o ja za jed n o ciljn o -rac io n aln o m isli i p rem a tom e se ponaša. O na dakle
n ije a p rio ri g ru p n a tim e što n ije o rg an iziran a a n ije ni rev o lu cija po tom e
što nem a racio n ala n cilj. No, po sv ije tu koji ona negira ne može biti ni
k o n tra re v o lu c io n a m a .
5) P re tp o s ta v k a istovrem enog isc rp ljiv a n ja svih asp ek ata ljudskog te ­
m e lja je ste n ep re sta n o čovjekovo n a s ta ja n je . O vu dim enziju čovječnog su ­
v rem en i n ačin p roizvodnje ne om ogućuje. Isti način proizvodnje i po tro šn je
in a u g u rira filozofiju n ep restan o g n a s ta v lja n ja i »pozitivnog razvoja« čov­
je k a. S m atram o ovu »filozofiju« i neistin ito m i nem ogućom . A v an tu ra ru ši
ovu filozofiju svojom v la stito m biti. A v an tu ra je izraz težnje za novim n a ­
s ta ja n je m čovjeka.

292
 TEZE O ETIČKOM ZNAČENJU UMJETNOSTI
U KONSTITUIRANJU KULTURE

N ikulae B ellu

B u k u re š t

I. U m jetnost je način kom unikacije i u tom sm islu jezik. Ali

ono što ona saopćava — nasu p ro t zajedničkom jeziku utem elje­
nom na prividno jasnim spoznajam a — nije posljedica znanja,
nego baš sam trep taj traganja; to je uznem ireno k re ta n je pred
nepoznatim koje se opire spoznaji, i koje u isto vrijem e u njoj
izlazi na vidjelo, ne preko pojm ova već preko o sjetnih slika u tre ­
nutku kad se objav lju ju (o tk riv a ju ) nove istine. Genij um jetn o ­
sti označava intuiciju dubokih procesa traženje odgovora na pi­
tanja postavljena vrem enom , i to u perspektivi subjektivnosti i
jedinstvenosti. (U um jetn o sti istina je doživljena kao događaj,
prim jećuje Heidegger).
Na taj način u m jetn o st ukazuje i p rip rem a još nedefinirano
polje refleksije, kritike i filozofije; najav lju je i obrađ u je ku ltu r
nu problem atiku svojstvenu svakoj histo rijsk o j epohi. U tom
sm islu u m jetnost postaje, u svom n astan k u i razvitku, način spo­
znaje, koji se m eđutim — kao spoznaja — potv rđ u je sam o u ne­
prikladnim uvjetim a, doslovce u uvjetim a tap k a n ja u m rak u p o j­
movne spoznaje. To je jedan još nesiguran i avangardistički po­
kret. On je jezik te spoznaje koja još tapka u m raku.
II. U tom sm islu Hegel k o n sta tira da je »u stvari um jetnost
ta, koja je prva poučila ljude«.
To postojanje označava podvajan je u sam oj supstanciji um ­
jetnosti. Postoji jedan osnovni m om enat, onaj u kojem um jetnost
ima cilj u sebi i za sebe, a nije »sredstvo za m oralne ciljeve« (H e­
gel); ali, na toj osnovi javlja se i jedan drugi m om enat kad um ­
jetnost poprim a atribut načina spoznaje — kad prvi m om enat
poučava ljude. Tako je ona u isto vrijem e za sebe sam u i za dru
go. Ona postaje čin kulture i tim činom ujedinjuje ta dva m om en­
ta u jednu organsku cjelinu, koja više ne može biti razdvojena:
293
 Iz toga proizlazi:
1. Da um jetnost ostaje nešto u sebi sam oj i svaka upotreba
um jetnosti kao sredstvo za druge ciljeve do li same sebe, stvara
alternaciju um jetnosti.
2. U m jetnost zatim, već sam im tim što radi sa duhovnom »ma­
terijom « epohe, što traži svoje teme u problem atici svojstvenoj
jednoj epohi, što je njezin izbor određen kom pleksnom i em
piričkom realnošću mogli bism o reći stvara jasnu i direktnu
spoznaju te iste, tj. spoznaju u duhu strem ljenja same epohe,
tendirajuću spoznaju.
3. taj izvedeni rezultat koji ne određuje pojam um jetnosti (u
sm islu da se ne odnosi na um jetničko djelo kao takvo), postaje
istovrem eno njezin povijesni atribut i daje um jetnosti moć čina
kulture što dozvoljava da je prom atram o i njom e kao takvom
m anipuliram o.
III. U činu kulture, osnovni m om enat um jetnosti je potisnut,
ne p ridaje m u se nikakva važnost.
U činu um jetn o sti sm isao kom unikacije i tendencije samo jc
um iješan i p ro m atran kao kontingentan. Hegel kaže: »iz svakog
autentičnog djela može se izvući pouka, treba samo znati tko
je sposoban da izvuče tu pouku«.
Ovdje se spontanost, koja je svojstvena činu um jetnosti, pri­
družuje značenju koje je pro d u k t praktičnog iskustva i ideolo­
gije. U m jetnost je tako kao čin kulture podređena radnji dešifri­
ranja. Ali ovdje se nalazim o pred d vostrukim čitanjem i dvostru­
kim dešifriranjem koje je moguće kod svakog um jetničkog djela.
T reba up am titi da značenjsko dešifriranje (kao ideološki mome
n at) djeluje na duhovnu klim u epohe i poprim a akciju obliko­
vanja ljudskog duha tokom jednog razdoblja; u isto vrijem e di­
rektnim putem , um jetničko djelo djeluje na ljudsku senzibilnost,
m a kakav bio njen ideološki karakter; to izravno djelovanje um ­
jetnosti na receptivnost svojstvenu ljudskom senzibilitetu prim i­
jetili su P laton i Aristotel i kvalificirali je kao »transform aciju
duše«.
IV. Kao izraz subjektivnosti ispunjene nakanam a i ciljevima
»um jetnost uvodi u stvari i u odnose — inače čisto kontingentne
— hum ano z n a č e n je « (H egel). Tim djelovanjem svog značenja,
ona stvara osnovne i postojeće elem ente svake nove kulturne re­
konstrukcije. Ona djeluje da utvrdi ono što bi inače bilo neiz­
recivo i nestalno. To djelovanje um jetnosti prihvatio je Kant ka­
da govori o općenitostim a bez pojmova. Na taj se način sam ljud­
ski duh priprem a na slijedeću etapu koja će predstavljati novi
dio realnosti. U tom sm islu Heidegger vidi u um jetnosti novo
vrednovanje stvari koje bi inače bile svedene na jedno posve
utilitarističko značenje: šum a nije do li drvo; planina samo ka­
menolom; rijeka ništa osim vodene snage ili transportnog puta.
U m jetnost stvara novo hum ano značenje stvari i odnosa.
294
 Nietzsche s pravom prim jećuje da glazba djeluje na tran si!
guraciju realnosti što znači da banalnost svakodnevnog popri­
ma novu vrijednost.
V. Prem a tome, um jetnost se svrstava u avangardu duhovne
kulture. Ona je tem elj svake etape razvitka čovjeka kao generi­
čkog bića. Ona se tako opire svakom apriorizm u, svakoj shemi
i ne podređuje se nikakvom »teoretskom razum u« koji zam iš­
lja kao već poznato upravo ono što jc na p u tu da bude otkrive­
no. U m jetnost je oblik »praktičnog«, a ne »teoretskog« razum a.
Um jetnost je više prom etejska, to jest osnivačka i istraživačka.
VI. U m jetnost tako izlazi na vidjelo kao m om enat sponta­
nosti čiste i svojstvene svakoj k ulturi; u isti m ah kao praktičan
i aktivan izraz svakog novog strem ljenja; ta kreativna sponta­
nost i ta sp iritualnost u m jetnosti nisu lišene m aterijaln ih p re m i­
sa. Ali u činu um jetnosti ima i nešto u topije što se tiče istraživa­
nja koja dovode do čina um jetnosti. Ovdje se radi o prestižu re­
alnosti koji otvara put realnom nadilaženju sam e realnosti, o
otkrivanju koje aktualizira. U m jetnost se ovdje javlja kao agens
log pokreta naprijed. Iz toga proizlazi da je ono što nazivam o
praktičnom efikasnošću (i izvedenom ) um jetnosti, u direktnom
odnosu sa stupnjem po kojem jed n a h isto rijsk a epoha jest ili
nije revolucionarna; i također, u direktnom odnosu sa stupnjem
intenziteta i dubine revolucionarnih stre m ljen ja spom enute e-
pohe. Svako ograničenje n am etnuto u m jetnosti djeluje na taj
način kao m jera odgađanja revolucije i otkriva nepravilan puls
le iste revolucije koja se povlači pred svojim vlastitim posljedi­
cama.
VII. U tom sm islu, um jetn o st je lišena svake strategije i ta k ­
tike u spontanosti svojih istraživanja. Ona se opire svem u što bi
moglo biti institucionalno — ili, drugačije rečeno — vratiti činu
um jetnosti institucionalnost, znači u n ištiti originalnost u m je t­
nosti, kao stvari u sebi sam oj ili kao stvari koja se odnosi na
neki drugi predm et. Ovdje se javlja jedna kon trad ik cija kao po
sljedica povijesnog razvitka. N adilaženje i obnova te kontradik
cije — izuzevši sve a rb itra rn o — sm a tra ju se zakonom povijesti.
Nova k ultura i novi čovjek bili bi sam o pro d u k ti koji proizlaze
iz te konfrontacije. Sam o naivna iluzija pogoduje vjerovanju da
bi se moglo b iti bez te konfrontacije, uvijek žestoke, često d ra­
matične, ali kreativne.
U tom sm islu, m ora se u spom enutom činu u m jetnosti vidje­
ti jedno uvijek oštro sredstvo socijalne revolucije. U m jetnost je
oružje revolucije, koje pogađa protivnike bilo kakvog obnavlja­
nja društva; ali koje se isto tako obara na vlastite sporosti i vla­
stite greške, neizbježne na p utu svojih strad an ja.
* * *

U tom sm islu um jetnost ostaje angažiran izraz čovjeka u his­

toriji; upravo u toj njegovoj angažiranosti nalazi se smisao um ­
295
jetnosti u otvorenoj hum anoj odgovornosti, i to je ono što im­
plicira etiku uključenu u svako um jetničko djelo. Shvaćati um ­
jetnost na taj način, priznavati njezinu socijalnu bit, trebao bi
biti sam o efekt jedne koncepcije, snažno i m irno utvrđene sa­
mom revolucijom .

Prevela Z. Boić

296
KNJIŽEVNOST I REVOLUCIONARNI MIT KAO KATEGORIJA
U TOPIJE

Vlado Mađar ević

Z ag reb

Pojam m ita kom pleksna je dijalektička cjelina, koja iskazuje

svoj sm isao i razvija svoju funkciju u toku h istorijskog procesa,
a osobito u prekretničkim , revolucionarnim vrem enim a, očitu­
jući se pretežno kroz pisanu, književnu riječ. R azm atram ovdje
samo konačne atribucije m ita, nastale u revolucionarnim k re ta ­
njim a i fiksirane odnosim a različitih interesnih slojeva društvene
sredine, kao i pojedinih p redstavnika sredstava m oći, javnih m e­
dija ili vlasti prem a određenim konkretnim m itovim a, kada se
s njim a m anipulira ili ih se, u hum anističkom sm islu, in te rp re ­
tira. Tako n a staju negativne ili pozitivne a trib u cije konkretnih
mitova, o čem u ću govoriti u vezi s njihovom funkcijom kao ka­
tegorijom i elem entom utopije.
U uvodu želim da istaknem kako je jedan od neophodnih fak­
tora i bitnih pokretača svake istinske revolucije uzdizanje nove,
naprednije društvene svijesti iz starog m entaliteta, iznad sam o
živog m alograđanskog duha. Ova stra sn a težnja za sp ajanjem in­
dividualne i revolucionarne svijesti im anentno uklju ču je i stalnu
borbu protiv ahistorijskih, lažnih, reakcionarnih m itova, a na­
ročito protiv desničarskih, nacionalističkih m istifikacija i tzv.
»hiljadugodišnjih laži« u Krležinom sm islu. Ali valja dijalektički
shvatiti i pravilno histo rijsk i ocijeniti društveno značenje i re­
lativno progresivnu funkciju tzv. h istorijskih, hum anističkih m i­
tova, koji su nošeni »principom nade«, i koji su kao revolucio­
narno narodne legende izrasli iz uopćavajuće i apsolutizirajuće
ljudske težnje za sm islom revolucionarnog prevladavanja d ru š­
tvenih okova i duhovnih »otuđenja«. U potrebljavam , dakle, ovdje
term in »mit« ne u pejorativnom , pogrdnom pogledu, kako se to
inače racionalno-kritički često uobičajilo, nego u dijalektički
dvojakom , dijelom potvrdnom i životvornom sm islu — kao je­
dan od bitnih elem enata pojm a Utopije i njezine historijske funk-
297
 '-'ijt — pretežno prem a leksikonskom pojm u »bajke i priče o he­
rojskim legendama« — a to znači i u sm islu Lenjinove poruke
piscima, i ljudim a uopće, »sanjajte«!
Takvi hum anistički m itovi uvijek su utopijske simboličke
projekcije iz prošlosti za budućnost najdubljih i najboljih ljud­
skih em otivno-racionalnih poriva, kao personifikacije plem eni­
tih svojstava lične i društvene svijesti u otporu svakom nehu­
m anom nasilju i nepravdi, kao neki idealizirani entitet subjek­
tivnih revolucionarnih potencijala i žrtava za opće, objektivno
dobre. 1o potvrđuju svi pučki, dem okratski, kao i intelektualni,
naučni m itovi — od K raljevića M arka i M atije Gupca do Marxa
i Lenjina. Takvi progresivni historijski m itovi postaju ne samo
inspirativni fak to r u um jetnosti i književnosti nego i bitni stim u
lansi u osvajanju novih, sve širih i slobodnijih životnih horizo
nata čovječanstva. Za to je danas najbolji p rim jer legenda o
Će Gevari, koja se već p retvara u progresivni, novi historijski
mit, unatoč loše izabranom terenu i taktici akcije, i upravo zbog
njegova tragičnog završetka, od izvanrednog poticajnog zrače
nja i m obilizatorskog značenja za revolucionarne pokrete neraz­
vijenih i od im perijalizm a izrabljivanih zem alja, a u nekim slu­
čajevim a i za takozvanu »novu ljevicu« danas uopće. A upravo
sm o svjedoci kako ta legenda-mit postaje ujedno dokaz o novim
m ogućnostim a obogaćivanja suvrem ene, instinski angažirane
književnosti, a posebno teatra, s novim životnim sadržajim a i
poetskim im pulsim a Tako se u toku vjekova uvijek ponovo po­
tvrđuje im anentna povezanost, iako ne i potpuna sinteza nego
hum anistička simbioza, um jetnosti i revolucije. Zato, kada se
danas kod nas toliko viče o rušenju svih revolucionarnih mitova,
pa i onih iz naše NOB, onda se taj anarhistički »revolucionarni«
poklič može prihvatiti sam o kao rušenje lažnih, ili »iznevjerenih«
m itova.
Povijesno iskustvo dovodi i do »revizije« i osude ponekih ra­
nijih h istorijskih revolucionarnih m itova, koji su u pogrešno p ri­
m ijenjenoj praksi naglo ili postepeno gubili svoju hum anističku
suštinu i postajali ahistorijski i represivni mitovi. Za to ima do­
sta p rim jera — a najbliži su nam poznato izopačavanje autori­
tativnog socijalizm a u — staljinizam , kao i različite oprečne mis-
tifikatorske reakcije, koje oduzim aju suštinu i smisao auten­
tičnom socijalističkom borbenom kretan ju prem a komunizmu.
Tako bi se čitava dosadašnja h istorija ljudskog društva, odnos­
no po Marxu »prethistorija čovječanstva«, pa i povijest književ­
nosti, a osobito njezinih u n u trašn jih sukoba i borbi stilova, m o­
gla tum ačiti i kao povijest kontradiktornih oscilacija i dijalek­
tičkih antinom ija u n u ta r općeg, povijesno-filozofskog pojm a mi­
ta, odnosno između lažnih, m istificiranih m itova (ili pnih koji su
u historijskom procesu kasnije postali lažni) i istinskih, hum anis­
tičkih mitova.
Kada govorimo o odnosim a, povezanosti i sukobim a um jetno­
sti i i evolucije ne možemo, dakle, mimoići hum anistički mit, i
298
 žalo mu ovdje posvećujem toliku pažnju. Društvena revaloriza­
cija revolucionarnog, hum anističkog, klasnog »mita« upravo jc
danas i kod nas osobito potrebna, je r se sam o tako, kroz njegovo
produbljeno naučno m arksističko objašnjenje i na dijalektički
funkcionalnoj idejnoj osnovi, možemo suprotstaviti, s klasno o r­
ganiziranom čvrstinom , atavističkom valu histerički razularenih
reakcionarnih, lažnih, nacionalističkih, desničarskih m itova svih
vrsta — od šovinizma do unitarizm a — koji prijeteći mogu
da priprem e novi fašizam, — i njihovoj svakodnevnoj spekulant­
skoj m istifikaciji — i u književnosti, kao estetsko-idejnom spoz­
najnom procesu, i u politici kao revolucionarnom činu.
Svako sputavanje ili negiranje društveno-idejne funkcije h u ­
m anističkih m itova, kao konkretnog »principa nade« (u Blocho-
vom utopijskom sm islu, u klasnom e i prijelaznom društvu, sa
stalnim antagonističkim sukobim a interesnih grupa i slojeva,
znači skeptičko ili nihilističko odricanje od takve konkretne b o r­
be. Ma kakvim se to racionalističkim razlozim a i filozofskim ana­
lizama opravdavalo — takvo odricanje može sam o zaustaviti,
ukočiti i sprečavati revolucionarni razvitak ljudskog društva, n je ­
govo stalno i skokovito napredovanje prem a besklasnom , i tako
konačno »demitologiziranom« društvu.
Dakle, niti književnost niti revolucija ne m ogu se naprosto
razvijati, p a gotovo ni po sto jati bez hum anističkih m itova. To je
ona dodirna tačka gdje se oni sastaju i ponekad sp a ja ju u kon­
kretnim , historijski n am etnutim i napetim revolucionarnim si­
tuacijam a. Sve njihove hum anističke ideje i ekonom sko-društvc-
ne analize, te iz toga izvedena naučna m arksistička ideologija, u
k rajnjem sm islu i u zaoštrenim ekonom skim odnosim a određe­
nih povijesnih »m omenata«, svode se uvijek na neke konkretno
oplem enjene h istorijske m itove, koji, uz naučno »rukovodstvo
za akciju«, postaju duhovno-m oralni inspiratori, pravi ferm enti,
takvih oslobodilačkih revolucionarnih akcija.
Mit je, dakle, jed an od bitnih elem enata koji oplođuju poe­
ziju pa prem a tom e i um jetnost. A kako h isto rijsk i m it ulazi kao
dinam ična pokretačka kom ponenta, kao neophodni rom antični
zanos ali ne kao slijepi fanatizam , i u duhovnu stru k tu ru svake
istinske revolucije, to se on ukazuje i kao onaj ferm ent koji p o ­
vezuje, gotovo am algam ira (iako ne i sin tetizira) um jetn o st i
revoluciju. I upravo je napredna društvena svijest ona duhovna
snaga koja taj am algam pročišćava, koja osvješćuje, osm išljava
i izabire odgovarajuće h istorijske hum anističke m itove i revo­
lucionarne legende, aktualizirajući ih uvijek u recentnom vrem e­
nu i pretvarajući ih u inspirativni i prodorni m obilizacioni fak­
to r oslobodilačke klasne borbe, u revolucionarnom m ijenjanju
svijeta i m entaliteta čovjeka, u k re ta n ju ljudske povijesti uopće.
Zato je, jednako tako kao i revalorizacija hum anističkog klas­
nog m ita, neophodna i potrebna stalna bo rb a protiv svih misii-
fikacija — i u životu i u um jetnosti i u politici — koje m anipuli­
raju m entalitetom čovjeka i njegovim m itovim a. Odnosno, da
299
 napravim o igru riječim a — koje građanskog čovjeka m ite, pod­
m ićuju sa starim , preživjelim m alograđanskim m itovima, kao
»korijenom zla« svih m istifikacija. Te m istifikacije rastu, dakle,
iz m utnih taloga neprevladanih, ili u pogodnim društvenim prili­
kama ponovo oživjelih, tradicionalističkih, ahistorijskih, lažnih
m itova — i u kulturi i u književnosti i u nacionalnoj politici.
One bez društvene odgovornosti m anipuliraju spekulantski oso­
bito s jezikom , te s principim a tzv. »apsolutne slobode« indivi­
dualnog čovjeka i stvaranja, kao i s m entalitetom i m itovima ro­
m antičarske ili m istične nacionalističke »ideologije« — bilo uni­
tarističkog bilo separatističkog tipa, koje radničku klasu utapaju
u naciji i onem ogućuju njezinu ulogu i položaj hegemona u dru­
štvu. Zato su te m istifikacije izravno upravljene, s razaralačkom
skepsom , protiv stalno obogaćivane revolucionarne teorije i prak­
se radničkog pokreta u osvajanju plem enitih, ponekad i u to p ij­
sko m itskih projekcija, hum anizirane ljudske budućnosti u ko­
lektivnoj jednakosti i istinskoj pojedinačnoj, a ne m anipuliranoj,
slobodi kom unizm a.
Stoga takve m anipulacije stalno odriču ili sputavaju razvitak
napredne društvene svijesti i socijalističke solidarnosti, suprot­
stavljajući joj privatnu, ličnu svijest navodno »apsolutno slobod­
nog« apstraktnog čovjeka, u prvom redu intelektualca »kao ta­
kvog«. Takav, sam o »za sebe« slobodan intelektualac, a osobito
mnogi književnik, vidi često svrhu svoga stvaranja pretežno u
um jetničkoj ezoteriji i u kulturnom eskapizm u. Upravljene na
tzv. »običnog čovjeka«, ove raznovrsne m anipulacije s ljudskom
sviješću razvijaju zapravo nesvjesno, a često i sistem atski pro
m išljeno, stari sitnoposjednički m alograđanski m entalitet u no­
vom urbaniziranom građaninu suvrem ene tehničke civilizacije,
stvarajući opet novi »tehnički« ili »automobilski« negativni mir
potrošačkog društva. Takav staro-novi samoživi m alograđanski
m entalitet srednje klase nalazi sm isao života uglavnom u bes­
krupuloznoj jagm i za što većim ličnim prihodim a iz maherskog
ili fingiranog »učinka«, ili iz različitih m ešetarskih vrela, bez
socijalističkog k riterija. Takav se sm isao »sisanja« života, o d ­
nosno društva, »produbljuje« u nekritičkoj jurnjavi za svim for
m am a i firm am a zapadnjačke »mode« i u društveno neodgovor­
nom »prisvajanju« svih dostupnih m aterijalnih dobara i privi­
legiranih pogodnosti jednostrano razvijenog polupotrošačkog
društva, bez duhovne dimenzije, odnosno s izgubljenom, sve više
»otuđenom« dušom istinske, najšire ljudske to jest masovne
kulture.
Ova obrana sm isla revolucije i svrhe hum anističkog mita, u
njihovoj dinam ičnoj integralnosti i utopijskom totalitetu, od sve
upornijih »anti-mitskih« i »anti-herojskih« negacija revolucionar­
nog procesa uopće, nije nikakva m itom anija, nego m arksističko
priznavanje i dijalektičko uočavanje svih historijsko-klasnih. i
psihološko-spoznajnih pokretačkih idejnih snaga socijalističke
revolucije. A samo postepeno, stepenasto oslobađanje društveno
300
 »otuđenog« čovjeka značit će ujedno i oslobađanje čovječanstva
od tereta svih historijskih i recentnih m itova kao dotad neizbjež­
nih pokretačkih duhovnih snaga u klasnom e društvu. To bi tek
moglo biti stvarno »dem itologiziranje« čovjeka, a to znači i n je ­
govo potpuno »raz-otuđenje« u besklasnom društvu kolektivne
jednakosti, pojedinca, u Marxovom, Engelsovom i Lenjinovom
»carstvu slobode« koje se na stepenastom borbenom p utu re­
volucija sve više osvaja, iako ga se kao istinsku u to p iju nikad
potpuno i bez ostatka nekih društvenih ograničenja neće moći
doseći. I zato će ostati uvijek izvjesno povijesno m jesto i d ru š­
tveni smisao za novu k onkretnu utopiju.
Možda će to svojevrsno postepeno »demitologiziranje« čov­
jeka i njegove »prethistorije« dovesti ujedno i do gubitka poe­
zije i um jetničke m ašte, posebno i h isto rijsk e m ašte, odnosne
njihovih starih m oralnih i estetskih senzibiliteta, pa i do kraja
starih oblika u m jetnosti — kao što to p redviđaju neki scijentis
tički futurolozi. Ili će to ipak b iti pronalaženje nove poezije i
razvijanje nove m ašte i um jetnosti, koje bi odgovarale novoj bu
dućoj civilizaciji oslobođenog čovječanstva i novom senzibilitetu
potpuno društveno osviješćenog i m oralno svijetlijeg lika čov­
jeka, u potrazi za novim, konkretnim , antim itskim kozmičkim
utopijam a. To još ne m ožem o predvidjeti, je r nam nedostaju
sve pretpostavke za takva p reth o d n a ra zm atran ja. Ali će sva­
kako stara m itologija revolucija — kao što su to već danas m i­
tovi Pariške kom une, O ktobarske revolucije, naše NOB, Kineske
i evolucije, vijetnam skog revolucionarnog o tp o ra am eričkom im-
perizalizmu, itd. — ostati kao dram a dragih i bolnih uspom ena,
kao historijsko znanje i herojsko priznanje, kao inistruktivna
spoznaja prijeđenog teškog, krivudavog i krvavog revolucionar­
nog puta klasne h isto rije čovječanstva u borbi za socijalnu p rav ­
du i slobodu čovjeka.
Zato uopćeno antagonističko su p ro tstav ljan je m ita i zbilje
um jetnosti i revolucije, koje se u težnji za ne-mogućom »sinte
zom« (a zapravo za m ogućom i potrebnom sim biozom u ko n k ret­
nim situacijam a) navodno m eđusobno isključuju i »izdaju«, bes­
mislena je igra pojm ova — je r to znači ukidanje svakog sm isla
um jetnosti i svake svrhe revolucije. Ta dva po stru k tu ri suštinski
raznovrsna entiteta, iz različitih sfera ljudske akcije, ne mogu
se »kao takvi« jedan prem a drugom e a p strak tn o n eprijateljski
postaviti — nego valja uvijek konkretno i »tjeskobno upitati«.
»kakva« um jetnost, »koji« um jetn ik i »koja«, ili još bolje, »čija«
revolucija se u određenom vrem enu i prostoru društva n ep rija­
teljski sudaraju. Stav ap strak tn e negativne polarizacije u m jetno­
sti, odnosno književnosti i revolucije, njihove zbilje i njihova
m ita, ne znači nikakvu m oralnu »tjeskobnu upitanost« stvara­
lačke »sumnje u sve« (u M arxovom sm islu) nego se otkriva kao
prelazak u čisti agnosticizam i može u nekim slučajevim a dove­
sti i do većeg ili m anjeg defetizm a prem a konkretnim piem eni-
301
tim naporim a u revolucionarnom ostvarivanju hum anističke vi­
zije kom unizm a.
D ijalektička dvojakost književnog djelovanja uključuje i spe­
cifičnu dm gu vrstu un u trašn je dihotom ije samog um jetničkog
stvaranja, vrlo sličnu dvojakoj stru k tu ri istinske revolucionarne
akcije: to je njihov oslobodilački m itsko euforički smisao i skep-
tičko istraživalačka svrha. Te un u trašn je antinom ije, u svome
dubljem stvaralačkom angažm anu i dijalektičkom spletu, uprav
ljene su u oba slučaja i u oba sm isla kao utopijske projekcije
em otivno-racionalne spoznaje — iz iskustva prošlosti i stanja
sadašnjosti u viziju budućnosti. Tako ovaj spoj oslobodilačkog
m itskog zanosa u svom utopijskom kontekstu i smislu, i istraži­
valačke sum nje i u um jetnosti i u revoluciji postaje b itan faktor
u stvaranju novih odnosa m eđu ljudim a, u kojim a čovjek sve
više izrasta iz svoga ograničenog historijskog bića do duhovne
punoće autentičnog ljudskog b itka — u žuđenoj, postepeno osva­
janoj budućnosti slobode. U tom utopijski projektiranom kre­
tan ju n ap rijed im aju razvijenija stvaralačka m ašta i naprednija
društvena svijest značajnu funkciju svjetionika — koji rasvjet­
ljava putove i obasjava pravce »revolucije što stalno teče« prema
budućnosti što nezaustavljivo dolazi. One budućnosti koju kao
konkretnu uto p iju tako patetično izražava stara i već dosta o tr­
cana, ali uvijek ipak ponovno aktualna, svježa nova parola Fran­
cuske revolucije i Pariške kom une, kao i O ktobarske i naše so­
cijalističke revolucije — sloboda, jednakost i bratstvo za sve
ljude — koja dobiva k a rak ter i sm isao istinske plem enite m it­
ske po ru ke .J

1) O vaj je re fe ra t (esej) ulom ak iz veće ra sp ra v e »K njiževnost i rev o ­

lucija«, u kojoj se s v e s tra n ije an a lizira i sukob na književnoj ljevici.

302
 | KRONIKA |

IZJAVA REDAKCIJE ČASOPISA »PRAXIS«

Prem a vijestim a objavljenim u dom aćim i stran im novina­

ma, u čehoslovačkoj je uhapšen ugledni češki filozof m arksist
i član redakcijskog savjeta »Praxis« K arei Kosik, pod optužbom
za sudjelovanje u kontrarevolucionarnoj djelatnosti.
Karei Kosik poznat je čehoslovačkoj, jugoslavenskoj i m e­
đunarodnoj javnosti po svojim filozofskim radovim a kojim a se
afirm irao kao jedan od n ajznačajnijih suvrem enih filozofa m a r­
ksista. Stečeno javnim filozofskim djelovanjem njegovo ime ne
može biti izbrisano iz h isto rije m arksizm a dvadesetog stoljeća
nikakvim policijskim ni sudskim progonim a, kao što to nisu
mogla biti ni im ena Georga Lukacsa, E rn sta Blocha, H enrija Le-
febvrea i drugih m ark sista koji su bili progonjeni i difam irani
od strane staljinista. Progoni stvaralačke m arksističke m isli, da­
leko od toga da bi mogli kom prom itirati m islioce m arksiste, m o­
gu samo još više kom p ro m itirati njihove progonitelje. Optuži­
vanje filozofa m arksista za k ontrarevolucionarnu djelatn o st vi­
še je nego apsurdno, je r je m arksizam revolucionarna m isao n a­
šeg vrem ena pa ljudi koji su sve svoje snage posvetili obrani i
stvaralačkom razvoju Marxove m isli ne mogu b iti kontrarevolu-
cionari. Ni teorija da oni koji javno razvijaju m arksističku nau-
čno-filozofsku djelatnost mogu tajn o sudjelovati u antisocija-
lističkim zavjeram a ne m ože b iti uvjerljiva, je r filozofi m a rk si­
sti koji se javno bore za svoja uv jeren ja protiv svih reakcionar­
nih i kontrarevolucionarnih shvaćanja (uključujući i ona biro-
kratsko-dogm atska), nem aju p otrebe za tajnom djelatnošću, a
ponajm anje za takvom kojom bi negirali svu svoju javnu d je­
latnost.
Odbijajući i sam u pom isao da bi K arei Kosik kao jedan od
ponosa suvrem ene m arksističke m isli mogao b iti upleten u anti-
socijalističku djelatnost apeliram o na sve one od kojih zavisi
njegova sudbina da ga odm ah puste na slobodu i da m u omoguće
daljnji stvaralački rad na dobro čehoslovačke i svjetske m ark ­
sističke misli.

U Zagrebu, februara 1972.

Redakcija časopisa »Praxis«
303
 OBAVIJEST
Čit a o c im a i p r e t p l a t n ic im a

S obzirom na veliko povećanje cijena štam par­

skih troškova prisiljeni smo da od početka 1972.
godine povisimo p ro dajnu i pretp latn u cijenu za
jugoslavensko i džepno izdanje »Praxisa«.
Pojedini broj jugoslavenskog izdanja »Praxis«
s Laj at će ubuduće 15 dinara a dvobroj 30 dinara.
G odišnja p retp lata iznosit će 72 dinara. (Čitaoce
koji su već uplatili pretp latu za 1972. godinu u do­
sadašnjoj visini od 48 dinara, m olim o da nam po­
šalju razliku u iznosu od 24 dinara.)
Pojedini prim jerak džepnog izdanja »Praxis«
sta ja t će ubuduće 18 dinara, a dvobroj 32 dinara.
G odišnja p re tp lata iznosit će 56 dinara. (Čitaoce
koji su već uplatili p retplatu za 1972. u dosadaš­
njoj visini od 40 dinara m olim o da nam pošalju
razliku u iznosu od 16 dinara).
N apom injem o da su od k ra ja 1968. godine kada
su utvrđene dosadašnje cijene časopisa do danas
cijene štam parskih troškova porasle više nego dvo­
struko tako da ćemo ovim povišenjem prodajne i
pretplatne cijene nadoknaditi sam o m anji dio spo­
m enutog poskupljenja. To znači da će naš časopis
kao i drugi ostati bitno zavisan od pomoći iz dru­
štvenih fondova te da će od rješenja naše m olbe za
pomoć zavisiti hoće li časopis moći da izlazi u do­
sadašnjem ili samo u osjetno sm anjenom opsegu.
Redovno izlaženje časopisa i njegov opseg također
bitno zavise od broja pretplatnika i od pravovre­
menog uplaćivanja pretplate. Stoga apeliram o na
pretplatnika da što prije uplate p retplatu za 1972.
godinu te da svojim p rijateljim a i poznanicima
preporuče da se pretplate na »Praxis«.
S U R A D N I C I M A I Č I T A O C I M A

Glavni dio časopisa PRAXIS redovno donosi radove o nekoj

značajnoj tem i ili problem u (m aksim alna veličina pojedinog p ri­
loga je 20 strojem pisanih stra n a s pro red o m ). N aredni brojevi
bit će posvećeni slijedećim tem am a
M ISA O G. LUK ACSA
ODG O VO RN OST IN T E L E K T U A L A C A D AN A S
N A U C N O -T E H N IC K I R A Z V O J I S O C IJA L IZ A M
SA R T R E I M A R K SIZA M
SUV REM EN A U M JE T N O S T I M ISA O O U M JE T N O S T I
»K R ITIČ K A T E O R IJA DRUŠTV A «

Svi rukopisi šalju se u dva p rim je rk a na adresu: R edakcija

časopisa PRAXIS, Filozofski fakultet, Zagreb, Ul. Đ. Salaja 3.
U obzir dolaze sam o rukopisi koji dosad nisu nigdje objavljeni.
Rukopisi se ne vraćaju. O bjavljeni radovi ne izražavaju nužno i
gledište redakcije.

P R E T P L A T N I C I M A I N A R U Č I O C I M A
Č asopis P R A X IS izlazi u ju g o sla v en sk o m iz d an ju , u džepnom iz d a n ju
(na h rvatskosnpskom jezik u ) i u m e đ u n a ro d n o m iz d a n ju (n a englesKom .
fran cu sk o m i njem ačkom ). J u g o sla v e n sk o iz d an je izlazi d vom jesečn o . D žep ­
no i m e đ u n aro d n o iz d a n je izlaze tro m jesečn o .

JUGOSLAVENSKO IZDANJE: Pojedini p rim je ra k sto ji 15 di­

nara (za inozem stvo 1,25 d o lara ); godišnja p re tp la ta iznosi 72
dinara (za inozem stvo 6 dolara, odnosno 102 d in a ra ); dvogodiš­
n ja p retp lata iznosi 136 din ara (za inozem stvo 11 dolara, od n o ­
sno 171 d in ar).
DŽEPNO IZDANJE: Pojedini p rim je rak stoji 18 din ara (za
inozemstvo 1,50 dolara odnosno 25,5 d in ara ); dvobroj stoji 32
dinara (za inozem stvo 2,80 dolara odnosno 47,6 d in ara ); godiš­
n ja p retp lata iznosi 56 d in ara (za inozem stvo 5 dolara odnosno
85 d in ara ).
MEĐUNARODNO IZDANJE: P ojedini p rim je ra k stoji 2 do­
lara (34 dinara); godišnja p re tp la ta iznosi 7 dolara (149 d in ara);
dvogodišnja p re tp lata iznosi 13 dolara (221 d in ar); trogodišnja
pre tp lata iznosi 18 dolara (306 d in ara ).
PRETPLATA SE UPLAĆUJE čekovnom uplatnicom na žiro-
-račun časopisa »Praxis« broj 301—8— 1086.
ZA NARUDŽBE, INFORMACIJE I REKLAMACIJE, treb a se
o bratiti na adresu: A dm inistracija časopisa PRAXIS, Filozofski
fakultet, 41000 Zagreb, Đ ure Salaja 3.