Svijet

Otkria o pingvinima

Perverzni, a ne umiljati

Nakon 112 godina dole su na vidjelo okantne biljeke o arktikim pingvinima britanskog lijenika i polarnog istraivaa Georgea Murraya Levicka
tekst MIROSLAV AMBRU KI foto NHM LONDON

Antarktiki pingvini katkad kopuliraju s uginulima i spolno i fiziki zlostavljaju mladunce i ozlijeene pripadnike svoje vrste vlastitog i drugog spola

56

londonskom Prirodoslovnom muzeju ovih se dana moe prokuiti to je to elo Hadiselimovi nauio od Disneya. Walt Disney je, kako bi dobio to uvjerljivije pokrete ivotinja u crtiima, animatore poslao u Afriku da snimaju kako se ivotinje doista kreu na slobodi i da potom te pokrete analiziraju. Kako to irafe s korakom pomiu glave na dugom vratu naprijed-natrag, kako gepard, dok tri za antilopom, mijea

Stereotipima o 'simpatinim' pingvinima optereeni su ne samo crtii, nego i dokumentarci

stranjim krajem? Nad kilometrima vrpce snimljene u divljini filmai su ubrzo shvatili kako su potrebne samo kare da se iz tog materijala ispria jo poneka pria. Tako su stvoreni dokumentarci o ivotinjama. Pokazalo se da ih ljudi vole jo vie od neko vrlo popularnih prirodoslovnih i lovakih knjiga. I tako danas djecu guramo pred ekran da gledaju prie o tome kako se prerijski svisci skrbe jedan za drugoga, kako slonovi brane mladunad, orlovi uzgajaju ptie, mungosi pobjeuju egrtue, gnuovi gaze preko rijeke pune krokodila, a rode se uvijek u paru vraaju na jednom svijeno brano gnijezdo na dimnjaku. DA SE DANAS ISPRIA FILMSKA PRIA, makar i o ivotinjama, mora imati junake i zlotvore, ljepotane i rugobe, jer malo koga zanima pria u kojoj takvih nema, nego se pola filma objanjava to je to, a tko je tko. Upravo zbog toga hijena nikad nije meu junacima, a lavie se nikad ne prikazuje kako krepavaju od gladi, pa se unaprijed zna tko je hulja, a tko plemstvo. Prema klieima koje je zadao jo Disney dokumentarce iz divljine snimao je i Jean-Jacques Cousteau, pa iz obrazaca njegovih dokumentaraca proizlazi da je danas teko zagovarati donatorske akcije za spas ugroenih morskih pasa, a lako je zagovarati akcije za spas tuljana koji nisu ugroeni. Iako kad bi bilo istina ono to u filmovima govore o morskim psima, ljudi se ne bi kupali na plaama jer bi one morskim psima bile prehrambena samoposluivanja. George Murray Levick (1876.-1956.) bio je britanski polarni istraiva koji je u modernu kulturu uveo pingvine puno prije Disneya, Cousteaua i filma. Njegova knjiga "Pingvini s Antarktike" na 139 stranica, koju je 1914. objavio nakladnik McBride Nast & Company iz New Yorka, stvorio je postojee masovne pre19/6/2 0 1 2 57

Svijet

dodbe o pingvinima kao o drutvenim veselim ovuljcima, konobarima odjevenima u frakove. Tih se obrazaca o pingvinima u galeriji arhetipova nismo rijeili do dan-danas, pa i do 2005. i filma "Mar kraljevskih pingvina" nagraenog Oscarom, koji je pria o izdrljivosti, solidarnosti, odanosti, portvovnim roditeljima Ta je pria toliko ljudska da gotovo nije potreban narator. Sjea li se itko da je tih nekoliko reenica u offu izgovoreno na francuskom? GEORGE MURRAY LEVICK se nakon kratke karijere lijenika 1910. pridruio britanskoj Kraljevskoj ratnoj mornarici. Ubrzo potom dobio je odsustvo u vojnoj slubi jer je bio jedan od odabrana dva lijenika izmeu 8000 ljudi koji su se prijavili kapetanu Robertu Falconu Scottu za njegovu ekspediciju Terra Nova od 65 lanova u trci s Roaldom Amundsenom na Juni pol. Murray Levick je spadao sjevernu ekipu koju je zapalo uglavnom da eka, dok je juna istraivala putove. Tako se Georgeu Murrayu Levicku u ekspediciji sa Scottom pruila neobina prilika da s jo petoricom kolega provede cijelu godinu nie od june polarnice, od sijenja 1911. do veljae 1912., na rtu Adare u Zemlji kraljice Victorije na istoku Antarktike. Danas je teko vjerovati da je on do danas jedini znanstvenik koji je osobno svjedoio cijelom ciklusu snubljenja, razmnoavanja, gnijeenja i uzgajanja mladunaca Adlijinih pingvina. Za boravka na Antarktici Murray Levick se pingvinima potpuno posvetio i posve uivio u njihov ivot. Dokumentirao ga je stotinama snimljenih fotografija i biljeenjem u dnevniku svega to je zapazio.

Ekspedicija Roberta Falcona Scotta na Terra Novi na Junom polu kojoj se pridruio i Levick

Zoolozi, umjesto Levickove 'nekrofilije' kod pingvina, spominju parafiliju, spolno ponaanje samaca izvan normativnog konteksta u stresnoj situaciji
Po povratku sve je ukoriio u spomenutu knjigu koja je postala instantna senzacija. Njegovi opisi uzdizanja potomstva u okruenju stalne opasnosti od leopardskih tuljana uzdigli su prie o pingvinima na epsku razinu. Adlijini pingvini, s bijelim obrubom oko oiju i svojim jednostavnim frakovima, postali su arhetipi svih pingvina. Upravo je ta vrsta pingvina zavrila u crtiima i bezbrojnim humoristikim karikaturama pa je tako ba i Adlijin, a ne neki drugi pingvin, postao maskota nakladnika knjiga Penguin, ali Tux, maskota pokreta slobodnog raunalnog operativnog sustava Linux.
58

Levickova ekspedicijska biljenica i popularna knjiga 'Antarktiki pingvini' iz 1914. (desno)

DANAS SE POKAZUJE da ono to je objavljeno u knjizi "Pingvini s Antarktike" nije cijela ispriana pria. U dnevniku Georgea Murraya Levicka izloenom u londonskom Prirodoslovnom muzeju u sklopu izlobe o Scottovoj zlosretnoj ekspediciji Terra Nova sada se moe vidjeti jo neto to nije zavrilo ni u znanstvenim Cambridge Journalsima 1914. objavljenima pod naslovom "Antarktiki pingvini, studija drutvenih obiaja" po povratku preivjelih, a ni u djelu koje je postalo popularno u najiroj publici. Uzdrao se i u drugom znanstvenom djelu koje je objavio godinu dana poslije, "Prirodoslovlje Adlijih pingvina".

Neke stvari koje je taj edvardijanski Englez doivio meu pingvinima bile su mu toliko okantne, pa i odvratne, da ih ni u dnevniku nije mogao zabiljeiti na engleskom jeziku, nego na grkom alfabetu. Sada je sadraj tih biljeaka, koje su cjelina zajedno s crteima, fotografijama i taksidermijskim preparatima est Adlijinih pingvina, pod autorovim naslovom "Zooloke biljeke s rta Adare", dostupan javnosti. Jasno je zato mu je taj sadraj bio toliko nepodnoljiv da ga nije prenio ni u znanstvene papire, a kamoli u popularnu knjigu. Dojam bi se dao svesti i u dvije rijei - "izopaeni pingvini".

Pingvinska zajednica nije tako idilina kako je to opisano u Levickovoj knjizi

Meutim, Murray Levick je ispisao punih 125 stranica sitnim i tijesnim rukopisom. Ptice koje je opisivao na grkom nazvao je "huliganima", a ponaanje "devijantnim". U objavljenim ih djelima spominje marginalno, kao iznimke prema kojima "ispravni" parovi pingvina grade obrambene strategije. Obino kao premlade mujake koji nisu pronali odgovarajuu enku ili kao izopenike iz ciklusa razmnoavanja, ponekad kao "udovice" ili "udovce" zbog kojih samo jedan iz para moe po hranu "dok drugi uva gnijezdo". Ali u objavljenom ni izdaleka ne spominje kolikog je razmjera ta opasnost. I to bi bilo uglavnom sve to se tek u aluzijama odatle moglo dokuiti.
19/6/2 0 1 2

Jedno poglavlje, pod nazivom "Spolne navike", ipak je bilo umnoeno kao sirovi tiskarski arak u stotinu primjeraka kao interni primjerak samo za kustose, s naznakom da ih je trebalo staviti u originalni rad izmeu stranica 84 i 85. Postojanje takvoga umetka potvreno je nekoliko puta u korespondenciji izmeu kustosa. Jedan od tih stotinu separata sauvan je i - sad se vidi - prilino tono saima dosad nepoznate biljeke. Murray Levick znao bi vee pasuse na grkom zapisati na posebnim listovima i kao svojevrsne napomene, fusnote, ulijepiti ih presavijene uz glavni tekst u biljenici. U njima pie o ozbiljnoj uestalosti raznih spolnih aktivnosti, pa i o estom "izopaenom" ponaanju drukijem od glavnine jata. Govori se o mujacima i enkama to su u promatranom ciklusu ostali bez stalnog partnera za podizanje potomstva. Pa tako o spolnom ivotu pingvina, osim o prokreativnom ponaanju parenja, Murray Levick na grkom opisuje masturbiranje, kopuliranje s uginulim jedinkama, spolnoj prisili nad ivima bez obzira na njihov spol, spolnom i fizikom zlostavljanju mladunaca te homoseksualno ponaanje i mujaka i enki. Tako, na primjer, zapis od 10. listopada 1911. govori doslovce ovo: "Ovoga sam poslijepodneva vidio (sic!) neto doista nesvakidanje. Pingvin se zapravo posve posvetio sodomiziranju nad uginulom pticom bijeloga grla vlastite vrste. in je potrajao cijelu minutu, a poloaj mujaka nije bio nimalo razliit od uobiajenog poloaja mujaka za kopulacije, pri emu je izveo in sve do zavrnog utiskivanja kloake." Na jednom mjestu mu se omaklo i na engleskom: "Kopulacija se jo dogaa vrlo esto u gnijezdu, pri emu je par iz njega izbacio ptie." ZAPIS OD 6. PROSINCA KAE: "Danas jo jedan izopaen prizor. enka se doima teko ozlijeena i za sobom klizei na trbuhu vue nepokretne noge. Ba kad sam pomislio bih li je podvrgnuo eutanaziji, uoio ju je mujak i poao za njom. Nakon to ju je dobro prouio, naskoio ju je i odluno silovao, a ona mu nije mogla pruiti nikakav otpor." Openito, u opisima spolnih navika pingvina Murray Levick vrlo esto upotrebljava emotivno obojeni izraz "silovanje", a ovaj pasus zavrava komentarom: "ini se da nema granice koliko nizak takav zloin moe biti meu pingvinima". Motrenje ponaanja pingvina na njihovu stanitu, ma koliko bilo potaknuto doprinosom zoolokom znanju, u ovoga lijenika nije moglo protei sine ira et ratio, nego je lijenik bio prinuen da prizore iz divljine tumai kroz ljudski moralni filter. esto upotrebljava izraz "pokvaren" za odreene postupke, pri emu se u tekstu snano osjea nimalo ublaeno

gnuanje i jo manje volje za analizom ishodita ili posljedica takvog ponaanja. On otvoreno govori o nekrofiliji, pri emu kasniji zoolozi jasno odriu da se tu radi o privlanosti "zbog toga to je objekt poude mrtav", nego o parafiliji, u psihijatriji poznatoj karakteristici spolnoga ponaanja izvan normativnog konteksta kakva su zabiljeena u istospolnim zatvorima, na pustim otocima, u koncentracijskim logorima i slinim stresnim ambijentima.

I dananji filmovi o ivotinjama u divljini na 24-satnim prirodoslovnim kanalima o ivotinjama u divljini vie su basne nego dokumentarci
Uostalom, i sam se istraivaev "znanstveni eros", s posve regularno steenim medicinskim i znanstvenim temeljima u zemlji Charlesa Darwina, naao u odreenoj vrsti "obrambene parafilije". Meutim, nakon to se George Murray Levick vratio u ureeni akademski svijet, dogodila se posve druga vrsta distorzije i meu kolegama znanstvenicima. Prikupljene su injenice cenzurirane tako da su putene kroz ljudsku optiku. VRATIMO SE DISNEYU, Dicovery Channelu, National Geographicu i slinim televizijskim kanalima iz samoposluivanja ele Hadiselimovia. ini se da se ni dananji filmovi o ivotinjama u divljini na 24-satnim prirodoslovnim kanalima ne snimaju drukije doli kroz naoale ljudskoga. Knjiica o antarktikim pingvinima upravo je zbog takvoga pogleda postala omiljeno tivo koje je o toj ptici ostavilo neizbrisiv drutveni stereotip. Da je bila objektivna, a ne kao da kroz knjigu ilustriranu fotografijama govore braa Grimm, vjerojatno bi bila manje obljubljena, a ni Disney vjerojatno ne bi znao to bi s tim pticama koje pleu s Julie Andrews i Dickom Van Dykeom crtanom svijetu filma Mary Poppins. Valja na umu imati i posve obratan fenomen u popularnoj kulturi: filmove snimljene u divljini s namjerno mnogo eksplicitnih prizora seksa i okrutnosti. Ni u ozloglaenim filmovima poput "Posljednjih krikova iz savane" producenti ne skidaju "ljudske naoale", ali ovaj put one nisu obojene kiastom malograanskom moralkom, nego svjesnom pornografijom. Dopustite da mnogo od toga to se nudi na "polici ele Hadiselimovia" uope nisu dokumentarci, nego basne. Pogotovo to nisu sve ei produkti s igranim i namjetenim prizorima. Raunalne efekte da i ne spominjemo.
59