S V E U I L I T E

U S P L I T U FAKULTET ELEKTROTEHNIKE, STROJARSTVA I BRODOGRADNJE

DIPLOMSKI RAD

ISKUSTVA U OSNIVANJU I GRADNJI BETINSKE GAJETE, TRADICIJSKE BRODICE S LATINSKIM JEDRILJEM

ime Stipaniev

Split, lipanj 2012.

 Ovaj rad sigurno ne bi bio ovakav da nisam dobio podrku brojnih prijatelja, a posebno se zahvaljujem Mariji kalabrin, Davoru Klarinu, Boku Luevu, Udruzi Latinsko idro, brodograditeljima u drvu Anti Fropu, iri Burtini i Mili Jadreiu Pili, te Prof. Velimir Salamonu za nomenklaturu. 1

SADRAJ:
SADRAJ: .............................................................................................................................. 3 1. UVOD............................................................................................................................. 5 2. OSNIVANJE TRADICIJSKOG BRODA .............................................................................. 6 2.1. TO JE TO ZAPRAVO TRADICIJSKI BROD? ................................................................ 6 2.2. DEFINICIJA AUTENTINOSTI TRADICIONALNOG BRODA ........................................ 6 2.3. STUPANJ AUTENTINOSTI ........................................................................................ 6 2.4. PREDMET ANALIZE AUTENTINOSTI - ELEMENTI KOJI SE OCJENJUJU .................... 6 3. TRADICIJSKE KARAKTERISTIKE BETINSKE GAJETE ....................................................... 8 3.1. O GAJETI OPENITO .................................................................................................. 8 3.2. TEAKA GAJETA..................................................................................................... 11 3.3. KRATKA POVIJEST BETINSKE BRODOGRADNJE [5] ................................................ 13 3.4. DVA TIPA BETINSKE GAJETE ................................................................................... 15 3.5. BETINSKA GAJETA 1740 .......................................................................................... 17 4. ISKUSTVA U OSNIVANJU I GRADNJI BETINSKE GAJETE ............................................. 22 4.1. Ljubomir Ante Frop ............................................................................................... 22 Kurnatarica ................................................................................................................. 22 O projektiranju gajete ................................................................................................ 23 O konstrukciji rebara (glava)...................................................................................... 27 O konstrukciji openito .............................................................................................. 30 O zatiti brodova ........................................................................................................ 32 4.2. edomir iro Burtina .............................................................................................. 35 Cicibela ........................................................................................................................ 35 O gajeti [7] .................................................................................................................. 36 Posebnosti betinske gajete ........................................................................................ 37 O osnivanju gajete ...................................................................................................... 37 O konstrukciji gajete .................................................................................................. 39 4.3. Mile Jadrei Pile..................................................................................................... 44 Betinska brodogradnja nekad i sad [8] . .................................................................... 44 5. KONSTRUKCIJA I TEHNOLOGIJA GRADNJE BETINSKE GAJETE................................... 46 5.1. KONSTRUKCIJA BETINSKE GAJETE [9] .................................................................... 46 6. LATINSKO JEDRO......................................................................................................... 54 6.1. UVOD ....................................................................................................................... 55 6.2. DEFINICIJA LATINSKOG JEDRA ................................................................................ 55 6.3. PORIJEKLO NAZIVA ''LATINSKO'' ............................................................................ 55 3

6.4. POVIJEST RAZVOJA LATINSKOG JEDRA NA MEDITERANU .................................... 56 6.5. DANANJA LATINSKA JEDRA .................................................................................. 60 6.6. LATINSKO JEDRO NA BETINSKOJ GAJETI ................................................................ 64 6.7. OSNOVNI ELEMENTI LATINSKOG JEDRA NA BETINSKOJ GAJETI ........................... 65 6.8. DIMENZIONIRANJE LATINSKOG JEDRA NA BETINSKOJ GAJETI ............................. 65 6.8.1. O DIMENZIONIRANJU JEDRILJA OPENITO....................................................... 65 6.8.2. DIMENZIONIRANJE JEDRILJA TRADICIJSKE BRODICE ........................................ 66 6.8.3. PRAKTINI IZRAUN DIMENZIJA LATINSKOG JEDRA ........................................ 67 7. ZAKLJUAK .................................................................................................................. 70 LITERATURA ....................................................................................................................... 72 SAETAK ............................................................................................................................. 73 Dodatak A: GLOSAR BETINSKE GAJETE ............................................................................. 75

1. UVOD

Cilj ovog rada je prikupiti to vie grae, kako onu pisanu od drugih autora tako i evidentirati usmenu predaju o tradicijskoj brodici koju nazivamo betinska gajeta 1740. Ovaj rad moemo shvatiti i kao zbornik svih informacija vezanih uz betinsku gajetu ali dijelom i uz betinsku brodogradnju openito. Njegova primarna namjena je pridonijeti istraivanju i arhiviranju hrvatske brodograevne batine, te ouvanju i razvoju male drvene brodogradnje i tradicijskih brodskih formi. to je to betinska gajeta? Kojem vremenu pripada? Kakva je to gajeta u moru dananjih gajeta? Kakve su joj osnovne karakteristike i namjena? Tko su ljudi koji su je izraivali i zato? Osim injenica o tom svetom brodu cilj mog istraivanja je bio i evidentirati tehnologiju gradnje drvene brodice u malim betinskim brodogradilitima kod vrsnih metara kalafata. Naalost, svjedoci smo izumiranja tog zanata koji je stotinama godina bio jako cijenjeno i traeno zanimanje itavog dalmatinskog arhipelaga. U razgovorima s tim vrijednim i spretnim ljudima saznao sam puno finesa i tajni koje je vrijedilo zabiljeiti, a esto su bile pravo malo otkrie. Isto tako sam saznao tko su u biti kalafati i koliko vrsta kalafata postoji danas te kojim jezikom i brodograevnim nazivljem su baratali. Kao jedan od ciljeva zadao sam si i prikaz openitog procesa vezanog uz gradnju tradicijske brodice. Malo se zna o pravoj autentinosti tradicijskog broda i procesu osnutka takvog broda od faze kad je drvo jo u gori. I zadnji, iako nimalo nevaan, dio prie o betinskoj gajeti, ali i o raznim drugim gajetama Jadrana i Mediterana je pria o latinskom jedru. Kako se dimenzionira to arhaino jedro? Kako se slui njime? Pokuao sam demistificirati osnovne elemente tog jedrilja i na prikazu betinske gajete pokazati ljepotu tog zaista univerzalnog jedrilja ne samo na Sredozemlju, nego i ire.

2. OSNIVANJE TRADICIJSKOG BRODA

2.1. TO JE TO ZAPRAVO TRADICIJSKI BROD? Pod tradicijskim brodom podrazumijeva se plovilo koje se pojavljuje u razliitim dokumentima iz daljnje ili blie prolosti, kako pisanim tako i likovnim prikazima, te u usmenoj predaji [1]. 2.2. DEFINICIJA AUTENTINOSTI TRADICIONALNOG BRODA Autentinim rjeenjem tradicijskog broda odnosno nekog njegovog sklopa ili elementa smatra se ono rjeenje koje se na kraju projekta istraivanja i rekonstrukcije odreenog povijesnog broda utvrdi izvornim za odreeno vremensko razdoblje i za odreen lokalitet. Iskustvo, naime pokazuje da su se oblikovna rjeenja pojedinog tipa broda mogla znatno razlikovati u razliitim podrujima odnosno u razliitim vremenskim razdobljima. 2.3. STUPANJ AUTENTINOSTI Smatra se da svaka rekonstrukcija povijesnog broda predstavlja tek bolje ili loije pribliavanje nikad dostinom izvornom oblikovnom rjeenju. Odstupanja od izvornog oblikovnog rjeenja su neminovna kako zbog posvemanje nemogunosti ostvarivanja posve autentinog rjeenja, tako i stoga to neka od tih izvornih rjeenja nisu dozvoljena prema vaeim pravilima i propisima o gradnji pomorskih objekata, a neka neautentina rjeenja tim su propisima nametnuta. U tom smislu govorimo o stupnju autentinosti povijesnog broda ili njegove rekonstrukcije. 2.4. PREDMET ANALIZE AUTENTINOSTI - ELEMENTI KOJI SE OCJENJUJU Procjena autentinosti povijesnog broda ukljuuje procjenu autentinosti cjelovitog sustava plovila odnosno procjenu autentinosti njegove cjelokupne strukture koja ukljuuje trup s opremom i itavu snast, kao i procjenu autentinosti njegovih podsustava sve do samih elemenata. Ocjenjuje se autentinost oblika, dimenzija, upotrijebljenog materijala, te povrine i tehnologije izrade odreenog dijela broda ili broda kao cjeline, praktiki znaajke definirane u tehnikoj dokumentaciji za izgradnju broda ili njegove replike. Sve navedene znaajke cjelokupnog sustava broda ili elemenata njegove strukture procjenjuju se sa stanovita ispunjenja svoje partikularne funkcije u sklopu ukupne funkcije broda kao cjeline.


Slika 2-1. Betinska riva s gajetama. Osnivanje tradicijskog plovila poinje prouavanjem arhivske grae, fotografija, slika, usmene predaje ...

Slika 2-2. Preko, 1902. godina, i tradicijska betinska gajeta

3. TRADICIJSKE KARAKTERISTIKE BETINSKE GAJETE

3.1. O GAJETI OPENITO Termin gajeta dolazi iz vremena Homerovih epskih junaka. Poslije pada Troje, Eneja plovi Mediteranom u potrazi za novom zemljom na kojoj bi mogao podii grad. Utemeljitelj Rima pristaje svojom flotom na alo u blizini dananjeg Napulja. Tada umre njegova dadilja i biva pokopana na alu gdje su pristali Enejini brodovi. Na mjestu gdje je pokopana Kaieta ena koja je svojim mlijekom othranila utemeljitelja Rima, podignut je grad koji je po Eneinoj dadilji dobio ime Gaeta. Tip ribarske barke gajeta, koji svoje ishodite ima na alu Kaietina grada, postaje najraireniji tip ribarske barke na Mediteranu. Ovaj tip barke poznaje june Italija, Kreta, Katalonija, ak i portugalski rijeni brodovi. ''Gajeta je obalni jedrenjak. Upotrebljava se u prvom redu za razne vrste ribolova na naoj obali, te je, kao i leut, na tip ribarice. Gajeta se upotrebljava i za prijevoz tereta na manjim udaljenostima du obale.'' [2] ''Splitski, ibenski i zadarski akvatorij podruje je na kojem je gajeta najzastupljenija, premda se mnogo gradila i upotrebljavala i u Boki Kotorskoj. '' [3]


Slika 3-1. Zadarska Foa sa starim betinskim gajetama

Slika 3-2 Kartografski prikaz borbe s Turcima 1571.g. na zadarsko - ibenskom podruju Martina Kolunia Rote (u donjem desnom kutu slike je prvi put prikazana gajeta)

''Tijekom stoljea nije se mnogo izmijenila u odnosu na onaj Koluniev prikaz iz 1571. godine. U 19. i 20. stoljeu upotrebljava se za prijevoz na manjim udaljenostima, odnosno kao ribarica. Mjere joj se stabiliziraju. Manja je prosjeno duga 6-8 m, iroka 2-3 m, s bokovima visokim 1-1,3 m i gazom rijetko veim od pola metra. U vee je duljina 9-12 m, irina 4 m, bok visok i do 1,5 m, a gaz preko pola metra. Trup je pun i zaobljen (oblih bokova i dna), a pramac i krma iljasti. Kobilica bitno doprinosi vrtoi brodice, a prilino iroko kormilo see ispod nje. Rebra i kobilicu izraivalo se od hrastovine a oplatu borovim daskama. Nije imala palubu cijelom duljinom, nego se jedino pokrivalo pramani i krmeni dio brodice. Otvoreni dio brodice nad rebrima je imao ugraenu podnicu radi lakeg kretanja. Ukoliko je bila namijenjena prijevozu tereta, tada se gajetu pokrivalo palubom u cjelini. Redovito je imala jedno latinsko a nekad i oglavno jedro koje se moglo kratiti, a po koji put i jednu preku po pramcu, uvrenu izmeu jarbola i kosnika. Jarbol se uvrivalo na kraju prve treine duljine broda mjerei od pramca. Izraivao se u jednom komadu za razliku od lantine koja je esto bila dvodijelna. S obzirom na veliinu, gajete su rijetko imale pomoni amac koji bi vukle iza sebe, premda se i to obiavalo. U opremu brodice ulazila su dva etverokraka sidra, dva vesla ako je sluila za prijevoz tereta odnosno etiri ukoliko se upotrebljavala kao ribarica. Posada joj se sastojala od 2-4 ovjeka, a nosivost se kretala u rasponu 5-12 tona. '' [3]

Slika 3-3. Rekonstrukcija uskoke gajete prema bakrorezu Marina Kolunia Rote iz 1571. [3]

10

Slika 3-4. Preko, otok Ugljan

Meu mnogim tipovima gajet kod nas posebno mjeto zauzima betinska gajeta. To je drvena brodica duljine izmeu 5 i 8 metara, irine od 2 do 2,60 metara, nepokuvertana (bez palube cijelom duinom). Betinska gajeta je tip broda koji se gradio i koristio ne samo na otoku Murteru ve u itavom ibenskom i zadarskom priobalju. Za razliku od korulanske gajete i komike gajete falkue, betinska gajeta je robusnije forme i konstrukcije, vie teretni i teaki brod nego ribarski. Pretpostavlja se da je od pamtivijeka na ovim prostorima postojao jedan tip brodice kojim se puanstvo sluilo da bi dolo do svojih prekomorskih posjeda na otocima. Ono to zasigurno znamo jest da se 1745. godine u Betinu doselio majstor Pako Filipi i sa svojim sinovima osnovao brodogradilite. On je iz Korule donio umijee u gradnji drvenih brodova i sigurno je doradio postojei model broda u skladu s potrebama i prilikama ovog podneblja. Potomci obitelji Filipi su osnivali brodogradilita i u susjednim mjestima: Murteru, ibeniku, Biogradu, Sukoanu, Kukljici, Kalima, Brbinju i Salima. Tu je nastajala betinska gajeta kakvu mi danas poznajemo. 3.2. TEAKA GAJETA Osvrui se na tekst profesora Vlade Skraia Gajeta epicentar teakog kozmosa [4] da se zakljuiti da je povijest Betine i Murtera usko povezana s povijeu Kornata i oblinjeg arhipelaga. Gotovo nigdje u Sredozemlju nije se na ovoliko malom prostoru stisnuo toliki broj otoka, otoia i hridi koji su veinom bili privatni murterski posjedi. Moda su upravo 11

zbog prisne veze s takvim tipom arhipelaga gajete doivjele tu popularnost, a ne vei leuti i manji gucevi. Gajeta je u betinskom i murterskom kraju bila lanom svakog domainstva i bez nje se nije moglo zamisliti ivot na otoku. Gajetu se gledalo, pazilo i mazilo. Ljepota gajete oitavala se u njenoj svestranosti i originalnosti. Gajeta je trebala biti dovoljno vrsta i robusna za prijevoz tereta, ne pretekom na jedru i veslu, otvorene tive da se moe ukrcati tovar, uma i mast. Prosjena veliina broda doputala je da s njim upravlja obiteljska posada. To nije jednonamjenski brod, profiliran i pripremljen za specifinu posadu i specifinu namjenu. Ona je morala predstavljati nekoliko brodova u jednom! Iz dokumentacije o otoku Murteru iz 1840. godine vidljivo je da je ribarstvo na Murteru slabo razvijeno, a da 138 gajeta kojima raspolau mjetani ne slue za ribarstvo. Kako je tada Murter imao 1084 stanovnika ispada da je na 7,8 stanovnika dolazila po jedna gajeta to je u biti jedan brod po obitelji. U to vrijeme ljudi ovoga kraja su ivjeli skromno i nije bilo svega u izobilju. Obraivali su krtu zemlju, a ve sama injenica da su obraivali i posjede u kornatskom arhipelagu koji nije poznat po velikoj plodnosti kazuje da su to bili veinom siromani ljudi. Takve su zasigurno bile i njihove gajete. Gledajui njihova jedrilja, koja su puno skromnija od slinih brodova Sredozemlja tog vremena, moemo vidjeti da su bili poprilino oprezni i sigurnost im je bila na prvom mjestu. Uostalom pitanje je i razine njihove vjetine jedrenja u to doba s tim poddimenzioniranim pamunim jedrima. To je sigurno bilo na nioj razini od puanstva iz tadanjih poznatih pomorskih luka Korule, Trogira ili Dubrovnika. Prema profesoru Skraiu jo jedna vana komponenta koja je utjecala na definiciju broda bila je posada: ''Prosjena veliina broda od 22 noge (6,50 metara) doputala je da njime upravlja obiteljska posada: dva lana; gospodar i netko od ukuana. Nikome, pa ni djetetu, nije se moglo dopustiti da plovi u posadi, a da ne zna svri veslo, potegnuti imbroje, popustiti brac... Gajeta je obiteljski brod. Njome upravljaju i ene i djeca i starci. To nije jednonamjenski brod profiliran i pripremljen za specifinu posadu i specifinu namjenu. Mislimo da su rijetka mjesta na jadranskoj obali u kojima je na tako okrutan nain anticipirana ravnopravnost spolova kao ovdje. Naa ena sudjelovala je u svim operacijama na brodu (timun, veslo, konopi, armi, ribolov...). Moda odatle i odsutnost bilo kakvog praznovjerja vezanog za enu u ribolovu, tako estog na Jadranu. Poznata su naselja, i to u najbliem susjedstvu, u kojima ena ne smije biti ni na mulu kad ribari isplovljavaju, a kamoli da ih, ne daj Boe, odrijei prilikom isplovljavanja.'' Profesor Skrai dalje navodi: 12

''Gajetama su se davala imena i nadimci: Danka, Sirotica, Lupeica, Jokovica, Smrtovica. Kao to psi nalikuju na svoje gospodare, tako su i gajete nalikovale svojima. Brod se prvi u obiteljskoj hijerarhiji trebao namiriti: vrst jarbu i lantina, novo idro, dobro veslo, veliko sidro, nova peranca. Samo je bolest ukuana mogla promijeniti raspored prioriteta. Konano, a to nije najmanje vano, brodu je trebalo sagraditi mul za siguran boravak, kako u domicilnom naselju, tako i u prekomorskom posjedu. Zato je urbanistiki lik Murtera s mulima u Hramini (danas uglavnom zatrpanim) ustvari rezultat vlasnitva nad velikom flotom malih brodova. Svaka ulica na moru zavrava mulom, dananjim rjenikom kazano, terminalom prekomorskog posjeda. Svi zajedno, ovi muli su predstavljali pravu jadransku marinu, i to poetkom 20. stoljea.''

Slika 3-5. Betinska gajeta sa svojom posadom [4]

3.3. KRATKA POVIJEST BETINSKE BRODOGRADNJE [5]

1745. godine korulanski brodograditelj Pako Filipi napustio je rodni otok Korulu i u Betini na otoku Murteru sa svojim sinovima podigao brodogradilite. Od tada Betina je postala rasadnik vrsnih majstora drvene brodogradnje koji su se kasnije rairili na sve otoke i priobalni pojas sjeverne i srednje Dalmacije i na tom podruju udarili temelje drvene brodogradnje. Neto kasnije djelatnost se iri i na kovako bravarske zanate. 13

1926. godine u Betini je bilo jedno veliko i devet manjih brodogradilita. Betinska brodogradilita su imala povrinu 11200 m2 a sva ostala brodogradilita sjeverne Dalmacije 10350 m2. 1930. godine za vrijeme krize u brodogradnji (tko zna koje po redu) betinski brodograditelji su poeli naputati otok i krenuli putem sjeverne Dalmacije i osnovali nova brodogradilita: 1. Biograd Frane Uroda 2. Birbinj na Dugom otoku Jadre i Roman Rani; njihov djed je izuio zanat u Betini kod Petra Filipija Toulova 3. Sukoan Ante Filipi sa sinovima imom, Ljubom i Krstom 4. Kali Boo Konurat; zanat je nauio kod Mate Filipija Protova iz Betine 5. Murter Marko Markov; zanat je izuio kod Pere Filipija Toulova iz Betine 6. ibenik Vicko Filipi 7. Sali Pako Mihi zanat izuio kod Mate Filipija Protova iz Betine 8. Kukljica Anelo Filipi i Dragutin Filip, u tim godinama je osnovana i prva brodograditeljska zadruga koja se odrala kratko vrijeme. 1930. godine u Betini su registrirana slijedea brodogradilita: 1. Paka Filipija koje postoji od 1740 2. Ante Filipija 3. Jose Filipija 4. Roke Filipija 5. Vicka Filipija 6. Benjamina Urode 7. Frane Urode 8. Pelegrina Urode 9. Stipe Urode 10. Tome Urode U to vrijeme na podruju Luke kapetanije ibenik u brodogradnji su bile zaposlene 162 osobe, od kojih 94 iz Betine. 14

U Betini su postojali sljedei zanati uglavnom svi vezani za brodogradnju: brodograditelj, teslar, upera, drvodjelac, jedrar, kova, razni pomoni djelatnici i egrti. Potvrda izvrsnosti betinske brodogradnje je i zlatna medalja i diploma na austrijskoj Jadranskoj izlobi od 09. 12. 1913. godine u Beu za model potpuno opremljene betinske gajete. To priznanje je dobio metar Marko Filipi Marketo. U novije vrijeme, osnivanjem udruge Latinsko idro i organizacijom regata i druenja tradicijskih brodica s latinskim jedrom, trend vraanja jarbola na brodove je oivio. Grade se i novi brodovi namijenjeni iskljuivo edukaciji i pogonu na jedra. No, u evoluciji na formu izvorne betinske gajete utjecale su druge forme (Korula, Sumartin, Dubrovnik) kao i potreba za novim pogonom. 3.4. DVA TIPA BETINSKE GAJETE Dva su tipa betinske gajete. Period koji moemo slobodno oznaiti kao prekretnicu su etrdesete i pedesete godine prolog stoljea kad su se masovno u brodove poeli ugraivati motori, a jedra su zavrila u konobama. Vie nije bilo potrebe za robusnim teakim gajetama ve vitkijim, brim, motorom pogonjenim brodicama. Ljudi su se vie okretali gradovima, a manje prekomorskim posjedima u Kornatima. Linije novih gajeta su postale ue, kobilice kose, promijenila se konstrukcija krmenih statvi koje su sada trebale biti prilagoene osovinskim vodovima. Jarboli su isezli s brodova, a buknuo je trend kabina i natkabina koje su zamijenile dosadanje pokaporte tj. poklopce teretnog dijela broda. Kormila se rade u razini kobilice tj. nisu podizna i veeg gaza to je obavezno kod pogona na latinsko jedro. Gajeta je izgubila svoju prvotnu namjenu teakog broda. Njome se sve manje prevoze ovce, magarci, masline, groe, kamen itd., a postaje sve vie ribarski brod opremljen raznim vrstama ribarskih alata, mrea, parangala. esti teret gajeta postaju i turisti koje treba odvesti na robinzonski turizam u Kornatima. U gradnji nove betinske gajete borovinu je u potunosti zamijenio hrast, a paluba je nerijetko pokuvertana tikovinom, a manje ariem. Teko se dolazi i do murve, brijesta i ostalih materijala koji se bili standard u brodogradnji prolih stoljea.

15


Slika 3-6. Novija betinska gajeta prema linijama ime andria, vrsnog samoukog projektanta, jednog od osnivaa brodogradilitaBetina. Uoiti kosu kobilicu, razliku u konstukciji krmene statve, manju zakrivljenost pramane statve, vitkiju formu trupa, pramca i krme, klupe za sjedenje, po jedna mala bitva za privez (mankul) na krmi sa svake strane...

Slika 3-7. Novija betinska gajeta prema linijama ime andria (nastavak)

16


Slika 3-8. Novija betinska gajeta prema linijama ime andria (nastavak)

Slika 3-9. Glavno rebro novije andrieve gajete i crveno oznaeno glavno rebro starih betinskih gajeta

3.5. BETINSKA GAJETA 1740 Profesor Velimir Salamon je na temelju iskustava ljudi i prouavanjem starih betinskih gajeta doao do forme gajete nazvane betinska gajeta 1740. Zato 1740? Upravo tu godinu spominje i profesor Vlado Skrai, inae jedan od osnivaa udruge Latinsko idro, kao godinu 17

dolaska brodograditelja Paka Filipija iz Korule u Betinu. Filipiji su od tada i betinska obitelj te se bave brodogradnjom i nedvojbeno je to da su sa sobom donijeli iskustva i tradiciju brodogradnje iz Korule koja je glasila za najvei centar drvene brodogradnje na Jadranu. Korulanski crni bor se smatrao najboljim materijalom za izradu brodova te su upravo po njemu bila glasovita stara korulanska brodogradilita. U to vrijeme nije bilo nacrta brodova i projektiranja kakvog danas poznajemo pa su brodovi bili osnivani iskustveno. To iskustvo u osnivanju se prenosilo s koljena na koljeno i uvalo kao strogu tajnu jer upravo to je bio tadanji know how u izradi dobrih brodova. Kako je vidljivo iz starih zapisa, puno se ljudi bavilo brodogradnjom. Gotovo svatko u betinskim obiteljima je znao popraviti ili napraviti brod jer tada je brod bio poput lana obitelji, vie od pukog prijevoznog sredstva. Nain na koji se prenosio izgled uspjenih formi gajeta i ostalih brodova je bio pomou esta, posebnog krivuljara s kojim bi se mogla nacrtati sva rebra eljenog broda. Ostatak forme (razma, kobilica, statve...) bi se dobio tijekom gradnje i ovisio je o vjetini svakog metra brodograditelja. Obino su se esti prenosili s koljena na koljeno i uvijek drali u obitelji i tajili. Ponekad ako bi neki naunik dugo vremena radio kod metra, on bi mu iz zahvalnosti znao dati est. Stara betinska gajeta, koja je gotovo nepromijenjena od samih poetaka u 18. stoljeu do sredine 20. stoljea, robusne je grae i velikog stabiliteta forme te ravne kolumbe i dritog rebra. Prova je izrazito visoka, a i krma je svega nekoliko centimetara nia od pramca. Provena ata i karoc (pramana statva) su zakrivljenije u odnosu na novije gajete. Krmeni karoc (krmena statva) je potpuno okomit na vodenu liniju bez kosine. Na krmi su obavezno dva mankula (bitve) zbog poe (kote) latinskog jedra.

Slika 3-10. Dva mankula tj. bitve za privez, drugi s utorom za pou (kotu latinskog jedra)

18

Neke od tipinih karakteristika iskljuivo betinskih gajeta su i sohe tj. hvatita vesala karakteristinog U izgleda. Njih je na gajetama obino 4 do 5, naizmjeninog rasporeda jer je na na gajetama uvijek veslao jedan vesla na jedno veslo. Sve sohe su pomine i imaju svoje utore. Donji dio sohe koji ulazi u utor je obino konine izvedbe. Utori na razmi broda su pojaavani metalnim trakama (rigetama) zbog velikog optereenja prilikom veslanja. Sohe su obino raene od brijesta ili murve. Potrebno je drvo koje nema ravnu venu ve puno godova (svravo) i obino se upravo oko goda radi procjep za veslo. To se radi zbog bolje ilavosti i otpornosti svravih komada drva na habanje i pucanje prilikom veslanja. Pramana soha je izdignutija od ostalih jer je vesla na pramcu veslao na palubi (kafu).

Slika 3-11. Vesla gajete na pramcu stoji na palubi (kafu)

Slika 3-12. Tipini oblici soha. Uoiti metalna pojaanja na utorima (slika lijevo). Sasvim desno: izdignuta pramana soha.

Zanimljiv detalj kod starih gajeta je i skala na pramcu - element koji je olakavao ulazak ljudi u brod. Gajete su se obino vezivale pramcem na kopno, a tada nisu postojale visoke rive ve niski nasipi. Pogotovo je bila izraena njezina korisnost kod ukrcavanja i iskrcavanja

19

na niske stijene prekomorskih posjeda u Kornatima, Modravama i Makirini. Skala je sluila i kao dodatna zatita pramane statve (ate).

Slika 3-13. Detalj pramca i skala na Kurnatarici.

20


Slika 3-14. Gajeta Premila na Likuorovom muliu u Preku 1961. Uoiti robusnost i tupost pramanog dijela stare gajete i s dvije daske zakrpani karoc, izvieni dio pramane statve.

Slika 3-15. Betinska gajeta (lijevo) i guc (desno) u luici u ibeniku. Uoiti pomini poklopac grotla (pokaportu) na gajeti i nain dranja lantine

21

4. ISKUSTVA U OSNIVANJU I GRADNJI BETINSKE GAJETE

4.1. Ljubomir Ante Frop Kurnatarica Ideja o gradnji tradicijske betinske gajete dola je od lanova okupljenih u udruzi Latinsko idro. Kurnatarica je prvenstveno kolski brod namijenjen djeci i edukaciji novih generacija o starim vjetinama kojima prijeti zaborav. Porinuta je 24.6.2007. u brodogradilitu Marin vlasnika Ljubomira Ante Fropa, njezinog vjetog graditelja.

Slika 4-1. Ljubomir Ante Frop i uenici O Murterski koji tijekom izgradnje Kurnatarice u brodogradilitu Marin

U nastavku o gradnji gajete Kurnatarice iz usta Ljubomira Ante Fropa: ''Na natjeaj za gradnju Kurnatarice prijavilo se nas etvero. iro Burtina, Marko Bavar, Brodogradilite Betina i ja. Mile Pile nije htio jer je valjda imao posla. Ljudi iz udruge Latinsko idro, predvoeni eljkom Jeratom, su meni ukazali povjerenje da konstruiram gajetu. U 30 godina svoje karijere sam napravio pedesetak brodova. Nisam ih napravio puno iz tog razloga to sam gotovo svim brodovima radio kabinu, natkabinu i krevete. To mi je odnijelo toliko vremena da sam mogao jo toliko brodova napraviti. Spasilo me kad sam vidio da u raditi brod bez kabine i natkabine!'' 22

O projektiranju gajete ''Snimao sam formu jedne stare gajete MU-142 koja se nalazila ispred biveg brodogradilita Uroda, gdje je puno betinskih brodograditelja u drvu ispeklo svoj zanat. Vlasnik te gajete je pokojni Benjamin Uroda, inae vrsni brodograditelj i vlasnik tog kvera. Urode su jedni od najstarijih brodograevnih obitelji na Murteru no, ta tradicija je danas izumrla. Ta gajeta za koju pretpostavljam da je graena tridesetih godina prolog stoljea, znai pred drugi svjetski rat, bila je neto kraa od zadanih mjera. Naime, iskustveno smo doli i do projektnog zahtjeva da bi naa nova, a stara, gajeta trebala biti duga 22 noge tj. 6,60 metara. iroka 2,45, a visoka 70 cm. Gaza izmeu 35 i 40 cm na ravnoj kolumbi.

Slika 4-2. Mu 142, brod Benjamina Urode

to znai ravna kolumba? To znai da gaz mora biti jednak od pramca do krme broda s time da je kormilo gotovo pola metra dublje s podiznim sistemom. Stare gajete nisu imale motora pa nije bilo potrebe raditi kosu kolumbu tj. vee utonue broda na krmenom dijelu zbog potrebe za veom istisninom uvjetovane teinom samih motora. Isto tako brodovi na ravnoj kolumbi su povoziti na vesla i na latinsko idro. Na toj staroj gajeti sam uzeo osnovne linije. Bilo mi je bitno izmjeriti odnose duine, irine, glavno rebro ali mi je najbitnija bila linija palube tj. curvadura. Nisam snimao precizno s viskom jer mi nije bio potreban identian takav brod ve sam ga dosta fotografirao.''

23


Slika 4-3. MU 142, ispred starog brodogradilita Uroda u Betini

Potega san od karoca do karoca pag, pa san mirija bandu na svako po metra kolika mi je irina da dobijen liniju kvartira od prove i od krme i donekle sredine. Onda san izmirija isto tako visinu prove i krme, pa san moda posli doda nekih pet centimetri za taj malo vei brod eli. Tako da san napravija sasvin drugi brod. Trailo se da doli bude ravan, da bude rebro drito. Na ravnoj kolumbi sva ravna rebra.'' To sva rebra drita bi znailo da po irini broda, rebra od kobilice idu potpuno vodoravno u prvom dijelu, bez imalo uspona to daje bolji stabilitet forme trupa potreban za protuteu latinskom jedru. To drito rebro i mala kolumbica su pogodovali starim brodovima da budu to manjeg gaza kako bi mogli nesmetano ploviti u Makirine i Modrave (plitak predio izmeu Pirovca i Draga) gdje je bilo najvie maslina. Brod bi odija na idro ka imija da nema barem malo kolumbe. Ja uvik stavin kolumbu onoliku koliki komad drva iman odnosno ta veu meutim, sa basijom kolumbom e se brod uvik prije okrenit, virati nego s dubljom. Moram priznati da nisam neki ininjer i ne znam proceduru raunanja istisnine i gaza, ali svaki put pogodim odoka gotovo u centimetar liniju trima i visinu gaza. To je zbog iskustva promatranja i gradnje desetaka, stotina brodova. Meni nikada brod nije pobiga vie od 2-3 centimetra. Kurnatarica je prema mom osjeaju teka oko tonu ipo. Uvijek je tako dok je brod

24

novi, kasnije u njega ue vlaga pa uhvati jo sto, dvjesto kila. Tu je i oprema, pa Kurnatarica danas doe i do dvije tone. Znai kad sam snimio formu stare gajete, pristupio sam izradi polumodela u mjerilu 1:10. Kao i obino uzeo sam daske, najbolja je smrika guste vene i oblanjao neke na 1 cm, neke na 1,5 cm, neke na 2. To su nae fete tj, vodne linije koje poloimo jednu na drugu. Najgue tj. one od 1 cm trebaju biti u donjem dijelu do vodne linije, iznad toga je dovoljno uzeti razmak 1,5 cm ili 2. Ispilio sam taj snop dasaka na 66 cm duine i 13,5 irine da bi dobio pravokutnik i spojio ga s 5-6 drvenih kavija (pernima) da se kasnije moe razmontirati i preslikati vodne linije na papir. Uvijek je dobro uzeti malo vie irine da se ima mesa za obradu. Tada obino nacrtam na pravokutniku liniju provenog i krmenog kvartira i to otkinem na banseg (tranom pilom). Dalje krenem obraivati taj pravokutnik po elji. Malo teslicom, rapom, brusilicom dok ne dobijem eljeni oblik. Sada su izmislili i neku roto rapu koja se spoji na brusilicu.

Slika 4-4. Izrada polumodela

''Prije nego li se pone bilo ta raditi taj brod treba skovati u glavi. Imati u glavi tone njegove linije kakve elimo. Normalno da je to nekom poetniku teko kao to je bilo teko i meni kad sam poinjao. To je izazov, to te stalno kopka i u strahu si kako e to na kraju ispasti. Prve svoje nacrte nisam ni realizirao, ali sam ih vremenom ispravljao. Ja sam takav da nikada nemam mira. Nikada nisam napravio dva identina broda. Uvijek na svakom sljedeem neto promijenim pa mi se ponekad zna dogoditi da mi prvi brod bude bolji od drugoga jer sam neto iao mijenjati, pa bi zeznija. 25

Slika 4-5. Polumodel Kurnatarice i s njega prenesene brodske linije na papiru

Kad smo dobili linije polumodela i sve lijepo izrapali i izoblili onda rastavljamo na polumodel po onim fetama tj. vodnim linijama. Prislanjamo svaku vodenu liniju na papir tj. osnovicu koju smo nacrtali i crtamo vodoravne presjeke naeg budueg broda. To podijelimo s odreenim brojem rebara i dobijemo toke presjeka rebara i vodnih linija pomou kojih nacrtamo rebra. Tada nacrtamo uzdunjake, izmjerimo i napravimo offset tablicu i projektni dio je u biti gotov. esto kasnije u konstrukciji znamo odstupati malo od idealnih linija s papira i ablona. To je zato to nam se prilikom gradnje uini da broda negdje malo fali pa ga treba nadodati ili negdje ukrasti. Nekada se obiavalo rei nekim kalafatima da su im brodovi na kantune. To je zato to prilikom gradnje nisu imali oko za dodavanjem ili oduzimanjem rebara gdje je to potrebno. esto su takvi nadodani brodovi bri ili stabilniji od onih idealno zamiljenih u ablonama. Sada dolazi izrada ablona za rebra u mjerilu 1:1. Sa strane na naem nacrtu imamo tablicu oitanja (offseta). I prema toj tablici oitanja radimo iz lesonita rebra u prirodnoj veliini. To su abloni. Prvo se napravi taulac (stol) koji mora biti velik kolika je poluirina broda, moda malo vie i koliko e nam brod biti visok. Obino za taulac spojim dva stola u radioni jer mi je tada radiona prazna i broda jo nema. Tu stavimo lesonit ploe i crtamo rebra jedno po jedno. ''

26


Slika 4-6. Nacrt rebara Kurnatarice. Sva rebra drita na ravnoj kolumbi.

Slika 4-7. Kurnatarica na Sajmu nautike, Zagrebaki Velesajam. Detalj pokaporte, pominog poklopca grotla

O konstrukciji rebara (glava) ''Kod konstrukcije ovakvih brodica razmak rebara nije posebno bitan. Njega stavljamo proizvoljno od 25 do 30 cm. Ako se stavi vei razmak onda se rebro mora raditi malo deblje, ako je manji razmak onda moemo imati i tanja rebra. U biti ira rebra, deblja kako mi kaemo. Za razmak 25 do 27 cm koji ja obino stavljam, rebro moe biti 3,5 cm debljine. Ako 27

smo ukrali 2,3 cm od razmaka rebara onda rebro moe biti i 4 cm. Uvijek smo tako radili, znai kako ima robe (materijala) na skladitu takva rebra radimo. U biti nam materijal uvjetuje irinu kako rebra tako i razmak rebara. Onda, drvo se zna iskriviti (izvije se, konkula se) dok se sui pa ga je potrebno i stanjiti, oblanjati par milimetara, moda pola centimetra. Tu smo ve ukrali od materijala neto, pa moramo malo gue rebra stavljati. Kad se rade rebra poeljno ih je lijepo oblanjati na kombinirki tako, kad ih slae lice i lice, da lijepo legnu jedno na drugo. Inae, rebra (glave) su sastavljena iz 5 dijelova na sredini, a iz 3 dijela na krajevima brodice (kalata, lokoa, capul).

Slika 4-8. Rebra Kurnatarice

Kod starih brodova glave (rebra) su bile basije (nie) od dananjih, ali i deblje. To je zato to su se prije rebra radila od prirodno krivog materijala koji je pratio oblik rebra. Dananja rebra se rijetko rade od krivog materijala tako da vena drva ne prati krivinu rebra i time je znatno slabija, pa glave treba raditi vie. Glave ispod kace (pete jarbola) raene su vie da bi se u njih mogla ukopati kaca.

28


Slika 4-9. Niska (basija) i deblja (debelija) rebra (glave). irina i visina oko 6 cm

Slika 4-10. kaca (peta jarbola) ukopana u rebra

Jo jedna jako vana stvar u konstukciji rebara su te kosine rebra ili kvaracota kako mi kaemo. Svako rebro, da bi na njega idealno prilijegala oplata (madir), mora na svom vanjskom dijelu biti zakoeno. I te kosine variraju kako o poziciji rebra, tako i o visini madira. Primjerice glavno, centralno rebro nema gotovo nikakve kosine za razliku od onog s pramca 29

ili krme. Opet ova kosina rebra s pramca nije ista na dnu broda i na vrhu broda. Mi tu kosinu, kvaracotu u biti imamo u glavi i pilamo odoka. Poslije kad je rebro na brodu dakako da doe do malih odstupanja u idealnim kosinama, pa to treba naknadno popravljati. To mi kaemo da se baari, rebra se baivaju. Prova i krma se baa letvicom (trikicom), a sredina konopom (boca se zove) koji slue kao zamjena za oplatu. Kad pogleda po liniji konopa tono vidi gdje ga rebra izbacuju i to se popravi, baa teslicon. Onda ide dalje. Meni se sada dogodi da doem do recimo 85 posto tonosti, ali uvijek moram jo malo prilagoavati rebra oplati. Jer oplata je ona koja pita i koja mora biti idealna. Na panielu (madiru uz kobilicu) e najee vidjeti ako nije dobro pobaano jer ga rebro zna izbaciti.

Slika 4-11. Baarenje rebara letvicom koja definira formu trupa.

Ja na mom bansegu (tranoj pili) jednon rukon plou za glavu krivin, a drugon pilan kad je manji komad. Kad je vei komad onda mi mora neko pomoi, recimo dica. Ali opet jednon rukon pilan i sve odoka. Ali zato s jednon rukon? Evo vidi ti recimo neko ko nema prakse, neki ovik koji je bija u zadnje vrime kodmene. On govori da je nacrta kut i na dasci mi pokaije kakve je kuteve izmirija. E, ali on nezna da tu kvaracotu triba minjati. Nije isto na dnu, po sredini i gori. Tako da ja to odma ispilan kako triba da ne bi posli gubija vrime. Tu ti dojde iskustvo, da to prije zavri posal! O konstrukciji openito ''Konstrukcijski su one stare gajete kojih se ja sjeam raene pametnije nego ove danas. Radilo se na nain kojeg smo mi danas puno zaboravili. Stari su imali kulturu uvanja drva u gori. Oni su znali koje e drvo biti uvano za brod. Ljudi koji i nisu imali veze s brodogradnjom, koji su bili teaci, znali su da e kalafatu moi prodati odreeni komad drva za njegovu namjenu. Ili e na kraju krajeva uvati za svoj brod. I tako su kalafati uvijek imali drva. 30

Danas tako lijepi komadi drva zavre u potpali. U biti sve zavri u potpali, prava je srea nai neki lijepi komad brijesta, crnike, murve ili kamo sree crnog bora.'' Gleda san niki dan uz cestu lipe briste, sve ispilano za drva na male fete i aj a. Ti danas murve ne more nai ni za lik, a to je najboje drvo za rebra, ne postoji nita boje. Murva je vjena i nije toliko teka. Danas, recimo, hrast je tei od murve ali nije ni upola toliko izdrljiv, ilav i otporan na sol kao murva. Nemam nita protiv hrasta, ali kroz moje iskustvo se pokazalo da nije ba dobar za oplatu po dnu. Moda do nekih 10 godina je ok. Gore ga nema smisla stavljati jer ga pre brzo izgori sunce. Kad se brod dobro poije (stavi oplata), zakalafata (uperi oplata), pitura (zatiti bojama) nema potrebe recimo 10 godina imati straha da e brod primati more. Naravno, ukoliko se redovno odrava. Znao sam brodove ljeti drati po dva tjedna na suhome i kad bi ga gurnuo u more ne bi primio ni kapi mora, ne bi se rasuio nita. E, ali nakon 10 godina svaki brod pone lagano putati. Treba ga temeljito izbrusiti, pregledati, prikalafatati sve, i onda si opet miran par godina. Jer drvo izgleda da ulazi u sebe. Iako je ono u moru ipak se sui s vremenom i gubi u sebi masnou koja bi ga drala i hranila. Onda ti brodovi koji imaju hrastovo dno jako brzo propadnu. Kod borovine vidi, mislim na crni bor ili ari, taj problem je puno manje izraen. On se povrinski osui da ga moe piturati ali iznutra zadri vlagu. Crnika se recimo upotrebljavala za rebra isto. I ovaj na domai hrast, slian esmini, on je isto dobar. Stare gajete su u Betini mahom bile izraene od crnog bora koji je dolazio s Velebita. Podgorci, kako su ih nai stari zvali, su bracerama nosili drva iz podvelebitskog kraja u Betinu. Koviduri se danas svim brodovima rade od hrastovine. Na toj staroj Urodinoj gajeti, koviduri su bili od punta, obine smrikove daske, ovakve na kojoj upravo sjedi. I onda je tu brod bio lagan. Danas je brod teak i pitamo se zato ne jedre kao oni stari brodovi. To je danas 500 kila tee od onih starih brodova! Rebra su im sigurno bila jaa nego dananja ali katine (sponje) su bile tanje, oplata je bila daska (smrika). Ja se ne sjeam da je ikada itko prije stavio hrastovi madir u oplatu. To je moda bio samo opas.''

31


Slika 4-12. U Kurnatarici nema motora, a slika prikazuje krmenu sponju, katinu, banket. Konstrukcijski element vrstoe srednjeg dijela trupa koji sluio i kao mjesto za privez raznih konopa i kao klupa za sjedenje kojih inae nema u starim betinskim gajetama.

O zatiti brodova ''Brodovi su se prije zatiivali blakom, katranom. S njime bi se namazao cijeli brod tako da su svi brodovi bili crni. Paklina se isto koristila za uvrivanje nekih dijelova. Ona je kruta smola koja se grije i nalijeva u neke dijelove broda vie kao pojaanje konstrukciji. Od bora i smole se znalo raditi ljepilo. Stari brodovi i ljudi su po meni jednostavno bili praktini. Nije bilo boja za zatititi brod i produiti mu vijek ali se vodilo rauna kad e se to drvo ubrati. Onda bi se to drvo staunivalo u moru. Dralo bi se u moru dosta dugo to mu uvelike poboljava karakteristike. Ono bi se u biti osuilo u moru prije nego li bi se ugradilo u brod. Tako bi taj dio broda ve bio konzerviran 50 posto. Nema anse da bi u njega uao crv ili bia. Ja nisam tako star. Kad sam se ja rodio malo je bilo brodova namazanih blakom, ve se bilo prelo na pituru. Ali ta sam htio rei bitno? Nije bilo puno boje, ali se mijenjalo. Brod je bio jednostavno napravljen da bi se komad koji propadne brzo moe promijeniti. Stari su radili primjerice bokotitnice, pase kako mi kaemo, jer je bilo bolje da se to razbije nego li madir ili opas. Oplatu su zapunjavali pamunim konopom koji nije bio tako dostupan kao danas.

32


Slika 4-13. Konzervacija drvenog broda u moru do pasa (crvene letve). Brod se namjerno potopi da drvo upija vlagu i bolje zastanja tj. da se stisne uperena oplata i da brod prestane tei tj. proputati more.
1

Prije se zbog utede materijala oplata gajete znala raditi kombiniranim nainom. Primjer toga je upravo ta gajeta MU 142 napravljena u brodogradilitu Uroda. Gajete s vie madira (oplate) su kvalitetnije jer iroki madiri s vremenom rade i vitoperi oplata. Bolje je kad je u strukturi oplate vie razliitih godova drveta. Uih madira treba vie, dua je i skuplja izgradnja te se vie kalafataje tj uperi oplata. Meni se ini da je i prije nego to je doao taj Pako Filipi ovdje postojala nekja vrsta broda. On je to moda malo doradio sa iskustvom koje je donio s Korule, ali i prije njega i 1740. je tu postojala nekakva betinska gajeta. Samo taj netko tko je radio brodove prije njega nije ostao registriran. Neko govori da su Urode doli iz Drnikog kraja kao bavari dvije godine iza Filipija. I da su oni isto tada poeli brodove raditi. Onda su se meusobno poenili jer su drali jedan do drugoga. Nisu htjeli dopustiti da se sada svatko bavi s tim poslom. Zanat se uvao.

Slika 4-14. Gajeta Mu 142. Uoiti kombinirani nain spajanja oplate (madira). To se radilo radi utede na materijalu i to manje karta

33

Taj Benjamin Uroda iju san ja gajetu MU 142 snima da bi napravija Kurnataricu je ima er. Ovaj ta je oenija njegovu er, od toga kalafata; taj stari je reka da je oto (MU 142) bija vie guc1 nego gajeta. Al kad je on to reka? Reka je tri, etiri godine kasnije kad san brod ve napravija. Ja mu govorin jebate a di si dosad bija!? Onda sam saznao di je u biti tos (caka) prave stare betinske gajete. Caka je u ovome kvartiru, pramanom i krmenom. Trebalo je u biti ii onako kako izgleda Cicibela. Tupo s pramcem i krmom na razini palube i onda na mankulu kantun napraviti. Cicibeli je krma ravna i onda je kantunina. A onda ovo sve doli je uideno, otkinuto ko sjekirom. Eto, to je gajeta, a ovo ta sam ja napravio je za oko ljepe i bilo mi lake iskrivit tako opas. Ali to nije ba autohtono, onako kako su te stare gajete izgledale.

Slika 4-15. tos (caka) starih betinskih gajeta prema Anti Fropu je u UIDENOJ KRMI(2) I KANTUNIMA NA MANKULU (1)

Guc. Manji ribarski brod slian gajeti: li su z gucun na sprtenjae Prema A. Piasevoli, Rjenik govora mjesta Sali na Dugom otoku oliti Libar Saljski besid, Matica hrvatska Zadar, 1993. [6]

34

4.2. edomir iro Burtina Cicibela

Slika 4-16. iro za kormilom Cicibele u Betini, 15.8.2011.

Metar iro je u ljeto 2011. porinuo u more Cicibelu, jednu od stotine gajeta kojima tijekom svoje dugotrajne karijere udahnuo ivot. No, u toj vijesti ne bi bilo nita posebno da Cicibela u biti nije 1931. godite, tek nekoliko godina starija od samog metra ira koji je roen 1938. Cicibelina pria poinje u betinskom brodogradilitu kod metra Jure Filipija te davne 1931., gdje je graena za Tomu Gregova Takelu iz Preka na otoku Ugljanu. Cicibela je vozila ljude i marvu, urod i graevinski materijal, sijeno i drva, bila prijevoznica izbjeglica za El Shatt u II svjetskom ratu do okupljalita u Kornatima, probijala teka mora i slovila kao jedan od najsigurnijih, najvrih brodova. Njezina sudbina je, kao i sudbina veine starih drvenih brodova, ta da je gotovo potopljena zavrila u zadarskoj Foi. Godine 1968. ju je otkupio od Takele zadarski profesor matematike Emanuel Marui:
''Kupio sam je od Marijana Takele jer me fascinirala tragovima ljudskih truda i muke na

njoj!'' Nakon Maruia njezin vlasnik postaje Marino Mijat iz Tribunja koji ju je u jako loem stanju uspio dovesti do brodogradilita ira Burtine u Betini i zajedno s vrsnim kalafatom prionuti na temeljiti posao njezine rekonstrukcije. Cicibela je bila zalivena tonom betona da ne puta more, a svejedno je putala stotinjak litara dnevno. ''U stanju je bila - nikakvom! Da ne zna bili se zauzeja i okle bi poeja. Prista sam jer san tija da ba obnovimo taj tip gajete, to su brodovi puno jaeg karaktera, imaju duu i tilo, a nose i tereta. Sad je u brodovima nesta prostor, lieri su, zato se triba vraat na vake debele, jake brodove ... puta'' iro e pa nastavlja: ''Od starog broda ostavili smo samo petinu materijala, sve ostalo sam radio novo, ali je u dui to ostao stari brod. Svako rebro, jedno po jedno sam skidao, radio novo i opet vraao u 35

brod. Jedino tako se mogla zadrati izvornost tih starih linija. Cicibela je jedinstven primjer originalne stare betinske gajete i kao takva bi trebala biti proglaena kulturnom batinom. Velika je razlika izmeu stvaranja i krojenja novog drvenog broda i obnove starog. Kad radi novi brod onda ima zadovoljstvo to stvara novu, neprobanu liniju i to je izazov, zadovoljstvo. Obnova starog broda je s druge strane muka, ali i to opet ima svojih drai. Dra je to rastavljajui taj stari brod se u biti drui s tim starim metrima, kalafatima koji su ga gradili i od njih ui kako su se prije radili brodovi. Svaki kalafat u Betini je imao svoj stil. Ja znam pogledati brod i odmah rei tko ga je gradio. Betina je u prolosti bila znana kao mjesto vrsnih brodograditelja u drvu. Nije bilo kue u kojoj netko nije znao graditi ili popravljati brodove. Kau da se 200 ljudi moglo zvati kalafatima, a danas nas ima etiri ako dobro brojim. Ja sam poeo raditi s nekih 12,13 godina lagano oko brodova, a 1964. sam imao sreu da otvorim svoje brodogradilite u dosta tekim vremenima za privatne obrtnike.'' U bivem kveru Filipijevih, gdje je graena Cicibela 1951., iro je poeo uiti svoj zanat. 1948. godine je izvrena nacionalizacija i Filipijevi su praktiki izgubili sve, a na njihovom brodogradilitu je izgraeno dananje Betinsko brodogradilite i marina. U davna doba je u Betini bila i zadruga gdje se vie kalafata udruilo i napravili su navoz kod zadnje kue u Betini gdje se mogao izvui brod od ak 15 metara. Kasnije se ta zadruga rasformirala pa su ili u privatnike. ''Ovdje je bio jedan Frop koji je iao u Kukljicu na otoku Ugljanu, gdje je poeo raditi brodove. Bilo je dosta Uroda koji su znali svoj posao brodograditelja. Filipi su bili i vrsni kovai i kalafati.'' O gajeti [7] ''Ova naa gajeta plod je murterskog ivota uz more i sa morem! Prvo duina. Probali su se graditi i dui brodovi ali nisu doivjeli toliki uspjeh koliko gajeta. Zato to je to brod raen na miru Murterskog mora. Opako je to more na momenta i treba ga znati. Naa gajeta hvata jedan val koji se digne, da je dua bila bi u konfujunu jer se valovi ne bi s njom slagali. Lomila bi se na dva i slabo bi plivala, a i u pogibelj bi upadala. Drugo, gajeta je vienamjenski brod. To je brod teaka i ribara, to je brod na kojem valja izvu mrie i u kojem valja vozit tovara ili masline. Sve su to kalafati radili tako da bi sluali ovika koji je naruija brod i njegove zahtjeve u skladu sa zanatom metniti na more. Onda gajeta ivi i dalje, ona nije brod suvenir, ona je iva, jer se ne samo obnavljaju stare nego i grade nove. I tu forma ide s novim upotrebama: recimo krma. Gajeti koja glumi jahtaicu bolje pristaje zrcalna krma, ali takva krma nikako ne bi dobro dola ribaru. Zato? Zato jer zrcalna krma nije dobra za maretu, a ribar radi na mareti. Njemu triba pic krma da mu dili maretu.''

36

Posebnosti betinske gajete ''Starih gajeta poput Cicibele je bilo raznih duljina, od 6 metara do 8. Ova dananja podjela to imamo na regatama Latinskog idra da je sve preko 7 metara leut ne dri vodu. Ima ti velikih gajeta kao Cicibela od 8 metara, a i malih leuta od 7 metara. Zna se dobro ta leut mora imati. On je pokuvertan brod (paluba cijelom duinom), ima mrtvu bandu od minimalno 20 cm, pirun, kuicu na krmi. Gajeta je otvoreni brod koji ima pomine pokaporte (poklopce grotla), velike kovidure (palubne proveze) od 30 cm da stanu stvari. Na provi je murada produena do prove na tilima kao mala mrtva banda, ali samo obino na lijevoj strani da se moe nasloniti kaeta ribe ili mrea. Nikakvi banci, klupe u gajeti nisu bili nego samo pajoli na dnu. Imao si jednu klupu koja se zove stori a koja je stala popreno i sluila kao stepenica da se mogu ukrcati ljudi ili tovar u brod s prove. Imao si i glavnu sponju na sredini teretnog prostora na kojoj su se vezivali svi konopi, a ona je sluila i da se brod ne slomi. Sav tadanji teret je bio tekog tipa; kamenja, stoka itd ... to se tie jedrilja, nikada nisam uo nekakvo pravilo o dimenzioniranju toga. Svatko je radio za sebe po svom nahoenju. Postojale su okvirne mjere da jarbol mora biti dug onoliko koliko je dug brod, a lantina za treinu vie. No, to je sve jako proizvoljno. Za latinsko jedro kormilo je obavezno moralo biti podizno tako da se kod jedrenja moe spustiti minimalno 50 centimetara ispod razine kolumbe. Najinteresantnija stvar kod latinskog idra je nai mjeru tako da to manje radi s kormilom tj. pojaje u orcu.'' O osnivanju gajete ''U stara vrimena nije bilo lako doi do ablona prave gajete. Ja sam poeo svoj zanat kao egrt kod metra Urode. S majine strane pripadam Urodama pa mi je recimo taj osjeaj za drvo i brodogradnju doao od njih. Od moga staroga metra Brane Urode sam 1956. dobio nekoliko estova. On je to dobio od jednoga Zakarije za kojeg nikako nisam mogao zakljuiti odakle je bio. Moda Vrgadin, Zlarinjanin, nemam pojma. To ti je u biti ablon glavnog rebra u prirodnom mjerilu i iz njega se uz pomo jedne daice s mjerama mogu izvui sva rebra eljenog broda. est doe kao jedna pokretna ablona s kojim iskustveno moemo nacrtati sve nae ablone rebara na komadu lesonita. Kad su neki Talijani doli kod mene i vidjeli da imam to u radioni, poludili su. Jednome sam ak i poklonio jedan est, bio je van sebe od sree. Vidi, to se prije nije moglo dogoditi. Da ti netko tek tako daruje est. To je bilo uvano od strane metra kao najvea tajna i nitko nije znao rukovati sa estom tj. izvlaiti linije iz tog krivuljara. Evo, i ti mene gleda udno sada kada to crtam jer vidim da ti nita nije jasno. Ha ha ha. Od jednog esta se moe napraviti i vie slinih brodova, recimo od ovoga se mogu raditi gajete od 5 do 7 metri, ovisi odakle krene.

37

Recimo gajeta e biti duga 6 ipo metri. Treina od 6 ipo je dva i 15 i dodaje jo minimum 20 centimetri irine. Prava starinska gajeta od 6 ipo metri mora biti iroka minimalno 2,35 m jer ona ima irinu i tako je jaa. irina obavezno vie od treine broda. Treina je tona tek kod broda od 10 metri i to kod kafa motornoga, to je dobro za brzinu. Preko 10 metara se irina pone smanjivati. Isto kako do 10 metara raste, tako se preko 10 metara irina smanjuje. Ovdje na estu ima jedna crta koja se zove posidi. E, i oko nje se sve vrti. est ti je odma u mjerilu 1:1. estovi rebara starih gajeta nisu bili ovakvi nego potpuno ravni, driti uz kolumbu. Isto tako su leali na ravnoj kolumbi. Iz mog iskustva u graenju malo novijih gajeta, najbolja mira za nagib kolumbe je 4 posto.

Slika 4-17 edomir iro Burtina u svom brodogradilitu crta estom rebra gajete od 6.5 metara.

Slika 4-18. Skica dobijanja ablona rebara Slika 4-19. Precrtavanje ablona na

estom'' drvenu grau.

38

Od 1950. godine dogodila se promjena u gradnji gajeta. Tada se ve napredovalo u gradnji drvenih brodova, pa su ljudi poeli i crtati gajete to prije nitko nije radio. Onda su se pojavili neki Spliani koji su donijeli svoje linije, vjerojatno po uzoru na neke brake ili korulanske gajete. Normalno, na promjenu je utjecao i motor, trebalo je poveati gaz na krmi, itd. '' O konstrukciji gajete edomir iro Butina dalje kae: ''Po meni svaki drveni brod, imao on motora ili ne, malo e vie utonuti na krmi. im mu je krma malo utonila onda ti vie ni glave ne stoju okomito na vodenu liniju, i to nije dobro. Meni je bolje odma ga raditi s kosinom kolumbe koja pada 4 posto prima krmi. Cicibela i te stare gajete su se radile naopako. Ne samo da ne bi imali tu kosinu ve bi ona nekada bila i prema provi. Prova bi propadala (gazila) recimo 30-35 centimetri, a krma bi pekala 15; bez kolumbe govorim. I zato na kraju njima prove izgledaju visoke, a krme base (niske). Jer Cicibela i te stare gajete rade sa jedrom i veslima. Ta prova njoj dri orcu (kut u vjetar), a temun (kormilo) pravac. Gajeta u krmi mora biti bua(obla), a u provi no. Kada ti krene malo temun, guzica odma leti. Guzica se mora kritati, a ne prova. Oko prove se vrti. Broj jedan, Cicibela ima ravnu krmenu atu (statvu), potpuno okomitu na vodenu liniju. To je najvee glupost ko je god stavi ukoso malo, to vie nije betinska gajeta. Mi pasare kad radimo, sa zrcalnom krmom onda naginjemo statvu i to zrcalo 14 posto. To se pokazalo najbolje. Cicibela recimo nije nikada bila raena da bi imala motora. Konstrukcija njene krmene statve je takva da ne trpi osovinski vod. To se kod novijih gajeta predvienih za motor sve drukije radi. Spoj kolumbe i krmene ate kod starih gajeta se radio uz pomo posebnog komada drva koji bi morao biti kriv sam po sebi, i jak. To mora biti najjai dio broda, jer on se dere. Najbolje od esmine, rakite. Ali ga mora nai i ubrati tako krivog, gotovo u kvari (pod pravim kutem) jer bi inae puknuo. I treba ga staunivati u moru, a ne na kraju da ti stoji. Taj krivi komad se vee (spoji) na kolumbu i atu tzv. kljuem. Oplata se podupire u to, a kad ona nabrekne sve lomi ispred sebe i zato to mora biti tako jako. I esto se vee bragom. Kad bi trebalo ugraditi motor na takvu gajetu onda se taj element treba razbiti i ugraditi koljeno kroz koje moe ii osovinski vod.

39

Slika 4-20. Spoj kljuem

Kad sam raskrajao Cicibelu onda sam skidao svako drugo, tree rebro, radio nova identina takva rebra i vraao ih nazad u brod. Zabijao bi staru oplatu u njih da se brod ne raspadne. I tako malo po malo je valjalo svaki element promijeniti, ali istovremeno paziti da to ne bude potpuno novi brod ve zadravati onu staru formu. To je jedini nain ako eli identian brod kao i stari. Radili smo je od hrastovine i brijesta. I prije je isto bila od brijesta i hrasta, moda malo crnike isto. Kad sam je raskrojio onda vidi jo jednu posebnost tih starih brodova, a to je da su im rebro (glava) i bitva (mankul) iz jednog komada. Kod ovih modernijih gajeta mankuli se naknadno zabijaju u rebro! Kalata (rebra) u pramcu je isto bila iz jednog komada. Nala bi se grana koja ide na V i od nje bi se iz komada napravila oba rebra u provi. Mi smo ili u umu prije uvijek brati takve krive grane. Od Bratikovaca do Kistanja. I na Zrmanji smo traili brijeste. Kraj Stankovakog polja je bio jedan gaj (umica) Dobra voda gdje smo nalazili najbolje hrastie. Pred rat se to dobro poistilo jer su se radili veliki brodovi. Sada, 20 godina poslije bie opet ima tamo lijepog materijala! Ili smo svugdje po taj materijal i to pjeice. I svugdje smo imali svog ovjeka koji je bio pretea dananjih shipchandlera. Ti ljudi bi tono znali u njihovim mjestima gdje ima kako krivih stabala za posjei. Dobro se sjeam jednoga, zvao se Jakov Uni iz Budaka. Bio je velika dobriina, a znao je sva stabla u okolici. Hrast kitnjak, pravi tvrdi, liki je najbolji za dasku, oplatu. Ali nevalja mekani hrast jer on brzo propadne, brzo ga pojede crv. Opasi i kontramadiri su se znali raditi i od bukve zato to je kompaktna, tvrda i lako se krivi na vatri.

40


Slika 4-21. Pramac jedne stare betinske gajete. Prvo rebro (kalata) je raena od grane na V iz jednog komada

Vidi murva mi nikad nije bila dobra za glave, radije hrast ili brijest. Jedan Lianin nam je bija uitelj iz tehnikog. Profesor, direktor kole u Murteru Knezovi, oenija je ibenku ilbertu iz Mandaline. Uvik se sitim njegovih rii: ta slai plod, to je slabije drvo! Vidi, hrast ima plod ir, to niko ne ide osim betije. Vinja, trenja, mahagonij itd., to je sve dobro za raditi interijer. Ali za vani ja najvie volim hrast. Mendula (badem) je najtvra. Smokva zna biti dobra za glavice (mala rebra). Smokovina je kao guma. Nema onoga tko e brukvu (avao) izvaditi iz nje. Prije se puno biralo to drvo. Ja bi godinje izgubio na to 15-20 dana. Trebalo je ii u Vlahe (Ravni kotari, Zagora) i traiti kriva stabla. Onda bi te trupce prebacivali u Betinu ili u ibenik gdje su bili gateri tj. pile za pilanje trupaca. Danas ti vie toga nema, ni pila ni krivih trupaca. Danas je lijepo ako nae 20-30 cm iroke grane, pa ih moe sam na bansegu (tranoj pili) ispilati. Oplata se prije radila najee od borovine i to bi materijal dolazio iz Like posebnim bracericama, trabakulima koji su bili prilagoeni za to. Oni su imali mala vrataca na krmi od pedesetak centimetara i jedno rebro prerezano gdje bi se daske, tesane grede i ostala pilana graa uvlaile u utrobu broda. Nije bilo motora prije stotinjak godina nego su na jedra dolazili. Brodovi su se prije mazali blakom koji je valjda neki derivat nafte, katran. Svi su brodovi onda bili crni. Blak je mekan, likvidan, onda ide bitume koji je malo tvri i paklina koja je tvrda kao kamen. To su prije parobrodi koji su vozili bacali u more. Svaka krapa je bila puna tog katrana. Onda se pojavio karboleum. To je petrolej i blak. Najjaa zatita jer probije cijelo drvo. eljezniki pragovi su se topili u bazenu s karboleumom dvadesetak dana. Njih je probilo skroz na skroz i dugotrajni su. Za vanjsku upotrebu se na brodovima znala mijeati i 41

grijati paklina s blakom u neku gustu, ljepljivu smjesu. Kad se ohladi onda bi se to stvrdnulo, a dralo za brod. To su sve pretee dananjih modernih boja i zatita.''

Slika 4-22. Cicibela i posada na porinuu. Okomita krmena statva (karoc), podizno kormilo (timun) dublji od kobilice (kolumbe) barem 50 cm

42

Slika 4-23. ''Uidena'' krma Cicibele, Slika 4-24. Kantun na mankulu - jo karakteristika starih gajeta jedna posebnost.

Kantun na mankulu je jo jedna posebnost starih betinskih gajeta. Najtei dio broda za izradu, zbog krivljenje opasa u krmenom kvartiru.

43

4.3. Mile Jadrei Pile

Slika 4-25. Mile Jadrei Pile

Betinska brodogradnja nekad i sad [8] . ''Rado se prisjeam tih triju kategorija ili statusa ljudi koji su participirali ili jo uvijek sudjeluju u aktivnosti i djelovanju tradicijske drvene gradnje brodova u Betini. Posebno treba naglasiti da brodogradnja u betinskom kraju nije prolo vrijeme, ve usprkos suvremenim trendovima i novim standardima za plovila, drvena brodogradnja, a posebno tradicijska, opstaje. Ona svoju potvrdu ostvaruje preko uspjenih majstora i obrtnika u Betini, Murteru, Tribunju. Kalafat je openito naziv za tradicijskog majstora - brodograditelja u drvu, koji stalno ili povremeno radi na izgradnji brodova zdrueno za nekoga ili potpuno samostalno. Neopenito ili konkretno, kalafat je meu kolegama starija osoba koja je zbog starosne dobi ili bolesti umanjeno sposobna za rad, a svojim znanjem i radom moe doprinositi ukupnom radu. Najee su to poslovi kalafativanja ili uperenja, tj. unoenja stupe ili konoplja u utore izmeu madira na oplati broda. uperenje je neizostavna radnja u kompletiranju izrade broda i njegova redovitog odravanja. Kalafat - metar je naspram mlaih kolega uzvieni, poasni status.

44

Kalafat-proto ili samo "proto", je glavni majstor - brodograditelj u svojoj skupini. Obino je i vlasnik kvera brodogradilita ili radionice. Proto je uvaen i kompetentan majstor koji je ugled stekao tijekom ukupnog rada, a die ga najvii ljudski atributi kao to su tolerancija, organizacijske sposobnosti, autorske, odnosno proizvodi s autorskim pravom, socijalnost, nadasve dobrota i roditeljstvo. Ugled je poprimala i cijela obitelj. Tako primjerice u Betini, ugledna brodograditeljska obitelj Filipi koja ima i svoj rodoslovni libar, razvija svoju djelatnost i stjee slavu tijekom 300 godina i grana svoje stablo s ostalim obiteljima kao: Filipi Pako - Pakievi, Filipi Jakov - kodini, Filipi Ante - "proto" - Protovi, Filipi Ante - "tosulo" - Toulovi, Filipi Miho - Mihini. Jednako tako razvija se i obitelj Uroda sa svojim ograncima koje je ostvarila i pametnim enidbama i udajama s obiteljima Pelegrin, Filipi, uri pa se tako nazivaju i danas: Uroda Mikeli - Mikelini, Uroda Ante Miho - Mihini, Uroda Brano - Pelegrinovi, Uroda Benjamin - Benjaminovi, Uroda Ante - Gongovi. Dakako temeljno u procvatu brodogradnje, razvijaju se kveri i brodogradilita u Crnici- ibenik, Biogradu, ukoanu, Kukljici, Iu, Salima, Loinju. U vrijeme stvaranja radnikog pokreta, Betinjani zauzimaju vodee uloge u svim pogonima diljem Jadrana. Emigracija nije dovoljno istraena, ali za sada se zna da nai brodograditelji djeluju u SAD-u, Australiji, Junoj Americi, Kanadi i diljem EUrope. Trea kategorija kalafata koji to nisu su ljudi koji su stalno ili povremeno radili uz kalafate u samom kveru, dakle, radnici na navozu, marvali, pomoni radnici. Uz to su kao nesamostalni, pomagali metrima pri obradi drva, primjerice, pilili balvane i drvo runim pilama. U ovu kategoriju spadaju i ljudi koji su struni i sposobni u rukotvorini, a nisu brodograditelji. Danas bi se ti ljudi nazvali serviseri ili majstori u brodskoj opremi i galanteriji. To su suvremene struke koje kompletiraju brodogradnju i pomorsku djelatnost, a to su: kovai, bravari, jedrari, veslari, brodski mehaniari, vodoinstalateri, elektroniari i elektriari, stolari, majstori za interijere, tapetari, inenjeri brodogradnje-projektanti i dizajneri. To su suvremenici - obrtnici, imbenici u maloj privredi. Danas, odranje i tradiciju pronose i nove obitelji i pojedinci. Udruuju se i usavravaju kroz interesne udruge: brodograevna udruga "Branimir" Betina, udruga "Latinsko idro" Murter-Betina, "Kurnatari" Murter, brodograevna sekcija "Gajeta" Murter-Betina u sklopu udruge brodara "Adrija" Zadar i udruga "Male brodogradnje" Rijeka, pa i na taj nain doprinose boljitku. "

45

5. KONSTRUKCIJA I TEHNOLOGIJA GRADNJE BETINSKE GAJETE

5.1. KONSTRUKCIJA BETINSKE GAJETE [9] Sukcesivni prikaz gradnje drvene brodice (novije betinske gajete) prikazan je na 14 slika. Elementi okosnice gajete: kobilica (kolumba, kilj) pramana statva (provena ata i karoc) krmena statva (krmeni karoc) koljeno (kontraata) apostol

Slika 5-1. Elementi okosnice gajete

Slika 5-2. Sastavljena okosnica

46

Rebra (glave) su sastavljena iz 5 dijelova na sredini, a iz 3 dijela na krajevima brodice (kalata, lakoa, capul)

Slika 5-3. Rebra (glave)

Zavrni voj oplate (opas) povezuje vrhove rebara i sudjeluje u uzdunoj vrstoi brodice

Slika 5-4. Zavrni voj oplate

47

 S unutranje strane zavrnog voja postavlja se podsponjak koji daje oslonac sponjama. Pasmo uzvoja (verzina) povezuje rebra uzduno.

Slika 5-5. Podsponjak i pasmo

Sponje (katine, torta)preuzimaju optereenje palube i ukruuju brod popreno. Utorene su u podsponjak(kontramadir).

Slika 5-6. Sponje

48

 Vanjska oplata se kod brodica dijeli na oplatu dna i oplatu boka (madire). Oplata dna je redovito iz hrastovine, a oplata boka moe biti i od borovine.

Slika 5-7. Oplata dna i boka

Oplata se uperi kudjeljom (kalafata) da bi se osigurala nepropusnost.

Slika 5-8. uperena oplata

49

 Palubna proveza (frieta, koviduri) se oslanja na sponje i zavrni voj te daje oslonac rebrima. U palubnu provezu su utoreni nastavci rebara (tili) i bitve (mankuli).

Slika 5-9. Palubna proveza i nastavci rebara

Oplata palube (kuverta) se sastoji od palubnih trenica koje se polau paralelno simetrali broda, a kod finije gradnje pratei oblik boka broda (razme).

Slika 5-10. Oplata palube

50

 Oplata palube se takoer uperi.

Slika 5-11. uperena oplata palube

Konano se trup oprema linicom (murada) - u ovom sluaju smjetene asimetrino radi lakeg rada mreom

Slika 5-12. Linica

51

Gradnja trupa se kompletira izradom niza drvenih elemenata opreme: Poklopca grotlaca (pokaporta, purtela, kaf), kormila (temun), rude (jagluta, jargola), podnica (pajoli), leaja vesala (karmi, sohe) i vesala.

Slika 5-13. Oprema

Slika 5-14. Pogled na gajetu s krme

52


Slika 5-15. Tradicijska nomenklatura (nazivlje) dijelova pramca betinske gajete 1740. Autor: Velimir Salamon [9]

Slika 5-16. Tradicijska nomenklatura (nazivlje) dijelova krme betinske gajete 1740. Autor: Velimir Salamon [9]

53

6. LATINSKO JEDRO

Slika 6-1. Latinsko jedro na gajeti u vonji 'u vjetar'

54

6.1. UVOD ''Najstarije slike brodova s jedrom nalaze se na egipatskim spomenicima iz doba oko 4000.g.pr.n.e. kad se od monoksilnih amaca prelo na gradnju veih brodica. U to su doba negadske i horuske egipatske brodice razapinjale jedno krino jedro, koje je svakako najstariji tip jedra, jer ga je najlake izraditi [10]''. Krina jedra koristili su nakon Egipana i ostali drevni stanovnici Mediterana Feniani, Grci, Rimljani i Bizantinci, a do danas su ostala u upotrebi. 6.2. DEFINICIJA LATINSKOG JEDRA ''Latinsko jedro je trokutna oblika i razapinje se na dugoj kosoj lantini. Smatra se, da su ga prvi poeli upotrebljavati Genovljani. Galije XIII. st., kojima su Genovljani i Mleani izvrili daleka putovanja izvan Sredozemnog mora, imale su pravo kormilo i jedno veliko latinsko jedro. Na galijama su se latinska jedra usavravala i dobila opremu, koje je ostala na toj vrsti jedara i do danas gotovo nepromijenjena [10]. '' ''Hrvatski su brodovi u X st. imali mijeano jedrilje. Na pramanom i krmenom jarboli nosili su po jedno latinsko jedro, a glavni je jarbol imao jedno krino jedro [10].'' Prema pomorskom leksikonu [11] : ''Latinsko jedro, trokutno jedro koje se razapinje uz dugu kosu lantinu; uz jarbol je spojeno hajmicom. Prvi su ga poeli upotrebljavati Arapi. Od 13 st. latinsko jedro usavravalo se na galijama; veliina je ovisila o vjetru i putovanju (za glavni jarbol bilo ih je pet: marabut, marabutin, mezana, veleta i polakrun; za pramani jarbol: trinketa i trinketina); imalo je jedan krat, a skraivalo se privezivanjem kratova u lantinu (povrina smanjena za treinu, otuda za krat naziv tercarol). '' 6.3. PORIJEKLO NAZIVA ''LATINSKO'' Porijeklo naziva latinskog jedra (franc. voile latine, tal. vela latina, eng. lateen sail) : - po jednoj teoriji termin ''latinsko" (jedro) proistjee iz njegove geometrijske forme, a la trina, to e rei na tri toke koje odreuju trokut; od a la trina simplifikacijom se dolo do latina, latinsko; - po drugoj teoriji ta je rije bila naziv koji su dali Europljani sa sjevera susreui u ''latinskim'' morima taj tip jedra, a taj naziv je onda bio primjenjen na trouglasta jedra kojima su bili opremljeni brodovi i plovila na Mediteranu [12]. Najstarija svjedoanstva o latinskom jedru kod nas i na Mediteranu: Najstariji prikaz broda s uzdunim latinskim jedrom Pogrebna stela iz II st.prije Kr., a nalazi se u Arheolokom muzeju u Ateni [12]. 55

U drugoj grobnici nekropole Anfouchya, blizu Aleksandrije u Egiptu, meu grafitima izvedenim drvenim ugljenom (oznaeni kao slike) vjerojatno iz I i II stoljea prije Kr., nalaze se neke slike brodova i meu njima je prikazana jedna brodica sa latinskim jedrom, vjerojatno najstariji prikaz da ovakvim jedrom.

Slika 6-2. Slike brodova s latinskim jedrom iz grobnice nekropole Anfouchy kraj Aleksandrije u Egiptu

Prvi prikaz latinskog jedra kod nas je grafit na zidu crkve sv. Luke kod Donjeg Humca na otoku Brau iz 11-12. stoljea: ''Najstariji likovni prikaz te vrste brodova, to je openito i najstariji takav prikaz hrvtskog brodovlja, nedvojbeno su grafiti triju brodova ugravirani u svjeu buku prije oslikavanja zidova crkvice sv. Luke u Donjem Humcu na otoku Brau. Kako je crkvica sagraena krajem 11. ili poetkom 12. st., tj. u doba kad se otok nalazio u sastavu Neretljanske kneevine, nesumnjivo je to prikaz neretljanskih gusarskih brodova [3].''

Slika 6-3. Grafit neretljansko-omike gusarske strijele, crkva sv. Luke kod Donjega Humca na Brau, 11.-12. st.

6.4. POVIJEST RAZVOJA LATINSKOG JEDRA NA MEDITERANU Porijeklo latinskog jedra je tema za raspravu. Neki e kazati da je latinsko jedro na Mediteranu evoluiralo iz antikog krinog jedra, ali je moda ve tada u antici latinsko jedro bilo poznato kao zasebna vrsta jedrilja. Sa sigurnou moemo tvrditi da je kao zasebno jedro 56

bilo poznato u estom stoljeu emu svjedoi slike feluke (vrsta brodice) iz Kelije u sjevernom Egiptu.

Slika 6-4. Feluka iz Kelije, Egipt 600-630 g.n.e.

''Poznato je kako je ovaj tip jedra u svojoj trouglastoj formi bio precizno opisan u bizantskim manuskriptima iz IX stoljea, sauvanih u Nacionalnoj biblioteci u Parizu, i kako se zatim proirio po Mediteranu u toj mjeri da je istisnuo krino jedro. Latinsko jedro je jedro latinskih mora: Provansalaca, panjolaca, Talijana, Portugalaca, naroda Magreba. Koristilo se na galijama kao ratno jedro, ali i na trgovakim brodovima poput tartana, filjuga i ambeka, a vjerovatno je bilo poznato ve od antikog doba; nestat e zatim sa velikih plovila da bi se ouvalo na onim tradicionalnim manjima za transport i ribarenje.'' [13] ''Od poetka XX stoljea znanstvenici nastoje ustanoviti davno porijeklo uzdunih jedara. Po E. Kebleu Chattertonu uzduno jedro potjee od jedara egipanskih brodica (naggar) koje su se koristile na Nilu u antiko doba, nekoliko stoljea prije Krista, a i danas je prisutno kao latinsko na gayasseima (filjuge s Nila). Lionel Casson objavio je 1956. godine u poznatom engleskom asopisu 'Mariner's Mirror' neke vane prikaze uzdunih jedara, koji potjeu s reljefa pronaenih u iskopinama grobnica u Thessalonikiju (Grka), u Lampsacusu i emeberli-Tasu (Mala Azija), u Ostiji (Italija) i onu najvaniju koja se odnosi na latinsko jedro u Eleusisu (blizu Atene) od Aleksandra, ribara iz Mileta (Mala Azija), svi datirani u II i III stoljee pr.K., to jest za vrijeme Rimskog carstva. To je izazvalo senzaciju budui da je ruilo dva prilino ukorijenjena uvjerenja: prvo da jedro s podupiraem (poput jedra optimista) potjee iz Nizozemske i da je prvi put prikazana na minijaturi Huberta van Eycka iz 1420.g., druga da latinsko jedro potjee od Arapa.'' [13] ''Monumentalno djelo belgijskog znanstvenika Luciena Bascha "Le muse imaginaire de la marine antique" objavljeno 1987.g., u kojem je autor, poslije dugogodinjeg prouavanja antike ikonografije, prikupio razne prikaze (preko tisuu njih!) kako bi ih stavio na 57

raspolaganje zainteresiranima na 525 stranica sa reprodukcijama i komentarom. Zatim 1996.g., na temelju prikupljene ikonografije, predstavlja studiju o latinskom jedru na kongresu francuskog C.N.R.S. u Aix-en-Provence: Techniques et conomie antiques et mdivales: le temps de l'innovation, koja se u svjetlu dananjih spoznaja moe smatrati odluujuom. Basch, izmeu ostalog, donosi vane ikonografije koje se odnose na latinsko jedro i zakljuuje kako je nemogue da je arapski svijet uveo latinsko jedro na Mediteran. Potvrda tome je zidna slika u jednoj eliji samostana u Kelliji (80 km od Aleksandrije) u Egiptu, koja datira s poetka VII stoljea (izmeu 600. i 630.g.), koja proizlazi iz krinog rimskog jedra i prethodi dolasku Arapa u Egipat 639.g.; grafit urezan u crijep iz Thasosa u Egejskom moru, prikazuje brod sa latinskim jedrom; ovaj grad, na istoimenom otoku, je postojao u bizantsko doba sve do VII stoljea. U drugoj grobnici nekropole Anfouchya, blizu Aleksandrije u Egiptu, meu grafitima izvedenim drvenim ugljenom (oznaeni kao slike) vjerojatno iz I i II stoljea prije Kr., nalaze se neke slike brodova i meu njima je prikazana jedna brodica sa latinskim jedrom, vjerojatno najstariji prikaz da ovakvim jedrom. Znaajni su i grafiti iz Delosa, na otoku Ciklada (Grka), iz I. stoljea poslije Kr. (nakon 69. i prije 88.g.) koje jasno prikazuju prijelaz sa krinog na latinsko jedro. Zanimljiva je koncentracija prikaza latinskog jedra pronaenih u Egiptu, koje vjerojatno dugujemo vanosti Aleksandrijske luke u toj epohi. Lucien Basch nas zatim podsjea da se latinsko jedro 533.g. uobiajeno koristi na lakim dromonima; ukratko, krino jedro je sada bilo potisnuto.'' [13].

Slika 6-5 Pojedini grafiti iz Delosa (Cikladi, Grka) 1.st.n.e. koji pokazuju uporabu latnskog jedra, vjerovatno izvedenog iz krinog jedra

''Meutim, ostaje se pri tome da je najstarija dokumentacija koja se odnosi na latinsko jedro u Mediteranu, prepoznata od svih povjesniara, reljef na pogrebnoj steli Aleksandra iz Mileta, naena u Eleusisu, nalazi se u Nacionalnom arheolokom muzeju u Ateni, datirana je u 150g. prije Kr., a prikazuje 'arapsko' latinsko jedro (izdueno i etvrtaste forme) podignuto na malom ribarskom amcu sa bonim kormilima/veslima, jarbolom u centru nagnutom prema naprijed i sa kosom lantinom.'' [13] 58

Slika 6-6 Pogrebna stela Aleksandra ribara iz Mileta, iz II. stoljea prije Krista, uva se u Nacionalnom arheolokom muzeju u Ateni

''Latinsko jedro, kojem se trebaju razlikovati dva razliita izvora, u moderno doba proirilo se po itavom Mediteranu, osobito na istonom (od Italije do Turske), i jo dalje po itavom Indijskom oceanu, da bi zatim u Jadranu i na Egejskom moru dolo do evolucije ovog jedra umetanjem manje motke, koja omoguava bolje rukovanje jedrom te da ga se odri u eljenoj poziciji, dajui tako poetak oglavnom jedru (treva); i danas na Mediteranu i u Portugalu nalazimo plovila s ovom opremom.'' [13] ''Termin 'latinsko jedro' moe zavarati; bilo bi bolje govoriti o 'obitelji' latinskih jedara razliitih formi, koja se od VI stoljea proirila i koja je do XVIII dominirala Mediteranom. Razliite forme, strukture i metodologije koritenja pridonijele su opem razvoju ovog jedra, koje zapravo omoguava bolje hvatanje vjetra, ak i uz poneku potekou pri manovri i uz vei broj ljudi u posadi potrebnih za manevriranje.'' [13]

59


Slika 6-7. Grafit hrvatskog trgovakog jedrenjaka, crkva sv. Jurja na otoku Krku, 12.-13. st

6.5. DANANJA LATINSKA JEDRA Latinska jedra u svojim raznim oblicima danas nalazimo u najrazliitijim kutcima Sredozemlja kao i u arapskim zemljama, te obalama Atlantika (Kanari, Portugal). Izvedbe su razne, uostalom kao i njihovo porijeklo.

Slika 6-8. Gajeta falkua Mikula, Komia Slika 6-9. Albuferenc Albufera, Valencija

Slika 6-10. Feluka; Kerkennah, Tunis Slika 6-11. Lancia stintinese Maria Peppa, Sardinija.

60


Slika 6-12 Dhow, Dubai

Slika 6-13. Felucca, Egipt Slika 6-14. Catalane, panjolska

Slika 6-15. Schifetto Carlofortino Principessa Slika 6-16. Bote de vela latina, Sardinia Kanarski otoci

61


Slika 6-17. Dhow, Abu Dhabi Slika 6-18. Barca da Ericeira, Portugal

Slika 6-19. Tradicionalni portugalski brodovi s latinskim jedrom: Barco de Sesimbra, Lancha da Sardinha, Canoa Caadeira, Canoa da piccada, Muletta de arrasto

Latinsko jedro nalazimo i na potpuno iznenaujuim mjestima svijeta poput San Francisca na zapadnoj obali SAD-a. Izvjesno je da je ovo jedro, ba kao i njihova tradicijska felucca ije su ablone i tradiciju izrade donijeli doseljenici sa zapadne obale Italije u 19. stoljeu. Poznato je da su se feluccama dobro koristili grki i portugalski ribari, doseljenici u Kaliforniju, pa je za oekivati da je meu posadama njima bilo i naih ljudi. 62


Slika 6-20. Felucce u San Franciscu, krajem 19.st.

63

6.6. LATINSKO JEDRO NA BETINSKOJ GAJETI

Slika 6-21. Betinska gajeta 1740 s latinskim jedrom. Autor: Velimir Salamon [9]

64

6.7. OSNOVNI ELEMENTI LATINSKOG JEDRA NA BETINSKOJ GAJETI Latinsko jedro je dugi niz godina bilo osnovno porivno sredstvo betinskih gajeta. Poneke gajete su imale i trevu (oglavno jedro), te flok no, u samoj osnovi jedrilje koje priznajemo kao slubeno jedro betinske gajete 1740 je latinsko jedro bez floka. Latinsko jedro razapeto je i vezano vezicama (marakunima) uz lantinu. S dva konopa (imbroja) dri se stisnuto uz lantinu dok se ne jedri. Lantina je najee raena iz jednog komada ili spajana (lijepljena), a samo u nekim sluajevima vezivana. Njena duina varira o duini i irini broda, stabilitetu i vjetini posade. Lantina se die uz jarbol podigaem (gindacom) preko sistema koloturnika i taje tj. dvostrukog koloturnika (bucela) fiksiranog uz vrh jarbola omom od upletene sajle. Lantinu uz jarbol uvruje konop koji se zove hunda i on se obino kontolira (vezuje) na bitvu u dnu jarbola. Lantina je suena (zailjena) prema vrhu, a u samome dnu nalazi se lijeb u kojem se vezujku konopi orac i brac. Jedro je okomitog kroja iskljuivo s jednim kratom (tercarolom) koji ga krati za jednu treinu. Kod starih gajeta koristio se pamuni materijal, a u porubima je bio uiven konop koji se nastavljao i na rogljeve. Jarbol (jarbu) je duga, okrugla gredica (oblica), raen je iz jednog ili vie lijepljenih komada i obino je dug kolika je duina gajete. Sastoji se od tri dijela, glave, struka i pete. Glava je gornji dio jarbola na kojem se nalazi taja za dizanje lantine. Struk je srednji dio, a peta donji dio koji se uglavljuje u kaci (leitu jarbola ukopanom u rebra). Jarbol je obino uvren elinim sajlama ili konopima (sartije). Sartije se vezuju za glavu jarbola i za bokove broda metalnom ploicom (rigetom). Zateu se bigotima tj. sistemom neokretnih kolotura. Latinsko jedro kontrolira se trima osnovnim konopima. Hunda (kota glavnog jedra) je konop koji ide od slobodnog kraja trokuta latinskog jedra i natee preko bitvi (mankula) na krmi gajete. Njime se kontrolira zategnutost donjeg poruba jedra. Orac je konop koji je privren za dno lantine i sistemom malih koloturnika (bucela) zatee dno lantine prema karocu (pramanoj statvi). Koristi se prilikom jedrenja u vjetar (orca). Brac je konop koji je takoer privren za dno lantine i uz pomo koloturnika (prijenosa) zatee dno lantine prema jarbolu. 6.8. DIMENZIONIRANJE LATINSKOG JEDRA NA BETINSKOJ GAJETI 6.8.1. O DIMENZIONIRANJU JEDRILJA OPENITO Jedrilje je osnovni porivni sustav jedrenjaka ili jedrilica. O povrini jedara ovise njihove performanse, ali i drugi elementi poput sigurnosti. Dimenzioniranje jedrilja na jedrilicama ovisi o mnogo faktora, teorijskih i iskustvenih i nikada nije jednostavan posao. Od svih faza u osnivanju broda, proraun dimenzioniranja jedrilja se gotovo nikada ne moe svesti na jednu 65

formulu koja e raditi u svim uvjetima. Projektanti su uvijek izmeu dvije strane; dati brodu dovoljno kvadrata povrine jedra da se osigura pristojna brzina, ali i paziti da je ta povrina dovoljno niska da se sprijei pretjerano naginjanje i gubitak dragocjenog stabiliteta. S ininjerskog stajalita, sposobnost broda da nosi jedrilje moe se utvrditi balansiranjem momenta statikog stabiliteta trupa, te momenta vjetra koji djeluje u teitu jedara. Sve do sredine prolog stoljea prevladavalo je miljenje da je za odreivanje povrine jedara (S) nekog jedrenjaka dovoljno poznavanje njegovog statikog stabiliteta. Prema veliini momenta statikog stabiliteta odreivali su veliinu jedra koje je taj jedrenjak smio nositi. Povrinu jedara odreivalo se dakle maksimalnim kutem nagiba broda. Kod toga je ovaj nagib iznosio: za barke i brig . . . . . . 5 za kunu i kuter . . . . . 7 za jahte . . . . . . . . . . .10 Kod manjih dnevnih jedrilica gdje uloga teine posade u ukupnom stabilitetu igra vanu ulogu povrina jedara u izravnom je odnosu s oplakivanom povrinom te nam je taj koeficijent bitan. Za jedrilicu duljine 6,50 m, teoretska vrijednost tog koeficijenta bi se trebala kretati: SA / WS (SA sail area, WS wetted surface): 2 - 3,5 6.8.2. DIMENZIONIRANJE JEDRILJA TRADICIJSKE BRODICE Dimenzioniranje latinskog jedra tradicijske brodice je, meutim, mnogo laki posao. Kako se kod osnivanja tradicijskog broda prvenstveno oslanjamo na batinu i arhivsku grau, tako smo kod izgradnje replike ili rekonstrukcije uvelike ogranieni na utjecaj moderne brodogradnje i novih iskustava, te materijala do kojih se dolo vremenom. Stoga pria o proraunu latinskog jedra mora biti jednostavna i lako shvatljiva. Svjesni smo da je latinsko jedro starih betinskih gajeta bilo poddimenzionirano. Do tog zakljuka doao sam usporeivanjem s drugim latinskim jedrima slinih brodica Sredozemlja tog razdoblja koja su bila znatno vea i esto su imale i flok. To je bilo zbog nekoliko razloga: ekonomsko - tehnikih poput upotrebe slabih materijala kako u konstrukciji jedara samih tako i opute jarbola, lantine, okova itd., te kulturno sociolokih razloga gdje prvenstveno mislim na sigurnost plovidbe prije svega, te brodicu kao lana kuanstva na kojeg se posebno 66

pazilo. Prevrtanje gajete u davna doba znailo je gotovo sigurno i gubitak broda, ali vjerojatno i pogibiju posade. To je neto to se moralo izbjei pod svaku cijenu, pa je sigurnost posade bila na prvom mjestu makar i pod cijenu brzine broda i duljine plovidbe. Uzmimo u obzir da su i vesla koritena podjednako kao i jedro zbog vremenskih prilika ovog podneblja koje nam esto nosi bezvjetricu. Za pretpostaviti je i da su jedriliarske vjetine tih starih ljudi i poznavanje tehnika jedrenja u odnosu na danas bile na skromnijoj razini. 6.8.3. PRAKTINI IZRAUN DIMENZIJA LATINSKOG JEDRA U knjizi Maria Marzaria La Regata della Vela Latina [13], nalazimo na iskustveni izraun duine lantine (a time i povrine latinskog jedra) prema odnosu duljine i irine brodice. Taj odnos duljine i irine brodice nam moe posluiti kao jednostavan indeks stabiliteta. A (duljina lantine) = Lpp x G V (duljina venama) = A (A x B /27)

Slika 6-22. Izraun koeficijenta G prema odnosu duljine i irine trupa. [13]

67

Koeficijent B Udaljenost D 1,9 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 7,38 % Lpp 7,18 % Lpp 6,78 % Lpp 6,58 % Lpp 6,38 % Lpp 6,17 % Lpp 5,97 % Lpp

Slika 6-23. Izraun udaljenosti D (teite povrine jedra teite lateralnog otpora trupa) [13]

68


Slika 6-24. Osnovne izmjere i teita betinske gajete 1740 sa latinskim jedrom

Jedrenje s latinskim jedrom je sigurno najraireniji tradicionalni nain upotrebe vjetra kao porivnog sredstva brodova na Mediteranu, od prvih poetaka u I i II st. prije Kr., pa do razdoblja ugradnje motora u nae tradicionalne brodice. Tome je sigurno doprinijelo s jedne strane relativno jednostavno opremanje broda latinskim jedrom i rukovanje ovakvim jedrom, dok je s druge strane ovakav tip jedrilja bio puno povoljniji kod jedrenja 'u vjetar' od standardnog krinog jedra. U zadnjih par godina primjetno je ponovno vraanje tradicionalnom nainu jedrenja latinskim jedrom, i to ne samo kod nas, ve na cijelom Mediteranu, pa izuavanje ovakvog jedrilja i naina jedrenja s njim dobija novi smisao.

69

7. ZAKLJUAK
Gajeta je tip ribarske barke, koji svoje ishodite ima na alu Kaietina grada, a kasnije tijekom stoljea je postala najraireniji tip ribarske barke na Mediteranu. Ovakav tip barke poznaje june Italija, Kreta, Katalonija, a u gajete spadaju ak i portugalski rijeni brodovi. Meu mnogim tipovima gajet kod nas posebno mjeto zauzima betinska gajeta. Betinska gajeta je drvena brodica duljine izmeu 5 i 8 metara, irine od 2 do 2,60 metara, nepokuvertana (bez palube cijelom duinom). Betinska gajeta je tip broda koji se gradio i koristio ne samo na otoku Murteru ve u itavom ibenskom i zadarskom priobalju. Za razliku od korulanske gajete i komike gajete falkue, betinska gajeta je robusnije forme i konstrukcije, vie teretni i teaki brod nego ribarski. Pretpostavlja se da je od pamtivjeka na ovim prostorima postojao jedan tip brodice kojim se puanstvo sluilo da bi doli do svojih prekomorskih posjeda na otocima. Ono to znamo sigurno jest da se 1745. u Betinu doselio majstor Pako Filipi i sa svojim sinovima osnovao brodogradilite. On je sa sobom iz Korule donio umijee u gradnji drvenih brodova i sigurno je doradio postojei model broda potrebama i prilikama ovog podneblja. Dva su tipa betinske gajete. Period koji moemo slobodno oznaiti kao prekretnicu su etrdesete i pedesete godine prolog stoljea kad su se masovno u brodove poeli ugraivati motori, a jedra su zavrila u konobama. Vie nije bilo potrebe za robusnim teakim gajetama ve vitkijim, brim, motorom pogonjenim brodicama. Ljudi su se vie okretali gradovima, a manje prekomorskim posjedima u Kornatima. Linije novih gajeta su postale ue, kobilice kose, promijenila se konstrukcija krmenih statvi koje su sada trebale biti prilagoene osovinskim vodovima. Jarboli su isezli s brodova, a buknuo je trend kabina i natkabina koje su zamijenile dosadanje pokaporte tj. poklopce teretnog dijela broda. Kormila se rade u razini kobilice tj. nisu podizna i veeg gaza to je obavezno kod pogona na latinsko jedro. Gajeta je izgubila svoju prvotnu namjenu teakog broda. Njome se sve manje prevoze ovce, magarci, masline, groe, kamen itd., a postaje sve vie ribarski brod opremljen raznim vrstama ribarskih alata, mrea, parangala, te sve vie slui i za prijevoz turista. Tijekom ovog istraivanja prikupljeno je mnogo informacija vezanih uz betinsku gajetu, koje su sistematski razvrstane u grau prikazanih u nekoliko poglavlja od kojih je moda najzanimljivije i najdragocjenije ono u kojem su zabiljeeni razgovori s betinskim brodograditeljima u drvu, kalafatima Ljubomirom Antom Fropom, edomirom irom Butinom i Milom Jadreiem Pilom. Posebno mjesto u radu ima i poglavlje o latinskom jedru. Nakon detaljnog opisa povijesnog razvoja latinskoj jedra posebna panja je posveena latinskom jedru na betinskoj gajeti i njenom dimenzioniranju.

70

Daljnji razvoj i sistematizacija ove grae moe ii u nekoliko pravaca od kojih je moda posebno interesantan onaj o priruniku opremanja drvene brodice latinskim jedriljem i nainom uporabe tog arhainog jedra. Siguran sam da e trud koji su u obnovu latinskog jedra uloili ljudi iz udruge Latinsko idro s Murtera zajedno s nama zaljubljenicima biti nagraen jo veom popularizacijom ovog pokreta i brojnijom flotom tradicijskih brodova na Jadranu. Nadam se da e ovaj moj rad posluiti u daljnjem istraivanju i evidenciji drvene brodogradnje kao pokretne batine pri Ministarstvu kulture, te zatiti ovih brodova i valorizaciji novogradnji i replika. Uzaludno je isticati pomorsku orijentiranost nae zemlje bez ouvanja njene bogate pomorske batine - kako u brodovima tako i u brodogradnji. Nadam se da e ovaj rad doprijeti do svih zainteresiranih za betinsku gajetu i latinsko idro.

71

LITERATURA
[1] Salamon, V. Bobanac, N. Metodologija i kriteriji za procjenu autentinosti tradicijskog broda, Izdava HAZU, Zagreb, 2005. [2] Gluhonja, I. Brodovi na jedra. Izdavako poduzee Pomorsko, Rijeka, 1951. [3] Kolzlii, M. Hrvatsko brodovlje. AGM, Zagreb, 1993. [4] Skrai, V. Gajeta - epicentar teakog kozmosa, Zadarski list 2007. [5] Web stranica Betinska gajeta 1740 http://www.binarnet.hr/udruga-betinska-gajeta- 1740, 1.05.2012. [6] Piasevoli, A. Rjenik govora mjesta Sali na Dugom otoku oliti Libar Saljski besid, Matica hrvatska Zadar 1993. [7] Anti, J. Intervjua s irom Burtinom, Magazin More 2011. [8] Milan Jadrei Pile - Kalafat koji to i nije (Betinska brodogradnja nekad i sad) - Zadarski list 2007. [9] Grubii, I. Konstrukcija malih brodova, FSB 2007. [10] Pomorska enciklopedija, sv. 3, II izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 1972 89. [11] Pomorski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 1990. [12] Huet, J. Rigaud, P. Vigne, B. Voiles latines. Chasse-Maree, Douarnenez, 2004. [13] Marzari, M. La regata della vela latina. Carlo Delfino editore, Sassari, 2000. [14] Klarin, Davor privatna arhiva fotografija [15] Internetska arhiva raznih tekstova i fotografija: http://n7design-photo.com/, 1.05.2012.

72

SAETAK
to je to betinska gajeta? Kojem vremenu pripada? Kakva je to gajeta u moru dananjih gajeta? Kakve su joj osnovne karakteristike i namjena? Tko su ljudi koji su je izraivali i zato? Kako se proraunava latinsko jedro na betinskoj gajeti? - neka su od pitanja na koja je ovaj diplomski rad nastojao odgovoriti. Osnovni cilj ovog rada bio je prikupiti to vie grae, kako onu pisanu od drugih autora tako i osobno prikupljenu usmenu predaju o tradicijskoj brodici koju nazivamo betinska gajeta 1740. Ovaj rad se moe shvatiti i kao zbornik svih informacija vezanih uz betinsku gajetu, ali dijelom i uz betinsku brodogradnju openito. Njegova primarna namjena je pridonijeti istraivanju i arhiviranju hrvatske brodograevne batine, te ouvanju i razvoju male drvene brodogradnje i tradicijskih brodskih formi. Termin gajeta dolazi iz vremena Homerovih epskih junaka. Na mjestu gdje je pokopana Kaieta ena koja je svojim mlijekom othranila utemeljitelja Rima Eneja, podignut je grad koji je po Eneinoj dadilji dobio ime Gaeta. Upravo prema toj Gaeti nazvana je ribarske barke, koja je kasnije tijekom stoljea postala najraireniji tip ribarske barke na Mediteranu, a javlja se i kao portugalski rijeni brod, a s mediteranskim emigrantima dola je i do Kalifornije. Meu mnogim tipovima gajet kod nas posebno mjeto zauzima betinska gajeta. Betinska gajeta je drvena brodica duljine izmeu 5 i 8 metara, irine od 2 do 2,60 metara, nepokuvertana (bez palube cijelom duinom). Betinska gajeta je tip broda koji se gradio i koristio ne samo na otoku Murteru ve u itavom ibenskom i zadarskom priobalju. Za razliku od korulanske gajete i komike gajete falkue, betinska gajeta je robusnije forme i konstrukcije, vie teretni i teaki brod nego ribarski. Pretpostavlja se da je od pamtivjeka na ovim prostorima postojao jedan tip brodice kojim se puanstvo sluilo da bi dolo do svojih prekomorskih posjeda na otocima. Ono to znamo sigurno jest da se 1745. u Betinu doselio majstor Pako Filipi i sa svojim sinovima osnovao brodogradilite. On je sa sobom iz Korule donio umijee u gradnji drvenih brodova i sigurno je doradio postojei model broda potrebama i prilikama ovog podneblja. Dva su tipa betinske gajete. Period koji moemo slobodno oznaiti kao prekretnicu izmeu ''stare'', tradicionalne betinske gajete i ''nove'' betinske gajete su etrdesete i pedesete godine prolog stoljea kad su se masovno u brodove poeli ugraivati motori, a jedra su zavrila u konobama. Vie nije bilo potrebe za robusnim teakim gajetama ve vitkijim, brim, motorom pogonjenim brodicama. Ljudi su se vie okretali gradovima, a manje prekomorskim posjedima u Kornatima. Linije novih gajeta su postale ue, kobilice kose, promijenila se konstrukcija krmenih statvi koje su sada trebale biti prilagoene osovinskim vodovima. Jarboli su iezli s brodova, a buknuo je trend kabina i natkabina koje su zamijenile dosadanje ''pokaporte'' tj. poklopce teretnog dijela broda. Kormila se rade u 73

razini kobilice tj. nisu podizna i veeg gaza to je obavezno kod pogona na latinsko jedro. Gajeta je izgubila svoju prvotnu namjenu ''teakog broda''. Njome se sve manje prevoze ovce, magarci, masline, groe, kamen itd., a postaje sve vie ribarski brod opremljen raznim vrstama ribarskih alata, mrea, parangala, te sve vie slui i za prevoz turista. Tijekom istraivanja vezanog uz ovaj rad prikupljeno je mnogo informacija vezanih uz betinsku gajetu koje su sistematski razvrstane u grau prikazanu u nekoliko poglavlja posveenih problematici osnivanja betinske gajete i tradicijskim karakteristikama betinske gajete, a posebno mjesto u ovom radu svakako imaju zabiljeeni razgovori s betinskim brodograditeljima u drvu, kalafatima Ljubomirom Antom Fropom, edomirom irom Butinom i Milom Jadreiem Pilom u kojima su prenesena iskustva u osnivanju i gradnji betinske gajete ljudi koji su dosada izgradili na stotine novih betinskih gajeta, ali i rekonstruirali brojne stare betinske gajete. Posljednji dio rada posveen je latinskom jedru kao osnovnom porivnom sredstvu tradicionalne betinske gajete. Nakon detaljnog opisa povijesnog razvoja latinskoj jedra na Mediteranu i prikaza dananjih latinskih jedara, dan je osvrt i na postupke iskustvenog dimenzioniranja latinskog jedra betinske gajete.

74

Dodatak A: GLOSAR BETINSKE GAJETE

Preneseno s web stranice udruge Latinsko idro ancikr/antikr -a m. provena kontrata; komad drva spojen s atom na koji se naslanjaju picuni od madira rma -e . konop s kojim je ojaano jedro izmeu orac i poe te orac iventala rmati (veslo) -a svr. staviti veslo na sohu i spremiti ga za vonju armi -a m. sveukupna brodska oprema ata -e . provena i krmena statva; produetak kolumbe na provi i krmi bnda -e . strana, bok broda; mrtva bnda - dio bande za zatitu od mora, iznad razine palube bate(l) -ela m. mali kai (do 5 m); obino sluio kao drugi brod u kuanstvu (prvenstveno za ribolov) kod imunijih kornatskih obitelji blak -a m. premaz od pakline kojim su bili obojani svi brodovi bordulica -e . tanka bijela crta na bokovima broda ispod opasa; jo: bili ps brac -a m. konop preko gnjata privezan za telo, bracom se regulira pomicanje jedra lijevo i desno od osi broda bracati (se) -a svr. promijeniti smjer broda do mjere da jedro primi vjetar s druge strane; obino se brod braciva na vitar; rijetko niz vitar brga -e . 1. konop s pomou kojega se podie timun da ne zadije kada se plovi pliakom; konop je provuen kroz timun i on na njemu visi; 2 prsten od spicana konopa na kojemu visi lantina briva -e . inercija; kretanje broda bez pokretake snage vesala ili jedra; u istom se znaenju koristilo i brivada buce(l) -ela m. 1. koloturnik u taji; 2. buceli - m. mn. - sustav od najmanje dvije velike taje za izvlaenje (navukivanje) broda na obalu bujo(l) -ola m. drvena posuda s dva uha povezana konopom; sluio za odstranjivanje vode i za polijevanje broda burti -a m. jedan plov broda s vjetrom u provu; prevaljeni put pod odreenim kutom od obale do obale

75

burtiati -a nesvr. jedriti u smjeru vjetra, upravljajui brodom tako da se vjetar prima pod najotrijim moguim kutom bukamenat -enta m. orebrenje broda ba -e . rupica na karocu o' prove za koju se vee tajica o' braca cima -e . 1. kosi zavretak madira; 2. krajna cpu(l) -ula m. gornji dio glave nastavljen na kalatu; jo: korba i kriva glava ava(l) -avla m. 1. svaki iskovani etvrtasti avao; 2.avli - dva okrugla komada eljeza s glavom, koja se umeu u krakove gurle da dre jarbol ukuinu ep -epa m. ep na dnu broda faka -e . rubna daska irine petnaestak cm. na provi s lijeve strane i desetak cm s vanjskih strana kovidura flok -oka m. malo trokutasto jedro koje su, uglavnom rijetko, koristili levuti frieta -e . dio razme blie tortama frkta/frokta -e . raljasto drvo, jedno na krmi (vie) i jedno na provi (nie); na frkatu se odlae lantina kad brod ne jedri; ponekad osti i vesla gajeta -e . teako-ribarski brod, openito vienamjenski brod, u pomorskoj strunoj javnosti poznat pod nazivom betinska gajeta, duljine izmeu 6 i 7 metara, otvorene santine, s jarbolom, lantinom i veslima gindaree -e . mn. sustav konopa i taja (dvije s dva bucela svaka) s pomou kojih se die lantina na jarbol glava -e . brodsko rebro; kalata i copul zajedno gnjat -a m. 1. konopi duljine cca 1 m; sredina konopca je votomprivezana za telo, dok su na krajevima ovjeene spicane tajice za brac iorce; 2. stoasti zub lantine s kojim zapoinje telo; 3. od konopa spicani prsten na lantini za koji se zakae gindaree guc -a m. brod veliine gajete ili manji, ui, otvoreniji i lake konstrukcije; uglavnom namijenjen ribolovu; neki su guci umjesto zadnjih soha imalijaram gundula -e . najmanji brod u lokalnoj skali brodova; obino se pokretao samo jednim veslom po krmi, na tzv. ijavogu grla -e . zaobljeni komad eljeza koji se uvruje s pomou avala i tako dri jarbol u kuinu guvernati - nesvr. upravljati brodom; timuniti gvrdelaj -aja m. bokobran 76

hera -ere . krojka; komad platna (idrine), irine cca 30 cm; vie takvih komada sastavljenih ivanjem ini latinsko jedro; here su poredane okomito na horizontalnu os broda hunda -e . konop koji kad je nategnut, dri lantinu priljubljenu uz jarbol idrina -e . tvrdo platno od kojega se ilo jedro idriti -i nesvr. ploviti uz pomo jedra (u sluaju gajete s pomou latinskog jedra) i vjetra idro -a s. obvezatno latinsko (trokutasto) iako se tako nije zvalo u narodu; od tvrda platna (idrine) skrojeno i saiveno jedro sa svom opremom (marahuni, marahuni od trcalor, poa, imbroji i turnela); imbracati -a svr. neuspjeno se okrenuti u jedrenju; vratiti u poloaj prije pokuaja okreta (obino u burtianju) imbroji -jev m. mn. tanki konopi objeeni o gornji dio lantine (vental) s pomou kojih se stiskao nedostupni dio jedra pri savijanju ili u nudi inbukadura -e . orebrenje broda inkapelati -a svr. dovesti gornji dio jedra na vrh jarbola zbog pogrenog rukovanja poom (obino prilikom okretanja broda) jaram -arma m. poprena greda pri krmi sa tropima za veslo na svakom kraju; obino na manjim brodovima: laama, kaiima i gucima jarbu(l) -ula m. obli komad drva opremljen konopima koji mu osiguravaju bonu stabilnost (sartije) i s drugima (manat i gindaree) za manipuliranje lantinom; gornji dio jarbula je tanji i okrugao, donji deblji i na samom kraju etvrtast; jarbu(l) je kod gajete nagnut prema naprijed jargutla -e . osobito oblikovan komad drva, jedan kraj je iri i probuen da se moe nataknuti na timun a drugi je zaobljen i dri se u ruci dok se upravlja brodom kadena -e . krajna sastavljena od konopa i eljeznog lanca - dio od konopa bio je nataknut na manku(l), a eljeznim se lancem brod privezivao za obalu; kadena se drala iskljuivo na provi kai -a m. brod duljine oko pet metara, vei od lae a manji od gajete; laki u vonji i preteito sluio u ribolovu kalahat -a m. graditelj drvenih brodova kalahatati -a nesvr. stupom popunjavati kimente i trese; openito ureivati i vriti popravke na brodu jednom godinje; jo: stupati kalata -e . ravni dio glave na dnu broda - od copula do copula 77

karoc -oca m. produetak provene i krmene ate; proveni je dui i karakteristino zaobljen pri vrhu (drugaije kod gajete i kaia, drugaije kod levuta) a krmeni krai i ravno odsjeen kasarin -ina m. paluba od levuta kastanjola -ole . 1. za donji dio jarbola privreno dvobrko eljezo ili isto tako oblikovano drvo za privezivanje konopa (osobito gindarea); 2.osobito oblikovan komad drva koji se zabije izmeu dva rebra da bi se u njega usadio tres za pajole katna -e . 1. drvena preka pred krmom gajete; spaja dvije strane (bande) od broda; 2. potporanj (vie njih) od boka do boka, koji nosi provenu palubu katinela -e . desna strana broda i veslo na toj strani; nije tipian murterski termin, koristili su ga ludranti; u Murteru se kae prova (veslo o' prove) kavija -e . komadi drva na sastavima kolumbe i ate kimenat -enta m. mjesto na kojemu se madiri dodiruju uzduno kst -a m. na drveni tap privezan komad janjee koe s vunom; sluio za mazanje broda paklom, murkom ili katranom klj -ua m. spoj i nain spajanja ate i kolumbe kljn -una m. drveni produetak prove od leuta (cca 1 m.), sluio kao nogostup pri ukrcavanju u brod i iskrcavanju iz njega kolino -a s. krivi komad drva na koji se privruje krmena ata kolumba -e . osnovna greda na dnu broda (kobilica) na koju su privrene sve glave te krmena i provena ata kontraata -e . vidi ancikor kontraopas -a m. unutarnji zavrni madir koji povezuje sve glave knj -onja m. potporanj koji podrava kovidur kopi -ia m. tijesni prostor to ga zatvaraju madiri i ate od prove i krme korban -ana m. kostur drvenog broda; sve glave s kolumbom i atama kovidr -ura m. drvena povrina od prove do krme uza obje strane broda, omeena sajarima prema santini i fakama prema vanjskom rubu krjna -e . komad konopa na krmi i provi s kojima se brod vee u mulu kr -ia m. idro na kri; otvoreno jedro bez privezanih orac i s putenom poom; obino se stavljalo u ovaj poloaj da bi se za slaba vjetra dobio hlad na brodu 78

krma -e . stranji pokriveni dio gajete; idriti u krmu - jedriti tako da se vjetar prima straga, po osi broda kuin -ina m. udubljenje u tortama u koje se uvruje jarbol kuvrta -e . brodska paluba kuvertela -ele . vidi: kovidur kvartr -ira m. prednji i starnji zakrivljeni dio broda sa svake strane: dva su provena i dva krmena kvartira la -e . najmanji drveni brod u lokalnoj skali, ravna dna, kratka i ravna karoca, s jednim veslom (za ijavogu) ili s dva tropa: jo: gundula lancna -e . deblji konop, obino privezan za sidro lnda -e . probueno eljezo na boku broda, na visini torat; za landu su se privezivale sartije i hunda lantina -e . duga drvena motka, uvijek dua od broda, na koju se vezuje latinsko jedro levut -a m. drveni brod s kljunom i kasarinom, najvei u lokalnoj skali brodova (7- 9 m), do pojave motora pokretao se veslima (najvie pet) i latinskim jedrom; neki su levuti ponekad koristili flok limbe(l) -ela m. lj -a m. ukruena mast nekih domaih ivotinja; koristila se za podmazivanje konopa, soha i brodskog dna lokoa -e . prostor izmeu glav (kalata) na dnu broda mak -ka m. etverobrko kovano sidro madir -ira m. hrastova daska (platica); vie njih zajedno ini oplatu i dno broda mainati -a svr. spustiti lantinu s jedrom s vrha jabola na kuvertu ili frkate manat -anta m. kloturnik (taja) ovjeen o vrh jarbola; slui za podizanje i sputanje lantine manikela -e . rupica (vie njih) na koviduru, provi i spod glav za otjecanje i protjecanje vode manku(l) -ula m. drveni stupi na krmi i provi s lijeve i desne strane; vei su brodovi (levuti) imali po dva mankula na svakoj od etiri toke mara -e . tanki konop s menalom, privezan na brke od sidra da se sidro, u sluaju da zadije, moe lake spasiti 79

marahun -una m. kratki konopi (vie njih) s kojim se jedro vezuje za lantinu; marahuni o' trcalor - isti takavi konopii rasporeeni po itavom jedru (na svakoj heri po jedan) i postavljeni tako da, kada se priveu, skrate jedro za jednu treinu masiv -a m. vidi: kolino maku(l) -ula m. od eljeza napravljen okov na karocu o' krme i na timunu; po jedan "muki" i "enski" sa svake strane; drali su timun priljubljen uz krmenu atu i karoc. miot -a m. udubljenje u kolumbi u koje se ukopa izdanak krmenog masiva; jo: pina mihur -ura m. zbog neoprezna manevra prebacivanje gornjeg dijela jedra preko jarbola mozak -oska m. ue od vune uiveno u zadnju heru latinskog jedra; krajevima je privezano za venta(l) i poa(l) mu(l) -ula m. u suhozidu napravljen pristan za brodove; u mulu su brodovi bili privezani bokom uz obalu muline(l) -ela m. drveno vitlo koje se usaivalo u avice na sajarima pred katinom; okreui ga prema sebi dvoje ribara je vuklo abatu murada -e . niska brodska ograda od drva (osobito na levutu) murka -e . talog od ulja; sluio za podmazivanje i zatitu brodskog dna musta -aa m. komad drva koji izravno povezuje opas s karocima od krme i prove najee -je . mn. dio fake od mankulov na krmi do karoca o' krme napuniti -i svr.votom vezati konop (pou, brac, npr.) za manku opas -a m. vanjski zavrni madir koji je povezivao sve glave oplata -e . daske (platice) s kojima je opiven vanjski dio broda od razine mora do kovidura orce -orac . mn. konop kojim se vrh lantine (telo) vezuje za jarbol i tako regulira kut pod kojim e visjeti jedro u odnosu na horizontalnu liniju broda i okomicu jarbola; idriti naorac - jedriti tako da se brod navodi maksimalno na vjetar oit -a m. drvena pregrada izmeu santine i provenog (ili krmrnog) potpalublja paj -a m. od drva osobito oblikovana posuda s ruicom, namijenjena odstranjivanju (izlivanju) tekuine iz broda (iz loko) pajo(l) -ola m. daska (vie njih) kojima je prekriveno brodsko dno i lokoe paka(l) -akla m. crna borova smola koja se koristila kao vanjski premaz pala -e . donji iri dio vesla, onaj koji se uranja u more 80

palac -alca m. brk od mulinela; muline(l) je imao po etiri brka sa svake strane po jedan palada -e . zaveslaj panie(l) -ela m. prvi madir do kolumbe; malo deblji od ostalih parada -e . lijeva strana broda i veslo na toj starni; nije tipian murterski termin, koristili su ga ludranti; u Murteru se kae prova (veslo o' prove) pas -a m. obojani drveni opas paajica -e . dugaki okrugli komad eljeza razliita profila (12- 20 mm) s glavom na jednom, a s maticom i navojem na drugom kraju, duljine dvadesetak i vie cm; slui za spajanje glavnih konstruktivnih dijelova broda pama -e . krivi komad drva, iri od karoca i kolumbe, u koji se zabijaju sve daske u oplati pekja -e . prsten od spicana konopa na mantu koji se natie na jarbol; na njega se vjea manat s gindareama pico(l) -ola m. otvor na provi broda i prostor izmeu provenog karoca i purtele picun -una m. prednji ili stranji dio paniela pokaporta -e . drveni poklopac (i vie njih) koji se stavlja preko otvorene santine radi zatite od mora povaati -a nesvr. kod slaba vjetra ili prilikom okreta u burtianju, voziti veslom ispo'vitra da bi se koliko toliko drao eljeni smjer, odnosno postiglo ubrzanje nakon okreta poa -e . konop kojim zavrava latinsko jedro na krmi; natee se ili puta zavisno o smjeru vjetra; po poe - (idriti u po poe - jedriti tako da vjetar dolazi pod kutom 45 % u odnosu na krmu) poa(l) -ala m. ojaani dio jedra ispred poe poati -a svr. popustiti snazi vjetra i usmjeriti brod niz vjetar prag -a m. hrastovi komad drva od lijevog do desnog kovidura, visine cca 15 cm; dijeli provenu palubu od torat prova -e . prednji pokriveni dio broda; vitar de prova vjetar suprotan smjeru kretanja broda purtela -e . drveni poklopac kojim se pokriva picol (otvor na provi) kada u njemu nema nikoga razma -e . desna strana prove, bez fake radi jednostavnijeg manipuliranja artima, osobito mreama 81

rigeta -e . eljezna plosnata traka koja se stavlja na karoc o' prove radi zatite provene ate u sluaju da brod udari u obalu rucaj -ucja m. okrugli i ui dio vesla, koji se dri u ruci za vrijeme vonje sajar -a m. od vrsta i debela drva napravljen rub koji uokviruje santinu broda santina -e . nepokriveni dio broda (levuta, gajete i kaia) koji uokviruju s lijeva i desna sajari od kovidura, a sprijeda i straga pokrivena prova i krma sartije -ij . mn. konopi koji uvruju jarbol sa svake strane saurna -e . balast (obino taman) koji se rasporeuje po brodu radi stabilnosti ili boljeg jedrenja saviti -vije svr. s pomou turnele (uzice) tako privezati skupljeno jedro uz lantinu da ga vjetar vie ne moe otvoriti sidro -a s. etverobrko i kovano; gajete i levuti imaju po dva sidra: za redovitu upotrebu malo, privezano na lancanu, i veliko u priuvi skala -e . dugi pajo(l) od tresa u prvi do sturia u krmi skomenivanje -a s. sastavljanje ravnih glava (kalata) i krivih glava (copula ili korbi) skursija/kursija -e . srednja daska (platica) na palubi; ide od karoca o' prove do torat; obino deblja od ostalih soha -e . raljasto oblikovan komad drva (najee od smokovine), usaen u katulu na koviduru; u sohi se dri veslo za vrijeme vonje spicati -a svr. krajeve dvaju konopa spojiti bez vora, tako da se file meusobno isprepletu, to spoju daje iznimnu vrstinu sprea -e . kamena bitva na mulu za privez broda stopa -e . komad zaobljena drva ovjeen o mankule i nataknut na karoc o'prove; slui kao nogostup kod veih brodova bez kljuna stupa -e . kuina koja se nabijala u kimente prilikom stupanja sturi -a m. od dna broda visoko podignuti pajoli, obino u krmenom dijelu, radi lakeg veslanja i kretanja posade u ribolovu svri (veslo) -svrgne svr. nakon vonje, skinuti veslo sa sohe i povui ga na kovidur svrgadina -e . konop, obino tanji, koji se privezuje za improvizirani uteg (kamen ili sidarce) prilikom kratkotrajna pristajanja uz obalu ili u ribolovu ijati -a nesvr. voziti veslima unatrag 82

ijavoga -e . pokretanje broda jednim veslom po krmi kaca -e . deblja daska s etvrtastom rupom, postavljena preko glav i loko na dno broda ispd kuina; u rupu od kace usauje se donji kraj jarbola katula -e . od drva napravljena kutija na koviduru u koju se usauje soha kver -a m.1. brodogradilite; 2. svako plitko mjesto na mulima (pliko) na koje se mogao izvui brod radi godinjeg odravanja oleta -e . letva od tvrda drva, privrena kao zatita s donje strane kolumbe peranca -e . dugaki i debeli konop koji se obino dri u priuvi za sluaj potrebe pina -e . vidi: miot pirun -una m. komad okrugla drva postavljen paralelno s kljunom; viticom privren za provu levuta telo -a s. deblji i poetni dio lantine i jedra til -a m. zaobljeni dio copula iznad razine kovidura; u tile je zabijena faka torte -orat . mn. zavretak provene palube prema santini trop -a m. konopi za privrenje vesla u vonji kod malih brodova bez soha (laa i gundula) taja -e . drveni koloturnik; koristio se u opremi broda, osobito za gindaree teta -e . mjesto na kojemu se dotiu krajevi dvaju madira timun -una m. kormilo s makulima timuniti -i nesvr. upravljati brodom s pomou timuna; timunom se upravljalo samo na jedra; dok se veslalo, timun se drao na krmi trcalore -or ., mn. nain podvezivanja jedra s pomou marahuna (konopia koji vise na jedru); pokrata; prilikom podvezivanja trcalora lantina se za jednu nogu makne natrag; idriti na trcalore - jedriti s podvezanim jedrom tres -a m. drvo (obino dva ili vie) postavljeno popreno u donjem dijelu santine; na njega se slau pajoli tresa -e . pod pravim kutom odsjeen madir treva -e . trapezoidno jedro; od murterskih brodova imale su ga uglavnom lae turnela -e . konop upleten od vune; visi o lantini, a slui za savijanje jedra; jo: uzica vaulin -ina m. iznad razine palube podignut rub otvora od purtele venta(l) -ala m. zadnji tanji dio lantine (i jedra) 83

verzina -e . kod veih brodova unutarnji madir pri dnu, koji povezuje sve glave; na verzinu se mogu oslanjati pajoli vitica -e . eljezni prsten privren za provu od levuta s lijeve strane; u njega se uticao pirun voga -e . okrugli dio vesla koji se tijekom veslanja nalazi u leitu sohe; jo: vogadura vota -e . jednostavan mornarski vor; napuniti votu - uiniti takav vor voziti -i nesvr. veslima pokretati brod; u gajeti i levutu vozi se stojei iza vesla na nogama; kai, guc, gajeta i levut imali su pet vesala i isto toliko soha: dva od prove, dva od krme i jedno na provi; sam ovjek s dva vesla vozio je naprikri; u naelu na svakom je veslu bio po jedan vesla zavesti - e svr. uiniti nekoliko zaveslaja (palada) veslom zbolcun -una m. lk zakrivljenosti palube zoja -e . 1. raljasti komad debljeg drva na provi i krmi, koji spaja rebra, opas, kontraops i karoc; 2. drveni umetak izmeu provenih mankula s vodilicom za uzu prilikom povlaenja abate avica /abica -e . probuen komadi drva, zabijen u sajare sa svake strane po jedan, u avice se utie muline(l) za potezanje abate.

84