Bs Skraceni Komentar Na Knjigu Tevhida

Naslov originala:
Muhtesilrtt erhi kitahit-tevhid

komentar knjige tevhidd
Autor kujige erhu kitabit-tevhid:
Salih b. Abdilaziz Alu ejh
Saeo kujigu:
Abdulaziz El-Kahtani
Preveo:
Prof. Suljo
Lektor:
Asim
Receuzijn:
Prof. Ibrahim

Mesd id Tewhid
1120 Wien, Murlingengassc 61, Austrija
Tel: ++43181 22 346, fax: ++431 81 77 988
emoil: ummet@u mmet.at
KNJIGA TEVHIDA
s k r a e n i komentar
Salih b. Abdilaziz Alu ejh
Saeo knjigu:
Abdulaziz EI-Kahtani
UVODuKNJIGU OTEVHIDU
1
' Sloili su se ucenjaci cevhida da u historiji islama nije napisana
knjiga na ovu cemu kao to je co ova knjiga. Ona predstavlja poziv
ka tevhidu
1
jer je ej h
1
rahimehullah, pojasnio dijelove cevhida
ibadeca
1
lijepih imena i svojstava uopteno, veliki irk i
njegove primjere, kao i puteve svakog od njih, zatim na koji se.
cevhid, a naveo je. neto i o tevhidur-rububijje. Ukrat ko, Knj iga
o je zaista veliko djdo
1
pa prema Lome treba da vodi dosta
o njenom nap,lmet, i razmiljanju o njoj
1
jer, gdje god bio
1
reb i je ova knjiga potrebna.
!Knjiga o revhidu - jed je. d,l neto jednim. l<a2e
se: Muslimani prizll<lju Allahovu

ej. kod njih je onaj koji se.
oboava jedan, a on je Allah, subhanehu we reala.
Tevhid koji se trai od nas u A llahovoj Knjizi sastoji se iz tri dij ela:
tevhidur-rububijje, tcvhidul-uluhijje i tevhidul-csmai wcs-sifat.
Tevhidur-rububijje vjerovati da je. Allah jedinswen u Svojim
djelima koja s u mnogobrojna, k.1o: stv.uanje
1
opskrba, proivljavanje
1
..., jer je onaj koji je uis tinu jedinstven u svim tim djelima
samo Allah, subhanehu we ceala.
T evhidul-uluhijje ili ce.vhidul-ilahijje oboavati iz ljubavi
ili, co jeAllahova jed u dj elima Njegovih robova.
vrsta tevhid,l je tevhidul-esmai wcs-sifat
1
a da rob
vjeruje da je Allah jedinstven u svojim imenima i svojstvima i d,, Mu
u come nem,\ niko ravan.
Ove tri vrste cevhida naveo je ej h u ovoj knjizi, gdje je pojas nio ono
za postoji veli ka potreba ljudi
1
a ne. nalaze neto napisano na ru
temu (cevhidul-ilahijje.). Pojasnio je. njegove. dijelove kao to su:
i
5
tevekkul losanjanjej, strah, ljubav ... , a nakon to je zavrio s t im
1
pojasnio je ono .to je suprotno tome, ej. i rk.
irk da pridruZi nekoga A llahu, subhanehu we reala, u
Njegovom rububijjecu, uluhijjeru ili u Njegovim imenima i
svojstvima. A ono o se najvie govori u ovoj knj izi je zabrana
pripisivanja sudruga Allahu, subhanehu we reala, u ibadecu, kao i
naredba priznavanja Allahove u bi lo kom segmentu.
Pos roje jasni dokazi koji 11<1 podjelu .irk,\ na veliki i mali irk
ili na veliki, mali i s kriveni.
Veliki irk izvodi iz vjere, a oboavanje nekoga sa Allahom, ili
nekog ibadeta nekome mimo Allaha, subhanehu we reala, ili
nekoga u ibadetu sa A llahom.
Mali .irk je onaj za kojeg je Zakonodavac rekao da je i rk a koji nije
dostigao stepen koje bi ga veliki m irkom.
Zbog ove podjele vidimo da se veliki irk dijeli na:
1. Spolj.1nji
1
kao to je co kod oboavaoca kipov,,,
k.1burova i mrtvaca;
1. Unutranji, k.1o i rk licemjera ciji jeirk nevidljiv.
Mali i rk nalazimo u noenju posebnih uzlova, konaca, talismana, u
zaklinjanju s mimo Allaha. A skriveni i rk je u djeli ma koja se
k.tko bi nas neko vidio levo ako nije u potpunosti zbog nekog
stvorenja) i
6
KNJIGA OTEVHIDU
Rekao je Allah Uzvieni:
.1. <J w J, ...;lk '. _i, :- ;!;;.
't . J . : ..., ; J ..r; Jr
"Dinnove i ljude nisam stvorio ni zbog osim da Me oboavaju.
(Ez-Zarijat, 56.) 1
, .. ... l ( ' .. , J l
w''J4-' u... JS' .;_ :ur,9>
"Mi smo svakom narodu poslanika poslali: "Allaha oboavajte, a
taguta se klonite!... " (En-Nahl, 36.)1
'(Rekao jeAIL1h Uzvieni: "Dinnove i ljude nisam stvorio ni zbog
osim da Me. oboavaju. ") T o jesc, nisam stvorio ni dinnove ni
ljude ni zbog kakvog cilja osim zbog jednog, a co je da me oboavaju.
U ovom ajet u je poj anjenje cevhida zbog toga to su ispravni
prethodnici !selef) " ... osim da Me oboavaju" sa "osim
da Mi priznaju jedinstvo".
Na ovo i shvac,lnje da s u poslanici posl.1ni upravo zbog
pozivanja u cevhid ibadeta- uluhi jje.
Sr ibadeca je: pokornost i poniznost, p.l jo k.1da se tome pripoji
ljubav i poslunost, tad,, bude pr,wo vjersko oboavanje.
lbadet je kao: povinovanje naredbam.1 i zabranama
ljubavlju, eljom i strahom.
Rekao je ejhul-islam: " l. badet je s veobuhv<lmi naziv za sve to
Allah voli i je zadovoljan od i djela, jaV11ih i tajnih.
11
Iz ovoga proizilazi da bilo koja vrsta ibadeta mora biti samo
radi Allaha, Jedinoga, mimo bi lo koga drugoga.
7
------- Salih b. Abdilaziz Alu - - - - --
;r
"Gospodar tvoj zapovijeda da samo Njega oboavate i da roditeljima
... " (El-Isra, 23.)2
;.t.':> r>- jfr iJiiA1 Ji'
"Reci: da vam kaem ta vam Gospodar vapropisuje: da Mu
nita ne prldruzujete...'" (EJ-En'am, 151.)3
, p
r 'i) Uh 1J:Y,r;t
"l Allaha oboavajte i nita Mu ravnim ne smatrajtel" (En-Nisu, 36.)1
' Ovaj ajet je poJaSnJenje ibadeta i tevhida
1
k-10 i da su
poslanici slaci s ove dvije naredbe: A ll aha obo.lvajte
1
a taguta se
klonire
1
i ovo je revhida. U "Allaha oboavaj te"
imamo potvrdu tevhida
1
a u "a tagura se klonite" negaciju
irka.
T agu e je imenica uzet.l od t ugjan granic.1)
1
i on
je naziv za sve u rob pred e granicu, bez obzira da li se to radilo
o co oboaVo\ (mimo Ali.tha), slijedi ili mu se pokorava.
' "Gospodar evoj zapovijeda", ej. i savjetuje, "da samo
N jega oboavate", pa svoj ibadet s,1mo prema Njemu i ni
prema kome vie, tako vam i savjetuje vas. U ovome
imamo u potpunosti "[a ilahe illallah" INema boga
osim Allaha), iz cega se vidi da je upuca ajeta na cevhid dosta jasna
1
ce da je tevhid izdvajanje ibadeta samo prema Allahu ili, u njemu je
direktan rad po "la ilahe ill aliah".
1
ajeta je: Red: Dodire da vam kaem ta vam je Gospodar
va zabr,mio i Zabranio vam je da mu bilo ta pripisujece.
[(.,da oporuka bude vjerska, kao to je ovdje
1
a do[,, je od A llaha,
t<lda ona nosi naredbe i stroge dunosti, a uputa ajeta na
uwhid je ista kao i u prolom ajetu.
8
KNJIGA TEVHIDA
Rekao je Ibn-Mes'ud, radijallahu anhu: "Ko eli da
gleda u oporuku Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem,
na kojoj je njegov neka Uzvienoga:
rf- J!l i:,iw Jit
'Reci: da vam kaem ta vam Gospodar va propisuje: da Mu
nita ne pridruujete, l da prema roditeljima ... '"
Sve do
(j.;!.J1 o;.f.J J:l'r:' 1U
"l zaista, ovo je pravi put moj, pa se njega drite i druge puteve ne
slijedite,..." (El-En'am, 151-153.)2
OdMu'aza b. Debela, r.a., sc prenosi daje rekao:
"Sjedio sam sa Vjerovjes11ikom, salln.llahu alejlli ve
sellem, tla magarcu kada mi '0, Mu'aze! Da li z11n
ta je Allahovo pravo kod robova, a ta pravo rolwva
kod Allalln?' Rekao sam: 'Allah i Njegov Poslanik
najbolje znaju.' Rekao je: 'Allahovo pravo kod robova j e
' Ovaj ajet je dosao d,t zabrani sve vrste irka: veliki, mal i i skrivenj
iri<. kao i napomena da nije dozvoljeno da Mu pripiemo nikoga od
meleka, vjerovjesnika, dobrih robova, kamenja, drva, dinnova, jer svi
oni ul ,tze u
1
' nita".
'Rek.to je lbn-Mes' ud, radijallahu an hu: "Ko eli da gleda u oporuku
Muhammeda, s,tllallahu ,tlejhi ve sellem, ll<l kojoj je njegov pe&tt .. ."
ovo lvtda bi se pretpostavi lo da je to i stavio na tu
oporuku, zatim da je otvorena nakon njegove, sallallahu alejhi ve
sellem, smrti, ili nakon to se preselio do Najuzvisenijeg Prijatelja,
nali bi se ovi ajeti koji sadre deset oporuka. lbn-Mes ' uda
na uzvienost ovih ajeta koji su zabranom irk.1
1
to
kazuje da je co najbitnije i da mora bici na prvom mjescu.
9
------- Salih b. Abdilazit Alu - -----
da Ga oboavaju i nita Mu ravnim ne smatraju, a
pravo robova kod Al/alta je da 11e kanjava onoga ko
Mu nita ravnim ne smatm.' Upitao sam ga: '0, Allahov
Zar da ue obradujem ljude?' Odgovorio je:
'Ne obavjetavaj ih kako se ue bi pouzdali!"'
Hadis biljee Buharija i Muslim u svojim sahlhima.l
MES' ELE
(pitanja, postavke):
1. Mudrost stvaranja ljudi i dina;
2. lbadet je tev hid jer je spor u njemu;
3. Ko ne sa tevhidom on ne oboava Allaha i u
tom su
\0 J:,'
11 11
...a i vl niste oboavali Onoga koga sam ja oboavao. (El-Kafirun,
5.);
' Ovo pravo prema Al lahu je obavezno, jer su i Kur'an i sunner, pa i
svi poslanici, doli sa ovom naredbom i njenim pojanjenjem, kao i da
je ona vadib (dunost) robovima. Nakon to je spomenuo
Allahovo pravo, obavijestio nas je i o pravu robova kod Allaha, koje
je Allah Uzvieni sam sebi stavio u dunost {na ovome su sloni svi
jer, On, subhanehu ve teala, zabranjuje Sebi ta eli
shodno Njegovoj mudrosti, kao to i obavezuje Sam Sebe
shodno Njegovoj mudrosti, k.o1o to se to vidi iz hadisi kudsijja
(hadis kojeg Poslanik. sallallahu alejhi ve sellem
1
prenosi od Allaha,
a to nije Kur'an): "Zaisu 5,1m}cl Sebi zabranio nasilje."
lO
KNJIGA TEVHIDA
4. Mudrost u slanju poslanika;
5. Poslanstvo je obuhvatilo sva ki narod;
6. Vjera vjerovjesnika je jedna;
7. Veliko pravilo: Ispravno oboavanje Allaha se ne
postie osim nevjerovanjem u tagu ta. U tom
su
# ' } ..
.L div h.;; Lblv "" : . l.
y ; r"< ..r-)f'
Onaj ko ne vjeruje utaguta, a vjeruje uAllaha - dri se za naj
vezu... " (El-Bekara, 256.);
8. Tagut je sve to se oboava mimo Allaha (ovo u
da je zadovoljno tim oboavanjem);
9. Uzvienost tri jasna ajeta iz sure El-En ' am kod selefa,
u kojima ima deset mes' ela, a prva je zabrana irka;
lO.Jasni ajeti iz sure EI-Isra' .U njima ima osamnaest
mes' ela. Allah ih je
.. .... , ,_
y-i; f-i J.J
Ne stavljaj uz Allaha nekog drugog boga - da ne bi osudu zasluio i
bez podrke ostao." {El-Isra', 22.), a zavrio ihje
)-1
"l ne dodaji Allahu drugog boga da ne bi u Dehennem bio
prekoren l od milosti Njegove udaljen." (El-Isra', 39.)
Tenam je skrenuo panju na ovih mes' ela
ll
------- Salih b. Abdilaziz Alu ejh ------
"To je mudrost koju tl Gospodartvoj objavljuje... " (El-Isra', 39.);
ll.Ajet iz sure En-Nisa', koji se naziva ajetom deset
dunosti, je
, -
'.r'i) ..,.,,
"A Allaha oboavajte i nita Mu ravnim ne smatrajte!
11
(En-N isa, 36.);
12. Napomena na oporuku Allahovo g Pos) aru ka,
sall al lahu alejhi ve sellem, prije smrti;
13.Spoznaja Allahovog prava kod nas;
14.Spoznaja prava robova ako izvre Njegovo pravo;
15. Ovu mes' elu nije znala ashaba;
16. Dozvola skrivanja znanja kada se za to ukae prilika;
17.Pohvala obavjetavanja muslimana onim to ga
raduje;
18. Strah od oslonca na irinu All ahove mi losti;
19. Onaj ko ne zna neto kae: "Allah i Njegov Poslanik
najbolje znaju.'';
20. Dozvola davanja znanja neki m ljudima mimo drugih;
21. Njegova, sallallahu alejhi ve se !lem, skruenost zbog
jahanja na magarcu uz prisustvo jo jednog
22. Dozvola dvojici da jau istu ivotinju u isto vrijeme;
23. Fadilet (prednost, Mu'aza b. Debela, r.a.;
24. ove mes' ele.
12
1. VRUEDNOSTTEVHIDA l TA SVE BRIE OD
GRUEHA l
sigurni samo oni koji vjeruju l vjerovanje svoje s nasiljem ne
mijeaju; oni biti na pravomputu." (El-En' am, 82.)2
Od Ubade b. Es-Samita, r.a., se prenosi da je rekao:
' Dakle, njegov uticaj na brisanje grij eha
1
pa kol iko god rob bude
potpunijeg tevhida toliko biti blizu ulaska u Dennet sa ono dijela
koliko bude uradio. Zbog re imam, rahimehullah, je naveo i
ajet iz sure El-En ' am.
Nasilje u ovom ajetu .se odnosi na iri<. kao to je dolo u dva
Sahiha (Buharija i Muslim) u had isu od lbnMes' uda da je
Vjerovjesni k, sal! allahu alejhi ve sellem, rekao u vezi ovog ajeta kad,,
su se ashabi zabrinuli zbog njega pa su rekl i: "0,. A llahov Posla
Pa ko to od nas ne nepravdu prema samom sebi!" On je
odgovorio: "Nije co to vi mislite. Nasiljeje irk. Zar niste ta je
rekao dobri rqh: Z1isca je irk velil<o nasilje. "' Na osnovu ovog
hadisa
1
ajet potpuno odgovara ovom poglavlju: ko bude vjerovao, a uz
to ne bude mijeao svoje vjerovanje sa irkom, on biti na sigurnom
i pravom putu. Nagrada onome koj i bude vjerovao, ej. sa
tevhidom
1
a ne bude mijeao svoje vjerovanje s nasiljem, tj. ne bude
mijeao svoj revhid sa .irkom, potpuna sigurnost i uputa. Pa
koliko god da rob s ne.Cim od nasilja koje je iri<. toliko od
njega sigurnosti i upute.
l3
Salih b. Abdilaziz Alu ------
"Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
,Ko da neme boga osim Allaha, Jedinoga,
Koji nema sudmga, i da je Muhammed Njegov rob i
poslanik, te da je Isa Allahov rob i poslanik, Njegova
koju je spustio na M erjem, i dua od Njega, kao i
da su Dennet i Vatra istina, Allah ga uvesti 11.
Dennet sa onoliko dijela koliko bude uradio.'"
Hadis biljee Buharija i Muslim. J
Oni biljee i hadis od 'Itbana, r.a., u kojem se
kae:
"Zaista je Allah zabranio vatri onoga koji kae ,la i1ahe.
illalla.h (nema boga osim Allaha)' time Allahovo
lice."
2
Od Ebu-Se'ida el-Hudrija, r.a., se prenosi da je
Allahov Poslanik, salJ allahu alejhi ve se!Jem, rekao:
"Rekao je Musa: ,Gospodaru moj! me
bih te spominjao i molio.' Pa mu je rekao: ,Reci, o
' ':Sa onoliko dijela f<o!if<o bude uradio" -lJa ma"-' u bio i nepotpun u
svojim djelima, a ima pri sebi i grij eha i neposlunosti, ova nagrada
mu dolazi zbog vri'jednosti cevhida koj im se okitio.
' Ova tevhida
1
kada je onaj koji ju je izgovorio elio njome
A Uahovo lice i d.oao s njenim artovima (uslovima), Allah mu je
i dao mu ono to mu je (:zabranio vatri da ga
a to je, bez .sumnje, velika nagrada.
Ali onaj koji s tevhidom, a ostavi se onoga to mu je suprotno
(irk), me.cfutim
1
se pri njemu i neto grijeha i neposlunosti, pa
umre na come bez tevbe (pokajanja), on biti pod Allahovom
vo[jom
1
ako ga a zatim zabraniti vatri da ga
nakon to odgori svoju kaznu
1
a ako mu i zabranit i
vatri u samom
14
KNJIGA TEVHIDA
Musa: ,La il alte illallah.' Rekao je: , Gospoda m moj, svi
robovi govore ovo.' Gospodar mu je odgovorio: ,O
Musa, kada bi sedam nebesa i njihovi stanovnici, mimo
Mene i sedam zemalja bili 11a jed11oj strani vage, a ,la
ilahe illalla.h' na dmgoj, prevagnule bi , la ilahe
illallalr. '"
Biljee ga lbn-Hibban i El-Hakim, koji je rekao za
njega da je sahih (vjerodostojan).l
Et-Tirmizi biljei ha dis i kae za njega da je hasen
(dobar) od Enesa, r.a., da je rekao:
sam Allaltovog Poslanika, sallallalut alejlzi ve
sellem, kako kae: ,Rekao je Uzvieni Allah: ,O si11e
Ademov, kada bi Mi doao s grijesima kolika je Zemlja,
pa Me sreo a nisi Mi 11ikoga ravnim smatrao, Ja bi11 ti
doao sa isto toliko oprosta.'"
' Hadis na da k.c1da bi se zamis lilo da grijesi robova
dostignu teinu sedam nebesa i teinu njenih stanovnika od robova i
meleka i teinu Zemlje, la ilahe illallah bi prevagnulo ru teinu
grijeha. Na ovo i had is o kartici Ina kojoj biti napisa110 la
il,1he illallahl i hadis od Enesa. Svo ovo veliko dobro i zbog
cevhida, kod koga one budu jake u srcu pa bude iskren u njima,
i bez sumnje u ono na ta cvrsto i pun
ljubavi prema njihovom se njihov uticaj i svjedost
u srcu, pa u koga bude rako, onda njegov tevhid spaliti
i unititi grijehe koji se eventualno pojave.
15
------- Salih b. Abdilaziz Alu ------
MES'ELE:
l. Allahove dobrote;
2. Mnotvo nagrade za tevhid kod Allaha;
3. Brie grijehe;
4. ajeta iz sure El-En' am;
5. Dobro razmisli o pet stvari koje su spomenute u
hadisu Ubade;
6. Ako spoji njega i hadisa od ' ltbana i onoga
to je poslije njega, ti se "la
ilahe illal/ah" i greku onih koji su zavarani;
7. Upozorenje na art koji je doao u hadisu ' Itbana;
8. su i vjerovjesnici trebali upozoriti na vrijednost
,. la i/ahe illallah";
9. Davanje do znanja da su one ispred i tee od svih
stvorenja, iako ih mnogi izgovaraju, ali im se dobra
djela ne
10. Dokaz da postoji sedam zemalja kao i sedam nebesa;
ll. One imaju svoje stanovnike;
12.Priznavanje Allahovih sifata (svojstava) suprotno
e' arijama;
13. Ako shvati hadis kojeg prenosi Enes, r.a., da
se u hadisu kojeg prenosi 'Itban, r.a.,: "Zaista je Allah
zabran.io vatri otwga koji kae: ,La ilalze illallah (Nema
16
i
KNJIGA TEVHIDA
boga osim Allaha)', e l e i time A flahotlo lice", trai
ostavljanje irka, a ne samo izgovaranje tih r i j e i jezikom;
14.Razmisli o spoju izmedu stvarnosti Isa' a, a.s.,
Muhanuneda, s.a.v.s., da su oba Allahovi robovi i
poslanici;
15.Spoznaja posebnosti Tsa' a, a.s., da je nazvan
Allahovom r i j e i ;
16.Spoznaja da je on duh dat od Allaha;
17.Spoznaja vrijednosti imana (vjerovanja) u Dennet i
Vatru;
lS. Shvatanje r i j e i "s onoliko dijela koliko bude uradio";
19.Saznanje da vaga (na Sudnjem danu) ima dva tasa;.
20.Spoznaja spominjanja lica.
17
2. KO UPOTPUNI TEVHID, UDENNET
BEZ 1
Rekao je Uzvieni Allah:

.Ibrahim je bio ummet (primjer pokoran Allahu, pravi
vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim." (En-Nani, 120.)2
, , "
.l .< '' \) . ' . ..i.J(:t..
"(o.).rr- cr.. Jy
...i ont koji druge Gospodaru svome ravnim ne smatraju. (El
Mu' minu n, 59.)1
' Ovo poglavlje je vanije od samog poJaSnJavanj a vri jednosti
revhida
1
jer u vrijednosti tevhida mnogi ali odabranici
ovog ummeta
1
oni su oni koji su upotpunili tevhid
1
pa je upotpunjenje
revhid,, glavna ovog poglavlj a.
Ovaj ajet je dokaz da je Ibrahim upotpunio tevhid, a to vidimo iz
osobi"" kojim ga je Allah opisao: prva
1
da je bio ummet
1
tj . imam
koj i se okitio svim osobinama lj udske savrenosti i
osobinama dobra,,, to da nije n ista umanjio od osobina dobra
1
i
to je potpunosti tevhida; druga
1
pokoran Allahu
1
u ovome
vidimo obaveznosr pokornosri i svi h dijelova revhida.
U "pravi vjernik" imamo negaciju puta murik.l
!mnogoboaca) i naginj anj a ka nj emu
1
a taj put obuhvata .irk
1
novotariju i grijeenje. Ove eri stvari (irly novotarija i grijeenje bez
pokajanja i traenja oprosta) su ujedno i moral rnurika.
ejb
1
rahimehull ah
1
je shvatio ova iz ajeta
1
pa su ga uputila
da je ajet doao u vezi upotpunjavanja revhida.
19
------ Salih b. Abdilaziz Alu ejh ------
Od Husajna b. Abdurrahmana se prenosi da je rekao:
"Bio sam kod Sa' da b. Dubejra kada je rekao: ,Ko je od vas
vidio zvijezdu padalicu?' Ja sam rekao: ,Ja', a zatim
sam dodao: ,Nisam bio u namazu, nego me neto ujelo.' On
me upitao: ,Pa ta si uradio?' sam rukju', odgovorio
sam. Potom me upita: ,A ta te navelo na to?' Odgovorio
sam: ,Hadis kojeg nam je prenio Upitao me je: ,A
o vas je obavijestio?' Rekao sam: ,Prenio nam je hadis
od Burejde b. El-Husajba da je rekao: ,Rukja se ne osim
od uroka ili otrova.' On ,Dobro je uradio onaj koji se
zadrao na onome to je ali, nas je obavijestio Ibn
Abbas, r.a., da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao:
,Poknzatti su mi narodi, pa sam vidio vjerovjesnika,
sallalla1m alejhi ve se/lem, i sa fljitn grupu sljedbenika,
zatim vjerovjesnika, snllallalm alejhi ve sellern, i sa
fljim jednog ili riva zatim vjerovjesnika,
' U ovom aje.tu je neg,,cija iriUl i u ovom izrazu imamo negaciju za
sve vrste i dijelove irka !n.uavno u arar,skoj verziji/, i kao d.t je
rekao: ne ni veliki, ni m,tli
1
ni skriveni i rk, pa onaj ko ne i rk
on je muvehhid !jcdnoboac). T,tko smo dobili jedno pravilo koje
glasi: Onaj koji ne nikakav vid irl(<1
1
on ga nije ostavio osim
zbog svog tevhida.
Rekli su is lamski Doao je na sa
"Gospodaru svome" jer rububijjel {gospodarstvo/ zahtijeva
postojanje ropstva
1
i to je osobina onih koji su upotpunili tevhid
1
jer,
iz nepostOjanja irka proizilazi obavezno udaljavanje od irka u
svojim prohcje.vima
1
zbog da, kada osoba slijediti
svoju strast, tada dode. sa novotarijom ili

pa je
negacija irka postala negacijom za sve njegove vrste, novotarije i
grijeenja
1
a tO je, ustvari, upotpunjavanje te.vhida prema Allahu,
subhanehu vc: te' ala.
20
KNJIGA TEVHIDA
sallallahu alejhi ve sellem, a da sa njim nema niko.
Nakon toga sam. ugledao ogromnu skupinu ljudi te
pomislih da je to moj ummet. Bi mi ,Ovo je
Musa i njegov 11arod.' Pogledao sam i ugledao ogrommt
skupimt ljudi i bi mi ,Ovo je tvoj ttmmet i
ujima sedamdeset hiljada onih koji u Dennet bez
polaganja i bez kazne.' Zatim je ustao i otiao 11
svoju a 11arod raspravljati o ovoj skupi11i pa
neki rekoe: ,Moda su to oni koji Sl/ se dntili sa
Allahovim Poslanikom, sallallah11 alejlzi ve sellem.'
Drugi rekoe: ,Moda su -to oni koji su se rodili 11 islamu
pa nisu Allalnt nita tavuim smatrali' ... Spomenue i
mnoga dntga miljenja. Potom Allahov Poslanik,
sal/allahu alejl1i ve sellem, njili i obavijestie ga o
tome a on im ,To su 011i koji ne trae da im se
rttkja, 11iti se prenjem nekog dijela tijela, niti se
povode za gatkama vezanim za let ptica, i koji se na
Gospodara svoga oslimjaju.' Tada 11stade Ukkae b.
Mil!satt i ,Zamoli A Ilaha da me od njilt!' On
,Ti si od ujift.' Zatim ustade twki drugi i
,Zamoli Allaha da me od 11jih!' A on odgovori:
,Ukkae te pretekao u tome. "'l
' Ono to nam je bitno za ovo poglavlje iz ovog hadisa jesu
Poslanika
1
sallallahu alejhi ve sellem: ''Po.'fled,w sam i ugledao
osromnu skupinu ljudi i hi mi 'Ovo je evoj ummet: i
nJinla sedamdeset hiljada onih koji u Dennet bez poldg,mja
i bez k.1zne. 'Zatim je ustdo i ot:i.ao u svoju a n.uod
tdspmvi}iui o ovoj sl<upini pa neki rel<ole: /VIo dd su co oni koji su se
druzl'li sa Allahovim Poslan ikom/ s,J/ial/dhu ,1lejhi ve se/lem.' Drugi
rekoe: l\-1oda su co oni !<oji su se rodili u islamu pa nisu Al!dlw
nitd rdvnim sm.trtdlt .. Spomenue i mnoge! drt'Sd mi/jenj,l. Pocom
izude Allahov Posldm/y sal/,11/ahu alejhi ve njih i
21
Salih b. Abdilaziz Alu ejh - -----
MES'ELE:
1. Spoznaja ljudskih stepena u tevhidu;
2. ta njegovo upotpunjavanje;
3. Allahova pohvala, subhanehu, Ibrahima jer nije bio
od m u rika;
obavijestie ga o come ,1 on im 'To su oni koji ne erde da im se
ruk.ja/ nici se lijeee prenjem nek.og dijela cijela/ nici se povode Za
!JdtkAma vez.mim za lee pcic,"l./ i koji se na Cospodilra
os/,mjaju."' lz ovih osobina se ne razumije da oni koji upotpune svoj
cevhid ne poduzimaju sebebe !uzroke), kao to su co neki shvatili pa
misle da je od potpunosti d,, se nikada ne poduzima nikakav uzrok, ili
da se nikada ne treba To miljenje je neispravno, jer je
Vjerovjesniku
1
.sallaHahu alej hi ve sellem
1
rukja i se.
je i naredio da se Jednom ashabu je naredio da se spri
(to je jedan stari arapski tako da sc bolesnik spri na
nekom dijelu cijela kako bi otiao bol ) i iz se vidi da
oni ne poduzimaju nik.1da nikakve uzroke, ili da ne poduzimaju
uzroke ozdravljenja, nego su ove tri stvari posebno spomenute zbog
mnogih u kojima se srca veu i ka onome ko
rukju
1
ili ka samom prenjem, ili onome koji se bavi tim
poslom, ili ka samom gac,lnju u smij er pcicijeg leca, jer je u
tome manjk.wost te.vekkula /oslonca na Allaha), dok je
s,lmO po sebi propisana stvar u naem eriam
1
s tim to je nekada
vadib (stroga dunost), nekada je pohvaljeno, a nekada je samo
dozvoljeno. Al lahov Poslani l<,t sall allahu alejhi ve sel lem
1
je rek.1o:
"Lijecice se, o A /tahovi robov? ali se nemojte onim S'co je
h,u,1m /zilbrilnjeno/."
22
KNJIGA TEVHIDA - ---
4. Njegova pohvala dobrih robova (evlija) zbog njihove
od irka;
5. Ostavljanje rukje i prenja je od potpunosti tevhida;
6. Ono to obuhvata sve te stvari je tevekkul;
7. Dubina znanja ashaba zbog toga to su spoznali da
oni koji su to posti.gli nisu doli do tog stepena osim
radom;
8. Njihova briga za sticanjem dobra;
9. Prednost ovog ummeta u broju i osobinama;
10. Vrijednost Musaovil1 drugova;
11. Pokazivanje naroda pred njim, sallallahu alejhi ve
sell em;
12.Svaki narod biti proivljen sa svojim
vjerovjesnikom;
13.Manjina onih koji su se odazvali vjerovjesnicima;
J4.0naj kome se niko nije odazvao sam;
15. Plod ovog znanja, a to je nezavaravanje mnotvom,
kao i neskromnost u manjini;
16. Dozvola rukj e od uroka i otrova;
17. Dubina znanja selefa u "Dobro je uradio Oltaj
koji se zadrao na onome to je ali tako i tako... " Iz
toga se vidi da prvi hadis nije u suprotnosti sa
drugim;
18.Udaljenost selefa od hvaljena onim to nije
pri njemu;
23
------ Salih b. Abdilaziz Alu Sejh -----
"Ti si od njih" su jedan od znakova
vjerovjesnitva;
20. Ukkae;
21. Izlaganje prijedloga;
22. Ljepota njegovog morala, sali allahu alejhi ve sellem.
24
3. STRAH OD IRKA 1
lllt
.Allah, uistinu, oprostiti da Mu se irk ... (En-Nisa, 48.)2
Rekao je Ibrahim, alejhissalatu vesselam:
' U upotpunjavanje cevhida kod njegovi h nosioca ulazi i srr.1h od
irka
1
pa onaj koji se boji .Sirka od njega njegovo
i vrsre, kako ne bi pao u njega.
' "Allah, uis tinu, oprostiti da Mu sei rk a oprosti ono to
je manje od t oga kome On Neki su rekli: "Ovo
d,, irk koji je spomenut u ovom ajetu obuhvat.\ .sve njegove
vrste: veliki
1
m,1li i .skriveni, pa ni jednu vrstu i rka Allah
oprosti ti osim ako se osoba ne pokaje, a sve to zbog grij eha u
njemu, jer, Allah je raj koji srv<Ua
1
opskrbljuje, daje i razna dobra
prema robovima, pa k.1ko da .se .srce okrene od Njega ka nekom
drugom? Ovo je milj enje ejhul-islama lbn-Tejmijje, lbn-K.1jjima
1
Imama Muhammeda b. Abdui-Vehhaba i da ' veta
(poziva u islam/.
Pa, ako se bilo koja vr.st,l irka: rija' lraden je djel,, radi nekoga
drugog mimo A llaha), zaklinjanje mimo A llahom, noenje
hamajlija, i pripisivanje blagodati nekome mimo
Allahu, ne oprataju, onda nas ta tjera na serah od
njega, bez obzira da li bio mali ili veliki. A ako se i rk u vrsti
lj udskih .srca, onda rob mor,\ traiti spoznaju njegovih vrst,,,
svojstava i pojedinosti, kako ne bi upao u njega.
25
Salih b. Abdilaiii Alu ejh ------
"'
.l l mene l moje sinove da oboavamo kipove." (fbrahim, 35.)1
U hadisu je dolo:
"Najvie se bojim za vas je mali irk. " Pa je upitan
o nje1n11, na ta je rekao: "Rija'. "2
Od l bn-Mes'uda, radijallahu anhu, se prenosi da je
rekao:
' Zatim je ejh naveo Allaha Uzvienoga kada je Ibrahim
l i mene i moje sinove da oboavamo kipove." l ovo je
stanje onih koji su potpuni i potpunog revhida, ne mogu se smiriti,
nego strahuju od i njegovih puteva. Kipovi su sve to je
n.tpravljeno u nekom liku i to se oboav.1 mimo Allaha, bez obzi ra
da li to bilo u liku nekog il i kao tijelo ili glava neke
ivotinje ... , ili u obli ku Sunc.1 ili M jeseca. Idoli su sve to se oboava
mimo A llaha, bez obzira da li to bi lo u obliku gdje ulaze i
kipovi, ili bez bi lo kakvog oblika, kao kaburovi.
' Zbog se Vjerovjesnik, sallallahu a(ej hi vesel lem, bojao rija' a.
l ne samo da se bojao njega, nego je to najvie se boj,to za svoj
ummet? P.t, upravo zbog njegovih posljedica, a co su da se on ne
oprata i to ljudi ponekad zaborave na njega, ce je zbog toga i
strahovao, sallallahu alejhi ve sellem, za njih.
Rija ' se dijeli na dvije vrste:
r. Rija ' kod munafika
1
i co je rija' u korijenu vjere. T o jest,
precv.uaju se da su primili islam, a u stvarnosti, oni kriju u
sebi kufr (nevjerstvo), kao co ie rek.to U zvieni: "Pretvaraju
se pred ljudima i ne spomunji AllalM osim vrlo malo."
1. Rija ' kod miJsl imana mevehhida, kao d,t uljepava svoj
namaz k.tko bi ga neko pohvalio, ili kako bi bio viden, i ovo je
m.tli irk.
26
KNJI GA TEVHI DA
"Rekao je Allahov Posla11ik, sallallalm alejlri ve sellem:
,Ko umre, a molio je pored Allaha 11ekoga drugoga,
wvatru. '"
Biljei ga Buhar ija.'
Muslim biljei hadis od Dabira, radijallahu anhu, da
je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Ko sretne Allalza. a 11ije Mu nita pripisivao u
De11net, a ko Ga sretne a bnde Mu ueto pripisivao
(irk u Vatru. " 2
' Moliti nekoga mimo Allaha je veliki iri<. jer je dova ibader, i ne
s,\mo ibadet
1
nego i ib,,det. U vjerodoscojnom had isu je dolo:
"Dova je ibadec. "Pa, ko umre, a bude odvajao ovaj ibadet
1
ili neki
njegov dio nekome mimo Allah,,, on je Z<l.Siui o varru.
a vatru'; kao i ost ali n evjemici
1
u njoj,
jer, ako se veliki i rk dogodi nekom muslimanu
1
on mu unitava djela,
kao.to je co rekao Uzvieni svome vjerovjesniku: "l objavljeno je tebi
i onima prije tebe da ukoliko bude irk evoj e djelo propasti i
ti biti od gubitnika." kod mufessira
l<ur' eliM l i onih koji se bave mes' ela obuhvat aju one
koji mole Allaha i nekoga drugoga pored Njega, kao i one koji se
mole samo nekome drugome mimo Allaha, i koji se njima
A llaha u potpunosti.
Muslim biljei hadis od Dabi ra, radijallahu anhu, da je Allahov
Poslanik. .sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko srecne Alla/u/ ,, nije
Ma ni.t,J pripisivao" (ne bude nikakav vid irka/ nici se bude
okretao ka nekome od meleka/ vjerovjesnika/ dobrih ljudi_,
... u Diennec"(AIIah U zvieni mu je ulazak
u Dennet Njegovom i dobrotom) 'a ko Ga , 1 bude
Mu neto pripisivao (irk Ciniot u Viltru." Ova
obuhvata veliki, maJi i skriveni i rk.
27
Salih b. Abdilaziz Alu ----- -
MES'ELE:
l. Strah od irka;
2. Rija' je od irka;
3. On je od malog irka;
4. On je najvie se treba plaiti za dobre robove;
5. Blizina Denneta i Vatre;
6. Spoj njihove blizine u jednom hadisu;
7. Ko Ga sretne a ruje Mu nita pripisivao u
Dennet, a ko Ga sretne a bude Mu neto pripisivao
u Vatru, pamakar bio od najpobonijih ljudi;
8. VeUka mes'ela: molba Halila (naziv za lbrahima,
alejhissalatu vesselam, a prisni prijatelj) za sebe
i svoje sinove da budu od oboavanja
kipova;
9. Uzimanje u obzir kada je rekao:
Da li ovaj ulazak u vatru biti u ili biti samo na
odredeno vrijeme?
Odgovor ie da bici na osnovu koji je Pa ako bude
veliki irk i umre 11<1 njemu, u vatru i ostaci u njoj vjecno
1
bez iz nj e. A ako bude mimo njega
1
tj. mali ili
s kriveni, tada njegov uz zn,mje- bici od onih koji
u vatru (ako mu A llah ne oprosti) i proboraviti u njoj koliko to Allah
eli
1
a zatim iz nje
1
jer je bio od pripadnika tevhida.
28
KNJIGA TEVHIDA ----
" Oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na stranputi'u naveli."
10. U njemu je pojanjenje ,,ln ilnhe illa/lah", kao to
je spomenuo Buha rija;
11. onoga ko se od irka.
29
4. POZIV U DA NEMA BOGA
OSIM ALLAHA 1
wr <i?' .;:, Js. J! ;:,r/:-. Jit

.Reci: ,OVo je put moj , ja pozivam kAllahu, jasne dokaze,...
Ousuf, 108.)2
' Naveo je ejh ovo poglavlje kako bi dokazao da je od potpunosti
straha od irka i od potpunosti revhida: da osoba poziva ka tevhidu, i
ovo je stvarnost da nema boga osim A ll,,h,,, jer je
njegovo u njega, njegovo izgovaranje i
ob,wjetavanje drugih o onome to ono sadri.
Poziv u tevhid je poziv u detalje tevhida i njegove pojedinosti, kao i
zabrana irka i njegovih dijelova, i ovo je od n.1jbitnijih stvari, i to je
ono to je Imam o njemu podrobno izloio u ovoj knjizi.
' "Reci: "Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu...", a ne nekome
drugome, i u ovom a jecu imamo pouke:
1. Da'va (poziv) ka tevhidu
1
1. Upozorenje na iskrenost.
Ovo zbog toga to mnogi koji iako pozivaju ka istini, u stvarnosti
pozivaju sebi.
jasne dokaze", da je pozivao po ilmu (znanj u),
ubjedenju i spoznaj i, a nije pozivao Allahu po dehlu /neznanju).
"Ja
1
i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu
nikoga ne smatram ravnim", tj. ja pozivam Allahu na Jasmm
31
Prenosi se od Tbn Abbasa, radijallahu anhuma, da je
Al lahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Muazu,
radijallahu anhu, kada ga je poslao u Jemen:
narodu koji su od sljedbenika Knjige, pa neka
bude prvo 11 ta ih pozivati da nema
boga osim Allaha - a u drugoj predaji:
11
da priznaju
Allahov11 (tevlzid) -pa ako te posluaju 11 tome,
ill da ilt je Allall obavezao sa pet trama za tokom
svakog d atta i pa ako te i u tome posluaju,
ill da im je Allalt 11a1edio da udjeljuju sadaku koja se
uzima od 11jilwvill bogataa i udjeljuje njihovim
siromasima, pa ako te i u tome onda se ne
pribliavaj njihovim ttajboljim imecima, i boj se
maz lmnove (onaj kome je nepravda dove, jer,
nje i Allah.a nema zastora!"
Biljee ga Buharija i Muslim. l
Oni biljee predaju od SehJ b. Sa'da,
radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao na dan Haj bera:
"Sutra zastavu koji voli Allaha i
Njegovog Poslanika i kojeg vole Allah i Njegov
dokazima,,, i oni koj i me slijede od onvh koji su se odazvali
mome pozivu, i oni pozivaju A llahu jasne dokaze.
Ovo je, vrlina sljedbenika vjerovjesnika. Nisu se bojali samo
.Sirka i na come ostali, i nisu samo spoznali cevhid i radili po njemu i
na tome ostali, nego su i pozivali ka rome
1
to je neizbjeno.
' Dokaz za ovo poglavlje iz bad isa je u naredbi Poslanika, sallallahu
alej hi ve sellem, Muazu
1
radijallahu anhu
1
da bude prvo u ta bude
pozivao: priznavanje da nema boga osim Allaha, to je
druga predaja (koju biljei Buharija u pogla vlj u o tevhidu u svome
Sahihul "da priznaju Allahovu jed (cevhid)" jo vie pojasnila.
32
KNJIGA TEVHIDA
Poslanik. Na njegovim ntkama Allah dati pobjedu."
Pa su ljudi proveli tu uskomeani i o
tome koji je dobiti. Kada su osvamtli, otili su do
Allalzovog Poslanika, sallalll111 alejl!i ve sellem, i svaki
je elio da se njemu Tada je on rekao: "Gdje je
Alija b. Ebu-Talib?" Odgovorie mu: " Ima problema s
Poslae po ttjega i dovedoe ga. Poslanik
pljumu u njegove i uputi dovu za njega. On ozdravi
kao da mu nita nije ni bilo. Dade mu zastavu i
smireno dok tte stigue do njihove teritorije,
zatim ilt pozovi u islam i obavijesti ill o onome to su
obavezni izvriti od Allahovog, teala, prava, jer, tako
mi A l/aha, da Alla1t uputi jednog tvojim
posredstvom bolje ti je od krda crvenih deva."t
' Dokaz: je u ''z,uim ih pozovi u islam/ jer je poziv u islam,
poziv u tevhid, zbog roga to je rukn (stub) islama, samo
da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov
poslanik. Zatim je dodao i to da ih pozove u izvrenje A llahovog
prava kod njih, ej. u islamu sa srrane cevhida i izvravanja dunosci
1
kao i udaljavanja od harama, P<l je obaveza u poziv,lnju u islam da
bude poziv u njegov glavni stub, koji je tevhid i pojanjavanje
ehadeta (ehedu en la ilahe illallah, ve ehedu enne
Muhammeden abduhu ve resuluhu), a Z<ltim pojanjavanje harama
(zabrana) i vadiba (dunosti), jer je stub svih stubova na prvom
mjesru
1
pa je zbog toga i prvi vadib.
33
MES ' ELE:
1. Poziv ka Allahu je put Allahovog Poslanika,
sallaUahu alejhl ve sellem;
2. Upozorenje na iskrenost, jer mnogi ljudi ako pozivaju
ka istini, ipak pozivaju sebi;
3. Jasni do.kazi su od obaveznih stvari;
4. Od stvari koje na ljepotu tevhida jeste i to da
je on priznavanje Allahovog savrenstva bez psovanja ili

5. Od irka jeste i to da je u njemu
Allaha;
6. Ova je od najvanijih, a predstavlja udaljavanje
mll slimana od murika kako ne bi postao jednim od njih,
iako ne irk;
7. Tevhid je prvi vadib;
.
8. S njim se prvo, pa i prije namaza;
9. "dn priznaju Alla/tovu je
da nema boga osim Allal1a;
10. Osoba bude ponekad od sljedbenika Knjige a da ne
zna za njega, ili zna, ali ne radi po njemu;
11. Upozorenje da se vri postcpeno;
12. Uvijek se s onim to je najvanije a zatim
onim to je na manjem stepenu vanosti;
34
KNJIGA TEVHIDA
13. Gdje se udjeljuje zekat;
14. otklanja (ubha) od
15. Zabrana uzimanja najboljeg imetka u zekatu;
16. od dove mazluma;
17. Obavijest da je nita ne
18. Od dokaza tevhida je i ono to se desilo
najodabranijem poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i
najboljim vjernicima od gladi i bolesti;
19. zastavu... ", jesu jedan od znakova
\ierovjesnitva;
20. Njegovo, sallallahu alejhi ve sellem, pljuckanje u
je, takoder, od znakova vjerovjesnitva;
21. Alije, radija !lahu anhu;
22. Dobrota ashaba u njihovom razmiljanju te 1
o radosti osvajanja;
23. Iman (vjerovanje) u kader, jer je dobio (zastavu) onaj
ko se nije a je onaj koji ju je elio;
24. Moralnost u smireno";
25. Poziv u islam prije ratovanja;
26. Propisan je onima koji su bili pozivmli u njega
protiv kojih je rat;
27. Pozivanje s koje nalazimo u
"Obavijesti ih o onome to su obavezni izvriti";
28. Spoznaja Allahovog prava u islamu;
35
- - --- - Salih b. Abdilariz Alu ejh -----
29. Nagrada za onoga posredstvom bude
jedan
30. Zakletva pri fetvi.
36
5. l DA
NEMA BOGA OSIM ALLAHA 1
obuhvata vie stvari:
1. u ono to izgovoriti i to je priznao, a
se ne naziva ubj edenjem osim ako bude uz znanje i
pouzdanosti
L Izgovarati gaj
J. Obavje5tavanje i oglaavanje o nJemu, pa sa izsovara
jezikom jer mu je to vadib, a isto tako, ne naziva se
svjedokom dok ne obavijesti nekoga o onome to je uvidio
!dospio do putem znanja i
N,, osnovu ovosa, EHEDU sam, izgovaram,
obavjetavam i oglaavam
1
te mora da se sve troje nadu na jednom
mjesru.
LA ILAHE ILLALLAH:
LA: negira u potpunosti oboavanje nekoga mimo Allaha. A ako
poslije negilcije ILLA !osim, koristi se za izuzimanje), rada ima
dodatno a to je: i tako da bude
boanstvo sa pravom, ili, jedini bog dostojan ibadeta je
Allah, i ne postoji neki drugi bos dostojan ibadeta pored Njega.
ILAH: ono to se oboavaj ova ne sadri da ne
postoji neto druso to se oboava, jer su boa11stva koja se
oboavaju pored Allaha prisutna, pa se zbog rosa We u zn,,cenju
SA PRAVOM, rc je da nem,\ boanstva
koje zasluuje oboavanje. T ako, da sve to je oboavano mimo
Allaha, ustvari, i jeste bilo obo.lvano, ali bez prava i na
neispravnosti, nasilju i prel.1enju granica.. T o je ono koje
razumije Arap kad.1 la ilahe il!allah.
37
------- Salih b. Abdilalil Alu ejh ------
.iU!f "''lli .-.i,''' :" i" Ji; -.i l>.
"{ . J : J"':o! y . <fi. ."
"Oni kojima se oni mole sami trae vesllet kako se to
vie Gospodaru svome pribliiti ... " (EI-Jsra, 57.)1
:;. ...:1!
"A kad Ibrahim ocu svome i narodu svome: 'Nemam ja nita s
onima koje vi oboavate, ja oboavam samo Onoga koji me je
stvorio.' " (Ez-Zuhmf, 26.)2
' "Oni kojima se oni mole", tj . oboavaju ih. "Sami trae vesilet
kako se to vie Gospodaru svome pribliiti-" Vesilet
cili i pocreba, co da svoje pocrebe ttae samo od Allaha,
u cemu je Allah jedinstven, pa se ne nakome mimo Njega, oni
su svoje traenje samo na Allaha. U ajeru je dol,1
koja 11.1 gospodarstvo (Gospodaru svome), jer je odgovor na
dovu (molbu, dozi vanje) i od svojstava gospodarstva, te
se l l ajetu jasno ist,lklo tevhida
1
a to zbog toga to svaku
potrebu treba da iznese pred Allaha: "l oni N jegovu milost,
a boje se Njegove kazne". l ovo je situacija posebnih Allahovih
robova, koji su spojili ljubavi, s t raha i nade, i ovo je
revhida.
' Ovaj ajet je doao sa negacijom i u isto vrijeme, i to
je ono na ta tevhida
1
pa "nema boga" podudaraju
se s "Nemam ja nita s onima koje vi a
"osim Allaha" podudaraju se s "Ja oboavam samo O noga
koj i me je stvorio".
Beraer (odricanje) podrazumijeva da se mrzi ono to se oboava
mimo A llaha i da se nevjeruje u to boanstvo, nego da mu se
bude i neprijatelj. l osoba bit i muslimanom sve dok ne bude u
srcu posjedovalit ovu imana.
38
KNJIGA TEVHIDA
Li11 .;, . ' " i
.J' . . ) (Of' . JJ r) . ) r
"Oni, Allaha, gospodarima smatraju svoje i monahe
svoje. (Ez-Zuhruf, 27.)1
"" .. , .. . , , .. ' .. l , ., .. .. ):..
1)1.1.)1 .:T' ,:,:Jr
"Ima ljudi koji su umjesto Allaha kumire prihvatili, vole Ih kao to se
Allah voli... " (El-Bekara, 165.)2
U Sahihu se nalazi predaja da je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve seiJem, rekao:
"Ko kne: 'Ln -ilnhe illallah', i bude nevjerovno 11 ono to
se oboava mimo Allaha, imetak i krv postaju
' Gospodarstvo u ajetu se odnosi na ibadet, ej. bogovima su uzeli
svoje i monahe svoje "pored Allaha", ej. uz A ll,,ha, i co
zbog toga to su im se pokoravali u dozvoljavanj u h.uama i
zabranjivanju halala /dozvoljenih stvari) i bili ubijedeni u co
1
a
pokornost je od cevhida.
' s u tu ljubav sa ljubavlju prema All.lhu,_jer oni vole
Allaha velikom ljubavlju, ali i ta bo2:anstva vole velikom ljubavlju.
Ovo u ljubavi izmedu Allaha i kumira je i rk" i ta ih je
[jubav od stanovnika vatre, kao to je to rekao Uzvi eni u suri
E-uara' o stanovnicima v.1rre: "Allaha nam, bili
smo
1
doista, u zabludi kad smo vas sa Gospodarom svjetova

Ljubav je jedn,, vrsta ib,,deca
1
pa nakon to je nisu llpr.wili samo
prema A llahu, cime s u uzeli kumire uz A llaha. l ovo je u
tevhida i da nema boga osim A ll aha.
39
--- --- - Salih b. Abdilaziz Alu ejh ---- --
(od uzimanja), a njegov je kod
A lla Iza, az ze v e delle. "l
ovog poglavlja se nastavlja kroz
poglavlja.
2
U ovom poglavlju su i najbitnije mes'ele, a to
je pojanjavanje tevhida i ehadeta i on ih je pojasnio jasnim
dokazima:
Ajet iz sure El-Isra' . U njemu je naveo odgovor
muricima koji dovu dobrim ljudima, i u nj emu je
dokaz da je to veliki irk.
Ajet iz sure Et-Tevba. Pojasnio je u njemu da su
sljedbenici Knjige uzeli svoje i monahe svoje
' U ovom hadisu je dodatni uvjer na samo izgovaranje
revhida), pa uz la ilahe illallah doao je i kufr {nevjerovanje) u
sve .to se oboava mimo Allaha. la ilahe illallah sadre i
kufra i nevinosti od onoga to se oboava mimo Al laha.
"Njegov imetak i krv postaju z,Jbranjen? a njego11 je kod
AIL1ha. "Onaj ko kae la ilahe illallah i bude nevjerovao ll ono to se
oboava mimo Allaha, postaje muslimanom, a mllslimanov imetak i
krv nisu dozvoljeni osim u jednom od tri
Ovim ti postaje jasno da pojasnjenje revhida i da nem.t
boga osim Allaha, z.thtijevaju od tebe ulaganje velike panje,
razmilj anja i polagahnosti kako bi ga shvatio s njegovim dokazima.
' Cijela knjiga je dola kao cevhida i la ilahe illallah
1
kao i pojanjenje onoga to im je s uprotno i to je kontradiktorno
osnovama tevhida ili njegovoj potpunosti, te poj,tnjenjc. irka:
veliko$! malog, skrivenog ili irk.1 ll pojanjenje onoga to
proizilazi iz tevhidlll tJillhijjec.t od prizn,wanja Allahovih imen<t i
svojs tava, kao i pojanjenje onoga to obuhvata tc.vhidul-uluhijje od
priztlilvanja Allahovog rububijjeta {gospodarstva).
40
KNJIGA TEVHIOA
bogovima mimo Allaha. Pojasnio je, da im nije
bilo nita do da oboavaju jednog boga, iako se iz
tefsira ajeta vidi i u to nema sumnje da je
o njihovoj pokornosti i pobonjacima u
grijeenju, a ne da su im dove.
Ibrahima, alejhissalatu vesselam, nevjer
nicima:
"' .-u Ji, , " ' ''l.
"'{ '( : ..,J .)! oi:'7
"Nemam ja nita s onima koje vl oboavate, ja oboavam samo
Onoga Koji meje stvorio,.." (h-Zulu-uf, 26-27.)
Tako je izdvojio od onih koji se oboavaju svoga Gospodara.
Uzvieni je naveo da je ovo odricanje i ljubav u ime All aha
ustvari tefsir da nema boga osim Allaha, pa je
rekao:
.. ieiiw j i:JS" lo..
"'{ -'"":.t- .:. , . ,
"On tevhida trajnim za potomstvo svoje, da bl se dozvali."
(Ez-Zuhruf, 28.)
Ajet iz sure El-Bekare koji je doao u vezi nevjer
nika o kojima je Allah rekao:
...1oni Iz vatre." 167.)
U njemu je spomenuo da oni vole kumire kao to se voli
Allah, to je uputilo da oni vole Allaha velikom ljubavlj u, ali
ih ta ljubav nije uvela u islam, pa kako je tek sa onima koji
vie vole kumire od Allaha, ili, kako je tek SC\ onima koji vole
samo kumire, a ne vole Allaha?!
41
"Ko kae 'la ilalte illallah' i brute nevjerovao 11
ono to se oboava miwo Allaha, njegov imetak i krv
postaju zabranjeni (od 11zimanja), a. njegov je kod
Allaha, azze ve delle."
Ovo je od stvari koje pojanjavaju "la ilahe
illallah"; jer, nije njihov izgovor spasiocem krvi i
imetka, niti je to njil1ovom spoznajom uz njihov
izgovor, niti njiliovim priznavanjem, niti zbog toga to ne
doziva nikoga mimo Allaha, Jedinoga Koji nema suparnika.
Svim ovim njegava krv i imetak ne postaju zabranjeni sve
dok ne pridrui tim uslovima i nevjerovanje u sve to se
oboava mimo AJlaha. Ukoliko posumnja ili zastane,
njegova krv i imetak ne postaju zabranjenima.
Pa kako li je to samo velika i uzviena mes'ela!!
I kako li je samo pojanjena i razjanjena!!
l kako li je samo jakog dokaza kojeg ne moe negirati
neko ko bi se htio raspravljati!!
42
6. OD IRKAJE NOENJE KONACA l
NJIMA STVARI KAKO Bl SE RUEILI
NEKE ILl KAKO Bl JE
Ovdje je u pojasnjav,lnje tevhida rako to je pojasnio
njegovu suprotnost, a dobro se zna da neto postaje jasnim na dva
iz njegove stvarne ili njegovu
suprornosr.
Imam, rahimehullahu, je suprotnosti cevhida, i ono
to je suprorno tevhidu:
1. Bilo da mu je suprotno u Si\moj osnovi, to je veliki irly koji
1
ako se kod mukcllefa {osobi\ za koju V<le eriatskc
naredbe - punoljetna i razumna), ponitava njegov tevhid. i
biva murikom koji je veliki i rk koji ga izvodi iz vjerei
1 . Bilo da na manjk.wost obaveznog cevhida, to je mali
irk, pa ako dod'e s od njega on time umanjuje tevhid,
jer potpunost tevhida biv.1 ost.wlj anj em svih vrsta il'i<.a.
ejh, rahimehullahu
1
je r,l%(,\ganjem irl<.a i razjanj avanjem
oblika malog i rl<.a koj i se deava vrlo je od malog
irka ka velikom, putem od nieg ka viem.
lOd irka) ovo su samo neke vrste irlta, /noenje

konaca i nj ima stvari) k.1o koljke, hamaj lije, eljezo i
to se ili u

aucim.1
1
ili se na djecu. A to
ili ja sa ubjedenjem. Sve ove stvari ulaze u ovo
poglavlje a time i u irk. L<od Arapa su postojala razna ubjedenja
vezana za i njima predmete poput hamajlija.
Vjerovali su da imati uticaj na onoga ko ih bude nosio i bici mu od
koristi, bez obzir,\ da li se radilo o otklanjanju nakon to se
dogodi ili iste prije njenog deavanja, i ovo je najgore,
jer je vjerovao da ove bijedne, od njih postavljene stvari, odagnac:i
43
"A ti reci: 'Mislite li vl da ll bl oni koje, pored Allaha, dozivate mogli
otkloniti tetu, ako Allah da ml je lli, da ll bi mogli zadrati
milost Njegovu, ako On da ml je podari?" (Ez-Zumer, 38.)1
Allahov kader /odredbu). Pa, zato je to mali Upravo zbog
vezivanja srca za te stvari i to misli da su one uzrok uklanjanja ili
l pravilo u ovom poglavlju je: Nije dozvoljeno
djelotvornost nekog uzroka osim ako bude vjerskim
uzrokom, ili stvarnost pok.1e da djeluje u spoljanjosti a ne u
unutranjosti, kao li jek od

ili k.1o poduzimanje nekih uzroka
od koj ih se jasno vidi korist, kao to se grije pored vatre, ifj
rashladuj e vodom i i ovo su vidlj ivi uzroci kod kojih je
djelotvomost jasn,\.
svaka vrsta malog i rk,\ moe da bude i vel iki i rf<;. co
zavisi od njenog oca, pa ko bude da i nisu
uzroci, nego da su djelotvorni sami po sebi, bi veli ki i rk" jer je
pripisao sposobnost svijeta nekome drugom mimo Allaha.
glavni stub ovog poglavlja se odnosi na vezivanje i
srca.
' Reci: A zar priznajete da je onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju
samo Allah, Jedini, a zatim se nekom drugom radi ibadecaf?
Ovo je kur' ,,nski stil u kojem pobija m u rike njihovo
priznavanje tevhidur-rububijjeta
1
a poricanje tevhidul-uluhijjeca.
"Dozivate" obuhvata dovu u kojoj rob iznosi svoje potrebe, kao i dovu
ibadeca
1
jer su to dv,1 st,,nja onih koji Allahu i rk" a ono
to dozivaju i mole mu se mimo Allaha je mnogobrojno. Tako se neki
od njih ka vjerovjesnicim,\
1
poslanicima i dobrim ljudima, neki
44
KNJIGA TEVHIDA -----
Od lmrana b. Husajna, radijallahu anhu, se prenosi
da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio
na ruci se nalazio (halka) od bronze pa ga upita:
"ta je ovo?" Odgovori: "Protiv slabosti." Na to mu
"Skiui ga jer ti 011 11ita dntgo do
samu slabost. Ako umre, a na tebi bude taj
uspjeti uikada."
Biljei ga Ahmed s lancem prenosilaca koji nije lo. l
melekima, neki zvjezdama, neki i kamenju, dok se neki
kipovima i idolima.
"Mislite li vi da li bi oni koje, pored Allaha, dozivate mogli otkloniti
tetu, ako Allah da mi je ili, da (j bi mogli zadrati milost
Njegovu, ako On da mi je podari?" U ovom ajetu Allah je pobio
bilo kakvog nanoenja tete ili dobra od snane tih
boanstava, propada bilo kakvo vezivanje za t<1 boanstva za
koja se misli da imaju posebno mjesto kod Allaha, azze ve delle,
zbog kojih mogu da efa' ,at (zagovornitvo).
Selef (prethodnici) navode ajem u kojima se pobija veliki irk kako bi
pobil i i mal i irly jer ih vee jedna a to je vezivanje za
nekog drugog mimo Allaha, azze ve delle, pa kada propadne
vezivanje za ono to je tada propada vezivanje za ono to je
manje od toga jo prije.T oko kojeg krui ajer je
pobijanje bilo kakve nanoenja tete ako to Allah
ili, pobijanje da ako Allah pogodi nekoga nekom
da postoji neko ko ju je u stanju otklonuti bez Allahove
volje. l ovo vezivanje za netO to moe nanijeti tetu ili
pridonijeti neko dobro- jeste upravo zbog kojeg se je murik
vezao za il i konac.
' Od (mrana b. H usajna, radijallahu anhu
1
se prenosi da je
Vjerovjesnily sallall ahu alejhi ve sellem
1
vidio na ruci se
nalazio (halka) od bronze pa ga upita: "t.l je ovo!!" U ovom
45
------ Salih b. Abdilaziz Alu ejh - ----
On biljei hadis od Ukbe b. Amira koji se
prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
"Ko hamajliju, ne upotpunio 11111 Allah, a ko
koljku, na dao 11111 Al/alt!"
A u drugoj predaji stoji:
"Ko o Ilamaj/iju, 011 je irk. " t
piranju je zesroko neodobrav,,nje. "ProtivslabosCt: je o bolesti
koja pogodi cijelo i os l.1bi ga, P<l mu je rekao, s,lllallahu alejhi ve
sellem: "Skini gal" i ovo je naredba, pa ako te onaj kojem nareduje
slua i pokorava ti se, onda mu nareduje jezikom i ne zabranjuje
mu njegovo djelo rukom.
"Skini ga
1
jer ci on nic.1 drugo do samu s/abose"sve
kada bi u com i bi lo neko dejstvo, onda bi to mogla biti samo
teta po t ijelo, ali moe biti i teta po samu duu i psihu tako to
dua i psiha oslabiti Ll suprotstavlj anju s labostima i bolestima, a to
je stanje svakog onoga ko i rk, uvijek je u makar on
mislio da je u come korist. Zatim je rekao: ''l ako umre/ cl n,l tebi
hude trlj u.spjeci nil<c1da. "Ova negacija se moe odnositi
na dvije srvari:
1. Odnosi se na uspjeh uopteno, a co je ulazak u Dennet i
spas od vatre, i ovo se odnosi na one koji budu veliki irk
rako to bici ubijedeni da je taj obruc od bronze
1
ili
koji se nosi, u stanju d,1 donosi korist sam po sebi.
Odnosi se na potpunost uspjeha, i co ako bude smatr,lo
uzrokom ono to Allah nije ucinio uzrokom, niti erijarskim
niti i ovo je situacija onih koji budu mali
irk.
' Rijee 'Okaci" odnosi se"'' samo ka kao i vazivanje srca za ono
to je ok-1cio
1
i rime je on obukao datu stvar, a ujedno i vezao srce za
ono to je obuk-10.
46
KNJIGA TEVH IDA
Ibn Ebi Hatim biljei predaju od Huzejfe, radijallahu
anhu, da je on vidio na ruci se nalazio
protiv groznice, pa mu ga je prekinuo i
Allaha:

ovih nevjeruje uAllaha, nego druge Njemu smatra ravnim."
ijusuf, 106.)1
''/(o hamajhja_t ne upotpunio mu Allah : Hamajlija je neto to
se sc.wlja na prsa, kako bi se od uroka, ili kako bi otklonio
neku zavise i pa je Poslanik.,sallallahu alejhi ve
sellem
1
dovio prociv onoga koji nosi hamajliju da mu Allah ne
upotpuni, jer je hamajlija nazvana hamajlijom (ustvari na arapskom
jeziku se k.1e temima) zbog ubj edenja onog koji je nosi da mu ona
upotpunjuje scvari
1
pa je zbog toga i molio protiv tih osoba Poslanik.,
alejhi ve sellem, da im All<th ne upot puni ono to ele.
'i4 ko koljku"- vrsta koljki koje se stavljaju na prsa ljudi, ili
kako bi se uroka i
"Ne ci.Jo mu Allah" - ne ostavio ga Allah na mjestu, u miru i
spokoju, jer je irk.
'Ovaj je k.1ko bi se od groznice, ili kako
bi se od njenog napada, pa ga je prekinuo, to da je
ovo djelo i da je obaveza prekinuti S'
Rekao je selef za ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge
Njemu smatra ravnim"- vjeruju da je Allah gospodar, opskrbitelj,
Onaj koji daje ivot i smrt, cevhidur-rububijje, ali mu
i rk u ibadetu
1
tako da ih spasic.i cevhidur-rububijje
1
nego
moraju takoder da priznaju Allahovu i u ibadetu.
Ovo je dokaz za veliki i rk, a sam pisac je rekao da su ashabi uzimali
kao dok.1z za mali irk ono co je dolo u vezi velikog irk.1.
47
------- Salih b. Abdilaziz Alu Sejh ------
MES' ELE:
1. estina prema noenju konaca i
2. Ako bi i ashab umro a na njemu bilo neto od toga, ne
bi uspio. U ovome je dokaz iz ashaba da je mali
irk od velikih grijeha;
3. Nije opravdan neznanjem;
4. Te stvari ne pomau odmah, nego nanose tetu,
to vidimo iz " ... jer ti o tt ttita
dntgo do samu slabost";
5. Neodobravanje uz estinu onome koji uradi neto od
toga;
6. Jasno pojanjenje da onaj ko neto biva
preputen njemu;
7. Jasno pojanjenje da onaj ko hamajliju biva
murikom;
8. Ko bude nosio protiv groznice, ulazi u taj
propis;
9. Huzejfino ajeta je dokaz da ashabi uzimaju
ajete koji su doli u vezi velikog irka kao dokaz za
mali irk, kao to je to spomenuo Ibn Abbas u ajetu iz
sure El-Bekara;
10. koljki protiv uroka ulazi u prethodni propis;
ll. Dova protiv onoga ko hau1ajliju da mu Allah ne
upotpuni ono to eli, a ko koljku da mu Allah
ne da, tj. da ga Allah ne ostavi na miru.
48
7. TAJE DOLO UVEZI RUKJE l HAMAJLUA 1
'Cilj ovog poglavlja je pojanjenje propisa rukje.
Rukja predstavlja ili izgovaranje dova i nekih

nakon
sepuhne s rim
Rukjase zbog bolesti u nekom dijelu cije1a, ili bolesti u dui, i od
tih vrsta ima rukja koja je dozvoljena u islamu, a ima i rukja koja je
irk.
Z.tkonodavac (Allah, subhanehu ve teal,t) je dozvolio rukju u kojoj
nema irka
1
p.t je. l"ekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
"Nema problema da se cini rukja ,1ko u njoj nema sirk.1.
co se rukje koja je irly co je ona u kojoj se trai ili
pomot od nekoga drugog mimo Allaha, ili se u njoj nalazi neko ime
od ejtana, ili ako onaj kome se rukja bude ubi jeden da rukja sama
po sebi djeluje. U ovom mkja biva z,tbranjenom i time
posraje rukjom
Hamajlija je

i ona je sve to se od koe,
koljke, zikrova
1
t raenja ili ako bude u nekom obliku, kao
glava medvjeda, gazele, ili pock.ovica konja, ili crnih krpa, ili
u obliku oka, ili ces pih u posebnom obli kuj sve. ovo ulazi u hamaj lije, i
ono to im je jeste da se svakom od njih eli upotpuniti
djelo hajra
1
ili se eli uklonuti neko zlo
1
a taj nije dozvoljen u
erijacu.
Neki ljudi kau: Ja ove stvari, ali nisam ubijeden u ova
(elje od njihovog kacenja/
1
nego ih samo u
automobilu 1'-<tO ukras, ili u kako bi izgledala ljepe i Ovo
kae jedan mali broj ljudi.
Na ovo ktemo: Ako hamajlije kako bi se njima ili

onda je to mali i rk ako bude smacr,to da su one samo uzrok,
a ako ih s ci ljem ukraavanja, onda je co haram zbog s
onima koji mali irk, jer je rekao Allahov Poslanik, sall allahu
a(ejhi ve sellem: "/(o oponaa neki naro4 011 je sam od11jih.
49
Salih b. Abdilaziz Alu - - - - - -
U Sahihu je dola predaja od Ebu-Bira ei-Ensarija,
radijallahu anhu, da je bio sa Allahovim Poslanikom,
sallallahu aJejhJ ve sellem, na nekom njegovom putu, pa je
poslao nekog izaslanJka da ne ostavi nJ na jednoj devi
ogrlicu o vratu, od strune ili ogrlica, a da je
ne prekine.l
Od lbn-Mes'uda, radijalJahu anhu, se prenosi da je
rekao:
sam Allahovog Poslanika, sallallallu alejlli ve
kako kae: 'Zaista su mkje, hamajlije i gatatrje
irk."'
Biljee ga Aluned i Ebu Davud. 2
' U ovom hadisu je naredba kid,111ja ogrlic.1
1
jer su arapi vjerovali da
one tite deve i krave od uroka, i ovo vjerovanje je

' U ovom hadisu je potvrda u kojoj stoji da je svaka rukja irly da je
svaka hamajlija i rk, kao i da je svako gatanje i rk.
Iz ove uop cenosti je izdvojena jedino rukja, i to u Poslanika,
sallal!ahu alejhi vc sellem: "Ner11<1 problema da se rukj.1 .tko u
njoj nema irka kao i s.1mim time to je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem
1
rukju i to je samom njemu to da nije
svaka rukja iriv nego da postoje rukje koje su irk i to su one koje se
na irku.
Sto se hamajlij,,, nije izdvojena ni jedna vrsta
1
ce time bivaju sve
vrste hamajlijairkom.
Gac.mje je pojasnio sam ejh
1
rahimehullahu, kada je rekao da je co
neto to sprave i da zavoli .svoju enu ili ena .svog
Ionako k.1ko to oni vjeruju) to je vrsta .sihra. l to je kod
naroda poznato kao dotjerivanje i simpatija, a u.srvari
1
co je
vrsta hamajlija jer se spravlja, gdje sahir !sihirbaz
1
rukju
koja je irk
1
nakon napravi da ena zavol i .svog mua ili mu
50
KNJIGA TEVHIDA
Abdullah b. 'Ukajm prenosi hadis, kojeg die do
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem se kae:
"Ko neto, biva preputen njemu."
13iljee ga Ahmed i Tirmizi.l
Hamajlije su neto to se na djecu kako bi se
od uroka. ako bi to to se bilo od
Kur'ana, u toj situaciji su neki prethodnici napravili
iznimku pa su dozvolili taj a neki od njih nisu
izdvojili ni taj nego su ga uvrstili u zabranjene vrste, a
od njih je i Ibn Mes'ud, radijallahu anhu.2
svoju enu - naravno, on.tko kako to oni izjavljuju - to je vrsta
sihra, a sihr je vrsta irk.t prema Allahu, azze ve delle, i kufr
]nevjerovanje).
' "neto" u ovom koncekscu ima
sveobuhvAcnosc,: Pa svako ona) ko neto, biva preputen
njemu, tako da je ovo dokaz prot iv onih koj i izdvajaju bi lo k .. tkvu
vrS[U iz ove uoptenosti
1
jer je ov,tj dok.tz uopten. A kada
rob bude preputen nekom drugom mimo Allaha, azze ve dzellc, tada
se oko njega obavije sa svih strana, a rob postie ponos,
uspjeh, spas, kao i lijepe namjere i djela k.tda bude vezan samo za
All,tha u svim svojim djelima, i planovima za
kao to i postie otklanjanje od njega, pa 11alazi svoj mir sa
All,thom, sa A ll.thom, veziv,tnje za Allaha, preputa se
All.thu, oslanja na N jega, azze ve d e lie. p,, ko bude tak.w osloni
se na Allaha a izbaci iz svog srca sva stvorenja, u tom

kada
bi sva nebesa i Zemlj,t odluci li da mu nanesu neku tetu, Allah bi mu
naao izlaz od njih
1
jer se on oslonio i prepustio svoj ivot
Uzvienom, delle delaluhu.
'"Hamajlije su neto to se na djecu k.tko bi se od
urok.t." Izrazio se '/1eco"kako bi obuhvatio sve to se bez
Sl
Salih b. Abdiluiz Alu ejh -------
Rukja je ono to se naziva Dokaz je
izdvojio onu u kojoj nema irka, i to je dozvolio Allahov
Poslanik, saiJallahu aJejhi ve sellem, ako nekoga pogode
uroci ili otrov.
Gatanje je neto to spravljaju i da
zavoli svoju enu, ili ena svog - onako kako to oni
izjavljuju.
Ahmed biljei predaju od Ruvejfi'a da je rekao:
"Rekao mi je Allahov Poslanik, saJJallhu aJejhi ve sellem.:
'0 Ruvejfi', moda ivot potrajati s tobom, pa
obavijesti ljude da o11nj ko bude vezno svoju bradu, ili
bude vezivao ogrlice od strtme, ili se bude brisao 11akon
mtde ivotinjskim izmetom ili s kosti, da je
Mul1ammed (neviu) od njega." J
pravljenja razlika po nekim osobinama. Kako bi se uroka, ili
se spasi li nekog zla, ili pribavili neko dobro.
"Ali, ako bi to to se bilo od l<ur ' ana, u toj situaciji su neki
prethodnici Mpravi li iznimku pa su dozvolili taj Doao je
dokaz u kojem stoj i da su sve vrste IMmajlija z,\branjene, ali kada je
dolo da je stvar od Kur ' ana, on u tom nije
irly jer je neto od A ll ahovih, aue ve delle, svojstava, tj.
Allahov govor, a nije uvrsdo neko stvorenje kako bi postao
murikom.
' U "ili hude veziv,Jo O!JTiice od
veziva11je oglic,, na samo one koje su od strune, i ovo ima svoje
posebno a to je da se zabrana ne na samu ogrlicu
zbog roga .Sto je ogrlica, nego se odnosi na ogrlicu za koju se vjeruje
da otklanja uroke kao struna.
"Da je Muhammed ise (nevin/ odnje!J,l. "Ova da je
ovo djelo od velikih grijeha, to govori o te neposlunosti, a
52
KNJIGA TEVH IOA
Od Seida b. Dubejra se prenosi da je rekao: "Ko
prekine hamajliju sa nekog insana nagradu roba."
Biljei ga Veki'.l
On biljei i predaju od Ibrahima da je rekao:
"Prezirali su hamajlije, bilo da su od Kur' ana ili
drugog."2
MES ' ELE:
l. rukjc i hamajlija;
2. gatanja;
3. Sve troje je irk bez izuzimanja;
4. Rukja koja se ispravnim (Kur' anom)
protiv uroka ili otrova ne ulazi u taj propis;
mal i i rk je od velikih grijeha, kao to je i sam veliki i rk od velikih
grijeha.
'To jesr, nagradu k.lo d,, je oslobodio roba, iz se vidi
vrijednost kidanja hamajlij,l jer su one irk prema Allahu. A mali iTk
uvodi u vatru sa strane Allahovog Pa ko hamajliju,
on je zasluio tim djelom ulazak u v,\tru
1
,, onaj ko
rrekine hamajliju sa vrata svoga prijatelja bi va nagraden kao da je
oslobodio roba od vatre
1
jer je rim presijecanjem otldonio uzrok te
kazne, pa ga je ALlah nagradio za ro njegovo djelo nagradom onoga
ko oslobodi roba, jer nagrada je one prirode koje je i djelo.
' Veki ' biljei predaju od Ibrahima en-Nehaij,,, lbn
Mes'uda, da je rekao: "Prezirali su (ashabi
1
drugovi lbn-Mes' udaj
ham,lj(ije bilo da su od Kur ' ana ili drugog."
53
5. Ako bi hamajlija bila od Kur' ana, u tom su se
razili dali je to dozvoljeno ili nije;
6. strune na ivotinje da bi se od uroka
ulazi u isti propis (haram);
7. estoka pl'ijetnja onome koji o strunu;
8. Vrijednost nagrade za onoga koji prckLne hamajliju sa
insana;
9. Ibrahima nisu u suprob1osti s onim to smo
naveli od razmimoilaenja, jer je on ciljao svojim
drugove Abdullaha b. Mes' uda.
54
8. POGLAVUE OONIMA KOJI BUDU TRAiU
BLAGOSLOV OD DRVETA, KAMENA l

koji je propis za onoga koj i ovo djelo l
Odgovor je: On je murik.
Teberruk traenje ej. craenje velikog dobra, njegovog
trajanja i posjedovanja.
Tekstovi Kur ' ana i sunneta da je samo AHah, azze ve
deHe, c:aj koji daje i da niko od stvorenja nije u sc:anju
nekog drugog. Rekao je Uzvieni: "Neka je blagoslovljen
Onaj koji robu Svome objavljuje Kur ' an" - ej. veliko bilo dobro
Onoga koji je spustio Svome robu Kur ' an, i mnogo bilo, crajno i
postojano. Relv1o je Uzvi.eni: "L smo ga blagoslovljenim i
Ishaka." l rekao je: "L me je blagoslovljenim." Pa onaj koji
bl.1gosilja daje) je Allah, i nije dozvoljeno stvorenju da kae:
to i to, ili vae dj elo, ili bio tvoj
dolazaly jer je bere/vl od A llaha, jer je dobro,
njegova brojnost, posjedovanje i crajanje
1
od Onoga u ruci je
naredba ili scvar.
Tekstovi l<.ur' ana i sunnec:a da se stvari kojima je Allah,
azze ve deHe, dao dijele na vremenske, prostorne ili Ljudske.
Prvi dio: Vremenske i prostorne
AHah
1
azze ve deHe, je blagoslovio neka mjesta kao to je to s
Allahovim svetim hramom /Ka' ba), ili prostorom oko Mesdidui
Akse1 i l ovo da je Allah dao na ovim mjestima veliko
dobro, stalno i crajno, kako bi to bio stalni podsticaj i inspiracija
njihovim st.1novnicima
1
koji su pozvani da ive u njima, da ostanu u
njima. A ne da sada crebamo tamo i potirati tu zemlj u ili
zidove tih objelvua, jer ovaj stalni se ne prenosi u s utini, tj.
55
Salih b. Abdilaziz Alu ejh ------
ako pocire zemlju, ili se u kopa u njoj, ili se njome, jer se
taj ne prenosi, nego je ta zemlja zbog njenog
tj . zbog vezivanja ljudskih s rca za nju, kao za Allahov
sveti hram
1
kao i zbog mnocva dobra fhajra) onome koj i se uputi ka
njemu, mu i tavafi (krui) oko njega, te razne ibadece na
tom mjestu. Pa i sam Crni kamen je kamen, ali je njegov
zbog ibadeca, ej . ako ga osoba dodirne time ibadet i
pokornost Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem. Zbog tog djela,
ili zbog njegovog ljubljenja, osoba ima Rekao
je Omer, radijallahu anhu
1
kada je poljubio Crni kamen: "Ja, zaista,
znam da si ti kamen, koji niti dobro niti zlo." T o jest, ne prenosi
lJi na koga nikakvo dobro, nici prenosi neko zlo.
Sto se vremena, misli se da neko vrijeme bude kaci to
je to mjesec ramazan ili neki vrijedni dani. Pa ko bude ibadet u
njima i pratio dobro u njima, on tada postie veliku nagradu koju ne
postie u drugim danima.
D rugi dio: vezan za ljudski rod
Allah, subhanehu ve teala, je dao svoj vjerovjesmc1ma i
poslani cima da im bude kao t j. njihova t ijel,, je
!<ada bi neko od njihovog naroda elio da se
njihovim potiranjem
1
uzimanjem nj ihovog znoja ili dodirom njihove
kose, co bi bi lo dozvoljeno, jer im je Allah tijela
Najbolji od njih je Muhammed, sallal lahu alejhi ve sell em, i njegovo
cijelo je U sunnetu je na mnogo mij esca prene.e.no
d,, su se ash,tbi njegovim znojem i kosom. Nj ihov
je se trag, vrijednosti i dobra mogu
prenositi s njihovih cijela na neka druga, i ovo je posebno
jedinstveno samo za vjerovjesnike i poslanike. A ro se drugih
ljudi, za njih nije doao dokaz da je Allah nekoga od njih
pa mak.u oni bi li i drugovi vjerovjesnika. ni najbolji
iz ovog ummeca fEbu-Bek,- i Omer) nisu posjedovali raj posebni

kao .to je dolo u vjerodostojnim j neisprekidanima
(mutevatir) predajama da ni ashabi, ni tabi' ini, ni oni koji s u primil i
islam za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve. sellem
1
ali ga nisu
i
56
KNJ l GA TEVH l DA
sreli (muhadrem) nisu se od Ebu-Bekra, Omera, Osmana ili
Alije kao .to su to radili s Allahovim Poslani kom, sall allahu alejhi ve
sellem [uzimanjem njegove kose i vode kojom bi se abdestio ... ) Jer je
ovih ashab,, u djelima, a ne tjelesni pa se
ne prenosi !<..10 to se prenosi od Vjerovjesnika, sallal l.1hu alejhi ve
sellem.
Stoga kaemo da se u sv.1kom muslimanu nalazi

i co ne
samog nego djela, onog,\ to je pri nj emu
od islama i imana i onoga to je u njegovom srcu od serah,, i
Allaha, azze ve delle, i Njegovog potivanja, k,1o i od
Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ovo je ilma
{znanja), rad,, ili ispravnosti koji se ne prenosi. Pa na osnovu ovog,,,
uzimanje od ljudi koji su ispravni i dobri biva njihovim
u dobru, a uzimanje od biva uzimanjem
njihovog znanja i okoritavanjem od njega i l nije dozvoljeno
uzimanje od njih tako to ih potirari
1
ili uzimati njihov
znoj, jer najbolja stvorenja ovog ummeta, ashabi
1
nisu to radili sa
najodabrani jim pripadnicima ovog ummeta nakon njenog
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem
1
Ebu-Bekrom
1
O merom,
Osma nom i A lij om, i ovo je neto u to nema sumnje.
A ro se uzimanja kod murika treba se znaci da su oni
mnotvo dobra, njegovo trajanje, nunost i opstajanje
se svojim boanstvima na razne a
svaki od tih je bio i rk.
Pored i kamenja, u isti propis ulaze i razna mjesta,
kaburovi
1
izvori vode i u ro vjeruju dahili {neznalice).
Traenje od drveta, kamenja, kaburova i raznih mjesta jeste
veliki i rk ako se to s ubjedenjem da to kamenje ili kabur,
ukoliko se budu potirali, valj alo se po njima, ili ih se prisloni uza se,
bivaj u posrednikom kod Allaha i put ka Njemu. Jer sve se to ubraja
u uzimanje nekoga drugoga pored A llaha kao boga, i to je veliki irk.
U ovo su bili ubijedeni predislamski Arapi: vjerov.1nje. u i
kamenj e koje su oboavali, traenje od kaburova. Vj erovali
57
--- - - -- Salih b. Abdilaziz Alu - -----
"ta kaete oLatu l Uzzau.. (En-Nedm, 19.)1
su da ako budu stajali pored njih i dodirivali ih, ili r.uasipali zemlju
po njima, da vlasnik cog mjesta ili duh koji slui u com mjesw biti
njihov posrednik kod Allaha, azze ve del!e. A rekao je Allah,
subhanehu ve reala: "A onima koji pored Njega uzimaju zatitnike:
'Mi ih oboavamo samo zato da bi nas to vieAllahu pribliili."'
Traenje biva malim i rkom lutda, npr., uzme zemlj u sa
kabura i pospe je po sebi iz da je ta zemlja pa
misli da ako ta zemlja do njegovog tijela da i samo tijelo
postati posredstvom re zemlj e. Ovo je mali irk, jer nije
odvojio nita od ibadeta prema nekome drugome mimo Allaha, ali je
ipak bio da je neto uzrok to Allah nije vjerskim
ispravnim uzrokom.
' Lar je bijela stijena koja se n,tlazila u Taifu. Nije sruena sve dok
nije primilo islam pleme Sekif, kada im je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, poslao El-Mugiru b. u ' beta
1
koji ju je
sruio i razbio. Iznad nje se nalazila i imala je i svoje. i
poslugu.
Uzza je drvo koje se nalazi lo Mekke i Taifa. U osnovi je to
bilo drvo, zarim je zdanje na eri swb.t. Imalo je svoje
i enu koja je opsluivala raj irk. Kada je
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, oslobodio Mekku, posl.1o je
na to mjesto Halid b. Velida koji je posjekao sva eri drveta i ubio
koja je slala dinne da odvode ljude u zabludu. Uistinu, ljudi
su sc vezivali za to drvo i enu koj,, je ops! uivala taj i rk.
"l Menatu, najmanje cijenjenoj?", to jest, ponienoj, i ona je
stijena. Dobila je taj naziv zbog mnotva krvi koja se
prosi pala izn,td nje u znak nje110g
58
Od Ebu-Vakida el-Lejsija se prenosi da je rekao:
"Izali smo sa AllaluJVim Poslat1ikom, sallallalm alejhi
ve se/lem, ka Hunejmt a bili smo blizu vremena kada
smo bili nevjernici, a murici su imali drvo pored kojega
bi stajali (ibadetili) i vjeali svoje omje. Zvali su ga
'vlasnik orde11a'. Proli smo pored drveta i rekli: '0
Allahov i ti nama vlasttika ordena kao
to i oui imaju.' Pa je rekao Allahov Poslanik,
sallallalm alejhi ve sellem: 'Allaltu ekberl Zaista je to
jeduo pravilo. Rekli ste, tako mi Ouoga 11 ruci je
moja dua, kao to su rekli si11ovi Israilovi Musau:
'Napravi i ti nama boga kao to i oni imaju bogove!'
'Vi ste, uistinu. narod koji nema pameti!', on.
(El-Earaf, 138.) onill koji su bili prije
vas."'
Biljei ga Tirmizi i rekao je za njega da je sahih.
1
Veza izmedu ovih .ljeta i poglavlja jeste da su Lac i Men,lt stijene, a
Uzza drvo
1
i ono to su murici radili pored ova t ri bo,lnstva je isto
to rade murici u vremenu nakon Poslanik.1
1
sallallahu alejhi ve
sellem
1
pored k.1menja, i a najgore od toga jeste kada
uzmu kaburove za bogove kojima se i ibadece pored njih.
'Ovaj had is je vjerodostojan i
Musrici su imali drvo u koje su vjerovali i njihovo vjerovanje u to
drvo obuhvata eri scv,ui:
1. su co drvoi
l. Stajali su pored njega s ciljem njegovog i traenja
bliskostii
J. su na njega svoje oruje cime da sc.
prenese sa drveta na oruje, kako bi bilo to dugotrajnije i
kako bi njegova korist bi la .to za onoga koji ga nosi.
Ovaj postupak je veliki .irk zbog sve tri ove stvari .
59
------- Salih b. Abdilaziz Alu ejh -------
Oni koji su tek bili primili islam traili su od Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, da i on njima isto sto su imali i musrici, jer su
mislili da ovo ne ulazi u i rk i da tevhida ne pobijaju ovo djelo,
pa je na osnovu ovoga rekao jedan dio uleme: "Ponekad neki ugledni
ljudi ne znaju neke mes' ele vezane za irly jer i ovim ashabima, koji
su primili islam nakon Mekke, nije bilo sve jasno po
pitanju cevhida ibadeca
1
iako su bili najzn.1niji ljudi po picanju
Mapskog jezika".
'' P,1 je rek.10 Allahov Poslanik" sal/allahu a/ejhi ve sef/em: 'Allahu
ekher! Zaisra je co jedno pravilo. Rekli see/ ul<o mi Onos,, u
rucije moja dua/ kao $co su rekli sinovi l ilovi Musau: Napravi i
ci nama boga kao to i oni imaj u bogove!"' Posl,lnik" sallallahu a lejhi
ve sellem, ih je uporedio s Musaovim na'Todom i bio je obazriv na
njihove kada su rekli: i d nama vlasnicu jer je
Musaov narod rekao: "Napravi i ti nama boga kao to i oni imaju
bogove!", .:tli nisu uradi li ono .to su trail i. A k.1da im je
Vjerovjesnik" sallallahu alejhi ve sellem
1
zabranio, odmah su se i
ostavili toga. Da su co kojim uradili, bi veliki sirly
ali poro su samo rekli i traili, a nisu co uradili, su mali irk"
jer je u njemu vezivanje za nekoga drugoga mimo Allaha, azze ve
delle. Srog.1 im Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ni
n.uedio da obnove svoj islam.
Ono to se j.1sno "idi jeste da veliki irk kojeg su murici nije
bio samo zbog njihovog traenja od cog drveta, nego je bio
zbog njihovog stanja i traenja njihovim
A smo pojasnili da je traenje od
kamenja i stvari (ukoliko u com djelu bude ubjedenje d.a re
Stvari pribli uju Allahu i da prenose potrebe do A llaha
1
ili d.1
njihove potrebe biti prije ispunjene i njihova djela bolja ako se
na ovom mjestu/ veliki irly i ovo su radili u predislamsko
doba.
Ako malo bolje razmisli o onome co rade oboavaoci kaburova i oni
koji se povede za praznovjerjem u zadnje vrijeme, kao i u nae
vrijeme, da rade isre stvari koje su radili i murici pored
60
l
KNJIGA TE VHI DA
MES'ELE:
ajeta iz sure En-Nedm;
2. Spoznaja ta su traili (ashabl);
3. Ipak nisu uradili ta su traili;
lar.1
1
Uzzaa i Vlasnice ordena, jer vjeruju u kabur, pa i u eljezo
koje je oko !..abura, ili raznovrsna mjesta obozavanja u zemljama u
kojim,\ se iri ili jasno vidi i rk. Tu vidjeti da ljudi vjeruju, da
ukoliko por.uu zid oko k.tbma ili eljeznu reetku oko njega, kao da su
pocrali i samog ukopanog i da se njegova dua spoji la s njima
jer su ga Ovo je veliki irk, jer je u njemu ve:r:ivanje srca u
prib,wljanju koristi ili od zla, za nekog,, drugoga mimo
Allaha, azze ve delle
1
i ro time to djelo s ciljem pribliavanja
Allahu, isro kao to su radili i oni prije njih z.a koje je Allah rekao:
"Mi ih oboavamo samo zato da bi nas to vie Allahu pribliili."
to se druge situacije, na koju sam ci skrenuo panj u n,1 samom

to jest k.1da se potiranje uzima kao sebeb (razlog), kao to
co rade neke neznali ce kada dodu u Harem te potirati vanjska
vrata ili neke zidove i stubove s ubjedenjem da tu postoji neka dua
ili da je u blizini neko ukopan ili da postoje neke dobre due koje se
brinu o tom stubu (kao to kau) pa ih potiru kako bi doli do Allaha
robi bio veliki i rk.
Medutim, ako bi potirao to mjesto iz ubjedenja da je ono

i
da je to sebeb kojim se to bi bio mali irk.
Dakle, ako bi potirao neto ga sebebom, to bi bio m.1li
irly a ako bi vezao srce za taj predmet, ili od njega traio
i bio vezan za njega i bio ubjedenja da postoji neka dua na
tom mjestu, ili d,, se preko njega pribli iti Al lahu, onda je co veliki
irk.
6l
------- Salih b. Abdilaziz Al u h - -----
4. eljeli su se time pribliiti Allahu jer su mislili da On to
voli;
5. Ako oni nisu znali ove stvari, pa, normalno je da drugi
ne znaju jo prije;.
6. Oni posjeduju od dobrih dijela i da im biti
oproteni grijesi, a to ne posjeduje niko drugi;
7. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, im nije naao
opravdanje, nego je uzvratio na njihov govor
"Allahu ekber! Zaista je to jedno pravilo,
onih koji su bili prije vas." Pa je potvrdio stvar s
ove tri stvari;
8. Velika stvar, i to je ono to je elio. Obavijestio ih je da
je njihovo traenje isto kao i traenje sinova Israilovih
kada su rekli Musau:
"Napravi l tl nama boga... " (EI-E'amf, 138.);
9. Negiranje ovoga je od "la ilahe illallab'',
uz svu njegovu i skrivenost za ove ashabe;
10. Zakleo se, sali allahu alejhi ve se!lem, na odgovor, a on se
ne klete osim za stvaJ u kojoj je korist;
ll. Spoznaja da se irk dijeli na veliki i mali, jer nisu postali
otpadnicima od vjere svojim traenjem;
12. Njihove " ... a bili smo blizu vremena kada smo
bili 11evjemici", da drugi koji su bili s njima nisu
bili neznalice po ovom pitanju;
13. Tekbir prilikom je dokaz protiv onih koji ga
preziru u tim prilikama;
62
KNJIGA TEYHIDA
neeljenih situacija prije njihovog
deavanja;
15.Zabrana oponaanja dahila;
16.Srdba pri
17.Uopteno pravilo u "Zaista je to jedno
pravilo";
18.0vo je znak od znakova vjerovjesnitva, jer se desilo ono
o je obavijestio;
19.Sve ono za to je Allah ukorio idove i u
Kur' anu odnosi se i na nas;
20.Njima je poznato da se ibadeti grade na naredbama, iz
proizilazi upozorenje na pitanja u kaburu. to se
pitanja: "Ko je tvoj gospodar?" - stvar je jasna. to se
pitanja: "Ko je f'Voj vjerovjesnik?" - vidi se iz njegovog
obavjetavanja o gajbu (skrivenom, tajnom). A to se
pitanja: "Koja je tvoja vjera?" - vidi se iz "Napravi i ti
namaboga ... ";
21.Slijedenjc sljedbenika Knjige (idova i je

22.0naj ko sa neistine na koju se bio navikao, nije
siguran da u njegovom srcu nije ostalo neto od te navike,
to vidimo iz
"... bili smo blizll vremena kada smo bili nevjemici."
63
9. TA JE DOLO UVEZI KLANJA NEKOM
DRUGOM MIMO ALLAHU 1
'/ta je dolo t r vezi klanja nekom drugom mimo A llahu) od prijetnje,
i da je co i rk prema Allahu.
Klanje je prolijevanje krvi, i pri klanju imamo dvije vane koje
su osnova ovog poglavlja:
1. Klanje uz izgovaranje imena i
l. Klanje s ci lj em pribliavanja onome zbog koga kolje, to
da ovdje imamo izgovaranje imena i nijjet /namj eru).
Izgovaranjem imen,, mi se stvarno pocpomaemo njegovim nosiocem,
pa k.1da kaemo: U ime Allaha, elimo da t raimo od
Allaha, rako da imamo Koljem i
se svakim Allahovim, azze ve delle, imenom.
A to se namjere, ona dolazi sa strane oboavanja i htijenja, pa
imamo situacije:
1. Da bude imenovanje i namjera samo radi Allaha, azze ve
delle, i ovo je cevhid a ujedno i ibader. Pri klanj u imamo dvije
obavezne stvari:
da zakolje samo radi Allaha i s ciljem pribliavanja
{ako bi rim klanjem elio da se priblii) kao kurban za
bajram, ili kurban na haddu
1
ili akika /povodom
rodenj,, djeteca)
1
.. .
da spomene A llahovo ime dok kolje, pa ako ne
spomene Allahovo ime namjerno, njegova zaklana
ivotinja postaje zabranjena.
Ali ako ne bi namjeravao da se tim klanjem pribli i Allahu, nici
nekome drugome, nego eli samo da ugosti gosre
1
ili kako bi je pojeo,
co je onda dozvoljeno, jer je spomenuo A ll ahovo ime, a nije z,,klao
nekome pored NJega pa ne ulazi u prijecnj u i zabranu.
65
Salih b. Abdilaziz Al u ejh ------
2. Da zakolje AUahovo ime, ali se com zaklanom
ivotinjom eli pribli iti nekom drugom. Kao kada bi
zaklao ivotinju i rekao: "U ime Allaha", a eli tim djelom da
se priblii ne.kom velikanu od vjerovjesnika ili dobrih ljudi
1
ili... , taj je

iako je zaklao A Uaha,
irk jer je prolio krv zbog nekog ukopanog stvorenja a ne radi
Allaha. U ovo t.1koder ulazi i ono to se deava kod nekih
beduina ili i samih gradana kada ele nekoga, izlaze
pred njega s devama i li nekom drugom stokom, te ih kolju
pred nj ima, tako da krv pri njihovom dolasku. l ovo klanje
bi bil o za nekog drugog mimo A llaha, azze ve delle, pa
makar spomenuo i Allahovo ime pri klanju. U lema je izdala
fetvu da je co haram, jer je u com postupku prolijevanje krvi
zbog nekog drugog mimo Allaha i cime postaje zabranjenim
jedenje cog mesa. A pogotovo nije dozvoljeno ovih
ljudi na taj jer se proli jevanjem krvi samo Allah,
Jedini, ta
1
On je jedini koji zasluuje da M u se ibadet i da
bude n na ovakav i On je T aj Koji je cL1o da krv
venanL:1..
J. D.a spomene ime mimo Allahovog i da se klanjem
ivotinje eli pribliiti nekom drugom mimo Allahu, azze ve
delle
1
pa kae npr.: "U ime Is usa", zatim pok;ene ruku da
zakolje, da se pribli i cim djelom Isusu, ovo je iri-.
Ovim djelom je spojio dvije vrste irl\,1: i rk u traenju
i irk u ibadecu. Isti je propis i za one koji bi zaklali u ime
Bedevija, ili H usejna, ili u ime prvakinje Zejnebe, ili u ime
Ajderusa, ili u ime Marginanija, i drugih ljudi prema kojima
su se okrenuli ljudi s ciljem ibadeta, pa kolju
njihova imena i ciljaju ea stvorenja. T o jest kada kolje on ima
namjeru da se prol ijeva njem krvi priblii tom stvorenj u. l ovaj
irk dolazi s dvije strane:
sa strane traenja i
sa strane ibadeta
1
i prolijevanja krvi ;adi
nekoga drugoga m.imo Allaha, azze ve delle.
66
KNJIGA TEVH I DA
..eli :!.1.. _ilOi, :...,-,.il - GJ.' <' r
"t r -, __ J - J -r.-J : .rT
"Reci: ' Molitva moja, i obredi moji, i ivot moj, l smrt moja doista su
Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema ... ' " (El
En-am, 162163.)1
4 Da z,,kolje ime mimo Allahovoga, a da se
time eli pribliiti. Ova situacija je veoma, veoma rijetka. L
ovo kao kada bi hcio da zakolje radi nekoga koga on velica,
kao n,, primjer da z,,kolje u ime Bedevija, a zatim da se
com zaklanom ivotinjom eli pribliiti Allahu. U stvamosci
ovo se na i rk u traenju kao i na i rk u ibadecu.
Ono to je potrebno da se zna jeste, da ako bi se zaklal o radi nekoga
drugoga, onda bi co bio irk u ibadetu, a ako bi spomenuo ime
mimo Allahovog, onda bi to bi o sirk u traenj u pa je zbog
toga rekao Uzvieni: "Ne jedite ono pri klanj u nije spomenuto
Allahovo ime
1
to je, uistinu, gri)ehl A ejcani navode svoje
d,t se s vama raspravljaju, pa ako biste im se pokorili, i vi biste,
sigurno mnogoboci postali."- tj. ako biste im se pokorili u i rku i vi
biste bili murici k.1o to su i oni.
' Ovaj ajet da su klanje i molitva od ibadeca
1
jer je
obred samo radi Allaha, a Allahu pripadaju djela scvorenjaj pa je
zbog toga u "i obredi moji", uputstvo da su i obredi ibadeci i
da ih je dostoj,ln samo Allah_
"Allahu, Gospodaru svjetova" - dakle, On je raj koji co
zasluuje, "Koj i nema iz se vidi da nema
u mol itvam,1
1
obredi ma, pa se ne smijemo okreta ci nikome
umolit vam,l i obredima osim k.1 Allahu
1
azze ve dell e. On jecaj koji
zasluuje da bude oboavan
1
Njemu pripada najuzvienije carstvo.
67
------- Sali h b. Abdilaziz Alu ejh - -----
"Zato se Gospodaru svome moli l kurban kolji." (El-Kevser, 2.)1
Od Alije, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao:
"Rekao mi je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
selle111, 'Allalt prokleo onoga ko kolje
nekome mimo Alla/m. Alla/t prokleo onoga ko proklinje
svoje roditelje. Alla/t prokleo onoga ko prui
novotaru. Allah prokleo onoga ko promijeni granice

Biljei ga Muslim. 2
Od Tarika b. se prenosi da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
' Ono to je Afl,,h naredio ul,ui u i bad et, jer je ibadet sveobuhvatni
naziv za sve to Allah voli i je zadovoljan od javni h i tajnih
i di jela. Moli tvu je Allah naredio, pa je ona zbog toga Njemu
draga, ,, neredio je i klanje, pa je i ono dr,,go Allahu i zadovolj an je
nj ime i na osnovu toga biv,, i bad etom prema Allahu, azze ve delle.
' O no to nam je potrebno u ovom poglavlju iz ovog hadisa su
A ll,lhovog Poslanika, s.,ll allahu alejhi ve sel lem: "Ailc1h prokleo
onoga k.o k.o/je nekome mimo Alkllw"- mu se time pribliiti i
ga.
Prokletstvo tjeranje i udaljavanje od Allahove, azze ve delle
1
milosti.
Pa, ako je Allah taj koji nekoga proklinje, onda ro da je otjerao i
udaljio ru osobu iz svoje posebne milosti, a to se opte milosti,
ona obuhvata i muslimane i nevjernike, kao i sva druga stvorenja.
Poznata je da s pominjanje nekog grijeha sa prokletstvom
da je to od velikih grijeha, i ovo je potpuno vidljivo u klanju,
jer je klanje nekom drugom mimo Allaha irk prema Allahu, azze ve
delle, i njegov zas luuje prokletstvo, tjeranje i udaljavanje
od Allahove milosti.
68
KNJIGA TEVHIDA
je uao u Dennet zbog muice, a drugi je
uao u Vatru zbog muice." Rekli su: "A kako to,
Allaltov Odgovorio je: "Prola su dva
pored naroda koji je imao kipa i niko nije
mogao tuda sve dok ne prinese neku rtvu tom
kipu. Rekli su jednom od njilt: 'Prittesi rtvu!' Rekao je:
'Nemam nita to bih prinio ka.o rtvu.' Oni mu rekoe:
'Prinesi rtvu pa makar muicu.' Pa je prinio muicu
kao rtvu, a ovi ga pustie, i Oil time u vatm. Pa su
rekli drugome: 'Prinesi rtvu!' A on odgovori: "Ja Ile
prinosim nikakvu rtvu nikome osim Allahu, azze ve
delle.' 011i mu odsjekoe glavu i tako u Dennet."
Biljei ga Ahmed.l
' Hadis da je klanje radi kipa bilo sebebom ul.lska u vatru, i
ono to se vidi jeste da je ov.1j to je co uradio bio musliman, pa je
u vatru zbog svog djela, to da je klanje radi nekoga
mimo Allaha, azze ve delle, veliki i rk
1
jer "uao je u vatru"
da je time zasluio ulazak u nju sa onima koji
boraviti u njoj.
Takoder, hadis na jo jednu a to je, da prinoenje
muice, koja nema nikakve vrijednosti, da je prinoenje
onoga to je vrjednije, je korist i to je skuplje kod njihovih
posjednika, da je to jo sebeb da se u va eru.
Rijeei: ''Prinesi ircvuH- tj. z,lkolji s ciljem pribliavanja, !obrati
panju da ih oni nisu natjerali da to urade)
"Niko nije mog.1o cucl1 tj. nisu dozvoljavali nikome da
tim putem sve dok ne prinese rtvu. l ovo nije prinoenje na
silu, jer je mogao se odakle sam i doao." A ako bi se
reklo: "Natjerali su ih im u tom se moe
da je ovaj hadis doao kao o onima koji su bili prije nas, a
otklanjanje prisile ili dozvola izgovaranja nevjerstva ili radenje
69
MES' ELE:
1. ajeta:
"Reci: 'Molitva moja, i obredi moji... "
2. ajeta:
"Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji";
3. hadisa proklinjanjem onoga koji kolje
nekome drugome numo Allahu;
4. Proklinjanje onoga koji proklinje svoje roditelje, a tu
spada i da proklinje roditelje nekog pa
onda on prokune tvoje;
5. Proklinjanje onoga koji prui novotaru, a
ntisli se na onoga ko neto kada se mora na
njemu izvriti Allahova kazna, pa trai nekoga ko
ga zatititi od toga;
6. Proklinj<mje onoga koji mijenja granice zemJje,
sebe i svoga komije, i to tako to ih
pomaknuti naprijed ili nazad;
nekog djela koje je nevjerstvo uz srca na imanu, co je
posebno samo za na um met.
70
i
KNJIGA TEVHIDA
7. Razlika proklinjanja osobe
proklinjanja grjenika uopteno;
8. Ovo je velika o muici;
9. Uao je u Vatru zbog te muice, iako mu to nije bila
namjera da (prinese rtvu), nego je to uradio
kako bi se spasio;
10.Spoznaja mjesta irka u srcima, kako je
samo bio strpljiv ovaj to su ga ubili, i nije iJ1
podrao u njihovom traenju, iako oni od njega nisu
traili osim samo spoljanje djelo;
ll. Onaj to je uao u Vatru bio je musliman, jer da je
bio nevjernik ne bi rekao: "Uao je u vatru zbog
muice";
12.0vaj hadis na jedan drugi vjerodostojan
hadis u kojem se kae: "Dennet je blii svakom
od vas od reme11a vae a i vatra
13.Spoznaja da je djelo srca glavni cilj, i kod
muri ka.
71
10. NE KOUE SE RADI ALlAHA NA MJESTU NA
KOJEM SE KOUE NEKOM DRUGOM MIMO ALlAHA
1

"Tl unjoj (damiji) nemoj nikad molitVu obavltil ... (Tevba, 108.) 2
1
"na mjestu" ovim se zele dvije stvari: da se. ne kolje radi Allaha
u blizini mjesta na kojem se kolje radi nekog drugog mimo Allaha, i
da se ne kolje na samom mjestu na kojem se kolje radi nekog drugog
mimo Allaha
1
jer u oba sudjelujemo s,\ onima koji kolju
nekom drugom mimo Aflahu
1
azze ve delle.
Izgled ove m es' el e:
Mjesto na kojem Sll kolje nekom drugom mimo A ll ahu
1
kao na
primjer pored kabura
1
ili nekog nj ihovog svetog mjesta ili bogomolje
1
il i kod s lj edbenika praznovjerja uopte
1
koji kolju radi vlasnika
kabura i sl.
1
nije dozvoljeno muslimanu da zakolje na tom mjestu
1
pa
makar njegova rtva bila samo rad.i Allaha
1
azze ve delle.
1
jer je
svojim klanjem bio muricima koji su mjesta
gdje su razne ibadete prema nekom drugom mimo Allaha
1
azze
ve delle. Klanje radi Allaha
1
iskreno radi Njega
1
a ne radi nekog
drugog, na mjestu na kojem se pribliava nekom drugom mimo
Njega
1
nije dozvoljeno ni u kom

jer je to od puteva irka i
zbog toga to bi to moglo da zavede neke osobe pa da
mjesto. A propis klanja na tim mjestima jeste da je m haram
i put ka .irku.
Ovo je zabrana klanjanja u mesdidu (mesdidud-dirar- mesdid
tete/ kojeg su sagradili munafici. "Damija su temelji
1
od
1
73
Od Sabit b. Ed-Dahhaka, radijallahu anhu, se prenosi
da je rekao:
"Zavjetovao se da zaklati devu na nekom
mjestom, pa je upitao Vjerovjesnika, salla llafw a1eJ1Li ve
sellem, o tome a on mu 'Je li 11a tom mjestu bio neki
od idola dahilijjeta koji se oboavao?' Odgovorili su:
'Ne. ' Rekao je: 'A jesu li na tom mjestrt slavili neki svoj
pra:wik?' Odgovorili su: 'Ne.' Pa je rekao Allahov
Poslanik, sa ll allahu alejhi ve sellem: 'Izvri svoj zavjet,
jer, zaista, 11e izvrava se zavjet 11 kojem bi bilo
grijeenje prema Allahu, niti o1taj kojeg posjeduje neko
od sinova Ademovih.'"
prvog dana, postavljeni na strahu od Allaha... "(ajet). Mesdidud
dirar je kako bi uhodili muslimane i suprotstavljali se
Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Pa kada je
co bio cilj gradnje tog me.sdida, rad,, je sudj elovanje u namazu s
njima u njemu postalo zabranjenim, jer bi klanjenjem u njemu samo
potvrdili nji hova nedjela, ili bi se doprinijelo nj ihovih
pristalica, kao .to bi se i narod zavarao zbog klanjanja Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem
1
u njemu. Pa je Uzvieni Allah zabranio
Svome Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, kao i ostalim
mu ' minima da klanjaju namaz u Mesdidud-diraru
1
iako se. zna da je
Poslanikov
1
s,tllallahu alejhi ve sellem, nam.1z
1
k.to i namaz ostalih
mu ' miM, iskren i samo radi Allaha, azze ve delle. Na tom mjestu
im je zabranjen bez obzira .to tim namazom ne namjeravaju
nanoenje tete, niti razdvajanje, niti uhodenje muslimana, ali im je
zabranjen zbog njihovog i oponaanja munafika
1
bi se
mnogi zavarali pa bi dolaziti na to mjesto.
Ovo je primjer i onih koji kolju radi Allaha na mjestima gdje se kolje
radi nekog drugog mimo A llaha, pa ako bi onaj koji kolje bio i
iskren u svojim djelima, ali bi svojim djelom ipak pozivao na
i cijenjenje cog mjesta.
74
KNJIGA TEVHIDA
Biljei ga Ebu Davud a lanac prenosilaca je na uslovima
Buharije i Muslima.I
'(Od Sabit,l b. ed-Dahhaka, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao:
"Zavjecovao se da zaklati devu n.t nekom mjescom" p.1 je
tlpicao Vjerovjesnik,'!! sa!!allalw .t!ejhi ve se/fern/ o come/ a on mu
''Je li na com mjescu bio neki od idola dahi/ijjeca koji se
oboiavao!" Odgovorili su: "Ne. 'l Taraio je od njega da ga
obavijesti Ll jer ono to ga je upitao trailo je da se dobro
informie o njemu. Ovo piranje na pretpostavku da, ukoliko
bi se nalo ovo o je pitao - da se je nalazio neki njihov idol -u
rom ne bi bilo dozvoljeno klanje na com mjestu. l ovo je ono
to se. htjelo ovim hadisom u ovom poglavlju.
(';4 jesu fi n.t tom mjc.scu slavili neki svoj praznik.!" Odgovorili su:
"Ne. 'l Praznik obuhvata mjesto i vrijeme koje se ponavlja, ili kojem
se stalno dolazi, i praznik nekada bude mjesto na koje se dolazi s
vremena na vrijeme, a bude nekada i vrijeme, jer se i ono stalno
ponavlja, pa njegovo, sall.allahu alejhi ve sellem, pitanje o prazniku
obuhvata i vremenske i prostorne praznike. praznici, kao
to je pozn,lto, bilo da se radi o prostoru ili vremenu, se na
njihova vjerovanja, a ona su

tako da imamo
rezultat: Oni na tim mjestima razne ibadece, a
od tih ibadeta je, a ujedno co je i to rade, pribli avanje
nekom drugom mimo Allahu, azze ve dell e, prinoenjem tava i
prolijevanjem krvi, to sve da je sudjelovanje s muricima na
mjestima gdje se oni pribliavaju nekom drugom mimo Allahu, t.lko
to se na njih u djelima u vanjtini, nije dozvoljeno, jer bi
osoba tim djelom opon.lala murike u spoljanjosti, iako je osoba
iskren,\ u svome kl,lnju kurbana samo radi All,lha, ili u svome
Mmazu prema Allahu, azze ve delle. ( "lzvrsi svoj z,tvjey je!/ z.tisoy
ne izvr,w.J se zavjec u kojem bi bilo grijecnje prenM A/lalw'!- rekli
su da 'Jer" na ovom mjestu ima d,l povod
dozvole izvrenja zavjeta jesce co co su odgovori ovog
uputili d,l u com djelu nema grijeenja prema Allahu, a njegovo,
75
- ----- Salih b. Abdilaziz Alu - - - --
MES' ELE:
1. ajeta: n u nj oj (damljij nemoj
nikad molitvu obaviti!... (Et-Tevba, 108.);
2. Grijeenje ponekad na Zemlju, a i pokornost

3. nejasnog pitanja na jasno kako bi nestala

4. Raspitivanje muftije ako mu to bude potrebno;
5. Odredi vanje nekog mjesta za zavjet nije zabranjeno
ako ne bude nikakve vjerske smetnje;
6. Zabrana izvravanja zavjeta na mjestu na kojem se
nalazio neki od idola murika, pa i nakon
njegovog uklanjanja;
7. Zabrana izvravanja zavjeta na mjestu na kojem je
bio neki njihov praznik, pa i nakon njegovog
ukidanja;
8. Nije dozvoljeno izvriti zavjet na tom mjestu jer je
to zavjet koji je haram;
9. od oponaanja murika u njihovim
praznicima, pa i ako osoba ne bi imala tu
namjeru;
lO. Nema zavjeta u grijeenju;
ll.Sinu Ademovom nije dozvoljeno da se zavjetuje
to ne posjeduje.
1
raspicivanje da je lJanje radi
Allaha na mjestu gdje je bio neki idol, ili praznily grijeenje
prema Allahu, azze ve delle.
76
11. OD IRKAJE DA SE ZAVJETUJE
NEKOM DRUGOM MIMO ALLAHU, AZ1.E VE DELLE
ont su zavjet Ispunjavali ... " (Ed Dahr, 7.)
llll fJ J f)S J l'!iil 1:0),.
"Za sve to potroite l to zavjetujete- Allah, slgumo, za to znat
Bekara, 270.) 1
U Sahihu je dola predaja od Aie, radijallahu anha,
da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sell em, rekao:
"Ko se zavjetuje da. oboavati A lla/ta, mka Ga
oboava, a ko se zavjehtje da grijeiti prema Allahu,
neka ue grijei. " 2
' Allah, subhanehu ve reala, je pohvalio one koji izvravaju svoje
zavjete, a to Njegovo pohvaljivanje da je to ibadet koj i Mu
je drag, kao i da je propisan u vjeri, i sve to bude cako
1
ulazi u
ibadete. T ako da cog djela prema nekom drugom mimo
Allahu, azze ve delle, biva velikim irkom. Ovo je oba
aJeta.
' U ovom hadisu imamo naredbu izvrenja zavjeca
1
a njegovo
narecHvanje da je co poelj an ibadec, jer je vadib od vrsca
ibadeca
1
i ono to je pue ka ibadetu biva ibadetom jer je put
ka izvrenju zavjeta sam zavjet, jer da nij e bilo z.wjeca ne bi ga ni
77
MES'ELE:
l. Obaveza izvravanja zavjeta;
2. Kada se vidi da je zavjet Allahu ibadet, onda je za\jet
nekom drugom irk;
3. Nije dozvoljeno izvriti za,jet u kojcll1 je grijeh.
izvrio, pa je njegovo izvTenie posralo obaveznim jer je sama osob.1
stavil,, sebi u dunost ovaj ibadet.
l 'J4 ko se uvjetuje tla gnjeici prema neka ne grijei. ')
jer je obaveziv.1nje samog sebe grije.enjem prema Allahu, azze ve
delle, suprocsc.wljanje Allahovoj zabrani grijeenja i mora da se
iskupi zbog cog zavjeta istim iskupom lkeffarec) kao to je i kod
i skupa od zakletve, a to poglavlje se nalazi u knjig,1ma fikha.
Zavjet Al lahu je. veliki ibadec
1
a i zavjet nekom drugom mimo Allahu
je. ibadet
1
pa ako se neko zavjetuje nekom drugom mimo
Allahu, on g.l time oboava, a ko se zavjetuje Allahu, on cime
oboava Allaha.
78
12. OD IRKAJETRAENJE
OSTI ' AZA) KOD NEKOGA DRUGOG MIMO ALLAHA 1
' Ovo je od velikog irk.-1
1
k.lo LO se i vidi iz samog naslova ovog
poglavlja.
Traenje je vrsta dove
1
jer u njemu imamo traenje onoga
koji je na niem stepenu od onoga koji je na viem, a kada bude tako,
onda to djelo dobiva naziv dove, i com dovom eli mo da se atitimo.
Kada smo vidjeli da je to dova, ond.t vidimo da je co i ibadec
1
a ibadet
se ne nikome osim Allahu, azze ve delle, i w je neto na
su se svi muslimani sloili, i na to erijar.ski tekstovi. Kao
to nalazimo u Uzvienoga: "Damije su Allaha radi, i ne
molite se, pored Allaha, nikome!" ili u "Allah je naredio da
ne oboavate nikoga osim Njega."... Sc.t vie, svaki dokaz koji
da je Allah jedini kojem se dove, ili da se samo
Njemu ibadet
1
sve je to dokaz :za posebnost ovog pitanja.
Pravo traenja

koje ni je ispravno traiti osim
samo od AH,tha
1
jeste ono koje povezuje spoljanje djelo u t raenjv
zatite la to je d,, osoba bude i spaena od nekog zla) i
unutranje djelo, koje predstavlja usmjerenje srca, smiraj, njegovu
nudu i potrebu za onim od kojeg trai

kao i njegovo dranje
za njega i preputanje stvari svoga uspjeha To je ono traenje
za koje su se svi muslimani sloili da nije dozvolj eno
nikome osim A llahu, az:ze ve dcl le.
Ako bi neko rekao: "Dozvoljeno je traiti od stvorenja
onoliko koliko je ono u stanju pruiti zatitu", tada kaemo da je
potvrda za to dola u ispravnim dokazima. A pod tim djelom se misli
da se trai a da srce i d,tlje ostane mimo i okrenuto
ka Allahu, i da ima lijepo miljenje o Njemu, a da je ovai rob od
kojeg je zatraeno samo jedan uzrok. T raen je u
79
------- Salih b. Abdiluit Alu --- ---
io.AJ11) :r,.i' ;; .r. ft ..,..,v, ;;
" , , #"
"l bilo je ljudi koji su od dinnova traili, pa su lm tako obijest
(EI-Dinn, 6.)1
Od Havle Hakimove, radijallahu anha, se
prenosi da je rekla:
sam Allalzovog Poslatzika, sallallalm alejhi ve
sellem, kako kae: 'Ko u neko mjesto pa kae:
se Allahovim potpunim od zla onoga
to je stvorio', mu tzita nauditi sve dok ne tzapusti
to mjesto.'"
Biljei ga Muslim. l
ovom biva samo u vanjtini, a to se srca, iz njega nije
dolo crazenje Pa ako se ovakva situacija, onda to
postaje dozvoljenim. Ovim bivaju pobijene izjave onih koji izjavljuju
da traenje od mrtvaca, dinna
1
l3oijih kao i od
stvorenje uopte biva u onome to su u stanju a da im je
Allah dao tu
' ("obijest") - da su ih zascraivali i poigravali se njihovim
srcima, to je proizvela da su ih ugnjec,wali tjelesno i duevno, i co je
bi la kazna zbog njihovog traenja od nekog drugog mimo
Allaha. A kazna ne dolazi osim zbog grijeha, pa je a jec ukazao na
pokudenost ovih, a su zbog usmjeravanja cog ibadeta prema
nekom drugom mimo Allahu, azze ve delle
1
a Allah je naredio da se
samo od Njega crai

ne od nekog stvorenja.
Postoji drugo miljenje za ovog ajeca
1
koje je preneeno od
l<,uade i nekih prethodnika, a to je da se misli da su time zasluivati
grijeh, to se i vidi da traenje od nekog drugog mimo
Allaha s.lmo grijeh.
80
KNJI GA TEV HIOA
MES' ELE:
1. ajeta iz sure El-Dinn;
2. Traenje kod nekog drugog mimo Allaha je
ir k;
3. Dokaz za to je i hadis, jer njime dokazuju da
Allahove nisu stvorene, jer kau: "Traenje
kod nekog drugog mimo Allaha je irk;"
4. Vrijednost ove dove iako je kratka;
5. Ako postiemo neko ovosvjetsko dobro,
se od nekog zla ili neku korist, to ne
da to nije irk.
' Allahov Poslanik, s,lllallahu alejhi ve sellem, je u ovom hadisu
pojasnio vrijednost traenja u Allahovim u kojem
se od zlih stvorenja, a je u Allahovim "od zla
onoga co je stvorio'; ej. od zla stvorenja koja je All,lh stvorio. Ovim
se eli d,l cr,limo kod A llaha od zi,, onih stvorenja u
kojima se nalazi zlo, jer postoje i dobra stvorenj a u koj ima nema zla,
kao to su to Dennet, meleki, poslanici, vjerovjesnici ...
81
13. OD IRKAJE lTRAENJE ILl
DOVE NEKOM DRUGOM MIMO ALLAHU 1
'Dakle, ova djela su veliki irk, a traenje ulazi u pojam dove,
jer je dov,, traenje
cr.1i onaj koga zadesi teka s ituacija i nevolja od kojih se
pribojava velike ili propasti, i on eli d,, mu neko pomogne na
onome co ga je zadesi lo i da ga rijei t ih neprijatnosti .
Traenje biva velikim irkom ako bi zatraio od
stvOrenja u onome to niko nije u stanju osim Allah. A ako bi
se traila od stvorenja u onome co je ono u
d, onda je co dozvoljeno, kao to je rekao Uzvieni Allah u
o Musau: "Pa ga zovnu u onaj iz njegova naroda protiv onoga
iz neprijateljskog naroda."
{ili dove nekom drugom mimo Allahul - dova je ibadet i
dijeli se"" dvije vrste:
1. Dov,, mes' cl e, cime mislimo na ono co se trai i moli od
All,,h,,, kada podignemo ruke ka A ll ahu, azze ve delle, i
doziv,1mo ga; i to je ono to musi i mana naziva d ovom.
l. Dova ibadeta
1
kao to je Allah rekao: "Damije su Allaha radi,
i ne moli te se, pored Allaha, nikome!" - ej. ne oboavajte
pored Allaha nikoga, i ne traite svoje potrebe ni od koga
pored Allaha; i kao je to je rek.1o Vjerovjesnik. sallallahu
a(ejhi ve sellem: "Dova je ib,1dec".
Izmedu ove dvije vrste postoji razlika, pa dova ibadeca se nalazi, na
primjer, u nam,lZu ili u zekatu
1
i svaki dio ibadet,l se naziva dovom
1
ali je to dova ibadeta. Ako co dobro shv,ltimo, onda nam ovo
pojednosc.avljanje i podjela pomau u shvat.1nju dokaza koje n,wodi
ulem,l
1
jer se desilo d,, sljedbenici praznovjerja i ka irku
ajet koji je doao u dove mes'ele kao dovu; a u
stvarnosti i ne postoji 11eka razlika dove mes ' ele i dove
83
"l, pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne moe nl koristiti ni
nauditi, jer ako bi to uradio, bio bi, uistinu, nasilnik (nevjernik). Ako ti
Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne moe otkloniti...
Ounus, 106-107.)'
ib,1det.1
1
jer je rezultat isti, tako to iz jednog proizilazi drugo, ili to
jedno prvo zahtijeva postoj.1nje drugog, jer je dova mes ' efe jedna
vrsta ibadeca, a iz dove ibadeca proizilazi da se trai samo od
Allaha...
'l"l ne moli se"/ - zabran,l koja je usmjerena na glagol "moliti se" to
obuhvat,, sve vrste dove: dovu m es ' ele i dovu ibadet<l. l ovo je ono
to je ejh htio ovim .ljetom u ovom poglavlju. Ovaj ajet
na zabranu dove m es' ele ili dove ibadetl prema nekome
mimo A ll ahu, a da bi zabran.:t bi la jo ovaj ajet je
direktno Allahovom Posl<111iku
1
sallall ahtl alej hi ve sellem, koji je
svih bogobojaznih, koji samo jednog Boga obo,waju.
/"pored Allaha") - obuhvata ako bi neko molio nekoga zajedno sa
Allahom, ili samo nekoga bez mol jenja Allaha.
Iko ti ne moe ni koristiti ni nauditi) - obuhvac.1 one koji imaju
razum, kao: meleke, poslanike i vjerovjesnike, kao i one koji nemaju
razum, kao: kipove, i kamenje.
Rek.1o je Uzvieni Allah Svome vjerovjesniku: "jer ako bi to uradio"
ako bi dovu nekome pored A llalk1
1
a poznato je da ti raj ne
moe niti kakvu tetu nanijeti, "bio bi, uistinu" - zbog
te dove, "nasilnik" -n.l.sil je u ovom ajecu sc odnosi na irk,
pa ako je ovo sa Vjerovjesnikom, saIla !lahu .l.lejhi ve sell em, kojem je
Allah upotpunio revhid /da, ukoliko bi se naao pri njemu i rk da bi
time postao nasilnik, rj. murik - daleko on od tog.1 bio, sa llal!ahu
84
KNJIGA TEVHIDA
Rekao je Uzvieni:
J:Y.,IJ l)';llt
"Vl od Allaha opsklbu traite i Njega oboavajte... " (El-'Ankcbut, 17.)1
je rekao:
-# -" J -s:
.. f;.. J! :. -:-'' ; \) .;. "= J:<>l
"Ko je u zabludi od onih koji, umjesto Allaha, oboavaju one
koji lm se do Sudnjeg dana odazvati ... (Et-Ahkaf. s.) 1
.1lejhi ve sellem) iz roga proizi lazi da, onaj ko je na m.1njem stepenu
od njega i ko nije od up.1danja u grijehe, bude jo
seraha i bojaljivosti od irka.
Zatim je Allah, azze ve delle, naveo opste pravilo kojim se
prekidaju sve i le irk.1 sa srcem
1
kada je rekao: "Ako t i Allah dade
kakvu nevolju, niko je osim N jega ne moe otklonit i." - ako A llah
pogodi nekoga nekom nevoljom, pa ko je to moe otkloniti? Ne moe
niko osim kome je On odredio da se rijeiti te nevolje. Ovo prekida
svako okretanje ka nekome pored A llaha, azze ve delle, ali, i pored
toga, Zakonodavac je dozvolio da se trai od ivoga koji je prisutan
ono sto je u uraditi od prib,wljanja neke koristi ili
otklanjanja nekog zla, jer ga je Allah uzrokom rako da moe
otkloniti neto Allahovom voljom, a u stvarnosti, onaj koj i otklanja
neko zlo jeste sam Allah, subh,mehu ve teala. Nevolja koja je
spomenut,, u ajetu obuhvata sve vrste nevolja, vjerske i
cjelesne
1
dl!.evne
1
sa strane djece ...
' Rekli su koji se bave Ova konstrukcija
reeenice na posebnost, tj. traite opskrbu samo od Allaha i
ne traite je ni odkoga drugoga. A ops krba obuhvata ono to se moe
i z.1branir:i i d.lti, pa l.J co ulazi zdravlj e, vitah1osc
1
imet.clk.. . Zati m je
rekao: "i Njega oboavajte" - kako bi spojio sve vrste. traenja, to
obuhvata dovu me.sel e i dovu i bad eta.
85
Salih b. Abdilaz.iz Al u ejh ------
Trekao je:
)..J1 (i) lt
Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo
otkl anj a ... " (En-Neml, 62.)2
Taberani biljei predaju sa svojim lancem prenosilaca
da je za vrijeme Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem,
bio neki munafik koji je nanosio tetu vjernicima, pa su neki
od njih rekli:
"Ustauite sa nama do Allalzovog Poslmzika, sallallahu
alejlzi ve sellem, kako bismo od 11jega zatraili od
ovog munafika", pa je rekao Vjerovjes11ik, sallallahu
' Ovaj ajet je doao kao dokaz protiv onih koji dozivaj u mrtve. A
dokaz da su doziv,l li mrtve a ne kipove, kamenje ili jeste u
"do Sudnjeg dana" - i ovo vai za mrtve, jer mrtvaci biti
proivlj eni na Sudnjem danu i u da a "one"
na one koji mogu l to su oni koj i su bili ljudskog roda
1
koji su govorili i kojima se govori lo, koji su znali i od kojih se neto
saznavalo.
' U ovom ajecu je pojanjenje da je odaziv nevoljniku na njegovu
molbu (dovu mes ' ele) od Allaha, lZZe ve delle. "l koji zlo otklanja"
otklanjanje zla ponekad biva nakon traenja a ponekad i bez
nJega.
"Zar pored Allaha postoji drugi bog l" Ovim pitanjem se eli negirati
postojanje drugog boga, i On ih kon zbog njihovog uzimanja drugog
boga, i zbog im to7 Zar da mole nekoga pored Allaha i da mu
se a ne Allahu, kako bi otklonio neko zlo od njih, u onim
stvarima koje nije u stanju niko osim Allah, "Kako nikako vi
pouku ne primate!"
86
KNJIGA TEVHIOA
alejhi ve sellem: "Ne trai se od mene, nego se
trai sarno od Al/alta." t
MES'ELE:
l. Spominjanje dove nakon spommJanja traenja
je sa strane opteg nakog posebnog;
2.
t_:U
"1, pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne moze nl koristiti ni
nauditi.n (/unus, 106.);
3. Ovo bi bio veliki irk;
'jTaberani biljei predaju sa svojim lancem prenosilaca da je za
vrijeme Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, bio neki munafik
koji je nanosio tetu vjernicima, pa su neki od njih rekli:)-onaj koji je
to rekao bio je E.bu-Bekr es-Siddil(., kao to je co dolo u nekim
predajama. ("Ustanice sa n.w1r1 do Allahovog Posf,wika/ salfa/lahu
alejhi 11e sellenJ., kako bismo od njega zamdi/i od ovog
munafika')- i ovo traenje ashaba od Vjerovjesnika, s.tllallahu alejhi
ve sellem, je dozvoljeno, jer su t raili od Vjerovjesnika, sallallahu
alejhi ve sellem, ono to je u z,\ vrijeme svoga
ivota, jer je mogao naTedici nekome pa da ubije tog munafika, ili da
ga pritvore
1
kazne i

zbog njegovog uznemiravanja vjernika. Pa
ih je Vjerovjesnik, saliallahu alejhi ve seHem
1
moral u u tome,
(P,, je rekao Vjerovjesnily s,lf/,,1/a/w alejhi ve se/lem: "Ne crai se
od mene/ nego se crai s,tmo odAllaha. 'l jer, kao da se
kod njih nala neka vrsca okretanja ka Allahovom Poslaniku,
s.lllallahu alejhi ve seHem, u onome to je on u sc.tnju pa ih je
da je prva obaveza da mole Allaha, azze ve delle. Ono to
je dolo u ovom hadisu nosi isto kao i prethodni ajeti.
87
4. Kada bi najispravnij i uradio ovo djelo,
postao bi od nasilnika - murika;
5. ajeta koji slijedi nakon prvog;
6. To djelo ne pomae na dunjaluku pored toga to je
jo i kufr (nevjerstvo);
7. ajeta;
8. Ne traiti opskrbu ni od koga pored Allaha,
kao to se ni De1met ne trai ni od koga osim od Njega;
9. ajeta;
10. Neme osobe koja je u zabludi od onoga ko se
moli nekom drugom pored Allaha;
11. Oni koje oni dozivaju su ravnoduni po pitanju tih
dova, jer ihne
12. To dove prouz1okuje mrnju i
neprijateljstvo onoga koga dozivaju i samjh

13. To dozivanje se naziva ibadetom prema onome
koga dozivaju;
14. Onaj koga dozivaju se njihovog ibadeta;
15. Ovo djelo je uzrok da njegov bude u
zabludi;
16. petog ajeta;
17. stvar, a to je priznavanje idolopoklonika da
se nevoljniku odaziva samo Allah, i zbog te oni
Njega mole kada ih pogode velike
18. Vjerovjesnikovo, sal! allahu alejhi ve seDem,
tevhlda i lijep odnos prema Allahu, azze ve delle.
88
14. POGLAVUE OALLAHOVIM
.i.(. ' : .! 1.:' : * )1;:.: " . \::::. ji;.; .... '{l.
'l; r"' ..... .r:-;-< " . . - r r ."
"Zar da Njemu smatraju ravnim one koji ne mogu
nita da stvore, i sami su stvoreni, i koj lim ne mogu
..." (El-E'araf,191-192.)1
' Ovo je najljepe poglavlje koje se moglo navesti n<tkon svih
prethodnih poglavlja. Ono je najjasnije i jer je dokaz
obaveznosci priznavanja Allahove i Njegovog prava da bude
oboz,wanj ono je u samoj ljudskoj lJrirodi na kojoj su stvoreni gdje
sami oni priznaju Allahovo gospodarstvo u stvaranjuj pa dokaz
Allahovog prav,\ da se samo Njemu ibadct jeste dokaz iz ljudske
prirode
1
stvarnosti i razuma.
U ovom poglavlju je pojanjenje da je Onaj l<oji stvara, opskrbljuje i
istinski posjeduje, samo Allah, a da niko drugi pored Njega, azze ve
Melle
1
nema nikakvog u .stvara nju, zapovijedi
1
i da nita
istinski ne posjeduje, pa ni stvorenje koje je na
stepenu koji se moe dobici- Vjerovjesnik, sal! allahu alejhi
ve sellem
1
jer mu je objavljen govor A llaha u kojem kae: "O d tebe
nita ne zavisi" - rj. ti nita ne posjeduje od ove stvari. Pa kad je
tako sa Vjerovjesnikom, saliallahu alejhi ve sellem, pa ko je raj onda
to neto posjeduje? l
To je samo Allah, azze ve delle. Pa ako On Sam negira bilo kakvo
posjedovanj e Svom Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem
1
onda
onaj ko je na manjem stepenu od njega jo prije nema nikakve
niti ta posjeduje.
89
Salih b. Abdilaziz Al u ejh - - -----
Oni koji su se okrenuli onima u kaburovima
1
ili dobrim ljudima i

ili vjerovjesnicima
1
u svojoj unutranjosti
izjavljuj u da ovi posjeduj u razne Bilo da se to radi o
posjedovanju opskrbljivanja ili pribliavanja i
traenja zagovornitva bez A lk1hove dozvole i Njegove volje. A u
s t varnosti, oni su samo stvoreni robovi
1
nita nisu u sr.mju stvoriti
1
a
sami su stvoreni
1
i nisu u stanj u nekome ko ih moli za

i ne posjeduju od vlasti n ita.
Kur ' an je pun dokaza koji da je samo Allah dostojan da
Mu se ibadet, a ne neko drugi. Jedan od tih jasnih dok.ua je i
samo priznavanje murika Allahovog rububijjeta. lz coga proizilazi
kao da im se i kae: ''To vae priznavanje
1
dokaz vam je da je
ibadeca dostojan samo Onaj Kome ste priznali rububijjet."
Od kur \1nskih dokaza je i kazivanje o Njegovoj poslanicima
i protiv nj ihovih neprijatelja.
Od tih dok.uoa jeste i slabosti stvorenja, kao i da su
dobila ivot bez njihove volje (Allah, azze ve delle, je taj koji im je
dao ivot), kao i da napustiti ovaj ivot bez svoje volje Iz
toga se sve vidi da su ta stvorenja i onaj koj i se tim
stvorenj ima, zna u potpunosti da onaj koji ga je slabanim,
ponienim i u onom obuku u kojem jeste, da to nisu
ta boanstva, nego je sve to samo Allah, azze ve
delle, i da samo On daje ivot i Ovo priznavanje je opce
1
svi ga znaju iz svoje prirodne
Od dokaza je i shvatanje da A ll ah posjeduje lijepa imena i uzviena,
potpuna i plemenita svojstva; pa
1
Njemu, subhanehu ve teala
1
pripada savrenstvo u svim pogledima, kojeg ne nik.1kve
manjkavost i, ni u imenima, ni u svojstvima i atributima.
90
KNjiGA TEVHIDA
Rekao je Uzvierri
Aone koje, pored Allaha, oboavate ne posjeduju nita (pa nl koicu
od datule)." (Fa tir, 13.)1
U sallihu je dola predaja od Enesa da je rekao:
"Ranjen je Vjerovjesnik, sallallalw alejhi ve sei/em, na
da11 Ulmda i slomljen 11111 je pa je rekao: 'Kako
da uspije narod koji rani svoga vjerovjesnika?' Pa je
Allah i :r-1 t 'Od tebe nita ne zavisi...'"
(AU-Imran, 128.)
U njemu je takoder predaja da je Ibn-Omer,
radijallahu anhuma, Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, kako kae nakon to podigne glavu sa
zadnjrg rukua na sabaJ1-namazu:
"Allahu moj, prokleti tog i tog." I to bi rekao nakou to
bi izgovorio: "Semiallalm limen ha.mideh, rabbena ve
Tekel-h amd", pa je A lla.h obja.vio: "Od tebe nita ne zavisi... "
'Ovo je ono to se htjelo svim ovim, ,, to je da ne posjeduju ni
kopice od datul e, ili ranku nit koja bude n,, njenom
vrhu, pa da ne posjeduju neto od toga, jo prije ne posjeduju.
!"One koje") ima opte tj. odnosi se na sve koje budu
dozivali: vjerovjesnike, poslanike, dobre ili loe mr1:11ace
1
dinne ... Pa
,,ko ne posjeduju ni nit sa datulinc koJ>ice, zato onda da im
se molimo?
Obaveza nam je da se okrenemo u dovama prema onome ko
posjeduje tesi:Vari fAIIahu
1
azze ve delle).
91
------- Salih b. Abdilaziz Alu - -----
A u drugoj predaji stoji da je dovio protiv Safvana b.
Ummeje, Suhejla b. Amra i El-Harisa b. Hiama, pa je
objavljeno: Oi :,.;i "Od tebe nita ne zavisi... t
U Sahihu je dola i predaja od Ebu-Hurejre,
radijallahu anhu, da je rekao:
"Kada je objavljeno: ' l opominji rodbinu svoju najbliu' , ustao
je Allahov Posla11ik, sallallalw alejlri ve sellem, i rekao:
'O Kurejije, (ili neto tome) otkupite sami sebe!
Ne mogu vas zatititi od Allaha. O Abbase b. Abdul
Muttalibe, ne mogtt te zatititi od Allaha! O Safijja,
tetko Allaltovog Poslanika, sallallalw alejhi ve sellem,
ne mogtt te zatititi od Allaha! O Fatima,
Muhammedova, trai od mene to od imetka, ja te
od Allaha ne mogtt zatititi/'"2
' U ovim hadis ima je jaso111 dokaz da Vjerovjesnik, sallallahu a(ejhi
vesellem
1
nije posjedovao niCA od Allahovog carstva.
Pa, kada je tako
1
on je onda prenio i pojasnio ta mu je
objavljeno, a onaj ko je M m,mjem stepenu od njega, sallaUahu ai ej hi
ve sellem
1
jo prije ne posjeduje n iLa od Allahovog carsrva
1
kao w
je to sa melekima, ostalim vjerovjesnicima i ispravnim
s ij edbenicim,l Ai lahovih vjerovjesnika.
Kada znamo sve ove stvari, cad,1 propadaju sva okretanja nekome
pored Allaha, azze ve dzelle, i samim tim postaje nam dunost da
usmjerimo sve vrste svoga ibadeca od dova, traenja i
klanja, zavjeta i drugih ibadeta, samo prema Allahu, azze
ve delle, i nikome vie.
Iz ovoga jasno vidimo da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
nije u prib,witi nikakvu korist najbliim svojim rodacima
1
osim ono ro mu je All,1h d,1o od poslanstva, izvravanja
povjerenoga, a co da ih on moe zatititi od Allaha, kao da otkloni od
njih pacnju
1
i k.1znu, to mu Allah nije dao, kao ni bilo kojem
92
KNJ l GA TEVH l DA
MES' ELE:
1. dva ajeta;
2. sa Uhuda;
3. Predvodnik svih poslanika ku nut-dovu a
iza njega najodabraniji sljedbenici izgovaraju amin;
4. Oni protiv kojih je dovio su bili nevjernici;
5. Radili su ono to je radila nevjernika: od
ranjavanja svoga vjerovjesnika, nastojanja da ga ubiju,
a od njihovih nedjela je i masakriranje poginulih, iako
su im bili
6. Tada mu jeAllah objavio:
"Od tebe nita ne zavisi ..." AU-'lmran, 128.);
7. Ajet:
.'. lli; l;; { : i" ;:_, !" (l..
"( .r: . J'! Jy
...da ll On pokajanje njihovo primiti lli Ih na muke staviti..."
(Ali-'lmran, 128.)
Ipak je primio njihovo pokajanje i oni su postali od
vjernika;
drugom stvorenju u cijelom Njegovom carstvu, nego je On
jedinstven u Svom carstvu i kao i u Svojoj potpunosti, ljepoti i
uzvienosti.
93
- - - - --- Salih b. Abdilaziz Alu Sejh - - --- -
8. kunut-dove u tekim situacijama;
9. Imenovanje onih protiv kojih se dova njihovim
imenima i imenima njihovih
10. Proklinjanje osoba u kunut-dovi;
11. o Poslaniku, salla!Jahu alejhi ve sellem, kada
mu je objavljeno:
O
"l opominji rodbinu SVOjU najbliu. " 214.);
12. Njegov trud u ovom poslu, tako da su ga zbog
toga nazivali ludim, a to se deava i mnogim
muslimanima kada rade isto djelo;
13. Njegov govor daljima i bliima: "Ne mogu te
zatititi od Allal1a," to je l'ekao i svojoj "0
Fati1na, Muhammedova, ja te od Allaha 11e mogu
zatititi!"
Pa ako on jasno izjavljuje - a on je najodabraniji
poslanik - da ne moe nita najodabranijoj
eni na svijetu, i ako bude vjerovao da on,
sallallahu alejhi ve sellem, nije govorio njta osim
istinu a zatim bude pogledao u ono to se danas
deava sa posebnim ljudskim srcima, ta je
tevhid i koliko je vjera postala
94
15. POGLAVUE O UZVIENOG ALLAHA:
').) j;.il l}li Jli l}li e:_:; 11! ?t
"l kad iz srca njihovih nestane straha, oni upitati:'ta je to rekao
Gospodar va?' 'Istinu', On je uzvien l velik.'" (Sebe',
23.)1
' Dakle, kada se otkloni strah iz srca meleka, - a njihovo znanje o
Allahu je ogromno, i od cog znanja jeste da znaju da je On
slavan, Onaj koji posjeduje carstvo, pa zbog svega toga
njihov strah od A llaha biva jer nisu u stanju bici samostalni,
bez Al lahovog nadzora, ni koliko treba da se okom trepne.
Osobine u kojinu se nalazi ovaj dokaz su svojstva Allahove, azze ve
delle, slave, jer se osobine dijele na razne vrste shodno pol.1zicu sa
kojeg ih dijelimo. Pa od tih podjela imamo podjelu osobina na:
osobine slave i uzvienosti, i osobine lj epote.
Osobine koje izazivaju u srcu s erah, boj.1ljivost i strahopotovanje
od Gospodara, azze ve delle
1
jesu osobine uzvienosti i slave, i onaj
ko se nj ima opisuje u stvarnosti jeste Allah, azze ve delle, jer je
samo on potpun u svojim osobinama.
Pa kad je rako, onda samo On i zasluuje da bude oboavan. A
to se ljudi koji su stvoreni, oni su m.1njkavi u svojim osobinama.
Znaju da njihov ivot nije potpun, nego ako bi neto naletjelo to bi
im oduzelo taj ivot, postali bi mrtvi, ili ako bi neto naletjelo postali
bi bolesni. Oni su siromasi i u stalnoj potrebi, jer ne
posjeduju osobine potpunosti i savrenstva. Ovo je dokaz njihove
manjkavosti i slabosti, kao i dokaz njihovog ropstva i
Iz toga proizilazi obaveznost okretanja robova u svojim ib,,detima ka
Onome koji posjeduj e svojstva savren.stva
1
atribute uzvienosti i
ljepote, a to je samo Allah. l ovo je ono to se hrjelo ovim
poglavljem, to je i vidljivo, Uzvienom Allahu.
95
U Sahihu je dola predaja od Ebu-Hurejre, radijallahu
anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu aJejhi ve sellem, rekao:
"Kada Alla/t odredi nekll stvar na nebesima, meleki
udare svojim krilima iz pokomosti prema Njegovim
koji kao da je lanac na stijeni koj i ilt ispuni
time. T kad iz stea njihovih nestane straha, oni
upitati: 'ta je to rekao Gospodar va?' 'Istinu',
'On. je uzvien i velik.' Pa to neki to
prislukuje, a o11i budu ovako, jedan na drugom. Opisao
ga je Sufja11 svojom ntkom tako to ju je nakosio i
razdvojio prste. On koju prenese onom ispod
sebe, zatim ovaj alje onom koji je ispod njega, sve dok
je ne prenesu do si11irbazovog jezika ili gatara. Moda
ga sustigne zvijezda prije nego li koga obavijesti, a
moda je prenese prije nego li ga pogodi, pa uz tu
slae jo stotinu lai, pa neko kae: 'A zar nam nije
rekao u tom i tom danu tako i tako', pa mu povjeruju
zbog te koja se n.a nebesima."
Od Nevvasa b. Sem'ana, radijallahu anhu, se prenoSi
daje rekao:
"Rekao je Allahov Poslauik, sallallalm alejlti ve sellem:
'Kada Uzvieni A flah htjedne da spusti neku objavu, On
to izgovori, to da se nebesa zatresu (ili je rekao jako
iz straha od Allaha, azze ve delle, pa kada to
stanovnici nebesa, padnuunesvjest i padnu Alla/m
na seddu. Prvi koji podigne glavu bude Dibril. Tada
mu Allah kae od objave ta eli. Zatim Dibril
pored meleka. Pored b-ilo kog neba da upitaju ga
meleki na tom nebu: 'ta je rekao tta Gospodar, o
Dibrilu?l' A on odgovori: 'Rekao je istinu, On je
96
KNJIGA TEVHIDA
uzvien i velik.' Pa onda ka.u svi to je rekao i Dibril,
11 Dibril prenese objavu tamo gdje mu je Allah, azze ve
delle, naredio."
MES'ELE:
l. ajeta;
2. U njemu se nalazi dokaz kojim se pobija irk,
pogotovo koji se prema dobrim ljudima, a to je ajet za
koji se reklo da prekida korijene irka u srcu;
3. "'Istinu' - On je
Uzvien i Velik";
4. Razlog njihovog pitanja o tome;
5. Dibril ih obavjetava nakon toga
"Rekao je tako i tako... ";
6. da je prvi koji podigne glavu Dibril;
7. On se svim stanovnicima nebesa, jer ga oni
pitaju;
8. Padanje u nesvijest obuhvata sve stanovnike
nebesa;
9. Potres nebesa zbog Allahovog govora;
10. Dibril prenese objavu do onog mjesta gdje mu je
naredio Allah;
11. ejtanskih prislukivanja;
12. Opis penjanja jed nog na drugog;
97
- - ----- Salih b. Abdilaziz Alu ------
13. zvijezdama;
14.Ponekad ga pogodi zvijezda prije nego li prenese
ono to je a ponekad obavijesti svog ljudskog zatitnika
prije nego ga pogodi;
15. govori nekada istinu;
16. Pored te istine onslae jo stotinu lai;
17. Nije mu povjerovano osim zbog te koja se
na nebesima;
18. Due prihvataju neistinu i veu se za jedno, a ne
uzimaju pouku iz stotine;
19.Primaju tu jedan od drugoga, pamte je i
dokazuju njome;
20. Priznavanje svojstava u suprotnosti sa E'arijama
koji ne priznaju svojstva;
21.Izjanjavanje da je razlog tog postresa i padanja u
nesvijest, strah od Allaha, azze vc del le;
22. Oni padaju Allahu na seddu.
98
16. EFA' AT (ZAGOVORNIlVO) 1
' Dolazak ovog poglavlja nakon ova dva pret hodna je u potpunoj
podudamosri
1
jer oni koji dozivaj u Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve
sellem
1
i trae od njega, ili se mole nekom drugom od evlija
ili vjerovjesnika, ako im donese dokaze kao to smo
naveli da samo A llahu pripada rububij jere
1
oni rada kau: "Mi smo
u co
1
ali s u ovi bliski A llahu i na veli kim stepenima, imaj u
ugled kod G ospodara, azze ve delle
1
i oni efa' ar kod A ll aha,
p.1 ko se okrene njima oni ga zadovolje svojim zagovomirvom
1
jer
im.1ju veliki ugled kod Njega, i oni su od onih koje je Allah uzdigao,
ea se zbog toga prima njihovo zagovomitvo.
Scjh je dobro slwacio stanje murika i njihove dokaze pa je rekao:
'Nije im preost.llo nita do efa ' at kada im dokazuje, pa, eto
1
ovo je
o efa' aru."
Sefa' ar je dova.
Pa ako bi neko rekao: ''Traim zagovorniLvo preko Allahovog
Posl.1nika"
1
ovo ima isto kao da je rekao: "Trai m od
Poslanika, sallallahu al ej hi ve sellem, da moli Allah za mene", iz
se vidi da je ro dov.v kao i traenje dove takoder, pa zbog toga, svaki
dokaz kojeg smo naveli, svaki dokaz u Kur ' anu ili sunnecu
1
koj i
pobija bilo l!.akvu dozivanja nekog drugog pored A llaha,
azze ve delle
1
moe bi t i u isto vrijeme i dokaz protiv t raenja
efa' ata od mrtvaca ili odsutnih sa ovog s vijera. Tako da je traenje
$ef,,ata od nekog drugog pored Allaha vel iki i rk ako bi osoba od
koje se trai bila mrrva
1
a .1ko bi osoba bila iva
1
onda bi to bilo
dozvoljeno, jer se nalaze u vjerskih obaveza i u stanju su
odazvati se.
Allah je dozvolio traenje efa' ata od Poslanika, salfa !lahu alejhi ve
sellem
1
dok je bio iv. Tako da su neki ashabi dolazili i traili od
njeg.1 da ef.l ,,t za njih, ej. da uput i Allahu dovu za njih.
99
Salih b. Abdilazi1 Alu ------
'J:, i--f:> J!
"l opominj i Kur' anom one koji strahuju to pred Gospodarom
.svojim .sakupljeni bltl, kad osim Njega ni zatitnika ni zagovornika
imati. n (EI-En'am, 51.)

"Reci: "Samo Allahu pripada potpuno zagovomitvo. n (Eu-Zumer,
44.)'
ne prima se svaki efa 'at. Imamo one koji se primaju i one
koji se odbijaj u: primaj u se uz artove (uslove), a odbijaju,
rakoder
1
zbog nekih nedostataka.
Lz ovoga se vidi da su u Kur ' anu i sunnetu spomenute dvije vrste
ef., ' ata: onaj koji se prima i onaj koji se odbija.
efa ' ar koji se ne prima je onaj kojeg je Allah, azze ve delle, negirao
i koji se nalazi kod murika. Z a t u vrstu je ej h
1
rahimehuliahu teala
1
i naveo prvi dokaz u ovom poglavlju kada je neveo Allaha: "L
opominji Kur'anom one koji strahuju .to pred Gospodarom
svojim sakupljeni biti
1
kad osim Njega ni zatitnika ni zagovornika
imati." Ovim ajecom se negira svaki efa'ace osim od pripadnika
revhida- mu' mina. i njihov efa' at se prima uz .artove, a
co su: A llahova dozvola onome koji efa' ar da ga te
Njegovo zadovoljstvo s nji m i s oni m za koga se zagov.u,,.
' U stvarnosti, pravi zagovornik je samo Allah, azze ve delle, pa je
zbog toga odmah naveo i drugi ajet: "Reci: 'Samo Allahu pripada
potpuno zagovomitvo."' Zagovomitvo je u potpunosti Allahovo
vlasnitvo a vjernici i drugi ljudi, ustvari, nemaju pored Njega
drugog zaccimika i zagovornika, nego co zagovom i.cvo mora biti od
A llaha, t j. uz Nj egovu dozvolu i zadovoljstvo. Tako da efa'at ima
neku korist, ali uz uslove. Pa je u t om kontekstu naveo
dv,1 ajeta kako bi to pojasnio.
100
KNJIGA TEVHIDA
ll .. ..
'l'! .;,
"Ko se moe pred Njim zauzimati za nekoga bez doputanja
Njegova?!" {EI-Bekara, 255.)

Akoliko na nebesima ima meleka posredovanje nikome
biti od koristi, sve dok Allah to ne dozvoli onome kome On l s
kim je zadovoljan." (En-Nedm, 26.)1
' U prvom ajecu je dola pocvrd.1 za dozvolu, caka da niko nije u
scanju posredovati osim pod uslovom da mu to A llah dozvoli, bez
obzira da li to bio mele!<,. vjerovjesnik iii neko blizak Allahu, nego je
A.ilah, azze ve delle
1
Onaj koji posjeduje efa' ac i On je eaj koji ga
dozvoljava nekome, i n ikone moe prvi s njim dok mu co On
ne dozvoli.
Drugi jeajet prvom: "Sve dok Allah to ne dozvoli onome kome
On od onih koji posreduju, "i s kim je zadovoljan" - obuhvata
posrednika i onoga za koga se zal,le.
Proizvod ovih artova je - a ujedno i ono to se 2el i ovim
I>Ogl.wljem - da sc niko ne treba vezati za ov,1 s tvorenja od kojih se
rr.-ti efa ' ac, nici se c:reba misliti da i1n<1ju neko mjesto kod Allaha
kojim mogu da posreduju, kao to co vjeruju murici da im njihova
boanstva biti posrednici bez ik.1kve sumnje, i da Allah odbiti
njihovo zagovornitvo.
U ovim ajetima je pobijanje izjava da postoj i neko ko
posjedujeefa ' ac bez A llahove dozvole i bez Njegovog zadovoljstva
s onom osobom za koju se posreduje. Pa kada je tako, i da onaj
koji posreduje za nekoga posreduje samo zbog koju mu je
101

Reci: 'Zovite one koje, pored Allaha, bogovima smatrate. Oni nita
nemaju, nl koliko trun jedan, nl na nebesima nl na Zemlji... (Sebe',
22.)1
Allah ukaz,,o i uz Njegovu dozvolu, pa kako onda da se veemo za
neko stvorenje?
Obaveza nam je vezati se za Onoga koji posjeduje efa ' at u
stvarnosti. Vjerovjesnikov
1
s.lllalf,lhu alejhi ve sellem
1
efa ' ac na
Sudnjem danu se dogoditi u to nema sumnje, ali od koga da
traimo njegovo posredov,mje? Traimo S' samo od Allaha i
kaemo: "Allahu moj! Svoga vjerovjesnika naim
posrednikom", jer je Allah taj koji daje i nildahnjuje Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sell em, da posreduje za neku osobu koja je craila
od Allaha da mu posredovanje Vjerovjesnika, s.1llallahu
alejhi ve sellem, z,, njeg.1.
Zbog ovoga je ej h
1
rahimehullahu teala, naveo ajet iz sure Sebe'
odmah nakon ova dva lieta.
'S ovim ajetom
1
i onim poslije njega, uk.'tZano je na s ituacije:
t. Da dozivaju one koje pored Allaha bogovima smatraju i neka
vide da li ita im,lju 11<1 nebesima ili na Zemlji? Allah kae o
njima: "Oni nita nemaju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni
na Zemlji"- je. negirao njihovo ne.ovisno posjedovanje.
L Rekao je: "Oni u njima nemaju nikakva udjela" - je
negirao njihovo sa Allahom u vlasti, planir.1nju
1
ili
posjedovanju na nebesim.1 ili na Zemlji.
J. Zacim je rekao: "On nema od njih nikakve - Ovim
dijelom a jeca Allah, Uzvieni i Ne.ovisni od bilo koga, se ogradio
od da ea boanstva od kipova ili mrtvaca budu
102
KNJIGA TEVHIOA
Rekao je Ebui-Abbas: "Negirao je Allah sve ono za ta
se murici veu mimo Njega. Tako je negirao da neko neto
posjeduje, ili ima neki udio u ili da je neko
Allahu. Nije preostalo nita drugo do efa'at, paje
pojasnio da efa'at nema nikakvog uticaja osim kome to
Gospodar dozvoli, kao to je rekao:
., .. ,
o! i);r;
'l se zagovarati osim za onoga s kim On bude zadovoljan.' (EI
Enbija' 28.)
l ovaj efa' at na kojeg misle murici biti zanijekan
na Sudnjem danu, kao to ga je opovrgnuo j Kur' an.
njegovi saveznici i ili da su postavljeni da ivot
Njegovih robova.
4 Na kraju je pobio posljednje a to je da ea boanstva
posjeduju efa ' at
1
pa je relv1o Uzvieni: "l kod Njega ne vrijedi
zagovornitvo osim kome to On dozvoli." Ovim je negirao
zagovomicvo
1
ali ga je ipak potvrdio uz jedan art
1
a to je
Njegova dozvola. Pa kada je tako, ko je caj kome On
dozvoliti zagovornistvo? l s kim bici zadovoljan da mu dozvoli
zagovaranje? l ko je raj s kim biti zadovoljan da se zagovara
neko za njega l
N.1 ova eri pitanja nalazimo odgovor u ej hul-islama
1
rahimehullahu teala: "Rekao je Ebui-Abbas: "NegirtlO je Allah sve
ono z.1 sea se murici ve.u mimo Njega... l ovaj efa ' ac na kojeg
misle murici ce biti zanijek.1n na Sudnjem danu, kao to ga je
opovrgnuo i Kur'an." na Sudnjem danu bez ikakvog
.trca
1
jer su murici i da ovaj efa 'at biva bez dozvole i
Allahovog z.1dovoljstvaj ali je stvarnost da efa' ac biti na
Sudnjem danu uz artt kao to su co potvrdili Kur' an i sunnet.
103
Salih b. Abdilaziz Alu -------
Vjerovjesnik, sallallahu alejhl ve sellem, je obavijestio
da te pasti na seddu pred svoga Gospodara 1
uputiti mu zahvalu. odmah sa efa'atom, pa
mu biti
'Podigni svoju glavu i reci, posluan biti; zatrai i
ta eli; zagovaraj se za nekoga, tvoje
zagovornitvo primljeno biti. '1 Tada ga je upitao Ebu
Hurejre: 'Ko od ljudi biti obradovan tvojim
efa'atom?' Odgovorio 11111 je: 'Ko kae 'la ilahe illallah'
iskreno iz svog srca. '2
To je efa' at za iskrene uz Allahovu dozvolu, a
biti onima koji budu i rk prema Allahu.
' Ovo je dok,tz z,, dozvolu, ej. dozvoljeno Poslaniku
1
sai!a!fahu
alejhi ve sellem, a i nekim drugim ljudima, i oni odmah
sa efa' atom, nego t raiti da im se dozvoli efa' ac, pa im biti
dozvoljen, jer S'\ oni ne posjeduju, a njegov stvarni posjednik je
Allah, azze ve delle
1
i niko drugi.
' S kim se bude zadovoljno i za koga se bude zagovarale nakon
A ll ahove dozvole, caj posjeduje iskrenost i tevhid
1
to da
murici zasluiti c.tj efa' at. Zbog toga je rekao: "To je efa'at
za iskrene uz A llahovu dozvolu
1
a bici onima koji budu
irk premtl Allahu." - Obzirom da je tako, onda onaj koji se bude
okretao ka mrcvacima
1
poslanicima, vjerovjesnicima, dobrim ili loim
ljudima, od njih efa ' at
1
biva murikom, jer je uputio dovu
nekom drugom pored Allaha, a oni ne posjeduju efa ' at, nego se
samo zagovaraju nakon dozvole i zadovoljstva, a zadovoljstvo biva
samo prema nosiocima revhida
1
a nosioci tevhida ne trae efa at ni
od kakvih mrcvac,t. Svako onaj ko bude traZ:io efa' ac od mrtvaca"
sam je sebi zabranio Poslanikov
1
sallallahu .tlejhi ve sellem, efa' ar,
jer je ucinio irk prema Allahu, azze ve delle.
104
KNJIGA TEVHIDA
Njegova stvarnost l je da je Allah
prema onima koji su iskreni pa im oprosti zbog dove
' !Njegova stvamost) - dakle, stvarnost njegovog postizanja i
na koji se postie efa' at. O dgovor dolazi odmah u nastavku
ejhul-islama Ibn-T ejmijje: "Allah je prema
nosiocima iskrenosti pa im oprostio zbog dove nekoga kome On
dozvoli da se zagovara k.1ko bi ga time i kako bi post igao
pohvaljeno mjesto." Na ovom mjestu je Allah oprostio zbog
zagovomitva
1
.1 ne u samom kako bi pokazao vrijednost
onoga koji je uputio efa ' at
1
i kako bi ga Allah i smi lovao
muse.
Ovo je Stvarnost efa' ata, ej. da Allah sam ucini prema
nekome, pa primi efa 'at uz Njegovu dozvolu,
prema efa' adiji, ga rime to se zagovarati, i
dobroeinstvo i smiluje se onome za koga se zagovarale. Tako da sam
efa' ac na to da je onaj ko ga zaslui imao srce i Al lahovu
uzvienost i Njegovu jedinstvenost u vlasri, i samo Njemu pripada
potpuni efa' at, i samo Njemu pripada stvar naredbe. P a kada je
tal<o, onda je obaveza vezivati srca samo za Njega, azze ve delle, u
traenju efa' ara.
INa osnovu ovoga, efa ' at kojeg je negirao Kur-an je onaj u kojem
se bude nalazio irk) - k.1o to je to dolo u Uzvienoga:
"Kad osim Njega ni zatitnika ni zagovornika imati." Ovo je
efa' ,u koji je negiran
1
i to je efa ' tlt u kojem se nalazio i rk. A i sam
efa ,u murika je negira n, jer Allah nije zadovoljan njima. l kada
nam ovim bude jasno da je onaj koji zasluuje efa ' at s.1mo onaj
kome se Allah smiluje svojim blagodatima i olaka mu Njegovo
i vezivanje srca samo za Njeg,1 i ni za koga vie, tada
nam biti jasno da svako onaj ko veliki irk zasluiti
efa ac, jer je efa at dobrota od Allaha nosiocima iskrenosti.
Rekao je ejhul-islam lbn-Tejmijje nakon toga: "Pa je zbog roga
potvrdio efa at koji bi ti uz Njegovu dozvolu na nekim mjestima."
- Ovo je primljeni efa ac, i primljen samo pod
105
------- Salih b. Abdilaziz Alu - - ----
nekoga kome On dozvoli da se zagovara, kako bi ga
time, i kako bi postigao pohvaljeno mjesto.
Na osnovu ovoga, efa'at kojeg je negirao Kur' an je
onaj u kojem se bude nalazio irk, pa je zbog toga potvrdio
efa'at koji biti uz Nj egovu dozvolu na nekim mjestima,
a Vjerovjesnik, sallaJlahu alejhi ve sellem, je pojastliOda ga
niko osim pripadnici tevhida i iskrenosti."1
Zavren je njegov govor.
uslovom dozvole, a dozvola biva Allahovim Pa ako
Allah ne odredi da neko efa' ac, ga ni niti
se njegov jezik pomjeriti zbog efa' ata. Isto tako, potrebno je da
efa ' at ne bude irkom i da onaj za koga se efa' at ne
bude od murika.
Od ovoga se izdvaja Ebu-Talib za kojega se zagovarao
Vjerovjesnik, s,11lallahu alejhi ve sellem
1
kako bi mu se smanj ila
kazna. l rim efa' atom se izlazak iz vatre
1
on biti
samo u svrs i umanji vanja patnje. l ovo je posebno samo za
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sel lem
1
jer mu je to objavio Allah,
azze ve dell e, i dozvolio mu je co djelo.
' Ovim poglavljem se objelod,milo da je efa' at za kojeg su se vezala
srca praznovjemih
1
kao i onih koji ga trae od nekoga drugoga pored
A llaha, neispr,w,,n i da su njihove izjave: "Oni su nai zagovornici
kod Allaha", propale i neispr.wne
1
jer je efa' at koji koristi samo onaj
koji je vezan za nosioce iskrenosti. A kada su ovi traili efa ' at od
nekoga drugoga pored Allaha, samim cime su i molili nekoga pored
Njega za efa' at, i to je proizvela da su sami sebi zabranili efa' ac
1
jer je njihovo djelo u suprotnosti sa a efa' at je odreden
samo iskrenima.
Ukratko o ovom poglavlju: Vezivanje praznovjemih za efa ' at
biti samo dokaz protiv njih, a ne u njihovu korist, jer kada su se
vezali za efa' at
1
tada su ga bili i lieni, a sve to zbog vezivanja za
nekoga za koga nije Allah dozvolio vezivanje u vjeri, jer su
106
KNJIGA TE VHIDA - ---
MES' ELE:
l. ajeta;
2. Opis efa' ata;
3. Opis efa' ata;
4. Spominjanje velikog efa'ata, koji biti na
pohvaljenom mjestu;
5. Opis onoga to Allahov Poslanik, sallall ahu
alejlu ve sellem, a od toga je da odmah sa
efa' atom, nego pasti na seddu, pa kada mu se
dozvoU sa efa'atom;
6. Ko biti najsretniji s tim efa'atom?;
7. ga onaj ko bude AJlahu irk;
8. Pojanjenje njegove stvarnosti.
upotrijebili mnogoboacke .efa' ace, okrenuli se nekom drugom pored
Allaha, ce vezali srca za nekoga pored Njega, azze ve delle.
107
17.POGLAVUE O UZVIENOG ALLAHA:
"Ti, doista, ne moe uputiti na pravi put onoga
koga ti eli da uputi... " (EIKasas, 56.)1
' Negacija upute u ovom ajetu se odnosi na onu negaciju koja se
naziva uputom od Boga i (ili uputom), a
da Allah stavi u srce roba posebnu za primanje upute
1
koju ne stavlja u srce svake osobe, pa je Boija posebnost
onome koga A ll ah eli kako bi prihvatio i iao ka uputi.
Stavljanje ove u srca robova nije djelo Vjerovjesnika,
1
jer su srca u Allahovoj ruci, ih
kako zeli, pa ni one koje je volio Vjerovjesnik, sallallahu al ej hi ve
sellem
1
nije bio u stanju uputiti na ovaj
Ali
1
postoji i drugi vid upuce koj i se vee za ljudsku prirodu, a to je
uputa i ukazivanja. Ova uputa je bila prisuma kod
Allahovog Poslanika, sallallahu alej hi ve sellem, i bila je od njegovih
posebnosti. Ona je prisuma i kod svakog ka Allahu, kao i
kod svakog vjerovjesnika i poslanika. Rekao je Uzvieni: 'Ti samo
opominje, i svaki narod ima svoga l rekao je na drugom
mjestu: "l ti
1
doista, na pravi put, Allahov put." - U
tako to ih navoditi i ukaziv,lti im na pr,wi put na najbolji
naein i najboljim uk.1Zivanjem, a uz sve to potpomognut
nadnaravnim djeli ma - mu'dizama i jasnim dokazima koji
na istinitiost teupute, i istini tost
Pa ako je negira na uputa od Muhammeda, sallallahu alejhi ve
.stllem
1
i pored njegovog velikog mjesta i funkcije kod svoga
Gospodar-v onda u tom slu&lju propada i vezivanje srca u traenjima
109
U Sahihu je dola predaja od fbnul-Musejjeba, koju
prenosi od svoga oca da je rekao:
"Kada se pribliila smrt Ebu-Talibu, doao m11 je
Allahov Poslanik, salltillahu alejlli ve sellem, a kod
njega stt se nalazili Abdullah b. Ebu-Umejje i Ebu
Dehl. Rekao mu je Allahov Poslattik, sallalla.lw alejhi
ve sellem: 'Amida moj, reci 'la ilalte illallah',
kojima se zalagati za tebe kod Allaha. Pa su mu rekla
ona dvojica: 'A zar ltapustiti vjeru Abdul
Muttalibovu?" Pa mu je ponovio Vjerovjesnik,
sallallalm alejhi ve sellem a ponovila su i ona dvojica.
Zadnje to je izgovorio bilo je: 'On je na vjeri Abdul
Muttalibovoj', a odbio je 'la ilahe illallalz'. Rekao je
Vjerovjesnik, sal/allahu alejlti ve sellem: da ti
bude oproteno ukoliko mi to ne bude zabranjeno. '1 Pa
je Allah, azze ve delle, objavio:
velikih stvari, upuce, oprosta, zadovoljstva, otklanjanja zla, kao i
pribavljanja dobara, z,, nekog,, drugoga pored A ll aha, azze ve delle.
' Ovom kao da se je Allahov Poslanik, sal!all ahu .tlejhi ve
sell em, zakleo i rekao: "Tako mi Allaha/ Zil tebe/"pa je molio
z,, svoga amidu
1
ali da li je njegovom amidi vrijedilo neto sto je za
njega molio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sell em l Nikakve koristi
nije imao od [Qga
1
jer je umro kao murik, a traenje oprosta i
efa' ara ne poma:l:u muricima. Pa ni sam Vjerovjesnik, s,ll!alfahu
alejhi ve sel!em, nije bio u stanju muriku rako to bi mu bili
oproteni grijesi, niti je u stanju nekome ko se okrene ka
njemu irk tako to bi otklonio neko zlo koje g.:t je pogodilo, ili
mu pribavio neko dobro, pa je zbog toga rekao: efa ti bude
oproteno osim da mi to bucfe zabranjeno." Pa je All,,b, azze ve
delle
1
objavio: "Vjerovjesniku i vjernicima nije doputeno da mole
llo
KNJIGA TEVHIDA
" ' ... ' , ' - .., , ---, . ' _!ll ,;:. J' .l..
r-- JP-'-"' p <)!.JJ ...., -y
,. " ,. , "
'Vjerovjesnlku l vjernicima nije doputeno da mole oprosta za
mnogoboce..." (Et-Tevba, 113.)
A u povodu Ebu-Taliba objavio je:
'-':Iii w. r- :;;.r;; w!,
'Tl, doista, ne moe uputiti na pravi put onoga koga ti eli da
uputi, Allah ukazuje na pravi put onome kome On ...'" (El
Kasas, 56.)
MES'ELE:
l. . Wl : ::-..1::,.
"Ti, doista, ne moe uputiti na pravi put onoga koga tl eli da
uputi... (El-Kasas, 56.);
oprosta za mnogoboce, makar im bili i rod najblii, kad im je jasno
da oni stanovnici u dehennemu biti." l z ovog,, se jasno vidi da je
Allah, ,uze ve delle
1
zabranio Vjerovjesniku
1
s.tllaliahu alejhi ve
sellem
1
da trai oprost za murike.
Pa kada bi se sve i prerpost.avilo da je on
1
sal1.11fahu ,,lejhi ve sellem
1
u stanju traiti oprost za nekoga dok je u zagrobnom ivotu, pa,
traiti oprost z,, murika koji mu se okrene od njega sefa' at iii
ili mu prinese rtvu, ili mu se zavjeruje, ili ga
oboavati, ili se osloni na njega
1
ili njemu prepusti svoje potrebe
umjesto da ih prepusti Al lahu, azze ve delfe. Zatim je rekao: "A u
povodu Ebu-Tali ba objavio je: "Ti, doista, ne moe uputiti na pTavi
put onoga koga ci eli da uputi, AUah ukazuj e na pravi put onome
kome On
ll l
- --- --- Salih b. Abdilaziz Alu ejh ------
"Vjerovjesniku l vjernicima nije dozvoljeno... (EtTrvba, 113.);
3. Velika mes'ela, a to je "Reci la
ilalte illallalt," to je u suprotnosti sa onima to
izjavljuju da posjeduju znanje;
4. Ebu-Dehl je znao ta je htio Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, la ilahe illallah, pa unakazio
Allah onoga od koga je Ebu-Dehl u
poznavanj u temelja vjere;
5. Njegov, sallallahu alejhi ve sellem, trud i upornost u
prihvata nju islama od strane njegovog amide;
6. Dokaz protiv onih koji izjavljuju da su Abdul
Muttalib i njegovi prethodnici bili na islamu;
7. da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
traio oprosta za amidu, ali mu nije oproteno, nego
je, i zabranjeno Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve
sellem, da to
8. druenja sa loim drutvom;
9. uzvisivanja prethodnika i velikana;
10. koja se javlja kod onih koji negiraju tu
zbog koritenja Ebu-Dehla tom metodom;
ll. Pokazatelj da se djela vrjednuju po njihovom
svretku, jer da je rekao te koristile bi mu;
12. Razmiljanje o ove u srcima
zalutali h, jer je u dolo da se oni nisu
raspravljali sa njim osim tim uz njegovu,
sallallahu alejhi ve seLlem, ustrajnost i ponavaljanje,
pa su zbog i te kod njih i
ostali samo na njoj.
112
18. UZROK NEVJEROVANJA UUDSKOG RODA l
NJIHOVOG OSTAVUANJA VJERE JE PRETJERIVANJE
UPOGLEDU DOBRIH UUDI 1
' Ovim poglavljem, kao i onima to dolaze poslije njega, ejh je
pojasnio da je uzrok velikog irka precjerivanje u odredenim osobama,
kojeg su Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
zabranili, u ovom, a i u prijanjim ummecima- narodima. Lu ovome
imamo spominjanje uzroka nakon stubova i ubjedenja.
Precjerivanje ima prelaanja granica u a u ovom
slueaju je nevjerov.mje ljudskog roda, kao i ostavljanje vjere koju im
je naredio Allah, subhanchu ve teala, upravo prelaenje granica koje
je Allah odredio prema dobrim ljudima, a u dobre ljude ulaze:
vjerovjesnici, poslanici, Boiji kao i svi koji se ogrnu
dobrotom i prema Al.lahu
1
pa na taj bivaju od onih
koji ure ka to broja dobrih djela, ili se
samo na onome to im je Gospodar naredi o, a sve ce grupe se nalaze
kod Allaha.
Sto se dobrih ljudi, Allah je dozvolio da ih volimo, potujemo i
slijedimo u dobroti i djelima, pa ako budu od vjerovjesnika i
poslanika, onda uzimamo njihove zakone, radimo po njihovim
naredbama i slijedimo njihov put, i ukratko, ono to je Allah dozvolio
prema njima je: potovanje, ljubav, privrenost, odbra n,\ od onih koji
ih napadaju, kao i njihovo pomaganje, i
Od pretjerivanja prema njima jeste i kada im se pripisuju i
boanska svojstva, tako da su neki za Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem
1
da zna tajnu Levhi Mahfuza pomno
- i nalazi se kod A llaha} i kalema (pera}, kao i to da je zbog njega
stvoren dunjaluk i ahi ret, k-lo to je co rekao EI-Busi ri u jednoj svojoj
113
------- Salih b. Abdilaziz Alu -----
l i_,lli jAl
,_ <.F_ -
"O sljedbenici Knjige! Ne pretjerujte u svojoj vjeri. " (En-Nisa, 171.) l
kasidi
1
u kojoj kae da Poslanily sallallahu alejhi ve sellem
1
nije dobiCJ
ajer koji bi ravan njegovom mjestu.
Rekao je E-Serrah: "Cak ni l<ur ' an nij e bio ravan njegovom mjestu'
da nas A llah ovakvi h pretjerivanja - "i nije r;wno njegovom
mjestu koje zasluuje osim ako bi se spomenulo njegovo ime nad
mrtvacem koji je istruhao i su se kosti i trule stopili sa
zemljom, pa se te kosti sakupile i vratio mu se ivot zbog spomena
Vjerovjesnikovog" sallallahu alejhi ve sellem
1
imena."Sve je ovo od
pretjerivanja koje nalazimo kod onih koji oboavaju nekoga drugog
pored A llaha, azze ve dell e, i koji se vjerovjesnicima i
poslanicima pored Allaha, subhanehu ve reala, te im pripisuju
boans"-'' svojstva koja im, u osnovi, nisu dozvoljena, jer je to ve!iki
irk prema Uzvienom Allahu i stvorenja s.1
Stvoriteljem. Sve je to kufr - Allah nas c.1ko da imamo ono
to nam je dozvoli eno i ono to je prerjerivanje- guluv.
Suprotno ovim dvjema situacijama jeste

koja se ogleda u
pogledu dobri h ljudi tako to se ne iskazuje privrenost nj ima, niti
njihovo potovanje, kao i nedavanje nji hovog prava i ostavljanje
ljubavi prema njima. Svaka manjkavost prema njim,, se

a svako dodavanje prema njima se precjeriv,,njem.
'Allah je zabranio sljedbenicima Knjige prerjerivanje u vjeri, i svako
onaj ko malo razmisli o st.1nju s ljedbenika Knjige (idovi i
na osnovu onoga to je Allah kazao o njima nam vijesri o
njima, da su oni pretjerali u svome odnosu prema dobrim
ljudima. su pretjerali prem,\ lsau
1
alejhi selam, njegovoj
majci i bliskim prijateljima- apostolima, tako da su im pripisali nek.t
svojsra boansrv,, i zagovomicva
1
re da imaju udjela u vlasti, ili da
114
KNJIGA TE VHI DA
U Sahihu je dola predaja od Ibn-Abbasa, radijallahu
anhu, da je rekao u vezi Allahovih
U) J:, J t
' l govore: ' Nikako boanstva svoja ne ostavljajte, l nikako ni Vedda,
nl Suvaa, a nl Jegusa, ni Jeuka, ni Nesra ne naputajte!' (Nuh, 23.)
"Ovo su imena dobrih ljudi iz Nuhovog naroda. Kada
su umrli, ejtan je objavio njihovom nal'Odu da postave
na mjesta na kojima su oni nekada sjedili kipove i da
im daju njihova imena, pa su uradili to im je objavio.
Ti kipovi nisu oboavani tada, ali kada su i ovi ljttdi
pomrli, zaboravilo se znanje o njima i tada su
oboavati tc kipove."!
Rekao je Tbnul-Kajjim: "Nije rekao samo jedan od
selefa da kada su umrli, ljudi su stajati pored
odreduje kako se ta dogodit i
1
il i da su ll stanj u u klonuti neto iz
Boijeg carscva.
irk kojeg je Nuhov narod bio je zbog pretjerivanja prema
dobrim ljudima i njihovim duama. Doao im je .ejtan sa strane due
cog dobrog i poscigao je jak utisak tom duom. Usadio im je
miljenje da ko se vee z.a lU duu, ona se zagovarati za njega.
Nakon rog dol,lZi etapa u kojoj ih navodi da
oboavati sl ike, kipove i idole, kao to je to rekao i lbn-Abbas na
ovom 1njestu k.1da je poj .1njavao kori jen upadanj a ll irk: "Pa kada
su umrli, ejtan je objavio njihovom narodu da postave na mjest.\ na
kojima su oni nek.1da sjedili kipove i da im daju njihova imellt\
1
pa su
uradil i to im je objavio. Ti kipovi nisu oboZ.avani tada, kada su i
ovi ijudi pomrti
1
zaboravi lo se znanje o njima i tada s u
oboavar:i re kipove."
115
Salih b. Abdilaziz Alu --- --
njihovih kaburova, zatim su naslikali njihove slike, a kada
je prolo mnogo vremena od toga, su ih oboavati."!
Od Omera se prenosi da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Ne pretjerujte u mome hvaljeuju kao to Sll pretjerali
prema Isau sittu Merjeminom, jer ja sam samo
rob, pa recite Allahov mb i posla11ik."
Biljee ga Buharija i Muslim.2
je rekao:
"Rekao je Allalwv Poslanik, sallallahu alejhi ve sei/em:
se pretjerivanja, jer je pretjerivanje unitilo o11e
koji su bili prije vas.' " 1
' Ono !to je bitno iz ovog govor,, jeste da su se ljudi okrenuli ka
njihovim sli kamil. Z nali su da ako uzmu nji hove s li ke da ih
oboavati, ali su te slike dobrih i velikih ljudi bi le uzrokom,
sredstvom i putem ka njihovom oboavanju u kada S(
zaboravi njihova osnova. Moda je i ejtan nekada dolazio do tih
slika i onoga koji bi ih posm,ltrao ili bi se njima
pa bi ovaj pomislio da one govore, ili da sc usta na slici
i da ga cuje i tim radnjama. Sve to c:Lt se srca veu
za te due, te .se ovi zavaraju nj ima. Ovo se desilo i sa onima koj i su
stajali pored kaburova tc oboavali nj ihove stanovnike pored Allaha,
azze ve delle
1
i to je bio uzrok irka prema Allahu, azze ve delle.
' U ovom hadisu Poslanik
1
1
se koristio
analogijom (kijas)
1
tako to je usporedio radnju s radnjom, a 11ijt
poredenje i(j zabr.ma pohvaljivanja, pa je zabranio time pretjerano
pohvaljivanje i uzdizanje prema samom sebi, sallallahu alejhi \'l
sellem, jer su precjerali u hvaljenju s ina Merjeminoga
1
to ih
je dovelo do kufra i irka prema Allahu, kao i izjavljivanja da je. on
Allahov, azze ve delle, sin, pa je zbog toga zvrio hadis
"jer" j,! s,tm samo rob
1
pa recice: Allahov rob i poslanik."
l l 6
KNJIGA TEYH IOA
Muslim biljei predaju od Ibn-Mes'uda da je Allahov
"Propali s11 oni koji su uzeli vjeru estoko (koji Sll
pretjerali). "2
MES' ELE:
1. Shvatanjem ovoga kao i dva poglavlja,
\idi se islama kod ljudi, te od Allahove
u okretanju ljudskih srca;
2. Spoznaja da je zbog neispravnog shvatanja prema
dobrim ljudima dolo do pojave irka na Zemlji;
U ovom hadisu imamo zabranu svih vrsta pre.cjerivanja, jer je ono
uzrok svakog zla
1
a umjerenost je uzrok svakog dobra i uspjeha.
'Misli se na one koji su pretjerali u svojim djelima ili govorima, koji
trae znanje o i koji se obaveu to Allah nije
dozvolio, a sve to ulazi u prerjerivanje.
Ovim poglavljem je ejh pojasnio da je uzrok nevjerovanja ljudskog
roda, kao i njihovog osc.wljanja vjere, upravo prerjerivanje prema
dobrim ljudima. Preao je N uhov narod granicu prema dobrim
ljudim,,, P' su kruili i scaj.1li oko njihovih k.tburova
1
nakon su
ih boanstvimai dok su pretjerali prema svome
poslaniku lsau, alejhi selam, kao i prem.l njegovim apostolima, a
nakon njih prema svojim te su ih boanstvima
pored Allaha, azze ve delle. A u naem ummetu se desilo i sa
Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, caka to su mu neki
pripisali neka boanska svojstva, iako je co sam Poslanik, sall .tllahu
alejhi ve sellem, zabranio.
117
- - --- - - Salih b. Abdilatit Alu ejh --- - --
3. Spoznaja prve stvari koja je izmijenila vjeru
vjerovjesnika, kao i spoznaja uzroka te pojave uz znanje da
ih je Allah poslao;
4. Spoznaja uzroka prihvhatanja novotarija iako ih
vjerozakoni i razum odbijaju;
5. Uzrok svemu tome je mijeanje neistine s istinom.
Nekada to bude iz ljubavi prema dobrim ljudima a nekada
sc desi zbog toga to neki ljudi od vjere i znanja urade neko
dobro djelo i kada generacije poslije njih, misle da su
tim djelom htjeli sasvim neto drugo;
6. ajeta iz sure Nuh;
7. Spoznaja da je ljudskom rodu
umanjivanju istine u srcu, a vanju neistine;
8. U ovom poglavlju je dokaz kojeg su prethodnici
navodili da je novotarija uzrok kuh-a;
9. Sejtanovo znanje vodi neka novotarija, pa
makar bila namjera njenog lijepa;
lO.Spoznaja opteg pravila koje glasi: Svako
pretjerivanje je zabranjeno, kao i spoznaja ono vodi;
ll.tetnost kruenja oko kabura iako bi se hqelo
uraditi neko dobro djelo;
12.Spoznaja zabrane kiparstva 1 mudrost u
uklanjanju kipova;
13. Spoznaja velikog ove i prijeke
potrebe za njom uz znanje koliko smo nemarni prema njoj;
14. Ovo je tj. stvarnost da novotari
ovu u knj igama tefsira i hadisa i znaj u ta te
ali ih je Allah ostavio u zabludi: misle da je djelo
l 18
Nuhovog naroda najbolji ibadet, a u su da je ono to
su zabranili Allah i Njegov Poslanik kufr koji dozvoljava
njihovu krv i imetak.
lS.Jasan iskaz da oni nisu hljeli nita drugo do
njihovo zagovornitvo;
16. Mislili su da su i koji su ih nasJjkali i
napravili njihove kipove hljeli isto;
17. Potpuna u "Ne pretjerujte u
mome hvaljenju kao to su pretjerali prema Isan
simt Merjeminom ... ",pa neka je selam i sala vat na onoga
koji je prenio poslanicu na najpotpuniji
18. Njegov savjet nema iz govora o onima koji
preijeruju;
19. Kazivanje da kipovi nisu oboavani sve dok nije
nestalo znanja Iz toga se vidi vrijednost njegovog postojanja
kao i tetnost kada ga izgubimo;
20. Uzrok nestanka znanja je snu"t
119
19. STROGA ZABRANA OBOAVANJA ALLAHA PORED
KABURA NEKOG DOBROG AKAKO JETEK
ONDA AKO Bl GA OBOAVAO? 1
U Sahihu je dola predaja od Aie, radijallahu anha,
da je Umn"lu-Selema spomenula Allahovom Poslaniku,
saUallahu alejhi ve seUem, cr1.'VU koju je vidjela u Abesiniji i
slike koje su se nalazile u njoj, pa je rekao:
' Ovo poglavlje zajedno s poglavljem koje dolazi nakon njega
pojanjava marljivost Vjerovjesnik.1
1
sallallahu a[ejhi ve sellem,
prema svome ummetu. A od potpunosti njegove brige prema um meru
jeste da nas je upozorio na svaki pur i sredstvo koje vodi ka irku.
Od ovih situacija je da se na mjesto gdje je ukopan neki dobri
je dobrota bila pozn,lta kako bi oboavao Allaha na tom
mjestu da postigne tog mj esta. O vo se deava mnogim
osobama jer su da je prosror oko kabura dobrog
i da ibadet koji se obavi na tom mjestu nije kao ibader koji
se obavi na nekom drugom mjestu.
"Pa kako je rek onda ako bi ga oboavao?" - rj. ,,ko bi
oboavao kabur
1
ili njegovog vlasnika, jer je ibadet onih koji
oboavaju kaburove usmjerena ponekad ka samom kaburu
1
a ponekad
je usmjerena prema njegovom vlasniku, a nekada je usmjerena prema
prostoru koji se nalazi oko kaburaj tako da su zdanj.t i zavjese koje
okruuju kaburove evlija postali svetitima, jer su te eljezne zavjese
i zdanja uzeri kao boanstva. Pa ako bi ih neko potTao, traio bi u
tom djelu - uzeli su ih kao sredstvo pribliavanja Allahu,
azze ve delle; oko njih stoje, krue, oboavaj u, od njih
ispunjenje svojih elja, boje ih se...
121
"To je narod u kojem ako bi umro neki dobri ili
dobri rob, podigli bi 11t1 njegovom kabum mesdid i
naslikali bi u njemu slike To su tzajgora stvorenja kod
AllaIza."
Ovi su spojili dvije smutnje: kaburske i
slikarske.I
Buha rija i Muslim biljee predaju od nje da je
rekla:
"Kada je Allahov Poslanik, sallallalm alejhi ve
bio ml smrtnoj postelji, prebaci va o bi svoj preko
lica. Kada bi se prekrio njime sklonio bi ga, te bi rekao 11
tom sta.nju: 'Neka je Allahovo prokletstvo na idove i
Uzeli su kaburove svojih vjerovjesnika kao
mesdide.' Upozoravao je ua ono to su oni a da
nije bilo toga, 11jegav kabur bi bio isture11, ali se bojalo
da ga zte bi uzeli kao mesd id. " l
' Mesdidom se naziva svako mjesto koje se uzme radi oboavanja
Allaha, azze ve dclle. Iz hadis.1 vidimo da s u re crkve na
kt1burovima dobrih ljudi, kao i da su postavili njegovu sliku na
.samom kaburu ili iznad njega na zidu kako bi podsticali ljude da
oboavaju Allaha rako sto bi docicnog dobrog kao i
njegov kt1bur. Rekao je, sallall ahu alejhi ve sel lem, Ummu Selemi :
"To su najgoril sr:vorenja Aod Af/ah.1 H - dakle, oni koji su
dobre ljude i gradili zdanja na nj ihovim kaburovima. U hadis u ne
navodi da su se okretali k.1 dobrim ljudima u ibadecu
1
nego su samo
nj ihove kaburove i postavljal i njihove s like.
Obje ove smutnje vode ka velikom irku, re iz had isa jasno vidimo
upozoravanje ummeta k.1ko ne bi gradi li ni kakav mesdid iznad bilo
kojeg mrtvaca.
' Ovo je jecl.1n od had isa po pitanju sredstava koja vode ka
velikom irku i gradnje mesd:l:ida n.t kaburovima, kao i uzimanja
122
KNJIGA TEVHIOA
k.1burova vjerovjesnika i dobrih ljudi mesdidima. To se sve vidi iz
re.Skog sc,lnja u kojem se nalazio Poslanik_, sa!lallahu alejhi ve sellem,
od tuge i estine, kao i sputanja smrtne agonije na njega
1
i pored
svega toga nije zapostavio ummet ni u tom trenucku
1
nego se o njemu
brinuo na

P' nas je upozorio na jedno od
sredst,wa koje vodi ka velikom irku pri je uputio prokletstvo
na Zidove i jer su oni uzeli kaburove svojih vjerovjesnika
kao mesdide. Vjerovjesnik_, sallallahu alejhi ve sellem
1
se bojao u
tom stanju da ne bi i njegov kabur doivio istu sudbinu kao to je bio
sa k.1burovima vjerovje.snik.l koji su bili prije njega. Njegovo,
salla([,,hu alejhi ve sellem
1
proklinjanje onih koji su uzeli k.tbUTove
kao mesdide je upozoravanje ashaba kako ne bi uradi li isto djelo, ce
da je to djelo od velikih grijeha.
Uzimanje kaburova mesdidom biva na tri
prvi
1
da obavi seddu na samom kaburu
1
i ovo je najodvratnija
situacija;
drugi, da klanja prema kaburu tako to bi bio ispred kabura i klanjao
bi prema njemu, ce na raj uzima kabur kao mjesto poniznosti i
skruenosti
1
a mesdidom se podrazumijeva mjesto poniznosti i
skrueno.sti, pa je zbog toga Vjerovjesnik, sallallahu al ej hi ve sellem
1
l z,lbr,mio klanjanje prema l1<1buru
1
jer je namaz p-rema njemu jedan
od puteva njegovog i ova situacija odgovara naslovu ovog
poglav[j,,;
da postave kabur unutar mesdida" pa kada je Poslanik,
1
preselio na ahtrer
1
prolo je neko vrijeme
pa su oko njegovog kabura napravili mesdid,. te su uzeli to mjesto za
ibadec i namaz na njemu.
':4 da nije bilo CO.'Jiy njegov kabur bi bio iscuren"- bio bi
vidljiv i bio bi ostalim kaburovima u Bekiji i

i to je prvi
razlog; a drugi je ono to je Ebu-Bekr, radi jall ahu anhu
1
od
Vjerovjesnika, sal!allahu alejhi ve sellem, da je rekao: ''Zaisu se
vjerovjesnici ukopa vaju na onom mje.sttJ gdje im hudu due uzece."
123
- ----- - Salih b. Abdilaziz Alu Sejh - - ----
Muslim biljei predaju od Dunduba b. Abdullaha da
je rekao:
sam Vjerovjesnika, saUalla.lm alejhi ve sellem,
prije uego umrijeti na pet (dana) kako kae: 'Ja sam
pred Allahom od toga da uzmem 11ekog od vas za
/talila (prisuog prijatelja), jer me Allah uzeo za prisnog
prijatelja isto onako kao to je uzeo i Ibrahima za
prisuog prijatelja. Kada bih uzimao 11ekoga iz svog
ummeta za prisuog prijatelja, uzeo bih Ebu-Bekra.
Uistiuu, oni koji su bili prije vas, uzimali su kaburove
"Ali se bojalo da ga ne bi uzel i kao mesdid.'' -Vjerovjesni"'
sallallahu alejhi ve sellem, se bojao, ili sami ashabi, da mu ne bi uzeli
kabur k.1o mesdzid
1
i ovo je jedan od uzroka, kao to smo naveli.
Naravno, ,1Shabi su
1
radijallahu anhum
1
prihvati li njegovo
upozorenje te su uradi li onako kako je

sallallahu alejhi ve
sell em.
Od pokazatelja ove jeste i to da su uzeli od revde
od dennetskih koja se nalazi odmah pored njegovog
kaburaJ oko eri metra kako bi sa.zidali jo dva zida, a nakon njih
eljeznu ogradu. Ovo je Mjbolje to su mogli uraditi
njegovu, sallall,thu alejhi ve sellem
1
naredbu, tj. dozvolili su uzimanje
jednog dijela Revde u svrhu zidanja zatitnih zidova, a sve to kako bi
Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem
1
k.1bur bio od
uzimanj a mesdidom.
Iz ovog djela se
1
bez sumnje, vidi velika mudrost i shvatanje ashaba,
radijall.1hu anhum. Onaj ko ne razmisli dobro i ko nije obdaren
zdravim razumom, ponekad mis li da je kabur unutar mesdida
1
a u
stvarnosti nije tako, zbog zidova koji ga zaklanjaju od
mesdida. A to se strane, ona nije dio mesdida
1
ali
1
u
svakom Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, kabur nije
uzet mesdidom.
124
KNJIGA TEVHIDA ----
svojih vjerovjesnika mesdidima, pa, ne uzimajte vi
ka bu rove mesdidima, jer vam to ja zabratzjujem. "'l
Zabranio je to djelo pred sami kraj svog ivota.
Prokleo je, to se vidi iz samog konteksta, onoga ko bi ga
U to sc ubraja i namaz, pa makar i ne bio
mesdid na tom mjestu. To je .njenih " ... ali se
bojalo da ga ne bi uzeli kno mesdid."2
Ashabi.ma nije da sagrade oko njegovog
kabura mesdid. Svako mjesto na kojem se eli obaviti
namaz uzima se kao mesdid, pa, svako mjesto na kojem se
klanja namaz naziva se mesdidom, kao to je rekao,
sallallahu alejhi ve sellem:
'Ovo se desilo i u ovom ummeru
1
a ono je ujedno i od puteva ka
irku, a svaki put vodi k.t poslije njega. je u
vjerskim pravi lima, na kojima su se slozi! i d,, je
uzroka koji vode ka irku i grijesima vadib, ce zbog
nije ispravan nama.z koji se obavi u mesdidu koji je na
kaburu, jer se kos i s Vjerovjesnikovom, sallall ahu alejhi ve sellem,
zabr,tnom.
p.a_, ne uzinMjce vi kc1hurove mesdidima to bi gradi li ne.ro
imad njih ili klanjali oko njih.
'Dakle, nije dozvoljeno obavljao namaz kod kabura bez obzira da li
ga obavljao zbog elje da postigne cog mjesta, ili da klanja
neku nafilu mimo denaze. Sve ove radnje nisu dozvoljene, bez
obzira da li se na k.1buru nalazi neko zdanje kao mesd id, ili se ne
nalazi nita.
Zbog ovoga je Bu harija zabiljeio u svome Sahihu predaju koja se
prenosi od Omera, radij,tl lahu anhu
1
da je vidio Enes,, k,.tko klanja
pored k.tbura
1
pa mu je rekao: "l<abur
1
kaburl", tj. se kabura
1
se kabura
1
to sve. da nije dozvoljeno obavljati namaz
pored kabura, jer je to od uzroka i putev,, ka irku.
125
- --- --- Salih b. Abdilaziz Alu h - - - - - -
mi je zemlja mesdidom i
Ahmed biljei predaju s dobrim lancem prenosilaca
od Ibn- Mesuda koju die do Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, u kojoj se kae:
"Zaista, od najgorih ljudi su oni koje ive zatekne Smak
svijeta, kao i oni koji uzimaju kaburove mesdidima. "
Ovaj hadis biljei i Ebu-Hatim u svome sahihu.1
MES' ELE:
1. Ono to je spomenuo Poslanik, sallallal1u alejhi ve
sellem, o onome koji izgradi mesdid kod kabura nekog
' E.bu-Hatim
1
tj. lbn-Hibban.
"Kao i oni koji uzim,1ju f<ahurove obuhvataju sve
one koj i su uzeli ka bur mesdidom
1
bez obzira da li ga uzeo Zl
mesdid tako to klanjati na njemu, ili prema njemu, ili kod njega
1
tako da namjera osobe da klanja kod kabura je od najgorih ljudi
koj e je opisao Vjerovjesnik, sallall ahu alejhi ve sell em
1
na raj
Dobro razmisli o ovome panju na ono to se rairilo u
muslimanskim zemljama od gradnje na kaburovima
1
podizanja
kupola nad njima, gradnj esvetit<l i njihovog okretanja
ljudi prema njima, s pominjanja dugih o
evlija, o tome kako su se. odazivali molitvama, pomagali ugroZe.nome
i pa u svemu rome vidjeti preveliku usamljenost islama u
ovom vremenu i prije njega, pa kako je tek kada kau za sva ova
djela: "Ona su dozvoljena! To je cevhid!!" Pa kako je tek kada okrive
onoga ko im zabranjuje ea djela da ne posjeduje znanje i ispravno
shvatanje!!! A on ih poziva ka Allahu, azze ve delle, a oni ga
pozivaju ka vatri. Allaha molimo za spas i dobro zdravlje.
126
KNJIGA TEV HIDA ----
dobrog kako bi se Allah oboavao, pa makar mu
namjera bila i ispravna;
2. Zabrana slikanja i kiparstva te stroga prijetnja u tom
pogledu;
3. Uzimanje pouke iz njegove, sallallahu alejhi ve
sellem, prevelike brige za ovim djelom, kako im ga je
prvo pojasnio, zatim rekao na pet( dana) prije smrti ta je
rekao, a kada je bio na izdisaju nije se zadovoljio
samo time;
4. Zabranio je tog djela pored njegovog ka bura i
prije postojanja kabura;
5. Ovo djelo je od prakse idova i i oni su to
prema svojim vjerovjesnicima;
6. On ih je prokleo zbog toga;
7. Time je elio da nas upozori kako ne bi postupili isto
tako i sa njegovim kaburom;
8. To je razlog to njegov kabur nije na vidljivom
mjestu;
9. ta uzimanje .kabura mesdidom;
10. Uporedio je onoga koji kabur mjestom za ibadet
sa onim nad kojim se desi Smak svijeta, pa je spomenuo
uzrok irka, prije nego se desi, zajedno s njegovim
zavretkom;
ll. Ono to je spomenuo u svome na pet( dana)
prije svoje smrti je odgovor dvjema skupinama koje su
novotari, a neki su ih i izveli iz
sedamdeset i dvije skupine, a to su ra.fidije (ije) i
dehmije. Zbog ra.fidija se i desio irk i oboavanje
127
------- Salih b. Abdilaziz Alu - - - - - -
kaburova i oni su prvi koj i su izgradili na njima
mesdide;
12. Kako je samo teko iskuan smrtnim bolovima,
sallaUahu alejhi ve seUem;
13. je uzimanjem za prisnog prijatelja;
14. Dokaz da je uzimanje za prisnog prijatelja od
ljubavi;
lS. Jasan dokaz da je Es-Siddik najbolji ashab;
16. Nagovjetavanje njegovog hilafeta.
128
20. PRETJERIVANJE UPOGLEDU KABUROVA DOBRIH UUDI
IH IDOLIMA KOJI SE OBOAVAJU PORED AlLAHAt
MaUk biljei u Muvetti da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve se!lem, rekao:
"Allahu moj! Ne moj kabm idolom koji se
oboavati; se Allahova srdba prema narodu
koji je uzeo kaburove svojih vjerovjesnika
mesdidima. "2
'U islamu su svi kaburovi jednaki po izgledu i nema razlike izmedu
kabura i Nije doao nikakav dokaz u eriatu kojim bi se
crebao razlikovati kabur dobrog od kabura nekog drugog,
nego svi izgledaju isto, ili su i ili su
Na osnovu navedenoga, prelaenje granica u odnodu prem,l
kaburovima dobrih ljudi je prelaenje koje nije naredio Zakonodavac,
vet je i zabr,,nio to djelo, a to biva na vie ako bi neto
napisali na njima, ili ako bi bili uzeti mesdidima, ili ako bi se ka bur
uzeo kao sredstvo pribli avanja A llahu, azze ve delle, i to se
od vrsta velikog irka prema Allahu, tebareke ve ceala.
'Ovim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sell em, traio od
Allaha i mu dovu od Njega da ne dozvoli deavanje
ovos djela. To da je da ka bur bude idol koji se oboava,
i to je vrhunac, a put koji vodi ka come je pojanjen u
seAllahova srdba prefTJA narodu koji je uzeo kahurove
svojih vjerovjesnika mesdidima. "U ovom djelu je pretjerivanje, tj.
precjerivanje u traenju puteva i dobrim djelima.
Vjerovjesnik, salfa ll ahu alejhi ve sellem
1
je u ovom hadisu spomenuo
raj put i ujedno upozorio na njega kako bi ga se klonuli, zatim
srdbe na djela i kraj kojem
129
lbn-Derir biljei predaju sa svojim lancem
prenosilaca od Sufjana b. Mensura a on od Mudahida da je
rekao u vezi ajeta:
"ta kaete o L.atu l Uzzau?",(En-Nedm, 19.)
"On im je mijesio brano, pa je umro, pa su
kruiti i stajati oko njegovog ka bura." lsto je rekao i
Ebul-Dcvzai u onome to pTenosi od Ibn-Abbasa: "Mijesio
bi brano had:ijama."l
Prenosi sc da je Ibn-Abbas, radijallahu anhu, rekao:
"Prokleo je Allahov Posla11ik, sn/ln/lahu alejhi ve
sellem, oue eue koje kaburove kao i one koji
postavljnj111tn ujima mesdide i svjetiljke."
Biljee ga Ehlus-sunen (Ebu Davud, Tirmizi, Nesai,
Ibn Madde)2
ga vodi r.aj pue: d,, ka bur postane idolom koji se oboava pored
All,tha, azzc vc dellc, tako da je ovaj hadis dokaz da i kabur moe
bici idolom.
'Ono sto je bitno iz predaje jesu rijeei Mud,thidove: "... pa je umro,
pa su kruiti i stajati oko njegovog kabura", jer je to bio
koji im je koristio im cijcsro, rako da je t<l dobrota dovela do
njihovog pretjerivanja prema njegovom kaburu. Njihovo stajanje oko
njega je bilo iz i ubjedenja da se cime postie
nagrada i neka korist, kao i da se otklanja neko zlo, to sve govori da
je kaburova jako sreds tvo ka uzim,mju k.1bura i dolom.
smo l i o ubrani podizanja mesdida na l<..1burovima a to
se zabrane postavljanja s vjeti ljki, roje zbog toga to su one pue
ka kabura, a uz co
1
to je i vrsta pretjerivanja prema
njima.
130
KNJIGA TEVHIDA
MES' ELE:
l . idola;
2. lbadeta;
3. Poslanik, sallallahu alejhi ve sell em, nije traio
kod Allaha od osim ako se bojao da bi
se to djelo moglo nekada dogoditi;
4. Uz njega je povezao i uzimanje
kaburova mesdidima;
5. Spominjanje estoke Allahove srdbe;
6. mes'ela u ovom poglavlju: spoznaja
na koji su oboavali La ta, idola;
7. Spoznaja da je to ka bur dobrog
8. Lat je ime vlasnika kabura; spominjanje tog
imena;
9. Njegovo, sallallahu alejhi ve sellem, proklinjanje ena
koje kaburove;
U prijanjim vremenima post,wljali bi kandi l je na njih, dok su to
danas z,lmijenili velikim svjetiljkama koje pokazuju d,1 se to mjesto
cilja i ide ka njemu. Zatim stavljaju na njih svjetlosne svodove i
reflektore koji razasipaju svjetlost, to sve navodi ljude na
rogk.1bura
1
pa su oni koji to rade i prokleti od All.1hovoil Poslanika,
Mllallahu alejhi ve sell em, i zbog svega roga, nije dozvolj eno njihovo
postavljanje iznad kaburova.
131
- - - - - - - Salih b. Abdilaziz Alu ~ e j h ------
10. Njegovo, sallallahu alejhi ve sellem, proklinjanje onih
koji budu osvjetljavaJi kaburove.
132
21. POSLANIKOVO, SALLALLAHU AUHl VE ELLEM,
TEVHIDA l ZAlVARANJE SVAKOG PUTA KOJI VODI KA IRKU
JJJ -;;i:. l> ).f' j;.:, iJ'

"Doaovam je Poslanik, jedan od vas, teko mu je to na muke
udariti, jedva da Pravim putem a prema vjernicima je
blag l milostiV. n (Et-Tevbn, 128.) 1
Od Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je
rekao:
"Rekao je Allahov Poslanik, sallallalw alejhi ve sellem:
'Ne svoje kaburov ima i ue moj kaltur
mjestom okuplja.llja. Donosite salavate na me11e, jer,
ttistiuu, vai salavati dolaze do me11e gdje god vi bili."'
da ne eli da budete u nevoljama i "Jedva
da pravim putem O d njegove
1
s.1llallahu alej hi ve sell em,
brige za nama i od toga to mu teko pada da nas zadese

jeste i euvanje tevhida
1
kojeg je i zatvorio svaki put koji bi
nas mogao odvesti u irk. ''A prema vjernicima je blag i milostivA
ako oni glave okrenu, ci reci: "Meni je dovoljan Allah, nema boga
osim Njegaj samo se uzdam u Njega, On je Gospodar Ara

133
------ Salih b. Abdilaziz Alu ejh -----
Biljei ga Ebu-Davud s dobrim lancem prenosilaca, a
prenosioci hadisa su sikati (povjerljivi). l
Prenosi se da je Alija b. Husejn, radija Ilahu anhuma,
vidio kako dolazi do otvora koji je bio u blizini
Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, kabura, u koji
bi uao i dove, pa mu je to zabranio i rekao: "A
zar da ti ne prenesem had:is kojeg sam od svoga oca, a
on od moga djeda, a on od Allahovog Poslanika, sallall ahu
alejhi ve sell em, da je rekao:
"Ne uzimajte moj kabur mjestom okupljanja niti svoje
kaburovima. Donosite salavate nn mene, jer,
uistinu, vai selami dolaze do mene gdje god vi bili."
Hadis je zabiljeen u Muhtari.2
' Praznik bude vezan za mjesto, kao to je to ovdje, a nekada
bude vez,ln za vrij eme.
".Alici moj l<abur mjestom
eli sc. N e uzimaj te ga miesrom na koje dol aziti samo u
vremenima i danima, jer ovo moe d,l dovede do
Vjerovjesnika, s,1llallahu alejhi ve sellem
1
pored A llaha, azze ve
delle, jer je uzimanje kaburova praznikom od puteva k-1 i rku
1
pa je
zbog toga i rekao: "Donosite sal.1v.ue IM mene/ ief/ uiscinu/ vasi
s.1i1Vaci do/.1ze do menegdjegod vi bih:"
' l ovaj hadis nosi isto u kojem je Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem
1
cevhid i njegovo mjesco, te je zatvorio svaki
pue koji bi mogao dovesti do irk-1. p,, ako je takva situacija s
njegovim kaburom, k..1ko je tek onda s drugim k..1burom. lpaly
desilo se u ovom ummecu da mnoge grupe nisu prihvatile njegovu,
sallallahu alejhi vc. sellem
1
zatitu cevhida, nego su uzel i k..1bmove
mesdidima i praznicima, sea vie, izgradili .su na njima svetita koj,,
su ukrasili svjetiljkama, kolj u p-red njima kurbane i daju zavjete
1
cav,1fe ( krue) oko nj ih, te su postali k-10 1(.1' ba, a mjesto oko njih je
134
KNJIGA TEVHIOA
MES' ELE:
l. ajeta iz sure Et-Tewba;
2. Njegovo, sallallahu alejhi ve sellem, udalj avanje
svoga ummeta claleko, daleko od ovih granica;
3. Spom injanje njegove brige, blagosti i milosti
prema nama;
4. Zabranio je da njegov kabur na neki
poseban i u posebno vrijeme, iako je posjeta
njegovog kabura od najboljih djela;
5. Zabranio je pretjerane posjete kaburovima;
6. Podsticao je na klanjanje na fila u
7. Oni znaju da se ne klanja na grobljima;
8. Pojanjenje toga je u da sal avati
i selami dolaze do Poslanika, sallall ahu alejhi ve
sellem, i ako bi osoba bila daleko, pa nema
potrebe da to zapostavi onaj ko bude elio
bliskost;
uCinjeno svetim vie nego to smacr,1ju svetim Allahova
mje.sca. Da bi bi lo jo gore, kod oboavaoc.1 kaburova
poniznost, skruenost, pokajanje, scrah i nadu k.1da dodu do
Vjerovjesnikovog, sall allahu alejhi ve sellem, kabura ili kabura nekog
dobrog ili evlije, to u nj ihovim srcim,1 k.1da se
osame sa A ll ahom, azze ve delle, a ovo je pravo .suprocsc,wlj anj e
Allahu
1
azze ve dell e, i Njegovom poslaniku M uhammedu
1
sallallahu ,\l ej hi ve se!lem.
135
------- Salih b. Abdilaziz Alu ~ e j h ---- --
9. Poslanik, sallallahu alejhl ve sellem, prima selarne
i sala vate u zagrobnom ivotu.
136
22. NEKI PRIPADNICI OVOG UMMETA OBOAVAJU
IDOLE l
' Prisjeeio .se ejh
1
rahimehullahu nakon to je pojasnio obavezu
poznavanja tevhida i zn,mja o njemu, strah od irka, neke dijelove
cevhid,,, kao i neke vrste malog i velikog i rka da bi se mogao
neko ko bi mu rekao: "Sve je ovo istina, ali je ovaj um met od
upada u veliki irk,. shodno Vjerovjesnika, sallallahu alejhi
ve sellem: 'ejtan je izgubio nadu da ga oboavati oni koji
obavljaju namaz na Arabijskom poluotoku, ali ne i u njihovom
zavadanju."' Odgovor na ovaj govor je ovog
hadisa nije ispravno na ovom mjestu, jer ejtan se zaista rai:alostio
1
ali mu Allah nije od uzeo nadu od njegovog oboavanja na
Arabijskom poluotoku u potpunosti. Zatim, u "Izgubio je
nadu da ga oboav,lt i oni koji obavljaju namaz", ukazano je na
jednu ,, to je da oni koj i obavljaju namaz n.ueduju na
dobro, a od zLa, a zlo kojeg prezirati i
od njega jeste i rk prema Allahu, azze ve dellei a ejtan je
izgubio nadu da ga oboavati onaj ko bude obavljao namaz u
potpunosti i onako k.1ko neba, pa stoga kaemo da sc u ovom had isu
ne nalazi dokaz da niko od ovog ummeta oboavati ejtana.
Zbog ovoga je i dolo do njegovog oboavanja brzo n,1kon
Vjerovjesnikove
1
sallallahu alejhi ve sellem, smrti. Neke arapske
skupine su se odmetnule od vjere, to je bilo od ejtanovog
oboavanja, jer je njegov ibader u pokornosti prema njemu, kao .to je
rekao Uzvieni: "O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: 'Ne
oboavajte ejtana, on vam je neprijatelj otvoreni.'" Ovo oboavanje
je, k.1o to je dolo u njegovom refsiru: pokornost njemu u naredbi i
zabrani, pokornost u ir ku, pokornost u naputanju imana i stvari
koje proizilaze iz njega.
137
Salih b. Abdilatit Alu ------
Rekao je Uzvieni Al lah:
jJ.i1J ilJ..;J; af i}i J! j i-J'l9
"Zar ne vidi one kojima je dat jedan dio Knjige kako u kumire (dlbt)
i tagutevjeruju... " (En-Nisa, 51.)'
Rekao je
Idol je sve ono se okrenu ljudi ga pored Allaha,
od nj eg;y ili da on donosi neku
korist ili n.tnosi eeru bez A llahove dozvole, ili ga se u tajnosti
kao to se treba bojati Allahaj bez obzira d,, li ro bio neki kip u
ljudskom ili drugo obliku, ili to ne bio nikakav kip
1
kao zid,
kabur
1
mrtvac.. .
' Dihc je sveobuhvarni naziv za sve u se nalazi suprotnost
Allahovoj, azze ve delle, naredbi, ili naredbi Njegovog Poslanika
1
1
u vjerskom ubjedenju
1
a nek.tda to bude
s ihr, nekada a nekada bude nesto prezrena ro je tetno po
njegovog nosioca.
Ta!JUC je uzeta od cugj,w
1
a da rob granicu
prema to obozava
1
slijedi ili mu se pokorava.
O naj kojeg trebamo slijediti u vjeri jeste onaj koji ono ro je
naredio vjerozakon, zabranj uje ono to je zabranjeno u vj eri, tako da
pod tagurom podrazumijevamo sve one koji se oboavaju, slijede ili
im se pokorava lu gijeenju).
Veza ajeta s poglavljem je.sre d.1 se ovo djelo desilo kod Zidova i
koji su dobili jedan dio knj ige, a Vj erovjesnik, sallallal10
alejhi ve sellem
1
je obavijestio da se u ovom ummetu desiti ono to
se desilo u prijanjim ummerima
1
k.to to u hadisu od Ebu
Sei da. T,tko da imamo i u ovom um metu one koji vjeruje u sihr
1
a neki
od njih vjeruju u oboavanje 11ekoga pored Allaha i na taj
bivaju sljedbenicima onih koji su bili prije njih.
138
KNjiGA TEVHIDA
J
_f-\.b.ll
"Reci: li da vam kaem koji su gori od takvih i koje Allah
jo teze kazniti? Oni koje je Allah prokleo i na koje se rasrdio i u
majmune i svinje pretvorio, oni koji su ejtana oboavali...'" (El
Maida, 60.)
1
Rekao je Uzvieni:
.. , ..... ;; ,.. , ,#
Ji' Jli9
"A onda oni do se najvie dralo rekoe:
Iznad njih bogomolju (mesdld)! '" (El-Kcl'lf, 21.)2
Prenosi se od Ebu-Seida, radijallahu anhu, da je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhl ve sell em, rekao:
onih koji Sl/ bili prije vas u
potp1111osti, pa kada bi oni uli u guterovu jazbimt i vi
biste uli u nju." Rekli su: "O Allahov misli
' Ajet govori o onima koje je Allah prokleo jer su oboavali ragura.
To oboavanje je opte i u njega ulazi oboav.mje idola od kaburova,
njihovih stanovnika, pribliavanja Allahu preko njih, i sve se ovo
desilo u Muhammedovom
1
sallallahu alejhi ve seilem, ummecu
1
te je
dolo do oboavanja idola, svetira
1
k.tmenja i
'D.tkle
1
ovo su izgovorili oni koji su imali vlast u datom momentu, re
su dobre ljude koji su bili u roj rekli:
iznad njih bogomolju!"
Obzirom da se to dogodilo ll ton'L narodu, se i ll ovom naem
ummccu
1
jer nema ni jedna vrs ta irk.1 da se desila ll prijanjim
ummetima
1
a da se desiti i u naem ummetu.
139
Salih b. Abdilaziz Alu - - --- -
li moda: tta idove i Pa je odgovorio: "A ko
bi drugi bio?"
Biljee ga Buharija i Muslim.l
Muslim biljei predaju od Sevbana, radijallahu anhu,
da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Smotao mi je Allah Zemlju, pa sam vidio njene istok e i
zapade, a uistim1 vlast moga ummeta dospjeti do
svega to je smotano preda mnom od nje. Dobio sam
dvije riznice: crvenu i bijelu. Molio sam svoga
Gospodara da ne uniti moj cijeli ummet suom, niti da
nad njima zagospodari neprijatelj koji nije od njili
sami/1 i koji bi oskmavio njihov integritet. Zaista mi je
rekao moj Gospodar: "O Muhammede, kada ja neto
od1edim, onda tome nema povratka. Ja sam ti dao da
unititi tvoj 111111net u pot punosti, niti
dozvoliti da nad njima zagospodari neprijatelj koji nije
od njili i koji bi oskmavio njihov integritet, pa makar se
protiv ttjih sloili svi koji se nalaze na dzmjaluku kako
' ili puteve onih koj i s u bi li prije nas. - U arapskom jeziku
izgovorena na na koj i je izgovorio Allahov Pos lanik,
sallallahu alejhi ve sellem, nosi zakletve, pa zato se onda
zakleo
1
sa[ [allahu alej hi ve sellem? je to kako bi potvrdio ovo
krupno djelo na naj bolji i da bi nas obavijestio da
ovaj ummet slijediti put i onih koji su bili prije njih, a
je da biti u potpunosti: .. pa k.1da bi oni uli u
s uterovu jazbinu i vi biste uli u nju.// R.el</i su: '/0 A llahov
Poslamce; mislili mod.t na idove i krs&me/
11
Pa je odgovorio:
ko bi drugi bio/
11
G lavni stub ovog poglavlj,, se. bazi ra na ovom
hadis u kojim se eli da svaki kufr i iri<. koji se desio u nekom
prijanjem ummetu se i u ovom.
l40
i
KNJIGA TEVHIOA ----
lli neki pobili jedan dio, dok bi dntgi porobili neke od
njih."
Ovaj hadis biljei i El-Berkani u svome Sahihu
dodaje:
"Ali se bojim za svoj ummet od koji vode u
zabludu. A kada se njima sablja, se
do Sudnjega dana. se dogoditi Sudnji dan
sve dok se ne sastane pleme od mog 111mneta sa
11turicima i dok skupina od mog ummeta ne bude
oboavala idole. 11 mome ummetu trideset laova.
Svi oni izjavljivati da su vjerovjesnici, a ja sam
(kraj) svi/t vjerovjesnika i nema vjerovjesnika nakon
mene. prestati postojati skupina na istini iz moga
111/Nneta, potpomognuta. im nakoditi onaj ko se
izdvoji od njili, niti ko se ne sloi sa njima, sve dok ne
naredba Allalwva, tebareke ve tea la. "l
koje vode u zabludu su oni koje s u sami ljudi izabrali, ili sa
vjerske ili sa strane vlasti
1
i oni dre povodce ljudi te vode (jude b
zabludi putem novotarija i dijela irk<t
1
koje uljepavaju tol iko dok u
njihovim ne postanu Mo hakk- istina.
":.. a k.1da se medu nji!Tlil sablja se do Sudnjega
dan;v i se dosodid Sudnji dan sve dok se ne sascane pleme od
mog ummeu sa muridma'' - na taj to napuscici
muslimanske zemlje i u iz zadovoljstva s njima i
njihovom vjerom, ili uzimanjem njihovih osobina, pa ci irk kao
to to rade murici, se odmetnuti od vjere.
". .. i dok skupin.t od mos ummec.J ne bude obo,Jv,l!a idole"- to
velike skupine, i ovaj dio hadisa se jasno poklapa s naslovom ovog
poglavlja.
u mome ummecu trideset faov.1. Svi oni izj,Jv/jivaci da su
vjerovjesnic& cl s.1m /kraj/ svih vjerovjesnika i nema
141
Salih b. Abdilaziz Alu --- ---
MES 'ELE:
1. ajeta izsure En-Nisa';
2. ajeta iz sure El-Maida;
3. ajeta iz swe El-KeM;
4. Jedna od najbitnijih mes' ela: ta vjerovati u
dibta i taguta na ovom mJestu? Je li to
srca, ili je to podudarru1je s onima koji vjeruju u njih
uz mrnju prema njima i spoznaju neispravnosti
njihovog puta;
5. Oni govore:"Nevjemici koji su svjesni svoga kufra su na
ispravnijem putu od v jemika";
6. Ovo se i hljelo samim naslovom ovog poglavlja: Ova
pojava se mora dogoditi u ovom ummehl, u mnogim
skupinama, kao to je potvrda ove tVIdnje dola u
hadisu Ebu-Scida;
vjerovjesniiM nakon mene. prestad postojclti skupin,l na istini
iz moga um meta pocpomognuca/ im nakoditi onaj ko se izdvoji
od njih/ niti ko se ne sloi sa njima/ sve dok ne Allahova
naredba/ cehMeke ve tea/a. /l - Ova skupina je potpomognut.\ jer ju je
A tlah
1
azze ve delle
1
pomogao protiv onih koji se bore protiv njih
dokazima i T a nije u sili i snazi
1
rako da su oni
1
iako bi bili u nekim bitkama, ili ako bi neko osvojio njihovu
zemlju, ip.tk gornji, vidljivi, potpomognuti onim sto im je Allah, azze
ve delle
1
dao od dokaza, tekstova, ispravnosti i istine, to nije
sa drugima - oni su Stalno na istini, a svi mimo njih su 11a
neispraVllOm putu.
142
KNJIGA TEVHIDA ----
7. Njegova, salJaUahu alejhl ve sellem, jasna IZJava o
ovoj pojavi- oboavanju idola - u ovom ummetu;
8. stvar, a to je pojava Muhtara koji se
proglasio vjerovjesnikom iako je izgovarao ehadet.
Tvrdio da je pripadnik ovog ummeta, da je
Vjerovjesnik, sallallahu alejhl ve selJem, istina, da je
Kur'an istina, a u Kw:' anu je potvrda da je
Muhammed, sallallahu alejhl ve seUem, svih
vjerovjesnika, i pored svega toga mnogi su mu
povjerovali i pored ovih jasnih nepodudarnosti.
Pojavio se na samom kraju vremena u kojem su
ivjeli ashabi i slijedile su ga velike skupine;
9. Obveseljivanje da istina prestati postojati u
potpunosti, kao to je to bio u prijanjim
ummetima, nego ipak ostati na njoj jedna grupa;
10. Veliki ajet koji govori da i pored njihove
malobrojnosti im nakoditi onaj ko se izdvoji od
njih niti ko se ne sloi s njima;
11.Taj uslov biti do Sudnjeg dana;
12. U had isu su spomenuti veliki znakovi, od kojih su:
obavjetcnje da mu je, sallallahu alejhi ve sellem,
Allah savio istoke i zapade. Obavijestio je o
toga, pa se desilo onako kako je i rekao, u suprotnosti
s jugom i sjeverom. Zatim obavjetenje da je dobio
dvije riznice. Obavjetenje da su mu dvije dove
usliane, a nije. Obavjetcnje o sablje
koja se spustiti nakon to se jednom podigne u
ummctu. Obavjetenje o ubijanju i
porobljavanju. Njegov strah za ununct od koje
vode u zabludu. Sve se ovo dogodilo kao to je i
143
------- Salih b. Abdilazit Alu - -----
obavijestio, iako je svaka ova vijest bila daleko od
ljudskih mozgova u to doba;
13. straha za svoj ummet samo na koji
vode u zabludu;
14. Upozorenje na oboavanja idola.
144
23. POGLAVUE OSIHRU 1
.r :P
...lako su znali da ona] koji tu vjetinu otkupi nikakve na
onom svijetu imati. " (EI-Bekara, 102.)2
je rekao:
'Sihr je jedna vrsta velikog- irka prema Allahu, azze ve delle, i kosi
se s temeljem tevhida
1
.1 njegova stvarnost je: potpomaganje
ejtanima u nekom uticaju. Sihirbaz nije u stanju sprovesti svoj sihr
u djelo sve dok se ne priblii ejtanu a kada mu se pribli i onda ga
opsluuju ejcani od dina ea ko to djeluju na tijelo

tako
da nije biti sihirba.z u pravom smislu sve dok se ne priblii
eic.tnu
1
pa stoga i kaemo da je sihr .Sirk prema Allahu, azze ve
delle. Rekao je Uzvieni: " l od zla onih koji puu u uzlove." misli
se na koje puu u uzlove uz izgovaranje raznih
dova, i traenja kod dina
1
kako bi izvri li
ono to se htjelo tim uzlovima u kojima se nalazi neki dio cijela
opeinjenoga, ili neto to je njegovo vlasnitvo, kako bi sve to uticalo
na njega.

sihirbaz je otkupio si hr u zamjenu za tevhid, pa je cijena sam
tcvhid, a roba je silu. nikakve na onom svijetu imati."
imat.i nikakav udio u Dennetu
1
i to je stanje svakog murika,
imati nikakve n<l ahi retu.
145
Salih b. Abdilaziz Alu --- ---
"..vjeruju u dibta l taguta." (Bn-Nisa, 51..)
Rekao je Omer: "Dibt je sihr, a ta gut je ejtan."l
Rekao je Dabir: "Taguti su kojima su dolazili
ej tani. U svakom naselju nalazio se po jedart."2
Prenosi se od Ebu-Hurejre, radija!Jahu anhu, da je
Allahov Poslanik, sa!Jallahu alejhi ve se!Jem, rekao:
"Klonite se sedam grijelm." Rekli su: "0
Allafwv a koji su to?" Rekao je: "irk prema
Allal111, sihr, 11bisto due koju je Allah za.b1atzio osim s
pravom, jedenje kmnate, jedenje imetka,
bjeanje s bojnog polja i potvaranje i bezazlenih
vjemica.''3
Prenosi se da je Dundub rekao: "Propis za sihirbaza
je da se udari sabljom." Hadis biljei Tirmizi i kae:
' Ovaj ajet je do,\o kao prijekor sljedbenicima Knjige nakon sto su
povjerovali u sihr, to je prisutno kod idova u velikom broju, pa ako
ih je. Allah ukorio, prokleo i rasrdio se na njih zbog toga, onda namro
kazuje da je to djelo od zabranjenih stvari, pa &lk i od velikih grijeha
a jasno je da je sihr, kao i svi njegovi dijelovi, i rk prema Allahu, azze
ve. delle.
Dibt je pojam koj i obuhva e.\ mnoge stvari, k,\ o to smo i spomenuli,
a od najvidljivijih i najjasnijih djela kod idova jeste sihr u kojeg
vjeruju ldibt)
1
kao i u taguta -ejtana, a on je naziv za sve
posvete svoj u pokornost, a je daleko od istine i ispravnosti.
' Pojanjenje. ovoga naknadno.
grijesi koji unitavaju njihovog i bacaju ga
u prop.lst i tetu na oba svijeta, i oni su od velikih grijeha.
Spominjanje sihra odmah nakon irka prema Allahu jeste
spominjanje posebnog nakon opteg, jer je si hr samo jedan dio irka
prema Allahu, azze ve delle.
146
KNJIGA TEVHIDA
"Ispravno je da je ovaj had is mevkuf (pripisuje se ashabu a
ne Poslaniku, sallallahu alejhl ve sellem)."'l
U Buharijinom Sahihu se nalazi predaja od Bedaleta
b. Abede u kojoj kae: "Napisao je Omer b. El-Hattab,
radijallahu anhu, da se ubije svaki sihirbaz i sihirbaskinja" i
kae: "Pa smo ubili tri sihirbaza."2
Vjerodostojna je predaja od Hafse, radijallahu anha, u
kojoj stoji da je naredila da se ubije njena sluavka koja ju je
opsihrila, pa je ubijena.
vjerodostojna je predaja i od Dunduba.
Rekao je Ahmed: "Ovo se prenosi od tri
Vjerovjesnikova, saUaUahu alejhl ve ashaba."3
' Prenosi se da je "da se udari"
1
.to je najispravnije
1
i nije
napravljena razlik,, izmedu sihirbaza i si hi rbaza
1
to n.1m govori da
se svaki sihirbaz
1
bez obzira kakve on vrste bio, ubija, a ubija se zbog
otpadnitva od vjere, jer je stvarnost sihra da u njemu mora bici i rk
prema Allahu, a:zze ve delle, pa ko irk on se odmetnuo od
vjere, njegov imetak i krv bivaju dozvoljen ima.
'Ova predaja je jasna u naredbi ubijanja .sihirbaza i sihirba.ice bez
ikakvog
1
Ob,wezno je ubici sihirbaza, pa s u zbog toga i ashabi
1
radijallahu
ilnhum, izdavali fetve po kojima se 11aredivalo ubijanje s ihirbaza ne
medu njima nik-1kvu razliku. Ovo je vadib u kojem se ne
pravi razlika u vrstama
1
Lako da je obavez.1 na sve muslimane da se
cuvaju bilo koje vrste s ihra te da se potpomau - kako bi
bili od cog grijeha i kako bi ga javno prezirali- u ob.wjecavanju
o svakom onom kod koga se 11<1lazi neto od stvari vezanih za
jer sihirbazi
1
kao to s u rekli nisu uli ni u jedno
mjl!Sco, a da nisu u njemu rairili nered
1
nasilje, neprijateljstvo i
prelaenje svih granica.
147
- - --- -- Salih b. Abdilaziz Alu ejh ----- -
MES ' ELE:
1. ajeta iz sure El-Bekare;
2. ajeta iz sure En-Nisa ';
3. dibta i taguta, kao i razlike njih;
4. T agu t nekada bude od dinnova, a nekada od ljudi;
5. Spoznaja sedam h grijeha koji su posebno
zabranjeni;
6. Za sihirbaza kaemo da je kafir;
7. Ubija se bez traenja njegove tevbe- pokajanja;
8. Ovo se deavalo muslimanima za vrijeme
Omera, pa kako je onda tek nakon njega!
148
24. POJANJENJE NEKIH VRSTA SIHRA 1
'Sihr je opta imenica u je<(iku o koju ulazi i ovo posebno u
kojem se nala.<(i potpomaganje ejtanima, pribliavanje njima uz
obo.lvanje k,,ko bi slui li sihirbaza.
Pod ovu imenicu ulaze i nek.l druga za koja je Zakonodavac
rekao da su si hr, al i nisu kao onaj pravi si lu kojeg smo spomenuli na
niti u stvarnosti, niti u propisu, a ima svoje stepene i
razl.ikovanje ovih vrsta je veoma bi cno
1
P' je zbog toga imam i n,weo
ovo poglavlje kako bismo razlikovali ove vrste.
'liafec je, kao sto je i rekao Avf, plaenje pt ica tako da se pokrenu
ptice kako bi se vidjelo na koju stranu odlecjeci
1
i sama osoba ih
zacim razumijeva iz cog plasenja da li je djelo kojem eli
priscupici pohvalno ili pokudeno, ili pokuava spoznati plaenjem
ptica kakva bici l ovo je vrsta dibta
1
to je opet sil1r
1
ali zato? smo naveli da je dibca neto prezrena,
to odvodi pojedine,, od istine, i ovo je jedno od
'ijafeta
1
a ' i jafet dolazi sa strane nekog uticaja, pa je utjecalo na
prilaenja ili odstupanja od nekog djela, tc je zbog toga jedna
vrsta sihra.
Tljera je uoptenija od 'ijafer.a
1
jer je ' ijafec
1
na osnovu Avfovih
to je ujedno i jedno od njenih - vazan samo za
pdce
1
dok je cijera sveobuhvatni naziv za sve ono to se smatra da
donosi ili O njoj govoriti u jednom od narednih
poglavlja.
to se r:.1rlv1 on dolazi od postavljanja puteva po zemlji, ej.
crtanja brojnih linija. Zatim koji se slui t im linijama, te
pocare svaku od njih i co dvije po dvije na brzinu, nakon gleda
sea je oscalo i kaZe: "Ovo to je ostalo na co i to", i ovo je od
vrsta gatanja a gatanje je od vrsta sihra.
149
------- Salih b. Abdilatit Alu -------
Rekao je Ahmed: "Obavijestio nas je Muhammed b.
Dafer koji je rekao: 'Obavijestio nas je Avf od Hajjan b. ei
Aiaa koji je rekao: 'Obavijestio nas je Katan b. Ka bisa, a on
prenosi od svoga oca da je Vjerovjesnika, sallallahu
alejhi ve seUcm, kako kae:
'Zaista s11 'ijafet (plaenjem ptica gatati iz njihovog
leta), tark bacanjem piljaka)
i tijera
za zlim slutnjama) od dibta."'
Rekao je Avf: "' !jafet je plaenje ptica, tark je linija
koja se nacrta na zemlji, a za dibt je rekao Hasan da je to
zvono ejtanovo." l Lanac prenosilaca ove predaje je dobar.
ovu predaju biljee s lancem prenosilaca i
Ebu Davud, Nesai i fbn-Hibban u svome Sahihu.
Prenosi se da je Ibn-Abbas, ractijallahu anim, rekao:
"Rekao je Allahov Poslattik, sallallalm alef hi ve se/lem:
"Ko jedtm vrstu od zvijezda, Off je
jedmt vrstu sihra, doda ta doda."
Biljei ga Ebu-Davud s vjerodostojnim lancem
prenosilaca.z
Ncsai biljei predaju od Ebu-Hurejre, radijallahu
anhu, u kojoj stoji: "Ko zavee zatim puhne u njega,
' Sve je ovo od vrsta sihra, jer ejtan zove njemu svojim glasom i
jaukanjem.
U ovom hadisu imamo pojanjenje da je zvijezda
sihra, a posebno poglavlje o vstama zvijezda i Zil ta ih
je Allah, a.zze ve delle, stvorio.
ISO
KNJIGA TEVHIDA
on je silu-, a ko silu- on je i i rk, a
ko se vee za n eto, biva njemu preputen ."l
Od Ibn-Mes' uda, radijallahu anhu, se prenosi da je
Allahov Poslanik, sail allahu alejhi ve sellem, rekao:
"A zar da vas ne obavijestim o To je uemimet
-prenoenje govorka uje ljudi."
Biljei ga Muslim.2
' Puhanje u ovom had isu se odnosi na ono u kojem se naJ.ui traenje
kod ejcana kao i traenje njegove kao i govor kojem
prisustvuj u dinni pri likom njegovog izgovora, te opsluuju ovaj
tako da nije sv,lko puhanje u koj i se svee od djela
sihra.
Ovo biva si hrom jer dinn opsluuje u koji je puhnuo sihirbaz, a
korist od kod sihirbaza je u come da se sihr ne moe uklonuti
sve dok je svez.1n
1
tako da se djelo kojeg eli sihirbaz deava na
dva vezivanjem i puhanjem u njega.
Od bitnih stvari koje treba znati iz ovog poglavlj a jeste da ovi
budu nekada vidljivi i jasni, a nek,,d,, budu veoma mali.
... a ko sihr on je i i rk", imaju opte
" ... a ko se vee za neto, biva njemu preputen." - pa ko se vee za
Allaha, Allah mu bici dovoljan, a ako se rob vee za nekoga pored
All,,ha
1
on rada biv.1 preputen onome za koga se i vezilo. A svi
mimo A IL,ha, azze vc dell e, su si romani u odnosu na Njega i
Allah, subhanehu, je vlasnik blagodati i dobrote."O ljudi, vi ste
siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan."
> u jeziku se odnosi na mnoge stvari, od njih je sihr, a
nemimeta i sihra se ogleda u
Sihr na razdvajanje onih koji se vole, ili na sastavljanje onih
koji su razdvojeni, i to je uticaj na samo srce, .skriveni.
Ovo je djelo i onoga koji prenosi tude razdvaja zavalj ene
kojima neke navodi na jedno, a druge na neto drugo.
IS l
----- -- Salih b. Abdilaziz Alu ------
Oba njih biljee predaju od Ibn-Omera, radijallahu
anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhl ve sellem,
rekao:
"Zaista u ima neto to je sihr. "1
MES' ELE:
1. ' ljafet, tark i lijera su od dibta;
2. ijafeta, tarka i tije re;
3. o zvijezdama je jedna vrsta sihra;
4. Vezivanje uz puhanje u njih je od toga;
5. Nemimet je od toga;
6. Od toga je i jedan dio knjievnosti.
' U ima neki dio koj i je s ihr. Ono to se misli ovdje pod
pojmom jesce ono to neko iskazuje o svojoj dui
knjievnim, jasnim rijeeima koje obuzim,,ju sl'ca onih koji ih sluaju
pa ih rako da nekada prik<te istinu neistinom, a neistinu
istinom. Ono to je ispravno od jeste da je u ovome
kudenje retorike - a ne njeno hvaljenje, pa je zbog toga
ejh, rahimehullah, i naveo ov,,j hadis u ovom poglavlju koje je
obuhvatilo neke vrste zabranjenih djela.
152
25. POGLAVUE O ll NJIMA 1
'Misli se na

zvjezdoznance...
je djelo koje je u suprornosri s korij enom tevbid,l a je
murik prema A ll ahu, azze ve delle
1
jer je upotrijebio dinne
1
kojima
se pribliav,1 ih, kako bi ga oni opsluiv,1li i obavjetavali
o sk1"ivenim stvarima a co nije saznati osim da se priblii
dinnu na ra.zne oboavanja. Osnova u dahi!ijjetu
predislamskom dobu ili dobu neznanja, jeste da su to ljudi za koje se
govorilo da su co posjednici posebne zatite i dobr,1
1
ce da posjeduju
znanje o skrivenim stvarima koje se dogoditi ljudima ili na Zemlji,
pa su zbog ove Arapi a u isro vrijeme i
strah prema njima.
Dinni dolaze do skrivenih stvari zbog kojih bivaju smatrani
iskrenima rako .to kriom prisl u kuju naredbe melekima.
To J)rislukivanje je prolo kroz tri situacije:
1. Prije Muh11mmedovog
1
sallallahu alej bi ve sellem,
poslanstva, i bi lo je u velikom broju.
Nakon Vjerovjesniko11og" sallallahu alejhi ve scllem
1
posl.1nstva nije se dogodilo prislukivanje od Strane dinna
1
a
i ako se dogodilo, bilo je u vrlo malom broju i bilo je u
drugom mimo Allahove, azze ve delle
1
objave
1
Knjige koju je
spustio Svome Poslaniku, a sve co kako ne bi dolo do
u osnovama objave i vjerovjesnitva.
J. Nakon njegove, sa!lallahu alejhi ve sellem
1
smrti povrati lo se
prislu kivanje

ali ne u veli kom broju koji je bio prije
poslanstva, jer su nebesa popunjena estokom straom i
zvijezdama.
l<ada ovo znamo onda treba znaci da se za govori ponek.1d da
je on

a oba imena su sinonimi za jednu ce istu osobu pa
153
Muslim biljei u svome Sahihu od nekih
Vjero vjesnikovih, sallallahu alejhi ve sell em, supruga, da je
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Ko kod pa ga b-ude neto pitao i
povjentje tnll, mu biti primlje11 namaz
" "l
dtma.
Prenosi se od Ebu-Hurejre, radijallahu anl1u, da je
"Ko kod i povjemje mu u ono to kae, taj
je zanijekao 0110 to je sputeno Multammedu. "
ga Ebu Davud.
se nekada prvi izraz kae za drugoSt k.1o to je s onima koji
o pijesku i zvijezdama.
' T had isa su skrenuli p.1nju na ovaj hadis i pojasnili da se
l/povjeruje mul/ne nalaze u Muslimovom sahihLI
1
nego se ovaj
dio nalazi u Musnedu imama Ahmeda, r a je ej h, rahimehullab
1
spomenuo ovaj dio i pripisao ga Muslimu na na koji
pripisuju neki hadis Buhariji ili Muslimu ako bi njegova osnova bila
u njima i ro zbog istog lanca prenosilaca i ,, prethodno smo
spomenuli da pod pojam ulazi i njemu
.. mu biti primljen namaz d,lna se eli
d,, je osoba izvri la ono to joj je bi lo od namaza i da
nije obavezna da ih naklanjava
1
ali imati nikakve nagrade za
njih, jer je prijestup i grijeh koje je prilikom posjete
re ga upitala o na istom stepenu, samo s
druge strane, kao i nagrad,, za nam,lz u dana. Pa je ovaj
grij eh ponitio 11agradu svi h t ih namaza to sve na
grijeha onoga koji kod kako bi ga neto upitao, pa
makar mu i ne povjerovao, nego samo onako iz znatielje.
154
KNJIGA TEVHID A
Ulcrako, ovaj hadis biljee kao i El-Hakim
koji kae: "Hadis je sahih na osnovu uslova Buharije i
Muslima."
Od Ebu-Hurejre, radijallahu anlm, se prenosi
da je Vjerovjesnik, sa ll allahu alejhi ve sell em, rekao:
"Ko kod ili pa mu povjeruje
11 ono to kae, taj je zanijekao ono to je sputeuo
Muhammedu, sallallalm alejl1i ve sellem.
11
Ebu-Ja' la prenosi isti hadis s dobrim lancem
prenosilaca od Ibn-Mes' uda, a hadi's je mevkuf.
1
Prenosi se od Tmrana b. Husajna predaja koja ima
stepen merfua (hadis koji se pripisuje Poslanlku, sallallahu
alejhi ve sellem):
"Nije od nas onaj ko se bavi nekim gatkama (tijerom) il-i
se gata zbog njega, ili ko se bavi ili se
zbog njega, ili se bavi siltrom ili neko biva opsihren zbog
11jega. Ko ode pa mu povjentje u ono to kae,
taj je z.atzijekao 0 110 to je sputeno Muha.mmedu,
sallallalut alejhi ve sellem.
11
Biljei ga El-Bezzar s dobrim lancem prenosilaca.2
'Ono to je sputeno Muhammedu, sallallahu alejhi vesellem
1
jeste
Kur'an, jer je dolo u Kur ' anu i u onome to je pojasnio
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem
1
u svome sunnetu da

sihirbaz i uspjeti nikada i d,1 lau i ne govore
istinu. Kufr koji je spomenut u ovom hadisu jeste mali kufr /koji ne.
izvodi iz vjere), po najispravnijem miljenju, zbog na koje
had is i pojanjenja u svemu come.
'
1
"Nije. od nas
11
da je ovo djelo haram, a neki kau:
"Ove da je ovo djelo od velikih grijeha.
11
155
Taberanl biljei u El-Evsatu s dobrim lancem
prenosilaca hadis od Ibn-Abbasa bez "n ko ... " (do
kraja hadisa).
Rekao je El-Begavi: je onaj koji trdl
da poznaje stvari na osnovu pretpostavki iz kojih uzima
dokaz za ukradenu stvar ili nalazi mjesto onoga koji se
izgubio i tome Neki su rekli da je to
je onaj koji obavjetava o skrivenim stvarima iz
a neki su rekli da je to onaj koji obavjetava
o onome to se nalazi u samoj dui. "
Rekao je Ebul-Abbas b. Tejmijje: je
naziv za onoga koji o zvijezdama, pijesku i
njima koji govore o poznavanju stvari na ovaj

.. onaj ko se h,1Vi nekim $<1tkama - t:ijerom - ili segac,1 zbog
o ovome ce u posebnom poglavlju.
. ili ko se b,JVi ko za sebe bude tvrdio da poznaje

skriveno i da je sam " ... ili se zbog nje.ga
11
1
tj. ko bude
zadovoljan da se radi njega, pa dode kod i upic.1 ga o

. ili se bavi sihrom ili neko biva opsihren zbog njega. Ko ode
pa mu povjeruje u ono to cajje proncvjerovao u ono co
je sputenoMuhammedu
1
sal!.t!lalw alejhi ve se/lem.
11
Sve je ovo zbog toga S.to je vjerovanje ujedno i njegovo
potpomaganje na velikom irku prema A llahu, azze ve delle
1
a to
se smo spomenuli njegov propis, a tO je da je on
velikog irka prema Allahu, azze ve delle.
da se te dvije imenice odnose na jedno.
'O onome koji o zvijezdama kasnije.
to se onog,\ koji o pijesku, to je onaj koji se bavi tarkom
1
ili
co je onaj koji crta linije na pijesku ili se koristi po
156
KNJIGA TEYHIDA
Rekao je Ibn-Abbas za one koji piu besposlice (eba
dtad) i gledaju u zvijezde: se kod Allaha vidjeti za
one koji to rade nikakva "l
MES' ELE:
l. Ne moe se sastati vjerovanje u s vjerovanjem u
Kw-' an;
2. Spominjanje onoga zbog kojeg se bude o;
3. Spominjanje onoga zbog kojeg se bude gatalo
tijerom;
4. Spominjanje onoga zbog kojeg neko bude opsihren;
pijesku a sve ro k.1ko bi obavijestio o skrivenome, a naknadno
i o njemu pojanjenje.
Sto se onih koji su ovim.1 spomenutima, od njih su i oni
koji gledaju u dlan ili find an.
'Ovo je iz razloga to je pisanje besposl ica, bo i gledanje l l zvijezde
radi nekog uticaja - vrsra
Osralo je jo da k.1em d.1 su vrste brojne, a spaja ih to co
koristi vidljivo sredstvo kod njega kako bi uvjerio onoga ko ga
neto pica da je do njeg.:t dolo znanje pmem vidljivih, znanstvenih
obmanjuje one koji mu a u s tvamosti
1
sve
ce radnje ne pribavljaju nibkvo znanje, jer mu je zn,lnje dolo
preko dinna
1
a ono to on radi pred ljudima je sredstvo obmane
masa i njihovo u z,lbludu zbog toga .to misle da je rezul t.lt
cog znanja upravo posebno znanje, kao i miljenje da ovi posjeduju
znanje i vjetinu u ovim stvarima, ili d,1 je neki evlija.
157
- - - - --- Salih b. Abdilaziz Alu ejh ------
5. Spominjanje onoga ko besposlicu - e ba dad;
6. Spomi njanje razlike i
158
26. TA JE DOLO ONURI - UKLANJANJU SIHRA t
Prenosi se od Dabira da je Allahov Poslanik,
sallaUahu alejhi ve se!lem, upitan o nuri pa je rekao:
"011n je od ejtanovog djela. "2
' Dakle
1
od pojanjavanja da li je svaka nura - ukJ,,njanje s ihra
pokude11.1? lli ima vrsta koj.1 je i vrsta koja je dozvolje11<1!
N ura je povezana sa sihrom. Ova u arapskom jeziku je uzeta
od "ner"
1
to da bolesnik usrane potpuno zdr.w
1
a ona je
naziv za lijek opsihrene osobe.
Nusra se dijeli na dvije vrste:
dozvoljena i
zabranjena.
Dozvoljena nura je on,, koja bude toz Kur'ana ili
poznatih dova" ili uz uzimanj e lijekova kod doktora, i sve to ako bi
sihr bio u nekom di jelu tijela.
Zabranjena nura je ona pri kojoj se prvi sihr uklanja drugim s i hrom.
Zabranjena je je zbog roga to drugi sihirbaz koji otklanja prvi sihr
mora traiti ili se mora okrenuti ka nekim svojim dinnima
kako bi otklonili dinne koji su napravili prvi sihr i samim rim i
njegov uticaj. T ako da imamo sa strane pravljenja i sihra da
se nije desio osim zbog irk.1 prema Allahu, a sa strane otklanjanja i
da se ni ro nije desilo osim zbog irka prema Allahu, azze ve
delle
1
p.l je zbog ovoga rekao H a.sen: "Silu ne otklanja niko do sam
sihirbaz.
11

ne ocklanja ga nekim putem mimo vjerskim,
poznatim, niko do samsihirbaz.
Ono to je bilo poznato kod Arapa jeste da je poj,, m nure dolazio
samo sa strane sihirbaza.
159
Biljei ga Ahmed s dobrim lancem prenosilaca, kao i
Ebu-Davud koji kae: "Upitan je Ahmed o njoj pa je rekao:
"lbn-Mes' ud prezire sve ovo. "1
Buharija biljei predaju od Katade da je rekao:
"Rekao sam lbn-Musejjebu: 'Ako je bolestan ili ne moe
svojoj eni, dn li se moe to otkloniti od 11jega, ili
Rekao je: 'Nema nikakve smeh1je, oni su time htjeli samo
ozdravljenje, a ono to je korisno nije zabmnjeno. '" Zavren
citat.2
Prenosi se da je Hasan rekao: "Sihr ne otkltmja niko do
sam sihirbaz. "
Rekao je lbn-Kajjim: "Nura je otklanjanje sihra od
opsihrenoga, a dijeli se na dvije vrste:
- Otklanjanje istim sihrom, i to je ono to je od
ejtanovog djela i na njega se odnose Hasanove U
ovoj vrsti se pribliava i oboljeli ejtanu onim to on
voli, nakon otklanja svoje djelo sa opsihrenoga;
'Misli se na nuru koja biva na noenja hamajlija u kojima se
nalazi neto od Kur'ana. A to se tice nure koja biva puhanjem i
rukjom bez ikt1kvog vezivanja
1
onda nije da imam Ahmed
k.lo ni lbn-Mes ud preziru tako neto, jer je Vjerovjesnik" sallaltahu
alejhi ve sellem
1
koris rio taj i dozvolio ga.
'Ovim je lbn-Musejjeb mislio na nuru koja biva odredenih
ajeta, dova, Kur'ana uopte, dozvoljenih lijekova i A sto se
nure koja biva putem sihra
1
pa lbn-Musejjeb je daleko od toga
da k.le d,, je dozvoljena.
Ako vidimo da sihr - bez obzira da li se radi lo o ili
- ne biva osim putem velikog i-rk.l prema Allahu, azze ve
delle, onda treba da znamo da nije dozvoljeno otklanjati sihr sihrom
pa ni u velikoj nudi, nego se otklanja eriacskom rukjom.
160
KNJIGA TEVHIDA --- -
- Nura 1ukje, traenjem kod Allaha,
lijekovima i dozvoljenim dovama. Ova vrsta je dozvoljena.
MES' ElE:
1. Zabrana nure;
2. Razlika izmedu zabranjene i dozvoljene nure to
otklanja mnoge
161
27. TA JE DOLO OTETAJJURU 1

AIJ, \.Oi! ':If'
"Njihova nevolja je od Allaha bila, samo to njih nije znala l
(EII!'araf, 131.}
je rekao:
.,Uzrok vae je s varnai' - rekoe oni. (Ja..Sin, 19.) 2
'To jest, ta je dolo od tekstova koji da je co djelo irk
prema Allahu, az ze ve delle. To djelo je potpunom
obaveznom cevhidu ako bi se poveo Z.\ njim, jer je co mali .irk.
Tecajjur je u stvarnosti povodenje za za ta s e misli da donos i
ili i biva gled.mjem u pokret prica da li s lijeve
ili desne strane, ili da li ravno ususret, ili s Biva i
gledanjem u neto drugo mimo ptica, gledanjem u ono .to mu s e
deava i iz izvodi pretpostavke za uspjeh dj ela koje zeli
ili z,\ njegovu propast.
'Glavni uzrok onoga to im je dolazilo od dobra i zla je bio sa strane
Boijeg tako da je sve od Allaha, azze ve delle.
Terajjur je osobin,, murik.l
1
protivnika svih Boij i11 poslanika, pa je
zbog toga i dok s ljedbenici poslanika I)Ovezuju stvari s
Boijom odredbom - kaderom, ili onim to im je Allah, an:e ve
delle, dao od nagrade za njihova djela ili kazne za prijestupe, kao
to je rekao Uzvieni : " Njihova nevolja je od Allaha bila." lli kao
163
Salih b. Abdilaziz Alu ejh --- ---
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sefiem, rekao:
"Nema zaraze, ttiti tijere, niti ltarne (ptica za koju su
arapi mislili da izlazi iz due ubijenoga i govori:
'Napojite me, napojite me", kako bi se uzela osveta za
njega), niti utice. "
Bilje.e ga Buharija i Muslim, a Muslim jo dodaje:
"niti zvijezde koja nagovjetava kiu, niti zloduha. 1
Oni biljee predaju i od Enesa da je rekao:
"Rekao je Allahov Poslanik, sallallalm alejhi ve sellem:
"Nema. zaraze, niti tijere, a mi se dobarptedznak."
Rekli su: "A ta je to dobar p1edznak?" Rekao je:
"Lijepa "2
.to je rekao na drugom mjestu: "Uzrok vae je s vama!"
rekoe oni. "Zar zato to ste opomenuti?" scvarni uzrok
deavanja vaih grijeha, ili vaeg dobrih dije[,, je od
to je u samim vama: od loih dijela, neprijateljstva prema
poslanicima i njihovog utjerivanja u la, i ukratko, tijera ili tecajjur je
djelo svojstveno muricima i neprijateljima Boi j ih poslanik.1.
' Zaraza ne djeluje sama od sebe i svoje prirode, nego se prenosi
Allahovom, azze ve clelle, dozvolom, dok su ljudi u dahilijjeru
smatrali da se zaraza prenosi sama od sebe, pa je Allah, azze ve
delle, pobio to pogreno vjerovanje.
Isti je i sa tijerom, dakle, ona nema nikakvo dejstvo, nego je
ona neto to samo umisli u svome srcu, a u stvarnosti, ona
nema nikakav uticaj na Allahovu odredbu.
' N i z.traza ni cijera nemaju nikakvu same po sebi, nego se sve
deava po Allahovoj volji i dozvoli.
Dopadao mu se dobar predznak jer je u njemu lijepo miljenje prema
Allahu, dok je gledanje u lo predznak od loeg miljenja prema
164
KNjiGA TE VHIDA ----
Ebu-Davud biljei predaju s vjerodostojnim lancem
prenosi laca od ' Ukbe b. Amira da je rekao:
"Spomenuta je tijera kod Allahovog Poslanika,
sal/allahu alejhi ve sell em, pa je rekao: 'Najbolje od nje
je dobar predznak, i ona 11e sprjelava muslimana (od
njegovih namjera). A ako neko od vas vidi neto to ne
voli neka kae: "Allahu moj! Dobra djela ne donosi niko
do sam Ti, 11iti neko otklanja loa djela osim Tebe, i
nema 11iti snage osim s Tobom. 1
On biljei predaju od Ibn-Mes'uda koja ima
stepen med ua:
"Tijem je irk, tijem je irk. Nema orl uas niko a da
... sve to Al/all otklanja osloncem na
Njega - tevekkulom.
Allahu, azze ve dzelle, pa je zbog ovoga dobar predznak pohvaljen i
poeljan, a lo prezren i pokucJ'en.
'Tijera je kao to smo naveli naziv koji obuhvata mnoge pojmove,
djela i koja se deavaju ispred TOba, a od njih je i djelovanje
a lijepa je sama po sebi poeljna, jer se
razmiljanjem prsa ire, smiruju, otklanja se tjeskoba koju donosi
ejc,\n i proizvodi u ljudskom srcu, pa kada osoba otvori svome srcu
vrata optimizma, cada zatvori na svome srcu vr.ua ejtanovom
djelovanju prema dui.
. i ona ne u ovome imamo obavjetenje o

stanju muslimana, ali u isto vrijeme sadri i zabranu oslone,\ na
takve stvari.
Nakon toga je spomenuo dovu od velikog kojom se otklanja
od srca ono ro mu dolazi od raznih i vrsta
rijere.
165
- - ----- Salih b. Abdilaziz Alu ------
Biljei ga Ebu-Davud i Tirmizi koji kae za hadis da
je sahih - vjerodostojan, a za kraj hadisa je rekao da je od
Ibn-Mes' uda.l
Ahmed biljei iz hadisa od lbn-Amra:
"Koga tijera od njegove potrebe on je
i rk." Rekli su: "A ta je otkup za to?" Rekao je:
"Da ka e: 'Alla/m moj! Nema dobra osim Tvoga, i
nema loeg predznaka osim Tvoga, i nema boga pored
Tebe."'
Takoder biljei iz hadisa od El-Fadla b. el-Abbasa:
"Tijem je ono to te ponuka ela nastavi ili da se
vrati."2
'
1
'Nem.1 od nas niko <l da ...
ej. a da doivjeci neto od

roga.
1
"/VIeducim
1
sve co AIL1h ocklmja osloncem na /Vjega - cevekkufom."
- jer dobro djelo koje postie tevekkulom i rad osobe po onome to mu
nalae ispravan cevekkul
1
otklanja od nje ejt.\llove spletke koje
nabacuje retajjurom.''
' Ahmed biljei iz hadisa od Ibn-Amra:
1
1<oga ojera od
njegove pocrebe on je iri<.
11
0vo djelo ci jeru irkom.
Zatim je dolo piranje o iskupu za taj grijeh nilkon je rekao:
kae: 'Allahu moj/ /Verna dobra osim Tvoga
1
i nema loeg
predznaka oslin T VO!Jd '
11
- da se dogoditi n ilA drugo do
T voja odredba koju si Ti odredio, ili, se dogoditi nir:i bici
nita drugo do ono to si Ti odredio Svome robu, a znanje o
skrivenome nalazi se samo kod Allaha, azzeve del le.
166
MES'ELE:
l. Skretanje panje na Uzvienoga:
4.iJ, ':If "Njihova nevolja je od Allaha bila",
l l .. l ..
uz ;.s:;.- l_,li!"Uzrok vae je s vamalw;
2. Negiranje zaraze;
3. Negiranje tijere;
4. Negiranje hame;
5. Negiranje utice;
6. razmiljanje nije od toga, nego je i
poeljno;
7. razmiljanja;
8. Ako se u srcu desi neto od toga uz njegov prezir,
onda to ne nanosi nikakvo zlo, .nego ga Allah otklanja
tevekkulom;
9. Spominjanje koje izgovara onaj ko
neto od toga;
10. Jasna izjava da je tijera irk;
11. tijere.
167
28. TA JE DOLO OASTROLOGUI? 1
' Staje
'
dolo o njenom propisu kao i njenim vrstama, a di jeli, se na tri
vrste:
r. Astrologija
1
po kojoj se vjeruje da zvijezde imaju uticaj same
od sebe i da su zbiv.1nj a koja se deavaju na Zemlj i produkt
njihovog htijenja, r,lko da se u ovome nalazi pri']) isivanje
boanstva zvijezdama, to je po saglasnosti svih islamskih
ucenjaka veliki ku fr i isti i rk kojeg je i lbrahimov narod.
l. Druga vrsta se naziva zn;tnjem o djelotvornosti ili uricaju
1
a
znaoi da se dokazuje pokretima zvijezda, njihovih
pribliavanjem ili udaljavanjem, izlaskom il i zalaskom
1
ono
to se dogoditi na Zemlji. O naj koji se bavi ovim poslom
naziva se muneddim - onaj koji gata iz zvijezda, tako d,,
ova vrsta ulazi u Ovim muneddimima dolaze
ejtan i koji im objavljuju ta i obavjetavaju o onome to
se dogoditi, pa je i ova vrsta haram- zabranjena i ulazi u
velike grijehe/ a uz sve co
1
ona je i ku fr prema A llahu, azze ve
delle.
J. Za vrstu se upotrebljava izraz astrologija a jo
se naziva i znanjem o pokrer.1nju
1
a predstavlja poznavanje
zvijezda i njihovih pokret,\ kako bi se znalo na kojoj strani se
nalazi Kibla, vremena, znalo koj e vrijeme odgovara
za sjetvu, Ovu vrstu su dozvolili neki a uzrok
njihove dozvole je m ro pokrete zvijezd,,, njihova
pribliavanja i udalj avanj a, izlaske i zalaske uzimaju samo
k,\o vremenske periode, a ne kao uzroke. Pa ako bi se uzelo na
tilj da su co samo vremenski pe1"iodi
1
ond,, nema
nikakvih problema da se o tome govori ili jer je sve to
dozvoljeno.
169
------- Salih b. Abdilaziz Alu ejh - --- - - -
Rekao je Buharija u svome Sahihu: "Rekao je Katade:
'Allah je stvorio ove zvijezde iz tri razloga: kako bi bile
nebeski ukras, za gadanje ejtana j kao znakove preko kojih
se neko Ko za njih kae neto drugo on je
pogrijeio, izgubio je svoj udio i obavezao se orum o
on nema nikakvog znanja." Zavren citat. l
Katade je prezirao o poloajima,
dok ga fbn-Ujejne nije uopte dozvolio. Ove dvije predaje
prenosi Harb. S druge strane, o poloajima Mjeseca
su dozvolili Ahmed i lshak.2
Prenosi se da je Ebu-Musa rekao:
"Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
'Trojica 11 Dem1et: notorni ouaj
koji kida rodbinske veze i onaj koji vjeruje u sihr te ga

' RekJ.o je Buharija u svome Sahihu: "Rekao je I<acade: 'Allah je
stvorio ove zvijezde iz tri razloga: kako bi bile nebeski ukras'", kao
to je rekao Uzvieni: "A nebo najblie sjajnim zvijezdama smo
ukrasili i nad njima Mi bdijemo." Zatim je rekao: "Za gadanje
ejtana"- a ajeti na ovu temu su brojni -"i kao znakove preko kojih
se neko - i ovo je isrina, jer su zvijezde stvorenja od
Allahovih stvorenja, i ne moemo razumjeti njihovu c,1jnu osim
onako kako nas je AHa h, azze ve deHe, obavijestio.
' Ujedno, miljenje koje su zastupali Ahmed i lshak je ispravno
miljenje, jer je AUah, azze ve delle
1
dobro prema svojim
robovima na t.1j pa je rekao Uzvieni: "On je Sunce izvorom
svjetlosti a Mjesec sjajnim i poloaje mu odredio da biste
znali broj godina i Vanjtina ajeta da je dobro
upravo u o mjesecu, ce je ovaj ajet dokaz za dozvoljenosc
o njemu.
170
KNJ lG A TE VH lDA
Biljee ga Ahmed i lbn-Hibban u svome Sahihu.1
MES' ELE:
1. Mudrost u stvaranju zvijezda;
2. Odgovor onima koji izjavljuju suprotno;
3. Spominjanje razmimoilaenja u dozvoljenosti
poloaja;
4. Prijetnja onima koji govore za sihr da je istina,
pa i ako bi bio u njegovu neispravnost.
' Vet. smo pojasnili d,, je asrrologija vrsta sihra
1
kao ro je rekao
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem:
11
/(o jednu vrsw od
zvijezda
1
on je jednu vrstu silm1... //Od vrsta koje ulaze u
astrologiju u naem vremenu - a o su ljudi u velikom nemaru i
neznanju - jeste pojava horoskopa u velikom broju po
Ov,, vrst<< ul,,zi u drugu vrscu asrrologije koju smo prethodno naveli
- djelorvomosr
1
i u .to nema sumnje jeste da je ovo vrsta gatanja
koje smo obavezni negirati na svakom mjestu i ne unositi re stvari u
svoje ih i pregleda ci, jer to nije dozvoljeno, a ako bismo to
to bi bilo isto kao da smo otili direkmo kod bez
preziranja. }er ako bi gledao svoj znak i o njemu, to bi bi lo isto
kao kada bi doao kod i pitao S' o sebi, to je opet
z,,branjeno
1
p,l ako bi povjerov,10 u ono to onda bi tada
pronevjerovao u ono .to je objavljeno Muhammedu, sali allahu alejhi
vesellem.
U stvamosci
1
oni koji objavljuju horoskope su pravi .co te
sve na usamljenost tevhida medu svojim nosiocima,
usamljenost ove knjige - Knjige o tevhidu - i kod onih koji su
ostali na razumu kao i kod nosioca ove da ' ve
!poziva u islam).
i
171
29. TRAENJE KIE OD ZVUEZDA1
Rekao je Uzvieru Allah:
(.$:.1 )z.J:,t
"l umjesto zahvalnostl to vam je hrana darovana - vi u njega ne
vjerujete. (El-Vakia, 82.)2
Ebu-Malik el-E'ari, radijallahu anhu, prenosi da je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
stvari od dahilijjet a ostati u mome mnmet11
to ostaviti:J ponos porijeklom,
1
' Misli se na pripisivanje kie zvijezdama. Nekada neki govore za
neke zvijezde da donose kiu, to je u s potpunim
revhidom
1
jer potpuni tevhid obavezuje roba da pripisuje sve
blagodati samo Allahu, Jedinome, i da nita od njih ne pripisuje
nekome drugome, pa i ako bi taj neko drugi bio sebebom
uzrokom, i u ovome imamo dva prelaenja granica:
1. Prvo je da one nisu uopte sebeb u dolasku kie.
2. Drugo je da se sebebima" a sam ih Allah, azze ve delle
1
nije takvima, te da im se pripie blagodat, dobrota i
napajanje kisom.
'Rekli su cefsira da je ovog ,,jeca: "l umjesto
zahvalnosti to vam je hrana darovana - vi u njega ne vjeruj ete",
tako to blagodat koja vam dolazi od Allaha vi pripisujete nekome
drugome.
1
U ovom dijelu had is,, je dok.u da su ova djela pokudena
1
te da su od
dijelova dahilijjeta
1
a u Buharijinom sahihu je hadis kojeg prenosi
Ibn-Abbas da je Vjerovjesnik, sallall ahu alejhi ve sell.em
1
rekao: //Tri
173
- - - - - - - Salih b. Abdilaziz Alu - --- - -
kalja11je porijekla/ traenje kie od zvijezda3 i kukanje
usljed nevolje." Zatim je rekao: "Ako se oua koja kuka
ne pokaje prije svoje smrti usta na Sudnjem danu a na
njoj biti Ira ljina od katrana i pancir."
Biljei ga Muslim.4
Oni biljee i predaju od Zejd b. Halida, radijallahu
anhu, u kojoj kae:
"Klanjao nam je Allahov Poslanik, sallallalm alejhi ve
sellem, sabah- namaz tla Httdejbiji poslije kie koja je
bila protekle pa kada je obavio namaz okrenuo se
ljudima i rekao: "Znate li ta je rekao va Gospodar?"
Rekli su: 'A llalr i Njegov Poslanik najbolje znaju. s
'Rekao je: 'Od mojih robova je osvanuo neko ko vjentje
11 Mene i ko tze vferztje. to se onoga koji je rekao:
su n,>jmria All.1hu ... i on,>j koji eli uvesti u islam neki
d,Jhi!ijje.cski
' Iz oholosti i uzdizanja nad drugima.
'Tako to omalovaavati i kaljati porijeklo neke osobe, ili tako to
vjerovati - naravno, bez ikakvog vjerskog dokaza i bez ikakve
potrebe - nekome da pri pada onome za koga ovaj tvrdi da je od njega
nego ga u la utj erivari.
1
Misli se na pr"ipisivanje kie zvijezdama a obuhvata i ono to je
gore od coga, a co je da u azi direkrno od zvijezde da ga napoji kiom.
4
Kukanje ili naricanje je od velikih grijeh,,, a predstavlja podizanje
glasa pri nekoj nevolji, kao i kid,lnje depova i Sve je m u
suprornosci s obaveznim saburom - strpljenjem, i to je od
dahil ijjecskih
s Spominjanje Vjerovjesnikovos;, sallallahu alejhi ve sellem
1
se samo na period njegovog ovozemaljskog plemenitog
ivota, tj.
1
ova se ne govori nakon njegove smrti. Nakon
njegove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti kaze se ako osoba neto ne
zna: "Allah najbolje zna."
174
KNJIGA TEVHIDA
'Opskrbljeni smo kiom iz Allahove dobrote i milosti',
011 vjeruje u meue, a ne vjeruje 11 zvijezdu. tJ A onaj koji
je rekao: 'Opskrbljeni smo kiom zbog te i te zvijezde',
011 ne vjeruje 11 mene, a vjemje u zvijezdu. "
2
Oni biljee predaju od Ibn-Abbasa u
da su neki od njih rekli: "Obistinila se ta i ta
zvijezda", pa je Allah objavio ove ajete:
t kunem se kad se zvijezde gube"
sve do
"Vl unjega ne vjerujete?"J
' Ovo iz razloga jer je pr1p1sao blagodat .s.lmo Allahu, to opet
na njegov iman -vjerovanje.
'Ako bi osoba misli l.l ovim da je zvijezd,J uzrok padanja
kie, onda bi to bio mali kufr
1
koji ne izvodi iz vjere, a ,,ko bi mislila
da je zvijezda ea koja je spustila ki u kao odgovor .svoj im
oboavaocima
1
ili iz svoje milosti prema ljudima, onda bi to bio veliki
kufr, koj i izvodi .svoga iz vjere.
1
l ovi ajeti .su potpuno jasni u svojoj poruci.
175
--- ---- Salih b. Abdilaziz Al u ----- -
MES'ELE:
l. ajeta iz sure El-Vakia;
2. Spominjanje stvari svojstvene dahilijjetu;
3. Spominjanje kufra u nekima od njih;
4. Postoji kufr koji ne izvodi iz vjere;
5. Njegove, azze ve delle, "Od mojilt robova
je osva11u0 neko ko vjeruje u Mene i ko ne vjeruje", su
dole kao uzrok sputanja blagodati;
6. Razmiljanje o imanu na ovom mjestu;
7. Razmiljanje o kufru na ovom mjestu;
8. Razmiljanje o "Obistinila se ta i ta
zvijezda";
9. predstavljanje nekog pitanja
na upitni shodno "Znate li ta je rekao
va Gospodar?";
10. Prijetnja onima koje i kukaju.
176
30. POGLAVUE O ALLAHA UZIENOGA: .,
y
"Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole Ih
kao to se Allah voli..." (EI-Bckara, 165.) z
Rekao je Uzvieni:
. ' . ' . . .
;..; 0';-!Ji.i
"Reci: ' Ako su vam vai, i sinovi vai, i vaa, i ene vae, i
rod va, i imanja vaa koja ste stekli, i roba za koju
' Imam je ovim poglavljem navodit i ib.;dete s rca i na koj i
se rade samo radi A ll ah.,, ,lZze ve delle.
Oni su od obaveznih dijelova tevhida i njegove potpunosti.
ih je poglavljem o ljubavi i da Allah, azze ve deiie, mora biti drazi
robu od svega pa i od samog sebe.Ova ljubav se odnosi na ljubav
iz ibadeta u kojoj je prisutno vezivanje za voljenoga tako to se
izvrsavati njegove naredbe uz elju i htijenje, za
voljenim, kao i udaljavanje od onoga to on zabrani opet uz elj u i
htijenje.
Ovo je ljubav iz ib,ldeca koju ako bi usmjerili prema nekome mimo
Allah.lj azze ve dZeile, to bi bio veliki i rk. Ona je seu b vjere, temelj
ispravnosti srca, i usmjerenje ove ljubavi samo ka A llahu je vadzib.
Uzimaju one za koje misle da su A llahu jednaki, suparnici i i
koje. u ljub,wi sa Allahom, azze ve d elie.
177
----- -- Salih b. Abdilaziz Alu - -----
strahujete da Imati, i vae u kojima se prijatno
- miliji od Allaha l Njegova Poslanika... (Et-Tevba, 24.) 1
Od Enesa se prenosi da je Allahov Poslanik,
vjerovati niko od vas sve dok mu ja ne budem
drai od djeteta njegovoga, i roditelja njegovoga, i svi/z
ljudi."
Biljee ga Buharija i Muslim.l
Oni biljee od njega i drugu predaju u kojoj kae:
"Rekao je Allahov Poslanik, sallallalw alejhi ve sellem:
'Kod koga se tri stvari osjetite slast imana: da mu
Allah i Njegov Posla11ik budu drai od bilo mimo
' Ovaj ajer nosi u sebi prijetnju, to da je davanje prednosti
drugima u ljubavi nad Allahom veliki grijeh, haram
1
jer je AUah u
njemu spomenuo estoku prijetnju, pa je obavezno - da bi tevhid bio
potpun - da rob vie voli Allaha i Njegova Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellcm, vie od bilo kojeg voljenoga. Ljubav prema
Vjcrovjesniku
1
sallallah u alejhi vc sellem
1
je ljubav radi Allaha, a nije
Ljubav sa Allahom, jer nam je Allah, azze vc delle
1
nMedio ljubav
prema Vjerovjesniku
1
sallallahu alejhi vc sellem.
da osoba imati potpun iman.
... sve dok mu j,t ne budem drai od djeceCiJ njegovoga/ i rodice/jJ
njegovoga/ i svih ljudi//- sve dok ljubav prema Poslaniku
1
salla!!ahu
alejhi ve scllem
1
ne bude ispred.svih drugih stvorenja, i sve dok kod
same osobe ne bude drai i na stepenu od nj enog djeteta,
rodice! ja i svih (judi, a ovo se sve vidi kroz djelo, rako da onaj koji voli
Allaha
1
azze ve del!e
1
ljubavlju ibadeta
1
elje i straha, se
Njegovo zadovoljstvo i se od svega u se
nalazi bi lo ta to bi bilo uzrokom Gospodarovc
1
azze ve delle
1
(jurnje
1
a isti rezultat biva ako volimo Vjerovjesnika, sallallahu a!ejhi
vc sell em
1
onako kako nam je
178
KNJ lG A TE VH l DA
njili, da voli osobu samo 11 ime Allnllll, da prezire
povratak 11 k11fr 1tako11 to ga je Alla/t izbavio iz ujega
kao to prezire da bude 11 vatru."'
U drugoj predaji stoji: niko slast ima11a
sve dok ... "- pa do kraja hadisa.1
Prenosi se da je Ibn-Abbas rekao: "Ko zavoli u ime
Allaha, i zamrzi u ime Allaha, i bude prijateljevao u ime
Allaha, i neprijateljevao u ime Allaha, pa zai sta se All ahova
posebna zatita postie upravo time.2 Rob osjetiti okus
imana, pa i ako bi njegov namaz i post bili
mnogobrojni, sve dok ne bude posjedovao sve to.
ljudskih bratimljenja je postala radi dunjaluka, a od toga
nikakve koristi imati." Biljei ga lbn-Derir. Ibn-Abbas
je za Uzvienoga:
, :.:. ;bi;-,1.
-e: . . l"f J,.
"l kad veze kojesu ih vezale prekinute blti"(EI-Bekare, 166) rekao:
"To je ljubav."3
Pod ovom podrazumijeva se slast koja biva kao posljedica
potpunog imana, jer iman posjeduje slast koja se deava u dui.
'Osoba postaje od Boi j ih ako bude izvravala ova djela
evlija, ga Allah voli i potpomogne.
'lbn-Abb,ls je za U:zvienoga: "i kad veze koje su ih vezale
prekinute biti", rekao: "To je ljubav" - jer su mu rici irk preko
svojih boanse.ow.1
1
voljeli ih i misl ili da se On.l <:alagati za njih na
Sudnjem danu zbog ljubavi koju su im pokla njali .
179
- ------ Salih b. Abdilaziz Alu - - --- -
MES' ElE:
l. ajeta iz sure El-Bekare;
2. ajeta iz sure Et-Tevba;
3. Obaveza voljenja Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, vie od samog sebe, porodice i imetka;
4. Negacija imana u hadisu ne da je
osoba izala iz okvira islama;
5. Iman ima svoju slast, koju osoba nekada osjeti,
a nekada ne osjeti;
6. Spominjanje djela, koja ako se ne
ne moe se posebna Allahova zatita, niti
moe neko osjetiti slast imana bez njihovog
posjedovanja;
7. Ashabovo razumijevanje stvarnosti, a to je da je
ljudskih bratimljenja iz ovosvjetskih razloga;
8. ajeta:
' :-
' . . \'t; Jr
"l kad veze koje su Ih vezale prekinute biti.e; (EI-Bckare, 166)
9. Ima murika koji vole Allaha velikom
ljubavlju;
10. estoka prijetnja onima kojima bude osam
stvari spomenutih u ajetu drae od njihove vjere;
ll. Ko bude volio nekog idola istom ljubavalju kao
to se treba voljeti Allah, on je veliki irk
180
31. POGLAVUE O ALLAHA UZVIENOG:
"' l -1 J l .... f. , , , ,. 4
u! ;...>)G:J ')U :..;y.t uh:' 11 41!f
"To vas je samo ejtan plaio pristalicama svojim, l ne
bojte Ih se, abojte se Mene, ako ste vjernici!"
(AUlmran, 175.) l
' Ovo poglavlje je dolo kao pojasnjenje jednog od ibadeca, a to je
strah od A ll aha, kao i da je to jedan od obaveznih ibadeca srca.
Svako njegovo upotpunjenje je ujedno i upotpunjenje tevhida, a svaki
nedostatak u njemu je nedos tatak potpunog tevhida.
straha prema nekome drugom mimo All,1ba
1
azze ve
deHe, se dijeli na serah koji je iri<" s erah koji je samo haram, i s trah
koji je dozvoljen.
Strah koji je irk u ovosvj etskim djelima je onaj serah kada se osoba
boji da ga neko koga od stvorenja pogoditi nekim zlom
uzroci nisu vidljivi, pa da se boji u tajnosti i k.1d je skriven, bez obzira
da li to bio neki vjerovjesnik, ili evli ja, ili neko od dinna.
Strah koji je i rk i vezan je za ahirec jeste d,l se osoba priboj a va da
mu osoba koja se biti od koristi na Sudnjem danu,
pa d,1 bi poscig.1o korist od njega na ahirew
1
i da bi se za njega
zalagao, ili ga privukao sebi na ahirecu, a udaljio od patnje, on
strah prema njemu.
Stran koj i je samo haram - ne izvodi iz islam,,- je.ste onaj kada se
osoba boji od nekog stvorenja u izvrav,lnj u nekog vadiba
1
ili
udaljavanju od nekog harama
1
a to je sve Allah naredio ili zabranio.
Prirodni strah je dozvoljen, kao kada nas je serah od neprijatelja,
zvijeri, vatre i jer je sve to nonnalna poj ava.
Najispravnije tumacenje ovog ajeta je da ejtan plai pripadnike
tevhida njihovim neprijateljima
1
11
.. . i ne bojte ih se"- ovo je zabrana,
a zabrana da je djelo haram, tj . straha od
181
--- - --- Salih b. Abdilaziz Alu ------
Rekao je Uzvieni:

"Allahove damije odliavaju oni koji uAllaha i u onaj svijet vjeruju, i
koji molitvu obavljaju, i zekat daju, l koji se nikoga osim Allaha ne
boje..." (Et-Tevba, 18.)'
Rekao je Uzvieni:
y1ia? _,.IfJ, i;.; Ju:. .JJ, ,j GT J)! ,;.
, , # ,. .......... , .. ,
"Ima ljudi koji govore: 'Vjerujemo u Allaha
1
- a kad neki Allaha radi
budu na muke stavljen, on dri da je ljudsko Isto to i
Allahova kazna.
1
" (EI-Ankebut, 10.)2
Od Ebu-Seida, anhu, se prenosi predaja
koja je na stepenu merfua u kojoj se kae:
"Zaista je od slabosti da zadovolji ljude
Allahovu srdbu, i da im zahvaljuje t a
nekog stvorenja je zabranjeno (ako je rijec o jednoj od prve dvije vrste
seraha}. Sve ovo da je u ovom .ljetu dola zabrana jedne vrste
irk.l.
11
a bojte se Mene, ako ste vjernici!" - na ovom mjestu je
naredio da se bojimo samo Nj ega, to il<ls opet na
da je strah takoder jedna vrsta ibadeca.
'Ajet svojom vanjtinom da se strah mora samo od
Allaha, i da je Allah pohvalio one koji g.1 posjeduju na raj jer
se"" taj boje samo Allaha, Jedinoga, i nikoga vie.
'Tako to se bojati tog pa se ostaviti ono to mu je
A llah naredio, ili neto to mu je A llah zabranio se
ljudskog prigovora.
182
KNJIGA TEVHIOA ----
opskrbu koja je od Allaha, i da ih kudi zbog to
ti Allall nije dao. Zaista Alla/zovu opskrbu ne do11osi
ud11ja onoga koji za tzjom udi, niti je
negodovanje o11oga koji je ne eli. "2
Od Aie, radijallahu anha, se prenosi da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve seDem, rekao:
"Ko bude traio Allalzovo zadovoljstvo tako to ljudi
biti na njega srditi, Allah biti zadovoljan s 11jim i
da i ljudi budu zadovolj11i s ujim, a ko bude
traio zadovoljstvo ljudi tako to Allah biti srdit 11a
ujega, Allah se rasrditi 11a njega i da i ljudi
budu 11a njega srditi."
Biljei ga Ibn-Hibban u svome Sahihu.3
' Ovo je od uzroka slabosti iman-v a slabi grijeenjem
1
jer se
iman

a Utn."lnjuje grijeenjem.
Hadis uputuje da je traenje ljudskog zadovoljstva prema
Allahu zabranjeno djelo, haram i grijeh.
1
Ovo je nagrada onoga koji bude strah iz ibadeta samo
prema Allahu, a spomenuta je i kazna onog,, iman ne bude
potpun sa strane straha, jer je grijeh .se ljudi i taj
suah povodom za drugog haram,, ili ostavljanjem nekog
vadiba.
183
MES' ELE:
1. ajeta iz sure Ali ' Imran;
3. ajeta iz sure El-Ankebut;
4. slabi i
5. Znak njegove slabosti, a od toga je i ovo troje;
6. Iskreno straha samo od Allaha je od farzova
-obaveznih djela;
7. Spominjanje nagrade za onoga ko ga bude
8. Spominjanje kazne za onoga ko ga bude ostavio.
184
32. POGLAVUE O ALLAHA UZVIENOGA:
"! iftj.!
"l u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernieli" (El-Maida, 23.)
1
'Ovo poglavlje pojanjava da je tevekkul -oslonac na All,,ha jedan
od artova /uslova) ispravnosti islama, a stvamosr cevekkula u
eriatu obuhvat.\ velike ibadete srca, a odnosi se na preputanje
stvari Allahu, azze ve delle
1
uz poduzimanje uzroka.
Mutevekkil - onaj koji se oslanja na nekoga, u eriatu je onaj koji
poduzima uzroke a zatim preputa stvar Allahu, azze ve delle, u
pribavljanju koristi preko uzroka, i deavanju neke stvari kao
posljedica uzroka, kao i u i potpomaganju od Allaha,
jer nema n iri snage osim sa Allahom, azze ve delle, rako da je
tevekkul ibadec src,,.
Oslonac na nekoga drugoga m imo Allaha, azze ve dclle, ima dvije
situacije:
1. Da bude na stepenu velikog irk.\
1
a to biva k.lda se osoba
osloni na neko stvorenje u onome to nije u stanju niko
osim Allah,,, azze ve delle
1
kao to je opratanje grijeha,
opskrba djetetom, slubom. Ove stvari se deavaju u velikom
broju kod oboavaoca kaburova i evlija
1
i sve je to veliki irk
prema Allahu, subhanehu ve reala, koji se kosi s temeljem
tevhida.
1. Da se osloni na neko stvorenje u onome to mu je Allah dao
i sposobnost, i ovo je mali i skriveni irk
1
kao kada bi
rekao: "Oslanjam se 1ta A llaha i na tebe." Isto tako nije
dozvoljeno ni: "Oslanjam se na A llaha ,1 zatim na cebe
11
1
jer ni jednom stvorenj u ne pripada ni jedan dio tevekkula
1
a
pravi cevekkul kojeg smo spomenuli ne pripisuje se nikome do
185
Rekao je
l;) Uli f;
"Pravi vjernici su samo oni se srca strahom ispune kad se Allah
spomene..." (EI-Enfal. 2.)l
Rekao je Uzvieni:
. d, . :.t; 'fl . .r,, d ..
.;r"' . 'e 'o/
o Allah tl je dovoljan l vjernicima koji te slijede." (El:
Enfal, 64. )2
Allahu, azze ve delle, jer je tevekkul preputanje stvari
onome u ruci se one n,1laze
1
dok stvorenje ne posjeduje
nita, osim to je ono samo uzrok., kao da mu Allah dozvoli da
bude zagovornik z.:t nekoga, i ovo ne da se on oslonio na
nJega.
U ajetu je dola naredba za postojanjem tevekkula, a iz njegove
obaveze vidimo da je on ibadec, dok sama konstrukcija
[naravno, na a rapskom jeziku/ da se tevekkul smije
samo ka Al lahu, azze ve delle
1
i da je to ibadet koji je doscoj,ln samo
da bude prem.a Al lahu.
Ovo je prvi dokaz iz ajcc.1
1
dok je drugi u samom njegovom kraju
kada je rekao Uzvieni: " ...ako ste vjernici!" i time ispravnost
imana ovisnim od usmjerenja cevekkula samo prema A llahu
1
azze ve
delJe.
' Sama vanjtina ovog ajeta da su se oni samo na Allaha
oslonuli pa ih je opisao ovim osobinama, to opet da tevek.kul
zauzima mjesec kod mu ' mina, posjednika imana.
' Dovoljan ti bici Allah, kao i svima onima koji te budu slijedili od
vjernika, a ko se bude oslonio na Allaha, niko mu vie ne treba, pa je
zbog coga naveo ajec: "Onome koji se u Allaha uzd.a, On mu
je doscall
186
KN JI GA TEV HIDA
je rekao:
:# .ft JS":R ,;.) :. ' "-.! J 4iy;.j ,
"Onome koji se u Allaha uzda, On muje dosta. (Et-Tn lak, 3.)
Od Ibn-Abbasa se prenosi da je rekao:
illi
"'Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodari' - izgovorio ift
je Ibrahim, alejhisselam, kada je 11 vatnt, i
izgovorio ill je Muhammed, sallallalw alejlli ve sellem,
kada su mu rekli:
ill1 ;. i)lij ;Jj iF. :J :,.d1
' Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pa im
je to vjerovanje. (Alu Imran, 173.) Biljee ga Buharija i
Nesai.
Tevekkul na A llaha, azze ve delle
1
se vra&1
1
kao to smo s pomenuli,
na razumijevanje tevhidur-rububij jeta i vjerovanja u njega
1
jer se kod nekih murika zna ponekad cevekkul na Allaha u
velikoj mjeri.
Zbog ovoga k.1 emo da se formiranje cevekkula u srcu na
pomno razmiljanje o posljedicama rububijjeca
1
pa koliko god rob
bude vie razmilj.10 o Allahovom carsevu, nebesima i Zemlji ... toliko
njegovo znanje bici potpunije i savrenije u spoznaji da samo
Allah posjeduje svo co carstvo i da samo On raspolae njime kako
kao i da je Njegovo pomaganje roba neto potpuno lahko u
odnosu na ono to A llah, azze ve delle, u Svome carstvu. Zbog
cog razmi ljanj,\ mu ' min Allaha
1
azze ve delfe
1
pa se cime
i nj egov cevekkul na Njega.
187
MES ' ELE:
1. Tevekkul je od farzova;
2. On je, i od uslova imana;
3. ajeta iz sure El-EnfaJ;
4. ajeta koji se nalazi na njenom kraju;
S. ajeta iz sure Et-Talak;
6. ovih kao l da su to
Ibral'lima, alejhlsselam, i Muhammeda,
sa!Jallahu alejhi ve sellem, u tekim
situacijama.
188
f;ii1 }:. }:.
"Zar oni mogu biti sigurni od Allahovespletke?Allahove
spletke se ne boji samo narod kome propast predstoji ."
{El-Earaf, 99.)
1
Rekao je
., J J
_,Jt;.J, .:,: h:'!
"Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su
zabludjeli." (El-Hidr, 56.) t
'Poglavlje je oba ajet.1 zbog njihove povezanosti,
jer je u prvom ajecu dolo da je od osobina murika sigurnost od
Allahove k.une
1
pa se nisu ni bojali, a sigurnost od Allahove spletke
je proizvod nepostojanja straha i ostavljanja straha koji je ibadet, a
strah iz i bad eta od Allaha je ibadet srca.
Stvarnost Allahove, azze ve delle, spletke i ove osobine je
da On
1
subhanehu, olakava robu njegova djela, sve dok ne pomisli
da je dostigao do v rhunca s1gumosti, tako da sve to ide poscepeno,
kao to je rekao Vjerovjesnik,. saJiallahu alejhi ve sellem: "!(add
vidite t:l1 Al!dh dd je nekom robu koji je postojdn nd svome
ZtMjre da je co samo postepeno dobivanje
11
Allah, azze ve
delle, pravi spletke onima koji spleckare prema Njegovim
vjerovjesnicima i vjeri Njegovoj, i ona je n,, ovom
mjestu svojstvo potpunosti, jer cada pokazuje ponos, i silu ...
189
Od Ibn-Abbasa, radijallaJ1u anhu, se prenosi da je
Allahov Poslanik, sal la llahu alejhi ve sellem, upitan o
velikim grijesima, pa je rekao:
"irk prema Allahu, za Allahovom
olakicom i sigurnost od Allahove spletke."2
Prenosi se da je lbn-Mes'ud rekao: veliki
grijesi su: irk prema Allahu, sigurnost od Allallove spletke,
gubljenje nade u Allahovu milost i vanje za Allallovom
olakicom." Biljei ga Abdur -Rezzak.3
' Ajer kazuje da je od osobina zabludjelih gubljenje nade u Allahovu
milost, azze ve delle, ro oper gledano sa suprotne strane, da
je osobina bogobojaznih i negubljenj e nade u A ll,1hovu
milose.
Spoj straha i nade je vadib po eriaru, kako bi ibadet bio
spravan.
Ali, koje od nj ih dvoje t reba da zauzima mjesro u srcu?
Kod osobe koj,1 je zdrava i grijei t reba da pre-ovladava strah u srcu,
dok kod osobe koja je bolesna i koja se boji unitenja i smrti treba da
preovladava nada u Allahovu milost. Ove dvije osobine se
kod onih koji ispunjav,1ju obaveze i ure u
dobrih dijela: "Oni su se trudi li da to vie dobra i molili su
Nam se u nadi i u strahu, i bili s u prema N ama ponizni."
' za Allahovom olakicom se na ostavlj,mje nade
koja je ibadec, a sigurnost od Allahove spletke se na
ost.wljanje straha koji je iz ibadeca, njihovo spajanje je jedan od
vadiba, a njihov nestanak ili manjkavost je ujedno i manjkavost
tevhida kod osobe u srcu se to desi.
1
Gubljenje nade u Allahovu mi lost je opte, i milost na ovom
mjestu obuhv,lta pribavljanje blagodati kao i otklanjanje a
Allahova, azze ve delle, olakica se u odnosi na
rjeavanje i zavretak nekih
190
KNJIGA TEVHIOA ----
MES' ELE:
1. ajeta iz sure EJ-E' araf;
2. ajeta iz sure El-Hidr;
3. estoka prijetnja onome ko bude siguran od
Al lahove spletke;
4. estoka prijetnja onima koji
191
34. OD VJEROVANJA UALLAHA JE l SABUR
STRPUIVOST NA ALLAHOVIM ODREDBAMA 1
"A On srce onoga koji uAllaha vjeruje uputiti. (Et-Tegabun, 11.)2
Rekao je Alkame: "To je kojeg pogodi i
zna da je ona od Allaha, te bude time zadovoljan i povinuje
se."3
' Od vrlina imana i njegovih dijelova je sabur na Allahovim
odredbama, i on je na velikom stepenu i od najuzvienijih ibadeta
1
jer
svaki vadib zahtijeva sabur, k..1o to i zabranjene stvari zahtijevaju
s.1bur
1
a takoder i ovosvjetsk..<
1
tako da je sabur dobio tri
svoje vrste.
Stvarnost sabura je jezika od albi, zatim srca od
srdbe, kao i organa od pokazivanja srdbe koja bi se
pok,1zala kidan jem depova, udaranjem obraza i
' l<o bude All.1ha i Nj egove naredbe izvravao a N jegovih
zabrana se klonio, On njegovo srce uputiti ka ibadedma
1
saburu i
udaljiti ga od srdbe.
1
Alkamine su u vezi prethodnog ajeta
1
a kojeg je
spomenuo je zadovoljan Allahovom odredbom i Njemu se povinuje i
pokorava jer zna da je sve co od Njega. Ovo A lk..1mino je
po samoj svojoj vanjtini i ispravno, jer su i od kadera
a kader se opet na Allahovu, azze ve delle,
mudrost.
193
U Muslimovom Sahihu je predaja od Ebu-Hurejre,
radijallahu anim, u kojoj se kae da je Allahov Poslanik,
sallallahu alejhj ve sellem, rekao:
"Dvije stvari se nalaze kod ljudi i obje su kufr: kaljanje
porijekla i naricanje z a um,.Z.im. "l
Buharija i Muslim biljee predaju od Ibn-Mes'uda,
koja ima stepen merfua:
"Nije od uas onaj ko udara po obrazima, kida depove i
doziva na na koji su to radili u daltilijjeht. " 2
Allahov,, mudrost podrazumijeva da postavi stvari na njihovo
mjesto koje imati lijep zavretak, tako d,, zna da na kraju
s vake koja pogodi nekog roba biti dobro po njega, pa ili se
strpiti na toj i biti za svoj sabu1't ili se r,uljutiti i
zaraditi samo grijeh.
' "Dvije snhtri se nalaze kod a obje su ove dvije osobine
su od dijelova kufra koje se nalaze kod ljudi i koje ostari pri njima:
"lw!janje porijelda i tMriCilnje za umrlim.
11
N .1ricanje se odnosi na
albu i kuk.1nje
1
ro je sve u suprotnosti sa saburom, a u obaveznom
saburu je organa od ud.uanja obraza, kidanja depova i
kao i jezilu od albi i kuk.1nja.
To . co su ove osobine od kufra ne da onaj kod koga se one naau
biva kafirom koj i izlazi iz vjere u potpunosti, nego da osoba
kod koje se one n,1du posjeduje samo neke osobine nevjernika i neke
dijelove kufra.
//Nije od nas
11
da je djelo od vel ikil1 grijeha,
P' zbog toga kaemo d,1 je os tavlj;mje sabura a pokazivanje ljutnj e
jedan od velikih grijeha, a grijesi umanjuju iman, jer se iman
a opada grije.enjem
1
i m,mjkavosc im,lna zna
umanjiti i potpunost tevhida
1
a ustvari, ostavljanje sabura je u
suprotnosti sa obaveznom tevhida.
194
KNJIGA TEVHIIDA
Od Enesa, radijallahu anhu, se prenosi da je Allal10v
"Kada Alla/t dobro nekom Svom robu, On mu
ubrza kawu jo na dtmjaluku, a kada zlo nekotll
Svom robu Ou. ga. ostavi na njegovom grije lm kako bi ga
kazuio za lijega 1m Sudnjem danu. "l
Rekao je Vjerovjesnik, sallallahu alejlli ve sellem:
"Zaista je nagrade zbog iskuenja.
Zaista Allah, tea la, kada .zavoli neki 1wrod, 011 ih stavi
na kunju, pa ko bude zadovoljan i zadovoljstvo,
a ko se rasrdi, srdbu."
Tirmizi je rekao za ovaj hadis da je hasen - dobar.
' U ovom hadisu je pojanjenje Allahove, azze ve delle, mudrosti
koja, ako bi je se prisjetila osoba koja je nekom
kod nje sabur i ona se rada okiti ovim velikim ibaderom
srca koji podrazumijeva ostavljanje srdbe lvlO i zadovoljs tvo
Allahovim
1
azze ve

djelom i odredbom. Zbog togil su neki
ispravni prethodnici okrivljavali sami sebe kilda bi vidj eli da ih nita
ne snalazi od ili ako ne bi bili bolesni i
195
------ Salih b. Abdilaziz Alu -----
MES' ELE:
l. ajeta iz sure Et-Tegabun;
2. Ovo je od vjerovanja u Allaha;
3. Kaljanje porijekla;
4. estoka prijetnja onima koji budu udarali po
obrazima, kidali depove i dozivali na na koji su
dozivali u dahilijjetu;
5. Znak kada Allah eli nekom robu dobro;
6. Znak kada Allah eli nekom robu zlo;
7. Znak kada Allah zavoli nekog roba;
8. Zabrana srdbe;
9. Nagrada koja biva zbog zadovoljstva nekim
iskuenjem.
196
35. TAJE DOLO ORUA' U? 1
Rekao je Uzvieni All ah:
....;:, (..'f ?. t.114!!Ji,
:Jr- J:, j:ii
*Reci: 'Ja sam kao l vl, meni se objavljuje da je va Bog
jedan Bog. Ko udi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka
dobra djela l neka, svoga Gospodara, ne smatra
Njemu ravnim nikoga. (El-Kehf, no.) 2
' je o prijecnji onome kod koga se nade ovo djelo, kao i stvarnost
d.t je ono jedna vrsta irka prcm,t Allahu, azze ve delle.
Njegovo prvobitno dolazi od proscim okom, i to
lvtda bi neko neki ibadet k.tko bi ga vidjeli ljudi i pohvali li za to
djelo.
Rija' ima dv,t stepena:
J. Rija' koji se nalazi kod munafika- licemjera, i biva !.."Iko to
pokazuje da je od muslimana, a u stvarnosti je a
sve to kako bi ga drugi vidjeli. Ovo dj elo je u suprotnosti sa
samim osnovama tevhid,, i ku fr prema A llahu, azze ve delle,
kufr koji izvodi svoga iz islama.
1. Da neki musliman radi neko djelo kako bi ga drugi vidjeli, i
ovaj stepen se jo naziva skrivenim irkom
1
koj i je u
suprotnosti s potp.unim tevhidom.
' Rekao je Uzvieni Allah: "Reci: 'Ja sam kao i vi
1
meni se
objavljuje da je va Bog - jedan Bog. Ko udi da od Gospodara
svoga bud.e lijepo primljen, neka dobra djela i neka,
191
Od Ebu-Hurejre, r.a., se prenosi predaja koja una
stepen merfua:
" Rekao je Uzvieni Allah: "Od svih orta.ka, ja sam
najneovisn.iji od irka- suparnitva. Ko neko djelo
u kojem mi pripie suparnika, Ja ostaviti i njega i
njegov irk."
Biljei ga Muslim. l
Od Ebu-Seida se prenosi predaja koja tma stepen
merfua:
Gospodara svoga, ne smatra Njemu ravnim nikoga'". Ll ovom ajecu
je zabrana irka, i ova zabrana je opta, rako da obuhvata
sve vidove irka od koj ih je i ri ja ' . Zbog roga su ispravni prethodnici
dokazivali ovim aj etom mes ' e le vezane za rija'
1
kao to ga je i sam.
imam, rahimehullah
1
naveo na ovom mjesru
1
a "nikoga
11
obuhvata sva stvorenja bez obzira da li se to radilo o gledanju ili
s luanju
1
i
' H adis da se djelo iz ri ja ' a njegovom
pa ako bi ri ja' bio prisutan u nekom ibadetu od samog
njegovog onda bi cijelo djelo bi lo pokvareno, a njegov
bi bio grijean zbog rija' a i bio bi nosiocem .skrivenog, tj.
mafog
Ako bi dje(o bi lo u samom samo radi Allaha, ali ga osoba
pomijea sa rija ' om, tj. ako izvri neki vadib, ali doda na njega, kao
k,1da bi produio boravak na ruku' u ili zi kren ju kako bi ga vicijeli
ljudi, u tom bi ovaj dodatak bio upropaten i on bi bio grijean
zbog njega,- to je vezano za tjelesne ibadete.
to se ibadera koji su vezani za imetak, oni se razli kuju od
tjelesnih. '1(o neko djefo/1- ko ga i obuhv,lta svako
djelo, pa, Allah je najneovisniji od irka i On primiti ni.ta osim
to bude samo radi N jega, azze ve delle.
198
KNJIGA TEVHIDA
"A zar da vas ne obavijestim o onome se zn vas
plaim vie od Mesilla Deddala (lanog Mesi11a)?"
Rekli su: "Svakako, o Allahov Rekao je:
"Skriveni irk. ustane, pa klauja i uljepa svoj
uamaz zbog toga to je vidio dn gn neko gleda."
Biljei ga Ahmed. l
' '',<! Zitr da vas ne obav1jescim o onome se= vas plaim vie od
Deddala /lanos Mesiha/!
11
5 pomenut je Deddal jer je
njegova pojava jasna i vidljiva, a Vjerovje.snily sallallahu alejhi ve
sellem, je pojasnio ta se desiti u vezi njega, ali se rija '
srcu
1
i co je irk koj i postepeno vodi roba da Ztlboravi na
Al lahovu, azze ve delle, kontrolu i se ka panji i konrroli
stvOrenja, pa je zbog s vesa cosa njesova pojava i bila najvie se
Vjerovjesnik. sallallahu alejhi ve selle.m, bojao za nas
1
vie neso co
se bojao Deddala. Nakon cosa poj asnio je kako se rija' de,wa:
ustane, pa klanja i uljepa svoj namaz zbog toga to je vidio
nekog da gleda u njega."
199
- - --- - Salih b. Abdilaziz Alu !ejh -----
MES' ELE:
l. ajeta iz sure El-Kehf;
2. Velika stvar, a to je da se dobro djelo odbacuje ako bi
se s njim pomijeala neto to nije u ime
Allaha;
3. Spominjanje uzroka t og odbijanja, a to je savrenstvo
Njegove neovisnosti;
4. Od tih uzroka je i to to je On, azze ve delle, najbolji
od svih ortaka;
5. Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, strah za
svoje ashabe od rija' a;
6. On ga je i pojasnio, i to da osoba klanja Allaha
radi, ali uljepa svoj namaz zbog toga to je vidio da
neko gleda u njega.
200
36. OD IRKAJE l AKO Bl OSOBA HTJELA SVOJIM
'
DJELOM POSTICI DUNJALUK .,
' , 1 r, ..:::UIIG..i':.., . :l.
-.:=: r"'J -eo: J' ...-.p . . !- .J-r
G '".II. J . (; :i..;. '1!!1 ;, 1 . l . ,lj, ll:) l*2J ' "
v- J- . J ) f ("T J"!' J
,. " " " " ,; "
"Onima koji ele ivot na ovom svijetu i ljepote njegove - Mi
dati plodove truda njihova l lm se u njemu nita prikratiti. Njih
na onom svijetu samo vatra tamo imati nikakve nagrade
za ono to su na Zemlji radili l uzaludno sve to su (Hud,
15-16.) 2
koga bude nagrad.1 podstakla za nekog
djela, to bi bio mali i rk prema Allahu, az ze ve d:elle. '
'"Onima koji ele ivot na ovom svijetu i lj epote njegove - Mi
dati plodove truda njihova i im se u njemu nita prikratiti. Njih
U. na onom svijetu samo vatra tamo imati nikakve nagrade
za ono to su na Zemlji radili i uzaludno sve to su Ovo
je za one koj ima to All.1h bude elio, i iz ove sveobuhvamosti su
izdvojene neke stvari aj ecam iz sure E.l-lsra'. Oni koji ele samo
ivot i koji samo njemu tee i udi njega se
jesu nevjernici, pa je zbog njih i objavljen ovaj ajet, ali na koji
je objavljen obu hvara svakog onoga koj i bude eli o ovosvjetski ivot
nekim svojim dobrim djelom.
201
L
Salih b. Abdilaziz Alu Sejh -------
Djela koja rob i bude htio neku nagradu
dijele se na dvije grupe:
1. Da djelom koje bude uradio zeli dun jal nagradu i bude mu
namjera samo to, a ne eli njime nagradu na ahiretu
1
iako za to djelo Allah nije postavio neku odredenu nagradu na
dunjaluku kao to su namaz, post i od ibadera.
Potrebno je znati da nije dozvoljeno traiti tim djelima neku
korist, a ako bi je htio, onda bi rim djelom postao
jednim od murik.l.
Djela za koja je Zakonodavac dao nagrade jo na
dunjaluku i ,,., njihovo neke
nagrade, kao to su povezivanje rodbinskih veza,
prema roditeljima i Ako bi osoba u ovoj
vrsti imala na umu ove nagrade prilikom nekog od tih
dijela, ima na umu nagradu, i iskreno uradi to
djelo radi Allaha, a ne bude imala na umu ahiretsku nagradu,
onda bi i ta osoba ulazi la pod estoku prijetnju, ro bi opet
bi la jedn11 vrsc,, irka. A li, ako bi se pris jetila i i
ahirecske nagrade u isto vrijeme, tada ne bi bi lo nikakvih
problema, jer eriat nije podstakao ni na kakvo djelo
ovosvjetsku nagradu osim kako bi ro bio podsticaj
na djela.
Od situacij,, koje ulaze u ovaj ,,jet jeste i Oltaj ko radi neko dobro
djelo zbog novca, k-10 neko ko bi vjersko znanje zbog postizanja
nekog poloaja, radi posla, a ne bude mu briga otklanjanje
neznanja od samog sebe
1
niti bude elio Dennet, niti bude bjeao
rim djelom od vatre, i nil njega bi se odnosila prijetnja.
U ovu zabranjenu situaciju ulaze i oni koji rade djela iz rija' a, kao i
oni koji dobra djela ali se pri njima nalazi neto to ponitava
islam, tako da ovaj, iako bi neko rekao d,, je on vjernik to ne bi bilo
jer da je to i da je iskren, onda bi priznavao Allahovu
jed onako kako mu je
202
KNJIGA TEVHIDA
U Sahihu je dola predaja od Ebu-Hurejre, radijaUahu
anhu, da je rekao:
"Rekao je Allahov Poslanik, sallalla/111 alejhi ve sellem:
"Nesretan bio rob dinarov, nesretan bio rob dirl1emov,
nesretan bio rob nesretan bio rob kadifin, ako
dobije, raduje se, a ako ne dobije, rasrdi se. Nesretan bio
i se, a ako bi ga tnz ubo, ne izvadio ga. Tuba
(drvo u Dennctu) robu koji uzme za uzdu svoga konja na
Allahovom putu, kose, uprnel'lilt stopala.
Ako se ua stai, 011 je na strai, ako se u
prat11ji, 011 je 11 pratnji. Ako neto zatrai ne udovolji
11111 se, n ako se zagovara za nekoga, njegovo
zagovomitvo ne biva primljenim. "l
' "Rekao je Af!ahov Poslanily sal/allahu a/ej/11' ve se/lem: ',Nesrecan
bio rob d1i1arov... "'Rob koji je na ovom mjestu spomenut je onaj koji
bude radio neko ahiretsko djelo kako bi postigao neto od dunjaluka,
pa ga je zbog coga Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem
1
i nazvao
dinarovim robom. Sve co da je co djelo od irlut
1
jer robovanje
ima svoje scepenove
1
od kojih je i mali irk,. pa se kae: "On je rob
toga i toga", jer ga je ea stvar pokrenula na nekog djel,t_, a
zna se da je rob pokoran svome gospodaru, ide za njim gdje god da se
on okrene.
203
MES' ElE:
1. Osoba eli dunjaluk neko ahiretsko djelo;
2. ajeta iz sure Hud;
3. Nazivanje muslimana robom dinara, dirhema

4. Pojanjenje toga time to se raduje ako ta dobije, a
ako ne dobije, rasrdi se;
5. Njegove, sallallahu alejhi vc sellem, "Nesretatz
bio i se";
6. Njegove, sallallahu alejlli ve sellem, "A ako bi
ga tm ubo, tle izvadio ga";
7. Pohvala mudahjda opisanog prethodnin1 svojstvima
u hadisu.
204
i
37. ONAJ KO BUDE POKORAN l ZAPOVJEDNICIMA
UZABRANJIVANJU TO JE ALLAH DOZVOLIO, lli
DOZVOUAVANJU TO JE ZABRANIO, ON IH JE UZEO
GOSPODARIMA PORED ALLAHA 1
Rekao je Ibn-Abbas: "Samo to na vas nije palo
kamenje s neba. Ja vam kaem rekao je Allahov Poslanik,
' Ovo poglavlje kao i naredna poglavlja pojanjava ta sve iziskuje
revhid, kao i sve neophodnosti ispravnog upotpunj enja ehadeta - la
ilahe illallah.
su sredstva i purevi ka razumijevanju tekstova l<urana i
sunneta
1
tako da pokornost prema njima dolui sa strane pokornosti
Allahu i N jegovom Posl,,niku
1
sall.allahu a[ejhi ve sellcm, tj . slijedi
pokornost prema Allahu i Poslaniku, dok nezavisnu pokornost
posjeduje samo Allah, azze ve delle, i ona je jedna od vrsta ibadeta.
Pokornost Allahovom Poslani ku, salla!lahu alejhi ve sellem
1
je farz i
vadib jer nam ju je sam Allah naredio, i pokorni smo Vjerovjesniku
iz ibadeta prema Allahu, azze ve delle. "A Mi nismo ni jednog
poslanika poslali osim da bi mu se pokoravali prema Allahovom
"to se piranja koja se na njihov idtihad
misaoni trud u iznalaenju odgovora se na cekscove
Kur ana i sunneta
1
i u kojima ne nalazimo poseban tekst iz K ur ana
i sunneta
1
rada smo pokorni opet po A llahovoj naredbi,
jer moramo pit.lti one koj i znaj u (" l pitajte one koji znaju ako vi ne
znate"l, a i sa strane postojanja dobrobit i koja ima svoje
mjesto u eriatu.
205
sallall ahu alejhi ve seIJem, a vi govorite: 'Rekli su Ebu-Bekri
Omer.'"
1
Rekao je Ahmed b. Hanbel: se narodu koji
zna lanac prenosilaca i njegovu 'ierodostojnost, a povodi se
za miljenjem Sufjana, a Uzvieni Allah je rekao:
:,_.,li. 6:. ni :,f .. nl ul ::f
'Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno Njegovu, da
ih Iskuenje kakvo ne stigne lli da Ih patnja bolna ne ( En
Nur, 63.)
Da li zna ta je iskuenje? Iskuenje je irk. Ako bi
moda odbacio neke njegove u njegovo srce bi
ulo neto od odstupanja sa pravog puta i time bi bio
uniten." 2
' Ovu predaju biljei im,lm Ahmed s vjerodostojnim lancem
prenosi laca.
lbn-Abbasa dJ. nij e dozvolj eno s uprorstavljari se
Vjerovjesnikovim
1
sall allahu ,1lcj hi vc seHem
1
koje nose
jasno koje nisu zasnovane na nekom
eriatskom dokazu, pa makar ta osoba bila i Ebu- Bekr ili Omer,
radijallahu anhuma. Pa kad je t,,ko s nj ima, kako je onda cek s
ostalima, koji nisu na njihovom stepenu?!
Pod ovim sirkom misli se na jedan dio i rka
1
ali koji moe da
dostigne i svoju porpunosr. Odbacivanje odnosi se na
odbacivanje Vjerovjcsnikovih, s,1llallahu alcjhi vc scHem, zbog
nekog drugog. Uzvieni Al lah je rekao o idovima: "A kad oni
skrenue u stranu- a Allah da i srca njihova u stranu skrenu." .
jer su oni skrenuli po svojoj volji i bez ikakve prisile iako su znali
dokaze koji su im bili jasni i vidljivi, ali kada su skrenuli u srranu
1
Allah je ucinio da i njihova srca skrenu kao kazna za njihova djela.
206
KNJIGA TEVHIDA
Od Adija b. Hatima se prenosi da je
Vjerovjesnika, sallallahu alejhl ve sellem, kako ovaj ajet:
+Ul ;. j)
"Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svoje l monahe
svoje.", pa 11111 je rekao: "Mi ih nismo oboavali." On. mu
odgovori: "A zar ni.su zabranjivali ono je Allah
dozvolio pa ste i vi to zabmnjivali, i dozvoljavali su
0110 to je Allah zabranio pa ste i vi to dozvoljavali?"
Rekao je: "Svakako.
11
On
11
To je njihovo
oboavatlje.
11
Biljei ga Ahmed i Tirmizi koji je rekao da je hadis
hasen.l
'Pokornost u dozvoljavanju i zabranjivanju dijeli se na
dv,\ dijela:
J. Da se pokor,wa i zapovjednicima u mijenjanju
vjere iz potovanja prema njima i pa dozvoljava
neto to su oni dozvolili i biva da je to sada
dozvoljeno, a sve iz pokornosti njima i njihovog
iako i sam zna da je ono i dalje zabranj enoj ko bi uradio neto
ovakvo, uzeo bi ih za bogove, to je veli ki kufr
1
a uz to i veliki
i rk prema Allahu, azze ve delle
1
i on bi time usmjerio ibadec
pokornosti prema nekom drugom mimo All,,ha
1
azze ve delle.
2. Da se pokorava nekom ili zapovjedniku u
zabranjivanju halala ili u dozvoljavanju har.tma tako to ga
izvravati, a je da grijeh, i priz11<1je svoj grijeh,
ali im se pokorava iz ljubavi prema grijeenju ili iz ljubavi za
njihovom i ovome pripada isti propis kao i svim
drugim grjenicima .
Sejh je, htio monahe, 1(.10 i pokornost koja

je dola sa njihove s crane, a oni su mnogo ibadete
1
da uk.1e na
207
- --- --- Salih b. Abdilaziz Alu ------
MES'ELE:
l. ajeta iz sure En-N ur;
3. Skretanje panje na ibadeta kojeg je Adijj
negirao;
4. na koji je pojanjavao Ibn-Abbas
Ebu-Bekra i Omera, kao i Ahmedov tako to je
spomenuo Sufjana;
5. Promjena stanja do te mjere da je kod
oboavanje isposnika, koje nazivaju evlijarna, postalo
najboljim ibadetom, a oboavanje nazivaju
znru1jem i razumijevanjem. Zatim su se stvari jo vie
promijenile pa su oboavati pored Allaha i one
koji uopte nisu od dobrih ljudi, ili na drugi
su oboavati dahile - neznalice.
scanje sufija - dervia, njihove cari kate, one koji su preli sve granice
u njihovim redovima u svojih sufijskih voda, jer su se
pokorili svojim ejhovima, isposnicima i evlijama da su
postigli stepen ev[ija, pokorili su im se u mijenjanju vjere, a svo co
njihovo poimanje isposnika ulazi u njihovo uzimanje za bogove pored
A llaha, azze ve delle.
208
38. POGLAVUE O UZVIENOGA:
of .., i ol i ' l :J .J J1 k
'l: . ...,..... -.1-J J.J""'.. Jr J r r-
, ...... .. ... ..
"Zar ne vidi one koJI tvrde da vjeruju u ono to se objavljuje tebi i u
ono to je objavljeno prije tebe pa ipak zele da im se pred tagutom
sudi, a lm je da ne vjeruju u njega. A ejtan zeli da ih u
veliku zabludu (En-Nisa, 60.) 1
'Priznavanje Allahove u rububijjetu i uluhijjetu obuhvata, i
iz njega obavezno proizilazi, da Mu priznaju i u
Priznavanje Allahove jed kao i u djelo ehadec.1 "la
ilahe illa ila h ve en ne Muhammeden resulullah", ne bivaju osim kada
robovi u svome sudenju prihvate. ono to je Uzvieni Allah objavio
Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sell em, jer oscavlj.1nje
po AUahovom zakonu, a uzimanje dahilijjecskog
1
ustavnog ili
nomadskog ubraja se u veliki kufr prema Al lahu
1
azze ve delle
1
i u djel,, koja nite cevhida.
Rekao je imam, cjh
1
Muhammed b. Ibrahim, rahimehuUah
1
na
svoga djela po ustavim,,"; "Zaista je veliki kufr,
koji je potpuno jasan, stavljanje prokleti h ustava na mjesto onoga to
je donio Povjerljivi duh na srce prvaka svih poslanika k.1ko bi bio
zakonom svim svjetovima, a sve to kako bi oborili i bili u borbi
protiv onoga to je dolo od Gospodara svih svjetova."
"Zar ne vidi one koji tvrde da vjeruju u ono to se objavljuje tebi i u
ono to je objavljeno prije tebe"- da su oni laljivci, jer se ne
moe sastati iman So\ eljom da se sudi pred tagucom.
11
...pa ipak ele da im se pred tagutom sudi" "ele" je veoma
bitan uslov i pok,lzatelj u negiranju korijena imana kod onoga koj i se
209
Salih b. Abdilaziz Alu - ---- -
Rekao je Uzvieni:
;}J lJ! i)li J. i
"Kad im se kae: 'Ne remetlte red na Zemljii' odgovaraju: 'Ml samo
red uspostavljamo!'" (EI-Bekara, 11.)1
Rekao je takoder:
J.O! J. i
"l ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen. (B
Eara!, 56.)
Rekao je Uzvieni:
"Zar oni da trae da lm se kao u dzahllijjetsko doba sudi?" (EI-Maida,

pamc pred cagutom
1
a co d,t je do dolo njegovom
voljom, izabiram i eljom i bez ikakvog prezira, tako da je htijenje
bitan faktor u svemu tome.
" ... a im je da ne vjeruju u njega"- Nevjerovanje u
pred tagutom je vadib i ulazi u same dijelove cevhida i
Allaha, azze ve delle, u Njegovom rububijjetu.
11
.. a ejtan eli da ih u veliku zabludu navede" Ovakva zavrnica
ajeta da je sve to od ejtanove objave i nejgovih obmana.
' Nered na Zemlji biva kada se sudi nekim drugim zakonom, mimo
A llahovim, k-to i irk.t
1
tako da uspostavljanje mda na
Zemlji biva samo eriac i tevhid, dok je njeno kvarenje
zasnovano na irku i njegovim vrstama, od kojih je i irk u
pokornosti . Ajet jasno govori da je jedna od osobina i
njihovo h itanje ka irku
1
njegovim putevima i vrstama, a govore: "Mi
samo red uspostavljamo!"
210
KNJIGA TEVHIDA
Od AbdulJaha b. Omera se prenosi da je Allahov
"Niko od vas vjerovati sve dok njegova strast ne
bude slijedila ono s sam doao."
Rekao je Nevevi: "Hadis je sahih, prenosimo ga u
knjizi El-Hudde s vjerodostojnim lancem prenosilaca."
Rekaoje a' bij: "Bila je neka parnica nekog
munafika i idova, pa je rekao idov: se kod
idova', jer je znao da idovi uzimaju mito. Pa su se
dogovorili da do jednog iz Duhejne kako bi
se pred njim pa je objavljeno:
J:.. j..$"j.
'Zar ne vld l one koji tvrde da vjeruju... '
Prenosi se da je ajet objavljen u vezi dvojice koja su se
sporiJa, pa je jedru.1 od njil1 rekao:
nau stvar do Vjerovjesnika, sallallahu
alejhi ve sellem', a drugi 'Do Ka'b b. el-Erefa'.
Zatim su otili do Omera kojem jedm od njih
spomenu na to on onome koji nije bio
zadovoljan Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve
'"Zar oni da trae da im se kAo u dahilijjecsko doba sudi? A ko je
od Allaha bolji sudija narodu koji vjeruje?" U dahilijjetu su
jedni sudil i drugima, tako to bi izmiljali zakone koje su uzimali u
svome sudenju
1
pa ko bi god uzeo dahilijjecsko time bi uzeo
za svoga sudija ljudsko stvorenje, to bi da mu se pokorio
pored Allaha, azze ve delle, ili da je Allahu pripisao orcakA sa
strane ibadecske pokornosti.
211
seUem: 'Je li tako?' A on 'Da.' Pa ga udari sabljom i ubi
ga.
MES'ELE:
1. ajeta iz sure En-Nisa i onoga to je u
njemu to pomae u razumijevanju pojma tagut;
2. ajeta iz sure El-Bekare:

"Kad lm se kae: 'Ne remetite red na Zemljii'"
3. ajeta iz sure El-E' araf:
i;_ il
1 ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen";
4. ajeta:

"Zaroni da trae da lm se kao u dahilijjetsko doba sudi?";
5. Ono ta je rekao a'bijj u povodu objave prvog ajeta;
6. iskrenog i lanog ima na;
7. o Omeru i munafiku;
8. Istina da niko iman sve dok njegova
strast ne bude slijedila ono s je doao Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem.
212
39. POGLAVUE OONOME KO BUDE NEGIRAO
NETO OD IMENA ILl SVOJSTAVA 1
"Oni uMilostivog nevjeruju. (Er-Ra'd, 30.)2
Veza ovog poglavlja i Knjige o revhidu dolazi sa dvije
strane:
r. Od j.1.snih dokaza ispravnog ibadeca i tevhida jeste i
priznavanje revhidulesmai ves-.sifata.
1. Negiranje bilo od imena iii svojstava je irk i kufr koji
izvode iz vjere, rako da ako bi neko ime ili svojstvo bilo

i ako bi se znalo da ga je Al lah, ,,zze ve clelie
1
sam
Sebi pripisao, ili ga je Njemu pripisao Njegov Poslanik"
sallaliahu alejhi ve seliem
1
z;uim bude negirao i poricao co ime
ili svojstvo u osnovi, to bi bio kufr, jer bi ro bilo
pTipisiv.1nje lai Kur ' ,,nu i sun neLU.
'Milostivi je ime od A llah ovih, azze ve d eli e, imena.
Mnogoboci i nevjernici u Mekki su govorili : "Mi ne znamo ni za
kojeg milostivoga osima Milostivoga Jemame"
1
P' su tim
pronevjerovali u jedno od Aliahovih imena - Milostivi. Ovo je
kufr u kojeg nema sumnje, pa je zbog toga Allah i rekao: "Oni u
Milostivog ne vjeruj u." - Ne vjeruju u Allahovo ime "Milostivi"
koje sadri svojstvo milosti, jer sv.1ko Allahovo ime sadrzi i neko
svojstvo.
Sv.1ko A llahovo ime na dvije stvari uz podudarnost: i
osobinu koje sadri ime, zbog i kaemo da svako
213
U Buharijinom Saluhu je predaja daje rekao Alija:
"Govoriti!; ljudima 0110 to zuaju, zar da se
pripie la Allahu i Njegovom Posla11iku?"l
Abdur-Rezak prenosi od Ma' mera, od Ibn-Tavusa, od
njegovog oca, da je Ibn-Abbas, radijallahu anhu, vidio
kako se uzrujao u znak negiranja2 kadaje hadis
Allahovo ime sadri i svojstvo od Allahovih, azze ve delle,
svojsrava
1
i plemenito ime "Allah" koje je vlasdra imenica i
na posjedovanje pr.wa da se samo On obo,wa s pravom. To
je izvedenica, po najispravnijem miljenju od boansrva,
koje je, ustvari, ibadet.
' Iz ove predaje se da nije svako znanje za svakoga !kao to
su neka poglavlja iz tevhidul-esmai ves-sifat<1)
1
jer odgovaraci
svakome, pa se ne treba razgovMati o nekim pitanjima u detalje pred
svijecom, nego im .se n,,l,te d,, vjeruju u njih uopteno i u
ono to je poznato iz Kur 'ana i sunneta, jer je od uzroka negiranja
imena i svojst,wa i poj ,wa kad,, neko govori ljudima neto to oni ne
razumiju od imen,, ili svojstava. Obaveza mu.slimanu je, a posebno
onome ko tra i znanje, da ne dovode ljude u poziciju negiranja
to je All,th, azze vc del le, rel'-<10 ili o je obavijestio Njegov
Poslanik, sall all,thu alejhi vc sellem
1
a to je sigurno, jeste da je od
uzroka njihovog negir,tnja i poricanja ako bi im se govori lo neto sto
ne znaju i to njihovi razumi ne mogu pojmiti.
'Negirao je ovaj hadis jer je razumio iz svojstva o kojem je bila
da je dolo do ili Allaha i stvorenja,
pa se bojao priznati svojstvo, dok je vadib svakom
muslim,tnu, da, kada Z.l neko od Allahovih svojstava u Kuranu
il i Vjerovjesnikovom, sallallahu alejhi vc sellem, sunnetu
1
postupa
prema njemu k.1o i prema svim osralim svojstvima, a co znaci da je
prizn,wanje Allahovih svojst.wa priznavanje bez traenja
svojstva i bez sa stvorenjima. Zbog toga je
Ibn-Abbas i rek.1o: li se ovi boje?" - tj. ta je uzrok njihovog
214
KNJ lG A TEVH l DA
od Vjerovjesnika, sallaUahu alejhi ve sellem, o svojstvima,
pa je rekao: li se ovi boje? Stide se pri njegovim
jasnim ajetima, a bivaju uniteni pri onima koji su manje
jasni."
Kada su Kurejije Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, kako spommJe Milostivoga,
negirali su to pa je Allah u vezi njih objavio:
oni uMilostivog ne vjeruju. 1
Str.lha? "Stide se pri njegovim jas nim aj ecima" kada in1 se govori
ono to znaju, u srcima svojim nalaze stidljivost od toga. "A bivaju
uniteni p.ri onima koj i su manje jasni" kada iz l<ur' ana ili
sunneca neto to njihovi razumi ne mogu pojmiti, propadaju na t im
mjestima, boje se
1
pojanjavaju, negiraju ili i sve je to
od uzroka zablude.
Pod "manje jasni" misli na znanje onoga koje neki sluaoci
ne mogu shvatiti.
'Negiranje svojstva ili imena tako to se vjerovati u njega je
poric,1nje koje je kufr, i ono se razlikuje od jer i
i poricanje imaju svoje stepene, o kojima bit i kasnije,
inSaAIIahu reala.
215
KNJIGA TEVHIDA
M.ES' ELE:
1. Ne postojanje imana kod osobe koja negira bilo
ta od imena ili svojstava;
2. ajeta iz sure Er-Ra' d;
3. Ostavljanje govora kojeg ne razumije sluale;
4. Spominjanje uzroka, a to je da takav govor
vodi ka pripisivanju lai Allahu i Njegovom
Poslaniku, pa i ako ne bi elio time onoga
to je zabranjeno;
5. lbn-Abbasove u vezi onoga ko bi negirao
neto od toga, kao i da bi ga to unitilo.
216
; - :
"Oni priznaju da je blagodat od Allaha, pa je poslije
njih su nevjernici. (En-Nahl, 83.)1
Rekao je Mudahid: "To je kada kae: 'Ovo je
moj imetak kojeg sam naslijedio od svojjh
Rekao je Avn b. Abdullah: "Govore: 'Da nije te osobe,
ne bi bilo tako.'"l
' Robu je vadib znaci da je svaka blagodat od Allaha, ,tzze ve delle,
i da iman biti potpun sve dok se sve blagodati ne priznaj u
Allahu, azze ve delle, a da je pripi sivanje blagodati nekome drugom
pored A llah,, manjkavost u potpunosti cevhi da
1
ce mali irk prema
Allahu, azze ve delle
1
jer se time pripisuje blagodat nekome drugom
pored Allaha, ,tzze ve delle. Uzvieni Allah je rekao: "Od Allaha je
svaka blagodat koju uivate."
' Ovaj govor bi bio u suprotnosti s potpunim tevhidom i
1
u isto
vrijeme, neka vrsta irka, jer je imetak pripisao sebi i svojim
a u stvarnosti, isti taj imetak je Allah dao njegovim kao
blagodat, zatim je rim imetkom blagodat prema ovom
vjerniku, jer je Allah, azze ve delle, odredio da ga on naslijedi, a sve
ie to od Allahove, azze ve delle, dobrote i blagodati, dok je roditelj
samo uzrok dolaska imetka do tebe, i zbog tog,\ nije dozvoljeno ni
jednom roditelju d,, podijeli i metak koji ostaje iza njega onako kako
to on jer u stvarnosti, imetak kojeg trenutno posjeduje, nije u
njegovom potpunom vlasnitvu.
217
------- Salih b. Abdiluiz Alu ejh ------
Rekao je Ibn-Kutejbe: "Govore: 'Ovo je zbog
zagovomitva naih bogova.'"2
Rekao je Ebu l-Abbas nakon hadisa od Zejd b.
Halida u kojem stoji da je Uzvieni Allah rekao: "Od
mojih robova je osvanuo neko ko vjeruje 11 Mme i ko ne
vjeruje... " (Hadis, je bilo govora o njemu.) Ovo se
nalazi na mnogim mjestima u Kur'anu i sunnetu. Allah
kori onoga koji pripie Njegovo obasipanje blagodatima
nekome pored Njega i irk prema Njemu.
Rekli su neki prethodnici: "To je kao kada kau:
'Vjetar je bio dobar, mraz je bio estok", i to je
prisutno na jezicima kod mnogih.J
1
' Ls to imaju i "Da nije bilo pilota, otili bismo u
propast" i od u kojimi\ se nal,lZi pripis ivanje nekog djela
nekomekao posredniku, bez obzira da li taj posrednik bio
mrtva tvar, mjesto ili bi lo koje drugo Allahovo stvorenje, k-to to su

voda, zrak ...
' Kada bi im dola kakva bl.1godat sjetili bi se da s u se
svoj im boanstvima, vjerovjesnicima, kipovima ili idolima, pa su i
n)ima posvetili jedan dio ibadeca
1
te su rekli: "Boanstva su se
z,tgovaral,t za nas pa nam je zbog tog,\ dolo ovo dobro" i sjete se
svojih boanstava, a zaborave da je onaj koji je sve to dao samo
AUah, azze ve delle
1
i da A ll11h primiti zagovornicvo nikakvog
ortaka od tih njihovih bo,mstavi\ kojih se
' Potrebno je posvetiti ovom poglavlju mnogo panje i upozoravati
ljude na njega, jer Allahove blagodati prema nama su brojne i ne
mogu se pobrojati pa je v.1dib pripisati sve blagodati samo Allahu,
azze ve delle, i spominjati Ga uz njih, zahvaljivati Mu, jer je od
stepena zahvaljivanja na blagodatima d.t se pripiu onome koji ih je
dao i prvi stepen je: "l o blagodati Gospodara svoga kazuj!" tj. da
kae: "Ovo je od Allahove dobrote, ovo je Allahova blagodat", a
218
KNJIGA TEVHIDA
MES'ELE:
l. spoznaje blagodati
njenog
poricanja;
2. Spoznaja da je ovo prisutno na jezicima kod
mnogih;
3. Nazivanje ovog govora poricanjem blagodati;
4. Postojanje dvije suprotne stvari u srcu u isto
vrijeme.
ako bi se srce okrenulo nekom stvorenju, tada bi ovu
vrstu je u suprotnosti s potpunim tevhidom.
219
j;; ;.J,
"Zato ne svjesno druge Allahu ravnim!"(EI-Bekara,22.) 1
Rekao je Ibn-Abbas u vezi ajeta: "Njihovo
drugih Allahu ravnim je i rk, koj i je skriveruji od mravljeg
hoda po crnom kamenu u tmini. To je da kae:
' Porpuni iman biva kada u srcu nema niko osim A llaha, azze ve
delle, bez ikakvog sudruga ili ortaka. Nije dozvoljeno z.1klinjati se
osim Allahom, nit i je dozvoljeno "Onako kako je htio
Allah i kako je htjela neka osoba" i koje se
upotrebljavaju na ovaj jer s e na svim ovim mjesrim.1 treba
spominj.1ti samo Allahovo ime.
Iz prethodnoga vidimo da postoje dva stepena:
Prvi stepen je ujedno i stepen potpunosti, a to je da se kae: "Da
nije bilo Allaha, ne bi se desilo rako."
Drugi stepen je s.1mo dozvolj eni stepen, ,, to je d.1 se kae: "Da
nije bilo Allaha, a zatim te i te osobe, ne bi se desi lo tako" i u
ovome se nalazi tevhid, jer je poloaj osobe na
manjem stepenu od A llahovog obasipanja blagodatima, ali
ovo nije poq>unosr, pa je zbog roga i rekao Ibn-A bbas:
"Nemoj spominjati u njoj nikakvu osobu."
to se zabranjenog govora, za kojeg je Ibn-Abbas rekao: " ... sve
je ovo irk", jeste kada bi neko rekao: "Da nije bilo Allaha i te
osobe!', jer veznik
11
i
11
na jednakost izmedu dvije bez
ikakve razlike u stepenima, dok "zatim" na kanjenje u
stepenu ili 17Temenu, pa je zbog roga upotreba veznika "i" u ovim
mali i rk.
22 1
- ------ Salih b. Abdilaziz Alu ejh --- - --
'Tako mi Allaha i tvoga ivota - o - i moga ivota',
ili da kae: 'Da nije bilo njegove kerue, doli bi nam
lopovi', ili: 'Da nije bilo patke u doli bi nam lopovi. ' lli
kada bi rekao svome prijatelju: 'Onako kako je htio
Allah i kako si ti htio', kao i 'Da nije bilo
Allaha i te osobe'. Nemoj spominjati u njoj
nikakvu osobu, jer sve je ovo irk." Biljei ga Ibn-Ebi
Hatim.
Od Omer b. el-Hattaba, radijallahu anhu, se prenosi
da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Ko se zakune mimo Allahom, 011 je
krifr ili irk."
Biljei ga Tirmizi koji kae da je hadis hasen, dok je
El-Hakim za njega kazao da je vjerodostojan.
1
'

ko bi svoju zakletvu potvrdio nekoga drugoga
pored Allaha, azze ve delle
1
a zakletva je govora
nekoga ko je na uzvienom mjesru kod oba sugovornika,
pa je vadib spominjati samo Allaha, azze ve de!!e, pri zakletvam.v
jer samo Njemu pripada mjesto u pravom smislu, te
zbog coga je rekao: /'On je kufr ili irk. " Ali zato? Pa
upravo zbog njegovog stvorenja na na koji se
samo A llah, azze ve de!le
1
u zakletvama. Kufr i irk koj i su
spomenuti u ovom hadisu su mali irk koji moe i do stepena
velikog irka, a to biva ako bi stvorenje kao to se
Allah, azze ve delle
1
u nekom ibadecu.
Postoji i zakletva mimo Allahom u izgovoru, to je cakoaer
irk
1
pa i kada srce ne bi eljelo pravo zaklinjanje. To biva kod
onih koji stalno upotrebljavaju Z<lklinjanje vjerovjesnikom, Ka ' born,
povjerenjem, evlijom i iako on usrvari ne eli da se zakune,
nego mu co ide na jeziku i:z kao greka, ali je ro ipak
222
KNJIGA TEVHIDA
Rekao je Ibn-Mes' ud: "Drae mi je da se zakunem
Allahom lano, nego da se zakunem nekim drugim iskreno. "1
Od Huzejfe, radijallahu anhu, se prenosi da je
Allahov Poslanik, saUallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Ne govorite: 'Onako kako je htio Allall i kako je htio
taj i taj',2 11ego recite: 'Onako kako je htio Allah, a
zatim kako je htio taj i taj."'
prenosilaca.
Prenosi se da je Ibrahim en-Nehai prezirao da neko
kae: "Traim kod Allaha i kod tebe", a dozvoljeno je
da kae: "kod Allaha a zatim kod tebe". Rekao je: "Govorite:
irk
1
jer je tim djelom nekog drugog pored Allaha, azze ve
delie.
' Izgovorio je ove zbog zakletve nekim drugim pored
A llaha, azze ve delle
1
i to je zaklinjanje drugim mimo
N jegovim imenom i rk" ,, to se lai, ona je samo veliki grijeh,
dok je mali irk od velikog grijeha, te bi zbog LOga prije izabrao
la s,1 revhidom
1
nego .to bi izabrao iskrenost sa .irkom, jer je
nagrada za tevhid od grijeha kojeg postie i .to je
grijeh koji se postie irka od grijeha proizalog iz lai .
' Ova zabrana da je djelo haram, jer je ovaj irk u
htijenju mali i rk prema Allahu, azze ve delle. "Nego recite: 'Onako
kako je htio Allah/ a Ziltim kako je htio caj i t<1/'"- jer "zatim"
na kanjenje u htijenju, a sve co opet jer robovo htijenje.
slij edi htijenje. svoga Gospodara, Allaha, azze ve delle. Rekao je.
Uzvie.ni A llah: "A vi ne. moete nita heje ti ako co Allah, Gospodar
svjetova,
223
------ Salih b. Abdilaziz Alu - ----
' Dn rrije bilo A11nlln n zatim te osobe', n nemojte govoriti: ' Dn trije
bilo Allaha i tc osobe.' "1
MES'ELE:
l. ajeta iz sure EI-Bekare koji govori o
suparnicimai
2. Ashabi su, raclijallahu anhum, pojanjavali da
je ajet koji je objavljen u vezi velikog irka obuhvatio i
mali irki
3. Zaklinjanje drugim mimo Allahom je
irki
4. Ako bi se neko zakleo drugim mimo
Allahom, a iskren je u zakletvi, bi grijeh
nego kada bi se zakleo lanom zakletvomi
5. Razlika veznika "i" i "zatim" u
izgovoru.
' Ako bi osoba rekla: "Traim kod Allaha i kod tebe"
bi irk u traenju

koje ima, kao .to smo naveli
1
dvije
strane: vanjsku i unutranju, a to su sklanjanje, dranje, nada i strah,
kao i pri laenje onome kod koga se t rai a dostojan
da se prema njemu sva ova djela jeste samo Allah, azze
d elle.
Kada bi prethodnici za ne.co rekli da ga preziru, to bi uglavnom
da je to djelo haram
1
a upotrebljavali bi taj izraz u pitanjima
gdje ne bi bio poseban dokaz.
"A dozvoljeno je da k.1e: "kod A ll aha a zatim kod tebe"
1
jer se u
ovoj nalazi kanjenje stvorenja za Stvoriteljem.
224
42. POGLAVUE OONOME KO SE NEZADOVOUI
ZAKLINJANJEM ALLAHOM
Od Ibn-Omera, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik,
sallalJahu alejhi ve seJiem, rekao: "Ne kunite se svojim
Ko se zakune Allahom neka btlde iskren, a kome
se neko zaklete Allahom neka bude zadovoljan,
1
a ko se 11e
zadovolji, on nije od Allaha."
Biljei ga Ibn-Madde s dobrim lancem prenosilaca.
' Hadis je opti za svako zaklinjanje, bez obzira da li co bilo pred
k.!dijom - sudijom, ili na nekom drugom mjescu
1
jer je uzrok
zadovoljstva govorom koji je zakletvom upravo
1
jer
1
zaisc,t Allahovo u robovom srcu
cini roba da povjeruje onome ko mu se zakune Allahom, pa i ako
bi ovaj slagao, a dozvolj eno mu je i da se ne oslanj.1 na njegovu
zaldecvu, ali ne smije. pokazati to nezadovoljstvo zbog
1
i da svoj tevhid i Allaha, subhanehu,
uzme za sebe, a la onoga koji mu se lano zakleo Allahom na njega.
ko se ne zadovolji// zakletvom ''On nije od Allaha.// Ove
da je njegovo djelo od velikih grijeha.
225
KNJIGA TEVHIDA - ---
MES'ELE:
l. Zabrana zaklinjanja o e v i m a ;
2. Naredba onome kome se neko zakune da bude
zadovoljan;
3. Prijetnja onome ko ne bude zadovoljan.
226
43. POGLAVUE O
"ONAKO KAKO JE HTIO ALLAH l KAKO Sl nHTIO" 1
Prenosi se od Kutejle da je doao neki idov kod
Vjerovjesnika, saJiallahu alejhi ve sellem, i rekao:
"Vi irk '011ako kako je htio Allah i
kako si ti i govorite: 'Tako mi Ka'be', pa im je
uaredio Vjerovjesnik, sallallalm alejlzi ve sellem, da
kau kada se budu htjeli zaklinjati: 'Tako mi Ka'binog
Gospodara', i da kau: 'Onako kako je htio Alla./1, a
zatim kako si ti htio."'
Biljei ga Nesai i kae da je hadis vjerodostojan. l
On biljei predaju od Ibn-Abbasa da je neki
rekao Vjerovjesniku, sallallahu alejlu ve sellem:
"011ako kako je htio Allah i kako si ti l1tio." Pn mu je
rekao: "A zar si me Allah.u orttikolfl? Nego reci:
'Onako kako je samo Allah lt tio. '"
lbn-Madde biljei predaju od Tufejla, Aiinog brata
po majci, da je rekao:
' T o bi bio irk u izgovoru kao i i rk u htijenju, a oba irka ulaze u
mali i rk..
' Iz ovog had isa da se da ponekad sljedbenici svojih StTasti
razumiju pravu istinu i ta je pa kada razumije i spozna ta je
rad,, mu postaje obaveznim da se usmjeri ka njemu, jer je
mus!imanu vadib da pTimi istinu od koga ona god bila, pa ako bi
c,1 osoba bi la i idov ili
227
- - - --- Salih b. Abdilaziz Alu - - - --
"Vidio sam kao da sam doao do neke gntpe idova pa
sam im rekao: 'Zaista ste vi narod, samo da ne govorite:
'Uzejr je Allahov sin'. Oni su rekli: 'Zaista ste i vi narod,
samo da ne govorite: 'Onako kako je htio Allair i kako je
lztio Mulzammed.' Zatim sam proao pored gntpe
pa sam rekao: 'Zaista ste vi narod, samo da ne
govorite: 'Mesi/z je Allahov sitz.' Oni su rekli: 'Zaista ste
i vi narod, samo da ne govorite: 'Onako kako je htio
Allah i kako je htio Mufmmmed.' Kada sam osvanuo
sam ovo nekome, zatim samo otiao
Vjerovjesniku, sallallal11t alejlli ve sellem, i obavijestio
ga o onome to sam vidio, pa je rekao: 'Jesi li o tome
ikoga obavijestio?' Rekao sam: 'Jesam.' Pa je zahvalio
Allahu i pohvalio Ga, a zatim je rekao: 'A zatim, zaista
je Tufejl vidio u stzu ono to je obavijestio neke od vas, i
zaista ste vi izgovorili koju vam nisam bio 11 stanju
zabraniti zbog toga i toga, pa nemojte govoriti: 'Onako
kako je fztio Allah i kako je htio M1thammed', nego
recite: 'Onako kako je samo Allah lztio.
111
1
' H adis da s ljedbenici svojih strasti, kao i sljedbenici drugih
vjera, ponekad sljedbenicima istine im da i oni
imaju neke pogreke i neispravnosti kao i oni u svojoj vjeri, pa ako bi
mu neko doao na t<1.j onda bi mu bi la obavez,, prihvatiti
istinu, a ne da je odbaci zbog to je onaj koji mu je donio i
ukazao na nju jedan od onih koji je na neispravnom putu.
Na ova piranja malog irka kraj hadisa: "! z,ust.J see vi
izgovorili koju v,1m nisam bio u sc.wju zabraniti zbog cosa i
toga. "irk u izgovoru je doao poscepeno
1
a to se velikog irka
1
njega je Poslanik, salla([,,hu alejhi ve seHem
1
zabranio jo od samog
poslanstva u potpunosti, i nije dozvoljeno
njegovog negir,lnja i zabranjivanja, a to se irka u izgovoru,
nekada je korisno - a ovo je preuzeto iz poznavanja i razumijevanja
228
KNJIGA TEVHIDA
MES'ElE:
1. idovi poznaju mali irk;
2. razumijevanje ako bude o
prohtjevima;
3. Poslanikove, sallallahu alejhi vc sellem, "A
zar si me Allalm ortakom?" pa kako je onda tek
sa onim koji kae:
"O svih vjerovjesnika, moj,
ti si Allahova vrata i od tebe zavisim
na mom dunja/uku i ahiretu.
O Allahov uzmi me za ruku,
11e mi olakicom,
11.iko osim. tebe, o kruno svih civilizovcmih";
4. Ovo nije od velikog irka, jer je rekao:
koju vam nisam bio u stanj u zabraniti zbog toga
toga";
5. Istini t san je jedan dio objave;
6. Ponekad bude uzrokom prepisivanja nekog
propisa.
d.t'veca !misionarsrv.1) kao i davanja prednosti vanijem od manje
vanog,, - da se neki propisi odgode za neko vrijeme, kako bi se
postigl.l korisr
1
dok ne postoji nik,tkva korisr u osrajanju velikog
sirka medu ljudima.
229
44. KO BUDE PSOVAO VRUEME, ON JE UZNEMIRIO
ALLAHA 1
OI " ' e..: ::., .:.; G'G- J. . ... l .ili }.
: - J - J J - - : ..;: ; Jr .
'Postoji samo zivot na zemaljski, ivimo l umiremo, jedino nas
vrijeme nitl. (Ajet) (EI-Dasija, 24.) 1
'Psov;mje vremena je od rijeci koje nisu dozvoljene a udaljavanje od
njih je vadib. U potreba ovi h se kosi tevhida
1
to je prisumo kod velikog broja neznalica, jer kada im se u VTemenu
dogodi neto to ih ne raduje, oni psuju to vrijeme i umanjuju njegovu
vrij ednost, ce njemu pripisuju zlo
1
proklinju caj dan
1
godinu ili mjesec,
a ono u co nema sumnje, jeste da nji hova psovka nije usmjerena ka
vremenu, jer vrijeme ne r,,di nita samo po sebi, nego se radi s njim
1
a
onaj koji ga usmjerava i odreduje jeste Allah, azze ve delle, ce onaj
ko bi psovao vrijeme bi Allaha, azze ve d elie.
Psovanje VTemena ima svoje stepene, a stepen je kada ga
proklinje.
Ne smatra se psovanjem vremena k.1da se za neku godinu kae d,, je
estoka, ili k.1da se za neki dan kae da je cm
1
ili da je neki mj esec
zamoran, i jer je sve ovo povezano, ej. dan je bio teak
za njega licno - onoga koji govori, ili je taj dan bio cm za njega, to
da je ovim hcio opisati ta se njemu dogodi lo u com i na
koji i on cime opisuje samo svoje stanje, a ne opisuje taj dan ni
sa lijepim, ni sa ruini m osobinama.
23 1
anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Rekao je Uzvietti Allah: me Ademov sin, psuje
vrijeme, a Ja sam vrijeme, prevrtem i dan."'
U drugoj predaji je dolo:
"Ne psujte vrijeme, jer Allah je vrijeme. "2
MES' ELE:
l. Zabrana psovanja vremena;
2. Psovanje vremena se naziva uznemiravanjem
Allaha;
3. Razmiljanje o njegovim " ... jer Allah je
vrijeme";
4. Osoba opsuje, iako to ne eli iz svog srca.
' Pripisivanje nekih srvari vremenu je od osobina,
protivnika revhida, iz da je osobina vjernika da
sve stvari pri suju Allahu, azze ve delle.
' .. .a }.a s.am vrijeme" ne da je vrijeme jedno od Allahovih,
azze ve delle
1
imena, ali ga je povez,lo s onim to je pri je njega, a ro
je 'psuje jer je prava stvarnost da vri jeme ne posjeduje.
nita, niri je u stanju ta

tako da je psovanje vremena
psovanje Allah,,, jer Allah, azze ve delle, radi u njemu ta eli
onako kako co nalae Njegova mud rose.
.. i d,w'j j el' su i i dan vrijeme, a Allah, azze ve.
delle
1
je taj koji ih i oni nemaju nik<tkvu

re onaj ko bi ih
opsovao, opsovao bi onoga koji ih
232
45. POGLAVUE OIMENOVANJU NEKOGA
SUDUOM SVIH SUDUA 1
anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
''Zaista je najodvratnije ime2 kod Allaha ima
koji se 11azvao vladarem svih imetaka; 11iko nije vlada.r
OSilltAllah."
' ejh je
1
rahimehullah
1
napomenuo da nazivanje nekoga imenima
koja dolikuju samo Allahu, .1zze ve delle
1
nije dozvoljeno, jer iz
revhida proizilazi da se njima ne naziva, niti opisuje, niko do Allah,
azze ve delle.
'"Najprezrewje i najni:ie imtl' kod Allaha je koj i se nazvao
vladarem svih ime taka; l/niko nije 11/ad.Jr osim jer samo Allah
posjeduje pravu vlast i u ovom imenu bi bilo nazivanje ljudskog
je samo Allah dostoj,ln
1
jer onaj ko vlada svim imecima je
samo Allah, azze ve delle, a imetci i dobra su mnogobrojna, dok se
za kae da je vlasnik samo a ne da vlada
svime.
i vlast koja se odnosi na izvravanje naredbi i u
kojoj ima samo jedan udio na Zemlji, a ne na planeti,
tako da .se za onog,, koji neto posjeduje od imetka ili vlasti kae
vladar i to se njegovo vladanje vezuje za stvari, kao: vladar
ce i te drave
1
ili vladar tog i tog i
A to se opteg izgovaranja: Vladar svih imetaka, ovo se smije
odnositi samo na Allaha, azze ve delle, jer tevhid obavezuje da se
tim imenom ne naziva niko do Allah, azze ve delle
1
i da se niko ne
233
------ Salih b. Abdilaziz Alu -----
Rekao je Sufjan: "To je isto kao kada kau 'ahan
ah.'"
U drugoj predaji stoji:
na kojeg se Allah najvie rasrditi na Sudujem
danu i koji biti na najgorem stepenu ... ''1
"najodvratnije ime" da je ono
najprezrenije.
MES' ElE:
l. Zabrana imenovanja vladarem svih in1etaka;
2. U istom je i primjer kojeg je naveo
Sufjan;
3. Podrobno razmiljanje o prijetnji koja je dola
za ovo i njemu iako sc pouzdano zna da srce
nije eljelo to
4. da je sve ovo zbog ukazivanja
Allahove, azze ve delle, slave.
raduje tim imenom, pa i ako bi naao to ime u nekoj knjizi nemoj ga
prenositi onako kako si ga naao napisanog.
' Razlog koj i ga je da Allah bude na njega najvie srdit
1
kao i
to to biti na najgorem poloaj u, jeste to se poi.scovjetio sa
A llahom, azze ve delle
1
u imenovanju ovim imenom.
234
46. POGLAVUE OPOTIVANJU ALLAHOVJH, AZZE VE
DELLE, IMENA, KAO l MIJENJAJU IMENA ZBOG
TOGA l
Od Ebu-urejha se prenosi da mu je nadimak bio
Ebui-Hakem,2 pa mu je rekao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi
vesellem:
'U ovom poglavlju se nalaze neki li jepi ponaanja koji moraju
da proizilaze iz srca, k.'!o i sa njegovog jezika u odnosu
prema Allahu, azze ve delle. Ov,, li jepa ponaanja i isk.tzivan.je
potovanja su ponekad samo pohvalna, dok nekad bivaju
obaveznima; moramo potovati Allahova imena i svojstva kako ih ne
bi dovodili u rune pozicije i kako se niko ne bi njima nazivao.
'H-Hakem je jedno od Allahovih
1
azze ve delle, imena, a Allah,
azze ve delle
1
niti je rodio
1
niti je roden
1
i ne nekome d,, se
naziva ocem EI-Hakemovim lebu otac). i sa druge
scrane, el-hakem se odnosi na onoga koji ne g-rijei u presudama
izmedu onih koj i se

a ovo se ipak na onoga ko
posjeduje sud, a to jesamo Allah, azze ve delle, dok je sudac
samo kao sljedbeni k, pa ga je zbog svega toga Vjerovjesnily
sallallahu alejhi ve s ellem, i ukorio za nadimak. Zat im je Poslanily
sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio da samo Allahu, azze ve delle
1
prip.tda co ime i da samo Njemu pripada potpuni sud, na osnovu
se vidi da potpuni i najpr,wedniji sud nije ni kod koga osin1 kod
All.th.t
1
azze ve delle.
Nakon cih je poj.tsnio razlog zbog kojeg su ga nazivali
tim imenom:
11
Pa je odgovorio: 'Zaisc.t" lvld.t bi se moj narod u
razi.,tO,t dos/i bi kod mene i ja bih im presudio
1
tako da su
obje strane bile rM to je rekao: :Sco li je to hj'epof'/'
235
Salih b. Abdilaziz Alu -----
"Samo je Allah El-Rakem i samo Njemu pripada sud."
Pa je odgovorio: "Zaista, kada bi se moj narod u
raziao, doli bi kod meile i ja biir im presudio tako da
su obje stra tre bile zadovoljile." Na to je 011 rekao: "to
li je to lijepo! Koju djecu ima?" Odgovorio je: "urejha,
Mttslima i Abdullaha." Z atim je upitao: "Ko je od nj11l
najstariji?" Rekao sam: J'urejh." Rekao je: "Onda si ti
Ebu-urejll."
Biljei ga Ebu-Davud i drugi.
MES'ELE;
l. Potovanje Allahovih imena i svojstava, pa
i ako ne bi imao to na umu;
2. Mijenjanje imena radi toga;
3. Za nadimak se uzima ime najstarijeg sina.
Izmirio bi obje strane, ali, da li im je sudio po Allahovom zakonu ili
po svome n,thodenju! Odgovor jeda im je sudio po svome nahodenju.
"'co li je to ftjepo!! Koju djecu ima!' Relvlo je: :urej/1" Musfffrl i
Abdullc!h.' Rek.1o je: 'Ko je od njih najsc,m/i!' Relvlo sam: :urejh.'
Rek,!o je: 'Onda si ci Ebu-ure;h."' Zbog ovoga kaemo da nije od
lijepog ponaanja da osoba nazove nekoga imenom EI-Hakem ili E:I
Hakim i tome, osim ako bi osoba koju naziva rim imenom
sudila i izvravala Allahove, azze ve delle
1
naredbe, i tada bi co bilo
dozvoljeno, i ne bi bilo nik.akve smernje
1
jer je A [[,1h
1
azze ve delle
opisao onoga ko s udi po Njegovom zakonu kao hakima - sudi ju.
1
236
47. KO SE BUDE ALIO U SE
SPOMINJE ALLAHOVO IME, KUR' AN ILl POSLANIK 1
.uJ..jj ... "l!ij Ji :. ;hj :.....;.; & i- a:it. .)j'
,. ,, .. .. ..
" .. . ,
.t. <':\.l: l to .... :u l ' .i.if 'J
--c:r: -: . r JJ,
"A ako Ih zapita, oni sigurno ' Mi smo samo razgovarali l
zabavljali se.' Reci: 'Zar se niste Allahu l Njegovim l
Poslanlku Njegovu rugali? Ne sei Jasno je da ste
nevjernicima postali nakon to ste vjernici bili. '" (Et-Tevba, 65.)2
' Tevhid je pokoravanje, povi nov anje, prihvacanje i dok su
ismijavanje i ala u se nalazi spominjanje Allaha,
Kur'ana ili Poslani ka, sallallahu alejhi ve sellem
1
suprotni i rue
stvarnost cevhida, jer je co suprotno i biva velikim kufrom
prema Allahu, azze ve delle, ali uz jedan uvijet, a to je da
njegova ala - umanjivanje od vrijednosti, igra i ismijavanje- bude
na Al laha, azze ve delle
1
Pos lanika, sallallahu alejhi ve
sellem
1
ili Kur ' ana. U ovo se ne ubraja situacija ako bi se neko
izigravao vjeTom, jer u toj situaciji postoji detaljno poja.Snjenje
1
pa
ako se bude alio na is lama, onda je on kafir, ali ako bi
aljivdija, onaj koji proklinje ili se ismijava vjerom, ali pod com
vjerom podrazumij eva vjeru onoga s koj im se ali, a ne misli tim
svojim djelom na islam uopte, tada s e njegovo ismijavanje ne bi
odnosilo ni na jedan od tri spomenuta
'Rekao je U zvieni Allah: "Aako ih zapita, oni sigurno 'Mi
5!1\0 samo razgovarali i zabavljali se.' Reci: 'Zar se niste Allahu i
237
---- --- Salih b. Abdilaziz Alu Sejh ------
Od Ibn-Omera, Mu.hammed b. Ka-ba, Zejd b. Eslema
i Katade - njihovi hadisi su se uklopili jedan u drugi - se
prenosi da je neki rekao prilikom pohoda na Te buk:
''Nismo vidjeli nikoga kao ove nae karije -
K11r'ana - dn imaj11 vie elje zn stomacima, niti da su
laljiviji od nji/1, niti plaljiviji prilikom Sl/sreta",
na Poslanika, sallallaf/11 alejlli ve sellem, i
lcarije. Na to 11'/.lt je rekao Avf b. Malik: "Lae, ti si
munafik. Ja obavijestiti Allahovog Poslanika,
sallallahu alejlli ve sellem." Avfje otiao do Allahovog
Poslattika, sallallalm alejlti ve sellem, kako bi ga
obavijestio. Kur'an ga je prestigao. Nakon
toga je doao taj kod Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, a ovaj je bio krenuo na
p1tt uzjahavi svoju devu. "O Allahov mi smo
se samo zabavljali putne kojima snw
11blaavali zamor 11a putu", rekao je.
Rekao je Ibn-Omer: "Kao da ga gledam objeenog o
kolan deve Alla.ltovog Poslanika, sallallah11 alejhi ve
sellem, dok mu je kamenje ra11javalo 11oge, i samo je
govorio: "Mi smo samo razgovarali i zabavljali se."
Allahov Posln11ik, sallallalw alejhi ve sellem, bi mu
Njegovim i Poslani ku Njegovu rugali ? Ne sei
Jasno je da ste nevjernicima postali nakon to ste vjernici bili.'" Ovaj
ajet je dok.u da je onaj ko se bude izigravao Allahom,
Poslanikom ili Njegovim, azze ve delle, ajetima (vjerskim
obiljejima), Kur'anom - pravi nevjernik,. i da mu vrijediti
njegovo da se samo alio i igrao, nego je on nevjernik bez
imalo s umnje.
Ajet je objavljen u vezi munafika, dok se kod pripadnika tevhida ne
nalazi izigravanje uopte.
238
KNJIGA TEYH IDA
odgovarao:
1
se niste
Allahu i Njegovim i Poslaniku Njegovu
rugali?", niti bi se obazira.o na njega, niti bi dodavao
ua njih."
MES'ELE:
l. I ona je zaista velika, a to je - ko se bude alio s
ovim, on je nevjernik;
2. Ovo je ajeta koje se odnosi na onoga
ko bi to uradio, bez obzira ko on bio;
3. Razlika nemimeta i savjetovanja u ime
Allaha i Njegova Poslanika;
4. Razlika opratanja kojeg Allah voli i
estine protiv Alla hovih neprijatelja;
5. Postoje neke isprike koje ne da budu
primljene.
239
,:u, :J);! ! :'> e
"Kad ga obaspemo Naom, poslije koja ga
zadesi, on govori: 'Ovo sam l zasluio... (Fussilet, so.)
Rekao je Mudahid: "Ovo je zbog mog rnda i jn ovo
WEluujem s punim pmvom. "l
Rekao je Ibn-Abbas: da kae: 'Od 111ene je' ."
Rekao je Uzvieni:
"Govorio je on: 'Ovo to imam stekao sam znanjem svojim. (El
Kasas, 78.)
Rekao je Katade: "Svojim poznavanjem zarade. "
1
da on ima pravo na tu blagodat i da Allah, azze ve clelle
1
nije
raj koj i mu je dao iz Svoje dobrote sve to ima, jer samo On daje sve
blagodati, t.lko da u ovu grupu ljudi o kojima je sputen ajer ulaze
dvije vrste:
oni koji neto sami sebi pripisuju, i ne prisuju co Allahu, azze ve
delle
1
uoptei i oni koji sebi pripisuj u sa strane zasluge samog
sebe dostojnim toga kod Allaha, ,,zze ve delle
1
kao to se deav,,
kod nekih koji su se zavarali .
Robova djelo je samo uzrok, iz kojeg ponekad ne proizilazi nica
1
dok
se nekad desi da ima neki udio A llahovom, azze ve dell e
1
dozvolom,
tako da sesve na Allahovu dobrocu koju daje kome On
241
Salih b. Abdilaziz Alu - - ---
A rekli su drugi: "jer je Allah z11ao da sam Ja dostojm1
!'Oga."
I ovo je Mudahidovih "Dobio sam go
zbog
Od Ebu-Hurejre se prenosi da je Allahovog
Poslanika kako kae:
"Bila Sl/ tri iz Benu-lsraila: gTtbavac, i
slijepac, pa je Allah htio da ih iskua, te im posla jed1wg
meleka koji g11bavett i Sta bi najvie volio?'
'Lijepu boju i lijepu kou i da od mene ode ono zbog
' Ovo se deava kod mnogih kojima je Allah, azze ve delle
1
dao
bogarsrvo i koji su se upustili u vel iku trgovinu, rako d.t neke
od njih k.tko sam sebi pripisuje neke scvari
1
p<t kae: ")a poznajem
kako da zaradim" i ili pak kada na neki polaaj
govori: "Ovo je zbog mog truda ... "
Zatim je naveo dugi hadis od Ebu-Hurejre
1
a ono na to on
je zaista jasno, kao i da je Allah, azze ve delle
1
ovu trojicu a
zatim ih obogatio iz Svoje dobrote, ali nakon to ih je
dvojica od njih su pripisali blagodat samim sebi, dok je tree i blagodat
pripisao Allahu, azze ve dell e
1
pa ga je Allah nagradio dobrim, u
mu dao da bl.tgodar koju je dobio i dalje ostane pri njemu. to se
prve dvojice, njih je kaznio. Ovakva je Allahova blagodat, daje je
kome On zatim d.:t ta blagodat ostane kod koga On eli
1
11 oduzim11 je od koga eli.
Od uzroka opstanka blagodati jeste da rob svoga Gospodara i
da zna da je dobrota u Allahovoj ruci, a da je blagodat samo
Allahova blagodati i porpunost tevhida je da rob bude svjesc.tn svoje
potrebe i siromatva prema Allahu, azze ve delle
1
i da on nema
nikakvo pravo kod Al laha, azze ve delle
1
nego je Allah njegov
Gospodar Koji ima pravo da bude oboavan, hvaljen i od
strane Svojih robova, kao i da Ga pominju i sve blagodati Njemu
pnplSUJU.
242
KNJIGA TEVHIDA
se 11arodu gadim', odgovori ou. Pa ga je potrao i od
ujega je otila te je dobio lijepu boju i lijepu
kou. Zatim ga je upitao: 'Koji ti je imetak najdrai?'
Odgovorio je: 'Deve ili krave' (nije bio sigurati Islt.ak),
pa je dobio devu koja je bila u desetom mjesecu
Rekao mu je: 'A llalt ti dao u njoj.'
Potom je doao i rekao: 'ta bi najvie volio?'
'Lijepu kosu i da od mene ode 0110 zbog se narodu
gadim', odgovorio je. Potrao ga je i orl njega je to otilo.
Dobio je lijepu kosu. i lijepu kou. Upitao ga je: 'Koji ti
je imetak najdrai?' Rekao je: 'Krave - ili deve'. Pa je
dobio stem m kravu i mu je: 'Allah ti dao u
ujoj.' Zatim je doao slijepcu i upitao ga: 'ta bi najvie
volio?' 'Da mi Alla/t vrati vid kako bih vidio
uarod', pa ga je potrao i Allah mu vrati vid. 01111111 rele:
'A koji ti je imetak najdl'ai?' 'Ovce'. Pa je dobio
sjanjenu ovcu. Sve ivotinje su se ra11moile, pa je ovaj
imao dolitllt deva, drugi dolinu kl'ava, a je imao
doliuu ovaca. Rekao je: "Zatim je doao gubavcu u
svome liku i obl-iku i rekao mu: sam siromah i
putuik, nestalo mi je llamimica na putu i danas mi ne
moe niko do Allah, a zatim ti. Molim t e Onim
Koji ti je dao lijepu boju i lijepu kou i imetak da mi da
jeduu devu kojom bi se potpomogao tla putu.' Odgovorio
mu je: 'Potrebe su velike.' Tada mu 'Kao da te ja
zuam. Zar nisi bio gubav, zbog se narodtt na tebe
gadilo, siromaan, pa ti je Allalr, azze ve delle, dao
imetak?' On odgovori: 'Ovaj imetak sam ja ltaslijedio
od svojih predaka. ' 'Ako si slagao, Alla/t te vratio u ono
to si bio', rekao je. Zatim je doao kod u
svome liku pa mu isto to i ovome, a ovaj mu
uzvrati isto mzako kako 11111 je i onaj uzvratio, pa 11111
243
'Ako si slagao, Allah te vratio 11 ono to si bio.'
Zatim je doao kod slijepca u svome liku, pa 11111 re&:
sam siromah i putnik, ttestn/o mi je ttnmimica
na putu i danas mi ne moe niko do Allah, a
zatim ti, pa te molim Onim koji ti je vratio vid da mi
da jednu ovcu kojom bi se potpomogao na putu.'
Odgovorio mu je: 'Bio sam slijep, pa mi je Allah vratio
moj viel. Uzmi ta a ostavi ta jer, tako mi
Allaha, ti prigovoriti danas ni za ta to uzme
radi Allaha.' Pa 11111 je rekao: 'Zadri svoj imetak. Vi ste
samo iskuani. A llah je zadovoljan tobom, a rasrdio se
tta tvoja dva prijatelja."
Biljee ga Buharija i Muslim.
MES 'ELE:
l. ajeta;
2. ta 0l.,i;;l j>"Ovosam l zaslullo";
3. ta Ji.. to Imam,
"' , # , ,
stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim.";
4. ta se sve nalazi u ovoj od velikih
pouka.
244
i.iJ, W.lff .IS'? wt.'T '
"l kad lm je On darovao zdrava potomka, oni su
druge s Njim u onome to lm On daje - aAllah je vrlo
visoko Iznad onih koje Njemu smatraju ravnima! "(El-E'araf, 190.)
Rekao je Ibn-Hazm: "Sloili su se da je svako ime u
kojem se spominje robovanje nekome pored Allaha ha1am,
kao Abdul-Amr (Amrov rob), Abdul-Ka' ba i osim
imena Abdul-Muttalib."l
'Rekao je lbn-Hazm: "Sloi li su se" - su saglasni
1
shodno znanju koje je do njes a dolo, da je nazivanje nekoga
robom, a ne Allahovim - haram, a bilo je haram i u svim zakonima
prijanjih vjerovjesnika, jer se u rom imenu blagodat pripisuju
nekome drugom pored Allaha, azze ve delle, a u tome bi bilo
i loe prema All,,hu sa strane Niegovog gos podarsrv,, i
prava na oboavanje, a i samo pripisivanje pr.wa na ropstvo ljudima
je greka t.lkoder i sa srrane njegovog
... osim imen<t Abul-Mutt.llib" - u ovom pitanju e nisu sloili, jer
su neki rekli da je nazivanje t im imenom nakon M urcaliba
ali da ne dosrie do stepena haramai i ovo miljenje nije

a ono dokazuju svoje miljenje je porpuno slabo, jer je
Vjerovjesnik, sa!lallahu al ej hi ve sell em, rekao: "ja sam vjerovjesnik i
co nije ja s.zm Ahdu!-Mucca!ibov i ovo je dolo samo sa
strane obavjetenja u kojem se ne nalazi direktno pripisivanje
ropstva nekom stvorenju, a poglavlje u arapskom jeziku o
obavjetavanju je iroko poglavlje koje obuhvat.l mnoga
245
------- Salih b. Abdilaziz Alu ejh -----
Od Ibn-Abbasa se prenosi da je rekao u vezi ajeta: "Kada
ju je Adem obljubio, ona je zatrudnjela, pa im je doao
lblis i rekao: 'Ja sam va saputnik koji vas je izveo iz
De1meta. m mi biti pokorni ili da ono
dobije rog od divojarca, pa kada bude izlazilo iz stomaka
da ti ga razdere. to,' zastraivao ih je.
' Nazovite ga Abdul-Harisom'. Odbili su da mu se
pokore, te se rodi mrtvo dijete. Zatim je ponovo
zatrudnjela, pa im je on doao i rekao isto to i prije. Oni
odbie da mu se pokore, te se rodi mrtvo dijete. Nakon
toga, ona ponovo zatrudni a on im ponovo i
spomenu im. Njih nadvlada ljubav prema djetetu, pa ga
nazvae Abdul-Haris". Na to se odnose .IS'?
su druge s Njim u onome to im
On daje ... " Biljei ga Tbn-Ebi-Hatim.
On biljei predaju s vjerodostojnim lancem
prenosilaca od Katade da je rekao: druge s
Njim u pokornosti, a ne u oboavanju."
biljei predaju s vjerodostojnim lancem
prenosilaca od Mudahida u vezi ajeta: Ako bl nam darovao
zdravog potomka" - da je rekao: "Bojali su se da dobiti
to se tice naziv,tnja nekih ashaba imenom Abdui-Muu:alib,
koji se bave h u vezi prenosilaca
su rekli: "Oni koji su nazvani imenom Abdui-Muccalib, u pr,woj
stvarnosti, njihovo ime je Muccalib
1
bez pripisivanj,t ropstva fabd),
ali je preneeno k.1o Abdui-Mutc.tlib
1
jer se co ime rairilo vie nego
ime Muttalib
1
te je na caj do.lo do greke na com mjestu."
246
KNJIG A TE VHID A
ljudsko Isto se prenosi i od Hasene, Seida i
drugih.
1
' Miljenje prethodnika jeste da je ova u vezi Adema i
Have. Ovo miljenje je zastupao i ejh, rahimehullah
1
a
"zdrava" odnosi se na tjelesi izgled kao i na njihovu korist od njega.
koje je spomenuto u ajew odnosi se na sudjelovanje
dvije osobe u pa su Allahu, azze ve delle, pripisali sudruga
u onome to im je On dao, jer su se pokorili ejtanu imenovanjem
djeteta Harisom, a Haris je ime ejtanovo.
Ovo njihovo grijeenje nije bi lo po prvi put, nego se ono desilo i prije,
kao sto je dos lo u had isu u kojem stoji da je Vjerovjesnik,. sallall<thu
alejhi ve sellem, rekao: "Dva puca ih je prev.trio." l co je bilo zbog
toga ro su ga sa A llahom u pokornosti.
Optepoznato je da je .svaki grjc.Snik pokoran ejc.1nu
1
i rob ne
ni jedan grijeh
1
a da ne ucini neStO od irka U
pokornosti.
Njihova pokornost ej tanu na ovom mjestu ne podrazumijeva
umanjivanje od njihovog poloaja, niti da su irk prama
Allahu, azze ve delle, nego je co samo u pokornosti.
Vjerovjesnicima je bi lo dozvoljeno nekih malih prij estupa,
kao sto to znaju jer oni ne nastavljaju tih grijeha,
nego ure u kajanju Allahu, azze ve delle, tako da njihovo stanje u
pokornosti i ibaderu nakon gr ijeha biva samo jo i
bolj im nego to je bi lo prije
1
i sve ovo dobro znaju. irk koji
se na ovom mjestu spominje se odnosi samo na u
pokornosti, i on ne dostie do malog irk.1
1
a oni su daleko od roga.
247
- ------ Salih b. Abdilaziz Alu ejh ------
MES'Elf:
1. Zabrana svakog imena u kojem se nalazi
pripisivanje gospodarstva nekome drugome pored
Allaha;
2. ajet<\;
3. Ovo se naziva irkom samo sa strane, a
ne misli se na stvarni irk;
4. Allahovo darovanje nekom zdrave
je od blagodati;
5. Prethodnici su navodili razliku irka u
pokornosti i irka u ibadetu.
248
JW; ;;,..J, J
"'' "' , .. , .. "
Allah Ima najljepa imena i vi Ga zovite njima, a klonite
se onih koji Njegova imena." (EJ-Earaf, 180.} t
Spomenuo je Ibn-Ebi-Hatim da je Ibn-Abbas, u vezi ajeta
J Njegova imena", rekao: irk."
,,. "' "'
Od njega se prenosi da je rekao: "Uzeli su ime za Lata
od ilah- bog, a za Uzaa od aziz."
'Naj ljepa imena, koja su dostigla vrhunac ljepote, pripadaju samo
Allahu, azze ve d elie, i co s punim pravom.
"l vi Ga zovite njima" naredba, a dova ili dozivanje u ovom ajecu je
lv1o pohvalj ivanje i ibadec, tako da Ga obohvamo
preko ovih prelijepi h imena i onoga to su obuhvati la od uzvienih
svojstava. Neki su co kao traenje i molbu, ej. kada nam
neto treba, se ka Allahu kako bismo co dobili, ce Ga
molimo imenima koja sadre ono to nam treba, i oba su
ispravna.
"njima" da se Allahu pribliavamo preko njih.
"A klonite se onih koji Njegova imena" - ostavite ih se, i ovo
da je muslimanu vadib udaljiti se od sranja onih koji
Allahova, azze ve delle, imena.
Iskrivljavanje Allahovi h imena podrazumijev.1 skretanje
udaljavanje od njihovog pravog ka nekom koje ne
Allahu, azze ve delle, i ovo iskrivlj avanje !ilhad) ima svoJe
stepenove.
249
Salih b. Abdilaziz Alu - ----
Od Ea'mea se prenosi da je rekao: "Ubacuju u njih
ono to nije od njih."I
' Od srepenov,, iskrivljav,lnja Allahovih imena i svojsrava jeste kada
se ljudi
1
koji su ustvari samo robovi
1
nazovu Allahovim imenima, kao
.to su murici uzeli ime za Laca od ilah
1
a za Uzaa od Aziz, i
U iskriv(jav,tnje Allahovih imena ulazi i pripisivanje A llahu, azzeve
delle, djetera, kao to je to sa
U to ul.ui i negiranje Njegovih imena i svojstava, ili negiranje samo
nekih od njih, kao to su radile dehmijje koji su prerjer,,li; oni ne
vjeruju ni u jedno ime od Allahovih imena, niti u neko od Njegovih
svojstava, osim u postojanje i da On postoji.
Od iskrivljavanja je i skretanje od njihovog postojanog koje
moramo prizn,ui Allahu, azze ve delle, te ih i udaljavaju od
njihovog pravog i vidljivog i koja nije
dozvoljeno pripisati Allahu, azze ve delle, dok je pr,wilo kod
ispravnih prethodnika da se vjeruje u sv.1 ta imena, i da ih ne
udaljavamo od njihovog jasnog i scvamog raznim
cumacenjima ili neka prenesena znaeenja - medaz, i
kao to su to uradile mu 'tezi le, e' arije, maturidije i jo neke sekre.
Ovo su bile samo neke vrste iskrivljavanja A llahovih imena.
Ako nam ovo bude jasno i budemo i u ovo, onda vidjeti
da je neko iskrivljavanje Allahovih ime"" kufr, dok je neko
bid' at - novotarija, i sve co shodno nekoj od situacija koje smo
n,weli.
Zadnja siwacija je bid' at i iskrivljavanje, ali ne dostie do stepena
kufra.
Pitanja o ovom poglavlju su velika i opirna jer se povezuju s
imenima i svojscvima, to je poznato u poglavlju o imenima i
SVOJStVIm,l.
250
KNJI GA TEVHI DA
MES' ELE:
1. imena;
2. Ona su najljepa;
3. Naredba da Ga zovemo njima;
4. Ostavljanje onih koji se protive tome i koji ih
iskri vljavaju;
5. Pojanjavanje ilhada - iskrivljavanja Allahovih
imena;
6. Prijetnja onima koji budu iskrivljavati neto od
njih.
25 1
51. NE KAE SE: "SELAM ALLAHU." 1
U Sahihu je dola predaja u kojoj stoji da je Ibn
Mes'ud rekao:
"Kada srno bili sa Vjerovjesnikom, sallalla/w alejlri ve
se/lem, govorili smo u namazu: 'Selam Allahu od
11jegovih robova, selam tom i tom,' pa je Vjerovjesnik,
sallallahu alejlti ve sellem,rekao: 'Ne govorite "Selam
Allahu", jer, Allah je, 11istirw, selam. "2
'Ne. govore se. ove jer je. to manjk.wost u potpunom cevhidu,
to da je od upotpunjavanja cevhida da se ne izgovaraju ove
i to je Allah neovisan Sam po Sebi od svih stvorenja, dok su
srvorenja siromana i od N jega ovisna: "0 ljudi, vi ste siromasi, vi
trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan." l to je u
stvarnosti njima potreban selam - mir
1
spas.
Govorili su ove s namjerom pozdravljanja
1
a pozdravljanje u
ovom erijatu je povez,mo sa tako da je selam All<thu od
Njegovih robova kao da su rekli: "Pozdrav A llahu od Njegovih
robova", i ovo iako je bilo ispravno sa strane njihove
namjere, nije bilo ispravno sa strane izgovora, jer "Selam
Allahu od Njegovih robova" "Neka Ga prati sigurnost od
Njegovih robova", i ovo je
1
bez sumnje, neispravno i pogreno, kao i
loe s onim to je obavezno u pogledu Njegovog
rububijjeta, uluhijjeta i svojstava, pa im je zbog toga Vjerovjesnik"
sall.llLlhu alejhi ve sellem
1
rekao: "Ne govorite: 'Selam Allahu', jer
Allah je, uistinu, Selam." Ovim on im je zabranio ce a
ov.\ zabr,\na da je co djelo haram.
253
MES' ELE:
1. selam;
2. Ona je pozdravljanje;
3. Nije ispravno je Allahu;
4. Razlog tome;
5. Njegovo, sallallahu alejhi ve sell em,
ashaba pozdravljanju koje nije
ispravno Allahu.
254
52. POGLAVUE O
"ALLAHU MOJ, OPROSTI Ml AKO
U Sahihu je dola predaja od Ebu-Hu.rejre da je
Allahov Poslanik, sali allahu alejhi ve sellem, rekao:
"Neka niko od vas ne kae: 'Allalm moj, oprosti mi ako
Allahu moj smiluj mi se ako uego neka
bude upora1t u svojoj molbi,2 jer Allaha 11iko ne moe
primorati."
A Muslim biljei:
1
Iz ovog govora se da razumjeti da onaj ko ih izgovori nije ovisan od
toga da mu se oprosti, i kao da ne el i da se i kao da nema
nikakve potrebe. Ovo je djelo onih koji se ohole kao i onih koji ne ele
da budu uz Allaha, pa je zbog toga u njima nepotpunost tevhida
1
kao
i suprotnost onome to je obavezno robu da sa str.1ne
Allahovog, azze ve delle, rububijjeta
1
jer je vadib pokazati svoju
bijedu i potrebu prema svome Gospodaru, i da nij e neovisan od
Allahovog oprosta, bog.uscva, prelaenja preko propusta,
plemenitosti i dobrote Njegove, i zbog ovih ejh je naveo
hadis.
1
Dakle, neka moli kao neko ko je potreban, ponizan i uporan, a ne
kao neki ko se smatra neovisnim i koji se oholi. "jer A//,lha niko ne
mole niko Ga ne moe ni na ta primorati, a sve to zbog
Njegove neovisnosti i bogacstva
1
te Njegovog ponosa, s,wladivosti
drugih i a ovo je opet kao produkt Nj egovih imena i svojstava.
255
"Neka svoju elju, jer, Allahu nije teko nita to
podari. "l
MES' ELE:
1. Zabrana izuzimanja u dovi;
2. Pojanjenje razloga za to;
3. "nego neka bude uporan u svojoj molbi";
4. elje;
5. Pojanjenje za tu naredbu.
' Medutim, to se Vjerovjesnikovih
1
1

ako Allah htjedne" - ovo nije dova uopte
1
nego je samo
obavjerenje
1
tj. bite

ako AH ah htjedne, tako da od samog
korijena nema veze s ovom mes 'elom.
256
53. NE KAE SE: "MOJ ROB l MOJA ROBINJA."1
anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve seUem,
rekao:
"Neka niko od vas ue kae: 'Nahrani svoga gospodara,
svoga gospodara',2 nego neka kae: 'Moj
1
Razlog ove zabrane je to je ljudsko ropstvo prema Allahu, azze ve
delle, stv<lmo robovanje, ili prisilno ili uz vl,,stico opredjeljenje, i
ono je potpuno jasno
1
jer, On je Gospodar i On radi ea ... Dok
o svome robu: "Ovo jemoj rob, a ovo je mo ja robinja", u
njima pripisuje pravo na posjedovanje ropstva samom sebi, u je
suprotnost potpunom obaveznom lijepom odnosu prema Allahu, azze
ve dzelle, kao i suprotnost rububijjeca, ce naruavanje
ljudskog ropstva prema Allahu, azze ve delle, pa je co r,1zlog to su
ove zabranjene kod dok je kod drugih samo
pokud1:no.
1
U vezi ove zabrane koja je dola u ovom hadisu, su se
razili pa su neki rekli: "Iz nje proizilazi da je co djelo haram", dok su
drugi rekli: "Zabrana na ovom mjestu da je co djelo
pokudeno", a do razmimoilazenja je dolo jer se ovo djelo vee za na
edeb -lijepo ponaanje, i ono to je ispTilvno, jeste da ni je dozvolj eno
"Moj rob i moja robinja, ili nahrani svoga gospodara... " i
to se pripisivanja gospodarstva nad to nije ljudsko
u come nema nikakvih smetnji, kao to se kae: "Gospodar ..
jer se u ovoj situaciji ne moe pojmiti srvamo gospodarst vo.
" ... nego neka k.lc: "Moj starjeina i zatitnik" - upotreba
starjeinstva- iako se zna da je samo A ll ah, .lZZe ve delle, pravi
Starjeina i Gospodar - uz odredeno pripajanje ni je zabranj eno, jer,
257
- ------ Salih b. Abdilaziz Alu ---- --
starjeiua i z.atitltik'. Neka niko od vas ne kae: 'Moj
rob i moja robinja', nego naka kae: 'Moj i moja
djevojka, i li moj sluga."'
MES' ELE:
l. Zabrana izgovaranja: "Moj rob i moja robinja";
2. Rob ne govori svome starjeini: "Gospodam
111oj", niti mu se kae: "Nahrani svoga gospodara";
3. prvoga "Moj i moja
djevojka, ili moj sluga";
4. drugoga "Moj stmjeina i
zatitnik";
5. Skretanje panje na ono to se htjelo ovim
poglavljem, a to je upotpunjavanje tevhlda i u

ljudi posjeduju neko starjeinstvo koje im dol ikuje, a Allahu, azze ve
delle
1
pripada savreno starjeinstvo nad svim stvorenji ma.
"zatitnik" su neki dozvolili na osnovu ovog hadisa,. a
neki su rekli da je ispravno je upotrebljavati
sc.ujeina
1
zatitnik i za lj udska stvorenja uopte, zbog
da i oni imaju neku vrstu scarjeinsrva i zatimirva, a sve
to onako kako im dolikuje, i nisu na istom mjestu kao "Tvog
gospodara, moj rob i moja robinja."
258
54. NE ODBUA SE ONAJ KO BUDE TRAiO
NETO AlLAHA ,
Od Ibn-Omera, radijallahu anilU, se prenosi da je
rekao:
"Rekao je Alla1wv Poslanik, snllnllnhu nlejhi ve sellem:
'Ko bude t raio kod Allaha., vi mu ga pruite. z
Ko bude molio 11 ime Allaha vi mu to podajte. Ko vas
pozove, odnzovite 1mt se.J Ko neko dobro prema
vama, vi mu to uadoknadite,
4
pa ako ne nita
'Ako neko bude neto molio, i Al laha, azzc ve delle
1
uzme kao
sredsrvo do eljenoga, cada nije dozvoljeno odbiti cu osobu iz
koje smo duzni iskazati prema Allahu
1
azze ve delle.
Rekao je ejhul-islam lbn-Tejmijje i jedan broj koj i se bave
"Har,\m je odbiti onoga koji moli
A ll.1ha ako bi se obrario osobi i s odredenim
pitanjem, ako bi se tebi posebno obratio, i molio re u ime
Allaha d,\ mu pomogne, a ci si u stanju da mu da ono sto trai .
Ovo biva li jepim i pohvaJnim djelom ako se osoba koja neto trai ne
obrati nekome posebno, k.1o da pica cog, rog i cog ins,\na. Biva
dozvoljenim ,, ko bi se znalo da osoba koja trai da i s lae
ponekad.
Onaj ko bude rraZ:io kod Allaha, on trai kod
najuzvienijega kod kojeg se moe traiti
je na stanovitu da je ovaj poziv vezan samo za
svadbeno veselje, a ne bi lo koji poziv, dok je odaziv ostali m pozivima
samo pohvalan.
' Nadoknadice mu onako kako je i on vama dobro
1
a sve co
kako bi srce bilo to iskrenije, pa d,, u njemu ne bude skretanje ili
259
- ------ Salih b. Abdilaziz Alu ------
bi mu to nadoknad-ili, molite za njega sve dok ue
vidite da ste mu nadoknadili. "
Biljee ga Ebu-Davud i Nesai s \1erodostojnim
lancem prenosilaca.
MES'ELE:
l. Pruanje onome ko ga bude traio kod
Allaha;
2. Davanje onome ko bude traio u ime Allaha;
3. Odazivanje na poziv;
4. Nadoknada za dobro;
5. Dova je nadoknada od onoga ko ne bude u
stanju uzvratiti istom mjerom;
6. "sve dok ne vidite da ste mu nadoknadili."
ponienje i poslunost prem,, tom dobru, i zbog toga. je rckM: "Pa .1ko
ne ni.c,l cime bi mu co mo/ice za njeg,! sve dok ne
vidite da sec mu nadokn,ldili. "- Ova stanja ne moe osjetiti niko do
oni koji su se okitil i

upotpunili tevhid, Allah nas sve
od njih.
260
55. NITA SE NE TRAI ALLAHOVIM UCEM
OSIM DENNET 1
Od Dabira se prenosi da je rekao:
"Rekao je Allahov Poslanik, sallallalm alejhi ve sellem:
'Nita se ne trai Allahovim licem osim Dennet."'
Biljei ga Ebu-Davud.2
'A sve to iz ukazivanja prema Allahu, azze ve dellc,
Njegovim imenima i svojstvim,l.
'Ova negacija sadri zabranu, a Allahovo lice je svojstvo
Njegovog onako kako co prilici Njegovoj i uzvienosti,
tako da znamo ta ono u osnovi, ali potpuno ili
l-akvota co preputamo samo Onome koji to zna, azze ve delle1
1
Onome koji je opisan njime, no, mi u samom startu bez
ikakvog ili negiranja onako kako je rekao Uzvieni:
nije kao Oni On sve i sve vidi."
.. osim Dennet"- jer je Dennet neto to se moe traiti,
pa je zbog toga zabranjeno moli ti Allaha, se Njemu1
azze ve delle
1
samim Nj im, Njegovim licem, svojstvom od
Njegovih svojstava, ili nekim Njegovim lijepim imenom, za neto od
prezrenih i niskih stvari, nego Ga moramo tim osobinama moliti za
neto to moemo dobiti, kao to je Dennet ili neto
ulazi u tu blagodat ili to proizilazi iz nje, ,, sve to kako bi pitanje
odgovaralo sredstvu preko kojeg molimo, i ovo je ovog
poglavlja
1
a to je da je Allahovih
1
azze ve delle
1
svojstava
od obaveznih produkaca tevhida.
261
- - --- - Salih b. Abdilaziz Alu ejh - --- -
MES' ELE:
1. Zabranjeno je moliti Allaha Njegovim licem za
neto osim za Dennet;
2. lica kao svojstva.
262
56. POGLAVUE O"DAJE..." 1
d:i ti j).!,
"Da smo se za bilo ta pitali" - govore oni -, "ne bismo ovdje
izginuli. (Aii-lnmn, 154.)
I rekao je:
"Onima koj i se nisu bori li, a o svojoj su govorili: ' Da su nas
posluali, ne bi Izginuli.' " (Ali-Inu:an, 168.}2
anhu, da je Allahov Poslanjk, sallallahu alej lu vc sellem,
rekao:
"Dri se onoga to ti koristi, trai od Allaha i ne
malaksavaj. A ako te neto zadesi nemoj 'Da sam
to uradio, bilo bi tako i tako, ' tr ego reci: 'Allah je
'Pisac je n,weo ovo poglavlje jer mnogi prigovaraju za kader sa
srrane njihovih dijela, misle da ako bi uradili neke stvari da bi stanje
bilo a Allah, azze ve dZelle, je odredio djelo i njegov
produkt, i sve je co u skladu s Njegovom, azze ve delle
1

"Da sam, da je .. . " za neko djelo koje se desilo u prolosti je
zabranjeno, haram, a dokaz za co je to je upotreba "da sam, da je ... "
od osobin,, munafik.a, a ta da je djelo
haram.
263
- - ----- Salih b. Abdilaziz Alu - --- --
odredio i uradio je onako kako je lztio', jer zaista, "da
je" otvara ejtanova djelo.",
MES'ELE:
l. dva ajeta iz sure Ali-lmran;
2. Jasna zabrana izgovaranja "da je" ako te neto
pogodi;
3. Pojanjenje tog pitanja da se tim otvara
ejtanovo djelovanje;
4. na lijep govor;
5. dranja za ono to donosl korist
uz traenje od Allaha;
6. Zabrana onoga to je suprob1o tome, a to je
slabost.
' Zabrana koja je dola u ovom hadisu podrazumij eva dil je djelo
haram, a ako bi je osobi\ upotcrijebila, ona bi cime i
umanjila s posobnost svome srcu.
ovog djela zabranjenim - haramom, se na ono co je
proizi lazilo upor:rebom "da je" i izrazi\ od aljenja z,,
a to se upotrebe "da je" za ako bi bilo u
dobru uz elju za onim to je kod Allaha, azze ve dzelle, od
potpornaganja na uzroka za co dobro, onda bi to bilo
dozvoljeno. ako bi to bilo iz oholosti ili samog
sebe, onda to ne bi bilo dozvoljeno, jer bi u oome bila jedna vrsta
vladanja kaderom.
264
57. ZABRANJENO JE PSOVATI VJETAR 1
Od Ubeja b. Ka'ba, radijallahu anhu, se prenosi da je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Ne psujte vjetar.
2
Kada vidite neto to ne volite, vi
recite: 'Allahu na, zaista Te mi molimo za dobro ovog
vjetra, dobro koje u sebi nosi i dobro koje mu je
A traimo ovog kod Tebe od zla
vjetra, zla koje tt sebi nosi i zla koje 11111 je "'
T irmi zi je rekao da je ovaj hadis vjerodostojan.
' Psovanje vjetra je isto kao i psovanje vremena, u suscini, se
na uznemiravanje Allaha, azze ve delle, jer, On je T.,; Koji upr,wlja
vjetrom kako
Ova zabr,,na da je to djelo h.uam
1
a to psov,,nje biva
njegovim i proklinjanjem
1
dok u psovku ne ulazi ako bismo
Zol njega Tekl i da je estok, ili ako bismo ga opisali onim svojstvima u
kojima se nalazi zlo po onoga na koga on dode.
' Ovo da Allah, azze ve delle, alje vjetar kako i
odvodi ga od koga eli, jer je vjetar Njegovoj, azzc ve
delle, naredbi, pa je zbog toga rel<..1o
1
sall.lll ahu alejhi ve sellem: '.:4
k.tda wdice nec-o StO ne volite/ vi recite: .:4/lahu n.t.! Zaista Te mi
molimo u dobro ovos vjetra/ i dobro koje u sebi i dobro koje mu
je A traimo kod Tebe od zLt 01109 vjecriv i zla
koje u sebi i zla koje muje "'Tirmizi je rekao da je ovaj
h.ldis vjerodostojan.
265
------ Salih b. Abdilaziz Alu ejh -----
MES' ELE:
1. Zabrana psovanja vjetra;
2. na koristan govor kada osoba vidi
neto to ne voli;
3. U kazivanje da je vjetar
4. Nekada mu bude dobro, a nekada
zlo.
266
58. POGLAVUE O UZVIENOG
ALLAHA:
Ji lJ' ci J; j;j' '). .1!4
- ,; . .. "' ... ;; .... ...
"Mislili su o Allahu ono to nije istina, kao to pagani misle, l
govorili su: 'Imamo li ml Ikakva udjela?' Reci:
1
O svemu
samo Allahl
1
n (Aii-lmran, 154.)1
Rekao je Uzvieni:
n ...koji o Allahu zlomisle - neka zlo nj ih n (EI-Felh, 6.)
'Od Allahove potpunosti i savrenosti u Njegovom rububi jjetu
1
imenima i svojstvima, jeste da On ne r,1di nita a d,l iza toga ne stoji
potpuna mudrost, a mudrost u come jeste da On, azze ve delie
1
stavlja stvari na njihova mjesta koja potpuno odgovaraju lijepim
ishoditima, pa je zbog roga obavezno misliti o Njemu samo ono to
je istina, a sve to zbog Njegove pocpunosci
1
i .sve to sa s trane
Njegove potpunosti i savrenosti u mudrosti, milosti i pravdi, a da
se ne misli o Njemu runo iz bi proizila manjkavost. Tako su
misli li u doba dahilijjeca
1
to je opec suprotno osnovama cevhida u
nekim sit uacijama, ili je suprotno potpunom cevhidu
1
i oni su bi li

ili im je padalo na um- pored toga to su bi ii murici - da
Allahova, azze ve delle, djela nisu onakva kakva bi crebala bici,
potpuna, co je A llah, azze ve delle
1
i pojasnio kada je rekao:
"lmamo li mi ikakva udjela?" U njihovim je bilo poric.1 11je
mudrosti, i li poricanje kader,\.
267
--- ---- Salih b. Abdilaziz Alu ejh -------
Rekao je Ibn-Kajjim u vezi prvog ajeta: "Ovo miljenje
je kao da On, azze ve delle,
Svoga Poslanika i da njegova stvar je
da ono to ih je pogodilo nije bilo u Allahovoj
odredbi niti od Njegove mudrosti. je i kao
poricanje mudrosti, pa kao poricanje kadera, te kao
poricanje upotpunjava.nja Posla.nikove, sall allahu alejhi ve
sellem, misije, kao i da ga Allah iznad svih vjera.
Sve je to zlo miljenje na kojem su bili munafici i murici, a
koje je spomenuto u suri El-Feth. Ovo miljenje je zlo jer se
misli o Allahu, azze ve delle, onako kako ne treba i kako
ne Njegovoj mudrosti, hvali i istinitom Ko
bude mislio da On prepustiti neistini da pobijedi istinu
trajnom pobjedom u kojoj istina ili negira da je
u svemu tome bila Njegova odredba, ili ako bi porekao da
je Njegova odredba radi potpune mudrosti na kojoj treba da
bude hvaljen, nego, prosto tvrdi da je to samo
htijenje, onda bi to bilo miljenje onih koji su
pronevjerovali. Pa, teko li se od vatre onima koji budu
nevjerovali. ljudi misli o Allahu runo u onome to
se njih kao i u onome to racli s drugima, a od toga
se samo onaj ko spozna Allaha, Njegova imena i
svojstva, kao i ta sve proizilazi iz Njegove mudrosti i
hvale. Pa neka dobro povede o ovome onaj ko je
pametan i koji savjetuje samog sebe. Neka se Allahu pokaje
i neka od Njega trai da mu oprosti zlo miljenje prema
svome Gospodaru. A ako bi provjeravao kod nekih bi naao
kako previe zahtijevaju od kadera, kore ga i govore kako je
trebalo biti tako i tako. Neki to mnogo, a neki malo.
Provjeri i samoga sebe da li si od toga.
268
KN JIGA TEVHIDA
Pa ako se spasi od toga, spasio si se od velike
a ako ne, ja te onda ne vidim spaeno ga. 1
'Spomenuo je lbn-l<ajjim da su prethodnici zlo miljenje
koje zastupaj u dahili s jednim od tri a svako od njih je
ispravno: poricanje kadera
1
poricanje mudrosti te poricanje Allahove,
azze ve delle
1
Svome Poslani ku, sallallahu alejhi ve sellem
1
Svojoj vjeri ili Svojim dobrim robovima.
R,1zlog ovakvog misljenja jeste nepoznavanje onoga to Allah, \ZZe
ve delle, zasluuje, kao i onoga to je Allah stavio u obavezu od
sabura
1
smirenosti i od vadziba.
Mno!)i se spase ove nagacivnosci u vanjtini
1
ali u nji hovim s rcima se
nalazi miljenje svojstveno dahilijjetu
1
kao i loe Zbog
toga je obavezno svakom vjerniku d,l svoje srce od svakog
miljenja prema Allahu koje je zlo, te da Allahova, azze ve
clelle
1
imena i svojstva, kao i uticaj toga u Allahovom cMstvu
1
sve
dok u njegovom srcu ne ostane da je A llah, azze ve delle
1
istina
1
da je Njegovo djelo isrina i pravda, pa i kada bi bio

269
----- -- Salih b. Abdilaziz Alu - -----
MES' ELE:
1. ajeta iz sure Ali-Imran;
2. ajeta iz sure El-Feth;
3. Obavjetenje da ta pojava ima svoje vrste koje
se ne mogu pobrojati;
4. Od toga se ne niko osin1 ko bude
spoznao imena i svojstva te bude spoznao samog
sebe.
270
59. TA JE DOLO OPORICATEUIMA KADERA 1
Rekao je Ibn-Omer: "Tako mi Onoga u ruci je dua
Ibn-Omera, kada bi neko od njih imao z/n ta koliki je Uhud, zatim
ga udijelio na Allahovom putu, Allah ga ne gi od njega primio sve
dok ne pavjeruje u kader. " l Zatim je to potvrdio
Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem
' Kader je Allahovo praiskonsko zn,lnje o stvarima, njihovo
za pisivanje u Levhi Mahfuz
1
opte Njegovo htijenje te sc.var,,nje
pojedinaca i njihovih svojscava
1
u to ulazi i stvaranje djela
koja robovi i co na osnovu Njegovih "Allah je Stvaralac
svega" - i robova i njihovih dijela, ce se ne kae ni za koga da je
mu' min sve dok sc ne povinuje i ne bude vjerovao u sve stvari,
jer tekstovi na to.
Neke vrste poricanja kadera izvode svoga iz tevhida i
islama, i co biva ako bi osoba negirala A llahovo praiskonsko znanje o
stvarima, ili ako bi porekla Allahovo zapisivanje tih stvari u Levhi
Mahfuz; dok su neke vrste bid ' ac -novotarija koja je u suprotnosti s
potpunim tevhidom
1
i to biva ,,ko bi porekao opte Allahovo htijenje,
ili opte stvaranje.
' Rekao je Ibn-Omer: ''Tako mi Onoga u ruci je dua Ibn-Omera,
kada bi neko od njih imao zlaca koliki je Uhud, zatim ga udijelio na
Allahovom putu
1
Allah ga ne gi od njega primio, sve dok ne povjeruje
u kader." - Zato? p,, upravo iz razloga to A llah, azze ve delle
1
ne
prima dobr,, djela osim od muslimana, a ko porekne kader i ne bude
vjerovao u njega, on nije ni musliman, niti sea bici od njega
primljeno, pa makar udijelio zl<lt.a koliko je brdo U hud.
"Zatim je co potvrdio Vjerovjesnikovim
1
sallallahu alejhi ve sellem,
' Iman je da vjeruje 11 Allaha/ i Niesove meleke/ i knjige
271
"Imali je dn vjemje 11 Allaha, Njegove meleke, knjige
Njegove, poslanike Njegove, Sudnji da11 i da vjerrtje u
kader, 11jegovo dobro i zlo."
Biljei ga Muslim.
Od Ubadeta b. Samita se prenosi da je rekao svome
sinu:
"0 si11ko moj, osjetiti slast -ilnana sve dok 11e
bude znao da ono to te je pogodilo nije te moglo
a 0110 to te je zaobila 11ije te moglo tti
pogoditi sam Allahovog Posla11ika, sallallalm
alejhi ve sellem, kako kae: 'Prvo to je Allah stvorio
bilo je pero. Potom mu je rekao: 'Pii!' Pa je reklo:
'Gospodaru moj, a ta da piem?' Rekao je: 'Pii ta
se sve desiti do Sudnjega dana.' O si11ko moj, sam
Allahovog Poslanika, sallallalm alejlli ve sellem, da
kae: 'Ko 11mre 11a mimo ovoga, 011 nije od
mene."'
U predaji koju biljei Ahmed stoji: "Prvo to je
Uzvi erli Al lah stvorio bilo je pero. Rekao mu je: 'Pii!' Pa je
u tom proteklo sve to biti do Sudnjega dana."
U predaji koju biljei Ibn-Vehb stoji da je Allahov
Njegove/ i pos/,mike Njegove_, i Sudnji d.111; i da vjeruje$ u kade/j
njegovo dobro i zlo." - Dobro u odnosu na sina A.demovog kao i zlo u
odnosu na njega. A to se A ll ahovog, azze ve de.lle
1
djela, pa
sva All,lhov,,, azze ve. delle, djela su doba jer su u potpunoj
suglasnosti s Njegovom velikom
272
KN JIGA TEVHIDA
"Pa ko ne bude vjerovao u kader, njegovo dobro i zlo,
Allah ga spali ti vatrom. "l
U Musnedu, kao i u Sunenima je predaja od Ibn
Dejlemija u kojoj stoji da je rekao: "Doao sam kod Ubeja b.
Ka' ba pa sam mu rekao:
1
Pri meni je neto u vezi kadera.
Obavijesti me ne bi li ga Allah odagnao iz moga srca.
1
Rekao je:
1
Kada bi udijelio zlata koliki je Wwd, ne bi ga Allalr od
tebe primio sve dok ne povjeruje u kader i dok ne bude znao da
0110 to te je pogodilo nije te moglo promaiti, a ono to te je
promailo nije te moglo ni Ako bi umro na mimo
toga, bio bi od stanovnika vatre. Svi su me ovako obavijestili od
Vjerovjesnika, sal/allalm alejhi ve selle11L" Hadis je
vjerodostojan, biljei ga Hakim u svome Sahihu.
' Ovo je zbog to je stvari zavreno, a od
imana u kAder jeste vjerov,mje da re je A llah, .1zze ve delle, ostavio
d,, sam bir,,s, i da nisi ni na ta primoran, jer je odgovornost pala
na insane..
'
"Cuo sam A llahovog PoslanikA, sall allahu alej hi ve sellem
1
k..1ko
k.1e: 'Prvo to je All.th scvorio bilo je pero. Rek.do mu je: 'Pii!' P,1 je
reklo: 'Gospodaru moj/A c,1 chl pieml' Reli..to je: 'Pii c.t se sve
desiti do Sudnjega d,ma. "'- U ovom dijel u had isa je dokaz za srepen
pisanja, a NPrvo co je Allah stvorio bilo je pero"- po
naj ispravnijem milj enj u kod koji se bave
Onda kAda je A llah stvorio pero
1
dakle, odnosi se na
vrijeme, a to se prvog stvorenja, to je Ar- Allahovo prijestolje.
273
--- --- - Salih b. Abdilaziz Alu - - - - --
MES' ELE:
1. Pojanjenje obaveze vjerovanja u kader;
2. Pojanjenje na koji vjerujemo u njega;
3. Propadanje djela one osobe koja ne vjeruje u
njega;
4. Obavjetenje da niko osjetiti slast imana
sve dok ne povjeruje u njega;
5. Spominjanje prvoga to je Allah stvorio;
6. U tom je proteklo sve to se desiti do
Sudnjega dana;
7. On sallallahu alejhi ve sellem, biti od
onih koji ne budu vjerovali u njega;
8. Praksa ispravnih prethodnika da svaku
uklanjaju
9. su odgovorili onim su uklonuli
njegovu a to na to su govor
pripisali samo Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi
ve sellem.
274
60. TA JE DOLO OSUKARIMA t
rekao:
"Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alej11i ve sellem:
'Rekao je Uzvieni Allah: 'A ko je nasilnik od onoga
koji hote da stvara kao to Ja stvaram? Pa, ueka stvore
'tnm, ili ueka stvore zrno, ili 11eka stvore
Biljee ga Buharija i Muslim.2
Oni biljee od Aie, radijallahu anba, da je Allahov
Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Ljudi koji biti ka11jeni ua danu su
Olti koji budu imitira li Allahovo stvarauje. ",
' od prijetnje, a s[ikar je ona j ko oblikuje neto na osnovu
poznatog izgled.t.
Slikanje se dijeli na dvi je vrste:
1. Imitiranje i oponaanje Allahovog stvaranja, pod Njegovim
imenom i svojstvOmj
2.. Slikanje kao sredstvo za irka, jer je irk mnogih
mnogoboaca bio preko slika, pa je od potpunosti tevhida to
slike nisu dozvoljene, jer je slika jedno od sredstava
koja su koristili u svojim ibadetima.
'Allah je pojasnio njihovu a to sto neko misli da stvara kao
to All.th to je samo plod njegove mate, a u stvamosci, niko
nij e u stanju stvoriti kao .to Allah stvar,t
1
pa je zbog toga postao od
onih koji oponaaju A llaha, azze ve de[le, i to je razlog koji ga je
da bude nasilnikom.
275
Oni biljee predaju od Ibn-Abbasa da je
rekao:
sam Allalwvog Poslanika, sallallaltu alejlli ve
sellem, kako kae: 'Svaki slikar u vatru. Svakoj slici
koju bude naslikao se dua kojom biti
11 Deltemtemu. '"2
Od njega biljee i predaju koja ima stepen merfua:
"Ko naslika sliku 11a dtmjalttku, mu da 11
ttju udalme duu, a to biti 11 stanju. " 3
Muslim biljei predaju od Ebu-Hejjada da je rekao:
"Rekao mi je Alija: 'A zar da te ue uputim na ono na to
me je 11p11tio Allahov Posfatzik, sallallahu alejhi ve
' u slikanju ili kiparstvu biva velikim kufrom u dva
r. Da napravi nekog kipa da bi ti obohvan
1
i ovo je
ku fr prema A llahu, azze ve dellej
l. Da nas li ka neku sliku i izjavi da je ona bolja od Allahovog,
azze ve delle
1
stvaranja, i na ovu vrsru se odnosi prethodni
hadisj u njega ulaze i oni koji budu imitirati slikanjem uopte
(kao onaj ko bi slikao svojom rukom, ili ko bi isklesao neku
nekih stvari koje ga ne bi izvele iz vjere, ali je to ipak
veliki grijeh, a djela je proklet i
mu je vatrom.
' "dua da je on naslikao neto je posjedova.lo duu
- ili ivotinju, pa je zbog toga prijetnja i usmjerena na ovu
vrstu slikanj_a.
' Ovo iz razloga .to je dua samo Allahovo, azze ve delle,
vlasnitvo.
276
KNJIGA TEYHIDA
setlem, da ne ostavi ni jednu sliku, a da je ne izbrie,
1titi !IZVie/l kabur a da ga 11e poravna. '"l
MES' ELE:
l. Strogo prema slikarima;
2. Skretanje panje na uzrok, a to je ostavljanje
lijepog odnosa prema Allahu, azze ve delle, to se
uzima iz "A ko je 11asilnik od onoga koji
da stvara kao to Ja stvaram?";
3. Skretanje panje na njegovu kao i na njihovu
to se vidi iz "Pa, neka stvore trun, ifi 11eka
stvore
4. Jasan iskaz da oni biti kanjeni;
5. Allah stvoriti onoliko dua koliko slikar
bude naslikao slika, koje slikara u
Dehennem u;
6. munared.eno da u njih udahne due;
7. Naredba njihovog brisanja ako se
' U ovom hadisu je skrenut.l panja na drugi razlog zbog je
slikanje haram, a roje to je ono od sredstava irl<a.
na koj i se ovaj propis jeste sto je u hadisu povezano
bris.1nja slike i poravnavanja uzdignutog kabura, tako da je zbog tog
spoja ostanak sli ke jedno od sredsr.wa i pute v.l ka irku.
277
61. TA JE DOLO OMNOlVU ZAKLINJANJA 1
A o zakletvamasvojim brinite sei" (El-Maida, 89.)
rekao:
sam Allalwvog Poslanika, sallalla1ru alejhi ve
sellem, kako kae: 'Zakletva je uzrok brze prodaje neke
robe, ali otklanja od
Biljee ga Bu harija i MusUm.2
Od Selmana se prenosi da je Allahov Poslanik,
"Trojici se Allalr obratiti niti ilr i njih
bol11a ka.ztza: starcu lcoji blud oholom
' Mnotvo zaklinjanj a se ne podudara s potpunim rcvhidom, jer on,,j
u srcu cevhid bude potpun, ili blizu roga, on uzimati
Allaha, azze ve delle, stalno u svoj im zakletvama, tj . u zakl etvama
kojih je svjest.1n
1
a .Sto se zakletve koja je kao po.tapalica
1
za nju
nema smemje, iako je bolje i pohvalnije d,, mu ' min svoj jezik i
srce od mnotva z,,klinj anja u vidu potapalica u sv,1kodnevnom
govoru.
' Uzrok ce jeste to je to neka vrsta "'lZne jer nije ono
Sto je bio d uzan od Allahovog, azze ve delle,
279
------- Salih b. Abdilaziz Alu ejh - - - - -
prosjaku i koji ttzme Allaha kao svoju robu: ne
kupuje nita a ela se ne za kune, tt-iti ta proda a da se ne
zakune."
Bi ljei ga Taberanl s vjerodostojnim lancem
prenosilaca.
U Sahihu se bi ljei od Imnma b. Husajna, radijallahu
anhu, da je rekao:
"Rekao je ATlaiiov Poslanik, sallallahu alej1ri ve sellem:
'Najbolji od mog ummeta su moja generacija, zatim orta
poslije njih, zatim ona poslije njih, zatim ona poslije
njih.' Rekao je Imran: 'l ne znam je li nakon svoje
ger1eracije spomenuo dvije ili tri?' 'Zatim nakon
vas narod koji ali 11ji1wvo
biti traeno, i i im biti nita dato na
povjerenje, i se, ali izvravati ono to
011i biti debeli."'
U njemu je dola predaja i od Ibn-Mes'uda da je
"Najbolji ljudi su moja generacija, zatim oni poslije
njilr, zatim oni poslije ltjih. Onda narod u kojem
nekog od njih njegovu zakletvu a
zakletva prestizati njegovo
' je o osobi koja je ostarjela i koja je osijedjela, a srce joj je jo
uvijek vezano za blud.
"Oholom prosj,1ku i koji uzme Al!.1ha kao s voju robu: ne
kupuje ni$c,1 a d-1 se ne z.1kune/ nici sea prot/.1 a da se 11e ukune. "-Iz
ovoga se jasno vidi da je pokuden onaj ko uzme Allaha k,,o svoju
robu, a uz co on i jedan od velikih grijehova.
280
Rekao je Ibrahim: "Udarali su nas zbog i
davanja prisege dok smo bili rnali."l
MES' ELE:
l . Oporuka o zakletvi;
2. Obavjetenje da je zakletva uzrok brze prodaje
neke robe, ali da otklanja
3. estoka prijetnja onome koji niti ta proda, niti
ta kupi, a da se ne zakune;
4. Skretanje panje da grijeh biva veHkirn bez
ikakve potrebe;
5. onih koji se kunu, a da sc to od njih ne
trai;
6. Njegovo, sallallahu alej hi ve sellem,
pohvaljivanje prve tri ili generacije, kao i
spominjanje onoga to se desiti nakon njih;
7. onih koji a da se to od njih
ne trai;
8. Prethodnici su tukli djecu zbog i
davanja prisege.
' Iz ovoga sc vidi koliko s u ispravni prethodnici vodi li o
odgoju svoje djece i poromaka kada je u pitanju Allaha,
azze ve delle.
281
62. TAJE DOLO UVEZI ALLAHOVE GARANCUE
l GARANCUE NJEGOVOG VJEROVJESNIKA t
' tl .. .. ..
:lA; l}):;'
'l ispunjavajte obaveze na koje ste se Allahovim imenom obavezali i
ne krite zakletve kad ste Ih tvrdo dali..." (En-Nahl, 91.)2
Od Burejde se prenosi da je rekao:
"Kada bi Allahov Poslanik, sallallalw alejhi ve sellem,
postavio nekoga za zapovijednika vojske ili izvid11ice,
bi mu posebno bogobojaznost i da bude dobar
prema muslimanima koji budu s njim, n zatim bi rekao:
'Ratujte s Allahovim imenom na Allahovom putu!
Ubijajte one koji ne vjentju 11 Allaha! Ratujte i ne
uzimajte nita prije podjele plijena. Ne varajte, 11iti
'Dakle, o Allahovom za.Stite
1
kao i zariti koju je obe&1o
Njegov Vjerovjesnik, sailallahu alejhi ve sellem.
'Ove ob,weze su kao ugovori koji budu medu ljudima, a
su i kao zakletve, tako da je obavezno izvriti ono to se
dogovori, kao i zakletvu iz p rem,, Allahu, azze ve delle, jer,
ko se zakune Allahom, to d,, je on potvrdio izvrenje onoga na
st.1 se obavezao Allahom, azze ve d eli e, pa ako bi to pronevjerio, ili
prekrio ugovor, co bi cada da on ne Allaha, azze ve
delle, onakvim od kojeg bi se bojao da ne uradi ono to jc
obavezan prema Allahu od izvrsenj,, uz zakletvu, tj. to bi
ga Allaha stalno bodrilo da to bolje izvri zadanu
283
masakrirajte i ne ubijajte djecu. Kada sretne svoga
neprijatelja od murika, pozovi ga 11 jedno od troje - ili
neka izabere jednu od tri solucije - , pa ta god da
izaberu primi to od njilr. Zatim ih pozovi ll islam, pa
ako ti se odazovu, primi to od njilr. Onda ih pozovi da
se presele iz svojih domova u domove mu1radira - oui
koji su lridru, i obavijesti i1r ako to budu
isto to i nwhadiri i im obavezuo isto to i
muhadiirima. Ako odbiju iseljenje, orrda ih obavijesti
da biti ll istom propisu kao i muslimanski l1eduiui.
Nad trjima se spro110diti Alla/tov, teala, propis,
dobiti nita od ratnog plijena osim ako se budu borili s
muslima11ima. Ako sve to odbiju, onda im ponudi
dizju, a ako pristanu, primi je od njih i odustau.i od
njilr. Ako odbiju, zatrai od Allaha i ubijaj ill.
Kada bude opsjedao one koji su 11 utv1dama pa zatrae
od tebe da im da Allahovu garanciju i garanciju
Njegovog Vjerovjesnika, ti im ne daj Allahovu garanciju
i garatrciju Njegovog Vjerovjesnika, ali im daj svoju
garanciju i garanciju svojih drugova, jer, da prekrite
vau garanciju i garanciju vaih drugova lake je uego
da prekrite Allahovu garanciju i garanciju Njegovog
Vjerovjesnika. A kada bude opsjedao 011e koji su u
utvrdama, pa zatrae od tebe da im presudi po
Allahovoj p1esudi, ti im nemoj suditi po Allahovoj
presudi, nego i m presudi po svojoj presudi, jer ti ne ztm
li prema njima uraditi po Allahovoj presudi ili
ne?"
Biljei ga Muslim. l
' Hadis jasno na Allaha, azze ve delle, tako to
rob dati ljudilThl Allahovu garanciju, niti garanciju N jegovog
284
KNJIGA TE VHIDA
MES' ELE:
l . Razlika Allahove garancije, garancije
Njegovog Vjerovjesnika i garancije muslimana;
2. Uputstvo ka djela koje nosi manju
opasnost;
3. "Ratujte 5 Allahovim imenom na
Allahovom putu!";
4.

"Ubijajte one koji ne vjeruju u
Alln ha!";
5. "Zatrai od Allaha i ubijaj ilz ";
Vjerovjesnik-v sal!a!lahu alejhi ve sellem
1
ali im daje svoj u garanciju.
U ovome je veliko upozorenje pripadnicima tevhida i onima koj i
trae vjersko znanje i brinu se z,\ njega, a i ljudi znaju da su
oni krenuli rim pu cem da im ne izmakne nikakva ili djelo koje bi
uputilo na njihovo nepridravanje ovog znanja, cako da je pocrebno
da stalno bude svjestan da [judi gledaju u tebe- a pogotovo u ovom
vremenu koje je puno i smumji - jer oni gledaju u tebe kao
onoga koji nosi sunnec i cevhid, pa se ne ophodi prema njima osim na
iz kojeg se vidi Gospodara, azze ve delle, i iz kojeg
Ga i oni kada ce vide kako to ti l'adi, i ne kri svoje
zakletve, niti Allahove garancije, i ne budi kukavic,, u ili
meduodnosima
1
jer to umanjiti uticaj znanja i vjere koju nosi.
285
- - - - - -- Salih b. Abdilaziz Alu ejh ------
6. Razlika Allahove presude i presude

7. Ashab sudi po potrebi, ali ne zna da li je donio
presudu jednaku Allahovoj i]j ne.
286
63. TA JE DOLO OZAKLINJANJU
ALLAHOM 1
Od Dundub b. Abdullaha, radijallahu anhu, se
prenosi da je Allahov PosJanjk, sallallahu alej h.i ve sell em,
rekao:
"Rekao je 'Tako mi Allaha, Allah oprostiti
toj osobi. '
2
Pa je rekao Allall, azze ve delle: 'Ko se to
'Zaklinjanje A llahom biva na dva
J. Na oholosti, gordosti i n.1prasicosci
1
cako da sam sebi
daje pravo nad Allahom i da A llah presudi ci po njegovoj
presudi. Ov,, situacija je suprotna potpunom cevhidu, a moe
da se kosi i sa njegovom osnovom.
2. Da se zakune A ll ahom iz poni enja prema Njemu,
pokornosti, potrebe i siromatva prema Allahu, azze ve
delle, i za ovo je do..1o hadis: "/m.1 A/!,1hovih robov.1 koji
k,1da bi se za ne.co zakle/oA!f,tbony On bi mu co usliao."- a
sve je to zbog njegovog lijepog miljenja prema Allahu, azze
ve delle.
Ovo stoga .to je ea osoba bila veliki grjenik" pa se je uzoholio
pobonjak i vidio je samog sebe kao velikoga, ce je pomislio
da je zbog svoga ibadeca prema Allahu, azze ve delle, dostigao
tol iki stepen d,, moe raspolagati Allahovim djelima i da Allah
odbiti nikakav njegov zahtjev. Ovo je u suprotnosti sa scv,unim
oboZilvanjem, pa ga je Allah, azze ve delle, kaznio i rekao: "Ko se co
oholi nc1d.1 Mnom." - misli se na zaklinjanje iz oholosti, P' je
oprostio nepokomome, a ponitio je pobonjakova djela. Sve ti to
287
------- Salih b. Abdilaziz Alu ----- -
oholi nada Mnom pa da ne oprostim toj osobi? Zaista
sam mu Ja oprostio, a u11itio sam tvoje djelo.'"
Biljei ga Muslim.
U hadisu od Ebu-Hurejre stoji da je onaj ko je
izgovorio te bio pobonjak, a Ebu Hurejre je rekao:
"Izgovorio je koja mu je upropastila i ovaj i
svijet."
MES'ELE:
l. Upozorenje od oholosti prema Allahu;
2. Svakom od nas vatra je blia od kajia naih

3. Dennet je isto tako blizak;
4. U njemu je dokaz za nekada
izgovori 11eku ... " (do kraja};
5. Nekada bude oproteno iz razloga koji
je od najnepoeljnijih stvari za njega.
govori kolika je stvar ne Allaha, azze ve detle, i kolika je
stvar suprotstaviti se A ll ahovoj subhanehu ve teala.
288
64. NETRAI SE OD ALLAHA DA SE ZAGOVARA
KOD NEKOG SlVORENJA ,
Od Dubejra b. Mut'ima, radijallahu anhu, se prenosi
da je rekao:
"Doao je neki beduin Vjerovjesniku, sa.llallalm a.lejhi
ve sell.e1n, pa je rekao: 'O Allahov sallallalm
alejhi ve sellem, due stt iznurene, djeca stt oglad11jela i
propali su imetci, pa zamoli svoga Gospodata da 11as
opskrbi kiom. Zaista, mi od Allaha traimo da se
zauzme kod tebe, i od tebe da se zauzme kod Allaha. 2
Pa je rekao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem:
'Subha.nallalt! Subhanallah!' Nije prestao i zgova.rati te
'Ne smije se Allah
1
azze ve delfe
1
uzimati kao neko sredstvo kojim
bi se pribliilo nekom scvorenju
1
jer bi to bi lo u suprotnosti s
potpunim tevhidom.
' ovoga da su Allaha uzimali kao posrednika
kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi Poslanik molio za
njihi ,, n.ema sumnje da je Allah daleko od svega toga, jer je
stvorenje jadno i nisko u odnosu prema Gospodaru, azze ve delle.
"P.1 je rekao Vjerovjesnily s,J!/allahu ,J/ejhi ve se/lem: 'Suhh,mallah!
5ubhanallilh!'- i nije prescao izgovar,ui ce ponavljao ih je _
kako bi pokazao Allahovu i od onoga to je beduin
spomenuo, kao i Njegovu svetost od bilo kakve manjkavosri ili zlog
opis,\, kao i od svakog loeg miljenja o Njemu, azze ve delle.
"Sve dok se co nije vidje/o IM licima njegovih drugov;y z,uim je rek.Jo:
'Teko tebi! Z n,J$/i ci ko je Allah?Allah je odtoga!/\le cmi se
odAllaha d.t se zagovar.t ni kodkog.t!"'
289
sve dok se to nije vidjelo na licima njegovih
dl'llgova, zatim je 1eka.o: 'Teko tebi! Z11.a li 'ti ko je
Allah? Allaft je od toga! Ne trai se od Allaha da se
zagovara ni kod koga!' I spomenuo je hadis."
Biljei ga Ebu-Davud.
MES'ELE:
l. Neodobravanje onome ko kae: "Mi od Allaha
traimo da se zauzme kod tebe";
2. Njegova promjena koja se vidjela na licima
njegovih drugova;
3. Nije mu prigovorio za "Od tebe traimo da
se znuzme kod Al/altn";
4. Skretanje panje na "Sublumnllnil";
5. Muslimanj su od njega traili da moli za kiu.
290
65. TA JE DOLO OVJEROVJESNIKOVOM,
SALLALLAHU ALElHl VE SELLEM,
GRANICATEVHIDA l ZATVARANJU PUTEVA IRKA
Od Abdullaha b. E-ihhira, radijallahu anhu, se
prenosi da je rekao:
"Otiao sam sa delegacijom Benu-Amira do Allaltovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa smo rekli: 'Ti
si na gospodin - starjeina. ' Pa je rekao: 'Gospodirr
St-arjeina je Allah tebareke ve teala.'I Mi smo rekli:
'Najbolji si od nas tt dobru i 11 zasluzi.' A on je
rekao: 'Kaite to ili dio toga to ste rekli, i neka vas
ejtan ne zastupa.'"
' Iz ovih se da nakon Lo znamo da je Poslanik"
sallallahu alejhi ve sellem, prvak i gospodin .svih Ademovih
poconMk-<, da je htio da granice revhida, koo;o i da zatvori sve
pureve koj i vode ka irku, od koji h je svakako i pretjerivanj e u

Ako bi neko oslovio ne-koga ovom - gospodine lu da
je on starjeina ili gospod.u/
1
kao i kada bi je pripojio nekoj grupaciji,
ne bi bilo dozvoljenim. A su spomenuli da ovu nije
dozvoljeno upotrebljavati na iz kojeg bi se shvati la
sveobuhvatnost, pa zbog roga vidi one koji .Sirk posredstvom
nekih evlija, kao to to rade sa Bedevijem, ovu - sejjid
!gospodin/, i mnogo je korisce
1
a stalno misle pri njenom izgovoru na
Bede vij,;.
291
- ------ Salih b. Abdiluiz Alu ejh ------
prenosilaca.I
Od Enesa, radjjallahu anhu, se prenosj da su neki
ljudi rekli:
"0 Allahov O najbolji od nas i sine najboljeg
od nas, gospodine na i sine gospodina naega." Pa je
rekao: "0 ljudi, kaite to to ste rekli i neka vas ejtan
ne zavede. Ja sam Mulrammed, Allahov rob i poslanik.
Ne volim da me di ete iznad moga stepena kojeg mi je
Allalr, azze ve delle, dodijelio."
Biljei ga Nesai s dobrim lancem prenosilaca.2
' Zatim su ga hvaliti u lice
1
to je ejcanovo djelo, a sve co
kako bi poras1:.1o u svojim

nakon bi mu dolo ponienje,
jer ko se udalji od "la l)avle vela kuvvece illa billah" (nema
niti snage osim sa Allahom), i ko ne bude prezirao duu, ce se udalji
od poniznosti i pokornosti koje Allah :zna i:z njegovog srca
1
on se
poni:zi ti
Ono to su rekli o Poslaniku
1
sallalf.ahu alejni ve sellem, je isrina,
ali je on :zatvorio vraca k.1ko ne bi neko uao na njih ako bi on preur:io
njihovo djelo, pa bi onda nekoga, nakon cega bi ejtan doao i
onome koji i kojeg ce bi njihova srca vezanima
:za cu osobu sve dok ne bi i rk i sve dok ga ne bi
na koji nije dozvoljen za njega. Ovo poglavlje je kao pravilo za
zatvaranje svih puteva koji vode ka irku.
292
KNJ lG A TE VH lDA
MES' ELE:
l. Upozorenje ljudi od pretjerivm1ja;
2. ta treba r e i osoba kojoj se kae: "Ti si na
gospodi n ";
3. R i j e i : "l 11ekn vas ejtan ne zastupa" - iako nisu
rekli nita do pravu istinu;
4. R i j e i : "Ne volim da m e diete iznad moga
stepe11a."
293
66. TA JE DOLO O UZVIENOG
ALLAHA:
j;. iJ, ,_,;:J (.;j'
"Oni ne Allaha onako kako Ga treba
(Ez-Zumer, 67.)
Od Ibn-Mes' uda, radijallahu anhu, se prenosi da je
doao neki idovski kod Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, paje rekao:
"0 Muhmmnede! Mi smo nali da Alla/1 staviti
nebesa na prst, zemlje i na drugi prst, vodu na
vlano tlo na a ostala stvorenja tla peti
prst, a zatim 'Ja sam vladar.' Pa se nasmijao
Vjerovjesnik, sa llallahu alejlti ve sellem, tako da su mu
se vidjeli krtljnji kutnjaci tl znak potv1de onoga to je
rekao idovski Zatim je Allahov Poslanik,
sallallalm alejhi ve sellem,
, f! ..
f,! 4!';,)
j;. Uh ,_,)J.i ,;;:, t

"Oni ne Allaha onako kako Ga treba
a Zemlja na Sudnjem danu biti u
Njegovoj aci stisnuta."' {Ez-Zumer, 67.)
U Muslim ovoj predaji stoji:
"Planine i na prst, zatim. ih zatresti i 'Ja
sam Vladar, Ja sam Allah!"'
U Buharijinoj predaji stoji:
295
nebesa na prst, vodu i vlano tlo na drugi, a
ostala stvorenja ua prst.
11
Biljee ga Buharija i Muslim.
Muslim biljei predaju od Ibn-Omera koja ima stepen
rnerfua:
"Allah saviti nebesa 11a Sud11jem dantt, zatim ih
uzeti 11 Svoju desnu mku, a onda ']a sam Vladar!
Gdje su silnid? Gdje srt oni koji su se olzolili?' Zatim
smotati sedam Zemalja i uzeti ih u Svoju ljevicu a onda
'Ja sam Vladar! Gdje su silnici? Gdje su oni koji
su se olrolili?'"
Prenosi se od Ibn-Abbasa da je rekao: "Nije sedam
nebesa i sedam zemalja u aci Milostivoga nita drugo do
kao goruica u aci nekoga od vas."
Rekao je Jbn-Derir da mu je pripovijedao Junus da
ga je obavijestio lbn-Vehb, a ovoga Ibn-Zejd koji je od
svoga oca da je rekao Allahov Poslanik, sall allahu alejhi ve
seile m:
"Nije sedam nebesa tt Allahovoj stolici- Kttrsijju, 11ita
drugo do kao sedam dirhema koji se 11 okruglu
rav11icu."
Rekao je da je kazao Ebu-Zerr:
sam Allahovog Poslanika, sallallalm alejhi ve
sellem, kako kae: 'Nije Kursijj 11 odnosu ua Ar nita
drugo do kao eljez11i 11 prostranu pustinju
na Zemlji.
11
Od Jbn-Mes'uda se prenosi da je rekao:
neba i onoga koje slijedi je pet stotina godina.
Izmedu svakog neba je pet stotina godina. sedmog
296
KNJIGA TE VHIDA
neba i Kursijja je pet stotina godina. Izmedu Kursijja i vode
je pet stotina godina, a Ar je iznad vode, a Allah je iznad
Ara; nita Mu nije skriveno od vaih dijela." Biljei ga
Ibn-Mehdi od Hammada b. Seleme, on od Asima, od Zerra,
od Abdullaha. Na ga biljei i Mes'udi od
Asima, od Ebu-Vai la, od Abdullaha. Ovo je rekao hafiz
Zehebi, rahimehullah, i rekao je: "On ima vie puteva."
Od Abbasa b. Abdul-Muttaliba, radijal lahu mmu, se
prenosi da je rekao:
"Rekao je Allal!ov Poslanik, sallallalm alejhi ve sellem:
'Znate li koliko ima neba i Zemlje?' Rekli smo:
'Allah i Njegov Poslanik najbolje zmtjll.' Rekao je:
ujilt je rastojanje od pet stotina godina.
Rastoja11je svaka dva neba je pet stotina godina
i debljina svakog neba je pet stotina godina.
sedmog neba i Ara nalazi se more, a najnieg i
najvieg njegovog dijela je kao iz111ellu neba i Zemlje.
Allah, subllane1m ve teala, je iznad svega toga i nita
Mu nije skriveno od dijela Ademovi/t sinova."
Biljei ga Ebu-Davud i drugi.
297
- ------ Salih b. Abdilaziz Alu - -----
MES' ElE:
"A Zemlja na Sudnjem danu biti u Njegovoj aci stisnuta;
2. Ove znanosti i njima su bile kod idova
koji su bili u Njegovom, sallallahu alejhi ve sellen1,
vremenu i nisu ih poricali, niti su ih lano
3. Kada je idovski to spomenuo
Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, on je
potvrdio istinitost toga to mu je rekao, pa je siao
Kur' an koji je sve to potvrdio;
4. Njegovo, sallallahu alejhi ve sellem, smijanje
kada lllU je idov spomenuo ovo
znanje;
5. jasan govor koji potvrduje postojanje dviju
ruku, kao i da nebesa biti u desnoj, a Zemlje u
lijevoj ruci;
6. Jasno nazivanje druge ruke Lijevom;
7. Spominjanje silnika i onih koji se ohole na tom
mjestu;
8. "Kno gomica u aci nekoga od vas";
9. Kursijja u odnosu na nebesa;
10. Ara u odnosu na Kursijj;
293
KN JI GA TEVHIDA
ll. Ar je jedno, a Kursijj i voda neto drugo;
12. Koliko ima svaka dva neba;
13. Koliko ima sedmoga neba i kursijja;
14. Koliko ima kursijja i vode;
15. Ar je iznad vode;
16. A Hah je iznad Ara;
17. Koliko ima neba i Zemlje;
18. Debljina svakog neba je pet stotina godina;
19. More koje se nalazi iznad nebesa, razdaljina
izn1ed u njegove dvije krajnje (od povrine do
dna) je pet stotina godina, a Allah, azze ve delle,
najbolje zna.
Neka je hvala Allalm, Gospodaru svih svjetova i neka
je Allahov selam i salavat na naeg prvaka Muhammeda,
njegoVlll porodicu i drugove.1
' Zavrio je ovog da' veta
1
ej hul-islam
1
ovu knjigu ovim
poglavljem zavr.Snicom, jer ko bude znao u
stvarnosti ta je ovo poglavlje sve obuhvatilo od Njegovih svojstava,
azze ve delle
1
on a da Mu se ne ponizi u potpunosti, te da
iskae svome Gospodaru ogromnu pokornost.
"Oni ne Allaha onako kako Ga treba - tj. oni Ga
nisu u potpunosri
1
jer da su Ga onako kako Ga r:reba
ne bi oboavali nikoga pored Njega.
Ako bude malo vie razmislio o svome Gospodaru,
M udrome, Opisanom svojstvima s lave, a O n je,
azze ve delle
1
iznad Ara, i zabranj uj e, u Svome
proscranome carscvu
1
u kojem je Zemlja jedno od najmanjih
stvorenj a u odnosu na ona velika, obasip,1 Svojom i
299
- ------ Salih b. Abdilaziz Alu ejh ---- -
blagodatima koga otklanja muku od koga On je,
s ubhanehLJ
1
Vlasni k blagodat i i dobr.1
1
P' vidi A llahov,,, azze ve
delle, djela u nebesim.t
1
i vidi oboavanje koje meleki na
nebesima kako su okrenuti ka ovom velikom poglavlju, zatim vidi
A Haha
1
S lavnoga,Velicansrvenoga, Opisanoga ovim velikim
carscvom
1
se tebi - o bijedni i niski pa t i da
Ga oboava, to je ujedno i tvoja kada bi ci samo co osjetio, i
t i da e,, se boji, to je ujedno i tvoja kada bi ti samo
to znao, i ti da Mu bude pokoran, to je ujedno i tvoja
k.1da bi t i samo o tome razmislio.
Jer
1
zaist.l
1
ako bude znao Allahovo pravo, i spozna Njegova
svojstva, i ta sve posjeduje od opte velicine u Svome
svojsrvima
1
da nisi u stanj u nita vie do da Mu se
potpuno povinuje, azze ve delle, i to iz svoje volje, re da se pred
Nj im ponizi i da Mu se okrene u pokornosti, kao i da Mu se
priblii onim sto O n voli.
A ko bude Njegov govor, govor Onoga ko ti se njime
ti i zabranjuje preko njega, i tad,, se kod tebe javlja
po tivanje i koje nisi posjedovao do tada, pa je zbog toga od
uzroka imana LJ robovom srcu, kao i
Gospodara, azze ve delle, svakako i razmiljanje roba, pa razmilja
o nebeskim i zemaljskim carstvima, onako kako mu je naredio Allah,
,lZze ve delle.
300
SADRAJ
UVOD UKNJIGU OTEVHIDU - --- ------- 5
KNJIGA OTEVHIDU 7
MES' ELE (pitanja, postavke): 10
1.VRUEDNOSTTEVHIDA l TA SVE BRIEOD GRUEHA 13
MES' ELE: 16
2.KO UPOTPUNI TEVHID, U DENNET BEZ __19
MES'ELE: 22
3.STRAH OD IRKA 25
MES' ELE: 28
4.POZIV U DA NEMA BOGA OSIM ALLAHA 31
34
l DA NEMA
BOGA OSIM ALLAHA 37
6.0D IRKAJE NOENJE KONACA l NJIMA
STVARI KAKO Bl SE RUEILI NEKE ILl KAKO Bl JE _ 43
MES' ELE: 48
7.TA JE DOLO UVEZI RUKJE l HAMAJLUA 49
MES' ELE: 53
8.POGLAVUE OONIMA KOJI BUDUTRAILI BLAGOSLOV
OD DRVETA, KAMENA l 55
MES' ELE: 61
9.TAJE DOLO UVEZI KLANJA NEKOM DRUGOM MIMO ALLAHU _ 65
MES' ELE: 70
10.NE KOUE SE RADI ALLAHA NA MJESTU NA KOJEM SE
KOUE NEKOM DRUGOM MIMO ALLAHA 73
MES' ELE: 76
ll.OD IRKAJE DA SE ZAVJETUJENEKOM
DRUGOM MIMO ALLAHU, AZZE VE DELLE 77
MES' ELE: 78
12.00 IRKA JETRAENJE (ISTI' AZA) KOD
NEKOGADRUGOG MIMO ALLAHA 79
MES'ELE: 81
301
13.0D IRKA JE l TRAENJE lU DOVE
NEKOM DRUGOM IMO ALLAHU 83
MES' ELE: 87
14.POGLAVUE OALLAHOVIM
"Zar da Njemu smatraju ravnim ... " 89
MES'ElE: 93
15.POGLAVUE O UZVIENOG ALLAHA
"l kad iz srca njihovih nestane straha, ... " 95
MES'ELE: 97
16.EFA' AT (ZAGOVORNITVO) 99
MES' ELE: 107
17.POGLAVUE O UZVIENOG ALLAHA
"TI , doista, ne moe uputiti na pravi put ... " 109
MES' ElE: 111
18.UZROK NEVJEROVANJA UUDSKOG RODA l NJIHOVOG
OSTAVUANJA VJERE JE PRETJERIVANJE UPOGLEDU
DOBRIH UUDI 113
MES' ELE: 117
19.STROGA ZABRANA OBOAVANJA ALLAHA ORED KABURA
NEKOG DOBROG AKAKO JETEK ONDA AKO
Bl GA OBOAVAO? 121
MES' ElE: 126
20.PRETJERIVANJE UPOGLEDUKABUROVA DOBRIH UUDl
IH !DOUMA KOJI SE OBOAVAJU PORED ALLAHA 129
MES' ELE: 131
21.POSLANIKOVO, s.a.v.s., l
ZATVARANJE SVAKOG PUTA KOJI VODI KA IRKU 133
MES' ELE: 135
22.NEKI PRIPADNICI OVOG UMMETA OBOAVAJU IDOLE 137
MES' ELE: 142
23.POGLAVUE OSIHRU 145
MES' ELE: 148
24.POJANJENJE NEKIH VRSTA SIHRA 149
MES' ELE: 152
25.POGLAVUE O ll NJIMA 153
307
157
MES'ELE:
159
26.TAJE DOLO ONURI- UKlANJANJU SIHRA
161
MES' ELE:
163
27.TA JE DOLO OIDAJJURU
167
MES' ELE:
169
28.TA JE DOLO OASTROLOGIJI?
171
MES' ELE:
173
29.TRAENJE KIE OD ZVIJEZDA
176
MES' ELE:
30.POGLAVUE O ALLAHA UZIENOGA:
177
"Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili..."
180
MES' ELE:
31.POGLAVUE O ALLAHA UZVIENOG:
181
' To vas je samo ej tan plaio ...
184
MES' ELE:
32.POGLAVUE O ALLAHA UZVIENOGA:
185
' l u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici! "
188
MES' ELE:
189
'Zaroni mogu biti sigurni od Allahove spletke?. ."
191
MES' ELE
34.0D VJEROVANJA UALLAHA JE l SABUR - STRPUIVOST
193
NA ALLAHOVIM ODREDBAMA
196
MES' ELE:
197
35.TAJE DOLO ORUA' U?
200
MES' ELE:
36.0D IRKAJE l AKO Bl OSOBA HTJELASVOJIM
201
DJELOM DUNJALUK
204
MES' ELE:
37.ONAJ KO BUDE POKORAN l ZAPOVJEDNICIMA
UZABRANJIVANJU TO JE ALLAH DOZVOLIO, ILl
DOZVOUAVANJU TO JE ZABRANIO, ON IH JE UZEO
205
GOSPODARIMA PORED ALLAHA
208
MES' ELE:
38.POGLAVUE O UZVIENOGA
303
"Zar ne vidi one koji tvrde da vjeruju u ono to se.. 209
MES' ELE 212
39.POGLAVUE OONOME KO BUDE NEGIRAO
NETO OD IMENA ill SVOJSTAVA 213
MES' ELE: 216
"Oni priznaju da je blagodat od Allaha,... 217
MES' ELE: 219
"Zato ne svjesno druge Allahu ravnim! " 221
MES' ELE: 224
42.POGLAVUE OONOME KO SE NE ZADOVOUI
ZAKLINJANJEM ALLAHOM 225
MES' ELE: 226
43.POGLAVUE O
"ONAKO KAKO JE HTIO ALLAH l KAKO Sl n HTIO" 227
MES' ELE: 229
44.KO BUDE PSOVAO VRIJEME, ON JE UZNEMIRIO ALLAHA 231
MES'ELE: 232
45.POGLAVUE OIMENOVANJU NEKOGA SUDIJOM
SVIH SUDIJA 233
MES' ELE: 234
46.POGLAVUE OPOTIVANJU ALLAH OVIH, AZZE VE DELLE,
IMENA, KAO l MIJENJAJU IMENAZBOG TOGA 235
MES' ELE: 236
47.KO SE BUDE ALIO U SE SPOMINJE
ALLAHOVO IME, KUR'AN ill POSLANIK 237
MES' ELE: 239
"Kad ga obaspemo Naom,... ' ________241
MES. ELE: 244
" l kad im je On darovao zdrava potomka,... " _ _ ____ _ 245
MES'ELE: 248
304
"Allah ima najljepa imena ... " __________249
MES. ELE: 251
Sl.NE KAE SE: "SELAM AllAHU. 253
MES' ELE: 254
52.POGLAVUE O
"AllAHU MOJ, OPROSTI Ml AKO _______255
MES. ELE: 256
53.NE KAE SE: "MOJ ROB l MOJA ROBINJA." 257
MES' ELE: 258
54.NE ODBIJA SE ONAJ KO BUDE TRAJO NETO ALLAHA _259
MES' ELE: 260
55.NITA SE NE TRAI AllAHOVIM LICEM OSIM DENNET 261
MES' ELE: 262
56.POGLAVUE O " DAJE... " _ __________263
MES' ELE: 264
57.zABRANJENO JE PSOVATI VJETAR 265
MES' ELE: 266
"Mislili su oAllahu ono to nije istina, ... " 267
MES'ELE: 270
59.TA JE DOLO OPORICATEUIMA KADERA 271
MES'ELE: 274
60.TA JE DOLO OSLIKARIMA 275
MES' ELE: 277
61.TAJE DOLO OMNOTVU ZAKLINJANJA 279
MES' ELE: 281
62.TAJE DOLO UVEZI AllAHOVE GARANCIJE
l GARANCIJE NJEGOVOG VJEROVJESNIKA 283
MES' ELE: 285
63.TAJE DOLO OZAKLINJANJU AllAHOM 287
MES' ELE: 288
64.NETRAI SE OO ALLAHA DA SE ZAGOVARA KOD NEKOG STVORENJA 289
MES. ELE: 290
305
65.TAJE DOLO OVJEROVJESNIKOVOM, S.A.V.S., GRANICA
TEVHIDA
l ZATVARANJU PUTEVA IRKA 291
MES' ELE: 293
66.TA JE DOLO O UZVIENOG ALLAHA:
" Oni ne Allaha onako kako Ga treba ____ 295
MES' ELE: 298
301
306

Bs Skraceni Komentar Na Knjigu Tevhida

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Bs Skraceni Komentar Na Knjigu Tevhida

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Naslov originala:

Muhtesilrtt erhi kitahit-tevhid

. ili ko se b,JVi ko za sebe bude tvrdio da poznaje

. i ona ne u ovome imamo obavjetenje o

ej. a da doivjeci neto od

Sejh je, htio monahe, 1(.10 i pokornost koja

j;. Uh ,_,)J.i ,;;:, t

You might also like