Professional Documents
Culture Documents
n n'
Optiki kablovi su savitljivi optiki elementi koji prenose svetlosni fluks od jednog do drugog kraja kabla. Svetlost se prenosi nizom totalnih refleksija unutar tankih optikih vlakana. i i l ih fl k ij kih ikih l k
10
11
12
13
Elementi za meusobnu vezu svetlovoda kao i svetlovoda sa svetlovoda, 15 emiterom, prijemnikom i kuitem
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
31
Primena:
32
Primena:
33
Primena:
34
Primena:
35
Najstariji tip ovog senzora radi na principu refleksije svetlosti od p povrine pokretnog objekta. Normalno na objekat postavljena su p g j j p j dva optika vlakna. Dovodno vlakno je povezano sa laserskim izvorom svetlosti, a prijemno vlakno je povezano sa fotodiodama.
36
Izlazni signal zavisi od rastojanja izmeu objekta i optikih vlakana. Za rastojanje x = 0 i x = i na fotodiodama nema j j signala, dok izlazni signal ima maksimum za neku vrednost .
37
Statika karakteristika senzora u = u u max = f ( x d ) ima maksimum za: x d Sa umax je oznaen maksimalni napon na prijemniku pri direktnom spoju prijemnik-predajnik.
38
Drugi tip senzora pomeraja na bazi optikog vlakna primenjuje se za neprovidne objekte Dva optika vlakna postavljena su tako da je objekte. izmeu njih zazor . U zazoru se nalazi pokretni objekat. Izlazni signal se menja za pomeranjem objekta ako je zadovoljen uslov da je objekat vei od prenika vlakna ( d 2rv ).
Izlazni signal u = u u m ax je proporcionalan osvetljenom delu __ poprenog preseka vlakna r = r rv , u opsegu koji se utvruje kalibracijom. Karakteristika senzora zavisi od poetnog poloaja, tj. __ od vrednosti r0 = r0 . rv . Ova statika karakteristika je linearna za
0,6 r0 1, 4
__
Izlazni signal zavisi od zazora izmeu vlakana i rastojanja izmeu njihovih osa Ako je u toku mernog procesa jedna od ovih osa. veliina konstantna, druga se moe dovesti u vezu sa pokretnim objektom i meriti njegovo pomeranje. U tom smislu se razlikuju senzor i -senzor.
Deformacijom membrane od silicijuma (elastini element) modulie se intenzitet svetla. Svetlost od laserske diode kao izvora svetlosti preko odailjakog optikog vlakna, pada na membranu, od koje se reflektuje, vraa se u prijemno vlakno i preko njega na prijemnik svetlosti.
Membrana se dobija nagrizanjem silicijumskog vafera pomou kalijumove baze (debljine 10m i prenika manjeg od 1 mm). j ( j p j g ) Opisanim senzorom prati se ugib membrane preko promene u prijemnom intenzitetu svetlosti.
Na ovom principu napravljen je senzor namenjen za merenje p pritiska u motorima SUS. Karakteristike ovakvog senzora su g izvanredne: rad na temperaturi do 400 oC , neosetljivost na elektromagnetne smetnje i koroziju, primenljivost u eksplozivnim sredinama, male dimenzije, merno podruje od 0-7 bar do 0-200 bar, linearnost 0.25% , frekventno podruje od 0,01 Hz do 30kHz.
Senzor temperature sa optikim vlaknom inicijalno je napravljen za upravljanje mikrotalasnom hipertermijom kod nekih medicinskih tretmana. tretmana Zbog potpune neosetljivosti na elektromagnetne smetnje senzor sa optikim vlaknom pokazao se kao odlino reenje, pa je njegova primena proirena i na druge oblasti gde su prisutne takve j g p p g g p smetnje. Na primer, koristi se za merenje temperature namotaja generatora, transformatora ili motora velike snage.
Kao primarni senzorski element slue prirodni fosfor ili kristal , jer su izraziti luminifori (elementi koji pod dejstvom energije svetlosti emituju svetlost) Svetlost koju emituje LED dioda prolazi optikim svetlost). vlaknom do primarnog elementa i izaziva njegovu fotoluminiscenciju, tj. dovodi do emitovanja hladne svetlosti nakon j , j j apsorbovanja energije fotopobude.
Kada je pobuda jedan kratki impuls, intenzitet fotoluminiscentnog signala opada eksponencijalno, a vreme njegovog trajanja proporcionalno je temperaturi T. Informacija o temperaturi dobija se iz odnosa izmerenih intenziteta I1 I2 :
t2 t1 (T ) = ln ( I1 I2 )
Drugi tip senzora se dobija na napred opisani nain. Fluorescentni signal kree se kroz vlakno zahvaljujui totalnoj unutranjoj refleksiji. refleksiji Ako se komad omotaa vlakna zameni luminiforom ( Si staklo dopirano retkim elementima), tada e se naruiti principi totalne refleksije i jedan deo zraka e se, zavisno od temperature, j j , p , probiti i raspravati u omotau, tako da do prijemnika stie slabiji intenzitet svetlosti.
Trei tip fluorescentnog senzora dobija se kada se jedan deo kabla zameni temperaturno osetljivim luminiforom. Promena temperature poveava apsorpciju i smanjuje intenzitet svetlosti na mestu prijema prijema.
Merni opseg senzora temperature sa optikim vlaknom i fluorescentnim primarnim elementom ima merni opseg od -50oC do +250oC tanost do 0 1oC , brzinu odziva 0 5s Odlikuje se malim C, 0.1 0.5s. dimenzijama, visokom pouzdanou i osetljivou i otpornou na fizika oteenja. j
Automatizovano merenje hrapavosti zasniva se na korienju optoelektronskog skenera sa optikim vlaknima. U unutranjem krugu prenika D1 smetena su optika vlakna koja dovode svetlost svetlost, a u prstenu D2 D1 optika vlakna koja primaju difuzno svetlo sa hrapave povrine. p p
Sluajne varijacije hrapavosti karakteriu se standardnim odstupanjem i korelacionom duinom povrine T. Snaga difuzione svetlosti P u prijemnim vlaknima opisuje se jednainom:
P = ( , T ) K ( d ) I 0
P = ( , T ) K ( d ) I 0
Io - i intenzitet svetlosti na izlazu iz dovodnih vlakana, i l i i l i d d ih l k K (d) - funkcija udaljenosti skenera od povrine, - koeficijent koji zavisi od karakteristika vlakna i sluajnih varijacija hrapavosti.
Maksimalna vrednost snage primljene difuzne svetlosti Pmax dostie d i se uvek pri odreenoj udaljenosti d = dc , k j zavisi od k i d j d lj i koja ii d konstrukcije skenera, a naroito od rasporeda optikih vlakana u skeneru. skeneru Varijacije Pmax nastaju kada se promeni hrapavost Ra, odnosno kada se promene karakteristike povrine i T .
Pobuivanje perilendibutirata na fluorescentno zraenje moe se ostvariti pomou halogene sijalice sa volframovom niti ili pomou plave LED diode. Svetlost iz izvora prvo prolazi kroz monohromator M1 i soivo za fokusiranje L1, a zatim kroz dovodno optiko vlakno pobuuje senzorski sloj postavljen na cev kroz koju prolazi testirani vazduh.
Povratnim optikim kablom fluorescenna svetlost se dovodi na soivo L2, monohromator M2, a onda na fotodiodu FD. U elektronskom kolu za obradu signala vri se pojaanje, A/D konverzija i formiranje izlaza. U podruju 20-100 % relativne vlanosti dobijena je tanost 0 1% 0.1%.
r = L sin y
U zavisnosti od brzine toka, slobodni kraj niti modulie prolaz svetlosti izmeu dovodnog i prijemnog vlakna, t se na i l ij l k te izlazu d bij signal dobija i l proporcionalan mernoj brzini toka.