Nakon neto vie od etir i i pol' mjeseca kanjenja s naim prvim brojem ovog fanzina, ja kao urednik, nemam

nikakvih ideja kako ga zapoeti. Pr ilino ironino, zar ne? Priznajem, prvo to mi zapravo pada na pamet jest pomalo doraen citat s poetka Danteova Pakla svi vi koji listate ove stranice, ostavite svaku nadu ali mogue je da pomalo pretjerujem ili su me konano dohvatili svi ovi dani nespavanja i nervoze koji iz mene izvlae vlasiti skepticizam. O samoj kvaliteti, ipak, odluujete upravo vi, dragi itatelji. Ideja koja mi se cijelo vrijeme motala po glavi bila je ponuditi vam neto drugaiju perspektivu omiljenih nam anrova, tako da vjerujem da e se za svakoga nai po jedan mali privatni kutak na kojeg ete izdvojiti poneto vlastitog vremena. Takoer bih iskoristio ovu priliku i zahvalio svima onima koji su bili uz mene i trpili me cijelo ovo vrijeme i oni koji su idejama, lancima i kritikom pomogli da se ovaj projekt ostvari, a to su: Nataa, Boris (www.scifiram a.com), Tomislav, Hrvoje, Ivan, Slaven, Jasmina, Izitpajn, Nebelw erfer, urednitvo NOSF portala i magazina (www.nosf.net), Andrej, Zlatko, te urednitvo Planet magazina (planetm agazin.wordpress.com), svi oni koji su se odazvali na na prvi natjeaj, Gabrijel, Shrike, i naravno, svi Vi koji ste odluili pruiti nam priliku i proitati na prvi broj. Naravno, svaka vaa kritika ili ideja je uvijek dobrodola i pomae nam da ovaj fanzin napravimo sve boljim i kvalitetn ijim. Slobodno nas kontaktirajte i obratite nam se putem naeg slubenog foruma: thevoidforum .freeforums.org. Takoer jo uvijek traimo sve one voljne da daju i svoj doprinos, aljite nam svoje prie, slike, crtee, stripove i sl. U meuvremenu zapoeli s mo jo nekoliko drugih projekata o kojima e biti rijei neto kasnije putem naih stranica: thevoidfanzin.wordpress.com ili thevoidfanzin.co.nr To bi uglavnom bilo sve od mene za sada. Uivajte! Urednik (m ax.scorpius@gm ail.com)

SADRAJ :
UVODNIK GAL ERIJA: Andrej Maji REPORTA E: Prem ijera film a: Civilizacija propasti Richard K. Morgan u Hrvatskoj NAJAVA BROJA: Starcraft 2 TEMA BROJA: Cyberpunk William Gibson Divinizacija Mree Gabrijel Barii: Ljudski kalup Boris Hrenjak: Sigurnosna zakrpa Marija Serdar: Ne budite usnule RECENZIJE: Term inator: The Sarah Connor Chronicles [REC] Penumbra Walking dead Conan Dark Horse Com ics INT ERVIEW: Zlatko Sm iljani KOLUMNA: SF vs. Fantasy 2

13

17 32 35 39 47 54

63 64 65 68 69

72

74

The Void besplatni elektroniki fanzin sf, fa ntas y i horror tematike b y Mario Pastuov i 2008. Glav ni urednik: Mario Pastuov i, zamj enik urednika: Nataa Bek. Suradnici: Gabrij el Barii, Boris Hrenjak, Marij a Serdar, Tomislav Bulj ev i, Slav en Karaka, Iv an Gudelj , Hrv oj e Hrenj ak, Scifirama, Planet Magazin, Andrej Maj i i Zlatko Smilj ani. Prij elom i dizaj n: Max Poshtar. Sav e prie obj av lj ene u ov om dokumentu p od zatito m su autorskih prav a nj egov ih autora. The Void fanzin j e potpuno besplatan i nij e za prodaj u, autor nij e odgov oran za bilo kakv u tetu nastalu koritenj em ov og dokumenta. Kon taktiraj te nas preko foruma: thev oidforum.freeforums.org

Andrej je student osjeke Akademije za primjenjenu umjetnost i dizajn. Veliki je oboavatelj metal glazbe, Kentaura Miure i njegove mange Berserk, kao i roleplay igara poput Call of Cthulhu i SLA Industries, sve u svemu, prilino mraan tip. Nedavno je slubeno sudjelovao na godinjoj izlobi s voje Akademije, a naslovnicu (i dva stripa) za fanzin napravio je po naoj iskljuivoj zamolbi. Ako jo niste uli za njega, ovdje imate priliku baciti oko na neke od njegovih radova, za sve ostalo posjetite dolje na vedenu stranicu.

Premijera petog filma brae Peji, odrana u petak 21. oujka u Osijeku privukla je veliki broj zainteresiranih ljubitelja sf-a, kao i sve zaljubljenike u domai film. Iskoristili smo priliku saznati neto vie o tome kako je film nastao i koji su im planovi u bliskoj budunosti. Priznajem kako sam od samog poetka bio privuen ovakvom idejom, da je netko zbilja uspio snimiti film postapokaliptinog anra i to u Hrvatskoj. Kako sam i osobno veliki ljubitelj ovakve vrste znanstvene fantastike u bilo kojem njezinom obliku, pojavio sam se na premijeri u kinematografu Europa s jo nekoliko prijatelja kojima sam prenio vijest. Film je u meuvremenu osvojio nagradu Zlatna Motor ka na domaem festivalu trash filma 2007. godine. Za scenarij i priu pobrinuo se Luka Peji, dok je sam proces snimanja i reije preuzeo Kreimir. Obojica su do sada zajedno napravili pet igranih filmova i tri dokumentarna. Civilizacija propasti zapravo ima vrlo zanimljiv zaplet; u bliskoj budunosti svijet je opustoen nuklearnim ratom i preivjeli su okupljeni u tzv. sektore, jedina preostala podruja na planeti koja nisu zahvaena radioaktivnim oblacima. Kako je rije o malom broju populacije, veina tih sektora je opkoljena i pod stalnom prijetnjom udovinih mutanata iz oblinjih ruevina nekada velikih gradova. Glavni junak, zagonetni X dolazi u jedan od sektora nakon preivjelog sukoba u kojem je zaradio ozljedu od koje je i sam postao jedan od zaraenih i samo je pitanje vremena kad e mutacija zahvatiti njegov organizam. Kako je sektor sve vie izloen konstantnim napadima, X dobiva ponudu koju ne moe odbiti: mora zaustaviti lokalne mutante u zamjenu za lijek koji e sprijeiti njegovo izoblienje. U filmu se jasno vidi utjecaj drugih slinih klasika ovog anra, pa tako i legendarnog serijala Fallout, raunalne igre iz '98. amerike izdavake kue Interplay, iji soundtrack ini prepoznatljivu zvunu podlogu i za ovaj film. Za najvei dio filma, vizualne efekte, pobrinuo se Domagoj Rapak, inae student Engleskog jezika i povijesti iz Osijeka, koji se takoer bavi i crtanjem stripova (njegove radove moete vidjeti na stranicama: dom igorgon.deviantart.com, gdje se takoer vidi i plakat za film). Samo snimanje filma trajalo je mjesec dana, ostalih sedam mjeseci samo s mo radili na postprodukciji. U poetku sam razmiljao o maketi sektora, ali zbog Domagoja i njegovih sposobnosti, jednostavno nije bilo potrebe. rekao je Kreimir i takoer dodao film smo snimali s budetom od dvije tisue kuna. Imali s mo sponzore koji su nam donirali potrebni mater ijal i prostor za snimanje na zemljitu u Vinjevcu. Domagoj je takoer, nedavno imao i izlobu vlastitih radova u caffe baru S.Co.Bar u Osijeku, istom lokalu gdje je odran i after-party nakon premijere Civilizacije propasti. Tko su zapravo braa Peji? Priznajem da pripadam skupini ljudi koji do prije ovog filma nikada nisu niti uli za brau Peji, zbog toga smo odmah iskor istili priliku saznati malo vie o njima, njihovom radu i planovima u skoroj budunosti za vrijeme proslave premijere filma u ve gorenavedenom lokalu.
Glavnu ulogu u filmu tumai Marko Vrebac > koji je odlino odradio svoj prvi glumaki posao. Dok se za vizualne efekte pobrinuo Domagoj Rapak, koji u filmu tumai ak dvije razliite uloge.

Luka i Kreimir Pej i > za v rijeme proslave premij ere

Kreimir i Luka, inae bratii, mladi su filmai iz osjekog predgraa. Fascinacija filmom potaknula ih je da s kamerom u ruci zaponu stvaranje vlastitih filmskih uradaka. Sve je poelo dokumentarnim filmovima anketnog tipa, u kojima su Kreo i Luka ispitivali ljude na ulici (uglavnom starije od 65 godina), o izvanzemaljcima, kloniranju i s mislu ivota. Osim toga, snimili su i biografski film o svom djedu Petru. Prvi film pod nazivom ''Talent Irw ina Wilkinsona'' snimili su poetkom 2005. godine, s namjerom da ga poalju na jedan od filmskih festivala. Sedmominutni nijemi crno-bijeli art-film, sudjelovao je na Reviji A materskog Filma u Zagrebu i kao takav oznaio je poetak filmskog stvaralatva ekipe iz Osijeka. Nakon nekoliko mjeseci, braa Peji su snimili sljedei film, nazvan ''Ravno u Oi''. Pod utjecajem Tarantina, Luka je napisao scenarij za prvi akcijski film brae Peji. S obzirom da je ''Irw in'' bio nijemi film, u ''Ravno u Oi'' glumci su po prvi put progovorili. Plastini pitolji prikupljeni od klin aca iz ulice, poluprazne boice keapa, Josipovaka pustara, benzinska postaja, Krein Golf i podrum dida Pere postali su zatitni znakovi ovog filma. Za montau je jo jednom bio zaduen Marin Balaji. Potom je slijedio horor ''Tata Mutant'', veim dijelom snimljen u Kreinom podrumu i vinjevakoj umi, gdje se sada nalazi autocesta. Radnja smjetena u Karpatskoj dolini s kraja 19. stoljea, prati eksperimente doktora Rutherforda i njegovog debilnog brata Vladimira. Za minku se pobrinila Kreina zarunica Afrodita, a zahvaljujui osjekom HNK, braa Peji su mogli eksperimentirati i s bradama i br kovima svojih likova. Tada su se Kreo i Luka konano prihvatili i montae samog filma. Na prvom Trash Film Festivalu u Varadinu 2006. godine, ''Tata Mutant'' je bio nominiran u kategoriji za najbolji horor, a istom je prigodom i ''Ravno u Oi'' nominiran za najbolji akcijski film. Tomislav Tomi, inae glavni lik gotovo svih filmova brae Peji, tako je postao prepoznatljivo lice i prava zvijezda trash-filma. Uz njega, u istim su 7

filmovima glumili Lukini prijatelji iz srednje kole i Kreini prijatelji. Ovo nam je ve peti film po redu, a imamo i tri dokumentarca. Snimamo sve to nam se svia, biografske drame, noir thrillere, akcijske filmove, nemamo nekih posebnih anrovskih okvira kojih se drimo. Snimili s mo i jedan film za De Nirov festival, ali ideja nije uspjela budui da je festival bio rezerviran iskljuivo za Amerike autore. rekao je Kreimir mogli bi snimiti jo koji film, ali takve planove imam najranije za osam mjeseci. Sada s mo ve dobili i neke druge ponude i poslovne prijedloge za snimanje video spotova. Naravno, budui da su obojica veliki zaljubljenici u filmsku industriju i umjetnost, najvie ih pogaa injenica kako je u Osijeku otvoreno vrlo malo mogunosti za daljnji napredak i motiviranje mladih da im se pridrue, pa s toga odluuju uiniti i neto po tom pitanju: Planiramo obojica organizirati nevladinu udrugu za poticaj mladih filmskih umjetnika, nai nekakav prostor gdje bi se svi istomiljenici mogli okupiti, voditi radionice i slino. Takoer planiramo stvoriti filmski festival u Osijeku koji bi se odravao jednom godinje i sluio kao promoviranje novih mladih umjetnika. odlina ideja koju svakako pozdravljamo. Iz potpuno neslubenih izvora, uspjeli smo iskopati nekoliko informacija vezanih za njihov najnoviji filmski projekt. Rije je o horror filmu pod radnim naslovom Motel Zlo koji je prije nekoliko tjedana u debeloj fazi predprodukcije. Ponavljam kako su ove informacije ipak, za sada samo glasine i nisu slubeno potvrene, preostaje nam samo ekati. Ako vas zanimaju dosadanji radovi i budui projekti brae Peji, posjetite njihovu slubenu w eb stranicu na adresi: pejicbros.awardspace.com.

Hrvatska publika imala je priliku upoznati se s djelima Richarda Morgana jo prije godinu dana kada je njegov roman Digitalni Ugljik objavljen u izdanju zagrebakog Algoritma. Ove godine prilikom svog tjednog posjeta Hrvatskoj, gostovao je na Sferakonu, te u gradovima; Osijeku,Varadinu i Puli. Kakva su bila naa iskustva s ovim najupeatljivijim znanstveno-fantastinim piscem u posljednjih par godina saznajte u sljedeim redovima. Promocija kojoj s mo prisustvovali bila je odrana 24. travnja u Osijeku u prostorijama Gradske kavane jedne tople sparne veeri. Na nae iznenaenje, cijeli dogaaj popratilo je samo deset ljudi, od kojih je svega troje ili etvero uope i proitalo bilo koje Morganovo djelo. No bez obzira na to, moramo priznati kako je atmosfera bila i vie nego ugodna (samim time to smo dobili priliku postavljati mnotvo pitanja, ali o tome malo kasnije). Naalost iz uvodne rasprave koju je vodio Neven Antievi, nismo uspjeli saznati detalje o skorom i obeanom izlasku druga dva nastavka trilogije o Takeshi Kovacsu Broken Angels i Woken Furies, kojih isto tako nema u Algoritmovoj brouri najavljenih knjiga za ovu godinu. S obzirom na injenicu kako se fantasy anr u Hrvatskoj puno bolje prodaje, nekako s mo skeptini da e te knjige skoro ugledati svjetlost dana u nekoj bliskoj budunosti.

Osim navedenog, dio rasprave odnosio se i na Richardov najnoviji roman The Steel Remains zanimljiv crossover iz meu fantasya i noir anra (koji u trenutku pisanja ovog teksta upravo izlazi u tisak Britanske izdavake kue Gollanz) i sf romana Black Man kojim je autor isprobao jedan potpuno novi pristup drutvu, okolini i znanstvenoj fantastici openito. To bi bilo otprilike dosta za uvod, krenimo sada na onaj najzanimljiviji dio veeri. Prenosimo vam sve ono to smo uspjeli zabiljeiti. Jedan dio citata je iz uvodnog razgovora izmeu Morgana i Nevena, a drugi iz naih pitanja koja smo mu postavljali.

O MENTALNOM PROCESU PISANJA

Iskreno, nema odgovor na to pitanje. Kada piem nemam puno ideja o zavretku ili o zapletu romana. Obino poinjem s jednom scenom ili razgovorom iz meu likova, nakon nekoliko stranica razmiljam kako dalje. Kada opiem jednu situaciju koja se dogodi moram smisliti pozadinu te radnje. Nemam nikakvih unaprijed pripremljenih zapisa ili natuknica sa strane, veina onoga to napiem proizvod je trenutne inspiracije. Kada piem, piem tako da koristim vrlo malo detalja pri opisivanju, zapravo u neku ruku hvatam fotografije budunosti koju zamiljam, a sve ostalo preputam itatelju i njegovoj mati. Svaka knjiga koju napiem potpuno je drugaija od prethodne; po prii i po stilu pisanja. Black Man je potpuno drugaiji roman od serijala o Kovacsu, ali se zna dogoditi da itatelji vide povezanost.

O NASILJU U ROMANIMA Radnja Black Mana se odvija na Marsu, gdje nema nikakve kontrole od strane vlade, i gdje veina stanovnika proizvodi high-tech opremu, koja je zatim dalje distribuirana. Jedan itatelj je u svemu tome primjetio povezanost s Kovacsevim serijalom, pitao me nije li zapravo rije o trgovini iste tehnologije koja se spominje u trilogiji? Odgovorio sam mu da je, ali zapravo, istina je da je to u potpunosti bila njegova ideja, ne moja. Kad sam imao etrnaest ili petnaest godina, imao sam prijatelja u Francuskoj koji se prezivao Kovacs, bio je sin Stefana Kovacsa, u to vrijeme Maarske nogometne zvijezde, koji je oenio Francuskinju. Kad sam pisao roman, japanska kultura bila je vrlo popularna i utjecajna u Londonu i Takeshi je jedno uobiajeno japansko ime. Kad sam razmiljao o imenu glavnog lika za Digitalni Ugljik, jednostavno sam ih spojio, a tehnoloki svijet s Japanskom tehnologijom i istono-europskom radnom snagom samo je nain na koji sam ga objasnio. Lako bih mogao usporediti Digitalni Ugljik i Black Mana; niti u jednom od tih romana kraj nije ispao onakav kakvim sam ga zamislio. U Digitalnom Ugljiku sam uspio dobiti neto priblino svojoj originalnoj ideji, ali u Black Manu zavrio sam s neim potpuno drugaijim od onoga to sam planirao. Uvijek mi je cilj da moji likovi imaju svoj vlastiti ivot, ali oni jednostavno nikad ne rade ono to ja od njih elim. To mi se dogodilo u oba romana i smatram da je to ok. Obino piem o onome to me mui i pisanje romana je kao da idete u etnju sa svojim likovima. Smatram da, ako ste dobar pisac, dosta toga dolazi podsvjesno. Kada ne piem bavim se penjanjem, najbolja stvar je u tome to, dok se penjete razmiljate o tome, ali dok razmiljate shvatite da ste to ve uinili. Takav je i sluaj s pisanjem, jednostavno nemam pojma kako sam to zavrio. Tako je teko odgovoriti na pitanje: kako pie? Pa, prije svega, ja nisam nasilan ovjek. Pr ije nego sam se poeo baviti pisanjem bio sam profesor Engleskog jezika punih etrnaest godina, a da bi bio profesor mora biti dobar. Uvijek se trudim svojim uenicima potaknuti neko zanimanje za ono to priam i nerijetko me prihvate. Onog trenutka kada im prestajem biti zanimljiv ili primjetim da nemaju nikakvog interesa za ono to im pokuavam prenijeti jednostavno pobjegnem. Ali jednostavno, koliko god se zapravo trudili i ulagali volje u svoje uenike, uvijek se tu i tamo pojavi nekakav seronja da vam zagorava ivot, mogu slobodno rei da je nasilje u mojim romanima u neku ruku izbacivanje vlastitih negativnih emocija koje imam prema osobama koje me frustriraju, a mnogi uenici takvo neto i zasluuju. Naravno, nikada nisam predavao u osnovnoj koli, jer jednostavno nemam hrabrosti za takvo neto. Ako malo bolje pogledate, ima mnogo politiara koji su tamo vani u javnosti i jednostavno tako trae metak da ih pogodi. Politiari su do sada uinili toliko zla s objanjenjima da je to sve politika, da svijet tako funkcionira i da je ivot jednostavno takav. Kovacs je ovjek koji je takvima jedno upozorenje, on je avatar svih onih osjeaja potlaenih kojemu je dosta svog tog sranja u kojemu ivi i sada je jednostavno izvan kontrole. On mrzi mo i mrzi ljude koji je posjeduju, ono to je u njemu, je zapravo jedna razarajua demonska sila koja trai osvetu. Ako ste moan i korumpiran politiar, kad-tad jednog dana on e doi po vas, a onda vam nita na ovom svijetu nee pomoi.

O PRELASKU SA SF-A NA FANTASY itao sam mnogo fantasy-a dok sam bio klinac i oduvijek sam ga volio. Jednom kad mi su mi romani poeli biti objavljivani, odluio sam uzeti neke elemente znanstvene-fantastike i pokuati ih uvesti u koncept fantazije. Obrnuti proces je ve ranije uinjen u tzv. Urban-fantasyu pa mi je palo na pamet pitanje: zato ne bih napravio neto suprotno? Ako je stvar upalila u jednom smjeru, ato ne bi i u drugom? I tako sam napravio par skica svojih likova i dao ih na pregled svome uredniku, on ih je proitao i samo me upitao: koliko knjiga? Iskreno, nisam niti raz miljao o moguim nastavcima,ali on je bio uporan, samo je ponavljao pitanje: koliko knjiga? Na to sam i ja odgovorio jednim nesigurnim pitanjem: tri? Odmah nakon toga dobio sam novi ugovor. Pisanje jednog noir fantasya je za mene bilo zabavno, ali istovremeno je teko za opisati. U ovom romanu nema heroja koji spaavaju djeve u nevolji ili asnih vojnika, niti prekrasnih dvoraca. Ovdje je rije o post-ratnom razdoblju u razorenim gradovima i opustoenoj zemlji. Likovi su ratni veterani s post-traumatskim stresom i narkomani, iji su ivoti ispunjeni velikom i herojskom prolou i sada nemaju nita, niti ikoga zapravo zanima kako im je bilo. Osim toga, bio sam se zapitao kako bi uistinu bilo ivjeti u jednom fantasy svijetu? Kad bi vas stvarno natjerali da nekoga ubijete, s ime bi ste to radije uinili?

Pitoljem ili sjekirom? Koji je od ta dva naina brutalniji i bolniji? Koji je od njih humaniji? U mom fantasy romanu nema masovnih bitaka, nema borbi na otvorenome, ima mnogo borbe u mranim ulicama, izdaje i zabijanja noeva u lea. Jednostavno, bilo je vrlo zabavno napadati cijeli taj koncept. O ROMANU BLACK MAN Glavni junak, ili bolje reeno antijunak je vrlo slian Kovacsu sudei prema njegovom nainu razmiljanja itd. Ali je vrijeme radnje mnogo blie dananjem, oko stotinu godina od danas. Osnovna ideja je genetika izvan kontrole i mijenjanju ljudi u psiholokom smislu, tonije mijenjanje njihova ponaanja, tako da su npr. ene vie orjentirane kao seksualni objekti itd. Takoer ima onih koji su vie nasilni, kao i onih bez manjka suosjeanja. Mi ivimo u socijalnim kontaktima i ljudi zapravo nisu toliko nasilna bia. Za primjer, pogledajmo agrikulturu u srednjem vijeku, to nam se ini kao kulturoloki skok, ali ako pogledamo kosture, vidimo da su ivoti tih ljudi bili mnogo tei nego danas. Politika je bila blia faistikom reimu i robovlasnitvu. Cijeli mit o Edenu je jedna dobra usporedba o kulturolokom skoku ili padu, kako ve hoete. Ljudi su inae dobri kad je rije o meusobnoj suradnji, dobro reagiraju na zapovijedi. Opet, svaka mitologija ima vjetice. Rije je o outsiderima, onima koji su zli u oima kulture, tamo gdje nema zakona zajednica se sama rijeava onih koji su od nje razliiti.

10

Samo za primjer mogu usporediti dresiranje vukova da bi od njih na kraju dobili ovjekova najboljeg prijatelja psa, nigdje nema jasnije psiholoke promjene. Ista stvar se dogaa i u romanu Black Man. Zapadni svijet postaje civiliziraniji nego onaj od prije tisuu godina, sv i oni outsideri zavravaju izbrisani ili izdresirani za prilagodbu u novom svijetu. Ali kako zajednica postaje civiliziranija i manje nasilna, ponestaje joj vojnika koji bi se brinuli za sigurnost i opstanak takvog svijeta, tako da su ih prisiljeni uzgajati. Ali da bi mogli uzgojiti takvu vrstu ljudi, trebaju pronai onaj gen divljatva koji su se toliko trudili izbaciti. Jednom kada pronau i uzgoje takvu vrstu, javlja se problem ti ljudi su izabrani upravo zbog toga, jer se ne pokoravaju nikakvim naredbama, a takva situacija se mora kontrolirati za opstanak kulture. To je pria o nekoliko ljudi koji su promijenjeni prije te regulacije. Rije je o jedanom neredu koji vie nitko ne zna rijeiti, drutvo se samo nada da e ta vrsta izumrijeti ili nestati. O T EHNOLOGIJI Tehnologija uvijek zastraujua onda kad je nova, posebno starijim osobama. Ipak, vrlo sam optimistian kad je rije o njoj. Mlaim generacijama koje dolaze nee biti toliko zastraujua, lake e ju prihvatiti nego mi sami, pogledajte samo dananje klince kako se snalaze s raunalima i kako brzo ue raditi na njima. Mogue je da je upravo takav brz tehnoloki napredak razlog zbog kojeg ljudi u dananje vrijeme itaju sve manje i manje znanstvene fantastike. Sjea li se itko Zvjezdanih Staza i kapetana Kirka? Pogledajte ovu malu stvar, mobitel. Nije li ovo isti onakav ureaj kakav su oni kor istili u seriji da bi meusobno komunicirali? Jedina je razlika to Kirk s tricoderom nikada nije mogao hvatati fotografije poput nas danas. Mi trenutno ivimo u onome to je prije samo par godina bila znanstvena fantastika, dok smislite nekakvu ideju i dok napiete knjigu, ona je ve vani u svakodnevnoj uporabi. Osobno smatram da biotehnologija ima velike mogunosti da kontrolira ljude vrlo lagano. I tu moemo oekivati sljedee veliko otkrie.

Kad god netko spominje napredak tehnologije, esto se postavlja i pitanje o ljudskoj evoluciji. Ono to rijetko tko shvaa jest da evolucija nije samo napredak; ona je zapravo prilagodba okoliu. Naa evolucija moe ii u bilo kojem smjeru, dobrom ili loem.

O INSPIRACIJI I IDEJAMA Ideja za moju prvu knjiga je proizala iz jednog razgovora s budistom. Priali s mo o kar mi i o tome kako ti je ivot danas usran zbog toga to si u onom prolom vjerovatno bio govno. Ali opet, moje razmiljanje je da takva kazna ba i nije fer, jer koja je njena svrha ako nema nikakvog sjeanja na proli ivot, ako ne zna zbog ega trenutno ispata, zato bi uope bio kanjen? Rekao mi je kako za takvo razmiljanje moram imati vjere. Tu mi se poelo vrtjeti jedno pitanje po glavi: moe li biti kriv za neto to je tvoja ranija kopija uinila? To je bila poetna ideja za roman Digitalni Ugljik, upravo zbog toga je r ije o pohranjivanju ljudske memorije. Mislim da bi svaka fikcija trebala biti o ljudima, ako nije, onda nije zanimljiva, zato bi nam bilo stalo? Znanstvena fantastika nije o tehnologiji, ve o njenoj implementaciji. Pogledajte za primjer, roman 20000 milja pod morem, to nije knjiga o podmornici, to je knjiga o njenom kapetanu i posadi, o ljudima koji su zatoeni na njoj. Smatram da ako ste dobar pisac, a ja volim misliti da jesam, da bi ste trebali pisati uvijek o ljudima, tehnolog ija je samo jo jedan dodatni alat koji moete iskoristiti. Osobno sam zainteresiran za tehnologiju dokle god ona opisuje ljude. Digitalni Ugljik je knjiga o ljudima koji ive u tekim vremenima. Ako pogledamo Shakespearea vidjet emo da se ljudi nisu promjenili ni nakon pet stotina godina.

O VLASTITOM RADU I BUDUIM PROJEKTIMA Kad je Digitalni Ugljik tek izaao na police, prodano je oko ezdeset tisua kopija u Velikoj Britaniji i oko sedamdeset tisua kopija u Sjedinjenim Dravama. Opcija za snimanje filma mi

11

je ponuena u veljai 2002. godine; dao sam okaz iste godine u studenom. Jednom kad sam dobio novac samo sam nastavio pisati oko pet ili est knjiga. Nisam postao rastroan niti kupovao skupe automobile i veliku kuu, a jednostavno sam prestar za drogu i kurve. To to sam doao do novca samo mi je otvorilo mogunosti da u ivotu radim ono to elim. To se lako moe vidjeti ako proitate vie mojih knjiga, svaka je drugaija. Svaka knjiga o Takeshi Kovacsu je na svoj nain posebna i drugaija od prethodne. Prva je zapravo detektivska noir pria, druga je avanturistiki roman, a trea je neka vrsta povijesnog dokumenta. Oni itatelji koji oboavaju serijal o Kovacsu, sigurno nee biti oduevljeni Black Manom; stilovi pisanja i radnja su u potpunosti drugaiji. Ne bih mogao tako pisati bez novca, morao bih raditi novije kopije starijih romana. Sada sam napisao fantasy, a Black Man skoro da i nije znanstveno fantastini roman. Ta nezavisnost mi daje odreenu slobodu i onda je moje pisanje iskreno. Svaki pisac bira svoje vlastite dunosti kao umjetnika. Iako su moji romani prepuni krvi i nasilja, moj glavni cilj je prije svega suosjeajnost. Bez obzira na nasilje koje bacim na njih, cilj mi je da itatelji shvate da ih s druge strane ipak gleda ljudsko bie, a ne nekakva bezosjeajna ivotinja. Sam pisac kao individualac nije nikada nita posebno, ali skupina takvih moe uistinu utjecati na drutvo. Uzmite primjer jedne male kapljice vode koja pada na kamen, ona sama ne moe na njemu nita promjeniti, ali opet svi znamo da konstantno kapanje vode moe izdubiti rupu u kamenu ili ga razbiti, takva je i usporedba s piscima bilo kojeg anra. Umjetnici su mnogo puta promjenili tijek povijesti i naine raz miljanja jedne mase, ali samo ako su djelovali kao pokret, ne kao individualci. Nekoliko puta su me pitali kakvih knjiga jo planiram napisati? Hou li poeti pisati neke druge anrove? Istina je da piem razliite knjige i razliite anrove, npr. jako mi dobro idu kriminalistike prie, premda ih ja uvijek spajam sa znanstvenom fantastikom, a sada i s fantasyem.

Kada sam se prvi puta dogovarao sa svojim urednikom, dogovorili smo se da e Digitalni ugljik biti objavljen u dvije verzije, kao sf roman i kao krimi. Onih ezdeset tisua kopija sf verzije bilo je odmah rasprodano, dok se onih deset tisua krimia jo uvijek bezuspjeno pokuava prodati. Imam mnogo ideja za krimi romane, ali trenutno nisam toliko zainteresiran za proirenje publike. Piem prije svega zbog sebe, dobre knjige su uvijek one koje autori piu zbog sebe, jer su iskrene, a itatelji vole takve stvari. Ipak, to ne znai da e se moje knjige svidjeti ljubiteljima krimia. Obino kada vide da je r ije o dvadest petom stoljeu, izbace knjigu iz ruke kao da posjeduje neku zaraznu bolest. Nisam siguran da u ikada vie napisati jo jedan nastavak o Takeshiu Kovacsu, ponekad dobijem pokoju ideju, razmislim o njoj i zapiem ju sa strane i ostavim za kasnije. Stari kurvin sin mi nedostaje ponekad ba kao i mojim itateljima i ako mu se ikada budem vratio to e biti kada budem bio stariji, sada elim pisati drugaije stvari i sprobati nove.

I NETO ZA KRAJ Nakon Osijeka, Richard se zaputio u Zagreb gdje je gostovao na Sferakonu, kako saznajemo odmah nakon Hrvatske otiao je u Veliku Britaniju na dodjelu Arthur C. Clarke nagrade za knjievnost. Svoje vlastite dojmove o Hrvatskoj napisao je i objavio na svojoj slubenoj w eb stranici: www.richardkm organ.com na kojoj moete pratiti mnoge novosti o njegovom radu, kao i nekoliko zanimljivih eseja. Ovom pr ilikom mu se zahvaljujemo na posjetu i vremenu kojeg je podijelio s nama i elimo mu mnogo uspjeha u godinama koje dolaze.

12

Prolo je skoro jedno cijelo desetljee, otkako smo se svi mi uvukli u Blizzardovu epsku priu o sukobu triju legendarnih rasa i njihovom iscrpljujuem ratu do meusobnog istrebljenja. Od tada, ova igra je jo uvijek najbolji proizvod svoga anra bez ikakve dostojne konkurencije. Starcraft je jedina igra u povijesti gamming industrije koja se toliko dugo aktivno odrala na tritu, i to je nabolje, jo uvijek vas uspijeva ugodno iznenaditi nakon toliko vremena. Uspjeh originalnog Starcrafta i njegove slubene Brood War ekspanzije je u odnosu na ostale igre jednostavno nemjerljiv. Ipak, unato svim statistikama, bilo kakve nade za skori nastavak lagano su potonule sve do prije par mjeseci, dok nis mo ugledali marinca Tychusa kako izgovara rijei: Hell it's about time! Koji tjedan kasnije, u Koreji je uslijedio prvi prikaz video prezentacije Starcrafta 2 s punih pola sata gameplaya. Cijela stvar je postala slubena, Starcraft 2 izlazi ve idueg proljea.

Da bi se isticali, ne moete samo ispriati priu. Morate ju ispriati dobro. - rekao je Nick Carpenter, Blizzardov glavni kinematograf . Dobar komad prie e se otkrivati preko in-game animacija, ali neki kljuni dijelovi, e ipak biti prikazani u klasinom kinematografskom izdanju, ba kao to je to bio i sluaj s prvim Starcraftom. Ideja da prebacimo stvaranje obinog marinca u kinematografski teaser mi se motala po glavi jo od originalnog Starcrafta. Kada kliknete na tu tipku da izgradite marinca, to to zapravo znai? Zapravo, prikazivanje izgradnje marinca vam pokazuje kako u Starcraft svemiru, ak i neto tako normalno i uobiajeno moe imati jedan epski osjeaj.

NASTAVAK SAGE

Pria Starcrafta 2 se nastavlja tono tamo gdje je stao Brood War.

Svi razvojni timovi unutar Blizzarda usko surauju na igri, tako da se rezultat prie nee vidjeti samo u animacijama, ve i u cjelokupnom dizajnu. Brood War je uvelike promijenio samu priu u odnosu na original, i osjetit e se odreene posljedice unutar svake od zaraenih strana. Najbolji primjer su jedinice Protossa, koje su doivjele najvee promjene, budui da su se nakon unitenja svog matinog svijeta, bili prisiljeni prilagoditi okolini. Tako da je za sada poznato oko dvanaest novih jedinica i tri nove graevine, od kojih svaka ima odreene prednosti i mane. Da stvar bude jo bolja, skoro svaka poznata jedinica, u novom je Starcraftu doivjela poneko poboljanje. Slian preobraaj su doivjeli i Terrani s pet novih jedinica, dok za sada jedino Zergovi ostaju neotkriveni misterij (tek je nedavno otkr iven prvi slubeni trailer kao i tri jedinice). Za oekivati je da e se dizajn graevina i jedinica do izlaska igre jo promijeniti, jer je prije svega bitna njihova uravnoteenost, to je onaj kljuni element koji je prvi Starcraft uinio onim to jest.

13

GAMEPLAY Ono to Starcraft razlikuje od svim ostalih RTS naslova s kojima se susreemo jest njegov gameplay. Nema nikakve svrhe ako igra izgleda prekrasno ili ako moemo promatrati najsitnije komadie metala kako se odbijaju o kamene stijene dok krv neprijatelja prska po zidovima, ako sve to promatrate u tri framea po minuti s pet jedinica na etvrtini otkrivene mape, ili ako se svaka misija moe zavriti bez problema kada nagomilamo svoje najjae jedinice i krenemo u osvajaki pohod na neprijateljsku bazu.

Krhotine unitenih graevina ili masivnih jedinica, uredno se odbijaju od okolia ili klize preko pristupnih rampi. Jedan od najljepih pr imjera je onaj, gdje rakete sa obrambenih tornjeva uspore unutar vremenskog mjehura kojeg izazove Protosski matini brod. Nakon to se mjehur zatvori, rakete neoteene padaju na tlo sudarajui se jedna o drugu bez eksplozije. Cijela igra vrvi mnotvom takvih zgodnih detalja. Pozadine na svakoj mapi su posebno animirane, pruajui igraima odlinu atmosferu.

Najbolje u svemu, je to to s mo u Starcraftu navikli na masovne makljae, gdje krv tee u potocima i gdje doslovno moemo iskusiti prave epske bitke ne ba tako skromnih proporcija. I to je jo jedna stvar gdje su se programeri drali originala. Starcraft 2 e takoer podravati veliki broj jedinica na bojnom polju, kao i izgradnju velikih ar mija. Takoer, jo jedna promjena je i u tome to vie neemo biti ogranieni na selektiranje od samo dvanaest vojnika po skupini, ve je i taj broj povean, kao to se moe vidjeti u slubenom multiplayer demo-u sa Terranima.

Koliko je poznato, Starcraft 2 pokreu tri enginea od kojih je jedan i Havok, poznat po svojoj realnoj fizici u raunalnim igrama. Njegove mogunosti se vrlo dobro vide u dva video demoa koja je Blizzard izbacio u javnost. .

14

MULTIPLAYER

Zato je sve to toliko bitno? Pa, vjerovali ili ne, mnoge od jedinica, pa ak i graevina u Starcraftu 2 su prilagoene ovim taktikama, tako se, primjerice, supply depot uvlai u zemlju kada vae jedinice prelaze preko njega. Reaper-i su nova vrsta lako potronih marinaca koji mogu preskakati prepreke terena i u vrlo malo vremena izazvati teke gubitke u centru neprijateljske baze. Ovakvih primjera ima na bacanje.

Tijekom posljednjih godina Korejanci su Starcraft multiplayer, od obine igre pretvorili u profesionalni sport koji donosi poprilinu sumu novaca i slave. Razumljivo je s toga, da je ovo bio dovoljan razlog da Blizzard napravi novi nastavak Starcrafta. Ali to nije ono na to bih htio skrenuti panju, iako je bitno da bih objasnio kakav je koncept novog multiplayera. Godine i godine igranja jedne igre stvorile su mnoge razliite strategije kojima se igrai slue da bi protivnicima zagorali ivote. Jedan od primjera je koritenje graevina kao obrambene zidine (najee supply depot ), i mobilnih Terranskih zgrada kao vrata kroz koja moete proputati svoje jedinice, dok nepr ijatelj pokuava unititi jednu masivnu strukturu na koju troi dragocjeno vrijeme. To je tek jedan od primjera, neki od igraa idu ak toliko daleko da prouavaju ljudsku psihologiju, kako bi lake iscrpili protivnika konstantnim i iscrpljujuim napadima dok na kraju ne ostane bez resursa ili ne odustane.

Jo jedna bitna stvar vezana uz multiplayer Starcrafta 2 je i podrka za BattleNet . Naime, svima je jasno kako je World of Warcraft Blizzardu omoguio astronomsku zaradu tijekom posljednje dvije godine. Za sada se samo spominju neke posebne opcije koje razvojni tim planira ubaciti u novi multiplayer, kao to je npr. voenje heroja to je sluaj s Warcraftom 3: The Frozen Trone ekspanzijom. Vrlo je lako mogue da ni BattleNet vie ne bude besplatan za Starcraft 2, ali to e samo vrijeme pokazati.

15

SC2 EDITOR

Jo jedan od zanimljivih dodataka koje moemo oekivati uz Starcraft 2 je i potpuni set alata za pravljenje vlastitih mapa, in-game animacija i vlastitih misija. SC2 Editor e koristiti poseban jezik slian C-u za pisanje vlastitih misija, kako bi korisnicima omoguio potpunu kontrolu nad svakom pojedinosti mape koju prave. Takoer e u paket biti ukljuen i standardni program za modeliranje mapa, za kojeg vam nee biti potrebno poznavanje bilo kojeg od programskih jezika. Na plan je da sve alate koje mi koristimo, omoguimo i igraima zajedno sa Starcraftom 2. Uvijek je bila naa tradicija da poaljemo i editore uz nae igre, i ja mislim da to mnogo pridonosi uspjehu i dugovjenosti igara, kao to su Warcraft 3 i originalni Starcraft. Vrlo smo uzbueni da vidimo to e napraviti s njima. Nick Carpenter.

Kao to sam ve ranije naveo, Starcraft 2 izlazi idueg proljea (tonije, bio je najavljen za svibanj ove godine) iako je mogue da e uslijediti neki sitni pomaci. Jo uvijek je nepoznata minimalna konfiguracija potrebna za optimalno igranje. Sve dodatne slubene informacije vezane uz novi nastavak Starcrafta, kao i video materijale, moete pratiti na sljedeim w eb stranicama: http://www.starcraft2.com http://www.blizzard.com http://www.battle.net

16

Prolo je preko dvadeset godina kako je objavljen kontraverzni znanstveno fantastini roman Neuromancer ameriko-kanadskog pisca Williama Gibsona. Od tada se anr znanstvene fantastike promijenio u cijelosti. to god mislili ili uli o cyberpunku, rije je zbilja o kompleksnom knjievnom i kulturolokom pokretu koji je zahvatio svijet osamdesetih godina prolog stoljea i iji snaan utjecaj osjeamo i danas.

ve proivljenom) budunou koja se ve dogodila. Za jedne, cyberpunk nije nita drugo do jedan od postmodernistikih s mjerova knjievnosti, dok je za druge, cyberpunk proboj tih granica i ponovno oivljavanje utopijskih poriva, a sve to prate osjeajem da s mo na rubu potpuno novog, preustrojenog svijeta koji ima vrlo malo veze s naim ranijim spekulacijama. Pojam cyberpunk prvi je upotrijebio Bruce Bethke u svojoj kratkoj prii naslovljenoj nikako drugaije nego: Cyberpunk. Pria je objavljena u izdanju asopisa Amazing Stories u studenom 1983. Otad se tim pojmom najlake opisuju pisci kao to su William Gibson, Pat Cadigan, Bruce Sterling, Lew is Shiner i Greg Bear. Od kada je nastao, ovaj je anr shvaen kao koristan mater ijal za razne teorije drutva i kulture pri razumijevanju navodnih pomaka prema novoj epohi. Za Fredrica Jamesona, cyberpunk je vrhunski knjievni izraz, ako ve ne postmoderniz ma, onda samog kapitaliz ma. Za Timothya Learya, Gibson je stvorio mitsku podlogu, legendu, sr sljedee faze evolucije ovjeka. Sandy Stone je 1991. izjavila ka ko Gibsonovo djelo predstavlja crtu razdvajanja iz meu razliitih drutvenih epoha temeljenih na razliitim

UVOD
Sociolog Peter Berger jednom je primijetio da povijest rijetko tee bez iznenaenja. Pretpostavlja se da ljudi koji su ivjeli nekoliko desetljea prije renesanse nisu mogli predvidjeti njenu pojavu. To uvjerenje, da je neto posve novo ve iza ugla, da ovjeanstvo jo uvijek ima otvorenu budunost, jedno je od uvjerenja koja propituje postmoderna teorija svojim napadima na modernistike metapripovijesti napretka i novoga. U svom ekstremnom obliku, ta postmoderna osjetljivost vodi pesimizmu, pretpostavljajui da u igri vie nema novih poteza i da se suoavamo s ve vienom (ili 17

nainima komunikacije. Za Brucea Sterlinga, cyberpunk je knjievnost koju je mogue sustavno itati kao teor iju drutva i kulture, utoliko to ona ne samo da oslikava trenutno prepoznatljiv portret modernog usuda, nego i pokazuje prikriveno podnoje sante leda drutvene promjene koja danas s prijeteom gracioznou klizi po povrini kasnog dvadesetog stoljea. Cyberpunk je na mnogo naina bio toka prekretnica za znanstvenu fantastiku. Sam anr se u literaturi uvijek razvijao samo na osnovu jedne ideje i potom dalje irio, dok je cyberpunk ponudio pogled iz jednog ireg kuta, tamo gdje se stvari ne mogu razvijati u izolaciji. Uzimajui u obzir vie imbenika koji mogu utjecati na nau budunost, cyberpunk je otvorio put prema mnogo detaljnijim i preciznijim pogaanjima i sofisticiranijim stilovima pisanja. U daljnjem tekstu saznat ete kako je ovaj kontraverzni knjievni stil uspio promijeniti ljudsku kulturu, kako je nastao i kako se razvijao kroz posljednjih dvadeset godina svoga postojanja, ali najprije idemo objasniti to je on uope.

poboljani pomou odreenih tehnologija, tonije 'informacijskih tehnologija' (raunala, mediji) pravei tako sustav, koji dri sve imbenike nadohvat ruke unutar samog sebe, jo boljim. Nerijetko, takav se tehnoloki sustav takoer proiri i na svoju ljudsku 'komponentu' pomou modanih implanta, prostetikih udova, kloniranih ili genetiki modificiranih organa, itd. Sami ljudi postaju dio stroja. To je onaj 'cyber' aspekt cyberpunka. Ipak, u svakom kulturolokom sustavu, uvijek e biti onih koji ive na njegovim marginama, na rubu: kriminalci, odbaeni, vizionari, ili jednostavno oni koji trae slobodu samo za sebe. Cyberpunk literatura se fokusira na takve ljude i na to kako esto okreu sustavna tehnoloka orua protiv tog istog sustava. To je onaj 'punk' aspekt cyberpunka..." - Erich Schneider. Objavljivanje Gibsonova " Neuromancera" 1984. je uspostavilo za temelje mnoge vane teoretske postulate koji su se ticali budunosti kontemplarne kulture. Roen je "cyberpunk pokret" - evolucija anra znanstvene fantastike koji uzima prigodne elemente kontemplarnog drutva (i njegova teorijska sjecita),te na temelju njega iri tehnoloki napredak dananjice. Svejedno, unato svojoj dominantnosti unutar samog sf-a tijekom osamdesetih, konsenzus izmeu pisaca znanstvene fantastike i kritiara govori kako je cyberpunk danas ugaen. Iako se: Fitting, Hollinger, Mc Caffrey, Dery i drugi cyberpunk pisci i kritiari prepiru oko toga pie li se uope jo danas isti cyberpunk, postoji odreena komodifikacija cyberpunk elemenata koji danas ine anr znanstvene fantastike (ili ono to je Lew is Shiner nazvao "scifi-berpunk"), kao i iroko prihvaeni izraz za opisivanje odreene vrste kulturolokih proizvoda pronaenih u filmu, glazbi i fikciji openito. Spoj techno i punk protukultura karakteriziranim pomou samosvjesnog stila i ideoloke pobune, cyberpunk moe najbolje biti opisan kao reinterpretacija ljudskog iskustva u medijski dominantnom, informacijski manipuliranom i post-industrijskom razdoblju. Upravo zbog toga to cyberpunk ima tako jednostavne i prepoznatljive karakteristike, s matran je najobinijom und literaturom od strane mnogih kritiara. June Deery navodi Istvana CsicseryRonayja koji primjeuje da cyberpunk itatelju nudi upadljivo maskulinistiki svijet nasilnog i seksistikog gangster-tiha. Lew is Shiner, autor romana Naputeni gradovi srca i sam kae da rije cyberpunk evocira jednu vrlo ograniavajuu formulu, romani o monolitnim korporacijama kojima se suprotstavljaju nasilni, u kou odjeveni narkomani s usacima.

CYBERPUNK KAO KNJIEVNI STIL

Nebo je bilo boje televizora prebaenog na mrtvi kanal. - William Gibson, Neuromancer (prva reenica u romanu). Cyberpunk je knjievni pokret, roen poetkom 80tih godina prologa stoljea, koji tei spajanju visoke tehnologije i pop- kulture (bilo da je rije o mainstreamu ili undergroundu) i slamanju svih postojeih granica iz meu organskog i umjetnog. Cyberpunk je lan anra fikcije poznatog kao "Hard" ili " Hard Core SF", zbog svog tekog oslanjanja na tehnologiju ili biologiju kao sredstva za pripovijedanje pr ie. Ovakav koncept je prvi puta prikazan svijetu u romanu " Neuromacer" Williama Gibsona, vjerojatno najpoznatije cyberpunk knjige svih vremena. "Cyberpunk literatura, se openito bavi marginaliziranjem ljudi u tehnoloki unaprijeenim kulturolokim sustavima. U svim cyberpunk priama, kao i drugim literarnim djelima postoji nekakav sustav koji dominira ivotima skoro 'prosjenih' ljudi, bilo da je rije o opresivnoj vladi, fundamentalistikoj religiji ili monim korporacijama. Ovi sustavi su

18

Bruce Sterling je u mnogo navrata izjavio kako cyberpunk nije samo znanstvena fantastika umotana u crnu kou. Iako mnogi kritiari radije naglaavaju kulturne nedostatke anra, cyberpunk se bavi mnogim filozofskim pitanjima. Kevin Mc Caron se na poetku svog eseja Trupla, ivotinje, strojevi i lutke osvrnuo na Descartesa: O samom tijelu nisam pak ni malo sumnjao, nego sam mislio da odvojito poznajem njegovu narav, koju bih prema sadanjem sluaju da sam je pokuao opisati, ovako objasnio: pod tijelom razumijevam sve ono to se moe ograniiti nekim oblikom, odrediti mjestom i tako ispuniti prostor da se iz njega iskljuuje svako drugo tijelo, koje se moe opaziti pogledom, dodirom, sluhom, okusom ili njuhom, isto tako i gibati se na razliite naine, ne samo od sebe, nego dodirom neega drugog: jer sam sudio da tjelesnoj prirodi ne moe nikako pripadati snaga da sama sebe, osjea ili misli Descartes, Meditacije I. Ovdje je jasno da Descartes iznosi vrste argumente koji idu u prilog dihotomiji duh-tijelo, koja je i danas vrlo utjecajna. Osnovnu filozofiju cyberpunka je nemogue objasniti bez jednog od njegovih najvanijih pojmova, a to je cyberspace.

"Cyberspace: Prvi koraci"). Najvei potencijal koji nudi cyberspace jest injenica da tehnologija elektronike omoguava uitak bijega od granica tjelesnog koje su odvojile organsku od anorganske materije. Ovo je mo tj. potencijal koji se nudi cyber-subjektima putem virtualne (prividne) stvarnosti ili cyberspacea. U cyberpunku, subjektivnost moe biti stvorena ili osvjeena u virtualnoj areni prividne stvarnosti uz pomo tjelesnih reprezentacija, koje teoretski mogu goniti viestruke pozicije subjekta neodreene svijeu, ili biti identificirane odreenom rasom, staleom, ili spolom. Upravo te prekoraene granice definiraju kiborga, inei ga tako besprijekornim post-modernim konceptom. Kada se ljudi izmijeaju s raunalnom tehnologijom u popularnim kulturnim tekstovima, taj proces se ne sastoji samo od dodavanja robotskih proteza na njihova tijela. Ono ukljuuje transformiranje samog sebe u neto potpuno novo, kombinirajui tehnologiju s ljudskim identitetom. Iako ljudska subjektivnost nije izgubljena u procesu, ona je ipak, bitno promijenjena. U Gibsonovoj fikciji, tijelo nije ogranieno svojom fizikom konstrukcijom i kibernetika fuzija nije samo vjerojatnost, ve neizbjenost u kojoj je kibernizacija ljudskog oblika sljedei korak evolucije. Ova tehnoloka evolucija je povezana s Gibsonovim umjetnim svemirom, reprezentacijom najnaprednijeg oblika ljudske komunikacije. U Gibsonovim djelima, cyberspace je dio socijalne matrice nastanjene umjetnim inteligencijama i fluidnim reprezentacijama konstrukcija stvarnosti koje mogu primiti oblik pre ma volji svojih dizajnera. I dok se teoretiari poput Bukatmana, Arthura i Marilouise Kroker svaaju oko toga kako se identitet konstrukcije odmie od tijela, fiziko tijelo je baza identiteta konstrukcije u cyberspaceu veine cyberpunk pripovjedaa. Ili kako je sroio Steven Shaviro:"... sve je direktno usaeno u meso. Nema bijega od monstruoznosti tijela, niti od nasilja s kojim je preoblikovano. Jer ne postoji nikakvo izvorno tijelo, nikakvo spontano bie tijela, jer ga drutvene sile pomu jo na samom poetku". Tjelesne figure u arhitekturi Gibsonove virtualne stvarnosti su prikazane pomou " lutaka" ili " konzolnih kauboja", koji proiruju agenciju hakera, protiv fizike manifestacije u fluidnoj arhitekturi cyberspacea. Za konzolne kauboje koji poznaju neogranienost cyberspacea, tijelo je tek samo " meso".

CYBERSPACE
William Gibson je prvi puta predstavio koncept cyberspacea u Neuromanceru: "Cyberspace... koncenzualna halucinacija koju dnevno iskusi milijarda legitimnih operatera, u svim zemljama,... grafika reprezentacija apstratktnih podataka iz svih bazi u svakom raunalu u ljudskom sustavu." Gibson je bio vrlo naivan i neupoznat s raunalima i njihovim funkcijama, kada je 1983. na svom mehanikom pisaem stroju, pisao o nepostojeoj virtualnoj stvarnosti, ali je vrlo zanimljiva injenica da takva fluidna i grafika arhitektura postaje sve blia u raunalnoj industriji, i da ide upravo u smjeru kako prikazuje ova Gibsonova vizija. Cyberspace ili kibersvemir dosee danas iru publiku pomou uvijek ireeg Interneta, tonije pomou w orld w ide w eba, koji je jo uvijek samo primitivni pr ikaz krajolika kakvog je Gibson opisao, ali ipak omoguuje pristup podacima korisnicima irom svijeta. Kako kibernetika oprema bude vie dostupna, svijet kakvog je Gibson zamislio postat e vjerojatno mnogo stvarniji (za detaljnije opise i znanstvena dostignua u digitalnoj telekomunikaciji proitajte Rheingold-ovu "Virtualnu Stvarnost" i Benediktov 19

Idealizirano virtualno tijelo ne jede, ne pije, ne urinira i nema stolicu; ono se ne umara; ne pobolijeva; ne umire; iako se, ini se, uputa u seksualne aktivnosti. Vid se moe smatrati apoteozom postprosvjetiteljskog razdvajanja uma od tijela, u kojem se tijelo tradicionalno pokazuje kao zemaljsko, iracionalno, slabo i pasivno, dok se um portretira kao spiritualan, racionalan, apstraktan i aktivan, koji neprestano tei pobjei od potreba svog otjelovljenja. Kiborg se prikazuje kao ono najblie tom idealu to ljudi mogu postii, a to je humanoidni hibrid koji stapa raunalnu tehnologiju s ljudskim tijelom. S druge strane, u djelima Pat Cadigan, cyberspace je jedan privatan svemir gdje je fiziko tijelo manje odluujui faktor, nego to je to sluaj u Gibsonovim djelima. Iz njene perspektive, tijelo se mijea s tehnologijom u obliku iste svijesti i esto je smanjeno na tek jednostavan simboliki oblik. U ovakvoj stvarnosti iste subjektivnosti, fiziko tijelo ima minimalan utjecaj na identitet konstrukcije unutar cyberspacea i tijelo ostaje statino dok sam identitet postaje prenosiv. Mogue je da, moda paradoksalno, velik dio privlanosti cyberpunka lei u puritanskom poricanju tijela. Cyberpunk preskae mnoga zanimljiva pitanja o tijelu, kao npr. do koje je mjere ono subjekt kulturnih procesa oznaavanja, ili je podlono tim procesima. Nemogue je zauzeti stav prema tijelu od onog prema kojemu je tijelo apsolutno dvojstveno. Snaan oslonac na protetiku, u tom je anru trajno metonimijsko sredstvo kojim se predstavlja naputanje stega polikarbona i omraenog mesa, da bi se privilegirao krajnji cilj anra, isti um. Istina je da se takve odreene teme uvijek pojavljuju u cyberpunku, tema invazivnih postupaka prema tijelu, protetskih udova, usaene elektronike, estetske kirurgije, pa ak i genetskih promjena. Sve su to pitanja tijela (ili mesa) koja u cyberpunku nemaju karakteristiku bioloke biti, koja prije svega slue kao optereenja koja odvlae um od rastjelovljene istoe kiberprostorne interakcije s matricom. Prisjetimo se ponovno Kevina McCarona i njegovog osvrta na Descartesa: ljudsko tijelo, ukoliko se razlikuje od drugih tijela, tvori samo odreeni sklop lanova, i prema drugim slinim sluajevima, dok ljudski um nije stvoren sluajevima, nego ista supstancija. 20

Kao i za Descartesa, tijelo je za cyberpunk pisce, sluaj, nepovezan s istom supstancijom uma. Njihov je interes za tijelo strogo negativan, od one vrste koja stalno potvruje, pa ak i proslavlja, kartezijansku dihotomiju.

OVJ EK I STROJ
Kada govorimo o spajanju ovjeka i stroja u cyberpunk literaturi, moramo obratiti panju kako n ije rije samo o kiborzima, ve i o prihvaanju tehnologije unutar ljudske zajednice openito. Pr ije cyberpunka, pisci znanstvene fantastike su osmiljavali svjetove s dobroudnim strojevima, dizajniranim da slue ovjeku, ali je razlika izmeu njih oduvijek bila jasna i vidljiva. Postoje odreene kulturoloke promjene koje su pridonijele formulaciji cyberpunk anra. S ulaskom Sjedinjenih Drava u svemirsko doba, mnogim tehnolokim unaprjeenjima je omogueno dosta slobodnog prostora da procvjetaju. Ali u elji za kreiranjem tehnokracije koja bi mogla stvarati svoju vlastitu budunost, elja za novim tehnolokim prednostima je preputena strahu od nepoznatoga i opsesijom za gospodarenjem novim tehnologijama. I dok se mnogo spekulativne fikcije pisane u to doba bori s ouvanjem svojih inovacija, kibernetikotehnoloka poboljanja koja su izrasla iz tih vremena ve su postala dio naih svakodnevnih ivota; cyberpunk pisci su prva generacija pisaca koji su odrasli u zbilja "znanstveno fantastinom" svijetu gdje su mikrovalne penice, radar detektori, i tonski telefoni ve postojali kao dio njihove "svakodnevne realne matrice". Zbog tog razloga, cyberpunk pripovjedai se razlikuju od ostalih iz anra sf-a, u tome to u njihovim djelima tehnologija vie nema pozitivnih ili negativnih konotacija, oni postavljaju tehnoloki napredak kao neto to je neizbjeno, a ne samo vjerojatno. Spoj tehnolokog i ljudskog je dio svakodnevnog ivota i vie ga se ne treba bojati niti njime ovladati. Ono to, moda, najvie uznemiruje kod cyberpunka, je nemogunost razlikovanja ovjeka i stroja. Sama svrha postojanja cyberpunka, jest propitkivanje filozofskih hijerarhija, gdje se potiu pitanja o temeljnoj naravi ljudskosti. Postavlja se pitanje tono koji vid ljudskosti nas ini ljudima?

Kad Descartes uspostavlja podjelu iz meu duha i tijela, on nuno pr ihvaa daljnju dihotomiju postavljajui razlike iz meu ljudi i ivotinja ili nekih slinih bia: kad bi, naprotiv, postojala stvorenja, koja bi imala slinosti naim tijelima, i toliko oponaala nae radnje, koliko bi to moralno bilo mogue, mi bismo imali uvijek dva sigurna sredstva, da raspoznamo, da ta stvorenja jo nisu pravi ljudi prvo sredstvo je govor drugo sredstvo je, da iako bi oni inili mnoge stvari isto tako dobro ili moda bolje nego itko od nas, oni bi zacijelo otkazali u nekim drugima, uslijed ega bi se otkrilo, da ne postupaju svjesno, ve samo zbog takvog rasporeda svojih organa. Dok je naime um ope orue, koje moe sluiti u svim moguim prilikama. Svaki put kad autor uvede lik kiborga, androida, robota ili jedinicu umjetne inteligencije, kad god tekst naglaava protetiku, spajanje krvi i eljeza, raspravlja se zapravo o ljudskom, a ponekad i o suprotnosti, o neljudskom. Ta preokupacija ljudskim i neljudskim ima sredinje mjesto u trilogiji Williama Gibsona, a Phillip Kindred Dick postavlja to isto pitanje u itavom romanu Sanjaju li androidi elektrine ovce?. U Dickovom romanu, replikanti se koriste prvenstveno za to da potaknu na pitanja o temeljnoj naravi ljudskosti. Cyberpunk pisci uvode mainer iju u obliku usavrenih ljudi, androida i kiborga koji kompliciraju Descartesovu umirujuu binarnu podjelu, umeu ambivalentni trei lan, a uznemirujue iskustvo koje iz toga slijedi kod likova u tekstovima, primarno je ontoloko. U tom je romanu glavni uzrok nelagode za odreene likove sve manja izvjesnost markacijskih crta iz meu ivotinje, androida i ovjeka. Glavnom liku Ricku Deccardu (ije ime jako podsjea na Descartesovo), lovcu na ucjene, plaenom da ubija replikante, ef tvrdi da Voigt-Kampff test kojim se razlikuje ljude od replikanata nije nepogreiv, mali broj ljudi ipak moe pasti na testu zbog nesposobnosti empatije. Voigt-Kampff test, je zapravo Dickova jedna faistika parodija Descartesova ispita koji se bezuvjetno oslanja na dihotomiju. Test je zamiljen tako da demonstrira razinu empatinosti, jedine kvalitete za koju se vjeruje da je androidi ne mogu odglumiti. Meutim, u romanu postaje jasno da inteligencija moe pronai nain da simulira i empatiju, te da neempatini ljudi nisu nuno replikanti.

Umjetna inteligencija i raunala su vana za cyberpunk, sama njihova egzistencija je anrovska konstanta, ali kad je rije o raunalima, tada nije vaan samo stroj. William Gibson je rekao kako su na osnovnoj razini, raunala u njegovim knjigama jednostavna metafora za ljudsko pamenje. Postavlja se pitanje, kako sjeanja definiraju ono to jesmo, i kako je to podlono promjeni? Istim pitanjem se igra i Dick u svojim djelima: Sanjaju li androidi elektronike ovce?, Nae sjeanje moe biti i vae, pa ak i romanu ita tmine, gdje se svim protagonistima naruava vlastiti identitet onog trenutka kada vie nisu sigurni u vlastito sjeanje. Za Phillipa Dicka, mi jes mo naa sjeanja, ona su na identitet i ako se njima moe manipulirati, ili ih se moe usaditi, to nam garantira nau vlastitu egzistenciju? William Gibson se igra moguim odgovorima po pitanju sjeanja u cijelom svom opusu Neuromancer trilogije, ali iz jednog drugog kuta. Za njega su raunala simbol sjeanja, ona su rivali ljudskom pamenju, ona nude virtualne konstrukte u cyberspaceu, koja imaju sjeanja drugaija od ljudskih. U jednom dijelu Neuromancera, umjetna inteligencija Winter mute ulazi u dijelove sjeanja glavnog protagoniste Casea kojeg mu vraa u holografskim prikazima kojima moe rukovati kako joj odgovara; poigrava se s njegovim identitetom. U romanu Brucea Sterlinga Umjetni klinac glavni lik je ak stvoren samim memor ijskim transferom. Istu stvar je napravio i William Gibson u svojoj ekranizaciji Podsjetnika Johnnya, gdje je jedna od junakinja filma tzv. duh u stroju, fizika osoba iji je um nakon s mrti prebaen u cyberspace, gdje ona ivi kao umjetna inteligencija ije je sjeanje pohranjeno negdje u bazi podataka tvrtke Phar macon. S obzirom da strojevi mogu imati usaena sjeanja, a sjeanjima ljudi se moe lako manipulirati, egzistencija je jednih i drugih zajamena, ali svi ipak dobro znamo kako postoji razlika iz meu ovjeka i stroja, za Descartesa, ovjek e uvijek moi raspoznati tu razliku i razluiti se od stroja. Razina sadizma cyberpunk autora prema ljudskosti i Descartesu je uistinu fascinantna, ali taj sadizam je nuno zlo, alat koji neophodan da nam se pokae odgovor na pitanje o tome to nas zapravo ini ljudima.

21

PRIJ ELOMNA SJ EANJA

Dobro pitanje za postaviti takoer bi moglo biti i ine li naa sjeanja nas same? Koliko su naa sjeanja uope ono to nas ini ljudima, ili je rije o neem drugom? Evo jedan svakodnevni primjer: osoba koja sjedi u kino-dvorani i gleda film. Dok gledatelj projekcije prima audio-vizualne informacije u mozak, on zapravo proivljava oblik teleprezentiranosti, poinje prihvaati slijed slika i zvunih frekvencija kao zbilju koja ga okruuje. Iako zvui paradoksalno, film koji se gledatelju vrti ispred oiju, zapravo i jest zbilja i jest dio stvarnog svijeta za svog promatraa, nitko ne moe porei kako u tom trenutku ne vidi sliku ili ne uje zvuk iz okolia u kojem se trenutno nalazi. Ljudski mozak primi i obradi preko pedeset tisua informacija svake sekunde i to samo putem oka, iako toga nismo svjesni u tom trenutku, mi zapravo trajno pamtimo sve te nepotrebne detalje u obliku koncepta proivljenog iskustva. S obzirom da sve te informacije dolaze iz nama realnog okolia, mi ih prihvaamo kao stvarnost, bez obzira na to to je film koji nam se vrti pred oima proizvod iste fikcije, tj. nestvaran. Jedan nedavni primjer je dogaaj vezan uz film Cloverfield, kada je za vrijeme projekcije mnogim ljudima pozlilo zbog naina na koji je upotrijebljena kamera u konstantnom pokretu. Iako gledatelji projekcije mirno sjede na svojim mjestima, oni proivljavaju iskustvo turbulentnog gibanja, jer su im svi prikazani dogaaji stvarni, oni dolaze iz fiziki stvarnog okolia kino dvorane. Prvi film u povijesti kinematografije koji je javno prikazan publici je snimka vlaka koji se pribliava kameri i traje manje od minute. Publika je reagirala u panici pobjegavi van iz projekcijske dvorane zbog straha da e ih vlak pregaziti. Iako vlak nije bio stvaran i film je bio bez zvuka, gledatelji su poistovjetili snimku s vlastitim sjeanjima i reagirali na jedini mogui nain koji im je bio poznat do tada. Mnogi od nas su se nekoliko puta uivjeli u film koji smo gledali, poistovjetili se s njegovim protagonistima, osjetili saaljenje ili radost za dvodimenzionalne prikaze odbijenih fotona s filmskog platna. Iako s mo stekli njihova iskustva, proivjeli fiktivne dogaaje od kojih s mo stvorili sjeanja, mi zapravo nis mo likovi neije mate, mi nismo nestvarni. Koliko god udovita poubijali u raunalnim igrama, ipak ne postajemo komad softwareskog koda kojim upravljamo.

U cyberpunku, na identitet postaje upitan. Sjeanja nam mogu biti usaena, samim time ne moraju biti naa, bez obzira na to koliko ona nama bila stvarna. Phillip Dick govori o likovima koji razumiju sebe preko niza otuenih iskustava i pria koje s matraju vlastitima i koje kasnije ine vlastitima tako to ih upotrebljavaju. Meutim, nemogue je osloniti se na sjeanja kao istinski identitet osobe, kako to ine mnogi kritiari postmoderne. Nain na koji cyberpunkeri promiljaju kraj privatnog sjeanja, znaajke nae ljudskosti, podsjea na jedan mnogo raniji distopijski roman: 1984. Georgea Orw ela. Nevjerodostojnost sjeanja i unitenje tijela kao temeljnih karakteristika ljudskog identiteta, te otkrivanje istog, jedna je od glavnih filozofskih tema kojom se bave cyberpunk pisci. Ako je sve to posjedujemo umjetno, to nam jami egzistenciju kao ljudima? Iako se cyberpunk oslanja na tehnologiju i njome je fasciniran, anr je zapravo duboko konzervativan i antitehnologijski, nepopustljivo neprijateljski nas trojen prema svakoj daljnjoj eroziji granice izmeu ljudskog i strojnog. U svijetu sve vee mehanizacije, to to cyberpunk kartezijanski privilegira duh, njegovim itateljima omoguuje potvrditi svoju nadmo nad strojem. Cyberpunk pr ie sugeriraju da strojevi mogu imati um, ali ljudska bia jesu umovi.

CYBERPUNK I FEMINIZAM
Imitacije post-spolnog svijeta u cyberpunku mogu biti oboje, intrigantne i zastraujue, ali su takoer u mnogim osjetilima svijeta, iekivane - Lauraine Leblanc Ako spominjemo cyberpunk kao anr, gotovo ga je nemogue definirati bez da se osvrnemo na jednom svakodnevnom, ali problematinom podruju pitanju spola i ulozi ene u drutvu. Cyberpunk fikcija preferira drukiji oblik feminiz ma od onog kojeg nudi mainstream. Dok ostali sf podanrovi prikazuju razliku iz meu spolova, cyberpunk autori vide la differance kao pasivnu i nostalginu. Njihov se feminizam dotie svojih ranijih povijesnih oblika, onih koji zastupaju jednakost pod svaku cijenu. Junakinja Molly iz Gibsonovog Neuromancera je tipian primjer: jaka, nemilosrdna, nasilna i nezavisna.

22

Ono to je evidentno u cyberpunku nije maizam, ve ekstremna individualnost njegovih likova obaju spolova, mukaraca i ena. Ovaj individualizam je ponekad egocentrian i nadmoan, ali takve konotacije ga ine vie kompleksnim za itanje od nekog drugog rekreacijskog tiva. Krajem dvadesetog stoljea, zapadni svijet je poeo ozbiljno razmatrati pitanja feminizma, postkolonijaliz ma i post-strukturalizma u svrhu preureenja svojih ideologija. Meu najosnovijim ideologijama je bila ona umjetne podjele koncepta u dihotomije. Ovi koncepti su ukljuivali odnose razuma i emocija, snage i slabosti, heroja i rtava, objektivnosti protiv subjektivnosti, aktivnog i pasivnog, pa i onog pr irodnog mukarca i ene. Taj dihotomijski pogled na spol je lea kroz koju gledamo na svijet. On oblikuje svu nau percepciju ljudskog djelovanja. Ovo je primjer dihotomijske podjele gdje je jedan aspekt uvijek bezuvjetno vie cijenjen od drugog, pa tako pitanje spolnosti stvara perpetualne socijalne nejednakosti. Ovakvo rastavljanje poziva na promjenu paradigme u drutvenoj organizaciji, vodei do radikalnog promiljanja o pitanju spola. Jedan nain za tu promjenu je mogue obaviti pomou tehnologije. Kako to moe biti postignuto i do kojih granica, mora biti zamiljeno prije nego bude implementirano.

Cyberpunk se razlikuje od mainstream sf literature zbog tri sredinje teme koje obuhvaaju ulogu tehnologije u ljudskom drutvu: budunost, tehnoloke promjene i prisutnost kiborga. Prva istaknuta tema cyberpunk fikcije je njegova pseudo-znanstvena i socio-logika ekstrapolacija. U kontrastu s apokaliptinim i sveamerikim temama rane znanstvene fantastike, cyberpunk predstavlja pogled iz globalistike perspektive i budue ekstrapolacije trenutnih ekonomskih i drutvenih trendova. Druga sredinja tema cyberpunka je njegovo stapanje suprotnih kategorija. Po pitanju spolnosti on se topi s elementima kulturnih razdvojenosti. Unutar tehnokulture predviene dolaskom kiborga, umjetne inteligencije, komunikacijskih mrea, globalne politike i virtualne stvarnosti, prirodne dihotomije prirode i znanosti, uma i tijela, mukarca i ene postaju zastarjele. Cyberpunk koristi tehnologiju kao totalitarni idiom pomou kojeg stvara novi svemir, te da destabilizira ove postojee konstrukcije moi. Trea sredinja tema: prisutnost kiborga, zapravo spaja ljudsku inteligenciju sa strojnom i time pravi jednu radikalnu promjenu unutar nae vlastite subjektivnosti. Ovo slamanje kategorija pomou tehnologije je korijen preispitivanja spolnih razlika. U cyberpunk priama, spolne dihotomije su pregaene opstankom tehnologije, kao post-ljudski subjekti, kiborzi stvaraju nove kulturne i drutvene kontekste s redefiniranje m spola kao najosnovijeg ljudskog atributa. ene su oduvijek bile malobrojne unutar zajednice znanstveno fantastinih pisaca. Ne samo da je bilo vrlo malo autorica, ve je bilo vrlo malo enskih likova koji su bili kljuni za razvoj radnje, nije bilo ena koje istrauju svemir, ili se bore s vanzemaljcima, niti je bilo koji enski lik otkr io neku novu tehnologiju. ak i u klasicima kao to je Frankenstein kojeg je napisala Mary Shelly, koji se smatra prvim znanstveno fantastinim romanom, vodea junakinja Elizabeth napravi vrlo malo, osim to tu i tamo dekorira Viktorovu ruku, otme njegovo srce i eventualno doprinese njegovoj smrti. ene su bile virtualno nepostojee u literarnim djelima zlatnog doba znanstvene fantastike, osim da budu trofeji za spaavanje, ili porobljeni predmeti seksualne poude odvratnih stvorenja koji uope ne pridonose zapletu, osim da poslue kao ljubavna potreba glavnih heroja.

PITANJ E SPOLA
Veina privlanosti znanstvene fantastike lei u tome to nam, kako je rekao Cw elti, omoguuje fantaziju poznavanja nepoznatog kroz objetkifikaciju . Pisci znanstvene fantastike nam pruaju modele svjetova koji, u nekim sluajevima, imaju vrlo malo odmaka od stvarnosti. Magija znanstvene fantastike je u tome to ona pogaa mogue rezultate takvih promjena, koje imaju malo rizika za sve nas. U svom eseju o definiranju znanstvene fantastike, John Walchak zakljuuje kako je znanstvena fantastika doslovce istraivanje odnosa izmeu ljudskosti i tehnologije, pa tako i promjena koje proizvode znanost i tehnologija. Ako je istraivanje naih odnosa prema znanosti i tehnologiji krajnja osobina znanstvene fantastike, onda je istraivanje stapanja ovjeka s odreenim tipovima tehnologije, glavna osobina cyberpunka.

23

S druge strane, enski likovi u cyberpunk djelima nisu nikakve dame u nevolji, niti su boice majke zemlje ili kiborzi feministikog sf ostvarenja sedamdesetih. Ove junakinje su ekvivalenti svojim mukim suparnicima, iako se u nekim sluajevima susree nedostatak potpune objektivnosti. U cyberpunk anru ponekad pronalazimo potpuno preokretanje uloga meu spolovima, nego u bilo kojem drugom anru znanstvene fantastike Dva lika osobito nose ove karakteristike: Molly Millions iz Gibsonovog Neuromancera i Podsjetnika Johnnya, i Lizzie iz Zmijskih oiju Toma Maddoxa. Molly nije nikakav seksualni trofej za Casea i Johnnya. Ona je njihov tjelohranitelj. Zbog toga Molly esto izabire put nasilja, dok glavni muki likovi stoje po strani i promatraju. Ovo je velika transgresija uloga, tradicionalno prisvojenih mukarcima u ranijim erama znanstvene fantastike. Molly ne treba zatitu i sigurnost koju bi mukarci tradicionalno trebali pruiti eni, umjesto toga ona je ta koja titi njih. Slino, u Tom Maddoxovoj kratkoj prii Zmijske oi, mnoge od istih osobina koje razlikuju Molly su pojaane kod Lizzie. Ona je opisana kao osoba koja ima vie seksualne i psihike moi, kao i sveopeg znanja o situaciji u kojoj se nalazi. Ovi i drugi enski likovi u cyberpunku su pomogli stvaranju ideje o ravnopravnim spolovima i seksualnim ulogama definirajui cijeli pokret. Ipak, to ne znai da u cyberpunku nema objektiviziranih ena. Dok se Molly istie kao uistinu originalan i dobro razvijen lik u Gibsonovim djelima, Linda Lee (Caseova prva djevojka u Neuromanceru) je prilino plitka i stereotipna dama u nevolji. Unato injenici da je pria Rock On spisateljice Pat Cadigan, ispriana iz Ginine perspektive, njoj na kraju nije doputeno da postane neovisna od svog deka Man- O-Wara. Ipak, veina enskih likova ovog anra su pomogle da cyberpunk postane prvi pokret unutar znanstvene fantastike koji napokon prikazuje ene kao snane i dinamine osobe.

CYBERPUNK I FILM
Vidio sam stvari, koje vi ljudi ne biste povjerovali. Cyberpunk kao anr u svijetu pokretnih slika nije tako jednostavno svrstati i pokazati kao to je to u literaturi. Jednostavno je previe podjela koje obuhvaaju sam svijet filma. Prije svega postoji Hollyw ood i sve ostalo, zatim elementi cyberpunka koji se pojavljuju u znanstveno fantastinim filmovima. Ipak, ba kao i sam anr znanstvene fantastike, film je esto kritiki osvrt na vrijeme u kojem je proizveden. Ako emo govoriti o istom, definiranom cyberpunk anru sa svim svojim elementima, tada ukupni filmski opus moemo nabrojati na prstima jedne ruke, s druge strane, ako uzmemo u obzir izdvojene cyberpunk elemente, kao to su Descartesova dihotomija, pitanje uma i tijela uz konstantnu prijetnju tehnologije, tada je r ije o jednom bogatom ostvarenju. Ali cyberpunk koji gledate na filmu, nije isti poput onoga kojeg itate u knjigama. Dva se uratka smatraju najvie odgovornim za stvaranje cyberpunk pokreta: roman Neuromancer Williama Gibsona i film Bladerunner Ridley Scotta. Dok je roman postavio glavnu filozofiju i temeljne odlike cyberpunk anra, film mu je dao onaj postindustrijski vizualni dojam i mraan polu-fluorescentni ambijent. Iako se u mnogoemu razlikuje od romana Sanjaju li androidi elektrine ovce?, film se i dalje bavi istom filozofijom koju je postavio Phillp Dick, igrajui se s ljudskim sjeanjima kao njihovim istinskim identitetima. U redateljevoj verziji filma, Decart je zapravo replikant koji progoni svoju vlastitu vrstu, to se da zakljuiti iz mnogih kratkih scena njegovih sjeanja na jednoroga za koja su svjesni njegovi nadreeni, on je ba kao i Rachel, samo eksperiment tvrtke Tyrell. Takoer se u jednom dijelu filma spominje slogan tvrtke vie ljudskiji od ljudi, to je takoer jo jedna Decartova osobina, on je jedini Istrjebljiva koji osjea empatiju prema drugim replikantima i radi posao koji zapravo mrzi. Film dovodi u pitanje vjerodostojnost Descartesovog testa, jer cijelu radnju pratimo iz perspektive jednog od androida koji po svemu sudei ima sve ljudske osobine ijih nedostataka nis mo uope svjesni do samog kraja. Ali tada je ve kasno, jer smo ve prihvatili Decarta kao ovjeka, kao jednog od nas. U oima Ridleya Scotta, na identitet je ve odavno izgubljen.

***

24

Takoer se film bavi i jo nekim drugim zanimljivim pitanjima, kao to je npr. vrijednost ljudskosti. Replikanti u filmu pokazuju znatno vie empatije, nego to to ine ljudi, oni imaju sjeanja vrijedna pisanja knjiga i pjesama, vie nego to vrijede beskorisna sjeanja jednog obinog ovjeka, to najvie dolazi do izraaja na samom kraju filma, itd. Iako Bladerunner film postavlja ista filozofska pitanja koja postavlja cyberpunk anr, njegov vizualni doja m je ono to ga ini dijelom cyberpunk pokreta. Panoramska slika milijunskog grada u nonom bljetavilu neonskih reklama i industrijskih dimnjaka koji isputaju vatru, danas vie i nije takva rijet kost u znanstvenoj fantastici. Prvi put kad je vidio proje kciju Bladerunnera, William Gibson se zaprepastio koliko je svijet Ridleya Scotta identian njegovoj viziji u Neuromanceru. Naalost, njegova vlastita filmska adaptacija Johhnya Mnemonica nije prola tako dobro kao Scottov film. Film Johnny Mnemonic ili Podsjetnik Johnny, kako je istoimena Gibsonova pria prevedena u Siriusu, je prava komercijalna propast koja nije osvojila prevelike simpatije ni publike ni kritike. Nije pomogla niti injenica da je scenarij za film radio Gibson osobno, niti to je okupio dobar broj zvijezda u usponu za tumaenje glavnih uloga. Osim imena glavnog lika, film nema nikakve veze sa samom Gibsonovom priom, ve vie djeluje kao zasebna cjelina. Lik Molly je potpuno izbaen iz prie to je vjerojatno razoaralo mnoge oboavatelje Gibsonova klasika. Iako tako modificiran, film jo uvijek ima svojih dobr ih strana, jer obuhvaa neke prepoznatljive osobine cyberpunk anra: globalne japanske korporacije vladaju svjetskom ekonomijom, spoj ovjeka i stroja je neto sasvim nor malno, tehnologija je dio ljudske svakodnevnice, jasno vidimo svijet virtualne stvarnosti nastanjen umjetnom inteligencijom, ali se naalost, u filmu ne postavlja pitanje identiteta. Nedostatak filozofskih pitanja karakteristinih za anr je veliki minus. Putovanje koje Johnny prolazi unutar svog vlastitog pamenja je vrlo nevjeto ispriano, djeluje rutinski, nezanimljivo i bez ikakvih posljedica na njegovu psihu. Gledano iz drugog kuta, film daje odlinu kritiku na svijet globalne ekonomije i ljudsko drutvo koje mu se pokorava, npr. tvrtka Phar macom odbija u prodaju pustiti lijek za epidemiju koja je zahvatila svijet iz prostog razloga to je bolest puno profitabilnije lijeiti nego istrijebiti, to je danas normalna politika veine globalnih farmaceutskih tvrtki. Jednako loe kao Johnny Mnemonic, ako ne i gore, je proao film New Rose Hotel takoer snimljen prema Gibsonovom scenariju.

KIBORZI NA VELIKOM EKRANU

Jedan od najvanijih pitanja koje postavlja cyberpunk anr, pitanje ljudskog identiteta, najvie se pokuava odgovoriti uvoenjem kiborga. Ako pogledamo filmska ostvarenja tijekom osamdesetih godina, tj. u vrijeme cyberpunk pokreta, primijetit emo prilian broj sf naslova koji se bave temom spajanjem ovjeka i stroja. Terminator, Robocop, Eve of Destruction, Cherry 2000 itd. samo su neki od njih. Iako nije rije o filmovima cyberpunk anra, oni se ipak, bave njegovim temeljnim pitanjima, pa su zbog toga uvrteni meu najbolja ostvarenja znanstvene fantastike, koja je zahvatio navedeni trend sredinom osamdesetih i devedesetih godina. Ovi filmovi su dokaz kulturoloke revolucije i zbog toga ih je neophodno spomenuti. Sa svojim hibridima ovjeka i stroja, ti filmovi osobito jasno u prvi plan stavljaju pitanja dualizma i osobnog identiteta, te istiu suvremeni interes za posljedice tehnologije na ljudsko ja u sadanjosti i budunosti. Kiborki film je osobito zanimljiv kad se uzme u obzir da on povezuje kartezijanske dualiz me tradicionalne filozofije s dualizmima roda koji, kako se tvrdi, stoje u pozadini takve pojmovne podjele. Kiborki film je anrovski hibrid koji se primarno oslanja na anrove znanstvene fantastike, akcijskog filma i filma strave, te koristi slike tehnologiziranog tijela kako bi istraio pitanja spolne razlike, te probleme uma i tijela. Na najoitijoj pripovjednoj razini Robocopa, voe tvrtke Omni Consumer Products identificiraju se s neupitnim, izrazito materijalistikim stajalitem, pri emu borba iz meu OCP- a i Murphya treba povratiti i potvrditi njegov osobni identitet. OCP pretpostavlja da e, kad recikliraju Murphya u Robocopa, moi zanemariti njegov osobni identitet reprogramirajui mu mozak. Teinu ovog materijalistikog stajalita vidimo kad Robocop neuspjeno pokuava uhititi korumpiranog Jonesa, a do tog uspjeha dolazi zbog toga to takav pokuaj predstavlja greku u radu usljed ega ovaj automatski obustavlja svoje funkcije. Meutim, kartezijanska poanta i jest u tome, da iako je ogranien svojim programom, Murphy zadrava svoju volju da uhiti Jonesa; ta sekvenca zapravo vraa film na dualistiku poziciju, jer je njegovo tijelo ugaeno, dok njegova duhovna elja ostaje nepromijenjena. Ovim inom se predlae da postoji neto to ljudima omoguuje zadrati kontrolu nad vlastitim tijelom i tehnologijom.

25

Takoer, film Ter minator Jamesa Camerona daje veoma kartezijansku sliku problema duha i tijela, on kiborga koristi na razliit nain. Ter minator nije obdaren statusom ovjeka upravo zato to je isto mater ijalistiki predmet bez vlastitog identiteta. U Ter minator 2: Sudnji dan svjedoci smo djelominog pokuavanja humanizacije jednog stroja, koncentrirajui se na to da ovaj moe uiti od ljudi, tip autonomnog kartezijanskog ja mu stalno izmie, jer se uvijek oslanja na svoj program. Postoje oni koji bi sada mogli tvrditi kako Ter minator ipak stjee neku vrstu svog vlastitog identiteta kad, recimo, preuzima ulogu Connrova oca, ui govoriti kolokvijalno i na kraju rtvuje samog sebe, te time ini najljudskije djelo. Meutim, ta njegova ljudskost je samo projekcija Johna Connora, a ne stvarnost. Kad Ter minator kae Johnu Sada znam zato plae, ali to je neto to ja nikada neu moi uiniti time zapravo naznauje da on zapravo ne razumije ljudske emocije u cijelosti, bez obzira na sve on je jo uvijek samo stroj. Ovo zapravo prikazuje u kojoj mjeri film ispreplie ovjeka i kiborga, to zapravo prikazuje pobjedu ovjeka nad strojem, ovisnom o humanizaciji kiborga. Za razliku od njega, model T-1000 naglaeno utjelovljuje povrnu narav svog kiborkog identiteta stalnim promjenama izgleda. Kiborg u filmu Cherry 2000 je veoma slina terminatorima: njezin se ukupni identitet nalazi utisnut u jednom mikroipu i dok njen suprug u odreenom s mislu s matra taj tip tijela nunim za stalnost njezinog identiteta, ba to tijelo nije integralni ili konstitutivno dio nje nita vie nego to bi to bila njezina odjea ili minka. Istu situaciju doivljavamo u Spielbergovom filmu Umjetna Inteligencija, David ima tijelo djeaka i zbog toga dobiva simpatije svoje majke, ali on se kao i Ter minator vrsto dri svog utiskanog koda koji ga dri podalje od toga da prihvati stvarnost kakva jest, zbog ega vjeruje u priu o Modroj Vili u iju vjerodostojnost ne sumnja ni trenutka.

Kad Sarah ugrize Kylea on joj kae Kiborzi ne osjeaju bol. Ja da. U Ter minatoru se, kao i u Robocopu, bol koristi kao pokazatelj ljudskosti. U Ter minatoru 2 se kiborgova nesposobnost da osjeti bol otvoreno artikulira kad John Connor pita dobrog Ter minatora osjea li bol. Kiborgov odgovor je: Ja osjeam ozljede. Ti bi se podaci mogli nazvati bol ali to nije bol u ljudskom smislu na koji misli John. Isto vrijedi i za emocionalnu bol, oba Ter minatora nemaju nikakvih osjeaja, ak ni agresije. Imao pojedini kiborg sposobnosst da osjea bol ili ne, u svim tim filmovima on uvijek ima sposobnost da nanese bol fizikim nasiljem. Stalna pozadina kiborkog filma je fiziko nasilje, osobito fiziko nasilje prema tijelima. To upuuje na odnos kiborkog filma prema tijelu, u kojemu je kljuna njegova vizualna narav, jer fizika bol nadilazi jezik, kako je esti sluaj i s mnogim drugim iskustvima ljudskog ja. Vrlo je zanimljiv znaaj roda tj. spola za sposobnost osjeanja bola u kiborkim filmovima i rije je o neemu to ne moemo tako jednostavno zanemar iti. Dok se kod kiborga mukog roda, npr. Terminatora, meci odbijaju, a univerzalni vojnici lijee svoje rane upaljaem za cigarete, Eve 8 osjea bol kad ju pogodi metak, a Cherry 2000 i RoboC.H.I.C. su daleko od toga da budu imuni na rane od metaka. Ta se seksualna rezonancija ne moe osjetiti kad se uz me u obzir da meci ne prodiru u Robocopa, a Eve 8 ne samo da biva pogoena, nego vidimo i kadrove njezinih grudi dok lijei rane u motelskoj sobi. Mogu se povui i druge usporedbe, Ter minator ne osjea bol kad si vadi oko i odvija ruku, dok se Eve 8 gri od bola unato injenici da je njezin bioloki sustav potpuno koz metiki. Takoer, dok se Sarah Connor predstavlja kao borac u nju neprestano prodiru i meci i metalne krhotine (dijelovi Terminatora) u oba filma, tj. njezin uspjeh u borbi je uvijek uvjetan ili umanjen ozljedama, dolazi do seksualne rezonancije izmeu nje i Terminatora. Koliko god postmoderni teoretiari argumentirali ka ko su kiborzi adrogini entiteti koji ine spolne granice besmislenim, u kiborkim filmovima, te se razlike tretiraju manje fleksibilno.

KATALOG BOLI
Jedna esta tema u filozofiji duha je pojam bola. Na bol se esto poziva kao na pouzdanog oznaitelja ljudskosti u kiborkom filmu. Robocop osjea i fiziku i emotivnu bol. On pati kad vidi ili se pr isjeti svoje ene ili sina, a oito je uzrujan kad shvati da mu ugraeni program ograniava mogunost djelovanja. Za razliku od njega Ter minator ne osjea nikakvu bol, na to nas se podsjea u nekoliko navrata tijekom oba nastavka filma. 26

MAJKE BUDUNOSTI
Iako James Cameron i Gale Ann Hurd tvrde kako su Ter minator filmovi feministiki, koji pokazuju Sarah Connor kao vrstu enu, sam film teko daje nekih osnova za te tvrdnje, jer je njezina snaga ve

unaprijed odreena unutar patrijarhalnih struktura filma. Kyle koji je fiziki malen i seksualno neiskusan mukarac, jo uvijek je onaj koji Sarah ui kako se boriti, on ima epistemoloku nadmo u najveem dijelu prvog nastavka filma. Iako ona na kraju uniti Ter minatora, to je samo po sebi feministika izjava, Kyle je taj koji ga pr ije toga pogodi dvaput i skine mu ovjekoliku ljusku pa time i njegovu muevnost. To to je Sarah unitila, vie nije prepoznatljiva muka persona, ve neutralni stroj u raspadnom stanju, njen in nema specifinog naboja vlastitog postignua. Dok za Murphyevu smrt u Robocopu treba kriviti OCP, za stvarni incident u pr ii kr iva je njegova partnerica Lew is, koja je obratila panju na penis crnog kriminalca to je bio dovoljan trenutak da je se onesposobi kako bi Murphyu priskoila u pomo. Implicitno pitanje koje se automatski postavlja je: trebaju li ene uope biti u javnom prostoru provedbe zakona? Seksualizacija Eve 8 u filmu Eve of Destruction teko da bi mogla biti vie oiglednija; McQuade za njenu nasilnost okrivljuje tinejderske seksualne matarije znanstvenice Eve, i pri tome se dere: Znai ta tvoja sprava je narajcani psihopat? Prava kombinacija za jednu enu. Ovakav stav se nije promijenio do danas. Npr. u filmu Matrix brae Wachowski, Trinity inae osmiljena prema Gibsonovoj Molly iz Neuromancera, djeluje nasilno i samostalno, i zapravo je ona ta koja privlai Nea svojim znanjem o pravoj slici svijeta, ali kada je rije o njegovoj obuci tada sve pada u ruke Morpheusu. Kraj prvog nastavka Matrixa prikazuje Trinity vie kao potpuno zavisnu i nesamostalnu osobu nego kao onu koju smo vidjeli na poetku ime je stav filma poljuljan i kontradiktoran; ona je ta koja, ini se ne bi mogla podnijeti gubitak svog unaprijed suenog princa na bijelom konju. Nastavci serijala ine stvar jo bizarnijom; Trinity postaje nita drugo do jo jedna tipina enska i zapravo nema niti jedne situacije u filmu gdje nije spaena od mukarca, ona samo bezuspjeno pokuava dostii njihove sposobnosti. Unato tome to je od statusa Neova tjelohranitelja srozana na status njegove pratilje, ona je i njegov teret, to se najbolje vidi u drugom nastavku Matrix Reloaded, gdje je Neo razapet izmeu elje da spasi Trinity ili da spasi svijet. Osim toga, ini se kako krivnja za velik dio Neove nesposobnosti pada upravo na njena lea. Pitanje spolnosti kao jednog od filozofskih stajalita cyberpunk anra je bolje rijeeno u nekim manje uspjenim filmovima kao to je ve spomenuti Johnny Mnemonic ili M.A.R.K. 13 - Hardw are, gdje enski likovi dobivaju mnogo vie vanosti za 27

zaplet i rasplet radnje. U filmu Hardw are, Sarah je ta koja na kraju uspijeva unititi s mrtonosnog androida, a takoer se u nekoliko navrata vidi prevelika samouvjerenost mukih likova koja rezultira njihovo m nasilnom s mru. Slino kao i u Ter minatoru, Sarah unitava stroj kojem je njen ljubavnik Jack zadao nekoliko rana, ali one za razliku od onih u Ter minatoru nemaju nikakvu vanost, android ostaje doslovno neoteen. Jack je zapravo naivna rtva tehnologije, dok Sarah koristi svoju lukavost i znanje da bi se branila, njena snaga nije fizika (tjelesna) ve isto umna. Takoer ima nekoliko scena gdje Sarah odbija Jackovu pomo kada ugleda njegovu umjetnu ruku, ona ga prepoznaje kao fiziki nasilnog vojnika, to je opet temeljna karakteristika MARK 13 androida. U filmu Johnny Mnemonic glavni lik nije u stanju doi do posljednjeg djela kriptirane lozinke bez pomoi duha u stroju, preivjelog ostatka sjeanja jedne Phar macomove znanstvenice uitanog u cyberspace, koja se ak i kao samo fragment pravog uma i dalje bor i za opstanak svog bestjelesnog ljudskog identiteta. to god na kraju mislili o Hollyw oodu i njegovom ideolokom nametanju, vano je prisjetiti se kako veina navedenih filmova zapravo nisu cyberpunk filmovi, ve filmovi koji su pali pod utjecaj cyberpunka i njegove kulturne revolucije koja je zahvatila Ameriku. O Bladerunneru, Ter minatoru , Robocopu i drugim filmskim ostvarenjima pisane su mnoge knjige koje se bave njihovom filozofijom i ovaj tekst prua tek povrni saetak te kritike. Utjecaj ovog anra vie dolazi do izraaja u kinematografiji izvan Amerike, primjerice u Japanu gdje je najei oblik umjetnikog izraavanja. Osim to je meu mladim Japancima prihvaen kao modni stil, utjecaj anra se vidi openito na samoj japanskoj kulturi. Pr ia Gibsonovog Neuromancera, iji je utjecaj dominirao tijekom ranih godina pokreta, smjetena je u Chibi, jednoj od japanskih najveih industrijskih podruja, bez obzira to Gibson u vrijeme pisanja romana nije poznavao lokaciju Chibe, niti je imao bilo kakvu predodbu o tome kako dobro se ona uklapa u njegovu viziju.

ANIME
Izloenost svijeta cyberpunk idejama i fikciji tije kom osamdesetih godina, omoguila je anru da se uvue u japansku kulturu. Iako je veina animea snimljena i napisana u Japanu, cyberpunk anime pokazuje vie futuristiku sliku, pa time i meunarodnu, tako da je japanska animacija nairoko prihvaena.

Budui da je koncept cyberpunka zapravo futuristiki pogled na novu globalnu kulturu, koja trenutno ne postoji, japanski koncept anra je vrlo slian zapadnom koji opet preuzima mnoge japanske elemente. William Gibson je sada vrlo est posjetitelj Japana i sam je svjedokom kako je veina njegove vizije postala stvarnost. Njegova izjava nakon prvog posjeta Tokyu bila je: Moderni Japan je jednostavno bio cyberpunk. Japanci to jako dobro znaju i prihvaaju. Sjeam se svog prvog pogleda na Shibuyu, gdje me odveo jedan mladi novinar iz Tokya, lice mu je bilo obasjano sa svjetlom tisuu medijskih sunaca, svi ti tornjevi animiranih pokreta komercijalnih informacija, upitao me 'Vidi li? Vidi? Ovo je grad Bladerunnera.' I bio je. Tako je evidentno bio. Jedan od najranijih cyberpunk animea bio je Bubblegum Crisis. Sa svojim rock soundtrackom i imenima likova, paljivo preuzetih iz Bladerunner filma (premda s potpuno drugaijim osobinama), prikazuje priu o visoko tehnolokim plaenicima ko ji se sukobljavaju s gigantskom korporacijom koja dominira svjetskom ekonomijom tako to proizvodi elitne vojne strojeve. Ghost in the Shell (Duh u ljusci) Mamoru Oshiia je izvrstan primjer cyberpunk animea, jednako dobar kao to je i Akira Katsuhira Otomoa. Oba ta filma su ekranizacije istoimenih manga serijala i oba su posluila kao izvorne ideje za serijal Matrix brae Wachow ski. Pria animiranog filma Ghost in the Shell govori o budunosti gdje je ljudska rasa u cijelosti ovisna o kiborzima i ilustrira fluidnu prirodu zloina, pijunau i geopolitiku neranjivost u svijetu gdje su ljudski identitet, podatkovne mree i kiborka tehnologija spojeni u jedinstvenu drutvenu matricu. Ghost in the Shell postavlja pitanje moe li trag ljudskosti preivjeti unutar kiborga i beskrajnog irenja mree. Jo jedan anime vrijedan panje je Texhnolyze (pojam koji oznaava ljude iji su udovi nadomjeteni umjetnim zamjenskim dijelovima). Svijet Texhnolyzea je smjeten u podzemnom milijunskom gradu Luxu, kojeg kontroliraju tri tehnologizirane suparnike bande. Iako ovaj serijal nije toliko cyberpunk kao Ghost in the Shell, ipak ima mnoge odlike anra, teko ukuhanu distopiju, ljudsku evoluciju postignutu znanou i bavi se pitanjima opstanka ljudskog identiteta i posljedica ma stalnog napretka tehnologije. 28

Cyberpunk je u mnogoemu utjecao na japanski svijet animiranog filma i stripa. Mnoga djela su zapravo drugi anrovi pomijeani sa cyberpunk elementima. Npr. anime Appleseed se bavi temom urbane cyberpunk kulture smjetene u postratnom svijetu, nakon treeg svjetskog rata. Akira bi bio prikaz sudnjeg dana, dok se Rintarov Metropolis fokusira na gospodara lutaka, tj. gospodara svih kiborga, poput onoga koji postaje lovina u Ghost in the shell. Ovakvo mijeanje anrova proizvod je mnogih drugih anrova sa cyberpunk elementima; jedan od primjera je tzv. Steampunk koji je zanimljiva mjeavina cyberpunka i svijeta smjetenog u viktorijanskom dobu, gdje se radnja takoer vrti oko tehnologije, ali je umjesto raunala rije o parnim strojevima itd.

CYBERPUNK POKRET
Kao to smo rekli na poetku, cyberpunk nije samo knjievni stil; on je evoluirao u jedan globalan kulturoloki pokret koji se osim na literarno stvaralatvo proirio i na film, glazbu, strip, pa ak i svijet mode. Kr itiari kao Larry McCaffery, Claudia Springer i Scott Bukkatman opisali su cyberpunk kao izraz postmoderniz ma, ali ipak postoje snani argumetni koji vide ovaj pokret kao suprotnost Bir minghamove tradicije angloamerikim kulturnim uenjima, koji otkriva i analizira stilove otpora i pristupa etnikih podkultura. S obzirom da se cyberpunk bazira na drutvene autsajdere i njihov otpor 'usklaenoj' civilizaciji, pronaao je velik broj pristaa meu publikom. Slika svijeta koju cyberpunk prikazuje vrlo je blizu vremenima i dogaajima u kojima ivimo danas i gdje smo svjedoci eksponencijalnog napretka nad kojim nemamo kontrolu. Cilj cyberpunka bio je uiniti revoluciju u knjievnosti jednaku onoj koju je rock and roll uinio za glazbu povratak starim standardima, gulei ih doslovce do golih kostiju s ciljem ponovne izgradnje anra. Svaki imalo bistar itatelj mogao je prepoznati neto novo i udno kad je proitao kratku priu Williama Gibsona The Gernsback Continuum, koja opisuje tehnoloku utopiju izgraenu od stakla i aluminija koja vie podsjea na nacistiku Njemaku, nego na ekonomsku Ameriku kakvu i danas prepoznajemo. Ta pria je prihvaena kao slubeni manifest svih cyberpunkera. S vremenom se ovaj antitehnologijski i prije svega, antikorporativni stav uvukao u sve oblike ljudske kulture i medija u tranziciji. Cilj cyberpunka kao pokreta bio je promicanje vlastite originalnosti i individualnosti, cijeli pokret svodio se na borbu za vlastiti identitet u drutvu.

Vangelis. Electronica, electronic body music, industrial, noise, futurepop, alternativni rock, gothic rock, i IDM glazbeni podanrovi su takoer usko vezani uz cyberpunk, kako u filmu tako i u raunaln im igrama. Cyberpunk glazba takoer opisuje djela usko povezana s modnim trendom koji se izdignuo iz napretka znanstveno fantastinih radova. Detroitska techno grupa Cybotron, koja se pojavila poetkom osamdesetih, bila je pod utjecajem Kraftw erk-a i Toffler's Future Shocka, dvije pionirske grupe koje su svoju glazbu stvarale pomou synthesizera, proizvodei pjesme koje potiu izdvojeno distopijsko raspoloenje. U istom razdoblju (1983.), grupa Styx objavila je svoj konceptualni album Kilroy Was Here, ija pria govori o rock zvijezdi koja ivi u svijetu mrane budunosti gdje je glazba zabranjena. Kilroy ili tonije njihov hit single Mr. Roboto moe vrlo lako biti ubrojen u cyberpunk anr, bez obzira je li sam pojam postojao u to vrijeme. Ipak, cyberpunk kao glazbeni pokret vie dolazi do izraaja tijekom devedesetih godina dolaskom rave i techno podkultura. Razni umjetnici koristili su tehnologiju veinom zbog toga to su mogli, jer je s vremenom postala pristupanija. Jo jedan dobar primjer inovacije je van svake sumnje Lisa Sirois, grafike dizajnerke koja stvara agresivne i raunalno generirane tonove pomou tipkovnice umjesto standardne klavijature. mi vie i ne sviramo na instrumentima, mi programiramo glazbu a izvodimo ju na elektronikoj pozornici. - objasnila je Lisa. Mnogi izvoai poput Jargon Filea ili El-w irea, pa ak i ve spomenute Lise Sirois, esto su pjevali o slobodnom pr istupu informacijama, te tehnologiji i njenom prihvaanju, nego o samom uenju o njoj, drugim rijeima, bili su uzbueni zbog novih stvari i potovali su ljude koji su uistinu radili s tehnologijom primjerice, raunalne hakere. Nezaobilazan primjer je i pop pjeva Billy Idol sa svojim albumom Cyberpunk, koji je sadravao i pjesmu Neuromancer. Album je izaao na police s floppy disketom na kojoj su bili snimljeni svi tekstovi pjesama, njegova biografija kao i nekoliko zanimljivih mater ijala o raunalnoj podkulturi tog vremena.

GLAZBA
Pojam cyberpunk glazbe moe se odnositi na dvije preklapajue kategor ije. Prva se odnosi na promjenjivi opseg glazbenih radova koji su koriteni kao glazbena podloga nekim cyberpunk filmovima. Ovi radovi se pojavljuju unutar anra kao to je klasina glazba i jazz, ili tzv. noize u kombinaciji s electronicom kao to je primjer s filmom Bladerunner za iju se glazbenu podlogu pobrinuo 29

Ameriki neo-retro dancepunk band Aerodrone, koristili su synthesizere, teke ritmove i elektrinu gitaru kako bi stvorili ambijent koji pronalazimo u Gibsonovom Neuromanceru. Popularni japanski techno izvoa DJ Ken Ishii esto je podravao cyberpunk imid buntovnitva, u svojim je radovima nastojao pobuditi postapokaliptinu viziju Tokya; takoer je esto koristio anime materijale kako bi naglasio svoj stav pobunjenika.

OSTALI UTJ ECAJI

Osim to je pokret utjecao na svijet filma i glazbe, takoer je bitno utjecao i na svijet mode, gdje je funkcionalnost zamijenila ukras. Dokle god ste nosili tamnu i funkcionalnu odjeu s poneto svjetleih (po mogunosti kromiranih) detalja, bili ste odjeveni u cyberpunk stilu. U Velikoj Britaniji, ovaj stil je esto prepoznatljiv kao cybergoth, a takoer je postojao istovremeno i yuppieevski cyberprep stil odjevanja. Jedan bitan i nezaobilazan oblik cyberpunk kulture nije samo modni ili glazbeni trend, r ije je i o jednom posebnom obliku kriminala, vrlo popularnog u to vrijeme, pa ak i danas raunalnom. Osamdesetih i devedesetih godina dvadesetog stoljea, prijetnja raunalnog kriminala rasla je iz dana u dan. Mnogi hakeri bili su pobunjenici tzv. Nintendo generacije, borei se za slobodan pristup informacijama, esto su vrili raunalne napade na globalne ili dravne korporacije i agencije. Podrku su dobivali od veine cyberpunk autora s raznih podruja umjetnosti, pa ak i pisaca. Bruce Sterling i Tom Maddox su nekoliko puta javno izjasnili svoje simpatije prema hakerima i njihovoj borbi protiv vladajueg poretka. Besplatni elektroniki roman The Hacker Crackdow n Bruce Sterlinga jasno navodi kako je posveen upravo njima, a njegov su primjer slijedili i ostali nezavisni cyberpunk pisci tijekom devedesetih godina. Posljedice ovog pokreta osjeamo i danas, svako malo itamo vijesti o novim nainima probijanja zatite Microsoftovih operacijskih sustava, a prijetnja mrenih virusa nikada nije bila toliko jaka kao to je danas. Veliki broj Open-source zajednica u svijetu, govori nam kako postoje skupine koje se jo uvijek bore za slobodan pristup, ne samo informacijama nego i proizvodima, to je zapravo otvoreno objavljen rat komercijalnim programskim rjeenjima mnogih globalnih informatikih tvrtki. Spoj cyberpunka i stvarnosti esto je rezultirao paranojom. 30

Amerika tajna sluba u suradnji s FBI-em svojevremeno je vrila propagandu irei strah od raunalne tehnologije i raunalne industrije, prikazujui ih kao anarhistiku prijetnju koja bi vrlo lako mogla unititi temelje amerikog naina ivota. Prije samo pet godina vlada Velike Britanije, poela je raunalni kriminal bilo koje vrste tretirati kao jedan novi oblik terorizma tzv. Cyberterorizma, u Kini je za neke pr ijestupe predviena i s mrtna kazna bez obzira na dob. U nekim sluajevima, paranoja protiv raunalnog kriminala nerijetko je rezultirala apsurdnim dogaajima; tako je npr. 1990. Amerika Tajna sluba u suradnji s lokalnom policijom obavila raciju na sjedite Steve Jackson Games-a, tvrtke koja se bavi pisanjem pravila za role-play igre i zapljenila sav mater ijal (ukljuujui i knjigu) vezanu uz Cyberpunk GURPS igru, pod obrazloenjem kako je unutar pravilnika opisano nekoliko metoda ilegalnog pristupa mrenim raunalima. Zbog toga i danas GURPS Cyberpunk pravilnik izlazi s natpisom: The book that was seized by the U.S. Secret Service! ( knjiga koju je zaplijenila Amerika Tajna sluba). Slinih primjera ima na pretek.

CYBERPUNK DANAS
Negdje na poetku ove teme broja, spomenuli s mo kako se kritiari, iz meu ostaloga, prepiru i oko toga je li cyberpunk danas uistinu mrtav? injenica jest kako je sam anr u svom izvornom obliku dananjoj publici moda manje privlaan ili fascinantan nego originalnoj Gibsonovoj publici tjekom osamdesetih ili devedesetih godina. Praenje tehnolokog napretka nikada nije bilo tee nego to je danas, to je jo jedna velika prepreka s kojom se cyberpunk autori moraju suoiti. Veliki dio Gibsonove vizije s poetka osamdesetih godina danas je jednim velikim dijelom i ostvaren: Internet, virtualna stvarnost, globalna ekonomija, elektroniki implanti, hakeri, ovisnost o tehnologiji, pa ak i umjetna inteligencija (iako na jo uvijek vrlo niskom stupnju tehnoloke evolucije), itd. Koliko je usitinu, dananjoj publici zanimljivo itati o komunikacijskim mreama? Zasigurno jednako koliko je i publici osamdesetih bilo itati o mikrovalnoj penici ili tonskom telefonu.

Ipak, cyberpunk anr je do danas toliko srastao sa anrom znanstvene fantastike u bilo kojem njezinom obliku, da je praktiki nemogue ne primijetiti ga. Bilo da je rije o hard core space operama ili high tech thrillerima, uvijek ete naii na neka od obiljeja cyberpunk anra. Najvea revolucija koju je izazvao ovaj anr ne lei u samom pokretu ili promjenama na socijalnoj razini, ve u tome to je uspio tehnologiju uiniti jo jednim novim prihvatljivim sredstvom u samoj znanstvenoj fantastici, jednako kao i pr ihvaanje samostalnih i jakih enskih likova. Svejedno, jo uvijek je mogue naletjeti na nekoliko sf autora koji se to je vie mogue dre onog originalnog, Gibsonovog koncepta, s panjom preusmjerenom na socioloka filozofska pitanja, na meuljudskom odnosu i utjecaju globalne ekonomije na obine korisnike, kojima se i opet odupiru oni lanovi drutva koji se nalaze na njegovom rubu. Prekrasan primjer je, bez svake primjedbe, Neil Stephenson kojeg bi s mo stavili na sami vrh, prije svega, jer je jedini autor koji jo uvijek nije izostavio cyberspace kao kljuan element svojih romana, kojeg ostali pisci bezuvjetno zaobilaze ili spominju tek usput. Ako jo niste proitali njegov klasik Potpuni raspad preporuamo da to svakako uinite to je prije mogue. Drugi odlian primjer je i Walter Jon Williams, iji se literarni radovi jo uvijek dre klasine Gibsonove vizije, o A merici kao faistikoj ekonomskoj svjetskoj sili. Takoer, osobno preporuamo i Richarda K. Morgana koji se u svojim ostvarenjima vie oslanja na sama socioloka pitanja, ali takoer jo uvijek vjerno prati onu Descartesovu ideologiju u kojoj um i postupci ine ovjeka i odbacuje tijelo kao njegovu glavnu karakteristiku. Istom filozofijom se bavi i Michael Marshall Smith u nekim svojim romanima od kojih bi posebno izdvojili Rezervne ljude, gdje se jednako tako bavi utjecajem globalne ekonomije i biotehnologije na ljudsko drutvo. Premda njegovi romani moda vie djelujuju kao predstavnici anra strave i uasa, zbog zasiene koliine nasilja koji djelomino prevladavaju u cijelom njegovom opusu, injenica je kako je meuljudski odnos centralna ideja njegovih romana. Iako je Gibsonov anr danas djelomino raskidan ili usaen u ostale anrove, postoji jedna grana umjetnosti, gdje je cyberpunk u potpunosti ouvan i to je najbolje, upravo popularan STRIP.

Moda e ovo zvuati udno, ali ako pogledamo neka karakteristina obiljeja anra (npr. utjecaj globa lne ekonomije, prikaz stalea i arenilo raznih modnih stilova), cyberpunk se u stripu pojavio mnogo ranije nego u knjievnosti, a zaetnik mu je kultni filmski redatelj Alexandro Jodorow sky. Iako krajem sedamdesetih nije razmiljao o telekomunikacijskim mreama kao o novoj revolucionarnoj tehnologiji, socioloka pitanja koja postavlja u svojim djelima kao to je strip Incal definitivno spadaju pod cyberpunk anr. Isto vrijedi i za neke njegove kasnije radove kao to su npr. Technopriests, gdje nas uvodi u jednu sasvim novu i halucinogenu viziju virtualnog svemira (o samom Alexandreu i njegovim djelima emo pisati u jednom od narednih brojeva The Voida). Jedan poseban sjajni biser je i francuski strip autor Enki Bilal sa svojom tzv. Sarajevskom trilogijom za koju su mnogi priznali kako prilino jasno predoava njegovu viziju mrane i depresivne budunosti u kojoj pratimo ivotne prie troje Sarajevske djece razdvojene nakon granatiranja bolnice. Osim to u svojoj trilogiji kritizira ekonomiju i drutvo, Bilal se skoro sadistiki igra s identitetom glavnog junaka Nikea, posebno u prva dva dijela serijala: San Monstruma i 32. Decembar. Rije je o jednom zbilja ozbiljnom i nezaobilaznom tivu koje zahtjeva jedan poseban pristup. Takoer, strip serijali Grunge genetika i Slum nation od Zalozabala, zasluuju da ih se spomene, ne toliko zbog filozofije kojom se bave koliko kritikom koju bacaju na svjetski poredak kojeg podnosimo iz dana u dan. Zalozabalu uistinu nita ega se dotakne nije sveto ili tabu, a cijeli sarkazam kojim se razbacuje, popraen je zaniljivim i vedrim crteom, koji vrlo jasno podsjea na Gibsonov mraan svijet zamaskiran neonskim svjetleim reklamama. Zabavan je koliko i provokativan, upravo onakav kakav je cyberpunk oduvijek i bio.

31

Prema American Guardianu iz 1999., Gibson je bez ikakve sumnje znanstveno-fantastini pisac vrijedan najvieg priznanja i vjerojatno najvaniji romanopisac u posljednja dva desetljea. Do danas, Gibson je napisao preko dvadeset pria, devet kritiki priznata romana i jednu umjetniku knjigu, takoer pisao je lanke za nekoliko vanih izdavaa i intenzivno suraivao s drugim umjetnicima, filmaima i glazbenicima. Njegov rad je zapamen kao jak utjecaj na znanstvenu fantastiku, razne akademske krugove, cyber-kulturu i tehnologiju.

William Ford Gibson roen je 17. oujka 1948. u priobalnom gradiu Conw ayu u Junoj Carolini. Veinu svog djetinjstva i adolescencije proveo je u Wythevilleu, malom rudarskom gradiu u Virginiji, gdje su mu roditelji roeni i odrasli. Kako mu je otac bio poslovni manager velike rudarske tvrtke, obitelj je bila prisiljena seliti se veinu tog vremena, ostavljajui malog Williama kao tihu i povuenu osobu bez prijatelja. Dok je Gibson bio jo malo dijete, otac mu se uguio u javnom restoranu za vrijeme poslovnog putovanja. Njegova majka, budui da ga nije imala snage sama obavjestiti o oevoj smrti, pronala je nekog drugoga da sinu porui traginu vijest i vratila se kui iz Norfloka tek nekoliko dana kasnije. Ostatak vremena, oboje ostaju ivjeti u Wythevilleu kojeg je Gibson kasnije opisao kao mjesto gdje je modernizam stigao do jedne odreene razine, ali kojoj nikada ne biste trebali vjerovati. Kako se zapravo nikada nije nauio uklopiti u okolinu koja ga okruuje, s matrao je religiju vrlo odbojnom i svoj bijeg od stvarnosti traio je u itanju znanstvene fantastike, najee Williama S. Burroughsa i Henrya Millera. Kako bi udovoljio svojoj kronino napornoj i depresivnoj majci, s trinaest godina kupio je svoju prvu Beat antologiju Amerike knjievnosti i tako poblie upoznao radove pisaca i pjesnika poput Allena Ginsberga i Jacka Kerouaca. Kad je navrio petnaest godina, majka ga je upisala u privatnu kolu u Tusconu, Arizoni, dok je ona ostala u Wythevilleu sve do smrti svoga mua koji je preminuo kad je Gibsonu bilo devetnaest godina. Tom Maddox jednom je komentirao kako je William Gibson odrastao u A merici toliko uznemirujuoj i nadrealnoj da bi J.G. Ballard o njoj mogao samo sanjati. Konano, primivi vijest o majinoj smrti, Gibson odustaje od daljnjeg kolovanja i ostajui bez mature, povlai se u ivot izoliranog pustinjaka, putujui po Californiji i Europi, lagano se stapajui u protukulturu koja je zahvatila svijet.

1967. godine Gibson odlazi u Kanadu kako bi izbjegao novaenje novih regruta za Vijetnamski rat, komisiji je na saluanju izjavio kako mu je jedina namjera u ivotu ta da iskua svaku kemijsku halucinogenu spustancu ikad spravljenu, odmah nakon sasluanja otiao je kui, kupio autobusnu kartu za Toronto i otputovao dva tjedna kasnije. U biografskom dokumentarnom filmu No Maps for these territories iz 2000. godine izjavio je kako mu je iskrena namjera bila manje savjesne prirode, ve vie pouda za spavanjem s hippie curama i puenjem haia. Naravno, Toronto je u to vrijeme bio krcat mladim amer ikim emigrantima poput njega, koje je on osobno smatrao odbojnima, najvie zbog prevladavanja klinike depresije unutar zajednice, kao i velikog broja samoubojstava, te zlostavljanja raznim opojnim sredstvima. Upravo je tamo doivio svoj prvi javni nastup u CBCevom vjesniku The summer of love, gdje mu je isplaena skromna svota od petsto dollara (u to vrijeme dovoljna za plaanje dvadeset tjedana stanarine) za komentiranje hippie potkulture u Yorkvilleu. S tim novcem bio si je u stanju financirati daljnja putovanja. Ostatak ezdesetih godina, proveo je sa svojom novom djevojkom iz Vancouvera s kojom je proputovao i dobar dio Europe, posjeujui drave faistikih reima i pristupanih vrijednosti valuta, zajedno su krstarili Grkim arhipelagom i putovali u Instanbul 1970. godine. Vjenali su se 1972. i skrasili u njenom rodnom gradu, gdje su veinu vremena uspjeli preivjeti zahvaljujui njenom poslu uiteljice u lokalnoj koli. Tih godina, Gibson je pribavljao sredstva za ivot preprodavajui robu koju je nabavljao ispod cijene u trgovinama Vojske spasa, dok se u slobodno vrijeme kod kue brinuo za njihovo prvo dijete.

32

Shvaajui kako je mnogo lake uiti i odravati visoke ocjene i tako prikupiti velikodunu studentsku pomo, nego fiziki raditi, prijavio se na sveuilite British Columbia, gdje je 1977. godine dobio svoju diplomu za podruje Engleskog jezika. Upravo zahvaljujui prouavanju Engleske knjievnosti, Gibson je bio izloen irem opsegu fikcije, kojeg inae sam ne bi nikada uzimao u obzir. To mu je omoguilo irok spektar ideja, inae nedostupan unutar kulture znanstvene-fantastike, ukljuujui i spoznaju o postmoderniz mu. Ubrzo je poeo pohaati svoj prvi teaj o znanstvenoj fantastici to mu je i napokon omoguilo da skupi hrabrosti i napie svoju prvu kratku priu: Fragmenti hologramske rue. Nakon to je uzeo u obzir polaganje vie diplome s temom Znanstveno-fantastini romani kao faistika knjievnost, Gibson je s vremenom prestao pisati u godinama koje su usljedile i proirio svoju kolekciju punk ploa (u to je vrijeme sluao The Clash i sline bandove). Tako je bilo sve do jedne sf-konvencije 1980. u Vancouveru, gdje je upoznao svoju srodnu duu, punk glazbenika i autora Johna Shirleya. Obojica su ubrzo postali prijatelji i zapravo je John Shirley taj koji je uspio uvjeriti Gibsona da pone prodavati svoje kratke prie, te da se ozbiljno prihvati pisanja, to je ovaj na kraju i prihvatio. Neto manje od dvije godine, Gibson je nastavio pisati kratke prie i lagano ih slagati u jednu zbirku pod imenom Burning Chrome. Nita posebno mu se nije dogaalo u ivotu sve do jedne sf-konvencije u Denveru kasne jeseni 1981. gdje je preko Shirleya, upoznao druge pisce znanstvene fantastike, tonije Brucea Sterlinga i Lew is Shinera, koji su ga odmah primjetili kao novog i revolucionarnog autora, ili kako je Sterling sam rekao on je bio njihov put prema naprijed, te su se odluili drati ovog Vancouverskog malca. Na istoj konveciji Gibson je svoju prvu priu o cybespaceu proitao pred skromnom publikom od svega etvero ljudi, nakon ega je izjavio kako ju je Sterling potpuno shvatio. Narednih godinu dana Gibson je nastavio pisati prie i razvijati svoj stil, koji je odmah bio primjeen kao svijet sumorne i mrane budunosti s osjeajemm noir filma. Radovi su mu uskoro bili objavljeni u dva znanstveno-fantastina magazina: Omni i Universe 11. Sa svojim se radovima pokuavao udaljiti od mainstrema to je vie mogao. 33

Svijet koji je opisao u priama Podsjetnik Johnny, The Spraw l i njegovi likovi poput Molly Millions, ubrzo e kulminirati u ono to e biti njegov prvi znanstveno-fantastini roman. Sredinom 1982. dobio je svoju prvu ponudu za ekskluzivno objavljivanje znanstveno-fantastinog romana od Terry Carr, za treu seriju Ace Science fiction Specials posveenog iskljuivo debitantskim djelima. Gibson je pristao i doputen mu je rok od godinu dana da napie roman. U kolovozu 1982. Gibson je otputovao u Austin na ArmadilloCon, gdje je zajedno s Shirleyem, Sterlingom i Shinerom vodio raspravu s temom: Iza zrcalnih naoala: osvrt na punk sf, gdje je Shiner zabiljeio jaanje i fomiranje njihovog novog pokreta. Nakon vikenda provedenog u raspravama o rock'n'rollu, MTV-u, Japanu, drogama i politici, Gibson se zaputio kui u Vancouver i u ali izjavio nova osovina je upravo oblikovana. Nakon toga su Sterling, Shiner, Shirley i Gibson, zajedno s Rudolfom Ruckerom poeli oblikovati jezgru radikalnog cyberpunk knjievnog pokreta. Gibson je do tada ve bio zavrio treinu svog romana, ali upravo u tom trenutku se dogodilo neto potpuno neoekivano. Vidjevi prvih dvadeset minuta novog filma Ridleya Scotta Bladerunnera, Gibsona je poela hvatati panika. Pomislio je kako je njegov prvi roman koji e ikada objaviti, unaprijed osuen na propast, jer bi mnogima mogao izgledati kao jeftina kopija ovog zbilja odlinog filma koji je njegovu viziju mrane budunosti tako uvjerljivo prikazivao na ekranu. Dvije treine knjige, Gibson je prepravljao dvanaest puta, bojei se cijelo vrijeme kako e izgubiti pozornost itatelja i konstantno se drei u uvjerenju kako e ostati trajno osramoen jednom kada roman bude objavljen. Ipak, na kraju je bio prisiljen ispotovati svoje dunosti prema izdavau i Neuromancer je objavljen pred kraj 1983. godine. Roman nipoto nije bio doekan s pljeskom, ali je pogodio onaj kljuan kulturoloki ivac, ubrzo je postao veliki hit unutar underground publike. To je prvi roman koji je osvojio tri glavne nagrade za znanstvenu fantastiku (Nebula, Hugo i Phillip K. Dick) istovremeno i prodan je u preko est i pol milijuna primjeraka irom svijeta. Iako je New York Times cijeli dogaaj ignorirao, roman su spomenuli tek deset godina kasnije po prvi puta u svojim lancima. Law rence Person je 1998. u svojim Zabiljekama prema Postcyberpunk Manifestu opisao Neuromancera kao arhetipsko cyberpunk djelo.

Godine 2005. Time magazin uvrstio je Gibsonov prvijenac u popis od stotinu najboljih romana svih vremena s enegleskog govornog podruja od 1923. dodajui kako nema naina da se previdi koliko je Neuromancer bio radikalan kad se prvi put pojavio. Gibson je kasnije komentirao samog sebe kao autora u tim danima kao: momka kojem bi definitivno platio pie, ali kojem nipoto ne bi posuivao novac, a roman kao jednu adolescentnu knjigu. Uspjeh Neuromancera zajamio je tridesetetverogodinjem Gibson uspon iz tame. Iako je veina steenog Gibsonvog ugleda duboko ukorijenjena na raun njegovog prvog romana, njegova djela su nastavila evoluirati konceptualno i stilski. I premda je odluio ne pisati nastavke Neuromancera (ak je i posljednja reenica u romanu: i vie nikada nije vidio Molly napisana kako bi sprijeio samoga sebe od moguih pokuaja), uinio je upravo to 1986. s romanom Count Zero (ili Grof Nula, prema nekim prijevodima). Takoer je 1988. planirajui pisati nevezanu postmodernu space operu The Log of the Mustang Sally zavrio Neuromancer trilogiju s romanom Mona Lisa Overdrive. I premda knjievni kritiar Larry McCaffery tvrdi kako je rije o romanu koji je ugasio sva svjetla cyberpunk literature, oba su romana osvojila nominacije za Nebula i Hugo nagrade. Cijela je trilogija (tzv. Spraw l trilogija, jer se cijeli svijet vrti oko Gibsonove istoimene kratke prie) samo uvrstila Gibsonovu reputaciju kao pisca i autora. Tijekom narednih nekoliko godina Gibson je suraivao s mnogim drugim piscima pogotovo s Johnom Shirleyem i Bruceom Sterlingom s kojim je 1990. napisao jo jedan roman Difference Engine (Razlikovni stroj u domaem prijevodu), smjeten u tehnoloki razvijenu Veliku Britaniju alternativne povijesti Viktorijanskog doba, za koji su osvojili nominacije za Nebulu 1991. kao i John W. Campbell nagradu 1992. godine. Osim to je roman prihvaen od strane kritike, s matra se i zaetnikom tzv. steampunk anra. Takoer je krajem osamdesetih godina radio na scenariju za film Alien 3, iako je scenarij n akraju odbaen, redatelj David Fincher je ipak odluio zadrati ideju zatvorenika koji imaju utetoviran bar-kod u potiljak. 1993. Gibson je napisao roman Virtual light (u naem prijevodu poznat kao Svjetlost prividne stvarnosti), koji poetak jo jedne njegove poznate trilogije. Tzv. Bridge trilogija nastavljena je romanima Idoru 1996.-te i All Tomorrow 's Parties 34

napisanog 1999. s kojom je Gibson ponudio pogled na svijet iz jedne malo drugaije perspektive, ovog puta napadajui medije umjesto multinacionalnih korporacija i tehnologije. Naalost na ovim naim prostorima, jedino je u prijevodu mogue pronai Svjetlost prividne stvarnosti u izdanju Algor itma, dok je drugi roman Idoru, objavila izdavaka kua Polaris iz Srbije. Naziv Bridge trilogy je nastao zbog Golden Gate mosta u San Franciscu oko kojeg se vrti radnja prvog romana. Posljednji roman ove trilogije oznaio je Gibsona kao iskrivljenog sociologa bliske budunosti (kako je rekao Steven Pole). Nakon romana All Tomorrow 's Parties, Gibson je prihvatio neto realistiniji stil pisanja s kontinuiranim pripovijedanjem tzv. spekulativna fikcija vrlo nedavne prolosti koju je i sam komentirao na intervju-u za CNN 1997. godine: osjeao sam kako pokuavam opisati nezamislivu sadanjost i zbilja osjeam kako je znanstvena fantastika danas najbolje iskoritena kao istraga privremene sadanjosti, nego kao bilo koji pokuaj predvianja kamo idemo. Najbolja stvar koju danas moete uiniti, jest iskoristiti znanost da istraite sadanjost, Zemlja je trenutno potpuno strani planet. Za vrijeme napada na WTC 11. rujna 2001. Gibson je napisao oko stotinu stranica svog novog romana Pattern Recognition, shvaajui taj dogaaj kao o naj pravi poetak 21. stoljea i kao jednu kljunu prijelomnu toku vankulturnog iskustva, u potpunosti je prepravio prolost glavnog lika: To je za mene bilo jedno od najudnijih iskustava koje sam doivio s bilo kojom dosadanjom fikcijom kako je kasnije i sam komentirao. Roman je zavrio i objavio tek 2003. i premda je prodao prava za snimanje filma prema svom romanu, od te adaptacije se ipak odustalo krajem 2006. Promatranje kulturolokih promjena u Americi nakon 11. rujna preostala je Gibsonova glavna tema do danas. Njegov najnoviji roman Spook Country objavljen je 2007. godine i direktno nastavlja pratiti ovaj fenomen podjetinjavanja drutva u kojem danas i sami ivimo. Roman Spook Country lansirao je Gibsona na top ljestvice mainstream bestsellera po prvi puta u njegovom ivotu. No, bez obzira, presjecanje paranoje i tehnologije, je i dalje ostao glavni fokus njegovih literarnih djela.

to ako smo zapravo 'baeni u ovaj svijet, ako se u njemu nikad ne osjeamo kod kue, nego uvijek dislocirano, 'iaeno', i to ako je ta dislociranost nae konstitutivno, izvorno stanje, sam obzor naeg bitka? -Heidegger Divinizacija Mree
by Nataa Bek

Oduvijek je ovjek teio postati haker stvarnosti zbog gaenja pred ivotom kao ciklusom raanja i raspadanja i rijeiti se tako jednom za svagda rezigniranog prihvaanja apriorne OGRANIENOSTI naeg pristupa Realnom. I ne samo to; jo od davnih vremena kada je sjedio u peini uz vatru, gledajui sjene na zidovima imao je elju zavladati prirodom, postati poput bogova s Olimpa, dosei neviena stanja svijesti i ui u nepoznatu dimenziju duhovnosti. Polako, napredujui i posrui kroz mrana i renesansna vremena svoje povijesti pribliavao se vie ili manje tim svojim svetim ciljevima. Danas je moda blii nego ikada prije naputanju svih starih konceptualnih koordinata i paradigmi koje ga poput zombija veu za krutu materijalnu realnost. Izlet, kao na drogama, u eterian prostor novih percepcija i iskustava prua dananja raunalna tehnologija koja predstavlja jabuku s drveta spoznaje, a koja bi takoer omoguila i otimainu boanskih svojstava. U digitalnim ustrojima ne nasluuje se samo nadomjestak za ovjeka nego i za boansko. Sve ono to ljudi dre bitnim: mo, znanje, prisutnost ekstrapolira divinizacijom mree u divovsko: svemo, sveznanje, svepris utnost... Uz mimo za primjer pojam Avatar, koji pored ovjekovog predstavnika u mrei ukazuje i na samu Boju sliku . Ovaj pojam, koji se upotrebljava kao izraz za simboliko pr ikazivanje sudionika u mrei, izvorno potjee iz sanskrta. U hinduizmu on oznauje vidljivu pojavnost bogova. Glagol avatra podrazumijeva silazak botva, osobito Vinu u Krininu liku. Susret s drugim ljudima u digitalnim mreama i virtual reality (VR)-svjetovima dogaa se uglavnom preko tih virtualnih predstavnika.Iz samog pojma Avatar slijedi i problem tijela, karakteristian za digitalnu mreu: ovjekova se tjelesnost ne moe odraziti u mrei podataka. ovjekovo tijelo, tjelesnost uope, obiljeeni su nadasve time to tijelo zaprema odreeni prostor te moe opstojati jedino u toj svojoj protenosti u prostoru. U digitalnim umjetnim svjetovima nestaje 35

ta protenost u prostoru; Avatar se moe posvuda ukazivati kao nevidljivi nulti vektor ili pak potpuno ispunjuje V R. On moe biti zvuk, formula, boja. Oponaanje ljudske tjelesnosti u zamiljajima VR-a (jo) je sazdano prema naem tjelesno predustrojenom opaaju: nae osnovne usporedbe gore dolje, svijetlo tamno, muko ensko u VRovim su zamiljajima razumljive, jer jedino tako moemo njima ovladati. Zakonitost svojstvena digitalnome mediju ne treba tu tjelesno zamiljenu simboliku komunikacije. Ljudskim sudionicima u V R-u namijenjena je uloga bogova, zapravo javlja se samopoboanstvenjenje svakoga pojedinog ovjeka. Takvo shvaanje ekskarniranih ljudi kao bogova u mrei teoretiari medija proiruju na cjelokupnu digitalnu mreu. Cyberspace se ponaa kao Bog, ima neto s idejom o Bogu koji je sve, koji sve vidi i uje.Poveemo li ova razmatranja s teorijom evolucije i uzimajui u obzir da sama evolucija sadri boanska svojstva moemo krenuti od pretpostavke kako je sama pojavnost ovjeka kao tjelesnog bia svojevrsni manjak i evolutivni meustupanj koji vodi umreenom superorganizmu, a koji igra ulogu botva. Divinizacijom mree otvara se Pandorina kutija u ko joj je ostala ljudska najvea nada besmrtnost. Moe li se to postii prelaskom na elektronike komponente pomou digitalne tehnike koja bi ljudski duh oslobodila tijela kao teko popravljivog sustava koje ga ograniuje. Hoemo li i nae pamenje, kao osnovno filoloko sredstvo za rad prepustiti silikonskim ipovima, elektrinoj struji, optikim vlaknima i tko zna emu jo. ''Kad pomou nanotehnologije razvijemo nadomjestak za tijelo i mozak, ivjet emo dulje, posjedovati veu mudrost i radovati se nesluenim sposobnostima'', tvrdi Marvin Minski. Spajanje biotehnologije (karta genoma = informacijski temelji ivota), nanotehnologije (najsitniji ugradbeni dijelovi i implantati) i informacijske tehnologije (AI = artif icial intelligence, UI = umjetne inteligencije) silan je izazov. Cijeli se ivot reducira na apstraktne funkcije organizirane inteligencije, u kojoj se informacije izjednauju s postojanjem. Stvara se znanje radi samog znanja, znanje se pretvara u neogranienu

mo. Takav globalizirani svijet, u kojemu se ovjeka pretvara u dio sredinjeg kompjutora u kojemu svoj mozak ima izvan svoje lubanje a svoje ivce izvan svojega tijela, zahtijeva ovjekovu potpunu poslunost, ukidanje ovjeka kao osobe. Cyberspace funkcionira na gnostiki nain, utoliko koliko nam nudi oslobaanje privezanosti uz naa prirodna tijela i pretvaranje u virtualno bie koje nije podlono propadanju i tromosti materijalne realnosti. Nije li i sama ideja o eterinom tijelu koje za sebe moemo stvoriti u Virtualnoj Realnosti ostvarenje starog gnostikog sna o nematerijalnom astralnom tijelu? Prema ieku postoje etiri prevladavajua teorijska stajalita u pogledu Cyberspacea: 1. isto tehnoloko velianje novih potencijala superraunala, nanotehnologije i genetike tehnologije, 2. New Age odgovor, tj. isticanje gnostike pozadine ak i posve neutralnih znanstvenih istraivanja, 3. historicistiko-drutvenokritika, dekonstruktivistika primjena oslobaajuih potencijala cyberspacea koja nam svojim brisanjem granica kartezijanskog ega, njegova identiteta, monopola na misao i vezanosti uz bioloko tijelo doputa prijelaz s muko- kartezijansko-liberalno-identitarnog subjekta na rasuto-cyborke , postljudske oblike subjektivnosti, s biolokog tijela na nestalna utjelovljenja, 4. heideggerovska filozofska premiljanja o implikacijama digitalizacije, koja se usredotouju na ideju tubitka kao bitka-usvijetu, kao angairanog aktera koji je baen u odreenu situaciju svijeta ivota. Identifikacija genoma kao i tehnoloke perspektive uploadanja ljudskog uma u raunalo predstavljaju najjasnije vienje onoga na to je Heidegger mislio kada je govorio o opasnosti koja prijeti od planetarne tehnologije: ono to je ovdje ugroeno upravo je sama eks-statina bit tubitka, ovjeka koji je sposoban transcendirati sebe samoga povezujui se s biima unutar istine svojega svijeta. Zanimljivo je napomenuti da je za Heideggera i sam pogled na Zemlju iz svemira oznaio zavretak ljudskog bia kao neega to boravi izmeu neba i zemlje-kad jednom vidimo Zemlju iz svemira, Zemlja vie nije Zemlja. S druge strane, moda nam upravo ta opasnost prui priliku radikalno se suoiti sa sudbinom 36

ovjeanstva i navesti nas na jedan u potpunosti drugaiji modalitet naeg odnosa prema tehnologiji, modalitet koji bi potkopao kartezijanski subjekt tehnoloke dominacije. Dok prva dva stajalita dijele pretpostavku potpunog rastjelovljenja, te svoenja (post)ljudskog uma na softverski model koji slobodno lebdi iz meu razliitih utjelovljenja, druga dva opet utvruju konanost utjelovljenog aktera kao krajnji obzor nae egzistencije. Citat saete formulacije Katherine Hayles: Ako je moja nona mora, kultura nastanjena postljudima koji svoja tijela smatraju modnim detaljima, a ne temeljem svoga bia, onda je moj san verzija postovjeka koji e prigrliti mogunosti informacijskih tehnologija, a da ne bude zaveden fantazijama o neogranienoj moi i rastjelovljenoj besmrtnosti, koji e priznati i tovati konanost kao uvjet ljudskog bia i koji e razumjeti ljudski ivot kao neto to je ukorijenjeno u vrlo sloenom mater ijalnom svijetu, o kojemu ovisi na daljnji opstanak. Meutim, prema ieku, ono u emu Haylesova grijei je njezina gruba suprotnost izmeu liberalnog autoidentinog i autonomnog ljudskog subjekta prosvjetiteljstva i postljudskog tijela, u kojemu se granica koja razdvaja moje autonomno Ja od njegovih strojnih proteza neprestano probija i u kojemu Ja i samo eksplodira u poznato drutvo umova. Kada se dekodira ljudsko tijelo i formulira genom svake pojedine osobe ostaje nam suoiti se s radikalnim pitanjem to mi jesmo, jesam li ja ja ili samo kod koji se moe komprimirati na jedan jedini medij za pohranu podataka., jesam li ja nitko i nita, samo puka iluzija svijesti o sebi, ija je jedina realnost sloena mrea neuronskih i drugih veza u interakciji? Proizlazi suoavanje subjektivnog iskustva i samoobjektivizacije istog. Uz mimo za primjer objektivno oitavanje naeg kvocijenta inteligencije ili genetski potencijal za druge intelektualne sposobnosti? Kako e svijest o toj totalnoj samo-objektivizaciji utjecati na na doivljaj sebe samih? Ako je ona potpuna, tko je onda to ja koje intervenira u svoj vlastiti kod kako bi ga promijenilo? Nije li ve i sama ta intervencija objektivizirana u potpuno skeniranom mozgu?

Moe li se izbjei subjektivno iskustvo i hoe li isto ono staro ja, koje se fenomenoloki oslanja na jaz izmeu mene i objekata izvan mene i dalje postojati nakon zavrene samo-objektivizacije? Ono to se nasluuje na obzoru digitalne revolucije jest mogunost da e ljudska bia stei sposobnost onoga to su Kant i drugi njemaki idealisti nazvali umnim zorom (intellektuelle Anschauung), jest zapravo zatvaranje jaza koji razdvaja (pasivni) zor od (aktivne) proizvodnje, to jest zor koji odmah proizvodi objekt koji percipira. Dakle, sposobnost koja je dosad bila rezervirana za beskonaan boanski um. Postat e mogue prebaciti se pomou neurolokih implantata iz nae obine realnosti u drugu, raunalno proizvedenu realnost i to bez sve te nespretne mainer ije dananje Virtualne Realnosti (naoala, rukavica), budui da e signali virtualne realnosti izravno dopirati do naeg mozga, zaobilazei osjetilne organe. Ray Kurzw eil u knjizi The Age of Spiritual Machines kae: Vai e neuronski implantati davati simulirane osjetilne podraaje iz virtualne realnosti i vaeg virtualnog tijela-izravno u va mozak.//Tipian web site bit e percipirani virtualni okoli, za koji nee b iti potreban izvanjski hardware. Jednostavno ete 'otii tamo' tako to ete mentalno izabrati site i zatim ui u taj svijet. S druge strane bit e mogue reproducirati trodimenzionalnu sliku razliitih realnosti tamo negdjekoja e naa realna osjetila moi vidjeti i u njih ui (tzv. Utility Fog) i to pomou nanobota (bilijuna samo-organizirajuih, inteligentnih mikrorobota). Bila bi to Realna Virtualna Realnost, oprena, a opet komplementarna realnosti simuliranoj pomou izravnih neuronskih implantanata. Navedene dvije inaice potpune virtualizacije naeg doivljaja realnosti odraavaju razliku iz meu subjektivnog i objektivnog. U sluaju Utility Fog, na osjetilni doivljaj daje nam vezu prema realnosti izvan nas samih, moemo rei kako mi realno percipiramo privid realnosti, dok nas neuronski implantati zapravo svode na mozgove u tegli, odsijecajui nas od svake izravne percepcije realnosti.

Ali, u oba sluaja, mi postiemo neku vrstu svemoi, budui da s mo sposobni snagom vlastitih misli prelaziti iz jedne u drugu realnost, takoer transformirati svoja tijela itd. S tom tehnologijom moi ete imati gotovo svaku vrstu doivljaja s doslovce bilo kime, realnim ili izmiljenim, u bilo kojem trenutku. Meutim, ostaje pitanje moemo li to ostvarenje nae mate i snova, utopijskih svjetova izvan dosad mogue zamisli doivljavati kao realnost. Ostaju li ta iskustva i suvie umjetna? Protuargumentu kako se ipak ne moe sve virtualizirati i kako jo mora postojati jedna 'realna realnost', ona samog digitalnog ili biogenetskog sklopa koji zapravo i proizvodi to mnotvo virtualnih univerzuma namee se odgovor u izgledu kako e cijeli ljudski mozak biti dow nloadan (im ga bude mogue potpuno skenirati) na elektronski stroj koji e u svakom sluaju biti djelotvorniji od naeg, ljudskog mozga. I u tom kljunom trenutku ljudsko bie e presjei pupanu vrpcu sa svojim materijalnim nositeljem (mozgom u ljudskom tijelu); promijenit e svoj ontoloki status s hardwarea na software. Moemo tvrditi kako ne postoji isti um i kako uvijek treba postojati neka vrsta utjelovljenja, meutim, ako je na um softverski obrazac i identitet naeg ja neka vrsta neuronskog obrasca; mrea valova, onda bi ga naelno bilo mogue prebacivati s jednog materijalnog nosaa na drugi. Hoe li to oslobaanje privezanosti uz svoje prirodno tijelo i pretvaranje u virtualno bie koje lebdi od jednog privremenog utjelovljenja do drugog oznaiti zapravo tek pravo roenje ljudskog bia i kraj tranzicije iz ivotinjskog carstva u istinsko carstvo uma? Tu epohalnu promjenu izrazio je Teilhard de Chardin izrekom: "Veliki mozak misli, dakle ja ne postojim." Dakle, cilj je stvaranje misli izvan ovjeka, misli koja postaje jedina za opstanak sposobna manifestacija ivota. Time bi se, umjesto kranskog spasenja, ovjeku ponudilo elektronsko spasenje. Nikada se neemo pretvoriti u virtualna bia koja slobodno lebde od jednog virtualnog univerzuma do drugog: nae tijelo koje pripada 'realnom ivotu' i njegova smrtnost krajnji su obzor nae egzistencije, krajnja, najdublja nemogunost koja stoji iza uranjanja u bilo kakvo mnotvo moguih virtualnih

37

univerzuma//Doslovno 'prosvjetljenje', 'lakoa postojanja', olakanje/uznesenje koje osjeamo kada slobodno lebdimo u cyberspaceu (ili jo vie u Virtualnoj Realnosti) nije doivljaj bestjelesnosti, nego doivljaj posjedovanja drugog-eterinog, virtualnog, besteinskog-tijela, tijela koje nas ne ograniava na tromu materijalnost i konanost, nego je to neko aneosko, duhovno tijelo, koje se moe umjetno preoblikovati i manipulirati. Cyberspace tako obiljeava zaokret, neku vrstu 'negacije negacije', u postupnom procesu prema bestjelesnosti naeg iskustvau cyberspaceu se vraamo tjelesnoj neposrednosti, iako nekoj zastraujuoj, virtualnoj neposrednosti. U tom je smislu tvrdnja da cyberspace sadri gnostiku dimenziju potpuno opravdana: najsaetija definicija gnosticizma je ba ta da je on neka vrsta oduhovljenog materijaliz ma: njegova tema nije izravno via, isto idejna realnost, nego 'via' TJELESNA realnost, proto-realnost nejasnih sablasti i nemrtvih bia. No, konana poruka cyberspacea jo je radikalnija: mi ne samo da gubimo nae neposredno materijalno tijelo, nego spoznajemo da takvog tijela nikada nije niti bilo-na tjelesni doivljaj nas samih bio je uvijekve doivljaj imaginarno ustanovljenog bia.

38

Gabrijel Barii je prva osoba koja se odazvala na na natjeaj i na nae ugodno iznenaenje, pria nam se jako svidjela i odluili smo joj prepustiti prvo mjesto. Vjerujemo kako e vam se dopasti njegov stil. Inae, Gabrijel je roen 4. svibnja 1975. godine u Slavonskom Brodu, diplomirao je biologiju i kemiju na Pedagokom fakultetu u Osijeku, inae pie poeziju i ponekad, kako i sam kae neku priicu. Eh, da prodao je duu rock'n'rollu. Ako vas zanimaju ostali Gabrijelovi radovi moete ga kontaktirati na e-mail: gabrijel.barisic@sb.t-com.hr

LJUDSKI KALUP
I Oblik Zem lje

Krajina je imbenik napretka, uz svu sigurnost koju dajemo Postanimalnima, titei ih od Entropije. Danas kopiram svog najboljeg frenda s backupa u mainframeu Obrtnike komore. Nemam pojma kad se zadnji put apdejtao, ali to je frikiji imat e manje problema s psihozom suoenja. Ne vjerujem da ga je ubio nekakav agent Postanimalnih, vjerojatno je samo sluajnost iako je upravo bio napravio ono to ljudi pokuavaju, rekao bih, ve tisuljeima. Prava djelatnost njegova obrta bila je sakupljanje ezoterije. Kako je on to sakupljao ezoteriju? Pa, ovjek je doslovno pakirao sve mrane tvorevine ljudske podsvijesti na raunalne medije. I upravo prije s mrti dosegnuo je svoj vrhunac. Kako rekoh, i ne samo svoj. Za Rafaela je to samo bio trofej, pomislio sam dok sam upisivao broj, koji mi kao milicajcu doputa dosta toga, kako bih kopirao Rafaela. Nije bilo previe problema. Nije bilo opskurnije osobe od Rafaela. Za njega nee nitko nita pitati. Raspakirao sam ga, ali nisam imao ivaca nai se s njim u virtualnoj stvarnosti nego samo razgovarati. - Je li to ono to mi se ini? upitao je nakon kratke tiine. - Ne znam tono kako ti se ini, ali eto i to si doivio. - Kao Postanimalni. Nita bolji od onih koje s mo prezirali. - uti stari, bar moe vjerovati u to hoe. - A to bi to trebalo znaiti, zar je njima netko neto zabranio? - Ma zaboravi, digresija. Htio sam uti gdje si stao. - uli s mo da bi se mogli dokopati Salomonove bave. - To je gotovo, bava je ovdje. Samo, oprosti stari, ali mislim da si tijelo potroio ni za to. - Ne, to samo znai da je ta moja misija zavrila. Sad je tvoj red. Opravdaj me, Sascha. - Kako bih to mogao uiniti? - Siguran sam da e ve nai naina. Hej ovjee, nita strano. Ako mogu oni dolje svjesno ivjeti u matrici, mogu i ja, ali navrati i ti koji put. - Obeavam. Salomonova bronana bava je fantastina stvar, teoretski. To nije knjiga koja je samo skupina simbola

- Bog je ovaj put malo predugo to pustio rekoh Isusu. Imamo problema ovdje dolje. Morat e ponovo sii. Htio je retoriki upitati:A kada nis mo imali problema, mi ljudi, ali samo uzdahne. Da se bar jo moe govoriti o ljudima, pomislio sam, ali i jedni i drugi susjedi bi rekli da sam rasist. Isus nije mislio nita, bio je tolerantniji nego to smo vjerovali, kada s mo vjerovali. ... Nakon to sam se probudio, u umivaonik sam ispuhivao gomilu krvavog sranja iz nosa. Uobiajeni jutarnji ritual. Mislim da sam postao ovisan o cyanu osme evolucije. Poinjao sam vjerovati u Boga. Evidentno sam bio rasist, ali ovaj svijet je stvarno najbolji. Ipak se jebem s ljudima, a istovremeno mogu imati backup najboljeg prijatelja nakon to ga je dezintegriralo neko degenerirano entropistiko govno. Koja je to ironija da na svakom svijetu misle da su ljudi i svi svoj svijet nazivamo Zemljom, ali jedino s mo mi na Krajini u sredini i jedino smo mi ljudi, do vraga, bez obzira to nam je svijet u obliku torusa. Ljudi su uvijek vjerovali ili da je svijet ravna ploa ili da je kugla, ali jedino je ovaj svijet pravi i u obliku torusa je! Tko jebe lijeve i desne degener ike sa svojim svjetovima u obliku ploe i kugle! Postanimalna Zemlja je ploasta matrica za napucavanje elektrona bestjelesnih i manjeg broja virtualnih koji jo nisu bestjelesni, ali eto moraju se razmnoavati, samo Postanimalni su pa to ne rade svojim tijelima itd Entropija je, s druge strane, velika kugla, pa entropije Ovi se jebu, da, i raaju, samo vole personalizirati svoja tijela pa mnogi nisu vie slini ljudima. Postanimalni su od poetka mislili da su bogovi u usporedbi s nama drugima, ali i oni dobro znaju da stagniraju. Mogu proizvoditi samo ideje, ali sve se to gradi ovdje na Krajini, tako da ovdje nije samo milicija, a veina milicajaca se ionako bavi svaim, uostalom poput mene. 39

i imena. To su stvarni demoni. Naravno nije to nekakva stvarna bava, ponajmanje bronana. Ovi demoni su dow nloadani, ali svejedno ne vidim koristi od toga. Za sve virtualne stvarnosti, na sva tri svijeta, to je transcendent, to znai da bi to tamo trebalo biti nevidljivo. Dodue, trgovac se kleo da se ovo moe bar raspakirati u virtualnoj stvarnosti. Nabavili smo je u najdubljoj Entropiji, ak je i ta mo rijetko kome mogla posluiti, a o drugim dijelovima svijeta da i ne govorim. Tko je danas vjerovao u duhovnost, u Boga? Pogotovo ne Postanimalni. Nemam pojma kako su uope objanjavali postojanje transcendenata. Zapravo, nije stvar u tome. Oni su to s matrali nepotrebnim. Nadili su i vjeru i nevjeru. Izaao sam iz stana. Radio sam nekoliko sati tipian milicijski posao koji se uglavnom sastojao od toga da ljude mrko gledate i gledate kako biste od njih izmuzli novac, ali misli su mi bile negdje drugdje. Bio sam odsutan, ponajvie od Krajine i zdravog razuma. Nakon toga vratio sam se kui. Nisam bio ni gladan. Posegnuo sam za tekom bocom zaplijenjene tekuine. Izvukao sam kap i pipatu zabio u kvalitetnu kanilu, sigurnu od infekcije, ugraenu u lubanju. Ponovo sam razgovarao s Bogom i opet mi je brbljao neke gluposti da prosvijetlim budale. Nastavio sam spavati i po obiaju sanjao seks. Bez Boga.

II

Posljednja akcija za Rafaela

Prvo smo ostavljali svijetlei trag na nebu Entrop ije. Prvo na Entropiji ne s mijete biti milicajac Krajine pa nisam ni bio, a zatim ljudi su uglavnom gledali svoja posla, bez obzira to je Entropija bila entropija. Samim tim to imate mlaznu letjelicu, moda nije bilo pametno pokuavati sruiti vas. Kad preletite velika sredia ve je manja vjerojatnost da e netko moi to uiniti, a mi s mo ili u duboku Entropiju, koja je zapravo bila pitomija. Bilo je ak nor malnih, autentinih ljudi. Ljudi. Rafael je bio na sigurnom, u memoriji privrenoj na moje tijelo. Spojen interfejsom kako bi mogao koristiti moja osjetila. Kamenita pustinja. Pitanje je koliko je bilo koje mjesto sakrivalo letjelicu jer je uvijek netko mogao naii i nai je, a dok ste parkirani u divljini jo vea je mogunost da je izgubite nego da je netko u letu srui raketom. Uglavnom, sakrili s mo taj bolid izmeu nekoliko stijena, a onda s mo krenuli suhim kanjonom. Rafael mi je projicirao grafiku svojeg sjeanja na mrenicu. Hodali s mo satima, kojima me je Rafael uvjeravao da se neemo izgubiti. 40

Najtee to sam nosio sa sobom bila je voda, a imali smo je i ime nai ako zatreba. Bio sam u dobroj formi, na Krajini sam uglavnom hodao. Mogao sam se samo nas mijati pomislivi na bestjelesne. Bilo bi teta pustiti tijelo da propadne i ne koristiti ga. Oni su mislili neto drukije. Za njih je tijelo bilo neto to je za nas govno. Sve vie su me obuzimale fiks ideje kojih sa m se plaio, ali kau da odluka postajemo svjesni tek kada ih donesemo. Ako je tako onda sam bio peen. Od svih strana. Ponovo sam pitao Rafaela to e mu taj vra. On je odgovorio da mi treba suelje za transcendent. Tko bi ga mogao iskoristiti ako ne aman? Ok, imalo je smisla, ali radije bih da cyan bude suelje. Ne moe niti prenijeti drogu virtualnim putem, niti moe drogirati elektronske vodove, majmune, rekao je. Naravno da je bio u pravu, ali moja svijest se jo borila protiv odluke. Kada smo se douljali do amanove koliba, nis mo vidjeli nikoga. Akcija bi bila prerizina. Morali smo ekati da se aman pojavi. Nakon to se pojavio, onda s mo tek morali ekati kad e otii kako bismo bar donekle mogli kontrolirati situaciju. Tako smo ostali cijelu no, poneto spavajui i poneto razgovarajui u mislima, a sve to vrijeme odravajui se arsenalom kemikalija. im je doao dan iskoristili smo prvu priliku. Nije trebalo puno vremena da se ubaci neto nanotehnologije u sve to bi aman mogao unijeti u tijelo. Sve je to bilo ukradeno s milicijskog sklad ita i nisam ba imao velike koliine pa se valjalo nadati da e uspjeti bar jedan nanobot. Trkom natrag u zaklon. Izvadili smo i rairili antenu. Sada je trebalo ekati da bot ue u amana, doe do mozga i pone kopirati i slati. Ne znam tko ne mrzi ekanje, a milicija Krajine nije nikakva specijalna postrojba. Vode e jedva dostajati. Trebalo je jo izdrati i promjene temperature. Da nije bilo pomoi droge, ne znam kako bih izdrao ni tu jo jednu no. Uglavnom nekakvu emisiju smo dobili, a hoe li to biti emu, znat emo tek kod kue. Ako. Put natrag bio je problem za sebe jer smo morali traiti vodu. Bar nismo morali traiti hranu jer smo imali neto koncentrata i droge za brzo topljenje tjelesnih zaliha. Ne znam kako bih se snaao bez toga jer nis mo poznavali tehnike lova i preivljavanja niti smo bili toliko opremljeni. Kada smo konano nali netaknut bolid, proveo sam dan u tom sanduku oporavljajui se. Jo jedan svjetlei trag na nebu i bili s mo na velikom utipku. Jedva sam ekao dobro namakanje. I izokoncentrirani obrok. I spavanje u krevetu. I kap cyana 8.

III

Testiranje am ana

Sada smo ve prijateljski sjedili u malom salonu i pili pravi pravcati aj. - Trebamo sloiti tutora - rekla je. Ako misli da ti je dovoljan bilo kakav generiki antropolog, vara se. Trebamo jednog takvog i imam to u ladici, ali moramo ga kombinirati s linou vraa. Zna da se do sada niti jedan vra nije dow nloadao niti je itko, koliko se zna, stvarao imitaciju vraa. Morat emo emulirati jednoga koji je najuvjerljiviji iz biblioteke. Mora m te upozoriti da e to biti povrno i upitne funkcionalnosti. - Uini to. Ve emo ga nekako nagovoriti. Trajalo je oko mjesec dana. Ni u kojem sluaju dugo za komplikaciju koja mi je opisana, ali kad je ovjek pun entuzijaz ma onda ne moe mirno stajati dok eka. Nakon tog vremena ponovo sam bio na istoj toki s Rafaelom i amanom. Diani nisam rekao to e mi sve to, ali morao sam je upoznati s naom lovinom S Entropije, ako ni zbog ega drugog, onda zato da ih integrira. Raditi je i onako morala na slijepo. Otkad sam prvi put raspakirao Rafaela, morao sam ga pustiti. Nakon kratke registracije mogao se slobodno nastaniti u virtualnom svemiru Krajine pa je sada tu i ivio. Trenutno je bio kod mene jer sam ga morao pozvati da sve ponovimo. - Spreman? Pitaj amana! sigurnosna provjera i putanje. Trajalo je oko pola sata dok se Rafael nije javio. - to je rekao? - Nikada s njim na zelenu granu. - Pa, kakav je aman? - Budala. - Ali radi? - Mislim da radi. - I u emu je onda bio problem? - Hoe tebe. - Mene? Zato mene? - Nee rei. - Misli da je opasno? - Ma, ne. Slobodno pokuaj. Rafael je morao izai i pustiti mene nasamo sa amanom. Utekao sam se. Moj privatan svijet bila je mala jednoobrazna i stereotipna planeta, a ja i aman bili smo jednostavne ikonice. - Je l' ti misli da sam ja budala? viknuo je aman. Brzo sam bio iskopan. -to je rekao? upita Rafael. - Trebaju mu vei resursi. Moramo prijei u cyberspace Krajine. Na svu sreu, Diana je dobro radila svoj posao pa je postojala opcija da se amana moglo vezati. Pustili smo se. Nije izgledao kao onaj kojeg smo ukrali, naravno. Izgledao je kao mjeavina iz biblioteke i Dianine mate.

Duboko sam udahnuo. Idemo. Gurnuo sam ploicu memorije u kompjuter i odvrtio sigurnosnu provjeru i bez nekog osnovanog razloga. Sve je bilo nekako udno, kao da nema uope niega u memoriji, tako da me je to malo uplailo to e se dogoditi kada ga sparim s Rafaelom. - Jesi li vidio ovo? rekoh Rafaelu. - To ne znai nita, ne vidim kako bi to moglo biti zaraeno. ovjek je bio pravi aman, nije imao nikakvu raunalnu opremu. Samo ga pusti. Otvorio sam vrata prema virtualnom privatnom svemiru. Nisam znao koliko u morati ekati da se Rafael pogodi sa amanom. I to je bilo brzo. Prebrzo. - I? - He, he, ne moe se komunicirati s njim. - Transcendent? - Ne, jednostavno se ne moe komunicirati s njim. - Pa kako je to mogue? - aman zna znanje. Dao nam je koliko je htio. A ako je tako, dao nam je puno. - Ne razumijem te. - Mislim da je sve znanje tu, ali nema alat kojim bi se to iskoristilo. - Drugim rijeima, treba mi suelje za suelje? Sranje, moemo li to ikako uope rjeiti? - Trebat e ti inenjer linosne imitacije. - Misli Diana? - Ne vidim nikoga drugoga. - Ali ona je tvoja prijateljica, a ne moja. Osim toga, bilo je lako biti tvojim prijateljem. Nikada nisi nita ni dao ni primio. Zato bi ona to uinila? - Vjeruj mi, dao sam. Oni koji razumiju, znaju da sam dao sve od sebe. Pokuaj. Vjeruj joj. - Uostalom, ide i ti sa mnom. ... Uao sam u Dianin obrt. Mali privatni laboratorij. Tu je rijetko bilo stranaka, ali napraviti imitaciju osobe nije jeftino pa je i malo prometa dovoljno. Prvo to sam rekao je da ne dolazim kao milicajac. To je povjerovala, kao Rafaelovom prijatelju, ali za nastavak to je jedva bilo dovoljno, kao i image Rafaela. Ona je radila s virtualnim ljudima i valjda je znala koliko je stvaran image stvarne osobe. Problem je zapravo bio u tome to ja nisam htio rei to e mi usluga koju sam traio, a Rafael nije znao dovoljno. I da je znao, zabranio bih mu da pria bilo kome. Diana je sumnjala da se to moe dobro napraviti pa je, raunajui da za to ne treba puno rada, pristala. Rafaelovo prijateljstvo je bilo dovoljno, ali i raunica je odigrala svoje. 41

Brzo je naao ambijent slian onome iz kojega s mo ga uzeli i nali s mo se u crvenoj pustinji. - Koja si ti budala! prvo je rekao. - Zato, ako sam ja onaj kojeg trai? - Pa znam sve to smjera, a tako malo zna. - Kako moe znati? - Rekao mi je saveznik. - Transcendent? Pa oni ne funkcioniraju ovdje. - Vjeruj mi, iznenadio bi se stavio mi je ruku na rame i dobroudno se nas mijao. Imao sam dojam da me stvarno smatra glupanom. - Ako zna, onda mi moe rei. Doao sam da mi kae. - Morat u te napraviti jo veom budalom! - Ali zato bi netko jo elio biti budala? - Zato jer to vie zna, time si jo vea budala! A ti jo nisi nauio dobro obrisati guzicu! - Pa onda me napravi budalom! - Mogu ti pokazati samo najmanje, a i za to nam treba neto to mora uzeti izvan ovoga. U pravom svijetu. Ali ne znam kako e to nai. Ree mi da je to nekakav kaktus. Na sreu, ne treba mi pravi kaktus, to bih mogao nai samo na Entropiji. Rekao je da e mi biti dovoljno ono to ima u kaktusu, a on e se pobrinuti da to postane pravi kaktus. Iskopao sam se, a amana sam spremio na ploicu memorije. - I, kakav je aman? upita Rafael. - Budala. ... Da je bar traio bilo koju aktualnu najsofisticiraniju drogu to bi bilo lako, ali drogu iz nekog kaktusa?! Kako netko na Krajini moe nai drogu iz kaktusa? Situacija s drogama na Krajini je s mijena. U slobodno vrijeme s mijete uzimati bilo koje droge, a li zabranjeno je da budu komercijalne! Naravno da sve i dalje nor malno funkcionira, samo treba s misliti to gluplji izgovor. Da se ovdje proizvode droge u industrijskim koliinama ne treba posebno naglaavati. Izvoz na Entropiju je doputen! Ova moja situacija je paradoks. To to trebam lako je proizvesti ovdje, ali budui da to nije komercijalno vana droga, morat u to nabaviti s Entropije. Samo je trebalo s misliti kako. Prvo krenimo s udrugama koje se kunu u tradiciju. Sjedio sam u uredu, toboe istraujui ilegalnu trgovinu s Entropijom i pregledavao banke podataka o raznim udrugama, ali i razne barove, klubove i ustanove. Rijetko je to tu otvoreno govorilo o emu se radi, no krenuti se mora. Odnekud. Otiao sam u Klub puaa haia na drugi kraj grada. Unutra su uredno stajali certifikati da je ovo neprofitna udruga graana i da sami siju svoje usjeve. Moe misliti. Koliko usjeva je mogue imati na Krajini, a koliko ekipa haiina 42

moe popuiti? Uzeo sam lulu i odetao se u mrani podrum s divanima. Poznavao sam gotovo sve popularne droge i iz prve ruke, ali od ovoga sam poizio. Ljudi nemaju pojma koliko su te grube droge tetne. To je kao da popravljate zube pneumatskim ekiem. Ne moe takva jedna molekula lijepo sjesti u receptor i upoznati vas s rajem. to god vidjeli od toga i koliko god vam mijenjalo raspoloenje. Tko bi jo vjerovao da je to priroda napravila za ovjeka? ovjek si je dizajnirao za ovjeka. Trebalo mi je nekoliko lula, skoro cijeli dan i nekoliko dobrovoljnih priloga za dobrotvorne svrhe i upita imaju li to drugo, na to su mi rekli da mogu dobiti bilo koju drogu, ali negdje drugdje. Svejedno, nakon svega pojavio se veseli lik duge, sjede brade i tamne koe sa tapom i skupim, sjajnim zubalom. - Ti, naravno, nisi predstavnik zakona, je li? to nije bilo retoriko pitanje nego retorika konstatacija. Nije pitao konkretno jesam li milicajac, premda je to vjerojatno sumnjao, ali znao je kakvi smo Svi s mo mi ljudi. Znao sam da je to to. Ako ovaj ne moe, onda nitko ne moe. Bilo je samo pitanje cijene. Skoro da i nisam rekao to trebam prije nego to s mo dogovorili cijenu. Nikada ih neete pobijediti u cjenkanju. Uvijek ete izgubiti, a oni su voljeli da traje to dulje. Kada sam konano spomenuo veliku, staklenu bocu cyana za 1ml kaktusa, u svim tim hainim izmaglicama vie se nije znalo tko je lud i tko je pobjedio. Oi. Zubi. Izrazi pobjede. Izrazi nepovjerenja. Opet osmijeh. I nevjerica. I ludilo. Kakva budala. Kakva nepopravljiva budala. Svi. I nitko dovoljno. Drugi dan sam nosio ulicama teko staklo s cyanom. Uletio sam unutra to sam bre mogao. Nitko nije gubio vrijeme i bio lampav. Plastina sireta za gospodina i trk van. Zatim guva. Zatim znaka i mir. Mirna etnja do kue. Mogao sam pronai pomonika da mi ubrizga to u mozak, ali bilo je nekoliko sretnih okolnosti da sa m odluio drukije. Dio droge je zavrio u labosu milicije kako bih znao to sam tono dobio, to je opet izazvalo pitanja otkud mi to, zbog ega sam morao uvaliti kr ivog ovjeka, koji mi je neto dugovao. Kada sam saznao to imam, otkrio sam da su djelatne doze blizu smrtonosnima i odluio upotrijebiti samo malo toga, oralno. Bio sam spreman. Prikopavao sam se na cyberspace i istovremeno putao amana. Kada smo se stvorili tamo, prenio me je ponovo na onu pustinju koja je ve postojala tamo, ali je za nas stvorio sloeniji teren, grmlje i drugo bilje. Ne znam zato je bilo potrebno hodati nekoliko sati. Uobiajena

bolest amana: pokuava te napraviti svojim uenikom. Moda je to bilo i produkt parcijalnosti Dianina rada, o kojoj je priala. - Ali glup si i mogu ti pokazati samo malo. To moda nema veze s istinom, ali upravo to ti treba da uspije. Doli smo do nakupine malih okruglih kaktusa. - Uzmi jednoga sa zemlje! Pojedi ga! naredio je. Znao sam to treba. Otkinuo sam ga, uzeo u usta i stao vakati. Istovremeno sam liznuo malo otopine sjedei za konzolom. aman me uz me vrsto rukama za glavu, gledajui me netremice u oi i govorei sugestije. Tada sam odletio ili se jednostavno naao na vrhu planine, okruen oblakom. Trenutak sam se prilagoavao ambijentu. Nisam se osjeao ni virtualno ni halucinirajue. Stajao sam u potoku, ali mi nije s metalo, iako je bilo svjee. Osjeao sam se kao s najkvalitetnijim depresorima sredinjeg ivanog sustava. Mislio sam da leim na struji zraka. Bio sam siguran. Od boli. Od s mrti. Od ludila. Od stvarnosti. Nita nije postojalo. Ne putaj me iz ove nirvane! Onda se upalilo svjetlo gore u oblaku i poelo polako silaziti. Vidio sam siluetu ovjeka u bijeloj haljini. Sve je bilo snjenobijelo i bljetavo, tako da sam znao da bih oslijepio da je ovo bilo moje tijelo. Pao sam na koljena. Suze su mi se slijevale u potocima. - Voljet u te zauvijek! Uinit u sve za tebe! Umr ijet u za tebe! plakao sam. Tamo sam se rastopio i mislio da sam umro i otiao u nirvanu, ali moje poslanje tek je poelo. Kada sa m se probudio, lebdio sam na nebu kao balon ispod stropa. Stisnuo sam ake i aktivirao se. Onda sam otkopao interfejs i nekoliko trenutaka samo duboko disao. Ovo nije bila mora, ali bio sam oajan. Najradije bih nastavio plakati. Zato jer sam baen u ovaj runi svijet. Na zaslonu raunala stajala je poruka:Bilo bi lako odvezati se, ali ja sam tvoj din u boci. Ispunjavam elje. Jednu. Tuirao sam se i nisam mogao prestati plakati. Pokuao sam jesti i pojeo jedan zalogaj. Nisam mogao jesti, bio sam zaljubljen. Naiz mjence sam hodao gore-dolje stanom i sjedio buljei u prazno. Poelio sam si pucati u glavu, ali samo sam sjeo u naslonja i zabio kapaljku s cyanom 8 u lubanju. Glas koji je odzvanjao nebesima bio je ljudski; nadljudski. - Jesi li napokon vidio ovjeka? Vjeruje li sada u Boga?

IV

Sim ulacija

Postanimalni vjeruju da su nadili vjeru u Boga, a na Krajini jo uvijek u manjoj mjer i postoji organizirana religija iako bi se veina stanovnika sloila da, a ko pripadate neemu od toga, niste ba zdravi. Sada je dolo vrijeme da i ta institucija odigra svoju ulogu. Sjedio sam u uredu i kopirao birane podatke iz naih banaka podataka. Vie se nije znalo jesam li milicajac ili zloinac ili neto kao psihopatski voa kulta. Stavio sam sve na komad memorije i otiao na pauzu. Nije me bilo briga to sam doao u nemilost efova svojom aljkavou i sumnjivim aktivnostima. Otiao sam na oblinji trg i sjeo u slastiarnicu s dobrim pogledom na zbivanja. Odmah sam nazvao dostavnu slubu i za desetak minuta se pojavio klinac od oko etrnaest godina na levitirajuem romobilu, obuen u uto, reklamno odijelo. Dao sam mu znak i priao je. Pogledao sam ploicu na odijelu. - Satoru - rekoh, i pruih pismo, adresu i zakljuani kredit. Sve je bilo jasno, a ja sam sjedio ovdje jer je peenjarnica u koju je trebao otii bila blizu. Kimnuo je i brzo se udaljio. Otvorio sam novine. Jeo sam drugu kremnitu kada se Satoru vratio. Uzeo sam pismo koje je donio i otkljuao kredit koji sam mu dao i dodao novanicu. Siguran sam da je otiao zadovoljan. Meni e trebati malo vie vremena da vidim hou li biti zadovoljan. Morao sam se vratiti na posao. ... Iako sam milicajac, skoro da nisam imao pojma ima li u iroj okolici neki bogotovni objekt, ali virtualnih je bilo. Otvorio sam pis mo, izvadio kod i ubacio ga u raunalo. Prebacio sam se u virtualnu stvarnost i preuzeo kod u dep. Ispovjedni servisi su zbilja ovjeku olakavali duu, ali ako ste se eljeli dobro ispovijedati, za uistinu anonimnu ispovijed trebao vam je pravi klju i prava crkva. Odetao sam se do crkve sv. Uznesenja uz rijeku. Uao sam u ispovjedaonicu. Servis ispovijedi Zaklade za slobodnu misao bio je besplatan iako sam sam klju neto platio informacijama za njihovu stvar. Ono to sam ja ispovijedao je: Ima li u vrhu mojeg ministarstva netko zagrijan za moju stvar? Dok sam se zahvaljivao nekakvom bogu ove crkve, zapravo sam se molio bogu informacije. Znao sam da oprotenje ne moe biti brzo kada sam izlazio u pokori. Sljedee dane sam pokuavao raditi svoj posao neupadljivo i marljivo. Za oko tjedan stigla mi je elektronika poruka da mi je klju od ispovjedaonice produljen za sljedeu posjetu. Odjurio sam u crkvu sv. Uznesenja. Sveenik mi apne ime i doda da je moja stvar da smislim arobne rijei.

43

Kod kue sam napisao pis mo u kojemu je stajalo:Tko ne vjeruje u vraga, taj ne vjeruje ni u Boga. I dalje sam pokuavao umilostiviti efove, a nakon mjesec dana stajao sam u efovom uredu dok je on, s mrnjom, iz ladice za mene vadio poziv na razgovor s pomonikom ministra i putni nalog za glavni grad ove treine utipka. Drugi dan sjedio sam u vlaku. ... Stajao sam na plastinom podu drom-poligona u najveoj zgradi milicije u kapitolu Sjever i ushieno gledao zidove, koji su zapravo bili tako uniformno bezlini da se nije imalo ime biti ushien. Pomonik ministra Enzinw a ponaao se kao moj sluga. Pomonik Enzinw a nije imao pojma zato mi je potrebna ova instalacija, ali je Vjerovao. O, kako je pomonik Enzinw a vjerovao - Sad e nam dovesti eksperta za carinu Koji Ne Zna bio je usluan. Meni je bilo bitno to ovo postrojenje ima dovoljno snage da moe simulirati informacijsku magistralu izmeu Postanimalne Zemlje i Krajine, a ekspert Koji Ne Zna bio je tu da rijei problem i da poslije bude uniten, ne ostavljajui nikakvog traga. Za simulaciju nam je bila potrebna samo jedna prostorija ispunjena ureajima u koju se ekspert integrirao. Zato bi se muili s proizvodnjom androida ako vam samo treba mobilno raunalo? Dovoljno je obino, etvrtasto kuite. To nije bila nikakva prepreka da s njim mogu nor malno razgovarati, a trebali s mo rijeiti problem kako prijei carinu informacijske magistrale s transcendentalnim paketom i njegovim sueljem. Postanimalni su pazili to ulazi pa je magistrala prema njima bila uska, ali u drugom smjeru oito nisu eljeli ograniavati sami sebe prema Krajini. Mnogi na Krajini vie su se bojali njih nego Entropije. - Jedini problem je kako dobro upakirati konstrukt osobe koju ima u transcendentalnu ahuru da se to ne vidi. S nae strane vie su sumnjivi sami transcendenti, ali naa strana je labava. Kao slubenik reda, ne bi trebao imati problema. Nije tajna ni to da bi mnogi s Krajine rado namjerno otrovali PA Zemlju. Toliko o propusnosti s nae strane. Na njihovoj strani nee ti pomoi to si slubenik Krajine i njih nije briga za transcendente, zapravo bilo bi ih sramota priznati da ih se boje, ali ne vole da im se po svijetu eu osobe s Krajine, pogotovo ne mutni konstrukti. Dakle, pokuajmo samo dobro upakirati konstrukt i iskuajmo stvar odrecitirao je ekspert, ne izostavljajui nita bitno. Imao sam sreu to sam imao najbolju domau tehnologiju na svojoj strani. Bez toga ne bih imao nikakve anse. 44

Kako bih mogao vjerovati nekom privatniku? I da to zna i moe dobro uiniti i, uope vjerovati. Znao sam da je sve ovo posao koji kratko traje, ali morao sam poduzeti cijeli put da bih bio siguran kako nee biti greke. aman je bio inkorporiran i simulacija je pokazivala da bi, po svemu sudei, Salomonova bava trebala biti nevidljiva. Bitno je bilo to da se sakrije veliina amana. Kada se pria o moguoj zarazi, matrica PA Zemlje je previe sofisticirana da je prevari neto jednostavno, a s druge strane, nema anse da provercate neto veliko. Zbog toga maliciozni entiteti mogu biti samo neke modularne stvari da bi u djeliima prole cjedilo carine. Koliko god priali da nije bitno to sam slubenik, ipak postojim, dakle, moe me se nai i suditi mi, a to daje odreenu vjerodostojnost. Simulacija je protekla bez iznenaenja. Bio sam spreman u svako doba otputiti se na magistralu iz bilo koje institucije Krajine.

Dati dem onim a krila

Za ovo sam morao rtvovati pauzu. Nadam se da e bar biti dovoljna. Nije dobro ako vas efovi ulove kako koristite sve raspoloive resurse za privatne stvari. Bio sam spreman i pourio iskoristiti svaku sekundu, spojio sam se i radio bjesomunom brzinom, koristei sve svoje ovlasti kako bih to prije doao do carine svjetske magistrale. Nije bilo potrebe da carinski prijelaz emulira starinske realne carinske prijelaze. Izgledao je kao jedan kratki, ali iroki drom-poligon. Kroz nau stranu sam naprosto proletio, kako je ekspert i obeao, a onda sam doao do njihove strane. Imao sam dojam da skeniranje traje vjenost. Doekao me je istovremeno bezlini i zlokobni humanoidni avatar. Ovi ljudi zbilja ne ele biti ljudi. - Nosite li neto to sadrava transcendent? nisam znao je li to samo sumnja ili konstatacija koja je traila potvrdu. - Amajlija kratko rekoh. Imao sam osjeaj da bi me najradije osudio na smrt, ali opet, kako je ekspert rekao, stidjeli su se bojati transcendentalnih pojava. Pustio me je, imao sam osjeaj, s mjeavinom bijesa i nemoi. isto transcendentalno. Pretvorio sam se u uareni meteor koji pada na planet. Izvadio sam amana i integrirao ga sa svojim umom i osjetilima. On me povede na drugu stranu planete i spusti na zelenu livadu kakvu je bilo teko nai i na Entropiji. Odluili smo prikazati Salomonovu bavu kao malu bronanu bavu. Doao je i taj trenutak Izbio sam ep ekiem I nije se nita dogodilo. - Ne moe ni zamisliti kako bi to izgledalo u realnosti ree aman. elja ispunjena. Do sada Mogao sam se sigurno vratiti. Vie nisam imao to skrivati od carine.

Da nije bila rije o demonima, moglo bi se rei da su ostavljeni na cjedilu. Bio je tu cijeli novi svijet u kojem se trebalo nastaniti, a bili su puni bijesa jer nitko ih nije ovako nasanjkao jo od kada ih je kra lj Salomon na prijevaru dobio da sagrade Hram dok termit nije pojeo tap na koji je bilo naslonjeno njegovo mrtvo tijelo. Sada su se osjeali ogoljeno. Nitko ih zapravo nije vidio u virtualnom svijetu i problem je bio upravo u tome to ovdje nitko nije vjerovao u stvari koje je ovjek tako pobono stvarao desetcima tisua godina. Bio je tu samo taj aman, ali on je znao s njima. Ako je to ita znailo. Demoni i ljudi Vjene prie su se ipak vratile na Zemlju. ... Astrolabe je tek kasno poslijepodne primjetio da se Matija ne igra u dvoritu. Pretraio je kuu i okunicu i nije ga naao. Uzbunio je suprugu pa su ga poeli traiti po selu. Sve vei broj ljudi je uo o emu se radi i ukljuio se u potragu, ali no je brzo padala i stigli su samo pogledati neto livada i ikare. Vidjelo se da e potraga morati priekati sutra. Astrolabe bi najradije sa svjetiljkom sam traio, ali nije imalo smisla. Svi su samo bezglavo jurili jer se no primicala, a trebalo je dobro promisliti i smjerno ui u potragu. Ovo e biti besana no, ali sutra e sigurno uspjeti. Priroda oko sela nije bila divlja niti previe prostrana. Ne bi trebalo biti veih opasnosti, osim hladnoe, nedostatka vode i onoga to ga je najvie plailo: straha. Matija je imao etiri godine i bio je osjetljiv. Jo nije nauio govoriti i Astrolabe nije znao kako e ovo utjecati na djeaka. Hoe li izgubiti svaku nadu? ... Matija je ugledao bijeloga zeca na livadi. Zec je bio tako lijep i dobar. elio ga je dodirnuti. Poao je za njim, ali zec je samo brzo podigao ui i odjurio. Matija je krenuo livadom pa u umarak. Nije tu bilo puno drvea, ali dovoljno da se dijete izgubi. Doao je na drugu stranu ume. Tu je bila druga livada i vie nije znao na kojoj strani je njegova kua, a Sunce je ve zalazilo. Prelazio je jednim prijelazo m preko jar ka koji je bio presuio i zagledao se u blato. Vidio je puno oiju i mislio da su abe, ali zemlja je imala oi, a zatim je uo i mnotvo glasova. Sva priroda oko njega imala je lica, oi i glasove. Uvuci se u cijev ispod mosta, rekao mu je jedan glas. I Matija to uini. Neto u njemu nije mu dopustilo da osjeti strah. Pokr io ga je pokriva zemlje s oima. Matija je utonuo u bjesomuan san o bijelom zecu i pored toga to je prvo vidio elementale, minerale, herbale i animale, upoznao je i nova bia koja su 45

koristila ljudska oblija. Sutradan oko podneva uo je glasove ljudi i kao da je sve bio san. Matiju su nali blatnog i pothlaenog, ali bez izraza. Nije izgledao uplaeno u svojoj utnji koja je i dalje trajala. Nitko nije znao da on vidi mnotvo bia od kojih su neki drsko stajali meu ljudima, gotovo se ni ne razlikujui od ljudi. Matija je znao da vie nije sam, da s njima moe razgovarati i nasluivao je da je postao pametniji od svojih roditelja. Dogaaj je postao poznat i poeli su dolaziti novinari, ali Matija nije govorio, samo je jednog dana poeo ispisivati nizove znakova na papiru. Uskoro se stvorila hrpa papira, a on nije prestajao. Jednom zakanjelo m novinaru je to bila slaba utjeha. Napravio je nekoliko fotografija, ali to vie nikoga nije zanimalo. Nakon tjedan dana u selo je stiglo vano izaslanstvo i uputilo se ravno kod gospodina Astrolabea. Ponudili su najbolju brigu i uvjete za daljnji Matijin napredak i bili su spremni ispuniti svaku njihovu elju samo da mogu dopremiti Matiju pod svoj nadzor. I tako su odveli Matiju, uzevi svaki njegov papiri. Obitelj se mogla preseliti i ivjeti kraljevski ukoliko je to htjela. Onome tko je otkrio Matiju bilo je bitno da Matija transferira podatke to bre uz pomo neke naprednije tehnike od pisanja po papiru. U meuvremenu je gomila inenjera u jednom institutu dobila narudbu za projekt stroja. ... Kad sam ovaj puta bio kod efa, ovaj je bio jo crveniji nego proli put. I meni samom bilo je udno kako je mogue da slubenim putem mene, osobno, zovu na PA Zemlju. Nije ni bilo nikakvog objanjenja, samo poziv i moja obveza da se odazovem. Uinio sam to odmah nakon razgovora, sa svojeg radnog mjesta. Ovaj puta nisam se bojao carine jer su me oni zvali. Doekao me je krajnje stiliziran, humanoidni avatar i prebacili s mo se na beskrajnu betonsku povrinu. - Od poetka znam to si uinio na Zemlji uo se glas iz cijelih nebesa. To me je malo uplailo. - Tko si ti? upitah. To nije bio Bog iz mojih tripova, ovo je bilo realno. - Jedan od Aiona odgovorio je kao da bi mi to trebalo neto znaiti, ali nije. - Hoete li me optuiti? upitao sam prvo to mi je palo na pamet. - Zar bih te onda zvao ovdje? Zar bi ti onda sve to dopustili da je netko tvoja djela smatrao opasnim? Ti djeluje pod mojim okriljem. Ono to nije bilo oekivano, to su neki rezultati tu je nastupila pauza, ali nisam nita rekao. Ni ja nisam oekivao nita. Uinio sam to sam uinio samo zato jer sam mogao. Psihopatski, znam, ali tu me nije vodilo neto sa Zemlje, nipoto neto postanimalno.

- Sada e biti moj izaslanik na Krajini i Entropiji, po potrebi, ali to nitko nee znati. Uzet e podatke od mog pomonika i pogoditi se s jednom od tvornica s popisa. Cijeli projekt je na memoriji i to nije tvoja briga. Ako je potrebno, ostavit e i svoj posao, ali detalje nitko nee znati. Svi resursi koje moe pravdati su neogranieni. Sada si moj i sluat e samo mene! nastupila je tiina, ali glas se vie nije ponovo javljao. Avatar koji me je doveo ovdje, dao mi je memoriju i otpratio me do granice. Osjeao sam se glupavo. Tehniki sam sada bio poslovan ovjek, ali nisam se kanio ostaviti posla u miliciji. Nikada nisam bio poslovan ovjek, ali osjeao sam da sada imam mo. Kao da gradim veliki materijalan projekt u svoje ime. Iskopao sam se, protegnuo i izvadio memoriju iz raunala. Sada sam znao da sam vaniji od svog efa. Kod kue sam pregledavao popis moguih tvornica za ovaj stroj. Dobro sam prouio njihova sjedita i preporuke. Pozivi i odgovori. Sutra u otii s projektom na nekoliko mjesta. I poet e gradnja neega to se zvalo proizvodni DNA sekvencer. Boca plavoga, kap i kapaljka ravno u mozak. Imao sam dojam da e moj aneoski kurac stvoriti Boga. - Nitko ne zna kakva je poruka u pitanju. Kolika je opasnost? Moe li svijet vie uope biti uniten? Ti si odgovoran i odgovarat e nekome. Za bilo koji rezultat. Ubrzani film s tisuama raznih smrti. Mojih.

sebe, ali ponekad sam dolazio u takve situacije koje bi svakog normalnog rastuile. Moj jedini prijatelj ostao je plave boje. - Ni sile koje vode tvoje tijelo ne znaju to e biti rezultat, a uloile su sve. - Misli li da si aneo? - Ponio si najvie i podnijet e najvie. - Zavrit e kao najmanji od ljudi. - Tvoj prah e biti svugdje i nigdje i zaboravljen. ...

VI

Inkubacija

Montaa sekvencera se preselila na Entropiju, gdje je gotovo sve, pa i na cilj: stvaranje ljudskog bia iz nepoznatog, umjetnog izvora, bilo doputeno. Ja sam bio slubeni nositelj projekta. Iako sam jo uvijek bio u miliciji, vie nitko nije mogao pratit i moje djelovanje, osim mog privatnog Eona, za kojeg pak ja nisam znao kakve su mu navade. Je li bio zli Demijurg ili dobri Bog? Ista tvornica, koja je proizvela stroj, isporuila mi je i kompjuter kakav je mogao imati rijetko tko na Krajini. U tajnosti sam imao i direktnu vezu s PA Zemljom, putem koje je taj kompjuter sluio za koncentriranje genomskog koda iji su paketi stizali svakodnevno. Kod sam imao prenijeti na Entropiju i tako je prolo nekoliko godina dok s Entropije nisu javili da imaju zigotu. Nisam znao to bi to trebalo znaiti ni kada je nakon potrebnog vremena na Entropiji roeno Dijete. Tu su poeli poslovi koji su mi od svega bili najmanje dragi. Nisu bili teki fiziki niti izvedbeno. Nisa m vie bio u miliciji, ali sreen mi je nekakav poasan status, koji mi je omoguavao slobodno kretanje po sva tri svijeta. Sluge su se pojavljivali kao sami od 46

Morao sam mu nai obitelj na Krajini, ali ve nakon nekoliko godina morao sam im ga oteti i odvesti na Entropiju. Odveo sam ga onome koga s mo ja i Rafael ukrali tako davno. Odveo sam ga da bude egrt amanu iz pustinje. Eon, sila koja mi je zapovjedala, oito je imao drugu liniju pored mene. Kada je Djetetu moglo biti dvanaest godina, Eon ree:Dosta je! Nije bio problem uzeti deka amanu. Ovaj puta vei problem je bio s djetetom nego s obitelji. Malome je, inilo se, ovdje bilo dobro, ali izgleda da to nije bila njegova sudbina. Dakle, morao sam ga oteti s Entropije i prvo ga dovesti na Krajinu, to je ve bio problem, ali ispostavilo se da to nije kraj. Zato je dola prava pravcata delegacija sa Zemlje. Ne znam je li itko ikada vidio nekoga realnog sa Zemlje na Krajini! A sada sam i ja s Krajine iao u fizikom obliku na Zemlju, to je isto tako bio presedan, ali zapravo me tamo nitko nije trebao. Ispalo je kao da sam doao samozvan. Vie mi se nitko nije obraao. Eon koji mi je zapovjedao, samo me je ostavio upotrijebljenog. Jednostavno sam ostavio djeaka na dijelu Zemlje gdje su ivjeli Fiziki. Pitao sam se to e sada biti s njim. to ga tu eka ili to oni oekuju? Mene su samo otpremili redovitom linijom za prijevoz hrane i otpada. Vratio sam se kui i mislio bih da sam sad slobodan i siguran da nisam vidio kako vie nema monog raunala i svih moguih tragova u vezi s mojim djelovanjima, a na polici stoji jo nekoliko novih boca plave tekuine. Da se to nije dogodilo, uistinu bih mislio da je gotovo jer se danima nije nita dogaalo. Sve dok nije stigla cijela postrojba za moju uhidbu. ak me je, svojim prisustvom, poastio i sam ef moje milicijske uprave. Napokon je doao na svoje i nije elio to propustiti. Nisam znao za to e me optuiti, ali znao sam da je to kraj.

... - Vjerujte u to elite, ali vjerujte! Ja vjerujem da nema zlog Demijurga, iako istina zvui tako. Kad je Vinu leao i spavao na vodama, lotos je izrastao iz njegova pupka. Iz lotosa se rodio Brahma, a Brahma

je stvorio svijet. Molite sa mnom! Braaa- maaa! Vai preci bjahu bogati, imali su toliko raznih vjerovanja, ali ubijali su se zbog toga. Sve zbog toga jer su se bojali bogova i jedni drugih. Ne bojte se! A vjerujte samo kako se ne bi bojali! Nakon toliko duge i zaboravljene koliine vremena, Zemljom se proirio poar. ...

Sascha Edmund Stern optuen je za niz nedjela, od otmice djeteta do pokuaja trovanja Zemlje. Osuen je na doivotan boravak u ustanovi za mentalno oboljele, uz mjeru obveznog lijeenja od ovisnosti o drogi poznatoj pod nazivom cyan 8.

Boris Hrenjak je roen 11. oujka 1982. u Zagrebu, ali je cijeli svoj ivot proveo u Osijeku. Apsolvent je na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, a u slobodno vrijeme pie i vodi svoj blog SCIFIRAM U. Njegove dvije prie Kameleon i Srebrna Strijela ve su objavljivane u NOSF magazinu, tako da ste ga imali prilike susresti i ranije. Njegova pria Sigurnosna zakrpa daje nam jedan zanimljiv pogled na anr i ekonomsku politiku ne ba tako daleke budunosti.

SIGURNOSNA ZAKRPA
Sada je sedam sati! Ovo je va poziv za buenje. Sada je sedam... zaulo se glasno kretanje budilice unutar Josephove glave. irom je otvorio oi i uz trzaj sjeo u krevetu. Glas je zamro dopustivi mu da ok zamjeni ponovo s osjeajem pospanosti. eznutljivo je pogledao prema jastuku no znao je da bi se vritea budilica opet javila im bi glavu ponovo stavio na njega. Uz uzdah se ustao iz kreveta, a u istom trenu njegov sustav Intra-Tjelesne Komunikacije (ITK) prepoznao je to kao poetak novog radnog dana. Na perifernim dijelovima vida, njegov unutarnji terminal poeo je uitavati uobiajene palete. Sat je neprestano bio tu, ali se za vrijeme sna potpuno priguio kako ne bi ometao kad se zatvore oi. Nije da mu je to sad previe smetalo, navikao je, ali prije dvije godine kad je dao ugrad iti ITK sustav, bio je izbezumljen hrpom prozirnih prozoria koji su mu ispunjavali vidno polje. Bilo je to skoro identino pojavi mobilnih telefona u njegovu djetinjstvu - isprva komplicirano i nezgrapno da bi kasnije postalo nezamjenjivo i potrebno.

Odgegao se u kuhinju i pristavio vodu za kavu. Bez nje je dan bilo nemogue zapoeti na podnoljivi nain. U prolazu je dotaknuo rukom svoj PDA koji je stajao u punjau na stolu. Poznata ikona u obliku siluete ovjeka zasvijetlila je u desnom kutu njegova vidnog polja ozjaavajui ITK prijenos podataka. Joseph nije tono znao kako funkcionira taj sustav, sve to je znao je da se ureaji koji imaju ITK podrku koriste ljudskim tijelom kao vodiem za prijenos podataka. Isprva se to koristilo za prijenos datoteka s laptopa na PDA ili mobitel, za spajanje kamere s ekranom i sl. no, danas je taj sustav bio sveprisutan i nalazio se gotovo u svemu. Obino rukovanje zamjenilo je potrebu razmjene posjetnica, filmski traileri se mogu pogledati obinim dodirom na plakat, a poslovne primjene su gotovo beskrajne i svakog dana su se smiljale nove. im je prijenos zavrio zauo se ugodni enski glas koji mu je javio da ima tri nove poruke i dopis s posla. Joseph odlui da e to priekati dok ne popije kavu. Natoio je vodu u alicu i izvadio iz kutije vreicu Nesscaffe instant kave. Na vreici se vidjela mala animacija za koju je znao da se zapravo vrti u njegovom internom ter minalu i da je ne bi vidio nit ko drugo tko ne dri vreicu u ruci.

47

Popio je otprilike pola alice kad mu se u vidnom polju pojavila poruka u arkoj crvenoj boji:

bili su prva meta spamera. Stepenice mu se odjednom uinie prihvatljivije. Deset katova nie, uspuhano je izaao na ulicu. Kao i uvijek, vani je vladala guva. To se podrazumjeva za grad od trideset miliona stanovnika. Auta je bilo na obje razine dovoljno da se kreu neto bre od pjeaka. Joseph nije imao auto, nije si ga mogao priutiti otkako su podigli cijenu pretplate za struju kao gorivo. Nije se plaala sama struja, govorili su politiari, nego beini prijenos iz trafostanica u auto. Njemu je bilo svejedno to se plaa jer na kraju je svejedno ostao bez auta i bio ogranien na javni prijevoz. Polako se uputio ulicom i prizvao skenerski program koji je na daljinu od deset koraka mogao prepoznati spamere to su se motali po gomilama prenosei svoje reklame. No, umjesto poznatog pretraivakog suelja pojavila se poruka sa poznatim, crvenim obrubom: AO NAM JE, ALI ZBOG NEPLAENIH DUGOVANJA MORALI SMO VAM ONEMOGUITI KORIT ENJE SIGURNOSNOG SOFTVERA DOK NE PODMIRIT E SVOJE OBVEZ E PREMA NAMA. NORTHON SECURITY CENTAR

UPOZORENJE! IST EKLO JE VRIJEM E OD OSAM DANA OD NAEG POSLJEDNJEG UPOZORENJA DA NIST E PODMIRILI SVOJ RAUN ZA KORIT ENJE NAEG SIGURNOSNOG PAKETA. S ALJENJEM VAS PMORAMO OBAVIJESTITI DA OD T RENUT KA PRIMANJA OV E PORUKE NEET E VIE BITI POD NAOM ZATITOM SVE DOK NE PODMIRIT E SVOJA DUGOVANJA. S POTOVANJEM, NORT HON SECURITY CENTAR

Sranje! promr mlja Joseph. Ova poruka mu nije dola kao iznenaenje jer ju je oekivao budui da nije platio raune posljednja dva mjeseca, ali svejedno osjeaj da ostaje bez zatite nije bio ugodan. Uzdahnuo je i u postavkama svojeg internog ter minala ukljuio blokadu beinog povezivanja to bi ga trebalo zatititi od skenera i holoemitera, ali naalost ne i od upada preko ITK sustava. Na njegovu veliku nesreu, procjenjivalo se da se svakih pet minuta pojavi desetak vrsta malicioznog softvera poput virusa, spam reklama, crva i tko zna jo kakvih programia koji iskoritavaju ITK. Do posla mu od kue treba oko dva sata javnim prijevozom to znai da e mu se na putu nai oko dvije stotine etrdeset novih tetnih programa prot iv kojih nee imati nikakvu zatitu. Provjerio je ostatak pote gdje je oekivano pronaao samo upozorenja vjerovnika te odluio ranije krenuti na posao.

U vraju mater! ljutito e Joseph. Morat e se pouzdati na vlastite oi i procjenu. Odmah je shvatio koliko e to biti uspjeno. Paranoino je arao pogledom svuda oko sebe pazei na ljude koji bi hodali pomalo rairenih ruku, spremnih da dodirnu ruku neiekivajue rtve. Na uglu ulice, koja se tu spajala s jednom od najprometnijih prometnica u gradu, ugledao je vrebaa, koji je sa svojim ramenim holo-emiterima projicirao raznorazne poruke izravno u interne terminale no budui je ugasio beino povezivanje nije ga se morao previe bojati. No, prometne ulice su bile pune ostalih opasnosti s kojima se danas nije nikako elio susresti pa je shvatio da mu je plan probijanja kroz guvu bio, u najmanju ruku, naivan. Pogledao je niz ulicu i odmah ugledao utu boju taksija. Podigao je ruku i ovaj je tiho doklizao prema njemu u maniri pravog elektrinog auta iako su taksi slube zadrale starinski izgled s poetka dvadeset i prvog stoljea. Uao je unutra i rekao adresu. Nije se osjeao sigurno, sjedei tako na mjestu koji dnevno primi i po nekoliko stotina ljudi, no ipak je bilo bolje nego tamo tamo vani - u dungli. Gledajui van, pitao se kako i

Izaao je iz stana i pritiskom palca na plou pored vrata ga zakljuao. Mrzovoljno je ignorirao treptajue ikone na desnoj strani perifernog vida koje su se brinule da ni u jednom trenutku ne zaboravi nepodmirene obveze. Umalo da je pozvao lift no zastao je u pola pokreta zadravi prst u zraku, desetak centimetara od gumba za pozivanje. eludac mu je zatreperio kad se sjetio da zgradu svakog dana obilaze spameri, dodirujui na stubitima sve to je imalo ITK prijemnik, prenosei datoteke reklamnog s mea i tko zna ega jo. Joseph je pogledao u dlan ruke na mjesto gdje se nalazio njegov vlastiti prijemnik i odluio ne riskirati jer su liftovi takoer bili opremljeni ITK senzorima i 48

kad svijet postao tako zajeban da se ovjek vie ne moe proetati gradom ili otii na posao bez opravdanog straha da e mu se na putu neto dogoditi. U njegovu djetinjstvu virusi, spam, crvi i ostali slini programi bili su dio svakodnevice kao i sada, no bar se nisu smatrali opasnima po ivot. Otkako su ljudi poeli ugraivati interne ter minale, svijet se potpuno promijenio, a Joseph nije bio u potpunosti uvjeren da je promjena bila na bolje. Nove vrste masovnih i serijskih ubojica dobile su mogunost anonimnosti, a jedino oruje koje im je bilo potrebno je znanje programiranja. Sigurnosne tvrtke su se preko noi pretvorile u multinacionalne korporacije sa ogromnom moi i utjecajem u drutvu, poput nekad naftnik tvrtki. Novi svijetski poredak. Taksi se popeo na gornju, ekspresnu razinu ceste koja nije bila potpuno zaguena ali i tamo se vozilo nedovoljno brzo. Pala mu je na pamet jedna reklama, koju je nedavno vidio na holoviziji, u kojoj su prestavljali najnoviji model auta na elektrini pogon koji postie vie od dvije stotine pedeset kilometara na sat. Slogan je bio neto u s mislu: ba kao u doba kad je benzin vladao svijetom. Joseph nije mogao da se ne upita emu razvijati sve bre i bre aute kad su ceste sve zakrenije tako da se ionako nije vozilo bre od sto, ak i na ekspresnim trakama. Bilo je vrlo lako prepustiti se mislima i samome sebi u zvuno izoliranoj unutranjosti taksija tako da je vozaev glas, iz vozake kabine, natjerao Josepha da se trgne. Oprostite, ali ini se da se moramo spustiti dolje na lokalnu. Ekspresna je zatvorena. Zatvorena? upitao je Joseph iznenaeno nagnuvi se prema naprijed i kroz prednje staklo ugledao uniformiranog policajca, u reflektirajuem odijelu, kako mae arkocrvenim palicama prema silaznoj rampi. Hmpf... promumlja Joseph shvaajui da e ostatak puta morati prijei na onaj nain koji je elio izbjei. Ostavite me onda kod najblie postaje za nadzemnu. ree on, mislei na visei vlak, jednoin, koji je spajao dijelove grada na kojima nije bilo mogue napraviti podzemnu eljeznicu. Josephov posao se ionako nalazio na jednom od etiri velika otoka koji su inili vei dio ovoga grada tako da e mu biti ak i bre prijei preko vlakom nego prekrcanim mostom, poznatom po dugakim zastojima. 49

Nisu morali daleko ii, prva stanica se nalazila odmah u podnoju petlje za lokalnu cestu. Deset funti! ree voza upalivi malo raunalo na pozadini svog sjedita. Joseph lizne palac i prisloni ga na ekran kako bi potvrdio transakciju no nakon kratke pauze crveno svijetlo prekrilo je ekran, a reski zvuk je ispunio vozilo. Taksist je vrlo profesionalno, zadrao bezizraajno lice. Joseph se promekolji s nelagodom, ponovo svjestan crvene ikone u uglu vidnog polja to je treptala upozoravajui na neplaene raune. Mora da jo nisu proknjiili plau. nepotrebno e on i izvadi kreditnu karticu iz novanika. Pr uio ju je u prorez namjenjen za tu svrhu uz gorak okus u ustima. Zakleo se da tu karticu nee koristiti dok ne bude zaista u kripcu. Bolilo ga je to je bio svjestan da je do toga napokon dolo. Zahvalio se i izaao iz taksija u guvu na ulici. Zvuni udar buke grada djelovao je poput naleta vjetra, im je otvorio vrata. Sad je ve bilo sat vremena do poetka drutvenog radnog vremena tako da se guva na ulici gotovo udvostruila. Kako bi s manjio opasnost uputio se rubom plonika uz esto silaenje na cestu kad god je doao u opasnost da dotakne nekoga. Nadao se da nee sresti nikoga poznatog jer se ne bi mogao natjerati da se rukuje s bilo kime. Preao je preko raskrija i poeo se uspinjati eljeznim stepenicama do povienog stajalita jednotranog vlaka, upravo u trenutku kad je jedan dolazio, visei na svojim tranicama petnaestak metara iznad raskrija kojeg je Joseph upravo preao. Pustio je da se ljudi sa stanice ukrcaju pa je onda i sam uao na zadnja vrata pazei da ne dira ITK panoe koji su vrebali kod svakog sjedala. Ostao je stajati uz vrata WC-a na kojima je bio izvjeen znak ne radi. Vlak se pokrenuo i Joseph je znao da ga eka oko sat vremena vonje pa je otvorio poruke u svom internom terminalu i stao ih itati. Dolo je jo dvije opomene radi neplaanja , jedna od banke koja ga obavjetava da vie ne moe koristiti metodu DNK plaanja (to je i sam otkrio u taxiju) i druga od stanodavca koji ga je podsjeao da je u zaostatku ve dva mjeseca sa stanarinom. Umorno je uzdahnuo, frustrirano trljajui oi, osjeajui pojavu migrene koja je postajala njegov svakodnevni pratioc. Doktor mu je rekao da je to od stresa i predloio mu odmor. Joseph se nas mije prisjeajui se.

Pitao se kako je mogue da se dovukao u ovu situaciju koja je sve vie izgledala bezizlazno. Uvijek je znao da se nalazi u drutvu ljudi koji zarauju vie od njega i pokuavao je to prikriti prekomjernim troenjem ali nije mogao rei kako nije shvatio kamo e ga to odvesti. Kad je osjetio da je preao granicu ona je ve bila toliko daleko da ju nije ni vidio. Prozori su odjednom umjesto vanjskog svijeta poeli prikazivati izvanredne vijesti to je Josepha podsjetilo da je vlak hermetiki zatvoren te da su prozori zapravo ekrani koji putaju snimku vonje tom rutom. Lako je to bilo zaboraviti osim ako nisu bile velike vremenske razlike unutra i vani jer je prikaz uvijek pratio godinja doba i iz mjene dana i noi. Na vijestima je bila reportaa o jo jednom virusu koji je odnio vee rtve prije nego su ga sigurnosne tvrtke klasificirale i dodale zatitu protiv njega. Sve vie je bilo takvih trkaa, kako su ih zvale vijesti, koji su bili napisani da uine to veu tetu prije nego ih sigurnosne tvrtke dodaju u sigurnosne zakrpe. To je Josepha dodatno deprimiralo budui ni sa zatitom nije bio siguran, a on eto hoda po gradu bez iega. Vidio sam jednog od tih. zauo je glas pored sebe. Pogledao je prema starijem mukarcu to je sjedio u sjedalu do njega i upitno podigao obrve. Molim? Jednog od ovih to ga je trka pokosio. objasni stari kimnuvi prema ekranu koji je i dalje priao o virusu. Bio sam u sjedalu iza njega kad su shvatili da je otegnuo papke. Kau da je bio mrtav ve 24 sata dok je netko primjetio. Svi su mislili da je zatvorio oi jer je pregledavao mreu na internom ter minalu. ovjek prezirno otfrkne i dalje gledajui vijesti. Cijeli dan je proao, to samo pokazuje u kakvom bolesnom svijetu ivimo. Joseph neodreeno promumlja pokazujui da nije zainteresiran za razgovor no ipak je osjetio nelagodu zbog stareve prie. 24 sata nisu ni znali za virus, to je mnogo vie od onoga to su rekli na vjestima. No, razumljivo da Northon i sline tvrtke ne ele da se sazna kakvi propusti su sve mogui. Cijeli svijet plaa skupe tarife za zatitu, a koliko smo zapravo bili sigurni? Moda ne vie nego ja danas, pomisli on. Stanica na kojoj je izaao bila je svega deset minuta hoda od njegove tvrtke pa je riskirao i proao taj komad puta po velikoj guvi. Negdje na pola puta 50

Northon mu je izbacio veliku, crvenu poruku - danas je samo takve i primao - koja ga je sledila: NORT HON SECURITY CENTAR PRESREO JE U VAEM ITK PRIJEM NIKU VIRUSNU INFEKCIJU KLASE PET I PROCIJENIO JU OPASNOM PO IVOT. PREMA PEKINGKOJ KONV ENCIJI DUNI SMO VAS ZATITITI OD TAKVIH MALICIOZNIH PROGRAMA ALI DOK NE PODMIRIT E SVOJE OBVEZ E VIRUS NEET E MOI PBRISATI NEGO E BITI SPREMLJEN U MAPI KARANT ENA. S POTOVANJEM NORT HON SECURITY CENTAR Joseph je pregledao navedenu mapu i uvjerio se u tri inficirane datoteke koje su tamo bile spremljene. Zabrinut i prilino depresivan, uao je u zgradu tvrtke gdje je sreo kolegu koji je radio par katova vie od njega. Trudio se zadrati dobar odnos s njime jer je smatrao da uvijek dobro doe poznavati nekoga tko radi u rukovodstvu, no ovaj put stvarno nije htio zapeti u razgovoru s njim. Na njegovu alost, ovjek ga je primjetio i poao mu u susret veselo maui. Pozdravio ga je i pruio ruku na pozdrav. Ba ono to je elio izbjei. Joseph podigne ruke u vis i izbjegne ga uz namjeteni os mijeh na licu. Ne dok ne opere ruke! dobacio je kad se naao na sigurnoj udaljenosti. Sorry ali ne mogu sada priati, kasnim na sastanak, vidimo se kasnije, moe?! Okrenuo se i pourio prema liftu ostavivi zbunjenog ovjeka da stoji sa nesigurnim osmjehom na licu i rukom jo uvijek ispruenom ispred sebe. Joseph se nadao da e mu se kasnije uspjeti iskupiti pozivom na pie. Stao je pred vrata lifta s jo par ljudi jedva ekajui da se zadubi u posao i zaboravi sve to mu se danas dogodilo. Hej, kako je Joe? zauo je glas iza sebe, prepoznavi ga kao spremaa s kojim je bio u dobrim odnosima. Jedino ga je on zvao Joe. Taman se htio okrenuti da ga pozdravi kad je osjetio ruku na svom ramenu. Trgnuo se ali bilo je kasno. Sprema ga je potapao po ramenu, onako, u prolazu, kao i uvijek. Joseph pogleda prema njemu ali ovaj je ve proao, nesvjestan da je ita napravio, a u njegovom internom terminalu je odjednom zavladala guva raznoraznih reklamnih letaka i ostalog smea koji su se svakih par sekundi pojavljivali u njegovom vidokrugu. Dolo mu je da zavriti. Jadni sprema bio je prepun spama, to je bio rizik njegova posla. Frustrirano je izdahnuo, puno glasnije nego je planirao, to je uzrokovalo da se par glava okrene prema njemu.

Doao je do svog malog ureda, stjenjenog u prostoriji bez prozora, koja je nekad bila spremite, i uvalio se u naslonja s migrenom koja je jaala. Stalno je morao mir kati ili gledati u stranu kako bi ugasio dosadne oglase i reklame. Sve to je pokuao izbjei jutros sad je poniteno obinim dodirom ruke. Kako je samo malo potrebno da se dan pretvori u totalno sranje - pomisli on. Kad se probudio sve je izgledalo svjee, obeavajue. Zazvonio je telefon i natjerao ga da se trgne. Nadao se da e mu bar on donjeti dobre vijesti ali danas jednostavno nije bio njegov dan. im je stavio dlan na telefon pred njim se materijaliziralo lice ge. McBrow n, direktorove tajnice. To nije bio dobar znak. U tvrtki je vladala ala da kad te nazove ga. McBrow n ili napreduje ili dobije nogu. Koliko je to tono istina nije bio siguran, jer jo nikad nije primio takav poziv od nje, ali inilo se da e saznati iz prve ruke. Kao to je i oekivao, tajnica mu je javila da ga direktor eli vidjeti stoga neka se uputi na zadnji kat zgrade gdje se nalazi njegov ured. Nekoliko trenutaka kasnije, ponovno se naao u liftu penjui se na sto os mi kat. Vid mu se konstantno maglio salvama reklama te je stalno morao trzati oima lijevo ili desno kako bi ih ugasio. Znao je da izgleda kao retard s onom manom ali nije imao izbora. Pitao se to direktor eli od njega. Raunovoe poput njega nisu esto imali posla sa direktorom, nije za to bilo potrebe. Jedini kontakt koji je do sada imao s njim je proknjiavanje putnih naloga za putovanja na koja ovaj esto nije ni odlazio. Nerijetko su bili ispisani i na pet znamenaka. Direktorov kat bio je potpuno drugaiji od ostatka zgrade. Tu nije bilo dosadnih, golih zidova, svaki je imao vrlo pomno os miljene ukrase, slike, biljke i osvjetljenje koje je otkrivalo profesionalni dodir kod ureenja. Podovi nisu bili presvueni jeftinim parketom nego najskupocjenijim mramorom kojeg je prekrivao duboki tepih. Doista, vie je sliilo penthouse apartmanu u kakvom hotelu od etiri zvijezdice nego neijem radnom mjestu. Odmah s druge strane vrata lifta nalazio se radni stol ge. McBrow n koja ga je pogledala svojim isuenim licem ukasto-smee boje i pokazala mu prema vratima s njene desne strane. Oekuju vas. rekla je kratko i vratila se svom poslu. Joseph nervozno trzne oima kako bi odmaknuo reklamu i pokuca na vrata, pristojno priekavi 51

nekoliko trenutaka prije nego je uao. Veliki ured bio je vjerojatno jo skuplji od ostatka kata. Svuda je bilo drvo, mahagonij, i udobna koa ali osvjetljenje je bilo slabo kako se ne bi inilo da se razmee ili pokuava zadiviti svoje posjetitelje. Direktor je sjedio u svom naslonjau iza dugakog i masivnog radnog stola, priajui s drugim ovjekom to je sjedio u jednoj od dvije fotelje s druge strane stola, namjenjenih, naravno, gostima. Iza njih bio je prozor, velik gotovo kao i zid ali s navuenim zastorima kroz koji se probijalo tek nekoliko traka svijetla. Jedino drugo svijetlo bila je upaljena stolna svijetiljka. Joseph proisti grlo kako bi privukao pozornost na sebe. Oprostite, tajnica je rekla da uem. Nisam znao da imate... zapoeo je s povlaenjem no direktor nestrpljivo odmahne rukom. Da, uite. Vas smo i ekali. Malo zbunjen, Joseph zatvori vrata i pridrui im se. Direktor je priekao da se smjesti u naslonjau prije nego je predstavio drugog ovjeka. Ovo je g. Pengold iz NUR-a. ree direktor, a Josephu se u glavi upalila sirena za uzbunu no ovoga puta nije imala veze s internim ter minalom. NUR ili Nacionalni Ured za Reviziju bio je za njegov posao isto to i Gestapo za reim faistike Njemake. Dolazak revizora uvijek je bio prijetnja, a postoja la su samo dva razloga zato bi revizor doao ovako u neku tvrtku: ili je pozvan ili je doao jer neto nije u redu. Vi ste, g. Basek, vii referent u raunovodstvu zar ne? upitao je direktor, a Joseph potvrdno kimne glavom. ini mi se da ste vodili obraun akontacija za slubena putovanja ove godine? nehajno je pitao prelistavajui neke papire na stolu. Bilo je potpuno jasno da je pitanje samo pro forme, kako bi Joseph svojim rijeima to potvrdio. Bilo mu je nejasno, meutim, zato je to bilo potrebno. Nervozu mu je samo jo vie potpirivalo neprestano pojavljivanje oglasa u vidnom polju. Iako je soba bila u polumraku znao je da bi direktor jasno primjetio njegove tikove oima kad bi pogledao ravno u njega. Da, od poetka ove godine me ef raunovodstva prebacio na akontacije. Nemate prijanje iskustvo s tim poslom? Ne, prije sam radio kao nii referent. Moda e vam to uzeti kao olakotnu okolnost. promr mlja ovaj vie za sebe nego njemu.

Gospodine? Joseph je sad ve bio potpuno zbunjen. Nije mu se sviao smjer ovog razgovora. Vie je nalikovalo ispitivanju, a revizor pored njega i nije bio potpuno drugaiji od policajca te mu je njegova blizina stvarala veliku nelagodu. Nije znao ni za kakvu greku u knjigama za koje je bio zaduen, ali rizik pogreke je uvijek bio prisutan. Priroda posla. Direktor se uvalio u svoj naslonja i promotrio ga u tiini prije nego je ponovo progovorio. Znate li zato ste ovdje? Iskreno, ne. ree Joseph i naglo trzne oima. Direktor ga je promotrio ali i preutio komentar ako ga je imao. G. Pengold i njegovi kolege iz NUR-a pronali su u naem zadnjem izvjetaju veliku pogreku. Joseph zadri dah. Kakvu? procjedio je. U zadnjem obraunu putnih predujmova, nekako se tri stotine i osamdeset tisua dolara nalo na raunu banke na Baliju. Nemogue, osobno sam pregledao obraun prije nego sam ga proslijedio. pokuao se obraniti Joseph. Taj je obraun radio cijeli proli vikend, bio je siguran u njegovu tonost. Da, znam. Vidim ovdje va potpis. mirno e direktor. Revizor je i dalje samo mirno sjedio i prouavao ga. Ne znam kako se to moglo dogoditi. nakon par trenutaka e Joseph nervozno odmignuvi jo jednu reklamu. Imate problema s oima, g. Basek? ovoga puta direktor nije mogao preutiti tikove koje je Joseph bio prisiljen raditi. Mogao je osjetiti kako mu se obrazi crvene. Promekoljio se u svojoj fotelji s nelagodom. Bojim se da mi je sigurnosni softver privremeno iskljuen pa sam, khm, pokupio par spam infekcija. Zanimljivo. ree direktor i raz mjeni poglede s revizorom. Molim? Ovoga puta odgovorio je revizor, nagnuvi se u naslonjau toliko da se njegovo lice nalo na svijetlosti stolne svjetiljke. Kad smo u NUR-u prouavali problem, zatraili s mo putem sudskog naloga od banke na Baliju da nam otkrije ime vlasnika tog rauna. Dobili smo vae ime.

Trojica mukaraca ostali su sjediti u tiini. Joseph je zaprepateno gledao prvo u jednog pa u drugog, a oni su ekali njegovu reakciju. Vi...mislite da sam...zamucao je punei se bijesom koji ga je sprjeavao da govori s misleno. Zar stvarno mislite da bi izgledao ovako da sam stvarno opljakao tolike novce? uspio je progovoriti i demonstrativno trzne oima u stranu. Direktor slegne ramenima, lica neitljivog kao u pravog politiara. Bojim se da ba nemamo puno izbora. Dokazi su prilino jasni. Policija je obavjetena, bit e provedena istraga u kojoj ete imati priliku dokazati svoju eventualnu nevinost... Eventualnu? viknuo je Joseph, glasnije nego je i sam namjeravao. Direktor je zautio i spojio vrhove prstiju ispred prsa. No, dok traje istraga...nastavio je neto grubljim glasom ...moram vas suspendirati, bez plae naravno. Otputa me? zaurlao je Joseph skoivi na noge, sad ve bez imalo straha, bijes ga je potpuno obuzeo. Nakon to sam prikr ivao tvoje pranje novca i varanje na porezima, govno jedno, nakon svega me otputa radi neega to nisam ni napravio? Revizor je nastojao izgledati nevidljivo u svom sjeditu ali direktor, ako je i osjeao strah, nije pomaknuo niti jedan mii lica. Ledeno ga je promatrao dok je tiina bila sve glasnija u sobi. Mislim... rekao je napokon da ste se upravo sami otpustili, g. Basek. Molim vas, izaite iz mog ureda. Joseph je ostao stajati ispred stola sa stisnutim akama, tekog disanja i gotovo da mu se vid zacrvenio od bijesa. elio je skoiti preko stola i akama mu skinuti taj ledeni pogled s lica, no iz n jega je samo izao: Pederino!

Osiguranje ga je doslovno izbacilo kroz izlaz iz zgrade, na plonik. Uope nije sumnjao da je to bilo po direktorovom nalogu. Prolaznici su ga gledali s gaenjem, kao kakvog prosjaka. No, pretpostavio je da ba i nije bio neki prizor. Podigao se i otresao prainu sa sebe. Vid mu je bio zaguen poluprozirnim porukama, ini se da ih je jo podosta dobio preko tipova iz osiguranja. Ako nastavi ovako, pomislio je, vie ni treptanje nee biti od

52

pomoi. Bijes u njemu poeo je slabjeti. Osjetio je kako se trese od adrenalina kojeg je pumpao zadnjih nekoliko minuta. Polako mu je dolazilo do svijesti to mu se upravo desilo. Ostao je bez posla! Kad doe kui tamo e ga doekati policija. ak i ako uspije dokazati nevinost , emu se moe radovati poslije? Ostat e bez stana, to je sad ve sigurno, a dugovi koji su ga pritiskali sa svih strana, bit e najmanje utrostrueni. Sjetio se onih pogleda od maloprije, odjednom shvativi da e mu oni postati svakodnevnica. Osjeao je kako mu suze naviru, a eludac kao da je bio ispunjen kamenjem. Ubrzano je disao dok mu se strah, kakav do sad jo nije nikad osjetio, poeo penjati uz kimu. Pitao se da li je to poetak ivanog sloma? Sjedio je uvaljen duboko u svoju sjedalicu u vlaku koji ga je vozio...nekamo. Nije znao u koji je uao, niti kako je tamo doao. Sve od napada, koji ga je uhvatio pred tvrtkom, sve mu je bilo u magli. Sjeao se na mahove kako tri kroz guvu ljudi i razbacuje ih okolo, neki od njih su ak i trali za njim ali ga nisu stigli. Upao je u prvi vlak koji je naiao, nije ga bilo briga gdje ide. Sad, kad se malo smirio, primjetio je da je koprena koja mu je bila na licu poput vela zapravo velika koliina spama koji mu se nagomilao u vidnom polju. Joseph pomisli na vrijeme koje bi mu bilo potrebno da to raisti i odmah odustane. Vie mu nije bilo bitno. ivot mu se polako raspadao, malo po malo, ve dugo vremena, a danas su popustile i posljednje spone koje su ga drale na okupu. Sumorni os mjeh zatitrao mu je na usnama kad je shvatio od ega je bjeao kad ga je uhvatio napad panike. Isprva je mislio da bjei od svega onoga to se izdogaalo danas no istina je bila da je to bio pokuaj da pobjegne od vlastitog ivota. ivota koji je bio sve samo ne ono to je on elio, patanja koja nema kraja i mira. Mir. Kako je samo udio za mirom, mirom i spokojem kojeg nije osjeao od djetinjstva. Na ekranima u vlaku opet se pojavila poruka izvanrednih vijesti. Jo netko je umro od virusa ko ji je harao gradom. Joseph nije sluao to spiker govori. Gledao je ravno kroz ekran, pogleda uprtog u 53

neku nitavnu toku poznatu samo njemu, jer znao je to mu je initi. Postojao je izlaz, nada da se ipak neto dobro zavri. Jo davno je nauio, kad neto ne radi - jednostavno resetiraj sustav, ugasi i poni iz poetka. Novi poetak. Spiker je jo uvijek glumio zabrinutost radi nedavnih smrti dok je Joseph prebirao po opcijama Northona, traei opciju za gaenje. Bilo je to sve samo ne lako uz hrpu spama koja se stalno gurala u prvi plan. Napokon se pojavilo ono to je htio. DA LI ST E SIGURNI DA ELIT E ISKLJUITI NORT HON SECURITY SOFTVER? DA? NE?

Kliknuo je da usprkos drhtanju koje mu je prostrujalo tijelom . Pojavila se jo jedna poruka: NORT HON SECURITY VAM NE MO E GARANTIRATI SIGURNOST UKOLIKO GA ISKLJUIT E. UOENO JE DA JE VA INT ERNI TERMINAL ZARA EN PROGRAMIMA KOJI BI MOGLI BITI OPASNI PO IVOT. DA LI ELIT E NASTAVITI S GAENJEM NORTHON SECURITY SOFTVERA? DA? NE?

Ponovo je stisnuo da. Gotovo istog trena osjetio je kako se sustav mui, neto se deavalo u pozadini. Nije mogao ni slutiti koliko e brzo virusi djelovati. Stigao je pomisliti samo jednu misao prije nego je izazvan kratki spoj u ter minalu. Pitao se koliko e vremena protei prije nego netko primjeti da on vie nije tu?

KRAJ

Marija Serdar ima 28. godina, diplomirana je pravnica i ivi u Zagrebu. U slobodno vrijeme bavi se ilustriranjem, pisanjem i aktivno sudjeluje u izradi fanzina YOSHI, posveenog animeu, mangi i Japanu, ije linkove moete pronai i na naim slubenim stranicama :) Viktor nije krivio jae to su nastojali preivjeti na raun slabijih. To je, valjda, nain na koji svijet funkcionira. Vea riba jede manju ribu. A posve sitne ribice, poput njega, se muvaju okolo pokuavajui ugrabiti koju mrvicu u gunguli prirodne selekcije. Pametnije je sluiti velikima, nego plivati protiv struje. Viktor je bio jedna polovina dvolanog partnerstva kojeg je osnovao sa Mislavom, kolegom vjeitim studentom kojeg je upoznao u svojoj egzistencijalistikoj fazi, dok su se obojica bavila visokointelektulanim raspravama uz lou hranu u posve mundanoj menzi. Mislav ga je shvaao, barem veinu vremena, iako bi mu iz principa proturijeio. To je bilo dobro, znai da ga je barem sluao. Obojici je rat prekinuo neplodnu akademsku karijeru i nijedan se nije poelio vratiti po diplomu nakon potpisivanja arade od primirja. Nepovjerenje prema vrijednosti iega zapisanog na papiru, usaeno u njih za tih ratnih dana, ilo je do te mjere da su naknadu za svoje usluge naplaivali iskljuivo u naturi. Gotovina, kao ni virtualne transakcije na tekue raune jednostavno nisu imale jednaku teinu, a osim toga sudsko dokazivanje bez pisanog traga svodilo se na igru lovice u mraku. Heli-cabrio koji je graciozno sletio na krov nebodera u Novom Zagrebu i smirio svoje rotirajue sablje, bio je predujam za obavljanje jednog od tih krajnje delikatnih poslia. Ono to se u poslovnim registrima vodilo kao bezlino MiV Partnerstvo za pruanje usluga bila je organizacija dvojice sposobnih i inteligentnih ljudi u tridesetima, specijaliziranih za poslove koji dodue nisu umoili prste u kriminal, ve su poput uma sociopata balansirali u sivoj zoni vlastite moralne prosudbe. Koja je, opet, bila fleksibilna proporcionalno s nagradom koja se nudila. Slubeno su poslovali s minusima i vjeito bili pred bankrotom, da bi im se tik pred krahom na raunu uvijek stvorila deux ex machina svotica taman tolika da ne privue neeljenu panju inspekcije i revizora, a da posao ostane zaglibljen u preivljavanje. Prije izlaska iz svoje nove igrake, Viktor se zavalio u cockpitu uivajui u kr ipanju novih konih presvlaka i treperavim svjetlima grada to su se sterala u daljinu, sve dok ih ne bi progutao smog toliko gust da se mogao rezati noem. Zagreb bez tmurnog oblaka smoga bio mu je nezamisliv, on je bio jedino nebo dostojno ovog tromilijunskog grada, entitet s vlastitim

NE BUDIT E USNUL E 1

Heli-cabrio, zrakomlatna inaica omanjeg automobila dvosjeda jarkih agresivnih boja koje su podsjeale na retro rave pokret s kraja prolog stoljea, prozujao je poput minornog insekta pored masivnih tornjeva Katedrale, ovienih sitnim, puslirajuim lampicama kojima svrha nije imala nita od eklektine simbolike vjenog Svjetla. Sivo nebo Zagreba tutnjalo je u ritmu rada motora, vibriralo u rezonanci sa aerodinaminim propelerima, grijano propulzijom monih mlaznica privatnih jetova bogatijeg sloja koji su postali sve ono to su trkai automobili nekad bili. Samo vie. Mala se letjelica uputila preko Save betonskog etalita uguranog iz meu redova vojniki uniformiranih trgovakih centara uz koju natruhu zelenila koje je, planski usaeno iz meu ispranih blokova, djelovalo egzotino i neprirodno, bolesno zeleno pod vjenim halogenkama. Viktor se nejasno sjeao da je tuda nekad tekla rijeka, prava, neukroena voda, a ponekad mu se inilo da se tek prisjea neeg to je vidio samo na slikama, neije tue stvarnosti koju je prisvojio kao svoju. Navodno je ispod tona cementa jo uvijek postojala rijeka i sluila kao najvei gradski kanalizacijski kanal. Tko zna, moda je to bilo upravo ono to su Ameri htjeli da javnost misli. Koliko je Viktor znao, dolje, ispod lampi, nedjeljnih etaa i njihovih genetski modificiranih kunih ljubimaca, kilometrima u duljinu mogao se protezati bilo kakav kompleks, znanstveni, vojni, pijunski... A moda je i tekla r ijeka, samo ne blatna i zagaena kakva je nekad bila, ve djevianski ista voda, preista za prljave potrebe stanovnika ovog grada. Javna je tajna zato je ova mala zemlja postala arite interesa svjetskog hegemona. Ma kakav turizam, prirodne ljepote, obiaji i jednostavni, topli ljudi - Viktor se ciniki isceri u svoj neobrijani odraz na vjetrobranskom staklu sve je to preraslo iz prestia u licemjerje, pa u luksuz. Ljudski se rod na putu evoje evolucije sveo na osnove: zemlja, voda, zrak. Oni koji ih nisu imali, uzimali su ih od onih koji su ih imali. Ili su umirali.

54

ivotom, trejdmark svake prijestolnice koja dri do sebe. Ve godinama nitko iznad grada nije vidio sunce ni zvijezde, a svjetla ekspandirajue metropole kao da su se pourila da kompenziraju taj nedostatak irei svjetlosno zagaenje kilometrima uokolo. MiV je ovog puta bio unajmljen od strane inozemnog klijenta, prebogatog da bi uope imao ime, lice ili adresu. Njegova su sredstva i utjecaj bili dovoljno rjeit pokazatelj njegova postojanja, a Viktoru se osobno ivo fukalo koji e mu sve glavonja stajati na popisu zadovoljnih muterija. Egzistencijalizam ga je nauio dva naela koja su dokazala svoju korisnost u profesiji kojom se bavio. Prvo je bilo: 'Nije bitno', a drugo: 'Koga briga?' Ionako su imali dovoljno posla putem oglaavanja usmenom predajom, pa su zainteresirani obskurnim putevima dolazili do njih sa svojim moralnodvojbenih zahtjevima. To jest, bili bi moralnodvojbeni da je to uope bilo bitno i da je ikoga bilo za to briga. Viktor osjeti lagano zujanje, poput tihe melodije u glavi, pa nervoznim pokretom posegne za mini-komunikatorom u uhu da ga utia. Da, da, dolazim. Otiskom dlana zakljua letjelicu, pljune tekui s mog u lokvu boje riblje juhe i sie niz stepenice do preureenog potkrovlja u kojem ga je ekao Mislav. 2

se bavio ugovaranjem i pregovorima, zadovoljavajui se da vidi samo ishod akcija, najbolje u vidu kakvog ultra-modernog gadgeta za kojeg e tek otkr iti funkciju. Danas je bio dan kada su im trebale biti ispostavljene, s jednog anonimnog rauna na drugi, specifikacije onoga to se od njih oekivalo i Viktor je s mjeavinom znatielje i strepnje ekao da ga njeg ov prijatelj udostoji odgovorom. Kad je ve posumnjao da je Mislav zamijetio njegovo prisustvo, ovaj se prene i, pokretom iznenaujue hitrim za toliko krupnog ovjeka, uspravi na noge. Nee vjerovati, ovjee! Imamo Sanjaa! Pravog hard-core Sanjaa! Viktor ga odmjeri iskosa, pokuavajui dokuiti zato bi bilo kakav Sanja, pa ak i najegzotiniji pripadnik tih degenerika, uspio natjerati Mislavovu atrofiranu mjeinu da skae po sobi kao malo dijete. uo je za taj soj ljudi koji su utukli bogatstva na neprestan i neogranien pristup Svemrei i to kroz kirurko implatiranje serije ipova, modema i tranzistora po cijelom tijelu. Danas u 2040. tehnologija je dovoljno napredovala da onima kojima astronomski honorari nisu problem omogui pretvaranje u tehno-nakazu, polu-ovjeka koji na van izgleda i funkcionira posve normalno, no Viktor je s njima rijetko dolazio u dodir jer su oni rijetko do lazili u dodir sa vanjskim svijetom. Sanjai nisu ivjeli, oni su sanjali. Integrirane sa Svemreom, nije ih zadovoljavalo surfanje po njenim bazama podataka, pr istup komunikacijama ili osobnim stranicama kao korisnike prve generacije na koje su gledali s dobroudnim prezirom. Sanjai su bili ovisnici o posve novoj drogi bili su navueni na tua iskustva. Kada je briljantna neuro-znanstvenica Hitomi Takeda doivjela prometni udes svojeg jedinca, nije se predala klasinoj ulozi ucviljene majke, ve je ivot posvetila traenju naina da svome, od vrata paraliziranome sinu, omogui najpotpuniji mogui ivot. Koristei utjecaj i bogatstvo zaibatsu-a svoga mua, okupila je vrhunski tim svjetskih znanstenika i postavila im jasan cilj: prenijeti njena neposredna iskustva u mozak njenog sina, svih pet osjetila in real time, full color. Takedin tim ne samo da je uspio u potpunom izravnom prijenosu, ve su iznali nain kako iskustva utisnuti u kristale, jedini medij podoban za 'snimanje' tako kompleksne matrice. Za razliku od laboratorija i glomazne aparature koja je karakterizirala tu novu tehnologiju na zaetku, dan as sve to je bilo potrebno za njeno kor itenje moglo se

Nevjerojatno... sipio si je Mislav u bradu poput mantre, i ne pomiui debele usne. Oi su mu bile zalijepljene na jedan od monitora kojima je bio pretrpan skuen mrani sobiak, a mesnato tijelo zavaljeno kao da je inkorporirano u fotelju pod sobom. Jedino to je djelovalo ivo na njemu bile su zjenice to su divlje skakale po redovima teksta pred sobom. Odsjaj kompjuterskog ekrana u njima davao mu je sablastan, neovjean izgled, no Viktor je dovoljno poznavao svog prijatelja da u njima proita i natruhu uzbuenja. Ostvario si kontak? upita bez pozdrava, ogledajui sa slabo prikrivenim gaenjem naslage ambalae i polupojedene hrane po svim horizontalim plohama sobe. Mislav je rijetko izlazio, nazivajui samog sebe 'mozgom' tandema i dajui si time legitimaciju da po cijele dane sjedi spojen na neki od svojih ureaja koje je preferirao vie od ljudskog drutva, ponekad ak i Viktorovog. On je bio taj koji 55

nevidljivo umetnuti iz meu miia, uz skelet, ispod koe. Patent, slubeno registriran 2028. godine, revolucionarizirao je ivot paraplegiara i teko hendikepiranih pacijenata, no za mnoge zdrave postao je, tehniki, s mrt. Najtei ovisnici s matrani su civilno mrtvima jer ve godinama nisu sudjelovali u interaktivnom ivotu niti izlazili, provodei vrijeme u proivljavnju trenutaka tuih ivota, skupljajui iskustva stranaca pohlepom fanatinih kolekcionara. Djelii ljudskih ivota na Svemrei, klasificirani, tematizirani i rejtani, ve su ionako svojim trajan jem premaili i najdulji ivot, a broj im je eksponencijalno rastao. Ljudski rod je kroz Sanjae poeo sve manje doivljavati novo i sve vie proivljavati staro. Viktor ih je s matrao gorim oloem od junkija na jeftinim sintetikim drogama, jer su ovi potonji bili prisiljeni ivjeti u stvarnosti barem u ono kratko vrijeme iz meu dva uta. Ionako mu se ve dugo inilo da ne poznaje ovjeka koji ga je predstavljo u njegovim vlastitim sjeanjima, kad bi se uope potrudio izvui ih mjesta na kojem su zakopana, barem je znao da su njegova i da jedino on polae pravo na njih. Prodavanje iskustava bilo mu je daleko prljavije od prodavanja tijela, no upijanje tuih sjeanja bilo je jo gore. Nije tu bila stvar novane transakcije; radilo se o rtvovanju vlastite sadanjosti za mrvice tue prolosti, a Viktor je ipak vie volio svoju prljavu svakodnevicu nego tuu najluu orgiju. Ljudska bia ne bi trebala biti jednaki, optimizirani paketi, svi sa istim podacima i istim programskim paketom u glavi mislio je za sebe i ne trudei se podijeliti stajalita s Mislavom. Mogao se kladiti u vlastitu glavu da bi pogodio to bi ovaj rekao. Velianstveno! pljesne Mislav svojim apama od dlanova i ushieno ih protrlja uz suh, utav zvuk, Pravi majstor! Ovako neto usudio bih se konstruirati samo u teoriji, pa ak ni tada ne bih mislio da... Nevjerojatno! Znajui da mu beskrajni redovi monotono ispisani po ekranu ne bi znaili nita ak i da zaobie obraslu ljudeskaru koja kao da nije primjeivala njegov sve rezigniraniji pogled i proui ih, Viktor prekrii ruke na prsima i nasloni se na zid. Nemam cijeli dan za sluanje tvojih hvalospjeva napretku. Ako je na klijent Sanja, ja nisam kvalificiran traiti mu ivot po Svemrei. Ovaj e biti tvoj.

Mislav se zagonetno nas mijei i ugnjezdi u stolicu koja kao da je od uestalg koritenja s vremenom postala savren kalup njegovog tijela. Viktor ga nije vidio ovako zadovoljnog ni kada su izlazili iz tzv. salona za masau koje su posjeivali s vremena na vrijeme. Krupni ovjek spoji prste i nasloni na njih bradu, govorei polako kao da eli prenijeti pravu teinu svojih rijei. Ne traimo robu, traimo ovjeka. Frika? Za to bi nekome trebao jedan od tih parazita? Nije rije o obinom Sanjau, radi se o Doppelgngeru.

O emu!? Doppelgnger. Dvojnik. Neija sjena. Sjena? Nisi li rekao da traimo Sanjaa? Mislav bespomono uzdahne, Doppelgngeri jesu Sanjai, jedna posebna vrsta... U stvari toliko se rijetko spominju na 'Mrei da sam mislio da je rije samo o jednoj od w eb-legendi, teoretiziranju koje n ije prelo granice stvarnosti... Kao Bigfoot ili Nessie. Ne pomae mi ba. Viktor je nastojao zvuati staloeno, no Mislav je izmeu redaka jasno itao nestrpljivost. On je bio ovjek od akcije i okolianja su ga zamarala. Osobito kad mu je tema bila mrska, a Mislav je znao da daleko od toga da dijele afinitete po pitanju tehnologije. Nagnuo se naprijed i strpljivo objasnio; Doppelgnger je virtualna uhoda. Stalker. Koristi hardver ugraen u tijelu da se hackira u neiji osobni sustav i otamo krade podatke. Ugraeni hardver? Hackira se u Sanjaa da gleda to ovaj gleda? ak i ja znam da je to suludo, zato se ne prispoji direktno na bazu podataka Svemree? Zato to ga ne zanima Svemrea. Osim toga, pati od predrasuda, Mislav mu dobaci prijekoran pogled, nisu svi sa ugraenim dodacima, pa ak ni toliko elaboratnim, Sanjai. Ima i normalnih ljudi koji se podvrgavaju istoj operaciji i ne zloupotrebljava ju

56

tehnologiju... jedno im je zajedniko to to raspolau sredstvima dostatnim za takav zahvat. Kao na primjer na klijent...? Bolje reeno, njegova ker. Viktor zakima glavom, po prvi put stvarajui neke s mislene zakljuke u svezi ovog sluaja. Netko uhodi ker multibilijardera? Virtualno? I mi bi ga trebali nai?! prasne on, to je tu novo? Oduvijek je bilo bolesnika koji nemaju nita pametnije za raditi nego kopati po tuem s meu i krasti gaice sa suila. Zato ga jednostavno ne prijavi Interpolu? Nije tako jednostavno. uzdahne Mislav. Stalker nikoga ne ugroava fiziki, nisu ak ni na istom kontinentu. Teko da bi pomogla ikakva zabrana prilaza. Aha, shvaam. Prijavila je da joj je neovlateno upao u personalni sustav i prkao po podacima. Oito su ga locirali u Zagrebu, pa su nas angairali.... Viktor se zbunjeno zagleda u prijatelja, Zato angairati nas? Pa to je isto policijska nadlenost? Mislav odmahne glavom, Rekao sam ti da stvari nisu tako jednostavne. Ona ga nije prijavila i nee, a nitko drugi osim nje to nije ovlaten uiniti jer je rije o kaznenom djelu koje se ne goni po slubenoj dunosti. Hoe rei da postoji neka bogata luakinja koja se rajca na to da joj netko aka po glavi? Mislav kimne, No, to sve jo nije ono bitno. Viktor ga pogleda ispod obrva uzvinutih u najiskrenijoj grimasi uenja, a on nastavi: U poetku je i ona histerizirala jer je osjeala tuu prisutnost u glavi, pogotovo kad je ovaj pokuao komunicirati s njom. Nakon pola tuceta psihijatara i tko zna koliko testova ustanovilo se da u pitanju nije izofrenija ve Doppelgnger. A onda su stvari krenule nagore. ONDA su krenule nagore?! Da. Navodno se cura sprijateljila sa svojim slijepim putnikom do te mjere da je zapustila partnera, prijatelje i obitelj. Na neki nain, imala je svog imaginarnog prijatelja i nita joj vie na svijetu nije trebalo. Sa bogatstvom kojim je raspolagala putovala je posvuda, iskuavala kojeta i sva 57

iskustva dijelila sa njim. Vidi, Doppelgnger po definiciji prati samo jednu osobu, ivi, uz svoj fiziki, psihiki samo jedan ivot. Njegova fiksacija nije objekt, ve subjekt. Njega ne zanima sijaset mogunosti i iskustava koje nudi Svemrea, on je potpuni fanatini oboavatelj samo jedne osobe, provodei ivot ivei kao predmet svoje opsesije. U dananje doba ta se psihotina iluzija moe sprovesti gotovo do savrenstva. Pa u emu je onda problem. Kerkica sretna, manijak sretan. Zato se tatica mijea? Jer joj eli spasiti ivot. Viktor zatrepe u nevjerici, zamoren titranjem svjetala sa ekrana, Spasiti ivot? O emu ti pria? injenica je da je mala iskuala sve to joj je novac mogao kupiti. Nijedna vrata joj nisu bila zatvorena, nijedna elja nije ostala neudovoljena. Ona i Doppelgnger napravili su doslovno sve to im je palo na pamet, pa im je polako ponestalo ideja. A zna kad su ljudi najopasniji? Kad se dosauju. tmurno stigne Viktorov odgovor ispod glasa. Tono. Tatica ima opravdanog razloga vjerovati da e je njen virtualni 'prijatelj' nagovoriti na iskuavanje najmisterioznijeg vrhunskog osjetilnog uitka od svih. Najmisteri... ne misli valjda? Mislav nijemo potvrdi, namrtena ela. U par sekundi u kojima je Viktorov mozak grozniavo radio, jedino to je naruavalo teku tiinu bilo je jedno lino zujanje elektronike koja nije hajala za trivijalije poput ljudskih ivota. On suho proguta. Znai on hoe od nas... od mene... da fiziki uem u trag tom friku i... I onesposobi ga. brzo doda Mislav i primakne se konzoli. Njegovi stubasti prsti letjeli su po glatkoj tastaturi ije je tipke samo on mogao vidjeti uz po mo implantanata na mrenici. Prebacit u ti sve relevantne podatke u sustav na heliu, pa e mu biti na repu dok si rekao keks. Ova e pr ia zavriti ve noas. Onesposobim? Viktor ciniki frkne i pogleda na sat. Primicala se pono, to mu je ostavljalo dovoljno vremena do jutra. I previe.

Sjeti se, on ve godinama faktiki ne postoji i nikome nee nedostajati. Moda nee ni primjetiti da ga nema, a onesposobiti ne znai nuno ubiti. Moe ga... Mogu prekrasno. ga pretvoriti u biljku, jebeno

mu se nije urilo 'onesposobiti' nekoga. Nije da se morao bojati da e ovaj pruiti ikakav otpor; Mislav nije pretjerivao kad je Sanjaa nazvao biljkom, osim to je moda vrijeao biljke. Godinama ukopan u tuu svijest, hranjen cijevicama i atrofijom prikovan uz krevet, dovoljno je bilo poigrati se s njegovim hardverom i onemoguiti mu spajanje na 'Mreu da ga se osudi na sudbinu goru od smrti. Ono to bi Viktora eventualno moglo usporiti bio je sigurnosni sustav koji su Sanjai postavljali oko sebe da bi sprijeili vie ili manje dobronamjerne znatieljnike da dou do njihovih tijela dok su u svom dubokom transu. No sudei po adresi, Sanja koji si nije mogao priskrbiti bolju 'ahuru' od nekog jednosobnog stania u zagrebakom slamu nije bio razlog za brigu. Svejedno, jedna uporna misao nije mu davala mira. Ruka mu instinktivno krene ka minikomunikatoru u uhu. Mislave? Mmm... Reci.

Mislav slegne ramenima, Ionako je ve praktiki biljka. Nije vano to MI mislimo da on je, procijedi Viktor kroz zube, suzdravajui se da ne prasne, ve to kako ON samog sebe doivljava. A isto sumnjam da se doivljava kao jebeni fikus. On se doivljava kao kopija. Ljudi nisu roeni da budu kopije, ve originali. Mislav se odvoji od ekrana i znaajno pogleda Viktora, Osim toga, nije li to ba ono to ti sm gorljivo zastupa? Viktor bijesno stee vilicu, osjeajui kako mu zubi kripe pod pritiskom monih miia. Nije imao nikakvu repliku, nikakav cinini komentar. Mislavova ramena ponove pokret indiferentnog uzdizanja i slijeganja, bez ikakvog humanoidnog izraaja na licu boje gradskog neba, Uostalom, zar je bitno? Viktor uzdahne, okrene se na peti i energino uputi na krov prema parkiranoj letjelici, ostavljajui ustajali zrak Mislavove sobe iza sebe. Nije.

Jesi li ikada raz miljao zato ba ona? Zato ba 'sirota mala bogataica'? Zato, zato..? zakripalo je u minijaturnu slualicu poput kalja hijene. Vjerojatno ga je Viktor omeo u delikatnom akanju po podacima neke dobro uvane banke. Zato to je imala dovoljno perja za instalaciju mlaeg brata HAL-a 9000 u sebe, eto zato. ega...? Viktorova je letjelica promijenila kut leta i poela propadati, pa on je kroz sve tanji s mog poeo nazirati hladna gradska svjetla. Bliio se as sputanja zavjese. Pone navlaiti tanke kone rukavice. Zato to, Mislav teko uzdahne pokuavajui sabrati strpljenje, to do Viktorovog uha dopre kao itanje olabavljelog ventila je ona od rijetkih tehnofrikova koja ne ivotari svezana pupkovinom za Svemreu. Ona doista ivi. Misli da je to jedini razlog? AI sustav letjelice diskretno je nudio Viktoru opciju da slijetanje obavi runo ili da angaira autopilota, a on se jednim pokretom ruke po holo-projekciji upravljake ploe ispred sebe opredijeli za potonje. Da je njen izbor puka sluajnost? Sluaj , zarei Mislav s druge strane grada,

4 Putujui na autopilotu visoko iznad grada kroz neprozirni pokrov nonog zraka, jedino to je Viktoru preostalo bilo je praenje s manjivanja daljine izmeu dvije pulsirajue tokice na radaru; jedne koja je oznaavala njega i druge koja je oznaavala GPS koordinate Doppelgngerovog IP-a. Kud god bi svrnuo pogled kroz ostakljeni cockpit vidio je samo pramenove magle i lelujav dim osvjetljen svjetlima letjelice, kroz koje je klizio toliko glatko da bi mu bilo lako povjerovati da se nalazi u filmskom studiju sa jeftinim efektima, samo da nije bilo tokica na radaru koje su govorile da se pored njega odvija hektian zagrebaki promet, kilometr ima iznad zemlje. Nije mu se urilo. Nije mu se urilo sii u prljavo predgrae, nije mu se urilo uljati kroz stambeni kompleks u potrazi za pravim vratima, a pogotovo 58

nemoj ni pomiljati da se sad isfilozofira van iz ovoga. Uini to mora i idemo dalje. ovjek koji se moe razbacivati akontacijama u vidu helikoptera, sigurno ima i vie nego dovoljno sredstava da unajmi par gorila da se pobrinu za one koji ne potuju dogovore. Tebi se moda ne ivi, ali meni itekako! uje!? Zato je ba njegova ker bila meta? KOGA BRIGA? Idi dolje i sredi jebenog perverznjaka! K vragu, misli o tome kao da ini uslugu ovom usranom svijetu... jedan olo manje. Viktor bez rijei prekine vezu i ostavi motor helia da tiho bruji, u sluaju da mu zatreba ekspresno povlaenje sa... dovraga, sa scene zloina.

Da bi doskoio suvinim promiljajima, Viktor se mai depa svog kaputa i izvue valjkastu bateriju koja je sluila za upravljanje elektromagnetom dovoljno jakim da napravi nekoherentnu kau od bilo kakve sofisticirane tehnologije ugraene u tijelo Sanjaa. Stane uz uzglavlje, duboko udahne i izdahne par puta, pa slobodnom rukom u rukavici posegne dolje i zagrabi. Smakne prekriva sa nesvjesnog Sanjaa i kroz tijelo mu prostruji ledena jeza. Svi junkiji izgledaju ispijeno i ostarjelo prije vremena, osobito Sanjai, no ovaj prizor je Viktora natjerao da nesvjesno ustukne i pusti prekriva da klizne na tlo. Noge, i da nisu atrofirale, bile bi neupotrebljive, vornate i deformirane poput polomljenih grana. Batrljci od ruku, ake bez prstiju, predimenzionirana proelava glava s jedva naziruim antropomorfnim obiljejima - ispred njega je leala nepravila vrea kostiju preko koje je bila prevuena tijesna, nezdravo blijeda koa kroz koju su se jasno vidjele tamnoljubiaste vene. Viktor snano pritisne stranju stranu dlana o usta, bojei se da mu ne pozli od oka kad je s uasom shvatio: Djevojica! To je djevojica!

5 Dok se svakim korakom sve vie pribliavao cilju, ve videi sivu i tuno naherenu zgradu u koju je trebao ui, Viktor nije sreo niti jednog prolaznika na ulici to i nije bilo neobino za ovaj dio grada bez nonih klubova i grijanih parkova. Nije se alio. U sitne sate u slamu vea je vjerojatnost bila naletiti na trgovca organima, nego na beskunika. Tiho je klisnuo iz ute svjetlosti uline lampe u mrak vee i koraknuo ka stanu iza stepenita, vratima koja je bilo nemogue vidjeti iz ulaza, tako da ih je mogao nai samo netko tko je znao da su tu. Upalio je prijenosnu lampicu i zagedao se u bravu, oekujui mehanizam dostojan njegovih obijakih sposobnosti. Naprotiv, doekala ga je najobinija mehanika brava bez traga ikakvog elektronikog ili barem magnetskog osiguraa, pravi muzejski primjerak. Viktor laserom istopi jeziac, trzne i vrata se sa jedva ujnom kripom otvore, on se hitro prebaci s druge strane praga i beumno ih zatvori za sobom. Kad se naao u kiselkastoj aromi ustajale tame stana, on podesi prijenosnu lampu na jai intenzitet svjetla i odloi je na oblinji stol, putajui da mu se oi potpuno priviknu na svjetlost. Do njega je dopiralo samo ono isto jednolino zujanje poput neizostavnog dijela interijera Mislavove izbe. Prozori zakucani daskama, ureaji za hlaenje drugih ureaja, vrtnja diskova, lampice i diode, ice, kuita, pa opet ice, a sreditu svega krevet sa osobom polusjedeem poloaju. Ve i po obliku koji se nazirao ispod pokrivaa vidjelo se da je rije gotovo o kosturu za koji je netko bio plaen da ga s vremena na vrijeme okrene, oisti, podree kosu i nokte, pa ponovo zakljua u ovu grobnicu u kojoj su jedino aparati bili ivi. 59

Grozniavo je zvjerao lijevo-desno po sobi dok je ekao da ga mozak uslui sa bilo kakvom koherentnom misli. Tek sad je zamijetio da je soba, poput sobe kakvog djeteta, obljepljena slikama i posterima, a iz meu egzotinih mjesta i turistikih destinacija gledalo ga je jedno lice, stalno isto lice. Mladolika ena koe boje okolade i neobinih blijedo zelenih oiju s mijeila se s jedne fotografije grlei zlatnog retrivera u najvedrijem ljetnom danu kojeg je Viktor ikad vidio. Kao roeni stanovnik grada nikad nije vidio nebo toliko duboko plavo, vegetaciju toliko jarko zelenu da mu je izgledala kao impresionistika slika. A tek njene oi... On mahinalno strgne fotografiju sa zida i gurne je u dep. Nije trebao pogaati enino ime jer je bilo ispisano posvuda po zidu. Sarah. Viktor se okrene na peti i suoi sa usnulom djevojicom u krevetu. Nije joj mogao odrediti dob, ali bila je bez sumnje jo samo dijete. Kotunjava prsa su joj se polako nadimala i sputala u prevelikoj spavaici, a zjenice ispod kapaka trzavo pokretale u dubokom REM-u dok je ona bila na nekom ljepem mjestu. Barem se tako Viktor nadao. Na pranjavom

nonom stoliu uz uzglavlje kreveta i po podu ispod njega leale su razbacane razglednice iz cijelog svijeta, ak i s baza na Mjesecu, no i pri letiminom pogledu uinilo mu se da prevladavaju one s Novog Zelanda. Izvadio je fotografiju iz depa i prouio pozadinu slike usporeujui je sa razglednicama. Priroda u istim vibrirajuim bojama... je li mogue? Ovog puta, uz fotografiju, u dep zaturi i par razglednica. Nitko vie nije pisao razglednice ruko m i moda njemu klieizirani pozdravi nee nita rei, no Mislavu, uz njegove analizatore svega to se analizirati moe, ispriat e priu o svom porijeklu, vremenu nastanka, pa ak i o DNA i otiscima prstiju poiljaoca. Ispod arenih razglednica, uz kontrast koji kao da oznaava zlosutnost njegove prirode, nalazio se ukoeni crno-bijeli snop dokumenta sa slubenim peatima Zagrebake i nekih inozemnih klinika, ispunjen hladnim frazama koje nijedan AI ne bi mogao generirati nehumanije od samih ljudi. Progresivno, ireverzibilno stanje... terapija bez efekta... procjena preostalog vremena... Siroe... Centar za socijalnu skrb uz Zavod za zdravstvenu zatitu... Nalazi i dijagnoza bolesnice u postelji, a Viktor nije trebao biti lijenik da ih interpretira. Ter minalna bolest, smrt, a prije toga kratak ivot u agoniji. Netko ju je ipak odluio milostivo oslobod iti okova njenog hendikepiranog tijela, ali tko bi siroetu bez igdje iega iz vedra neba poklonio tolika sredstva? Zaklada, neka tvrtka, udruga, drava? Sudei po njenom stanju, nije mogla leati ovdje dulje od dvije godine, a to su potvrivali i datumi na razglednicama. Viktor je uzalud naprezao mozak pokuavajui iupati iz sjeanja bilo kakvu referentnu vijest ili lanak, jer medijska reportaa o tako velikom dobrotvorstvu nije mogla proi nezapaeno. Nita. Stajao je s osjeajem da neto gadno ne valja iznad poluivog tjeleca djevojice sa elektromagnetom spremnim da je vrati u ovaj pakao stvarnosti u kojem se nema nadati niem boljem od smrti. Sve Viktorove moralne debate prekinuo je zagluuju zvuk lomljave kad su se ulazna vrata rascijepila u trijee, a trojica steroidima napumpanih gorostasa nahrupila u sobu.

I prije no to je znao to mu se dogaa, kleao je borei se za dah licem zabijenim u krevet i ruka ma bolno izvijenim preko lea gdje ih je elinim stiskom drao jedan od gorila. Ostala dvojica, uvjerivi se da je sam, oputeno su stajali pored kreveta, prouavajui elektromagnet koji je izgledao poput djeje igrake u njihovim apama. Simpatino. Zabrujao je bariton jednog od njih na engleskom, prije no to je stvaricu jo jednom okrenuo u ruci, zgnjeio kao da je r ije o praznoj limenci i nehajno bacio iza ramena. T-tko ste vi? promumlja Viktor to je razgovjetnije mogao iz svog poloaja, sretan to mu je engleski gotovo materinji jezik. S toliko amerike vojske stacionirane po gradu, bio je neizbjean poput smoga. to radite ovdje? Uljezi ga odmjere gotovo sa znatieljom, pa mu se jedan, nakon par dugih sekundi, udostoji obratiti glasom bez truna intonacije: Mi s mo vlasnici ovog stana. Ti si taj koji bi trebao odgovarati na pitanja, zar ne? Viktor suho proguta, proklinjui i Mislava i sebe to su bili toliko pohlepni i glupi da ulete u posao koji je oito s mrdio na nevolju. Ovi tipovi su izgledali njegovani, sa neprirodno preplanulom koom i bikovskim ijama, no njihova djelatna specijalnost bila je oita i bez posjetnica. Oni su bili ono to je Viktor pokuavao glumiti hladni i bezosjeajni profesionalni plaenici. Na trzaj glave jednog od dvojice ispred njega, trei ga s bolnim trzajem osovi na noge, drei mu i dalje jednu ruku u poluzi tik pred granicu pucanja. Pomisao da je to oito radio bezbroj puta i da je dobro znao to ini nije u Viktora ulijevala nimalo optimiz ma. No, nema potrebe za objanjenjima, mi ve vrlo dobro znamo tko si ti, nasmijei se najrazgovorljiviji od trojice, a iza tankih usana bljesnu porculansko bijeli zubi, a i tvoj partner kompjutera. Par trenutaka je uivao u Viktorovoj uasnutoj reakciji, pa nastavi, Sigurno se pita zato bi netko utukao malo bogatstvo na bezimeno siroe poput ovog, kakvih ima po tucet za cent?

60

Obie krevet s druge strane i zagleda se u djevojicu bez ikakve emocije, kao da promatra kakav nevaan predmet, pa u Viktora preko njenog ispruenog tijela. Konkurentnost., objasni. -to? procijedi Viktor, ne shvaajui. Ljudeskara se nagne naprijed toliko blizu Viktorovog lica da je ovaj jasno vidio sve pore na njegovom boksakom nosu i razgovjetno ponovi, slog po slog: Kon-ku-ren-tnost. Ono to pokree svijet. Ono to nas je natjeralo da siemo s jebene grane, dohvatimo jebeni kamen i ubijemo mamuta. Ono to nas je dovelo tu gdje jesmo. Viktor je razrogaeno zurio sumnjajui u njegovo psihiko zdravlje, ne usuujui se proizvesti ni zvuka, no to njegovom sugovorniku nije ni najmanje zasmetalo. tovie, rastegao je jo jedan reptilski os mijeh i lagano namignuo. Pojednostavit u. dobaci podcjenjivaki kao da u najboljoj namjeri i s beskrajnim strpljenjem objanjava Snjeguljicu klinikom imbecilu. Moj ef je jako moan i utjecajan ovjek. Sumnjam da ga zna... zastane da od glave do pete odmjeri Viktorovu drhtavu pojavu u jadnom izdanju, I kao takav ima mone i utjecajne konkurente. Kao, na primjer, tvog poslodavca. J-ja ni ne znam tko mi je ef! Ja ne znam nita! Mrge se podsmjeljivo pogledaju, pa drugi s visine poklopi, A to misli zato te putamo da ivi? Viktor stee usnice, osjeajui laganu vrtoglavicu olakanja unato nezavidnog poloaja u kojem se nalazio. Konano mu je uspjelo, po prvi put od kada ima neeljeno drutvo, da uspostavi normalno ritmiko disanje. Maloj ribici nikad nije bilo tako drago to je toliko siuna da je upravo prola izmeu dva zuba grdobine i preivjela. Tvoj ef moda i jest nedodirljiv ulaga i vrstan pregovara, no i on je samo ovjek i kao takav ima slabe toke. Mi s mo jednostavno investirali u dugoronu strategiju poslovanja. Glavom pokae na djevojicu. Evo primjera obostrano korisnog ugovora. Mala je dobila sve to je oduvijek eljela biti. Bila je princeza u pravoj bajci. Naravno, pojma nije imala o naim planovima, zato se i uspjela zavui bogatoj kuji pod kou, tako nevina i nepatvorena. zasmijulji se zajedljivo. 61

Ona, koja je godinama ivjela na rubu smrti, normalno da je se ne boji. Zato je ne bi iskuala? Konano, za dijete sve to je samo igra. njegov mesnati prst podigne batrljak od djevojiine ruke, pusti ga pasti, pa se s gaenjem obrie o odijelo. Samo, sumnjam da bi tatica bio isti nakon bizarnog samoubojstva svoje jedinice. Ako nita drugo, njegov ugled pretrpio bi neizbrisiv udarac... A nitko ne bi mogao povezati nita s imenom vaeg efa. dopuni Viktor shvaajui. Simpatian momak. ljudski hibrid s pit-bullom okrene se kompanjonu uz odobravajui smijeak, samo da bi se, kada se njegove oi ponovo sretnu s Viktorovim, u njima jasno razaznalo da nije ljubite lj simpatinih stvari. Smlavljen i odbaen elektromagnet u kutu sobe to je slikovito dokazivao. Bilo kako bilo, teta je uinjena, no kako s mo mi poteni ljudi, tvoje takorei kolege u brani pruanja usluga kojima je stalo do zadovoljstva svih muterija, izdeklamira on u potpuno ozbiljnom tonu. obavit emo tvoj posao umjesto tebe, ti i tvoj kopmi ete pokupiti svoj honorar i svi emo nastaviti svoje ivote na drugim krajevima planeta, bez ikakve potrebe da znamo jedni za druge. Poteno? Viktor je preuo retoriko pitanje jer mu je panju privukla injekcija to ju je grmalj izvadio iz etuia uredno uivenog u podstavu njegovog skupocjenog sakoa. trcnuo je kontrolni mlaz da provjeri da li je cijev igle zaepljena, pa se primakne uzglavlju postelje. Ne! otme se Viktoru, Ja je nisam doao ubiti! Trenutak kasnije poalio je svoju naglost jer je gledao pod iz perspektive potplata cipele dok mu se rameni zglob ario kao uronjen u tekuu vatru. To je samo dokaz, dragi gospodine Viktore, dopre hladan glas negdje iznad njegove glave,da smo mi mnogo, MNOGO konkurentniji od vas.

8 Kad se konano probudio iz nesvjestice i sjetio gdje je, tijelo djevojice ve je bilo hladno. Soba, oskudna namjetajem, djelovala je jo ogoljenije bez raznobojnih postera i razglednica. Gorile su bile temeljite nestala je, uz modernu aparaturu, ak i njena bolnika dokumentacija, jer je bilo oito da netko njenog statusa nema sredstava za skupe pretrage privatnih klinika. Kada je i nau, nitko nee

provjeravati malo deformirano tijelo u potrazi za elektronskim implatantima, pa e u kremator iju u dim otii par milijuna dolara. Jebeno prekrasno, Viktor se pokua nasmijati ironiji unato zaleanoj eljusti. Hladan pod nikad nije bilo najbolje mjesto za provesti no, ak ni dok je jo bio mlad i lud, a davno su proli ti dani. Sada je bio samo stariji i, inilo se, lui. Shvatio je da je uporno i dosadno zujanje koje uje u glavi u stvari neprestana zvonjava minikomunikatora, pa se konano sabere dovoljno da odgovori na poziv. Hnnn... da? Viktore! Viktore, gdje si, proklet bio!? Mislavov glas tresao se toliko blizu falseta da se Viktor poeo bojati hoe li njegovo usaljeno srce moi podnijeti nagli napadaj panike. Smiri se, dobro sam. Malo kripavo, ali dobro. ree, uz grimasu pokuavajui razgibati bolno rame. Zovem te ve satima da ti kaem da su nam javili da e ostatak isplate biti dopremljen na dogovoreno mjesto, a onda vidim da su ti vitalne funkcije toliko blizu jebene nule da su izgledale kao jedna linija!

fotografiju. Mislave, proape kad je povratio dah, prekidajui bujicu bijesnih rijei, mene je briga. Ha? Hej, Viktore? Mislav smeteno promuca, Jesi li dobro? O emu ti to? Mene je briga zato je ba ona bila meta. zastane, pa nastavi, Odlazim, Mislave. Odlazi kamo? Viktore, to ti je? Viktor podigne pogled i zagleda se u smjeru sredita grada, gdje su svjetla postajala sve gua, kao pri sreditu galaksije. Daleko iza njih pue flourescentno naranasta zora koja e u Zagreb stii za par sati, a jo dalje iza, iza nepregledne morske puine i cijelog jednog dana, nalazi se Novi Zeland. I ona. Za razliku od njega, ona moe birati i ipak bira stvarnost. Ona ipak ivi i to u stvarnosti boja stvarnijih od njegovih. Kutovi usana mu se izviju u blagi smijeak. Idem ju pronai. Idem pronai Sarah.

KRAJ

Zar si na mene zalijepio 'bubu' za nadzor funkcija? Viktor se hrapavo nas mije, Nisam znao da ti je toliko stalo.
Seronjo, samo se ti smij! Mislav je doslovno urlao u mikrofon, Nisi ti satima buljio u monitor i molio bogove za udo! Nisam znao ni da si religiozan. podbode Mislava dok je teturavo ustajao i izlazio na ulicu. Baci posljednji pogled u mrak kroz koji se jedva nazirala bjelina postelje. Tamo je leala djevojica za koju stvarnost nije imala nita osim boli i patnje, sada konano zauvijek u miru. Moda je stvarnost doista precijenjena? Gurne ruku u dep molei se Mislavovim bozima da su nabildani temer i u svojoj aroganciji postali povrni, da nisu provjerili najoitije mjesto. Ja vie ne priam s tobom! Ne dok mi se propisno ne ispria! Ovako se ne ponaa prema partneru! Ne moe nestati, doslovce nestati satima, iskljuiti svu komunikaciju, ... Viktor polako doepsa do heli-cabrija, pa zastenje jo jednom pri ulasku u cockpit. U ruci je drao 62

Najnovija serija Amerike televizijske mree Fox zavrena je nakon samo devet epizoda emitiranja, a uskoro emo ju moi pratiti i na domaim programima. Kako ipak nije rije o potpunoj propasti, nego o jednoj seriji s mnogo potencijala odluili smo joj posvetiti nekoliko redaka u naoj recenziji.

Kao i svaki pravi fanovi Cameronova filmskog serijala o Ter minatoru, priznajemo da s mo svi bili pomalo skeptini kad su prije dva mjeseca krenule najave za seriju: ''Ter minator: The Sarah Connor Chronicles''. Nakon uasnog treeg filmskog uratka u reiji Johnatana Mostow a, mnogima od nas je ostao gorak okus u ustima i sve su nade u daljnje nastavke lagano potonule. Da trei nastavak nije bio isprazna parodija prva dva filma, ve kolikotoliko samostalan uradak, moda bi stvari danas stajale drugaije, tko zna. Ipak, filmovi o Ter minatoru su oduvijek bili poprilian izvor novaca svojim producentima, i bilo je samo pitanje vremena, kad e se neki novi naslov pojaviti na tritu. Moemo slobodno rei kako je serija ''Sarah Connor Chronicles'', zapravo jedan oblik ispitivanja zainteresiranosti publike i ija e egzistencija, te mogui etvrti nastavak filmske sage, ovisiti o gledanosti (slino kao to je i primjer sa strip serijalom ''Snake Plissken Chronicles'' Johna Carpentera). Serija je u A merici prola sasvim dobro drei se na etvrtom mjestu svih ljestvica, jedino doivljavajui poraz od reality show -ova, to i nije toliko loe kad uzmemo u obzir katastrofalnu pilot epizodu koju uistinu treba preivjeti (bili ste upozoreni). Unato loem poetku, gdje pria djeluje kao naivan izgovor za munju para i gdje s mo prisiljeni trpjeti nasilu izvedene ''opake'' izraze lica drugih Ter minatora, kao i balavo i razmaeno ponaanje Johna Connora (ustinu vam par puta doe da ga poteno naamarate), pria i kvaliteta se popravljaju iz epizode u epizodu. Bilo bi poteno napomenuti

kako serija nije prekinuta zbog loe gledanosti, ve zbog trajka scenarista koji je zahvatio Hollyw ood za vrijeme snimanja, tako da su producenti ( meu kojima je i Mar io Kassar, koji je radio na originalna prva dva filmska nastavka s Jamesom Cameronom) odluili prije zavriti priu, nego snimati druge samostalne epizode. Iako produkcija nije ravna nekom visokobudetnom filmskom uratku, serija je krcata solidnim CGIefektima i sasvim profesionalnom glumakom ekipom. Pr ia potpuno zanemaruje trei filmski nastavak i popunjava fabulu prva dva. Ima mnotvo zanimljivosti koje e zaokupiti svakog istinskog oboavatelja, kao npr. kraj karijere dr. Silber mana, nastanak SkyNeta i gerilski rat iz meu pokreta otpora i strojeva u sadanjem vremenu, itd. Akcije i nasilja nimalo ne nedostaje, tako da e te imati prilike gledati kako Ter minatori dobivaju svoju kou ili gube dijelove tkiva. Jo jedna zanimljiva strana serije je i ta to Connorva zatitnica, T-800 imenom Cameron, nije programirana da bezuvjetno slua Johnove zapovijedi, i mnogo puta djeluje na vlastitu ruku u korist misije, bez obzira na nevine rtve koje izaziva na putu prema cilju. U svakom sluaju, seriji dajemo sasvim solidnu ocjenu i preporuamo vam da ju pogledate, bez obzira bili tovatelj filmova o Ter minatoru ili ne. Fox je najavio i skori nastavak snimanja novih epizoda druge sezone za koji mjesec i nadamo se najboljem.

63

Filmovi o zombijima su oduvijek bili zanimljivi i zabavni, no rijetko bi se moglo rei da su stravini ili jezoviti. Najnoviji film Jaumea Balaguera i Pacoa Plaze zbilja razbija sve dosadanje predrasude i postavlja nove standarde anra.

Odmah nakon prvog prikazivanja, film [REC] osvojio je pet nagrada Europskog filmskog festivala 2007. nakon ega su uslijedile jo etiri nominacije i sedam nagrada 2008. to je na prvi pogled zaista zauujue, kad uz mete u obzir kako je ipak rije o plitkom zombie horroru ne ba tako osvjeavajue prie. Ipak, ovaj film ima neto to ve dugo nis mo doivjeli u nekom horroru atmosferu. Ovo nije film koji e vas natjerati da se bojite mraka nakon izlaska iz kina, niti zbog njega neete spavati danima koji sljede, ali svejedno, rije je o jednom od najboljih horrora koje s mo imali prilike pogledati u poslijednje vrijeme. Pria filma je zapravo video zabiljeka jednog stravinog dogaaja, slino kao to je sluaj s filmom The Blair Witch Project, u kojem svjedoimo iskustvima mlade novinarke Angele i njezinog snimatelja tijekom jedne rutinske veeri dok su snimali jo jednu epizodu dokumentarne emisije Dok vi spavate. Kako se emisija bavi prikazivanjem rada nonih slubi, oni prate jo jednu prosjenu radnu veer none vatrogasne jedinice koja dobiva poziv za jednu neobinu intervenciju. Stvari na poetku djeluju dosadno i nezanimljivo, sve dok se no ne pretvori u pravu moru i okrutnu borbu za vlastiti opstanak. I to je to, nita posebno zar ne? E, tu se varate.

Za razliku od svih slinih filmova zombie tematike, ovaj e vas stvarno prikovati za sjedala i uvui u cijeli taj uas, a da toga neete biti ni svjesni. Upravo zbog toga to je cijeli film zapravo dokumentirana snimka, bit e vam potrebno neko odreeno vrijeme da se priviknete, ali jednom kad se to dogodi stvari postaju zbilje gadne. Da cijela stvar bude jo bolja, pria filma je odlino uklopljena s nainom snimanja, tako na trenutke osjeate jezu upravo zbog onoga to ne vidite i nerijetko e vas iznenaditi nekakav prikr iveni uas koji iskae iza ugla. Jo jedna odlina karakteristika ovog filma je i savrena glumaka postava, koja je svoj dio posla odradila do savrenstva, poevi od mlade Manuele Velasco (inae, voditeljice panjolskih djejih emisija) pa sve do jedanaestogodinje Javier Botet. Na kraju bi ipak spomenuli jednu zamjerku; film je naprosto prekratak (samo jedan sat i petnaest minuta) i ao nam je to nije snimljeno barem desetak minuta ili nekoliko kadrova vie, ovako se sve zavri vrlo brzo. U filmu takoer nema glazbe, ali u ovom sluaju taj pothvat ocjenjujemo kao odlinu prednost, jer pospjeuje cjelokupnu atmosferu. Kad se sve zbroji, ovaj film je neto to zbilja trebate iskusiti i pogledati sami.

Reij a: Jaume Balaguer i Paco Plaza Scenarij : Jaume Balaguer i Luis Berdej o Glav na uloga: Manuela Velasco Godina proizv odnje: 2007.

64

Penumbra je u ovom trenutku ve stara vijest. Rije je o horror crossoveru dva anra: FPS-a i avanture koja izlazi u tri epizode. Prije est mjeseci na trite je izala Penumbra: Overture, prva epizoda iz serijala, a sada moemo i nastaviti priu pod naslovom Penumbra: The Black Plague.

oekivati ravnodunu reakciju. Svaka osoba se boji drugaijih stvari, netko se boji pauka, netko ivuih mrtvaca, to je ono to treba imati na umu kad se bavite anrom horrora. Ipak, ima neto ega se boji veina, ono to nam je svima uroeno., ali to je to? Svatko od nas je nekada bio sam u mraku i osjetio da ga netko promatra iz tame. ak i kada smo potpuno sami u praznoj prostoriji, moemo osjetiti jezu koja nam klizi niz kimu. T o je jednostavno uroeni strah, kojeg smo naslijedili od svojih prapovijesnih predaka. Uasi koji nam se pribliavaju iz tame, one koje ne vidimo, ve samo ujemo njihovo prijetee reanje, to su takvi trenuci u kojima putamo mati da oslobodi mrane vizije naeg uma, to su trenuci najveeg straha. A igrajui Penumbru, bogami e te ga se i nauivati.

Najjaa ljudska emocija je strah, a najvei strah, je strah od nepoznatog - H.P. Lovecraft Natprirodna strava u knjievnosti Kada je rije o horror anru, rijetko kada dobijete ono to traite: stravu i uas. Trite je obasipano raznim zabavnim i zanimljivim horror igrama, ali koliko od njih je zapravo stravino ili jezovito? Doom 3 je bio jedan od dobrih primjera, ali to iskustvo traje samo prva dva sata igre, nakon ega igra postaje dosadno jednolina. Serijal Alone in the dark je nadasve dobar, ali da li se itko makar malo najeio od straha prilikom rjeavanja njegovih zagonetki? Rijetko susretnemo neto jezivo ili sablasno kao to je npr. Sanitarium, Fear ili prvi Silent Hill. Pravljenje horror igara, filma, romana, stripa ili neeg drugoga, je iscrpljujue teko. Koliko god truda ste uloili, uvijek moete od publike

Neke igre su jednostavno napravljene da bi se igrale u mraku. Na poetku same igre, odmah nakon instalacije dobivate upozorenje kako igra nije za svaije ivce, i kako autori nisu odgovorni ni za kakve posljedice koje moete zaraditi tijekom igranja. Nakon toga, pri prvom pokretanju igre, pojavljuje se prozor u kojem trebate podesiti kontrast i intenzitet svijetla na monitoru radi boljeg ugoaja.

65

Ako vam ovo zvui ve vieno, ona ste u pravu. Bethesdin FPS Call of Cthulhu poinje na isti nain, gdje takoer trebate podesiti svoj monitor prije igranja i takoer ste unaprijed upozoreni o moguim psihikim posljedicama. Ako jo niste odigrali Call of Cthulhu onda vam toplo preporuam da to uinite, ali nipoto nakon Penumbre. Obje igre su vrlo sline; obje su inspirirane djelima Howarda Philipsa Lovecrafta, i ne omoguuju vam da snimite poziciju kada to elite, ve na za to tono odreenim mjestima. I ovdje svaka slinost prestaje. Dok se Call of Cthulhu bavi priom o privatnom istraitelju koji istrauje sluaj nestalog prodavaa u izoliranom ribarskom naselju Innsmounthu i susree udovita i likove iz Lovecraftovih djela, Penumbra je samo inspirirana Planinama Ludila. Glavni lik se zove Philip Howards, koji istrauje razne dogaaje vezane uz dnevnik njegova pokojnog oca. Prva epizoda vodi nas u jedan naputeni rudnik smjeten u sred ledene pustoi. Ako ste ikada itali Lovecrafta, onda znate to moete oekivati. Veinu prie saznajete skupljajui ostatke neijih zabiljeki traei izlaz van. I to je otprilike sve to u rei vezano uz priu, jer sve ostalo bi vam moglo upropastiti ugoaj.

T zv. Newton-ov engine (nazvan ba po Issacu Newtonu, ocu klasine mehanike) omoguuje vrlo realnu fiziku i interakciju s okoliem, vie nego bilo koja druga igra do sada. Zaboravite na igru u kojoj ete samo klikom mia otvoriti vrata ili zamahnuti maljem na neprijatelja. Ovdje sve radite pokretima. Prvi puta zbilja moete iskusiti paniku dok pokuavate zatvoriti teka kripava vrata iza kojih vreba udovite, ili balansirati s mjeavinom nitro-glicerina u rukama dok skaete preko drvenih sanduka. Mnoge kemikalije mijeate sami uz pomo formula koje ste pronali u starim prirunicima, druge prepreke ete rjeavati tako da sami odgonetnete nevjete rezbarije na drvenim policama itd. Udaranje ekiem, eljeznom ipkom ili krampom takoer radite pokretanjem mia, pa je na taj nain zbilja potrebna vjetina da neto pogodite, to moe predstavljati ozbiljan problem ako vas uhvati panika.

FEAR AND SANITY Skoro svaka pria ili djelo H.P. Lovecrafta zavri tako da protagonisti izgube z drav razum ili polude od straha, neki ak i umru na licu mjesta. Mnogi tvorci igara su pokuavali prikazati ljudsku psihu tijekom stresnih situacija. Kad ovo piem onda ne mislim samo na tvorce raunalnih igara, nego i na tvorce Pen and paper roleplaying igara, kao to je Chaosium, Nightfall games ili Wizards of the coast. Jako je teko igraa uvjeriti da ga je neega strah, ako ga neke stvari uope ne plae. U igri Call of Cthulhu, Bethesdini programeri su se vodili Chaosiumovim settingom, i strah je prikazan tako to se zaslon zamagli kada va lik doe u neku nelagodnu situaciju.

KLASINA MEHANIKA Penumbra je igra koja nije napravljena s velikim budetom. Nema kinematografskih sekvenci, niti ingame animacija. Nema horde neprijatelja koji vas nemilice okruuju sa svih strana. Ali ima atmosferu i ambijent kao niti jedna igra do sada. Glavna odlika ove igre je u njenom engine-u koji ju vrti.

66

U Penumbri je cijela stvar dignuta na drugu razinu. Va lik se doslovno trese od straha kad ugleda neto stravino, pojaaju mu se otkucaji srca, poinje glasnije disati to ga ponekad moe i otkriti u trenutku kada to najmanje elite (ako se u tom trenutku nalazite u sneak modu, osjetila vam se dodatno izotre, bolje vidite i ujete u mraku, to takoer djeluje na strah vaeg lika). Ako volite igrati heroja koji se suprotstavlja uasima tako to e se zatrati u horde zombija i posjei ih kaotinom kiom metaka, onda Penumbra nije igra za vas. Mnogo puta ste se prisiljeni sakriti u neki mrani kut okreui pogled u drugu stranu, dok negdje u pozadini sluate reanje zvijeri vama iz lea.

Mnogim igraima e nedostatak slobodnog snimanja pozicije biti veliki minus, ali s druge strane, nemate pojma koliko taj manjak pridonosi atmosferi u kojoj samo nastojite preivjeti. Sama epizoda ne traje dugo, ali vam je zagarantirano tjedan dana dobre zabave dok vai ukuani spavaju, a vi vritite u gluho doba noi. U svakom sluaju, Penumbra je poput male svjetlosti na kraju mranog tunela koji je zahvatio anr avanturistikih igara. Ako volite rjeavati zagonetke, naprosto oboavate horror, onda je ona savren izbor za vas. Obje igre smo vrtjeli na Intel Celeronu s 2.4 GHz i 512 MB Rama s Nvidia Gforce FX5200 grafikom karticom sa svim ukljuenim opcijama i bez ikakvih problema s Overture-om, ali kada istu stvar probate s Black Plague-om naletjet e te na odreene probleme pa je potrebno iskljuiti nekoliko grafikih dodataka.

67

Jo na samom poetku stripa, jasno vam je da nije rije o jo jednom klasinom zombie uratku, ve o zbilja ozbiljnom survival horroru. Glavni junak, policajac Rick, budi se potpuno sam u bolnikom krevetu nakon to je bio ranjen i baen u komu tijekom jedne neuspjene intervencije. Ubrzo saznaje da je cijeli svijet koji je do sada poznavao, krcat hodajuim mrtvacima i kako je njegova obitelj vrlo vjerojatno izgubljena. Da sve odmah bude jasno, Rick nije nikakav heroj, samo je obian ovjek kao i bilo tko drugi, njegova prva reakcija na sav uas koji ga okruuje je isti oaj. Tijekom vremena svi smo mi svjedoci njegovoj postupnoj promjeni dok se susree s drugim likovima u prii. Scenarist Robert Kirkman se zbilja potrudio provui svoje protagoniste kroz fiziki i emotivni pakao iz epizode u epizodu, i mi vrlo jasno vidimo kako oni nastavljaju ivjeti s posljedicama.

Naravno, crte Charilea Adlarda (olovka i tinta) i Cliffa Rathburna (sivi tonovi) nije podloan nikakvoj cenzuri i vrlo vjerno prikazuje sve mrane i dramatine detalje na najbolji nain koji odgovara trenutnoj sceni. Nemojte me kr ivo shvatiti, Walking Dead jest prepun nasilja i rastrganih dijelova tijela, ali to nije pr ioritet u stripu, ve je najvei naglasak na prii i psiholokom profilu svih likova (pa ak i onih sporednih). Jo jedan poseban ugoaj daju i naslovnice Tonya Moorea, koji je ujedno i crta prvih nekoliko epizoda. Rije je o slikama koje zbilja zrae atmosferom, a ponekad i traginom ironijom koja je zahvatila protagoniste. Do sada je Image Comics izdao dva volumea i pedeset epizoda ovog stripa, bez skorog zavretka na vidiku. U svakom sluaju, ovaj strip preporuamo svim ljubiteljima horror anra, kao i ljubiteljima post-apokaliptinog sf-a.

Nakon samo nekoliko epizoda postaje nam jasno kako zombiji nisu jedina prijetnja ili uas koji nas u takvom svijetu moe zahvatiti, najgori neprijatelji su zapravo drugi ljudi. Svijet je postao jedno zbilja opasno mjesto, u kojem samo najjai i najizdrljiviji opstaju, i svatko tko ne odgovara ovom profilu nema ba dugaak vijek trajanja. Kad je rije o opstanku, Kirkman zbilja ne tedi nikoga, strip je prepun sadistikog iivljavanja pojedinaca i mase, ak i vidjeti raskomadanu djecu nije nita strano.

Izdav a : Image Comics Scenarij : Robert Kirkman Crte: Charlie Adlard, Cliff Rathburn, Tony Moore

Pie: Tom islav Buljevi

"Znaj, O Prine, da je, izmeu godina u kojima su oceani prekrili Atlantidu i sjajne gradove, i uspona Sinova Aryasa, postojalo Doba o kojem se nije niti sanjalo, kad su sjajna kraljevstva leala razasuta svijetom kao plavi platevi pod zvijezdama Nemedia, Ophir, Brythunia, Hyperborea, Zamora sa svojim tamnokosim enama i tornjevima misterija koje uvaju pauci, Zingara sa svojim vitetvom, Koth koji je graniio sa pastoralnim zemljama Shema, Stygia sa svojim grobnicama koje uvaju sjene, Hyrkania iji jahai noahu elik i svilu i zlato. No najponosnije kraljevstvo na svijetu bje Aquilonia, nadmono vladajui sanjivim zapadom. I doe Conan Cimmerijac, crnokos, mrkog pogleda, s maem u ruci, lopov, razbojnik, ubojica, sa ogromnom turobnou i ogromnim veseljem, da podini pozlaena prijestolja Zemlje pod svoju sandalu." Nemedijske kronike

Nikako drugaije nisam mogao zapoeti ovu recenziju nego rijeima Roberta E. How arda, tvorca lika koji vie od 50 godina nadahnjuje ljudsku matu. Mnogo je napisano na temu Hyborijskog doba i samog lika Conana, i kad bih ovdje sve sloio i izloio svekolikom itateljstvu, napunio bih ne samo ovaj asopis, nego i nekoliko oveih knjiga. Mnogo je i publikacija u razliitim medijima izalo od 17 prvotnih novela koje je R. E. How ard napisao. Sjetimo se samo Marvelovih " Conan The Barbarian" i "Savage Sw ord of Conan" stripserijala, koji su bili ponekad prilino vjerni originalu, a ponekad ba i ne, preko Miliusovog filma " Conan Barbar" sa Arnoldom Schw arzeneggerom u naslovnoj ulozi i nastavka "Conan Razara" Richarda Fleischera, zatim je bio i kratki serijal "Conan: The Adventurer" za koji smo svi, vjerujem, prilino sretni da nije prikazan na naoj TV, i crtana serija istog imena. Postoji i novi MMORPG "Age of Conan" i ovaj strip, Dark Horseov "Conan". Conan je, mora se priznati, popularan i dobro prihvaen lik. A tko bi rekao da je takav lik izaao iz pera jednog teksakog pisca kratkih pria koje su izlazile u und-asopisima prikladno nazvanim Weird Tales i slino. I tko bi rekao da je lik Conana i cijeli svijet oko njega stvoren istom sluajnosti. No, moda sve velike stvari tako poinju. Prva pria o Conanu, " Feniks na mau", izdana je kao adaptacija prie o prijanjem How ardovom liku, Kullu Osvajau. Pria je bila neobjavljena i zvala se "Ovom sjekirom vladam". Bila je neobjavljena jer su je odbila dva asopisa, Argosy i Adventure. Tek nakon to ju je preradio, time stvorivi Conana, uspio ju je prodati. I time stvorio lik koji e ivjeti za sva vremena.

Kao djeak sam jako volio Conana. S likom sam se upoznao isprva preko stripova, a nakon toga sam gledao i ve prije spomenuti film. Uvijek me fascinirao taj svijet, svijet opasnih i monih arobnjaka i vjetica, lakih ena, lopova i razbojnika, i jednog ovjeka koji je svima njima pr kosio. Conan nikada nije bio junak. Moda je inio djela koja bi se mogla s matrati junakima, i stvarno su to bila velika djela, no on ih je inio iz prilino sebinih motiva: zgrtanja blaga, prkosa, dokazivanja neega samome sebi ili drugima, ili jednostavnog spaavanja ive glave. Nikada nije nikome polagao raune, niti ga je bilo previe briga za one oko sebe, bili oni nemoni i slabi, ili bogati i jaki. Bio je barbar u svakom s mislu te rijei, i prezirao civilizaciju i njene tekovine. Borio se protiv demona, arobnjaka i obinih lopova, i uvijek bi neka prekrasna ena zavrila u njegovom naruju, makar ona bila samo za jednu no. U How ardovim se djelima iznimno dobro vidi utjecaj njegovog prilino dobrog prijatelja, H. P. Lovecrafta. Demoni protiv kojih se Conan bori jako podsjeaju

69

na bia iz Cthulhu mitova bia koja bi bilo koga lako izludjela, no ne i Conana, koji takve uase s lakoom ubija, bez ikakvog uenja, jer to je samo svakodnevica u njegovom burnom ivotu. Ali fasciniraju ga udni obiaji i religije tzv. civiliziranog svijeta. Da, Conan je takav kakvim ga je How ard opisao, lopov, razbojnik, kolja, plaeni ubojica, no i neto vie ovjek s osjeajem za ast u posve neasnom svijetu. Moda je Conanova ar u tome to su u njemu zapravo skupljene mnoge ljudske vrline, ali i mane, tako da se mnogi ljudi mogu s njime poistovjetiti. A i avanture u koje se uputa, ili jo bolje, u koje ga Robert E. How ard baca sa svakom novom priom, su prilino uzbudljive. ine da krv tee bre, kako se ono kae. Vjerojatno se nakon svega dosad napisanog pitate: a gdje je tu recenzija? Ne brinite, doli smo i do toga. Strip-serijal " Conan" kojeg je Dark Horse Comics poeo izdavati 2005., pr ilino vjerno prati Conanove avanture. To su, zapravo, vie adaptacije How ardovog djela, no i to je vie nego to se moe rei za veinu stripova, filmova i inih djela koja su nosila Conanovo ime. Serijal od svog prvog broja slavi stogodinjicu roenja Roberta E. How arda, i na svakoj je naslovnici malena mar kica s posvetom tom piscu. Veina pria su, kao to rekoh ranije, adaptacije, no nose oznaku "Based on" i ime prie na kojoj se temelje. Veinu je pria napisao

Kurt Busiek, poznati pisac mnogih stripova, a nacrtao Cary Nord. Ser ijal ima 50 izdanja. Vrlo se lako unijeti u Conanovu priu. A ovdje je, uz obinu adaptaciju novela, pr isutan i prilino dobar pokuaj da se uspostavi nekakav kontinuitet unutar same serije. Tonije, prati Dar kstorm kronologiju, to je zapravo potpuno revidirana i opirno istraena kronologija koja ukljuuje samo one prie koje je napisao Robert E. How ard. Pria otpoinje tako da nekom stepom prolazi sin nekog kralja i njegova pratnja u inspekciji upravo pokorenih zemalja. Sasvim sluajno nabasaju na nekakvu spilju u kojoj je ogromno blago i zapisi o nekom starom vojskovoi. Princ bi htio uti jo o toj linosti, a njegov vezir mu nevoljko poinje itati svitak za svitkom o, da, pogodili ste, Conanu. Nakon to je uspostavljen taj uvod, pria nastavlja svojim smjerom, samo se ponekad vraajui na podtemu princa i njegovog vezira. Mora se priznati, popr ilino efektan nain stvaranja kontinuiteta, kojim se logino moe objasniti i pokoja rupa u radnji. Tu i tamo se kontinuitet preskoi na par epizoda, i onda vrati na glavnu priu. I itatelju to uope ne s meta. Crte je takoer prilino kvalitetan. Svaka zemlja je prikazana onako kako ju je How ard opisao, zemlje sjevera su prikladno skandinavskog izgleda, od ljudi do krajolika, dok zemlje juga imaju bliskoistoni tih. Scene bitaka su prilino krvave, kako bis mo i oekivali iz susreta maa i mesa. Iz tih se prikaza vidi svo divljatvo takvih bitaka i ratovanja, s Conanom kao centralnom linosti u svemu tome. Veina ljudi iz grada je prikazana kao slaba, sitna eljad, i kontrast im radi Conan, vii i veinom miiaviji, krupniji od ostalih. Nekako kao da je njegovom liku predodreena slava. Sam lik Conana, u usporedbi s prijanjim prikazom u razliitim izdanjima, nije neto posebno. Lik je pr ilino definiran od strane R. E. How arda, tako da umjetnik i ne mora ba previe koristiti matu da bi ga prikazao. Vinjete sloene oko njegovog lika su ve posve drugaija stvar, i tu se vidi, zapravo, umjetnikova mata i kreativnost. Boje su prilino blage i neupadljive, tako da su sve te scene, zapravo, veinom oima ugodne, i daju naglasak na

70

dramatine scene, kako to i inae biva kod stripova sa dobrim crteom. Izvrstan dodatak cijelom izdanju dolazi i u obliku dodatnog stripa koji se pojavljuje na kraju svakog broja. To je "The Adventures of Tw o-Gun Bob: True stories from the life of Robert E. How ard" Jima i Ruth Keegan. Jedan prilino zanimljiv dodatak cijelom stripu, po mom miljenju, jer tu vidimo i djeli osobe kakva je bio R. E. How ard u stvarnom ivotu, a ne samo kroz njegovo djelo. Dark Horse je, uz ovog "Conana", izdao jo 5 mini-serija, a sve se treba nastaviti novim serijalom " Conan The Cimmerian". Iskreno, jedva ekam taj novi serijal, jer, ako je i upola dobar kao ovaj, bit e to uitak za itanje. to rei vie od toga da je Dark Horseov "Conan" vrijedan itanja i da e, onome tko ga prelista, pruiti sate i sate iz nimne zabave? Pa, moda jedino: Crom a m u, itajte ovaj strip!

71

Koliko dugo ve izrauje zmajeve i zbog ega ba njih, mislim , im a li neto posebno to te kod njih fascinira ili? Intervju sa Zlatkom obavili smo u jednom ugodnom ambijentu caffe bara Viktoria u Osijeku. Nakon nekoliko piva postao je vrlo priljiva osoba, pa smo iz razgovora saznali dosta zanimljivih stvari o njemu; naime, on se osim kiparstva bavi i jo drugim zanimljivim stvarima. Crtao sam z majeve jo od djetinjstva. Sviaju mi se jer sam slobodan donekle improvizirati. Moji zmajevi nisu poput onih iz D&D-a, npr. kada je rije o Red Dragonu, koji mi se iskreno, ba svidio, postane zbilja apsurdan kad ga malo bolje promotri. Moji su z majevi raeni prema slobodnom konceptu. Nikada nisam volio prikazivati bia na isti nain, izbjegavam iste anatoms ke detalje ili poloaj tijela. Ovo e zvuati malo kontradiktorno, ali mnogi zmajevi koje sam vidio od drugih profesionalnih umjetnika nisu dovoljno realni. U redu, kako nekom izm iljenom stvorenju uope dodati realnost, tonu anatom iju? Cijeli svoj ivot crtam ivotinje, praktiki od kad znam za sebe, tako da znam mnogo o njima jo od osnovne kole. Kada radim zmajeve, oslanjam se na anatomiju mnogih drugih ivotinja i jednostavno kombiniram. To me podsjea na jedno pitanje koje sam ti htio postaviti. Odakle dobiva inspiraciju? Imam mnogo svojih starih skica raznih gmazova i reptila.

Zlatko, tvoje je radove osjeka publika im ala prilike vidjeti na posljednjem Essekonu prije nekoliko m jeseci i vjerujem o da si ostavio prilian dojam na organizatore i posjetitelje. Reci nam neto ukratko o sebi i svojim radovim a. Pa, zovem se Zlatko Smiljani, imam dvadeset i tri godine i trenutno pohaam Umjetniku akademiju u Osijeku. Kako ve znate, najvie se bavim kiparstvom. Izraujem modele zmajeva, dinosaura, kitova i raznih vodenih bia. Svoje modele izraujem najprije od plastelina ili gline postavljenih preko iane konstrukcije, nakon ega ih stavljam u kalup od gipsa, zavrni rad je zapravo napravljen od mjeavine dvije vrste papira i ljepila za drvo. Zato ba od papira, a ne od nekog jaeg m aterijala? Pa i papir je vrlo vrst u kombinaciji s ljepilom, skulptura bude dosta lagana i otporna na udarce. Modeli od gline esto znaju pucati ili se jednostavno slome. Ovakav nain izrade je vrlo praktian i nita vie.

Nastavak na sljedeoj stranici >

72

Mit o zmajevima je sam po sebi vrlo fascinantan, mistini su i zbog toga privlani. Mnogo puta imam elju napraviti skulpturu ili sliku, ali nisam u mogunosti to napraviti vremenski, tada na brzinu napravim skicu koju stavim na led neko odreeno vrijeme. Jedna skulptura nastane od vie skica, od kombinacije najboljih detalja. Mnoge skice sauvam za daljnju upotrebu, jer postoje neki elementi koji ne pruaju previe opcija, kao npr. krila s kojima ne mogu mnogo improvizirati, iako mi se u filmu Eragon zbilja dopada dizajn s krilima od perja, mogao bih probati neto takvo. Poznato je i da prodaje svoje skulpture, koliko ih cijeni, kako zainteresirani m ogu s tobom stupiti u kontakt i kada si dobio tu ideju? Cijena ovisi od skulpture do skulpture, ovako okvirno, rekao bih da je rije o rasponu od tristo do dvije i pol tisue kuna. Kontaktirati me se, za sada, moete jedino telefonskim putem na broj: 032/303264. Prodaja je zapravo pala na pamet mojoj sestri dok sam jo bio u srednjoj koli, kada nisam imao neke pretjerane volje ni vremena za modeliranje. Skulptura zmaja koji se najvie svidio mojoj sestri, je na kraju ukradena u Vukovaru, ali sam nedavno pronaao silikonski kalup negdje u or maru (zapravo tri kalupa u tri razliita ormara). Rije je o movarnom z maju; prolo je zbilja mnogo vremena i ba me zanima kako danas izgleda. Toliko o sam im skulpturam a. ime se jo bavi osim kiparstva? Pa trenutno planiram snimiti kratkometrani animirani film o Vikinzima. elim raditi na animaciji ve jako dugo i imam dosta gotovih scenarija za filmove. Naravno, u filmu ima z majeva, tonije samo jedan jer je rije o nekoliko minuta sadraja. Z maja planiram snimati stop- motion tehnikom. Stop-m otion je prilino stara tehnika, zbog ega si se odluio ba za taj nain? Prije svega, stare tehnike su lako dostupne i imaju taj posebni ugoaj hand- madea, a dobrim dijelom ih volim koristiti zbog nostalgije. Im a li ve neke suradnike koji taj teret dijele s tobom i im a li nekih daljnjih planova na podruju anim acije? Da, imam ve nekoliko suradnika, ali ne bi bilo loe da se ubaci i jo koji. Volio bih da taj projekt dovede do nekih drugih, kako bi mogao ostvariti nekoliko starih ideja i otvoriti mogunosti za nove. Hm m , ovo je bio jedan ugodan i zanim ljiv razgovor, osim ako nisam neto izostavio? Im a li neku zavrnu rije? Hahaha, to me sad pita kad zna da pijem cijeli dan? Pa, m oje je pravo da probam . U svakom sluaju, hvala ti na ovom razgovoru i na odvojenom vremenu. Hvala i tebi.

Zanim ljivo, reci nam jo m alo o tome. Kako se zove film , odakle inspiracija i takve stvari. Film se zove Bijeli oltar, a inspiracija za njega mi je dola dok sam sluao soundtrack za film Avalon Mamoru Oshiia. Planiram koristiti nekoliko razliitih tehnika snimanja i spojiti ih u jednu cjelinu. Prvo je potrebno uivo snimiti dogaaje, a potom na snimku nalijepiti crte ili raunalnu grafiku.

Iako na prvi pogled, cijela situacija djeluje poput nevinog nadmetanja izmeu dva anra, zapravo je rije o dugovjenoj borbi za pre vlast prenaane s koljena na koljeno. Fantasy anr nikada do sada nije ugrozio postojanje znanstvene fantastike svojom popularnou kao to je danas, zaista, svakodnevno postajemo pretrpani sve veim brojem raznih fantasy serijala, knjiga, filmova, igara dok s druge strane, anr znanstvene fantastike lagano postaje dio prolosti. emu je uzrok ovakvog fenomena, pod prijetnju svog ivota, za vas je istraio Boris Hrenjak.
Moram priznati da sam jaaako dugo odugovlaio s pisanjem ovog lanka. Urednik mi je doslovno morao doi u kuu i zaprijetiti s kirurkim uklanjanjem vitalnih dijelova mog tijela da se zamislim i zaponem s pisanjem. Isto tako, moram priznati da mi je ova tema pr ilino poznata jer sam prije nekih mjesec dana (ili vie, ovisno o tome kad e The Void ugledati svijetlo dana) napisao lanak na tu temu. Ako vas zanima, moete ga pronai na mojem blogu www.scif irama.com. Ideja o tome da se raspiem oko "sukoba" znanstvene fantastike i fantasya nije mi dola kao grom iz vedra neba. Prvi put sam uope poeo razmiljati o tome kad sam proitao lanak Darkness Defined (SF Vs Fantasy Redux) na stranicama SF Novelists. Tamo je spisateljica Lyda Morehouse zatraila odgovor na isto pitanje i uposlila neke doista renomirane i poznate pisce te dobar komad publike u pokuaju davanja odgovora. No, bezuspjeno. Ja naravno ne bih bio ja kad ne bi samouvjereno pomislio kako bih ja mogao napraviti bolji posao od njih. Dakle, dao sam se u istraivanje. Jedan moj poznanik sa Facebooka, takoer inae zaljubljenik u SF pomogao mi je tako da je napravio malo istraivanje na Internet Movie Data Base (www.imdb.com) i Amazon (www.amazon.com) stranicama kako bi mi dao neke brojke s kojima bih potvrdio gornju tezu. Naime, u rubrici All-Time Worldw ide Box Office filmovi (iliti filmovi s najveom zaradom svih vremena) u prvih 20 na listi nalazi se devet (9) fantasy filmova i pet (5) SF filmova. Ono to je znakovito jest da na tih pet filmova tri odlazi na Star Wars. Isto tako, moram napomenuti da filmove o superherojima nisam ubrajao niti u 74 jedan anr jer mi je stvarno glupo stavljati ih u kategoriju znanstvene fantastike, a fantasy definitivno nisu. Takoer je znakovito da meu najprodavanijim knjigama svih vremena (prema Amazonu) u top 20 nema NITI JEDNA SF, a barem etiri fantasy knjige (ukljuujui i Bibliju). Zato je to tako? Pitanje je to na koje sam naao barem sto razliitih miljenja u raspravama koje sam vodio sa prilinim brojem ljudi na raznim grupama, forumima ili uivo. Svatko ima neku svoju teoriju koja ima vie ili manje smisla tako da nisam siguran elim li ovaj lanak jednostavno pretvoriti u kompilaciju razliitih miljenja ili da razveem jeziinu i dam svoj doprinos opoj nesigurnosti bar to se tie ove teme. Mislim da u i sam morati vidjeti kako e se tema odvijati do kraja lanka. Prvenstveno, mislim da je najvei razlog (a veliki broj ljudi se slae oko ovoga) velikoj popularnosti fantasya upravo u tome to su iza nas blockbuster filmovi poput Lord of the Rings trilogije i itava serija Harry Pottera. Oni zajedno zauzimaju ak 7 od 9 fantasy filmova s najveom zaradom (onaj popis koji sam spominjao maloprije) svih vremena. Moda bih se usudio ii toliko daleko da kaem da bi se glavnom karikom mogao istaknuti mali arobnjak jer iako je LOTR bio i jest veliki hit, Potterov serijal knjiga prisutan je od 1997g do danas, to znai da je meu nama vie od desetljea. Kako god to okrenuli bit e vam jasno da je sad generacija djece koja je to itala u djetinjstvu sad u ranim ili kasnijim dvadesetima. Moglo bi se rei da je ta genaracija odrasla na Potteru pa nije onda ni udno da preferiraju fantasy. Neki ini se smatraju da je jedan od razloga to je SF podreen i taj to je nakon uspjeha Star Warsa zavladalo jedno vrijeme u kojem su sve

producentske kue odobravale bilo kakav scenarij tog anra samo da pokupe dio kolaa kojeg je ispekao SW. Naravno, gledatelji su bili nahranjeni ogromnom koliinom smea. Nije da ne razumijem to stajalite ali mislim da je bilo napisano, u meuvremenu, sasvim solidnih knjiga, stripova pa ak i nekoliko doista dobrih filmova koji bi mogli pobiti tu tezu. Osobno smatram da je anr fantasya prije pojave LOTRa bio u totalnom kaosu jer koliko bi ljudi uope moglo navesti 2-3 dobra fantasy filma, a da se u tu spiku ne ubroji i LOTR. S druge strane, u SF-u smo bili svjedoci pojavi prilinom broju fantastinih naslova i pisaca koje bi mirne due mogli nazvati majstorima ili ak vizionarima. Clark, Asimov, Baxter, Vinge i ostali (znam da svatko ima svoje heroje) poastili su nas nekim zaista izvanrednim knjigama za koje moemo mirne due rei da pobijaju gore navedenu tvrdnju. Takoer, ne smije se zanemariti i injenica da ivimo u sci-fi svijetu. Ono to je juer bila znanstvena fantastika danas je realnost, a i postaje sve tee prodati itateljima onaj w ow efekt koji je bio prisutan u anru jo od pojave Jules Verna. Svijet se danas kree tolikom brzinom da ono to pisac napie u SF romanu postane realnost i prije nego to se knjiga pojavi na tritu. Fantasy ne pati od te boljke, koliko se arolija pojavilo na tritu jo od prvih pria brae Grimm? ;) S druge strane, moda je stvar ipak malo prenapuhana od strane izdavaa koji sad pokuavaju unoviti fantasy knjige koje idu kao lude. injenica jest da je fantasy prodavaniji ali da li je stvarno tolika razlika? Stvar je u tome da se neke od najboljih SF knjiga koje su postale dio mainstreama sad prodaju izvan anra pa dolazi do ne-ba-tonih podataka u analizama. Poelo je s Frankensteinom, a moe se vidjeti i u modernijoj povijesti: The Road od Cormac McCarthy The Time Traveler's Wife od Audrey Niffenegger The Sparrow od Mary Doria Russell The Yiddish Policeman's Union od Michael Chabon Rant od Chuck Palahniuk itd. to ako ponemo u SF uvrtavati Crichtona? Samo kod njega bi mogli dobiti par postotaka prednosti u odnosu na fantasy... Po mom miljenju (a vjerujem i ne samo po mom) neke od najpronicljivijih pria su napisane u SF anru - Fahrenhiet 451, A brave new world, 1984, The handmaids tale, itd. Mislim da fantasy teko moe postii tako mone prie. Oni su previe zaposleni questom za nekom stranom 75

magijom, borbom protiv nemrtvih ili putovanjem na drugi kraj svijeta isl. Nemojte misliti da potcjenjujem fantasy (ili precjenjujem SF), on stvarno ima mogunosti koje bi se mogle iskoristiti u kreiranju barem parirajuih djela sa SF klasicima ali se jednostavno ne iskor itavaju. Bar jo nisam naiao na takav primjerak. Dopustite mi da prenesem u potpunosti rijei jednog pisca(Kerry M. Tolan) koji se upustio sa mnom u raspravu (ili hmm, monolog) s njegovog gledita kao SF pisca: Sve je to divno i krasno, ima nekih zanimljivih komentara oko ove teme no i sam naslov vam govori sve - fantasy je samo popularniji. To nema veze s kvalitetom jednog ili drugog. I sad evo mene, sf pisca ni manje ni vie, u pokuaju da vam objasnim zato je to tako. Prilino ironino, nije li?... Razmislimo malo o tome, vie filmova koji dolaze su bazirani na fantasyu. Zavisno o tome, vie je i fantasy pisaca. Najpopularnije MMORPG igre u ovom trenu su isti fantasy setting. (World of Warcraft i EverQuest II). Kao autoru, nije mi teko razumjeti privlanost fantasya. Tamo je sve mogue. Razmislite malo o tome. SVE...je mogue. Znanstvena fantastika u svim svojim oblicima ima odreena ogranienja da bi se odrala unutar anra. Najvei nedostatak je upravo taj da sve to prezentirate u SF-u mora biti mogue unutar okvira znanosti. Dok warp tehnologija ne spada u trenutno izvedivu znanost, ipak nije potpuno nemogue negdje (daleko) u budunosti. Proizvesti zmaja iz ira nije. Fantasy nam daje mnogo vie moguih linija kojima bi pria mogla potei jer nije suoen s toliko limitirajuih okolnosti. Luk prie omoguuje vie svjeijih ideja. Iz moje perspektive, mnogo je vie izvora za ideje. Dapae, lake je pa se mnogo pisaca okree prema fantasyu. Bar je to, kako ve rekoh, trenutni trend. Naravno SF je daleko od toga da je bunar koji je presuio (misli se na ideje) no voda u ovom bunaru nije toliko duboka s mogunostima. Sigurno, ako se izmisli neka tehnologija koja je dovoljno napredna nama e vjerojatno i izgledati poput magije, ali to je ipak moda i pretjerivanje. SF jednostavno nije lagan za pisanje - morate se sukobiti s puno vie ogranienja. To ne znai da bilo koji od dva anra nije u stanju predstaviti nevjerojatne prie samo je to fantasyu moda neto lake. Primjetite da se ovdje ne koristim apsolutnim vrijednostima niti biram strane. Nema niega to bi mi reklo da je SF bolji ili loiji od fantasya. Isto

tako mi je nebitno ni da se oba anra iscjepkaju na nebrojene male pod-anrove niti da li je neto izvan spekulativne fikcije zamaskirani fantasy. To je potpuno nebitno za ovu temu jer i SF i Fantasy trae potpuno drugaije alate za pisanje. Govorei o spisateljskim alatima, pogledajmo malo specijalne efekte. Jednostavno pravilo izgleda da je - to je neto nevjerojatnije to je potrebniji kompjuteriziraniji efekt da bi se neto prikazalo. ini mi se da bi nekoliko desetaka stvorova koji mjenjaju oblik trebalo biti mnogo tee za napraviti od svemirskog broda. Mislim da nije nerazborito pretpostaviti da ba zato to mnogi fantasy naslovi sadre hrpe ovakvih i slinih efekata, da ba zbog toga nisu dosad stavljani na filmske ekrane radi skupoe ili nedostatka tehnolokih mogunosti da bi se oni izveli. No, tehnologija danas postaje znatno jeftinija i jeftinija. Nije dakle nerazumno pomisliti i da je ba zbog toga fantasy anr danas sve ei kandidat za ekranizaciju jer je napokon - izvediv. To takoer vrijedi i za stripove. I tako, sad imamo mnogo vie fantasy filmova koji e pogurati taj trend popularnosti fantasya. Eto, to bi bilo moje skromno miljenje. Veina stvari koje sam ovdje iznio mogu se shvatiti kao moje pretpostavke vie nego injenice - nije ba da sam se upustio u pretraivanje Interneta za injenicama kojima bih potkrijepio svoja miljenja. Jedino podruje mojih rijei iza kojih stvarno vrsto stojim je ono koje se tie miljenja iz perspektive pisca. Mislim na ono da mi fantasy stvarno daje mnogo vie opcija za priu. To ne govori da je fantasy bolji - nego da ga je po mom miljenju lake pisati. Razlog zbog kojeg sam SF pisac je ponajvie u tome to oboavam SF, a i iskreno, to je podruje znatno manje napueno. Kerry www.kmtolan.com

Eto, to bi otpr ilike bilo ono to je Kerry napisao kao odgovor na moje pitanje. Moda je poneto njegovih originalnih zamisli izgubljeno u prijevodu ali hej, ja studiram ekonomiju, a ne jezike ;). Razlog zbog kojeg sam vam u potpunosti preveo njegove misli je u tome to se veeelikom veinom slaem s njegovim stajalitem samo je on to vjerojatno izrekao mnogo kompetentnije nego to bih ja to ikad mogao. Rekao sam vam na poetku da s matram kako nisam naao odgovor na pitanje iz naslova jer kad se sve uzme i zbroji sve je to samo jedna velika kompilacija tuih misli koji se razlikuju od osobe do osobe te sam ovim lankom zapravo pokuao iznjeti neke najee i meni najvjerojatnije mogunosti koje bi nas mogli pribliiti odgovoru. No taj odgovor treba dati svatko sam za sebe. Zahvaljujem se svima koji su sudjelovali u ovom mom kvazi-istraivanju i koji su dali svoj doprinos stvaranju lanka, a pr ije svega svim ljubiteljima znanstvene fantastike, fantasya i spekulativne fikcije openito na Facebook grupama Enquire w ithin on SF, Fantasy, Horror and book publishing i Science Fiction Fandom. Poseban i nezamjenjiv doprinos dugujem Gordon Costellu, Natali Vili, CV Ricku, Kerry M. Tolanu, Steve Davidsonu, Eric Jambroskyu, Matt Mooreu, Heather Johnson, Mariu Pastuoviu i mom bratu Hrvoju Hrenjaku koji je posluio i kao pokusni itatelj lanka :). Hvala vam svima..., a sad odoh prije nego se ovo pretvori u tekst dulji od zahvala u knjigama od 300str.

76