Nakon nešto više od četir i i pol' mjeseca kašnjenja s našim prvim brojem ovog fanzina, ja kao urednik, nemam nikakvih ideja kako ga započeti. Pr ilično ironično, zar ne? Priznajem, prvo što mi zapravo pada na pamet jest pomalo dorañen citat s početka Danteova „ Pakla“ – svi vi koji listate ove stranice, ostavite svaku nadu – ali moguće je da pomalo pretjerujem ili su me konačno dohvatili svi ovi dani nespavanja i nervoze koji iz mene izvlače vlasiti skepticizam. O samoj kvaliteti, ipak, odlučujete upravo vi, dragi čitatelji. Ideja koja mi se cijelo vrijeme motala po glavi bila je ponuditi vam nešto drugačiju perspektivu omiljenih nam žanrova, tako da vjerujem da će se za svakoga naći po jedan mali privatni kutak na kojeg ćete izdvojiti ponešto vlastitog vremena. Takoñer bih iskoristio ovu priliku i zahvalio svima onima koji su bili uz mene i trpili me cijelo ovo vrijeme i oni koji su idejama, člancima i kritikom pomogli da se ovaj projekt ostvari, a to su: Nataša, Boris (www.scifiram a.com), Tomislav, Hrvoje, Ivan, Slaven, Jasmina, Izitpajn, Nebelw erfer, uredništvo NOSF portala i magazina (www.nosf.net), Andrej, Zlatko, te uredništvo Planet magazina (planetm agazin.wordpress.com), svi oni koji su se odazvali na naš prvi natječaj, Gabrijel, Shrike, i naravno, svi Vi koji ste odlučili pružiti nam priliku i pročitati naš prvi broj. Naravno, svaka vaša kritika ili ideja je uvijek dobrodošla i pomaže nam da ovaj fanzin napravimo sve boljim i kvalitetn ijim. Slobodno nas kontaktirajte i obratite nam se putem našeg službenog foruma: thevoidforum .freeforums.org. Takoñer još uvijek tražimo sve one voljne da daju i svoj doprinos, šaljite nam svoje priče, slike, crteže, stripove i sl. U meñuvremenu započeli s mo još nekoliko drugih projekata o kojima će biti riječi nešto kasnije putem naših stranica: thevoidfanzin.wordpress.com ili thevoidfanzin.co.nr To bi uglavnom bilo sve od mene za sada. Uživajte! Urednik (m ax.scorpius@gm ail.com)

SADRŽAJ :
UVODNIK GAL ERIJA: Andrej Majić REPORTAŽ E: Prem ijera film a: Civilizacija propasti Richard K. Morgan u Hrvatskoj NAJAVA BROJA: Starcraft 2 TEMA BROJA: Cyberpunk William Gibson Divinizacija Mreže Gabrijel Barišić: Ljudski kalup Boris Hrženjak: Sigurnosna zakrpa Marija Serdar: Ne budite usnule RECENZIJE: Term inator: The Sarah Connor Chronicles [REC] Penumbra Walking dead Conan – Dark Horse Com ics INT ERVIEW: Zlatko Sm iljanić KOLUMNA: SF vs. Fantasy 2

3

6

8

13

17 32 35 39 47 54

63 64 65 68 69

72

74

The Void – besplatni elektronički fanzin sf, fa ntas y i horror tematike © b y Mario Pastuov ić 2008. Glav ni urednik: Mario Pastuov ić, zamj enik urednika: Nataša Bek. Suradnici: Gabrij el Barišić, Boris Hrženjak, Marij a Serdar, Tomislav Bulj ev ić, Slav en Karakaš, Iv an Gudelj , Hrv oj e Hrženj ak, Scifirama, Planet Magazin, Andrej Maj ić i Zlatko Smilj anić. Prij elom i dizaj n: Max Poshtar. Sav e priče obj av lj ene u ov om dokumentu p od zaštito m su autorskih prav a nj egov ih autora. The Void fanzin j e potpuno besplatan i nij e za prodaj u, autor nij e odgov oran za bilo kakv u štetu nastalu korištenj em ov og dokumenta. Kon taktiraj te nas preko foruma: thev oidforum.freeforums.org

2

Andrej je student osječke „Akademije za primjenjenu umjetnost i dizajn“. Veliki je obožavatelj metal glazbe, Kentaura Miure i njegove mange „Berserk“, kao i roleplay igara poput „Call of Cthulhu“ i „SLA Industries“, sve u svemu, prilično mračan tip. Nedavno je službeno sudjelovao na godišnjoj izložbi s voje Akademije, a naslovnicu (i dva stripa) za fanzin napravio je po našoj isključivoj zamolbi. Ako još niste čuli za njega, ovdje imate priliku baciti oko na neke od njegovih radova, za sve ostalo posjetite dolje na vedenu stranicu.

.

.

koji u filmu tumači čak dvije različite uloge. Za najveći dio filma. ali zbog Domagoja i njegovih sposobnosti. sektore. gdje se takoñer vidi i plakat za film). X dobiva ponudu koju ne može odbiti: mora zaustaviti lokalne mutante u zamjenu za lijek koji će spriječiti njegovo izobličenje. Za scenarij i priču pobrinuo se Luka Pejić. Kako je riječ o malom broju populacije. njihovom radu i planovima u skoroj budućnosti za vrijeme proslave premijere filma u već gorenavedenom lokalu. U filmu se jasno vidi utjecaj drugih sličnih klasika ovog žanra. Obojica su do sada zajedno napravili pet igranih filmova i tri dokumentarna. Tko su zapravo braća Pejić? Priznajem da pripadam skupini ljudi koji do prije ovog filma nikada nisu niti čuli za braću Pejić. inače student Engleskog jezika i povijesti iz Osijeka. zagonetni „X“ dolazi u jedan od sektora nakon preživjelog sukoba u kojem je zaradio ozljedu od koje je i sam postao jedan od zaraženih i samo je pitanje vremena kad će mutacija zahvatiti njegov organizam. istom lokalu gdje je održan i after-party nakon premijere „ Civilizacije propasti“. nedavno imao i izložbu vlastitih radova u caffe baru S. koji se takoñer bavi i crtanjem stripova (njegove radove možete vidjeti na stranicama: dom igorgon. „Samo snimanje filma trajalo je mjesec dana.Bar u Osijeku.Premijera petog filma braće Pejić. računalne igre iz '98.“ – rekao je Krešimir i takoñer dodao – „film smo snimali s budžetom od dvije tisuće kuna.Co. pobrinuo se Domagoj Rapčak. Priznajem kako sam od samog početka bio privučen ovakvom idejom. da je netko zbilja uspio snimiti film postapokaliptičnog žanra i to u Hrvatskoj. pojavio sam se na premijeri u kinematografu „Europa“ s još nekoliko prijatelja kojima sam prenio vijest. američke izdavačke kuće „Interplay“. Glavni junak. vizualne efekte. 6 . ostalih sedam mjeseci samo s mo radili na postprodukciji. jedina preostala područja na planeti koja nisu zahvaćena radioaktivnim oblacima. jednostavno nije bilo potrebe. Iskoristili smo priliku saznati nešto više o tome kako je film nastao i koji su im planovi u bliskoj budućnosti. zbog toga smo odmah iskor istili priliku saznati malo više o njima. Domagoj je takoñer. pa tako i legendarnog serijala „Fallout“. ožujka u Osijeku privukla je veliki broj zainteresiranih ljubitelja sf-a. čiji soundtrack čini prepoznatljivu zvučnu podlogu i za ovaj film. kao i sve zaljubljenike u domaći film. Imali s mo sponzore koji su nam donirali potrebni mater ijal i prostor za snimanje na zemljištu u Višnjevcu“. u bliskoj budućnosti svijet je opustošen nuklearnim ratom i preživjeli su okupljeni u tzv.com. većina tih sektora je opkoljena i pod stalnom prijetnjom čudovišnih mutanata iz obližnjih ruševina nekada velikih gradova. Film je u meñuvremenu osvojio nagradu „Zlatna Motor ka“ na domaćem festivalu trash filma 2007. održana u petak 21.deviantart. Dok se za vizualne efekte pobrinuo Domagoj Rapčak. Kako je sektor sve više izložen konstantnim napadima. dok je sam proces snimanja i režije preuzeo Krešimir. godine. U početku sam razmišljao o maketi sektora. „Civilizacija propasti“ zapravo ima vrlo zanimljiv zaplet. Kako sam i osobno veliki ljubitelj ovakve vrste znanstvene fantastike u bilo kojem njezinom obliku. Glavnu ulogu u filmu tumači Marko Vrebac > koji je odlično odradio svoj prvi glumački posao.

većim dijelom snimljen u Krešinom podrumu i višnjevačkoj šumi. nazvan ''Ravno u Oči''. Riječ je o horror filmu pod radnim naslovom „ Motel Zlo“ koji je prije nekoliko tjedana u debeloj fazi predprodukcije. Za šminku se pobrinila Krešina zaručnica Afrodita. Na prvom Trash Film Festivalu u Varaždinu 2006. tako je postao prepoznatljivo lice i prava zvijezda trash-filma. . a imamo i tri dokumentarca. inače glavni lik gotovo svih filmova braće Pejić. sudjelovao je na Reviji A materskog Filma u Zagrebu i kao takav označio je početak filmskog stvaralaštva ekipe iz Osijeka. ali ideja nije uspjela budući da je festival bio rezerviran isključivo za Američke autore. Luka je napisao scenarij za prvi akcijski film braće Pejić. Snimili s mo i jedan film za De Nirov festival. Iz potpuno neslužbenih izvora. Sada s mo već dobili i neke druge ponude i poslovne prijedloge za snimanje video spotova“. s namjerom da ga pošalju na jedan od filmskih festivala. S obzirom da je ''Irw in'' bio nijemi film. a istom je prigodom i ''Ravno u Oči'' nominiran za najbolji akcijski film. noir thrillere. Krešin Golf i podrum dida Pere postali su zaštitni znakovi ovog filma.“ – rekao je Krešimir – „mogli bi snimiti još koji film. Osim toga. biografske drame. godine. budući da su obojica veliki zaljubljenici u filmsku industriju i umjetnost. pa s toga odlučuju učiniti i nešto po tom pitanju: „ Planiramo obojica organizirati nevladinu udrugu za poticaj mladih filmskih umjetnika. benzinska postaja. Naravno. „Ovo nam je već peti film po redu. Tomislav Tomić. a zahvaljujući osječkom HNK. Fascinacija filmom potaknula ih je da s kamerom u ruci započnu stvaranje vlastitih filmskih uradaka. u ''Ravno u Oči'' glumci su po prvi put progovorili. Za montažu je još jednom bio zadužen Marin Balajić. Takoñer planiramo stvoriti filmski festival u Osijeku koji bi se održavao jednom godišnje i služio kao promoviranje novih mladih umjetnika. inače bratići. Nakon nekoliko mjeseci.com. ''Tata Mutant'' je bio nominiran u kategoriji za najbolji horor. preostaje nam samo čekati. za sada samo glasine i nisu službeno potvrñene. u kojima su Krešo i Luka ispitivali ljude na ulici (uglavnom starije od 65 godina). godine. Uz njega. poluprazne bočice kečapa. Ponavljam kako su ove informacije ipak.awardspace. u istim su 7 filmovima glumili Lukini prijatelji iz srednje škole i Krešini prijatelji. mladi su filmaši iz osječkog predgraña. Prvi film pod nazivom ''Talent Irw ina Wilkinsona'' snimili su početkom 2005. posjetite njihovu službenu w eb stranicu na adresi: pejicbros. uspjeli smo iskopati nekoliko informacija vezanih za njihov najnoviji filmski projekt. Potom je slijedio horor ''Tata Mutant''. snimili su i biografski film o svom djedu Petru. Radnja smještena u Karpatskoj dolini s kraja 19. Pod utjecajem Tarantina. prati eksperimente doktora Rutherforda i njegovog debilnog brata Vladimira. Snimamo sve što nam se sviña. Sve je počelo dokumentarnim filmovima anketnog tipa. akcijske filmove. Josipovačka pustara. voditi radionice i slično. braća Pejić su mogli eksperimentirati i s bradama i br kovima svojih likova. braća Pejić su snimili sljedeći film.“ – odlična ideja koju svakako pozdravljamo. o izvanzemaljcima. naći nekakav prostor gdje bi se svi istomišljenici mogli okupiti. najviše ih pogaña činjenica kako je u Osijeku otvoreno vrlo malo mogućnosti za daljnji napredak i motiviranje mladih da im se pridruže. Sedmominutni nijemi crno-bijeli art-film. kloniranju i s mislu života. Ako vas zanimaju dosadašnji radovi i budući projekti braće Pejić. ali takve planove imam najranije za osam mjeseci. stoljeća. Tada su se Krešo i Luka konačno prihvatili i montaže samog filma. gdje se sada nalazi autocesta. nemamo nekih posebnih žanrovskih okvira kojih se držimo. Plastični pištolji prikupljeni od klin aca iz ulice.Luka i Krešimir Pej ić > za v rijeme proslave premij ere Krešimir i Luka.

a drugi iz naših pitanja koja smo mu postavljali. nismo uspjeli saznati detalje o skorom i obećanom izlasku druga dva nastavka trilogije o Takeshi Kovacsu „Broken Angels“ i „Woken Furies“. No bez obzira na to. kojih isto tako nema u Algoritmovoj brošuri najavljenih knjiga za ovu godinu. po priči i po stilu pisanja. Jedan dio citata je iz uvodnog razgovora izmeñu Morgana i Nevena. To bi bilo otprilike dosta za uvod. Osim navedenog. ali o tome malo kasnije). Nemam nikakvih unaprijed pripremljenih zapisa ili natuknica sa strane. od kojih je svega troje ili četvero uopće i pročitalo bilo koje Morganovo djelo. nema odgovor na to pitanje. Osijeku. gostovao je na Sferakonu. Ove godine prilikom svog tjednog posjeta Hrvatskoj. Obično počinjem s jednom scenom ili razgovorom iz meñu likova. nakon nekoliko stranica razmišljam kako dalje. S obzirom na činjenicu kako se fantasy žanr u Hrvatskoj puno bolje prodaje. a sve ostalo prepuštam čitatelju i njegovoj mašti. te u gradovima. Kada pišem nemam puno ideja o završetku ili o zapletu romana. moramo priznati kako je atmosfera bila i više nego ugodna (samim time što smo dobili priliku postavljati mnoštvo pitanja. Svaka knjiga koju napišem potpuno je drugačija od prethodne. travnja u Osijeku u prostorijama Gradske kavane jedne tople sparne večeri. nekako s mo skeptični da će te knjige skoro ugledati svjetlost dana u nekoj bliskoj budućnosti. Kada opišem jednu situaciju koja se dogodi moram smisliti pozadinu te radnje. O MENTALNOM PROCESU PISANJA „Iskreno. Kada pišem. pišem tako da koristim vrlo malo detalja pri opisivanju.“ 8 . okolini i znanstvenoj fantastici općenito. većina onoga što napišem proizvod je trenutne inspiracije. Black Man je potpuno drugačiji roman od serijala o Kovacsu. Na naše iznenañenje. zapravo u neku ruku hvatam fotografije budućnosti koju zamišljam. Promocija kojoj s mo prisustvovali bila je održana 24. dio rasprave odnosio se i na Richardov najnoviji roman „ The Steel Remains“ zanimljiv crossover iz meñu fantasya i noir žanra (koji u trenutku pisanja ovog teksta upravo izlazi u tisak Britanske izdavačke kuće Gollanz) i sf romana „Black Man“ kojim je autor isprobao jedan potpuno novi pristup društvu.Hrvatska publika imala je priliku upoznati se s djelima Richarda Morgana još prije godinu dana kada je njegov roman „Digitalni Ugljik“ objavljen u izdanju zagrebačkog Algoritma.Varaždinu i Puli. ali se zna dogoditi da čitatelji vide povezanost. cijeli dogañaj popratilo je samo deset ljudi. Prenosimo vam sve ono što smo uspjeli zabilježiti. Nažalost iz uvodne rasprave koju je vodio Neven Antičević. krenimo sada na onaj najzanimljiviji dio večeri. Kakva su bila naša iskustva s ovim najupečatljivijim znanstveno-fantastičnim piscem u posljednjih par godina saznajte u sljedećim redovima.

dok se penjete razmišljate o tome. bio je sin Stefana Kovacsa. Kad sam imao četrnaest ili petnaest godina. ali oni jednostavno nikad ne rade ono što ja od njih želim. a da bi bio profesor moraš biti dobar. On mrzi moć i mrzi ljude koji je posjeduju. Uvijek mi je cilj da moji likovi imaju svoj vlastiti život.“ 9 . Tako je teško odgovoriti na pitanje: kako pišeš? “ „Pa. niti u jednom od tih romana kraj nije ispao onakav kakvim sam ga zamislio. je zapravo jedna razarajuća demonska sila koja traži osvetu. istina je da je to u potpunosti bila njegova ideja. Uvijek se trudim svojim učenicima potaknuti neko zanimanje za ono što pričam i nerijetko me prihvate. koji je oženio Francuskinju. da svijet tako funkcionira i da je život jednostavno takav. Kad sam pisao roman. ali zapravo. koja je zatim dalje distribuirana. japanska kultura bila je vrlo popularna i utjecajna u Londonu i Takeshi je jedno uobičajeno japansko ime. ja nisam nasilan čovjek. Obično pišem o onome što me muči i pisanje romana je kao da idete u šetnju sa svojim likovima. ako ste dobar pisac. To mi se dogodilo u oba romana i smatram da je to ok. najbolja stvar je u tome što. Jedan čitatelj je u svemu tome primjetio povezanost s Kovacsevim serijalom. Ali jednostavno. U Digitalnom Ugljiku sam uspio dobiti nešto približno svojoj originalnoj ideji. Pr ije nego sam se počeo baviti pisanjem bio sam profesor Engleskog jezika punih četrnaest godina. koliko god se zapravo trudili i ulagali volje u svoje učenike. u to vrijeme Mañarske nogometne zvijezde. ali u Black Manu završio sam s nečim potpuno drugačijim od onoga što sam planirao. kad-tad jednog dana on će doći po vas. uvijek se tu i tamo pojavi nekakav seronja da vam zagorčava život. ono što je u njemu. Ako ste moćan i korumpiran političar. a mnogi učenici takvo nešto i zaslužuju. dosta toga dolazi podsvjesno. a onda vam ništa na ovom svijetu neće pomoći. jednostavno nemam pojma kako sam to završio. Naravno. Takav je i slučaj s pisanjem. Političari su do sada učinili toliko zla s objašnjenjima da je to sve politika. Smatram da. ima mnogo političara koji su tamo vani u javnosti i jednostavno tako traže metak da ih pogodi. Lako bih mogao usporediti Digitalni Ugljik i Black Mana. imao sam prijatelja u Francuskoj koji se prezivao Kovacs. prije svega. ne moja. gdje nema nikakve kontrole od strane vlade. jednostavno sam ih spojio. i gdje većina stanovnika proizvodi high-tech opremu. a tehnološki svijet s Japanskom tehnologijom i istočno-europskom radnom snagom samo je način na koji sam ga objasnio. mogu slobodno reći da je nasilje u mojim romanima u neku ruku izbacivanje vlastitih negativnih emocija koje imam prema osobama koje me frustriraju. Kad sam razmišljao o imenu glavnog lika za Digitalni Ugljik. nikada nisam predavao u osnovnoj školi. Kovacs je čovjek koji je takvima jedno upozorenje. ali dok razmišljate shvatite da ste to već učinili. Onog trenutka kada im prestajem biti zanimljiv ili primjetim da nemaju nikakvog interesa za ono što im pokušavam prenijeti jednostavno pobjegnem. pitao me nije li zapravo riječ o trgovini iste tehnologije koja se spominje u trilogiji? Odgovorio sam mu da je. Ako malo bolje pogledate.O NASILJU U ROMANIMA „Radnja Black Mana se odvija na Marsu. on je avatar svih onih osjećaja potlačenih kojemu je dosta svog tog sranja u kojemu živi i sada je jednostavno izvan kontrole. Kada ne pišem bavim se penjanjem. jer jednostavno nemam hrabrosti za takvo nešto.

nisam niti raz mišljao o mogućim nastavcima. Jednom kad mi su mi romani počeli biti objavljivani. vidimo da su životi tih ljudi bili mnogo teži nego danas. Opet. Za primjer. Cijeli mit o Edenu je jedna dobra usporedba o kulturološkom skoku ili padu. dobro reagiraju na zapovijedi. Jednostavno. oko stotinu godina od danas. on ih je pročitao i samo me upitao: koliko knjiga? Iskreno. ali ako pogledamo kosture. Mi živimo u socijalnim kontaktima i ljudi zapravo nisu toliko nasilna bića. tako da su npr. svaka mitologija ima vještice. Osim toga. onima koji su zli u očima kulture.O PRELASKU SA SF-A NA FANTASY „Čitao sam mnogo fantasy-a dok sam bio klinac i oduvijek sam ga volio. žene više orjentirane kao seksualni objekti itd. ali istovremeno je teško za opisati. bilo je vrlo zabavno napadati cijeli taj koncept. Pisanje jednog noir fantasya je za mene bilo zabavno. ima mnogo borbe u mračnim ulicama. niti ikoga zapravo zanima kako im je bilo. Likovi su ratni veterani s post-traumatskim stresom i narkomani. tamo gdje nema zakona zajednica se sama riješava onih koji su od nje različiti. Takoñer ima onih koji su više nasilni. bio sam se zapitao kako bi uistinu bilo živjeti u jednom fantasy svijetu? Kad bi vas stvarno natjerali da nekoga ubijete. Osnovna ideja je genetika izvan kontrole i mijenjanju ljudi u psihološkom smislu. niti prekrasnih dvoraca. “ O ROMANU BLACK MAN „Glavni junak. “ 10 . samo je ponavljao pitanje: koliko knjiga? Na što sam i ja odgovorio jednim nesigurnim pitanjem: tri? Odmah nakon toga dobio sam novi ugovor. nema borbi na otvorenome. to nam se čini kao kulturološki skok. Ovdje je riječ o post-ratnom razdoblju u razorenim gradovima i opustošenoj zemlji. točnije mijenjanje njihova ponašanja. Obrnuti proces je već ranije učinjen u tzv. ili bolje rečeno antijunak je vrlo sličan Kovacsu sudeći prema njegovom načinu razmišljanja itd. čiji su životi ispunjeni velikom i herojskom prošlošću i sada nemaju ništa. kao i onih bez manjka suosjećanja.ali on je bio uporan. odlučio sam uzeti neke elemente znanstvene-fantastike i pokušati ih uvesti u koncept fantazije. Riječ je o outsiderima. žašto ne bi i u drugom? I tako sam napravio par skica svojih likova i dao ih na pregled svome uredniku. Ljudi su inače dobri kad je riječ o meñusobnoj suradnji. pogledajmo agrikulturu u srednjem vijeku. Politika je bila bliža fašističkom režimu i robovlasništvu. Urban-fantasyu pa mi je palo na pamet pitanje: zašto ne bih napravio nešto suprotno? Ako je stvar upalila u jednom smjeru. Ali je vrijeme radnje mnogo bliže današnjem. U ovom romanu nema heroja koji spašavaju djeve u nevolji ili časnih vojnika. s čime bi ste to radije učinili? Pištoljem ili sjekirom? Koji je od ta dva načina brutalniji i bolniji? Koji je od njih humaniji? U mom fantasy romanu nema masovnih bitaka. kako već hoćete. izdaje i zabijanja noževa u leña.

zašto bi nam bilo stalo? Znanstvena fantastika nije o tehnologiji.„Samo za primjer mogu usporediti dresiranje vukova da bi od njih na kraju dobili čovjekova najboljeg prijatelja – psa. sv i oni outsideri završavaju izbrisani ili izdresirani za prilagodbu u novom svijetu. često se postavlja i pitanje o ljudskoj evoluciji. tako da su ih prisiljeni uzgajati. društvo se samo nada da će ta vrsta izumrijeti ili nestati. Ako pogledamo Shakespearea vidjet ćemo da se ljudi nisu promjenili ni nakon pet stotina godina. Mi trenutno živimo u onome što je prije samo par godina bila znanstvena fantastika. ona je već vani u svakodnevnoj uporabi. Ista stvar se dogaña i u romanu Black Man. pogledajte samo današnje klince kako se snalaze s računalima i kako brzo uče raditi na njima. Tu mi se počelo vrtjeti jedno pitanje po glavi: možeš li biti kriv za nešto što je tvoja ranija kopija učinila? To je bila početna ideja za roman Digitalni Ugljik. nigdje nema jasnije psihološke promjene. a ja volim misliti da jesam. Sjeća li se itko Zvjezdanih Staza i kapetana Kirka? Pogledajte ovu malu stvar. jer se ne pokoravaju nikakvim naredbama. moje razmišljanje je da takva kazna baš i nije fer. dok smislite nekakvu ideju i dok napišete knjigu. Osobno smatram da biotehnologija ima velike mogućnosti da kontrolira ljude vrlo lagano. o ljudima koji su zatočeni na njoj. mobitel. Pričali s mo o kar mi i o tome kako ti je život danas usran zbog toga što si u onom prošlom vjerovatno bio govno.“ O T EHNOLOGIJI „Tehnologija uvijek zastrašujuća onda kad je nova. Pogledajte za primjer. javlja se problem – ti ljudi su izabrani upravo zbog toga. Ali kako zajednica postaje civiliziranija i manje nasilna. Moguće je da je upravo takav brz tehnološki napredak razlog zbog kojeg ljudi u današnje vrijeme čitaju sve manje i manje znanstvene fantastike. upravo zbog toga je r iječ o pohranjivanju ljudske memorije. dobrom ili lošem. ako nije. prodano je oko šezdeset tisuća kopija u Velikoj Britaniji i oko sedamdeset tisuća kopija u Sjedinjenim Državama. posebno starijim osobama. Opcija za snimanje filma mi 11 . jer koja je njena svrha ako nemaš nikakvog sjećanja na prošli život. vrlo sam optimističan kad je riječ o njoj. Mlañim generacijama koje dolaze neće biti toliko zastrašujuća. To je priča o nekoliko ljudi koji su promijenjeni prije te regulacije. Jednom kada pronañu i uzgoje takvu vrstu. “ O VLASTITOM RADU I BUDUĆIM PROJEKTIMA „Kad je Digitalni Ugljik tek izašao na police. zašto bi uopće bio kažnjen? Rekao mi je kako za takvo razmišljanje moram imati vjere. već o njenoj implementaciji.“ „Kad god netko spominje napredak tehnologije. to je knjiga o njenom kapetanu i posadi. roman 20000 milja pod morem. Ipak. Ono što rijetko tko shvaća jest da evolucija nije samo napredak. Smatram da ako ste dobar pisac. Naša evolucija može ići u bilo kojem smjeru. Digitalni Ugljik je knjiga o ljudima koji žive u teškim vremenima. to nije knjiga o podmornici. da bi ste trebali pisati uvijek o ljudima. tehnolog ija je samo još jedan dodatni alat koji možete iskoristiti. Ali opet. ako ne znaš zbog čega trenutno ispaštaš. Riječ je o jedanom neredu koji više nitko ne zna riješiti. onda nije zanimljiva. Mislim da bi svaka fikcija trebala biti o ljudima. ona je zapravo prilagodba okolišu. trebaju pronaći onaj gen divljaštva koji su se toliko trudili izbaciti. Nije li ovo isti onakav ureñaj kakav su oni kor istili u seriji da bi meñusobno komunicirali? Jedina je razlika što Kirk s tricoderom nikada nije mogao hvatati fotografije poput nas danas. Zapadni svijet postaje civiliziraniji nego onaj od prije tisuću godina. Osobno sam zainteresiran za tehnologiju dokle god ona opisuje ljude. a takva situacija se mora kontrolirati za opstanak kulture. I tu možemo očekivati sljedeće veliko otkriće. ponestaje joj vojnika koji bi se brinuli za sigurnost i opstanak takvog svijeta. “ O INSPIRACIJI I IDEJAMA „Ideja za moju prvu knjiga je proizašla iz jednog razgovora s budistom. Ali da bi mogli uzgojiti takvu vrstu ljudi. lakše će ju prihvatiti nego mi sami.

moj glavni cilj je prije svega suosjećajnost. sada želim pisati drugačije stvari i sprobati nove. 12 . Bez obzira na nasilje koje bacim na njih. a jednostavno sam prestar za drogu i kurve. Onih šezdeset tisuća kopija sf verzije bilo je odmah rasprodano. Svaki pisac bira svoje vlastite dužnosti kao umjetnika. ali opet svi znamo da konstantno kapanje vode može izdubiti rupu u kamenu ili ga razbiti. takva je i usporedba s piscima bilo kojeg žanra. a čitatelji vole takve stvari. svaka je drugačija. Svoje vlastite dojmove o Hrvatskoj napisao je i objavio na svojoj službenoj w eb stranici: www. ne kao individualci. morao bih raditi novije kopije starijih romana. kako saznajemo odmah nakon Hrvatske otišao je u Veliku Britaniju na dodjelu „Arthur C. dogovorili smo se da će Digitalni ugljik biti objavljen u dvije verzije. Umjetnici su mnogo puta promjenili tijek povijesti i načine raz mišljanja jedne mase.je ponuñena u veljači 2002. ona sama ne može na njemu ništa promjeniti. “ „Kada sam se prvi puta dogovarao sa svojim urednikom. Svaka knjiga o Takeshi Kovacsu je na svoj način posebna i drugačija od prethodne. sigurno neće biti oduševljeni Black Manom. a Black Man skoro da i nije znanstveno fantastični roman. izbace knjigu iz ruke kao da posjeduje neku zaraznu bolest. razmislim o njoj i zapišem ju sa strane i ostavim za kasnije. Imam mnogo ideja za krimi romane. dobre knjige su uvijek one koje autori pišu zbog sebe. npr. Obično kada vide da je r iječ o dvadest petom stoljeću. kao i nekoliko zanimljivih eseja. jako mi dobro idu kriminalističke priče. Sada sam napisao fantasy. Nisam postao rastrošan niti kupovao skupe automobile i veliku kuću. a treća je neka vrsta povijesnog dokumenta. Clarke“ nagrade za književnost. ali skupina takvih može uistinu utjecati na društvo. Stari kurvin sin mi nedostaje ponekad baš kao i mojim čitateljima i ako mu se ikada budem vratio to će biti kada budem bio stariji. Ta nezavisnost mi daje odreñenu slobodu i onda je moje pisanje iskreno. a ne nekakva bezosjećajna životinja. “ I NEŠTO ZA KRAJ Nakon Osijeka. Ipak. To što sam došao do novca samo mi je otvorilo mogućnosti da u životu radim ono što želim. godine.com na kojoj možete pratiti mnoge novosti o njegovom radu. druga je avanturistički roman. dok se onih deset tisuća krimića još uvijek bezuspješno pokušava prodati. Pišem prije svega zbog sebe. to ne znači da će se moje knjige svidjeti ljubiteljima krimića. Ne bih mogao tako pisati bez novca. Uzmite primjer jedne male kapljice vode koja pada na kamen. kao sf roman i kao krimić. Sam pisac kao individualac nije nikada ništa posebno. a sada i s fantasyem. Oni čitatelji koji obožavaju serijal o Kovacsu. ali trenutno nisam toliko zainteresiran za proširenje publike. cilj mi je da čitatelji shvate da ih s druge strane ipak gleda ljudsko biće. ponekad dobijem pokoju ideju. To se lako može vidjeti ako pročitate više mojih knjiga. stilovi pisanja i radnja su u potpunosti drugačiji. premda ih ja uvijek spajam sa znanstvenom fantastikom. Jednom kad sam dobio novac samo sam nastavio pisati oko pet ili šest knjiga. ali samo ako su djelovali kao pokret. Nekoliko puta su me pitali kakvih knjiga još planiram napisati? Hoću li početi pisati neke druge žanrove? Istina je da pišem različite knjige i različite žanrove. Prva je zapravo detektivska noir priča. Nisam siguran da ću ikada više napisati još jedan nastavak o Takeshiu Kovacsu. Richard se zaputio u Zagreb gdje je gostovao na Sferakonu. Iako su moji romani prepuni krvi i nasilja. Ovom pr ilikom mu se zahvaljujemo na posjetu i vremenu kojeg je podijelio s nama i želimo mu mnogo uspjeha u godinama koje dolaze.richardkm organ. jer su iskrene. dao sam okaz iste godine u studenom.

koje su doživjele najveće promjene. ova igra je još uvijek najbolji proizvod svoga žanra bez ikakve dostojne konkurencije. ali neki ključni dijelovi. bilo kakve nade za skori nastavak lagano su potonule… sve do prije par mjeseci. otkako smo se svi mi uvukli u Blizzardovu epsku priču o sukobu triju legendarnih rasa i njihovom iscrpljujućem ratu do meñusobnog istrebljenja. Brood War je uvelike promijenio samu priču u odnosu na original. dok za sada jedino Zergovi ostaju neotkriveni misterij (tek je nedavno otkr iven prvi službeni trailer kao i tri jedinice). skoro svaka poznata jedinica. «Da bi se isticali. Starcraft je jedina igra u povijesti gamming industrije koja se toliko dugo aktivno održala na tržištu. će ipak biti prikazani u klasičnom kinematografskom izdanju. Kada kliknete na tu tipku da izgradite marinca. od kojih svaka ima odreñene prednosti i mane. Dobar komad priče će se otkrivati preko in-game animacija.» NASTAVAK SAGE Priča Starcrafta 2 se nastavlja točno tamo gdje je stao Brood War. «Ideja da prebacimo stvaranje običnog marinca u kinematografski teaser mi se motala po glavi još od originalnog Starcrafta. budući da su se nakon uništenja svog matičnog svijeta. prikazivanje izgradnje marinca vam pokazuje kako u Starcraft svemiru. u Koreji je uslijedio prvi prikaz video prezentacije Starcrafta 2 s punih pola sata gameplaya. to je onaj ključni element koji je prvi Starcraft učinio onim što jest. jer je prije svega bitna njihova uravnoteženost. što to zapravo znači? Zapravo. već i u cjelokupnom dizajnu. Od tada. dok nis mo ugledali marinca Tychusa kako izgovara riječi: «Hell it's about time!» Koji tjedan kasnije. Svi razvojni timovi unutar Blizzarda usko surañuju na igri. ne možete samo ispričati priču. i što je nabolje. bili prisiljeni prilagoditi okolini. Da stvar bude još bolja. baš kao što je to bio i slučaj s prvim Starcraftom. Morate ju ispričati dobro.» . čak i nešto tako normalno i uobičajeno može imati jedan epski osjećaj.rekao je Nick Carpenter. Najbolji primjer su jedinice Protossa. i osjetit će se odreñene posljedice unutar svake od zaraćenih strana.Prošlo je skoro jedno cijelo desetljeće. u novom je Starcraftu doživjela poneko poboljšanje. Blizzardov glavni kinematograf . unatoč svim statistikama. tako da se rezultat priče neće vidjeti samo u animacijama. Za očekivati je da će se dizajn grañevina i jedinica do izlaska igre još promijeniti. 13 . Cijela stvar je postala službena. Sličan preobražaj su doživjeli i Terrani s pet novih jedinica. Ipak. Starcraft 2 izlazi već idućeg proljeća. Uspjeh originalnog Starcrafta i njegove službene Brood War ekspanzije je u odnosu na ostale igre jednostavno nemjerljiv. Tako da je za sada poznato oko dvanaest novih jedinica i tri nove grañevine. još uvijek vas uspijeva ugodno iznenaditi nakon toliko vremena.

. Cijela igra vrvi mnoštvom takvih zgodnih detalja. rakete neoštećene padaju na tlo sudarajući se jedna o drugu bez eksplozije. je to što s mo u Starcraftu navikli na masovne makljaže. gdje rakete sa obrambenih tornjeva uspore unutar vremenskog mjehura kojeg izazove Protosski matični brod. Nakon što se mjehur zatvori. Starcraft 2 pokreću tri enginea od kojih je jedan i Havok. ili ako se svaka misija može završiti bez problema kada nagomilamo svoje najjače jedinice i krenemo u osvajački pohod na neprijateljsku bazu. Koliko je poznato. već je i taj broj povećan. 14 . Najbolje u svemu. Jedan od najljepših pr imjera je onaj. Pozadine na svakoj mapi su posebno animirane. Starcraft 2 će takoñer podržavati veliki broj jedinica na bojnom polju. kao što se može vidjeti u službenom multiplayer demo-u sa Terranima. kao i izgradnju velikih ar mija. Njegove mogućnosti se vrlo dobro vide u dva video demoa koja je Blizzard izbacio u javnost. Krhotine uništenih grañevina ili masivnih jedinica. I to je još jedna stvar gdje su se programeri držali originala. pružajući igračima odličnu atmosferu. uredno se odbijaju od okoliša ili klize preko pristupnih rampi. Takoñer. Nema nikakve svrhe ako igra izgleda prekrasno ili ako možemo promatrati najsitnije komadiće metala kako se odbijaju o kamene stijene dok krv neprijatelja prska po zidovima. ako sve to promatrate u tri framea po minuti s pet jedinica na četvrtini otkrivene mape. još jedna promjena je i u tome što više nećemo biti ograničeni na selektiranje od samo dvanaest vojnika po skupini.GAMEPLAY Ono što Starcraft razlikuje od svim ostalih RTS naslova s kojima se susrećemo jest njegov gameplay. poznat po svojoj realnoj fizici u računalnim igrama. gdje krv teče u potocima i gdje doslovno možemo iskusiti prave epske bitke ne baš tako skromnih proporcija.

dok nepr ijatelj pokušava uništiti jednu masivnu strukturu na koju troši dragocjeno vrijeme. kako bi lakše iscrpili protivnika konstantnim i iscrpljujućim napadima dok na kraju ne ostane bez resursa ili ne odustane. Vrlo je lako moguće da ni BattleNet više ne bude besplatan za Starcraft 2. Još jedna bitna stvar vezana uz multiplayer Starcrafta 2 je i podrška za BattleNet . To je tek jedan od primjera. ali to će samo vrijeme pokazati. vjerovali ili ne. mnoge od jedinica. supply depot uvlači u zemlju kada vaše jedinice prelaze preko njega. i mobilnih Terranskih zgrada kao vrata kroz koja možete propuštati svoje jedinice. Tijekom posljednjih godina Korejanci su Starcraft multiplayer. od obične igre pretvorili u profesionalni sport koji donosi popriličnu sumu novaca i slave. Za sada se samo spominju neke posebne opcije koje razvojni tim planira ubaciti u novi multiplayer. da je ovo bio dovoljan razlog da Blizzard napravi novi nastavak Starcrafta. 15 . Ovakvih primjera ima na bacanje. Jedan od primjera je korištenje grañevina kao obrambene zidine (najčešće supply depot ). pa čak i grañevina u Starcraftu 2 su prilagoñene ovim taktikama. kao što je npr. voñenje heroja što je slučaj s Warcraftom 3: The Frozen Trone ekspanzijom. tako se. Naime. iako je bitno da bih objasnio kakav je koncept novog multiplayera.MULTIPLAYER Zašto je sve to toliko bitno? Pa. Ali to nije ono na što bih htio skrenuti pažnju. primjerice. svima je jasno kako je World of Warcraft Blizzardu omogućio astronomsku zaradu tijekom posljednje dvije godine. Reaper-i su nova vrsta lako potrošnih marinaca koji mogu preskakati prepreke terena i u vrlo malo vremena izazvati teške gubitke u centru neprijateljske baze. neki od igrača idu čak toliko daleko da proučavaju ljudsku psihologiju. Godine i godine igranja jedne igre stvorile su mnoge različite strategije kojima se igrači služe da bi protivnicima zagorčali živote. Razumljivo je s toga.

možete pratiti na sljedećim w eb stranicama: http://www. bio je najavljen za svibanj ove godine) iako je moguće da će uslijediti neki sitni pomaci.blizzard. Kao što sam već ranije naveo. Vrlo smo uzbuñeni da vidimo što će napraviti s njima. Takoñer će u paket biti uključen i standardni program za modeliranje mapa.SC2 EDITOR Još jedan od zanimljivih dodataka koje možemo očekivati uz Starcraft 2 je i potpuni set alata za pravljenje vlastitih mapa. kao i video materijale.starcraft2.battle.com http://www. omogućimo i igračima zajedno sa Starcraftom 2. kao što su Warcraft 3 i originalni Starcraft. Starcraft 2 izlazi idućeg proljeća (točnije. Uvijek je bila naša tradicija da pošaljemo i editore uz naše igre.net 16 . SC2 Editor će koristiti poseban jezik sličan C-u za pisanje vlastitih misija. Sve dodatne službene informacije vezane uz novi nastavak Starcrafta.» Nick Carpenter. i ja mislim da to mnogo pridonosi uspjehu i dugovječnosti igara. in-game animacija i vlastitih misija. za kojeg vam neće biti potrebno poznavanje bilo kojeg od programskih jezika. «Naš plan je da sve alate koje mi koristimo.com http://www. kako bi korisnicima omogućio potpunu kontrolu nad svakom pojedinosti mape koju prave. Još uvijek je nepoznata minimalna konfiguracija potrebna za optimalno igranje.

Prošlo je preko dvadeset godina kako je objavljen kontraverzni znanstveno fantastični roman «Neuromancer» američko-kanadskog pisca Williama Gibsona. Što god mislili ili čuli o cyberpunku. da je nešto posve novo već iza ugla. izjavila ka ko Gibsonovo djelo predstavlja crtu razdvajanja iz meñu različitih društvenih epoha temeljenih na različitim UVOD Sociolog Peter Berger jednom je primijetio da povijest rijetko teče bez iznenañenja. pretpostavljajući da u igri više nema novih poteza i da se suočavamo s već viñenom (ili 17 . a sve to prate osjećajem da s mo na rubu potpuno novog. Od tada se žanr znanstvene fantastike promijenio u cijelosti. Pojam cyberpunk prvi je upotrijebio Bruce Bethke u svojoj kratkoj priči naslovljenoj nikako drugačije nego: «Cyberpunk». Pat Cadigan. Za Fredrica Jamesona. Za Timothya Learya. Priča je objavljena u izdanju časopisa «Amazing Stories» u studenom 1983. Od kada je nastao. Bruce Sterling. Lew is Shiner i Greg Bear. To uvjerenje. U svom ekstremnom obliku. već proživljenom) budućnošću koja se već dogodila. dok je za druge. riječ je zbilja o kompleksnom književnom i kulturološkom pokretu koji je zahvatio svijet osamdesetih godina prošlog stoljeća i čiji snažan utjecaj osjećamo i danas. cyberpunk je vrhunski književni izraz. ovaj je žanr shvaćen kao koristan mater ijal za razne teorije društva i kulture pri razumijevanju navodnih pomaka prema novoj epohi. Gibson je stvorio mitsku podlogu. preustrojenog svijeta koji ima vrlo malo veze s našim ranijim spekulacijama. Za jedne. cyberpunk nije ništa drugo do jedan od postmodernističkih s mjerova književnosti. da čovječanstvo još uvijek ima otvorenu budućnost. cyberpunk proboj tih granica i ponovno oživljavanje utopijskih poriva. ako već ne postmoderniz ma. legendu. Pretpostavlja se da ljudi koji su živjeli nekoliko desetljeća prije renesanse nisu mogli predvidjeti njenu pojavu. onda samog kapitaliz ma. ta postmoderna osjetljivost vodi pesimizmu. Otad se tim pojmom najlakše opisuju pisci kao što su William Gibson. jedno je od uvjerenja koja propituje postmoderna teorija svojim napadima na modernističke metapripovijesti napretka i «novoga». srž sljedeće faze evolucije čovjeka. Sandy Stone je 1991.

Lew is Shiner. Za Brucea Sterlinga. Iako se: Fitting. Upravo zbog toga što cyberpunk ima tako jednostavne i prepoznatljive karakteristike. Ovakav koncept je prvi puta prikazan svijetu u romanu " Neuromacer" Williama Gibsona. Dery i drugi cyberpunk pisci i kritičari prepiru oko toga piše li se uopće još danas čisti cyberpunk. se općenito bavi marginaliziranjem ljudi u tehnološki unaprijeñenim kulturološkim sustavima. vjerojatno najpoznatije cyberpunk knjige svih vremena. Nerijetko. dok je cyberpunk ponudio pogled iz jednog šireg kuta. je uspostavilo za temelje mnoge važne teoretske postulate koji su se ticali budućnosti kontemplarne kulture. mediji) praveći tako sustav. s matran je najobičnijom šund literaturom od strane mnogih kritičara. vizionari.evolucija žanra znanstvene fantastike koji uzima prigodne elemente kontemplarnog društva (i njegova teorijska sjecišta).Erich Schneider. Cyberpunk je književni pokret. tamo gdje se stvari ne mogu razvijati u izolaciji. informacijski manipuliranom i post-industrijskom razdoblju.. kako je nastao i kako se razvijao kroz posljednjih dvadeset godina svoga postojanja. ili jednostavno oni koji traže slobodu samo za sebe. romani o monolitnim korporacijama kojima se suprotstavljaju nasilni. Hollinger. "Cyberpunk literatura. roñen početkom 80tih godina prošloga stoljeća. Svejedno. glazbi i fikciji općenito.načinima komunikacije. bilo da je riječ o opresivnoj vladi. autor romana «Napušteni gradovi srca» i sam kaže da riječ cyberpunk evocira jednu vrlo ograničavajuću formulu. koji teži spajanju visoke tehnologije i pop." . Sam žanr se u literaturi uvijek razvijao samo na osnovu jedne ideje i potom dalje širio. u kožu odjeveni narkomani s usacima. takav se tehnološki sustav takoñer proširi i na svoju ljudsku 'komponentu' pomoću moždanih implanta. prostetičkih udova. To je onaj 'punk' aspekt cyberpunka. itd. Sami ljudi postaju dio stroja. CYBERPUNK KAO KNJIŽEVNI STIL «Nebo je bilo boje televizora prebačenog na mrtvi kanal. Spoj techno i punk protukultura karakteriziranim pomoću samosvjesnog stila i ideološke pobune. postoji odreñena komodifikacija cyberpunk elemenata koji danas čine žanr znanstvene fantastike (ili ono što je Lew is Shiner nazvao "scifi-berpunk"). fundamentalističkoj religiji ili moćnim korporacijama. Mc Caffrey. To je onaj 'cyber' aspekt cyberpunka.te na temelju njega širi tehnološki napredak današnjice. odbačeni. Neuromancer (prva rečenica u romanu). kao i drugim literarnim djelima postoji nekakav sustav koji dominira životima skoro 'prosječnih' ljudi. Roñen je "cyberpunk pokret" . U daljnjem tekstu saznat ćete kako je ovaj kontraverzni književni stil uspio promijeniti ljudsku kulturu. unatoč svojoj dominantnosti unutar samog sf-a tijekom osamdesetih. koji drži sve čimbenike nadohvat ruke unutar samog sebe. na rubu: kriminalci. Cyberpunk je na mnogo načina bio točka prekretnica za znanstvenu fantastiku. točnije 'informacijskih tehnologija' (računala. uvijek će biti onih koji žive na njegovim marginama. kao i široko prihvaćeni izraz za opisivanje odreñene vrste kulturoloških proizvoda pronañenih u filmu. Cyberpunk literatura se fokusira na takve ljude i na to kako često okreću sustavna tehnološka oruña protiv tog istog sustava. cyberpunk može najbolje biti opisan kao reinterpretacija ljudskog iskustva u medijski dominantnom. June Deery navodi Istvana CsicseryRonayja koji primjećuje da cyberpunk čitatelju nudi upadljivo maskulinistički svijet nasilnog i seksističkog «gangster-štiha». cyberpunk je otvorio put prema mnogo detaljnijim i preciznijim pogañanjima i sofisticiranijim stilovima pisanja.kulture (bilo da je riječ o mainstreamu ili undergroundu) i slamanju svih postojećih granica iz meñu organskog i umjetnog. Ipak.» .William Gibson. poboljšani pomoću odreñenih tehnologija. još boljim. U svim cyberpunk pričama. utoliko što ona ne samo da oslikava «trenutno prepoznatljiv portret modernog usuda». cyberpunk je književnost koju je moguće sustavno čitati kao teor iju društva i kulture. nego i pokazuje «prikriveno podnožje sante leda društvene promjene koja danas s prijetećom gracioznošću klizi po površini kasnog dvadesetog stoljeća. Cyberpunk je član žanra fikcije poznatog kao "Hard" ili " Hard Core SF". zbog svog teškog oslanjanja na tehnologiju ili biologiju kao sredstva za pripovijedanje pr iče. kloniranih ili genetički modificiranih organa. ali najprije idemo objasniti što je on uopće. konsenzus izmeñu pisaca znanstvene fantastike i kritičara govori kako je cyberpunk danas ugašen. Uzimajući u obzir više čimbenika koji mogu utjecati na našu budućnost. Objavljivanje Gibsonova " Neuromancera" 1984. Ovi sustavi su 18 .. u svakom kulturološkom sustavu.

koji proširuju agenciju hakera.. isto tako i gibati se na različite načine. Najveći potencijal koji nudi cyberspace jest činjenica da tehnologija elektronike omogućava užitak bijega od granica tjelesnog koje su odvojile organsku od anorganske materije. U cyberpunku. Ono uključuje transformiranje samog sebe u nešto potpuno novo. protiv fizičke manifestacije u fluidnoj arhitekturi cyberspacea. dodirom. U Gibsonovoj fikciji. točnije pomoću w orld w ide w eba. Arthura i Marilouise Kroker svañaju oko toga kako se identitet konstrukcije odmiče od tijela. Cyberspace ili kibersvemir doseže danas širu publiku pomoću uvijek širećeg Interneta. ali ipak omogućuje pristup podacima korisnicima širom svijeta.. sve je direktno usañeno u meso. nikakvo spontano biće tijela. potencijal koji se nudi cyber-subjektima putem virtualne (prividne) stvarnosti ili cyberspacea. I dok se teoretičari poput Bukatmana. i da ide upravo u smjeru kako prikazuje ova Gibsonova vizija. jer ga društvene sile požmu još na samom početku". kombinirajući tehnologiju s ljudskim identitetom. Tjelesne figure u arhitekturi Gibsonove virtualne stvarnosti su prikazane pomoću " lutaka" ili " konzolnih kauboja". Upravo te prekoračene granice definiraju kiborga. a to je cyberspace. Meditacije I. subjektivnost može biti stvorena ili osvježena u virtualnoj areni prividne stvarnosti uz pomoć tjelesnih reprezentacija. staležom. fizičko tijelo je baza identiteta konstrukcije u cyberspaceu većine cyberpunk pripovjedača. ona je ipak. ili spolom. Jer ne postoji nikakvo izvorno tijelo. sluhom. kada je 1983. ali je vrlo zanimljiva činjenica da takva fluidna i grafička arhitektura postaje sve bliža u računalnoj industriji. nego dodirom nečega drugog: jer sam sudio da tjelesnoj prirodi ne može nikako pripadati snaga da sama sebe. koji je još uvijek samo primitivni pr ikaz krajolika kakvog je Gibson opisao. ili biti identificirane odreñenom rasom. Iako mnogi kritičari radije naglašavaju kulturne nedostatke žanra. CYBERSPACE William Gibson je prvi puta predstavio koncept cyberspacea u Neuromanceru: "Cyberspace. Ovo je moć tj. "Cyberspace: Prvi koraci"). bitno promijenjena." Gibson je bio vrlo naivan i neupoznat s računalima i njihovim funkcijama. ovako objasnio: pod tijelom razumijevam sve ono što se može ograničiti nekim oblikom. koja je i danas vrlo utjecajna. U Gibsonovim djelima. taj proces se ne sastoji samo od dodavanja robotskih proteza na njihova tijela. Iako ljudska subjektivnost nije izgubljena u procesu. reprezentacijom najnaprednijeg oblika ljudske komunikacije. Za konzolne kauboje koji poznaju neograničenost cyberspacea. koncenzualna halucinacija koju dnevno iskusi milijarda legitimnih operatera... cyberspace je dio socijalne matrice nastanjene umjetnim inteligencijama i fluidnim reprezentacijama konstrukcija stvarnosti koje mogu primiti oblik pre ma volji svojih dizajnera. Ili kako je sročio Steven Shaviro:". Kako kibernetička oprema bude više dostupna. strojevi i lutke» osvrnuo na Descartesa: «O samom tijelu nisam pak ni malo sumnjao. okusom ili njuhom. svijet kakvog je Gibson zamislio postat će vjerojatno mnogo stvarniji (za detaljnije opise i znanstvena dostignuća u digitalnoj telekomunikaciji pročitajte Rheingold-ovu "Virtualnu Stvarnost" i Benediktov 19 . nego sam mislio da odvojito poznajem njegovu narav. niti od nasilja s kojim je preoblikovano. već neizbježnost u kojoj je kibernizacija ljudskog oblika sljedeći korak evolucije.. osjeća ili misli…» Descartes. Kevin Mc Caron se na početku svog eseja «Trupla. koju bih – prema sadašnjem slučaju – da sam je pokušao opisati. koje se može opaziti pogledom. odrediti mjestom i tako ispuniti prostor da se iz njega isključuje svako drugo tijelo. u svim zemljama. Ovdje je jasno da Descartes iznosi čvrste argumente koji idu u prilog dihotomiji duh-tijelo. Nema bijega od monstruoznosti tijela. Kada se ljudi izmiješaju s računalnom tehnologijom u popularnim kulturnim tekstovima.. tijelo nije ograničeno svojom fizičkom konstrukcijom i kibernetička fuzija nije samo vjerojatnost. Ova tehnološka evolucija je povezana s Gibsonovim umjetnim svemirom. Osnovnu filozofiju cyberpunka je nemoguće objasniti bez jednog od njegovih najvažnijih pojmova.. cyberpunk se bavi mnogim filozofskim pitanjima. životinje. grafička reprezentacija apstratktnih podataka iz svih bazi u svakom računalu u ljudskom sustavu. ne samo od sebe. tijelo je tek samo " meso". koje teoretski mogu goniti višestruke pozicije subjekta neodreñene sviješću. pisao o nepostojećoj virtualnoj stvarnosti. na svom mehaničkom pisaćem stroju.Bruce Sterling je u mnogo navrata izjavio kako cyberpunk nije samo znanstvena fantastika umotana u crnu kožu. čineći ga tako besprijekornim post-modernim konceptom.

od one vrste koja stalno potvrñuje. čisti um. upušta u seksualne aktivnosti. pa čak i genetskih promjena. ne pobolijeva. ČOVJ EK I STROJ Kada govorimo o spajanju čovjeka i stroja u cyberpunk literaturi. slabo i pasivno. estetske kirurgije. a to je humanoidni hibrid koji stapa računalnu tehnologiju s ljudskim tijelom. fizičko tijelo ima minimalan utjecaj na identitet konstrukcije unutar cyberspacea i tijelo ostaje statično dok sam identitet postaje prenosiv. koja prije svega služe kao opterećenja koja odvlače um od rastjelovljene čistoće kiberprostorne interakcije s matricom. Zbog tog razloga. radar detektori. Spoj tehnološkog i ljudskog je dio svakodnevnog života i više ga se ne treba bojati niti njime ovladati. ne umire. iracionalno. Postavlja se pitanje «točno koji vid ljudskosti nas čini ljudima»? . protetskih udova. da bi se privilegirao krajnji cilj žanra. kibernetičkotehnološka poboljšanja koja su izrasla iz tih vremena već su postala dio naših svakodnevnih života. S ulaskom Sjedinjenih Država u svemirsko doba. Vid se može smatrati apoteozom postprosvjetiteljskog razdvajanja uma od tijela. do koje je mjere ono subjekt kulturnih procesa označavanja. ali je razlika izmeñu njih oduvijek bila jasna i vidljiva. Ali u želji za kreiranjem tehnokracije koja bi mogla stvarati svoju vlastitu budućnost. u kojem se tijelo tradicionalno pokazuje kao zemaljsko. Iz njene perspektive. gdje se potiču pitanja o temeljnoj naravi ljudskosti. tijelo je za cyberpunk pisce. čini se. U ovakvoj stvarnosti čiste subjektivnosti. racionalan. najviše uznemiruje kod cyberpunka. pa čak i proslavlja. u djelima Pat Cadigan. mnogim tehnološkim unaprjeñenjima je omogućeno dosta slobodnog prostora da procvjetaju. Pr ije cyberpunka. jest propitkivanje filozofskih hijerarhija. je nemogućnost razlikovanja čovjeka i stroja. tvori samo odreñeni sklop članova. cyberpunk pripovjedači se razlikuju od ostalih iz žanra sf-a. nepovezan s čistom supstancijom uma. u tom je žanru trajno metonimijsko sredstvo kojim se predstavlja napuštanje «stega polikarbona i omraženog mesa». nego čista supstancija…». Prisjetimo se ponovno Kevina McCarona i njegovog osvrta na Descartesa: «…ljudsko tijelo. cyberspace je jedan privatan svemir gdje je fizičko tijelo manje odlučujući faktor. Moguće je da. a ne samo vjerojatno. tema invazivnih postupaka prema tijelu. ne urinira i nema stolicu. I dok se mnogo spekulativne fikcije pisane u to doba bori s očuvanjem svojih inovacija. koji neprestano teži pobjeći od potreba svog otjelovljenja. Istina je da se takve odreñene teme uvijek pojavljuju u cyberpunku. usañene elektronike. oni postavljaju tehnološki napredak kao nešto što je neizbježno. S druge strane. već i o prihvaćanju tehnologije unutar ljudske zajednice općenito. i prema drugim sličnim slučajevima. «slučaj». Snažan oslonac na protetiku. ono se ne umara. možda. tijelo se miješa s tehnologijom u obliku čiste svijesti i često je smanjeno na tek jednostavan simbolički oblik. i tonski telefoni već postojali kao dio njihove "svakodnevne realne matrice". dok ljudski um nije stvoren slučajevima. kao npr. pisci znanstvene fantastike su osmišljavali svjetove s dobroćudnim strojevima. ukoliko se razlikuje od drugih tijela. Ono što. moramo obratiti pažnju kako n ije riječ samo o kiborzima. dok se um portretira kao spiritualan. u tome što u njihovim djelima tehnologija više nema pozitivnih ili negativnih konotacija. ili je podložno tim procesima. 20 Kao i za Descartesa. Kiborg se prikazuje kao ono najbliže tom idealu što ljudi mogu postići. Sama svrha postojanja cyberpunka.Idealizirano virtualno tijelo ne jede. dizajniranim da služe čovjeku. velik dio privlačnosti cyberpunka leži u puritanskom poricanju tijela. iako se. Cyberpunk preskače mnoga zanimljiva pitanja o tijelu. Sve su to pitanja tijela (ili mesa) koja u cyberpunku nemaju karakteristiku biološke biti. cyberpunk pisci su prva generacija pisaca koji su odrasli u zbilja "znanstveno fantastičnom" svijetu gdje su mikrovalne pećnice. Postoje odreñene kulturološke promjene koje su pridonijele formulaciji cyberpunk žanra. želja za novim tehnološkim prednostima je prepuštena strahu od nepoznatoga i opsesijom za gospodarenjem novim tehnologijama. nego što je to slučaj u Gibsonovim djelima. ne pije. možda paradoksalno. Njihov je interes za tijelo strogo negativan. Nemoguće je zauzeti stav prema tijelu od onog prema kojemu je tijelo apsolutno dvojstveno. kartezijansku dihotomiju. apstraktan i aktivan.

ona su naš identitet i ako se njima može manipulirati. spajanje krvi i željeza. sama njihova egzistencija je žanrovska konstanta. oni bi zacijelo otkazali u nekim drugima. Umjetna inteligencija i računala su važna za cyberpunk. poigrava se s njegovim identitetom. Dok je naime um opće oruñe. i toliko oponašala naše radnje. U Dickovom romanu. i kako je to podložno promjeni? Istim pitanjem se igra i Dick u svojim djelima: «Sanjaju li androidi elektroničke ovce?». Cyberpunk pisci uvode mašiner iju u obliku «usavršenih ljudi». raspravlja se zapravo o ljudskom. ali svi ipak dobro znamo kako postoji razlika iz meñu čovjeka i stroja. umeću ambivalentni treći član. da ne postupaju svjesno. a uznemirujuće iskustvo koje iz toga slijedi kod likova u tekstovima. što nam garantira našu vlastitu egzistenciju? William Gibson se igra mogućim odgovorima po pitanju sjećanja u cijelom svom opusu «Neuromancer» trilogije. već samo zbog takvog rasporeda svojih organa. ali iz jednog drugog kuta. računala u njegovim knjigama jednostavna metafora za ljudsko pamćenje. da raspoznamo. ali kad je riječ o računalima. primarno je ontološko. koja bi imala sličnosti našim tijelima. on nužno pr ihvaća daljnju dihotomiju postavljajući razlike iz meñu ljudi i životinja ili nekih sličnih bića: «… kad bi. replikanti se koriste prvenstveno za to da potaknu na pitanja o temeljnoj naravi ljudskosti. U jednom dijelu Neuromancera. koliko bi to moralno bilo moguće. «duh u stroju». U tom je romanu glavni uzrok nelagode za odreñene likove sve manja izvjesnost markacijskih crta iz meñu životinje. androida. koja imaju sjećanja drugačija od ljudskih. Ta preokupacija ljudskim i neljudskim ima središnje mjesto u trilogiji Williama Gibsona. kako sjećanja definiraju ono što jesmo. ona su rivali ljudskom pamćenju. ona nude virtualne konstrukte u cyberspaceu. Za njega su računala simbol sjećanja. androida i kiborga koji kompliciraju Descartesovu umirujuću binarnu podjelu. alat koji neophodan da nam se pokaže odgovor na pitanje o tome što nas zapravo čini ljudima. te da neempatični ljudi nisu nužno replikanti. za Descartesa. a sjećanjima ljudi se može lako manipulirati. lovcu na ucjene. da iako bi oni činili mnoge stvari isto tako dobro ili možda bolje nego itko od nas. Meñutim. postojala stvorenja. androida i čovjeka. mi jes mo naša sjećanja. pa čak i romanu «Čitač tmine». gdje je jedna od junakinja filma tzv. «Naše sjećanje može biti i vaše». ili ih se može usaditi. koje može služiti u svim mogućim prilikama…». Voigt-Kampff test.Kad Descartes uspostavlja podjelu iz meñu duha i tijela. Istu stvar je napravio i William Gibson u svojoj ekranizaciji «Podsjetnika Johnnya». Glavnom liku Ricku Deccardu (čije ime jako podsjeća na Descartesovo). Postavlja se pitanje. Razina sadizma cyberpunk autora prema ljudskosti i Descartesu je uistinu fascinantna. naprotiv. Test je zamišljen tako da demonstrira razinu empatičnosti. Za Phillipa Dicka. ali taj sadizam je nužno zlo. kad god tekst naglašava protetiku. a ponekad i o suprotnosti. S obzirom da strojevi mogu imati usañena sjećanja. U romanu Brucea Sterlinga «Umjetni klinac» glavni lik je čak stvoren samim memor ijskim transferom. umjetna inteligencija Winter mute ulazi u dijelove sjećanja glavnog protagoniste Casea kojeg mu vraća u holografskim prikazima kojima može rukovati kako joj odgovara. mi bismo imali uvijek dva sigurna sredstva. Svaki put kad autor uvede lik kiborga. šef tvrdi da Voigt-Kampff test kojim se razlikuje ljude od replikanata nije nepogrešiv. uslijed čega bi se otkrilo. gdje ona živi kao umjetna inteligencija čije je sjećanje pohranjeno negdje u bazi podataka tvrtke Phar macon. William Gibson je rekao kako su na osnovnoj razini. tada nije važan samo stroj. fizička osoba čiji je um nakon s mrti prebačen u cyberspace. o neljudskom. gdje se svim protagonistima narušava vlastiti identitet onog trenutka kada više nisu sigurni u vlastito sjećanje. 21 . a Phillip Kindred Dick postavlja to isto pitanje u čitavom romanu «Sanjaju li androidi električne ovce?». je zapravo Dickova jedna fašistička parodija Descartesova ispita koji se bezuvjetno oslanja na dihotomiju. jedine kvalitete za koju se vjeruje da je androidi ne mogu odglumiti. da ta stvorenja još nisu pravi ljudi… prvo sredstvo je govor… drugo sredstvo je. čovjek će uvijek moći raspoznati tu razliku i razlučiti se od stroja. u romanu postaje jasno da inteligencija može pronaći način da simulira i empatiju. plaćenom da ubija replikante. egzistencija je jednih i drugih zajamčena. robota ili jedinicu umjetne inteligencije. mali broj ljudi ipak može pasti na testu zbog nesposobnosti empatije.

te otkrivanje istog. bez obzira na to što je film koji nam se vrti pred očima proizvod čiste fikcije. Ljudski mozak primi i obradi preko pedeset tisuća informacija svake sekunde i to samo putem oka. Iako gledatelji projekcije mirno sjede na svojim mjestima. kako to čine mnogi kritičari postmoderne. nasilna i nezavisna. Iako zvuči paradoksalno. cyberpunk autori vide «la differance» kao pasivnu i nostalgičnu. oni dolaze iz fizički stvarnog okoliša – kino dvorane. ili je riječ o nečem drugom? Evo jedan svakodnevni primjer: osoba koja sjedi u kino-dvorani i gleda film. jer su im svi prikazani dogañaji stvarni. nepopustljivo neprijateljski nas trojen prema svakoj daljnjoj eroziji granice izmeñu ljudskog i strojnog. Nevjerodostojnost sjećanja i uništenje tijela kao temeljnih karakteristika ljudskog identiteta. intrigantne i zastrašujuće. Junakinja Molly iz Gibsonovog «Neuromancera» je tipičan primjer: jaka. on zapravo proživljava oblik teleprezentiranosti. Cyberpunk pr iče sugeriraju da strojevi mogu imati um. kada je za vrijeme projekcije mnogim ljudima pozlilo zbog načina na koji je upotrijebljena kamera u konstantnom pokretu. onih koji zastupaju jednakost pod svaku cijenu. ali ljudska bića jesu umovi. Cyberpunk fikcija preferira drukčiji oblik feminiz ma od onog kojeg nudi mainstream. Koliko god čudovišta poubijali u računalnim igrama.Lauraine Leblanc Ako spominjemo cyberpunk kao žanr. tj. Publika je reagirala u panici pobjegavši van iz projekcijske dvorane zbog straha da će ih vlak pregaziti. njegovim čitateljima omogućuje potvrditi svoju nadmoć nad strojem. Dok ostali sf podžanrovi prikazuju razliku iz meñu spolova. iščekivane…» . naš identitet postaje upitan. žanr je zapravo duboko konzervativan i antitehnologijski. zapravo i jest zbilja i jest dio stvarnog svijeta za svog promatrača. Njihov se feminizam dotiče svojih ranijih povijesnih oblika. gotovo ga je nemoguće definirati bez da se osvrnemo na jednom svakodnevnom. film koji se gledatelju vrti ispred očiju. jedna je od glavnih filozofskih tema kojom se bave cyberpunk pisci. Prvi film u povijesti kinematografije koji je javno prikazan publici je snimka vlaka koji se približava kameri i traje manje od minute. mi zapravo nis mo likovi nečije mašte. što nam jamči egzistenciju kao ljudima? Iako se cyberpunk oslanja na tehnologiju i njome je fasciniran. Način na koji cyberpunkeri promišljaju kraj privatnog sjećanja. ali problematičnom području – pitanju spola i ulozi žene u društvu. CYBERPUNK I FEMINIZAM «Imitacije post-spolnog svijeta u cyberpunku mogu biti oboje. Sjećanja nam mogu biti usañena. nemilosrdna. poistovjetili se s njegovim protagonistima. Dok gledatelj projekcije prima audio-vizualne informacije u mozak. S obzirom da sve te informacije dolaze iz nama realnog okoliša. ipak ne postajemo komad softwareskog koda kojim upravljamo. mi zapravo trajno pamtimo sve te nepotrebne detalje u obliku koncepta proživljenog iskustva. U cyberpunku. Iako vlak nije bio stvaran i film je bio bez zvuka. Ako je sve što posjedujemo umjetno. nemoguće je osloniti se na sjećanja kao istinski identitet osobe. osjetili sažaljenje ili radost za dvodimenzionalne prikaze odbijenih fotona s filmskog platna. Meñutim. počinje prihvaćati slijed slika i zvučnih frekvencija kao zbilju koja ga okružuje. gledatelji su poistovjetili snimku s vlastitim sjećanjima i reagirali na jedini mogući način koji im je bio poznat do tada. podsjeća na jedan mnogo raniji distopijski roman: «1984. proživjeli fiktivne dogañaje od kojih s mo stvorili sjećanja. Phillip Dick govori o likovima koji razumiju sebe preko niza otuñenih iskustava i priča koje s matraju vlastitima i koje kasnije čine vlastitima tako što ih upotrebljavaju. značajke naše ljudskosti. to što cyberpunk kartezijanski privilegira duh. ali su takoñer u mnogim osjetilima svijeta. U svijetu sve veće mehanizacije.PRIJ ELOMNA SJ EĆANJA Dobro pitanje za postaviti takoñer bi moglo biti i čine li naša sjećanja nas same? Koliko su naša sjećanja uopće ono što nas čini ljudima. Iako s mo stekli njihova iskustva. samim time ne moraju biti naša.» Georgea Orw ela. oni proživljavaju iskustvo turbulentnog gibanja. 22 . bez obzira na to koliko ona nama bila stvarna. mi ih prihvaćamo kao stvarnost. Jedan nedavni primjer je dogañaj vezan uz film «Cloverfield». mi nismo nestvarni. nestvaran. iako toga nismo svjesni u tom trenutku. Mnogi od nas su se nekoliko puta «uživjeli» u film koji smo gledali. nitko ne može poreći kako u tom trenutku ne vidi sliku ili ne čuje zvuk iz okoliša u kojem se trenutno nalazi.

Meñu najosnovijim ideologijama je bila ona umjetne podjele koncepta u dihotomije.Ono što je evidentno u cyberpunku nije mačizam. koje imaju malo rizika za sve nas. već je bilo vrlo malo ženskih likova koji su bili ključni za razvoj radnje. nije bilo žena koje istražuju svemir. spolne dihotomije su pregažene opstankom tehnologije. otme njegovo srce i eventualno doprinese njegovoj smrti. Treća središnja tema: prisutnost kiborga. imaju vrlo malo odmaka od stvarnosti. glavna osobina cyberpunka. Ovo je primjer dihotomijske podjele gdje je jedan aspekt uvijek bezuvjetno više cijenjen od drugog. Taj dihotomijski pogled na spol je leća kroz koju gledamo na svijet. globalne politike i virtualne stvarnosti. ili se bore s vanzemaljcima. U kontrastu s apokaliptičnim i sveameričkim temama rane znanstvene fantastike. ali takve konotacije ga čine više kompleksnim za čitanje od nekog drugog rekreacijskog štiva. U cyberpunk pričama. kiborzi stvaraju nove kulturne i društvene kontekste s redefiniranje m spola kao najosnovijeg ljudskog atributa. Krajem dvadesetog stoljeća. onda je istraživanje stapanja čovjeka s odreñenim tipovima tehnologije. muškaraca i žena. pa tako pitanje spolnosti stvara perpetualne socijalne nejednakosti. Magija znanstvene fantastike je u tome što ona pogaña moguće rezultate takvih promjena. kao post-ljudski subjekti. John Walchak zaključuje kako je znanstvena fantastika «…doslovce istraživanje odnosa izmeñu ljudskosti i tehnologije. zapadni svijet je počeo ozbiljno razmatrati pitanja feminizma. vodeći do radikalnog promišljanja o pitanju spola. Čak i u klasicima kao što je «Frankenstein» kojeg je napisala Mary Shelly. ili porobljeni predmeti seksualne požude odvratnih stvorenja koji uopće ne pridonose zapletu. Žene su oduvijek bile malobrojne unutar zajednice znanstveno fantastičnih pisaca. U svom eseju o definiranju znanstvene fantastike. PITANJ E SPOLA Većina privlačnosti znanstvene fantastike leži u tome što nam. Ako je istraživanje naših odnosa prema znanosti i tehnologiji krajnja osobina znanstvene fantastike. osim da budu trofeji za spašavanje. postkolonijaliz ma i post-strukturalizma u svrhu preureñenja svojih ideologija. uma i tijela. vodeća junakinja Elizabeth napravi vrlo malo. komunikacijskih mreža. pa tako i promjena koje proizvode znanost i tehnologija…». Ne samo da je bilo vrlo malo autorica. pa i onog pr irodnog muškarca i žene. Ovakvo rastavljanje poziva na promjenu paradigme u društvenoj organizaciji. Cyberpunk se razlikuje od mainstream sf literature zbog tri središnje teme koje obuhvaćaju ulogu tehnologije u ljudskom društvu: budućnost. umjetne inteligencije. Unutar tehnokulture predviñene dolaskom kiborga. koji se smatra prvim znanstveno fantastičnim romanom. osim da posluže kao ljubavna potreba glavnih heroja. Po pitanju spolnosti on se topi s elementima kulturnih razdvojenosti. osim što tu i tamo dekorira Viktorovu ruku. aktivnog i pasivnog. Pisci znanstvene fantastike nam pružaju modele svjetova koji. prirodne dihotomije prirode i znanosti. Cyberpunk koristi tehnologiju kao totalitarni idiom pomoću kojeg stvara novi svemir. mora biti zamišljeno prije nego bude implementirano. cyberpunk predstavlja pogled iz globalističke perspektive i buduće ekstrapolacije trenutnih ekonomskih i društvenih trendova. zapravo spaja ljudsku inteligenciju sa strojnom i time pravi jednu radikalnu promjenu unutar naše vlastite subjektivnosti. Ovaj individualizam je ponekad egocentričan i nadmoćan. Druga središnja tema cyberpunka je njegovo stapanje suprotnih kategorija. u nekim slučajevima. već ekstremna individualnost njegovih likova obaju spolova. Jedan način za tu promjenu je moguće obaviti pomoću tehnologije. On oblikuje svu našu percepciju ljudskog djelovanja. heroja i žrtava. 23 . Prva istaknuta tema cyberpunk fikcije je njegova pseudo-znanstvena i socio-logička ekstrapolacija. te da destabilizira ove postojeće konstrukcije moći. Kako to može biti postignuto i do kojih granica. niti je bilo koji ženski lik otkr io neku novu tehnologiju. Žene su bile virtualno nepostojeće u literarnim djelima zlatnog doba znanstvene fantastike. Ovi koncepti su uključivali odnose razuma i emocija. tehnološke promjene i prisutnost kiborga. omogućuje «fantaziju poznavanja nepoznatog kroz objetkifikaciju» . objektivnosti protiv subjektivnosti. snage i slabosti. kako je rekao Cw elti. muškarca i žene postaju zastarjele. Ovo slamanje kategorija pomoću tehnologije je korijen preispitivanja spolnih razlika.

pitanje uma i tijela uz konstantnu prijetnju tehnologije.O-Wara. Ali tada je već kasno. što se da zaključiti iz mnogih kratkih scena njegovih sjećanja na jednoroga za koja su svjesni njegovi nadreñeni. film je često kritički osvrt na vrijeme u kojem je proizveden. Iako se u mnogočemu razlikuje od romana «Sanjaju li androidi električne ovce?». Dok je roman postavio glavnu filozofiju i temeljne odlike cyberpunk žanra. Ona je opisana kao osoba koja ima više seksualne i psihičke moći. Dok se Molly ističe kao uistinu originalan i dobro razvijen lik u Gibsonovim djelima. njoj na kraju nije dopušteno da postane neovisna od svog «dečka» Man. ženski likovi u cyberpunk djelima nisu nikakve dame u nevolji. ispričana iz Ginine perspektive. on je jedini «Istrjebljivač» koji osjeća empatiju prema drugim replikantima i radi posao koji zapravo mrzi. naš identitet je već odavno izgubljen. Ona je njihov tjelohranitelj. *** 24 . kao i sveopćeg znanja o situaciji u kojoj se nalazi.S druge strane. Dva se uratka smatraju najviše odgovornim za stvaranje cyberpunk pokreta: roman «Neuromancer» Williama Gibsona i film «Bladerunner» Ridley Scotta. Ovi i drugi ženski likovi u cyberpunku su pomogli stvaranju ideje o ravnopravnim spolovima i seksualnim ulogama definirajući cijeli pokret. Zbog toga Molly često izabire put nasilja. jer smo već prihvatili Decarta kao čovjeka. igrajući se s ljudskim sjećanjima kao njihovim istinskim identitetima. tada je r iječ o jednom bogatom ostvarenju. nije isti poput onoga kojeg čitate u knjigama. on je baš kao i Rachel. Ali cyberpunk koji gledate na filmu. tradicionalno prisvojenih muškarcima u ranijim erama znanstvene fantastike. Prije svega postoji Hollyw ood i sve ostalo. U redateljevoj verziji filma. Ove junakinje su ekvivalenti svojim muškim suparnicima. to ne znači da u cyberpunku nema «objektiviziranih» žena. umjesto toga ona je ta koja štiti njih. zatim elementi cyberpunka koji se pojavljuju u znanstveno fantastičnim filmovima. Ovo je velika transgresija uloga. iako se u nekim slučajevima susreće nedostatak potpune objektivnosti. Ako ćemo govoriti o čistom. nego u bilo kojem drugom žanru znanstvene fantastike Dva lika osobito nose ove karakteristike: Molly Millions iz Gibsonovog «Neuromancera» i «Podsjetnika Johnnya». ako uzmemo u obzir izdvojene cyberpunk elemente. Ipak. Film dovodi u pitanje vjerodostojnost Descartesovog testa. U cyberpunk žanru ponekad pronalazimo potpuno preokretanje uloga meñu spolovima. Slično. Linda Lee (Caseova prva djevojka u Neuromanceru) je prilično plitka i stereotipna dama u nevolji. film mu je dao onaj postindustrijski vizualni dojam i mračan polu-fluorescentni ambijent. jer cijelu radnju pratimo iz perspektive jednog od androida koji po svemu sudeći ima sve ljudske osobine čijih nedostataka nis mo uopće svjesni do samog kraja. U očima Ridleya Scotta. Molly nije nikakav seksualni trofej za Casea i Johnnya. što je takoñer još jedna Decartova osobina. tada ukupni filmski opus možemo nabrojati na prstima jedne ruke. kao jednog od nas. Unatoč činjenici da je priča «Rock On» spisateljice Pat Cadigan. baš kao i sam žanr znanstvene fantastike. film se i dalje bavi istom filozofijom koju je postavio Phillp Dick. dok glavni muški likovi stoje po strani i promatraju. Takoñer se u jednom dijelu filma spominje slogan tvrtke «više ljudskiji od ljudi». kao što su Descartesova dihotomija. Ipak. većina ženskih likova ovog žanra su pomogle da cyberpunk postane prvi pokret unutar znanstvene fantastike koji napokon prikazuje žene kao snažne i dinamične osobe. samo eksperiment tvrtke Tyrell. mnoge od istih osobina koje razlikuju Molly su pojačane kod Lizzie. koje vi ljudi ne biste povjerovali. CYBERPUNK I FILM «Vidio sam stvari.» Cyberpunk kao žanr u svijetu pokretnih slika nije tako jednostavno svrstati i pokazati kao što je to u literaturi. Ipak. Decart je zapravo replikant koji progoni svoju vlastitu vrstu. Jednostavno je previše podjela koje obuhvaćaju sam svijet filma. u Tom Maddoxovoj kratkoj priči «Zmijske oči». s druge strane. Molly ne treba zaštitu i sigurnost koju bi muškarci tradicionalno trebali pružiti ženi. niti su božice majke zemlje ili kiborzi feminističkog sf ostvarenja sedamdesetih. definiranom cyberpunk žanru sa svim svojim elementima. i Lizzie iz «Zmijskih očiju» Toma Maddoxa.

Terminator. kartezijanska poanta i jest u tome. najviše se pokušava odgovoriti uvoñenjem kiborga. a do tog uspjeha dolazi zbog toga što takav pokušaj predstavlja «grešku u radu» usljed čega ovaj automatski obustavlja svoje funkcije. kad recikliraju Murphya u Robocopa. ta sekvenca zapravo vraća film na dualističku poziciju. te koristi slike tehnologiziranog tijela kako bi istražio pitanja spolne razlike. nego što to čine ljudi. Replikanti u filmu pokazuju znatno više empatije. pitanje ljudskog identiteta. Osim imena glavnog lika. Nije pomogla niti činjenica da je scenarij za film radio Gibson osobno. djeluje rutinski. ali se nažalost. je prava komercijalna propast koja nije osvojila prevelike simpatije ni publike ni kritike. Prvi put kad je vidio proje kciju Bladerunnera. 25 . već više djeluje kao zasebna cjelina. vrijednost ljudskosti.a i Murphya treba povratiti i potvrditi njegov osobni identitet. danas više i nije takva rijet kost u znanstvenoj fantastici. je prošao film «New Rose Hotel» takoñer snimljen prema Gibsonovom scenariju. Kiborški film je žanrovski hibrid koji se primarno oslanja na žanrove znanstvene fantastike. KIBORZI NA VELIKOM EKRANU Jedan od najvažnijih pitanja koje postavlja cyberpunk žanr. jer je njegovo tijelo ugašeno. kao što je npr. samo su neki od njih. stoje u pozadini takve pojmovne podjele. tj. Nažalost. dok njegova duhovna želja ostaje nepromijenjena. Cherry 2000 itd. koja je zahvatio navedeni trend sredinom osamdesetih i devedesetih godina. pri čemu borba iz meñu OCP. voñe tvrtke Omni Consumer Products identificiraju se s neupitnim. Ovim činom se predlaže da postoji nešto što ljudima omogućuje zadržati kontrolu nad vlastitim tijelom i tehnologijom. niti što je okupio dobar broj zvijezda u usponu za tumačenje glavnih uloga. Meñutim. u vrijeme cyberpunk pokreta. primijetit ćemo priličan broj sf naslova koji se bave temom spajanjem čovjeka i stroja. Gledano iz drugog kuta. Iako Bladerunner film postavlja ista filozofska pitanja koja postavlja cyberpunk žanr. itd. tvrtka Phar macom odbija u prodaju pustiti lijek za epidemiju koja je zahvatila svijet iz prostog razloga što je bolest puno profitabilnije liječiti nego istrijebiti. Murphy zadržava svoju volju da uhiti Jonesa. Na najočitijoj pripovjednoj razini Robocopa. kako se tvrdi. npr. moći zanemariti njegov osobni identitet reprogramirajući mu mozak. ako ne i gore. što je danas normalna politika većine globalnih farmaceutskih tvrtki. ti filmovi osobito jasno u prvi plan stavljaju pitanja dualizma i osobnog identiteta. jer obuhvaća neke prepoznatljive osobine cyberpunk žanra: globalne japanske korporacije vladaju svjetskom ekonomijom. Iako nije riječ o filmovima cyberpunk žanra. te ističu suvremeni interes za posljedice tehnologije na ljudsko «ja» u sadašnjosti i budućnosti. u filmu ne postavlja pitanje identiteta. to najviše dolazi do izražaja na samom kraju filma. akcijskog filma i filma strave. pa su zbog toga uvršteni meñu najbolja ostvarenja znanstvene fantastike. Lik Molly je potpuno izbačen iz priče što je vjerojatno razočaralo mnoge obožavatelje Gibsonova klasika. film nema nikakve veze sa samom Gibsonovom pričom. Putovanje koje Johnny prolazi unutar svog vlastitog pamćenja je vrlo nevješto ispričano. Eve of Destruction. te probleme uma i tijela. oni imaju sjećanja vrijedna pisanja knjiga i pjesama. da iako je ograničen svojim programom. Robocop. Sa svojim hibridima čovjeka i stroja. film još uvijek ima svojih dobr ih strana. kako je istoimena Gibsonova priča prevedena u Siriusu. Nedostatak filozofskih pitanja karakterističnih za žanr je veliki minus. više nego što vrijede beskorisna sjećanja jednog običnog čovjeka. izrazito materijalističkim stajalištem. Ako pogledamo filmska ostvarenja tijekom osamdesetih godina. oni se ipak. OCP pretpostavlja da će. spoj čovjeka i stroja je nešto sasvim nor malno. Iako tako modificiran. Jednako loše kao Johnny Mnemonic. tehnologija je dio ljudske svakodnevnice. Kiborški film je osobito zanimljiv kad se uzme u obzir da on povezuje kartezijanske dualiz me tradicionalne filozofije s dualizmima roda koji. Panoramska slika milijunskog grada u noćnom blještavilu neonskih reklama i industrijskih dimnjaka koji ispuštaju vatru. Ovi filmovi su dokaz kulturološke revolucije i zbog toga ih je neophodno spomenuti. njegova vlastita filmska adaptacija «Johhnya Mnemonica» nije prošla tako dobro kao Scottov film. William Gibson se zaprepastio koliko je svijet Ridleya Scotta identičan njegovoj viziji u Neuromanceru. Težinu ovog materijalističkog stajališta vidimo kad Robocop neuspješno pokušava uhititi korumpiranog Jonesa. film daje odličnu kritiku na svijet globalne ekonomije i ljudsko društvo koje mu se pokorava.Takoñer se film bavi i još nekim drugim zanimljivim pitanjima. nezanimljivo i bez ikakvih posljedica na njegovu psihu. jasno vidimo svijet virtualne stvarnosti nastanjen umjetnom inteligencijom. Film «Johnny Mnemonic» ili «Podsjetnik Johnny». bave njegovim temeljnim pitanjima. njegov vizualni doja m je ono što ga čini dijelom cyberpunk pokreta.

Koliko god postmoderni teoretičari argumentirali ka ko su kiborzi adrogini entiteti koji čine spolne granice besmislenim. njezin uspjeh u borbi je uvijek uvjetan ili umanjen ozljedama. čak ni agresije. U Ter minatoru 2 se kiborgova nesposobnost da osjeti bol otvoreno artikulira kad John Connor pita «dobrog» Ter minatora osjeća li bol. Kad Sarah ugrize Kylea on joj kaže «Kiborzi ne osjećaju bol. u svim tim filmovima on uvijek ima sposobnost da nanese bol fizičkim nasiljem. ali on se kao i Ter minator čvrsto drži svog utiskanog koda koji ga drži podalje od toga da prihvati stvarnost kakva jest.H. recimo. 26 MAJKE BUDUĆNOSTI Iako James Cameron i Gale Ann Hurd tvrde kako su «Ter minator» filmovi feministički.I. tj. Vrlo je zanimljiv značaj roda tj. te time čini najljudskije djelo. kao i u Robocopu. ta njegova ljudskost je samo projekcija Johna Connora. su daleko od toga da budu imuni na rane od metaka. spola za sposobnost osjećanja bola u kiborškim filmovima i riječ je o nečemu što ne možemo tako jednostavno zanemar iti. Imao pojedini kiborg sposobnosst da osjeća bol ili ne. koji pokazuju Sarah Connor kao čvrstu ženu. preuzima ulogu Connrova oca. Kiborgov odgovor je: «Ja osjećam ozljede. na što nas se podsjeća u nekoliko navrata tijekom oba nastavka filma. Postoje oni koji bi sada mogli tvrditi kako Ter minator ipak stječe neku vrstu svog vlastitog identiteta kad. osobito fizičko nasilje prema tijelima. bol koristi kao pokazatelj ljudskosti. a univerzalni vojnici liječe svoje rane upaljačem za cigarete. Ovo zapravo prikazuje u kojoj mjeri film isprepliće čovjeka i kiborga. Isto vrijedi i za emocionalnu bol. a očito je uzrujan kad shvati da mu ugrañeni program ograničava mogućnost djelovanja. Meñutim. To upučuje na odnos kiborškog filma prema tijelu. a Cherry 2000 i RoboC. Kiborg u filmu «Cherry 2000» je veoma slična terminatorima: njezin se ukupni «identitet» nalazi utisnut u jednom mikročipu i dok njen suprug u odreñenom s mislu s matra taj tip tijela nužnim za stalnost njezinog identiteta. npr. Za razliku od njega. dok se Sarah Connor predstavlja kao borac u nju neprestano prodiru i meci i metalne krhotine (dijelovi Terminatora) u oba filma.» U Ter minatoru se. Takoñer.Takoñer. Ter minator ne osjeća bol kad si vadi oko i odvija ruku. Na bol se često poziva kao na pouzdanog označitelja ljudskosti u kiborškom filmu. model T-1000 naglašeno utjelovljuje površnu narav svog kiborškog identiteta stalnim promjenama izgleda. Ja da. dolazi do seksualne rezonancije izmeñu nje i Terminatora. ali to je nešto što ja nikada neću moći učiniti» time zapravo naznačuje da on zapravo ne razumije ljudske emocije u cijelosti. David ima tijelo dječaka i zbog toga dobiva simpatije svoje majke. zbog čega vjeruje u priču o Modroj Vili u čiju vjerodostojnost ne sumnja ni trenutka. jer se uvijek oslanja na svoj program. meci odbijaju. Ta se seksualna rezonancija ne može osjetiti kad se uz me u obzir da meci ne prodiru u Robocopa. oba Ter minatora nemaju nikakvih osjećaja. u kojemu je ključna njegova vizualna narav. ovisnom o humanizaciji kiborga. sam film teško daje nekih osnova za te tvrdnje. KATALOG BOLI Jedna česta tema u filozofiji duha je pojam bola. Eve 8 osjeća bol kad ju pogodi metak. Dok se kod kiborga muškog roda. Stalna pozadina kiborškog filma je fizičko nasilje. On pati kad vidi ili se pr isjeti svoje žene ili sina. a ne stvarnost. Istu situaciju doživljavamo u Spielbergovom filmu «Umjetna Inteligencija». Ti bi se podaci mogli nazvati bol» ali to nije bol u ljudskom smislu na koji misli John. on kiborga koristi na različit način. Za razliku od njega Ter minator ne osjeća nikakvu bol. Robocop osjeća i fizičku i emotivnu bol. jer fizička bol nadilazi jezik. Mogu se povući i druge usporedbe. uči govoriti kolokvijalno i na kraju žrtvuje samog sebe. jer je njezina snaga već . U «Ter minator 2: Sudnji dan» svjedoci smo djelomičnog pokušavanja humanizacije jednog stroja. dok se Eve 8 grči od bola unatoč činjenici da je njezin biološki sustav potpuno koz metički. koncentrirajući se na to da ovaj može učiti od ljudi. baš to tijelo nije integralni ili konstitutivno dio nje ništa više nego što bi to bila njezina odjeća ili šminka. u kiborškim filmovima. nego vidimo i kadrove njezinih grudi dok liječi rane u motelskoj sobi.C. kako je česti slučaj i s mnogim drugim iskustvima ljudskog «ja». a Eve 8 ne samo da biva pogoñena. bez obzira na sve on je još uvijek samo stroj. Terminatora. film «Ter minator» Jamesa Camerona daje veoma kartezijansku sliku problema duha i tijela. tip autonomnog kartezijanskog «ja» mu stalno izmiče. Kad Ter minator kaže Johnu «Sada znam zašto plačeš. što zapravo prikazuje pobjedu čovjeka nad strojem. te se razlike tretiraju manje fleksibilno. Ter minator nije obdaren statusom čovjeka upravo zato što je čisto mater ijalistički predmet bez vlastitog identiteta.

čini se kako krivnja za velik dio Neove nesposobnosti pada upravo na njena leña. O Bladerunneru. gdje ženski likovi dobivaju mnogo više važnosti za 27 zaplet i rasplet radnje. za stvarni incident u pr iči kr iva je njegova partnerica Lew is. a takoñer se u nekoliko navrata vidi prevelika samouvjerenost muških likova koja rezultira njihovo m nasilnom s mrću. i pri tome se dere: «Znači ta tvoja sprava je narajcani psihopat? Prava kombinacija za jednu ženu».A. Ter minatoru . ali kada je riječ o njegovoj obuci tada sve pada u ruke Morpheusu. Robocopu i drugim filmskim ostvarenjima pisane su mnoge knjige koje se bave njihovom filozofijom i ovaj tekst pruža tek površni sažetak te kritike. Osim što je meñu mladim Japancima prihvaćen kao modni stil. U filmu «Johnny Mnemonic» glavni lik nije u stanju doći do posljednjeg djela kriptirane lozinke bez pomoći «duha u stroju». Takoñer ima nekoliko scena gdje Sarah odbija Jackovu pomoć kada ugleda njegovu umjetnu ruku. Nastavci serijala čine stvar još bizarnijom. U filmu Hardw are. primjerice u Japanu gdje je najčešći oblik umjetničkog izražavanja. niti je imao bilo kakvu predodžbu o tome kako dobro se ona uklapa u njegovu viziju. Pr iča Gibsonovog Neuromancera. Iako ona na kraju uništi Ter minatora. Osim toga. što je samo po sebi feministička izjava. i zapravo je ona ta koja privlači Nea svojim znanjem o pravoj slici svijeta.Hardw are». djeluje nasilno i samostalno. gdje je Neo razapet izmeñu želje da spasi Trinity ili da spasi svijet. smještena je u Chibi. čini se ne bi mogla podnijeti gubitak svog unaprijed suñenog princa na bijelom konju.unaprijed odreñena unutar patrijarhalnih struktura filma. preživjelog ostatka sjećanja jedne Phar macomove znanstvenice učitanog u cyberspace. u filmu Matrix braće Wachowski. već neutralni stroj u raspadnom stanju. tako da je japanska animacija naširoko prihvaćena. cyberpunk anime pokazuje više futurističku sliku. već filmovi koji su pali pod utjecaj cyberpunka i njegove kulturne revolucije koja je zahvatila Ameriku. utjecaj žanra se vidi općenito na samoj japanskoj kulturi. Unatoč tome što je od statusa Neova tjelohranitelja srozana na status njegove pratilje.R. To što je Sarah uništila. čiji je utjecaj dominirao tijekom ranih godina pokreta. Kyle koji je fizički malen i seksualno neiskusan muškarac. bez obzira što Gibson u vrijeme pisanja romana nije poznavao lokaciju Chibe. njen čin nema specifičnog naboja vlastitog postignuća. Kraj prvog nastavka Matrixa prikazuje Trinity više kao potpuno zavisnu i nesamostalnu osobu nego kao onu koju smo vidjeli na početku čime je stav filma poljuljan i kontradiktoran. Iako je većina animea snimljena i napisana u Japanu. Slično kao i u Ter minatoru. ona je ta koja. pa time i meñunarodnu. Jack je zapravo naivna žrtva tehnologije. Trinity postaje ništa drugo do još jedna tipična ženska i zapravo nema niti jedne situacije u filmu gdje nije spašena od muškarca. 13 . Npr. Sarah uništava stroj kojem je njen ljubavnik Jack zadao nekoliko rana.K. koja se čak i kao samo fragment pravog uma i dalje bor i za opstanak svog bestjelesnog ljudskog identiteta. Dok za Murphyevu smrt u Robocopu treba kriviti OCP. Što god na kraju mislili o Hollyw oodu i njegovom ideološkom nametanju. . koja je obratila pažnju na penis crnog kriminalca što je bio dovoljan trenutak da je se onesposobi kako bi Murphyu priskočila u pomoć. više nije prepoznatljiva muška persona. dok Sarah koristi svoju lukavost i znanje da bi se branila. Ovakav stav se nije promijenio do danas. Pitanje spolnosti kao jednog od filozofskih stajališta cyberpunk žanra je bolje riješeno u nekim manje uspješnim filmovima kao što je već spomenuti «Johnny Mnemonic» ili «M. Kyle je taj koji ga pr ije toga pogodi dvaput i skine mu čovjekoliku ljusku pa time i njegovu «muževnost». Trinity inače osmišljena prema Gibsonovoj Molly iz Neuromancera. što je opet temeljna karakteristika MARK 13 androida. ali one za razliku od onih u Ter minatoru nemaju nikakvu važnost. ona ga prepoznaje kao fizički nasilnog vojnika. još uvijek je onaj koji Sarah ući kako se boriti. što se najbolje vidi u drugom nastavku «Matrix Reloaded». njena snaga nije fizička (tjelesna) već čisto umna. on ima epistemološku nadmoć u najvećem dijelu prvog nastavka filma. jednoj od japanskih najvećih industrijskih područja. važno je prisjetiti se kako većina navedenih filmova zapravo nisu cyberpunk filmovi. omogućila je žanru da se uvuče u japansku kulturu. ANIME Izloženost svijeta cyberpunk idejama i fikciji tije kom osamdesetih godina. ona samo bezuspješno pokušava dostići njihove sposobnosti. Implicitno pitanje koje se automatski postavlja je: trebaju li žene uopće biti u javnom prostoru provedbe zakona? Seksualizacija Eve 8 u filmu Eve of Destruction teško da bi mogla biti više očiglednija. McQuade za njenu nasilnost okrivljuje «tinejdžerske seksualne maštarije» znanstvenice Eve. android ostaje doslovno neoštećen. ona je i njegov teret. Utjecaj ovog žanra više dolazi do izražaja u kinematografiji izvan Amerike. Sarah je ta koja na kraju uspijeva uništiti s mrtonosnog androida.

dok se Rintarov «Metropolis» fokusira na «gospodara lutaka». Iako ovaj serijal nije toliko cyberpunk kao “Ghost in the Shell“.' I bio je. jedan od primjera je tzv. «Ghost in the Shell» postavlja pitanje može li trag ljudskosti preživjeti unutar kiborga i beskrajnog širenja mreže. Oba ta filma su ekranizacije istoimenih manga serijala i oba su poslužila kao izvorne ideje za serijal Matrix braće Wachow ski. Npr. «Akira» bi bio prikaz sudnjeg dana. «Steampunk» koji je zanimljiva mješavina cyberpunka i svijeta smještenog u viktorijanskom dobu. ali je umjesto računala riječ o parnim strojevima itd. poput onoga koji postaje lovina u «Ghost in the shell».» Jedan od najranijih cyberpunk animea bio je «Bubblegum Crisis». japanski koncept žanra je vrlo sličan zapadnom koji opet preuzima mnoge japanske elemente. jednako dobar kao što je i «Akira» Katsuhira Otomoa. špijunažu i geopolitičku neranjivost u svijetu gdje su ljudski identitet. prikazuje priču o visoko tehnološkim plaćenicima ko ji se sukobljavaju s gigantskom korporacijom koja dominira svjetskom ekonomijom tako što proizvodi elitne vojne strojeve. Još jedan anime vrijedan pažnje je “Texhnolyze” (pojam koji označava ljude čiji su udovi nadomješteni umjetnim zamjenskim dijelovima). 28 Cyberpunk je u mnogočemu utjecao na japanski svijet animiranog filma i stripa. gdje se radnja takoñer vrti oko tehnologije. Sa svojim rock soundtrackom i imenima likova. ljudsku evoluciju postignutu znanošću i bavi se pitanjima opstanka ljudskog identiteta i posljedica ma stalnog napretka tehnologije. koja trenutno ne postoji. . svi ti tornjevi animiranih pokreta komercijalnih informacija. Sjećam se svog prvog pogleda na Shibuyu. Njegova izjava nakon prvog posjeta Tokyu bila je: «Moderni Japan je jednostavno bio cyberpunk. Tako je evidentno bio. podatkovne mreže i kiborška tehnologija spojeni u jedinstvenu društvenu matricu. Japanci to jako dobro znaju i prihvaćaju.Budući da je koncept cyberpunka zapravo futuristički pogled na novu globalnu kulturu. Mnoga djela su zapravo drugi žanrovi pomiješani sa cyberpunk elementima. gdje me odveo jedan mladi novinar iz Tokya. gospodara svih kiborga. upitao me – 'Vidiš li? Vidiš? Ovo je grad Bladerunnera. Ovakvo miješanje žanrova proizvod je mnogih drugih žanrova sa cyberpunk elementima. William Gibson je sada vrlo čest posjetitelj Japana i sam je svjedokom kako je većina njegove vizije postala stvarnost. ipak ima mnoge odlike žanra. teško ukuhanu distopiju. tj. «Ghost in the Shell» (Duh u ljusci) Mamoru Oshiia je izvrstan primjer cyberpunk animea. nakon trećeg svjetskog rata. pažljivo preuzetih iz Bladerunner filma (premda s potpuno drugačijim osobinama). Priča animiranog filma «Ghost in the Shell» govori o budućnosti gdje je ljudska rasa u cijelosti ovisna o kiborzima i ilustrira fluidnu prirodu zločina. Svijet Texhnolyzea je smješten u podzemnom milijunskom gradu Luxu. kojeg kontroliraju tri tehnologizirane suparničke bande. anime «Appleseed» se bavi temom urbane cyberpunk kulture smještene u postratnom svijetu. lice mu je bilo obasjano sa svjetlom tisuću medijskih sunaca.

alternativni rock. «noize» u kombinaciji s «electronicom» kao što je primjer s filmom Bladerunner za čiju se glazbenu podlogu pobrinuo 29 . guleći ih doslovce do golih kostiju s ciljem ponovne izgradnje žanra. S vremenom se ovaj antitehnologijski i prije svega. pa čak i već spomenute Lise Sirois. grafičke dizajnerke koja stvara agresivne i računalno generirane tonove pomoću tipkovnice umjesto standardne klavijature. bila je pod utjecajem Kraftw erk-a i Toffler's Future Shocka. Detroitska techno grupa Cybotron. GLAZBA Pojam cyberpunk glazbe može se odnositi na dvije preklapajuće kategor ije. koja opisuje tehnološku utopiju izgrañenu od stakla i aluminija koja više podsjeća na nacističku Njemačku. on je evoluirao u jedan globalan kulturološki pokret koji se osim na literarno stvaralaštvo proširio i na film. Prva se odnosi na promjenjivi opseg glazbenih radova koji su korišteni kao glazbena podloga nekim cyberpunk filmovima.objasnila je Lisa. «Cyberpunk glazba» takoñer opisuje djela usko povezana s modnim trendom koji se izdignuo iz napretka znanstveno fantastičnih radova. nego o samom učenju o njoj. cyberpunk kao glazbeni pokret više dolazi do izražaja tijekom devedesetih godina dolaskom rave i techno podkultura. Ta priča je prihvaćena kao službeni manifest svih cyberpunkera. Kr itičari kao Larry McCaffery. Slika svijeta koju cyberpunk prikazuje vrlo je blizu vremenima i dogañajima u kojima živimo danas i gdje smo svjedoci eksponencijalnog napretka nad kojim nemamo kontrolu. drugim riječima. S obzirom da se cyberpunk bazira na društvene autsajdere i njihov otpor 'usklañenoj' civilizaciji. nego na ekonomsku Ameriku kakvu i danas prepoznajemo. pa čak i svijet mode. jer je s vremenom postala pristupačnija. Cilj cyberpunka bio je učiniti revoluciju u književnosti jednaku onoj koju je rock and roll učinio za glazbu – povratak starim standardima. računalne hakere. kako u filmu tako i u računaln im igrama.CYBERPUNK POKRET Kao što smo rekli na početku. bez obzira je li sam pojam postojao u to vrijeme. Album je izašao na police s floppy disketom na kojoj su bili snimljeni svi tekstovi pjesama. Electronica. Još jedan dobar primjer inovacije je van svake sumnje Lisa Sirois. ali ipak postoje snažni argumetni koji vide ovaj pokret kao suprotnost Bir minghamove tradicije angloameričkim kulturnim učenjima. koji otkriva i analizira stilove otpora i pristupa etničkih podkultura. i IDM glazbeni podžanrovi su takoñer usko vezani uz cyberpunk. Ipak. «…mi više i ne sviramo na instrumentima. koji je sadržavao i pjesmu Neuromancer. ili tzv. Ovi radovi se pojavljuju unutar žanra kao što je klasična glazba i jazz. Razni umjetnici koristili su tehnologiju većinom zbog toga što su mogli.» . grupa Styx objavila je svoj konceptualni album Kilroy Was Here. Claudia Springer i Scott Bukkatman opisali su cyberpunk kao izraz postmoderniz ma. njegova biografija kao i nekoliko zanimljivih mater ijala o računalnoj podkulturi tog vremena. te tehnologiji i njenom prihvaćanju. Nezaobilazan primjer je i pop pjevač Billy Idol sa svojim albumom Cyberpunk. industrial. čija priča govori o rock zvijezdi koja živi u svijetu mračne budućnosti gdje je glazba zabranjena. Roboto može vrlo lako biti ubrojen u cyberpunk žanr. koja se pojavila početkom osamdesetih. proizvodeći pjesme koje potiču izdvojeno distopijsko raspoloženje. gothic rock. futurepop. Kilroy ili točnije njihov hit single Mr.). cyberpunk nije samo književni stil. dvije pionirske grupe koje su svoju glazbu stvarale pomoću synthesizera. glazbu. strip. cijeli pokret svodio se na borbu za vlastiti identitet u društvu. Cilj cyberpunka kao pokreta bio je promicanje vlastite originalnosti i individualnosti. antikorporativni stav uvukao u sve oblike ljudske kulture i medija u tranziciji. pronašao je velik broj pristaša meñu publikom. mi programiramo glazbu… a izvodimo ju na elektroničkoj pozornici. electronic body music. Vangelis. često su pjevali o slobodnom pr istupu informacijama. Svaki imalo bistar čitatelj mogao je prepoznati nešto novo i čudno kad je pročitao kratku priču Williama Gibsona «The Gernsback Continuum». bili su uzbuñeni zbog novih stvari i poštovali su ljude koji su uistinu radili s tehnologijom primjerice. Mnogi izvoñači poput Jargon Filea ili El-w irea. noise. U istom razdoblju (1983.

Dokle god ste nosili tamnu i funkcionalnu odjeću s ponešto svjetlećih (po mogućnosti kromiranih) detalja. Cyberterorizma. govori nam kako postoje skupine koje se još uvijek bore za slobodan pristup. pod obrazloženjem kako je unutar pravilnika opisano nekoliko metoda ilegalnog pristupa mrežnim računalima. Zbog toga i danas GURPS Cyberpunk pravilnik izlazi s natpisom: «The book that was seized by the U. a prijetnja mrežnih virusa nikada nije bila toliko jaka kao što je danas. gdje je funkcionalnost zamijenila ukras. često su vršili računalne napade na globalne ili državne korporacije i agencije. r iječ je i o jednom posebnom obliku kriminala. koristili su synthesizere. Podršku su dobivali od većine cyberpunk autora s raznih područja umjetnosti. OSTALI UTJ ECAJI Osim što je pokret utjecao na svijet filma i glazbe. teške ritmove i električnu gitaru kako bi stvorili ambijent koji pronalazimo u Gibsonovom Neuromanceru. Osamdesetih i devedesetih godina dvadesetog stoljeća. . pa čak i pisaca. Sličnih primjera ima na pretek. boreći se za slobodan pristup informacijama. paranoja protiv računalnog kriminala nerijetko je rezultirala apsurdnim dogañajima. hakeri. Spoj cyberpunka i stvarnosti često je rezultirao paranojom. iz meñu ostaloga.S. takoñer je bitno utjecao i na svijet mode. ovaj stil je često prepoznatljiv kao cybergoth. U nekim slučajevima. spomenuli s mo kako se kritičari. što je još jedna velika prepreka s kojom se cyberpunk autori moraju suočiti. globalna ekonomija. 1990. Jedan bitan i nezaobilazan oblik cyberpunk kulture nije samo modni ili glazbeni trend. virtualna stvarnost. Besplatni elektronički roman «The Hacker Crackdow n» Bruce Sterlinga jasno navodi kako je posvećen upravo njima. vrlo popularnog u to vrijeme. Praćenje tehnološkog napretka nikada nije bilo teže nego što je danas. pa čak i danas – računalnom. a takoñer je postojao istovremeno i yuppieevski cyberprep stil odjevanja. takoñer je često koristio anime materijale kako bi naglasio svoj stav pobunjenika. Posljedice ovog pokreta osjećamo i danas. Bruce Sterling i Tom Maddox su nekoliko puta javno izjasnili svoje simpatije prema hakerima i njihovoj borbi protiv vladajućeg poretka. Koliko je usitinu. svako malo čitamo vijesti o novim načinima probijanja zaštite Microsoftovih operacijskih sustava. itd. Prije samo pet godina vlada Velike Britanije.Američki neo-retro dancepunk band Aerodrone. Secret Service!» ( knjiga koju je zaplijenila Američka Tajna služba). Veliki broj «Open-source» zajednica u svijetu. u Kini je za neke pr ijestupe predviñena i s mrtna kazna bez obzira na dob. CYBERPUNK DANAS Negdje na početku ove teme broja. u svojim je radovima nastojao pobuditi postapokaliptičnu viziju Tokya. tvrtke koja se bavi pisanjem pravila za role-play igre i zapljenila sav mater ijal (uključujući i knjigu) vezanu uz Cyberpunk GURPS igru. današnjoj publici zanimljivo čitati o komunikacijskim mrežama? Zasigurno jednako koliko je i publici osamdesetih bilo čitati o mikrovalnoj pećnici ili tonskom telefonu. prikazujući ih kao anarhističku prijetnju koja bi vrlo lako mogla uništiti temelje američkog načina života. prijetnja računalnog kriminala rasla je iz dana u dan. a njegov su primjer slijedili i ostali nezavisni cyberpunk pisci tijekom devedesetih godina. 30 Američka tajna služba u suradnji s FBI-em svojevremeno je vršila propagandu šireći strah od računalne tehnologije i računalne industrije. ne samo informacijama nego i proizvodima. pa čak i umjetna inteligencija (iako na još uvijek vrlo niskom stupnju tehnološke evolucije). Mnogi hakeri bili su pobunjenici tzv. ovisnost o tehnologiji. elektronički implanti. počela je računalni kriminal bilo koje vrste tretirati kao jedan novi oblik terorizma tzv. «Nintendo generacije». Popularni japanski techno izvoñač DJ Ken Ishii često je podržavao cyberpunk imidž buntovništva. Veliki dio Gibsonove vizije s početka osamdesetih godina danas je jednim velikim dijelom i ostvaren: Internet. U Velikoj Britaniji. bili ste odjeveni u cyberpunk stilu. prepiru i oko toga je li cyberpunk danas uistinu mrtav? Činjenica jest kako je sam žanr u svom izvornom obliku današnjoj publici možda manje privlačan ili fascinantan nego originalnoj Gibsonovoj publici tjekom osamdesetih ili devedesetih godina. što je zapravo otvoreno objavljen rat komercijalnim programskim rješenjima mnogih globalnih informatičkih tvrtki. tako je npr. Američka Tajna služba u suradnji s lokalnom policijom obavila raciju na sjedište Steve Jackson Games-a.

cyberpunk se u stripu pojavio mnogo ranije nego u književnosti. cyberpunk žanr je do danas toliko srastao sa žanrom znanstvene fantastike u bilo kojem njezinom obliku. Iako je Gibsonov žanr danas djelomično raskidan ili usañen u ostale žanrove. Prekrasan primjer je. jednako kao i pr ihvaćanje samostalnih i jakih ženskih likova. Riječ je o jednom zbilja ozbiljnom i nezaobilaznom štivu koje zahtjeva jedan poseban pristup. o A merici kao fašističkoj ekonomskoj svjetskoj sili. postoji jedna grana umjetnosti. popraćen je zaniljivim i vedrim crtežom. ne toliko zbog filozofije kojom se bave koliko kritikom koju bacaju na svjetski poredak kojeg podnosimo iz dana u dan. Gibsonovog koncepta. da je praktički nemoguće ne primijetiti ga. osobno preporučamo i Richarda K. a cijeli sarkazam kojim se razbacuje. Premda njegovi romani možda više djelujuju kao predstavnici žanra strave i užasa. Zalozabalu uistinu ništa čega se dotakne nije sveto ili tabu. kojeg ostali pisci bezuvjetno zaobilaze ili spominju tek usput. na meñuljudskom odnosu i utjecaju globalne ekonomije na obične korisnike. uvijek ćete naići na neka od obilježja cyberpunk žanra. koji vrlo jasno podsjeća na Gibsonov mračan svijet zamaskiran neonskim svjetlećim reklamama. gdje je cyberpunk u potpunosti očuvan i što je najbolje. još uvijek je moguće naletjeti na nekoliko sf autora koji se što je više moguće drže onog originalnog. Isto vrijedi i za neke njegove kasnije radove kao što su npr. već u tome što je uspio tehnologiju učiniti još jednim novim prihvatljivim sredstvom u samoj znanstvenoj fantastici. Jedan poseban sjajni biser je i francuski strip autor Enki Bilal sa svojom tzv. Zabavan je koliko i provokativan. Najveća revolucija koju je izazvao ovaj žanr ne leži u samom pokretu ili promjenama na socijalnoj razini. gdje se jednako tako bavi utjecajem globalne ekonomije i biotehnologije na ljudsko društvo. činjenica je kako je meñuljudski odnos centralna ideja njegovih romana. ali ako pogledamo neka karakteristična obilježja žanra (npr. prikaz staleža i šarenilo raznih modnih stilova). „Technopriests“. Takoñer. Ako još niste pročitali njegov klasik „Potpuni raspad“ preporučamo da to svakako učinite što je prije moguće. gdje nas uvodi u jednu sasvim novu i halucinogenu viziju virtualnog svemira (o samom Alexandreu i njegovim djelima ćemo pisati u jednom od narednih brojeva The Voida). sociološka pitanja koja postavlja u svojim djelima kao što je strip „ Incal“ definitivno spadaju pod cyberpunk žanr. prije svega. „Sarajevskom“ trilogijom za koju su mnogi priznali kako prilično jasno predočava njegovu viziju mračne i depresivne budućnosti u kojoj pratimo životne priče troje Sarajevske djece razdvojene nakon granatiranja bolnice. Iako krajem sedamdesetih nije razmišljao o telekomunikacijskim mrežama kao o novoj revolucionarnoj tehnologiji. Bilal se skoro sadistički igra s identitetom glavnog junaka Nikea. s pažnjom preusmjerenom na sociološka filozofska pitanja. Neil Stephenson kojeg bi s mo stavili na sami vrh. Svejedno. ali takoñer još uvijek vjerno prati onu Descartesovu ideologiju u kojoj um i postupci čine čovjeka i odbacuje tijelo kao njegovu glavnu karakteristiku. a začetnik mu je kultni filmski redatelj Alexandro Jodorow sky. utjecaj globa lne ekonomije. Drugi odličan primjer je i Walter Jon Williams. zaslužuju da ih se spomene. čiji se literarni radovi još uvijek drže klasične Gibsonove vizije. posebno u prva dva dijela serijala: „San Monstruma“ i „32. Takoñer. Možda će ovo zvučati čudno. Decembar“. strip serijali „Grunge genetika“ i „Slum nation“ od Zalozabala. upravo onakav kakav je cyberpunk oduvijek i bio. Osim što u svojoj trilogiji kritizira ekonomiju i društvo. bez svake primjedbe. 31 . Bilo da je riječ o hard core space operama ili high tech thrillerima. jer je jedini autor koji još uvijek nije izostavio cyberspace kao ključan element svojih romana. Morgana koji se u svojim ostvarenjima više oslanja na sama sociološka pitanja. Istom filozofijom se bavi i Michael Marshall Smith u nekim svojim romanima od kojih bi posebno izdvojili „Rezervne ljude“. zbog zasićene količine nasilja koji djelomično prevladavaju u cijelom njegovom opusu.Ipak. kojima se i opet odupiru oni članovi društva koji se nalaze na njegovom rubu. upravo popularan – STRIP.

majka ga je upisala u privatnu školu u Tusconu. William Ford Gibson roñen je 17. već više požuda za spavanjem s hippie curama i pušenjem hašiša. obitelj je bila prisiljena seliti se većinu tog vremena. Ballard o njoj mogao samo sanjati“. otac mu se ugušio u javnom restoranu za vrijeme poslovnog putovanja. s trinaest godina kupio je svoju prvu „Beat“ antologiju Američke književnosti i tako pobliže upoznao radove pisaca i pjesnika poput Allena Ginsberga i Jacka Kerouaca. filmašima i glazbenicima. Upravo je tamo doživio svoj prvi javni nastup u CBCevom vjesniku „The summer of love“. razne akademske krugove. Ostatak vremena. pronašla je nekog drugoga da sinu poruči tragičnu vijest i vratila se kući iz Norfloka tek nekoliko dana kasnije. godine. Gibson je napisao preko dvadeset priča. Arizoni. putujući po Californiji i Europi. godine Gibson odlazi u Kanadu kako bi izbjegao novačenje novih regruta za Vijetnamski rat. dok je ona ostala u Wythevilleu sve do smrti svoga muža koji je preminuo kad je Gibsonu bilo devetnaest godina. te zlostavljanja raznim opojnim sredstvima. Ostatak šezdesetih godina. Tom Maddox jednom je komentirao kako je William Gibson „odrastao u A merici toliko uznemirujućoj i nadrealnoj da bi J. najčešće Williama S. Burroughsa i Henrya Millera.. kao i velikog broja samoubojstava.G. Gibson je pribavljao sredstva za život preprodavajući robu koju je nabavljao ispod cijene u trgovinama „Vojske spasa“. Kako mu je otac bio poslovni manager velike rudarske tvrtke. i skrasili u njenom rodnom gradu. godine izjavio je kako mu je iskrena namjera bila manje savjesne prirode. ali kojoj nikada ne biste trebali vjerovati“. najviše zbog prevladavanja kliničke depresije unutar zajednice. Njegova majka. u priobalnom gradiću Conw ayu u Južnoj Carolini. lagano se stapajući u protukulturu koja je zahvatila svijet. cyber-kulturu i tehnologiju. Kako se zapravo nikada nije naučio uklopiti u okolinu koja ga okružuje. Dok je Gibson bio još malo dijete. gdje su mu roditelji roñeni i odrasli. Kad je navršio petnaest godina. oboje ostaju živjeti u Wythevilleu kojeg je Gibson kasnije opisao kao mjesto „gdje je modernizam stigao do jedne odreñene razine. komisiji je na salušanju izjavio kako mu je jedina namjera u životu ta da „iskuša svaku kemijsku halucinogenu spustancu ikad spravljenu“.Prema «American Guardianu» iz 1999. odmah nakon saslušanja otišao je kući. Kako bi udovoljio svojoj „kronično napornoj i depresivnoj“ majci. Konačno. gdje su većinu vremena uspjeli preživjeti zahvaljujući njenom poslu učiteljice u lokalnoj školi. Vjenčali su se 1972. ožujka 1948. Toronto je u to vrijeme bio krcat mladim amer ičkim emigrantima poput njega. U biografskom dokumentarnom filmu „No Maps for these territories“ iz 2000. Do danas. malom rudarskom gradiću u Virginiji. koje je on osobno smatrao odbojnima. 1967. s matrao je religiju vrlo odbojnom i svoj bijeg od stvarnosti tražio je u čitanju znanstvene fantastike. posjećujući države „fašističkih režima i pristupačnih vrijednosti valuta“. takoñer pisao je članke za nekoliko važnih izdavača i intenzivno surañivao s drugim umjetnicima. S tim novcem bio si je u stanju financirati daljnja putovanja. kupio autobusnu kartu za Toronto i otputovao dva tjedna kasnije. zajedno su krstarili Grčkim arhipelagom i putovali u Instanbul 1970. devet kritički priznata romana i jednu umjetničku knjigu. 32 . gdje mu je isplaćena skromna svota od petsto dollara (u to vrijeme dovoljna za plaćanje dvadeset tjedana stanarine) za komentiranje hippie potkulture u Yorkvilleu. primivši vijest o majčinoj smrti. ostavljajući malog Williama kao tihu i povučenu osobu bez prijatelja. Tih godina. Većinu svog djetinjstva i adolescencije proveo je u Wythevilleu. Gibson je bez ikakve sumnje znanstveno-fantastični pisac vrijedan najvišeg priznanja i vjerojatno najvažniji romanopisac u posljednja dva desetljeća. Gibson odustaje od daljnjeg školovanja i ostajući bez mature. povlači se u život izoliranog pustinjaka. proveo je sa svojom novom djevojkom iz Vancouvera s kojom je proputovao i dobar dio Europe. Njegov rad je zapamćen kao jak utjecaj na znanstvenu fantastiku. dok se u slobodno vrijeme kod kuće brinuo za njihovo prvo dijete. budući da ga nije imala snage sama obavjestiti o očevoj smrti. Naravno.

Sredinom 1982. gdje je Shiner zabilježio jačanje i fomiranje njihovog novog pokreta. To je prvi roman koji je osvojio tri glavne nagrade za znanstvenu fantastiku (Nebula. Nakon vikenda provedenog u raspravama o rock'n'rollu. MTV-u. Ništa posebno mu se nije dogañalo u životu sve do jedne sf-konvencije u Denveru kasne jeseni 1981. Gibson je pristao i dopušten mu je rok od godinu dana da napiše roman. Vidjevši prvih dvadeset minuta novog filma Ridleya Scotta „Bladerunnera“. što je ovaj na kraju i prihvatio. godine. unaprijed osuñen na propast. Dvije trećine knjige. inače nedostupan unutar kulture znanstvene-fantastike. Sa svojim se radovima pokušavao udaljiti od „ mainstrema“ što je više mogao. Gibson je do tada već bio završio trećinu svog romana. Ipak. Tako je bilo sve do jedne sf-konvencije 1980. ali je pogodio onaj ključan „kulturološki živac“. Gibson se zaputio kući u Vancouver i u šali izjavio „nova osovina je upravo oblikovana“. Gibson je bio izložen širem opsegu fikcije. Dick) istovremeno i prodan je u preko šest i pol milijuna primjeraka širom svijeta. zajedno s Rudolfom Ruckerom počeli oblikovati jezgru radikalnog cyberpunk književnog pokreta. točnije Brucea Sterlinga i Lew is Shinera. Nakon što je uzeo u obzir polaganje više diplome s temom „Znanstveno-fantastični romani kao fašistička književnost“. Gibson je nastavio pisati kratke priče i lagano ih slagati u jednu zbirku pod imenom „Burning Chrome“. jer bi mnogima mogao izgledati kao jeftina kopija ovog zbilja odličnog filma koji je njegovu viziju mračne budućnosti tako uvjerljivo prikazivao na ekranu. Obojica su ubrzo postali prijatelji i zapravo je John Shirley taj koji je uspio uvjeriti Gibsona da počne prodavati svoje kratke priče. „The Spraw l“ i njegovi likovi poput Molly Millions. godine dobio svoju diplomu za područje Engleskog jezika. Shirley i Gibson. upoznao druge pisce znanstvene fantastike. Hugo i Phillip K. na kraju je bio prisiljen ispoštovati svoje dužnosti prema izdavaču i „Neuromancer“ je objavljen pred kraj 1983. Japanu. prijavio se na sveučilište „British Columbia“. . nakon čega je izjavio kako ju je Sterling „potpuno shvatio“. ali upravo u tom trenutku se dogodilo nešto potpuno neočekivano. koji su ga odmah primjetili kao novog i revolucionarnog autora. gdje je 1977. koji je odmah bio primjećen kao svijet sumorne i mračne budućnosti s osjećajemm noir filma. Shiner. nego fizički raditi. ubrzo će kulminirati u ono što će biti njegov prvi znanstveno-fantastični roman. za treću seriju „Ace Science fiction Specials“ posvećenog isključivo debitantskim djelima. To mu je omogućilo širok spektar ideja. Roman nipošto nije bio dočekan s pljeskom. Narednih godinu dana Gibson je nastavio pisati priče i razvijati svoj stil. Radovi su mu uskoro bili objavljeni u dva znanstveno-fantastična magazina: Omni i Universe 11. u Vancouveru. Sterlingom i Shinerom vodio raspravu s temom: Iza zrcalnih naočala: osvrt na punk sf“. gdje je zajedno s Shirleyem. Nešto manje od dvije godine. dobio je svoju prvu ponudu za ekskluzivno objavljivanje znanstveno-fantastičnog romana od Terry Carr. roman su spomenuli tek deset godina kasnije po prvi puta u svojim člancima. te da se ozbiljno prihvati pisanja. Upravo zahvaljujući proučavanju Engleske književnosti. Law rence Person je 1998. drogama i politici. kojeg inače sam ne bi nikada uzimao u obzir. Pomislio je kako je njegov prvi roman koji će ikada objaviti. punk glazbenika i autora Johna Shirleya. uključujući i spoznaju o postmoderniz mu. Gibson je prepravljao dvanaest puta. Gibson je otputovao u Austin na ArmadilloCon. Ubrzo je počeo pohañati svoj prvi tečaj o znanstvenoj fantastici što mu je i napokon omogućilo da skupi hrabrosti i napiše svoju prvu kratku priču: „Fragmenti hologramske ruže“. ili kako je Sterling sam rekao on je bio njihov „put prema naprijed“. 33 Svijet koji je opisao u pričama „ Podsjetnik Johnny“. gdje je upoznao svoju srodnu dušu. Na istoj konveciji Gibson je svoju prvu priču o cybespaceu pročitao pred skromnom publikom od svega četvero ljudi. Gibson je s vremenom prestao pisati u godinama koje su usljedile i proširio svoju kolekciju punk ploča (u to je vrijeme slušao The Clash i slične bandove).Shvaćajući kako je mnogo lakše učiti i održavati visoke ocjene i tako prikupiti velikodušnu studentsku pomoć. gdje je preko Shirleya. te su se odlučili držati „ovog Vancouverskog malca“. u svojim „Zabilješkama prema Postcyberpunk Manifestu“ opisao „Neuromancera“ kao arhetipsko cyberpunk djelo. ubrzo je postao veliki hit unutar underground publike. Gibsona je počela hvatati panika. Nakon toga su Sterling. Iako je New York Times cijeli dogañaj ignorirao. U kolovozu 1982. bojeći se cijelo vrijeme kako će izgubiti pozornost čitatelja i konstantno se držeći u uvjerenju kako će ostati trajno osramoćen jednom kada roman bude objavljen.

1993. „Time“ magazin uvrstio je Gibsonov prvijenac u popis od stotinu najboljih romana svih vremena s enegleskog govornog područja od 1923. smješten u tehnološki razvijenu Veliku Britaniju alternativne povijesti Viktorijanskog doba. Gibson je kasnije komentirao samog sebe kao autora u tim danima kao: „ momka kojem bi definitivno platio piće. Campbell nagradu 1992. Iako je većina stečenog Gibsonvog ugleda duboko ukorijenjena na račun njegovog prvog romana. Gibson je napisao oko stotinu stranica svog novog romana „Pattern Recognition“. shvaćajući taj dogañaj kao o naj pravi početak 21. ali kojem nipošto ne bi posuñivao novac“. godine: „… osjećao sam kako pokušavam opisati nezamislivu sadašnjost i zbilja osjećam kako je znanstvena fantastika danas najbolje iskorištena kao istraga privremene sadašnjosti. ovog puta napadajući medije umjesto multinacionalnih korporacija i tehnologije. Osim što je roman prihvaćen od strane kritike. s kojom je Gibson ponudio pogled na svijet iz jedne malo drugačije perspektive. redatelj David Fincher je ipak odlučio zadržati ideju zatvorenika koji imaju utetoviran bar-kod u potiljak. učinio je upravo to 1986. jedino je u prijevodu moguće pronaći „Svjetlost prividne stvarnosti“ u izdanju Algor itma. s romanom „Count Zero“ (ili Grof Nula. I premda književni kritičar Larry McCaffery tvrdi kako je riječ o romanu koji je „ugasio sva svjetla cyberpunk literature“. planirajući pisati nevezanu postmodernu „space operu“ „The Log of the Mustang Sally“ završio Neuromancer trilogiju s romanom „Mona Lisa Overdrive“. Nakon romana „All Tomorrow 's Parties“. dok je drugi roman „ Idoru“. .Godine 2005. prema nekim prijevodima). od te adaptacije se ipak odustalo krajem 2006. kao i John W. dodajući kako „nema načina da se previdi koliko je Neuromancer bio radikalan kad se prvi put pojavio“. stoljeća i kao jednu ključnu prijelomnu točku vankulturnog iskustva. Zemlja je trenutno potpuno strani planet. Njegov najnoviji roman „Spook Country“ objavljen je 2007. iako je scenarij n akraju odbačen. Promatranje kulturoloških promjena u Americi nakon 11. Naziv „Bridge trilogy“ je nastao zbog „Golden Gate“ mosta u San Franciscu oko kojeg se vrti radnja prvog romana. bez obzira. Tzv. koji početak još jedne njegove poznate trilogije. „Bridge trilogija“ nastavljena je romanima „ Idoru“ 1996. oba su romana osvojila nominacije za „Nebula“ i „Hugo“ nagrade. objavila izdavačka kuća „Polaris“ iz Srbije. godine. No. Tijekom narednih nekoliko godina Gibson je surañivao s mnogim drugim piscima pogotovo s Johnom Shirleyem i Bruceom Sterlingom s kojim je 1990. I premda je odlučio ne pisati nastavke Neuromancera (čak je i posljednja rečenica u romanu: „i više nikada nije vidio Molly“ napisana kako bi spriječio samoga sebe od mogućih pokušaja). presjecanje paranoje i tehnologije. za koji su osvojili nominacije za Nebulu 1991. Posljednji roman ove trilogije označio je Gibsona kao „ iskrivljenog sociologa bliske budućnosti“ (kako je rekao Steven Pole). rujna preostala je Gibsonova glavna tema do danas. je i dalje ostao glavni fokus njegovih literarnih djela. jer se cijeli svijet vrti oko Gibsonove istoimene kratke priče) samo učvrstila Gibsonovu reputaciju kao pisca i autora. Gibson je napisao roman „Virtual light“ (u našem prijevodu poznat kao „Svjetlost prividne stvarnosti“). Roman „Spook Country“ lansirao je Gibsona na top ljestvice mainstream bestsellera po prvi puta u njegovom životu.-te i „All Tomorrow 's Parties“ 34 napisanog 1999. rujna 2001. Takoñer je krajem osamdesetih godina radio na scenariju za film „Alien 3“. u potpunosti je prepravio prošlost glavnog lika: „To je za mene bilo jedno od najčudnijih iskustava koje sam doživio s bilo kojom dosadašnjom fikcijom…“ – kako je kasnije i sam komentirao. njegova djela su nastavila evoluirati konceptualno i stilski. godine i direktno nastavlja pratiti ovaj fenomen „podjetinjavanja društva“ u kojem danas i sami živimo. a roman kao jednu „adolescentnu knjigu“. Gibson je prihvatio nešto realističniji stil pisanja s kontinuiranim pripovijedanjem tzv. Takoñer je 1988. i premda je prodao prava za snimanje filma prema svom romanu. Najbolja stvar koju danas možete učiniti. s matra se i začetnikom tzv. Cijela je trilogija (tzv. Uspjeh Neuromancera zajamčio je tridesetčetverogodišnjem Gibson uspon iz tame. Roman je završio i objavio tek 2003. jest iskoristiti znanost da istražite sadašnjost. „spekulativna fikcija vrlo nedavne prošlosti“ koju je i sam komentirao na intervju-u za CNN 1997. nego kao bilo koji pokušaj predviñanja kamo idemo.“ Za vrijeme napada na WTC 11. „steampunk“ žanra. Nažalost na ovim našim prostorima. „Spraw l trilogija“. napisao još jedan roman „ Difference Engine“ („Razlikovni stroj“ u domaćem prijevodu).

Glagol avatâra podrazumijeva silazak boštva. Cijeli se život reducira na apstraktne funkcije organizirane inteligencije. Izlet. Uz mimo za primjer pojam Avatar. kao osnovno filološko sredstvo za rad prepustiti silikonskim čipovima.. i što ako je ta dislociranost naše konstitutivno. koji se upotrebljava kao izraz za simboličko pr ikazivanje sudionika u mreži. koji pored čovjekovog predstavnika u mreži ukazuje i na samu Božju sliku .«Povežemo li ova razmatranja s teorijom evolucije i uzimajući u obzir da sama evolucija sadrži božanska svojstva možemo krenuti od pretpostavke kako je sama pojavnost čovjeka kao tjelesnog bića svojevrsni manjak i evolutivni meñustupanj koji vodi umreženom superorganizmu. ima nešto s idejom o Bogu koji je sve. koji sve vidi i čuje. izvorno stanje. sam obzor našeg bitka? -Heidegger Divinizacija Mreže by Nataša Bek Oduvijek je čovjek težio postati haker stvarnosti zbog gañenja pred životom kao ciklusom rañanja i raspadanja i riješiti se tako jednom za svagda rezigniranog prihvaćanja apriorne OGRANIČENOSTI našeg pristupa Realnom. Stvara se znanje radi samog znanja. ''Kad pomoću nanotehnologije razvijemo nadomjestak za tijelo i mozak. a koja bi takoñer omogućila i otimačinu božanskih svojstava. U digitalnim ustrojima ne naslućuje se samo nadomjestak za čovjeka nego i za božansko. a koji igra ulogu boštva. I ne samo to. nanotehnologije (najsitniji ugradbeni dijelovi i implantati) i informacijske tehnologije (AI = artif icial intelligence. postati poput bogova s Olimpa. sveznanje. nego uvijek dislocirano. Susret s drugim ljudima u digitalnim mrežama i virtual reality (VR)-svjetovima dogaña se uglavnom preko tih virtualnih predstavnika. zapravo javlja se samopobožanstvenjenje svakoga pojedinog čovjeka. formula. Može li se što postići prelaskom na elektroničke komponente pomoću digitalne tehnike koja bi ljudski duh oslobodila tijela kao teško popravljivog sustava koje ga ograničuje. obilježeni su nadasve time što tijelo zaprema odreñeni prostor te može opstojati jedino u toj svojoj protežnosti u prostoru. gledajući sjene na zidovima imao je želju zavladati prirodom. Cyberspace se ponaša kao Bog. “Čovjekovo tijelo. Takvo shvaćanje »ekskarniranih« ljudi kao bogova u mreži teoretičari medija proširuju na cjelokupnu digitalnu mrežu.Iz samog pojma Avatar slijedi i problem tijela. Sve ono što ljudi drže bitnim: moć. tjelesnost uopće.Što ako smo zapravo “'bačeni“ u ovaj svijet.“ Ljudskim sudionicima u V R-u namijenjena je uloga bogova. osobito Višnu u Krišninu liku. 'iščašeno'. ako se u njemu nikad ne osjećamo kod kuće. znanje se pretvara u neograničenu . Avatar se može posvuda ukazivati kao nevidljivi nulti vektor ili pak potpuno ispunjuje V R. On može biti zvuk. Danas je možda bliži nego ikada prije napuštanju svih starih konceptualnih koordinata i paradigmi koje ga poput zombija vežu za krutu materijalnu realnost. Polako.. boja. napredujući i posrćući kroz mračna i renesansna vremena svoje povijesti približavao se više ili manje tim svojim svetim ciljevima. svepris utnost. doseći neviñena stanja svijesti i ući u nepoznatu dimenziju duhovnosti. kao na drogama. svijetlo – tamno. u kojoj se informacije izjednačuju s postojanjem. U hinduizmu on označuje vidljivu pojavnost bogova. u eteričan prostor novih percepcija i iskustava pruža današnja računalna tehnologija koja predstavlja jabuku s drveta spoznaje. znanje. Ovaj pojam. izvorno potječe iz sanskrta. karakterističan za digitalnu mrežu: čovjekova se tjelesnost ne može odraziti u mreži podataka. Zakonitost svojstvena digitalnome mediju ne treba tu tjelesno zamišljenu simboliku komunikacije. U digitalnim umjetnim svjetovima nestaje 35 ta protežnost u prostoru. Divinizacijom mreže otvara se Pandorina kutija u ko joj je ostala ljudska najveća nada – besmrtnost. tvrdi Marvin Minski. električnoj struji. Hoćemo li i naše pamćenje. posjedovati veću mudrost i radovati se neslućenim sposobnostima''. UI = umjetne inteligencije) silan je izazov. jer jedino tako možemo njima ovladati. Oponašanje ljudske tjelesnosti u zamišljajima VR-a (još) je sazdano prema našem tjelesno predustrojenom opažaju: naše osnovne usporedbe gore – dolje. Spajanje biotehnologije (karta genoma = informacijski temelji života). optičkim vlaknima i tko zna čemu još. muško – žensko u VRovim su zamišljajima razumljive. prisutnost ekstrapolira divinizacijom mreže u divovsko: svemoć. živjet ćemo dulje. još od davnih vremena kada je sjedio u pećini uz vatru.

Kada se dekodira ljudsko tijelo i formulira genom svake pojedine osobe ostaje nam suočiti se s radikalnim pitanjem «što mi jesmo». modalitet koji bi potkopao kartezijanski subjekt tehnološke dominacije. kultura nastanjena postljudima koji svoja tijela smatraju modnim detaljima.moć. tj. koji će priznati i štovati konačnost kao uvjet ljudskog bića i koji će razumjeti ljudski život kao nešto što je ukorijenjeno u vrlo složenom mater ijalnom svijetu. jesam li ja «nitko i ništa». Dok prva dva stajališta dijele pretpostavku potpunog rastjelovljenja. monopola na misao i vezanosti uz biološko tijelo dopušta prijelaz s muško. nanotehnologije i genetičke tehnologije.» Meñutim. Uz mimo za primjer «objektivno» očitavanje našeg kvocijenta inteligencije ili genetski potencijal za druge intelektualne sposobnosti? Kako će svijest o toj totalnoj samo-objektivizaciji utjecati na naš doživljaj sebe samih? Ako je ona potpuna. historicističko-društvenokritička. a ne temeljem svoga bića. Cyberspace funkcionira na gnostički način. Zemlja više nije Zemlja. druga dva opet utvrñuju konačnost utjelovljenog aktera kao krajnji obzor naše egzistencije. onda je moj san verzija postčovjeka koji će prigrliti mogućnosti informacijskih tehnologija. utoliko koliko nam nudi oslobañanje privezanosti uz naša prirodna tijela i pretvaranje u virtualno biće koje nije podložno propadanju i tromosti materijalne realnosti. s biološkog tijela na nestalna utjelovljenja. čovjeka koji je sposoban transcendirati sebe samoga povezujući se s bićima unutar Čistine svojega svijeta. tko je onda to «ja» koje intervenira u «svoj vlastiti» kod kako bi ga promijenilo? Nije li već i sama ta intervencija objektivizirana u potpuno skeniranom mozgu? . a da ne bude zaveden fantazijama o neograničenoj moći i rastjelovljenoj besmrtnosti. kao angažiranog aktera koji je bačen u odreñenu situaciju svijeta života. S druge strane. Zanimljivo je napomenuti da je za Heideggera i sam pogled na Zemlju iz svemira označio završetak ljudskog bića kao nečega što boravi izmeñu neba i zemlje-kad jednom vidimo Zemlju iz svemira. čisto tehnološko veličanje novih potencijala superračunala. heideggerovska filozofska premišljanja o implikacijama digitalizacije. koja se usredotočuju na ideju tubitka kao bitka-usvijetu. možda nam upravo ta «opasnost» pruži priliku radikalno se suočiti sa sudbinom 36 čovječanstva i navesti nas na jedan u potpunosti drugačiji modalitet našeg odnosa prema tehnologiji. zahtijeva čovjekovu potpunu poslušnost. ono u čemu Haylesova griješi je njezina gruba suprotnost izmeñu liberalnog autoidentičnog i autonomnog ljudskog subjekta prosvjetiteljstva i postljudskog tijela. 3. u kojemu se granica koja razdvaja moje autonomno Ja od njegovih strojnih proteza neprestano probija i u kojemu Ja i samo eksplodira u poznato «društvo umova». u kojemu se čovjeka pretvara u dio središnjeg kompjutora u kojemu svoj mozak ima izvan svoje lubanje a svoje živce izvan svojega tijela. Identifikacija genoma kao i tehnološke perspektive «uploadanja» ljudskog uma u računalo predstavljaju najjasnije viñenje onoga na što je Heidegger mislio kada je govorio o «opasnosti» koja prijeti od planetarne tehnologije: ono što je ovdje ugroženo upravo je sama eks-statična bit tubitka.kartezijansko-liberalno-identitarnog subjekta na rasuto-cyborške . čija je jedina realnost složena mreža neuronskih i drugih veza u interakciji? Proizlazi suočavanje subjektivnog iskustva i samoobjektivizacije istog. ukidanje čovjeka kao osobe. njegova identiteta. isticanje gnostičke pozadine čak i posve «neutralnih» znanstvenih istraživanja.. o kojemu ovisi naš daljnji opstanak. samo puka iluzija svijesti o sebi. New Age odgovor. 2. «postljudske» oblike subjektivnosti. «dekonstruktivistička» primjena oslobañajućih potencijala cyberspacea koja nam svojim brisanjem granica kartezijanskog ega. Citat sažete formulacije Katherine Hayles: «Ako je moja noćna mora. Nije li i sama ideja o «eteričnom» tijelu koje za sebe možemo stvoriti u Virtualnoj Realnosti ostvarenje starog gnostičkog sna o nematerijalnom «astralnom tijelu»? Prema Žižeku postoje četiri prevladavajuća teorijska stajališta u pogledu Cyberspacea: 1. prema Žižeku. 4. Takav globalizirani svijet. te svoñenja (post)ljudskog uma na softverski model koji slobodno lebdi iz meñu različitih utjelovljenja. jesam li ja «ja» ili samo kod koji se može komprimirati na jedan jedini medij za pohranu podataka.

naš osjetilni doživljaj daje nam vezu prema realnosti izvan nas samih. promijenit će svoj ontološki status «s hardwarea na software». dok nas neuronski implantati zapravo svode na «mozgove u tegli». to jest zor koji odmah proizvodi objekt koji percipira. za koji neće b iti potreban izvanjski hardware. cilj je stvaranje misli izvan čovjeka. u bilo kojem trenutku. Ray Kurzw eil u knjizi The Age of Spiritual Machines kaže: «Vaši će neuronski implantati davati simulirane osjetilne podražaje iz virtualne realnosti i vašeg virtualnog tijela-izravno u vaš mozak. mi postižemo neku vrstu svemoći. najdublja nemogućnost koja stoji iza uranjanja u bilo kakvo mnoštvo mogućih virtualnih 37 . meñutim. računalno proizvedenu realnost i to bez sve te nespretne mašiner ije današnje Virtualne Realnosti (naočala. «S tom tehnologijom moći ćete imati gotovo svaku vrstu doživljaja s doslovce bilo kime. mreža valova. oprečna. takoñer transformirati svoja tijela itd. rukavica…). dakle ja ne postojim. jest zapravo zatvaranje jaza koji razdvaja (pasivni) zor od (aktivne) proizvodnje. utopijskih svjetova izvan dosad moguće zamisli doživljavati kao «realnost». koje se fenomenološki oslanja na jaz izmeñu «mene» i objekata «izvan mene» i dalje postojati nakon završene samo-objektivizacije? Ono što se naslućuje na obzoru «digitalne revolucije» jest mogućnost da će ljudska bića steći sposobnost onoga što su Kant i drugi njemački idealisti nazvali «umnim zorom» (intellektuelle Anschauung). Time bi se. budući da s mo sposobni snagom vlastitih misli prelaziti iz jedne u drugu realnost. ostaje pitanje možemo li to ostvarenje naše mašte i snova. «Nikada se nećemo pretvoriti u virtualna bića koja slobodno lebde od jednog virtualnog univerzuma do drugog: naše tijelo koje pripada 'realnom životu' i njegova smrtnost krajnji su obzor naše egzistencije. krajnja. Možemo tvrditi kako ne postoji «čisti um» i kako uvijek treba postojati neka vrsta utjelovljenja. a opet komplementarna realnosti simuliranoj pomoću izravnih neuronskih implantanata./…/Tipičan web site bit će percipirani virtualni okoliš. odsijecajući nas od svake izravne percepcije realnosti. onda bi ga načelno bilo moguće prebacivati s jednog materijalnog nosača na drugi. umjesto kršćanskog spasenja. Jednostavno ćete 'otići tamo' tako što ćete mentalno izabrati site i zatim ući u taj svijet. budući da će signali virtualne realnosti izravno dopirati do našeg mozga. ljudskog mozga.» S druge strane bit će moguće reproducirati trodimenzionalnu sliku različitih realnosti «tamo negdje»koja će naša «realna» osjetila moći vidjeti i u njih ući (tzv. Utility Fog) i to pomoću «nanobota» (bilijuna samo-organizirajućih.Može li se izbjeći subjektivno iskustvo i hoće li isto ono staro «ja». U slučaju Utility Fog. sposobnost koja je dosad bila rezervirana za beskonačan božanski um. Bila bi to «Realna Virtualna Realnost». ako je naš um softverski obrazac i identitet našeg «ja» neka vrsta neuronskog obrasca. Postat će moguće prebaciti se pomoću neuroloških implantata iz naše «obične» realnosti u drugu. u oba slučaja. možemo reći kako mi «realno» percipiramo privid realnosti. Ostaju li ta iskustva i suviše umjetna? Protuargumentu kako se ipak ne može sve virtualizirati i kako još mora postojati jedna 'realna realnost'. Ali. misli koja postaje jedina za opstanak sposobna manifestacija života. realnim ili izmišljenim. ona samog digitalnog ili biogenetskog sklopa koji zapravo i proizvodi to mnoštvo virtualnih univerzuma nameće se odgovor u izgledu kako će cijeli ljudski mozak biti «dow nloadan» (čim ga bude moguće potpuno skenirati) na elektronski stroj koji će u svakom slučaju biti djelotvorniji od našeg. inteligentnih mikrorobota). Dakle.» Meñutim. zaobilazeći osjetilne organe. čovjeku ponudilo elektronsko spasenje. Navedene dvije inačice potpune virtualizacije našeg doživljaja realnosti odražavaju razliku iz meñu subjektivnog i objektivnog. I u tom ključnom trenutku ljudsko biće će presjeći pupčanu vrpcu sa svojim materijalnim nositeljem (mozgom u ljudskom tijelu). Hoće li to oslobañanje privezanosti uz svoje prirodno tijelo i pretvaranje u virtualno biće koje lebdi od jednog privremenog utjelovljenja do drugog označiti zapravo tek pravo roñenje ljudskog bića i kraj tranzicije iz životinjskog carstva u istinsko carstvo uma? Tu epohalnu promjenu izrazio je Teilhard de Chardin izrekom: "Veliki mozak misli." Dakle.

univerzuma/…/Doslovno 'prosvjetljenje'. konačna poruka cyberspacea još je radikalnija: mi ne samo da gubimo naše neposredno materijalno tijelo.» 38 . No. virtualnog. virtualnoj neposrednosti. nego je to neko anñeosko. koje se može umjetno preoblikovati i manipulirati. U tom je smislu tvrdnja da cyberspace sadrži gnostičku dimenziju potpuno opravdana: najsažetija definicija gnosticizma je baš ta da je on neka vrsta oduhovljenog materijaliz ma: njegova tema nije izravno viša. Cyberspace tako obilježava zaokret. proto-realnost nejasnih sablasti i nemrtvih bića. duhovno tijelo. nego doživljaj posjedovanja drugog-eteričnog. neku vrstu 'negacije negacije'. nego 'viša' TJELESNA realnost. nego spoznajemo da takvog tijela nikada nije niti bilo-naš tjelesni doživljaj nas samih bio je uvijekveć doživljaj imaginarno ustanovljenog bića. iako nekoj zastrašujućoj. bestežinskog-tijela. olakšanje/uznesenje koje osjećamo kada slobodno lebdimo u cyberspaceu (ili još više u Virtualnoj Realnosti) nije doživljaj bestjelesnosti. 'lakoća postojanja'. tijela koje nas ne ograničava na tromu materijalnost i konačnost. u postupnom procesu prema bestjelesnosti našeg iskustva…u cyberspaceu se vraćamo tjelesnoj neposrednosti. čisto idejna realnost.

39 . Salomonova brončana bačva je fantastična stvar.t-com. a istovremeno mogu imati backup najboljeg prijatelja nakon što ga je dezintegriralo neko degenerirano entropističko govno. štiteći ih od Entropije. „Da se bar još može govoriti o ljudima“. . zar je njima netko nešto zabranio? . mi ljudi“. to samo znači da je ta moja misija završila.A što bi to trebalo značiti..barisic@sb. Nije bilo opskurnije osobe od Rafaela. Kako rekoh. ali nisam imao živaca naći se s njim u virtualnoj stvarnosti nego samo razgovarati.Obećavam. bar možeš vjerovati u što hoćeš. Samo. Isus nije mislio ništa.Kako bih to mogao učiniti? . s druge strane. Raspakirao sam ga. . . mogu i ja. pa… entropije… Ovi se jebu. Postanimalni su od početka mislili da su bogovi u usporedbi s nama drugima. da prodao je dušu rock'n'rollu. vjerojatno je samo slučajnost iako je upravo bio napravio ono što ljudi pokušavaju. Počinjao sam vjerovati u Boga.Ma zaboravi. Evidentno sam bio rasist. . Ako mogu oni dolje svjesno živjeti u matrici. Opravdaj me.Je li to ono što mi se čini? – upitao je nakon kratke tišine.Čuli s mo da bi se mogli dokopati Salomonove bačve. ništa strašno. Htio sam čuti gdje si stao. a većina milicajaca se ionako bavi svačim. Sascha. diplomirao je biologiju i kemiju na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. ali eto i to si doživio. . ali i oni dobro znaju da stagniraju. „Za Rafaela je to samo bio trofej“. oprosti stari. ali jedino s mo mi na Krajini u sredini i jedino smo mi ljudi. da. samo Postanimalni su pa to ne rade svojim tijelima itd… Entropija je. bačva je ovdje. Ne vjerujem da ga je ubio nekakav agent Postanimalnih. Nije bilo previše problema.Šuti stari. Gabrijel je roñen 4. digresija. Ljudi su uvijek vjerovali ili da je svijet ravna ploča ili da je kugla. ali mislim da si tijelo potrošio ni za što. samo vole „personalizirati“ svoja tijela pa mnogi nisu više slični ljudima. kako bih kopirao Rafaela. ali što je friškiji imat će manje problema s psihozom suočenja. – Imamo problema ovdje dolje. Kako je on to sakupljao ezoteriju? Pa. Ako vas zanimaju ostali Gabrijelovi radovi možete ga kontaktirati na e-mail: gabrijel.Bog je ovaj put malo predugo to pustio – rekoh Isusu. I upravo prije s mrti dosegnuo je svoj vrhunac.Ne. bio je tolerantniji nego što smo vjerovali. . . Hej čovječe. ali jedino je ovaj svijet pravi i u obliku torusa je! Tko jebe lijeve i desne degener ike sa svojim svjetovima u obliku ploče i kugle! Postanimalna Zemlja je pločasta matrica za napucavanje elektrona bestjelesnih i manjeg broja virtualnih koji još nisu bestjelesni. inače piše poeziju i ponekad. kada s mo vjerovali. i rañaju. u umivaonik sam ispuhivao gomilu krvavog sranja iz nosa. To nije knjiga koja je samo skupina simbola . Morat ćeš ponovo sići. Mislim da sam postao ovisan o cyanu osme evolucije. ali i jedni i drugi susjedi bi rekli da sam rasist. Mogu proizvoditi samo ideje. koji mi kao milicajcu dopušta dosta toga. svibnja 1975. priča nam se jako svidjela i odlučili smo joj prepustiti prvo mjesto. Uobičajeni jutarnji ritual. Nakon što sam se probudio. ali eto moraju se razmnožavati. bez obzira što nam je svijet u obliku torusa. velika kugla. čovjek je doslovno pakirao sve mračne tvorevine ljudske podsvijesti na računalne medije. . Htio je retorički upitati:“A kada nis mo imali problema.To je gotovo. rekao bih. Eh. godine u Slavonskom Brodu. ali sve se to gradi ovdje na Krajini. Ništa bolji od onih koje s mo prezirali. teoretski. Koja je to ironija da na svakom svijetu misle da su ljudi i svi svoj svijet nazivamo Zemljom.. Ipak se jebem s ljudima. Danas kopiram svog najboljeg frenda s backupa u mainframeu Obrtničke komore.Siguran sam da ćeš već naći načina. kako i sam kaže neku pričicu. i ne samo svoj. Prava djelatnost njegova obrta bila je sakupljanje ezoterije. Nemam pojma kad se zadnji put apdejtao. Vjerujemo kako će vam se dopasti njegov stil. ali ovaj svijet je stvarno najbolji. ali navrati i ti koji put.Kao Postanimalni. . . pomislio sam dok sam upisivao broj. . već tisućljećima. uz svu sigurnost koju dajemo Postanimalnima. tako da ovdje nije samo milicija. uostalom poput mene.Ne znam točno kako ti se čini. do vraga. pomislio sam.Gabrijel Barišić je prva osoba koja se odazvala na naš natječaj i na naše ugodno iznenañenje. Za njega neće nitko ništa pitati. Inače. Sad je tvoj red.hr LJUDSKI KALUP I Oblik Zem lje Krajina je čimbenik napretka. ali samo uzdahne.

Da nije bilo pomoći droge. Bilo je čak nor malnih. Samim tim što imate mlaznu letjelicu. Za sve virtualne stvarnosti. Nastavio sam spavati i po običaju sanjao seks. u Boga? Pogotovo ne Postanimalni. bez obzira što je Entropija bila entropija. Vode će jedva dostajati. ali kažu da odluka postajemo svjesni tek kada ih donesemo. sigurnu od infekcije. I kap cyana 8. proveo sam dan u tom sanduku oporavljajući se.i imena. majmune. Ponovo sam pitao Rafaela što će mu taj vrač. I izokoncentrirani obrok. Put natrag bio je problem za sebe jer smo morali tražiti vodu. Nabavili smo je u najdubljoj Entropiji. Ponovo sam razgovarao s Bogom i opet mi je brbljao neke gluposti da prosvijetlim budale. ponešto spavajući i ponešto razgovarajući u mislima. Nemam pojma kako su uopće objašnjavali postojanje transcendenata. Doduše. a onda s mo krenuli suhim kanjonom. Izašao sam iz stana. Akcija bi bila prerizična. Tako smo ostali cijelu noć. doñe do mozga i počne kopirati i slati. na sva tri svijeta. I spavanje u krevetu. sakrili s mo taj bolid izmeñu nekoliko stijena. što znači da bi to tamo trebalo biti nevidljivo. u memoriji pričvršćenoj na moje tijelo. trgovac se kleo da se ovo može bar raspakirati u virtualnoj stvarnosti. Mogao sam se samo nas mijati pomislivši na bestjelesne. Bez Boga. Kad preletite velika središa već je manja vjerojatnost da će netko moći to učiniti. znat ćemo tek kod kuće. II Posljednja akcija za Rafaela Prvo smo ostavljali svijetleći trag na nebu Entrop ije. Sada je trebalo čekati da bot uñe u šamana. Tko bi ga mogao iskoristiti ako ne šaman? Ok. Sve više su me obuzimale fiks ideje kojih sa m se plašio. ali svejedno ne vidim koristi od toga. Ne znam tko ne mrzi čekanje. Kada smo konačno našli netaknut bolid. rekao je. Ljudi. Bar nismo morali tražiti hranu jer smo imali nešto koncentrata i droge za brzo topljenje tjelesnih zaliha. Nisam bio ni gladan. ali radije bih da cyan bude sučelje. Nadišli su i vjeru i nevjeru. a hoće li to biti čemu. Nije trebalo puno vremena da se ubaci nešto nanotehnologije u sve što bi šaman mogao unijeti u tijelo. imalo je smisla. 40 Najteže što sam nosio sa sobom bila je voda. Naravno da je bio u pravu. Nakon toga vratio sam se kući. Posegnuo sam za teškom bocom zaplijenjene tekućine. Nakon što se pojavio. Prvo na Entropiji ne s mijete biti milicajac Krajine pa nisam ni bio. a sve to vrijeme održavajući se arsenalom kemikalija. onda s mo tek morali čekati kad će otići kako bismo bar donekle mogli kontrolirati situaciju. ponajviše od Krajine i zdravog razuma. Uglavnom. Izvadili smo i raširili antenu. Jedva sam čekao dobro namakanje. niti možeš drogirati elektronske vodove. Još jedan svjetleći trag na nebu i bili s mo na velikom uštipku. na Krajini sam uglavnom hodao. ali moja svijest se još borila protiv odluke. Uglavnom nekakvu emisiju smo dobili. To su stvarni demoni. Trkom natrag u zaklon. to je transcendent. koja je zapravo bila pitomija. Od svih strana. možda nije bilo pametno pokušavati srušiti vas. Ne možeš niti prenijeti drogu virtualnim putem. Ako je tako onda sam bio pečen. ne znam kako bih izdržao ni tu još jednu noć. ponajmanje brončana. kojima me je Rafael uvjeravao da se nećemo izgubiti. čak je i ta mo rijetko kome mogla poslužiti. Bio sam u dobroj formi. Izvukao sam kap i pipatu zabio u kvalitetnu kanilu. a milicija Krajine nije nikakva specijalna postrojba. nije stvar u tome. Naravno nije to nekakva stvarna bačva. Hodali s mo satima. Rafael je bio na sigurnom. Bilo bi šteta pustiti tijelo da propadne i ne koristiti ga. Oni su mislili nešto drukčije. a mi s mo išli u duboku Entropiju. Pitanje je koliko je bilo koje mjesto sakrivalo letjelicu jer je uvijek netko mogao naići i naći je. Morali smo čekati da se šaman pojavi. Rafael mi je projicirao grafiku svojeg sjećanja na mrežnicu. nis mo vidjeli nikoga. a o drugim dijelovima svijeta da i ne govorim. ugrañenu u lubanju. Trebalo je još izdržati i promjene temperature. Tko je danas vjerovao u duhovnost. Radio sam nekoliko sati tipičan milicijski posao koji se uglavnom sastojao od toga da ljude mrko gledate i gledate kako biste od njih izmuzli novac. On je odgovorio da mi treba sučelje za transcendent. Ne znam kako bih se snašao bez toga jer nis mo poznavali tehnike lova i preživljavanja niti smo bili toliko opremljeni. Za njih je tijelo bilo nešto što je za nas govno. a imali smo je i čime naći ako zatreba. Ovi demoni su dow nloadani. . a zatim ljudi su uglavnom gledali svoja posla. autentičnih ljudi. Čim je došao dan iskoristili smo prvu priliku. Spojen interfejsom kako bi mogao koristiti moja osjetila. Ako. Kada smo se došuljali do šamanove koliba. Oni su to s matrali nepotrebnim. Bio sam odsutan. Sve je to bilo ukradeno s milicijskog sklad išta i nisam baš imao velike količine pa se valjalo nadati da će uspjeti bar jedan nanobot. Zapravo. Kamenita pustinja. a dok ste parkirani u divljini još veća je mogućnost da je izgubite nego da je netko u letu sruši raketom. ali misli su mi bile negdje drugdje.

III

Testiranje šam ana

Sada smo već prijateljski sjedili u malom salonu i pili pravi pravcati čaj. - Trebamo složiti tutora - rekla je. – Ako misliš da ti je dovoljan bilo kakav generički antropolog, varaš se. Trebamo jednog takvog i imam to u ladici, ali moramo ga kombinirati s ličnošću vrača. Znaš da se do sada niti jedan vrač nije dow nloadao niti je itko, koliko se zna, stvarao imitaciju vrača. Morat ćemo emulirati jednoga koji je najuvjerljiviji iz biblioteke. Mora m te upozoriti da će to biti površno i upitne funkcionalnosti. - Učini to. Već ćemo ga nekako nagovoriti. Trajalo je oko mjesec dana. Ni u kojem slučaju dugo za komplikaciju koja mi je opisana, ali kad je čovjek pun entuzijaz ma onda ne može mirno stajati dok čeka. Nakon tog vremena ponovo sam bio na istoj točki s Rafaelom i šamanom. Diani nisam rekao što će mi sve to, ali morao sam je upoznati s našom lovinom S Entropije, ako ni zbog čega drugog, onda zato da ih integrira. Raditi je i onako morala „na slijepo“. Otkad sam prvi put raspakirao Rafaela, morao sam ga pustiti. Nakon kratke registracije mogao se slobodno nastaniti u virtualnom svemiru Krajine pa je sada tu i živio. Trenutno je bio kod mene jer sam ga morao pozvati da sve ponovimo. - Spreman? Pitaj šamana! – sigurnosna provjera i puštanje. Trajalo je oko pola sata dok se Rafael nije javio. - Što je rekao? - Nikada s njim na zelenu granu. - Pa, kakav je šaman? - Budala. - Ali radi? - Mislim da radi. - I u čemu je onda bio problem? - Hoće tebe. - Mene? Zašto mene? - Neće reći. - Misliš da je opasno? - Ma, ne. Slobodno pokušaj. Rafael je morao izaći i pustiti mene nasamo sa šamanom. Uštekao sam se. Moj privatan svijet bila je mala jednoobrazna i stereotipna planeta, a ja i šaman bili smo jednostavne ikonice. - Je l' ti misliš da sam ja budala? – viknuo je šaman. Brzo sam bio iskopčan. -Što je rekao? – upita Rafael. - Trebaju mu veći resursi. Moramo prijeći u cyberspace Krajine. Na svu sreću, Diana je dobro radila svoj posao pa je postojala opcija da se šamana moglo vezati. Pustili smo se. Nije izgledao kao onaj kojeg smo ukrali, naravno. Izgledao je kao mješavina iz biblioteke i Dianine mašte.

Duboko sam udahnuo. Idemo. Gurnuo sam pločicu memorije u kompjuter i odvrtio sigurnosnu provjeru i bez nekog osnovanog razloga. Sve je bilo nekako čudno, kao da nema uopće ničega u memoriji, tako da me je to malo uplašilo što će se dogoditi kada ga sparim s Rafaelom. - Jesi li vidio ovo? – rekoh Rafaelu. - To ne znači ništa, ne vidim kako bi to moglo biti zaraženo. Čovjek je bio pravi šaman, nije imao nikakvu računalnu opremu. Samo ga pusti. Otvorio sam vrata prema virtualnom privatnom svemiru. Nisam znao koliko ću morati čekati da se Rafael pogodi sa šamanom. I to je bilo brzo. Prebrzo. - I? - He, he, ne može se komunicirati s njim. - Transcendent? - Ne, jednostavno se ne može komunicirati s njim. - Pa kako je to moguće? - Šaman zna znanje. Dao nam je koliko je htio. A ako je tako, dao nam je puno. - Ne razumijem te. - Mislim da je sve znanje tu, ali nemaš alat kojim bi se to iskoristilo. - Drugim riječima, treba mi sučelje za sučelje? Sranje, možemo li to ikako uopće rješiti? - Trebat će ti inženjer ličnosne imitacije. - Misliš Diana? - Ne vidim nikoga drugoga. - Ali ona je tvoja prijateljica, a ne moja. Osim toga, bilo je lako biti tvojim prijateljem. Nikada nisi ništa ni dao ni primio. Zašto bi ona to učinila? - Vjeruj mi, dao sam. Oni koji razumiju, znaju da sam dao sve od sebe. Pokušaj. Vjeruj joj. - Uostalom, ideš i ti sa mnom. ... Ušao sam u Dianin obrt. Mali privatni laboratorij. Tu je rijetko bilo stranaka, ali napraviti imitaciju osobe nije jeftino pa je i malo prometa dovoljno. Prvo što sam rekao je da ne dolazim kao milicajac. To je povjerovala, kao Rafaelovom prijatelju, ali za nastavak to je jedva bilo dovoljno, kao i image Rafaela. Ona je radila s virtualnim ljudima i valjda je znala koliko je stvaran image stvarne osobe. Problem je zapravo bio u tome što ja nisam htio reći što će mi usluga koju sam tražio, a Rafael nije znao dovoljno. I da je znao, zabranio bih mu da priča bilo kome. Diana je sumnjala da se to može dobro napraviti pa je, računajući da za to ne treba puno rada, pristala. Rafaelovo prijateljstvo je bilo dovoljno, ali i računica je odigrala svoje. 41

Brzo je našao ambijent sličan onome iz kojega s mo ga uzeli i našli s mo se u crvenoj pustinji. - Koja si ti budala! – prvo je rekao. - Zašto, ako sam ja onaj kojeg tražiš? - Pa znam sve što smjeraš, a tako malo znaš. - Kako možeš znati? - Rekao mi je saveznik. - Transcendent? Pa oni ne funkcioniraju ovdje. - Vjeruj mi, iznenadio bi se – stavio mi je ruku na rame i dobroćudno se nas mijao. Imao sam dojam da me stvarno smatra glupanom. - Ako znaš, onda mi možeš reći. Došao sam da mi kažeš. - Morat ću te napraviti još većom budalom! - Ali zašto bi netko još želio biti budala? - Zato jer što više znaš, time si još veća budala! A ti još nisi naučio dobro obrisati guzicu! - Pa onda me napravi budalom! - Mogu ti pokazati samo najmanje, a i za to nam treba nešto što moraš uzeti izvan ovoga. U pravom svijetu. Ali ne znam kako ćeš to naći. Reče mi da je to nekakav kaktus. Na sreću, ne treba mi pravi kaktus, to bih mogao naći samo na Entropiji. Rekao je da će mi biti dovoljno „ono što ima u kaktusu“, a on će se pobrinuti „da to postane pravi kaktus“. Iskopčao sam se, a šamana sam spremio na pločicu memorije. - I, kakav je šaman? – upita Rafael. - Budala. ... Da je bar tražio bilo koju aktualnu najsofisticiraniju drogu to bi bilo lako, ali drogu iz nekog kaktusa?! Kako netko na Krajini može naći drogu iz kaktusa? Situacija s drogama na Krajini je s miješna. U slobodno vrijeme s mijete uzimati bilo koje droge, a li zabranjeno je da budu komercijalne! Naravno da sve i dalje nor malno funkcionira, samo treba s misliti što gluplji izgovor. Da se ovdje proizvode droge u industrijskim količinama ne treba posebno naglašavati. Izvoz na Entropiju je dopušten! Ova moja situacija je paradoks. To što trebam lako je proizvesti ovdje, ali budući da to nije komercijalno važna droga, morat ću to nabaviti s Entropije. Samo je trebalo s misliti kako. Prvo krenimo s udrugama koje se kunu u tradiciju. Sjedio sam u uredu, tobože istražujući ilegalnu trgovinu s Entropijom i pregledavao banke podataka o raznim udrugama, ali i razne barove, klubove i „ustanove“. Rijetko je što tu otvoreno govorilo o čemu se radi, no krenuti se mora. Odnekud. Otišao sam u „Klub pušača hašiša“ na drugi kraj grada. Unutra su uredno stajali certifikati da je ovo neprofitna udruga grañana i da sami siju svoje usjeve. Možeš misliti. Koliko usjeva je moguće imati na Krajini, a koliko ekipa hašišina 42

može popušiti? Uzeo sam lulu i odšetao se u mračni podrum s divanima. Poznavao sam gotovo sve popularne droge i iz prve ruke, ali od ovoga sam pošizio. Ljudi nemaju pojma koliko su te grube droge štetne. To je kao da popravljate zube pneumatskim čekićem. Ne može takva jedna molekula lijepo sjesti u receptor i upoznati vas s rajem. Što god vidjeli od toga i koliko god vam mijenjalo raspoloženje. Tko bi još vjerovao da je to priroda napravila za čovjeka? Čovjek si je dizajnirao za čovjeka. Trebalo mi je nekoliko lula, skoro cijeli dan i nekoliko „dobrovoljnih priloga za dobrotvorne svrhe“ i upita imaju li što drugo, na što su mi rekli da mogu dobiti bilo koju drogu, ali negdje drugdje. Svejedno, nakon svega pojavio se veseli lik duge, sjede brade i tamne kože sa štapom i skupim, sjajnim zubalom. - Ti, naravno, nisi predstavnik zakona, je li? – to nije bilo retoričko pitanje nego retorička konstatacija. Nije pitao konkretno jesam li milicajac, premda je to vjerojatno sumnjao, ali znao je kakvi smo… Svi s mo mi ljudi. Znao sam da je to to. Ako ovaj ne može, onda nitko ne može. Bilo je samo pitanje cijene. Skoro da i nisam rekao što trebam prije nego što s mo dogovorili cijenu. Nikada ih nećete pobijediti u cjenkanju. Uvijek ćete izgubiti, a oni su voljeli da traje što dulje. Kada sam konačno spomenuo veliku, staklenu bocu cyana za 1ml kaktusa, u svim tim hašišnim izmaglicama više se nije znalo tko je lud i tko je pobjedio. Oči. Zubi. Izrazi pobjede. Izrazi nepovjerenja. Opet osmijeh. I nevjerica. I ludilo. Kakva budala. Kakva nepopravljiva budala. Svi. I nitko dovoljno. Drugi dan sam nosio ulicama teško staklo s cyanom. Uletio sam unutra što sam brže mogao. Nitko nije gubio vrijeme i bio šlampav. Plastična sireta za gospodina… i trk van. Zatim gužva. Zatim značka i mir. Mirna šetnja do kuće. … Mogao sam pronaći pomoćnika da mi ubrizga to u mozak, ali bilo je nekoliko sretnih okolnosti da sa m odlučio drukčije. Dio droge je završio u labosu milicije kako bih znao što sam točno dobio, što je opet izazvalo pitanja otkud mi to, zbog čega sam morao uvaliti kr ivog čovjeka, koji mi je nešto dugovao. Kada sam saznao što imam, otkrio sam da su djelatne doze blizu smrtonosnima i odlučio upotrijebiti samo malo toga, oralno. Bio sam spreman. Prikopčavao sam se na cyberspace i istovremeno puštao šamana. Kada smo se stvorili tamo, prenio me je ponovo na onu pustinju koja je već postojala tamo, ali je za nas stvorio složeniji teren, grmlje i drugo bilje. Ne znam zašto je bilo potrebno hodati nekoliko sati. Uobičajena

bolest šamana: pokušava te napraviti svojim učenikom. Možda je to bilo i produkt parcijalnosti Dianina rada, o kojoj je pričala. - Ali glup si i mogu ti pokazati samo malo. To možda nema veze s istinom, ali upravo to ti treba da uspiješ. Došli smo do nakupine malih okruglih kaktusa. - Uzmi jednoga sa zemlje! Pojedi ga! – naredio je. Znao sam što treba. Otkinuo sam ga, uzeo u usta i stao žvakati. Istovremeno sam liznuo malo otopine sjedeći za konzolom. Šaman me uz me čvrsto rukama za glavu, gledajući me netremice u oči i govoreći sugestije. Tada sam odletio ili se jednostavno našao na vrhu planine, okružen oblakom. Trenutak sam se prilagoñavao ambijentu. Nisam se osjećao ni virtualno ni halucinirajuće. Stajao sam u potoku, ali mi nije s metalo, iako je bilo svježe. Osjećao sam se kao s najkvalitetnijim depresorima središnjeg živčanog sustava. Mislio sam da ležim na struji zraka. Bio sam siguran. Od boli. Od s mrti. Od ludila. Od stvarnosti. Ništa nije postojalo. Ne puštaj me iz ove nirvane! Onda se upalilo svjetlo gore u oblaku i počelo polako silaziti. Vidio sam siluetu čovjeka u bijeloj haljini. Sve je bilo snježnobijelo i blještavo, tako da sam znao da bih oslijepio da je ovo bilo moje tijelo. Pao sam na koljena. Suze su mi se slijevale u potocima. - Voljet ću te zauvijek! Učinit ću sve za tebe! Umr ijet ću za tebe! – plakao sam. Tamo sam se rastopio i mislio da sam umro i otišao u nirvanu, ali moje poslanje tek je počelo. Kada sa m se probudio, lebdio sam na nebu kao balon ispod stropa. Stisnuo sam šake i aktivirao se. Onda sam otkopčao interfejs i nekoliko trenutaka samo duboko disao. Ovo nije bila mora, ali bio sam očajan. Najradije bih nastavio plakati. Zato jer sam bačen u ovaj ružni svijet. Na zaslonu računala stajala je poruka:“Bilo bi lako odvezati se, ali ja sam tvoj džin u boci. Ispunjavam želje. Jednu.“ Tuširao sam se i nisam mogao prestati plakati. Pokušao sam jesti i pojeo jedan zalogaj. Nisam mogao jesti, bio sam zaljubljen. Naiz mjence sam hodao gore-dolje stanom i sjedio buljeći u prazno. Poželio sam si pucati u glavu, ali samo sam sjeo u naslonjač i zabio kapaljku s cyanom 8 u lubanju. Glas koji je odzvanjao nebesima bio je ljudski; nadljudski. - Jesi li napokon vidio čovjeka? Vjeruješ li sada u Boga?

IV

Sim ulacija

Postanimalni vjeruju da su nadišli vjeru u Boga, a na Krajini još uvijek u manjoj mjer i postoji organizirana religija iako bi se većina stanovnika složila da, a ko pripadate nečemu od toga, niste baš zdravi. Sada je došlo vrijeme da i ta institucija odigra svoju ulogu. Sjedio sam u uredu i kopirao birane podatke iz naših banaka podataka. Više se nije znalo jesam li milicajac ili zločinac ili nešto kao psihopatski voña kulta. Stavio sam sve na komad memorije i otišao na pauzu. Nije me bilo briga što sam došao u nemilost šefova svojom aljkavošću i sumnjivim aktivnostima. Otišao sam na obližnji trg i sjeo u slastičarnicu s dobrim pogledom na zbivanja. Odmah sam nazvao dostavnu službu i za desetak minuta se pojavio klinac od oko četrnaest godina na levitirajućem romobilu, obučen u žuto, reklamno odijelo. Dao sam mu znak i prišao je. Pogledao sam pločicu na odijelu. - Satoru… - rekoh, i pružih pismo, adresu i zaključani kredit. Sve je bilo jasno, a ja sam sjedio ovdje jer je pečenjarnica u koju je trebao otići bila blizu. Kimnuo je i brzo se udaljio. Otvorio sam novine. Jeo sam drugu kremšnitu kada se Satoru vratio. Uzeo sam pismo koje je donio i otključao kredit koji sam mu dao i dodao novčanicu. Siguran sam da je otišao zadovoljan. Meni će trebati malo više vremena da vidim hoću li biti zadovoljan. Morao sam se vratiti na posao. ... Iako sam milicajac, skoro da nisam imao pojma ima li u široj okolici neki bogoštovni objekt, ali virtualnih je bilo. Otvorio sam pis mo, izvadio kod i ubacio ga u računalo. Prebacio sam se u virtualnu stvarnost i preuzeo kod u džep. Ispovjedni servisi su zbilja čovjeku olakšavali dušu, ali ako ste se željeli dobro ispovijedati, za uistinu anonimnu ispovijed trebao vam je pravi ključ i prava crkva. Odšetao sam se do crkve sv. Uznesenja uz rijeku. Ušao sam u ispovjedaonicu. Servis ispovijedi Zaklade za slobodnu misao bio je besplatan iako sam sam ključ nešto platio informacijama za „njihovu stvar“. Ono što sam ja ispovijedao je: Ima li u vrhu mojeg ministarstva netko zagrijan za moju stvar? Dok sam se zahvaljivao nekakvom bogu ove crkve, zapravo sam se molio bogu informacije. Znao sam da oproštenje ne može biti brzo kada sam izlazio u pokori. Sljedeće dane sam pokušavao raditi svoj posao neupadljivo i marljivo. Za oko tjedan stigla mi je elektronička poruka da mi je ključ od ispovjedaonice produljen za sljedeću posjetu. Odjurio sam u crkvu sv. Uznesenja. Svećenik mi šapne ime i doda da je moja stvar da smislim čarobne riječi.

43

. Bez toga ne bih imao nikakve šanse. Kroz našu stranu sam naprosto proletio. Simulacija je protekla bez iznenañenja. Pomoćnik Enzinw a nije imao pojma zašto mi je potrebna ova instalacija. Pretvorio sam se u užareni meteor koji pada na planet. kako je pomoćnik Enzinw a vjerovao… ..Jedini problem je kako dobro upakirati konstrukt osobe koju imaš u transcendentalnu čahuru da se to ne vidi. Dočekao me je istovremeno bezlični i zlokobni humanoidni avatar. ne izostavljajući ništa bitno. po svemu sudeći. Kao službenik reda. ali opet. imao sam osjećaj. stidjeli su se bojati transcendentalnih pojava. Postanimalni su pazili što ulazi pa je magistrala prema njima bila uska. Bitno je bilo to da se sakrije veličina šamana. Kada se priča o mogućoj zarazi. ali je Vjerovao. a to daje odreñenu vjerodostojnost. ali široki drom-poligon.Kod kuće sam napisao pis mo u kojemu je stajalo:“Tko ne vjeruje u vraga. ali morao sam poduzeti cijeli put da bih bio siguran kako neće biti greške. ne ostavljajući nikakvog traga. Zašto bi se mučili s proizvodnjom androida ako vam samo treba mobilno računalo? Dovoljno je obično.. ipak postojim. Do sada… Mogao sam se sigurno vratiti. matrica PA Zemlje je previše sofisticirana da je prevari nešto jednostavno. Nadam se da će bar biti dovoljna. Dakle. Čisto transcendentalno. Salomonova bačva trebala biti nevidljiva. ali naša strana je labava. Nije bilo potrebe da carinski prijelaz emulira starinske realne carinske prijelaze. dakle. Nije tajna ni to da bi mnogi s Krajine rado namjerno otrovali PA Zemlju.Ne možeš ni zamisliti kako bi to izgledalo u realnosti – reče šaman. 44 Kako bih mogao vjerovati nekom privatniku? I da to zna i može dobro učiniti i. Bio sam spreman i požurio iskoristiti svaku sekundu. S naše strane više su sumnjivi sami transcendenti. I dalje sam pokušavao umilostiviti šefove. Bio sam spreman u svako doba otputiti se na magistralu iz bilo koje institucije Krajine. zapravo bilo bi ih sramota priznati da ih se boje. Izvadio sam šamana i integrirao ga sa svojim umom i osjetilima. Stajao sam na plastičnom podu drom-poligona u najvećoj zgradi milicije u kapitolu Sjever i ushićeno gledao zidove. kako je ekspert rekao. pokušajmo samo dobro upakirati konstrukt i iskušajmo stvar – odrecitirao je ekspert. ali u drugom smjeru očito nisu željeli ograničavati sami sebe prema Krajini.Sad će nam dovesti eksperta za carinu Koji Ne Zna – bio je uslužan. Drugi dan sjedio sam u vlaku. To nije bila nikakva prepreka da s njim mogu nor malno razgovarati. . nema šanse da prošvercate nešto veliko. Imao sam sreću što sam imao najbolju domaću tehnologiju na svojoj strani. kako je ekspert i obećao. Toliko o propusnosti s naše strane. a onda sam došao do njihove strane. Meni je bilo bitno što ovo postrojenje ima dovoljno snage da može simulirati informacijsku magistralu izmeñu Postanimalne Zemlje i Krajine. može me se naći i suditi mi. . iz ladice za mene vadio poziv na razgovor s pomoćnikom ministra i putni nalog za glavni grad ove trećine uštipka. – Želja ispunjena. Došao je i taj trenutak… Izbio sam čep čekićem… I nije se ništa dogodilo. Znao sam da je sve ovo posao koji kratko traje. a ekspert Koji Ne Zna bio je tu da riješi problem i da poslije bude uništen. spojio sam se i radio bjesomučnom brzinom. O. Više nisam imao što skrivati od carine. . Pomoćnik ministra Enzinw a ponašao se kao moj sluga. Zbog toga maliciozni entiteti mogu biti samo neke modularne stvari da bi u djelićima prošle cjedilo carine. ali ne vole da im se po svijetu šeću osobe s Krajine. Imao sam osjećaj da bi me najradije osudio na smrt.Nosite li nešto što sadržava transcendent? – nisam znao je li to samo sumnja ili konstatacija koja je tražila potvrdu. . s mješavinom bijesa i nemoći. uopće – vjerovati. pogotovo ne mutni konstrukti. Pustio me je. a s druge strane. Šaman je bio inkorporiran i simulacija je pokazivala da bi. s mržnjom. Odlučili smo prikazati Salomonovu bačvu kao malu brončanu bačvu. četvrtasto kućište. ne bi trebao imati problema. koristeći sve svoje ovlasti kako bih što prije došao do carine svjetske magistrale. koji su zapravo bili tako uniformno bezlični da se nije imalo čime biti ushićen. Mnogi na Krajini više su se bojali njih nego Entropije. Na njihovoj strani neće ti pomoći što si službenik Krajine i njih nije briga za transcendente. On me povede na drugu stranu planete i spusti na zelenu livadu kakvu je bilo teško naći i na Entropiji.Amajlija – kratko rekoh. Za simulaciju nam je bila potrebna samo jedna prostorija ispunjena ureñajima u koju se ekspert integrirao. Nije dobro ako vas šefovi ulove kako koristite sve raspoložive resurse za privatne stvari. taj ne vjeruje ni u Boga“. . V Dati dem onim a krila Za ovo sam morao žrtvovati pauzu. a nakon mjesec dana stajao sam u šefovom uredu dok je on. a trebali s mo riješiti problem kako prijeći carinu informacijske magistrale s transcendentalnim paketom i njegovim sučeljem. Ovi ljudi zbilja ne žele biti ljudi. Izgledao je kao jedan kratki. Koliko god pričali da nije bitno što sam službenik. Imao sam dojam da skeniranje traje vječnost.

To me je malo uplašilo. Vidjelo se da će potraga morati pričekati sutra.Zar bih te onda zvao ovdje? Zar bi ti onda sve to dopustili da je netko tvoja djela smatrao opasnim? Ti djeluješ pod mojim okriljem. a bili su puni bijesa jer nitko ih nije ovako nasanjkao još od kada ih je kra lj Salomon na prijevaru dobio da sagrade Hram dok termit nije pojeo štap na koji je bilo naslonjeno njegovo mrtvo tijelo. Onome tko je otkrio Matiju bilo je bitno da Matija transferira podatke što brže uz pomoć neke naprednije tehnike od pisanja po papiru. Pošao je za njim. Svi su samo bezglavo jurili jer se noć primicala. Nije tu bilo puno drveća. I Matija to učini. ali sutra će sigurno uspjeti. Napravio je nekoliko fotografija.. Učinio sam to odmah nakon razgovora. . ali noć je brzo padala i stigli su samo pogledati nešto livada i šikare. Ponudili su najbolju brigu i uvjete za daljnji Matijin napredak i bili su spremni ispuniti svaku njihovu želju samo da mogu dopremiti Matiju pod svoj nadzor. Astrolabe je tek kasno poslijepodne primjetio da se Matija ne igra u dvorištu.Tko si ti? – upitah. Jednom zakašnjelo m novinaru je to bila slaba utjeha.Od početka znam što si učinio na Zemlji – čuo se glas iz cijelih nebesa. Matija je krenuo livadom pa u šumarak. Zec je bio tako lijep i dobar. sa svojeg radnog mjesta. . humanoidni avatar i prebacili s mo se na beskrajnu betonsku površinu. Pokr io ga je pokrivač zemlje s očima. rekao mu je jedan glas. Nije izgledao uplašeno u svojoj šutnji koja je i dalje trajala. herbale i animale. Ovaj puta nisam se bojao carine jer su me oni zvali. Učinio sam što sam učinio samo zato jer sam mogao. Astrolabe bi najradije sa svjetiljkom sam tražio. gotovo se ni ne razlikujući od ljudi. samo poziv i moja obveza da se odazovem. Sve veći broj ljudi je čuo o čemu se radi i uključio se u potragu. Još nije naučio govoriti i Astrolabe nije znao kako će ovo utjecati na dječaka. Nitko ih zapravo nije vidio u virtualnom svijetu i problem je bio upravo u tome što ovdje nitko nije vjerovao u stvari koje je čovjek tako pobožno stvarao desetcima tisuća godina. . to su neki rezultati – tu je nastupila pauza. da s njima može razgovarati i naslućivao je da je postao pametniji od svojih roditelja.. Nakon tjedan dana u selo je stiglo važno izaslanstvo i uputilo se ravno kod gospodina Astrolabea. Psihopatski. . a Sunce je već zalazilo. Dogañaj je postao poznat i počeli su dolaziti novinari. ali nisam ništa rekao. To nije bio Bog iz mojih tripova. oči i glasove. Dočekao me je krajnje stiliziran. I tako su odveli Matiju. Sada su se osjećali ogoljeno. Bio je tu samo taj šaman. Sutradan oko podneva čuo je glasove ljudi i kao da je sve bio san. Nitko nije znao da on vidi mnoštvo bića od kojih su neki drsko stajali meñu ljudima. Nije ni bilo nikakvog objašnjenja. znam. moglo bi se reći da su ostavljeni na cjedilu. ali Matija nije govorio. ali tu me nije vodilo nešto sa Zemlje. a trebalo je dobro promisliti i smjerno ući u potragu. nipošto nešto postanimalno. Uskoro se stvorila hrpa papira. Nešto u njemu nije mu dopustilo da osjeti strah.. ali dovoljno da se dijete izgubi. „Uvuci se u cijev ispod mosta“. ali on je znao s njima. Ni ja nisam očekivao ništa. ali bez izraza. Ne bi trebalo biti većih opasnosti. ali zemlja je imala oči. samo je jednog dana počeo ispisivati nizove znakova na papiru. minerale.Hoćete li me optužiti? – upitao sam prvo što mi je palo na pamet. ovaj je bio još crveniji nego prošli put.. Hoće li izgubiti svaku nadu? . Matija je utonuo u bjesomučan san o bijelom zecu i pored toga što je prvo vidio elementale. Obitelj se mogla preseliti i živjeti kraljevski ukoliko je to htjela. Tu je bila druga livada i više nije znao na kojoj strani je njegova kuća. Matija je imao četiri godine i bio je osjetljiv. . Vidio je puno očiju i mislio da su žabe. a zatim je čuo i mnoštvo glasova. osim hladnoće. Želio ga je dodirnuti.Jedan od Aiona – odgovorio je kao da bi mi to trebalo nešto značiti.Da nije bila riječ o demonima. osobno. Matija je ugledao bijeloga zeca na livadi. Demoni i ljudi… Vječne priče su se ipak vratile na Zemlju. ali zec je samo brzo podigao uši i odjurio. nedostatka vode i onoga što ga je najviše plašilo: straha. Prelazio je jednim prijelazo m preko jar ka koji je bio presušio i zagledao se u blato. Uzbunio je suprugu pa su ga počeli tražiti po selu. Matija je znao da više nije sam. ovo je bilo realno. Priroda oko sela nije bila divlja niti previše prostrana. ali nije imalo smisla.. ali to više nikoga nije zanimalo. I meni samom bilo je čudno kako je moguće da službenim putem mene. U meñuvremenu je gomila inženjera u jednom institutu dobila narudžbu za projekt stroja. Došao je na drugu stranu šume. Pretražio je kuću i okućnicu i nije ga našao. Bio je tu cijeli novi svijet u kojem se trebalo nastaniti. upoznao je i nova bića koja su 45 koristila ljudska obličja. uzevši svaki njegov papirić. . Matiju su našli blatnog i pothlañenog. ali nije. Kad sam ovaj puta bio kod šefa. zovu na PA Zemlju.. Ovo će biti besana noć. Ako je to išta značilo. . Sva priroda oko njega imala je lica. a on nije prestajao. Ono što nije bilo očekivano. .

Sve dok nije stigla cijela postrojba za moju uhidbu. gdje je gotovo sve. očito je imao drugu liniju pored mene. Kod kuće sam pregledavao popis mogućih tvornica za ovaj stroj.Završit ćeš kao najmanji od ljudi. Za bilo koji rezultat. Nisu bili teški fizički niti izvedbeno. Eon reče:“Dosta je!“ Nije bio problem uzeti dečka šamanu. ali glas se više nije ponovo javljao. protegnuo i izvadio memoriju iz računala. pa i naš cilj: stvaranje ljudskog bića iz nepoznatog. . osim mog privatnog Eona. Što ga tu čeka ili što oni očekuju? Mene su samo otpremili redovitom linijom za prijevoz hrane i otpada. iako istina zvuči tako. Nisam znao za što će me optužiti.Tvoj prah će biti svugdje i nigdje i zaboravljen. Odveo sam ga onome koga s mo ja i Rafael ukrali tako davno. Napokon je došao na svoje i nije želio to propustiti. ali to nitko neće znati. Iskopčao sam se. isporučila mi je i kompjuter kakav je mogao imati rijetko tko na Krajini. ali već nakon nekoliko godina morao sam im ga oteti i odvesti na Entropiju. činilo se. . ali znao sam da je to kraj. . Osjećao sam se glupavo. a na polici stoji još nekoliko novih boca plave tekućine.. Ovaj puta veći problem je bio s djetetom nego s „obitelji“. Kao da gradim veliki materijalan projekt u svoje ime. Više mi se nitko nije obraćao. Sada si moj i slušat ćeš samo mene! – nastupila je tišina. Ispalo je kao da sam došao samozvan. Iz lotosa se rodio Brahma. Cijeli projekt je na memoriji i to nije tvoja briga. počastio i sam šef moje milicijske uprave. Zato je došla prava pravcata delegacija sa Zemlje. ali detalje nitko neće znati. Kod sam imao prenijeti na Entropiju i tako je prošlo nekoliko godina dok s Entropije nisu javili da imaju zigotu. za kojeg pak ja nisam znao kakve su mu navade. svojim prisustvom. sebe. Boca plavoga. a Brahma . . Eon.Ponio si najviše i podnijet ćeš najviše. ali osjećao sam da sada imam moć. Sluge su se pojavljivali kao sami od 46 Morao sam mu naći obitelj na Krajini.. Kada je Djetetu moglo biti dvanaest godina. morao sam ga oteti s Entropije i prvo ga dovesti na Krajinu. ali vjerujte! Ja vjerujem da nema zlog Demijurga. Odveo sam ga da bude šegrt šamanu iz pustinje. koja je proizvela stroj. samo me je ostavio upotrijebljenog. po potrebi. putem koje je taj kompjuter služio za koncentriranje genomskog koda čiji su paketi stizali svakodnevno.Nitko ne zna kakva je poruka u pitanju.. koji mi je omogućavao slobodno kretanje po sva tri svijeta. . ovdje bilo dobro. dao mi je memoriju i otpratio me do granice..Sada ćeš biti moj izaslanik na Krajini i Entropiji. . što je isto tako bio presedan. Pitao sam se što će sada biti s njim. ali nisam se kanio ostaviti posla u miliciji. Da se to nije dogodilo. Tu su počeli poslovi koji su mi od svega bili najmanje dragi. Avatar koji me je doveo ovdje. Mojih. Iako sam još uvijek bio u miliciji. Moj jedini prijatelj ostao je plave boje. . ali zapravo me tamo nitko nije trebao. ali izgleda da to nije bila njegova sudbina. Malome je. kap i kapaljka ravno u mozak. uistinu bih mislio da je gotovo jer se danima nije ništa dogañalo. Nisam znao što bi to trebalo značiti ni kada je nakon potrebnog vremena na Entropiji roñeno Dijete. . Je li bio zli Demijurg ili dobri Bog? Ista tvornica. Pozivi i odgovori. Čak me je. Svi resursi koje možeš pravdati su neograničeni. Sada sam znao da sam važniji od svog šefa. ali ispostavilo se da to nije kraj.. Dakle. umjetnog izvora. Uzet ćeš podatke od mog pomoćnika i pogoditi se s jednom od tvornica s popisa. više nitko nije mogao pratit i moje djelovanje.Vjerujte u što želite. što je već bio problem. Ne znam je li itko ikada vidio nekoga realnog sa Zemlje na Krajini! A sada sam i ja s Krajine išao u fizičkom obliku na Zemlju.Misliš li da si anñeo? . VI Inkubacija Montaža sekvencera se preselila na Entropiju. U tajnosti sam imao i direktnu vezu s PA Zemljom.Ni sile koje vode tvoje tijelo ne znaju što će biti rezultat. sila koja mi je zapovjedala. Imao sam dojam da će moj anñeoski kurac stvoriti Boga. I počet će gradnja nečega što se zvalo proizvodni DNA sekvencer. Ako je potrebno. Nisa m više bio u miliciji. Vratio sam se kući i mislio bih da sam sad slobodan i siguran da nisam vidio kako više nema moćnog računala i svih mogućih tragova u vezi s mojim djelovanjima. Ubrzani film s tisućama raznih smrti. Ja sam bio službeni nositelj projekta. Kolika je opasnost? Može li svijet više uopće biti uništen? Ti si odgovoran i odgovarat ćeš nekome. Sutra ću otići s projektom na nekoliko mjesta. bilo dopušteno. ostavit ćeš i svoj posao. ali sreñen mi je nekakav počasan status. Nikada nisam bio poslovan čovjek. ali ponekad sam dolazio u takve situacije koje bi svakog normalnog rastužile. lotos je izrastao iz njegova pupka. Dobro sam proučio njihova sjedišta i preporuke. Jednostavno sam ostavio dječaka na dijelu Zemlje gdje su živjeli Fizički. Kad je Višnu ležao i spavao na vodama. Tehnički sam sada bio poslovan čovjek. Eon koji mi je zapovjedao. a uložile su sve.

Glas je zamro dopustivši mu da šok zamjeni ponovo s osjećajem pospanosti.. Molite sa mnom! Braaa. Isprva se to koristilo za prijenos datoteka s laptopa na PDA ili mobitel. Bez nje je dan bilo nemoguće započeti na podnošljivi način. Sve zbog toga jer su se bojali bogova i jedni drugih. Joseph odluči da će to pričekati dok ne popije kavu.. Čim je prijenos završio začuo se ugodni ženski glas koji mu je javio da ima tri nove poruke i dopis s posla. ali ubijali su se zbog toga. SIGURNOSNA ZAKRPA “Sada je sedam sati! Ovo je vaš poziv za buñenje. Boris Hrženjak je roñen 11. Odgegao se u kuhinju i pristavio vodu za kavu.. Uz uzdah se ustao iz kreveta. Joseph nije točno znao kako funkcionira taj sustav.isprva komplicirano i nezgrapno da bi kasnije postalo nezamjenjivo i potrebno. za spajanje kamere s ekranom i sl. bio je izbezumljen hrpom prozirnih prozorčića koji su mu ispunjavali vidno polje. U prolazu je dotaknuo rukom svoj PDA koji je stajao u punjaču na stolu. navikao je.maaa! Vaši preci bjahu bogati. ožujka 1982. Njegove dvije priče „Kameleon“ i „Srebrna Strijela“ već su objavljivane u NOSF magazinu.” začulo se glasno kreštanje budilice unutar Josephove glave. ali se za vrijeme sna potpuno prigušio kako ne bi ometao kad se zatvore oči. filmski traileri se mogu pogledati običnim dodirom na plakat. ali prije dvije godine kad je dao ugrad iti ITK sustav. Širom je otvorio oči i uz trzaj sjeo u krevetu. Poznata ikona u obliku siluete čovjeka zasvijetlila je u desnom kutu njegova vidnog polja ozjačavajući ITK prijenos podataka. Sada je sedam.. u Zagrebu. ali je cijeli svoj život proveo u Osijeku. Sat je neprestano bio tu. imali su toliko raznih vjerovanja. Ne bojte se! A vjerujte samo kako se ne bi bojali! Nakon toliko duge i zaboravljene količine vremena. Na perifernim dijelovima vida. Sascha Edmund Stern optužen je za niz nedjela. Bilo je to skoro identično pojavi mobilnih telefona u njegovu djetinjstvu . tako da ste ga imali prilike susresti i ranije. Nije da mu je to sad previše smetalo. Apsolvent je na Ekonomskom fakultetu u Osijeku. . njegov unutarnji terminal počeo je učitavati uobičajene palete. a poslovne primjene su gotovo beskrajne i svakog dana su se smišljale nove. no. uz mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o drogi poznatoj pod nazivom cyan 8. danas je taj sustav bio sveprisutan i nalazio se gotovo u svemu. Obično rukovanje zamjenilo je potrebu razmjene posjetnica. Osuñen je na doživotan boravak u ustanovi za mentalno oboljele. Na vrećici se vidjela mala animacija za koju je znao da se zapravo vrti u njegovom internom ter minalu i da je ne bi vidio nit ko drugo tko ne drži vrećicu u ruci. od otmice djeteta do pokušaja trovanja Zemlje. a u istom trenu njegov sustav Intra-Tjelesne Komunikacije (ITK) prepoznao je to kao početak novog radnog dana. Čeznutljivo je pogledao prema jastuku no znao je da bi se vrišteća budilica opet javila čim bi glavu ponovo stavio na njega. a u slobodno vrijeme piše i vodi svoj blog SCIFIRAM U. 47 . Natočio je vodu u šalicu i izvadio iz kutije vrećicu Nesscaffe instant kave.je stvorio svijet. Njegova priča „Sigurnosna zakrpa“ daje nam jedan zanimljiv pogled na žanr i ekonomsku politiku ne baš tako daleke budućnosti. sve što je znao je da se ureñaji koji imaju ITK podršku koriste ljudskim tijelom kao vodičem za prijenos podataka. Zemljom se proširio požar.

ugledao je vrebača. NORTHON SECURITY CENTAR UPOZORENJE! IST EKLO JE VRIJEM E OD OSAM DANA OD NAŠEG POSLJEDNJEG UPOZORENJA DA NIST E PODMIRILI SVOJ RAČUN ZA KORIŠT ENJE NAŠEG SIGURNOSNOG PAKETA. Do posla mu od kuće treba oko dva sata javnim prijevozom što znači da će mu se na putu naći oko dvije stotine četrdeset novih štetnih programa prot iv kojih neće imati nikakvu zaštitu. Morat će se pouzdati na vlastite oči i procjenu. naivan. spam reklama.u džungli. Provjerio je ostatak pošte gdje je očekivano pronašao samo upozorenja vjerovnika te odlučio ranije krenuti na posao. Paranoično je šarao pogledom svuda oko sebe pazeći na ljude koji bi hodali pomalo raširenih ruku. spremnih da dodirnu ruku neišćekivajuće žrtve. Ova poruka mu nije došla kao iznenañenje jer ju je očekivao budući da nije platio račune posljednja dva mjeseca. Polako se uputio ulicom i prizvao skenerski program koji je na daljinu od deset koraka mogao prepoznati spamere što su se motali po gomilama prenoseći svoje reklame. Podigao je ruku i ovaj je tiho doklizao prema njemu u maniri pravog električnog auta iako su taksi službe zadržale starinski izgled s početka dvadeset i prvog stoljeća. Mrzovoljno je ignorirao treptajuće ikone na desnoj strani perifernog vida koje su se brinule da ni u jednom trenutku ne zaboravi nepodmirene obveze. Pogledao je niz ulicu i odmah ugledao žutu boju taksija. Deset katova niže. ALI ZBOG NEPLAĆENIH DUGOVANJA MORALI SMO VAM ONEMOGUĆITI KORIŠT ENJE SIGURNOSNOG SOFTVERA DOK NE PODMIRIT E SVOJE OBVEZ E PREMA NAMA. prenoseći datoteke reklamnog s meća i tko zna čega još. Stepenice mu se odjednom učiniše prihvatljivije. No. koji je sa svojim ramenim holo-emiterima projicirao raznorazne poruke izravno u interne terminale no budući je ugasio bežićno povezivanje nije ga se morao previše bojati. prometne ulice su bile pune ostalih opasnosti s kojima se danas nije nikako želio susresti pa je shvatio da mu je plan probijanja kroz gužvu bio. crva i tko zna još kakvih programčića koji iskorištavaju ITK. Ušao je unutra i rekao adresu. Njemu je bilo svejedno što se plaća jer na kraju je svejedno ostao bez auta i bio ograničen na javni prijevoz. no ipak je bilo bolje nego tamo tamo vani . Joseph je pogledao u dlan ruke na mjesto gdje se nalazio njegov vlastiti prijemnik i odlučio ne riskirati jer su liftovi takoñer bili opremljeni ITK senzorima i 48 . procjenjivalo se da se svakih pet minuta pojavi desetak vrsta malicioznog softvera poput virusa. S ŽALJENJEM VAS PMORAMO OBAVIJESTITI DA OD T RENUT KA PRIMANJA OV E PORUKE NEĆET E VIŠE BITI POD NAŠOM ZAŠTITOM SVE DOK NE PODMIRIT E SVOJA DUGOVANJA. sjedeći tako na mjestu koji dnevno primi i po nekoliko stotina ljudi. NORT HON SECURITY CENTAR “Sranje!” promr mlja Joseph. Auta je bilo na obje razine dovoljno da se kreću nešto brže od pješaka. dodirujući na stubištima sve što je imalo ITK prijemnik. To se podrazumjeva za grad od trideset miliona stanovnika. Joseph nije imao auto. Uzdahnuo je i u postavkama svojeg internog ter minala uključio blokadu bežićnog povezivanja što bi ga trebalo zaštititi od skenera i holoemitera. Odmah je shvatio koliko će to biti uspješno.Popio je otprilike pola šalice kad mu se u vidnom polju pojavila poruka u žarkoj crvenoj boji: bili su prva meta spamera. Umalo da je pozvao lift no zastao je u pola pokreta zadržavši prst u zraku. Na uglu ulice. Gledajući van. uspuhano je izašao na ulicu. S POŠTOVANJEM. ali nažalost ne i od upada preko ITK sustava. Nije se plaćala sama struja. govorili su političari. ali svejedno osjećaj da ostaje bez zaštite nije bio ugodan. Želudac mu je zatreperio kad se sjetio da zgradu svakog dana obilaze spameri. Nije se osjećao sigurno. desetak centimetara od gumba za pozivanje. nije si ga mogao priuštiti otkako su podigli cijenu pretplate za struju kao gorivo. koja se tu spajala s jednom od najprometnijih prometnica u gradu. pitao se kako i Izašao je iz stana i pritiskom palca na ploču pored vrata ga zaključao. No. umjesto poznatog pretraživačkog sučelja pojavila se poruka sa poznatim. crvenim obrubom: ŽAO NAM JE. Na njegovu veliku nesreću. vani je vladala gužva. … “U vražju mater!” ljutito će Joseph. nego bežićni prijenos iz trafostanica u auto. u najmanju ruku. Kao i uvijek.

prva stanica se nalazila odmah u podnožju petlje za lokalnu cestu. “Oprostite. Sad je već bilo sat vremena do početka društvenog radnog vremena tako da se gužva na ulici gotovo udvostručila. Joseph lizne palac i prisloni ga na ekran kako bi potvrdio transakciju no nakon kratke pauze crveno svijetlo prekrilo je ekran. a reski zvuk je ispunio vozilo. U njegovu djetinjstvu virusi. frustrirano trljajući oči.. spam. “Mora da još nisu proknjižili plaću. Kako bi s manjio opasnost uputio se rubom pločnika uz često silaženje na cestu kad god je došao u opasnost da dotakne nekoga. Zakleo se da tu karticu neće koristiti dok ne bude zaista u škripcu. Doktor mu je rekao da je to od stresa i predložio mu odmor. Ekspresna je zatvorena. poznatom po dugačkim zastojima. Ostao je stajati uz vrata WC-a na kojima je bio izvješen znak “ne radi”. Novi svijetski poredak. kako maše žarkocrvenim palicama prema silaznoj rampi.. no bar se nisu smatrali opasnima po život. Bolilo ga je što je bio svjestan da je do toga napokon došlo. Zahvalio se i izašao iz taksija u gužvu na ulici. “Deset funti!” reče vozač upalivši malo računalo na pozadini svog sjedišta. Joseph se nas mije prisjećajući se. koju je nedavno vidio na holoviziji. Vlak se pokrenuo i Joseph je znao da ga čeka oko sat vremena vožnje pa je otvorio poruke u svom internom terminalu i stao ih čitati. Taksist je vrlo profesionalno. u reflektirajućem odijelu. jedna od banke koja ga obavještava da više ne može koristiti metodu DNK plaćanja (što je i sam otkrio u taxiju) i druga od stanodavca koji ga je podsjećao da je u zaostatku već dva mjeseca sa stanarinom.” nepotrebno će on i izvadi kreditnu karticu iz novčanika. čak i na ekspresnim trakama. ponovo svjestan crvene ikone u uglu vidnog polja što je treptala upozoravajući na neplaćene račune. iz vozačke kabine. Joseph nije mogao da se ne upita ćemu razvijati sve brže i brže aute kad su ceste sve zakrčenije tako da se ionako nije vozilo brže od sto. misleći na viseći vlak. Josephov posao se ionako nalazio na jednom od četiri velika otoka koji su činili veći dio ovoga grada tako da će mu biti čak i brže prijeći preko vlakom nego prekrcanim mostom. “Ostavite me onda kod najbliže postaje za nadzemnu. Bilo je vrlo lako prepustiti se mislima i samome sebi u zvučno izoliranoj unutrašnjosti taksija tako da je vozačev glas. koji je spajao dijelove grada na kojima nije bilo moguće napraviti podzemnu željeznicu.kad svijet postao tako zajeban da se čovjek više ne može prošetati gradom ili otići na posao bez opravdanog straha da će mu se na putu nešto dogoditi. . Umorno je uzdahnuo. ekspresnu razinu ceste koja nije bila potpuno zagušena ali i tamo se vozilo nedovoljno brzo. a jedino oružje koje im je bilo potrebno je znanje programiranja. Otkako su ljudi počeli ugrañivati interne ter minale. Nove vrste masovnih i serijskih ubojica dobile su mogućnost anonimnosti. poput nekad naftnik tvrtki. Zvučni udar buke grada djelovao je poput naleta vjetra. čim je otvorio vrata. Došlo je još dvije opomene radi neplaćanja . ali čini se da se moramo spustiti dolje na lokalnu. u kojoj su prestavljali najnoviji model auta na električni pogon koji postiže više od dvije stotine pedeset kilometara na sat. zadržao bezizražajno lice. crvi i ostali slični programi bili su dio svakodnevice kao i sada. viseći na svojim tračnicama petnaestak metara iznad raskrižja kojeg je Joseph upravo prešao. “Hmpf. jednošin. natjerao Josepha da se trgne. a Joseph nije bio u potpunosti uvjeren da je promjena bila na bolje. … 49 Nisu morali daleko ići.” reče on. Joseph se promeškolji s nelagodom. osjećajući pojavu migrene koja je postajala njegov svakodnevni pratioc.” “Zatvorena?” upitao je Joseph iznenañeno nagnuvši se prema naprijed i kroz prednje staklo ugledao uniformiranog policajca. upravo u trenutku kad je jedan dolazio. Pala mu je na pamet jedna reklama. Nadao se da neće sresti nikoga poznatog jer se ne bi mogao natjerati da se rukuje s bilo kime. Pustio je da se ljudi sa stanice ukrcaju pa je onda i sam ušao na zadnja vrata pazeći da ne dira ITK panoe koji su vrebali kod svakog sjedala. Pr užio ju je u prorez namjenjen za tu svrhu uz gorak okus u ustima. svijet se potpuno promijenio. Taksi se popeo na gornju.” promumlja Joseph shvačajući da će ostatak puta morati prijeći na onaj način koji je želio izbjeći. Slogan je bio nešto u s mislu: “baš kao u doba kad je benzin vladao svijetom”. Sigurnosne tvrtke su se preko noći pretvorile u multinacionalne korporacije sa ogromnom moći i utjecajem u društvu. Prešao je preko raskrižja i počeo se uspinjati željeznim stepenicama do povišenog stajališta jednotračnog vlaka.

“Cijeli dan je prošao. prepoznavši ga kao spremača s kojim je bio u dobrim odnosima. “Hej. to samo pokazuje u kakvom bolesnom svijetu živimo. što je uzrokovalo da se par glava okrene prema njemu. Prozori su odjednom umjesto vanjskog svijeta počeli prikazivati izvanredne vijesti što je Josepha podsjetilo da je vlak hermetički zatvoren te da su prozori zapravo ekrani koji puštaju snimku vožnje tom rutom.danas je samo takve i primao .” čovjek prezirno otfrkne i dalje gledajući vijesti.Pitao se kako je moguće da se dovukao u ovu situaciju koja je sve više izgledala bezizlazno. … Stanica na kojoj je izašao bila je svega deset minuta hoda od njegove tvrtke pa je riskirao i prošao taj komad puta po velikoj gužvi. “Sorry ali ne mogu sada pričati. Joseph pogleda prema njemu ali ovaj je već prošao. a u njegovom internom terminalu je odjednom zavladala gužva raznoraznih reklamnih letaka i ostalog smeća koji su se svakih par sekundi pojavljivali u njegovom vidokrugu. a on eto hoda po gradu bez ičega. PREMA PEKINGŠKOJ KONV ENCIJI DUŽNI SMO VAS ZAŠTITITI OD TAKVIH MALICIOZNIH PROGRAMA ALI DOK NE PODMIRIT E SVOJE OBVEZ E VIRUS NEĆET E MOĆI PBRISATI NEGO ĆE BITI SPREMLJEN U MAPI “KARANT ENA”. Spremač ga je potapšao po ramenu. kasnim na sastanak. Joseph podigne ruke u vis i izbjegne ga uz namješteni os mijeh na licu. Na vijestima je bila reportaža o još jednom virusu koji je odnio veće žrtve prije nego su ga sigurnosne tvrtke klasificirale i dodale zaštitu protiv njega. Na njegovu žalost. puno glasnije nego je planirao. Stao je pred vrata lifta s još par ljudi jedva čekajući da se zadubi u posao i zaboravi sve što mu se danas dogodilo. S POŠTOVANJEM NORT HON SECURITY CENTAR Joseph je pregledao navedenu mapu i uvjerio se u tri inficirane datoteke koje su tamo bile spremljene. crvenu poruku . to je mnogo više od onoga što su rekli na vjestima. . onako. No. a koliko smo zapravo bili sigurni? Možda ne više nego ja danas.” objasni stari kimnuvši prema ekranu koji je i dalje pričao o virusu. to je bio rizik njegova posla. Došlo mu je da zavrišti. Kad je osjetio da je prešao granicu ona je već bila toliko daleko da ju nije ni vidio. nesvjestan da je išta napravio. koji su bili napisani da učine što veću štetu prije nego ih sigurnosne tvrtke dodaju u sigurnosne zakrpe. kako su ih zvale vijesti. Frustrirano je izdahnuo.” Joseph neodreñeno promumlja pokazujući da nije zainteresiran za razgovor no ipak je osjetio nelagodu zbog starčeve priče. vidimo se kasnije. “Ne dok ne opereš ruke!” dobacio je kad se našao na sigurnoj udaljenosti.koja ga je sledila: NORT HON SECURITY CENTAR PRESREO JE U VAŠEM ITK PRIJEM NIKU VIRUSNU INFEKCIJU KLASE PET I PROCIJENIO JU OPASNOM PO ŽIVOT. pomisli on. Uvijek je znao da se nalazi u društvu ljudi koji zarañuju više od njega i pokušavao je to prikriti prekomjernim trošenjem ali nije mogao reći kako nije shvatio kamo će ga to odvesti. čovjek ga je primjetio i pošao mu u susret veselo mašući. Trgnuo se ali bilo je kasno. “Molim?” “Jednog od ovih što ga je trkač pokosio. Baš ono što je želio izbjeći. Jedino ga je on zvao Joe. Negdje na pola puta 50 Northon mu je izbacio veliku. Sve više je bilo takvih “trkača”. razumljivo da Northon i slične tvrtke ne žele da se sazna kakvi propusti su sve mogući. “Vidio sam jednog od tih. no ovaj put stvarno nije htio zapeti u razgovoru s njim. Pogledao je prema starijem muškarcu što je sjedio u sjedalu do njega i upitno podigao obrve. Jadni spremač bio je prepun spama. kako je Joe?” začuo je glas iza sebe. Svi su mislili da je zatvorio oči jer je pregledavao mrežu na internom ter minalu.” začuo je glas pored sebe. To je Josepha dodatno deprimiralo budući ni sa zaštitom nije bio siguran. Cijeli svijet plača skupe tarife za zaštitu. Trudio se zadržati dobar odnos s njime jer je smatrao da uvijek dobro doñe poznavati nekoga tko radi u rukovodstvu. Kažu da je bio mrtav već 24 sata dok je netko primjetio. 24 sata nisu ni znali za virus. može?!” Okrenuo se i požurio prema liftu ostavivši zbunjenog čovjeka da stoji sa nesigurnim osmjehom na licu i rukom još uvijek ispruženom ispred sebe. “Bio sam u sjedalu iza njega kad su shvatili da je otegnuo papke. kao i uvijek. ušao je u zgradu tvrtke gdje je sreo kolegu koji je radio par katova više od njega. Pozdravio ga je i pružio ruku na pozdrav. Zabrinut i prilično depresivan. Joseph se nadao da će mu se kasnije uspjeti iskupiti pozivom na piće. Taman se htio okrenuti da ga pozdravi kad je osjetio ruku na svom ramenu. Lako je to bilo zaboraviti osim ako nisu bile velike vremenske razlike unutra i vani jer je prikaz uvijek pratio godišnja doba i iz mjene dana i noći. u prolazu.

Kako je samo malo potrebno da se dan pretvori u totalno sranje . “Da.” “Nemate prijašnje iskustvo s tim poslom?” “Ne. “Vi ste. McBrow n ili napreduješ ili dobiješ nogu. Stalno je morao ž mir kati ili gledati u stranu kako bi ugasio dosadne oglase i reklame. Pitao se što direktor želi od njega.” “Možda će vam to uzeti kao olakotnu okolnost. Nerijetko su bili ispisani i na pet znamenaka. Znao je da izgleda kao retard s očnom manom ali nije imao izbora. obečavajuće. od početka ove godine me šef računovodstva prebacio na akontacije.pomisli on. Vid mu se konstantno maglio salvama reklama te je stalno morao trzati očima lijevo ili desno kako bi ih ugasio. viši referent u računovodstvu zar ne?” upitao je direktor. direktorove tajnice. Nervozu mu je samo još više potpirivalo neprestano pojavljivanje oglasa u vidnom polju. Zazvonio je telefon i natjerao ga da se trgne.. Svuda je bilo drvo. Iza njih bio je prozor. U tvrtki je vladala šala da kad te nazove gña. ali činilo se da će saznati iz prve ruke. Nekoliko trenutaka kasnije. pričajući s drugim čovjekom što je sjedio u jednoj od dvije fotelje s druge strane stola. “Da. McBrow n. slike. tajnica je rekla da uñem. McBrow n koja ga je pogledala svojim isušenim licem žućkasto-smeñe boje i pokazala mu prema vratima s njene desne strane. kako bi Joseph svojim riječima to potvrdio. više je sličilo penthouse apartmanu u kakvom hotelu od četiri zvijezdice nego nečijem radnom mjestu.” započeo je s povlačenjem no direktor nestrpljivo odmahne rukom. stješnjenog u prostoriji bez prozora. i udobna koža ali osvjetljenje je bilo slabo kako se ne bi činilo da se razmeće ili pokušava zadiviti svoje posjetitelje. Čim je stavio dlan na telefon pred njim se materijaliziralo lice gñe. Podovi nisu bili presvučeni jeftinim parketom nego najskupocjenijim mramorom kojeg je prekrivao duboki tepih. Koliko je to točno istina nije bio siguran. Iako je soba bila u polumraku znao je da bi direktor jasno primjetio njegove tikove očima kad bi pogledao ravno u njega. uñite. i uvalio se u naslonjač s migrenom koja je jačala. Nisam znao da imate. Jedino drugo svijetlo bila je upaljena stolna svijetiljka. Joseph pročisti grlo kako bi privukao pozornost na sebe. .. Joseph zatvori vrata i pridruži im se. NUR ili Nacionalni Ured za Reviziju bio je za njegov posao isto što i Gestapo za režim fašističke Njemačke. koja je nekad bila spremište. Kad se probudio sve je izgledalo svježe.” reče direktor. Bilo mu je nejasno. “Ovo je g. Pengold iz NUR-a. naravno. mahagonij. meñutim. Direktorov kat bio je potpuno drugačiji od ostatka zgrade. “Čini mi se da ste vodili obračun akontacija za službena putovanja ove godine?” nehajno je pitao prelistavajući neke papire na stolu. Nadao se da će mu bar on donjeti dobre vijesti ali danas jednostavno nije bio njegov dan. “Očekuju vas. pristojno pričekavši 51 nekoliko trenutaka prije nego je ušao. ponovno se našao u liftu penjući se na sto os mi kat. Jedini “kontakt” koji je do sada imao s njim je proknjižavanje putnih naloga za putovanja na koja ovaj često nije ni odlazio. golih zidova. Bilo je potpuno jasno da je pitanje samo pro forme. svaki je imao vrlo pomno os mišljene ukrase. Direktor je pričekao da se smjesti u naslonjaču prije nego je predstavio drugog čovjeka. velik gotovo kao i zid ali s navučenim zastorima kroz koji se probijalo tek nekoliko traka svijetla.” rekla je kratko i vratila se svom poslu. Joseph nervozno trzne očima kako bi odmaknuo reklamu i pokuca na vrata. Vas smo i čekali. tajnica mu je javila da ga direktor želi vidjeti stoga neka se uputi na zadnji kat zgrade gdje se nalazi njegov ured. a Josephu se u glavi upalila sirena za uzbunu no ovoga puta nije imala veze s internim ter minalom. Tu nije bilo dosadnih. Dolazak revizora uvijek je bio prijetnja. biljke i osvjetljenje koje je otkrivalo profesionalni dodir kod ureñenja. “Oprostite. zašto je to bilo potrebno. Kao što je i očekivao. g. Računovoñe poput njega nisu često imali posla sa direktorom. To nije bio dobar znak. gostima. Direktor je sjedio u svom naslonjaču iza dugačkog i masivnog radnog stola. Basek. jer još nikad nije primio takav poziv od nje. Sve što je pokušao izbjeći jutros sad je poništeno običnim dodirom ruke. a postoja la su samo dva razloga zašto bi revizor došao ovako u neku tvrtku: ili je pozvan ili je došao jer nešto nije u redu.” promr mlja ovaj više za sebe nego njemu. nije za to bilo potrebe. Veliki ured bio je vjerojatno još skuplji od ostatka kata.” Malo zbunjen. Doista. Odmah s druge strane vrata lifta nalazio se radni stol gñe. prije sam radio kao niži referent. namjenjenih. a Joseph potvrdno kimne glavom.Došao je do svog malog ureda.

” mirno će direktor. Taj je obračun radio cijeli prošli vikend.. Dokazi su prilično jasni. a revizor pored njega i nije bio potpuno drugačiji od policajca te mu je njegova blizina stvarala veliku nelagodu. “Vi. ne. khm. ako je i osjećao strah. “Kakvu?” procjedio je. Mogao je osjetiti kako mu se obrazi crvene. Policija je obavještena. Dobili smo vaše ime. na pločnik. Uopće nije sumnjao da je to bilo po direktorovom nalogu. lica nečitljivog kao u pravog političara.. Prolaznici su ga gledali s gañenjem. Joseph je zaprepašteno gledao prvo u jednog pa u drugog. kao kakvog prosjaka. Nije mu se sviñao smjer ovog razgovora. Ledeno ga je promatrao dok je tišina bila sve glasnija u sobi. No. Direktor je zašutio i spojio vrhove prstiju ispred prsa. nije pomaknuo niti jedan mišić lica. bijes ga je potpuno obuzeo. no iz n jega je samo izašo: “Pederčino!” … Osiguranje ga je doslovno izbacilo kroz izlaz iz zgrade.. nakon svega me otpuštaš radi nečega što nisam ni napravio?” Revizor je nastojao izgledati nevidljivo u svom sjedištu ali direktor. “Zar stvarno mislite da bi izgledao ovako da sam stvarno opljačkao tolike novce?” uspio je progovoriti i demonstrativno trzne očima u stranu. Nije znao ni za kakvu grešku u knjigama za koje je bio zadužen.. Basek?” ovoga puta direktor nije mogao prešutiti tikove koje je Joseph bio prisiljen raditi. Vid mu je bio zagušen poluprozirnim porukama. “Mislim. Promeškoljio se u svojoj fotelji s nelagodom. “Imate problema s očima. Direktor se uvalio u svoj naslonjač i promotrio ga u tišini prije nego je ponovo progovorio. Direktor slegne ramenima.” rekao je napokon “da ste se upravo sami otpustili. Priroda posla. osobno sam pregledao obračun prije nego sam ga proslijedio. više ni treptanje neće biti od 52 . “Molim?” Ovoga puta odgovorio je revizor..” “Otpuštaš me?” zaurlao je Joseph skočivši na noge.moram vas suspendirati. g.” reče Joseph i naglo trzne očima. “Da. Ako nastavi ovako. bit će provedena istraga u kojoj ćete imati priliku dokazati svoju eventualnu nevinost. govno jedno. ali rizik pogreške je uvijek bio prisutan. bez plaće naravno. “U zadnjem obračunu putnih predujmova. glasnije nego je i sam namjeravao. “G. “Nakon što sam prikr ivao tvoje pranje novca i varanje na porezima.” Joseph zadrži dah. nagnuvši se u naslonjaču toliko da se njegovo lice našlo na svijetlosti stolne svjetiljke. zatražili s mo putem sudskog naloga od banke na Baliju da nam otkrije ime vlasnika tog računa. Basek.” “Eventualnu?” viknuo je Joseph.” nakon par trenutaka će Joseph nervozno odmignuvši još jednu reklamu..” Joseph je ostao stajati ispred stola sa stisnutim šakama. Direktor ga je promotrio ali i prešutio komentar ako ga je imao. sad već bez imalo straha. Želio je skočiti preko stola i šakama mu skinuti taj ledeni pogled s lica.... Molim vas. nekako se tri stotine i osamdeset tisuća dolara našlo na računu banke na Baliju.“Gospodine?” Joseph je sad već bio potpuno zbunjen. dok traje istraga. a oni su čekali njegovu reakciju. “Bojim se da baš nemamo puno izbora. Vidim ovdje vaš potpis. bio je siguran u njegovu točnost. pokupio par spam infekcija. Pengold i njegovi kolege iz NUR-a pronašli su u našem zadnjem izvještaju veliku pogrešku.mislite da sam. “Kad smo u NUR-u proučavali problem.. Više je nalikovalo ispitivanju. “Znate li zašto ste ovdje?” “Iskreno. teškog disanja i gotovo da mu se vid zacrvenio od bijesa.” reče direktor i raz mjeni poglede s revizorom. čini se da ih je još podosta dobio preko tipova iz osiguranja. Podigao se i otresao prašinu sa sebe.” “Nemoguće.. “No. izañite iz mog ureda.” Trojica muškaraca ostali su sjediti u tišini. “Ne znam kako se to moglo dogoditi. znam..”nastavio je nešto grubljim glasom “.”zamucao je puneći se bijesom koji ga je sprječavao da govori s misleno. Revizor je i dalje samo mirno sjedio i proučavao ga. pomislio je.” pokušao se obraniti Joseph. pretpostavio je da baš i nije bio neki prizor. g. “Bojim se da mi je sigurnosni softver privremeno isključen pa sam.” “Zanimljivo.

Sjećao se na mahove kako trči kroz gužvu ljudi i razbacuje ih okolo. Još davno je naučio. primjetio je da je koprena koja mu je bila “na licu” poput vela zapravo velika količina spama koji mu se nagomilao u vidnom polju. kad se malo smirio. počeo penjati uz kičmu. Gledao je ravno kroz ekran. Upao je u prvi vlak koji je naišao. Bijes u njemu počeo je slabjeti. Sumorni os mjeh zatitrao mu je na usnama kad je shvatio od čega je bježao kad ga je uhvatio napad panike. bit će najmanje utrostručeni.jednostavno resetiraj sustav. Novi početak. odjednom shvativši da će mu oni postati svakodnevnica.pomoći. Polako mu je dolazilo do svijesti što mu se upravo desilo. a dugovi koji su ga pritiskali sa svih strana. a želudac kao da je bio ispunjen kamenjem. Pitao se koliko će vremena proteći prije nego netko primjeti da on više nije tu? KRAJ . DA LI ŽELIT E NASTAVITI S GAŠENJEM NORTHON SECURITY SOFTVERA? DA? NE? Ponovo je stisnuo da. Isprva je mislio da bježi od svega onoga što se izdogañalo danas no istina je bila da je to bio pokušaj da pobjegne od vlastitog života. Gotovo istog trena osjetio je kako se sustav muči.nekamo. Joseph nije slušao što spiker govori. Napokon se pojavilo ono što je htio. pogleda uprtog u 53 neku ništavnu točku poznatu samo njemu. Sve od napada. Nije mogao ni slutiti koliko će brzo virusi djelovati. već dugo vremena. to je sad već sigurno. UOČENO JE DA JE VAŠ INT ERNI TERMINAL ZARAŽ EN PROGRAMIMA KOJI BI MOGLI BITI OPASNI PO ŽIVOT. malo po malo. koji ga je uhvatio pred tvrtkom. tražeći opciju za gašenje. Bilo je to sve samo ne lako uz hrpu spama koja se stalno gurala u prvi plan. Ubrzano je disao dok mu se strah. jer znao je što mu je činiti. niti kako je tamo došao. Postojao je izlaz.. Ostao je bez posla! Kad doñe kući tamo će ga dočekati policija. Pojavila se još jedna poruka: NORT HON SECURITY VAM NE MOŽ E GARANTIRATI SIGURNOST UKOLIKO GA ISKLJUČIT E. nije ga bilo briga gdje ide. kad nešto ne radi . Pitao se da li je to početak živčanog sloma? … Sjedio je uvaljen duboko u svoju sjedalicu u vlaku koji ga je vozio. nešto se dešavalo u pozadini. Sad. a danas su popustile i posljednje spone koje su ga držale na okupu. nada da se ipak nešto dobro završi. DA LI ST E SIGURNI DA Ž ELIT E ISKLJUČITI NORT HON SECURITY SOFTVER? DA? NE? Kliknuo je “da” usprkos drhtanju koje mu je prostrujalo tijelom . sve mu je bilo u magli. Mir. patanja koja nema kraja i mira. Na ekranima u vlaku opet se pojavila poruka izvanrednih vijesti.. kakav do sad još nije nikad osjetio. Sjetio se onih pogleda od maloprije. ćemu se može radovati poslije? Ostat će bez stana. Osjetio je kako se trese od adrenalina kojeg je pumpao zadnjih nekoliko minuta. ugasi i počni iz početka. Više mu nije bilo bitno. Života koji je bio sve samo ne ono što je on želio. Život mu se polako raspadao. Stigao je pomisliti samo jednu misao prije nego je izazvan kratki spoj u ter minalu. neki od njih su čak i trčali za njim ali ga nisu stigli. Još netko je umro od virusa ko ji je harao gradom. Osjećao je kako mu suze naviru. Kako je samo žudio za mirom. Joseph pomisli na vrijeme koje bi mu bilo potrebno da to rašćisti i odmah odustane. mirom i spokojem kojeg nije osjećao od djetinjstva. Čak i ako uspije dokazati nevinost . Nije znao u koji je ušao. Spiker je još uvijek glumio zabrinutost radi nedavnih smrti dok je Joseph prebirao po opcijama Northona.

Heli-cabrio koji je graciozno sletio na krov nebodera u Novom Zagrebu i smirio svoje rotirajuće sablje. prava. Ono što se u poslovnim registrima vodilo kao bezlično „MiV – Partnerstvo za pružanje usluga“ bila je organizacija dvojice sposobnih i inteligentnih ljudi u tridesetima. To je. grijano propulzijom moćnih mlaznica privatnih jetova bogatijeg sloja koji su postali sve ono što su trkaći automobili nekad bili. djelovalo egzotično i neprirodno. vojni. dok su se obojica bavila visokointelektulanim raspravama uz lošu hranu u posve mundanoj menzi. nečije tuñe stvarnosti koju je prisvojio kao svoju. usañeno u njih za tih ratnih dana. vibriralo u rezonanci sa aerodinamičnim propelerima. bila fleksibilna proporcionalno s nagradom koja se nudila. a ponekad mu se činilo da se tek prisjeća nečeg što je vidio samo na slikama. neukroćena voda. godina. već su poput uma sociopata balansirali u sivoj zoni vlastite moralne prosudbe. Prije izlaska iz svoje nove igračke. Obojici je rat prekinuo neplodnu akademsku karijeru i nijedan se nije poželio vratiti po diplomu nakon potpisivanja šarade od primirja. znanstveni. voda. kao ni virtualne transakcije na tekuće račune jednostavno nisu imale jednaku težinu. sve dok ih ne bi progutao smog toliko gust da se mogao rezati nožem. Ma kakav turizam. išlo je do te mjere da su naknadu za svoje usluge naplaćivali isključivo u naturi. Viktor je bio jedna polovina dvočlanog partnerstva kojeg je osnovao sa Mislavom. bolesno zeleno pod vječnim halogenkama. čije linkove možete pronaći i na našim službenim stranicama :) Viktor nije krivio jače što su nastojali preživjeti na račun slabijih. mangi i Japanu. Nepovjerenje prema vrijednosti ičega zapisanog na papiru. ispod lampi. Mala se letjelica uputila preko Save – betonskog šetališta uguranog iz meñu redova vojnički uniformiranih trgovačkih centara uz koju natruhu zelenila koje je. specijaliziranih za poslove koji doduše nisu umočili prste u kriminal.Viktor se cinički isceri u svoj neobrijani odraz na vjetrobranskom staklu – sve je to preraslo iz prestiža u licemjerje. A posve sitne ribice. Mislav ga je shvaćao. možda je to bilo upravo ono što su Ameri htjeli da javnost misli. bio je predujam za obavljanje jednog od tih krajnje delikatnih poslića. samo ne blatna i zagañena kakva je nekad bila. običaji i jednostavni. 54 . pa u luksuz. špijunski. nego plivati protiv struje. Ili su umirali. posvećenog animeu.Marija Serdar ima 28.. Gotovina. nedjeljnih šetača i njihovih genetski modificiranih kućnih ljubimaca. Veća riba jede manju ribu. planski usañeno iz meñu ispranih blokova. Ljudski se rod na putu evoje evolucije sveo na osnove: zemlja. znači da ga je barem slušao. diplomirana je pravnica i živi u Zagrebu.. Koliko je Viktor znao. način na koji svijet funkcionira. A možda je i tekla r ijeka. kolegom vječitim studentom kojeg je upoznao u svojoj egzistencijalističkoj fazi. Oni koji ih nisu imali. opet. se muvaju okolo pokušavajući ugrabiti koju mrvicu u gunguli prirodne selekcije. ovičenih sitnim. entitet s vlastitim NE BUDIT E USNUL E 1 Heli-cabrio. Tko zna. Viktor se nejasno sjećao da je tuda nekad tekla rijeka. Samo više. Navodno je ispod tona cementa još uvijek postojala rijeka i služila kao najveći gradski kanalizacijski kanal. uzimali su ih od onih koji su ih imali. zrakomlatna inačica omanjeg automobila dvosjeda jarkih agresivnih boja koje su podsjećale na retro rave pokret s kraja prošlog stoljeća. prozujao je poput minornog insekta pored masivnih tornjeva Katedrale. U slobodno vrijeme bavi se ilustriranjem. Javna je tajna zašto je ova mala zemlja postala žarište interesa svjetskog hegemona. već djevičanski čista voda. To je bilo dobro. Sivo nebo Zagreba tutnjalo je u ritmu rada motora. zrak. topli ljudi . prirodne ljepote. poput njega. kilometrima u duljinu mogao se protezati bilo kakav kompleks. a osim toga sudsko dokazivanje bez pisanog traga svodilo se na igru lovice u mraku. prečista za prljave potrebe stanovnika ovog grada. valjda. on je bio jedino nebo dostojno ovog tromilijunskog grada. Viktor se zavalio u cockpitu uživajući u škr ipanju novih kožnih presvlaka i treperavim svjetlima grada što su se sterala u daljinu. iako bi mu iz principa proturiječio. Pametnije je služiti velikima. Zagreb bez tmurnog oblaka smoga bio mu je nezamisliv. puslirajućim lampicama kojima svrha nije imala ništa od eklektične simbolike vječnog Svjetla. da bi im se tik pred krahom na računu uvijek stvorila deux ex machina svotica taman tolika da ne privuče neželjenu pažnju inspekcije i revizora. barem većinu vremena. pisanjem i aktivno sudjeluje u izradi fanzina YOSHI. Koja je. dolje. a da posao ostane zaglibljen u preživljavanje. Službeno su poslovali s minusima i vječito bili pred bankrotom.

Kad je već posumnjao da je Mislav zamijetio njegovo prisustvo. pr istup komunikacijama ili osobnim stranicama kao korisnike prve generacije na koje su gledali s dobroćudnim prezirom. lice ili adresu. a Viktoru se osobno živo fućkalo koji će mu sve glavonja stajati na popisu zadovoljnih mušterija. polu-čovjeka koji na van izgleda i funkcionira posve normalno. jedini medij podoban za 'snimanje' tako kompleksne matrice. 2 se bavio ugovaranjem i pregovorima. full color. Mislav je rijetko izlazio. Kada je briljantna neuro-znanstvenica Hitomi Takeda doživjela prometni udes svojeg jedinca. uspio natjerati Mislavovu atrofiranu mješinu da skače po sobi kao malo dijete. dolazim. nečovječan izgled.“ Otiskom dlana zaključa letjelicu. Prvo je bilo: 'Nije bitno'. poput tihe melodije u glavi. Jedino što je djelovalo živo na njemu bile su zjenice što su divlje skakale po redovima teksta pred sobom. „Da. nazivajući samog sebe 'mozgom' tandema i dajući si time legitimaciju da po cijele dane sjedi spojen na neki od svojih ureñaja koje je preferirao više od ljudskog društva. prebogatog da bi uopće imao ime. već je život posvetila traženju načina da svome. Čuo je za taj soj ljudi koji su utukli bogatstva na neprestan i neograničen pristup Svemreži i to kroz kirurško implatiranje serije čipova. Viktor osjeti lagano zujanje. Koristeći utjecaj i bogatstvo zaibatsu-a svoga muža. „MiV“ je ovog puta bio unajmljen od strane inozemnog klijenta. Danas je bio dan kada su im trebale biti ispostavljene. nije ih zadovoljavalo surfanje po njenim bazama podataka. ogledajući sa slabo prikrivenim gañenjem naslage ambalaže i polupojedene hrane po svim horizontalim plohama sobe. Sanjači nisu živjeli. s jednog anonimnog računa na drugi. pljune tekući s mog u lokvu boje riblje juhe i siñe niz stepenice do preureñenog potkrovlja u kojem ga je čekao Mislav. uspravi na noge. i ne pomičući debele usne. Integrirane sa Svemrežom. no Viktor je s njima rijetko dolazio u dodir jer su oni rijetko do lazili u dodir sa vanjskim svijetom. Oči su mu bile zalijepljene na jedan od monitora kojima je bio pretrpan skučen mračni sobičak.životom. a svjetla ekspandirajuće metropole kao da su se požurila da kompenziraju taj nedostatak šireći svjetlosno zagañenje kilometrima uokolo. omogući najpotpuniji mogući život. Egzistencijalizam ga je naučio dva načela koja su dokazala svoju korisnost u profesiji kojom se bavio. no Viktor je dovoljno poznavao svog prijatelja da u njima pročita i natruhu uzbuñenja. najbolje u vidu kakvog ultra-modernog gadgeta za kojeg će tek otkr iti funkciju. pa čak i najegzotičniji pripadnik tih degenerika. dan as sve što je bilo potrebno za njeno kor ištenje moglo se „Nevjerojatno. Njegova su sredstva i utjecaj bili dovoljno rječit pokazatelj njegova postojanja. tehnologija je dovoljno napredovala da onima kojima astronomski honorari nisu problem omogući pretvaranje u tehno-nakazu. Sanjači su bili ovisnici o posve novoj drogi – bili su navučeni na tuña iskustva.. a mesnato tijelo zavaljeno kao da je inkorporirano u fotelju pod sobom. a drugo: 'Koga briga?' Ionako su imali dovoljno posla putem oglašavanja usmenom predajom. On je bio taj koji 55 . zadovoljavajući se da vidi samo ishod akcija.. oni su sanjali. već su iznašli način kako iskustva utisnuti u kristale. specifikacije onoga što se od njih očekivalo i Viktor je s mješavinom znatiželje i strepnje čekao da ga njeg ov prijatelj udostoji odgovorom. Danas u 2040. „Nećeš vjerovati. nije se predala klasičnoj ulozi ucviljene majke. Za razliku od laboratorija i glomazne aparature koja je karakterizirala tu novu tehnologiju na začetku. okupila je vrhunski tim svjetskih znanstenika i postavila im jasan cilj: prenijeti njena neposredna iskustva u mozak njenog sina. Odsjaj kompjuterskog ekrana u njima davao mu je sablastan. trejdmark svake prijestolnice koja drži do sebe. modema i tranzistora po cijelom tijelu. pa nervoznim pokretom posegne za mini-komunikatorom u uhu da ga utiša. Takedin tim ne samo da je uspio u potpunom izravnom prijenosu. ovaj se prene i. čovječe! Imamo Sanjača! Pravog hard-core Sanjača!“ Viktor ga odmjeri iskosa. To jest. da. ponekad čak i Viktorovog. pa su zainteresirani obskurnim putevima dolazili do njih sa svojim moralnodvojbenih zahtjevima. pokretom iznenañujuće hitrim za toliko krupnog čovjeka. od vrata paraliziranome sinu. bili bi moralnodvojbeni da je to uopće bilo bitno i da je ikoga bilo za to briga.“ sipio si je Mislav u bradu poput mantre. svih pet osjetila in real time. „Ostvario si kontak?“ upita bez pozdrava. pokušavajući dokučiti zašto bi bilo kakav Sanjač. Već godinama nitko iznad grada nije vidio sunce ni zvijezde.

. tehnički.. U stvari toliko se rijetko spominju na 'Mreži da sam mislio da je riječ samo o jednoj od w eb-legendi. „Veličanstveno!“ pljesne Mislav svojim šapama od dlanova i ushićeno ih protrlja uz suh. Viktor ga nije vidio ovako zadovoljnog ni kada su izlazili iz tzv. “ Mislav se zagonetno nas miješi i ugnjezdi u stolicu koja kao da je od učestalg korištenja s vremenom postala savršen kalup njegovog tijela. Viktor ih je s matrao gorim ološem od junkija na jeftinim sintetičkim drogama. optimizirani paketi. a Viktor je ipak više volio svoju prljavu svakodnevicu nego tuñu najluñu orgiju.“ 3 „O čemu!?“ „Doppelgänger. tražimo čovjeka. Krupni čovjek spoji prste i nasloni na njih bradu. Ljudski rod je kroz Sanjače počeo sve manje doživljavati novo i sve više proživljavati staro. zašto se ne prispoji direktno na bazu podataka Svemreže?“ „Zato što ga ne zanima Svemreža. „Nemam cijeli dan za slušanje tvojih hvalospjeva napretku. s mrt. Patent. svi sa istim podacima i istim programskim paketom u glavi – mislio je za sebe i ne trudeći se podijeliti stajališta s Mislavom. revolucionarizirao je život paraplegičara i teško hendikepiranih pacijenata. Ljudska bića ne bi trebala biti jednaki. a Mislav je znao da daleko od toga da dijele afinitete po pitanju tehnologije.“ „Ne pomažeš mi baš. „Doppelgänger je virtualna uhoda. no Mislav je izmeñu redaka jasno čitao nestrpljivost. šuštav zvuk. Koristi hardver ugrañen u tijelu da se hackira u nečiji osobni sustav i otamo krade podatke. već su ionako svojim trajan jem premašili i najdulji život. „Pravi majstor! Ovako nešto usudio bih se konstruirati samo u teoriji. Sanjači. Nečija sjena. kad bi se uopće potrudio izvući ih mjesta na kojem su zakopana. Stalker.“ Mislav mu dobaci prijekoran pogled.“ „Ugrañeni hardver? Hackira se u Sanjača da gleda što ovaj gleda? Čak i ja znam da je to suludo. uz skelet. jer su ovi potonji bili prisiljeni živjeti u stvarnosti barem u ono kratko vrijeme iz meñu dva šuta. Mogao se kladiti u vlastitu glavu da bi pogodio što bi ovaj rekao. salona za masažu koje su posjećivali s vremena na vrijeme.“ Viktor je nastojao zvučati staloženo. Dvojnik. Nije tu bila stvar novčane transakcije. Ako je naš klijent Sanjač. On je bio čovjek od akcije i okolišanja su ga zamarala.. pa čak ni toliko elaboratnim. Ima i normalnih ljudi koji se podvrgavaju istoj operaciji i ne zloupotrebljava ju 56 . radilo se o žrtvovanju vlastite sadašnjosti za mrvice tuñe prošlosti. govoreći polako kao da želi prenijeti pravu težinu svojih riječi. tematizirani i rejtani. jedna posebna vrsta. ja nisam kvalificiran tražiti mu život po Svemreži. godine. službeno registriran 2028. Ovaj će biti tvoj. pa čak ni tada ne bih mislio da. Ionako mu se već dugo činilo da ne poznaje čovjeka koji ga je predstavljo u njegovim vlastitim sjećanjima. no za mnoge zdrave postao je. Osim toga. klasificirani. Kao Bigfoot ili Nessie. Najteži ovisnici s matrani su civilno mrtvima jer već godinama nisu sudjelovali u interaktivnom životu niti izlazili.nevidljivo umetnuti iz meñu mišića. barem je znao da su njegova i da jedino on polaže pravo na njih. patiš od predrasuda. „Ne tražimo robu. „ Doppelgängeri jesu Sanjači. Nagnuo se naprijed i strpljivo objasnio. „nisu svi sa ugrañenim dodacima. teoretiziranju koje n ije prešlo granice stvarnosti.“ „Sjena? Nisi li rekao da tražimo Sanjača?“ Mislav bespomoćno uzdahne. a broj im je eksponencijalno rastao. skupljajući iskustva stranaca pohlepom fanatičnih kolekcionara... ispod kože. Osobito kad mu je tema bila mrska. Djelići ljudskih života na Svemreži.. Prodavanje iskustava bilo mu je daleko prljavije od prodavanja tijela. provodeći vrijeme u proživljavnju trenutaka tuñih života. Viktor prekriži ruke na prsima i nasloni se na zid. radi se o Doppelgängeru. no upijanje tuñih sjećanja bilo je još gore. Nevjerojatno!“ Znajući da mu beskrajni redovi monotono ispisani po ekranu ne bi značili ništa čak i da zaobiñe obraslu ljudeskaru koja kao da nije primjećivala njegov sve rezigniraniji pogled i prouči ih.“ „Frika? Za što bi nekome trebao jedan od tih parazita?“ „Nije riječ o običnom Sanjaču.

Njega ne zanima sijaset mogućnosti i iskustava koje nudi Svemreža. jedino što je narušavalo tešku tišinu bilo je jedno lično zujanje elektronike koja nije hajala za trivijalije poput ljudskih života. Ona ga nije prijavila i neće.“ „ONDA su krenule nagore?!“ „Da. a nitko drugi osim nje to nije ovlašten učiniti jer je riječ o kaznenom djelu koje se ne goni po službenoj dužnosti. nijedna želja nije ostala neudovoljena. iskušavala koješta i sva 57 iskustva dijelila sa njim. „Točno. nisu čak ni na istom kontinentu.. već subjekt.. Teško da bi pomogla ikakva zabrana prilaza.. A znaš kad su ljudi najopasniji?“ „Kad se dosañuju.. Ona i Doppelgänger napravili su doslovno sve što im je palo na pamet. „Zašto angažirati nas? Pa to je čisto policijska nadležnost?“ Mislav odmahne glavom. uz svoj fizički.. psihički samo jedan život. „Spasiti život? O čemu ti pričaš?“ „Činjenica je da je mala iskušala sve što joj je novac mogao kupiti. a on nastavi: „U početku je i ona histerizirala jer je osjećala tuñu prisutnost u glavi. Tatica ima opravdanog razloga vjerovati da će je njen virtualni 'prijatelj' nagovoriti na iskušavanje najmisterioznijeg vrhunskog osjetilnog užitka od svih. I previše. manijak sretan. da fizički uñem u trag tom friku i. Ova će pr iča završiti već noćas. Njegova fiksacija nije objekt. imala je svog imaginarnog prijatelja i ništa joj više na svijetu nije trebalo. „ Prebacit ću ti sve relevantne podatke u sustav na heliću.“ Viktor ga pogleda ispod obrva uzvinutih u najiskrenijoj grimasi čuñenja. ne misliš valjda?“ Mislav nijemo potvrdi. Vidiš. . Zašto ga jednostavno ne prijavi Interpolu?“ „Nije tako jednostavno. prijatelje i obitelj. Primicala se ponoć. „Netko uhodi kćer multibilijardera? Virtualno? I mi bi ga trebali naći?!“ prasne on. “ Što je tu novo? Oduvijek je bilo bolesnika koji nemaju ništa pametnije za raditi nego kopati po tuñem s meću i krasti gaćice sa sušila.“ Viktor se zbunjeno zagleda u prijatelja. živi. „Rekao sam ti da stvari nisu tako jednostavne. on je potpuni fanatični obožavatelj samo jedne osobe... Nijedna vrata joj nisu bila zatvorena. U današnje doba ta se psihotična iluzija može sprovesti gotovo do savršenstva.. pa im je polako ponestalo ideja. Nakon pola tuceta psihijatara i tko zna koliko testova ustanovilo se da u pitanju nije šizofrenija već Doppelgänger. to sve još nije ono bitno. „Stalker nikoga ne ugrožava fizički. U par sekundi u kojima je Viktorov mozak grozničavo radio. A onda su stvari krenule nagore. namrštena čela.. što mu je ostavljalo dovoljno vremena do jutra. pa ćeš mu biti na repu dok si rekao keks.“ „Kao na primjer naš klijent.“ uzdahne Mislav.tehnologiju. njegova kćer.?“ „Bolje rečeno. pa su nas angažirali.. Njegovi stubasti prsti letjeli su po glatkoj tastaturi čije je tipke samo on mogao vidjeti uz po moć implantanata na mrežnici.“ brzo doda Mislav i primakne se konzoli. po prvi put stvarajući neke s mislene zaključke u svezi ovog slučaja.“ Viktor zakima glavom..“ „I onesposobiš ga. „Znači on hoće od nas. jedno im je zajedničko to što raspolažu sredstvima dostatnim za takav zahvat. Prijavila je da joj je neovlašteno upao u personalni sustav i prčkao po podacima. Zašto se tatica miješa?“ „Jer joj želi spasiti život. Očito su ga locirali u Zagrebu.“ „Pa u čemu je onda problem. „ No. shvaćam. provodeći život živeći kao predmet svoje opsesije.. pogotovo kad je ovaj pokušao komunicirati s njom.“ „Hoćeš reći da postoji neka bogata luñakinja koja se rajca na to da joj netko čačka po glavi?“ Mislav kimne. Sa bogatstvom kojim je raspolagala putovala je posvuda.“ Viktor zatrepće u nevjerici... Doppelgänger po definiciji prati samo jednu osobu.“ „Onesposobim?“ Viktor cinički frkne i pogleda na sat.“ „Najmisteri.“ tmurno stigne Viktorov odgovor ispod glasa. zamoren titranjem svjetala sa ekrana. Kćerkica sretna. On suho proguta. Na neki način.“ „Aha. Navodno se cura sprijateljila sa svojim slijepim putnikom do te mjere da je zapustila partnera.. od mene.

eto zašto. „već to kako ON samog sebe doživljava. „Uostalom. A čisto sumnjam da se doživljava kao jebeni fikus. Kud god bi svrnuo pogled kroz ostakljeni cockpit vidio je samo pramenove magle i lelujav dim osvjetljen svjetlima letjelice. Nije imao nikakvu repliku..?“ Viktorova je letjelica promijenila kut leta i počela propadati. kilometr ima iznad zemlje.“ ga pretvoriti u biljku. a on se jednim pokretom ruke po holo-projekciji upravljačke ploče ispred sebe opredijeli za potonje. ostavljajući ustajali zrak Mislavove sobe iza sebe. što do Viktorovog uha dopre kao šištanje olabavljelog ventila “je ona od rijetkih tehnofrikova koja ne životari svezana pupkovinom za Svemrežu. Počne navlačiti tanke kožne rukavice..“ „Nije važno što MI mislimo da on je.“ Mislav teško uzdahne pokušavajući sabrati strpljenje. Mislavova ramena ponove pokret indiferentnog uzdizanja i slijeganja. „Zato što..“ procijedi Viktor kroz zube.“ „Čega.. „Osim toga. Mislav nije pretjerivao kad je Sanjača nazvao biljkom.„Sjeti se. „Nije. zar je bitno?“ Viktor uzdahne. osjećajući kako mu zubi škripe pod pritiskom moćnih mišića. Ruka mu instinktivno krene ka minikomunikatoru u uhu. Možeš ga. nije mu se žurilo šuljati kroz stambeni kompleks u potrazi za pravim vratima. Možda neće ni primjetiti da ga nema. pa on je kroz sve tanji s mog počeo nazirati hladna gradska svjetla.?“ zaškripalo je u minijaturnu slušalicu poput kašlja hijene. „Da je njen izbor puka slučajnost?“ „Slušaj . bez ikakvog humanoidnog izražaja na licu boje gradskog neba. Sanjač koji si nije mogao priskrbiti bolju 'čahuru' od nekog jednosobnog stančića u zagrebačkom slamu nije bio razlog za brigu. Ljudi nisu roñeni da budu kopije. jebeno mu se nije žurilo 'onesposobiti' nekoga. „Mislave?“ „Mmm. Vjerojatno ga je Viktor omeo u delikatnom čačkanju po podacima neke dobro čuvane banke. „ Ionako je već praktički biljka. suzdržavajući se da ne prasne.“ zareži Mislav s druge strane grada. Bližio se čas spuštanja zavjese. Ona doista živi. jedne koja je označavala njega i druge koja je označavala GPS koordinate Doppelgängerovog IP-a. nikakav cinični komentar. osim što je možda vrijeñao biljke. kroz koje je klizio toliko glatko da bi mu bilo lako povjerovati da se nalazi u filmskom studiju sa jeftinim efektima. dovoljno je bilo poigrati se s njegovim hardverom i onemogućiti mu spajanje na 'Mrežu da ga se osudi na sudbinu goru od smrti. hranjen cijevčicama i atrofijom prikovan uz krevet.. 4 Putujući na autopilotu visoko iznad grada kroz neprozirni pokrov noćnog zraka. već originali.“ „On se doživljava kao kopija..“ „Mogu prekrasno. a pogotovo 58 . Reci. Nije da se morao bojati da će ovaj pružiti ikakav otpor.“ Mislav se odvoji od ekrana i značajno pogleda Viktora. jedna uporna misao nije mu davala mira. Svejedno.“ „Misliš da je to jedini razlog?“ AI sustav letjelice diskretno je nudio Viktoru opciju da slijetanje obavi ručno ili da angažira autopilota. nije li to baš ono što ti sâm gorljivo zastupaš?“ Viktor bijesno steže vilicu. No sudeći po adresi. okrene se na peti i energično uputi na krov prema parkiranoj letjelici.“ „Jesi li ikada raz mišljao zašto baš ona? Zašto baš 'sirota mala bogatašica'? “ „Zašto. on već godinama faktički ne postoji i nikome neće nedostajati. Nije mu se žurilo sići u prljavo predgrañe. Godinama ukopčan u tuñu svijest. jedino što je Viktoru preostalo bilo je praćenje s manjivanja daljine izmeñu dvije pulsirajuće točkice na radaru. Ono što bi Viktora eventualno moglo usporiti bio je sigurnosni sustav koji su Sanjači postavljali oko sebe da bi spriječili više ili manje dobronamjerne znatiželjnike da doñu do njihovih tijela dok su u svom dubokom transu. zašto. a onesposobiti ne znači nužno ubiti.. samo da nije bilo točkica na radaru koje su govorile da se pored njega odvija hektičan zagrebački promet.“ Mislav slegne ramenima. Nije mu se žurilo. „Zato što je imala dovoljno perja za instalaciju mlañeg brata HAL-a 9000 u sebe.

vegetaciju toliko jarko zelenu da mu je izgledala kao impresionistička slika. žice. Viktor snažno pritisne stražnju stranu dlana o usta. Batrljci od ruku. Do njega je dopiralo samo ono isto jednolično zujanje poput neizostavnog dijela interijera Mislavove izbe. Barem se tako Viktor nadao. dočekala ga je najobičnija mehanička brava bez traga ikakvog elektroničkog ili barem magnetskog osigurača.“ Viktor se okrene na peti i suoči sa usnulom djevojčicom u krevetu. Koštunjava prsa su joj se polako nadimala i spuštala u prevelikoj spavaćici. Stane uz uzglavlje. pa opet žice. Viktor laserom istopi jezičac. Viktor se maši džepa svog kaputa i izvuče valjkastu bateriju koja je služila za upravljanje elektromagnetom dovoljno jakim da napravi nekoherentnu kašu od bilo kakve sofisticirane tehnologije ugrañene u tijelo Sanjača. čvornate i deformirane poput polomljenih grana.. šake bez prstiju. 59 6 Grozničavo je zvjerao lijevo-desno po sobi dok je čekao da ga mozak usluži sa bilo kakvom koherentnom misli. Nije joj mogao odrediti dob. Kao roñeni stanovnik grada nikad nije vidio nebo toliko duboko plavo. kućišta. ali bila je bez sumnje još samo dijete. bile bi neupotrebljive. pa slobodnom rukom u rukavici posegne dolje i zagrabi. „Sarah. Tek sad je zamijetio da je soba. Smakne prekrivač sa nesvjesnog Sanjača i kroz tijelo mu prostruji ledena jeza. sigurno ima i više nego dovoljno sredstava da unajmi par gorila da se pobrinu za one koji ne poštuju dogovore. tako da ih je mogao naći samo netko tko je znao da su tu.. Da bi doskočio suvišnim promišljajima. jedan ološ manje. a iz meñu egzotičnih mjesta i turističkih destinacija gledalo ga je jedno lice. misli o tome kao da činiš uslugu ovom usranom svijetu. dovraga. već videći sivu i tužno naherenu zgradu u koju je trebao ući. on podesi prijenosnu lampu na jači intenzitet svjetla i odloži je na obližnji stol. a zjenice ispod kapaka trzavo pokretale u dubokom REM-u dok je ona bila na nekom ljepšem mjestu. i da nisu atrofirale. očisti. u slučaju da mu zatreba ekspresno povlačenje sa. Na prašnjavom .. vratima koja je bilo nemoguće vidjeti iz ulaza. nezdravo blijeda koža kroz koju su se jasno vidjele tamnoljubičaste vene. duboko udahne i izdahne par puta. Mladolika žena kože boje čokolade i neobičnih blijedo zelenih očiju s miješila se s jedne fotografije grleći zlatnog retrivera u najvedrijem ljetnom danu kojeg je Viktor ikad vidio. A tek njene oči. predimenzionirana proćelava glava s jedva nazirućim antropomorfnim obilježjima . On mahinalno strgne fotografiju sa zida i gurne je u džep. on se hitro prebaci s druge strane praga i bešumno ih zatvori za sobom. podreže kosu i nokte. poput sobe kakvog djeteta. Noge. ureñaji za hlañenje drugih ureñaja. puštajući da mu se oči potpuno priviknu na svjetlost. Prozori zakucani daskama. Kad se našao u kiselkastoj aromi ustajale tame stana.ispred njega je ležala nepravila vreća kostiju preko koje je bila prevučena tijesna. osobito Sanjači. Upalio je prijenosnu lampicu i zagedao se u bravu. Učini što moraš i idemo dalje. očekujući mehanizam dostojan njegovih obijačkih sposobnosti. Tiho je klisnuo iz žute svjetlosti ulične lampe u mrak veže i koraknuo ka stanu iza stepeništa. nego na beskućnika. a središtu svega krevet sa osobom polusjedećem položaju. trzne i vrata se sa jedva čujnom škripom otvore. Tebi se možda ne živi. pa ponovo zaključa u ovu grobnicu u kojoj su jedino aparati bili živi. Nije se žalio. lampice i diode.„nemoj ni pomišljati da se sad isfilozofiraš van iz ovoga. Naprotiv. obljepljena slikama i posterima. Nije trebao pogañati ženino ime jer je bilo ispisano posvuda po zidu. Već i po obliku koji se nazirao ispod pokrivača vidjelo se da je riječ gotovo o kosturu za koji je netko bio plaćen da ga s vremena na vrijeme okrene. stalno isto lice. Svi junkiji izgledaju ispijeno i ostarjelo prije vremena.. no ovaj prizor je Viktora natjerao da nesvjesno ustukne i pusti prekrivač da klizne na tlo. bojeći se da mu ne pozli od šoka kad je s užasom shvatio: „Djevojčica! To je djevojčica!“ 5 Dok se svakim korakom sve više približavao cilju. vrtnja diskova. Čovjek koji se može razbacivati akontacijama u vidu helikoptera... pravi muzejski primjerak.“ Viktor bez riječi prekine vezu i ostavi motor helića da tiho bruji. Viktor nije sreo niti jednog prolaznika na ulici što i nije bilo neobično za ovaj dio grada bez noćnih klubova i grijanih parkova. ali meni itekako! Čuješ!? Zašto je baš njegova kćer bila meta? KOGA BRIGA? Idi dolje i sredi jebenog perverznjaka! K vragu. sa scene zločina. U sitne sate u slamu veća je vjerojatnost bila naletiti na trgovca organima.

mi već vrlo dobro znamo tko si ti. Ispod šarenih razglednica. bio je neizbježan poput smoga. treći ga s bolnim trzajem osovi na noge... Ter minalna bolest. je li moguće? Ovog puta. nije mogla ležati ovdje dulje od dvije godine. a trojica steroidima napumpanih gorostasa nahrupila u sobu. Na trzaj glave jednog od dvojice ispred njega. prije no što je stvarčicu još jednom okrenuo u ruci. Oni su bili ono što je Viktor pokušavao glumiti – hladni i bezosjećajni profesionalni plaćenici. Stajao je s osjećajem da nešto gadno ne valja iznad poluživog tjelešca djevojčice sa elektromagnetom spremnim da je vrati u ovaj pakao stvarnosti u kojem se nema nadati ničem boljem od smrti. jer medijska reportaža o tako velikom dobrotvorstvu nije mogla proći nezapaženo. kakvih ima po tucet za cent?“ 60 . „Progresivno. čak i s baza na Mjesecu. „T-tko ste vi?“ promumlja Viktor što je razgovjetnije mogao iz svog položaja. Izvadio je fotografiju iz džepa i proučio pozadinu slike usporeñujući je sa razglednicama.“ Zabrujao je bariton jednog od njih na engleskom. a Viktor nije trebao biti liječnik da ih interpretira. Sve Viktorove moralne debate prekinuo je zaglušujuć zvuk lomljave kad su se ulazna vrata rascijepila u triješće. opušteno su stajali pored kreveta. 7 I prije no što je znao što mu se dogaña. no i pri letimičnom pogledu učinilo mu se da prevladavaju one s Novog Zelanda.. Pomisao da je to očito radio bezbroj puta i da je dobro znao što čini nije u Viktora ulijevala nimalo optimiz ma. nakon par dugih sekundi.. sretan što mu je engleski gotovo materinji jezik..“ Nalazi i dijagnoza bolesnice u postelji... pa čak i o DNA i otiscima prstiju pošiljaoca. pa mu se jedan. ispričat će priču o svom porijeklu. Netko ju je ipak odlučio milostivo oslobod iti okova njenog hendikepiranog tijela. nema potrebe za objašnjenjima. a prije toga kratak život u agoniji. nalazio se ukočeni crno-bijeli snop dokumenta sa službenim pečatima Zagrebačke i nekih inozemnih klinika... „No. S toliko američke vojske stacionirane po gradu. proklinjući i Mislava i sebe što su bili toliko pohlepni i glupi da ulete u posao koji je očito s mrdio na nevolju.noćnom stoliću uz uzglavlje kreveta i po podu ispod njega ležale su razbacane razglednice iz cijelog svijeta. udruga.“ Par trenutaka je uživao u Viktorovoj užasnutoj reakciji. Nitko više nije pisao razglednice ruko m i možda njemu klišeizirani pozdravi neće ništa reći. Ovi tipovi su izgledali njegovani. u džep zaturi i par razglednica.. Ti si taj koji bi trebao odgovarati na pitanja. sa neprirodno preplanulom kožom i bikovskim šijama. procjena preostalog vremena. udostoji obratiti glasom bez truna intonacije: „ Mi s mo vlasnici ovog stana. zar ne?“ Viktor suho proguta. Viktor je uzalud naprezao mozak pokušavajući iščupati iz sjećanja bilo kakvu referentnu vijest ili članak. uz fotografiju. no Mislavu. „Što radite ovdje?“ Uljezi ga odmjere gotovo sa znatiželjom. uz kontrast koji kao da označava zlosutnost njegove prirode. zgnječio kao da je r iječ o praznoj limenci i nehajno bacio iza ramena. držeći mu i dalje jednu ruku u poluzi tik pred granicu pucanja. ireverzibilno stanje. neka tvrtka. Ništa. „a i tvoj partner kompjuteraš. Ostala dvojica. ali tko bi siročetu bez igdje ičega iz vedra neba poklonio tolika sredstva? Zaklada.. Siroče. uvjerivši se da je sam. ispunjen hladnim frazama koje nijedan AI ne bi mogao generirati nehumanije od samih ljudi. Priroda u istim vibrirajućim bojama. klečao je boreći se za dah licem zabijenim u krevet i ruka ma bolno izvijenim preko leña gdje ih je čeličnim stiskom držao jedan od gorila. no njihova djelatna specijalnost bila je očita i bez posjetnica. a iza tankih usana bljesnu porculansko bijeli zubi. država? Sudeći po njenom stanju. a to su potvrñivali i datumi na razglednicama. pa nastavi. vremenu nastanka. terapija bez efekta.“ nasmiješi se najrazgovorljiviji od trojice. „Sigurno se pitaš zašto bi netko utukao malo bogatstvo na bezimeno siroče poput ovog. smrt.. Centar za socijalnu skrb uz Zavod za zdravstvenu zaštitu. „Simpatično. proučavajući elektromagnet koji je izgledao poput dječje igračke u njihovim šapama. uz njegove analizatore svega što se analizirati može.

Ono što nas je natjeralo da siñemo s jebene grane.“ dopuni Viktor shvaćajući.“ „A nitko ne bi mogao povezati ništa s imenom vašeg šefa.“ Viktor je razrogačeno zurio sumnjajući u njegovo psihičko zdravlje. no kako s mo mi pošteni ljudi. „ I kao takav ima moćne i utjecajne konkurente. „ Moj šef je jako moćan i utjecajan čovjek. Ljudeskara se nagne naprijed toliko blizu Viktorovog lica da je ovaj jasno vidio sve pore na njegovom boksačkom nosu i razgovjetno ponovi.Obiñe krevet s druge strane i zagleda se u djevojčicu bez ikakve emocije. šteta je učinjena. „Tvoj šef možda i jest nedodirljiv ulagač i vrstan pregovarač. Sumnjam da ga znaš. „obavit ćemo tvoj posao umjesto tebe. Kada je i nañu. Soba. „A što misliš zašto te puštamo da živiš?“ Viktor steže usnice. pa se primakne uzglavlju postelje. objasni. Pošteno?“ Viktor je prečuo retoričko pitanje jer mu je pažnju privukla injekcija što ju je grmalj izvadio iz etuia uredno ušivenog u podstavu njegovog skupocjenog sakoa. Mi s mo jednostavno investirali u dugoročnu strategiju poslovanja. Bila je princeza u pravoj bajci. djelovala je još ogoljenije bez raznobojnih postera i razglednica. ti i tvoj kopmić ćete pokupiti svoj honorar i svi ćemo nastaviti svoje živote na drugim krajevima planeta. osjećajući laganu vrtoglavicu olakšanja unatoč nezavidnog položaja u kojem se nalazio. sumnjam da bi tatica bio isti nakon bizarnog samoubojstva svoje jedinice. pojma nije imala o našim planovima. 61 „Ona. tako nevina i nepatvorena.“ Glavom pokaže na djevojčicu. no to njegovom sugovorniku nije ni najmanje zasmetalo. normalno da je se ne boji. na primjer. slog po slog: „Kon-ku-ren-tnost. nitko neće .“ njegov mesnati prst podigne batrljak od djevojčičine ruke. Ono što nas je dovelo tu gdje jesmo. oskudna namještajem. no i on je samo čovjek i kao takav ima slabe točke. „To je samo dokaz. po prvi put od kada ima neželjeno društvo.“ „J-ja ni ne znam tko mi je šef! Ja ne znam ništa!“ Mrge se podsmješljivo pogledaju. Zašto je ne bi iskušala? Konačno.. Ono što pokreće svijet. „Bilo kako bilo. koja je godinama živjela na rubu smrti. tvoje takoreći kolege u branši pružanja usluga kojima je stalo do zadovoljstva svih mušterija. bez ikakve potrebe da znamo jedni za druge. tijelo djevojčice već je bilo hladno. kao da promatra kakav nevažan predmet. „Š-što?“ procijedi Viktor. Štrcnuo je kontrolni mlaz da provjeri da li je cijev igle začepljena. „Samo. da uspostavi normalno ritmičko disanje. za dijete sve to je samo igra.“ zastane da od glave do pete odmjeri Viktorovu drhtavu pojavu u jadnom izdanju. Ako ništa drugo. jer je bilo očito da netko njenog statusa nema sredstava za skupe pretrage privatnih klinika. ne shvaćajući. njegov ugled pretrpio bi neizbrisiv udarac. pa se s gañenjem obriše o odijelo. Mala je dobila sve što je oduvijek željela biti.“ ljudski hibrid s pit-bullom okrene se kompanjonu uz odobravajući smiješak. pa drugi s visine poklopi. „Ja je nisam došao ubiti!“ Trenutak kasnije požalio je svoju naglost jer je gledao pod iz perspektive potplata cipele dok mu se rameni zglob žario kao uronjen u tekuću vatru.. dohvatimo jebeni kamen i ubijemo mamuta. tvog poslodavca. zato se i uspjela zavući bogatoj kuji pod kožu. rastegao je još jedan reptilski os mijeh i lagano namignuo. „Evo primjera obostrano korisnog ugovora.“ dobaci podcjenjivački kao da u najboljoj namjeri i s beskrajnim strpljenjem objašnjava Snjeguljicu kliničkom imbecilu. „Ne!“ otme se Viktoru. dragi gospodine Viktore. uz modernu aparaturu. kada se njegove oči ponovo sretnu s Viktorovim. Gorile su bile temeljite – nestala je. samo da bi se.“ 8 Kad se konačno probudio iz nesvjestice i sjetio gdje je.“ dopre hladan glas negdje iznad njegove glave. Naravno. „Pojednostavit ću.“ zasmijulji se zajedljivo. pa u Viktora preko njenog ispruženog tijela. Smlavljen i odbačen elektromagnet u kutu sobe to je slikovito dokazivao. čak i njena bolnička dokumentacija.“ izdeklamira on u potpuno ozbiljnom tonu.“da smo mi mnogo. „Konkurentnost. Konačno mu je uspjelo. Štoviše. „Simpatičan momak. u njima jasno razaznalo da nije ljubite lj simpatičnih stvari. Maloj ribici nikad nije bilo tako drago što je toliko sićušna da je upravo prošla izmeñu dva zuba grdobine i preživjela. Kao.. pusti ga pasti. MNOGO konkurentniji od vas.“. ne usuñujući se proizvesti ni zvuka..

a davno su prošli ti dani. „ mene je briga.. „ Nisam znao da ti je toliko stalo. Idem pronaći Sarah. „Jebeno prekrasno“. čak ni dok je još bio mlad i lud. „Zovem te već satima da ti kažem da su nam javili da će ostatak isplate biti dopremljen na dogovoreno mjesto. da nisu provjerili najočitije mjesto. Sada je bio samo stariji i. isključiti svu komunikaciju. „Smiri se. pa zastenje još jednom pri ulasku u cockpit. a onda vidim da su ti vitalne funkcije toliko blizu jebene nule da su izgledale kao jedna linija!“ fotografiju. „Nisi ti satima buljio u monitor i molio bogove za čudo!“ „Nisam znao ni da si religiozan.“ „Seronjo. nalazi se Novi Zeland. kao pri središtu galaksije. U ruci je držao 62 . pa nastavi. Mislave.provjeravati malo deformirano tijelo u potrazi za elektronskim implatantima.“ podbode Mislava dok je teturavo ustajao i izlazio na ulicu. doslovce nestati satima. Možda je stvarnost doista precijenjena? Gurne ruku u džep moleći se Mislavovim bozima da su nabildani štemer i u svojoj aroganciji postali površni. ona može birati i ipak bira stvarnost. Hladan pod nikad nije bilo najbolje mjesto za provesti noć. Za razliku od njega. Daleko iza njih puže flourescentno narančasta zora koja će u Zagreb stići za par sati. Ona ipak živi i to u stvarnosti boja stvarnijih od njegovih. „Ja više ne pričam s tobom! Ne dok mi se propisno ne ispričaš! Ovako se ne ponaša prema partneru! Ne možeš nestati. uz grimasu pokušavajući razgibati bolno rame. pa će u kremator iju u dim otići par milijuna dolara.“ „Ha? Hej. Shvatio je da je uporno i dosadno zujanje koje čuje u glavi u stvari neprestana zvonjava minikomunikatora..“ prošapće kad je povratio dah.“ reče.“ KRAJ „Zar si na mene zalijepio 'bubu' za nadzor funkcija?“ Viktor se hrapavo nas mije. gdje su svjetla postajala sve gušća. pa se konačno sabere dovoljno da odgovori na poziv. „Mislave. „Idem ju pronaći. da?“ „Viktore! Viktore. Tamo je ležala djevojčica za koju stvarnost nije imala ništa osim boli i patnje. „Hnnn.“ Viktor polako došepsa do heli-cabrija. Viktor se pokuša nasmijati ironiji unatoč zaležanoj čeljusti. ali dobro. proklet bio!?“ Mislavov glas tresao se toliko blizu falseta da se Viktor počeo bojati hoće li njegovo usaljeno srce moći podnijeti nagli napadaj panike. „Odlazim. prekidajući bujicu bijesnih riječi. Viktore?“ Mislav smeteno promuca. luñi. Baci posljednji pogled u mrak kroz koji se jedva nazirala bjelina postelje..“ „Odlaziš kamo? Viktore. I ona. sada konačno zauvijek u miru. Kutovi usana mu se izviju u blagi smiješak. što ti je?“ Viktor podigne pogled i zagleda se u smjeru središta grada.“ zastane. „Jesi li dobro? O čemu ti to?“ „Mene je briga zašto je baš ona bila meta. samo se ti smij!“ Mislav je doslovno urlao u mikrofon. a još dalje iza. gdje si. dobro sam.. činilo se. Malo škripavo. . iza nepregledne morske pučine i cijelog jednog dana.

Možemo slobodno reći kako je serija ''Sarah Connor Chronicles''. bez obzira na nevine žrtve koje izaziva na putu prema cilju. Još jedna zanimljiva strana serije je i ta što Connorva zaštitnica. tako da će te imati prilike gledati kako Ter minatori dobivaju svoju kožu ili gube dijelove tkiva. nije programirana da bezuvjetno sluša Johnove zapovijedi. serija je krcata solidnim CGIefektima i sasvim profesionalnom glumačkom ekipom. kao i balavo i razmaženo ponašanje Johna Connora (ustinu vam par puta doñe da ga pošteno našamarate). Silber mana. tako da su producenti ( meñu kojima je i Mar io Kassar. Ima mnoštvo zanimljivosti koje će zaokupiti svakog istinskog obožavatelja. T-800 imenom Cameron. nego o jednoj seriji s mnogo potencijala odlučili smo joj posvetiti nekoliko redaka u našoj recenziji. i mnogo puta djeluje na vlastitu ruku u korist misije. nego snimati druge samostalne epizode. seriji dajemo sasvim solidnu ocjenu i preporučamo vam da ju pogledate. možda bi stvari danas stajale drugačije.Najnovija serija Američke televizijske mreže Fox završena je nakon samo devet epizoda emitiranja. Akcije i nasilja nimalo ne nedostaje. Kao i svaki pravi fanovi Cameronova filmskog serijala o Ter minatoru. nastanak SkyNeta i gerilski rat iz meñu pokreta otpora i strojeva u sadašnjem vremenu. te mogući četvrti nastavak filmske sage. gdje priča djeluje kao naivan izgovor za mužnju para i gdje s mo prisiljeni trpjeti nasilu izvedene ''opake'' izraze lica drugih Ter minatora. zapravo jedan oblik ispitivanja zainteresiranosti publike i čija će egzistencija. jedino doživljavajući poraz od reality show -ova. a uskoro ćemo ju moći pratiti i na domaćim programima. U svakom slučaju. tko zna. Serija je u A merici prošla sasvim dobro držeći se na četvrtom mjestu svih ljestvica. što i nije toliko loše kad uzmemo u obzir katastrofalnu pilot epizodu koju uistinu treba preživjeti (bili ste upozoreni). Unatoč lošem početku. Nakon užasnog trećeg filmskog uratka u režiji Johnatana Mostow a. već zbog štrajka scenarista koji je zahvatio Hollyw ood za vrijeme snimanja. kraj karijere dr. Pr iča potpuno zanemaruje treći filmski nastavak i popunjava fabulu prva dva. ovisiti o gledanosti (slično kao što je i primjer sa strip serijalom ''Snake Plissken Chronicles'' Johna Carpentera). Ipak. priznajemo da s mo svi bili pomalo skeptični kad su prije dva mjeseca krenule najave za seriju: ''Ter minator: The Sarah Connor Chronicles''. Iako produkcija nije ravna nekom visokobudžetnom filmskom uratku. i bilo je samo pitanje vremena. bez obzira bili štovatelj filmova o Ter minatoru ili ne. mnogima od nas je ostao gorak okus u ustima i sve su nade u daljnje nastavke lagano potonule. itd. 63 . filmovi o Ter minatoru su oduvijek bili popriličan izvor novaca svojim producentima. priča i kvaliteta se popravljaju iz epizode u epizodu. Bilo bi pošteno napomenuti kako serija nije prekinuta zbog loše gledanosti. koji je radio na originalna prva dva filmska nastavka s Jamesom Cameronom) odlučili prije završiti priču. već kolikotoliko samostalan uradak. kao npr. Da treći nastavak nije bio isprazna parodija prva dva filma. Kako ipak nije riječ o potpunoj propasti. Fox je najavio i skori nastavak snimanja novih epizoda druge sezone za koji mjesec i nadamo se najboljem. kad će se neki novi naslov pojaviti na tržištu.

počevši od mlade Manuele Velasco (inače. Na kraju bi ipak spomenuli jednu zamjerku. ništa posebno zar ne? E. Za razliku od svih sličnih filmova zombie tematike. film [REC] osvojio je pet nagrada Europskog filmskog festivala 2007. I to je to. ovaj film ima nešto što već dugo nis mo doživjeli u nekom horroru – atmosferu. kad uz mete u obzir kako je ipak riječ o plitkom zombie horroru ne baš tako osvježavajuće priče. Da cijela stvar bude još bolja. Priča filma je zapravo video zabilješka jednog stravičnog dogañaja. Ipak. U filmu takoñer nema glazbe. Kad se sve zbroji. u kojem svjedočimo iskustvima mlade novinarke Angele i njezinog snimatelja tijekom jedne rutinske večeri dok su snimali još jednu epizodu dokumentarne emisije „ Dok vi spavate“. Režij a: Jaume Balagueró i Paco Plaza Scenarij : Jaume Balagueró i Luis Berdej o Glav na uloga: Manuela Velasco Godina proizv odnje: 2007. ovako se sve završi vrlo brzo. što je na prvi pogled zaista začuñujuće. a da toga nećete biti ni svjesni. jer pospješuje cjelokupnu atmosferu. niti zbog njega nećete spavati danima koji sljede. sve dok se noć ne pretvori u pravu moru i okrutnu borbu za vlastiti opstanak.Filmovi o zombijima su oduvijek bili zanimljivi i zabavni. no rijetko bi se moglo reći da su stravični ili jezoviti. ali jednom kad se to dogodi stvari postaju zbilje gadne. ovaj će vas stvarno prikovati za sjedala i uvući u cijeli taj užas. tako na trenutke osjećate jezu upravo zbog onoga što ne vidite i nerijetko će vas iznenaditi nekakav prikr iveni užas koji iskače iza ugla. Upravo zbog toga što je cijeli film zapravo dokumentirana snimka. Još jedna odlična karakteristika ovog filma je i savršena glumačka postava. ali svejedno. oni prate još jednu prosječnu radnu večer noćne vatrogasne jedinice koja dobiva poziv za jednu neobičnu intervenciju. Kako se emisija bavi prikazivanjem rada noćnih službi. Ovo nije film koji će vas natjerati da se bojite mraka nakon izlaska iz kina. riječ je o jednom od najboljih horrora koje s mo imali prilike pogledati u poslijednje vrijeme. priča filma je odlično uklopljena s načinom snimanja. voditeljice Španjolskih dječjih emisija) pa sve do jedanaestogodišnje Javier Botet. koja je svoj dio posla odradila do savršenstva. ovaj film je nešto što zbilja trebate iskusiti i pogledati sami. tu se varate. slično kao što je slučaj s filmom „The Blair Witch Project“. 64 . nakon čega su uslijedile još četiri nominacije i sedam nagrada 2008. Odmah nakon prvog prikazivanja. film je naprosto prekratak (samo jedan sat i petnaest minuta) i žao nam je što nije snimljeno barem desetak minuta ili nekoliko kadrova više. Najnoviji film Jaumea Balagueróa i Pacoa Plaze zbilja razbija sve dosadašnje predrasude i postavlja nove standarde žanra. bit će vam potrebno neko odreñeno vrijeme da se priviknete. ali u ovom slučaju taj pothvat ocjenjujemo kao odličnu prednost. Stvari na početku djeluju dosadno i nezanimljivo.

je iscrpljujuće teško. uvijek možete od publike Neke igre su jednostavno napravljene da bi se igrale u mraku. «Fear» ili prvi «Silent Hill». i kako autori nisu odgovorni ni za kakve posljedice koje možete zaraditi tijekom igranja. Nakon toga. Svaka osoba se boji drugačijih stvari. to su trenuci najvećeg straha. «Najjača ljudska emocija je strah. T o je jednostavno «uroñeni strah». to su takvi trenuci u kojima puštamo mašti da oslobodi mračne vizije našeg uma. filma. to je ono što treba imati na umu kad se bavite žanrom horrora. već samo čujemo njihovo prijeteće režanje. Lovecraft – Natprirodna strava u književnosti Kada je riječ o horror žanru. «Sanitarium». ima nešto čega se boji većina. bogami će te ga se i nauživati. netko živućih mrtvaca. a sada možemo i nastaviti priču pod naslovom Penumbra: The Black Plague. nakon čega igra postaje dosadno jednolična. Užasi koji nam se približavaju iz tame. Prije šest mjeseci na tržište je izašla Penumbra: Overture. očekivati ravnodušnu reakciju. A igrajući Penumbru. Pravljenje horror igara. ono što nam je svima uroñeno. ali što je to? Svatko od nas je nekada bio sam u mraku i «osjetio» da ga netko promatra iz tame. Koliko god truda ste uložili.Penumbra je u ovom trenutku već stara vijest. možemo osjetiti jezu koja nam klizi niz kičmu.H. prva epizoda iz serijala. stripa ili nečeg drugoga. Riječ je o horror crossoveru dva žanra: FPS-a i avanture koja izlazi u tri epizode. Ipak. pri prvom pokretanju igre. pojavljuje se prozor u kojem trebate podesiti kontrast i intenzitet svijetla na monitoru radi boljeg ugoñaja. a najveći strah.P. je strah od nepoznatog…» . one koje ne vidimo. kojeg smo naslijedili od svojih prapovijesnih predaka. netko se boji pauka. ali to iskustvo traje samo prva dva sata igre. Na početku same igre.. Serijal «Alone in the dark» je nadasve dobar. ali koliko od njih je zapravo stravično ili jezovito? «Doom 3» je bio jedan od dobrih primjera. ali da li se itko makar malo naježio od straha prilikom rješavanja njegovih zagonetki? Rijetko susretnemo nešto jezivo ili sablasno kao što je npr. rijetko kada dobijete ono što tražite: stravu i užas. Čak i kada smo potpuno sami u praznoj prostoriji. 65 . romana. odmah nakon instalacije dobivate upozorenje kako igra nije za svačije živce. Tržište je obasipano raznim zabavnim i zanimljivim horror igrama.

Lovecrafta završi tako da protagonisti izgube z drav razum ili polude od straha. KLASIČNA MEHANIKA Penumbra je igra koja nije napravljena s velikim budžetom. Jako je teško igrača uvjeriti da ga je nečega strah. Ali ima atmosferu i ambijent kao niti jedna igra do sada. nego i na tvorce Pen and paper roleplaying igara. ali nipošto nakon Penumbre. pa je na taj način zbilja potrebna vještina da nešto pogodite. gdje takoñer trebate podesiti svoj monitor prije igranja i takoñer ste unaprijed upozoreni o mogućim psihičkim posljedicama.P. ako ga neke stvari uopće ne plaše. «Newton-ov» engine (nazvan baš po Issacu Newtonu. Većinu priče saznajete skupljajući ostatke nečijih zabilješki tražeći izlaz van. Glavni lik se zove Philip Howards. T zv. ocu klasične mehanike) omogućuje vrlo realnu fiziku i interakciju s okolišem. Nema horde neprijatelja koji vas nemilice okružuju sa svih strana. Ako ste ikada čitali Lovecrafta. Obje igre su vrlo slične. U igri Call of Cthulhu. Kad ovo pišem onda ne mislim samo na tvorce računalnih igara. kao što je Chaosium. Bethesdin FPS «Call of Cthulhu» počinje na isti način. niti ingame animacija. I ovdje svaka sličnost prestaje. 66 . I to je otprilike sve što ću reći vezano uz priču. Dok se «Call of Cthulhu» bavi pričom o privatnom istražitelju koji istražuje slučaj nestalog prodavača u izoliranom ribarskom naselju Innsmounthu i susreće čudovišta i likove iz Lovecraftovih djela. Prvi puta zbilja možete iskusiti paniku dok pokušavate zatvoriti teška škripava vrata iza kojih vreba čudovište. ili balansirati s mješavinom nitro-glicerina u rukama dok skačete preko drvenih sanduka. onda znate što možete očekivati. Prva epizoda vodi nas u jedan napušteni rudnik smješten u sred ledene pustoši. obje su inspirirane djelima Howarda Philipsa Lovecrafta. Zaboravite na igru u kojoj ćete samo klikom miša otvoriti vrata ili zamahnuti maljem na neprijatelja. druge prepreke ćete rješavati tako da sami odgonetnete nevješte rezbarije na drvenim policama itd. Udaranje čekićem. Mnogi tvorci igara su pokušavali prikazati ljudsku psihu tijekom stresnih situacija. neki čak i umru na licu mjesta. FEAR AND SANITY Skoro svaka priča ili djelo H. više nego bilo koja druga igra do sada. koji istražuje razne dogañaje vezane uz dnevnik njegova pokojnog oca. Glavna odlika ove igre je u njenom engine-u koji ju vrti.Ako vam ovo zvuči već viñeno. već na za to točno odreñenim mjestima. željeznom šipkom ili krampom takoñer radite pokretanjem miša. Nema kinematografskih sekvenci. ona ste u pravu. što može predstavljati ozbiljan problem ako vas uhvati panika. Ovdje sve radite pokretima. Mnoge kemikalije miješate sami uz pomoć formula koje ste pronašli u starim priručnicima. i ne omogućuju vam da snimite poziciju kada to želite. jer sve ostalo bi vam moglo upropastiti ugoñaj. Bethesdini programeri su se vodili Chaosiumovim settingom. Nightfall games ili Wizards of the coast. Penumbra je samo inspirirana «Planinama Ludila». Ako još niste odigrali «Call of Cthulhu» onda vam toplo preporučam da to učinite. i strah je prikazan tako što se zaslon zamagli kada vaš lik doñe u neku nelagodnu situaciju.

67 . ali s druge strane. Mnogo puta ste se prisiljeni sakriti u neki mračni kut okrećući pogled u drugu stranu. onda je ona savršen izbor za vas. Mnogim igračima će nedostatak slobodnog snimanja pozicije biti veliki minus. nemate pojma koliko taj manjak pridonosi atmosferi u kojoj samo nastojite preživjeti. osjetila vam se dodatno izoštre. Ako volite igrati heroja koji se suprotstavlja užasima tako što će se zatrčati u horde zombija i posjeći ih kaotičnom kišom metaka. Ako volite rješavati zagonetke. pojačaju mu se otkucaji srca. počinje glasnije disati što ga ponekad može i otkriti u trenutku kada to najmanje želite (ako se u tom trenutku nalazite u «sneak» modu.4 GHz i 512 MB Rama s Nvidia Gforce FX5200 grafičkom karticom sa svim uključenim opcijama i bez ikakvih problema s Overture-om. Obje igre smo vrtjeli na Intel Celeronu s 2. bolje vidite i čujete u mraku. ali kada istu stvar probate s Black Plague-om naletjet će te na odreñene probleme pa je potrebno isključiti nekoliko grafičkih dodataka. Vaš lik se doslovno trese od straha kad ugleda nešto stravično. dok negdje u pozadini slušate režanje zvijeri vama iz leña. naprosto obožavate horror.U Penumbri je cijela stvar dignuta na drugu razinu. onda Penumbra nije igra za vas. ali vam je zagarantirano tjedan dana dobre zabave dok vaši ukućani spavaju. U svakom slučaju. a vi vrištite u gluho doba noći. Penumbra je poput male svjetlosti na kraju mračnog tunela koji je zahvatio žanr avanturističkih igara. što takoñer djeluje na strah vašeg lika). Sama epizoda ne traje dugo.

ali to nije pr ioritet u stripu. Scenarist Robert Kirkman se zbilja potrudio provući svoje protagoniste kroz fizički i emotivni pakao iz epizode u epizodu. U svakom slučaju. Tony Moore . Nakon samo nekoliko epizoda postaje nam jasno kako zombiji nisu jedina prijetnja ili užas koji nas u takvom svijetu može zahvatiti. Naravno. Svijet je postao jedno zbilja opasno mjesto. Do sada je Image Comics izdao dva volumea i pedeset epizoda ovog stripa. Cliff Rathburn. jasno vam je da nije riječ o još jednom klasičnom zombie uratku. Kad je riječ o opstanku. bez skorog završetka na vidiku. Ubrzo saznaje da je cijeli svijet koji je do sada poznavao. Walking Dead jest prepun nasilja i rastrganih dijelova tijela. crtež Charilea Adlarda (olovka i tinta) i Cliffa Rathburna (sivi tonovi) nije podložan nikakvoj cenzuri i vrlo vjerno prikazuje sve mračne i dramatične detalje na najbolji način koji odgovara trenutnoj sceni. Riječ je o slikama koje zbilja zrače atmosferom. strip je prepun sadističkog iživljavanja pojedinaca i mase. najgori neprijatelji su zapravo drugi ljudi. Izdav ač : Image Comics Scenarij : Robert Kirkman Crtež: Charlie Adlard. budi se potpuno sam u bolničkom krevetu nakon što je bio ranjen i bačen u komu tijekom jedne neuspješne intervencije. čak i vidjeti raskomadanu djecu nije ništa strano. u kojem samo najjači i najizdržljiviji opstaju. a ponekad i tragičnom ironijom koja je zahvatila protagoniste. koji je ujedno i crtač prvih nekoliko epizoda. Tijekom vremena svi smo mi svjedoci njegovoj postupnoj promjeni dok se susreće s drugim likovima u priči. policajac Rick. Kirkman zbilja ne štedi nikoga. Da sve odmah bude jasno.Još na samom početku stripa. ovaj strip preporučamo svim ljubiteljima horror žanra. njegova prva reakcija na sav užas koji ga okružuje je čisti očaj. već je najveći naglasak na priči i psihološkom profilu svih likova (pa čak i onih sporednih). Glavni junak. Još jedan poseban ugoñaj daju i naslovnice Tonya Moorea. već o zbilja ozbiljnom survival horroru. krcat hodajućim mrtvacima i kako je njegova obitelj vrlo vjerojatno izgubljena. Rick nije nikakav heroj. i svatko tko ne odgovara ovom profilu nema baš dugačak vijek trajanja. Nemojte me kr ivo shvatiti. kao i ljubiteljima post-apokaliptičnog sf-a. i mi vrlo jasno vidimo kako oni nastavljaju živjeti s posljedicama. samo je običan čovjek kao i bilo tko drugi.

mora se priznati. prilično sretni da nije prikazan na našoj TV. koji su bili ponekad prilično vjerni originalu. svijet opasnih i moćnih čarobnjaka i vještica. lopova i razbojnika. dokazivanja nečega samome sebi ili drugima. Argosy i Adventure. Mnogo je i publikacija u različitim medijima izašlo od 17 prvotnih novela koje je R. Tek nakon što ju je preradio. Conan nikada nije bio junak. Dark Horseov "Conan". Stygia sa svojim grobnicama koje čuvaju sjene. bili oni nemoćni i slabi. How arda. kad su sjajna kraljevstva ležala razasuta svijetom kao plavi plaštevi pod zvijezdama – Nemedia. " Feniks na maču". ili jednostavnog spašavanja žive glave. No najponosnije kraljevstvo na svijetu bje Aquilonia. How ard napisao. Priča je bila neobjavljena i zvala se "Ovom sjekirom vladam". Kao dječak sam jako volio Conana. čarobnjaka i običnih lopova. Ophir. I doñe Conan Cimmerijac. Možda je činio djela koja bi se mogla s matrati junačkima. O Prinče. H. i uvijek bi neka prekrasna žena završila u njegovom naručju. da podčini pozlaćena prijestolja Zemlje pod svoju sandalu. možda sve velike stvari tako počinju. Nikada nije nikome polagao račune. Postoji i novi MMORPG "Age of Conan" i ovaj strip. lakih žena. U How ardovim se djelima iznimno dobro vidi utjecaj njegovog prilično dobrog prijatelja. nego i nekoliko ovećih knjiga. Conan je. niti ga je bilo previše briga za one oko sebe. ili bogati i jaki. vjerujem. ubojica. No. tvorca lika koji više od 50 godina nadahnjuje ljudsku maštu. lopov. Lovecrafta. nadmoćno vladajući sanjivim zapadom. Hyperborea. a nakon toga sam gledao i već prije spomenuti film. i jednog čovjeka koji je svima njima pr kosio. Zamora sa svojim tamnokosim ženama i tornjevima misterija koje čuvaju pauci. izmeñu godina u kojima su oceani prekrili Atlantidu i sjajne gradove. prkosa. Koth koji je graničio sa pastoralnim zemljama Shema. popularan i dobro prihvaćen lik. a ponekad baš i ne. preko Miliusovog filma " Conan Barbar" sa Arnoldom Schw arzeneggerom u naslovnoj ulozi i nastavka "Conan Razarač" Richarda Fleischera. i prezirao civilizaciju i njene tekovine. Bila je neobjavljena jer su je odbila dva časopisa. razbojnik. i crtana serija istog imena. Hyrkania čiji jahači nošahu čelik i svilu i zlato. uspio ju je prodati. Zingara sa svojim viteštvom. s mačem u ruci.Piše: Tom islav Buljević "Znaj. I tko bi rekao da je lik Conana i cijeli svijet oko njega stvoren čistom slučajnosti. S likom sam se upoznao isprva preko stripova. makar ona bila samo za jednu noć." – Nemedijske kronike Nikako drugačije nisam mogao započeti ovu recenziju nego riječima Roberta E. crnokos. I time stvorio lik koji će živjeti za sva vremena. Kullu Osvajaču. napunio bih ne samo ovaj časopis. i stvarno su to bila velika djela. E. zatim je bio i kratki serijal "Conan: The Adventurer" za koji smo svi. i kad bih ovdje sve složio i izložio svekolikom čitateljstvu. postojalo Doba o kojem se nije niti sanjalo. da je. i uspona Sinova Aryasa. no on ih je činio iz prilično sebičnih motiva: zgrtanja blaga. Sjetimo se samo Marvelovih " Conan The Barbarian" i "Savage Sw ord of Conan" stripserijala. Borio se protiv demona. time stvorivši Conana. mrkog pogleda. Bio je barbar u svakom s mislu te riječi. P. A tko bi rekao da je takav lik izašao iz pera jednog teksaškog pisca kratkih priča koje su izlazile u šund-časopisima prikladno nazvanim Weird Tales i slično. Mnogo je napisano na temu Hyborijskog doba i samog lika Conana. sa ogromnom turobnošću i ogromnim veseljem. Demoni protiv kojih se Conan bori jako podsjećaju 69 . Brythunia. Prva priča o Conanu. izdana je kao adaptacija priče o prijašnjem How ardovom liku. Uvijek me fascinirao taj svijet.

A ovdje je. Crtež je takoñer prilično kvalitetan. tako da umjetnik i ne mora baš previše koristiti maštu da bi ga prikazao. većinom očima ugodne. ali i mane. Sasvim slučajno nabasaju na nekakvu spilju u kojoj je ogromno blago i zapisi o nekom starom vojskovoñi. no nose oznaku "Based on…" i ime priče na kojoj se temelje. a nacrtao Cary Nord. tako da su sve te scene. u koje ga Robert E. no i nešto više – čovjek s osjećajem za čast u posve nečasnom svijetu. Scene bitaka su prilično krvave. Možda je Conanova čar u tome što su u njemu zapravo skupljene mnoge ljudske vrline. filmova i inih djela koja su nosila Conanovo ime. Sam lik Conana. Čine da krv teče brže. zapravo. Iz tih se prikaza vidi svo divljaštvo takvih bitaka i ratovanja. Vrlo se lako unijeti u Conanovu priču. Da. adaptacije. Nakon što je uspostavljen taj uvod. i tu se vidi. To su.. Većina ljudi iz grada je prikazana kao slaba. Vinjete složene oko njegovog lika su već posve drugačija stvar. koji takve užase s lakoćom ubija. pr isutan i prilično dobar pokušaj da se uspostavi nekakav kontinuitet unutar same serije. zapravo. i daju naglasak na 70 . i onda vrati na glavnu priču. došli smo i do toga. kako bis mo i očekivali iz susreta mača i mesa. dok zemlje juga imaju bliskoistočni štih. pr ilično vjerno prati Conanove avanture. I čitatelju to uopće ne s meta. Ali fasciniraju ga čudni običaji i religije tzv. u usporedbi s prijašnjim prikazom u različitim izdanjima. bez ikakvog čuñenja. poznati pisac mnogih stripova. priča nastavlja svojim smjerom. Priča otpočinje tako da nekom stepom prolazi sin nekog kralja i njegova pratnja u inspekciji upravo pokorenih zemalja. uz običnu adaptaciju novela. Vjerojatno se nakon svega dosad napisanog pitate: a gdje je tu recenzija? Ne brinite. How ard baca sa svakom novom pričom. E. no ne i Conana. sitna čeljad. Tu i tamo se kontinuitet preskoči na par epizoda. koljač. Conanu. ili još bolje. zapravo. How arda.na bića iz Cthulhu mitova – bića koja bi bilo koga lako izludjela. su prilično uzbudljive. više adaptacije How ardovog djela. jer to je samo svakodnevica u njegovom burnom životu. kako se ono kaže. plaćeni ubojica. Serijal od svog prvog broja slavi stogodišnjicu roñenja Roberta E. Princ bi htio čuti još o toj ličnosti. civiliziranog svijeta. viši i većinom mišićaviji. krupniji od ostalih. Lik je pr ilično definiran od strane R. Strip-serijal " Conan" kojeg je Dark Horse Comics počeo izdavati 2005. Točnije. s Conanom kao centralnom ličnosti u svemu tome. i na svakoj je naslovnici malena mar kica s posvetom tom piscu. da. Conan je takav kakvim ga je How ard opisao. Svaka zemlja je prikazana onako kako ju je How ard opisao. Većinu je priča napisao Kurt Busiek. kao što rekoh ranije. How ard. zemlje sjevera su prikladno skandinavskog izgleda. How arda. prati Dar kstorm kronologiju. A i avanture u koje se upušta. tako da se mnogi ljudi mogu s njime poistovjetiti. samo se ponekad vraćajući na podtemu princa i njegovog vezira. a njegov vezir mu nevoljko počinje čitati svitak za svitkom o. no i to je više nego što se može reći za većinu stripova. što je zapravo potpuno revidirana i opširno istražena kronologija koja uključuje samo one priče koje je napisao Robert E. pogodili ste. Boje su prilično blage i neupadljive. popr ilično efektan način stvaranja kontinuiteta. kojim se logično može objasniti i pokoja rupa u radnji. nije nešto posebno. Mora se priznati. razbojnik. Ser ijal ima 50 izdanja. Nekako kao da je njegovom liku predodreñena slava. od ljudi do krajolika. i kontrast im radi Conan. Većina priča su. umjetnikova mašta i kreativnost. lopov.

How ard" Jima i Ruth Keegan. ako je i upola dobar kao ovaj. čitajte ovaj strip! 71 . jedva čekam taj novi serijal. jer tu vidimo i djelić osobe kakva je bio R. How ard u stvarnom životu. E. Iskreno. kako to i inače biva kod stripova sa dobrim crtežom. To je "The Adventures of Tw o-Gun Bob: True stories from the life of Robert E. Izvrstan dodatak cijelom izdanju dolazi i u obliku dodatnog stripa koji se pojavljuje na kraju svakog broja. Što reći više od toga da je Dark Horseov "Conan" vrijedan čitanja i da će. po mom mišljenju. izdao još 5 mini-serija. Dark Horse je. možda jedino: Crom a m u. pružiti sate i sate iz nimne zabave? Pa. bit će to užitak za čitanje.dramatične scene. onome tko ga prelista. uz ovog "Conana". jer. a sve se treba nastaviti novim serijalom " Conan The Cimmerian". Jedan prilično zanimljiv dodatak cijelom stripu. a ne samo kroz njegovo djelo.

dinosaura.Koliko dugo već izrañuješ zmajeve i zbog čega baš njih. Svoje modele izrañujem najprije od plastelina ili gline postavljenih preko žičane konstrukcije. koji mi se iskreno. nakon čega ih stavljam u kalup od gipsa. završni rad je zapravo napravljen od mješavine dvije vrste papira i ljepila za drvo. Izrañujem modele zmajeva. Kako već znate. im a li nešto posebno što te kod njih fascinira ili…? Intervju sa Zlatkom obavili smo u jednom ugodnom ambijentu caffe bara «Viktoria» u Osijeku. mislim . oslanjam se na anatomiju mnogih drugih životinja i jednostavno kombiniram. izbjegavam iste anatoms ke detalje ili položaj tijela. kada je riječ o Red Dragonu. postane zbilja apsurdan kad ga malo bolje promotriš. Zašto baš od papira. Moji su z majevi rañeni prema slobodnom konceptu. pa smo iz razgovora saznali dosta zanimljivih stvari o njemu. Zlatko. najviše se bavim kiparstvom. Pa. U redu. skulptura bude dosta lagana i otporna na udarce. imam dvadeset i tri godine i trenutno pohañam Umjetničku akademiju u Osijeku. baš svidio. naime. npr. Nakon nekoliko piva postao je vrlo pričljiva osoba. tvoje je radove osječka publika im ala prilike vidjeti na posljednjem Essekonu prije nekoliko m jeseci i vjerujem o da si ostavio priličan dojam na organizatore i posjetitelje. Ovakav način izrade je vrlo praktičan i ništa više. ali mnogi zmajevi koje sam vidio od drugih profesionalnih umjetnika nisu dovoljno realni. zovem se Zlatko Smiljanić. točnu anatom iju? Cijeli svoj život crtam životinje. kitova i raznih vodenih bića. Moji zmajevi nisu poput onih iz D&D-a. Crtao sam z majeve još od djetinjstva. Kada radim zmajeve. kako nekom izm išljenom stvorenju uopće dodati realnost. Nikada nisam volio prikazivati bića na isti način. To me podsjeća na jedno pitanje koje sam ti htio postaviti. on se osim kiparstva bavi i još drugim zanimljivim stvarima. Reci nam nešto ukratko o sebi i svojim radovim a. Ovo će zvučati malo kontradiktorno. Nastavak na sljedećoj stranici > ¸ 72 . praktički od kad znam za sebe. Sviñaju mi se jer sam slobodan donekle improvizirati. tako da znam mnogo o njima još od osnovne škole. Modeli od gline često znaju pucati ili se jednostavno slome. a ne od nekog jačeg m aterijala? Pa i papir je vrlo čvrst u kombinaciji s ljepilom. Odakle dobivaš inspiraciju? Imam mnogo svojih starih skica raznih gmazova i reptila.

ali sam nedavno pronašao silikonski kalup negdje u or maru (zapravo tri kalupa u tri različita ormara). tada na brzinu napravim skicu koju stavim na led neko odreñeno vrijeme. . Im aš li već neke suradnike koji taj teret dijele s tobom i im aš li nekih daljnjih planova na području anim acije? Da. a potom na snimku nalijepiti crtež ili računalnu grafiku. Z maja planiram snimati stop. Prvo je potrebno uživo snimiti dogañaje. kako bi mogao ostvariti nekoliko starih ideja i otvoriti mogućnosti za nove. Film se zove «Bijeli oltar».motion tehnikom. Stop-m otion je prilično stara tehnika. zbog čega si se odlučio baš za taj način? Prije svega. Mnoge skice sačuvam za daljnju upotrebu. m oje je pravo da probam .Mit o zmajevima je sam po sebi vrlo fascinantan. Mnogo puta imam želju napraviti skulpturu ili sliku. Riječ je o močvarnom z maju. kako zainteresirani m ogu s tobom stupiti u kontakt i kada si dobio tu ideju? Cijena ovisi od skulpture do skulpture. Toliko o sam im skulpturam a. osim ako nisam nešto izostavio? Im aš li neku završnu riječ? Hahaha. je na kraju ukradena u Vukovaru. od kombinacije najboljih detalja. koliko ih cijeniš. ovo je bio jedan ugodan i zanim ljiv razgovor. za sada. a dobrim dijelom ih volim koristiti zbog nostalgije. ali ne bi bilo loše da se ubaci i još koji. Čime se još baviš osim kiparstva? Pa trenutno planiram snimiti kratkometražni animirani film o Vikinzima. kada nisam imao neke pretjerane volje ni vremena za modeliranje. Jedna skulptura nastane od više skica. Hm m . mogao bih probati nešto takvo. Naravno. U svakom slučaju. ali nisam u mogućnosti to napraviti vremenski. ovako okvirno. mistični su i zbog toga privlačni. Hvala i tebi. to me sad pitaš kad znaš da pijem cijeli dan? Pa.madea». točnije samo jedan jer je riječ o nekoliko minuta sadržaja. iako mi se u filmu Eragon zbilja dopada dizajn s krilima od perja. Želim raditi na animaciji već jako dugo i imam dosta gotovih scenarija za filmove. Planiram koristiti nekoliko različitih tehnika snimanja i spojiti ih u jednu cjelinu. rekao bih da je riječ o rasponu od tristo do dvije i pol tisuće kuna. jer postoje neki elementi koji ne pružaju previše opcija. imam već nekoliko suradnika. prošlo je zbilja mnogo vremena i baš me zanima kako danas izgleda. Skulptura zmaja koji se najviše svidio mojoj sestri. stare tehnike su lako dostupne i imaju taj posebni ugoñaj «hand. Poznato je i da prodaješ svoje skulpture. reci nam još m alo o tome. Zanim ljivo. možete jedino telefonskim putem na broj: 032/303264. kao npr. Volio bih da taj projekt dovede do nekih drugih. Kako se zove film . Prodaja je zapravo pala na pamet mojoj sestri dok sam još bio u srednjoj školi. a inspiracija za njega mi je došla dok sam slušao soundtrack za film «Avalon» Mamoru Oshiia. Kontaktirati me se. odakle inspiracija i takve stvari. hvala ti na ovom razgovoru i na odvojenom vremenu. krila s kojima ne mogu mnogo improvizirati. u filmu ima z majeva.

u rubrici All-Time Worldw ide Box Office filmovi (iliti filmovi s najvećom zaradom svih vremena) u prvih 20 na listi nalazi se devet (9) fantasy filmova i pet (5) SF filmova. filmova.amazon. Možda bih se usudio ići toliko daleko da kažem da bi se glavnom karikom mogao istaknuti mali čarobnjak jer iako je LOTR bio i jest veliki hit. ovisno o tome kad će The Void ugledati svijetlo dana) napisao članak na tu temu. a fantasy definitivno nisu. Tamo je spisateljica Lyda Morehouse zatražila odgovor na isto pitanje i uposlila neke doista renomirane i poznate pisce te dobar komad publike u pokušaju davanja odgovora. Moram priznati da sam jaaako dugo odugovlačio s pisanjem ovog članka. Ono što je znakovito jest da na tih pet filmova tri odlazi na Star Wars. žanr znanstvene fantastike lagano postaje dio prošlosti. takoñer inače zaljubljenik u SF pomogao mi je tako da je napravio malo istraživanje na Internet Movie Data Base (www. Oni zajedno zauzimaju čak 7 od 9 fantasy filmova s najvećom zaradom (onaj popis koji sam spominjao maloprije) svih vremena. Isto tako. Urednik mi je doslovno morao doći u kuću i zaprijetiti s kirurškim uklanjanjem vitalnih dijelova mog tijela da se zamislim i započnem s pisanjem. Prvi put sam uopće počeo razmišljati o tome kad sam pročitao članak Darkness Defined (SF Vs Fantasy Redux) na stranicama SF Novelists. Zašto je to tako? Pitanje je to na koje sam našao barem sto različitih mišljenja u raspravama koje sam vodio sa priličnim brojem ljudi na raznim grupama. zapravo je riječ o dugovječnoj borbi za pre vlast prenašane s koljena na koljeno. moram napomenuti da filmove o superherojima nisam ubrajao niti u 74 jedan žanr jer mi je stvarno glupo stavljati ih u kategoriju znanstvene fantastike. a barem četiri fantasy knjige (uključujući i Bibliju). igara… dok s druge strane. što znaći da je meñu nama više od desetljeća.scif irama. Dakle. No. bezuspješno.com. Ja naravno ne bih bio ja kad ne bi samouvjereno pomislio kako bih ja mogao napraviti bolji posao od njih.com) stranicama kako bi mi dao neke brojke s kojima bih potvrdio gornju tezu. Fantasy žanr nikada do sada nije ugrozio postojanje znanstvene fantastike svojom popularnošću kao što je danas.imdb. Ideja o tome da se raspišem oko "sukoba" znanstvene fantastike i fantasya nije mi došla kao grom iz vedra neba. možete ga pronaći na mojem blogu www. pod prijetnju svog života. Svatko ima neku svoju teoriju koja ima više ili manje smisla tako da nisam siguran želim li ovaj članak jednostavno pretvoriti u kompilaciju različitih mišljenja ili da razvežem jezičinu i dam svoj doprinos općoj nesigurnosti bar što se tiče ove teme. Potterov serijal knjiga prisutan je od 1997g do danas. mislim da je najveći razlog (a veliki broj ljudi se slaže oko ovoga) velikoj popularnosti fantasya upravo u tome što su iza nas blockbuster filmovi poput Lord of the Rings trilogije i čitava serija Harry Pottera. Takoñer je znakovito da meñu najprodavanijim knjigama svih vremena (prema Amazonu) u top 20 nema NITI JEDNA SF. za vas je istražio Boris Hrženjak. Neki čini se smatraju da je jedan od razloga što je SF podreñen i taj što je nakon uspjeha Star Warsa zavladalo jedno vrijeme u kojem su sve . Čemu je uzrok ovakvog fenomena. moram priznati da mi je ova tema pr ilično poznata jer sam prije nekih mjesec dana (ili više. Moglo bi se reći da je ta genaracija odrasla na Potteru pa nije onda ni čudno da preferiraju fantasy. Ako vas zanima. dao sam se u istraživanje.Iako na prvi pogled. Kako god to okrenuli bit će vam jasno da je sad generacija djece koja je to čitala u djetinjstvu sad u ranim ili kasnijim dvadesetima. Mislim da ću i sam morati vidjeti kako će se tema odvijati do kraja članka.com) i Amazon (www. Prvenstveno. Jedan moj poznanik sa Facebooka. forumima ili uživo. svakodnevno postajemo pretrpani sve većim brojem raznih fantasy serijala. Naime. cijela situacija djeluje poput nevinog nadmetanja izmeñu dva žanra. zaista. knjiga. Isto tako.

Takoñer. trenutni trend.. Oni su previše zaposleni questom za nekom strašnom 75 magijom. borbom protiv nemrtvih ili putovanjem na drugi kraj svijeta isl. ali to je ipak možda i pretjerivanje. u SF-u smo bili svjedoci pojavi priličnom broju fantastičnih naslova i pisaca koje bi mirne duše mogli nazvati majstorima ili čak vizionarima. Sigurno. To nema veze s kvalitetom jednog ili drugog.) S druge strane. (World of Warcraft i EverQuest II). Svijet se danas kreće tolikom brzinom da ono što pisac napiše u SF romanu postane realnost i prije nego što se knjiga pojavi na tržištu. Činjenica jest da je fantasy prodavaniji ali da li je stvarno tolika razlika? Stvar je u tome da se neke od najboljih SF knjiga koje su postale dio mainstreama sad prodaju izvan žanra pa dolazi do ne-baš-točnih podataka u analizama. Naravno. Najpopularnije MMORPG igre u ovom trenu su čisti fantasy setting.fantasy je samo “popularniji”. ako se izmisli neka tehnologija koja je dovoljno napredna nama će vjerojatno i izgledati poput magije. SVE. možda je stvar ipak malo prenapuhana od strane izdavača koji sad pokušavaju unovčiti fantasy knjige koje “idu kao lude”. Clark.. ipak nije potpuno nemoguće negdje (daleko) u budućnosti.. Isto . nije mi teško razumjeti privlačnost fantasya. stripova pa čak i nekoliko doista dobrih filmova koji bi mogli pobiti tu tezu.producentske kuće odobravale bilo kakav scenarij tog žanra samo da pokupe dio kolača kojeg je ispekao SW. u meñuvremenu. koliko se čarolija pojavilo na tržištu još od prvih priča braće Grimm? . Fantasy ne pati od te boljke.. monolog) s njegovog gledišta kao SF pisca: Sve je to divno i krasno. Iz moje perspektive. gledatelji su bili nahranjeni ogromnom količinom smeća.Fahrenhiet 451. Dopustite mi da prenesem u potpunosti riječi jednog pisca(Kerry M.. lakše je pa se mnogo pisaca okreće prema fantasyu. Naravno SF je daleko od toga da je bunar koji je presušio (misli se na ideje) no voda u ovom bunaru nije toliko duboka s mogućnostima. To ne znači da bilo koji od dva žanra nije u stanju predstaviti nevjerojatne priče samo je to fantasyu možda nešto lakše. Bar je to. a da se u tu spiku ne ubroji i LOTR. više filmova koji dolaze su bazirani na fantasyu. nije li?. Po mom mišljenju (a vjerujem i ne samo po mom) neke od najpronicljivijih priča su napisane u SF žanru . Najveći nedostatak je upravo taj da sve što prezentirate u SF-u mora biti “moguće” unutar okvira znanosti. Osobno smatram da je žanr fantasya prije pojave LOTRa bio u totalnom kaosu jer koliko bi ljudi uopće moglo navesti 2-3 dobra fantasy filma. Baxter.je moguće. Primjetite da se ovdje ne koristim apsolutnim vrijednostima niti biram strane. Mislim da fantasy teško može postići tako močne priče. ima nekih zanimljivih komentara oko ove teme no i sam naslov vam govori sve . Dok warp tehnologija ne spada u trenutno izvedivu znanost. Prilično ironično. Nije da ne razumijem to stajalište ali mislim da je bilo napisano. kako već rekoh. mnogo je više izvora za ideje. ne smije se zanemariti i činjenica da živimo u “sci-fi svijetu”. Znanstvena fantastika u svim svojim oblicima ima odreñena ograničenja da bi se održala unutar žanra. Tamo je sve moguće. SF jednostavno nije lagan za pisanje .. Razmislimo malo o tome.morate se sukobiti s puno više ograničenja. Počelo je s Frankensteinom. on stvarno ima mogućnosti koje bi se mogle iskoristiti u kreiranju barem parirajućih djela sa SF klasicima ali se jednostavno ne iskor ištavaju. Ono što je jučer bila znanstvena fantastika danas je realnost. sasvim solidnih knjiga. 1984. sf pisca ni manje ni više. I sad evo mene. The handmaid’s tale. Kao autoru. S druge strane. Luk priče omogućuje više svježijih ideja. Nema ničega što bi mi reklo da je SF “bolji” ili “lošiji” od fantasya. a može se vidjeti i u modernijoj povijesti: The Road od Cormac McCarthy The Time Traveler's Wife od Audrey Niffenegger The Sparrow od Mary Doria Russell The Yiddish Policeman's Union od Michael Chabon Rant od Chuck Palahniuk itd. Što ako počnemo u SF uvrštavati Crichtona? Samo kod njega bi mogli dobiti par postotaka prednosti u odnosu na fantasy. itd. više je i fantasy pisaca. u pokušaju da vam objasnim zašto je to tako. Bar još nisam naišao na takav primjerak. Zavisno o tome. Dapače. Fantasy nam daje mnogo više mogućih linija kojima bi priča mogla poteći jer nije suočen s toliko limitirajućih okolnosti. Nemojte misliti da potcjenjujem fantasy (ili precjenjujem SF). A brave new world. Proizvesti zmaja iz žira nije. Asimov. a i postaje sve teže “prodati” čitateljima onaj w ow efekt koji je bio prisutan u žanru još od pojave Jules Verna. Vinge i ostali (znam da svatko ima svoje heroje) počastili su nas nekim zaista izvanrednim knjigama za koje možemo mirne duše reći da pobijaju gore navedenu tvrdnju. Tolan) koji se upustio sa mnom u raspravu (ili hmm. Razmislite malo o tome.

Rekao sam vam na početku da s matram kako nisam našao odgovor na pitanje iz naslova jer kad se sve uzme i zbroji sve je to samo jedna velika kompilacija tuñih misli koji se razlikuju od osobe do osobe te sam ovim člankom zapravo pokušao iznjeti neke najčešće i meni najvjerojatnije mogućnosti koje bi nas mogli približiti odgovoru. Zahvaljujem se svima koji su sudjelovali u ovom mom kvazi-istraživanju i koji su dali svoj doprinos stvaranju članka. to je područje znatno manje napučeno. fantasya i spekulativne fikcije općenito na Facebook grupama “ Enquire w ithin on SF.. da baš zbog toga nisu dosad stavljani na filmske ekrane radi skupoće ili nedostatka tehnoloških mogućnosti da bi se oni izveli. pogledajmo malo specijalne efekte. Hvala vam svima. Steve Davidsonu. Mariu Pastuoviću i mom bratu Hrvoju Hrženjaku koji je poslužio i kao pokusni čitatelj članka :).nego da ga je po mom mišljenju lakše pisati. a pr ije svega svim ljubiteljima znanstvene fantastike. Natali Vilić. Razlog zbog kojeg sam SF pisac je ponajviše u tome što obožavam SF.). Jednostavno pravilo izgleda da je . to bi otpr ilike bilo ono što je Kerry napisao kao odgovor na moje pitanje. To takoñer vrijedi i za stripove.izvediv. Poseban i nezamjenjiv doprinos dugujem Gordon Costellu. 76 . Mislim na ono da mi fantasy stvarno daje mnogo više opcija za priču. Čini mi se da bi nekoliko desetaka stvorova koji mjenjaju oblik trebalo biti mnogo teže za napraviti od svemirskog broda. CV Ricku. Heather Johnson..kmtolan. tehnologija danas postaje znatno jeftinija i jeftinija. I tako. Jedino područje mojih riječi iza kojih stvarno čvrsto stojim je ono koje se tiče mišljenja iz perspektive pisca. Možda je ponešto njegovih originalnih zamisli izgubljeno u prijevodu ali hej. Govoreći o spisateljskim alatima. sad imamo mnogo više fantasy filmova koji će “pogurati” taj trend popularnosti fantasya. Matt Mooreu. Većina stvari koje sam ovdje iznio mogu se shvatiti kao moje pretpostavke više nego činjenice . Kerry www.com Eto. Kerry M. Horror and book publishing” i “Science Fiction Fandom”. Eto. Tolanu. Nije dakle nerazumno pomisliti i da je baš zbog toga fantasy žanr danas sve češći kandidat za ekranizaciju jer je napokon . To ne govori da je fantasy “bolji” . ja studiram ekonomiju. No taj odgovor treba dati svatko sam za sebe. Mislim da nije nerazborito pretpostaviti da baš zato što mnogi fantasy naslovi sadrže hrpe ovakvih i sličnih efekata. a sad odoh prije nego se ovo pretvori u tekst dulji od zahvala u knjigama od 300str.tako mi je nebitno ni da se oba žanra iscjepkaju na nebrojene male pod-žanrove niti da li je nešto izvan “spekulativne fikcije” zamaskirani fantasy.što je nešto nevjerojatnije to je potrebniji kompjuteriziraniji efekt da bi se nešto prikazalo. a ne jezike . To je potpuno nebitno za ovu temu jer i SF i Fantasy traže potpuno drugačije “alate” za pisanje. Fantasy. a i iskreno. Eric Jambroskyu. Razlog zbog kojeg sam vam u potpunosti preveo njegove misli je u tome što se veeelikom većinom slažem s njegovim stajalištem samo je on to vjerojatno izrekao mnogo kompetentnije nego što bih ja to ikad mogao..nije baš da sam se upustio u pretraživanje Interneta za činjenicama kojima bih potkrijepio svoja mišljenja. No. to bi bilo moje skromno mišljenje.