Univerzitet u Tuzli Filozofski fakultet Odsjek: Historija

Adnan Buljubai

KULTURA I UMJETNOST U BOSNI I HERCEGOVINI ZA VRIJEME AUSTRO-UGARSKE UPRAVE

(referat iz predmeta Historija Bosne i Hercegovine pod Austro-Ugarskom vlau)

Tuzla, novembra, 2011.

Kultura i umjetnost u Bosni i Hercegovini za vrijeme Austro-Ugarske uprave

Austrougarska uprava je nastojala da kulturni razvitak u BiH usmjeri u onom pravcu koji je odgovarao njenim dugoronim politikim ciljevima na ovom dijelu Balkanskog poluootoka. Njeni najkrupniji potezi u BiH na planu kulture i umjetnosti, sraunati su prvenstveno na spektakularne efekte koje je tim potezima htjela da napravi pred svjetskom javnou u primijetnom nastojanju da i rezultatima, postignutim u tom domenu svoga djelovanja opravda mandat koji joj je povjeren na Berlinskom kongresu. To je osnovni motiv njene kulturne politike u BiH, ali ne i jedini. Naime, postojala je i realna potreba da se pripadnicima njenog vojnog i civilnog aparata koji su sa svojim porodicama doli na ovaj okupirani prostor iz krajeva sa razvijenom kulturnom tradicijom, obezbijedi u novoj sredini kakav-takav kulturni ivot, pa da se oni i na taj nain to vre veu za slubovanje u zaposjednutoj zemlji. Drugi faktor u kreiranju kulturnog razvoja u BiH pod austrougarskom upravom polazio je u svom djelovanju od drugih, upravo suprotnih polaznih pozicija. Bez ikakvih tenji ka sprektakularnim efektima u oblasti kulture i umjetnosti, kulturni djelatnici iz redova domaeg bosanskohercegovakog stanovnitva (Bonjaka, Srba, Hrvata i Jevreja) e, djelujui svaki u svojoj sredini, koncipirati, dugoronu orijentaciju svoga djelovanja sa posebnim apostrofiranjem neodloivih potreba u sferi narodnog prosvjeivanja i formiranja domae inteligencije i drugog strunog kadra kao jednog od prioritetnih zadataka u tom okviru. Realiziranje takve koncepcije zahtijevalo je dug i strpljiv rad, a i znatna finansijska sredstva, prikupljena iz privatnih izvora u tu svrhu meu starosjedilakim stanovnitvom. Sa novom upravom poslije 1878. godine u BiH su poeli stizati doseljenici. U tom drutvu veoma heterogenog sastava koje je, poevi od vojnih i civilnih slubenika do kvalifikovanih radnika i koloniziranih poljoprivrednika, poelo da mijenja u izvjesnoj mjeri zateenu strukturu bosanskohercegovakog stanovnitva, nalazili su se i ne ba malobrojni djelatnici u oblasti kulture. Oni su na ovaj prostor dolazili iz razliitih razloga, ali su svojim boravkom u BiH ostavili iza sebe vidne tragove svoga prisustva. Na prvom mjestu su bili likovni umjetnici. Prvi crtei sa bosanskohercegovakim motivima nastali su za vrijeme oruanog vojnog zaposijedanja BiH u slikarskim biljenicama nekih uesnika vojnih operacija. Takoe privlaenje stranih likovnih umjetnika primilo je neto kasnije organizovanije forme naroito nastojanjem Koste Hermana da okupi slikare oko ilustrovanog knjievnog asopisa Nada u Sarajevu i formiranjem Sarajevskog slikarskog kluba, koga su, poetkom 20. stoljea sainjavali Nadini saradnici u oblasti likovne umjetnosti. Iz redova doseljenika bili su i prvi dirigenti brojnih pjevakih i tamburakih drutava u BiH, kao i prvi kompozitori djela sa muzikim motivima iz ovih krajeva. Operske predstave u BiH izveli su najprije umjetniki ansambli iz centara austrougarske monarhije, koji su dolazili u BiH na gostovanje. eh Franjo Maejovski, inae dirigent i kompozitor, otvorio je prvu muziku kolu u Sarajevu. Sa jo ivim uspomenama na Karaozovo pozorite, koje je tu imalo brojnu publiku, BiH je pod austrougraskom upravom doivjela preko doseljenika eha svoje prve kontakte sa lutkarskim pozoritem evropskog tipa. Meu doseljenicima su

takoe ljudi koji su u BiH doli sa linom inicijativom nadajui se da e ovdje nai pogodno tlo za obavljanje svojih poslovnih djelatnosti. Tako su tu esti upravnici putujuih pozorinih i operetnih ansambala koji dovode svoje trupe na gostovanje u BiH, to isto ine upravitelji raznih cirkusa te sa pojavom filma i vlasnici putujuih kina. Pojavljuju se i prvi knjiari koji su bili uglavnom iz reda doseljenika. Pokazalo se da su i grafiki kapaciteti u BiH bili nedovoljni pa su se u Sarajevu i nekim drugim mjestima poele postepeno otvarati pojedine manje tamparije iji su vlasnici preteno bili iz redova doseljenika. TAMPA I IZDAVAKA DJELATNOST U vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini dolo je do intenzivnijeg razvoja tamparstva i snanijeg irenja pisane rijei tampe i izdavake djelatnosti. U Bosni i Hercegovini je radilo preko 40 tamparija, od kojih je gotovo jedna treina u Sarajevu. Osim Sarajeva, postojao je znatan broj tamparija u Mostaru, Tuzli i Banja Luci. Po jedna ili dvije tamparije bile su u Bihau, Bijeljini, Brkom, Prijedoru, Trebinju, Travniku i Livnu. One su uglavnom zadovoljavale lokalne potrebe i nisu se bavile tampanjem listova i knjiga. Na okupiranom podruju je u vrijeme austrougarske uprave pokrenuto 150 listova, asopisa i drugih periodinih publikacija, dueg ili kraeg vremena izlaenja. Najvei broj tih publikacija je izlazio u Sarajevu. Po broju pokrenutih listova i asopisa poslije Sarajeva nalazi se Mostar, Banja Luka, Visoko i Tuzla. Pojedinani pokuaji pokretanja listova registrovani su na nekim drugim mjestima. Najvei broj listova, asopisa i drugih periodinih publikacija u Bosni i Hercegovini izlazio je na bosanskom, srpskom i hrvatskom jeziku, a neki ( meu ostalim Bosnische Post, Stimmen aus Bosnien, Sarajevoer, Nachrichten, Sarajevoer Wochendschrif, Sarajevoer Tagblatt, Sudslavische Revue) na njemakom jeziku. Neki listovi koji su izlazili na njemakom jeziku objavljivali su paralelne tekstove i na bosanskom, srpskom i hrvatskom jeziku. Listovi Tarik, Mualim i Mishab izlazili su na bosanskom jeziku i tampani su arebicom. Na turskom jeziku su izlazili listovi Vatan i Rehber, na maarskom Bosnyak hirlap, dok je list La Alborada tampan na panskom jeziku. U Zemaljskoj tampariji u Sarajevu, ranijoj Sopronovoj, odnosno Vilajetskoj peatlji, tampane su prvenstveno publikacije iji je izdava Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu. U njoj su tampane Bosansko-Hercegovake Novine pokrenute 1.septemra 1878. godine. Ove novine su u augustu 1871. promijenile naziv u Sarajevski List. Pod ovim nazivom ove novine su izlazile do kraja austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini 1918. godine. U Zemaljskoj tampariji su tampani i asopisi Trebevi i Prosvjeta, Glasnik Zemaljskog muzeja, kolski vjesnik, ilustrovani knjievni asopis Nada, Veernji Sarajevski List ( veernje izdanje Sarajevskog Lista), kolski glasnik, kalendar Bonjak, kolski udbenici, statistiki izvjetaji o popisima stanovnitva vreni u Bosni i Hercegovini pod austrougarskom upravom, kao i druge zvanine publikacije. S obzirom na to je da je Zemaljska tamparija u Sarajevu trebala da podmiruje potrebe austrougarske uprave za izdavanje takvih pubikacija, Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu se starala da ona bude opremljena sa savremenom grafikom tehnikom i kadrovski dovoljno osposobljena. Gotovo sve ostale potrebe u izdavanju knjiga, broura, listova, asopisa, kalendara i drugih periodinih publikacija trebalo je da podmiruju druge tamparije uglavnom skromnijih grafikh kapaciteta. Opozicioni listovi u Bosni i

Hercegovini pojavili su se, uglavnom, poslije Kalajeve smrti, kada je dolo do liberalnijeg odnosa austrougarske okupacione uprave prema politikom organiziranju bosanskohercegovakog stanovnitva, pa samim tim i prema tampi toga profila. Tada su pokrenuti politiki listovi Srpska Rije, Hrvatski Dnevnik, Musavat, Narod, Otadbina, Glas Slobode, Hrvatska Zajednica, Samouprava, Zeman, Srpski pokret i drugi. Posmatrani u cjelini, oni su svojim pisanjem u velikoj mjeri utjecali na stvaranje jedne nove atmosfere u javnom ivotu Bosne i Hercegovine, pa u tim okvirima, i u kulturnom ivotu. Opozicioni politiki listovi su bili dugo meta austrougarske preventivne cenzure. Dolazilo je i do estih zaplijena pojedinih brojeva opozicionih listova, a esto i do sudskih procesa protiv njihovih urednika. Reim preventivne cenzure nije predstavljao vee tekoe za pokretanje i izdavanje periodinih publikacija koje su izdavale vjerske zajednice ( Srce Isusovo, Dabrobosanski istonik, Vrhbosna, Franjevaki Glasnik, Glasnik Presvetog srca Isusova, Serafinski perivoj ) ili pojedina struna udruenja ( inovniki list za Bosnu i Hercegovinu, Bosansko-hercegovaki eljezniar, Trgovakozanatlijski glasnik, Vrtlarsko-pelarski list, Gostioniar i drugi. ) Prvu periodinu publikaciju u oblasti nauke pokrenuo je Zemaljski muzej u Sarajevu. Glasnik Zemaljskog muzeja je trebalo da prezentira svojim naunim prilozima rezultate djelovanja te naune institucije. U evidentnom nastojanju da te rezultate uini poznatim i svjetskoj naunoj javnosti, to se preko Glasnika Zemaljskog muzeja, tampanog na bosanskom, srpskom i hrvatskom jeziku, nije moglo postii, austrougarska uprava se odluila na izdavanje posebne periodine publikacije pod nazivom Wissensschaftliche Mittelungen aus Bosnien und der Hercegovina, koju je ureivao Moris Hernes, Kalajev glavni savjetnik za pitanje rada Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Ovaj asopis je izlazio na njemakom jeziku od 1893. 1916. godine. Meu strunim periodinim publikacijama znaajnoo mjesto zauzima pedagoka tampa. Osim kolskog vjesnika i kolskog glasnika, iji je izdava bila Zemaljska vlada u Sarajevu, probleme kolstva, nastave i pedagogije tretirala su jo dva struna asopisa Uiteljska zora ( pokrenuta u Mostaru 1905. godine, a od 1911. godine izlazila je u Sarajevu ) i Srpska kola ( pokrenuta u Sarajevu 1907. godine ). Pomenuti asopisi su uspjeli da okupe znatan broj saradnika iz redova prosvjetnih radnika. U vremenskom razdoblju 1878.-1918. pokrenuta su u Bosni i Hercegovini etiri knjievna asopisa dueg vremena izlaenja tri u Sarajevu i jedan u Mostaru. U Sarajevu su izlazili Bosanska vila ( 1885.-1914. ), Nada ( 1895.-1903. ) i Behar ( 1900.1911. ), a u Mostaru Zora ( 1896.-1901. ). Bosansku vilu i Zoru pokrenuli su i izdavali pisci i kulturni djelatnici iz reda srpskih krugova u Sarajevu, odnosno u Mostaru, dok je Behar pokrenula i izdavala grupa bonjakih pisaca i kulturnih djelatnika. Sva tri asopisa su uspjela da se afirmiu u svojim sredinama i da steknu znatan krug italake publike kako u Bosni i Hercegovini tako i van njenih granica. Na stranicama tih asopisa su se pojavljivali literarni radovi ( originalni i prevedeni ) i drugi prilozi njihovih brojnih saradnika. Bosanska vila je, meu tri pomenuta asopisa, najdue izlazila. Ona je izlazila najvie zahvaljujui svom agilnom uredniku Nikoli Kaikoviu. Nada je jedini knjievni asopis koji je pokrenula i izdavala Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu. Pokrenuta je sa neskrivenim ambicijama da okupi brojne saradnike, pisce i likovne umjetnike, te da kvalitetom literarnih i likovnih priloga i tehnikom opremom, kao ilustrovani knjievni asopis dostigne visok domet u evropskim relacijama i na taj nain svjetskoj javnosti prikae Sarajevo kao snaan kulturni centar. Nada je, uprkos izdanoj finansijskoj podrci i suprotno oekivanjima njenih pokretaa, izlazila samo devet godina. Prestanak

izlaenja Nade, izazvan otporom na koji je ovaj vladin asopis naiao kod ireg kruga saradnika i italake publike, nesumnjivo je znaio neuspijeh jednog krupnog poduhvata austrougarske kulturne politike u Bosni i Hercegovini. U Sarajevu je 1910. godine poeo da izlazi asopis za drutvena pitanja Pregled. Ovaj asopis izlazio je tri godine ( 19101913 ) i uspio je da okupi znatan broj saradnika iz redova srpskih intelektualaca, kako onih iz Bosne i Hercegovine tako i van njenih granica. asopis je tretirao nauna, socijalna, politika, literarna i ekonomska pitanja, dok izvorne literarne tekstove nije donosio. Lista periodinih publikacija, pokrenutih i izdavanih u periodu 1878-1918, bila bi nepotpuna ako u njoj ne bi bili pomenuti brojni kalendari. Meu njima se po svom sadraju posebno istiu oni koje je izdavala okupaciona uprava i kalendari nekih kulturno-prosvjetnih drutava, osnovanih poetkom 20. stoljea. Zemaljska vlada u Sarajevu je u periodu 1882-1892. godine izdavala na turskom jeziku kalendar Bosna ve Hersek Vilayet-i Salnamesi ( Godinjak pokrajine Bosne i Hercegovine ), koji je pored uobiajenog kalendarskog dijela, objavljivao i ematizam okupacione uprave, razne statistike i druge priloge, meu njima i lanke o Bonjacima koji su se istakli u kulturnom ivotu. Zemaljska vlada je prestala sa publikovanjem ovog kalendara na turskom jeziku kad je ocijenila da je politika potreba za izdavanjem salnama izgubila aktuelnost. Prestanak publikovanja salnama vremenski se podudara sa pokretanjem lista Bonjak, namijenjenog istoj, muslimanskoj publici i izdavanom na bosanskom jeziku. Za razliku od salnama, kalendar Bonjak izdavan je punih 35 godina ( 1883-1918 ). Sa raznovrsnim i brojnim prilozima, kalendar prua iscrpnu i pouzdanu dokumentaciju o mnogim oblastima javnog ivota na okupiranom podruju. Kalendare su, pored ostalih, publikovala i neka kulturno-prosvjetna drutva. U vremenskom razdoblju 1878-1918. godine u Bosni i Hercegovini su bila tri pokuaja izdavanja listova za djecu, po jedan u Mostaru, Sarajevu i Banja Luci. Prvi pokuaj da se u Mostaru pokrene 1893. godine list Hercegove nije uspio, koji je trebao da izdaje mostarski knjiar i izdava Vladimir Radovi,a da ga ureuju Aleksa anti i Svetozar orovi. U Sarajevu je 1903. godine pokrenut ilustrovani mali list koji je ubrzo poslije pokretanja prestao sa izlaenjem. Urednik lista je bio akademski slikar piro Bocari. U Banja Luci je od 1906-1909. godine izlazio list za djecu ako kolo koji je izdavalo Uiteljsko drutvo za Bosansku krajinu.U Bosni i Hercegovini u periodu 1878-1918. godine razvija se i izdavaka djelatnost. U tom vremenskom razdoblju je zapoeto sistematsko izdavanje udbenika za upotrebu u bosanskohercegovakim osnovnim i srednjim kolama. Time je postepeno prestajala praksa nabavljanja knjiga izvan Bosne i Hercegovine. Odreeni razlozi diktirali su i potrebu za objavljivanjem znatnog broja zvaninih publikacija koje je izdavala Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu. Najkrupniji izdavaki poduhvat u objavljivanju djela iz knjievnosti, originalne i prevedene, predstavlja izdavanje Male biblioteke u Mostaru koji su pokrenuli i izdavali vlasnici tamparsko-umjetnikog zavoda Pahera i Kisia u Mostaru. Pokrenuta prva na okupiranom podruju kao jasno koncipirana kolekcija izdanja iz knjievnosti, mostarska Mala biblioteka je, nema sumnje, odigrala prvorazrednu ulogu u stvaranju ove vrste izdavake djelatnosti u Bosni i Hercegovini kojom se do njenog pokretanja niko nije bavio. Izdavanjem knjiga iz knjievnosti i drugih oblasti bavili su se jo neki izdavai u Bosni i Hercegovini ( pored ostalih, Vladimir M. Radovi, braa Baagi i Muhamed Bekir Kalajdi u Mostaru, Jaromir Studnika, Mihajlo Milanovi, Jovo mitran i Iso urevi u Sarajevu, Pissenberger i Schnurmacher u Tuzli ). Vano je spomenuti i pokretanje dvije edicije iskljuivo prevedene literature

iji su inicijatori, sudei po objavljenim knjigama u tim edicijama, imali ambicije da njima prezentiraju znaajnija djela iz svjetske knjievnosti, kao i naune i politike literature. To su Univerzalna biblioteka i edicija Osloboenje, pokrenute obje u Sarajevu 1913. godine. BIBLIOTEKA I ITAONICE U vrijeme okupacije 1878. godine u Bosni i Hercegovini su u pojedinim samostanskim, vakufskim i manastirskim bibliotekama postojale znaajne kolekcije vrijednih knjiga i rukopisa, pisanih na raznim jezicima. Najvee kolekcije takvih knjiga i rukopisa nalaze se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, kao i u nekim samostanskim bibliotekama ( Fojnica, Kreevo, Kraljeva Sutjeska i dr ). Svojim knjievnim fondovima i arhivskim dokumentima,, naroito onih kojim su svojim sadrajem vezani za ovo podruje, te biblioteke su uvale, svaka u svojoj sredini, pisana svjedoanstva o literarnom stvaranju pisaca sa ovog podruja i o mnogim znaajnim dogaajima koji su se desili na tlu Bosne i Hercegovine u ranijim periodima njene historije. Tu svoju funkciju one e vriti i pod austrougarskom upravom. Sa snanijim razvojem tampe kao savremenog sredstva javnog informisanja i izdavake djelatnosti u Bosni i Hercegovini je poslije 1878. godine dolo do osnivanja znatnog broja javnih itaonica kiraethana. itaonice su formirane preteno, mada ne i iskljuivo, na nacionalnoj ili konfesionalnoj osnovi. itaonice u otvarane i po manjim mjestima. itaonice su u pravilu nastajale i odravane su privatnom incijativom, bez finansijske i druge podrke okupacione uprave u njihovom osnivanju i djelovanju. Djelovanje itaonica nije se svodilo samo na nabavljanje dnevne i periodine tampe koju su lanovi itaonice itali u njenim prostorijama. Predavaka aktivnost odvijala se u mnogim mjestima, uglavnom u tamonjim itaonicama. U prostorijama itaonica esto su odravane godinje priredbe pojedinih drutava, kao i drugi javni skupovi. itaonice se stoga mogu smatrati glavnim punktovima kulturnog i drutvenog ivota u mnogim mjestima u Bosni i Hercegovini. Paralelno sa itaonicama djelovale su i knjinice u brojnim pjevakim, tamburakim i drugim drutvima. Neke od tih knjinica su bile veoma dobro snadbjevene tampom i literaturom. Postojanje fondova knjiga i periodinih publikacija u brojnim itaonicama o knjinicama pjevakih i nekih drugih drutava podstaklo je pokretanje jedne ire inicijative da se to fondovi koncentriu na jednom mjestu. Zahvaljujui toj inicijativi, pristupilo se formiranju prve biblioteke u Bosni i Hercegovini koja je trebalo da obavlja funkciju centralne biblioteke. Ta inicijativa je pokrenuta u okviru Srpskog prosvjetnog i kulturnog drutva Prosvjeta. Ona je poslije nekoliko godina intenzivnih priprema i prikupljanja knjinog fonda i van podruja Bosne i Hercegovine rezultirala osnivanjem Srpske centralne biblioteke u Sarajevu pod okriljem Prosvjete. Biblioteka je osnovana 1911. godine, a za javnost je otvorena u januaru 1913. godine. Po ugledu na nju pristupilo se zatim i formiranju sredinje knjinice Hrvatskog kulturnog drutva Napredak u Sarajevu i slinom pokuaju koncentracije knjinih fondova koji su se nalazili u bonjakim bibliotekama i itaonicama. Austrougarska uprava je poklonila znatnu panju formiranju i popunjavanju biblioteka Zemaljskog muzeja u Sarajevu kao specijalne biblioteke, namijenjene strunjacima ove institucije i drugim naunicima.

KULTURNO-ZABAVNI IVOT Okupaciona vlast je nastojala da pripadnicima austrougarskog vojnog i civilnog aparata i njihovim porodicama obezbijedi kulturni ivot na okupiranom podruju. Tako su organizovani brojni koncerti vojnih orkestara, iz jedinica stacioniranih u Bosni i Hercegovini, i solista koji su regrutovani preteno iz kruga pripadnika vojnog ili civilnog aparata i lanovima njihovih porodica, supruga i kerki u prvom redu. Na okupiranom podruju dovoeni su pojedini pozorini i operetni ansambli iz centra Austro-Ugarske monarhije na dua ili kraa gostovanja. Poseban vid aktivnosti austrogarske okupacione uprave u prvim godinama poslije izvrene okupacije predstavljalo je organizovanje kunih sijela koje su prireivali istaknuti funkcioneri okupacione uprave na zaposjednutom podruju za vei broj zvanica iz redova uglednih graana. Prireivanje takvih kunih sijela, redovno sa umjetnikim programom, registrovano je u novinama, ime mu je davan odreeni publicitet, oigledno inspirisan iz vrhova nove vlasti u Bosni i Hercegovini. Razlog takvom publicitetu je leao u osnovnom motivu prireivanja takvih kunih sijela. Njima se naime, teilo privlaenju onih slojeva domaeg stanovnitva na iju saradnju u javnom ivotu zemlje je okupaciona uprava raunala. Gostovanja pozorinih i operetnih ansambala iz raznih centara Austro-Ugarske monarhije nalazila su za izvoenje predstava na njemakom jeziku zahvalnu publiku meu doseljenicima. Za ogromnu veinu bosanskohercegovakog stanivnitva ta gostovanja nisu imala bitnijeg znaaja. U vremenskom razdoblju 1878-1918., pozorine predstave u Bosni i Hercegovini na maternjem jeziku bosanskohercegovakog domaeg stanovnitva davali su brojni ansambli putujuih pozorinih druina iz pojedinih junoslavenskih kulturnih centara. Zbog nacionalnog repertoara ili zbog sumnje da unose meu bosanskohercegovako stanovnitvo velikodravne koncepcije, neki putujui pozorini ansambli su protjerani sa ovoga podruja. Predstave koje su davali pojedini pozorini ansambli iz junoslavenskih zemalja na svojim turnejama po veim mjestima na okupiranom podruju uticale su, nema sumnje, i na razvoj dramskog amaterizma u Bosni i Hercegovini, njegovanog naroito u okviru brojnih pjevakih drutava koja su u svom sastavu gotovo u pravilu imala i dramske sekcije. Neka od tih drutava, mostarske Gusle i sarajevski Proleter na primjer, razvila su izvanredno ivu aktivnost i u tom pravcu. Iz reda dramskih amatera regrutovae se kasnije i glumci prvih stalnih pozorita u ovim krajevima. Prvo stalno pozorite koje je davalo predstave na bosanskom, srpskom i hrvatskom jeziku osnovano je u Tuzli 1898. godine, ali je ubrzo po svom osnivanju prestalo djelovati. Posljednje decenije austrougarskog upravljanja Bosnom i Hercegovinom u Sarajevu su osnovana dva amaterska pozorita ( Radniko pozorite i Srpsko diletansko pozorite ), proizala je iz pjevakih drutava Proleter i Sloga ( odnosno njihovih dramskih sekcija ), i jedno profesionalno pozorite. Njihovo djelo prekinulo su ratni dogaaji najprije na Balkanu i, kasnije, u svijetu. Kulturnoumjetnikim priredbama udareni su, u stvari, temelji prilino intenzivnom muzikom ivotu koji se odvijao u bosanskohercegovakim gradovima 1878-1918. najjae u Sarajevu. U pomenutom vremenskom razdoblju prireen je znatan broj koncerata istaknutih reproduktivnih muzikih umjetnika koji su dolazili na gostovanje u BiH. Meu njima su bili i oni veoma visoke muzike reputacije: Frantiek Ondriek, Fric Krajsler,

Alfred Grunfeld, Bronislav Huberman i drugi. U BiH su drali koncerte na svojim turnejama i pojedini horovi. Na okupiranom podruju gostovali su i mnogi operetni ansambli iz raznih centara Austro-Ugarske monarhije. Zapaena su gostovanja nekih opernih ansambala poslije podizanja Drutvenog doma u Sarajevu 1899. godine, kada su u glavnom gradu stvoreni uslovi i za odravanje operskih predstava, to do tada nije bilo mogue. Prvo gostovanje jedne stare opere u BiH odrano je 1902. godine kada je u Sarajevu eka opera iz Brna priredila nekoliko operskih prestava preteno iz ekog operskog repertoara. Poslije su slijedila gostovanja iz Milana i nekih drugih ansambala na istoj sceni. Veoma znaajnu ulogu u razvoju muzikog ivota u BiH pod austrougarskom upravom odigrala su brojna pjevaka i tamburaka drutva. Osim mukog pjevakog drutva iz Sarajeva koje je osnovano 1887. godine, na okupiranom podruju su osnivana i pjevaka i tamburaka drutva preteno na nacionalnoj ili konfesionalnoj osnovi. Njhovo lanstvo se sastojalo od starosjedilakog stanovnitva. Ta pjevaka i tamburaka drutva razvijala su znaajnu aktivnost u sredinama gdje su djelovala. Godinje priredbe tih drutava predstavljale su zapaene dogaaje u tim sredinama. Ova drutva su uestvovala sa svojim horovima i na drugim javnim nastupima, to im je sve davao irok dijapazon djelovanja. Svoj doprinos razvoju muzikog ivota u ovim krajevima dala je i muzika kola Franje Maejevskog u Sarajevu, osnovana 1908. godine. Ta kola, prva ovog profila u BiH, priredila je nekoliko javnih koncerata na kojima su nastupali njeni uesnici. Kulturno-zabavni ivot u bosanskohercegovakim gradovima izmeu 18781918. godine ispunjavan je i drugim sadrajima, drugim kulturno-umjetnikim priredbama i javnim nastupima. U ondanjoj tampi, pored ostalog, registrovano je i prireivanje nekoliko recitatorskih veeri u izvoenju glumaca koji su se sa pozorinim ansablom, kome su tada pripadali, nalazili na gostovanju u BiH. U organizaciji drutva eka beseda u Sarajevu izveden je 1910-1914. znatan broj pozorinih prestava sa lutkama. Registrovano je i prireivanje nekoliko izlobi: slikarskih, vajarskih, etnografskih. Za iru publiku veoma su atraktivne bile brojne cirkuske prestave, prireivane u mnogim mjetima BiH. Tek posljednje decenije austrougarskog upravljanja Bosnom i Hercegovinom Sarajevo e, prvo na okupiranom podruju, dobiti svoja prva dva moderna stalna kina. UMJETNIKO STVARALATVO U razvoju umjetnikog stvaralastva na podruju BiH vremensko razdoblje 18781918. prestavlja, nema sumnje, veoma znaajan period. U nekim oblastim tog stvaralatva ono je i poetni period. Najkrupnija ostvarenja u umjetnikom stvaralatvu postignuta su na ovom podruju prije 1878. godine u literaturi. Pojava bosanskohercegovakih knjievnih asopisa doprinijela je, sa svoje strane, nastajanju objektivnih uslova za podsticanje literarnog rada mnogih pisaca, onih koji su se tek poeli ogledati u knjievnosti pogotovo. Dovoljan je i letimian pogled na dugake liste saradnika Bosanske vile, Nade, Zore, Behara i Bisera da bi se dobila, makar i priblina prestava o ulozi koju su ti knjievni asopisi odigrali u razvoju knjievnosti u BiH. Na razvoj tog stvaralatva uticao je u periodu 1878-1918. u izvjesnoj mjeri i snaniji kontakt sa djelima svjetske literature ostvarivan uglavnom u dva naina itanjem tih djela u originalu ili prevodu. Prvu mogunost pruale su, jednim dijelom, bolje knjiare na okupiranom podruju koje su nabavljale prilino brojnu i raznovrsnu literaturu na stranim

jezicima, njemakom u prvom redu, ali i drugim. Neki bosanskohercegovaki pisci su imali priliku da se sa tom literaturom upoznaju za vrijeme studiranja u Beu, Gracu, Budimpreti, Pragu, Istambulu i drugim akademskim centrima u kojima su sticali akademsko obrazovanje. Drugu mogunost su pruali prevodi, objavljeni u cjelini ili odlomcima, u bosanskohercegovakim periodinim publikacijama ili u zasebnim izdanjima, najvie u Maloj biblioteci. Kao specifian oblik umjetnikog stvaralatva bilo je prevodilatvo koje je razvijeno paralelno sa razvojem originalnog knjievnog stvaranja. Nekim svojim ostvarenjima ono je dostiglo i vrlo visok umjetniki domet. Prevoeno je sa vie jezika (francuskog, njemakog, engleskog, ruskog, turskog, arapskog, perzijskog i drugih). Prikupljanje narodnog blaga i druge folklorne grae, koja je na bosanskohercegovakom tlu uspjeno obavljana i ranije, privlailo je u vremenskom razdoblju 1878-1918. panju mnogih pisaca i kulturnih djelatnika (Ludvig Kuba, Nikola Kaikovi, Luka Gri Bjelokosi, Kosta Herman, Fehim Hadibaauevi i drugi). Oni su objavljivali rezultate svog, esto dugogodinjeg prikupljakog rada u raznim asopisima i drugim periodinim publikacijama (Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak i u zbirci Narodno blago). U umjetnikoj literaturi, nastaloj 1878-1918.na tlu BiH postignuta su bez sumnje znaajna ostvarenja. Najvrednije su postignute u poeziji i pripovijetci, tada vodeim knjievnim rodovima u literaturi. Najvea imena meu tadanjim bosanskohercegovakim pjesnicima su fra Grga Marti, Aleksa anti, Safvetbeg Baagi, Jovan Dui, Musa azim ati, Tugomir Alaupovi i drugi. Ne treba, meutim, ispustiti iz vida ni da je njihov savremenik, istaknuti hrvatski pjesnik Silvije Strahimir Kranjevi, znatan dio svog ivota proveo u BiH djelujui u ovoj sredini kao pjesnik i kao pedagog i urednik Nade i vrei uticaj kako na hrvatske stvaraoce u BiH tako i na mlae bonjake pjesnike. Plejada vrsnih bosanskohercegovakim proznih pisaca otpoinje svoju djelatnost na prelazu iz XIX. u XX. stoljee na elu sa Svetozarom oroviem, Osmanom Azizom (Osmanom Nuri Hadiem i Ivanom Milieviem), Edhemom Mulabdiem i Petrom Koiem. Vrijedna ostvarenja postignuta su u eseju, dramskoj literaturi i kritici, u ovom prvom se osobito meu kritiarima je Dimitrije Martinovi, jedan od najzapaenijih saradnika Bosanske vile u drugoj fazi njenog izlaenja. Meutim reimu preventivne cenzure bilo je, naime, podvrgnuto i objavljivanje knjiga. Literarno stvaralatvo u BiH, znaajno po brojnim ostvarenjima, odvijalo se, osim rijetkih izuzetaka, bez finansijske i bilo kakve druge podrke okupacione uprave. Za razliku od literature, likovna umjetnost u uem smislu nije u BiH prije 1878. godine imala, osim u likovnom obogaivanju sakralnih objekata i nadgrobnih spomenika, te u ikonografiji, nikakvih jaih tradicija. Stoga se moe smatrati da likovno stvaralatvo svjetovnog karaktera poinje u ovim krajevima u vremenskom razdoblju 1878-1918, kakav je sluaj sa umjetnikim stvaralatvom u oblasti muzike. U razvoju likovne umjetnosti u BiH pod austrougarskom upravom postoje, u stvari, dva perioda. U prvim decenijama austrougarske uprave BiH je bila zastupljena u likovnoj umjetnosti iskljuivo slikarskim ostvarenjima stranih likovnih umjetnika koji su se u to vrijeme iz ovih ili onih razloga nali na bosanskohercegovakom tlu. Prvi slikari iz redova domaeg starosjedilakog stanovnitva u BiH pojavili su se u javnosti tek posljednje decenije austrougarskog upravljanja ovim krajevima, i to dvjema kolektivnim i jednom samostalnom slikarskom izlobom, odranim sve tri u Sarajevu. Prvu su priredili Todor vraki, Pero Popovi i Branko Radulovi 1907. godine. Grabriel Jurki je priredio samostalnu izlobu 1911. godine dok se poslije godinu dana u Sarajevu pojavila izloba

slikarskih radova Jovana Bijelia, oke Mazalia i Petra Tijeia. U relativno kratkom vremenskom razdoblju od pet godina ( 1907-1912 ) ove tri izlobe su izbacile na povrinu prvih sedam slikara iz BiH, koji su se svojim likovnim ostvarenjima predstavili sarajevskoj publici, a preko nje i iroj javnosti. Njihova pojava u javnom ivotu BiH, izraena ovim trima izlobama predstavljala je, u stvari, najvaniji trenutak u poetnoj fazi razvoja likovnog stvaralatva svjetovnog karaktera u ovim krajevima, vezanog za visoko obrazovanje u renomiranim evropskim likovnim akademijama, oni e biti u redovima domae inteligencije i prvi akademski slikari, prvi intelektualci tog profila u BiH. U periodu Austro-Ugarske vladavine BiH je osjetila znaajan uticaj na polju urbanistikog planiranja i arhitekture. Neke od promjena koje je donijela Austro-Ugarska je bilo stvaranje novih graevinskih normi i zakona kao to je npr. obaveza nabavljanja dozvole za gradnju, regulacija ljudske i protivpoarne zatite, regulacija debljine zidova i visine objekata. Neke od urbanistikih promjena uvedenih bile su klasifikacija i zoniranje ulica, regulacija harmoninog dizajna sa okolinom i potivanje regulacionog plana. Takoer je dolo do promjene u generalnoj filozofiji dizajna koji se razvio u dva distinktna arhitektonska stila: Secesijska arhitektura i Pseudomaurski stil. Secesijska arhitektura se pojavila poto su politiki smjerovi nastojali da odcijepe bosansku kulturu od njenih prijanjih asocijacija i asimiliraju je u evropski kolotok. Pseudomaurska arhitektura je zauzela drugaiji stav. Preuzela je uticaj od maurske arhitekture iz panije. Ovo je ukljuilo koritenje ornamentike i drugih maurski dizajnerskih strategija koje se ipak nisu sasvim slagala sa prijanjim i izvornim normama bosanske arhitekture. Ipak obje promjene su doprinijele jo veoj raznovrsnosti ve relativno komplekse urbane sredine bosanskih gradova. To je dovelo do useljenja struno obrazovanih arhitekata iz zapadne Evrope, koji su gradnjom novih objekata i novom regulacijom gradova u BiH doveli do poveanja urbanog stanovnitva u zemlji, ime je jo vie izmijean kulturni karakter zemlje. Ove su promjene istovremeno pospjeile industrijalizaciju i vodile su opem napretku ekonomije. U tom su periodu posebno gradovi poeli da mijenjaju svoj prvobitni karakter i fiziologiju. Glavna pota u Sarajevu je jedan od primjera projekata koji koriste formalne karakteristike dizajna kao to su jasnoa forme, simetrija i proporcija. Gradska vijenica u Sarajevu je karakteristian primjer tzv. pseudomaurskog stila, pri emu su se koristile dekoracije i lukovi mavarskog karaktera, pomijeani sa formalnim i klasinim normama u savremenoj arhitekturi 20. stoljea. Kada je rije o muzikom stvaralatvu u BiH u periodu 1878-1918, treba naglasiti da se i prvi kompozitori pojavljuju u ovim krajevima sa austrougarskom okupacijom, i to gotovo iskljuivo iz redova doseljenika koji su se ovdje nastanili ili iz redova etnomuzikologa koji se, kao Ludvig Kuba, dolazili na okupirano podruje na kraa ili dua etnomuzikoloka istraivanja. Mada je muziki ivot u BiH pod austrougarskom upravom bio relativno dobro razvijen u Sarajevu i nekim drugim gradovima, o emu svjedoe brojna gostovanja stranih reproduktivnih muzikih umjetnika ( vokalnih i instrumentalnih ) a i nastupi muzikih umjetnika sa ovog tla ( violinistkinja Blanda Heler i dr. ), evidentan je bio raskorak izmeu takvog koncertnog ivota u veim gradovima i odsustva sistematskog muzikog obrazovanja mladih generacija domaeg stanovnitva. Podatak da je prva muzika kola, i to privatna, otvorena u Sarajevu tek 1908. godine punih 30 godina poslije autrougarskog vojnog zaposijedanja ovih krajeva, dovoljno to ilustruje. Posmatrano u cjelini umjetniko stvaralatvo na ovom podruju dostiglo je u vremenskom razdoblju 1878-1918, u poreenju sa prethodnim periodima u historiji BiH,

10

znatan stepen razvoja kako u literaturi i prevodilatvu, tako i u likovnoj umjetnosti i muzikom stvaralatvu.

11