SVEUILITE U RIJECI FAKULTET ZA MENADMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU OPATIJA

INTEGRALNI PRISTUP U RAZVOJU OBALNIH PODRUJA

Seminarski rad

Kolegij: Ekonomika i menadment okolia Mentor: Prof.dr.sc. Mladen rnjar

Student: Tijana Frajti Matini broj: 20174/08-Z Smjer: Menadment dogaaja i slobodnog vremena Status: Izvanredni

Zabok, sijeanj 2012.

SADRAJ

UVOD..............................................................................................................................................................................1 1. RAZVOJNI PROCESI OBALNIH PODRUJA........................................................................................................2 1.1. Izazovi priobalne zone..........................................................................................................................................4 1.2. Ranjivost priobalnih zona.....................................................................................................................................7 2. INTEGRALNI PRISTUP I INTEGRALNE TEORIJE...............................................................................................8 3. NOVI SEGMENTI INTEGRALNOG RAZVOJA OBALNOG PODRUJA.........................................................12 3.1. Izazovi razvoja turizma na mediteranskim obalnim podrujima........................................................................12 3.2. Hrvatska (obalna) zatiena podruja i razvoj turizma......................................................................................13 3.3. Institucionalni okvir odrivog turistikog razvoja Europske Unije ...................................................................14 3.4. Strategije i taktike upravljanje posjetiteljima......................................................................................................17 ZAKLJUAK ...............................................................................................................................................................18 LITERATURA ........................................................................................................................................................................................20

UVOD

Teorija i praksa potvruje potrebu integralnog pristupa menadmentu kvalitete u turistikim destinacijama, jer destinaciju i njenu turistiku ponudu definira vie razliitih sudionika i nositelja. Zajedniki je cilj svih nositelja turistike ponude ostvariti zadovoljstvo turista, zadovoljstvo lokalne turistike industrije, kvalitetu ivota lokalnog stanovnitva i kvalitetu okolia. Sukladno tome, integralni pristup razvoju obalnih podruja nadovezuje se na integralni menadment kvalitete odreene turistike destinacije i nadopunjuje se teorijama odrivog razvoja i zatite bioraznolikosti i cjelokupne prirodne batine. Kroz ovaj rad, metodama sinteze i analize podataka, u tri poglavlja obrauje se zadana pretpostavka. U prvom dijelu, istiu se razvojni procesi obalnih podruja, izazovi i ranjivost priobalnih zona kao temelj za analizu i percepciju razvoja. U drugom dijelu, prikazat e se integralni pristup i integralne teorije koje se koristi pri determiniranju razvoja obalnih podruja. Trei dio donosi nove segmente u tom pristupu te se obrauje na primjerima Meditarana (ukljuujui i Hrvatsku) te se daje osvrt na Europsku uniju i njen stav i doprinos ovom konceptu. Na kraju, kroz zakljuak istiu se glavne prednosti i karakteristike ovog pristupa i sumiraju se navedene teorije i nudi vlastiti pogled na ovu problematiku.

1. RAZVOJNI PROCESI OBALNIH PODRUJA

Aktiviranje obalnih podruja u suvremenom ekonomskom razvitku prouzrokovalo je niz promjena na obalnim podrujima. Neke od tih promjena su pod utjecajem vanjskog, a neke pod utjecajem unutranjeg inioca. Sve te promjene imaju svojstvo ili dogaaja ili procesa. One promjene koje imaju svojstvo procesa vrlo su znaajne za razvitak obalnih podruja. Tim odreenim procesima se pridaje veliko znaenje jer procesi oznaavaju da pojava traje, odnosno da se neprekidno i dosljedno nastavlja. Ekonomija obalnih podruja izloena je jakim utjecajima, naroito izvana, koji mogu uzrokovati da odreeni procesi poprime pozitivan ili negativan pravac kretanja. Vanjski utjecaji na ekonomiju obalnih podruja danas su vrlo esti i rastu do te jakosti da zbog toga este izmjene u organizaciji prostora ili kratkorone preferencije mogu dovesti do krupnih greaka u prostoru. Obnova stanja predstavlja skupni napor in a dugi rok. Upravljanje ekonomijom obalnih podruja imperative je svake nacionalne ekonomije i mnogo vie nego ekonomije drugih podruja. Istraivanje pojavnih oblika koji imaju svojstvo procesa sastavni je dio ekonomije obalnih podruja kao posebne znanstvene discipline. Rezultati toga neposerdno se primjenjuju u upravljanju razvitkom ekonomije obalnih podruja. Litoralizacija kao pojam ne oznaava stanje ve proces, a to znai da ne izraava stvarnost ivljenja, ve promjene koje znae process okupljanja na morskim obalama. Litoralizacija ili proces okupljanja na morskim obalama nije moderna pojava, ona je djelovala u svim epohama ljudskog razvitka, a ovisno o razvitku inioca koji valoriziraju prednosti obalnih podruja. Kao proces jaa s vremenom kako jaaju tehnika i tehnoloka dostignua, a posebno ona koja su vezana uz razvitak prometne tehnike. Meutim, proces litoralizacije dolazi do punog izraaja tek onda kada se poinje afirmirati svjetska podjela rada, razmjena dobara i iskustva i kada ivot i rad na morskim obalama postaje prednost u globalnim svjetskim razmjerima. Litoralizacija u XX.stoljeu ima obiljeje prekretnikog procesa, kojemu snagu prekretnitva najvie daje suvremeni pomorski promet koji je gotovo itav svijet pretvorio u jedinstveno trite. Litoralizacija kao pojava u ekonomiji obalnih podruja, koja se prouava s prostornog gledita, ima veliko znaenje. Litoralizacija je opi pojam okupljanja na morskim obalama bez obzira na ono to se okuplja. S gledita ekonomije to su ljudi, stvari i tehnologije. S gledita prostorne 2

ekonomije je pozitivan proces ako ima pozitivan i drutveno objektivan doprinos prostora ekonominosti novog razvitka. Objektivnost doprinosa izraava se se mjerom koja poiva na ljudskim, ekonomskim i ekolokim parametrima. Polarizacija kao pojam oznaava process okupljanja ljudi i dobara u malom broju izrazito povoljnih toaka u prostoru, na primjer okupljanje ljudi i dobara u velikim gradovima, oko polja, oko atraktivnih turistikih prostora i slino. To je jedan od oblika internih procesa, koja pokazuje da se ljudi i dobra koncentriraju u nekim posebnim tokama na obali i po tome se razlikuje od procesa litoralizacije. Polarizacija snaga (ljudi i dobara) vrlo je prisutan process u ekonomiji obalnih podruja, pa se s obzirom na to istrauje i prati u toj disciplini. Polarizacija kao process ima svoju pozitivnu stranu, to jest po efikasnosti koju ima ekonomija razmjera, i negativnu stranu po koncentraciji koja izaziva razne negativne posljedice. S ekonomskog gledita plarizacija je okupljanje oko neke gospodarske grane koja ima osamostaljenu snagu i moe utjecati na razvitak drugih. S prostornog gledita polarizacija se odnosi na okupljanje oko nekog znaajnog mjesta. Ako te dvije osobine spojimo, kao identitet mjesta i snage, dobivamo cjelovito znaenje procesa polarizacije u ekonomiji obalnih podruja. Ono to daje snagu i smisao procesu polarizacije na obalnim podrujima jest urbani faktor. Pojam ravnotee u razvitku jest pojam nekog pretpostavljenog izjednaenog stanja kojemu se tei, a koje se nikad ne postie. U praksi razvitka se stoga vie govori o neravnotei.Neravnotea je odraz nejednakosti koja postoji u drutvenom i prirodnom sistemu. Demografi esto govore o ravnotei kao planskom cilju, to jest stvaranje biodinamike ravnotee, ravnotee u broju mukih i enskih stanovnika, ravnotee dobne strukture i dr. U ekonomiji obalnog prostora neravnotea se oituje naroito izmeu uskog obalnog pojasa (zona prosperiteta) i zaobalnih i otokih prostora. Razlog je tome u velikim razlikama u razini razvijenosti. Razlika u razvijenosti nije samo zbog vee prosperitetnosti uskog obalnog pojasa, ve i zbog nepovoljnijeg rasporeda prirodnog bogatstva po pojasevima obalnog podruja i dr. Neravnotea u razvijenosti tih prostora, kao i u perspektivnosti, izaziva pokrete stanovnika u vidu emigracija i imigracija, odnosno u vidu prestrojavanja unutar obalnih podruja. Stoga se, s jedne strane, pojavljuje ispranjavanje zaobalnih i otokih podruja i s druge strane, gomilanje stanovnika na uskom obalnom pojasu. Taj spontani i uvijek pogreni proces izjednaavanja na bazi preseljavanja pretvara neravnoteu u negativan proces s dugoronim posljedicama. Pozitivno gledanje na stanje neravnotee nalazimo u sistemu planiranja, u kojemu se tei optimalizaciji 3

razvitka u tokama s niom razinom razvijenosti u cilju ravnomjernijeg razvitka svih dijelova obalnog podruja. Diljem svijeta ekonomski razvoj i rast ljudske populacije imaju sve vei utjecaj na priobalne zone. Povienje razine mora, uzrokovano klimatskim promjenama, poveava pritisak na priobalje i time i njegovu ranjivost. U tenji za odgovarajuim razvojem priobalnih podruja preduvjet je svrsishodno upravljanje i planiranje. Socioekonomski sektori ukljueni u upravljanje priobalnim zonama, u to se ubrajaju: agrokultura, turizam i rekreacija, ribolov, domainstva, infrastruktura, plovidba i ouvanje prirode, mogu imati razliite interese s obzirom na ulogu u priobalnom pojasu. Manjak obradivih povrina i prirodnih izvora mogu postati veliki problem i izazvati meusektoralne konflikte. Meutim, naroito danas, svi sektori imaju zajedniki interes u sprjeavanju globalnog zatopljenja i njegovih posljedica, naroito povienje razine mora. Posljedice se oituju kao: privremeno ili trajno poplavljivanje produktivnog tla, dotok slane vode u pitku i na neobraena polja, gubitak rekreacijskih zona i znaajnih ekosustava.

1.1. Izazovi priobalne zone

Priobalnu zonu definiraju sustavi: obalne linije, priobalni vodeni, pitke vode i tla, koji su meusobno kauzalno povezani. Svaki sustav odreuje se pomou elemenata: imbenici promjena, poetna stanja ostalih sustava, stanje prirodnog sustava, tokovi promjena, konani uinci i rezultati ostalih sustava. Elementi sustava i njihovi odnosi daju osnovu za odabir programa i sredstava. Stanje prirodnog sustava i promjene u tijeku povezuju fizike procese orijentirane na uinke i okolnosti. Odreuju se kao prijelazni korak za procjenu konanih efekata. Konani efekti su uinci na socioekonomskom planu i prirodnom sustavu koji se koristi za procjenu priobalnog sustava i za izradu alternativnih strategija i planova. imbenici promjena u priobalnom vodenom sustavu su - zahtjevani: ulov ribe, melioracija, transport morem, potrebe za odmor i rekreaciju, vaenje minerala, nafte i plina; prirodni procesi: struje uz obalu i taloenje sedimenata, intezitet 4

oluja, erozija tla, ekoloko naslijee; klimatske promjene: udio CO2 u atmosferi, temperatura zraka, radijacija, povienje razine mora, oluje, struje mora i taloenje sedimenata. Takoer su vani podaci, stanje i promjene prirodnog sustava. Podaci o dotoku pitke vode, talozima i oneiivaima. Stanje i promjene: gubitak prebivalita, kvaliteta obalnih voda i taloga, izloenost olujama, batimetrija i hidraulina stanja. Konani uinci prirodnog sustava: prodaja ribe, turizam i rekreacija, stanje ekosustava, gospodarstvene aktivnosti u priobalju. Postoji jaka potreba obalnih drava za jaanjem sposobnosti upravljanja priobalnim zonama, uz koritenje odgovarajue strategije. Potreba za ubrzanim razvojem nuna je iz vie razloga: trend poveanja siromatva ljudske populacije u priobalju dovodi do degradacije priobalnih zona i slabljenja kvalitete ivljenja; rast ljudske populacije poveava oneienje morskog okolia koji nepovoljno utjee na razvoj u priobalju, naroito turizam. Oneienje izaziva ubrzano propadanje biotopa i prirodnih resursa: plae, podruje vegetacije, podruja plime i oseke, koraljne i morske grebene i ribolov u priobalju. Negativne promjene u priobalju ograniavaju mogunosti budueg razvoja: na mnogim degradiranim prebivalitima osjea se potreba za opravkom i obnavljanjem unaprjeenje upravljanja priobalnim zonama i ostvarivanje programa razvoja moe se produiti na 10 i vie godina provoenje strategija za prihvaanje i smanjenje uinka nastalih globalnih klimatskih promjena moe zahtijevati razdoblje od nekoliko desetljea i u sluaju kada su poduzete mjere za smanjenje oneienja atmosphere Upravljanje priobalnom zonom je najbolji put za rjeavanje niza problema i odgovor dugotrajnim brigama i potrebama. Provoenje upravljanja moe stimulirati i usmjeravati odgovarajui razvoj u probalju, moe sprijeiti degradaciju ekosustava, osigurati osnovu za upravljanje aktivnostima u odreenim sektorima i zadrati mogunosti za buduu upotrebu sredstava. Razvojem upravljanja u priobalju osiguravaju se pogodnosti na nacionalnom i lokalnom planu uz poboljanje kvalitete ivljenja i ekonomskog rasta. Takve koristi postiu se, u prvom redu, atitom okolia. Upravljanje priobalnim zonama podrazumijeva opsene procjene, odreivanje ciljeva, planiranje i upravljanje sustavima i resursima, uzimajui u obzir 5

tradicionalnu, kulturnu i povijesnu perspektivu, te razliite interese. To je stalan i evolucijski proces koji tei ostvarenju odgovarajueg i eljenog razvoja. Dravni programi za upravljanje priobaljem moraju omoguiti donoenje odluka meu sektorima radi kooperacije i koordinacije kroz razvojni program, povezujui nacionalne interese vezane za ouvanje okolia i napredak. Programi trebaju obuhvatiti i koordinaciju aktivnosti u priobalju, s naglaskom na ekosustave i otoke. Temelji upravljanja priobalnom zonom su: odreivanje prioriteta i problema koji su usuglaeni s lokalnim interesima prepoznavanje prilika za budui razvoj funkcija vezanih uz obalno podruje lokalnu i/ili dravnu politiku i inicijativu za rjeavanje problema na obali, s jasno odreenim ciljevima podranima od javnosti zakone i/ili institucijske dogovore na lokalnoj, nacionalnoj i gdje je potrebno na regionalnoj razini, ukljuujui sredstva i koordiniranje razvoj prema programima, zajedno s planiranjem i koritenjem tla i morskih resursa, te analizom prirodnog i socioekonomskog sustava izobrazba i osvijetenost javnosti zapoljavanje strunjaka i osposobljenog osoblja mogunosti provedbe i modificiranja programa financijska sredstva, investicije, planiranja, opracije i smanjenje trokova istraivanje, praenje i procjena.

Drava koja je u procesu odreivanja i provoenja programa upravljanja priobalnom zonom moe naii na prepreke koje smanjuju uinkoviti napredak. Ogranienja i potekoe mogu se javiti na lokalnoj i nacionalnoj razini: nerazumijevanje i neiskustvo u upravljanju priobaljem, nerazumijevanje procesa i prilika, fragmentirano institucijsko ureenje, birokracija, konkurentni interesi i nedostatak prioriteta, neodgovarajui zakoni i nedostatna provedba, manjak sredstava.

1.2. Ranjivost priobalnih zona

Studije ranjivosti treba provesti na tri razine:
1. 2. 3.

lokalno podruje (10 do nekoliko stotina kilomerara obale) nacionalno podruje (itava obalna zona drave) svjetsko podruje (obalna zona Zemlje)

Opa metodologija za odreivanje ranjivosti je studija koja ju definira kao sposobnost nacije da se nosi s posljedicama poveanja razine mora i ostalim nedaama izazvanim svjetskim klimatskim promjenama. Cilj metodologije je da prui osnovu za:

prepoznavanje i odreivanje fizike, ekoloke i socioekonomske ranjivosti na poveanje razine mora razumijevanje kako napredak i ostali socioekonomski imbenici utjeu na ranjivost razjanjenje kako odreeni postupci mogu ublaiti ranjivost i kako odrediti preostale posljedice procjenjivanje kapaciteta pojedine drave radi primjene ispravnog odgovora Kod odreivanja ranjivosti prema ubrzanom rastu razine mora, metodologija uzima u

obzir potencijalnu opasnost za stanovnitvo, ekonomsku, ekoloku i drutvenu imovinu i za prirodu. Pretpostavlja se da e se, s obzirom na dananji trend, razina mora do 2100. godine poveati 0,3-1,0 m. Ljudska populacija u obalnim podrujima nezaustavljivo raste i polovica ivi na podruju do 60 km od obale, a to odgovara ukupnom broju stanovnika prije 50 godina. Prema opoj metodologiji ciljevi procjene ranjivosti su profil ranjivosti specifinih podruja-regija i drava, gdje je najpotrebnija pomo, dati temelje za globalnu procjenu ranjivosti priobalnih regija i omoguiti zajedniki pristup problemima. Vezano uz upravljanje priobalnom zonom, studije procjene ranjivosti mogu posluiti kao potencijalni oslonac i pripremna faza drugih studija.

2. INTEGRALNI PRISTUP I INTEGRALNE TEORIJE

Teorija i praksa IQM potvruje potrebu integralnog pristupa menadmentu kvalitete u turistikim destinacijama, jer destinaciju i njenu turistiku ponudu definira vie razliitih sudionika i nositelja. Zajedniki je cilj svih nositelja turistike ponude ostvariti zadovoljstvo turista, zadovoljstvo lokalne turistike industrije, kvalitetu ivota lokalnog stanovnitva i kvalitetu okolia. Iz toga proizlazi i koncepcija IQM, koja integrira sve nositelje turistike ponude u destinaciji u cilju realizacije maksimalne kvalitete. Menadment kvalitete u uslunim djelatnostima u koje spada i turistika i hotelska industrija, temelji se na Demingovom modelu kvalitete prilagoenom specifinostima procesa usluga. Temeljna odrednica modela kvalitete je zadovoljstvo kupca (turista, gosta) i stalno unapreenje, to je opi koncept TQM koji vai i za industriju i za uslune djelatnosti. Koncept TQM temelji se na potivanju pojedinca i socijalnoj odgovornosti i ima tendenciju proiriti se na sve aktivnosti pojedinaca i cjelokupno drutvo (demokratski standardi, zdravstveni standardi, obrazovni standardi, ekoloki standardi itd.). Slika 1 Elementi kvalitete turistike destinacije

Razvoj turizma moe znatno doprinijeti brem rastu konkurentnosti i profitabilnosti gospodarstva, poveanju ivotnog standarda i smanjenju broja nezaposlenih. Uvjet za pozitivne ekonomske i druge efekte turistikog razvoja je prihvaanje kvalitete kao strategije (uvoenje TQM, IQM i dr. modela kvalitete, koritenje svjetskih standarda kvalitete). Strategija odrivog razvoja turizma mora biti temeljena na Uravnoteenom sustavu ocjenjivanja i mjerenje rezultata i strategijskoj mapi vrijednosti (vodi za usmjeravanje nematerijalne imovine). Balanced Scorecard measurement system BSC ili Uravnoteeni sustav ocjenjivanje i mjerenja rezultata, predstavlja suvremeni pristup strategiji upravljanja rezultatima i kreiranju svih vrijednosti za sve zainteresirane strane: partnere, ulagae (shareholders), kupce i graane. Temeljno polazite BSC je da je uz financijske gospodarske indikatore uspjeha potrebno kreirati i aktivirati ostale vrijednosti tzv. intangible assets, neopipljiva imovina ili nematerijalna sredstva (nedodirljiva ili nevidljiva sredstva) u koje se ubrajaju: ljudski kapital informacijski sustav i datoteke visoka kvaliteta procesa odnos sa kupcima i marke (brand) inovacijski kapaciteti i kultura. Radi se o vrijednostima koje se ne mogu mjeriti brojkama, ali ine potencijal koji je potrebno kroz strateki osmiljene aktivnosti prepoznati i iskoristiti u cilju ostvarenja optimalnih performansi ekonomski mjerljivih. BSC je dakle opi okvir (sustav) u koje su unesene sve vrijednosti s ciljem da se formira strategija budueg optimalnog odrivog razvoja sa uravnoteenim zadovoljenjem svih zainteresiranih. Efikasnost menadmenta ovisi upravo u prepoznavanju svih vrijednosti i potencijala, te u zadovoljavanju interesa svih zainteresiranih. Uravnoteeni sustav internih i eksternih performansi temelji se na stalnom napredovanju kroz brzo i stalno uenje i trening. Strateka mapa svih vrijednosti ili BTS sadri razliite dugorone perspektive i to: financijsku perspektivu perspektivu kupaca internu perspektivu i 9

 uenje i razvojnu perspektivu. Sloenost realizacije strateke mape i BSC je u postizanju uravnoteenosti razliitih suprotstavljenih interesa zainteresiranih strana, ali to je uvjet i neophodnost odrivog razvoja. Trine potrebe su sadrane u perspektivi kupaca, a ine ih slijedee vrijednosti: cijena, kvaliteta, korisnost, selekcija, funkcionalnost, servis, partnerstvo i brand. Zadovoljenje potreba kupaca treba biti uravnoteeno sa zadovoljenjem ostalih vrijednosti sadranih u ostalim perspektivama iz strategijske mape ili BSC okvira. Integralno upravljanje kvalitetom (IQM) je optimalan koncept i model upravljanja kvalitetom u turizmu, jer u sebi integrira sve elemente kvalitete turizma. IQM omoguava zadovoljenje sve veih potreba, zahtjeva i oekivanja suvremenih turista. Istovremeno osigurava uravnoteeni razvoj i odrivi razvoj turizma. IQM ima svoju strateku i operativnu vremensku dimenziju, jer kvaliteta postaje strategija koja se realizira kroz krae etape i godinje planove. Temelj kvalitete ine standardi svih pojedinanih elemenata turistikog proizvoda koji odreuju zadovoljstvo i percepciju turista. Turista je kralj u IQM, jer njegovo zadovoljstvo rezultira veim financijskim rezultatima turistikih organizacija, ali uz osiguranje zadovoljstva lokalnog stanovnitva i ouvanje okolia. Zadovoljan turista vraa se u istu destinaciju i nositelj je najbolje turistike promocije. IQM se naslanja na teoriju i praksu TQM, ali je iri i sveobuhvatniji, jer nalazi ravnoteu vie razliitih ciljeva, sudionika i zainteresiranih i integrira sve elemente kvalitete turistike destinacije. IQM namee potrebu koritenja i EFQM modela (Europska fondacija za menadment kvalitete) i SERVQUAL modela (Statistikog modela mjerenja kvalitete usluga). Da bi se kvaliteta stalno unapreivala i poboljavala po modelu Demingovog ciklusa kvalitete, potrebno je konstantno istraivati, mjeriti i usklaivati oekivanja turista prije dolaska i percepcija turista nakon odlaska. Zadovoljstvo turista utjee na odabir destinacije i cjelokupni razvoj turizma, a razvoj turizma omoguava smanjenje siromatva gospodarstva i pojedinaca. To je razlog da je turista u sreditu panje IQM i da se organizirano prati, smanjuje i eliminira jaz izmeu oekivanja i percepcije kupca turista.

10

Kod mjerenje i ocjenjivanja zadovoljstva svih zainteresiranih strana kvalitetom turistike destinacije i proizvoda, moe se koristiti QUALITEST (Test kvalitete) koji integrira 16 temeljnih indikatora kvalitete destinacije i turistikog proizvoda (ili indeks zadovoljstva): I. Indikatori kvalitete destinacije 1. turistika industrija (organizacije) 2. popratne industrije lokalne turistike industrije 3. marketing i promocija 4. kvaliteta dobrodolice lokalnog stanovnitva 5. sigurnost i zatita turista 6. kvaliteta zraka (oneienje zraka) 7. kvaliteta lokalnog okolia (istoa). II. Indikatori kvalitete turistikog proizvoda 1. kvaliteta komuniciranje sa turistima prije dolaska u destinaciju 2. turistika usluga za osobe s potekoama 3. transportne usluge 4. kvaliteta smjetaja 5. kvaliteta informiranja o lokalnim dogaajima 6. kvaliteta hrane i pia u ugostiteljskim objektima 7. kvaliteta dogaaja u destinaciji 8. kvaliteta istoe mora i dr. voda za plivanje 9. odnos kvalitete proizvoda i usluga i njihove cijene (vrijednost za cijenu). Svaki indikator kvalitete i zadovoljstva kvalitetom u destinaciji i kvalitetom turistikog proizvoda, je mjerljiv standardnim veliinama (u brojniku i nazivniku pojedinog indikatora). Tako npr. element turistika industrija mjeri se u postotku zadovoljnih turistikih profesionalaca ostvarenim poslovnim rezultatima u tekuoj turistikoj sezoni u odnosu na prethodnu; ili element kvaliteta dobrodolice, mjeri se postotkom turista jako zadovoljnih gostoprimstvom i prijateljskom panjom lokalnog stanovnitva; ili element transport, postotak jako zadovoljnih turista transportnim uslugama u destinaciji itd. svaki od 16 elemenata kvalitete. 11

Da bi se moglo mjeriti stupanj zadovoljstva kvalitetom turistike destinacije i turistikog proizvoda, potrebno je organizirati zasebno statistiko praenje, informiranje i analiziranje svih relevantnih injenica i podataka. Tako npr. za element kvaliteta zraka u turistikoj destinaciji treba postojati rutinsko informiranje javnosti o koncentraciji oneienja zraka kao i informacija o broju dana sa visokim stupnjem oneienja zraka itd. za svaki od 16 elemenata kvalitete. Svaka turistika zemlja treba razvijati Standarde menadmenta kvalitete (QMS), jer ti standardi omoguavaju kreiranje kvalitete i podizanje kvalitete turistikog proizvoda i destinacije. Tako npr. vicarska je razvila Quality Label for Swiss Tourism, Finska ima Quality 1000, a panjolska Spanish Quality tourism Mark.

3. NOVI SEGMENTI INTEGRALNOG RAZVOJA OBALNOG PODRUJA

Nakon pojanjenih teorijskih koncepata i pretpostavki u integralnom pristupu razvoja obalnih podruja, potrebno je istaknuti neke nove segmente i imbenike koji na njega utjeu. U ovom dijelu, prikazat e se na loginom i prikladnom primjeru mediteranskog podruja (u koji spada i Hrvatska) te pogled Europske unije kao dominantne institucije koja financira i nagleda razvoj obalnih podruja na podruju itave Europe.

3.1. Izazovi razvoja turizma na mediteranskim obalnim podrujima

Obalna podruja predstavljaju jedinstveni geografski prostor s aspekta ekologije, ali i ljudskog razvoja. Obalne zone, posebno one na Mediteranu, karakterizira visoka koncentracija populacije i ekonomskih aktivnosti koje uzrokuju konflikte oko naina upotrebe resursa, intenzivnog koritenja zemljita, urbanizacije, umjetno napravljenje obalne linije te ekoloke degradacije. Osim toga, evidentna je i rastua prostorna neravnotea u razvoju, i to u terminima broja stanovnika i ekonomskih aktivnosti, izmeu dinaminih obalnih podruja, koja su gusto 12

naseljena i na kojima se zemljite intenzivno koristi i troi, te esto odumiruih prostora u unutranjosti obalnog podruja (kao i na njegovim rubnim podrujima). Urbanizacija na Mediteranu se iri, a njeno obiljeje jest velika gustoa stanovnitva i aktivnosti koncentriranih na obalnom podruju. Od brojnih aktivnosti koje su koncentrirane na mediteranskim obalnim podrujima, turizam je svakako najutjecajnija, kako u terminima stalno rastue turistike potranje, koja se, prema podacima UNWTO (2007), samo za europski dio Mediterana procjenjuje na oko 160 milijuna turistikih dolazaka (gotovo 20 % od svjetske potranje), tako i u terminima turistike ponude koja je prati. Predvieni porast turistike potranje na mediteranskim obalnim podrujima, zahtijeva daljnju diversifikaciju turistikih proizvoda i destinacija, s posebnim naglaskom na turistike proizvode okrenute prirodnim sadrajima, ukljuujui eko turizam, posjete nacionalnim parkovima i parkovima prirode, ruralni turizam i sl. Turisti postaju sve sofisticiraniji u svojim zahtjevima. To se ne oituje samo u potranji za luksuznim smjetajnim kapacitetima koje koriste, nego posebno u terminima oekivanih sadraja i iskustva putovanja, koji ukljuuju aspekte poput kulturne autentinosti, kontakta s lokalnim zajednicama, uenje o flori, fauni, specijalnim ekosustavima i prirodi openito. Takvi trendovi stavljaju turizam u strateku poziciju da doprinosi ili da teti odrivosti prirodnih i napose zatienih prostora i razvojnog potencijala zajednica u njihovom okruenju.

3.2. Hrvatska (obalna) zatiena podruja i razvoj turizma

Zatita bioloke i krajobrazne raznolikosti u Republici Hrvatskoj osigurana je posredstvom Zakona o zatiti prirode (1994, 2005). Njime je odreeno 8 kategorija zatienih podruja te definirana uloga i odgovornost kljunih subjekata. U okvirima ovog Zakona, a predvoena Ministarstvom zatite okolia i prostornog ureenja, Hrvatska je poduzela korake da zatiti svoje ekosustave. Pod dravnu zatitu je stavljeno 8 nacionalnih parkova i 11 parkova prirode dok su ostala, manja ili manje znaajna stanita bioraznolikosti stavljena pod zatitu

13

upanija i upravljanje upanijskih javnih institucija.

Za potrebe upravljanja svakim od

nacionalnih parkova i parkova prirode osniva se javna ustanova. Znaajno je naglasiti da je 7 od ukupno 8 nacionalnih parkova te 6 od ukupno 11 parkova prirode locirano na jadranskim obalnim podrujima. ak tovie, 3 nacionalna parka i 2 parka prirode su morski ekosustavi. Ako ovo stavimo u kontekst injenice da se preko 90% turistikog prometa u Hrvatskoj odvija na obalnom podruju (88,95% u terminima dolazaka i 95,76% u terminima noenja), postaje jasno koliku opasnost predstavlja ovako snana turistika industrija za ova osjetljiva podruja. Broj posjetitelja u zatienim podrujima Republike Hrvatske raste po godinjoj stopi od 13% u usporedbi s opim rastom posjetitelja u zemlji od 7% (Institut za turizam, 2007). Tablica br. 1 ukratko oslikava stalno rastui trend broja posjetitelja u osnovnim kategorijama zatienih podruja u Hrvatskoj, tj. nacionalnim parkovima i parkovima prirode. Iako potranja za zatienim prostorima stalno raste, turistika potronja je jo uvijek relativno niska, prije svega zbog nedostatka odgovarajue ponude. Zbog toga ova podruja konstantno oskudijevaju financijskim sredstvima, to onemoguuje implementaciju sustava integralnog upravljanja. Ilustracije radi, prosjena dnevna potronja u jednom od najposjeenijih nacionalnih parkova, tj. Plitvikim jezerima iznosi svega 17 Eura dnevno, u Nacionalnom parku Krka 26 Eura, a na Brijunima 24 Eura dnevno po posjetitelju. to se tie parkova prirode, dnevna potronja po posjetitelju jo je skromnija. Tako npr. u Kopakom ritu turisti troe u prosjeku dnevno 8 Eura, a u Biokovu samo 6 Eura po osobi (Institut za turizam, 2007).

3.3. Institucionalni okvir odrivog turistikog razvoja Europske Unije

Kako postii odrivost u procesu turistikog razvoja na obalnim podrujima openito, a napose na njihovima zatienim podrujima, problem je s kojim se EU suoila ve koncem 80-tih godina 20. st. Na regionalnoj razini, odrivi razvoj obalnih podruja postao je prioritet za sve zemlje potpisnice Konvencije iz Barcelone, kao i prioritetna tema Mediteranske komisije o odrivom razvoju (MSCD). Ukljuivanjem morskih ekosustava u Konvenciju o pravu mora iz 1982.g., te davanjem meunarodno priznatog statusa pitanju Integralnog upravljanja obalnim podrujima iz 14

poglavlja 17 Agende 21 1992.g., a 1995.g. i amandmanima Konvencije iz Barcelone, proireno je podruje primjene aplikacija iz Konvencije i podravajuih protokola i na obalna podruja. 2001.g., zemlje potpisnice Konvencije iz Barcelone odobrile su preporuke za pripremu investicijske studije koja se tie primjene regionalnih pravnih instrumenata u domeni upravljanja obalnim podrujima. Izvjee je zavreno 2003.g. 1 Europska politika okolia doprinosi odrivom razvoju turizma sa sljedeim direktivama:

Managing Natura 2000 Sites: Direktiva EU o konzervaciji prirodnih stanita i flore i faune uspostavlja iroku mreu posebnih podruja konzervacije i posebnih zatienih podruja na teritoriju Zajednice2

Water Framework Directive: ova direktiva uspostavlja jasne ciljeve s namjerom da do 2015.g. sve europske vode moraju biti u dobrom stanju te da se voda irom Europe mora na odriv nain koristiti3

Kvaliteta vode za kupanje; Bathing Water Directive iz 1976.g. dala je obvezujue standarde za kvalitetu vode za kupanje diljem EU4 Strategic Environmental Assessment (SEA); SEA direktiva je donesena kako bi se osiguralo da se za vrijeme izrade, a prije usvajanja regionalnih i lokalnih razvojnih planova i programa izvri procjena njihova utjecaja na okoli5 Osim europskih direktiva i nacionalnog zakonodavstva, zemlje lanice EU su potpisnice i

meunarodnih sporazuma koji imaju za cilj zatitu prirodne raznolikosti i bogatstva te ograniavanja uinaka zemalja na klimatske promjene, tj. Konvencije o biolokoj raznolikosti 6 i protokola iz Kyota. Za turizam su takoer veoma znaajni i neki od alata nastali na dobrovoljnoj osnovi.

Environmental and Audit Management Scheme (EMAS); ovo je dobrovoljni sustav upravljanja za poduzea i organizacije koje ele na trajnoj osnovi usavravati svoje operativne ekoloke mjere zatite bez obzira na praksu koju im nalae zakon. Ovom

1 2

http://www.europa.eu/enterprise/services/tourism/tourism-publications/documents/iqm_coastal_en.pdf http://www.europa.eu.int/comm/environment/nature 3 http://www.europa.eu/int/comm/environment/water/waterframework/index-_en 4 http://www.europa.euint/water/water-bathing/index_en.html 5 http://www.europa.eu.int/comm/environment/eia/home 6 http://www.biodiv.org

15

shemom podraavaju se mjere koje su ak detaljnije od mjera definiranih naelima meunarodnog standarda ekolokog upravljanja u poduzeima, ISO 14001.7

Europske eko-marke za usluge turistikog smjetaja (EU Flower)8 Temeljna orijentacija odrivosti europskog turizma; ovaj lanak, tiskan u studenom 2003, naglaava potrebu osiguravanja koegzistencije razliitih politika i mjera Zajednice koje se tiu odrivosti turizma i konkurentnosti turistike industrije9

Europska povelja za odrivi turizam u zatienim podrujima pripremljena je od strane EUROPARC-a, saveza europskih nacionalnih parkova i parkova prirode. Ova povelja priznaje posebne okolnosti funkcioniranja parkova i postizanja ravnotee izmeu potreba okolia, posjetitelja i zajednice domaina10 Na nacionalnoj/lokalnoj razini, veina drava ima vlastito zakonodavstvo u domeni

planiranja, okolia i vlasnikih prava koje je relevantno za odrivi turistiki razvoj. Neke imaju zakonodavstvo koje se odnosi na upravljanje obalnim podrujima, ali veina zahtjeva za odrivim turizmom sadrana je u (ne statutarnim) politikama, strategijama, planovima i dobrovoljnim sporazumima. Usmjeravanje ekolokih procesa esto se provodi posredstvom naela definiranih u Lokalnoj Agendi 21.11 Nadalje, postoje razliita pravila koja se odnose na opu ekoloku praksu i propise pri gradnji (koji se primjenjuju kako na turizam tako i na ostale sektore), dok posebne zakonske regulative koja se odnosi na ozelenjavanje turizma, nema. Pristup je uglavnom temeljen na uvjeravanju, uz subvencioniranje obuke, savjetovanja, davanja financijske pomoi onima koji uvode ekoloku praksu i/ili davanje posebne marketinke potpore onima koji imaju eko akreditacije.

7 8

http://www.europa.eu.int/comm/environment/emas/indey_en.html http://www.eco-label.com.default.htm 9 http://www.europa.eu.int/comm/enteprise/services/tourism/index_en.html 10 http://www.europarc.org/European-charter.org/Documents/charter_full_text.pdf 11 http://www.gdrc.org/uem/la21/la21.html

16

3.4. Strategije i taktike upravljanje posjetiteljima

Na kraju, da bi se zaokruila pria vezana uz nove segmente integralnog pristupa razvoju obalnih podruja, potrebno je istaknuti neke strategije i taktike upravljanja posjetiteljima, posebice u zatienim podrujima. U dolje istaknutoj Tablici 1. prikazane su strategije i odreene upravljake taktike i tehnike koje doprinose razvoju i zatiti obalnih podruja. Na temelju ovih metoda, omoguit e se budui razvoj i odrivi turizam koji predstavljaju najznaajniji princip u svim dananjim naporima i percepcijama budueg razvoja u turizmu, pa tako i obalnih podruja. Tablica 1. Strategije i taktike upravljanja posjetiteljima Strategija Reducirati uporabu cijelog zatienog obalnog podruja Upravljake taktike i tehnike Ograniiti broj posjetitelja u cijelom zatienom podruju (sezonska ili vremenska ogranienja, rasporeivanje skupina, definiranje veliina skupina, diferencirane cijene) Obeshrabrivati uporabu ostalih podruja (prethodna rezervacija dolaska na podruje, zatvaranje podruja) Reducirati uporabu problematinih podruja Zahtijevati odreene vjetine ili opremu Stavljati prepreke ili barijere kako bi se oteao pristup odreenim lokalitetima Informirati o problemima konkretnog podruja Obeshrabrivati ili zabranjivati dolazak u problematina podruja (zoniranjem podruja) Ograniiti broj posjetitelja ili ograniiti vrijeme boravka Eliminirati objekte ili ureaje, popraviti i poboljati ih u alternativnim podrujima Modificirati lokaciju koritenja Ohrabriti putovanja neuobiajenim rutama Utvrditi zahtjeve za dodatnim vjetinama ili opremom Naplaivati razliite cijene ulaznica Obeshrabriti/zabraniti kampiranje ili sline aktivnosti Locirati objekte i sadraje na izdrljivijim lokacijama 17

unutar problematinog podruja Modificirati nain upotrebe i vrijeme koritenja Modficirati nain koritenja i vrstu posjetitelja

Ohrabriti ili obeshrabriti putovanja neuobiajenim rutama Razlikovati posjetitelje po tipovima Ohrabriti koritenje izvan glavne sezone Obeshrabriti/zabraniti koritenje ondje gdje je potencijalni utjecaj visok Uvesti pristojbe u periodima vrnog optereenja Obeshrabriti/zabraniti tetne radnje/opremu Ohrabrivati/zahtijevati odreenu opremu, vjetine, ponaanje Educirati o etici ponaanja prema divljini Obeshrabrivati ili zabranjivati kampiranje u divljini i dovoenje kunih ljubimaca Informirati posjetitelje o odgovarajuem koritenju zatienih prostora Informirati o moguoj zatiti uvati lokaciju od utjecaja Snaiti lokaciju Otkloniti problem Obnoviti oteene lokalitete

Modficirati oekivanja posjetitelja Poveati otpornost resursa Zadrati/ obnoviti resurse

Izvor: Eagles, F.J, McCool S., Haynes, C.D., Sustainable Tourism in Protected Areas. Guidelines for Planning and Management, WCPA, IUCN, 2002

ZAKLJUAK

18

Upravljanje i koritenje integralnog pristupa u razvoju obalnog podruja podrazumijeva opsene procjene, postavljenje ciljeva i upravljanje priobalnim sustavima i resursima, pazei i na tradicionalne, kuturne i povijesne interese. To treba biti stalan evolucijski proces. Obalne drave, pri definiranju i provoenju nacionalnih programa upravljanja priobaljem, mogu naii na mnoge prepreke koje koe uinkoviti razvoj. Stoga se potiu na odreivanje prioriteta, najkritinije zone i na poduzimanje mjera za jaanje menaderskih sposobnosti. Meutim, uinkovito upravljanje moe se postii i koordinacijom izmeu drava i meunarodnih organizacija. Koordinacija pomae u izbjegavanju nepotrebnih dupliranja i za razvoj sredstava, koncepata i veza koje su potrebne za razvoj i primjenu nacionalnih programa. Jedno je od vanih pitanja u upravljanju priobalnom zonom da li odgoditi akcije dok se ne stekne vie znanja, informacija i vie sredstava, ili djelovati trenutno. Najbolje je polako poeti planiranje i primjenu, pritom pokuavajui proiriti razumijevanje i unaprijediti dostupnu tehniku i tehnologiju. Na taj nain, dobiva se prokativni pristup i strategija koja e jamiti budui razvoj obalnih podruja uz koritenje odrivog razvoja.

19

LITERATURA
- Avelini Holjevac, I. Upravljanje kvalitetom u turizmu i hotelskoj industriji, Opatija 2002. - Eagles, F.J, McCool S., Haynes, C.D., Sustainable Tourism in Protected Areas. Guidelines for Planning and Management, WCPA, IUCN, 2002 - Koljati, V., Upravljanje priobalnom zonom, Pomorski zbornik 39 (2001)1, str. 343-348 - Petri, L., Kako turizam razvijati na odriv nain u zatienim obalnim prostorima, Acta Turistica Nova, Vol. 2 No. 1, 2008 - http://www.biodiv.org - http://www.europa.eu

20