MICHEL HOUELLEBECQ

ELEMENTARNE ESTICE
roman
S francuskog preveo MARINKO KOEC

Ova je knjiga nadasve pria o jednom ovjeku koji je vei dio svojeg ivota proveo u zapadnoj Europi, tijekom druge polovice XX. stoljea. Premda je uglavnom bio sam, povremeno je dolazio u dodir s drugim ljudima. ivio je u nesretnom i nemirnom vremenu. Zemlja u kojoj se rodio polako je ali neumoljivo propadala u gospodarsku kategoriju srednje siromanih zemalja; esto izloeni prijetnji siromatva, pripadnici njegova narataja ivot su povrh toga proveli u samoi i ogorenju. Osjeaji ljubavi, njenosti i bratstva medu ljudima uvelike su nestali; njegovi su suvremenici u meusobnim odnosima najee pokazivali ravnodunost, ak i okrutnost. Kada je nestao, Michel je Djerzinski bio jednoglasno smatran jednim od najistaknutijih biologa i ozbiljnim kandidatom za Nobelovu nagradu; njegova e se puna vanost otkriti tek neto kasnije. Vrijeme u kojem je Djerzinski ivio filozofiju je uglavnom smatralo lienom svakog praktinog znaenja, ak i predmeta. Stvarnost je da svjetonazor koji u odreenom razdoblju usvoji veina pripadnika nekog drutva utvruje gospodarske i politike odnose kao i udoree tog drutva. Metafizike su mutacije - odnosno tadikalni i globalni preobtaaji svjetonazora uz koji pristaje veina rijetke u povijesti ovjeanstva. Moemo, primjerice, navesti pojavu kranstva. Kada se dogodi neka metafizika mutacija, ona se bez otpora razvija do svojih krajnjih posljedica. Ona bez oba-ziranja pomete gospodarske i politike sustave, estetske sudove, drutvene hijerarhije. Nikakva joj ljudska sila ne moe prekinuti tijek nikakva sila osim pojave neke nove metafizike mutacije. Ne moe se izriito ustvrditi da metafizike mutacije zahvaaju oslabljena drutva, ona koja su ve na zalasku. Kada se pojavilo kranstvo, Rimsko Carstvo bilo je na vrhuncu moi; vrhunski organizirano, vladalo je itavim poznatim svijetom; njegova je tehnika i vojna nadmo bila bez premca; no unato tome nije imalo nikakvog izgleda. Kada se pojavila moderna znanost, srednjovjekovno je kranstvo tvorilo cjelovit sustav razumijevanja ovjeka i svijeta; sluilo je kao temelj za vladanje narodima, stvaralo sustave znanja i djela, presuivalo kako u miru tako i u ratu, ureivalo proizvodnju i podjelu dobara; no nita od svega toga nije ga sprijeilo da se urui. Michel Djerzinski nije bio ni prvi, ni glavni tvorac te tree, po mnogoemu najradikalnije metafizike mutacije, kojom e zapoeti novo razdoblje u svjetskoj povijesti; no zbog odreenih, sasvim posebnih okolnosti koje su mu obiljeile ivot, bio je jedan od njezinih najsvjesnijih, najlucidnijih tvoraca.

Danas ivimo u sasvim drugaijem dobu, A isprepletene okolnosti obgrljuju nam tijela, Uranjaju nam tijela U plimu radosti. Ono to su negdanji ljudi katkad naslutili u svojoj glazbi, Mi to svakodnevno ostvarujemo u praksi. Ono to je njima ostalo nedostupno i apsolutno, Mi smatramo jednostavnim i banalnim stvarima. Ipak, mi ne preziremo te ljude; Znamo to dugujemo njihovim snovima, Znamo da bili bismo nita bez ispreplitanja boli i radosti to satkalo je njihovu povijest, Znamo da nau su sliku nosili u sebi dok ih izjedala mrnja i strah, kada su se sudarali u mraku, Dok su, korak po korak, ispisivali svoju povijest. Znamo da njih ne bi bilo, da ih ne bi ni moglo biti da nisu u dubini svojeg bia nosili tu nadu, Oni ne bi preivjeli bez svojega sna. Danas kada ivimo u svjetlosti, Danas kada ivimo sasvim blizu svjetlosti I kada nam svjetlost preplavljuje tijela, / 'ranja nam tijela u plimu radosti I hniih kada ivimo uz samu obalu, I hred tih beskrajnih poslijepodneva I hi nas kada je svjetlost oko naih tijela postala opipljivom, Danas kada smo stigli do odredita I kada smo iza sebe ostavili svijet razdvojenosti, Mentalni svijet razdvojenosti, Uronivi u nepominu i plodnu radost Novog zakona Danas, Po prvi put, Moemo se prisjetiti kraja starog doba.

PRVI DIO IZGUBLJENO KRALJEVSTVO

1. Prvi je srpnja 1998. padao u srijedu. Stoga je logino, iako i neuobiajeno, daje Djerzinski priredio svoju oprotajnu zdravicu u utorak poslijepodne. Boce ampanjca smjetene su medu posude sa smrznutim embrijima, malo preteke za hladnjak marke Brandt; obino je sluio za uvanje klasinih kemijskih preparata. etiri boce za petnaestero, to je bilo malo nategnuto. Sve je, uostalom, bilo nategnuto: motiv koji ih je drao na okupu bio je povran; jedna nespretna rije, jedan krivi pogled mogli su raspriti grupu, svatko bi jurnuo prema svojem autu. Stajali su u bijelo poploenoj podzemnoj prostoriji s klimatizacijskim ureajem, ukraenoj posteri-ma njemakih jezera. Nitko se nije ponudio da fotografira. Jedan mladi istraiva koji je stigao poetkom godine, bradonja blesavog lika, povukao se ve nakon nekoliko minuta izgovarajui se problemima s autom. Medu uzvanicima se proirila sve osjetnija nelagoda; praznici su bili blizu. Neki e ih provesti u obiteljskoj kui, drugima je drae kampiranje. Izgovorene rijei lijeno su pljuskale zrakom. Brzo su se razili. U devetnaest i trideset sve je bilo gotovo. Djerzinski je preao parkiralite u pratnji kolegice crne kose, vrlo bijele koe, krupnih grudi. Bila je neto starija od njega; vjerojatno e ga naslijediti na elu istraivake skupine. U veini svojih objavljenih radova bavila se drozofilskim genom DAF3; bila je neudana. Zaustavivi se pred svojom tovotom, s osmijehom je pruio ruku znanstvenici (ve se nekoliko sekundi mentalno pripremao da obavi tu gestu i daje poprati osmijehom). Dlanovi su se obuhvatili i lagano protresli. Neto je kasnije pomislio daje tom stisku ruke nedostajalo topline; s obzirom na okolnosti mogli su se izljubiti, kao to rade ministri, ili neki pjevai zabavne glazbe. Odradivi rastanak, ostao je sjediti u autu pet minuta koje su mu se uinile duge. Zato ena ne polazi? Moda masturbira sluajui Brahmsa? Ili, naprotiv, razmilja o svojoj karijeri, o svojim novim odgovornostima, i ako je tako, vesele li je? Genetiarkin je golf naposljetku napustio parkiralite; ponovno je ostao sam. Dan je bio prekrasan, i jo topao. Tih je prvih ljetnih tjedana sve izgledalo nepomino blistavo; Djerzinski je, meutim, bio svjestan da su dani ve poeli postajati krai. I sam pokrenuvi motor, pomisli kako radi u povlatenom ivotnom okoliu. Na pitanje: Mislite li da je Palaiseau povlaten ivotni okoli? 63% stanovnika odgovorilo je: Da. To se dalo shvatiti; zgrade su bile niske, razdvojene travnjacima. Vie je velikih trgovakih centara omoguivalo laku opskrbu; pojam kvalitete ivota gotovo i nije bio pretjeran kada je u pitanju Palaiseau. Juna je autocesta bila pusta u smjeru Pariza. Imao je dojam da se nalazi u novozelandskom znanstveno-fanta-stinom filmu koji je gledao u svoje studentsko vrijeme: radilo se o posljednjem ovjeku na Zemlji, nakon nestanka sveg ivota. Neto je u zraku slutilo na britku apokalipsu.

Djerzinski je ve desetak godina stanovao u Ulici Fre-micourt; navikao se na tu etvrt, bila je mirna. Godine 1993. osjetio je potrebu za drutvom; za neime to bi ga uveer doekalo kod kue. Izbor je pao na bijelog kanarinca. Ptiica je bila plaljiva. Pjevala je, naroito ujutro; nije se, meutim, doimala radosnom. No moe li kanari-nac biti radostan? Radost je snaan i dubok osjeaj, doivljaj ushiene punoe koja se uti cjelinom svijesti; moe ga se usporediti s pijanstvom, uznesenjem, ekstazom. Jednom je ptiicu pustio iz krletke. Prestraena, posrala se na kau, potom se zaletjela na reetke u potrazi za vratima. Mjesec dana kasnije, ponovio je pokuaj. Ovog je puta sirota ivotinja pala kroz prozor; ublaivi pad koliko je mogla, na kraju je uspjela sletjeti na balkon zgrade preko puta, pet katova nie. Michel je morao priekati povratak stanarke, ivo se nadajui da nema maku. Pokazalo se da je djevojka urednica u asopisu 20 Ans; ivjela je sama i kasno se vraala s posla. Nije imala maku. Pala je no; Michel je pokupio ptiicu koja je, uu-rena uz betonsku ogradu, drhtala od studeni i straha. U iSc je navrata susreo urednicu, uglavnom iznosei smee. Kimnula bi glavom, vjerojatno u znak prepoznavanja; i on bi njoj kimnuo. Sve u svemu, ta mu je nezgoda omoguila da uspostavi susjedski odnos; imala je, dakle, i dobru siranu. Kroz njegove se prozore vidjelo desetak zgrada, odnosno kojih tri stotine stanova. Kad bi se uveer vratio s posla, kanarinac bi najee poeo zvidukati i cvrkutati, to bi potrajalo pet do deset minuta; potom bi mu promijenio sjemenje, stelju i vodu. Te ga je veeri, meutim, doekala tiina. Priao je krletki: ptica je bila mrtva. Siuno bijelo tijelo lealo je postrance na pjeanoj stelji. Veerao je porciju brancina s radiem iz gurmanskog odjela robne kue Monoprix, to je zalio osrednjim Valdepe-nasom. Nakon kraeg kolebanja, truplo je poloio u plastinu vreu koju je opteretio bocom piva, i sve bacio u otvor za smee. to je drugo mogao? Odrati misu? Nikada nije vidio gdje zavrava taj cjevovod za smee s uskim otvorom (premda dovoljno irokim za tijelo kanarinca). Stade sanjariti o divovskim kontejnerima, do vrha ispunjenim filterima za kavu, raviolima s umakom i odrezanim spolnim organima. Golemi crvi, vei od ptice, naoruani kljunovima, napadali su joj truplo. upali su noice, komadali crijeva, buili one jabuice. Usred noi se trgnu, sav drhtei; bilo je tek pola dva. Popio je tri xanaxa. Tako je zavrila njegova prva veer slobode. Zima 14. prosinca 1900, u izvjeu Berlinske akade-mije naslovljenom Zur Tbeorie des Geseztes derEnergiever-iriluii^ in Normalspektrum, Max Planck je prvi put spo-nu mio pojam kvanta energije, koji e odigrati odlunu tili igu u kasnijem razvoju fizike. Izmeu 1900. i 1920, na i is< bit poticaj Einsteina i Bohra, vie ili manje nadahnuti /a li vati pokuavali su novi koncept prilagoditi ranijem i<< uijskom sklopu; tek se tijekom dvadesetih godina uka-/ ilii da je taj sklop nepovratno zastario. Nielsa Bohra smatra se istinskim utemeljiteljem kvantne mehanike ne samo zbog njegovih osobnih otkria, nego lo i vie zbog iznimnog ozraja kreativnosti, intelektualnog ara, slobode duha i prijateljstva koje je stvorio oko i Iie. Institut za fiziku u Kopenhagenu, koji je Bohr utemeljio 1919, okupio je sve mlade istraivae kojima se mogla pohvaliti europska fizika. Tu su stasali Heisenberg, l'auli i Born. Neto stariji od njih, Bohr je bio kadar satima razlagati pojedinosti njihovih hipoteza, na jedinstven nain isprepliui filozofsku otroumnost, dobrohotnost i strogou. Precizan do manijakalnosti, nije podnosio nikakve pribline vrijednosti pri tumaenju pokusa; no ujedno mu se nijedna nova ideja nije doimala unaprijed ludom, nijedan klasini koncept nedodirljivim. Studente je rado pozivao u svoju ladanjsku kuu u Tisvildeu;

tamo je primao i znanstvenike iz drugih disciplina, politiare, umjetnike; u razgovoru se slobodno prelazilo s fizike na filozofiju, s povijesti na umjetnost, s religije na svakodnevni ivot. Nita usporedivo nije postojalo sve od doba prvih grkih filozofa. U tom su iznimnom okruenju, izmeu 1925. i 1927, utvreni osnovni pojmovi kopenha-genkog tumaenja, koje je uvelike obezvrijedilo ranije poimanje kategorija prostora, kauzalnosti i vremena. Djerzinski se nije ni najmanje uspio okruiti takvim duhom. Ozraje u istraivakoj skupini kojom je rukovodio bilo je ni vie ni manje nego uredsko. Istraivai na polju molekularne biologije su umjesto Rimbauda mikroskopa, kakvima ih zamilja sentimentalna javnost, mnogo blie potenim tehniarima bez genija, koji itaju Le Nouvel Observateur i sanjare o praznicima na Grenlandu. Istraivanja u molekularnoj biologiji ne zahtijevaju nikakvu kreativnost, nikakav izumiteljski dar; u zbilji se radi o gotovo posve rutinskoj aktivnosti za koju su dovoljne solidne drugorazredne intelektualne sposobnosti. Ti ljudi piu doktorate, brane svoje teze, premda bi im dvije godine studija nakon mature bile vie nego dovoljne za rukovanje ureajima. Da bi se shvatio genetski kod, obiavao je govoriti Desplechin, ravnatelj biologijskog odjela CNRS-a, da bi se otkrilo naelo sinteze proteina, tono, za to treba malo oznojiti koulju. Uostalom, znate da je jedan fiziar, Gamow, prvi nanjuio stvar. Ali to se tie dekriptiranja DNA, pfff... Dekriptira se, dekriptira... Napravi se jedna molekula, pa se napravi jo jedna. Podaci se unesu u raunalo, koje izrauna podnizove. Poalje se faks u Colorado: oni su proizveli gen B27, mi proizvodimo C33. Sitne manipulacije. S vremena na vrijeme dogodi se kakav beznaajan tehniki napredak; u veini sluajeva to je dovoljno za Nobela. Obino kokoarenje, zafrkancija. Poslijepodne 1. srpnja bilo je ubitano vrue; bilo je to jedno od onih poslijepodneva koja se loe zavre, olujom koja rastjera razgoliena tijela. Desplechinov je ured gledao na dok Anatola Francea. S druge strane Seine, na doku Tuileries, homoseksualci su etali na suncu, razgovarali u parovima ili manjim skupinama, udvoje sjedili na istom runiku. Gotovo su svi nosili tange. Namazani uljem za sunanje, njihovi su se miii bljeskali na suncu, guzovi su im bili obli i sjajni. Neki su avrljajui trljali svoje spolne organe preko najlonskih gaica, ili unutra zavlaili prst, otkrivajui stidne dlake, dio penisa. Desplechin je uz staklenu stijenku postavio dvogled. Govorilo se da je i sam homoseksualac; zapravo je posljednjih godina bio prije svega drutveni alkoholiar. Jednog poslijepodneva nalik ovome, dva je puta pokuao masturbirati, oiju zalijepljenih za dvogled, ustrajno zurei u adolescenta koji je spustio tange i iji se kurac stao dirljivo uzdizati prema nebu. Njegovo pak vlastito spolovilo, mlitavo i izborano, neutjeno se objesilo. Nije ustrajao. Djerzinski je stigao tono u esnaest sati. Desplechin ga je pozvao na razgovor. Njegov ga je sluaj kopkao. esto >.ul.il<> da istraiva uzme slobodnu godinu radio u nekoj drugoj ekipi u Norvekoj, Japanu ili I njoj drugoj od tih sumornih zemalja u kojima etrdese-li iiij .u i masovno poinjaju samoubojstva. Drugi su se brojni su takvi sluajevi zapaeni u Mitterrandovo di iba, godine tijekom kojih je pohlepa za novcem dose-"I i neviene razmjere - davali u potragu za investicijskim kapitalom i osnivali poduzea kako bi neku molekulu pret v o r i l i u trinu robu; neki su od njih, uostalom, za kratko vrijeme prikupili znatno bogatstvo, ne prezajui da ne-i asno unove znanje steeno tijekom godina neprofitnih istraivanja. No Djerzinskijevo povlaenje, bez ikakva drugog projekta, bez odreenog cilja, bez makar najmanjeg pokuaja da se opravda, doimalo se neshvatljivim. U svojoj etrdesetoj, bio je rukovoditelj istraivake skupine, petnaest je znanstvenika radilo pod njegovim vodstvom; sam je odgovarao - i to u posve teoretskom

smislu jedino Desplechinu. Njegova je ekipa postizala izvrsne rezultate, smatrali su je jednom od najboljih u Europi. Ukratko, u emu je bio problem? Desplechin se potrudio u glas unijeti dinaminost: Imate li kakvih planova? Uslijedila je stanka od trideset sekundi, a Djerzinski tada krto progovori: Razmiljati. Poetak je bio lo. Hinei vedrinu, pokuao je ponovno: Na osobnom planu? Dok je netremice promatrao to ozbiljno lice otrih crta i tunih oiju podignutih prema njemu, najednom ga je zgromio sram. Sto, na osobnom planu? On je sam doao po Djerzinskog tla Sveuilite Orsay prije petnaest godina. Izbor se pokazao odlinim: to je bio precizan, nepopustljiv, domiljat istraiva, koji je s vremenom prikupio znatan broj uspjeha. To to je CNRS uspio zadrati visok poloaj u europskim istraivanjima na polju molekularne biologije, dobrim je dijelom bilo zahvaljujui njemu. Ugovor je bio uvelike ispunjen. Naravno, zakljui Desplechin, va e pristup informatikom sustavu ostati slobodan. Vae kodove za pristup rezultatima pohranjenim na posluitelju, kao i web-stra-nicama centra, zadrat emo aktivnima; oboje na neodreeno vrijeme. Ako vam treba to drugo, stojim vam na raspolaganju. Kad je ovaj drugi otiao, ponovno je priao staklenoj stijenci. Lagano se znojio. Na doku preko Seine, tamnokosi je mladi sjevernoafrikog tipa skidao bermude. U biologiji, neki su temeljni problemi ostali nerazrijeeni. Biolozi su mislili i djelovali kao da su molekule razdvojeni materijalni elementi, povezani jedino elektromagnetskim privlaenjima i odbijanjima; bio je uvjeren da nitko od njih nije uo za paradoks EPR niti za Aspectova istraivanja; nitko se nije potrudio ak ni uputiti se u dostignua fizike od poetka stoljea; njihovo je poimanje atoma ostalo gotovo istovjetno Demokritovom. Optereivali su se teko probavljivim, repetitivnim podacima, s iskljuivim ciljem da iz njih izvuku korist u neposrednoj industrijskoj primjeni, ne uviajui da je konceptualni temelj njihova rada potkopan. U CNRS-u su vjerojatno jedino i i on sam, zahvaljujui svojem studiju fizike, ni: < im bi se ozbiljno pristupilo atomskim n.i /.ivota, temelji dananje biologije rasprsnuli bi ......adie. Desplechin je meditirao nad tim pitanjilok se veer sputala na Seineu. Nije mogao zamisliti pili kojim bi moglo krenuti Djerzinskijevo razmiljanje; nije se uope osjeao sposobnim razgovarati o tome s tljim. Pribliavao se ezdesetoj; na intelektualnoj razini, osjeao se potpuno potroenim. Homoseksualci su otili, dok je sada bio pust. Vie se nije sjeao svoje posljednje erekcije; ekao je oluju.

3.
Oluja je izbila oko dvadeset i jedan sat. Djerzinski je sluao kiu otpijajui male gutljaje jeftinog armagnaca. Nedavno je navrio etrdeset godina: je li postao rtvom krize etrdesetih? Zahvaljujui poboljanju ivotnih uvjeta etrdesetogodinjaci su danas u punoj formi, u izvrsnom tjelesnom stanju; prvi znaci koji ukazuju - kako tjelesnim izgledom tako i reakcijom organa na napor - da je prijeen prag nakon kojeg poinje dugo sputanje prema smrti, najee se javljaju tek oko etrdeset pete, ak pedesete godine. tovie, ta se famozna kriza etrdesetih esto povezuje sa spolnim pojavama, s neodlonom i poma-mnom potragom za tijelima vrlo mladih djevojaka. U Djerzinskijevom sluaju, takvo je razmiljanje bilo bespredmetno: kurac mu je sluio za pianje, nizato drugo.

Sutradan je ustao oko sedam sati, iz svoje biblioteke uzeo Dio i cjelinu, znanstvenu autobiografiju Wernera Heisenberga, i pjeice se uputio prema Marsovoj poljani. Zora je bila prozrana i svjea. Tu je knjigu posjedovao od svoje sedamnaeste godine. Sjedei pod platanom u Aleji Victora Cousina, ponovno je proitao odlomak prvog poglavlja u kojem Heisenberg, prisjeajui se svojih kolskih godina, opisuje okolnosti svojeg prvog susreta s teorijom atoma: Vjerujem daje to bilo u proljee 1920. Ishod prvoga velikog rata kod mladih je u naoj zemlji posijao pomutnju i zbunjenost. Starija generacija, duboko razoarana porazom, iz rukuje ispustila uzde; mlade se, pak, udruivala u skupine, manje ili vee zajednice, kako bi potraila neki novi put, ili barem pronala novi kompas za orijentaciju, jer stari je bio razbijen. Tako sam se i ja, jednoga lijepog proljetnog dana, zatekao u etnji sa skupinom od desetak ili dvadesetak drugova. Ako me sjeanje ne vara, put nas je vodio preko breuljaka koji se prostiru uzdu zapadne obale Starnberkog jezera; to se jezero, svaki put kada bi se u redovima blistavo zelenih bukava pojavio procijep, ukazivalo s lijeve strane ispod nas, i doimalo se kao da se protee sve do planina koje su inile pozadinu krajolika. Prilino je udno da se upravo za te etnje odvio moj prvi razgovor o svijetu atomske fizike, razgovor koji e mi biti od velikog znaenja tijekom karijere. Oko jedanaest sati, vruina stade ponovno rasti. Vrativi se u svoj stan, Michel se potpuno razodjenuo i legao. I tijekom sljedea tri tjedna, kretanje mu se svelo na minimum. Mogue je zamisliti da riba, povremeno provirujui i glavom iz vode da uhvati zraka, na nekoliko sekundi ugleda svijet koji je zraan, potpuno drugaiji - rajski. Da-I il.o tla bi se potom morala vratiti u svoj svijet algi, u kojem ribe prodiru jedne druge. No na nekoliko sekundi moda bi uspjela naslutiti jedan drugaiji, savreni svijet na svijet. Uveer 15. srpnja, nazvao je Brunu. Uz glazbenu podlogu u tonu cooljazza, glas je njegovog polubrata izgovorio poruku sa suptilno ironinim odmakom. to se Brune tie, on je nedvojbeno bio rtvom krize etrdesetih. Nosio je kone jakne, putao bradu. Kako bi pokazao da poznaje ivot, izraavao se poput likova iz drugorazrednih krimia; puio je cigarillose, bildao pektoralne miie. No u svojem sluaju, Michel nije nimalo vjerovao u objanjenje krizom etrdesetih. Mukarac koji je rtva krize etrdesetih eli samo ivjeti, jo malo ivjeti; trai samo mali produetak. Njegova je istina da mu je svega dosta. Jednostavno vie nije vidio nikakva razloga da nastavi. Iste je veeri pronaao jednu fotografiju snimljenu u njegovoj osnovnoj koli u Charnvju, i rasplakao se. Sjede-i i ti svojoj klupi, dijete je u rukama dralo otvorenu kolsku knjigu. Gledalo je ravno u promatraa smijeei se, pii-puno veselja i smjelosti; a to dijete, neshvatljive li stvari, bio je on. Djeak je ispunjavao svoje zadae, savlada-i< i gradivo s ozbiljnou i samopouzdanjem. Ulazio je u svijet, otkrivao svijet, i svijet ga nije plaio; pokazivao je spremnost da zauzme svoje mjesto u svijetu odraslih. Sve je to bilo itljivo u djeakovom pogledu. Nosio je kutu S malenim ovratnikom. Michel je nekoliko dana sliku drao nadohvat ruke, naslonjenu na svjetiljku svog nonog ormaria. Vrijeme je banalan misterij, i sve je na svojem mjestu, pokuao se uvjeriti; pogled ugasne, radost i samopouzdanje nestanu. Ispruen na svojem madracu marke Bultex, bezuspjeno se nastojao pomiriti s prolaznou. Djeakovo je elo bilo obiljeeno malenim okruglim

udubljenjem - oiljkom od vodenih kozica; taj je oiljak preivio sve ove godine. Gdje je istina? Podnevna se ega uvukla u prostoriju.

4. Roen 1882. u nekom selu u unutranjosti Korzike, u obitelji nepismenih seljaka, Martin Ceccaldi naizgled je vrsto kroio prema ivotu poljodjelca i pastira, ivotu ogranienih aktivnosti kakav su vodili nedogledni narataji njegovih predaka. Takav je ivot davno nestao iz naih krajeva, te njegova iscrpna analiza stoga ne moe biti osobito zanimljiva; neki radikalni ekolozi povremeno za njim iskazuju neshvatljivu nostalgiju, a ja u ipak, u svrhu potpunosti, ponuditi kratak sintetiki opis takvog ivota: imate prirodu i ist zrak, obraujete nekoliko parcela (iji je broj tono utvren strogim sustavom nasljeivanja), s vremena na vrijeme skinete kojeg vepra; evite to stigne oglavito svoju enu, koja rada djecu; nareenu djecu podiete kako bi zauzela svoje mjesto u tom istom eko-sustavu, zakaite nekakvu boletinu, i to je to. ( )sebujna sudbina Martina Ceccaldija zapravo je sasvim simptomatina za ulogu integracije u francusko dru-i u i kao i za promidbu tehnolokog napretka koju je odi-grala laika kola tijekom III. Republike. Njegov je uitelj br/o shvatio da ima posla s iznimnim uenikom, obdarenim sposobnou apstrakcije i formalnom inventivnou koje e teko doi do izraaja u njegovu rodnom okruenju. Potpuno svjestan da se njegova uloga ne svodi na opremanje svakog budueg graanina prtljagom osnovnih znanja, nego da mu je dunost takoer i otkrivati iznimne pojedince koji zasluuju da se prikljue rukovoditeljima Republike, uspio je uvjeriti Martinove roditelje kako je nuno da se sudbina njihovog sina odigra izvan Korzike. Godine 1894, zahvaljujui stipendiji, mladi je smjeten u internat Gimnazije Thiers u Marseilleu (lijepo opisane u uspomenama iz djetinjstva Marcela Pagnola, koje e, zbog iznimne vrijednosti realistike reprodukcije temeljnih ideala epohe, do kraja ivota biti omiljeno tivo Martina Ceccaldija). Godine 1902, u potpunosti ostvarivi nade koje je u njega polagao nekadanji mu uitelj, primljen je na Politehniki fakultet. Zaduenje koje je odredilo daljnji tijek njegova ivota pripalo mu je 1911. godine. Trebalo je provesti vodovod cjelokupnim alirskim teritorijem. Tom se zadatku posvetio tijekom vie od dvadeset godina, proraunavajui lukove akvedukata i raspon cijevi. Godine 1923. <> je Genevieve July, trafikanticu iji su daleki preci bili pro vansalskog podrijetla, no posljednja su dva pokoljenja i vjela u Aliru. Godine 1928. rodila im se ker, Janine, Pripovijest o jednom ljudskom ivotu moemo u i n i l i dugom ili kratkom koliko to elimo. Metafizika ili tragina opcija, u krajnjoj liniji omeena datumima roenja i smrti koji se prema klasinom obrascu upisuju na nadgrobnu plou, prirodno se namee zbog svoje iznimne kratkoe. U sluaju Martina Ceccaldija doima se prikladnim osloniti se na povijesnu i socijalnu dimenziju, s manje naglaska na osobnim obiljejima nego na razvoju drutva kojem pojedinac predstavlja simptomatini element. S jedne strane noeni povijesnim razvojem svojeg doba, uz koje, tovie, prijanjaju vlastitim izborom, simptomatini pojedinci veinom poive jednostavan i sretan ivot; stoga pripovijest o njima u klasinom sluaju stane na jednu do dvije stranice. Sto se tie Janine Ceccaldi, ona spada u nezahvalnu kategoriju pretea. Ma kako prilagoene prevladavajuem nainu ivota svojeg vremena, takve ga osobe istodobno nastoje nadii zagovarajui nove obrasce ponaanja ili popularizirajui one koji jo nisu uvrijeeni, te stoga u veini

sluajeva zasluuju neto dui opis, utoliko vie to je njihov ivotni put esto tegobniji i kri-vudaviji. Pripada im, meutim, samo uloga povijesno;:, akceleratora - u naelu, akceleratora povijesnog rasapa bez ikakve mogunosti da dogaaje odvedu nekim novini trom jer je t akva u loga namijenjena revolucionarima ma. I i je Martina i Genevieve Ceccaldi rano pokazala ne-idasnje intelektualne sposobnosti, barem jednake oe-popraene oitovanjima vrlo neovisnog karaktera. ii ni,sivo je izgubila s trinaest godina (to je u njezino vrijeme i u njezinom okruenju bio izniman sluaj), a pomni svoje ratne godine (razmjerno mirne u Aliru) posv e til a balovima koji su se odravali svakog vikenda u (lonstantinu, a zatim u Aliru; ujedno ne prestajui iz tromjeseja u tromjeseje nizati zadivljujue rezultate u koli. Tako je, dakle, maturiravi s pohvalom i prikupivi ve solidno seksualno iskustvo, 1945. otila od kue kako bi zapoela studij medicine u Parizu. Godine neposrednog poraa bijahu tegobne i grube; pokazatelji su industrijske proizvodnje bili na najnioj razini, a racionalizacija hrane ukinuta je tek 1948. Unato tome, kod malobrojnih su se pripadnika imunog sloja drutva poeli pojavljivati znaci sklonosti masovnoj potronji radi zadovoljavanja libida i zabave, uvezenoj iz Sjedinjenih Amerikih Drava, a koja e zahvatiti cjelokupno puanstvo tijekom sljedeih desetljea. Kao studentica Medicinskog fakulteta u Parizu, Janine Ceccaldi imala je prigodu izbliza doivjeti egzistencijalistike godine, pa ak i u klubu Tabou zaplesati be-bop s Jeanom-Paulom Sartreom. Filozofovo djelo slabo je se dojmilo, no zapanjila ju je gotovo invalidna runoa tog lika, te je zgoda ostala bez nastavka. Kako je sama bila prelijepa, izrazito mediteranskog tipa, proivjela je brojne avanture prije no stoje 1952. susrela Sergea Clementa, koji je upravo okon avao svoju specijalizaciju kirurgije. Hoete da opiem svojeg oca? rado bi govorio Bruni) godinama kasnije; uzmite majmuna, opremite ga mobitelom i evo vam slike tog pajaca. U to vrijeme, dakako, Serge Clement nije posjedovao nikakav mobitel; no doista je bio prilino dlakav. Ukratko, nije bio nimalo naoit, ali je odisao monom i prostodunom muevnou koja je zacijelo zavela mladu internisticu. Povrh toga, imao je svoje planove. Jedan ga je boravak u Sjedinjenim Dravama uvjerio da estetska kirurgija ambicioznom lijeniku nudi izglednu budunost. Sve zamjetnije irenje trita zavoenja, popraeno rasapom tradicionalnog para i vjerojatnim gospodarskim zamahom zapadne Europe, sve se doista poklopilo da tom sektoru prui izvrsne mogunosti procvata, a Serge Clement mogao se pohvaliti da je bio medu prvima u Europi - i nedvojbeno prvi u Francuskoj koji je to shvatio; problem mu je inio nedostatak sredstava da pokrene djelatnost. Martin Ceccaldi, zadivljen poduzetnikim duhom svojeg budueg zeta, pristao mu je posuditi novac, pa je prva klinika otvorena 1953. u Ne-uillvju. Uspjeh je, potpomognut reklamnim stranicama u enskim asopisima koji su u to vrijeme bujali, bio upravo fenomenalan, pa je jo jedna klinika otvorena 1955. ponad Cannesa. Dvoje je suprunika tada tvorilo ono to je kasnije nazvano modernim parom, a razlog to je Janine zanijela ni i m i A i i i I u l.i jc nepanja. Ipak je odluila zadrani,iH in siv o , mislila je, spada medu iskustva koja mora doivjeti; razdoblje trudnoe, uostalom, bilo je nuli ugodno, i Bruno se rodio u oujku 1956. Za-i upljujue napore koje zahtijeva podizanje malog djeteta luprunici su ubrzo ocijenili nespojivim sa svojim idealom osobne slobode, te su slono prigrlili odluku da Bruno I 958. bude otpravljen u Alir, djedu i baki po majci. U to je vrijeme Janine bila ponovno trudna; otac je ovaj put bio Mare Djerzinski.

Nagnan groznim siromatvom, gotovo glau, Lucien je 1 )jerzinski 1919. napustio rudarsko podruje Katowice, gdje je roen dvadeset godina ranije, u nadi da e pronai posao u Francuskoj. Zaposlio se kao radnik na eljeznici, spoetka na polaganju, a zatim na odravanju tranica, te oenio Marie Le Roux, ki nadniara podrijetlom iz Bur-gundije, koja je i sama bila zaposlena na eljeznici. Rodila mu je etvero djece do svoje smrti 1944. u saveznikom bombardiranju. Mare, roen kao tree dijete, imao je etrnaest godina kada mu je umro otac. Bio je inteligentan, ozbiljan, pomalo tuan djeak. Zahvaljujui jednom susjedu, 1946. je primljen kao elektriarski egrt u televizijsku kuu Pathe de Joinville. Odmah je pokazao dar za taj posao: bile su mu dovoljne osnovne naznake da scenu opremi vrsnim osvjetljenjem prije no to je preuzme majstor rasvjete. Henri Alekan ga je veoma cijenio i htio ga uzeti za po monika, no on je 1951. odluio prijei u ORTF, koji je upravo poeo emitirati svoj program. U vrijeme kada je susreo Janine, na poetku 1957, pripremao je televizijsku reportau o visokom drutvu Saint-Tropeza. Njegovo istraivanje, posebno usredoto eno na Brigitte Bardot {I Bog stvori enu, snimljen 1956, preko noi je od Bardot uinio mit), proirilo se i na neke umjetnike i knjievne krugove, naroito one koji su kasnije nazvani Saganiina ekipa. Taj svijet, za njega zabranjen unato novcu koji je imao, opinjavao je Janine, a ona se doimala istinski zaljubljenom u Marca. Samu je sebe uvjerila kako on ima tofa da postane veliki sineast, to je, uostalom, vjerojatno bilo tono. Stvarajui u reportanim uvjetima, s laganom rasvjetnom opremom, uprizoravao je pomaknute slike iz ivota, dojmljive jer su bile istodobno realistine, smirujue i prepune oaja, a i donekle su podsjeale na rad Edwarda Hoppera. Slavne je osobe s kojima se susretao promatrao ravnodunim pogledom, te je Bardoticu ili Saganicu snimao s uvaavanjem kakvog su dostojne lignje ili rakovi. Nije ni s kim razgovarao, niti kome pokazivao svoju naklonost; bio je doista izniman. Janine se razvela od mua 1958. godine, ubrzo nakon to je Brunu otpremila roditeljima. Razvod je bio sporazuman, s podijeljenom krivnjom. Pokazavi se velikodunim, Serge joj je prepustio svoj udio u kanskoj klinici, koja joj je sama donosila dovoljno prihoda za lagodan ivot. Nakon to su se nastanili u vili u Sainte-Maximeu, Mare nije nimalo promijenio svoje samotnjake navike. Ona ga je pritiskala da se posveti svojoj filmskoj karijeri; on se slagao, ali nije nita poduzimao, zadovoljavao se oekivanjem sljedee teme za reportau. Kad bi ona prireivala veere, on bi radije jeo sam, malo ranije, u kuhinji; potom bi iziao u etnju obalom. Vratio bi se neposredno prije odlaska gostiju, izgovarajui se montaom koju je morao dovriti. Roenje njegova sina, u lipnju 1958, vidljivo ga je ganulo. Duge je minute provodio netremice promatrajui dijete, koje mu je zapanjujue nalikovalo: isto lice, otrih crta, istaknutih jabuica; iste zelene oi. Nedugo potom, Janine ga je poela varati. Vjerojatno je zbog toga patio, ali teko je rei, jer zaista je sve manje i manje govorio. Slagao je malene oltare od ljunka, suhih grana i rakovih oklopa; potom ih je fotografirao pod svjetlou zalazeeg sunca. Njegova je reportaa o Saint-Tropezu doivjela velik uspjeh u tim krugovima, ali odbio je dati intervju asopisu Cahiers du cinema. Ugled mu je jo porastao kada je prikazan kratki, vrlo zajedljivi dokumentarac koji je 1959. snimio na temu filma Salutles copains i raanja beatlemanije. Igrani ga film nedvojbeno uope nije zanimao, dvaput je odbio raditi s Godardom. U to se vrijeme Janine poela druiti s Amerikancima koji su svraali na Aurnu obalu. U Sjedinjenim Dravama, tonije u Kaliforniji, dogaalo se neto radikalno novo. U Esalenu, pored Big Sura, nastajale su komune utemeljene na seksualnoj slobodi i uzimanju psihodelinih droga, za koje se

smatralo da oslobaaju svijest. Ona je postala ljubavnica Francesca di Meole, Amerikanca talijanskog podrijetla koji je poznavao Ginsberga i Aldousa Huxleya, te bio medu osnivaima jedne od esalenskih komuna. U sijenju 1960. Mare je otputovao da snimi reportau o komunistikom drutvu novog tipa koje se stvaralo u Narodnoj Republici Kini. U Sainte-Maxime vratio se 23. lipnja, usred poslijepodneva. Kua se doimala pustom. Ipak, neka je djevojka od petnaestak godina, potpuno naga, sjedila sklupanih nogu na tepihu dnevnog boravka. Gone to the beach..., bilo je sve to je odgovorila na njegova pitanja, a zatim je ponovno potonula u apatiju. U Jani-ninoj je sobi neki krupni bradonja, oigledno pijan, hrkao poprijeko ispruen preko kreveta. Mare je naulio ui; razabirao je jecaje ili hropce. U sobi na katu strahovito je smrdjelo; sunce je kroz staklenu stijenku zasljepljujue udaralo u crno-bijeld oplo-en pod. Njegov je sin trapavo puzao ploicama, tu i tamo gacajui po lokvama urina ili izmeta. Zamijetivi ljudsku prisutnost, pokuao je pobjei. Mare ga je uzeo u naruje; maleno mu je stvorenje od straha drhtalo u rukama. Mare je iziao; u oblinjem duanu kupio je djeje sjedalo. Napisao je kratku poruku Janini, ponovno sjeo u auto, dijete uglavio na sjedalo i krenuo prema sjeveru. Kod Valencea je skrenuo u Sredinje gorje. Sputala se no. S vremena na vrijeme, izmeu dva zavoja, bacio bi pogled na sina, koji je otraga drijemao; osjeao je kako ga preplavljuje udnovat osjeaj. Od tog je dana Michela odgajala baka, koja se u mirovini povukla u Yonne, svoj rodni kraj. Majka mu se ubrzo preselila u Kaliforniju, kako bi ivjela u Di Meolinoj komuni. Michel je nee vidjeti do svoje petnaeste godine. Ni oca, uostalom, nee esto viati. Godine 1964. on je zbog reportae otputovao u Tibet, koji je tada pao pod kinesku vojnu okupaciju. U pismu svojoj majci tvrdio je kako je dobro, ujedno izrazivi oduevljenje tibetanskim budizmom, koji je Kina nastojala nasilno iskorijeniti; potom se vie nita nije ulo o njemu. Prosvjed koji je Francuska uputila kineskoj vladi bio je uzaludan, njegovo tijelo nije nikada pronaeno, ali godinu kasnije slubeno je proglaen nestalim.

5. Ljeto je 1968. i Michelu je deset godina. Od svoje druge godine ivi sam s bakom. Stanuju u Charnyju, u pokrajini Yonne, uz granicu s Loiretom. Rano ustaje, kako bi baki priredio doruak; na poseban je list zapisao vrijeme namakanja vreice aja, broj kriki kruha i druge stvari. Cesto ostaje u svojoj sobi sve do objeda. ita Julesa Vernea, Psa Pifa ili Klub petorice; no najee se udubljuje u svoju zbirku itavog svemira. Tu je rije o otpornosti materijala, oblicima oblaka, plesu pela. Govori se takoer o Taj Mahalu, palai koju je u neko pradavno vrijeme jedan kralj podigao u spomen na svoju umrlu kraljicu; oSokratovoj smrti, ili Euklidovom otkriu geometrije, prije tri tisue godina. Poslijepodneva provodi sjedei u vrtu. Naslonjen na trenju, u kratkim hlaama, osjea elastinu podlogu trave. Osjea sunevu toplinu. Salata upija sunevu toplinu; upija i vodu, i on zna da e je morati zaliti u sumrak. Nastavlja itati itav svemir ili koju od knjiga iz zbirke Sto pitanja; upija znanje. Cesto takoer vozi bicikl okolicom. Svom snagom okree pedale, punei plua dahom vjenosti. Vjenost je djetinjstva kratka vjenost, ali on to jo ne zna; krajolik promie.

U Charnvju je preostala jo samo jedna trgovina mjeovitom robom; no mesar sa svojim kamioniem prolazi srijedom, a prodava ribe petkom; za subotnji objed, njegova baka esto spravlja bakalara u vrhnju. To je Miche-lovo posljednje ljeto u Charnvju, ali on to jo ne zna. Poetkom godine baka je imala srani udar. Njezine dvije keri, koje ive u parikom predgrau, trae joj kuu u blizini svojih. Vie nije u stanju ivjeti sama itave godine, brinuti se za svoj vrt. Michel se rijetko igra s djeacima svoje dobi, ali nije u loim odnosima s njima. Smatraju ga nekako drugaijim; u koli postie izvrsne rezultate, sve razumije bez ikakva vidljiva napora. Oduvijek je najbolji u svim predmetima; dakako, baka je ponosna. No drugi ga dai ne mrze, niti ga zlostavljaju; puta ih da nesmetano od njega prepisuju zadatke. On prieka da susjed dovri, tek potom okrene stranicu. Unato svojim iznimnim rezultatima, sjedi u zadnjoj klupi. Temelji su njegova kraljevstva krhki.

6. Jednog ljetnog poslijepodneva, dok je jo ivio u Yonnei, Michel je trao livadama sa svojom sestrinom Brigittom. Brigitte je bila lijepa esnaestogodinja djevojka, iznimno mila, koja e se nekoliko godina kasnije udati za neopisivog idiota. Bilo je to ljeto 1967. Ona bi ga uzimala za ruke i okretala oko sebe; zatim bi se bacali na svjee pokoenu travu. Privijao se uz njezine tople grudi; nosila je kratku suknju. Sutradan bi bili prekriveni crvenim plikovima, tijela im je izjedao grozan svrab. Thrombidium holo-sericum, zvan takoer barunasta grinja, ljeti je na livadama sasvim uobiajena pojava. Promjer mu je oko dva milimetra. Tijelo mu je debelo, mesnato, oblo, arkocrvene boje. Svoje rike zabada u kou sisavaca, uzrokujui nepodnoljive upale. Linguatulia rhinaria, ili lingvatula, ivi u sinusima i nosnoj ili usnoj upljini psa, katkad i ovjeka. Embrio mu je ovalan, s repiem na zatku; usta su oboruana organom za probadanje. Dva para ticala (ili zakrljalih udova) opremljena su dugakim kandama. Odrasli je nametnik bijele boje, kopljasta oblika, duine 18 do 85 milimetara. Tijelo mu je plosnato, kolutasto, prozirno, prekriveno hitinskim bodljama. U prosincu 1968. baka se preselila u Seine-et-Marne, kako bi stanovala blizu svojih keri. Michelov se ivot u prvo vrijeme zbog toga nije mnogo promijenio. Crecven--Brie udaljen je samo pedesetak kilometara od Pariza, a tih je godina to jo uvijek seoski kraj. Mjestace je lijepo, kue su starinske; Corot je tu naslikao nekoliko platna. Sustav kanala dovodi vodu iz Grand Morina, emu Crecy moe zahvaliti to mu neki prospekti pridaju nategnuto obiljeje Venecije pokrajine Brie. Malo njegovih stanovnika radi u Parizu. Veinom su zaposleni u malim lokalnim poduzeima, ili pak u Meauxu. Dva mjeseca kasnije baka je kupila televizor; to je bilo vrijeme kada su se na prvom programu poele pojavljivati reklame. U noi 21. srpnja 1969. Michel je imao prigodu promatrati izravan prijenos prvih ovjekovih koraka na Mjesecu. Istodobno s njim, esto je milijuna gledatelja diljem planeta pratilo taj prizor. Tih nekoliko sati prijenosa vjerojatno je bio vrhunac poetnog razdoblja zapadnjakog tehnolokog sna. Premda je stigao usred godine, uspjeno se uklopio u peti razred kole u mjestu Crecy-en-Brie, i bez potekoa preao u esti. Svakog je etvrtka kupovao Pifa, koji je tada poeo izlaziti u novom ruhu. Za razliku od mnogih itatelja, nije ga kupovao zbog priloenog poklonia, nego da bi od korica do korica proitao sve pustolovine. U zadivljujuoj raznovrsnosti povijesnih

razdoblja i podneblja, te su prie uprizorivale neke jednostavne i duboke moralne vrijednosti. Viking Ragnar, Teddy Ted i Apa, sin pradavnog doba Rahan, Nasdine Hodja koji se poigravao s vizirima i kalifima: sve ih je objedinjavala ista etika. Ta se spoznaja budila u Michelu, i trajno e ga obiljeiti. itanje Nietzschea samo gaje nakratko razdrailo, Kant mu je samo potvrdio ono to je ve znao. Cisti je moral jedinstven i sveobuhvatan. Nije podloan nikakvom preobraaju tijekom vremena, niti kakvim dodacima. Ne ovisi o povijesnim, gospodarskim, sociolokim ili kulturalnim imbenicima; ne ovisi ba ni o emu. Nije uvjetovan, ve uvjetuje. Drugim rijeima, on je apsolutan. Moral koji se susree u praksi uvijek je rezultat spoja varijabilinih razmjera elemenata istog morala i drugih elemenata manje ili vie nejasnog, najee vjerskog podrijetla. Sto je vei udio istog morala, to e dugovjenije i sretnije biti drutvo ija se moralnost razmatra. U krajnjem sluaju, drutvo kojim bi upravljala ista naela sveopeg morala trajalo bi do kraja svijeta. Michel se divio svim junacima Pifa, no najdrai mu je nedvojbeno bio Crni Vuk, Indijanac samotnjak, u kojem su se na plemenit nain objedinile vrline Apaa, Sijuksa i Cejena. Crni je Vuk neumorno putovao prerijom, u drutvu svojeg konja Shinooka i vuka Toopeea. Osim to je inio dobra djela, bez oklijevanja priskakao u pomo slabijima, on je ujedno i neprestano komentirao vlastite postupke na osnovi transcendentalnog etikog kriterija, poe-tiziranog katkad raznolikim izrekama plemena Dakota ili Kree, katkad jednostavnim pozivanjem na zakon prerije. Cak i godinama kasnije, Michel e ga smatrati idealnim tipom kantovskog heroja, koji uvijek djeluje kao da ga vlastite mudre rijei ine zakonodavcem sveopeg kraljevstva svrhovitosti. Neke epizode poput Kone narukvice, s likom starog ejenskog poglavice koji je tragao za zvijezdama, premaivale su uske okvire pustolovne prie te se uzdizale u isto poetske i moralistike sfere. Televizija ga je manje zanimala. Ipak je sa zebnjom pratio seriju ivotinjski svijet, koja se prikazivala jednom tjedno. Gazele i jeleni lopatari, draesni sisavci, dane su provodili u strahu. Lavovi i pantere ivjeli su u apatinoj otupjelosti koju su prekidali bljeskovi okrutnosti. Oni su ubijali, komadali, prodirali slabije, ostarjele ili bolesne ivotinje; a potom opet tonuli u bezumni san, uznemiren jedino napadima parazita to su ih izjedali iznutra. Neke su parazite i same napadali manji paraziti; oni su pak bili plodno reprodukcijsko tlo za viruse. Gmazovi su plazili medu drveem, grabei ptice i sisavce svojim otrovnim onjacima; ako ih ne bi iznenada raskomadao kljun kakvog grabeljivca. Nadut i glup glas Claudea Dargeta komentirao je te jezive prizore tonom neopravdanog divljenja. Michel bi drhtao od bijesa, te je i u toj prilici osjeao kako se u njemu stvara nepokolebljivo uvjerenje: promatrana u cjelini, divlja priroda nije nita drugo nego odvratna gadarija; promatrana u cjelini, divlja priroda opravdava totalno razaranje, sveopi holokaust - a ovjekova je misija na Zemlji vjerojatno izvriti taj holokaust. U travnju 1970. u Piju se pojavio pokloni koji e se proslaviti: prah ivota. Uz svaki je primjerak bila priloe na vreica u kojoj su se nalazila jajaca jednog siunog morskog ljuskara, zvanog Artemia salina. ivot je tih organizama ve nekoliko milenija bio zamrznut. Postupak za njihovo oivljavanje bio je poprilino sloen: trebalo je neto vode pustiti da se taloi tri dana, potom je malo zagrijati, usuti sadraj vreice, blago protresti. Sljedeih je dana valjalo posudu drati u blizini izvora svjetlosti i topline; redovito dodavati vode odmjerene temperature, kako bi se kompenziralo isparavanje; paljivo promijeati da se unese kisik. Nekoliko tjedana kasnije posuda je vrvjela od prozirnih ljuskara, iskreno govorei prilino gadnih, no nedvojbeno ivih. Ne znajui to e s njima, Michel je naposljetku sve to izlio u Grand Morin.

U istom je broju iscrpan opis Rahanovih pustolovina na dvadeset stranica donio neka otkria o njegovoj mladosti, o okolnostima koje su od njega uinile samotnog junaka prethistorijskog doba. Jo u djetinjstvu, njegov je klan desetkovala vulkanska erupcija. Njegov otac, Mudri Crao, na umoru mu nije mogao u nasljedstvo ostaviti nita osim ogrlice s tri kande. Svaka od tih kandi predstavljala je jednu vrlinu onih-koji-hodaju-stojei, dakle ljudi. Bila je tu kanda odanosti, kanda hrabrosti, te od svih najvanija, kanda dobrote. Rahan otad nosi tu ogrlicu, nastojei se pokazati dostojnim onoga to predstavlja. Kua u Crecvju imala je vrt izduena oblika, s trenjom neto manjom od one koju je Michel imao u Yonnei. I dalje je itao itav svemir i Sto pitanja. Za dvanaesti mu je roendan baka poklonila jednu kutiju Malog kemiara. Kemija je bila toliko zavodljivija od mehanike ili struje; tajnovitija, raznovrsnija. Preparati su mirno ekali u svojim pretincima, razliitih boja, oblika i sastava, poput zauvijek razdvojenih esencija. No ipak ih je bilo dovoljno staviti u doticaj da silovito reagiraju, munjevito stvarajui sasvim nove spojeve. Jednog srpanjskog poslijepodneva, dok je itao u vrtu, Michel je spoznao da su kemijske osnove ivota mogle biti potpuno drugaije. Ulogu koju su u molekulama ivih bia odigrali ugljik, kisik i duik mogle su preuzeti molekule istovjetne valencije, ali vee atomske teine. Na nekom drugom planetu, u uvjetima razliite temperature i tlaka, molekule ivota mogle su biti silicij, sumpor i fosfor; ili pak germanij, selen i arsen; ili ak kositar, telur i antimon. Ni s kim nije mogao istinski razgovarati o tim stvarima: na njegov zahtjev baka mu je kupila nekoliko knjiga o biokemiji.

7.
Prva Brunina uspomena potjee iz dobi od etiri godine; to je sjeanje na jedno ponienje. Tada je pohaao vrti kod parka Laperlier, u Aliru. Jednog jesenjeg poslijepodneva, odgajateljica je djeaiima pokazala kako se pletu ogrlice od lia. Djevojice su ekale, sjedei na blagoj padini, i ve su pokazivale znake glupog enskog preputanja sudbini; veina ih je bila odjevena u bijele haljinice. Tlo je bilo prekriveno zlaanim liem; stabla su bila preteno kesteni i platane. Ostali su djeaci jedan za drugim dovravali svoje ogrlice, pa ih odnosili do svojih izabranica da ih ovjenaju. On nije nikako napredovao, listovi su pucali, sve mu se lomilo u rukama. Kako im objasniti da mu treba ljubav? Kako im objasniti, bez ogrlice od lia? Suze su mu potekle od bijesa; odgajateljica nije prila da mu pomogne. Ve je bilo svreno, djeca su ustajala i odlazila iz parka. Neto kasnije, vrti je zatvorio vrata. Njegovi su djed i baka ivjeli u prekrasnom stanu na Bulevaru Edgar Quineta. Zgrade za imunije u sreditu Alira podignute su prema modelu haussmannovskih graevina u Parizu. Hodnik dug dvadeset metara kroz itav je stan vodio do dnevne sobe iji je balkon nadvisivao bijeli grad. Godinama kasnije, kada postane gorki etrdeseto-godinjak bez iluzija, vratit e mu se ta slika: vidjet e se kako svom snagom tjera trocikl mranim hodnikom, sve do svijetlog otvora balkona. Vjerojatno je upravo u tim trenucima doivio vrhunac svoje zemaljske sree. Godine 1961. umro mu je djed. U naim podnebljima, truplo sisavca ili ptice najprije privlai odreene muhe {Musca, Curtonevra); im ga i najmanje zahvati raspadanje, na scenu stupaju druge vrste, poglavito Calliphora i Lucilia. Truplo pod zdruenim djelovanjem bakterija i probavnih sokova koje izluuju larve poinje gnjiliti i postaje popritem mlijenih i amonijakih

fermentacija. Nakon tri mjeseca, muhe dovre svoje djelo te ih zamjenjuju odredi tvrdokrilaca vrste Dermestes i leptira Aglossa pingui nalis, koji se hrane preteito masnoama. Fermentirajuim se proteinskim tvarima okoriste liinke Piophilepetasionisa i tvrdokrilci vrste Corjnetes. Istrunulo, jo donekle vlano truplo potom postaje domajom grinja, koje posiu posljednju gnojnu sukrvicu. Nakon to je isueno i mumificirano, ono udomljuje jo agensa raspadanja: liinke atage-na i antrena, gusjenice Aglossa cuprealis i Tineola bisellelia. One dovravaju ciklus. Bruni se u sjeanje vraala slika djedova lijesa, krasne dubokocrne boje, sa srebrnim kriem. Prizor je smirivao, ak pobuivao radost; djedu je zacijelo bilo ugodno u tako velianstvenom lijesu. Bruno e kasnije doznati o postojanju grinja i svih tih liinki s imenima talijanskih starleta. No u prizoru se djedova lijesa ipak sve do danas zadrala radost. U sjeanju je vidio i svoju baku na dan kada su stigli u Marseille, kako sjedi na sanduku usred kuhinje. ohari su trkarali ploicama. Vjerojatno joj se upravo tog dana pomraio um. U nekoliko je tjedana proivjela mukotrpno umiranje svojeg mua, uurbani odlazak iz Alira, dugotrajnu potragu za stanom u Marseilleu. Sjeveroistone etvrti grada bile su kune. Ona nije nikada kroila nogom na tlo Francuske. A ki ju je napustila, nije dola na oev pogreb. Neto je, zacijelo, bilo pogreno. Negdje je morala biti poinjena pogreka. Pribrala se, i poivjela jo pet godina. Kupila je namjetaj, smjestila krevet za Brunu u blagovaonici, upisala ga u osnovnu kolu u njihovoj etvrti. Svaku je veer dolazila po njega. Stidio se kada bi ugledao tu sitnu enu, slomljenu, usahlu, koja bi ga uzela za ruku. Drugi su imali roditelje; djeca su razvedenih jo bila rijetkost. Ona bi nou beskrajno prebirala po razliitim etapama svojeg ivota koji se zavravao na tako lo nain. Strop je stana bio nizak, ljeti je vruina bila zaguujua. San bi joj se najee smilovao tek pred zoru. Preko dana bi se vukla stanom u nanulama, nesvjesno govorei naglas, katkad pedeset puta uzastopce ponavljajui iste reenice. Sluaj njezine keri ju je opsjedao. Nije dola na oev pogreb... Hodala je iz prostorije u prostoriju, katkad drei u ruci krpu za pod ili tavu, ije se namjene vie nije sjeala. Oev pogreb... Oev pogreb... Nanule su joj strugale po ploicama. Bruno bi se uurio u krevetu, prestraen; bio je svjestan da e sve to loe zavriti. Katkad bi poela rano izjutra, zadravi kunu haljinu i uvijae. Alir je francuski...; i potom bi poelo struganje. Hodala bi uzdu i poprijeko dvjema prostorijama, pogleda uprtog u neku nevidljivu toku. Francuska... Francuska..., ponavljao bi njezin lagano zamirui glas. Bila je dobra kuharica, i to joj je bila posljednja radost. Bruni je pripremala raskone obroke, kao da za stolom ugouje deset osoba. Prene paprike, inune, krumpir--salatu; katkad bi glavnom jelu prethodilo pet razliitih predjela - punjene tikvice, zec s maslinama, kuskus. Jedina stvar koja joj nije uspijevala bili su slatkii; no na dan kada bi podizala mirovinu, donosila bi ljenjake u kara melu, kesten-pire, kolae od badema. Malo-pom.ilc >, Bru no je postao debeljukasto i bojaljivo dijete. Ona sama nije gotovo nita jela. Nedjeljom je ujutro ustajala neto kasnije; on bi joj doao u krevet, privio se uz njezino ocvalo tijelo. Katkad bi zamiljao da mu je u rukama no, da ustaje usred noi kako bi ga zabio posred bakina srca; vidio se kako se potom u suzama rui pored njezina trupla; zamiljao je kako ubrzo potom umire. Pri kraju 1966. primila je pismo od keri, koja je njezinu adresu dobila od Brunina oca razmjenjivala je estitke s njim svakog Boia. Janine nije iskazivala osobito aljenje za prolou, koja je bila spomenuta samo u reenici: ula sam za oevu smrt i tvoje preseljenje.

Osim toga je pisala da se sprema napustiti Kaliforniju kako bi se ponovno nastanila na jugu Francuske; nije navela adresu. Jednog jutra u oujku 1967, pokuavajui spremiti prene tikvice, starica je po sebi prolila posudu vrelog ulja. Uspjela se dovui do hodnika zgrade i urlicima prizvati susjede. Te veeri, na povratku iz kole, Bruno ugleda gospodu Haouzi, koja je stanovala na katu iznad; odvela ga je ravno u bolnicu. Dopustili su mu da na nekoliko minuta vidi baku; rane su joj bile skrivene pod plahtama. Dali su joj mnogo morfija; ipak je prepoznala Brunu, uhvatila mu ruku svojima; djeaka su potom odveli. Srce je ugaslo tijekom noi. Po drugi se put Bruno suoio sa smru; po drugi mu je put smisao tog dogaaja gotovo posve izmakao. Godina ma kasnije, kada bi za pismeni rad iz francuskog ili povijesti dobio dobru ocjenu, jo bi se radovao kako e se pohvaliti baki. Odmah bi potom, dakako, sama sebe podsjetio da je mrtva; no to je bila samo asomina misao, koja nije istinski prekidala njihov dijalog. Kada je poloio ispit za nastavnika moderne knjievnosti, dugo je s njom raspravljao o ocjenama; no tada je u to vjerovao jo samo na mahove. Tom je prigodom kupio dvije aice kesten--pirea; to je bio njihov posljednji dui razgovor. Okonavi studij, nakon imenovanja na svoje prvo nastavniko mjesto, opazio je da se promijenio, da je vie ne uspijeva posve prizvati; bakina je slika polako nestajala iza zida. Dan nakon pogreba odvila se neobina scena. Njegovi su otac i majka, koje je oboje vidio po prvi put, raspravljali to e uiniti s njim. Bili su u sredinjoj prostoriji marsejskog stana; Bruno ih je sluao sjedei na svojem krevetu. Uvijek je zanimljivo sluati druge kako govore o vama, naroito kada nisu svjesni vae prisutnosti. Moe vam se dogoditi da i sami izgubite svijest o svojoj prisutnosti, to nije neugodno. Sve u svemu, nije imao dojam da se radi o njemu osobno. Taj e razgovor, meutim, odigrati odlunu ulogu u njegovu ivotu, i kasnije e ga se mnogo puta sjetiti, no nikad s istinskim osjeajima. Nije mu polazilo za rukom uspostaviti izravan, tjelesni odnos izmeu sebe i to dvoje odraslih koji su ga se tog dana, u blagovaonici, dojmili prije svega svojom visinom i mladenakim izgledom. Bruno je u rujnu trebao krenuti u peti razred, odlueno je da mu se potrai internat i da e ga otac vikendima uzimati u Pariz. Majka e ga pokua i i s vrenv na na vrijeme odvesti na praznike. Bruno nije imao nikakva prigovora; te mu dvije osobe nisu izgledale otvoreno ne prijateljski raspoloene. Kako god bilo, pravi je ivot bio ivot s bakom.

8. Mujak omega Bruno je naslonjen na umivaonik. Skinuo je gornji dio pidame. Nabori njegova bijelog trbuia nalegli su na porculan umivaonika. Jedanaest mu je godina. elio bi oprati zube, kao svake veeri; nada se da e higijenu obaviti bez nevolja. No pribliava se Wilmart, najprije sam, i Brunu udara u rame. On poinje uzmicati drhtei od straha; otprilike zna to e uslijediti. Pustite me..., kae slabano. Pristie i Pele. Onizak je, nabit, iznimno snaan. Pri-epljuje gadnu pljusku Bruni, koji poinje plakati. Potom ga bacaju na pod, hvataju za noge i vuku po podu. Pored nunika mu nasilno skidaju donji dio pidame. Spolovilo je malo, jo djeje, neobraslo dlakama. Dvojica ga

dre za kosu, prisiljavaju da otvori usta. Pele mu trlja lice zahodskom etkom. Osjea okus dreka. Urlie. Pridruuje im se Brasseur; njemu je etrnaest godina, najstariji je u razredu. Vadi svoj kurac, koji Bruni izgleda debeo, golem. Namjeta se okomito nad njega i pia mu po licu. Prethodnog je dana Brunu natjerao da mu pui, potom da mu lie dupe; ove mu veeri nije do toga. Cle-ment, kiki ti je gol, kae podrugljivo; treba dlakama pomoi da izrastu... Na njegov znak, oni drugi mu pjenom za brijanje trljaju ud. Brasseur izvlai britvu, pribliava otricu. Bruno sere od straha. Jedne noi u oujku 1968. jedan ga je od nadzornika pronaao golog, prekrivenog govnom, sklupanog u zahodu pri dnu dvorita. Dao mu je pidamu i odveo ga Cohenu, glavnom nadzorniku. Bruno se bojao da e ga ovaj prisiliti da govori; uasavala ga je pomisao da e morati izgovoriti Brasseurovo ime. No Cohen ga je, premda izvuen iz kreveta usred noi, primio s blagou. Za razliku od podinjenih mu nadzornika, uenicima se obraao s vi. Ovo mu je bio trei internat, i taj nije bio najstroi od njih. Znao je da rtve gotovo uvijek odbijaju odati svoje muitelje. Jedino to je mogao uiniti bilo je da kazni nadzornika nadlenog za spavaonicu petog razreda. Roditelji su uglavnom odustali od tih djeaka, pa im je predstavljao jedini autoritet. Trebalo ih je stroe nadzirati, umijeati se prije nego izgred bude poinjen - no to nije bilo mogue, raspolagao je sa samo pet nadzornika za dvjesto uenika. Nakon Brunina odlaska skuhao si je kavu i proli-stao kartoteku petog razreda. Sumnjao je na Pelea i Bras-seura, ali nije imao nikakva dokaza. Bio je odluan da pribjegne izbacivanju ako ih uspije pritisnuti; nekoliko je nasilnih i okrutnih pojedinaca bilo dovoljno da se u drugima probudi divljatvo. Djeaci su veinom, naroito kada se udrue, skloni poniavati i muiti najslabije medu sobom. Posebice u ranom pubertetu, kada njihova surovost dosee neuvene razmjere. Nije gajio nikakve iluzije o ponaanju ljudskog bia kada ono izmakne zakonskom nadzoru. Otkako je stigao u internat u Meauxu, uspio im je usaditi strahopotovanje. Bez krajnjeg bedema zakona koji je predstavljao, znao je, okrutnosti prema djeacima poput Brune bile bi neograniene. Bruno je s olakanjem ponovio peti razred. Pele, Brasseur i Wilmart preli su u esti, pa tako i u drugu spavaonicu. Naalost, u skladu s odlukama ministarstva nakon dogaaja 1968. smanjen je broj nadzornog osoblja u internatima kako bi se uveo sustav samodiscipline; osim to je bila u duhu vremena, ta je mjera donijela smanjenje trokova za plae. Postalo je lake prelaziti iz spavaonice u spavaonicu; barem jednom tjedno esti su razredi obiavali izvoditi racije kod najmlaih; u svoju su se spavaonicu vraali s jednom, katkad s dvije rtve, i seansa bi poela. Pretkraj prosinca, Jean-Michel Kempf, mravi i plahi djearac koji je stigao na poetku godine, bacio se kroz prozor da bi umakao svojim muiteljima. Pad je mogao biti smrtonosan, no imao je sreu to se izvukao s viestrukim prijelomom. Jedan je gleanj jako stradao, jedva su prikupili krhotine kosti; pokazalo se da e ostati hrom. Cohen je sve podvrgao ispitivanju, koje je potkrijepilo njegove pretpostavke; unato Peleovom poricanju, ishodio je njegovo iskljuenje u roku od tri dana. Gotovo sve ivotinjske zajednice ureene su prema naelu nadmoi povezane s relativnom snagom njihovih lanova. Obiljeje je tog sustava stroga hijerarhija: najsnaniji mujak skupine naziva se mujak alfa; njega slijedi drugi po snazi, mujak beta, i tako redom, sve do najnie ivotinje u hijerarhiji, koja se naziva mujak omega. Hijerarhijski se poloaji u naelu odreuju ritualnim borbama; mujaci niskog ranga nastoje poboljati svoj status izazivajui mujake vieg ranga, znajui da e u sluaju pobjede poboljati svoj poloaj. Visoki rang prate odreene povlastice: pravo da se prvi hrane, da kopuliraju sa enkama skupine. S druge strane, najslabija ivotinja u naelu ima mogunost da izbjegne borbu zauzimajui stas podreenosti

(kleei, nudei anus). Bruno se nalazi u nepovoljnijoj situaciji. Brutalnosti i nadmoi, koje su sveprisutne u ivotinjskim zajednicama, ve se kod impanza {Pati troglodytes) pridruuju bezrazlone okrutnosti prema najslabijim ivotinjama. Ta sklonost dosee vrhunac u primitivnim ljudskim drutvima i zajednicama koje uspostavljaju djeca i puber-tetlije. Kasnije se pojavljuje suosjeanje, ili poistovjeenje s tuim patnjama; to suosjeanje brzo postaje sustavno, u vidu moralnog zakona. U internatu gimnazije u Meauxu, Jean Cohen je zastupao moralni zakon i nije imao nikakve namjere odstupiti od njega. Smatrao je da nacisti nisu nimalo zloupotrijebili Nietzscheovu misao: odriui saaljenje, postavljajui se iznad moralnog zakona, ustoliu jui udnju i njezinu vladavinu, Nietzscheova je misao prirodno vodila u nacizam. Prema svojim je godinama staa i obrazovanju Cohen ve mogao biti imenovan ravnateljem; sasvim je svojevoljno ostao na mjestu glavnog nadzornika. Uputio je nekoliko prosvjeda dravnoj inspekciji, alei se zbog smanjenja broja internatskih nadzornika; ti su prosvjedi ostali bez rezultata. U zoolokom vrtu, mujak e se klokana (macropodides) esto ponaati kao da je uspravno dranje njegova uvara izazov na borbu. Klokanova agresivnost moe se smiriti ako uvar zauzme pognut stav, tipian za miroljubive klokane. Jean Cohen se nije nimalo elio pretvoriti u miroljubivog klokana. Zloa Michela Brasseura, normalni razvojni stadij egoizma koji obiljeuje i manje razvijene ivotinje, jednog je od njegovih razrednih kolega pretvorila u trajnog epavca; kod djeaka kao to je Bruno poinit e vjerojatno ne-otklonjiva psiholoka oteenja. Kada je Brasseura pozvao u svoj ured da ga ispita, nije ni pomiljao prikriti svoj prezir prema njemu, kao ni namjeru da ishodi njegovo izbacivanje. Svake nedjelje uveer, kada bi ga otac vraao svojim mercedesom, Bruno bi stao drhtati pred Nanteuil-les--Meauxom. Gimnazijska je soba za posjete bila ukraena reljefnim portretima proslavljenih uenika: Courtelinea i Moissana. Georges Courteline, francuski spisatelj, autor je pria koje ironino uprizoruju apsurdnost graanskog i inovnikog ivota. Henri Moissan, francuski kemiar (Nobelova nagrada 1906), razvio je upotrebu elektrine pei te izdvojio silicij i fluor. Otac mu je uvijek stizao tono na vrijeme za veeru, u sedam sati. Bruno je uglavnom uspijevao samo objedovati, jer se u podne jelo zajedno s polupansioncima. Uveer bi internisti ostali sami. Za stolom ih je bilo po osmorica, prva su mjesta zauzimali najvei. Oni bi se obilato posluili, pa pljunuli u zdjelu kako bi sprijeili manje da uzmu to je preostalo. Svake se nedjelje Bruno kolebao bi li razgovarao s ocem, i naposljetku je uvijek zakljuivao da je nemogue. Otac je smatrao kako je dobro da se djeak naui braniti; i neki su - nita stariji od njega doista odgovarali, ulazili u otvorene sukobe, te na koncu uspijevali stei potovanje. Cetrdesetdvogodinji Serge Clement bio je skorojevi. Njegovi su roditelji drali trgovinu mjeovitom robom u Petit-Clamartu, a on je ve posjedovao tri klinike specijalizirane za estetsku kirurgiju: jednu u Neuillvju, drugu u Vesinetu, treu u vicarskoj pored Lausanne. Kada se njegova bia ena preselila u Kaliforniju, preuzeo je takoer i upravljanje klinikom u Cannesu, prebacujui joj polovicu dobiti. Odavno vie nije sam operirao; no bio je, kako se to kae, dobar upravitelj. Nije ba najbolje znao kako da pristupi sinu. elio mu je dobro, pod uvjetom da to ne oduzme previe vremena; osjeao se pomalo krivim. Preko vikenda, kada bi doao Bruno, uglavnom se suzdravao od primanja svojih ljubavnica. Kupovao je gotova jela, veerali bi sami, potom gledali televiziju. Nije znao igrati nijednu igru. Bruno bi katkad nou ustao, otiao do hladnjaka. Napunio bi zdjelicu kukuruznim pahuljicama, polio ih mlijekom, vrhnjem, sve to prekrio debelim slojem eera. Potom bi jeo. Jeo bi zdjelicu za zdjelicom, sve do munine. eludac bi mu oteao. Osjetio bi zadovoljstvo.

9. Na polju razvoja drutvenih obiaja, godinu 1970. obiljeio je brz procvat erotske potronje, unato upletanju jo budne cenzure. Glazbena komedija Hair, osmiljena da iroku publiku pridobije za seksualnu revoluciju ezdesetih, postigla je golem uspjeh. Gole su se grudi brzo rairile plaama na jugu. U nekoliko mjeseci, broj sex--shopova u Parizu popeo se s tri na etrdeset pet. U rujnu, Michel je preao u sedmi razred i poeo uiti njemaki kao drugi ivi jezik. Upravo je na satima njemakog upoznao Annabelle. U to su vrijeme Michelova oekivanja u pogledu sree bila umjerena. U krajnjoj liniji, nije nikada o tome ozbiljno razmiljao. Uvjerenja koja je moda imao potjecala su od njegove bake, koja ih je izravno prenijela djeci. Baka je bila katolkinja i glasovala je za De Gaullea; dvije su joj se keri udale za komuniste; to nije mnogo promijenilo. Evo kakva su uvjerenja generacije koja je djetinjstvo provela u ratnoj oskudici, koja je u vrijeme Osloboenja imala dvadeset godina; evo svijeta koji je eljela prenijeti svojoj djeci. ena ostaje kod kue i bavi se kuanskim poslovima (no u tome joj mnogo pomau elektrini ureaji; mnogo vremena moe posvetiti obitelji). Mukarac radi vani (no zahvaljujui robotizaciji radi krae, i rad mu je manje teak). Parovi su uzajamno vjerni i sretni; ive u udobnim kuama izvan gradova (uprigradskim naseljima). U slobodno vrijeme bave se zanatima, vrtlarstvom, umjetnou. Ili radije putuju, otkrivaju naine ivota i kulture drugih regija, drugih zemalja. Jacob Wilkening roen je u Leeuwardenu, u zapadnoj Friziji; kako je u Francusku stigao s etiri godine, samo je donekle bio svjestan svojeg nizozemskog podrijetla. Godine 1946. oenio je sestru jednog od svojih naboljih prijatelja; bilo joj je sedamnaest godina i prije njega nije imala nijednog mukarca. Nakon to je neko vrijeme radio u jednoj tvornici mikroskopa, osnovao je poduzee koje se bavilo preciznom optikom, a poslove je dobijalo uglavnom od Angenieuxa i Pathea. Japanska konkurencija u to vrijeme nije postojala; Francuska je proizvodila izvrsne objektive, od kojih su se neki mogli nadmetati sa Schnei-derovim i Zeissovim; njegovom je poduzeu ilo dobro. Brani je par dobio dva sina, '48. i '51; a mnogo kasnije 1958. godine, i Annabelle. Roena u sretnoj obitelji (u dvadeset pet godina braka roditelji joj se nisu nijednom ozbiljnije posvaali), Annabelle je znala da e takva biti i njezina sudbina. Ljeta koje je prethodilo njezinom susretu s Michelom, poela je o tome razmiljati; uskoro e napuniti trinaest godina. Negdje na svijetu postoji mladi kojeg jo ne poznaje, niti on poznaje nju, ali e s njime izgraditi svoj ivot. Pokuat e ga uiniti sretnim, a i on e nju pokuati uiniti sretnom; no ona nije znala kako bi mogao izgledati; to ju je strano brinulo. U svojem pismu Mikijevom zabavniku, jedna je itateljica njezine dobi iskazala istu zabrinutost. Odgovor je valjda trebao utjeno djelovati, i zavravao se rijeima: Ne alosti se, mala Coralie; znat e ga prepoznati. Poee se druiti piui zadau iz njemakog zajedno. Michel je stanovao s druge strane ulice, niti pedeset metara dalje. Sve su ee zajedno provodili etvrtke i nedjelje; on bi stigao odmah poslije ruka. Annabelle, tvoj zarunik..., najavljivao bi njezin mladi brat pogledavi u vrt. Ona bi pocrvenjela; no roditelji joj se nisu rugali. Primijetila je da im se Michel svia. Bio je to neobian momak; nimalo se nije razumio u nogomet, niti u pjevae zabavne glazbe. Ne moe se rei da nije bio omiljen u svojem razredu, rado je razgovarao s nekoliko osoba; ali

odnose nije produbljivao. Prije Annabelle, nijedan razredni kolega nije doao njegovoj kui. Navikao se na samotnjaka razmiljanja i sanjarenja; malo--pomalo prihvatio je prijateljiinu prisutnost. Cesto su odlazili na vonju biciklom, uspinjali se obroncima Vbulan-gisa; potom bi etali livadama i umarcima, sve do breuljka s kojeg je pucao pogled na dolinu Grand Morina. Hodali su kroz travu, uei upoznavati jedno drugo. 10.

Za sve je kriva Caroline Yessayan

Od poetka te kolske godine, 1970, Brunin se poloaj u internatu malo popravio; krenuo je u sedmi razred, poeo spadati medu velike. Uenici od sedmaa do maturanata bili su smjeteni u spavaonici drugog krila, u odjeljcima od po etiri kreveta. Za najnasilnije je djeake ve bio potpuno poraen, ponien; malo-pomalo su se okrenuli drugim rtvama. Te se godine Bruno poeo zanimati za djevojke. S vremena na vrijeme, rijetko, dva su internata izlazila zajedno. etvrtkom popodne za lijepog vremena, odlazilo bi se do plae ureene na obali Marne, u predgrau Meauxa. Tu je bio i kafi sa stolnim nogometom i fliperima - no njegovu je glavnu atrakciju inio pi-ton u staklenom kavezu. Djeaci su se zabavljali izazivajui ga, kucali prstom tamo gdje mu je tijelo dodirivalo staklo; vibracije su ga razdraivale do mahnitosti, svom se snagom bacao na stijenke, sve dok ne bi omamljen pao. Jednog poslijepodneva u listopadu, Bruno je razgovarao s Patricijom Hohweiller; ona je bila siroe i internat je naputala samo preko praznika, kada je odlazila stricu u Al-zas. Bila je plavokosa i vitka, govorila je vrlo brzo, na nemirnom bi joj se licu katkad zadrao udan osmijeh. Sljedeeg ga je tjedna strano potreslo kada ju je ugledao kako sjedi na Brasseurovim koljenima, rairenih nogu; on ju je drao oko struka i sono ljubio u usta. Ipak, Bruno iz toga nije izvukao konaan zakljuak. To to su divljaci koji su ga godinama zlostavljali imali uspjeha kod cura, bilo je jednostavno stoga to su im se jedino oni usuivali nabacivati. Primijetio je, uostalom, da su se Pele, Wil-mart, pa ak i Brasseur suzdravali od udaranja ili ponia-vanja malih im bi se u blizini nala koja djevojka. Od sedmog razreda, uenici su se mogli upisati u ki-noklub. Projekcije su se odravale etvrtkom uveer, u dvorani za proslave mukog internata; bile su namijenjene obama spolovima. Jedne prosinake veeri Bruno je sjeo pored Caroline Yessayan prije no to se poeo prikazivati Vampir Nosferatu. Pretkraj filma, nakon to je o tome razmiljao dulje od sata, vrlo je njeno poloio desnu ruku na bedro svoje susjede. Tijekom nekoliko arobnih sekundi (pet? sedam? svakako ne vie od deset), nita se nije dogodilo. Ona se nije ni pomaknula. Brunu je preplavila silna vruina, sasvim je malo nedostajalo da se onesvijesti. Potom je, bez ijedne rijei, bez grubosti, odmaknula njegovu ruku. Mnogo kasnije, pa ak i vrlo esto, dok mu pui nekakva kurvica, Bruno e se prisjeati tih nekoliko sekundi zastraujue sree; prisjeat e se i trena kada mu je Caroline Yessayan blago odmaknula ruku. Bilo je u tom djeaku neega vrlo istog i vrlo njenog, to je prethodilo svakoj spolnosti, svakom erotskom konzu-merizmu. Bila je to jednostavna udnja da dodirne neko meko tijelo, da ga obgrle njene ruke. Zavoenju prethodi njenost, zato je tako teko prestati se nadati. Zato je Bruno te veeri dodirnuo bedro Caroline Yes-sayan a ne njezinu ruku (to bi ona vrlo vjerojatno dopustila, i ime bi izmeu njih moda zapoela lijepa ljubavna pria; jer ona mu se sasvim namjerno obratila neposredno prije projekcije, u redu za karte, kako bi sjeo pored nje, i namjerno je ruku poloila na naslon koji je razdvajao njihova dva sjedala; i nema dvojbe da je ve odavna zapazila Brunu, i da joj se jako sviao, i da se ivo nadala te veeri da e je uzeti za

ruku)? Vjerojatno zato to je bedro Caroline Yessayan bilo obnaeno, i to u svojoj prostodunosti nije mogao zamisliti da bi to moglo biti bez razloga. Kako je Bruno, starei, s gaenjem ponovno uranjao u osjeaje iz svojega djetinjstva, sr se njegova ivotna puta proiavala, sve se poelo ukazivati u svjetlu hladne i neizljeive nunosti. Te prosinake veeri 1970. Caroline Yessayan nedvojbeno je bila kadra izbrisati ponienja i tugu njegova ranog djetinjstva; poslije tog prvog neuspjeha (jer nakon to mu je blago uklonila ruku, vie joj se nikada nije usudio obratiti) sve je postalo mnogo tee. No Caroline Yessayan, u cjelini svoje ljudskosti, nije nimalo bila uzrokom. Sasvim suprotno, ta Caroline Yessayan, mala Armenka janjee blagog pogleda, duge crne kovrave kose, koja je uslijed nerazmrsivih obiteljskih komplikacija zagli-bjela u sumornoj zgradi djevojakog internata u Meauxu, ta je Caroline Yessayan sama inila jedini razlog za nadu u ovjeanstvo. Uzrok to je sve potonulo u alobnu prazninu bila je jedna neznatna i gotovo groteskna pojedinost. Trideset godina kasnije, Bruno je u to bio uvjeren; prida jui anegdotskim imbenicima te situacije znaenje koje su doista imali, moe je se saeti ovim rijeima: za sve je kriva minica Caroline Yessayan. Polaui ruku na bedro Caroline Yessayan, Bruno ju je praktiki zaprosio. Poetak je svojeg mladenatva proivljavao u prijelaznom drutvenom razdoblju. Osim nekoliko pretea - kojima su roditelji, uostalom, pruili alostan primjer, prethodno je pokoljenje uspostavilo iznimno snanu vezu izmeu braka, spolnosti i ljubavi. Progresivno irenje zaposlenosti, brz gospodarski razvoj tijekom pedesetih godina osim za sve ui sloj u kojem je pojam batine zadrao istinsku vanost - dovest e do odumiranja braka iz rauna. Katolika crkva, koja je oduvijek osuivala izvanbrane spolne odnose, s oduevljenjem je primila taj pomak prema braku iz ljubavi, koji se vie slagao s njezinim teorijama (muko i ensko stvori ih), koji je bio pogodniji za prvi korak prema kulturi mira, vjernosti i ljubavi, njezinom prirodnom cilju. Komunistika partija, tih godina jedina duhovna snaga dostojna usporedbe s Katolikom crkvom, borila se za gotovo istovjetne ciljeve. Stoga su mladi u pedesetim godinama s jednodunim nestrpljenjem iekivali da se zaljube, utoliko vie to je opustoenje ruralnih podruja, i popratno mu nestajanje seoskih zajednica, omoguilo izbor budueg suprunika u gotovo neogranienom krugu, te istodobno tom izboru pridalo iznimnu vanost (u rujnu 1955. u Sarcellesu je predstavljena politika stambenih naselja, koncept ogranienog drutvenog zajednitva koji je oigledno preslikavao model obiteljske jezgre). Stoga nije nimalo neopravdano pedesete i poetak ezdesetih godina odrediti kao istinsko zlatno doba zaljubljenosti iji nam duh jo danas mogu utjeloviti ansone Jcana Ferrata te ranog razdoblja Francoise Hardy. Meutim, istodobno je zapadnom Europom zavladala masovna potronja radi zadovoljavanja l i b i d a , uvezena iz Sjeverne Amerike (pjesme Elvisa Presleva, filmovi Marilvn Monroe). Zajedno s hladnjacima i perilicama, materijalnom pratnjom brane sree, rairili su se tranzistori i pick--upovi, koji e promicati obrazac mladenakog flerta. Ideoloki sukob, latentan itavim tijekom ezdesetih, izbio je na poetku sedamdesetih u asopisima Mademoiselle Age tendre i 20 ans, kristalizirajui se oko za to vrijeme kljunog pitanja: Dokle se moe ii prije braka? 1 ledonisti-ko-libidinalna opcija sjevernoamerikog podrijetla tih je godina dobila snanu potporu slobodoumnih novinskih glasila (prvi broj Actuela pojavio se u listopadu 1970, a Charlie-Hebdoa u studenom). Premda su u naelu bili na politikoj liniji opiranja kapitalizmu, ti su se asopisi s industrijom zabave slagali u onom bitnom: potiranju i-dovsko-kranskih vrijednosti i zagovaranju osobne slobode. Rastrgani izmeu proturjenih pritisaka, asopisi za djevojice su

urno potraili srednje rjeenje, koje se saeto ogleda u sljedeoj ivotnoj shemi: u prvo vrijeme (recimo, izmeu dvanaest i osamnaest godina), djevojka izlazi s mnogim dekima (semantika dvosmislenost pojma izlaziti, uostalom, odraava stvarnu dvosmislenost ponaanja: Sto je tono znailo izlaziti s dekom? Je li to podrazumijevalo ljubljenje u usta, dublja zadovoljstva pettinga i deep pettinga, ili spolne odnose u punom smislu rijei? Je li trebalo dopustiti deku da ti dotakne grudi? Je li se smjelo skinuti gaice? I to raditi s njegovim organima?). Za Patriciju Hohvveiller, za Caroline Yessayan, to nije bilo nimalo jednostavno. Njihovi omiljeni asopisi nudili su neodreene, proturjene odgovore. U zrelijim godinama (tonije, ubrzo nakon mature), takva je djevojka osjeala potrebu za ozbiljnom priom (koju e njemaki asopisi kasnije odrediti pojmom big love), a kljuno je pitanje tada bilo: Trebamo li Jeremie i ja ivjeti zajedno?; radilo se o kasnijem, u naelu presudnom razdoblju. Iznimna krhkost tog rjeenja koje su predlagali djevojaki asopisi zapravo su na dva konsekutivna ivotna razdoblja svojevoljno zalijepljena dva suprotstavljena modela ponaanja - otkrit e se tek nekoliko godina kasnije, u vrijeme kada se spoznalo da je razvod sveprisutna pojava. No djevojkama, barem onima koje su bile dovoljno naivne i dovoljno zaslijepljene brzinom preobraaja to su se odvijali oko njih, ta je nepouzdana shema tijekom nekoliko godina bila prihvatljiv ivotni model, uz koji su u dobroj mjeri nastojale pristati. Za Annabelle, stvari su bile prilino drugaije. Uveer je mislila na Michela prije no to bi zaspala; veselila ju je pomisao na njega pri buenju. Kada bi joj se u koli do godilo neto zabavno ili zanimljivo, odmah bi pomislila na tren kada e mu to prepriati. Onih dana kada se zbog bilo kakva razloga nisu mogli vidjeti, osjeala se tjeskob-nom i tunom. Za ljetnih praznika (roditelji su joj imali kuu u irondi), pisala mu je svaki dan. Premda to nije otvoreno priznavala, premda joj u pismima nije bilo ljubavnog ara i vie su nalikovala pismima bratu njezine dobi, premda je u osjeaju koji je obavijao njezin ivot bilo vie blagosti nego pohlepne strasti, stvarnost koja joj se postupno ukazivala u svijesti izgledala je ovako: otprva je, premda je nije traila, ak ni istinski udjela, otkrila veliku ljubav. Prva je bila prava, i nee biti druge, to se pitanje nee ak ni postaviti. Mademoiselle Age tendre je tvrdio da je takav sluaj mogu: ne treba se zanositi, to se ne dogaa gotovo nikada, no u nekim sluajevima, iznimno rijetkim, gotovo udesnim - premda neosporno osvjedoenim - to se moe dogoditi. A to je najradosnija stvar koja vam se moe dogoditi na Zemlji.

11. Iz tog je razdoblja Michel sauvao jednu fotografiju, snimljenu u vrtu Annabellinih roditelja, na uskrnje praznike 1971; njezin je otac sakrio okoladna jaja u grmove iblja i cvijea. Annabelle je na fotografiji bila usred grmia forsitija; predana potrazi, grane je razmicala s djetinjom ozbiljnou. Na licu joj se poinjala nazirati profinjenost, ve se moglo naslutiti da e biti iznimno lijepa. * irui joj lagano nadimale pulover. To su im bila posljednja 111 koladna jaja za Uskrs; sljedee su godine bili prestari u takve igre. Od trinaeste godine, pod utjecajem progesterona i estradiola koje izluuju jajnici, kod djevojke se stvaraju masni jastuii u predjelu grudi i guzova. Ti organi u ide alnom sluaju uskoro izgledaju dobro ispunjeni, skladni i okrugli; taj prizor u mukarcu budi silovitu udnju. Kao i njezina majka u istoj dobi, Annabelle je imala vrlo lijepo tijelo. No majino je lice bilo dopadljivo, ugodno, nita vie. Niime nije navjeivalo do bola ganutljivu Anna-bellinu ljepotu, zbog koje je majka

poela strahovati. Svoje velike plave oi i zanosnu umu svjetloplave kose Annabelle je zasigurno dobila od oca, od nizozemske grane obitelji; no jedino je neuven morfogenetiki sluaj mogao stvoriti poput groma razornu istou njezina lica. Djevojka je bez ljepote nesretna, jer ostaje bez ikakva izgleda da bude voljena. Istinu govorei, nitko joj se ne ruga niti prema njoj okrutno postupa; no kao da je prozirna, nijedan je pogled ne prati u prolazu. Svatko se nelagodno osjea u njezinoj prisutnosti, i radije se pravi da je ne primjeuje. U suprotnom sluaju, iznimna ljepota, ona koja daleko nadmauje uobiajenu i zavodljivu mladenaku svjeinu, ostavlja natprirodan dojam, i nepogreivo navjeuje tragian usud. U dobi od petnaest godina Annabelle je spa dala medu one vrlo rijetke djevojke zbog kojih zastaju svi mukarci, bez obzira na svoje godine ili stanje; medu one djevojke iji prolazak poslovnom ulicom osrednje velikog grada ubrza srane otkucaje mladiima i zrelim mukarcima, te starcima izmami hropac aljenja. Ubrzo je postala svjesna tiine koja je pratila svako njezino pojavljivanje u kafiu ili razredu; no godine su joj trebale da u potpunosti shvati razlog. U gimnaziji gradia Crecy-en-Brie dralo se da je ona s Michelom; no ak i da nije bilo tako, nijedan se deko ne bi usudio nita pokuati s njom. To je jedna od glavnih neprilika koje prate iznimnu djevojaku ljepotu: jedino se iskusni, cinini i bezobzirni osjeaju dostojnima da im se nabacuju; blago njihova djevian-stva najee pripadne najveim prostacima, i to ini prvi korak njihova neumoljivog propadanja. U rujnu 1972. Michel je krenuo u prvi razred gimnazije u Meauxu. Annabelle je krenula u osmi; jo e godinu ostati u osnovnoj. On se iz gimnazije vraao vlakom, u Esblvju presjedajui na inobus. U pravilu je u Crecy stizao u 18.33; Annabelle bi ga ekala na stanici. Hodali bi zajedno du kanala tog gradia. Katkad su - zapravo prilino rijetko - odlazili u kafi. Annabelle je sada znala da e je prije ili kasnije Michel poeljeti zagrliti, milovati to tijelo iji je preobraaj osjeala. Taj je tren ekala bez nestrpljenja, i bez previe straha; imala je povjerenja. Ako su temeljni aspekti spolnog ponaanja uroeni, prve godine ivota imaju vanu ulogu u njegovom pokretanju, naroito kod ptica i sisavaca. Reklo bi se da je rani tjelesni dodir s pripadnicima vlastite vrste od presudne vanosti za psa, maku, takora, zamorca i makaki-majmuna {Macaca mulatta). Lienost majinskog dodira u djetinjstvu stvara vrlo teke poremeaje u spolnom ponaanju mujaka takora, poglavito inhibiciju postupka zavoenja. ak i da mu je ivot o tome ovisio (a zapravo mu jest uvelike o tome ovisio), Michel ne bi bio u stanju poljubiti Annabelle. Cesto je uveer bila toliko sretna to ga vidi kako izlazi iz inobusa, sa kolskom torbom u ruci, da mu se doslovno bacala u naruje. Ostali bi zagrljeni nekoliko trenutaka, obamrli od radosti; tek bi kasnije razgovarali. I Bruno je te godine pohaao prvi razred gimnazije u Meauxu, no bio je u nekom drugom odjeljenju; znao je da mu majka ima jo jednog sina s drugim ocem; nije o tome znao nita vie. Vrlo je rijetko viao majku. Dva je puta s njom bio na praznicima u njezinom ljetnikovcu u Cassisu. Tamo je ugoivala brojne mlade u prolazu, koji su ivjeli na cesti. Masovni mediji nazivali su ih hippi-jima. injenica je da nisu radili; za boravka u kui uzdravala ih je Janine, koja je je ime promijenila u Jane. ivjeli su, dakle, od prihoda klinike za estetsku kirurgiju koju je otvorio njezin bivi mu - odnosno u krajnjoj liniji od udnje nekih imunih ena da se bore protiv tjelesnog propadanja koje donosi vrijeme, ili da isprave neke prirodne nedostatke. Kupali su se goli u uvalicama. Bruno je odbijao skinuti kupae gaice. Osjeao se bljedunjavim, krljavim, odbojnim, debelim. Majka bi katkad u krevet primala kojeg od mladia. Ve joj je

bilo etrdeset pet godina; stidnica joj je usahla, pomalo se objesila, no crte su joj lica ostale arobne. Bruno je drkao tri puta na dan. Djevojake su stidnice bile dostupne, katkad su se nalazile na manje od metar; no Bruno je savreno shvaao da su za njega zatvorene: drugi su mladii bili vii, osunanije puti i snaniji. Godinama kasnije, Bruno e ustanoviti da je malograanski svijet - koji ine radnici i nii inovnici - snoljiviji, susretljiviji od svijeta mladih marginalaca, koje su u ono vrijeme zastupali hippiji. Mogu se preruiti u dolinog inovnika, i biti prihvaen od takvih, rado si je govorio Bruno. Dovoljno je da kupim odijelo, kravatu i koulju sve zajedno 800 franaka na rasprodaji u C&A; zapravo je dovoljno gotovo samo da nauim vezati vor na kravati. Ostaje, istina je, problem auta - to je u biti jedina potekoa u ivotu nieg inovnika; no mogue ju je svladati, uzme se kredit, radi se nekoliko godina i uspije se. Nasuprot tome, bilo bi beskorisno da se preruim u marginalca: nisam ni dovoljno mlad, ni dovoljno zgodan, ni dovoljno cool. elavim, sklon sam debljanju; s godinama sam sve tjeskobniji i osjetljiviji, i sve me vie pogaaju znaci odbijanja i prezira. Jednom rijeju, nisam dovoljno prirodan, odnosno dovoljno ivotinja a to je neizljeiva mana: ma to rekao, ma to uinio, ma to kupio, nikada neu uspjeti prevladati taj hendikep, jer problem je po teini upravo prirodni hendikep. Ve za prva boravka kod svoje majke, Bruno je shvatio da ga hippiji nikada nee prihvatiti; nije bio, i nikada nee biti privlanom ivotinjom. Nou je sanjao o rastvorenim stidnicama. Otprili ke je u to vrijeme poeo itati Kafku. Prvi je put osjetio hladnou, podmuklu drhtavicu; nekoliko sati nakon to je dovrio 1 roces jo se osjeao odrvenjelim, obavljenim pamunom maglom. Taj usporeni svijet, proet sramom, gdje se stvorenja mimoilaze usred meduzvjezdane praznine i doima se da ni u jednom trenu nikakav odnos medu njima nije mogu, odmah je znao da se taj svijet tono poklapa s njegovim mentalnim svijetom. Svijet je spor i hladan. Postoji ipak jedna topla stvar, koju ene imaju medu nogama; no ta je stvar nedostupna. Postajalo je sve razvidnije da Bruno nije u redu, da nema prijatelja, da ga djevojke uasavaju, da mu je mladenako doba u globalu tragian promaaj. Njegov je otac to shvatio, i pteplavljivao ga je sve jai osjeaj krivnje. Na Boi 19/2. zahtijevao je da njegova biva ena bude prisutna, kako bi triogli o tome raspraviti. Tijekom razgovora iskrsnulo je da je Brunin polubrat u istoj gimnaziji, da takoer pohaa osmi razred (u nekom drugom odjeljenju) i da se nisu nikada sreli; ta ga je injenica ozbiljno potresla ukazavi mu se kao simbol kobnog raspada obitelji, za koji su oboje odgovorni. Po prvi put iskazujui svoj autoritet, zahtijevao je da Janine ponovno uspostavi odnose sa svojim drugim sinom, kako bi spasila to se jo moe. Janine nije gajila mnogo iluzija o osjeajima koje bi Mi-chelova baka mogla imati prema njoj; no bilo je ak i malo gore nego to je zamiljala. Dok je parkirala svojeg porschea pred kuom u Crecy-en-Brieu, starica je izila s koarom U ruci. Ne mogu vas sprijeiti da ga viate, to je va sin, naglo ree. Idem u kupovinu, vraam se za dva sata. Hou da dotada odete. Potom je otila ne dodavi ni rijei. Michel je bio u svojoj sobi; gurnula je vrata i ula. Namjeravala ga je zagrliti, no kada je ispruila ruku on je uzmaknuo za dobar metar. Porastavi, Michel je poeo zapanjujue nalikovati svojem ocu; ista plava i meka kosa, isto iljato lice s istaknutim jabuicama. Na poklon mu je donijela gramofon i nekoliko albuma Rolling Stonesa. Bez ijedne rijei je uzeo oboje (ureaj je sauvao, no ploe e unititi nekoliko dana kasnije). Soba mu je bila skromna, bez ikakvog postera na zidu. Jedna je matematika knjiga bila otvorena na pisaem stolu. to je to? upitala je. Diferencijalne jednadbe, protisnuo je. Namjeravala je razgovarati o njegovom ivotu, pozvati ga na praznike; to je oigledno bilo nemogue. Morala se zadovoljiti

obavijeu da e ga uskoro posjetiti brat; pristao je. Bila je tu ve gotovo itav sat, trenuci utnje su se beskonano otezali, kada se u vrtu zau Annabellin glas. Michel pohita na prozor, povie joj da ude. Janine baci pogled na djevojku dok je prolazila kroz vrtna vrata. Zgodna ti je cura..., primijeti, lagano iskrivljenih usta. Michela ta rije pogodi poput amara, lice mu se promijeni. Vraajui se prema svojem porscheu, Janine se mimoie s Annabelle, pogleda je u oi; u pogledu joj je bilo mrnje. Prema Bruni Michelova baka nije imala nikakve od-bojnosti; i on je bio rtvom te izopaene majke, takav je bio bakin pogled na stvari - pojednostavljen no u krajnjoj liniji ispravan. Bruno je stoga poeo posjeivati Michela svakog etvrtka poslijepodne. Dolazio je inobusom iz Crecy-laChapellea. Kad god je bilo mogue (a bilo je mogue gotovo uvijek), sjeo bi preko puta neke usamljene djevojke. Veina je bila prekrienih nogu, prozirne koulje, ili je imala to drugo. Ne bi sjeo tono suelice, nego dijagonalno, ali esto i na istu klupu, na manje od dva metra. Digao bi mu se ve kada bi primijetio dugu kosu, svijetlu ili tamnu; dok bi birao mjesto, hodajui izmeu redova, bol bi se u njegovim gaama raspaljivala. Prije nego to e sjesti, ve bi izvadio maramicu iz depa. Bilo je dovoljno otvoriti fascikl, poloiti ga na krilo; stvar je bila gotova u nekoliko pokreta. Katkad, ako bi djevojka razmaknula koljena u trenu dok je vadio kurac, ak se nije trebao ni dirati; ugledavi gaice, olakao bi se jednim trcaj em. Maramica je bila za svaki sluaj, uglavnom je ejakulirao po papirima u fasciklu: po jednadbama drugog stupnja, po prikazima insekata, po proizvodnji ugljena u SSSR-u. Djevojka bi dalje mirno itala svoj asopis. Mnogo godina kasnije, Brunu je i dalje izjedala sumnja. Te su se stvari dogodile; bile su izravno povezane s bojaljivim i debeljukastim djearcem ije je fotografije sauvao. Taj je djearac bio povezan s odraslim mukarcem uspaljenim od udnje, kakvim je postao. Djetinjstvo mu je bilo jadno, mladenatvo grozno; sada su mu bile etrdeset dvije godine, i objektivno je bio jo daleko od smrti. to mu je ostalo za proivjeti? Moda nekoliko fe lacija za koje e, znao je, sve lake pristajati da plaa. ivot usmjeren prema nekom cilju ostavlja malo mjesta uspomenama. Kako su mu erekcije postajale sve tee i sve kraci', Bruno se preputao tugaljivoj mlitavosti. Glavni je cilj njegova ivota bio seks; vie to nije bilo mogue promijeniti. Bruno je po tome bio ogledni primjer svojeg vremena. U njegovoj mladosti, neumoljivo trino nadmetanje koje je ve dva stoljea obiljeavalo francusko drutvo, donekle se ublailo. Drutvenoj se svijesti sve vie nametalo uvjerenje kako je normalno da gospodarski uvjeti tee odreenoj jednakosti. Kako politiari, tako i direktori poduzea, esto su navodili model vedske socijaldemokracije. Bruno se stoga nije osjeao osobito potaknutnim da se ekonomskim uspjehom izdigne nad svojim suvremenicima. Na profesionalnoj razini - vrlo razumno - jedini mu je cilj bio utopiti se u toj irokoj srednjoj klasi bez vrstih granica, kako ju je kasnije opisao predsjednik Giscard d'Estaing. No ljudsko je bie sklono uspostavljati hijerarhije, ono se arko eli osjeati nadmonim sebi slinima. Danska i vedska, koje su europskim demokracijama sluile kao uzor na putu gospodarskog izjednaavanja, takoer su im pruile primjer seksualne slobode. Neoekivano, usred te srednje klase kojoj su se postupno prikljuivali radnici i inovnici - ili, tonije, kod potomaka te srednje klase stvorilo se novo podruje za narcistiko nadmetanje. U srpnju 1972, za jednog boravka radi uenja jezika u Traunsteinu, bavarskom gradiu pored austrijski.' granice, Patrick Castelli, takoer Francuz iz Brunine skupine, tijekom tri tjedna uspio je povaliti trideset sedam komada. U istom razdoblju, njegov je rezultat bio nula. Naposljetku je pokazao kurac nekoj prodavaici u samoposluzi - koja je, sreom, prasnula u smijeh i nije ga prijavila. Kao i on, Patrick je Castelli potjecao iz vieg graanskog sloja i dobro mu je ilo u

koli; moglo se oekivati da e postii sline ekonomske rezultate. Veina je Bruninih uspomena iz mladosti nalikovala toj. Kasnije, gospodarska je globalizacija stvorila mnogo otrije nadmetanje, koje e raspriti snove cjelokupnog puanstva o ujedinjenju u sveobuhvatnu srednju klasu ija bi kupovna mo ravnomjerno rasla; sve je ire drutvene slojeve zahvaala oskudica i nezaposlenost. No to nije ublailo surovost seksualnog nadmetanja, upravo suprotno. Bruno je ve dvadeset pet godina poznavao Michela. Imao je dojam da se gotovo nimalo nije promijenio tijekom tog zastraujueg vremenskog razdoblja; hipoteza o postojanju jezgre osobnog identiteta, neunitive jezgre glavnih odlika, inila mu se neoborivom. No ipak, veliki ulomci njegove osobne povijesti potonuli su u nepovratni zaborav. Mjeseci, pa i itave godine, doimale su mu se kao da ih uope nije proivio. To se ne odnosi na te dvije posljednje godine mladenatva, tako bogate uspomenama, iskustvima presudnim za sazrijevanje. Ono to u sjeanju ostane od ljudskog ivota, mnogo kasnije mu je objasnio polubrat, nalikuje Griffithsovoj konzistentnoj povijesti. Bili su u Michelovom stanu, pili campari, bila je svibanjska veer. Rijetko su se prisjeali prolosti, razgovori su im najee zadirali u politike i drutvene aktualnosti; no te su veeri to uinili. Sjea se razliitih trenutaka svojeg ivota, ukratko je izloio Michel, ta se sjeanja javljaju u razliitim vidovima; vraaju ti se misli, motivi ili lica. Katkad se jednostavno sjeti nekog imena, kao to je ta Patricia Hohweiller o kojoj si mi maloas priao, i koju danas ne bi mogao prepoznati. Katkad ti se vrati neko lice, a ne moe ga ak ni povezati s kakvom uspomenom. U sluaju Caroline Yessayan, sve to zna o njoj saeto je u tih nekoliko savreno jasnih sekundi dok ti je ruka poivala na njezinom bedru. Godine 1984. prihvaen je pojam Griffithsovih konzistentnih povijesti, s namjerom da se kvantne veliine povee u vjerodostojna predvianja. Griffithsova je povijest satkana na osnovi kojekakvih veliina ustanovljenih u razliitim trenucima. Svaka izmjerena veliina iskazuje injenicu da se odreena fizika varijabla, koja je eventualno razliita od jednog do drugog iznosa, u odreenom trenutku nalazi u nekom polju vrijednosti. Naprimjer, u vrijeme ti, elektron ima brzinu koja je priblino odrediva ovisno o nje/inom iznosu; u vrijeme t2, on se nalazi u nekoj domeni prostora; u vrijeme t3 utvrena je neka vrijednost njegova spina. Dakle, na osnovi nekog podsustava veliina moe se odrediti jedna povijest, logiki konzistentna, za koju se, meutim, ne moe rei da je istinita; ona se samo moe izloiti bez proturjeja. Od svih moguih povijesti u odreenom eksperimentalnom zadatku, neke se mogu ispisati u Griffith sovom normaliziranom obliku; takve se nazivaju Griffith-sovim konzistentimpovijestima, i sve se odvija kao da svijet tvore razdvojeni predmeti, stabilnih unutranjih svojstava. Meutim, broj Griffithsovih konzistentnih povijesti koje mogu biti ispisane na osnovi nekog niza veliina je najee vei od jedan. Ti ima svijest o svojem ja; ta ti svijest omoguuje da postavi hipotezu: pria koju si u stanju rekonstruirati na osnovi tvojih vlastitih uspomena je konzistentna pria odriva prema naelu jednosmisle-nog pripovijedanja. Kao izdvojeni pojedinac, postojane egzistencije u odreenom vremenskom razdoblju, podloan nekoj ontologiji predmeta i vlasnitva, nema nikakve dvojbe: nuno ti pripada jedna Griffithsova konzistentna povijest. Predmnijeva da je takvu hipotezu ispravno postaviti za podruje stvarnog ivota; to ne ini za podruje snova. Volio bih misliti da je moje ja iluzija; premda je ta iluzija bolna..., ree blago Bruno; no Michel nije znao to bi odgovorio, bio je potpuno neupuen u budizam. Razgovor nije tekao glatko, viali su se najvie dvaput godinje. U mladosti su vodili strastvene razgovore; no to je vrijeme nepovratno prolo. U rujnu 1973. obojica su krenula u trei razred matematikog smjera;

dvije su godine zajedno pohaali sate matematike i fizike. Michel je bio daleko iznad razine itavog razreda. ovjekov je svijet -poeo je shvaati - pun razoaranja, tjeskobe i ogorenja. Matematike su ga jednadbe ispunjavale vedrinom i ivom radou. Probijao se kroz polumrak, i najednom bi pronaao prolaz: nekoliko formula, nekoliko smjelih operacija, izdiglo bi ga do bljetavog proplanka vedrine. Prva jednadba demonstracije bila je najuzbudljivija, jer istina koja bi nedaleko leprala jo je bila nesigurna; posljednja je jednadba bila najblistavija, najradosnija. Te je godine Annabelle krenula u prvi razred gimnazije U Meauxu. Njih su se troje esto viali nakon nastave. Bruno bi se potom vratio u internat; Annabelle i Michel bi po$li prema stanici. Situacija je postajala udnom i tunom. Poetkom 1974. Michel se udubio u Hilbertovo tumaenje prostora; zatim se bacio na teoriju veliina, otkrio kicmannove, Lebesgueove i Stieltjesove integrale. U isto to vrijeme, Bruno je itao Kafku i masturbirao u inobusu. Jednog svibanjskog poslijepodneva, na novootvorenom bazenu u La Chapelle-sur-Crecyju, ukazala mu se sretna prigoda da razmakne krajeve svojeg runika i pokae kurac 6vjerna dvanaestogodinjim djevojicama; osobitu mu je radost donijelo to je vidio da se naguruju laktovima, da ih prizor zanima; razmijenio je dugaak pogled s jednom od njih, malom tamnokosom s naoalama. Premda previe nesretan i frustriran da bi se istinski zanimao za tue psihologije, Bruno je shvaao da mu je polubrat u gorem stanju od njegova. Cesto su ili zajedno u kafi; Michel je nosio skijake jakne i smijene kape, nije znao igrati stolni nogomet; priao je uglavnom Bruno. Michel l>i ostajao nepomian, govorio je sve manje; samo bi pomno i tromo pogledavao Annabelle. Annabelle nije odustajala; Miche-lovo je lice za nju bilo poput ogledala nekog drugog svi jeta. Otprilike je u to vrijeme proitala Kreutzerovu Sonatu, na tren povjerovala da ga je shvatila preko te knjige. Dvadeset pet godina kasnije, Bruni se doimalo nedvojbenim da je to stanje bilo poremeeno, nenormalno, bezizgledno; promatrajui prolost, ovjek uvijek ima dojam - vjerojatno varljiv - odreenog determinizma.

12. Standardna mjera

Oni koji si tijekom revolucionarnih razdoblja s tako udnom oholou pripisuju lako steenu zaslunost za raspaljivanje anarhistikih strasti u svojih suvremenika, ne primjeuju da jad svoje prividne pobjede mogu zahvaliti spontano nastalim uvjetima, odreenim ukupnou odgovarajue drutvene situacije. (Auguste Comte - Teaj pozitivne filozofije, Lekcija 48)
Sredinu sedamdesetih godina u Francuskoj obiljeio je zapanjujui uspjeh koji su postigli Phantom ofthe Paradise, Paklena narana i Plesaice valcera: tri izrazito razliita filma, iji e zdrueni uinak potvrditi komercijalnu vrijednost kulture mladih, utemeljene uglavnom na seksu i nasilju, koja e tijekom sljedeih desetljea neprekidno osvajati sve vei dio trita. Tridesetogodinjaci koji su se obogatili tijekom ezdesetih, pak, pronali su sve to im je trebalo u Emmanuelle, prvi put prikazanoj 1974: nudei svoj nain zabave, egzotina mjesta i fantazije, film Justa Jaeckina je usred te, jo uvijek duboko idovsko-kran-ske kulturne zajednice, djelovao poput manifesta koji je pozivao na prikljuenje novoj civilizaciji uivanja u slobodnom vremenu. U irem smislu, pokret je zagovaranja slobodoumnog ponaanja 1974. postigao znaajne uspjehe. U Parizu je 20. oujka otvoren prvi klub Vitatop, koji e odigrati pionirsku ulogu na podruju

tjelesne kondicije i kulta tijela. Na dan 5. srpnja donesen je zakon kojim se punoljetnost pomie na osamnaest godina, 11. istog mjeseca onaj o sporazumnom raskidu braka- preljub je nestao iz kaznenog zakona. Naposljetku, 28. studenog, zahvaljujui podrci ljevice, nakon burne je rasprave usvojen zakon gde Veil kojim je doputen pobaaj veina ga je promatraa nazvala povijesnim. Kranska antropologija, dugo prevladavajua u zapadnjakim zemljama, doista je pripisivala neogranienu vanost svakom ljudskom ivotu, od zaea do smrti; tu vanost treba povezati s injenicom da su krani vjerovali kako unutar ljudskog tijela postoji dua po svojem naelu besmrtna i obeana konanom sjedinjenju s Bogom. Poduprijeta napretkom biologije, u XIX. i XX. stoljeu malo-pomalo e se razviti materijalistika antropologija, u radikalnom odmaku od v l a s t i t i h izvora, i mnogo skromnijih etikih naputaka. S jedne strane, fetusu kao siunoj nakupini stanica u stanju progresivnog razdvajanja, neovisnu je pojedinanu egzistenciju pridavala samo pod uvjetom da objedini imbenike odreenog drutvenog konsenzusa (odsutnost genetski nasljedivih poremeaja, pristanak roditelja). Istodobno, star ovjek kao nakupina organa u stanju trajnog raspadanja, mogao se s pokriem pozivati na svoje pravo na ivot jedino ako je zadovoljavajue vladao svojim organskim funkcijama uveden je koncept ljudskog dostojanstva. Etiki problemi koje su tako postavile krajnje ivotne dobi (pobaaj; potom, nekoliko desetljea kasnije, eutanazija) postat e imbenicima nepomirljive opreke izmeu dva svjetonazora, dvije u biti radikalno antagonistine antropologije. Naelni agnosticizam Francuske Republike olakat e postupnu, licemjernu, ak i pomalo podmuklu prevlast materijalistike antropologije. Premda nikad otvoreno iskazani, problemi vrijednosti ljudskog ivota nastavili su izjedati duhove; nedvojbeno se moe ustvrditi da su tijekom sljedeih desetljea zapadnjake civilizacije, medu ostalim, pridonijeli irenju klime ope depresije, ak i mazohizma. Za Brunu, koji je netom navrio osamnaest godina, ljeto 1974. bilo je vano, dapae kljuno razdoblje. Kako je godinama kasnije poeo pohaati psihijatra, tog e se razdoblja mnogo puta prisjetiti, preinaujui ovu ili onu pojedinost - psihijatru se, izgleda, pria iznimno dopala. Evo je u Bruninoj kanonskoj verziji: To se dogodilo pretkraj srpnja. Otiao sam na tjedan dana k majci na Aurnu obalu. Uvijek je netko bio kod nje, mnogi su bili u prolazu. Tog je ljeta vodila ljubav s nekim Kanaaninom mladim, nabitim tipom, graenim kao drvosjea. Na dan mojeg povratka, probudio sam se vrlo rano. Sunce je ve prilo. Uao sam u njihovu sobu, oboje su spavali. Oklijevao sam nekoliko sekundi, potom raskrio plahtu. Moja se majka pomaknula, na tren sam pomislio da e otvoriti oi; bedra su joj se se lagano razma-knula. Kleknuo sam pred njezinom sudnicom. Primaknuo sam ruku na nekoliko centimetara, no nisam je se usudio dodirnuti. Iziao sam da se izdrkam. Ona je udomljivala brojne make, manje-vie divlje. Priao sam jednoj maloj crnoj maki koja se grijala na kamenu. Tlo je oko kue bilo od ljunka, vrlo bijelog, neumoljive bjeline. Maka me pogledala vie puta dok sam drkao, ali zatvorila je oi prije no to sam ejakulirao. Sagnuo sam se, pokupio jedan veliki kamen. Makina se lubanja rasprsnula, malo je mozga trcnulo uokolo. Truplo sam pokrio kamenjem, potom se vratio u kuu; jo se nitko nije probudio. Kasnije tog jutra majka me odvezla ocu, pedesetak kilometara dalje. U autu mi je po prvi put priala o Di Meoli. I on se odselio iz Kalifornije, etiri godine ranije; kupio je veliki posjed pokraj Avignona, na obroncima Ventouxa. Ljeti je ugoivao mlade koji su dolazili iz svih europskih zemalja, kao i Sjeverne Amerike. Mislila je da bih i ja mogao tamo otii jednog ljeta, da bi mi to proirilo

vidike. Di Meolino se uenje temeljilo uglavnom na brahmanskoj tradiciji, ali po njezinom miljenju, nije bilo ni fanatino ni iskljuivo. Uvaavao je takoer i postignua kibernetike, NLPa2 i tehnike deprogramiranja usavrene u Esale-nu. Cilj je prije svega bio oslobaanje pojedinca, njegovog dubinskog kreativnog potencijala. Koristimo samo 10% svojih neurona. Uz to, dodala je Jane (u tom su trenu prolazili borovom umom), tamo e moi upoznati mlade svoje dobi. Za tvojeg boravka kod nas, svi smo dobili dojam da ima potekoa na seksualnom planu. Zapadnjaki doivljaj seksualnosti, dodala je, potpuno je izopaen i nastran. U mnogim primitivnim drutvima inicijacija se prirodno obavljala na poetku mladenakog doba, pod nadzorom odraslih lanova plemena. Ja sam ti majka, jo je istaknula. Suzdrala se da ne doda kako je sama inicirala Davida, Di Meolinog sina, 1963. godine. Davidu je tada bilo trinaest. Prvog se poslijepodneva skinula pred njim te ga potakla da masturbira. Drugog ga je poslijepodneva zadovoljila vlastitom rukom i ustima. Naposljetku, treeg mu je dana dopustila da ude u nju. Ta je uspomena Jane bila vrlo draga; djeakov je kurac bio vrst i u svojoj se vrstoi doimao neogranieno raspoloivim, ak i nakon nekoliko ejakulacija; nedvojbeno se upravo otada trajno okrenula mladim mukarcima. No inicijacija se uvijek obavlja izvan neposrednog obiteljskog kruga. To je neophodno za otvaranje prema svijetu. Bruno se trgnuo, upitao se nije li se ona zapravo probudila tog jutra u trenu kada joj se zagledao u stidnicu. No u zapaanju njegove majke nije bilo niega osobito iznenaujueg; zabrana incesta ustanovljena je kod sivih gusaka i majmuna mandrila. Stigavi k ocu, nastavio bi Bruno, primijetio sam da nije ba dobro. Tog je ljeta uspio uzeti samo dva tjedna odmora. Tada nisam bio toga svjestan, no imao je potekoa s novcem, poslovi su mu po prvi put loe krenuli. Kasnije mi je sve ispriao. Potpuno mu je izmaklo novonastalo trite silikonskih grudi. Smatrao je da se radi o prolaznoj modi, koja nee prerasti okvire amerikog trita. Dakako da je to bila glupost. Ne postoji nijedan primjer mode nastale u Sjedinjenim Dravama koja nije uspjela preplaviti zapadnu Europu nekoliko godina kasnije; ba nijedan. Jedan je od njegovih mladih suradnika ugrabio prigodu, pokrenuo vlastiti posao i oduzeo mu velik dio klijentele posluivi se silikonskim grudima kao reklamnim proizvodom. U vrijeme te ispovijesti Brunin je otac imao sedamdeset godina i uskoro e podlei napadu ciroze. Povijest se ponavlja, tmurno bi dodavao zveckajui kockicama leda u svojoj ai. Taj kreten Poncet, (radilo se o ambicioznom mladom kirurgu koji ga je upropastio dvadeset godina ranije), taj kreten Poncet odbio je uloiti u produi-vanje kuraca. Njemu je to kobasiarenje, ne vjeruje da e se muko trite proiriti na Europu. Kreten. Jednaki kreten kao ja u ono vrijeme. Da mi je danas trideset godina, o da, ja bih se prihvatio produivanja kuraca! Odaslavi tu poruku, potonuo je u maglovito sanjarenje, na rubu drijemea. Razgovor je prilino zapinjao, razumljivo za tu ivotnu dob. Tog srpnja 1974. Brunin je otac bio tek na poetku svojeg propadanja. Poslijepodne bi se zatvorio u svoju sobu s hrpom San-Antoniovih knjiga i bocom burbona. Izlazio bi oko sedam sati, drhtavom rukom pristavio neko gotovo jelo. Nije sasvim odustao od razgovora sa sinom, ali nije ilo, zaista mu nije ilo. Nakon dva dana, vie se uope nije dalo disati. Bruno je poeo izlaziti, vani provoditi itava poslijepodneva; naprosto bi se odvukao do plae. Psihijatru se manje dopadao sljedei dio prie, ali Bruno je mnogo drao do njega, nije ga ni najmanje elio preutjeti. Napokon, taj seronja je tu da slua, za to je plaen, ne?

Bila je sama, stoga bi nastavio Bruno, svako je poslijepodne bila sama na plai. Mala bogataka sirotica, kao i ja; imala je sedamnaest godina. Bila je zbilja debeljuca, hrpica sala sa srameljivim licem, prebijelom koom i pri-tevima. etvrtog poslijepodneva, upravo dan uoi mojeg odlaska, uzeo sam runik i sjeo kraj nje. Bila je ispruena na trbuhu, otkopala je gornji dio kostima. Jedine rijei kojih sam se sjetio bile su: 'Tu si na praznicima?' Podigla je oi: zasigurno nije oekivala nekakvu genijalnost, ali vjerojatno niti ba toliku bedastou. Potom smo razmijenili imena, njezino je bilo Annick. Doao je trenutak da se pridigne, i ja sam se upitao: Hoe li pokuati zakopati grudnjak na leima? Ili e se, naprotiv, uspraviti i pokazati mi grudi? Odabrala je srednje rjeenje: okrenula se ovla pridravajui krajeve grudnjaka. Koarice su zavrile poprijeko, samo su je djelomino pokrivale. Imala je zaista goleme grudi, ve pomalo mlohave, to se kasnije, nema dvojbe, strahovito pogoralo. Rekoh si da je vrlo hrabra. Primaknuo sam ruku i zavukao je u koaricu, postupno razotkrivajui sisu. Nije se pomaknula ali malo se ukoila, zatvorila oi. Nastavio sam uvlaiti ruku, bradavice su joj bile tvrde. Taj je tren ostao jednim od najljepih u mojem ivotu. Ono kasnije ilo je tee. Odveo sam je k sebi, otili smo ravno u moju sobu. Bojao sam se da je ne vidi moj otac; on je ipak u ivotu imao vrlo lijepih ena. No spavao je, tog je poslijepodneva ustvari bio potpuno pijan, probudio se tek u deset uveer. Zaudo, nije dopustila da joj skinem gaice. Nije to jo nikad radila, rekla mi je; tonije, nije uope nikad bila s dekom. No bez oklijevanja mi je stala drkati, s mnogo entuzijazma; sjeam se da se smijeila. Zatim sam prinio kurac njezinim ustima; malo je posisala, ali nije joj se ba svialo. Nisam navaljivao, obja-hao sam je. Kada sam joj ud uglavio medu grudi, osjetio sam da je istinski sretna, ispustila je tih jecaj. To me strano uzbudilo, pridigao sam se i spustio joj gaice. Ovaj se pm nije opirala, ak je podigla noge da mi pomogne. To ttista nije bila zgodna cura, no pia joj je bila privlana, ji dnako privlana kao u bilo koje ene. Zatvorila je oi. Kada sam joj zavukao ruke pod guzove, potpuno je rairila bedra. To me se toliko dojmilo da sam istog trena svrio, prije no to sam uspio ui u nju. Na stidnim dlakama bilo je malo sperme. Bilo mi je strano ao, ali ona mi je rekla da nema veze, da joj je drago. Nismo imali ba puno vremena za razgovor, ve je bilo osam sati, morala se odmah vratiti roditeljima. Rekla mi je, bogzna zato, da je jedinica. Izgledala je tako sretnom, tako ponosnom to ima razlog za kanjenje, da sam se gotovo rasplakao. Dugo smo se ljubili u vrtu pred kuom. Sutradan ujutro, otputovao sam natrag u Pariz. Dovrivi tu minipriu, Bruno bi zamuknuo. Terapeut bi se diskretno protegnuo, i najee rekao: Dobro. Ovisno o potroenom vremenu nekim bi rijeima ponovno potakao razgovor ili pak samo dodao: Da tu stanemo za danas? izgovorivi finale svoje misli lagano uzlaznom intonacijom da unese upitnu nijansu. Osmijeh bi mu pritom bio krajnje profinjeno leprav.

13. Tog ljeta 1974, Annabelle se dala poljubiti jednom deku u diskoteci mjesta Saint-Palais. U Stephanie je proitala dossier o prijateljstvu izmeu deka i cure. Otvorivi pitanje prijatelja iz djetinjstva, asopis je postavio naroito gnusnu tezu: iznimno je rijedak sluaj da se prijatelj iz djetinjstva pretvori u deka; on je prirodno sklon da postane dobar prijatelj, vjeran prijatelj; dapae, esto e posluiti kao osoba za povjeravanje i za podrku kada prvi flertovi donesu nemir.

Onih sekundi koje su uslijedile nakon tog prvog poljupca, unato tvrdnjama asopisa, Annabelle se osjetila uasno tunom. Neto bolno i nepoznato brzo joj se irilo grudima. Izila je iz Kathmandoua, ne dopustivi deku da je prati. Skidajui lanac sa svojeg mopeda, lagano je drhtala. Te je veeri odjenula najljepu haljinu. Kua njezinog brata bila je udaljena samo kilometar, tek je prolo jedanaest kada je stigla, u dnevnoj je sobi jo gorjelo svjetlo; opazivi svjetlost, zaplakala je. To su okolnosti u kojima je, jedne srpanjske noi 1974, Annabelle stekla bolnu i konanu spoznaju o svojem osobnom postojanju. Dok se ivotinjama ono ukazuje u vidu tjelesne boli, u ljudskim zajednicama osobno postojanje postie punu samosvijest tek posredstvom lai, s kojom se ono u praksi moe stopiti. Do svoje esnaeste godine, Annabelle pred roditeljima nije imala tajni; nije ih imala - a to je bilo, sada je shvaala, neto rijetko i dragocjeno - niti pred Miche-lom. Tijekom nekoliko sati te noi Annabelle je spoznala kako je ljudski ivot neprekidan niz lai. Istom je prigodom spoznala i svoju ljepotu. Osobno postojanje i osjeaj slobode koji iz njega proistjee tvore prirodne temelje demokracije. U demokratskom sustavu, odnosi medu pojedincima u klasinom su sluaju ureeni na ugovorni nain. Svaki ugovor koji kri prirodna prava jedne od ugovornih strana, ili u kojem ni su jasno navedeni uvjeti njegova raskidanja, samim se tim smatra nitavnim. Dok je o svojem ljetu 1974. govorio rado i podrobno, Bruno je tee spominjao kolsku godinu koja je uslijedila; istini za volju, u sjeanju mu je ostavila samo rastuu nelagodu. Vremenski odsjeak neodreena trajanja, ali prevladavajue sumornih tonova. I dalje je esto viao Annabelle i Michela, u naelu su bili vrlo bliski; no predstojala im je matura, kraj e ih kolske godine neizbjeno razdvojiti. Michel se promijenio: sluao je Jimija Hendrbca i valjao se po podu, to je bilo vrlo intenzivno; mnogo kasnije od svih ostalih, poeo je pokazivati znakove adolescencije. Izmeu Annabelle i njega kao da se uvukla nelagoda, nisu se vie tako lako uzimali za ruku. Ukratko, kao to je Bruno to jednom prigodom saeto izrekao svojem psihijatru, sve je odlazilo u kurac. Od svoje zgode s Annick, koju je bio sklon uljepavati u sjeanju (uostalom, mudro se suzdrao od ideje da je nazove), Bruno je osjeao neto vie samopouzdanja. Na taj prvi zavodniki uspjeh, meutim, nisu se nadovezali drugi, i doivio je grubo odbijanje kada je pokuao poljubiti Svlvie, zgodnu i vrlo napaljivu brinetu iz Annabelli-nog razreda. No jedna ga je cura htjela, mogle su doi i druge; ujedno se u njemu javio neki neodreeni zatitni-ki osjeaj prema Michelu. Naposljetku, on mu je bio brat, i to dvije godine mladi. Mora neto uiniti s Annabelle, uporno mu je govorio; ona to jedva eka, zaljubljena je u tebe a najljepa je u itavoj gimnaziji. Michel bi se vrpoljio na stolcu, odgovarao: Da. Prolazili su tjedni. Oigledno se kolebao na pragu odraslosti. Poljubiti Annabelle za njih bi dvoje znailo jedini nain da se izie iz tog tjesnaca; no on toga nije bio svjestan; uljuljkao se u laan osjeaj vjenosti. U travnju je razbjesnio svoje nastavnike ne ispunivi obrasce za upis na predavanja pripreme za studij. A bilo je razvidno da ima vrlo dobre izglede, bolje od svih ostalih, da bude primljen na neki od najpoznatijih fakulteta. Do mature je bilo mjesec i pol, a sve je vie ostavljao dojam da se prepustio. Kroz reetke uionikih prozora promatrao je oblake, stabla u kolskom dvoritu, druge ake; reklo bi se da ga nikakva ljudska dogaanja vie nisu bila kadra doista dirnuti.

Bruno se, pak, odluio upisati na knjievnost: polako mu se napunio kufer Tavlor-Maclaurinovim tezama, i jo vanije, na faksovima knjievnosti ima cura, puno cura. Njegov otac nije imao nikakvu primjedbu. Kao i svi stari razvratnici, u kasnijoj je dobi postao sentimentalan, i gorko si je predbacivao da je sinu upropastio ivot svojim egoizmom; to, uostalom, nije bilo potpuno netono. Poetkom svibnja se raziao s Julie, svojom posljednjom ljubavnicom, premda je ta ena bila prekrasna; zvala se Julie Lamour, no za estradu se preimenovala u Julie Love. Glumila je u prvim francuskim porniima, danas zaboravljenim filmovima Burda Tranbareea ili Francisa Leroia. Izgledala je pomalo poput Janine, no mnogo gluplje. Proklet sam... Proklet sam..., ponavljao si je Brunin otac postavi svjestan slinosti, kada mu je pod ruku dola fotografija iz mladosti njegove bive ene. Za jedne veere kod Benazerafa njegova je ljubavnica srela Deleuzea, i otada se rado uputala u intelektualna opravdavanja pornografije, to se vie nije dalo podnijeti. Povrh toga, skupo ga je kotala, na snimanjima se navikla na iznajmljene rollsove, na bunde, na sve te erotske triarije koje su mu, u pood-makloj dobi, postajale sve munije. Krajem '74, morao je prodati kuu u Sainte-Maxime. Nekoliko mjeseci kasnije, sinu je kupio garsonijeru pored parka Observatoire: vrlo lijepu garsonijeru, svijetlu, tihu, bez zgrade preko puta koja bi joj zaklanjala pogled. Pokazujui je Bruni, nije nimalo imao dojam da mu daruje neto iznimno, ve da pokuava popraviti tetu, koliko je to mogue; u svakom sluaju, kupnja je oigledno bila dobar posao. Proetavi pogled stanom, ipak je malo ivnuo. Moi e pozivati cure! uzviknuo je nepaljivo. Ugledavi izraz lica svojeg sina, odmah je poalio. Michel se naposljetku upisao na Fakultet Orsay, Odsjek matematike i fizike; zavela ga je prije svega blizina studentskog grada: eto kako je razmiljao. Obojica su, prema oekivanju, lako maturirala. Annabelle je pola s njima na dan objave rezultata, ozbiljna lica, u godinu je dana postala mnogo zrelijom. Neznatno mravija, s osmijehom koji je sada dolazio vie iznutra, naalost je bila jo ljepa. Bruno tada odlui neto poduzeti: vie nije bilo ljetnji kovca u SainteMaxime, ali mogao je otii na Di Meolin posjed, kako mu je predloila majka; pozvao je njih dvoje da mu se pridrue. Krenue mjesec kasnije, krajem srpnja. 14. Ljeto

'75.

Ne daju im djela njihova da se Bogu svome vrate, jer je duh bluda medu njima; oni Jahve ne poznaju. (Hoea, 5, 4) ovjek koji ih je doekao na autobusnoj stanici u Car-pentrasu bio je onemoao, bolestan. Sin talijanskog arhitekta koji je dvadesetih godina emigrirao u Sjedinjene Drave, Francesco di Meola je bez ikakve sumnje uspio u ivotu, dakako u financijskom smislu. Kao i Serge Cle-ment, mladi je Talijan po zavretku Drugoga svjetskog rata shvatio da se nalazi na pragu jednog savim drugaijeg svijeta, i da e djelatnosti koje su dugo smatrane elitistikim ili marginalnim sada zadobiti znatnu gospodarsku vanost. Dok je Brunin otac ulagao u estetsku kirurgiju, Di Meola se upustio u proizvodnju ploa; neki su, nema sumnje, zaradili mnogo vie novca od njega, ali ipak je uspio prigrabiti solidan komad kolaa. Oko svoje etrdesete, poput mnogih je stanovnika Kalifornije naslutio pojavu jednog novog vala, mnogo dalekosenijeg od obi nih modnih previranja, kojem je bilo sueno da isprevrne itavu zapadnjaku civilizaciju; zahvaljujui tome, imao je priliku u svojoj vili na Big Suru razgovarati s Allanom Wattsom, Paulom Tillichem,

Carlosom Castanedom, Abrahamom Maslovvom i Carlom Rogersom. Neto kasnije ak je imao sreu da upozna Aldousa Huxleya, istinskog duhovnog oca tog pokreta. Ostario i gotovo slijep, Huxley je tek djelomino obratio pozornost na njega; no taj e mu susret ipak ostaviti odluan dojam. Motivi koji su ga 1970. nagnali da napusti Kaliforniju i kupi posjed u Gornjoj Provansi ni samom mu nisu bili potpuno jasni. Kasnije, pretkraj ivota, doao je do zakljuka kako je zbog teko dokuivih razloga poelio umrijeti u Europi; no tada su mu do svijesti dopirali samo po-vrniji motivi. Pokret zaet u svibnju '68. dojmio ga se, i u trenu kada je hippie-val poeo preplavljivati Kaliforniju rekao si je da bi se moda moglo neto uiniti s europskom mladei. Jane ga je u tome poticala. Francuska je mlade bila naroito zaostala, guila se pod paternalistikim okovima degolizma; ali ona je tvrdila kako je dovoljna jedna iskra da sve plane. Posljednjih je godina Fran-cescu najvee zadovoljstvo priinjalo puiti marihuanu s vrlo mladim djevojkama, privuenim duhovnom aurom pokreta; a zatim ih eviti, usred mandala i mirisa tamjana. Djevojke koje su zalazile na Big Sur uglavnom su bile bedaste protestanske balavice; barem polovica od njih djevice. Pretkraj ezdesetih, izvor samo to nije presahnuo. On si je tada rekao da je moda dolo vrijeme za povratak u Europu; i samom mu se doimalo udnim da razmilja na takav nain, s obzirom da je iz Italije otiao s jedva pet godina. Otac mu je bio ne samo militantni revolucionar nego i kultiviran ovjek, zaljubljenik u lijepo izraavanje, esteta. To je vjerojatno u njemu ostavilo traga. U biti je Amerikance na neki nain uvijek smatrao idiotima. Bio je jo uvijek vrlo naoit, kao isklesana lica, zagasite puti, duge sijede kose, guste i kovrave; no u unutranjosti njegova tijela stanice su se stale razmnaati bez reda, unitavati genetski kod susjednih stanica, luiti toksine. Specijalisti kojima se obratio imali su oprena miljenja o brojnim stvarima, osim o jednoj, onoj bitnoj: uskoro e umrijeti. Njegov se rak nije moglo operirati, neizbjeno e nastaviti razvijati svoje metastaze. Veina je lijenika preporuala lagano umiranje, a uz neto lijekova ak bi se izbjegla tjelesna bol; injenica je da dosad nije osjeao nita vie od ope klonulosti. No nije pristao; nije uspio ak ni zamisliti pristanak. Suvremenom zapadnjaku, ak i ako je dobrog zdravlja, misao na smrt je neto poput pozadinskog uma, koji mu preplavi mozak im splasnu udnje i projekti. S godinama taj um postaje sve nametljivijim; moe ga se usporediti s muklim hrkanjem, katkad popraenim krgutom. U nekim je drugim epohama pozadinski um inilo oekivanje Kraljevstva Bojeg; danas ga ini oekivanje smrti. Tako stoje stvari. Huxley se, toga e se uvijek sjeati, doimao ravnodunim prema pribliavanju vlastite smrti; no moda je jed nostavno otupio, ili bio drogiran. Di Meola je itao Platona, Bhagavad-Gitu i Taote-Kinga; nijedna od tih knjiga nije ga ni najmanje umirila. Tek je navrio ezdesetu, a umirao je, svi su simptomi to govorili, nije moglo biti pogreke. ak ga je prestajao zanimati seks, Annabellinu je ljepotu zapazio tek nekako rastreseno. Njih dvojicu, pak, nije ni pogledao. Ve je dugo ivio okruen mladima, i moda se iz navike pokazao donekle znatieljnim da upozna Janine sinove; zapravo je bilo sasvim oigledno da ga za to boli dupe. Ostavio ih je usred svojeg posjeda, s uputom da ator postave bilo gdje; elio je lei, ako je mogue bez ikoga u blizini. U tjelesnom smislu, jo je bio zadivljuju primjerak inteligentnog i senzualnog mukarca, britko ironinog, pa i mudrog pogleda; neke naroito blesave djevojke ak su mu lice smatrale blistavim i dobrodunim. Nije u sebi osjeao nikakvu dobrodunost, tovie, inilo mu se da je osrednji

glumac: kako li su svi tako nasjeli? Nema dvojbe, katkad si je govorio pomalo tuno, ti mladi to tragaju za novim duhovnim vrijednostima stvarno su idioti. Samo koju sekundu nakon to su izili iz jeepa, Bruno je shvatio da je pogrijeio. Posjed se blago i valovito sputao prema jugu, vidjelo se grmlje i cvijee. Jedan je slap uranjao u umjetno jezerce, zeleno i mirne povrine; tik do njega, jedna ena, gola i ispruena na plosnatom kamenu, suila se na suncu, dok se druga sapunala prije kupanja. Blie njima, kleei na prostirci od rogoine, neki je visoki bradonja meditirao ili spavao. I on je bio gol, i vrlo preplanuo; dugaka svjetloplava kosa vrlo mu je dojmljivo odskakala od tamnosmede koe; pomalo je podsjeao na Krisa Kristoffersona. Bruno se obeshrabrio; istini za volju, to je drugo mogao oekivati? Moda jo nije prekasno otii, pod uvjetom da to bude odmah? Bacio je pogled na svoje drutvo: Annabelle je, iznenaujue smirena, poela rasprostirati svoj ator; Michel je sjedio na panju i poigravao se uzicom svojeg ruksaka; doimao se potpuno odsutnim. Voda otjee najlakim putem. Predodreeno u naelu i u gotovo svakom inu, ljudsko ponaanje doputa tek malobrojne stranputice, i ovjek e tek rijetkima od njih zaista krenuti. Godine 1950. Francescu di Meoli jedna je talijanska glumica rodila sina; drugorazredna glumica koja se nikada nee izdii s razine uloge egipatske robinje, to joj je donijela - to je bio vrhunac njezine karijere -dvije replike u Quo vadi? Sinu su dali ime David. S petnaest godina, David je sanjao da postane rock-star. Nije bio jedini. Premda mnogo bogatiji od direktora i bankara, rock-starovi su zadravali buntovniki imid. Mladi, lijepi, slavni, objekti udnje svih ena i zavisti svih mukaraca, rock-starovi su bili apsolutni vrhunac drutvene hijerarhije. Nita se u ljudskoj povijesti, od divinizacije faraona u drevnom Egiptu, nije moglo usporediti s kultom rock-starova koji je stvorila europska i amerika mlade. U tjelesnom pogledu, David je imao sve potrebno da ostvari svoj cilj: apsolutnu ljepotu, animalnu koliko i dijabolinu; muevno lice, no iznimno pravilnih crta; dugu i vrlo gustu crnu kosu, lagano kovravu; velike, duboko plave oi. Zahvaljujui oevim vezama, David je dobio prigodu snimiti prvi singl sa samo sedamnaest godina; bio je to potpuni neuspjeh. Treba rei da je iziao iste godine kada i Sergeant Pepper, Days of Future Passed i mnogi drugi. Jimi Hendrbc, Rolling Stonesi, Doorsi bili su na vrhuncu; Neil Young je poeo snimati, i jo se mnogo oekivalo od Briana Wilsona. Tih godina nije bilo mjesta za pristojnog, ali ne osobito inventivnog basistu. David je ustrajao, promijenio etiri grupe, iskuao razliite stilove; tri godine nakon oevog odlaska, odluio je okuati sreu u Europi. Lako je pronaao gazu u nekom klubu na Aurnoj obali, to nije bio problem; komadi su ga svake veeri ekali u njegovoj sobi iza pozornice, ni to nije bio problem. Ali nitko, ni u jednoj izdavakoj kui, nije obratio ni najmanju pozornost na njegove demosnimke. Kada je David upoznao Annabelle, ve je bio imao vie od pet stotina ena; no nije pamtio takvo savrenstvo oblika. Annabelle je pak osjetila privlanost prema njemu kao to su osjeale sve druge. Odolijevala je nekoliko dana, i popustila tek tjedan dana po dolasku. Oko tridesetero ih je plesalo iza kue, no je bila zvjezdana i blaga. Annabelle je bila odjevena u bijelu suknju i kratku majicu s nacrtanim suncem. David je plesao tik uz nju, katkad bi je zavrtio u rock-figuri. Plesali su neumorno, ve dulje od sata, as u brzom, as u sporom ritmu, praeni tamburi-nom. Bruno je nepomino stajao naslonjen na stablo, stisnuta srca, budno i napeto promatrajui. Michel bi se na tren pojavio na rubu svijetlog kruga, pa opet nestao u noi. Najednom se stvorio pred njim, na jedva pet metara. Bruno je vidio Annabelle kako ostavlja plesae i prilazi mu, jasno ju je uo kako pita: Ne plee?; lice joj je pritom bilo vrlo tuno. Michel je poziv otklonio nevjerojatno sporom gestom, kakvu bi uinila netom oivjela prethistorijska ivotinja. Annabelle je ostala

nepomino stajati pred njim pet do deset sekundi, pa se okrenula i prikljuila skupini. David ju je obgrlio oko struka i snano privukao k sebi. Ona mu je poloila ruku na rame. Bruno je ponovno pogledao Michela; imao je dojam da mu na licu lebdi osmijeh; oborio je oi. Kada ih je pridigao, Michela vie nije bilo. Annabelle je bila u Davidovom zagrljaju; usne su im bile blizu. Ispruen u svojem atoru, Michel je ekao zoru. Pret-kraj noi izbila je silovita oluja, iznenadila ga je spoznaja da se malo prestraio. Nebo se potom stialo, stala je padati ravnomjerna spora kia. Kapi su muklo udarale o a-torsko platno, na nekoliko centimetara od njegova lica, no bio je zaklonjen od njihova dodira. Najednom ga je pohodila slutnja da e mu itav ivot nalikovati tom trenu. Susretat e ljudske osjeaje, katkad e im ak biti vrlo blizu; drugi e doivljavati sreu, ili oaj; nita od toga nee ga se nikada moi sasvim ticati niti e ga pogaati. Vie puta tijekom veeri, Annabelle je pleui bacila pogled u njegovom smjeru. elio se pomaknuti, ali nije mogao; imao je vrlo jasan osjeaj da uranja u ledenu vodu. Sve je, meutim, bilo i pretjerano mirno. Osjeao se razdvojenim od svijeta prazninom od nekoliko centimetara, koja je oko njega tvorila neto poput ljuture ili oklopa.

15. Sutradan ujutro, Michelov je ator bio prazan. Sve su mu stvari nestale, no ostavio je ceduljicu na kojoj je pisalo samo: NE BRINITE. Bruno je otputovao tjedan kasnije. Ulazei u vlak shvatio je da se za itavog boravka nije ni pokuao nikome nabacivati, niti je, sve u svemu, s ijednom osobom razgovarao. Pretkraj kolovoza, Annabelle je primijetila da joj kasni mjesenica. Rekla si je daje tako i bolje. Nije bilo problema: Davidov je otac znao jednog lijenika, militantnog pobornika obiteljskog planiranja, s praksom u Marseilleu. Tip je bio entuzijast od tridesetak godina, s riim briima, i zvao se Laurent. Bilo mu je osobito stalo da ga zove imenom: Laurent. Pokazao joj je razliite instrumente, objasnio joj postupak usisavanja i kiretae. Bilo mu je stalo da uspostavi demokratski dijalog s klijenticama, s kojima se ophodio kao s prijateljicama. Od poetka je podravao enski pokret, i smatrao da jo preostaje mnogo za uiniti. Operacija je zakazana za sljedei dan; trokove e podmiriti Obiteljsko planiranje. Annabelle se vratila u svoju hotelsku sobu na rubu ivanog sloma. Sutradan e pobaciti, jo jednu no provesti u hotelu, potom se vratiti kui; tako je odluila. Tijekom protekla tri tjedna, svake je noi dolazila u Davidov ator. Prvi ju je put malo boljelo, no potom je doivjela uitak, mnogo uitka; nije ni slutila da bi seksualni uitak mogao biti tako snaan. No prema tom tipu nije imala nikakvih ljubavnih osjeaja; znala je da e je vrlo brzo zamijeniti, ak je vjerojatno to ve i inio. Te veeri, za stolom s prijateljima, Laurent je s oduevljenjem spomenuo Annabellin sluaj. Borili su se upravo zbog djevojaka kao to je ona, ree; kako bi sprijeili da jedva sedamnaestogodinjoj djevojci (i k tome zgodnoj, umalo je dodao) ivot upropasti ljetna avantura. Annabelle je duboko strepila od povratka u Crecy-en--Brie, no zapravo se nita nije dogodilo. Bio je 4. rujna; roditelji su pohvalili njezinu preplanulost. Rekli su joj da je Michel otputovao, da ve stanuje u svojoj sobi u studentskom naselju u Bures-sur-Yvetteu; oito nisu nita slutili. Uputila se Michelovoj baki. Stara se gospoda doimala umornom, no lijepo ju je primila, i bez ikakva joj

protivljenja dala adresu svojeg unuka. Da, smatrala je pomalo udnim to se Michel vratio prije ostalih, smatrala je udnim i to to je otputovao da se smjesti u svoju sobu mjesec dana prije poetka studijske godine; no Michel jest udan deko. Usred sveopeg divljatva prirode, ljudska su bia katkad (rijetko) uspijevala stvoriti malene oaze topline ozraene ljubavlju. Malene, zatvorene, samo odabranima dostupne prostore, u kojima je vladalo uzajamno potivanje i ljubav. Dva je sljedea tjedna Annabelle posvetila pisanju Mi-chelu. Bilo je teko, mnogo je puta morala kriati i poinjati iznova. Dovreno, pismo je brojilo etrdeset stranica; po prvi put, to je doista bilo ljubavno pismo. Poslala ga je 17. rujna, na dan poetka nastave u gimnaziji; zatim je ekala. Fakultet Orsay - Pari XI. jedina je visoka kola u parikoj regiji izgraena tono prema amerikom modelu campusa. Nekoliko zgrada razbacanih parkom nude smjetaj studentima od prve godine do magisterija. Orsay nije samo uilite, ve i mjesto gdje se vre vrhunska istraivanja na polju fizike elementarnih estica. Michelova je soba bila na uglu, na etvrtom i najviem katu zgrade 233; odmah se poeo u njoj osjeati vrlo ugodno. Imala je mali krevet, radni stol, police za njegove knjige. Prozor je gledao na travnjak koji se sputao sve do rijeke; malo se nagnuvi, sasvim desno je mogao nazrijeti betonske blokove akceleratora estica. U ovo vrijeme, mjesec dana prije poetka nastave, zgrada je bila gotovo prazna; tu je bilo samo nekoliko studenata iz Afrike - kojima je najvei problem bio smjetaj u kolovozu, kada su se zgrade potpuno zatvarale. Michel bi povremeno izmijenio koju rije s paziteljicom; preko dana bi hodao uz rijeku. Jo nije ni slutio da e u toj zgradi ostati vie od osam godina. Jednog prijepodneva, oko jedanaest sati, legao je u travu, medu ravnoduna stabla. udilo ga je to toliko pati. Krajnje udaljena od kranskih pojmova otkupljenja i milosti, strana i samoj ideji slobode i oprosta, njegova vizija svijeta sadravala je neto mehaniko i neumoljivo. S obzirom na zadane poetne okolnosti, mislio je, s obzirom da su mrei poetnih interakcija utvreni parametri, dogaaji se odvijaju u ohlaenom i praznom prostoru; determinizam je neizbjean. Ono to se dogodilo moralo se dogoditi, nije moglo biti drugaije; nitko se nije mogao smatrati odgovornim. Michel bi nou sanjao apstraktne prostore, prekrivene snijegom; njegovo tijelo, umotano u zavoje, tumaralo je pod niskim nebom, medu eljezarama. Danju bi katkad susreo jednog od Afrikanaca, sitnog Malijca sive koe; jedan bi drugome kimnuli glavom. Studentska kantina jo nije bila otvorena; kupio bi konzervu tunjevine u samoposluzi Continent u Courcelles-sur--Yvette, pa se vratio u dom. Spustila bi se veer. Hodao bi praznim hodnicima. Oko sredine listopada Annabelle mu je napisala jo jedno pismo, krae od prethodnog. U meuvremenu je telefonirala Bruni, koji ni sam nije imao nikakvih vijesti: znao je samo da Michel redovito telefonira baki, ali daje vjerojatno nee posjetiti prije Boia. Jedne studenake veeri, nakon seminara iz analize, Michel je pronaao poruku u svojem pretincu u domu. Na papiriu je pisalo: Nazovi svoju tetu Marie-Therese. HITNO. Ve dvije godine gotovo da nije vidio tetu Marie--Therese, niti sestrinu Brigitte. Odmah je nazvao. Baka mu je imala jo jedan udar, morali su je zadrati u bolnici u Meauxu. Bilo je ozbiljno, ak vrlo ozbiljno. Aorta je bila slaba, postojala je opasnost da e je izdati srce.

Prehodao je Meaux, proao kraj gimnazije; bilo je oko deset sati. U tom trenu, u jednoj od uionica, Annabelle je prouavala neki tekst koji je napisao Epikur mislilac poznat kao lucidan, umjeren, grki, i istinu govorei, dosadan kao proljev. Nebo je bilo tamno, vode Marne uskomeane i prljave. Bez potekoa je pronaao bolniki kompleks Saint-Antoine ultramodernu zgradu, svu od stakla i elika, otvorenu prethodne godine. Teta Marie-Therese i sestrina Brigitte ekale su ga na odmoritu; jasno se vidjelo da su plakale. Ne znam je li dobro da je vidi..., ree Marie-Therese. Nije se obazirao. Ono to se mora proivjeti, proivjet e. U sobi za intenzivnu skrb baka je bila sama. Ispod plahte, iznimno bijele, provirivale su ruke i ramena; bilo mu je teko pogled odvojiti od te razgoliene, izborane, bljedunjave, strahovito ostarjele puti. Ruke, u koje je primala infuziju, bile su remenima privrene za rub kreveta. Jedna joj je ljebasta cjevica bila uvuena u grlo. Ispod plahte su prolazile ice spojene na ureaje koji su neto biljeili. Skinuli su joj spavaicu; nisu je pustili da si uredi pundu, kao to je godinama inila svakog jutra. S tom rasputenom kosom, dugom i sivom, to vie nije u potpunosti bila njegova baka; to je bilo nekakvo jadno stvorenje od mesa, ujedno vrlo mlado i vrlo staro, sad preputeno rukama medicine. Michel joj uze ruku; jedino je ruku uspijevao doista prepoznati. Cesto ju je uzimao za ruku, ak i jo sasvim nedavno, i nakon to je navrio sedamnaestu. Oi joj se nisu otvorile; no moda je, unato svemu, prepoznala njegov dodir. Nije snano stisnuo, samo joj je ruku uzeo u svoju, kao to je ranije inio; ivo se nadao da e mu prepoznati dodir. Ta je ena proivjela okrutno djetinjstvo radei na farmi od sedme godine, okruena poludivljacima, alkoholiarima. Mladenako joj je doba bilo prekratko da bi ga se mogla uistinu sjeati. Nakon mueve smrti radila je u tvornici istodobno podiui svoje etvero djece; usred zime, morala je u dvorite odlaziti po vodu za higijenske potrebe obitelji. S vie od ezdeset godina, odskora umirovljena, pristala je ponovno se brinuti za malo dijete - sina svojeg sina. Ni njemu nije niega nedostajalo ni iste odjee, ni slasnih nedjeljnih rukova, ni ljubavi. Sve je to u njegovom ivotu ona priskrbila. Svako istraivanje ovjeanstva koje i najmanje tei iscrpnosti mora uzeti u obzir tu vrstu pojava. Takva su bia postojala kao povijesne injenice. Ljudska bia koja su radila itav ivot, koja su naporno radila, iskljuivo zbog odanosti i zbog ljubavi; koja su doslovno davala svoj ivot za druge u ime oda nosti i ljubavi; koja unato tome nisu ni najmanje imala dojam da se rtvuju; koja zapravo nisu ni pomiljala da ive drugaije nego tako da svoj ivot daju drugima u ime odanosti i ljubavi. U praksi, ta su ljudska bia bila uglavnom ene. Michel ostade u toj prostoriji oko etvrt sata, drei bakinu ruku u svojoj; tada ga je neki internist upozorio da bi uskoro mogao smetati. Moda se moe neto uiniti; ne operacija, to je nemogue; ali moda ipak neto, bitno je da jo nita nije izgubljeno. Put natrag je proao bez rijei; Marie-Therese je mehaniki vozila renault 16. Jeli su takoer ne govorei mnogo, s vremena na vrijeme se prisjeajui kakvog dogaaja. Marie-Therese ih je dvorila, imala je potrebu za kretanjem; povremeno bi zastala, malo plakala, pa se vratila tednjaku. Annabelle je promatrala odlazak hitne pomoi, potom i povratak renaulta 16. Oko jedan ujutro je ustala i obukla se, roditelji su joj ve spavali; otila je do dvorinih vrata Michelove kue. Sva su svjetla bila upaljena, vjerojatno su bili u dnevnoj sobi; no kroz zavjese se nita nije

dalo razabrati. U tom je trenu padala sitna kiica. Prolo je oko deset minuta. Annabelle je znala da moe pozvoniti i vidjeti Michela; a isto je tako mogla, naposljetku, ne uiniti nita. Nije bila potpuno svjesna da proivljava konkretan doivljaj slobode; u svakom sluaju osjeala se uasno, i nakon tih deset minuta vie nikada nee biti to je bila. Mnogo godina kasnije, Michel e iznijeti kratku teoriju ljudske slobode utemeljenu na analogiji s ponaanjem su-prafluidnog helija. Neupadljive pojave u atomima, razmjene elektrona medu neuronima i sinapse u unutranjosti mozga, u naelu podlijeu kvantnoj nepredvidljivosti; no statistikim ponitavanjem elementarnih razlika zbog velikog broja neurona, ljudsko je ponaanje kako u osnovnim crtama tako i u pojedinostima - jednako strogo odreeno kao i ponaanje bilo kojeg drugog prirodnog sustava. No u nekim, iznimno rijetkim okolnostima krani su se sluili pojmom djela Boje milosti pojavljuje se i unutranjou mozga iri jedan val drugaije grade; nastaje novi oblik ponaanja, privremen ili trajan, kojim upravlja potpuno drugaiji sustav harmonijskih oscilatora; tada se moe opaziti ono to se obino naziva slobodnim inom. Nita se takvog nije dogodilo te noi, i Annabelle se vratila oevoj kui. Osjeala se znatno starijom. Proi e gotovo dvadeset pet godina do njezinog sljedeeg susreta s Michelom. Telefon je zazvonio oko tri sata; medicinska je sestra zvuala iskreno oaloena. Uinili su doista sve to je bilo mogue; ali u biti se gotovo nita nije moglo uiniti. Srce je bilo prestaro, eto tako je. Barem nije patila, to se mirne due moe rei. No, i to treba jasno rei, gotovo je. Michel je poao prema svojoj sobi, inei sasvim male korake, ne vee od dvadeset centimetara. Brigitte htjede ustati, Marie-Therese je zaustavi pokretom ruke. Prolo je oko dvije minute, a tada se iz sobe zaulo neto izmeu mijaukanja i urlika. Ovaj je put Brigitte jurnula. Michel je bio sklupan u podnoju kreveta. Oi su mu bile malo iskolaene. Na licu mu se nije vidjelo nita nalik patnji, niti kojem drugom ljudskom osjeaju. Lice mu je isijavalo odvratan ivotinjski strah.

DRUGI DIO

UDNOVATO VRIJEME

1. Bruno je izgubio kontrolu nad svojim vozilom odmah iza Poitiersa. Peugeot 305 je proklizio usred kolnika, lagano udario u sigurnosnu ogradu i zaustavio se nakon okreta od 180 stupnjeva. Pas mater! promrmljao je. Da mu jebo pas mater! Jedan jaguar, koji je pristizao brzinom od 220 km/h, naglo je zakoio, umalo se i sam zabio u ogradu s druge strane ceste, pa produio uz dreanje sirene. Bruno je iziao i mahnuo akom u njegovom smjeru. Pederino! zaurlao je, usrana pederino! Potom se polukruno okrenuo i nastavio put. Mjesto Promjene stvorila je 1975. skupina bivih ez-desetosmaa (istini za volju, nijedan od njih nije ba nii-me sudjelovao u zbivanjima '68. godine; recimo da su u duhu bili ezdesetosmai) juno od Choleta, na prostranom zemljitu zasaenom borovima, koje je pripadalo roditeljima jednog od njih. Taj se projekt, snano obiljeen idealima slobodoumlja koji su bili u modi sedamdesetih godina, sastojao u ostvarenju jedne konkretne utopije, od nosno izgradnji mjesta gdje bi se nastojalo, sada i ovdje, ivjeti prema naelima samoupravljanja, potivanja osobne slobode i izravne demokracije. No Mjesto nije bilo neka nova zajednica; cilj je bio skromniji - stvoriti mjesto za odmor, gdje bi pobornici takvog pristupa, tijekom ljetnih mjeseci, imali prigodu suoiti se s konkretnom primjenom naela na kojima je utemeljeno; cilj je takoer bio poticati sinergije, kreativne susrete, a sve to u humanistikom i republikanskom duhu; naposljetku, cilj je bio, prema rijeima jednog od utemeljitelja, poteno se najebati. Bruno je skrenuo s autoceste na izlasku Cholet-jug i desetak kilometara vozio priobalnom cestom. Crte nije bio jasan i bilo mu je prevrue. Plou je opazio, pomisli, gotovo pukom sluajnou. Raznobojnim slovima na bijeloj podlozi pisalo je: MJESTO PROMJENE; ispod, na manjoj ploi od perploe, krasopisna crvena slova vjerojatno su kazivala njegovo geslo: Tuda sloboda moju proiruje do beskonanosti, (Mihail Bakunjin). Puti s desne strane zacijelo je vodio prema moru; dvije su adolescentice za sobom vukle plastinu patkicu. Nisu imale nita ispod majica, gadure. Bruno ih je ispratio pogledom, osjeao je bol u kurcu. Mokre majice, pribrano si je rekao, to ve nije loe. Potom su zamakle: oigledno, ile su u oblinji kamp. Parkirao je peugeota i uputio se prema kuici od dasaka nad kojom je bila ploa s natpisom DOBRODOLI. Unutra je neka ezdesetogodinja ena kleala na podu. Njezine krljave i naborane grudi neznatno su provirivale iz pamune tunike; Brunu je od suuti zaboljelo srce. Nasmijeila se s pomalo ukoenom dobrohotnou. Dobrodoao u Mjesto, ree naposljetku. Potom se ponovno nasmijei, ovaj put iroko; je li debilna? Ima rezervacijski list? Bruno izvadi papire iz torbice od skaja. Super, istisne kravetina, s jednakim slaboumnim osmijehom.

Automobilima je bilo zabranjeno u kampu; odluio je stvar obaviti u dvije faze. Najprije potraiti mjesto za postavljanje atora, zatim uzeti stvari. Pred polazak je u trgovakom centru La Samaritaine kupio iglu-ator (proizveden u Narodnoj Republici Kini, za 2 do 3 osobe, 449 F). Prva stvar koju je Bruno primijetio izbivi na livadu bila je piramida. Dvadeset metara iroka pri zemlji, visine takoer dvadeset metara: stvar je bila savreno jednako-strana. Sve su stijenke bile staklene, razdijeljene u manje plohe okvirima od tamna drveta. Neke su plohe otro odbijale zrake zalazeeg sunca; kroz druge se nazirala unutranja struktura: podesti i pregrade, takoer od tamna drveta. Cjelina je nastojala nalikovati stablu, i prilino u tome uspijevala - deblo je utjelovljivao veliki cilindar koji je prolazio kroz piramidu, a u njemu se zacijelo nalazilo sredinje stepenite. Iz zgrade su izlazili ljudi, sami ili u manjim skupinama; neki odjeveni, drugi goli. Pod svjetlou zamirueg sunca, od koje je trava svjetlucala, sve je to podsjealo na nekakav futuristiki film. Bruno je promatrao prizor dvije ili tri minute; potom ponovno uze ator pod ruku i stade se uspinjati prvim breuljkom. Podruje kampa inilo je nekoliko umovitih breuljaka, tla prekrivenog borovim iglicama, s mjestiminim pro-plancima; tu i tamo su bili postavljeni skupni sanitarni vorovi; mjesta za kampiranje nisu bila oznaena. Bruno se lagano znojio, muili su ga vjetrovi; oigledno, obrok koji je pojeo u restoranu uz cestu bio je preobilan. Bilo mu je teko jasno razmiljati; no shvaao je da bi izbor mjesta mogao biti odluan za uspjeh njegova boravka. U tom je trenu svojeg razmiljanja opazio ue razapeto izmeu dva stabla. Na njemu su upravo dovravale suenje gaice koje je njeno zibao veernji povjetarac. To moda nije loa ideja, ree si; susjedi u kampu se meusobno upoznaju; ne nuno radi eve, ali upoznaju se, to moe biti poetak. Odloio je ator i poeo prouavati naputak za postavljanje. Francuski je prijevod bio jadan, engleski nita bolji; s drugim je europskim jezicima vjerojatno bilo jednako. Usrani pekinezeri. to bi moglo znaiti preokre-nite poluvrsnike kako biste konkretizirali kupolu? U sve je veem oaju zurio u sheme kad mu se zdesna pojavi nekakva squaw, odjevena u konu minicu, s krupnim sisama koje su se klatarile u sumraku. Tek si stigao? progovori prikaza. Treba ti pomo da postavi ator? Bit e u redu..., odgovori muklim glasom, bit e u redu, hvala na ljubaznosti..., doda u jednom dahu. Njuio je zamku. Doista, nekoliko sekundi kasnije, iz susjednog wigwama (Gdje li su to kupili? Jesu li ga sami skrpali?) razlegnu se zavijanje. Squaw pohrli, pa izie s dva siuna derita, po jednim na svakom boku, te ih stade mlitavo ljuljati. Zavijanje se udvostrui. Tada kasom stie mujak te squaw, mlatarei razgolienim kurcem. Bio je prilino stasit bradonja od pedesetak godina, duge sijede kose. Uze u naruje jednog od malih majmuna i poe ga drakati; bilo je odvratno. Bruno se odmaknu nekoliko metara; bilo je za dlaku. S takvim udovitima, nije mu ginula besana no. Kravetina ih doji, to je sigurno; no dobre sise, treba priznati. Bruno se podmuklo udalji jo nekoliko metara ukoso od wigwama; ipak, nije ba sasvim elio gaice izgubiti s vida. Bili su to profinjeni predmeti, ipkasti, prozirni; nije mogao zamisliti da pripadaju ovoj squaw. Otkrio je mjesto izmeu dvije Kanaanke (Sestrine? Sestre? kolske kolegice?) te se dao na posao. Kada je zavrio, no se ve gotovo sasvim spustila. Siao je po torbe u smiraj posljednje svjetlosti. Putem je sreo nekoliko osoba: parove, osobe bez pratnje; prilino ena bez pratnje,

etrdesetih godina. Natpisi UZAJAMNO POTIVANJE posvuda su bili pribijeni za stabla; primakao se jednom od njih. Ispod ploe, jedna je posudica bila do vrha ispunjena prezervativima koji su kvalitetom odgovarali dravnom standardu. Na zemlji, bijela plastina kanta za smee. Nagazio je na papuicu, osvijetlio depnom svjetiljkom: u njoj su se nalazile uglavnom limenke piva, ali i nekoliko upotrijebljenih prezervativa. Ohrabrujue, ree si Bruno; izgleda da se stvari ovdje dogaaju. Uspon je bio mukotrpan; torbe su mu rezale ruke, dah mu se oduzeo; morao se zaustaviti u pola brda. Neto se ljudskih bia kretalo kampom, svijetle trake njihovih baterija susretale su se u mraku. Malo dalje je prolazila priobalna cesta, promet je jo bio gust; u Dynastyju, uz cestu prema Saint-Clementu, odravala se veer golih grudi, no nije se osjeao dovoljno jakim da ode tamo, niti ikamo drugdje. Ostao je tako oko pola sata. Promatram svjetla medu stablima, ree si, eto to je moj ivot. Vrativi se u ator natoio si je whisky i stao njeno drkati listajui StuingMagazine, pravo na uitak; na od-moritu kod Angersa je kupio najnoviji broj. Nije se ozbiljno namjeravao javiti na neki od tih raznovrsnih oglasa; nije se osjeao sposobnim za kakav gang bang ili za prskanje spermom. ene koje su se pristajale nai nasamo s mukarcem u pravilu su radije birale crnce, i u svakom sluaju, bio je daleko ispod minimalnih mjera koje su zahtijevale. Iz broja u broj, morao se pomiriti: za ulazak u pornosvijet, imao je premalen kurac. No u irem smislu, nije bio nezadovoljan svojim tjelesnim izgledom. Umeci kose su dobro urasli, naletio je na sposobnog lijenika. Redovito je odlazio u teretanu i, iskreno govorei, sam je sebi izgledao sasvim solidno za etrdesetdvogodinjaka. Natoio si je jo jedan whisky, ejakulirao na asopis i zaspao gotovo smiren. 2. Trinaest sati leta Mjesto Promjene vrlo se brzo suoilo s problemom starenja. Temeljne ideale njegova funkcioniranja mladi su u osamdesetima smatrali preivjelima. Ne raunajui radionice spontanog kazalita i kalifornijsku masau, Mjesto je u biti bilo obian kamp; u pogledu udobnosti smjetaja i kvalitete ugostiteljskih usluga, nije se moglo nadmetati s institucijskim turistikim lokacijama. Povrh toga, svojevrsna anarhistika kultura kojom se odlikovalo oteavala je strogi nadzor pristupa i plaanja; financijsku stabilnost, ugroenu od samog poetka, bilo je sve tee uspostaviti. Prva je mjera, koju su utemeljitelji jednoglasno usvojili, bila uvoenje znatno povoljnijih cijena za mlade; pokazala se nedovoljnom. Tek na poetku poslovne godine 1984, prigodom zasijedanja upravnog vijea, Frederic Le Dantec je predloio pomak koji e Mjestu donijeti blagostanje. Svijet poduzea - prema njegovom zapaanju - bio je novi prostor pustolovina osamdesetih godina. Svi su oni stekli dragocjena iskustva u tehnikama i terapijama proisteklim iz humanistike psihologije (gestalt, rebirth, do in, hodanje po eravici, transakcijska analiza, zen meditacija, NLP...). Zato ta znanja ne uloiti u izradu programa rezidencijalnih teajeva namijenjenih poduzeima? Nakon burne rasprave, projekt je prihvaen. Tada je zapoeta gradnja piramide, kao i pedesetak bungalova, ne osobito udobnih ali prihvatljivih, za smjetaj polaznika teajeva. Istodobno, brojna ali ciljana reklamna pisma odaslana su upraviteljima kadrovskih odjela raznovrsnih velikih poduzea. Neki utemeljitelji, skloni krajnje lijevim politikim

opcijama, teko su primili tu promjenu. Odigrala se kratka unutranja borba za prevlast, i neprofitno udruenje koje je upravljalo Mjestom rasputeno je i zamijenjeno drutvom s ogranienom odgovornou, iji je vodei dioniar bio Frederic Le Dantec. Uostalom, njegovi su roditelji bili vlasnici zemljita, i Credit mutuel regije Maine i Loire bio je sklon podrati projekt. Pet godina kasnije, Mjesto je uspjelo priskrbiti solidan portfelj klijenata (Banque Nationale de Pari, IBM, Ministarstvo financija, Gradski prijevoz, Bouvgues...). Teajevi za pojedina ili vie poduzea organizirani su tijekom itave godine, a djelatnost ljetovalita, zadrana vie zbog nostalgije, sada je donosila samo 5% godinjeg prihoda. Bruno se probudio sa snanom glavoboljom i bez pretjeranih iluzija. Za Mjesto je uo od neke tajnice koja se upravo vratila s teaja Osobni razvoj - pozitivno miljenje, koji stoji pet tisua franaka na dan. Zatraio je brouru za ljetne praznike; predstavljala ga je kao simpatino, drutveno, slobodoumno - sve mu je bilo jasno. No statistika biljeka pri dnu stranice privukla mu je pozornost: u srpnju i kolovozu prolog ljeta, 63% gostiju bile su ene. Gotovo dvije ene na svakog frajera; sjajan omjer. Odmah je odluio odvojiti tjedan u srpnju da provjeri; tim prije to je kamp-opcija bila jeftinija od Kluba Medi-terranee, ak i od centara u kojima se nudi sportski program. Dakako, nasluivao je o kojem se tipu ena radi: deprimirane bive ljeviarke, vjerojatno seropozitivne. No dobro, dvije ene na svakog frajera, to mu je davalo ansu; ako se malo bolje snae, moda prasne i dvije. U seksualnom smislu, godina mu je dobro poela. Dolazak djevojaka iz istone Europe sruio je cijene, i sada se bez problema moglo dobiti osobno oputanje za 200 franaka, dok je jo nekoliko mjeseci ranije stajalo-400. No u travnju mu se, naalost, dogodila velika teta na autu, i uz to ju je i skrivio. Banka ga je poela stezati, morao je smanjiti trokove. Pridigao se na lakat i natoio si prvi whisky. SwingMagazine je jo bio otvoren na istoj stranici; neki je tip u arapama s vidljivim naporom spolovilo uperio prema objektivu: zvao se Herve. Nije to za mene, ree si Bruno, nije to za mene. Navukao je gae i uputio se prema sanitarnom voru. Sve u svemu, pomisli s nadom, ona squaw od juer, napri-mjer, relativno je podnoljiva za potroiti. Velike, pomalo mlohave grudi, ak su idealne za dobro panjolsko drkanje; a ve si ga tri godine nije priutio. Uivao je u panjolskom drkanju; no kurve to uglavnom nisu voljele. ivcira li ih dobiti sperme po licu? Zahtijeva li to vie vremena i osobnog ulaganja od puenja? U svakom sluaju, reklo bi se da je ta usluga atipina; panjolsko se drkanje ne obraunava, dakle nije predvieno programom, dakle teko ga je dobiti. Cure to shvaaju kao prilino osobnu stvar. Samo, osobne stvari, tja. Bruno se vie puta, zapravo u potrazi za panjolskim drkanjem, morao zadovoljiti obinim drkanjem, ili puenjem. Koje je katkad i uspijevalo; no ipak je ponuda bila strukturno manjkava po pitanju panjolskog drkanja, eto to je o tome mislio Bruno. Usred tog razmiljanja, stigao je do objekta br. 8. Ma-nje-vie pomiren s idejom da e naletjeti na stare rage, strahovito se zaprepastio zatekavi adolescentice. Bilo ih je etiri, izmeu petnaest i sedamnaest godina, kod tue-va, ispred reda umivaonika. Dvije su ekale u gaicama kupaeg kostima; druge su se dvije praakale kao ribice, brbljale, prskale se i ciktale: bile su potpuno gole. Draesnost i erotinost prizora bile su neizrecive; bilo je to vie nego je zasluio. Spolovilo mu se poelo nadimati; jednom ga je rukom izvadio iz gaa i priljubio se uz postolje

umivaonika, pokuavajui se posluiti zubnim tapiima. Ozlijedio si je desni, zubni je tapi okrvavljen izvukao iz usta. Vrak spolovila bio mu je vru, nabrekao, izjedali su ga uasni trnci; poela se stvarati kaplja. Jedna od djevojaka, draesna brineta, iskoraila je iz vodenog mlaza i dohvatila spuvu; s uitkom je pljeskala svoje mlade grudi. Mala je crvenokosa skinula gaice i zamijenila je pod tuem; dlaice su joj dolje bile zlaano-plave. Bruno prigueno zastenje, obuze ga vrtoglavica. U mislima se vidje kako se pokree. Imao je pravo skinuti gae i stajati kraj tueva. Imao je pravo ekati svoj red za tuiranje. Vidio se kako s erekcijom stoji pred njima; zami ljao se kako izgovara neto poput Je li voda topla? Dva je tua razdvajao prostor od pedesetak centimetara; kada bi se tuirao pored male crvenokose, moda bi mu sluajno dotaknula kurac. Ta mu misao pobudi jo jau vrtoglavicu; grevito je zgrabio porculanski umivaonik. U tom su trenu s desne strane banula dva adolescenta smijui se pretjerano glasno; nosili su crne kratke hlae s fluorescentnim prugama. Brunina je erekcija u hipu splasnula, spolovilo je pospremio u gae i usredotoio se na zubnu njegu. Neto kasnije, jo uvijek pod dojmom susreta, siao je do stolova za doruak. Sjeo je postrance i nije ni s kim zadjenuo razgovor; vaui svoje vitaminske itarice razmiljao je o vampirizmu seksualnog osvajanja, o njegovom faustovskom obiljeju. Sasvim je pogreno, pomisli Bruno, naprimjer govoriti o homoseksualcima. Sam nije nikada, ili gotovo nikada, susreo homoseksualca; poznavao je, naprotiv, brojne pederaste. Neki pederasti sreom malobrojni vie vole male djeake; takvi zavre u zatvoru, pod strogim nadzorom, i gotovo je s njima. No veini je pederasta draa mlade od petnaest do dvadeset pet godina; sve iza te granice za njih su stare pohabane guzice. Pogledajte kako se dva stara pedera ponaaju jedan prema drugom, rado je govorio Bruno, paljivo ih promotrite: katkad s uzajamnom simpatijom, katkad ak i s njenou; no ude li jedan za drugim? Ni u kojem sluaju. im proe kakvo okruglo, petnaest do dvadesetpetgodinje dupence, stanu se za njega meusobno klati kao dvije onemoale pantere; tako je mislio Bruno. Kao i u mnogo drugih sluaja, navodni su homoseksualci ostatku drutva posluili kao uzor, nadalje je mislio Bruno. Njemu su, primjerice, bile etrdeset dvije godine; je li udio za enama svoje dobi? Nimalo. Naprotiv, za pii zaogrnut minicom jo se osjeao spremnim potegnuti nakraj svijeta. Ili barem do Bangkoka. Sto ipak zahtijeva itavih trinaest sati leta.

3.
Spolna je udnja usmjerena uglavnom na mlada tijela, i to to su djevojice postupno preplavile polje zavoenja zapravo je bio povratak u normalno stanje, povratak iskrenoj udnji, analogan povratku iskrenosti cijena kada ih se pusti da slijede abnormalan burzovni rast. Istodobno, ene kojima je u vrijeme ezdesetosmih bilo dvadeset godina, nale su se u neugodnom poloaju napunivi etrdesetu. Uglavnom razvedene, nisu mogle raunati na brano utoite bilo ono puno topline ili ogavno - jer su mu nestanak same ubrzale kako su najbolje znale. Pripadajui generaciji koja je prva u tolikoj mjeri - proglasila nadmo mladog nad zrelom dobi, nisu se trebale uditi to ih je prezirala generacija koja je naslijedila zadatak da ih zamijeni. Naposljetku, kult tijela ijem su stvaranju same snano pridonijele mogao ih je, kada je

put splasnula, dovesti jedino do sve jaeg gaenja prema sebi - gaenja iji su odraz, uostalom, mogle proitati u tuim pogledima. Mukarci njihove dobi nalazili su se u otprilike istom poloaju; no istovjetnost sudbina nije stvarala nikakvu solidarnost medu tim biima: napunivi etrdesetu, cjelokupna muka populacija i dalje je vrebala mlade djevojke - katkad i s odreenim uspjehom, barem za one koji su, vjeto se uvukavi u drutvenu igru, dosegli odreen intelektualni, financijski ili medijski poloaj; to se ena tie, zrele su godine gotovo u svim sluajevima donosile poraz, masturbaciju i stid. Kao povlateno mjesto spolne slobode i iskazivanja udnje, Mjesto Promjene e se vie od ijednog drugog prirodnim razvojem preobratiti u mjesto depresije i ogorenosti. Zbogom zagrljenim ljudskim udovima na proplanku pod punim mjesecom! Zbogom gotovo dionizijskom slavljenju tijela premazanog uljem, pod junim suncem! Tako su slinili etrdesetogodinjaci, promatrajui svoje mlohave kurce i jastuie sala. Prve su se radionice polureligioznog nadahnua u Mjestu pojavile 1987. Razumije se, kranstvo nije dolazilo u obzir; no egzotinu, dovoljno neodreenu mistiku moglo se - za ta ne naroito dubokoumna bia - uskladiti s kultom tijela koji su ona izvan svake pameti nastavljala njegovati. Radionice osjeajne masae ili oslobaanja organa su se, dakako, odrale; no zamjetan je bio rast zanimanja za astrologiju, egipatski tarot, meditaciju o akrama i na-dosjetilnu energiju. Dogaali su se susreti s Anelom; nauilo se osjeati vibracije kristala. Stupanje siberijskog amanizma na scenu snano je odjeknulo 1991, kada je neto dui boravak u inicijacijskoj znojnoj komori, siveat lodge, koju je zagrijavala sveta eravica, prouzroio smrt jednog sljedbenika, uslijed sranog zastoja. Osobito je bio zapaen uspjeh tantre, koja je objedinjavala seksualno trljanje, difuznu spiritualnost i duboki egoizam. Ukratko, Mjesto je u nekoliko godina - kao i toliko drugih mjesta diljem Francuske i zapadne Europe - postalo relativno pomodnim NeivAge centrom, premda je zadralo svoja hedonistika i razvratnika obiljeja koja su vie pripadala sedamdesetima, a koja su mu na tritu jamila posebnost. Bruno se nakon doruka vratio u svoj ator, neko se Vfijeme kolebao bi li masturbirao (slika adolescentica jo je bila iva), te se naposljetku suzdrao. Te su izludujue curice zacijelo bile plodovi ezdesetosmaica koje se, u zbijenim redovima, moglo susresti u krugu kampa. Neke su se od tih starih kurvi, dakle, unato svemu uspjele reproducirati. Zbog te je injenice Bruno potonuo u neodreenu, no neugodnu meditaciju. Naglo je rastvorio zatvara svojeg iglu-atora; nebo je bilo plavo. Oblaii nalik trcajima sperme plutali su medu borovima; pred njim je bio blistav dan. Bacio je pogled na tjedni program: odabrao je opciju broj 1, Kreativnost i oputanje. Jutarnji je izbor nudio tri radionice: pantomima i psihodrama, akvarel) osjeajno pisanje. Psihodrama ne hvala, ve ju je upoznao tijekom tjedna provedenog u dvorcu kod Chan-tillyja: etrdesetogodinje sociologinje su se valjale po tepihu gimnastike dvorane, molei tatu da im donese medvjedia; to je trebalo izbjei. Akvarel ga je mamio, no vjero jatno se odvijao u prirodi: uati medu borovim iglicama, insektima, ukljuujui jo niz problema, da bi se proizvodile drljotine, je li to bio dobar izbor? Voditeljica radionice pisanja imala je dugu crnu kosu i ruem naglaena velika usta (kakva se obino nazivaju usta za puenje); nosila je tuniku i crne hlae vretenastog kroja. Krasna ena, s puno stila. No ipak stara kurvetina, pomisli Bruno, smjetajui se na tlu, ne birajui, negdje usred nezgrapnog kruga koji su oblikovali sudionici. S njegove je desne strane debela ena sive kose, s debelim naoalama, odvratno mutnog tena, glasno puhala. Vonjala je na vino, premda je bilo tek pola tri.

Pozdravimo nau zajedniku prisutnost, zapoe voditeljica, pozdravimo Zemlju i svih pet smjerova, te otvorimo ovu radionicu pokretom hatha-yoge nazvan pozdrav suncu. Uslijedio je opis nekog nerazumljivog poloaja; pijandura kraj njega prvi je put podrignula. Umorna si, Jacqueline..., prokomentirala je vogina; nemoj sudjelovati u vjebi ako je ne osjea. Isprui se, skupina e ti se pridruiti malo kasnije. Doista, trebalo se ispruiti, a karmika je uiteljica pritom recitirala svoj umirujui i uplji govor, poput mineralne vode Contrexeville: Ulazite u udesno prozirnu vodu. Ta voda vam umiva udove i trbuh. Zahvaljujete svojoj majci Zemlji. S povjerenjem se priljubljujete uz majku Zemlju. Osjetite svoju udnju. Zahvalite sebi to ste si dali tu udnju, itd. Leei na prljavom tatamiju, Bruno osjeti kako mu zubi drhte od razdraenosti; pijan-dura do njega podrigivala je u pravilnim razmacima. Izmeu dva podrigivanja izdisala je uz glasno Haaah!..., to je trebalo odraavati njezinu oputenost. Karmika drolja nastavila je svoj ske, zazivajui zemaljske sile da ozrae trbuhe i spolovila. Nakon to je obradila sva etiri elementa, zadovoljna svojim nastupom, zakljuila je rijeima: Sada ste prekoraili granicu racionalnog miljenja; stupili ste u dodir sa svojim dubinskim razinama. Traim od vas da se otvorite neogranienom prostranstvu stvaranja. I grupnog karanja, bijesno pomisli Bruno podiui se s mukom. Uslijedila je seansa pisanja, a potom predstavljanje i itanje tekstova. Samo je jedan komad u toj radionici bio podnoljiv: mala ridokosa u trapericama i majici, solidnih oblina; odazivala se na ime Emma i bila je autorica totalno blesave pjesme u kojoj se radilo o mjeseevim ovicama. Iz svih se sudionika cijedila zahvalnost i veselje zbog ponovnog susreta s naom majkom Zemljom i naim ocem Suncem, itd. Doao je red na Brunu. Sumornim je glasom proitao svoj kratki tekst: Taksisti su prave pederine Nee stati, mo krepat od zime. Tako osjea..., ree vogina. Tako osjea jer nisi prevladao svoju negativnu energiju. Osjeam da si ispu njen dubinskim razinama. Moemo ti pomoi, sad i ovdje. Ustat emo i centrirati se prema grupi. Ustadoe i stvorie krug uhvativi se za ruke. Bruno teka srca zgrabi pijandurinu ruku s desne strane, a s lijeve ruku nekog ljigavog starog bradonje koji je nalikovao Cavannai. Usredotoena no smirena, uiteljica yoge ispusti otegnuti Om! I svi stadoe isputati omove kao da su samo to radili itavog ivota. Bruno se hrabro nastojao uklopiti u zvuni ritam vjebe, no iznenada osjeti da mu je naruena ravnotea. Pijandura se, hipnotizirana, skljo-kala kao vrea. Ispustio joj je ruku, ali nije mogao izbjei pad te se naao na koljenima pred babetinom, koja se, izvaljena na leima, koprcala po tatamiju. Yogina je naas zastala i mirno konstatirala: Da, Jacqueline, i treba se ispruiti ako tako osjea. Te su se dvije izgleda dobro poznavale. Druga je seansa pisanja prola neto bolje; nadahnut asovitom jutarnjom vizijom, Bruno je uspio proizvesti sljedeu pjesmu: Sunam si kurac (Evo ti kurac!) Na bazenu (Jebem ti enu!) Sreo sam BogaU solariju Ima krasnu bradu Jede safaladu Gdje stanuje Bog? (Nabijem ti svog!)

Usred raja (Lizi mi jaja!) Puna je humora..., prokomentirala je vogina s laganim prijekorom. Neka mistika..., oglasila se podrigiva-ica. Vie kao naznaka neega mistinog... to da pone? Dokle e to moi podnositi? Je li vrijedno truda? - istinski se preispitivao Bruno. Po zavretku radionice pohrlio je prema svojem atoru ne pokuavi ni zadjenuti razgovor s malom ridokosom; trebao mu je whisky prije ruka. Nedaleko od svojeg atora nabasao je na jednu od adolescentica koje je kicao kod tueva; draesnim pokretom koji joj je pridizao grudi, skidala je ipkaste gaice to su se od sino suile na uetu. Osjeao se kao da e se svaki tren rasprsnuti i masnim trcajima pokropiti kamp. to se tono promijenilo od njegovih mladenakih dana? udnje su mu jednake, uz spoznaju da ih vjerojatno nee moi zadovoljiti. Svijet koji potuje samo mladost, malo-pomaloprodire ljudska bia. Za rukom je zapazio jednu katolkinju. Nije bilo teko, nosila je veliki eljezni kri oko vrata; uz to je imala one podbuhle kapke koji pogled ine dubokim, koji esto odaju katolkinju, dapae mistikinju (a, istini za volju, katkad i alkoholiarku). Duga crna kosa, vrlo bijela koa, malo premrava ali sve u svemu solidna. Suelice njoj sjedila je djevojka ridoplave kose, vicarsko--kalifornijskog tipa: najmanje metar osamdeset, savreno tijelo, zastraujui dojam pucanja od zdravlja. To je bila voditeljica tantra-radionice. Zapravo je roena u Creteilu i zvala se Brigitte Martin. U Kaliforniji si je sredila grudi i uputila se u orijentalnu mistiku; uz to je promijenila ime. Po povratku u Creteil, tijekom godine je vodila tan-traradionicu u Flanadama, pod imenom Shanti Martin; katolkinja joj se izgleda neopisivo divila. Bruno je na poetku uspijevao sudjelovati u razgovoru, koji se vrtio oko prirodne dijetetike - bio se informirao o klicama itarica. No ubrzo se prelo na vjerske teme, pa vie nije mogao pratiti. Moe li se Isusa prispodobiti Krini, i kome drugome ako ne? Treba li Rintintina vie voljeti od Rustyja? Premda katolkinja, ta katolkinja nije voljela Papu; svojim srednjovjekovnim shvaanjima Ivan Pavao II. koi duhovni razvoj Zapada, bila je njezina teza. Tono, sloio se Bruno, tip je Dudek. Izraz mu je priskrbio dodatno zanimanje ove dvije. A dalaj-lama zna micati uima..., zakljui tuno dokrajujui svoj odrezak od soje. Katolikinja ustro ustade ne priekavi kavu. Nije htjela zakasniti na svoju radionicu osobnog razvoja, Pravilo da-da. A je, da-da je super! srdano je otpjevuila vicarka i sama ustajui. Hvala za ovu razmjenu..., ree katolkinja okrenuvi glavu prema njoj uz ljubak osmijeh. No dobro, nije tako loe prolo. Razgovarati s tim krmaama, mislio je Bruno vraajui se kroz kamp, to je kao piati u pisoar pun opuaka; ili kao srati u klozet krcat toaletnim papirom: stvari ne prolaze, samo se usmrde. Prostor razdvaja ljudske koe. Rije elastino prelazi prostor, prostor izmeu koa. Nezamjetne, bez jeke, kao bezvezno objeene u zraku, njegove rijei sagnjile i usmrde se, to je neupitno. U meusobnim odnosima, rijei mogu i razdvajati. Na bazenu se smjestio na jednu od lealjki. Adolescentice su se blesavo vrpoljile ne bi li deke izazvale da ih bace u vodu. Sunce je bilo u zenitu; blistava, gola tijela dodirivala su se uz plavu povrinu. Bruno je nesvjesno uronio u est Prijatelja i ovjeka s rukavicom, vjerojatno najvee dostignue Paul-Jacquesa Bonzona, nedavno ponovno objavljeno u djejoj biblioteci. Pod gotovo neizdrivim suncem, bilo je ugodno opet se nai usred lionskih magla, u umirujuem drutvu hrabrog psa Kapija. Popodnevni mu je program pruao mogunost izbora izmeu senzitivnegestaltmasae, oslobaanja glasa i rebirtha u toploj vodi. Odoka, masaa je izgledala vie hot. U oslobaanje

glasa stekao je kratki uvid penjui se prema radionici masae: njih desetak, vrlo uzbuenih, predvoenih tantristicom, skakutalo je uokolo kriei poput preplaenih purana. Na vrhu breuljka, sklopivi stolii prekriveni runicima tvorili su iroki krug. Sudionici su bili nagi. U sreditu kruga, voditelj radionice, omanji tamnokosi mukarac, lagano razrok, zapoe kratku povijest senzitivne gestaltmasae: proistekla iz rada Fritza Perlsa na gestaltmasai ili kalifornijskoj masai, postupno se obogaivala dostignu cima senzitivnog pristupa da bi postala barem prema njegovom miljenju najkompletnija metoda masae. On zna da neki u Mjestu ne dijele takav stav, no ne eli otvarati polemiku. Kako god bilo - i time je zakljuio - ima masaa i masaa; u krajnjoj liniji, ak bi se moglo rei da ne postoje dvije istovjetne masae. Nakon tog uvodnog govora, preao je na demonstraciju, polegavi jednu od sudionica. Osjetiti partnerove napetosti..., naglasi milujui joj ramena; kurac mu se klatio na nekoliko centimetara od djevojine duge plave kose. Ujediniti, uvijek ujediniti..., nastavi nanosei joj ulje na grudi. Potivati integritet tjelesne sheme...; njegove su se ruke sputale trbuhom, djevojka zatvori oi i stade razmicati bedra sa zamjetnim zadovoljstvom. Eto, zakljuio je, sada ete raditi u parovima. Kreite se, sretnite jedan drugoga u prostoru; dajte si vremena da se upoznate. Hipnotiziran prethodnim prizorom, Bruno je reagirao sa zakanjenjem, a upravo su ti trenuci bili presudni. Trebalo se bez urbe pribliiti poeljnoj partnerici, s osmijehom se zaustaviti pred njom i mirno je upitati: Hoe li raditi sa mnom? Drugi su izgleda kuili tos, i u trideset sekundi sve je otilo. Bruno baci oko sebe grozniav pogled i zatekne se licem u lice s niskim tamnokosim tipom, nabitim, dlakavim, debelog uda. Tek je sada primijetio da je na sedam frajera samo pet cura. Hvala Bogu, ovaj nije izgledao kao peder. Oigledno bijesan, ispruio se na trbuh bez rijei, poloio glavu na ruke i stao ekati. Osjetiti napetosti... potivati integritet tjelesne sheme... Bruno je dolijevao ulja ne uspijevajui se popeti dalje od koljena; tip je bio drven kao cjepanica. ak su mu i guzovi bili dlakavi. Ulje se poelo cijediti na runik, listovi su mu zacijelo bili potpuno natopljeni. Bruno pridigne glavu. Sasvim blizu, dva su mukarca leala na leima. Njegov susjed slijeva primao je masau pekto-ralnih miia, djevojine su se grudi blago ljuljale; nos mu je bio u visini njezine pie. Voditeljev radiokazetofon atmosferu je omatao irokim sintetikim plahtama; nebo je bilo savreno plavo. Oko njega, kuri sjajni od ulja polako su se uzdizali prema svjetlu. Sve je to bilo okrutno stvarno. Nije mogao nastaviti. Na drugom kraju kruga, voditelj je savjetovao jedan par. Bruno na brzinu pokupi svoj ruksak i spusti se prema bazenu. Tamo je bilo kao na pici. Ispruene na travnjaku, gole su ene avrljale, itale, ili se jednostavno sunale. Gdje da se smjesti? S runikom u ruci, stade lunjati travnjakom; u neku ruku, teturao je medu vaginama. Ve si je poeo govoriti kako je vrijeme da se odlui, kad ugleda katolkinju u razgovoru s omanjim, zdepastim, tamnoputim tipom, ustrih pokreta, crne kovrave kose, nasmijanih oiju. Uputio joj je neodreen znak poznavanja koji nije zamijetila - i svalio se nedaleko od nje. Neki je tip u prolazu zazvao tamnoputog: Bok, Karime! Ovaj je odvratio rukom ne prestavi govoriti. Ona je sluala bez rijei, ispruena na leima. Medu bedrima je imala draesnu grudicu, slatko ispupenu, prekrasno kovravih crnih dlaica. Dok joj je priao, Karim si je njeno trljao jaja. Bruno polegne glavu na tlo i usredotoci se na katolkinjine stidne dlaice, metar pred sobom: bio je to svijet proet blagou. Zaspao je kao top.

Dana 14. prosinca 1967. Parlament je u prvom itanju usvojio Neuwirthov zakon o legalizaciji kontracepcije; premda jo ne i pokrivena zdravstvenim osiguranjem, pilula se tada pojavila u slobodnoj prodaji u ljekarnama. Od tog je trena irokim slojevima puanstva postalo dostupno seksualno oslobaanje, ranije namijenjeno jedino upravnom osoblju, slobodnim zvanjima i umjetnicima kao i nekim manjim poduzetnicima. Zanimljivo je primijetiti kako je to seksualno oslobaanje katkad predstavljano kao kolektivni san, premda se u stvarnosti radilo o novoj stepenici povijesnog uspona individualizma. Kao to ukazuje lijepa rije brana zajednica, par i obitelj predstavljali su posljednji otoi primitivnog komunizma u okrilju liberalnog drutva. Uinak seksualnog oslobaanja bilo je unitenje tih posrednikih zajednica, posljednjih koje su pojedinca razdvajale od trita. Taj se proces unitenja nastavio do dananjih dana. Nakon obroka, vijee je voditelja Mjesta Promjene najee organiziralo plesne veeri. Premda na prvi pogled zaudan u okruju toliko sklonom novim duhovnostima, taj je izbor oigledno potvrivao nenadmaivost plesne veeri kao naina susretanja u nekomunistikom drutvu. Primitivna drutva, znao bi primijetiti Frederic Le Dantec, takoer su svoje svetkovine temeljila na plesu, tovie na transu. Stoga su na sredinjem travnjaku postavljeni ozvuenje i bar; i ljudi su se do duboko u no bacakali na mjeseini. Za Brunu, to je bila jo jedna ansa. Istini za volju, adolescentice koje su boravile u kampu rijetko su dolazile na te veeri. Radije su izlazile u lokalne diskoteke {Bilbo-quet, Dynasty, 2001, katkad Pirates), koje su nudile tematske veeri s pjenom, mukim striptizom ili zvijezdama pornofilmova. U Mjestu bi ostala samo dva-tri deka sanjarskog duha i malog uda. Oni bi se ionako zadrali u svojem atoru i mlitavo tamburali po ratimanoj gitari, dok su ostali prema njima iskazivali objektivan prezir. Bruno je osjeao bliskost s tim malcima; no kako god bilo, u nedostatku adolescentica kojih se bilo gotovo nemogue doepati, rado bi, kako je to rekao itatelj Nevvlooka kojeg je sreo u restoranu kod izlaza Angerssjever, uvalio veseljka u bilo kakav komad sala. Na krilima te nade, u dvadeset i tri sata, odjeven u bijele hlae i morskoplavu polo majicu, spustio se prema epicentru buke. Bacivi polukruan pogled na gomilu, najprije je opazio Karima. Ovaj je zanemario katolkinju i usredotoio svoje napore na zanosnu pripadnicu reda Ruiastog kria. Ona i njezin mu stigli su tijekom poslijepodneva: visoki, ozbiljni i vitki, izgledali su kao da potjeu iz Alzasa. Smjestili su se pod golem i vrlo sloen ator, s brojnim nadstrenicama i dodacima, ije je postavljanje muu uzelo etiri sata. U poveerje je namjerio Brunu uputiti u tajne drai Ruiastog kria. Pogled mu je svjetlucao pod okruglim naoalama; po svemu je nalikovao fanatiku. Bruno je sluao ne sluajui. Po kazivanju te kreature, pokret jenastao u Njemakoj; bio je nadahnut, dakako, alkemijskim istraivanjima, ali ga takoer treba dovesti u vezu s porajnskom mistikom. Odnosno s pederima i nacistima, nema sumnje. Nabij si svoj kri u dupe, prdonjo..., sanjarski pomisli Bruno krajem oka promatrajui stranjicu njegove krasne ene, koja je kleala uz plinsko kuhalo. I ukrasi ga ruom..., zakljui u mislima kada se uspravila, isprsila grudi i naloila muu da ode presvui dijete. Svejedno, sada je plesala s Karimom. Bili su udan par, on petnaest centimetara nii, debeljukast i prepredena izraza, uz tu veliku germansku gusku. Smijeio se i neprekidno govorio, vie se ne obazirui na svoju poetnu metu; unato svemu, stvari su izgleda napredovale: i ona se smijeila, promatrala ga sa znatieljom na rubu opinjenosti, jednom ak prasnuvi u smijeh. Na drugom kraju travnjaka njezin je suprug objanjavao nekom potencijalnom novom sljedbeniku kako je pokret nastao 1530. u Donjoj Saskoj. Njegov je trogodinji sin, nepodnoljivi plavokosi mrkavac, u pravilnim razmacima urlikao neka ga

odvedu na spavanje. Ukratko, tu se dogaao jo jedan autentian trenutak stvarnog ivota. Pored Brune, dvije su suhonjave spodobe, crkvenjakog izgleda, komentirale za-vodnikov nastup. armantan je, razumije..., ree jedan. U teoriji mu je nedostina, nije dosta zgodan, trbuast je, ak i nii od nje. Ali je armantan, gad jedan, time se uspijeva nametnuti. Drugi je povlaivao sumornog izraza lica, prebirui nevidljivu krunicu medu prstima. Ispijajui zadnji gutljaj svoje votke s naranadom, Bruno zamijeti da je Karim uspio odvui kriaricu na neki travnati obronak. Jednom je rukom obgrlivi oko vrata, ne presta-Jui govoriti, drugu joj je lagano zavlaio pod suknju. Ipak sama iri bedra, nacistika kurvetina..., pomisli Udaljujui se od plesaa. Netom prije no to je iziao iz svijetlog kruga, kao daje na tren ugledao katolkinju, koju Je nekakav tip nalik uitelju skijanja pipao po guzici. U atoru mu je ostalo jo raviola u konzervi. Pflje povratka, nagonom istog oaja, nazvao je svoju automatsku sekretaricu. Imao je jednu poruku. Vjerojatno si otputovao na praznike..., izgovorio je smireni Michelov glas. Nazovi me kad se vrati. I ja sam na praznicima, i to dugim. 4. On hoda, stie do granice. Jata grabeljivica krue oko nekog nevidljivog sredita - vjerojatno leine. Njegovi bedreni iniii gipko reagiraju na neravnine staze. Breuljci su prekriveni ukastim stepskim travama; pogled prema istoku puca u beskraj. Od juer nije nita jeo; vie se ne boji.

Budi se, posve odjeven, leei poprijeko u krevetu. Pred Monoprixovim stranjim ulazom kamion istovaruje robu. Tek je prolo sedam sati. Michelov je ivot ve godinama bio isto intelektualan. Osjeaji koji ispunjavaju ljudski ivot nisu bili predme tom njegova promatranja; slabo ih je poznavao. ivot se u dananje vrijeme mogao organizirati savreno precizno; blagajnice u samoposluzi uzvratile bi mu kratki pozdrav. Tijekom deset godina, koliko je stanovao u svojoj zgradi, bilo je mnogo dolazaka i odlazaka. Katkad bi se dvoje zdruilo u par. Tada bi promatrao selidbu; prijatelji, bi stubitem prenosili kutije i svjetiljke. Bili su mladi, i katkad se smijali. Cesto (premda ne uvijek), pri razdvajanju koje bi uslijedilo, dvoje bi se ljubavnika iselilo istodobno. Tada bi ostao prazan stan. Sto zakljuiti? Kako protumaiti sve to ponaanje? To mu je bilo teko. Sam je bio spreman voljeti, ali u svakom sluaju nita nije traio. Nita odreeno. ivot bi morao biti neto jednostavno, to bi se moglo proivjeti kao niz malih rituala, ponavljanih unedogled. Moda priglupih ideala, ali ovjek bi barem mogao u njih vjerovati. ivot bez ciljeva, bez drama. No ljudski ivot nije tako organiziran. Katkad bi iziao, promatrao mlade i zgrade. Jedno je bilo sigurno: vie nitko ne zna ivjeti. Dobro, pretjerivao je: neki su bili zaokupljeni, nadahnuti nekim ciljem, koji im je ivot obogaivao smislom. Primjerice, aktivisti pokreta Act Up smatrali su znaajnim da im na televiziji prikau neke propagandne poruke, koje su drugi smatrali pornografskima, jer su prikazivale raznovrsne homoseksualne radnje snimljene u krupnom planu. U irem smislu, njihov se ivot doimao aktivnim i zabavnim, proetim kojekakvim dogaajima. Imali su brojne partnere, guzili se u stranjim prostorijama. Prezervativ bi katkad spao, ili pukao. Tada bi umirali od side; no otpor i dostojanstvo takvoj su smrti davali smisao. U irem smislu, televizija, naroito TF1, neprestano je nudila lekciju iz dostojanstva. U mladenakom je dobu

Michel vjerovao da patnja ovjeku podie dostojanstvo. Sada je morao priznati da je bio u zabludi. Ono to ovjeku podie dostojanstvo je televizija. Unato opetovanim i istim radostima koje mu je pruala televizija, smatrao je valjanim da izae. Uostalom, morao je obaviti kupovinu. Bez vrstih uporita ovjek se raspri, vie se nita ne da iz njega izvui. Ujutro 9. srpnja (bila je Sveta Amandina), primijetio je da su se biljenice, registratori i kolski pribor ve nali na policama njegovog Monoprixa. Reklamni slogan akcije, Spremite se za kolu bez razbijanja glave, po njegovom miljenju nije bio osobito uvjerljiv. Sto je obrazovanje, to je znanje, ako ne beskrajno razbijanje glave! Sutradan je u potanskom sanduiu pronaao katalog jesen-zima poduzea 3 Suisses. Debeli kartonski svezak nije bio adresiran; je li ga ostavio dostavlja? Kako je ve odavno naruivao stvari iz njihova kataloga, navikao se na te sitne ljubaznosti, svjedoanstva uzajamne vjernosti. Nema dvojbe, ljeto je odmicalo, trgovake su se strategije usmjeravale prema jeseni. No nebo je i dalje bilo blistavo, ipak je tek poeo srpanj. Dok je jo bio mladi, Michel je proitao razliite romane koji su se vrtjeli oko teme apsurda, egzistencijalnog oaja, nepomine praznine dana; ta mu ekstremistika knjievnost nije bila pretjerano uvjerljiva. U to se vrijeme esto viao s Brunom. Brunin je san bio da postane pisac; vrljao je po papiru i mnogo masturbirao; on mu je otkrio Becketta. Beckett je vjerojatno ono to nazivaju velikim piscem, no Michel nije uspio dovriti nijednu od njegovih knjiga. Bilo je to krajem sedamdesetih godina; on i Bruno imali su dvadeset i ve su se osjeali starima. To e se nastaviti: osjeat e se sve starijima, i toga e se sramiti. Njihovo e vrijeme uskoro uspjeti izvriti tu dotada nevienu preobrazbu: utopiti tragini osjeaj smrti u openitijem i tupljem doivljaju starenja. Dvadeset godina kasnije, Bruno jo uvijek nije ozbiljno pomiljao na smrt; i poinjao je sumnjati da e ikada misliti o njoj. Do kraja e eljeti ivjeti, do kraja e biti uronjen u ivot, do kraja e se se boriti protiv nedaa i nesrea konkretnog ivota, i propadanja tijela. Do posljednjeg e trena traiti jo malo produetka, jo mali dodatak postojanja. Do posljednjeg e trena, nadasve, nastojati uhvatiti jo tren uitka, jo kakvu malu poslasticu. Ma kako beskorisna u dugoronom smislu, dobro obavljena felacija pruala je istinski uitak; a to bi, mislio je Michel listajui stranice posveene rublju {korzet senzualno!), bilo nerazumno poricati. On je sam rijetko masturbirao; fantazije koje su ga znale opsjedati dok je bio mladi znanstvenik, u vidu poruka preko Minitela pa i djevojaka od krvi i mesa (najee ekonomistica velikih farmaceutskih laboratorija), postupno su se ugasile. Sada je miroljubivo pratio opadanje svoje muevnosti uz pokoju bezazlenu onaniju, za to se katalog firme 3 Suisses, povremeno dopunjen erotskim CD--ROM-om kupljenim za 79 franaka, pokazao vie nego dovoljnom podlogom. Bruno je, naprotiv, Michel je to znao, svoje zrelo doba rasipao na potragu za neizvjesnim Lolitama bujnih grudi, oblih guzova, susretljivih usta; hvala Bogu, imao je sigurnu plau. No nije ivio u apsurdnom svijetu: ivio je u melodramatinom svijetu, koji su inile seks-bombe i krampovi, rasturai i mlitavci; u takvom je svijetu ivio Bruno. Michel je, pak, ivio u precizno omeenom svijetu, povijesno siromanom no ritmiki podeenom prema nekim komercijalnim obredima - turniru Roland Garros, Boiu, Novoj godini, polugodinjim izdanjima kataloga firme 3 Suisses. Da je homoseksualac, mogao bi sudjelovati u Sidatonu, ili Gay Prideu. Da je erotoman, zapalio bi se za Salon erotike. Da je vei zaljubljenik u sport, u ovom bi trenu uivo promatrao pirenejsku etapu Tour de Francea. Premda potroa bez posebnih obiljeja, ipak se

veselio redovitom povratku talijanskih tjedana u Monoprix njegova kvarta. Sve je to bilo dobro organizirano, organizirano prema mjeri ovjeka; u svemu je tome moglo biti sree; da je sam htio bolje urediti, ne bi znao kako. Ujutro 15. srpnja, iz kante za smee kod ulaza pokupio je nekakav kranski letak. Razliite ivotne prie vodile su prema istovjetnom, sretnom kraju: susretu s uskrslim Kristom. Neko ga je vrijeme zaokupila pria jedne mlade ene (Isabelle je bila duboko potresena, jer njezina je studijska godina visjela o niti), no ipak se vie prepoznao u Pavelovom iskustvu (Za Pavela, asnika eke vojske, zapovijedanje bazom za presretanje raketnih projektila bio je vrhunac njegove vojne karijere). Bez potekoa je na vlastiti sluaj prenio sljedeu napomenu: Kao specijalizirani tehniar, kolovan na uglednoj akademiji, Pavel je morao znati cijeniti ivot. Unato tome bio je nesretan, uvijek u potrazi za razlogom da ivi. Katalog firme 3 Suisses je, pak, nudio vie povijesno tumaenje europske tjeskobe. Implicitno prisutna ve od prvih stranica, spoznaja o predstojeoj mutaciji civilizacije konano je uobliena na 17. stranici; Michel je nekoliko sati meditirao nad porukom sadranom u dvije reenice koje su utvrivale temu kolekcije: Svijet pokree optimizam, velikodunost, sklad. BUDUNOST JE ENSKOG RODA. U sredinjem dnevniku, Bruno Masure je objavio da je amerika sonda otkrila tragove fosilnog ivota na Marsu. Radilo se o bakterijskim biima, vjerojatno metanskim arheo-bakterijama. To znai da su se na planetu bliskom Zemlji bioloke makromolekule uspjele organizirati, stvoriti kakvu-takvu samoreprodukcijsku strukturu koju su inile neka primitivna jezgra i slabo poznata membrana; potom se sve zaustavilo, nedvojbeno uslijed djelovanja neke klimatske varijacije: reprodukcija je postajala sve teom, dok nije sasvim prestala. Pria o ivotu na Marsu doimala se prilino skromnom. Ipak, (a Bruno Masure izgleda toga nije bio posve svjestan), ta minipria o jednom traljavom pokuaju bila je u snanoj proturjenosti sa svim mitskim i vjerskim fabulacijama kojima se ovjeanstvo tradicionalno naslauje. U njoj nije bilo jedinstvenog, velianstvenog ina stvaranja; nije bilo izabranog naroda, ak ni izabrane vrste ni planeta. Postojali su samo, razbacani svemirom, nesigurni i uglavnom neuvjerljivi pokuaji. Sve je to, tovie, bilo zamorno monotono. DNA marsovskih bakterija doimala se potpuno istovjetnom DNA zemaljskih bakterija. Ta gaje spoznaja nadasve ovila nekom laganom tugom, koja je ve sama po sebi bila znak depresije. Znanstveni istraiva u normalnom stanju, istraiva koji dobro funkcionira, morao bi se, naprotiv, razveseliti toj istovjetnosti, u njoj vidjeti obeanje objedinjujuih sinteza. Ako je DNA posvuda jednaka za to mora biti razloga, dubokih razloga vezanih za molekularnu strukturu pepti-da, ili moda za topoloke uvjete samoreprodukcije. Moralo je biti mogue otkriti te duboke razloge; da je mladi, sjeao se, takva bi mu mogunost rasplamsala ushienje. U vrijeme kada je upoznao Desplechina, 1982. godine, Djerzinski je dovravao magistarski rad na Sveuilitu Orsay. U tom je svojstvu trebao sudjelovati u sjajnim istraivanjima nerazdvojivosti ponaanja dva fotona uzastopce izluena iz atoma kalcija, koja je vrio Alain Aspect; bio je najmlai istraiva u ekipi. Precizna, stroga, savreno dokumentirana, Aspectova e istraivanja snano odjeknuti u znanstvenoj zajednici: po prvi su put, prema opem miljenju, potpuno opovrgnuti prigovori koje su Einstein, Podolskv i Rosen 1935. uputili kvantnom formalizmu. Bellove nejednakosti izvedene iz Einsteinovih

hipoteza bile su nedvojbeno pobijene, rezultati su se savreno slagali s predvianjima kvantne teorije. Sada su ostale jo samo dvije mogue hipoteze. Ili skrivena svojstva koja odreuju ponaanje estica nisu lokalna, odnosno estice mogu jedna na drugu trenutano utjecati s proizvoljne udaljenosti. Ili pak treba odbaciti koncept elementarne estice s vlastitim unutranjim svojstvima, koja ne ovise ni o kakvim promatranjima: u tom bi se sluaju znanstvenici suoili s dubokom ontolokom prazninom - osim ako pristanu uz radikalni pozitivizam, te se zadovolje matematikim formalizmom predvianja ustanovljivih pojava i definitivno napuste ideju neke pritajene stvarnosti. Dakako da je ovu posljednju opciju prihvatila veina istraivaa. Prvo izvjee o Aspectovim istraivanjima pojavilo se u 48. broju Physical Revietua, pod naslovom: Eksperimentalna primjena Einstein-Podolsky-Rosenovog Gedank-eks-perimenta: novo pobijanje Bellovih nejednakosti. Djerzinski je bio supotpisnik lanka. Nekoliko dana kasnije, posjetio ga je Desplechin. U svojoj etrdeset treoj, on je upravljao Institutom za molekularnu biologiju CNRS-a u Gif-sur-Yvetteu. Bio je sve svjesniji da im neto temeljno izmie u.procesu mutacije gena; i to je neto vjerojatno povezano s dubljim pojavama koje se dogaaju na razini atoma. Prvi su se put sastali u Michelovoj sobi u studentskom domu. Desplechina nije iznenadila tugaljivost i isposnika ozbiljnost sobe: oekivao je neto nalik tome. Razgovor se otegao do duboko u no. Postojanje konanog niza temeljnih kemijskih elemenata, podsjetio gaje Desplechin, potaklo je poetna razmiljanja Nielsa Bohra u prvom desetljeu 20. stoljea. Planetarna teorija atoma, utemeljena na elektromagnetskim i gravitacijskim poljima, prirodno e dovesti do neogranienog broja rjeenja, do neogranienog broja moguih kemijskih tijela. No itav je svemir ipak sainjen od stotinjak elemenata; popis je stalan, strogo nepromjenjiv. Takva situacija, stubokom anormalna u kontekstu klasine elektromagnetske teorije i Maxwello-ve jednadbe, naposljetku e dovesti, jo je pripomenuo Desplechin, do razvoja kvantne mehanike. Biologija se danas, po njegovom miljenju, nalazi u analognoj situaciji. Postojanje istovjetnih makromolekula u itavom ivotinjskom i biljnom svijetu, nepromjenjivih staninih ultrastruktura, po njegovom se miljenju ne moe objasniti zakonima klasine kemije. Na ovaj ili onaj nain, zasad jo nesaglediv, kvantna e se razina izravno umijeati u nadziranje biolokih pojava. Tu se otvara itavo polje za istraivanje, potpuno novo. Te prve veeri, Desplechina se dojmila otvorenost duha i smirenost njegova mladog sugovornika. Pozvao gaje kui na veeru, u Ulicu Ecole-polytecnhnique, sljedee subote. Doi e i jedan od njegovih kolega, biokemiar koji je bio autor rada na temu RNA-transkriptaza. Stigavi k Desplechinu, Michel je pomislio da se naao usred filma. Namjetaj od svijetlog drveta, keramika, afga-nistanski ilimi, reprodukcije Matissea... Dosad je mogao samo naslutiti postojanje tog imunog, kultiviranog sloja, profinjena i vrsto formirana ukusa; sad je mogao zamisliti ostalo, obiteljski posjed u Bretanji, moda farmicu u Luberonu. Pa dobro, neka budu Bartokovi kvinteti..., proletje mu kroz glavu dok je kuao predjelo. Za veerom se pio ampanjac; uz desert je stigao izvrsni polusuhi rose. Taj je tren Desplechin izabrao da mu iznese svoj projekt. Mogao je ishoditi otvaranje jednog ugovornog radnog mjesta za svoju istraivaku ekipu u Gifu; bilo je potrebno da Michel usvoji jo neka znanja iz biokemije, no to bi moglo ii prilino brzo. Istodobno, on e mu nadgledati rad na doktoratu; kada ga stekne, moi e se natjecati za stalno mjesto.

Michel baci pogled na kmerski kipi posred kamina; vrlo je jasnim linijama prikazivao Budu kako dodiruje zemlju pozivajui je da bude svjedokom njegove spremnosti za prosvjeenje. Proistio je grlo, pa prihvatio ponudu. Izniman napredak instrumenata i tehnika radioaktivnog obiljeavanja tijekom sljedeeg je desetljea omoguio prikupljanje znatnog broja rezultata. No ipak, danas je mislio Djerzinski, u odnosu na teorijska pitanja koja je otvorio Desplechin za njihova prvog susreta, nisu napredovali ni pedlja. Usred noi, ponovno je stao mozgati o marsovskim bakterijama; na Internetu je pronaao petnaestak poruka, od kojih je veina dolazila s amerikih sveuilita. Adenin, gvanin, timin i citozin pronaeni su u normalnim razmjerima. Gotovo ne znajui to bi drugo, otiao je na site Ann Arbor; vodila se rasprava na temu starosti. Alicia Marcia-Coelho dokazala je gubljenje kodirajuih sekvenci DNA za opetovanog razdvajanja vlaknastih izdanaka glatkih miia; niti to nije bilo istinsko iznenaenje. Poznavao je tu Aliciju; upravo ga je ona razdjeviila, deset godina ranije, nakon preobilno zalivene veere na genetikom kongresu u Baltimoreu. Bila je toliko pijana da mu nije mogla pomoi dok joj je skidao grudnjak. Bili su to muni, ak i bolni trenuci; nedavno se razila s muem, povjerila mu je dok se borio s kopama. Potom se sve odvilo normalno; zaudio se to je uspio postii erekciju, pa ak i ejakulirati u znanstveniinoj vagini, pritom ne osjetivi ni najmanji uitak. 5. Mnogi su posjetitelji Mjesta Promjene, kao i Bruno, bili u etrdesetima; mnogo ih je, poput njega, radilo u drutvenom sektoru i prosvjeti, ili ih je od siromatva titila sluba dravnih inovnika. Vjerojatno su gotovo svi bili lijevog usmjerenja; gotovo su svi ivjeli sami, najee nakon razvoda. Ukratko, bio je prilino tipian posjetitelj Mjesta, i nakon nekoliko je dana zamijetio da se tu poinje osjeati neto manje loe nego obino. Nepodnoljive u vrijeme doruka, mistine su babetine pri aperitivu ponovno postajale ene, upletene u beznadnu borbu s mladim enama. Smrt sve izjednauje. U srijedu poslijepodne, dakle, upoznao je Catherine, pedesetogodinju bivu feministicu, jednu od onih radikalnih. Tamnoputa i vrlo kovrave tamne kose, zacijelo je bila vrlo privlana oko svoje dvadesete. Grudi su joj se jo dobro drale, no guzica joj je bila stvarno debela, ustanovio je na bazenu. Reciklirala se putem egipatskog simbolizma, solarnog ta-rota, itd. Bruno je skinuo gae u trenu kada je priala o bogu Anubisu; osjeao je da se ne bi sablaznila pri pogledu na erekciju. Naalost, erekcije nije bilo. Bedra su joj bila obloena naborima sala, drala ih je skupljenima; rastali su se prilino hladno. Te veeri, netom prije jela, obratio mu se neki tip imena Pierre-Louis. Predstavio se kao profesor matematike; doista, tome je i nalikovao. Bruno ga je zapazio dva dana ranije, tijekom veeri kreativnosti; upustio se u ske na temu aritmetike demonstracije koja se vrtjela u prazno, nekakav apsurdni humor, nimalo smijeno. Bjesomuno je pisao po bijeloj plastinoj ploi, povremeno se naglo zaustavljajui; golema bi mu se ela tada nabrala od meditacije i obrve raskolaile, to je trebala biti duhovita mimika; ostao bi nepomian nekoliko sekundi s markerom u ruci, pa opet poinjao pisati i pritom strano mucati. Na kraju skea, pet ili est promatraa je zapljeskalo, vie iz suuti. estoko je pocrvenio; bilo je svreno. Sljedeih dana, Bruno gaje vie puta uspio izbjei. Najee je nosio mornarsku kapicu. Bio je suhonjav i vrlo vi sok, najmanje metar devedeset; no imao je trbui, i to je bio neobian prizor,

taj njegov trbui, dok je hodao daskom za skakanje u bazen. Moglo mu je biti etrdeset pet. Te veeri, Bruno je jo jednom na brzinu ispario, isko-ristivi tren u kojem je krakonja zajedno s ostalima stao improvizirati afrike plesove, te se uspeo do kantine. Opazio je jedno slobodno mjesto kraj bive feministice, koja je sjedila suelice nekoj svojoj sestri simbolistici. Tek to je dotakao svoj ragu od tofua, na kraju se niza stolova pojavio Pierre-Louis; lice mu je zasjalo od radosti kada je ugledao slobodno mjesto nasuprot Bruni. Poeo je govoriti prije no to je Bruno toga postao istinski svjestan; stvarno je mucao kao blesav, a kokodakanje one dvije ba-betine pililo je po mozgu. Te Osirisova reinkarnacija, te egipatske marionete... nisu na njih obraale ni najmanju pozornost. U jednom trenu Bruno shvati da ga to strailo pita za posao kojim se bavi. O, nita posebno..., ree neodreeno; elio je priati o bilo emu osim o prosvjeti. Ta ga je veera poela ivcirati, ustao je da popui cigaretu. Naalost, u istom su trenu dvije simbolistice takoer ustale od stola iroko razmahujui stranjicama, niti se ne osvrnuvi na njih; vjerojatno je upravo to potaklo ispad. Bruno je bio na otprilike deset metara od stola kada je zauo snaan pisak ili moda hripanje, neki neobino visok, doista neljudski zvuk. Okrenuo se: Pierre-Louis je bio grimizno crven, stisnutih aka. Jednim se skokom naao na stolu, bez zaleta, skupljenih nogu. Povratio je dah; pisak koji mu se uo iz grudi prestao je. Potom je stao uzdu i poprijeko hodati stolom, udarajui se po glavi akom kao ekiem; tanjuri i ae plesali su oko njega; udarao je nogama na sve strane, glasno ponavljajui: Ne moete! Ne moete tako postupati sa mnom!... Makar jednom nije mucao. Tek ga je pet osoba uspjelo svladati. Iste je veeri primljen u psihijatrijsku bolnicu u Angoulemeu. Bruno se trzajem probudio oko tri sata te iziao iz atora; bio je sav u znoju. U kampu je bilo tiho, mjesec je bio pun; ulo se jednolino kreketanje gatalinki. Uz jezero je priekao vrijeme doruka. Pred samu zoru, postalo mu je malo hladno. Jutarnje su radionice poinjale u deset sati. Oko deset i etvrt, uputio se prema piramidi. Kolebao se pred vratima radionice pisanja; potom se spustio kat nie. Dvadesetak je sekundi prouavao program radionice akvarela, potom se uspeo nekoliko stepenica. Stepenite se sastojalo od ravnih krakova, na polukatovima spojenih kratkim zavojima. U svakom su se zavoju stepenice proirivale pa ponovno suavale. Usred zavoja jedna je stepenica bila ira od ostalih. Na tu je stepenicu sjeo. Naslonio se na zid. Poeo se osjeati dobro. Rijetke trenutke sree tijekom svojih gimnazijskih godina Bruno je tako proveo, sjedei na stepenici izmeu dva kata, odmah nakon poetka kolskog sata. Mirno naslonjen na zid, jednako udaljen od dvije razine, as napola zatvorenih oiju, as irom otvorenih, ekao je. Dakako, netko je mogao naii; tada bi morao ustati, pokupiti torbu, brzim korakom krenuti prema uionici u kojoj je nastava ve trajala. No esto ne bi nitko naiao; sve bi bilo tako mirno; tada, sa sivo poploanih stepenica (vie nije bio na satu povijesti, jo nije bio na satu fizike), blago i kao kradom, kratkim uzletima, njegov bi se duh uzdigao prema radosti. Danas su, dakako, okolnosti drugaije: sam je odabrao da ovamo doe, da sudjeluje u ivotu ljetovalita. Na gornjem katu odravala se radionica pisanja; tono ispod, radionica akvarela; kat nie vjerojatno su bile nekakve masae, ili holotropsko disanje; jo nie, skupina afrikog plesa se oigledno ponovno okupila. Ljudska su bia posvuda ivjela, disala, pokuavala pronai uitak ili poveati svoje osobne potencijale. Na svim su katovima ljudska bia napredovala ili nastojala napredovati u svojoj drutvenoj, seksualnoj, profesionalnoj ili kozmikoj integraciji. Ti su ljudi radili na sebi, kako se ovdje najee govorilo. Sto se njega tie, poinjalo mu se malo spavati;

nije vie nita elio, nije vie nita traio, nije vie nigdje bio; polako, stupanj po stupanj, njegov se duh uzdizao prema kraljevstvu ne-bitka, prema istoj ekstazi ne-prisutnosti u svijetu. Po prvi put od svoje trinaeste godine, Bruno se osjeti gotovo sretnim. Moete li mi tei gdje je najblia prodavaonica slatkia? Vratio se u svoj ator i odspavao tri sata. Probudio se sasvim svje i s erekcijom. Seksualna frustracija kod mukarca stvara tjeskobu koja se utjelovljuje u snanom gre-nju u podruju eluca; izgleda da se sperma uspinje u po-trbusnicu, puta pipce prema grudima. Sam je ud bolan, neprestano vru, lagano suzi. Nije masturbirao od nedjelje; to je vjerojatno bila pogreka. Seks je bio posljednji mit Zapada, stvar koju treba initi; mogua stvar, stvar koju treba initi. Navukao je kupae gae, ubacio prezervative u svoju torbicu pokretom koji mu je izmamio cerek. Godinama je uza sebe u svakom trenu imao prezervative, to nikada nije bilo ni od kakve koristi; kurve su ih ionako imale. Plaa je bila prekrivena seljainama u bermudarna i pikama u tangama; vrlo ohrabruju prizor. Kupio je porciju pomfrita i neko vrijeme kruio medu turistkinjama, dok izbor nije pao na djevojku od dvadesetak godina, prekrasnih grudi, okruglih, vrstih, visokih, bradavica boje karamela. Dobar dan..., ree. Priekao je trenutak; djevojino se lice nabralo, dobilo zabrinut izraz. Dobar dan..., nastavi moete li mi rei gdje su najvee prodavaonice slatkia? Ha?, ree ona, pridigavi se na jedan lakat. Tada je primijetio da na uima ima walkman; okrenuo se i poao natrag klatarei rukama u stranu, kao Peter Falk u Columbu. Daljnji trud bio bi uzaludan: previe komplicirano, previe intelektualno. Hodajui ukoso prema moru, nastojao je u sjeanju zadrati sliku djevojinih grudi. Najednom, ravno pred njim, tri djevojice iskrsnu iz valova, dao im je najvie etrnaest godina. Opazi njihove runike, prostre svoj nekoliko metara dalje; nisu na njega obraale ni najmanju pozornost. Brzo je skinuo majicu, njom pokrio bokove, prevrnuo se na stranu i izvadio spolovilo. U savrenom skladu, picice su spustile kostime do trbuha kako bi osunale grudi. Ne stigavi se ni dotaknuti, Bruno je silovito svrio u majicu. Ispustio je jecaj, sruio se na pijesak. Uinjeno je. Primitivni obred uz objed. Drutveni trenutak dana u Mjestu Promjene bila je aica prije jela, najee uz glazbu. Te su veeri tri frajera udarala u tam-tam za pedesetak mjestaa koji su skakutali na mjestu maui rukama na sve strane. Zapravo se radilo o etvenim plesovima, koji su ve bili na programu nekih radionica afrikog plesa; nakon nekoliko sati, neki bi sudionici obino pali ili hinili da padaju u stanje transa. Knjievno ili zastarjelo znaenje rijei trans je krajnja uzru-janost, strah zbog neposredne opasnosti. Radije u zbrisati nego nastaviti proivljavati takve transove (Emile Zola). Bruno je katolkinju poastio aom charentskog burgunca. Kako se zove? upita. Sophie, odgovori ona. Ne plee? upita. Ne, odgovori ona. Afriki plesovi mi nisu ba najdrai, previe su... Previe to? Shvaao je njezinu nelagodu. Previe primitivni? Razumije se da ne. Previe ritmini? To je ve na granici rasizma. Nedvojbeno, ne moe se ba nita rei o tim kretenskim afrikim plesovima. Jadna Sophie, trudila se kako najbolje zna. Lice joj je bilo ljupko, s tom crnom kosom, tim plavim oima, tom vrlo bijelom koom. Grudi su joj zacijelo male, ali vrlo osjetljive. Zacijelo je Bretonka. Ti si Bretonka? upita. Da, iz Saint-Brieuca! odgovori ona veselo. Ali oboavam brazilske plesove, dodala je, vjerojatno ne bi li se ispriala to ne

uiva u afrikim plesovima. To je bilo sasvim dovoljno da razgoropadi Brunu. Pun mu je kufer te stupidne probrazilske manije. Zato Brazil? Ono to je znao o Brazilu je da se radi o govnarskoj zemlji, nastanjenoj bedacima do fanatizma zaluenim nogometom i autotrkama. Nasilje, korupcija i bijeda tamo cvatu. Ako je ijedna zemlja ogavna, to je nadasve, to je upravo Brazil. Sophie, uzviknu Bruno ushieno, rado bih na ljetovanje u Brazil. Vozio bih se favelama. Minibus bi bio blindiran. Promatrao bih male osmogodinje ubojice koji sanjare kako e postati bosovi; male kurve koje umiru od side u trinaestoj. Ne bih se bojao, jer bi me titio eljezni oklop. To bih radio ujutro, a popodne bih iao na plau, medu prebogate vercere droge i svodnike. Usred tako razuzdanog ivota, tako goruih stvari, zaboravio bih melankoliju zapadnjakog ovjeka. Sophie, ima pravo: raspitat u se u agenciji Nouvelles Frontieres kad se vratim. Sophie ga je neko vrijeme promatrala, zamiljena lica, s naborom zabrinutosti preko ela. Sigurno si prilino propatio..., naposljetku ree tuno. Sophie, ponovno uzviknu Bruno, zna li to je Nietz-sche napisao o Shakespeareu? 'Sto li je taj ovjek propatio kad je imao toliku potrebu da se krevelji!...' Shakespearea sam uvijek smatrao precijenjenim autorom; ali zaista, prilino se krevelji. Zastao je zaudivi se spoznaji da je poeo osjeati istinsku patnju. ene su katkad tako ljubazne; na agresivnost odgovaraju razumijevanjem, na cinizam blagou. Koji bi se mukarac tako ponio? Sophie, elio bih ti lizati piu..., ree raznjeeno; no ovaj ga put nije ula. Okrenula se prema uitelju skijanja koji joj je pipao guzicu tri dana ranije i stala razgovarati s njim. Bruno je ostao smeten nekoliko trenutaka, potom je preao travnjak prema parkiralitu. Trgovaki centar Leclerc u Choletu radio je do dvadeset i dva sata. Kruei medu policama mislio je na Aristotelovu tvrdnju kako niske ene spadaju u vrstu razliitu od ostatka ovjeanstva. Niski mi se mukarac ipak ini mukarcem, napisao je filozof, ali niska ena kao da pripada nekoj novoj vrsti stvorenja. Kako objasniti tu udnu misao, kad tako snano odudara od Mudraeva uobiajenog zdravog razuma? Kupio je whisky, konzervu raviola i kekse s dumbirom. No se ve bila spustila kada je iziao. Dok je prolazio kraj jacuzzija, zauo je apat, priguen smijeh. Zustavio se, s Leclercovom vreicom u ruci, pogledao kroz granje. Izgledalo je kao da su unutra dva ili tri para: vie nisu nita govorili, ulo se samo lagano ljapkanje vode. Mjesec je izronio iz oblaka. U tom je trenu stigao jo jedan par i poeo se razodijevati. Ponovno je poeo apat. Bruno je odloio plastinu vreicu, izvadio ud i ponovno stao masturbirati. Ejakulirao je vrlo brzo, u trenu kada je ena ulazila u vruu vodu. Ve je bio petak naveer, trebalo je produiti boravak jo tjedan dana. Pribrat e se, pronai si komada, razgovarati s ljudima.

6. Te noi s petka na subotu loe je spavao i usnuo muan san. Vidio se u obliju mladog prasca debeljukaste i glatke puti. Sa svojom je svinjskom subraom bio uvuen u neki golem i mraan tunel, hrdavih stijenki, poput vrtloga. Vodena struja koja ga je nosila bila je slaba, katkad bi uspio noicama dosegnuti dno; potom bi stigao snaniji val, pao bi za jo koji metar. Povremeno bi se zabjela-salo meso nekog njegovog subrata, grubo usisanog prema dolje. Borili su se za ivot u mraku i tiini, koju je naruavalo jedino struganje njihovih papaka po metalnim sti-jenkama. No

gubei visinu, poeo je razabirati huk strojeva koji je dopirao s dna tunela. Postupno mu je dolazilo do svijesti da ih vrtlog nosi prema turbinama s golemim i otrim elisama. Kasnije, njegova je odrezana glava leala na livadi, nekoliko metara ispod drijela tunela. Lubanja mu je bila raskoljena napola; no onaj je neoteeni dio u travi jo bio svjestan. Znao je da e se mravi postupno uvui u ogoljenu modanu tvar kako bi prodrijeli neurone; tada e zauvijek potonuti u besvijest. U meuvremenu, njegovo je jedino oko promatralo obzor. Travnata se povrina doimala poput beskonana prostranstva. Golemi zupanici okretali su se naopako pod platinastim nebom. Moda se naao na kraju vremena; u najmanju ruku, svijet kakav je poznavao stigao je do kraja. Pri doruku je upoznao nekakva bretonskog ezdese-tosmaa koji je vodio radionicu akvarela. Zvao se Paul Le Dantec, to je bio brat sadanjeg ravnatelja Mjesta, jedan iz jezgre utemeljitelja. Svojim indijanskim haljetkom, svojom dugom sijedom bradom i keltskim privjeskom oko vrata, prekrasno je oivljavao uspomenu na dirljivu hip-pijevsku predhistoriju. Preavi pedeset petu, stara je po-drtina vodila smiren ivot. Ustajao je u zoru, etao breuljcima, promatrao ptice. Potom bi sjeo uz alicu kave s calvadosom, motao si cigarete okruen ljudskim komea-njem. Radionica akvarela poinjala je tek u deset sati, imao je sasvim dovoljno vremena za razgovor. Kao stari mjesta... (Bruno se nasmijao kako bi stvorio prisnost medu njima, barem fiktivnu), sigurno se sjea kako je ovdje bilo na poetku seksualnog oslobaanja, sedamdesetih godina... Kurevog oslobaanja!, zareao je fosil. Uvijek je bilo komada koji su ostajali zalijepljeni za zid na grupnjacima. Uvijek je bilo frajera koji su si natezali majmuna. Nita se nije promijenilo, prijatelju. Ipak, ustrajao je Bruno, uo sam da je sida promijenila stvari... Tono je da je mukarcima bilo jednostavnije, priznao je akvarelist proistivi si grlo. Znalo je biti otvorenih usta ili vagina, moglo se ui ravno unutra, bez predstavljanja. Ali za to je trebao pravi grupnjak, i nisu svi imali pristup, uglavnom se dolazilo u parovima. A koji put sam znao vidjeti irom razjapljene ene, podmazane do ludila, koje bi se itavih veeri same natezale; nitko ne bi priao da im ga stavi, prijatelju. ak ni samo da im udovolji, jer to nije bilo mogue; trebao ti se barem malo dignuti. Sve u svemu, ubacio je Bruno, obuzet mislima, nikada nije bilo seksualnog komunizma, nego samo proireni sustav zavoenja. Toga itekako, sloila se crkotina, zavoenja je uvijek bilo. Sve to nije nimalo ohrabrujue. No subota je, stii e novi. Bruno se odluio opustiti, prihvatiti stvari kako dou, rock'n'roll; zahvaljujui tome, dan je proao bez izgreda, iskreno govorei ak i bez najmanjeg dogaaja. Oko jedanaest uveer, ponovno je proao pored jacuzzija. Nad blagim je klokotanjem vode lebdjela maglica pare kroz koju se prozirala svjetlost punog mjeseca. Tiho se pribliio. Bazen je bio promjera tri metra. Jedan je par bio zagrljen pri suprotnom rubu; ena je izgleda objahala mukarca. To je moje pravo..., bijesno pomisli Bruno. Brzo se ra-zodjenuo, uao u jacuzzi. Noni je zrak bio svje, voda naprotiv prekrasno topla. Iznad bazena, kroz isprepletene borove grane nazirale su se zvijezde; malo se opustio. Par na njega nije obraao nikakvu pozornost; djevojka se i dalje micala na frajeru, poela je stenjati. Nisu se mogle razabrati crte njezina lica. Mukarac je takoer stao glasno disati. Djevojini su se pokreti ubrzali; u jednom se trenu izvila unatrag, mjesec joj je kratko obasjao grudi; lice joj je skrivala uma tamne kose. Potom se priljubila uz svojeg partnera, obgrlivi ga rukama; on je jo glasnije disao, pa ispustio otegnut roktaj i zamuknuo.

Ostali su zagrljeni dvije minute, zatim se mukarac pri-digao i iziao iz bazena. Prije no to se obukao, s uda je skinuo prezervativ. Bruno je s iznenaenjem ustanovio da se ena ne mie. Zvuk koraka se udaljio, vratila se tiina. Ona je ispruila noge u vodi. Bruno uini isto. Jedno stopalo spusti mu se na bedro, dotakne ud. Uz lagano ljap-kanje, ona se odvojila od ruba i prila mu. Mjesec su sada zastirali oblaci; ena je bila na pola metra od njega, ali jo uvijek joj nije mogao razabrati crte. Jedna ruka smjestila mu se na boku, druga ga je obgrlila oko ramena. Bruno se privio uz nju, licem u visini njezina poprsja; grudi su joj bile malene i vrste. Odvojio se od ruba, preputajui se njezinom zagrljaju. Ona se vratila u sredinu bazena, pa se stala lagano okretati oko sebe. Miii njegova vrata naglo popustie, glava mu postade vrlo teka. Mrmorenje vode, jedva ujno na povrini, nekoliko centimetara pod njom pretvaralo se u snani podmorski huk. Zvijezde su se lagano okretale visoko nad njegovim licem. Opustio se u njezinom naruju, uzdignuti mu je ud izronio na povrinu. Ona je lagano pomaknula ruke, jedva je osjeao njihov dodir, bio je u potpuno besteinskom stanju. Dugaka kosa pogladi mu trbuh, potom mu se djevojin jezik spusti na glavi. itavo mu tijelo zadrhti od sree. Ona napui usne i vrlo ga polako uze u usta. On zatvori oi, ustreptao od zanosa. Podmorski je huk djelovao beskrajno umirujue. Kada su mu djevojine usne dosegle korijen uda, poeo je osjeati stezanje njezina grla. Valovi uitka preplave mu tijelo, istodobno je osjeao kako ga ljuljaju podmorski vrtlozi, najednom mu postade vrlo vrue. Ona je njeno stiskala stijenke svojeg grla, sva mu se energija odjednom slila u ud. Svrio je s urlikom; nikada nije osjetio toliko zadovoljstvo.

7. Razgovor u kamp-kuici Christianina je kamp-kuica bila na pedesetak metara od njegova atora. Upalila je svjetlo, izvadila bocu Bush-millsa, napunila dvije ae. Bila je vitka, nia od Brune, nekad zacijelo vrlo lijepa, no njezino je profinjeno lice bilo ocvalo, ispucalih kapilara. Jedino joj je kosa ostala raskona, crna i svilenkasta. Pogled njezinih plavih oiju bio je blag, pomalo tuan. Moglo joj je biti etrdeset godina. Povremeno mi tako doe, da se evim sa svima. Jedino traim prezervativ za penteraciju. Ovlaila je usne, otpila gutljaj. Bruno ju je pogledao; pokrila je samo gornji dio tijela, navukavi sivu majicu. Venerin joj je breuljak bio lijepo ispupen; naalost, velike su usne bile pomalo objeene. Volio bih i ja tebe dovesti do orgazma, ree. Opusti se. Popij svoje pie. Moe spavati ovdje, ima mjesta... Pokazala mu je brani krevet. Razgovarali su o cijeni iznajmljivanja kamp-kuice. Christiane nije mogla spavati u atoru, imala je problema s leima. Dosta ozbiljnih, ree. Veini mukaraca drae je puenje, doda. Penetracija im je naporna, teko im se die. Ali kad ih uzme u usta postanu poput male djece. Imam dojam da ih je feminizam gadno pogodio, vie nego to ele priznati. Ima i gore od feminizma..., tmurno ree Bruno. Ispraznio je polovicu svoje ae prije no to se odluio nastaviti: Ve dugo dolazi u Mjesto? Gotovo od poetka. Prestala sam nakon udaje, sada ponovno dolazim dva ili tri puta godinje. Na poetku je bilo vie alternativno, nova ljevica; sada je postalo New Age; nije se bogznato

promijenilo. Ve su se u sedamdesetima tu bavili orijentalnom mistikom; danas uvijek imaju jacuzzi i masae. Mjesto je ugodno, ali nekako tuno; ima mnogo manje nasilja nego vani. Vjerski ugoaj donekle prikriva surovost potrage za seksom. No ipak, ima tu ena koje pate. Mukarce koji stare u samoi ne treba aliti kao ene u istoj situaciji. Oni piju jeftino vino, zaspu i smrdi im iz usta; potom se probude i ponu ispoetka; prilino brzo umru. ene uzimaju sedative, idu na jogu, psiholozima; one doekaju duboku starost i puno pate. Prodaju oslabjelo, porunjelo tijelo; to znaju i zbog toga pate. No ipak nastavljaju, jer se ne uspijevaju odrei elje da budu voljene. Dokraja su rtve te iluzije. Kada zae u odreenu dob, ena si jo uvijek moe nai kurac kojim e se trljati; ali vie joj se nikada nee pruiti prilika da bude voljena. Mukarci su takvi, i toka. Christiane, blago ree Bruno, pretjeruje... Evo sada, naprimjer, htio bih ti pruiti zadovoljstvo. Vjerujem ti. ini mi se drag. Egoistian i drag. Skinula je majicu, ispruila se preko kreveta, postavila jastuk pod stranjicu i rairila bedra. Bruno joj je najprije prilino dugo lizao podruje oko pie, zatim drakao draicu brzim pokretima jezika. Christiane je duboko udahnula. Gurni prst..., ree. Bruno je posluao, okrenuo se i nastavio je lizati, pritom joj milujui grudi. Osjetio je kako joj se bradavice ukruuju, pridigao glavu. Nastavi, molim te..., zatrai ona. Namjestio je glavu udobnije i kaiprstom joj mazio draicu. Male joj se usne poee nadimati. Obuzet osjeajem radosti, poudno ih je lizao. Christiane zastenje. Na tren ponovno ugleda usahlu i naboranu stidnicu svoje majke; slike potom nestade, on nastavi sve bre trljati draicu istodobno joj liui usne irokim dobrohotnim pokretima jezika. Trbuh joj se prekrio crvenilom, sve je snanije dahtala. Bila je vrlo vlana, ugodno slana. Bruno uini kratku stanku, uvue prst u anus, drugi u vaginu, i ponovno stade lizati draicu palu-cajui vrhom jezika. Svrila je spokojno, u dugim trzajima. Ostao je nepomian, lica priljubljenog uz njezinu stidnicu, i pruio joj ruke; osjetio je Christianine prste kako se sklapaju oko njegovih. Hvala, ree ona. Potom se pridie, navue majicu i ponovno im napuni ae. Bilo je stvarno dobro, maloas u jacuzziju..., ree Bruno. Nismo progovorili ni rijei; kad si me dotakla ustima, jo ti nisam bio dobro razabrao lice. Tu nije bilo nimalo zavoenja, to je bilo neto posve isto. Sve se to temelji na Krauseovim tjelecima..., nasmijei se Christiane. Oprosti, ja sam profesorica prirodnih znanosti. Otpila je gutljaj Bushmillsa. Donji dio draice, prsten i brazda glavia prekriveni su Krauseovim tjelecima, koja su vrlo bogata ivanim zavrecima. Kad ih se miluje, u mozgu dolazi do naglog oslobaanja endorfina. Svim je mukarcima i svim enama draica ili glavi obloen Krauseovim tjelecima - u gotovo jednakom broju, utoliko smo ravnopravni; ali ima tu i drugih stvari, kao to dobro zna. Bila sam jako zaljubljena u svojeg mua. Milovala sam, s oboavanjem lizala njegov ud; voljela sam ga osjeati u sebi. inilo me ponosnom izazvati mu erekciju, imala sam sliku njegovog ukruenog uda, uvijek sam je drala u novaniku; bila mi je neto poput svete slike, pruiti mu uitak bila mi je najvea radost. Na kraju me ostavio zbog mlade. Primijetila sam maloas da ti moja pia nije ba privlana; ve pomalo izgleda kao pia stare ene. Zbog kolage-noze i raspadanja elastina pri mitozama, kod starijih osoba tkivo postupno gubi vrstou i elastinost. S dvadeset godina, imala sam vrlo lijepu stidnicu; danas moram priznati da su mi velike i male usne prilino objeene. Bruno je ispio svoje pie; nije se mogao sjetiti ba niega to bi joj odgovorio. Ubrzo su potom legli. Obgrlio je Christianu oko struka; zaspali su.

8. Bruno se prvi probudio. Vrlo visoko na nekom stablu pjevala je ptica. Christiane se raskrila tijekom noi. Gu-zovi su joj bili ljupki, jo sasvim obli, vrlo uzbudljivi. Sjetio se jedne reenice iz Male sirene, kod kue je imao staru singlicu s Pjesmom mornara u izvedbi brae Jacques. Bilo je to nakon svih njezinih nedaa, nakon to se odrekla glasa, svojeg rodnog kraja, svojeg krasnog sirenina repa; sve to u nadi da e postati pravom enom, zbog ljubavi prema princu. Oluja ju je izbacila na al usred noi; tu je popila vjetiin napitak. Osjeala se kao da je prerezana napola, bol je bila tako otra da je pala u nesvijest. Slijedilo je nekoliko sasvim drugaijih akorda, koji kao da su rastvarali novi krajolik; recitatorica bi potom izgovorila reenicu koja se tako snano dojmila Brune: Kada se probudila, sunce je sjalo, i pred njom je stajao princ. Zatim je ponovno razmiljao o svojem sinonjem razgovoru s Christiane, i rekao si da e moda uspjeti zavoljeti njezine pomalo objeene, ali meke usne. Kao i svakog jutra pri buenju, kao i veini mukaraca, digao mu se. U prvoj svjetlosti zore, usred guste i razbaruene ume crne kose, Christianino je lice izgledalo vrlo blijedo. Napola je otvorila oi u trenu kada je ulazio u nju. Doimala se malo iznenaenom, ali razmaknula je bedra. Poe se micati u njoj, no primijeti da mu postaje sve mlitavijim. Zbog toga osjeti veliku tugu, u kojoj je bilo zabrinutosti i srama. Hoe li da stavim prezervativ? upita. Da, molim te. Tu su u toaletnoj torbici, pored kreveta. Razderao je omot; bili su Durex Technica. Dakako, im ga je uvukao u lateks, potpuno mu se spustio. ao mi je, ree, stvarno mi je ao. Nema veze, ree ona blago, lezi samo. Nedvojbeno, sida je stigla kao prava blagodat mukarcima ove generacije. Katkad je dovoljno izvaditi kurton, ud istog trena splasne. Nikad se nisam uspio naviknuti... Obavivi taj miniritual, u naelu spasivi svoju mukost, mukarci su mogli opet lei, priljubiti se uz tijelo svoje ene, spavati u miru. Nakon doruka su sili, proli pored piramide. Kraj jezera nije bilo nikoga. Legli su na osunanu livadu; Chri-stiane mu svue bermude i stane mu drkati. Drkala je vrlo njeno, s mnogo osjeajnosti. Kasnije, kada zahvaljujui njoj udu u drutvo slobodoumnih parova, Bruno e spoznati da se radi o iznimno rijetkoj vrlini. Veina je ena u tom okruenju drkala grubo, bez ikakve nijanse. Stiskale su prejako, natezale kurac u glupoj mahnitosti, vjerojatno s ciljem da oponaaju glumice pornofilmova. To je na ekranu vjerojatno bilo spektakularno, ali uivo je rezultat bio mrav, dapae bolan. Christiane je, naprotiv, profinjeno drakala, esto vlaila prste, njeno dodirivala osjetljiva mjesta. Neka je ena u indijskoj tuniki prola pored njih i sjela uz rub jezera. Bruno je duboko udahnuo, suzdrao se da ne svri. Christiane mu se osmjehnula; sunce je poelo ariti. Shvatio je da e njegov drugi tjedan u Mjestu biti vrlo ugodan. Moda e se ak ponovno vidje ti, ostariti zajedno. S vremena na vrijeme e mu pruiti pokoji kratak trenutak tjelesnog uitka, udvoje e proivjeti splasnue udnje. Tako e proi nekoliko godina; potom e biti gotovo, bit e stari; komedija tjelesne ljubavi za njih e biti svrena. Dok se Christiane tuirala, Bruno je prouavao sastav preparata za zatitu od starenja s mikrokapsulama koji je prethodnog dana kupio u centru Leclerc. Dok je natpis na kutiji osobito isticao koncept mikrokapsula, naputak za uporabu bio je iscrpniji, razlikujui tri djelovanja: filtriranje tetnih sunevih zraka, aktivan hidratantni uinak tijekom itavog dana, uklanjanje odumrlih stanica. itanje mu je prekinuo dolazak Catherine, bive feministice koja se reciklirala putem egipatskog tarota. Nije nimalo tajila da dolazi s radionice osobnog razvoja, Pleite svoj

posao. Trebalo je pronai svoju vokaciju putem niza simbolikih igara; te su igre omoguivale da se malo--pomalo ocrta unutranji lik svakog sudionika. Na kraju se prvog dana pokazalo da je Catherine dijelom vjetica, ali dijelom i lavica; to bi je trebalo prirodno usmjeriti prema nekom odgovornom mjestu u prodajnom aparatu. Mhmm..., ree Bruno. U tom se trenu vratila Christine, s runikom oko struka. Catherine zastade, vidljivo se ukoi. Izgovorivi se radionicom Zen meditacija i argentinski tango, brzo se povue. Mislila sam da ide na Tantru i raunovodstvo..., dobaci za njom Christiane u trenu kada je nestajala. Poznaje je? O da, ve dvadeset godina poznajem tu glupau. I ona dolazi od poetka, gotovo od samog utemeljenja Mjesta. Stresla je kosu, runik svezala u turban. Bruno najednom poeli uzeti je za ruku. To i uini. Nikad nisam mogla smisliti feministice..., nastavi Christiane upola brijega. Te su gadure neprekidno priale o pranju posuda i podjeli kuanskih poslova; bile su doslovno opsjednute pranjem posuda. Katkad bi rekle koju rije o kuhanju ili usisavanju; ali im je glavni predmet razgovora bio pranje posuda. U nekoliko su godina uspjele frajere oko sebe pretvoriti u impotentne i angrizave neurotiare. Od tog trena - i to sasvim sustavno -poele bi osjeati nostalgiju za muevnou. Na kraju bi ostavile svojeg frajera radi eve s latin-macho idiotima. Uvijek me zapanjivala privlanost koju intelektualke osjeaju prema bitangama, sirovinama i idiotima. Ukratko, takve bi si priutile dvojicu-trojicu, one osobito pohotne kojeg vie, a onda bi se dale napumpati i posvetile se domaem pekmezu po receptu iz Marie-Claire. Vidjela sam taj scenarij na djelu desetke puta. To je prolost..., pomirljivo ree Bruno. Popodne su proveli na bazenu. Pred njima, na suprotnoj strani bazena, djevojice su cupkale na mjestu i jedna drugoj otimale walkman. Slatke su, ha? primijeti Christiane. Ona plava s malim grudima je stvarno zgodna...; potom se isprui na runiku. Namazi me kremom... Christiane nije sudjelovala ni u jednoj radionici. ak joj se prilino gade te shizofrene aktivnosti, ree. Moda sam malo gruba, ali poznajem te ezdesetosmaice koje su prole etrdesetu, gotovo da im i sama pripadam. Stare u samoi i vagina im je virtualno mrtva. Proispitaj ih pet minuta, vidjet e da nimalo ne vjeruju u te prie o akrama, o kristalima i o svjetlosnim vibracijama. Prisiljavaju se u to vjerovati, katkad izdre dva sata, koliko im traje radionica. Osjeaju prisutnost Anela i unutranji cvijet kako im se rastvara u trbuhu; onda radionica zavri, pa opet otkriju da su same, ostarjele i rune. Katkad puknu i zaplau. Nisi primijetio? Ovdje su esta pucanja i suze, naroito nakon zen-radionica. Istinu govorei, one nemaju izbora, jer ih povrh svega mue problemi s lovom. Uglavnom su prole psihoanalizu, to ih je skroz iscijedilo. Mantra i ta-rot su bezvezni, ali to je ipak jeftinije od psihoanalize. Da, to i zubari..., ree neodreeno Bruno. Poloio je glavu medu njezina rastvorena bedra, osjetio je da e tako zaspati. ^ Kada se spustila no, vratie se u jacuzzi; po povratku u kuicu vodili su ljubav. Pusti..., ree Christiane u trenu kada je ispruio ruku prema prezervativima. Ulazei u nju, osjeti da je sretna. Jedno od najudnovatijih obiljeja tjelesnog odnosa ipak je taj osjeaj prisnosti koji prua, im ga prati barem mrvica uzajamne naklonosti. Ve se u prvim minutama s vi prijee na ti, i reklo bi se da ljubavnica, makar si je upoznao tek dan ranije, stjee pravo na neke tajne koje ne bi otkrio

nijednoj drugoj osobi. Bruno je tako te noi Christiani ispriao neke stvari koje nikada nije nikome ispriao, ak ni Michelu - a jo manje svojem psihijatru. Govorio je o svojem djetinjstvu, o bakinoj smrti i ponienjima u mukom internatu. Priao je o mladenakoj dobi i o masturbaciji u vlaku, na nekoliko metara od djevojaka; priao je o ljetima u oevoj kui. Chri-stiane je sluala milujui ga po kosi. Taj su tjedan proveli zajedno, a dan prije Brunina odlaska veerali su u ribljem restoranu u Saint-Georges-de--Didonneu. Zrak je bio miran i topao, plamenovi svijea koje su osvjetljivale njihov stol gotovo da nisu drhtali. Pucao im je pogled na ue Gironde, u daljini se nazirao rt Grave. Dok gledam mjesec kako sjaji nad morem, ree Bruno, postaje mi neobino jasno da nemamo nita, ali ba nita zajedniko s tim svijetom. Stvarno mora otii? Da, moram provesti dva tjedna sa sinom. Zapravo sam morao otii proli tjedan, ali ovaj put vie ne mogu odgaati. Njegova majka putuje avionom prekosutra, rezervirala je ljetovanje. Koliko godina ti ima sin? Dvanaest. Christiane razmisli, otpije gutljaj mukata. Odjenula je dugu haljinu, naminkala se i izgledala kao djevojka. Grudi su joj se nazirale kroz ipkastu bluzu; svjetlost svijea u oima joj je upalila plamike. Mislim da sam malo zaljubljena..., ree. Bruno prieka ne usuujui se ni po maknuti, potpuno odrvenio. Stanujem u Novonu, ona doda. S mojim je sinom uglavnom dobro ilo do njegove trinaeste godine. Otac mu je moda nedostajao, ne znam... Imaju li djeca zaista potrebu za ocem? Sigurno je, u svakom sluaju, da otac nije imao ni najmanju potrebu za njim. Na poetku ga je tu i tamo uzimao, vodio ga u kino ili McDonald's, i uvijek vraao prije vremena. A onda je to postajalo sve rjee: kada se s novom curom odselio na jug, potpuno je prestao. Zapravo sam ga odgojila gotovo sama, moda s premalo autoriteta. Prije dvije godine poeo je izlaziti, upadati u loe drutvo. Mnoge to udi, ali Noyon je grad s puno nasilja. Ima mnogo crnaca i Arapa, Nacionalni front je dobio 40% na zadnjim izborima. Moja je zgrada u predgrau, otrgnuli su mi vrata na potanskom sanduiu, u podrumu ne smijem nita ostaviti. Cesto me strah, znalo je biti pucnjave. Kad se vratim iz kole zabarikadiram se u stanu, uveer nikad ne izlazim. Povremeno se malo poigram na vruem Minitelu, i to je sve. Moj sin kui dolazi kasno, kojiput uope ne doe. Ne usuujem mu se nita rei; bojim se da me ne udari. To je daleko od Pariza? Osmjehnula se. Ma kakvi, to je u Oisei, nema ni osamdeset kilometara... Zautjela je i ponovno se osmjehnula; lice joj je u tom trenu zrailo blagou i nadom. Voljela sam ivot, doda. Voljela sam ivot, bila iznimno prirodna i osjeajna, oduvijek sam oboavala voditi ljubav. Neto se okrenulo na loe; ne shvaam ba sasvim to, ali neto je u mojem ivotu loe krenulo. Bruno je ve bio smotao svoj ator i stvari spremio u auto; svoju je posljednju no proveo u kamp-kuici. Ujutro je pokuao ui u Christiane, ali ovaj put nije ilo, bio je potresen i ivan. Svri po meni, ree ona. Spermu je razmazala po licu i grudima. Posjeti me, dobaci mu dok je izlazio. On obea da e doi. Bila je subota 1. kolovoza.

9.

Suprotno svojoj navici, Bruno je krenuo lokalnim cestama. Nakratko se zaustavio pred Parthenavem. Imao je potrebu da razmisli; da, ali o emu u biti? Parkirao je usred nekog mirnog i dosadnog krajolika, uz kanal gotovo nepomine vode. Tu je raslo ili trunulo vodeno bilje, bilo je teko rei. Tiinu je naruavalo neodreeno brujanje u zraku je zacijelo bilo kukaca. Legao je na travnati nasip, primijetio slabu vodenu struju: kanal je lagano otjecao prema jugu. Na vidiku nije bilo nijedne abe. U listopadu 1975, neposredno prije poetka studija, Bruno se uselio u garsonijeru koju mu je kupio otac; tada mu se uinilo da za njega poinje novi ivot. Stvarnost mu je brzo rastjerala iluzije. Da, bilo je cura, ak je mnogo cura u Censieru studiralo knjievnost; no sve su se doimale zauzetima, ili barem bez ikakve elje da se njemu daju da ih uzme. Ne bi li se zbliio s kojom, pohaao je sve seminare, sva predavanja, i brzo postao dobrim studentom. Viao ih je u kantini, sluao ih kako avrljaju: one su izlazile, sretale prijatelje, meusobno se pozivale na tulume. Bruno je poeo jesti. Ubrzo je utvrdio svoju prehrambenu putanju, koja se sputala Bulevarom Saint--Michel. Poeo bi hotdogom, iz kioska kod Ulice Gay--Lussac; neto nie bi nastavio pizzom, katkad kebabom. U McDonald'su na raskriju s Bulevarom Saint-Germain natrpao bi se cheeseburgerima, koje bi zalio Coca-Cola-ma i milk-shakeovima od banane; potom bi oteturao niz Ulicu de la Harpe te se dokrajio tunikim slasticama. Na povratku kui zaustavio bi se pred kinom Latin, koje je nudilo dva pornia u jednoj predstavi. Katkad bi ostao pola sata pred kinom, hinei da prouava autobusni vozni red, s nikad ostvarenim ciljem da ugleda koju enu ili par kako ulazi. U veini bi sluajeva naposljetku ipak kupio kartu; naavi se u dvorani, ve bi se osjeao bolje, biljeterka je bila besprijekorno diskretna. Ljudi su sjedali daleko jedni od drugih, uvijek ostavljali nekoliko sjedita razmaka medu sobom. On je spokojno drkao gledajui Pohotne bolniarke, Autostopisticu bez gaica, Profesoricu rairenih bedara, Puake, brojne druge. Jedini pipljiv trenutak bio je izlazak: iz kina se izbijalo ravno na Bulevar Saint-Michel, lako se mogao nai pred nosom neke od cura s faksa. Najee bi priekao da koji tip ustane, pa iziao prilijepivi se za njega; odlazak u pornokino u drutvu doimao mu se manje neprilinim. Najee bi se vratio oko ponoi, pa itao Chateaubrianda ili Rousseaua. Jednom ili dvaput tjedno Bruno bi odluio promijeniti ivot, uiniti radikalni zaokret. Evo kako je postupao. Najprije bi se potpuno razodjenuo, promatrao se u zrcalu: bilo je nuno spustiti se do dna samoponienja, u potpunosti sagledati gnusnost svojeg nabreklog trbuha, svojih masnih obraza, svoje ve objeene guzice. Potom bi ugasio sva svjetla. Skupio bi stopala, prekriio ruke na grudima, glavu lagano pognuo naprijed kako bi se bolje uvukao u sebe. Tada bi polako duboko udahnuo, nadimajui koliko je mogao svoj odvratni trbuh; pa izdahnuo, takoer vrlo polako, u mislima izgovarajui jedan broj. Svi su brojevi bili vani, koncentracija mu nije smjela popustiti; no najvaniji su bili etiri, osam i, dakako esnaest, posljednji broj. Uspravljajui se nakon to bi odbrojio esnaest i izdahnuvi svom snagom, postajao je radikalno drugaiji, novi ovjek, napokon spreman da ivi, da uroni u struju postojanja. Vie nee znati ni za strah, ni za sram; jest e normalno, ponaati se normalno pred djevojkama. Danas je prvi dan ostatka tvojeg ivota. Taj mali obred nije imao nikakva uinka na njegovu stidljivost, ali je katkad pokazao odreenu djelotvornost protiv bulimije; znalo je proi dva ili tri dana dok ponovno ne ogrezne. Neuspjeh je pripisivao padu koncentracije, a ubrzo bi opet u to povjerovao. Bio je jo mlad.

Jedne veeri, izlazei iz slastiarnice s junotuniskim specijalitetima, nabasao je na Annick. Nije je vidio sve od njihova kratka susreta u ljeto 1974. Jo je porunjela, sad je bila gotovo debela. etvrtaste naoale s crnim okvirom i debelim staklima dodatno su smanjivale njezine smee oi, isticale joj boleivu bjelinu koe. Otili su na kavu, nastao je trenutak gotovo opipljive nelagode. I ona je studirala knjievnost, na Sorbonnei; stanovala je u sobi tu sasvim blizu, s pogledom na Bulevar Saint-Michel. Na odlasku mu je dala svoj broj telefona. Tijekom sljedeih tjedana nekoliko ju je puta posjetio. Vlastiti tjelesni izgled previe ju je poniavao, odbijala se skinuti; no prve je veeri Bruni ponudila da mu popui. Nije ni spomenula svoje tijelo, razlog koji je navela bio je to ne uzima kontraceptive. Uvjeravam te, tako mi je drae... Ona nije izlazila, sve je veeri provodila u svojoj sobi. Kuhala si je ajeve, pokuavala drati dijetu; no nita nije pomagalo. Bruno joj je vie puta pokuao skinuti hlae; ona bi se skvrila, odgurnula ga bez rijei, nasilno. Naposljetku bi popustio, izvadio ud. Puila mu je brzo, malo pregrubo; svrio bi joj u ustima. Katkad bi razgovarali o svojem studiju, ali ne osobito mnogo. Najee bi otiao prilino brzo. Treba priznati daje zaista bila nelije-pa, i da je teko mogao zamisliti da se s njom nade na ulici, u restoranu, u redu za karte pred kinom. Nafilao bi se tuniskim slasticama do ruba povraanja; popeo bi se k njoj, dobio puenje i otiao. Tako je vjerojatno bilo bolje. Veer kada je Annick umrla bila je vrlo ugodna. Bio je tek kraj oujka, no vrijeme ve proljetno. Bruno je u svojoj slastiarnici kupio dugaki pruti s bademima, potom se spustio na obalu Seine. Glas iz zvunika turistikog broda razlijegao se zrakom, odbijao se od zidova Notre--Dame. On je dokraja savakao svoj ljepljivi kola, preli ven medom, pa jo jednom osjetio snano gaenje prema sebi. Moda nije loa ideja, ree si, da pokua evo ovdje, u srcu Pariza, usred svijeta i drugih ljudi. Zatvorio je oi, spojio pete, ruke prekriio na grudima. Polako, odluno, poe brojiti, potpuno usredotoen. Izgovorivi magini broj esnaest otvori oi, vrsto se uspravi. Turistiki je brod nestao, gat je bio pust. Veer je jo uvijek bila jednako ugodna. Pred Annickinom zgradom okupila se gomilica ljudi, koju su obuzdavala dva policajca. Priao je. Djevojino je tijelo lealo smrskano na ploniku, bizarno iaeno. Slomljene su joj ruke izgledale poput izraslina na glavi, lokva je krvi okruivala ono to je ostalo od lica; neposredno prije udara, posljednjim refleksnim pokuajem da se zatiti zacijelo je rukama pokrila glavu. Skoila je sa sedmog kata. Mrtva na licu mjesta..., ree neka ena s udnovatim zadovoljstvom. Tada stie hitna pomo, izioe dva ovjeka s nosilima. U trenu kada su je podigli Bruno opazi naprslu lubanju, okrenu glavu. Hitna odjuri uz zavijanje sirene. Tako je zavrila prva Brunina ljubav. Ljeto '76. bilo je vjerojatno najgroznije razdoblje njegova ivota; napunio je dvadeset godina. Vladala je pasja ega, ak ni noi nisu donosile nimalo osvjeenja; ljeto '76. po tome e ostati zabiljeeno u povijesti. Djevojke su nosile kratke i prozirne haljine, koje im je znoj lijepio za kou. itavih je dana hodao ulicama, oiju iskolaenih od udnje. Ustao bi usred noi, pjeice krstario Parizom, zadravao se na terasama kafia, vrebao pred ulazima diskoteka. Nije znao plesati. Neprekidno mu je bio dignut. Imao je dojam da mu je medu nogama crvljivi komad mesa iz kojeg kapa gnoj. U nekoliko je navrata na ulici pokuao razgovarati s djevojkama, no kao odgovor je dobio samo ponienja. Nou se promatrao u ogledalu. Kosa, koju je znoj na elu slijepio uz lubanju, naprijed se poela prorjedivati; nabori njegova trbuha nazirali su se ispod koulje. Poeo je zalaziti u sex-shopove i peep--showove, ne postigavi nita osim to je jo raspalio svoju patnju. Po prvi je put pribjegao prostituciji.

Nezamjetan ali konaan zaokret u zapadnjakim se drutvima dogodio u razdoblju 1974-1975, ree si Bruno. Jo uvijek je leao na travnatom nasipu kanala; platnena jakna, smotana pod glavom, sluila mu je kao jastuk. Iupao je busen trave, opipao njezinu vlanu hrapavost. Tih godina, kada se bezuspjeno pokuavao ukljuiti u ivot, zapadnjaka su drutva potonula u neto tamno. U ljeto 1976, bilo je ve razvidno da e sve to zavriti vrlo loe. Tjelesno nasilje, najpotpunije utjelovljenje individualizcije, uskrsnut e na Zapadu kao posljedica udnje. 10. Julian i Aldous

Kada treba preinaiti ili obnoviti temeljnu doktrinu, rtvovana pokoljenja koja zadesi preobraaj zadre duboko nerazumijevanje za njega, i esto prema njemu postanu izravno neprijateljski nastrojena. (Auguste Comte -Apel konzervativcima)
Oko podneva Bruno je ponovno sjeo u auto, stigao u sredite Parthenava. Dobro odvagnuvi, ipak je odluio krenuti autocestom. S telefonske je govornice nazvao brata koji je odmah podigao slualicu. Vraa se u Pariz, volio bi ga vidjeti jo veeras. Sutra nije mogue, ima sina. Ali veeras moe, ini mu se vanim. Michel nije iskazao puno osjeaja. Ako hoe..., ree nakon duge tiine. Kao i veina ljudi, mrzio je tu tendenciju drutvene atomizacije koju su iscrpno opisali sociolozi i komentatori. Kao i veina ljudi, smatrao je poeljnim da odrava neke obiteljske veze, pa makar pod cijenu lagane gnjavae. Tako se godinama prisiljavao da Boi provede kod svoje tete Marie--Therese, koja je starost proivljavala sa svojim muem, dragim i gotovo gluhim ovjekom, u njihovoj kuici u Rancvju. Ujak je i dalje glasao za komuniste i odbijao otii na ponoku, to je svaki put bila prigoda za dernjavu. Michel bi sluao starca kako govori o emancipaciji radnika ispijajui pelinkovce; s vremena na vrijeme, kao odgo vor bi zaurlao kakvu banalnost. Potom bi stigli ostali, medu njima i njegova sestrina Brigitte. Draga mu je bila Brigitte, volio bi daje sretna; no s takvim idiotom od mua to je oigledno bilo teko. On je radio kao terenski lijenik kod Bavera i enu je varao kad god je bilo mogue; kako je bio naoit i mnogo putovao, to je esto bilo mogue. Svake je godine Brigittino lice bilo jo malo upalije. Michel je 1990. odustao od svojega godinjeg posjeta; ostao je jo Bruno. Obiteljske veze odre se nekoliko godina, katkad nekoliko desetaka godina, zapravo se odre mnogo due od svih ostalih; a onda, naposljetku, i one zamru. Bruno je stigao oko dvadeset i jedan sat, ve je bio malo popio i nainjale su mu se teoretske teme. Oduvijek me zadivljuje, poe jo prije no to je sjeo, iznimna tonost predvianja Aldousa Huxleya u Vrlom novom svijetu. Zapanjuje sama pomisao da je ta knjiga napisana 1932. Zapadnjako drutvo otada se neprestano pokuava pribliiti tom modelu. Sve precizniji nadzor prokreacije, koji e prije ili kasnije dovesti do njezina potpunog razdvajanja od seksa, i do reprodukcije ljudske vrste u laboratorijima, u uvjetima savrene genetske sigurnosti i pouzdanosti. emu e uslijediti nestanak obiteljskih odnosa, pojmova oinstva i podrijetla. Zatim, zahvaljujui napretku farmaceutike, dokidanje razlika izmeu ivotnih dobi. U svijetu koji je opisao Huxley, ezdesetogodinji mukarci bave se istim aktivnostima, jednakog su tjelesnog izgleda, imaju iste udnje kao dvadesetogodinji mladii. Kasnije, kad se vie ne mogu boriti protiv starenja, umiru svojevoljnim pristankom na eutanaziju; vrlo diskretno, vrlo brzo, bez tragedije. Drutvo koje prikazuje Brave Neiv World]e sretno drutvo, iz njega je nestala tragedija

i pretjerani osjeaji. Vlada potpuna seksualna sloboda, nita vie ne prijei osobni razvoj ni uivanje. Jo se dogaaju kratki trenuci depresije, tuge i sumnje; no lako ih se otklanja lijekovima, anti-depresivi i anksiolitici znatno su napredovali. 'Je(inim kubinim centimetrom izlijei deset osjeaja.' Upravo takvom svijetu danas teimo, upravo bismo u takvom svijetu danas eljeli ivjeti. Dobro znam, nastavi Bruno odmahnuvi rukom kao da otklanja prigovor koji Michel nije izrekao, da se Hux-leyev svijet openito smatra totalitarnim komarom, da se tu knjigu nastoji prikazati estokom osudom; to je isto licemjerje. U svakom pogledu genetskog nadzora, seksualne slobode, borbe protiv starenja, procvata slobodnih aktivnosti, Brave New Worldza nas je raj, tono onakav svijet kakav, zasad neuspjeno, nastojimo dosei. Samo je jedna jedina stvar u njemu danas pomalo u sukobu s naim egalitaristikim sustavom vrijednosti, tonije reeno, meritokratskim - a to je podjela drutva na kaste, vezane uz razliite poslove odnosno njihov poloaj na genetskom stablu. Ali upravo je to jedino u emu se Huxley pokazao loim prorokom; to je jedina stavka koja je, razvojem strojeva i robotizacije, postala gotovo sasvim beskorisnom. Aldous Huxley je bez ikakve dvojbe vrlo lo pisac, reenice su mu teke i bez drai, junaci bezlini i meha-nini. Ali intuicijom je doao do vizije sudbonosne da ve nekoliko stoljea evolucijom ljudskog drutva upravlja, i da e sve vie upravljati, iskljuivo znanstvena i tehnoloka evolucija. Moda mu je, s druge strane, nedostajalo profinjenosti, moda su mu psihologija i stil bile slabosti; sve je to zanemarivo prema valjanosti njegove polazne intuicije. Takoer, prvi je medu piscima, ukljuujui i pisce znanstvene fantastike, shvatio da je dolo vrijeme da biologija preuzme od fizike ulogu nosee snage. Bruno zastade, i tada primijeti da mu je brat malo smravio; doimao se umornim, zabrinutim, ak i pomalo rastresenim. Doista, posljednjih je dana zapostavljao kupovinu hrane. Za razliku od prethodnih godina, pred Mono-prbcom se i dalje moglo vidjeti mnogo prosjaka i prodavaa novina; premda je dobrano poelo ljeto, a to je vrijeme kada siromatvo obino postane manje napasnim. Kako bi to izgledalo da doe rat? - upita se Michel promatrajui kroz prozorsko staklo usporeno kretanje kloara. Da izbije rat, kakva bi bila jesen? Bruno si nalije jo au vina; poinjao je osjeati glad, i pomalo se iznenadio kada mu brat odgovori, umornim glasom: Huxley je potjecao iz uvene obitelji engleskih biologa. Djed mu je bio Danvinov prijatelj, mnogo je napisao u obranu evolucijskih teza. Njegov otac i brat Julian takoer su bili ugledni biolozi. Englezi imaju tradiciju pragmatinih, liberalnih, skeptinih intelektualaca; ona je vrlo razliita od francuskog prosvjetiteljstva, mnogo vie ute meljena na promatranju, na ekperimentalnoj metodi. Tijekom itave mladosti Huxley je bio u prigodi susretati ekonomiste, pravnike, a osobito znanstvenike, koje je njegov otac ugoivao. Medu piscima svoje generacije, bio je zasigurno jedini sposoban da predosjeti napredak koji oekuje biologiju. Ali sve bi to ilo mnogo bre da nije bilo nacizma. Nacistika ideologija je mnogo doprinijela to su zamisli eugenizma i poboljanja rase dole na zao glas; do njihova povratka moralo je proi nekoliko desetljea. Michel ustade, iz biblioteke izvadi knjigu naslovljenu to se usuujem misliti. Napisao ju je Julian Huxley, Aldousov stariji brat, i objavio ve 1931, godinu prije Vrloga novog svijeta. Tu su ve naznaene ideje genetskog nadzora i poboljanja vrsta, ukljuujui ljudsku vrstu, ideje koje je njegov brat praktino primijenio u romanu. Sve je to, bez ikakvih dvosmislenosti, prikazano kao poeljan cilj, kojem treba teiti.

Michel ponovno sjede, obrie si elo. Nakon rata, 1946. godine, Julian Huxley je imenovan ravnateljem tek ustanovljenog UNESCO-a. Iste je godine njegov brat objavio Ponovno u vrlom novom svijetu, u kojem pokuava svoju prvu knjigu prikazati kao osudu, kao satiru. Neto kasnije, Aldous Huxley je postao glavni teorijski oslonac hippijevskog pokreta. Uvijek je bio zagovornik potpune seksualne slobode, i odigrao je pionirsku ulogu za uzimanje psihodelinih droga. Svi su utemeljitelji Esalena poznavali njegovo djelo i bili pod utjecajem njegovih misli. New Age je potom u cijelosti preuzeo temeljne koncepte Esalena. Aldous Huxley je stvarno jedan od najutjecajnijih mislilaca stoljea. Otili su veerati u restoran na uglu, koji je nudio kinesku fondue za dvije osobe, po cijeni od 270 franaka. Michel nije bio iziao ve tri dana. Danas nisam jeo, primijeti pomalo iznenaeno; jo uvijek je drao knjigu u ruci. Huxley je 1962. objavio Otok, svoju posljednju knjigu, nastavi mijeajui ljepljivu riu u zdjelici. Radnju je smjestio na neki tropski otok nalik raju - za vegetaciju i krajolike vjerojatno gaje nadahnula Sri Lanka. Na tom se otoku razvila samosvojna civilizacija, izvan domaaja trgovakih struja XX. stoljea, vrlo napredna na tehnolokom planu i ujedno puna potovanja prema prirodi: miroljubiva, potpuno rastereena obiteljskih neuroza i idovsko--kranskih inhibicija. Nagost se tu smatra prirodnom; slobodno se uiva u tjelesnoj nasladi i ljubavi. Ta blijeda knjiga, no laka za itanje, izvrila je golem utjecaj na hippije, i preko njih na pristae New Agea. Ako se bolje pogleda, skladna zajednica opisana u Otoku ima mnogo zajednikih toaka s onom iz Vrlog novog svijeta. ak ni sam Hux-ley, u svojoj vjerojatnoj ishlapjelosti, izgleda nije bio svjestan slinosti, ali drutvo opisano u Otoku jednako je blisko Vrlom novom svijetu kao to je slobodoumno hippi-jevsko drutvo blisko liberalnom graanskom druvu, tonije njegovom vedskom socijaldemokratskom izdanju. Zastao je, umoio kampa u ljuti umak, odloio tapie. Kao i njegov brat, Aldous Huxley je bio optimist..., ree naposljetku sa svojevrsnim gaenjem. Dvije su velike posljedice metafizike mutacije koja je iznjedrila materijalizam i modernu znanost: racionalizam i individualizam. Huxleyeva je pogreka to je loe procijenio odnos snaga tih dviju posljedica. Preciznije reeno, njegova je pogreka to je podcijenio jaanje individualizma koje je uzrokovala poveana svijest o smrti. Iz individualizma nastaje sloboda, samosvijest, potreba za razlikovanjem i izdizanjem nad drugima. U racionalnom drutvu, kakvo je prikazano u Vrlom novom svijetu, borba moe biti ublaena. Gospodarsko nadmetanje, metafora ovladavanja prostorom, vie nema razloga za postojanje u bogatom drutvu, u kojem su ekonomski tokovi obuzdani. Seksualno nadmetanje, metafora ovladavanja vremenom putem pro-kreacije, vie nema razloga za postojanje u drutvu koje je potpuno razdvojilo seks od prokreacije; ali Huxley je zaboravio u obzir uzeti individualizam. Nije shvatio da se seks, kad ga se razdvoji od prokreacije, odri ne toliko u vidu naela ugode, koliko u vidu naela narcistikog isticanja; isto je sa udnjom za bogatstvom. Zato model vedske socijaldemokracije nikad nije uspio svrgnuti liberalni model? Zato nikada nije s njim ak ni eksperimen-tirano na podruju uivanja u seksu? Jer je metafizika mutacija koju je izvrila moderna znanost sa sobom donijela individualizaciju, tatinu, mrnju i udnju. Sama po sebi, udnja je - suprotno od uitka - izvor patnje, mrnje i nesree. Svi su filozofi - ne samo budistiki, ne samo kranski, nego svi filozofi dostojni tog naziva - to znali i pouavali. Rjeenje koje su nudili utopisti - od Platona preko Fouriera do Huxleya - sastoji se u gaenju udnje i s njom povezanih patnji omoguenjem

njezinog neodlo-nog zadovoljenja. Nasuprot tome, erotsko-propagandno drutvo u kojem ivimo trudi se poticati udnju, raspaljivati udnju u nevienim razmjerima, pritom odravajui njezino zadovoljenje u osobnoj sferi. Da bi drutvo funkcioniralo, da bi se nastavilo nadmetanje, udnja mora rasti, proiriti se i prodrijeti ljudski ivot. Obrisao si je elo, iscrpljen; nije ni okusio svoje jelo. Postoje i korektivi, mali humanistiki korektivi..., blago ree Bruno. Hou rei, stvari koje omoguuju da se zaboravi smrt. U Vrlom novom svijetu to su anksiolitici i antidepresivi; u Otoku tu ulogu preuzimaju meditacija, psihodeline droge, neki nejasni elementi hinduistike vjere. U praksi, ljudi danas nastoje primjenjivati pomalo od jednog i malo od drugog. Julian Huxley takoer otvara vjerska pitanja u Sto se usuujem misliti, posveuje im itav drugi dio svoje knjige, odvrati Michel s jo veim gaenjem. Sasvim je oigledno svjestan da je napredak znanosti potkopao temelje svih tradicionalnih vjera; jednako je svjestan da nijedno drutvo ne moe opstati bez vjere. Na vie od sto stranica pokuava utvrditi osnove vjere koja bi bila pomirljiva s aktualnim stanjem znanosti. Ne moe se rei daje rezultat osobito uvjerljiv; ne moe se rei niti da je nae drutvo osobito uznapredovalo ba tim pravcem. U stvarnosti, kako svaku nadu u sintezu potapa oiglednost materijalne smrti, tatina i okrutnost nepogreivo se ire. Za naknadu, zakljui udno, isto je i s ljubavlju.

11. Nakon Bruninog posjeta, Michel je ostao leati itava dva tjedna. Zaista, pitao se, kako bi drutvo moglo opstati bez vjere? To se ve kod pojedinca doima teko moguim. Tijekom vie dana, promatrao je radijator lijevo od svojeg kreveta. U sezoni grijanja rebra se pune toplom vodom, to je koristan i domiljat izum; ali kako bi se dugo zapadnjako drutvo odralo bez vjere, ma kakva bila? Kao dijete, volio je zalijevati biljke u povrtnjaku. Sauvao je jednu malu kvadratnu sliku, crno-bijelu, na kojoj pod bakinim nadzorom dri kantu za zalijevanje; moglo mu je biti est godina. Kasnije je volio ii u duan; za sitni koji bi ostao od kruha smio je kupiti jedan Carambar. Potom bi iao po mlijeko na farmu; u ruci bi klatio aluminijsku kanticu s jo mlakim mlijekom, i malo ga je bilo strah, nakon to bi pala no, na povratku sjenovitim putem koji je vijugao medu kupinjacima. Danas, svaki mu je odlazak u samoposlugu kalvarija. Premda se proizvodi mijenjaju, premda se neprestano pojavljuju novi asortimani smrznute hrane za samce. Nedavno je na odjelu mesnih proizvoda svojeg Monoprixa po prvi put vidio nojev odrezak. Reprodukciju omoguuje to se dva vlakna koja tvore molekulu DNA razdvajaju te svaki za svoj raun privlai komplementarne nukleotide. Taj je trenutak razdvajanja opasan jer se tada lako mogu dogoditi nezaustavljive, esto pogubne mutacije. Stimulativni uinak posta na intelekt je neupitan, i po isteku prvog tjedna Michel je naslutio da e savrena reprodukcija biti nemogua dokle god molekula DNA zadri spiralni oblik. Da bi se replikacija bez gubitaka vrijednosti protegla na neogranien slijed generacija stanica, vjerojatno je nuno da struktura koja nosi genetske podatke ima kompaktnu topologiju naprimjer topologiju Moebiusove trake ili prstena.

Kao dijete, nije mogao podnijeti prirodno propadanje stvari, njihovo razbijanje, troenje. Tako je godinama beskonano popravljao, spajajui ih ljepljivom trakom, dvije slomljene polovice malog ravnala od bijele plastike. Zbog sve debljih slojeva trake ravnalo vie nije bilo ravno, ak vie uope nije moglo sluiti za povlaenje crta, dakle ispunjavati svoju funkciju ravnala; no on ga je ipak uvao. Ponovno bi se slomilo; on bi ga popravio, dodao jo jedan sloj ljepljive trake, ravnalo spremio u pernicu. Jedan je od znakova Djerzinskijeve genijalnosti, zapisat e Frederic Hubczejak mnogo godina kasnije, to je znao prevladati svoju prvobitnu pretpostavku da je reprodukcija putem spolnog odnosa sama po sebi izvor nepoeljnih mutacija. Tisuama godina, jo e naglasiti Hubczejak, u svim je ljudskim civilizacijama bila usaena ta intuitivna, manje ili vie artikulirana pretpostavka o nerazdvojivoj povezanosti spolnog odnosa i smrti; bilo bi za oekivati da e se znanstvenik koji je tu vezu utvrdio neoborivim argumentima utemeljenim u nuklearnoj biologiji tu i zaustaviti, da e svoj zadatak smatrati dovrenim. No Djerzinski je naslutio da treba izii iz okvira reprodukcije putem spolnog odnosa kako bi se topoloke uvjete diobe stanice ispitalo u najirem moguem smislu. Ve je u prvom razredu osnovne kole u Charnvju Mi-chela zapanjila okrutnost djeaka. Istina, to su bili sinovi seljaka, dakle male zvijeri, jo bliske prirodi. No zaista je zaudno bilo s kakvom su radosnom, nagonskom prirod-nou probadali krastae iljkom svojeg kompasa ili nalivpera; ljubiasta bi se tinta razlila pod koom jadne abe, koja bi polako umirala, guei se. Okruili bi je, promatrali njezinu agoniju, sa sjajem u oima. Jo jedna od njihovih omiljenih igara sastojala se u tome da svojim kolskim karama puu odreu ticala. Svi se puevi osjeti nalaze u njegovim ticalima, koja se zavravaju malenim oima. Bez ticala, pu je samo mlitava masa, bespomona i u mukama. Michel je brzo shvatio kako mu je bolje da se dri podalje od tih malih divljaka; dok su djevojke njenija bia, ne predstavljaju opasnost. Tu mu je prvu intuitivnu spoznaju svijeta nadahnuo ivot ivotinja, koji se na televiziji prikazivao svake srijede naveer. Usred te gnusne gadarije, te neprestane klaonice ivotinjskog svijeta, jedini trag odanosti i altruizma predstavlja majinska ljubav, ili nagon zatite, u svakom sluaju neto to nezamjetno i postupno vodi do majinske ljubavi. enka lignje, jadna stvarica dugaka dvadesetak centimetara, bez oklijevanja napadne ronioca koji se priblii njezinim jajima. Trideset godina kasnije, neizbjeno je jo jednom doao do istog zakljuka: nedvojbeno, ene su bolje od mukaraca. Njenije su, umilnije, suosjeaj nije, u sebi imaju vie blagosti; manje su sklone nasilju, egoizmu, samo-isticanju, okrutnosti. Uz to su razumnije, inteligentnije i vrednije. U biti, pitao se Michel promatrajui kretanje sunca na zavjesama, emu slue mukarci? Mogue je da je u ranijim epohama, kada su medvjedi bili brojni, muevnost odigrala posebnu i nezamjenjivu ulogu; no posljednjih stoljea, mukarci oigledno vie ne slue gotovo niemu. Katkad dosadu lijee igrajui tenis, to je manje zlo; no katkad im se pak uini korisnim da stvaraju povijest, to se svodi na izazivanje revolucija i ratova. Osim to donose apsurdnu patnju, revolucije i ratovi unitavaju ono najbolje iz prolosti, uvijek nameui potpuno brisanje kako bi se gradilo iznova. Kako se ne kree pravilnim tokom progresivnog uspona, ljudska je evolucija kaotina, bez struktura, nepravilna i nasilna. Za sve su to (zbog svoje sklonosti riziku i igri, svoje groteskne tatine, svoje neodgovornosti, svojeg uroenog nasilnitva) izravno i iskljuivo odgovorni mukarci. Svijet koji bi inile samo ene bio bi u svim pogledima neusporedivo bolji; polake, ali pravilnije, bez nazadovanja i bez pogubnih preobrata, napredovao bi prema opem blagostanju.

Ujutro 15. kolovoza je ustao, iziao s nadom da na ulicama nee biti nikoga; gotovo je tako i bilo. Zabiljeio je nekoliko misli koje e pronai desetak godina kasnije, piui svoje najvanije djelo, Uvod u savrenu replikaciju. Za to vrijeme, Bruno je vraao sina svojoj bivoj eni; osjeao se iscrpljenim i oajanim. Anne e zatei na povratku s ekspedicije u organizaciji Nouvelles Frontieres, na Uskrnje otoke ili u Benin, vie se nije tono sjeao; vjerojatno se s nekim sprijateljila, razmijenila adrese - te e ljude vidjeti dva ili tri puta prije nego joj dojade; ali nije se zbliila ni s jednim mukarcem - Bruno je imao dojam da je posve odustala od mukaraca. Dvije e minute nasamo porazgovarati s njim, htjet e znati kako je prolo. Odgovorit e: Dobro, potrudivi se zvuati mirno i samouvjereno, kako ene to vole; ali e s nijansom humora dodati: Mora se priznati da je Victor puno gledao televiziju. Brzo e mu postati nelagodno, Anne ne podnosi da se kod nje pui otkako je sama prestala; stan joj je ukusno namjeten. Na odlasku e osjetiti kajanje, jo se jednom upitati to da radi kako bi stvari bile drugaije; na brzinu e poljubiti Victora i otii. Eto tako e okonati praznike sa svojim sinom. U stvarnosti, ta su dva tjedna bila prava kalvarija. Ispruen na svojem madracu, s bocom burbona nadomak ruke, Bruno je oslukivao zvukove koje je njegov sin proizvodio u susjednoj sobi; vodokotli koji je povukao nakon pianja, mijenjanje tv-programa. Ba kao i njegov brat u istom tom trenu, nesvjesno je, tupo, satima promatrao cijevi svojeg radijatora. Viktoru je za spavanje namjestio kau u dnevnom boravku; djeak je gledao televiziju petnaest sati na dan. Ujutro, kada bi se Bruno probudio, televizor bi ve prikazivao crtice programa M6. Victor bi stavio slualice da uje ton. Nije bio naprasit, niti nastojao izazivati sukobe; ali njegov otac i on vie si nisu imali apsolutno nita rei. Dvaput dnevno Bruno bi podgrijao neko gotovo jelo; jeli bi sjedei suelice, ne progovarajui gotovo ni rijei. Kako su stvari dotle dole? Victor je nekoliko mjeseci ranije navrio trinaest. Jo prije nekoliko godina volio je crtati, i ocu pokazivati svoje crtee. Precrtavao je likove iz Marvelovih stripova: Fatalisa, Fantastika, Faraona budunosti - te ih smjetao u nove situacije. Katkad bi odigrali koju partiju Mille Bornes, a nedjeljom otili u muzej Louvre. Na Brunin roendan, kada mu je bilo deset godina, Victor je velikim raznobojnim slovima na akvarel--papiru kaligrafski ispisao: TATA VOLIM TE. Sada je s tim svreno. Zaista je svreno. I stvari e se, Bruno je znao, jo pogorati: uzajamna e ravnodunost postupno prerasti u mrnju. Za najkasnije dvije godine, njegov e sin pokuati izlaziti sa svojim vrnjakinjama; te e petnaestogodinje djevojke i Bruno poeljeti. Pribliuju se suparnikom odnosu, koji je prirodan odnos medu mukarcima. Oni su poput ivotinja koje se bore u istom kavezu, kavezu vremena. Na povratku kui Bruno je kupio dvije boce anisovca u nekom arapskom duaniu; potom je, prije no to se opio do besvijesti, nazvao brata da zakae sastanak za sutradan. Kad je stigao k Michelu, ovaj je, u napadu iznenadne prodrljivosti nakon svojeg razdoblja posta, gutao salamu zalijevajui je velikim aama vina. Poslui se, samo daj..., ree rastreseno. Bruno je imao dojam da ga on jedva uje. Bilo je to kao da govori psihijatru, ili zidu. No ipak je govorio. Tijekom nekoliko godina moj se sin uzdao u mene, i traio je moju ljubav; bio sam deprimiran, nezadovoljan svojim ivotom, i odbio sam ga - dok mi ne bude bolje. Tada nisam znao da e te godine tako brzo proi. Izmeu sedme i dvanaeste, dijete je prekrasno, umiljato, razborito i otvoreno bie. Nita mu ne naruava razum ni veselje. Puno je ljubavi, i zadovoljava se s onoliko ljubavi koliko mu daju. Kasnije, sve se pokvari. Sve se neizljeivo pokvari.

Michel proguta posljednje dvije krike salame, nalije si jo au vina. Ruke su mu strahovito drhtale. Bruno nastavi: Teko je zamisliti neto gluplje, agresivnije, nepod-noljivije i nabijenije mrnjom od pubertetlije, naroito kad se udrui sa svojim vrnjacima. Pubertetlija je udovite kriano s imbecilom, njegov je komformizam gotovo nevjerojatan; pubertetlija kao da je nagla, zlokobna (i nepredvidiva, ako se promatra dijete) kristalizacija onog najgoreg u ovjeku. S obzirom na to, kako uope sumnjati u tvrdnju da je spolnost apsolutno zla sila? I kako ljudi podnose ivjeti pod zajednikim krovom s pubertetlijom? Moja je teza da uspijevaju jedino stoga to im je ivot potpuno prazan; premda je i moj ivot prazan, a ja nisam uspio. Kako god bilo, svi lau, i to groteskno lau. Razvodimo se, ali ostajemo dobri prijatelji. Uzimamo sina k sebi preko vikenda; to je svinjarija. To je potpuna i totalna svinjarija. Stvarnost je da se mukarci nisu nikad zanimali za svoju djecu, nikad nisu osjeali ljubav prema njima, taj im je osjeaj potpuno stran. Ono to je njima poznato je udnja, sirova seksualna udnja i nadmetanje medu mujacima; a mnogo kasnije, u branoj zajednici, neko im se moglo dogoditi da osjete odreenu zahvalnost prema svojoj druici ako im je izrodila djece, ako se dobro brinula o kui, ako se pokazala kao vrsna kuharica i ljubavnica; tada im je spavanje u zajednikom krevetu stvaralo uitak. To moda nije bilo ono za ime su ene udjele, moda je tu bilo nesporazuma, ali taj osjeaj je mogao biti vrlo snaan i ak i ako ih je uzbuivalo, uostalom sve manje, s vremena na vrijeme prasnuti kakvo dupence, vie doslovno nisu mogli ivjeti bez svoje ene, ako bi nesreom preminula odali bi se piu i brzo sami umrli, u pravilu za koji mjesec. to se djece tie, ona su znaila prenoenje poretka, drutvenih pravila i batine. Razumije se, tako je bilo u feudalistikom sloju, ali i kod trgovaca, seljaka, obrtnika, zapravo u svim drutvenim staleima. Danas, sve je to nestalo: ja ivim od plae, u iznajmljenom stanu, svojem sinu nemam to prenijeti u nasljedstvo. Ne mogu ga poduiti nikakvom zanatu, ak ni ne znam ime bi se jednog dana mogao baviti: pravila koja sam nauio ionako za njega vie nee vaiti, ivjet e u nekom drugom svijetu. Prihvatiti ideologiju neprestane promjene znai pristati da se ovjekov ivot svede iskljuivo na njegovu osobnu egzistenciju, a da prole i budue generacije u njegovim oima izgube svaku vanost. Eto tako ivimo, a imati dijete danas vie nema nikakvog smisla za mukarca. Sa enama je drugaije, jer one i dalje osjeaju potrebu za nekim biem koje e voljeti - to nije sluaj, to nikada nije bio sluaj s mukarcima. Lane su tvrdnje da i mukarci imaju potrebu da maze svoju djecu i igraju se s njom. To nam uzalud godinama ponavljaju, svejedno nije istina. Kad se razvede, kada pukne obiteljska zajednica, tvoji odnosi s djecom gube svaki smisao. Dijete je zamka koja se zatvorila, ono je neprijatelj kojeg e morati nastaviti uzdravati, i koji e te nadivjeti. Michel ustade, ode do kuhinje da si natoi au vode. Pred oima su mu bili obojeni krugovi koji su se okretali poluvisoko u zraku, i poelo mu se povraati. Prvo je trebalo zaustaviti drhtanje ruku. Bruno je imao pravo, oinska ljubav je izmiljotina, la. La je korisna kad omogui preobrazbu stvarnosti, pomisli; ali kad preobrazba ne uspije, ostane samo la, gorina i spoznaja lai. Vratio se u sobu. Bruno je utonuo u fotelju, bio je nepomian kao da je mrtav. No se sputala medu nebodere; nakon jo jednog paklenog dana, temperatura je ponovno postajala podnoljiva. Michel najednom zamijeti prazan kavez u kojem je njegov kanarinac ivio nekoliko godina; treba to baciti, nema namjeru nadomjestiti ptiicu. Na tren se sjeti susjede preko puta, urednice u 20Ans; ve je mjesecima nije vidio, vjerojatno se odselila. S naporom se usredotoi na svoje

ruke, ustanovi da se drhtanje lagano smanjilo. Bruno je i dalje bio nepomian; obostrana je utnja potrajala jo nekoliko minuta.

12. Anne sam sreo 1981, uzdahnuvi nastavi Bruno. Nije bila bogznakako lijepa, ali bilo mi je dosta drkanja. No barem su joj sise bile velike. Uvijek sam volio velike sise... Ponovno uzdahne, duboko. Moja uglaena protestanti-ca s velikim sisama...; na Michelovo veliko iznenaenje, oi mu se napunie suzama. Kasnije, sise su joj se objesile, a i na brak se skrio. Sjebao sam joj ivot. To je stvar koju nikad ne zaboravljam: sjebao sam ivot toj eni. Ima jo vina? Michel ode po bocu u kuhinju. Sve je to bilo nekako iznimno; znao je da je Bruno odlazio psihijatru, i da je prestao. ovjek zapravo uvijek nastoji umanjiti patnju. Dok mu se patnja koju stvara ispovijedanje doima manjom, govori; potom zamukne, odustane, ostane sam. Ako je Bruno ponovno osjetio potrebu da preispituje svoj ivotni neuspjeh, to je vjerojatno stoga to se se neemu nada, nekom novom poetku; to je vjerojatno dobar znak. Nije da je bila runa, nastavi Bruno, ali joj je lice bilo neugledno, bez ikakve drai. Nikad u nje nije bilo one finoe, one svjetlosti kojom katkad zrae djevojaka lica. S obzirom na njezine tupaste noge, bilo ju je nemogue nagovoriti da nosi minice; ali nauio sam je oblaiti vrlo kratke topie, bez grudnjaka; to jako uzbuuje, vidjeti velike sise odozdo. Bilo joj je malo nelagodno, ali je na kraju pristala; nije nita znala o erotici, o rublju, nije imala nikakvog iskustva. Uostalom, priam ti o njoj a ti je poznaje, ne? Bio sam ti na vjenanju... Tono, potvrdi Bruno, gotovo zabezeknut. Sjeam se da me je iznenadilo to si doao. Mislio sam da ne ne eli imati vie nikakvih odnosa sa mnom. Nisam elio imati vie nikakvih odnosa s tobom. Michel ponovno razmisli o toj prigodi, upita se to ga je doista moglo nagnati da ode na taj zlokobni obred. U mislima je vidio crkvu u Neuillvju, gotovo golu, depri-mantno asketsku dvoranu, vie nego dopola ispunjenu uzvanicima ije je bogatstvo bilo zamjetno, premda nerazmetljvo; mladenkin je otac radio u financijskom sektoru. Bili su ljeviari, ree Bruno, uostalom svi su u to vrijeme bili ljeviari. Smatrali su posve normalnim to sam ivio s njihovom keri prije vjenanja, vjenali smo se jer je bila trudna, kako to ve ide. Michel se prisjeti pastorovih rijei koje su jasno odzvanjale u hladnoj dvorani: radilo se o Kristu kao pravom ovjeku i pravom Bogu, o novom savezu koji je u Vjenosti sklopio sa svojim narodom; zapravo nije ba najbolje shvaao o emu se tono radi. Nakon tri etvrt sata tog tretmana, bio je u stanju bliskom drijemeu; naglo se razbudio zauvi formulaciju: Neka vas blagoslovi Bog Izraelov, koji se saalio nad dvoje osamljene djece. Trebalo mu je vremena da doe k sebi: Je li medu Zidovima? Morao je minutu razmisliti da shvati kako se radi o istom Bogu. Pastor je umjeno nastavio, sve puniji samopouzdanja: Voljeti svoju suprugu isto je to i voljeti sebe. Nijedan ovjek nikada nije mrzio vlastito tijelo, naprotiv, on ga hrani i njeguje, kao Krist Crkvu; jer mi smo udovi istog tijela, mi smo od njegovog mesa i njegovih kostiju. Zato e mukarac napustiti oca i majku i prionuti uza enu svoju, i njih e dvoje postati jedno tijelo. To je otajstvo

veliko, istiem, poput veze Krista i Crkve. Doista, ta je formulacija pogaala posred ela: njih e dvoje postati jedno tijelo. Michel je neko vrijeme meditirao nad takvom mogunou, bacio pogled na Anne: smirena i usredotoena, reklo bi se da je zadrala dah; to ju je uinilo gotovo lijepom. Vjerojatno osokoljen citatom svetog Pavla, pastor je nastavio sve energinije: Gospode, pogledaj milostivo na svoju slubenicu koja ite tvoju zatitu sada kad se vjenanjem sjedinjuje sa svojim suprugom. Uini da u Kristu ostane vjerna i kreposna supruga, te da uvijek slijedi primjere svetih ena: bila svojem suprugu umiljata kao Rahela, razborita kao Rebeka, vjerna kao Sara. Bila privrena vjeri i Zapovjedima; u svojoj sjedinjenosti sa suprugom uvala se svake nepoudne veze; svojom skromnou i krepou zasluila potovanje, bila upuena u Boje stvari. Bila plodna majka, doekali oboje s radou sinove sinova svojih sve do treeg i etvrtog pokoljenja. Doekali sretnu starost i prispjeli medu izabrane u Kraljevstvo nebesko. Po Kristu Gospodinu naem, amen. Michel je razgrnuo gomilu kako bi se probio do oltara, izazvavi razdraene poglede oko sebe. Zaustavio se kad su ga dijelila jo tri reda, promotrio razmjenu prstenova. Pastor uze ruke mladenaca u svoje, pognute glave, dojmljivo usredotoen; tiina u crkvi bila je potpuna. Potom pridie glavu i snanim, energinim ali i oajnim glasom, zapanjujue ekspresivno, zavapi: Sto Bog zdrui, ovjek neka ne rastavlja! Kasnije, Michel se priblii pastoru, koji je slagao svoje igrake. Bilo mi je jako zanimljivo ovo to ste maloas govorili... Boji se ovjek uljudno nasmijei. On potom nastavi o Aspectovim eksperimentima i paradoksu EPR: nakon to se dvije estice sjedine, one tvore nerazdvojivu cjelinu, to mi se ini itekako povezano s tom priom o jednom tijelu. Pastorov se osmijeh neznatno ukoi. Hou rei, nastavi Michel sve ustrije, na ontolokoj razini moe im se pripisati jedinstveni vektor u Hilbertovom prostoru. Shvaate to mislim? Naravno, naravno..., promrmlja Kristov sluga osvrui se oko sebe. Ispriavam se, ree osorno, te se okrene prema mladenkinom ocu. Dugo su jedan drugom stiskali ruku, zagrlili se. Divan obred, velianstven..., ganuto ree financijer. Nisi ostao na svadbi..., prisjeti se Bruno. Bilo mi je malo neugodno, nisam nikoga poznavao, a vjenanje je bilo moje. Otac mi je stigao s velikim zakanjenjem, ali ipak je doao: bio je neobrijan, naherene kravate, izgledao je upravo kao ocvali stari razvratnik. Siguran sam da bi Anninim roditeljima bilo drae da je izabrala nekoga drugog, ali to je tu je, kao imuni protestanti ljeviari, ipak su donekle potivali prosvjetare. Osim toga, ja sam imao poloen dravni ispit, ona samo diplomu uitelja. Ono strano je da joj je mlada sestra jako zgodna. Prilino joj slii, i ona ima velike sise; ali lice joj nije neugledno nego prekrasno. To ovisi o nekoliko sitnica, rasporedu crta, jednom detalju. Gadno je to... Jo jednom uzdahne, ponovno napuni au. Prvo sam radno mjesto dobio ujesen '84, u Gimnaziji Carnot, u Dijonu. Anne je bila u estom mjesecu. I eto, bili smo profesorski par; preostalo nam je samo da normalno ivimo. Iznajmili smo stan u ulici Vannerie, na nekoliko koraka od kole. 'Cijene nisu parike', rekla je cura u agenciji. 'Ni ivot nije pariki, ali ljeti je vrlo ivahno, vidjet ete, ima turista, doe puno mladih u vrijeme festivala barokne glazbe.' Barokna glazba? Odmah sam shvatio da sam proklet. to 'ivot nije pariki' bolilo me dupe, u Parizu sam bio neprestano nesretan. Ali udio sam za svim enama, osim za svojom. Dijon je, kao i svi provincijski gradovi, pun picica, jo je gore nego u Parizu. Tih je godina moda postajala sve vie seksi. Bilo je nepodnoljivo, sve te curice i njihovo prenemaganje, njihovo smijuljenje i njihove minice. Svaki dan sam ih viao na nastavi, za podnevnog sam ih odmora viao u Penaltvju,

kafiu pored kole, dok su razgovarale s dekima; onda bih otiao eni na ruak. Viao sam ih i subotom popodne u trgovakom sreditu grada, kako si kupuju robu i ploe. Bio sam s Anne, ona je gledala odjeu za bebe; trudnoa je dobro napredovala, bila je nevjerojatno sretna. Puno je spavala, jela je to god je htjela; vie nismo vodili ljubav, ali mislim da nije ni primijetila. Na teaju pripreme za porod sprijateljila se s drugim enama, bila je drutvena, drutvena i simpatina, nezahtjevna. Kad sam doznao da eka dekia, strano me pogodilo. Odmah najgore, odmah sam morao doivjeti najgore. Trebao sam biti sretan; imao sam samo dvadeset osam godina i ve sam se osjeao mrtav. Victor se rodio u prosincu; sjeam se njegovog krtenja u crkvi Saint-Michel, bilo je dirljivo. 'Novokrtenici postaju ivim kamenjem za gradnju duhovnog zdanja, svetog sveenitva', ree upnik. Victor je bio sav crven i izguvan, u bijeloj ipkastoj opravici. Krtenje je bilo skupno, kao u iskonskoj Crkvi, za desetak obitelji. 'Krtenje nas pripaja Crkvi, ini udovima Kristova tijela.' Anne ga je drala u rukama, imao je etiri kile. Bio je vrlo miran, nije uope plakao. 'Nismo li sada udovi istog tijela?' rekao je sveenik. Mi roditelji smo pogledali jedni druge, na tren je proletjelo neto poput sumnje. Onda je sveenik mojeg sina triput pokropio krsnom vodom po glavi; zatim ga je pomazao svetom krizmom. To mirisno ulje, koje je po svetio biskup, simbol je dara Duha Svetog, rekao je sveenik. Obratio se izravno njemu. 'Victore', rekao je, 'sada si postao kranin. Tim pomazanjem Duhom Svetim sjedinjen si s Kristom. Odsad sudjeluje u njegovom prorokom, sveenikom i kraljevskom poslanju.' To me se toliko dojmilo da sam se upisao u grupu Vjera i ivot koja se okupljala svake srijede. Dolazila je i jedna mlada Korej-ka, vrlo zgodna, odmah sam je poelio prasnuti. Bilo je nezgodno, znala je da sam oenjen. Anne je jedne subote grupu ugostila kod nae kue, Korejka je sjela na kanape, nosila je kratku suknju; gledao sam joj noge itavo popodne, ali nitko nije nita primijetio. Preko zimskih praznika, Anne je s Victorom otila svojim roditeljima; ja sam ostao sam u Dijonu. Jo sam jednom pokuao postati katolik; ispruen na svojem super-komfornom madracu Epeda, itao sam Otajstvo svetih ne-dunika, pijui anisovac. Peguvjeva je poezija krasna, zaista divna; ali to me na kraju potpuno deprimiralo. Sve te prie o grijehu i oprostu grijeha, i o Bogu koji se vie raduje povratku jednoga grenika nego spasenju tisuu pravednika... ja bih rado bio grenik, ali nije mi uspijevalo. Imao sam osjeaj da su mi ukrali mladost. Sve to sam htio bilo je da mi pue mlade pie mesnatih usana. Bilo je mnogo mladih pia mesnatih usana u diskotekama, i za Annine odsutnosti vie sam puta otiao u Slow Rock i Pakao; ali one su izlazile s drugima, puile su neke druge kurce; a ja to jednostavno vie nisam mogao podnijeti. Bilo je to razdoblje procvata erotskog Minitela, ljudi su se raspomamili za tim, ostajao sam na vezi itavih noi. Victor je spavao u naoj sobi, ali nije se budio, nije bilo problema. Jako sam se uplaio kada je stigao prvi telefonski raun, uzeo sam ga iz sanduia i omotnicu otvorio na putu prema koli; etrnaest tisua franaka. Sreom, iz studentskih mi je dana ostala tedna knjiica, sve sam prebacio na na raun, Anne nije nita primijetila. Tek nam tui pogled omoguuje da ponemo ivjeti. Postupno sam shvatio da me kolege, nastavnici Gimnazije Carnot, gledaju bez mrnje ili zajedljivosti. Odnos sa mnom nisu doivljavali kao nadmetanje; radili smo na istom zadatku, bio sam jedan od njih. Nauili su me smislu obinih stvari. Poloio sam vozaki i poeo se zanimati za kataloge CAMIF. Kad je stiglo proljee, neka smo popodneva provodili na travnjaku Guilmardovih. Stanovali su u prilino runoj kui u Fontaine-les-Dijonu, ali travnjak je bio velik, vrlo ugodan, s drveem. Guilmard je bio nastavnik matematike, predavali smo manje-vie istim razredima. Bio je dugonjav, mrav,

pogrbljen, hrdavopla-ve kose, s objeenim brkovima; izgledao je pomalo kao njemaki raunovoa. Zajedno sa enom, pekao bi meso na rotilju. Poslijepodne bi odmicalo, razgovarali bismo o praznicima, malo naroljani; najee bi nas bilo etiri ili pet profesorskih parova. Guilmardova je ena bila medicinska sestra, govorkalo se da je stopostotna kurvetina; zbilja, kad bi sjela na travnjak, vidjelo bi se da ne nosi nita pod suknjom. Praznike su provodili na Rtu Agde, medu naturistima. Mislim da su uz to odlazili u saunu za parove, na Bossuetovom trgu tako sam barem uo od drugih. Nikad se nisam usudio to rei Anne, ali smatrao sam ih simpatinima, imali su neto socijaldemokratsko - nimalo nalik hippijima koji su se u sedamdesetima motali oko nae majke. Guilmard je bio dobar nastavnik, nikad mu nije bilo teko ostati nakon sata da pomogne ueniku koji ima problema. Mislim da je osim toga i besplatno radio s hendikepiranima. Bruno naglo zamukne. Nakon nekoliko minuta Mi-chel ustade, otvori staklena vrata i izie na balkon da udahne nonog zraka. Veini ljudi koje je poznavao ivot je bio nalik Bruninom. Osim u nekim vrlo visokim sferama, kao to su svijet reklame i moda, ovjeka relativno lako prihvate, dress-codes su ogranieni i implicitni. Nakon nekoliko godina rada spolna udnja nestane, ljudi se usredotoe na gastronomiju i vino; neki od njegovih, mnogo mladih kolega, ve su si poeli opremati vinski podrum. To se ne odnosi na Brunu, koji nije ni jednom rijeju spomenuo vino Vieux Papes, kupljeno za 11,95 F. Napola zaboravivi bratovu prisutnost, Michel, oslonjen na balkonsku ogradu, promotri okolne zgrade. No se sada ve spustila; gotovo su sva svjetla bila ugaena. Bila je posljednja veer vikenda Velike Gospe. On se vrati do Brune, sjede uz njega; koljena su im se gotovo dodirivala. Moe li se Brunu smatrati pojedincem? Propadanje nje govih organa mu pripada, tjelesni rasap i smrt e osobno doivjeti. S druge strane, njegov hedonistiki pogled na ivot, silnice koje mu strukturiraju svijest i udnje, zajedniki su itavoj njegovoj generaciji. Kao to pripremanje preparata za pokus i izbor jednog ili vie objekata promatranja omoguuju da se atomskom sustavu pripie odreeno ponaanje katkad vezano uz tjeleca, katkad uz valove - tako se Bruno moe doimati pojedincem, ali s nekog drugog motrita on je samo pasivan element povijesnog tijeka. Njegovi motivi, njegove vrijednosti, njegove udnje: nita od toga ni najmanje ga ne razlikuje od njegovih suvremenika. Prva reakcija frustrirane ivotinje u pravilu je pokuaj da postigne svoj cilj ulaganjem dodatne snage. Primjerice, izgladnjela koko (Gallus domesticus) koju iana ograda spreava da dosegne svoju hranu, sve e mahnitije pokuavati proi kroz tu ogradu. No malo-pomalo, takvo e ponaanje biti zamijenjeno drugim, prividno bespredmetnim. Tako golubovi {Columba Uvid) esto kljucaju tlo kada ne mogu doi do hrane za kojom hlepe, ak i ako na tlu nema nikakvih jestivih tvari. Ne samo da se odaju tom neselektivnom kljucanju, nego ono lako preraste u zaglaivanje krila; takvo neopravdano ponaanje, esto u situacijama koje sadre neku frustraciju ili sukob, naziva se zamjenskom aktivnou. Poetkom 1986, nedugo nakon to je napunio trideset godina, Bruno je poeo pisati. 13. Nikakva metafizika mutacija, zapisat e Djerzinski mnogo godina kasnije, ne odigra se ako prethodno nije bila najavljena, pripremljena i olakana skupom manjih mutacija, koje esto ostanu nezamijeene u trenu svojeg pojavljivanja u povijesti. Osobno se smatram jednom od tih manjih mutacija.

Tumarajui medu europskim ljudskim biima, Djerzinski je za ivota ostao prilino neshvaen. Misao koja se razvija u odsutnosti aktivna sugovornika, naglaava Hubcze-jak u svojem uvodu u Clifden Notes, katkad moe izbjei zamke idiosinkrazije ili delirija; no bez presedana je Djer-zinskijev izbor lako osporive rasprave kao forme iskaza. Moe se dodati da se on do kraja smatrao znanstvenikom; bio je uvjeren da njegov glavni doprinos ljudskoj evoluciji ine njegove biofizike publikacije - tradicionalno izloene optubama za cirkularnost i oborivost. Vie filozofske elemente iz svojih kasnijih spisa sam je drao olako izreenim, ak i luckastim tvrdnjama, koje je tee obrazloiti logikim postupkom nego isto osobnim motivima. Malo mu se spavalo; mjesec je klizio nad usnulim gradom. Bila je dovoljna jedna njegova rije, znao je, da Bruno ustane, navue jaknu i nestane u dizalu; na Motte--Picquetu uvijek je bilo taksija. Promiljajui dogaaje koji nas u ivotu trenutno zaokupljaju, neprestano se kolebamo izmeu vjerovanja u sluaj i oiglednosti determiniz ma. Meutim, to se tie prolosti, vie nemamo nikakve sumnje: doima nam se razvidnim da se sve odvilo kako se doista i moralo odviti. Tu je perceptivnu iluziju, povezanu s ontologijom predmeta i obiljeja, koju podupire postulat vrste objektivnosti, Djerzinski ve uvelike nad-iao; nedvojbeno upravo zbog tog razloga nije izgovorio jednostavne i uobiajene rijei koje bi zaustavile ispovijed tog ucviljenog i upropatenog bia, s njime povezanog napola zajednikim genetskim podrijetlom, bia koje je te veeri, izvaljeno na kauu, ve odavno prelo granice pristojnosti implicitno zadane razgovoru medu ljudima. Nije ga vodilo ni saaljenje, ni potovanje; ipak, nejaka ali nepobitna intuicija mu je govorila da e se u patetinoj i uvijenoj Bruninoj prii ovaj put nazrijeti neka poruka; neke e rijei biti izgovorene, i te e rijei - po prvi put imati konaan smisao. Ustao je, zakljuao se u nunik. Vrlo diskretno, bez ikakve buke, povraao je. Potom se umio i vratio u dnevnu sobu. U tebi nema niega ljudskog, blago ree Bruno podiui pogled prema njemu. Odmah sam to osjetio kad sam vidio kako se ponaa prema Annabelle. No ipak, ti si sugovornik kojeg mi je ivot dao. Pretpostavljam da te nisu iznenadili tekstovi o Ivanu Pavlu II. koje sam ti poslao. Sve civilizacije..., odgovori Michel s tugom, sve civilizacije morale su se suoiti s potrebom da pronau neko opravdanje za roditeljsku rtvu. S obzirom na povijesne okolnosti, nisi imao izbora. Istinski sam se divio Ivanu Pavlu II! usprotivi se Bruno. Sjeam se, bilo je to 1986. Tih su godina nastali Canal + i M6, pokrenut je Globe, otvorene su puke kuhinje Restos du coeur. Ivan Pavao II. je jedini, jedini jedincati shvatio to se dogaa na Zapadu. Zapanjilo me to je moj tekst loe primljen u dijonskoj grupi Vjera i ZivoP, oni su kritizirali papine stavove prema pobaaju, prezervativu, sve te gluposti. Dobro, istina je da se ni ja nisam previe trudio da ih shvatim. Sjeam se da su se sastanci naizmjence odravali kod parova; svatko bi donio mijeanu salatu, taboule ili kola. Te sam veeri provodio tupo klimajui glavom, praznei boce vina; nisam sluao ni rijei od onog to se govorilo. Anne se, naprotiv, oduevila, upisala se u grupu koja je provodila opismenjavanje. Tih njezinih veeri stavio bih tabletu za spavanje u Victo-rovu boicu, pa drkao uz vrui Minitel; ali nikad se nisam uspio ni s kim sresti. Za Annin roendan, u travnju, kupio sam joj steznik proiven srebrnim nitima. Malo je negodovala, pa ga ipak pristala obui. Dok je pokuavala zakopati tu stvar, ja sam ispio to je ostalo od ampanjca. Onda sam joj uo glas, slabaan i meketav: Spremna sam... Uavi u sobu, odmah sam shvatio da je otilo u kurac. Guzovi su joj visjeli, stisnuti podvezicama; sise joj

nisu izdrale dojenje. Trebalo je napraviti liposukciju, ubrizgati silikona, itavu je prekopati... ona na to nikad ne bi pristala. Zavukao sam joj prst u tange zatvorivi oi, bio mi je potpuno mlitav. U tom se trenu u susjednoj sobi Victor poeo bijesno derati - dugim, prodornim, nepodnoljivim urlicima. Ona je navukla kupai ogrta i pohitala u sobu. Kada se vratila, zamolio sam je da mi samo popui. Puila je loe, osjeao sam joj zube; ali zatvorio sam oi i zamislio usta jedne od cura iz mojeg treeg razreda, podrijetlom iz Gane. Zamiljajui njezin ruiasti i malo hrapavi jezik, uspio sam se olakati u ustima svoje ene. Nisam namjeravao imati jo djece. Sutradan sam napisao tekst o obitelji, taj koji je objavljen. Jo ga imam..., ubaci Michel. Ustane, potrai asopis u svojoj biblioteci. Bruno ga prolista s laganim iznenaenjem, pronae stranicu. Ima jo obitelji koje se, barem donekle, opiru (Iskrice vjere usred ateista, Iskrice ljubavi na dnu munine), Ne zna se kako Te iskrice sjaje. Robovi rada u neshvatljivim aparatima, Naa je jedina mogunost da se ostvarimo i da ivimo putem seksa(Premda se to odnosi samo na one kojima je seks doputen, Na one kojima je seks mogu.) Brak i vjernost u dananje nas vrijeme razdvajaju od svake mogunosti postojanja, Tu snagu u sebi neemo pronai u uredu ili uionici, snagu koja trai igru, svjetlost i ples; Stoga svoju sudbinu pokuavamo ostvariti u sve teim i teim ljubavima Pokuavamo prodati sve iscrpljenije, sve nepokornije tijelo, tijelo to nam se sve vie opire I nestajemo U sjeni tuge Sve do istinskog oaja, Sputamo se samotnim putem sve do mjesta gdje sve je crno, Bez djece i bez ena, Ulazimo u jezero Usred noi (I tako je hladna voda u koju uranja nae staro tijelo). Odmah nakon to je napisao taj tekst, Bruno je pao u svojevrsnu alkoholnu komu. Dva sata kasnije, Probudilo ga je dreanje njegova sina. Izmeu druge i etvrte godine, ljudska mladunad stjeu pojaanu samosvijest, to kod njih uzrokuje napade egocentrine megalomanije. Njihov je cilj tada svoje drutveno okruenje (koje u pravilu ine njihovi roditelji) pretvoriti u neto poput robija podinjenog i najmanjoj njihovoj eljici; njihov egoizam vie ne poznaje granice; to je posljedica pojedinane egzistencije. Bruno se pridigao s poda dnevne sobe; deranje je postajalo sve otrije, odajui pomahnitalost od bijesa. Smrvio je dva Lexomila u malo marmelade, poao u Victo-rovu sobu. Dijete se posralo. Gdje je zavraga Anne? Te seanse opismenjavanja crnaca zavravaju sve kasnije. Zgrabio je uprljanu pelenu, bacio je na parket; smrad je bio uasan. Dijete je bez problema progutalo smjesu i ukoilo se, kao zamlaeno jednim udarcem. Bruno navue jaknu i uputi se prema Madisonu, nonom baru u ulici Chaud-ronnerie. Karticom je platio tri tisue franaka za bocu Dom Perignona koju je podijelio s nekom vrlo zgodnom plavuom; u jednoj od soba na katu djevojka mu je dugo drkala, s vremena na vrijeme zaustavljajui nalet uzbuenja. Zvala se Helene, roena je u tom kraju, studirala je turizam; bilo joj je devetnaest godina. U trenu kada je ulazio u nju, stisnula je vaginu - doivio je barem tri minute potpune sree. Na odlasku joj je poljubio usne, inzi-stirao da joj ostavi napojnicu - preostalo mu je tristo franaka u gotovini.

Sljedeeg se tjedna odvaio svoje tekstove pokazati jednom kolegi pedesetogodinjem nastavniku knjievnosti, koji je bio marksist, vrlo profinjen, i kako se govorilo, homoseksualac. Fajardie je bio ugodno iznenaen. Claude-lov utjecaj... ili jo vie Peguvev, to je Peguy u slobodnom stihu... Ali ba je zato originalno, takve se stvari vie ne sree esto. O koracima koje je trebalo poduzeti nije imao nikakve dvojbe: Llnfini. Tamo se stvara dananja knjievnost. Trebate svoje tekstove poslati Sollersu. Pomalo iznenaen, Bruno zatrai da mu ponovi ime shvati da ga je pobrkao s jednim proizvoaem madraca, potom poalje svoje tekstove. Tri tjedna kasnije telefonirao je nakladniku Denoelu; na njegovo veliko iznenaenje javio mu se Sollers, predloio sastanak. Srijedom nije imao predavanja, lako je mogao otputovati i vratiti se u istom danu. U vlaku se pokuao udubiti u Neobinu samou, brzo je odustao, ipak uspio proitati nekoliko stranica ena osobito prizore eve. Sastanak je bio u nekom kafiu u Sveuilinoj ulici. Izdava je stigao s deset minuta zakanjenja, maui cigarpicom koji ga je zacijelo proslavio. ivite u provinciji? Loe, loe. Treba odmah doi u Pariz. Imate dara. Izvijestio je Brunu da e objaviti njegov tekst o Ivanu Pavlu II. u sljedeem broju asopisa L 'Infini. Bruno je ostao zabezeknut; nije znao da je Sollers usred svoje faze katolike kontrareforme, i da se razbacuje izjavama oduevljenja papom. Otkidam se na Peguva! ree izdava u zanosu. I na De Sadea! Na De Sadea! itajte naroito De Sadea!... Moj tekst o obiteljima... Da, i to je odlino. Vi ste reakcionar, to je dobro. Svi veliki pisci su reakcionari. Balzac, Flaubert, Baudelaire, Dostojevski: sami reakcionari. Ali treba i jebati, ne? Treba ii na grupnjake. To je vano. Sollers je napustio Brunu nakon pet minuta, ostavivi ga u stanju lagane narcistike opijenosti. Tijekom putovanja kui malo-pomalo se umirio. Reklo bi se daje Philippe Sollers poznat pisac; meutim, ene nepobitno pokazuju da uspijeva prasnuti jedino stare kurvetine iz kulturnih krugova; mlade picice, razvidno je, vie vole pjevae. S obzirom na takve okolnosti, zato objavljivati kretenske pjesmice u nekakvom posranom asopisu? Kada je L'Infini iziao, ipak sam kupio pet brojeva. Sreom, nisu objavili tekst o Ivanu Pavlu II. Bruno uzdahne. Bio je to stvarno lo tekst... Ima jo vina? Samo jednu bocu. Michel ode do kuhinje, donese estu i posljednju bocu iz kasete Vieux Papesa; poeo se osjeati zaista umornim. Sutra radi, ne? dobaci. Bruno nije reagirao. Promatrao je neku tono odreenu toku na parketu; no na tom dijelu parketa nije bilo niega, niega tono odreenog; samo nekoliko grudica prljavtine. Ipak, ivnuo je na pucanje epa, pruio svoju au. Pio je polako, malim gutljajima; pogled mu je sada odbludio, lebdio je u visini radijatora; nije se doimao nimalo raspoloenim da nastavi priu. Michel se malo kolebao, pa ukljuio televizor: na programu je bila emisija o kuniima. Oduzeo je ton. Zapravo se moda ipak radilo o divljim zeevima -brkao ih je. Iznenadio se ponovno zauvi Brunin glas: Pokuavao sam se sjetiti koliko sam ostao u Dijonu. etiri godine? Pet? Nakon to ue u svijet radnog odno sa sve su godine nalik jedna drugoj. Jedini dogaaji koji te jo oekuju su medicinske vrste - i djeca koja rastu. Victor je rastao; zvao me 'tata'. Najednom, stade plakati. Skvren na kauu, glasno je jecao, mrcajui. Michel pogleda na svoj sat; bilo je prolo etiri. Na ekranu, divlja maka je u gubici drala zeje truplo. Bruno izvadi papirni rupi, obrie kuteve oiju. Suze su mu i dalje tekle. Mislio je na svojeg sina. Jadni mali Victor, koji je crtao likove iz stripa Strange, i koji ga je volio. Sinu je pruio tako

malo trenutaka sree, tako malo trenutaka ljubavi - a sada e mu biti petnaest godina, i vrijeme sree za njega je zavreno. Anne bi rado imala jo djece, ivot majke i kuanice joj je u biti savreno odgovarao. Ja sam je potakao da se vratimo u pariku regiju, da potrai radno mjesto. Naravno, nije se usudila odbiti osobni razvoj ena zahtijeva profesionalnu aktivnost, tako su svi mislili ili se pretvarali da misle u to vrijeme; a ona je vie od svega drala do toga da misli isto to i svi. Ja sam vrlo dobro shvaao da se u biti vraamo u Pariz kako bismo se mogli na miru razvesti. U provinciji se ljudi unato svemu viaju, razgovaraju; a ja nisam nimalo udio da moj razvod izaziva komentare, ak ni odobravajue niti umirujue. U ljeto '89. otputovali smo u Club Mediterranee, to su nam bili zadnji zajedniki praznici. Sjeam se kretenskih igara koje su organizirali uz aperitiv i sati koje sam na plai proveo pilje-i u picice; Anne je razgovarala s drugim majkama. Kad bi se okrenula na trbuh, vidio joj se celulit. Kad bi se okrenula na leda, vidjele su joj se strije. To je bilo u Maroku, Arapi su bili neugodni i napasni, sunce puno prejako. Nije se isplatilo zaraditi rak koe samo da bih mogao veeri provoditi drkajui u kuici. Victor se nauivao svojeg boravka, dobro se zabavljao u Mini Clubu... Brunin je glas ponovno pukao. Bio sam gad; znao sam da sam gad. Roditelji se obino rtvuju, to je normalan put. Ja nisam mogao podnijeti kraj svoje mladosti; prihvatiti misao da e mi sin odrasti, da e biti mlad umjesto mene, da e moda uspjeti u ivotu, dok sam ja svoj upropastio. elio sam ponovno postati osobom. Monadom..., blago ree Michel. Ne obazirui se, Bruno dovri svoje pie. Boca je prazna..., primijeti pomalo rastresenim tonom. Ustao je, navukao jaknu. Michel ga otprati do praga. Volim svojeg sina, doda Bruno. Da doe do kakve nezgode, da ga snae nesrea, ne bih to mogao podnijeti. Volim to dijete vie od svega. A ipak, nikad nisam uspio prihvatiti da postoji. Michel se sloi. Bruno krene prema dizalu. Michel se vrati svojem radnom stolu, na listu papira pribiljei: Zapisati neto o krvi; zatim legne, osjetivi potrebu da razmisli, no gotovo istog trena zaspe. Nekoliko dana kasnije pronaao je taj papir, ispod dopisao: Zakon krvi, i ostao smeten desetak minuta. 14. Ujutro 1. rujna, Bruno je doekao Christine na Sjevernom kolodvoru. Putovala je autobusom od Novona do Amiensa, a potom izravnim vlakom do Pariza. Dan je bio prekrasan; vlak joj je stigao u 11.37. Nosila je dugu haljinu proaranu cvjetiima, s ipkastim manetama. Snano ju je zagrlio. Srca su im strano lupala. Ruali su u indijskom restoranu, potom otili k njemu voditi ljubav. Bio je ulatio parket, stavio cvijea u vaze; posteljina je bila ista i mirisna. Uspio je dugo ostati u njoj, priekati da svri; sunce je prodiralo kroz procijep izmeu zavjesa, obasjavalo joj crnu kosu u kojoj se naziralo neto sijedih odsjaja. Doivjela je prvi orgazam, pa odmah za njim jo jedan, vaginu su joj obuzeli snani grevi; u tom je trenu svrio u njoj. Odmah se potom sklupao u njezinom naruju, pa su zaspali. Kada su se probudili, sunce se sputalo medu nebodere; bilo je oko sedam sati. Bruno otvori butelju bijelog vina. Nije nikada nikome priao o godinama nakon svojeg povratka iz Dijona; sada e to uiniti.

Ujesen 1989. Anne je dobila mjesto u Gimnaziji Condorcet. Iznajmili smo stan u Ulici Rodier, mali trosobni, prilino mraan stan. Victor je iao u vrti, sada sam preko dana bio slobodan. Tada sam poeo zalaziti kurvama. etvrt je imala nekoliko salona tajlandske masae - New Bangkok, Zlatni Lotus, Mai Lin; djevojke su bile uglaene i nasmijeene, bilo je dobro. U to sam vrijeme takoer poeo odlaziti psihijatru; vie se ne sjeam najbolje, mislim da je imao bradu ali moda sam i pobrkao s nekim filmom. Poeo sam mu priati o svojoj mladenakoj dobi, mnogo sam govorio i o salonima masae osjeao sam da me prezire, to mi je godilo. Ionako sam u sijenju preao drugome. Taj je bio dobar, imao je ordinaciju kod stanice Strasbourg-SaintDenis, mogao sam obii peep-showove na povratku. Zvao se doktor Azoulav, uvijek je imao Pari Match u svojoj ekaonici; sve u svemu, ostavio mi je dojam dobrog lijenika. Moj sluaj ga nije previe zanimao, ali opratam mu - istina je da se radilo o neem grozno banalnom, bio sam obina frustrirana budala opsjednuta starenjem, koja je izgubila elju za svojom enom. Negdje u to vrijeme zatraili su njegovo struno miljenje u suenju skupini mladih sotonista koji su raskomadali i prodrli mentalno zaostalu enu to je ipak bilo privlanije. Na kraju svake seanse savjetovao mi je da se bavim sportom, to mu je bila opsesija treba rei da je sam poeo dobivati trbui. Seanse su bile ugodne, ali pomalo sumorne; jedina tema od koje bi malo ivnuo bili su moji odnosi s roditeljima. Poetkom veljae, imao sam za njega jednu stvarno zanimljivu anegdotu. To se dogodilo u ekaonici Mat Lina; uavi, sjeo sam kraj tipa ije mi je lice odnekud bilo poznato ali sasvim izdaleka, to je bio samo nejasan dojam. Onda su ga pozvali na kat, a mene odmah za njim. Kabine za masau razdvajala je plastina zavjesa, bile su samo dvije, nedvojbeno sam bio pored njega. U trenu kada mi je djevojka poela milovati donji dio trbuha svojim grudima namazanim sapunom, dogodila mi se iluminacija: tip koji je u susjednoj kabini upravo dobijao body body bio je moj otac. Ostario je, sada je stvarno nalikovao umirovljeniku, ali to je bio on, nije moglo biti sumnje. Upravo sam ga u tom trenu uo kako svrava, uz jedva ujni um pranjenja monji. Priekao sam nekoliko minuta s oblaenjem nakon to sam i ja svrio; nisam ga elio susresti u predvorju. Ali onog dana kad sam tu anegdotu ispriao psihijatru, vrativi se kui, telefonirao sam starome. Zvuao je iznenaeno i radosno, reklo bi se to me uje. Bio se stvarno povukao u mirovinu, prodao je sav svoj udio u kanskoj klinici; posljednjih je godina izgubio prilino novca, no nije bilo ni tako strano, drugi su proli gore. Sloili smo se da se vidimo sljedeih dana; ali to se nije odmah ostvarilo. Poetkom oujka, nazvali su me iz prosvjetne inspekcije. Jedna je nastavnica otila na porodiljski prije predvienog datuma, pa se oslobodilo radno mjesto do kraja kolske godine, bilo je to u gimnaziji u Meauxu. Malo sam se kolebao, ipak su mi iz Meauxa ostale vrlo rune uspomene; zapravo sam se kolebao tri sata, a onda shvatio da me boli dupe. Evo u tome se vjerojatno sastoji starost: emotivne se reakcije umrtve, u nama ostane malo kivnosti i malo radosti; zaokupljeni smo vie od svega funkcioniranjem organa, njihovom krhkom ravnoteom. Iziavi iz vlaka, dok sam prolazio gradom, osupnula me prije svega njegova skuenost i runoa - njegova potpuna nezanimljivost. Dolazak u Meaux nedjeljom uveer, u djetinjstvu mi je bio kao ulazak u golemi pakao. Ali zapravo ne, taj pakao je bio sasvim malen, bez ikakvih posebnih obiljeja. Kue, ulice... nita mi od toga nije budilo nikakva sjeanja; ak je i gimnazija bila modernizirana. Obiao sam zgrade internata, koji je u meuvremenu zatvoren, pretvoren u muzej lokalne povijesti. U tim prostorijama drugi su me djeaci udarali, poniavali, uivali pljuvati i piati po meni, gurati mi glavu u zahodsku koljku; no ipak nisam osjeao nikakve emocije, osim blage tuge koja je bila krajnje neodreena. 'Ni sam Bog ne moe uiniti da ono to je bilo vie ne

bude', negdje je ustvrdio ne sjeam se koji katoliki autor; sudei po onome to je ostalo od mojeg djetinjstva u Meauxu, to ipak ne izgleda tako teko. Hodao sam gradom nekoliko sati, ak sam posjetio i kafi na plai. Sjetio sam se Caroline Yessayan, Patricie Hohvveiller; ali istini za volju nisam ih nikada zaboravio; nita me na ulicama nije posebno podsjealo na njih. Prolazilo je mnogo mladih, doseljenika - naroito crnaca, mnogo vie nego u vrijeme moje mladosti, u tome je bila velika promjena. Zatim sam se javio u gimnaziju. Ravnatelj je naao neto zabavno u tome to sam bivi uenik, poelio je potraiti moj dossier, ali promijenio sam temu, uspio to izbjei. Imao sam tri odjeljenja, jedno drugog razreda, jedno treeg razreda knjievnog smjera, jedno znanstvenog. Najgore e biti, to sam odmah shvatio, trei knjievnog: u njemu su bila tri deka i tridesetak cura. Tridesetak esnaestogodinjih cura. Plave, crne, crvenokose. Francuskinje, Magrebinke, Azijatkinje... sve zamamne, sve poeljne. A evile su se, vidjelo se da se eve, mijenjale su deke, uivale u svojoj mladosti; svakog sam dana prolazio kraj ormaria s prezervativima, uzimale su ih preda mnom bez skanjivanja. Sve je poelo od misli kako moda imam ansu. Govorio sam si kako zasigurno ima mnogo keri razvedenih roditelja, svakako u pronai jednu koja traga za oinskom figurom. To moe uspjeti; osjeao sam da to moe uspjeti. Ali zahtijevalo je da otac bude muevan, zatitnik, irokih ramena. Pustio sam bradu i upisao se u teretanu. Brada je samo donekle uspjela, rasla je mjestimino i s njom sam bio prilino gadan, nalik Salmanu Rushdieu; miii su mi, naprotiv, dobro reagirali, u nekoliko sam tjedana razvio sasvim pristojne deltoide i pektorale. Problem, novi problem, bio je u mojem udu. To sada moe izgledati ludo, ali sedamdesetih godina nije se osobito marilo za veliinu mukog uda; u mladenakoj dobi imao sam sve mogue tjelesne komplekse, osim tog. Ne znam tko je poeo o tome govoriti, vjerojatno pederi; uostalom, te se teme dotiu i ameriki krimi-romani; kod Sartrea je, naprotiv, sasvim odsutan. Kako god bilo, tuirajui se u teretani postao sam svjestan da imam sasvim mali kurac. Provjerio sam kod kue: 12 centimetara, moda 13 ili 14 ako se sklopivi metar do krajnosti protegne prema korijenu kurca. Otkrio sam novi izvor patnje; a tu se nije moglo nita uiniti, to je bio radikalan, konaan hendikep. Otada sam poeo mrziti crnuge. Zapravo ih nije bilo puno u gimnaziji, veina je ila u Tehniku kolu Pierre-de-Coubertin, upravo onu u kojoj je slavni Defrance izvodio filozofski striptiz i uvlaio se mladima. Bio je samo jedan medu mojim uenicima, u treem knjievnog, jedan visoki nabiti koji se prozvao Ben. Uvijek je nosio ildkapu i najkice, siguran sam da je imao ogroman kurac. Naravno, sve su cure padale na koljena pred tim pavijanom, a ja sam od njih traio da izuavaju Mallarmea; to nije imalo nikakvog smisla. Eto tako e svriti zapadna civilizacija, govorio sam si ogoreno: ponovno e pasti niice pred velikim kurcima, kakav je u pavijana hamadrjasa. Poeo sam na nastavu dolaziti bez gaa. Crnuga je izlazio upravo s onom koju bih sam bio izabrao: jednom slatkom, sasim plavom, djejeg lica, krasnih grudi nalik jabukama. U kolu su dolazili drei se za ruke. Tijekom pismenih radova na satu, prozore bih uvijek drao zatvorenima; curama je bilo vrue, skinule bi pulovere, grudi bi se priljubile uz majice; ja bih drkao, zaklonjen katedrom. Jo se sjeam dana kad sam im zadao da protumae jednu reenicu iz Vojvotkinje de Guermantes: istoa krvi u kojoj se ve nekoliko narataja nalazi samo ono to je najuzvienije u povijesti Francuske, iz njezina je naina ophoenja uklonila sve to obian puk zove maniri-ma, i obdarila je savrenom jednostavnou.

Gledao sam Bena: ekao si je glavu, ekao si je jaja, vakao je kaugumu. to od toga moe razumjeti taj veliki majmun? to od toga, uostalom, mogu razumjeti ovi drugi? ak sam i sam sve tee shvaao o emu tono govori Proust. Ti deseci stranica o istoi krvi, plemenitost duha suprotstavljena plemenitosti rase, posebnost miljea vrhunskih profesora medicine... sve mi je to izgledalo kao sviranje kurcu. Oigledno je da danas ivimo u pojednostavljenom svijetu. Vojvotkinja od Guermantesa imala je mnogo manje perja nego to ga ima Snoop Doggy Dog; Snoop Doggy Dog ima manje perja od Billa Gatesa, ali curice se na njega vie vlae. Postoje samo dva parametra. Dakako, moglo bi se pokuati napisati jet set prustovski roman, u kojem bi se suprotstavila slava i novac, koji bi uprizorio opreku izmeu slave za masu i slave kod birane publike, kod bappy few; to ne bi imalo nikakva smisla. Slava u kulturnim krugovima samo je mravi surogat za pravu slavu, medijsku; a ona, povezana s industrijom zabave, valja vee gomile novca od bilo koje druge ljudske aktivnosti. to je bankar, ministar, direktor poduzea prema filmskom glumcu ili rock-zvijezda. U financijskom, seksualnom i svakom drugom pogledu, nula. Strategije isticanja nad drugima, koje je Proust tako suptilno opisao, danas vie nemaju nikakva smisla. Ako ovjeka smatramo hijerarhijskom ivotinjom, koja gradi hijerarhije, moemo utvrditi da je odnos izmeu suvremenog drutva i XVIII. stoljea jednak onome izmeu nebodera GAN i malog Trianona. Proust je ostao radikalni Europljanin, uz Thomasa Manna jedan od posljednjih Europljana; ono to je pisao vie nije imalo ni najmanje veze s ikakvom stvarnou. Ta reenica o vojvotkinji od Guermantesa, naravno, zadrala je svoju velianstvenost. Ali to je svejedno postalo prilino deprimirajue, i naposljetku sam se okrenuo Baudelaireu. Tjeskoba, smrt, sram, pijanstvo, nostalgija, izgubljeno djetinjstvo... same uvjerljive, snane teme. Ipak je to udno. Proljee, toplo vrijeme, sve te uzbudljive curice; a ja sam im itao: Priberi se, Boli, i krotkija budi! Vapila si Veer; evo stie sad: U tamnome plastu ona gradom bludi, Nekom nosi spokoj, a nekome jad. Dok rulja se ljudska na gozbu sad sprema, Ko roblje, da vino grizoduja pije Pod biem Uitka to milosti nema, Boli, ruku daj mi, mjesto nam tu nije.. Uinio sam stanku. Ta im je pjesma bila bliska, osjeao sam to, tiina je bila potpuna. Bio je to zadnji nastavni sat; za pola sata ekao me vlak, pa povratak eni. Najednom, iz dna uionice sam zauo Benov glas: 'Ej stari, tebi je u glavi naelo smrti!...' To je rekao glasno ali ne i stvarno bezobrazno, kao da mu je u tonu ak bilo i malo divljenja. Nisam sasvim shvatio obraa li se Baudelaireu ili meni; u biti, kao tumaenje teksta, to uope nije bilo loe. Ali ipak sam morao reagirati. Rekao sam samo: 'Izaite.' Nije se ni pomaknuo. Priekao sam trideset sekundi, zno-jei se od straha, predosjeao tren kada vie neu biti u stanju govoriti: ali ipak sam prikupio snage da ponovim: 'Iziite.' Ustao je, vrlo polako prikupio stvari, pribliio se. Svakom nasilnom sukobljavanju prethodi trenutak koji kao da je posveen, jedna arobna sekunda u kojoj su zapete snage podjednake. Zaustavio se kod mene, nadvisivao me barem za glavu, bio sam uvjeren da e mi odvaliti ljagu, ali naposljetku nije, samo je krenuo prema vratima. Doao sam do svoje pobjede. Male pobjede: odmah se sutradan vratio na nastavu. Izgleda da je neto shvatio, da je opazio jedan od mojih pogleda, jer sad je stao pipati svoju curu pod satom. Zadigao bi joj suknju, zavukao ruku to je vie mogao, do kraja bedara; a onda bi me gledao smijeei se, sasvim cool. Strahovito sam udio za tom malom. Vikend sam proveo piui rasistiki pamflet, s gotovo neprekidnom erekcijom; u ponedjeljak sam nazvao L'Infini. Ovaj put, Sollers me primio u svojem uredu. Bio je prpoan, pakostan, kao na televiziji - ak i bolji nego na televiziji. 'Vi ste izvorni

rasist, to se osjea, to vam daje snagu, dobro je to. Bum! Tras!' Uinio je vrlo draestan pokret rukom, izvadio jednu stranicu, s odlomkom koji je obiljeio na margini: Mi zavidimo crncima i divimo im se jer elimo po uzoru na njih ponovno postati ivotinje, ivotinje s velikim kurcem i siunim mozgom kao u gmazova, koji je kod njih dodatak kurcu. Razdragano je protresao papir. 'To je mono, poletno, nobl. Imate dara. Gdjekad sklonost jeftinim rjeenjima, manje mi se dopao podnaslov: ovjek se ne rada kao rasist, rasistom se postaje Izvrtanje rijei, dvosmislenosti, to je uvijek malo... Hmm...' Lice mu se smrknulo, ali uinio je jo jednu piruetu svojim cigarpicom i ponovno se nasmijeio. Pravi klaun, silno drag. 'I uz to, bez puno tuih utjecaja, niega to bi vas guilo. Naprimjer, niste antisemit!' Iskopao je jo jedan ulomak: Jedino su Zidovi izbjegli aljenje to nisu crnci, jer oni su odavno izabrali put inteligencije, krivnje i srama. Nita u zapadnjakoj civilizaciji ne moe dosei pa ak se ni pribliiti onome to su Zidovi uspjeli uinitipoavi od krivnje i srama; stoga ih crnci osobito mrze. Sav sretan, nanovo se zavalio u sjedalo, prekriio ruke iza glave; na tren sam pomislio da e staviti noge na svoj radni stol, ali ipak nije. Opet se nagnuo naprijed, nije mogao mirovati. 'Onda? to emo?' 'Ne znam, mogli biste objaviti moj tekst.' 'O-ho-ho', grohotom se nasmijao kao da sam izvalio kakvu piariju. 'Objaviti u L'Infiniju? Ali milo moje, vama nije jasno... Ne ivimo vie u Celineovom vremenu, znate. Danas se o nekim temama ne pie to se kome hoe... ovakav bi mi tekst mogao donijeti stvarno gadnih neugodnosti. Mislite da nemam dosta neugodnosti i ovako? Mislite da zato to sam kod Gallimarda mogu raditi to hou? Nadziru me, znate. Vrebaju pogreku. Ne ne, to e teko ii. Sto jo imate?' Izgledao je istinski iznenaen to nisam donio nikakav drugi tekst. Meni je bilo ao to sam ga razoarao, vrlo bih rado bio njegovo milo, i da me odvede na ples, da me asti whyskyjima u Pont-Royalu. Kada sam iziao, na ploniku me snaao tren iznimno snanog oaja. ene su prolazile Bulevarom Saint-Germain, predveerje je bilo toplo i shvatio sam da nikada neu postati pisac; takoer sam shvatio da me boli dupe. Ali to onda poeti? Seks me ve kotao pola plae, bilo je neshvatljivo to Anne jo nije nita primijetila. Mogao sam se prikljuiti Nacionalnom frontu, ali emu bi sluilo jesti sarmu s budalama? U svakom sluaju, ene desniarke ne postoje, i eve se s pa-dobrancima. Taj je tekst bio besmislica, bacio sam ga u prvu kantu za smee. Trebalo je zadrati stav 'humanistikog ljeviara', to mi je bila jedina ansa da neto nabodem, bio sam siguran. Sjeo sam na terasu Escuriala. Penis mi je bio vru, bolan, nabrekao. Popio sam dva piva, pa se pjeice vratio kui. Prelazei Seineu, sjetio sam se Adjile. To je bila jedna Magrebinka iz mojeg treeg razreda, jako zgodna i profinjena. Dobra uenica, ozbiljna, za godinu naprednija od svojih vrnjaka. Lice joj je bilo inteligentno i blago, nimalo podrugljivo; arko je eljela postii dobar uspjeh u koli, to se vidjelo. Te su djevojke esto okruene divljacima i ubojicama, dovoljno je pokazati im malo panje. Ponovno sam u to povjerovao. Tijekom dva tjedna sam joj se obraao, pozivao je na plou. Uzvraala mi je poglede, nije pokazivala da se tome udi. Morao sam pouriti, ve je bio poetak lipnja. Dok bi se vraala u klupu, mogao sam joj vidjeti dupence utegnuto u traperice. Toliko mi se sviala da sam prestao s kurvama. Zamiljao sam svoj kurac kako joj se uvlai u mekou duge crne kose; ak sam drkao na jedan od njezinih pismenih radova. U petak 11. lipnja stigla je u kratkoj crnoj suknji, sat je zavravao u est. Sjedila je u prvom redu. U trenu kada je prekriila noge pod stolom, za dlaku je nedostajalo da se onesvijestim. Bila je pored neke debele plavue koja je otila vrlo brzo nakon zvona. Ustao sam, poloio ruku na njezin fascikl. Ostala je sjediti, nije niim pokazivala da joj se uri. Svi su uenici izili, tiina je

ponovno zavladala u uionici. Drao sam njezin fascikl u ruci, ak sam uspijevao proitati neke rijei: 'Remember... pakao...' Sjeo sam pored nje, odloio fascikl na stol; ali nisam joj mogao nita rei. Ostali smo tako, u tiini, barem minutu. Vie sam puta uronio pogled u njezine velike crne oi; ali ujedno sam razabirao i najmanji njezin pokret, i najneznatniji drhtaj grudi. Bila je napola okrenuta prema meni, raz-maknula je noge. Ne sjeam se da sam uinio svoj sljedei pokret, imam dojam da se radilo o polusvjesnom inu. Tren kasnije osjetio sam njezino bedro pod dlanom lijeve ruke, slika se zamutila, pred oi mi se vratila Caroline Yessayan i zgromio me sram. Ista pogreka, potpuno ista pogreka nakon dvadeset godina. Kao i Caroline Yessa-yan dvadeset godina ranije, nekoliko je sekundi ostala tako ne uinivi nita, malo pocrvenjela. A onda mi je, vrlo blago, odmaknula ruku; ali nije ustala, nije nikakvim pokretom naznaila da e otii. Kroz prozor s reetkama vidio sam jednu djevojku kako prelazi dvorite, urei prema kolodvoru. Desnom sam rukom raskopao zapor na svojim hlaama. Raskolaila je oi, pogled joj se zalijepio za moj ud. Oi su joj zraile toplim vibracijama, bio bih mogao svriti od sama njezinog pogleda, a istodobno sam bio svjestan da treba uiniti neku gestu kako bi sudjelovala. Moja se desna ruka pokrenula prema njezinoj, ali nisam imao snage da odem dokraja: moleivim pokretom sam uhvatio ud i pruio joj ga. Ona je prasnula u smijeh; mislim da sam se i ja nasmijao, poinjui drkati. Nastavio sam se smijati i drkati dok je ona prikupljala stvari, i kad je ustala da izie. Na pragu se okrenula kako bi me jo jednom pogledala; ejakulirao sam i vie nita nisam vidio. Samo sam uo vrata kako se zatvaraju, njezine korake kako se udaljuju. Bio sam omamljen, kao uslijed strahovitog udarca gonga. No ipak sam s kolodvora uspio telefonirati Azoulavu. Ni najmanje se ne sjeam povratka vlakom, vonje podzemnom; primio me u osam sati. Nisam mogao zaustaviti drhtanje; odmah mi je dao injekciju za smirenje. Proveo sam tri noi u Svetoj Ani, potom su me premjestili u psihijatrijsku kliniku Ministarstva prosvjete, u Verrieres-le-Buissonu. Azoulav je bio vidljivo zabrinut; novinari su poeli mnogo govoriti o pedofiliji te godine, reklo bi se da su jedan drugome prenosili uputu: 'Pritisni pedofile, Emile.' Sve je to zbog mrnje prema starcima, zbog mrnje i gaenja prema starosti, upravo postajala nacionalna stvar. Curi je bilo petnaest godina, ja sam bio nastavnik, zloupotrijebio sam svoj autoritet nad njom; k tome se radilo o Magrebinki. Ukratko, savren predmet za otkaz kojem bi uslijedio javni lin. Nakon dva tjedna, on se poeo malo oputati; bliio se kraj kolske godine, a Adjila oigledno nije nita ispriala. Predmet je poprimao klasinija obiljeja. Depresivni nastavnik, pomalo samoubilakih sklonosti, kojem je potrebno da povrati psihiku stabilnost... Ono udno u toj prii je da gimnazija u Meauxu nije slovila kao osobito teko radno mjesto; ali on je istakao traume vezane uz rano djetinjstvo, koje je oivio povratak u tu kolu, ukratko, vrlo je vjeto posloio svoj sluaj. Ostao sam neto dulje od est mjeseci u toj klinici; otac me posjetio vie puta, doimao se sve dobrohotnijim i sve umornijim. Bio sam tako nafilan neurolepticima da mi je iezla svaka seksualna udnja; ali s vremena na vrijeme medicinske sestre su me uzimale u naruje. Priljubio bih se uz njih, ostao nepomian minutu-dvije, pa ponovno legao. To mi je toliko pomagalo da im je glavni psihijatar savjetovao da pristanu, ako im se ne ini osobito neprilino. Slutio je da mu Azoulav nije sve rekao; ali imao je mnogo teih sluajeva, shizofrenika i agresivaca u deliriju, nije imao mnogo vremena da se bavi mnome; to se njega tie, imao sam svojeg lijenika, to je bilo ono bitno.

Dakako, predavanje u koli vie nije dolazilo u obzir, ali poetkom 1991. dravna prosvjeta mi je pronala mjesto u Povjerenstvu za nastavne programe francuskog. Izgubio sam nastavniku satnicu i kolske praznike, ali plaa mi se nije smanjila. Nedugo potom, razveo sam se od Anne. Sloili smo se oko sasvim klasinog obrasca alimentacije i izmjenine skrbi; odvjetnici ti ionako ne ostave nikakva izbora, u pitanju je gotovo tipski ugovor. Bili smo prvi u redu pred vratima, sudac je itao sto na sat, itav je razvod trajao manje od petnaest minuta. Izili smo zajedno na stepenite Palae pravde, nekoliko minuta nakon podneva. Bio je poetak oujka, netom sam napunio trideset pet godina; znao sam da je prvi dio mojeg ivota zavren. Bruno zastade. Sada je bila mrkla no; ni on ni Chri-stiane se nisu obukli. Podigao je pogled prema njoj. Ona tada uini neto iznenaujue: priblii mu se, zagrli ga oko vrata i poljubi u oba obraza. Sljedeih godina, sve se to nastavilo, opet zapoe tiho priati Bruno. Dao sam staviti umetke kose, dobro je prolo, kirurg je bio prijatelj mojeg oca. Nastavio sam i s teretanom. Za praznike sam isprobao Nouvelles Frontie-res, ponovno Klub Mediterranee, IUCPA. Imao sam nekoliko avantura, zapravo vrlo malo; promatrane u cjelini, ene moje dobi vie nemaju osobitu elju za evom. Naravno da tvrde suprotno, i istina je da bi katkad voljele ponovno doivjeti kakav osjeaj, kakvu strast, kakvu udnju; ali to se toga tie, ja im to nisam bio u stanju pobuditi. Nikada ranije nisam sreo enu kao to si ti. ak se nisam ni nadao da bi ena kao ti mogla postojati. Potrebno je..., ree ona nekako izmijenjenim glasom, potrebno je malo nesebinosti, netko mora poeti. Da sam ja bila na mjestu te Magrebinke, ne znam kako bih reagirala. Ali ti si nedvojbeno ve tada imao neto dirljivo, sigurna sam. Vjerujem, barem mi se ini, da bih ti pristala ugoditi. Ponovno je legla, poloila glavu medu Brunina bedra, nekoliko ga puta liznula po glaviu. Rado bih neto pojela..., ree najednom. Ve je dva ujutro, ali u Parizu je to sigurno mogue, ne? Naravno. Da te zadovoljim sad, ili ti je drae da ti izdrkam u taksiju? Ne, sad.

15.

MacMillanova hipoteza
Uhvatili su taksi do Les Hallesa, veerali u pivnici otvorenoj itavu no. Bruno je za predjelo uzeo mariniranog sleda. Ree si da bi se sada bilo to moglo dogoditi; ali odmah potom shvati da pretjeruje. U njegovom mozgu, da, i dalje je postojalo obilje mogunosti: mogao se poistovjetiti s poljskim takorom, soljenkom ili poljem energije; no u praksi, tijelo mu je ostalo zaglavljeno u procesu sporog propadanja; jednako je bilo s Christianinim tijelom. Unato izmjeninom vraanju noi, osobna e se svijest odrati sve do zadnjeg dana njihovih razdvojenih puti. Marinirani sled ni u kojem sluaju nije mogao biti rjeenje; ali niti lubin s komoraem ne bi nita bolje posluio. Christiane je potonula u snatrenje ili moda tajanstvenu utnju. Zajedno su kuali kraljevsku sarmu s domaim montbeliardskim kobasicama. U stanju ugodne oputenosti netom osjeajno i s

pohotom zadovoljenog mukarca, Bruno se na tren prisjetio svojih strukovnih dilema, koje se mogu ovako saeti: Kakva bi uloga trebala pripasti Paulu Valervju u programu francuskog za znanstvena usmjerenja? Dovrivi sarmu i naruivi sir munster, osjetio je odreeno iskuenje da odgovori: Nikakva. Ja ne sluim niemu, ree Bruno u tonu pomirenosti sa sudbinom. Nesposoban sam uzgajati svinje. Nemam pojma o proizvodnji kobasica, vilica ni mobitela. Nijedan od tih predmeta koji me okruuju, koje upotrebljavam ili derem, nisam u stanju proizvesti; nisam ak u stanju shvatiti proces njihove proizvodnje. Kada bi se industrija ugasila, kada bi inenjeri i specijalizirani tehniari nestali, bio bih nesposoban imalo pridonijeti pokretanju gospodarstva. S obzirom da sam izvan ekonomsko--industrijskog sklopa, ne bih bio u stanju ak ni osigurati vlastiti opstanak: ne bih znao pribaviti hranu, odjeu, ni zatititi se od vremenskih nepogoda; po svojim osobnim tehnikim sposobnostima daleko sam ispod neandertalca. Potpuno ovisim o drutvu koje me okruuje, a ujedno sam mu gotovo potpuno beskoristan; sve to znam raditi su sumnjivi komentari na temu zastarjelih kulturnih predmeta. A ipak dobijam plau, i to dobru plau, daleko veu od prosjene. Veina ljudi iz mojeg okruenja je u istom poloaju. U biti, jedina korisna osoba koju poznajem je moj brat. Sto je on tako iznimno uinio? Bruno je razmislio, trenutak okretao svoj komadi sira u tanjuru, u potrazi za dovoljno dojmljivim odgovorom. Stvorio je nove krave. To je zapravo samo jedan primjer, ali sjeam se da su zahvaljujui njegovom radu roene genetski modificirane krave, poboljane proizvodnosti mlijeka, vee prehrambene kakvoe. Promijenio je svijet. Ja nisam nita uinio, nita stvorio; nisam ba nita pridonio ovom svijetu. Nisi uinio nita loe... Christianeino se lice smrknu-lo, na brzinu je dovrila svoj sladoled. U srpnju 1976. pro vela je dva tjedna na Di Meolinom posjedu, na obroncima Ventouxa, upravo tamo gdje je Bruno godinu ranije boravio s Annabelle i Michelom. Kada je to ljetos ispriala Bruni, oboje su se oduevili podudarnou; odmah potom, ona je osjetila gorko aljenje. Da su se sreli 1976, kada mu je bilo dvadeset godina a njoj esnaest, pomisli, ivot im je mogao biti sasvim drugaiji. Ve je po tom prvom znaku morala priznati da se upravo zaljubljuje. U biti, nastavi Christiane, to je podudarnost, ali ne i toliko zapanjujua. Moji kretenski roditelji su pripadali tim slobodoumnim, donekle bitnikim krugovima pedesetih godina, u koje je zalazila i tvoja majka. Mogue je ak i da su se poznavali, ali to ni najmanje ne elim saznati. Prezirem te ljude, mogu ak rei da ih mrzim. Oni predstavljaju zlo, stvorili su zlo, itekako znam o emu govorim. Dobro se sjeam tog ljeta '76. Di Meola je umro dva tjedna nakon to sam stigla; rak mu se proirio, i kao da ga vie nita nije stvarno zanimalo. Ipak mi se pokuao nabacivati, nisam bila loa u to vrijeme; ali nije ustrajao, mislim da je poeo osjeati bolove. Dotad je dvadeset godina izigravao starog mudraca, duhovnu inicijaciju, itd, kako bi mogao praiti curice. Treba priznati da je odigrao svoju ulogu do kraja. Dva tjedna nakon mojeg dolaska popio je otrov, neto vrlo blago, emu je trebalo nekoliko sati do punog djelovanja; potom je primio sve posjetitelje koji su se trenutno nalazili na posjedu, svakom posvetivi nekoliko minuta, neto u stilu 'Sokratova smrt', razumije. Uostalom, govorio je o Platonu, ali i o Upanishadama, o Lao-Tseu, uobiajene brbljarije. Puno je priao i o Aldousu Huxleyu, podsjeao da ga je upoznao, prepriavao njihove razgovore; moda je malo i dodavao, ali to je ipak bio ovjek na umoru. Kada je doao moj red bila sam pod prilino jakim dojmom, ali zapravo me samo zatraio

da raskopam koulju. Pogledao mi je grudi, pa pokuao neto rei ali nisam najbolje razumjela, ve je teko govorio. Najednom se uspravio u svojoj fotelji, ispruio ruke prema mojim grudima. Dopustila sam mu da me dira. Na tren je poloio lice medu moje grudi, pa se svalio natrag u fotelju. Ruke su mu jako drhtale. Glavom mi je dao znak da odem. U pogledu mu nisam mogla proitati nikakvu duhovnu inicijaciju, nikakvu mudrost; u pogledu mu se mogao proitati jedino strah. Umro je kad je pala no. Bio je traio da se na vrhu breuljka zapali pogrebna lomaa. Svi smo prikupljali suho granje, a onda je poeo obred. Davidu je pripalo da upali oevu pogrebnu lomau, u oima mu je bio neki udan sjaj. Nisam nita znala o njemu, osim da svira rock; bio je u drutvu s nekakvim mranjacima, amerikim motoristi-ma, tetoviranim, obuenim u kou. Ja sam tamo bila s prijateljicom, i kad je pala no nismo se ba ugodno osjeale. Nekoliko sviraa tam-tama sjelo je pred vatru i poelo polako udarati, u tekom ritmu. Prisutni su zaplesali, vatra je jako grijala, kao i obino poeli su se svlaiti. Za kremi-ranje je u naelu potreban tamjan i sandalovo ulje. Ovom su prilikom samo prikupljene otpale grane, i vjerojatno im je dodano lokalno miriljavo bilje timijan, rumarin, ubar; tako da je nakon pola sata mirisalo tono kao rotilj. Jedan je Davidov kompi to zapazio neki debeli s konim prslukom, dugake masne kose, bez nekoliko prednjih zuba. Jedan drugi, nekakva imitacija hippija, objasnio je da kod mnogih primitivnih plemena pojesti umrlog poglavicu predstavlja iznimno snaan obred ujedinjenja. Krezubi je kimnuo glavom i poeo se kesiti; David se pribliio drugoj dvojici i zametnuo razgovor s njima, potpuno se razgolitio, pod plamenom vatre tijelo mu je bilo stvarno fantastino mislim da je bildao. Osjetila sam da bi se mogle izroditi gadne stvari, na brzinu sam otila lei. Nedugo potom izbila je oluja. Ne znam zato sam ustala, vratila sam se do lomae. Tridesetak ih je jo uvijek plesalo, potpuno golih, na kii. Jedan me tip grubo uhvatio za ramena, odvukao do lomae i prisilio da pogledam to je ostalo od tijela. Vidjela se lubanja s dupljama. Meso nije dokraja izgorjelo, napola se pomijealo s tlom, to je zajedno sliilo hrpici blata. Poela sam vritati, tip me pustio, uspjela sam pobjei. Prijateljica i ja smo otile sutradan. Nisam vie nita ula o tim ljudima. Nisi itala lanak u Pari Matchi. Ne..., Christiane se lecne od iznenaenja; Bruno zastane, narui dvije kave prije nastavka prie. Tijekom godina razvio je cinino shvaanje ivota, utemeljeno na nasilju, tipino muko. Svijet je zatvoren prostor, uskomeali zvjerinjak; sve je to ograeno nepropusnim, vrstim obzorom - jasno vidljivim, ali nedohvatnim: obzorom moralnog zakona. Zapisano je, meutim, da ljubav sa dri, i u djelo provodi zakon. Christiane ga je pozorno i njeno promatrala; oi su joj bile malo umorne. Ta je pria toliko gnusna, zlovoljno nastavi Bruno, da me udi to je novinari nisu vie rastezali. No dobro, to se dogodilo prije pet godina, suenje se odravalo u Los Angelesu, sotonistike sekte su tek postajale temom u Europi. David di Meola je bio jedan od dvanaestorice optuenih odmah sam prepoznao ime; bio je jedan od dvojice koja su uspjela izmai policiji. U lanku je pisalo da se vjerojatno sakrio u Brazilu. Optube protiv njega bile su vrlo teke. U njegovom prebivalitu pronali su stotinjak videokazeta s ubojstvima i muenjima, brino sortiranih i etiketiranih; na nekima od njih pojavljivao se razotkrivenog lica. Na javno prikazanoj kazeti bilo je iivljavanje nad jednom staricom, Mary Mac Nallahan, i njezinom unukom,

dojenetom. Di Meola je pred bakom bebi rezao udove iljatim klijetima, potom prstima starici iskopao oko pa masturbirao u njezinoj krvavoj duplji; istodobno je pritiskao daljinski upravlja, zumirajui joj lice. Bila je u ueem stavu, prikovana uza zid metalnim obruima, u prostoriji nalik garai. Na kraju filma, leala je u vlastitom izmetu; kazeta je trajala vie od tri etvrt sata ali jedino ju je policija vidjela itavu, porotnici su zatraili da se projekcija prekine nakon deset minuta. lanak objavljen u Matchu velikim je dijelom bio prijevod intervjua koji je Newsweeku dao Daniel MacMillan, dravni tuitelj Kalifornije. Po njemu, nije se radilo samo o suenju skupini ljudi, nego itavom jednom drutvu; taj mu se sluaj doimao simptomatinim za socioloku i moralnu dekadenciju u koju je ameriko drutvo tonulo od kraja pedesetih godina. Sudac ga je vie puta zamolio da ostane u okvirima inkriminirajuih injenica; usporedba sa sluajem Manson na koju je upuivao inila mu se neprimjerenom, s obzirom da je Di Meola bio jedini od optuenih kojem se mogla utvrditi ikakva povezanost s bitnikim ili hippijevskim pokretom. Sljedee godine, MacMillan je objavio knjigu naslovljenu From Lust to Murder: a Generation, prevedenu na francuski pod priglupim naslovom Generacija ubojstva. Ta me knjiga iznenadila; oekivao sam uobiajeno trabunjanje vjerskih fundamentalista o povratku Antikrista i vraanju molitve u kole. Zapravo se radilo o preciznoj, dobro dokumentiranoj knjizi, koja je detaljno analizirala brojne sluajeve; MacMillan se osobito bavio Davidovim sluajem, iznio je itav njegov ivotopis, vidio se obiman istraivaki rad. Odmah nakon smrti svojeg oca, u rujnu 1976, David je prodao trideset hektara posjeda i kupio stanove u starim zgradama u Parizu; za sebe je zadrao veliku garsonijeru u Viscontijevoj ulici a ostatak preuredio za iznajmljivanje. Stare je stanove razdijelio na manje, neke slukinj-ske sobe spojio; dao je ugraditi ajne kuhinje i tueve. Kad su radovi zavreni, dobio je dvadesetak malih garsonijera, koje su mu same donosile izdaan prihod. Nije odustajao od pokuaja da se probije u rocku, te si je rekao da moda ima prigodu u Parizu; ali ve mu je bilo dvadeset est godina. Prije nego to je krenuo u obilazak glazbenih studija, odluio se pomladiti za dvije godine. To je bilo vrlo jednostavno: trebalo je samo odgovoriti 'dvadeset etiri' kad bi ga pitali za godine. Naravno, nitko nije provjeravao. Davno prije njega, Brian Jones je doao na istu ideju. Prema jednom od iskaza koje je prikupio MacMillan, jedne veeri, na nekom partvju u Cannesu, David je naletio na Micka Jaggera; odskoio je dva metra unatrag, kao da se naao licem u lice sa zmijom ljuticom. Mick Jagger je neupitno bio najvea zvijezda na svijetu; bogat, oboavan i cinian, bio je sve o emu je David sanjao. Razlog to je bio toliko zavodljiv je u tome to je bio samo zlo, to ga je na savren nain simbolizirao; a ono emu se mase klanjaju iznad svega je slika nekanjenog zla. Jednog se dana Mick Jagger suoio s problemom oko vladanja skupinom, sukobom dvaju ega, upravo s Brianom Jonesom; ali sve se razrijeilo, dogodio se bazen. To, dakako, nije bila slubena verzija, ali David je znao da je Mick Jagger gurnuo Briana u bazen; lako ga je zamislio kako to ini; i na taj je nain, tim poetnim ubojstvom, postao voda najvee rock-skupine na svijetu. Sve veliko to je na svijetu izgraeno, izgraeno je na temeljima ubojstva, David je u to bio uvjeren; i osjeao se spremnim, na kraju te '76, gurnuti koliko god je osoba potrebno u sve bazene koje treba; ali tijekom sljedeih godina sve to je uspio bilo je nastupiti na nekoliko ploa kao dodatni basist i nijedna od tih ploa nije postigla ni najmanji uspjeh. No istodobno se jo uvijek jako sviao enama. Erotski su mu se zahtjevi poveali, i prelo mu je u naviku ii u krevet s dvije cure u isto vrijeme, najradije s jednom plavuom i jednom crnkom. Veinom su prihvaale, jer bio je zaista vrlo naoit - snaan i muevan, gotovo animalan tip. Bio je ponosan

na svoj dugaak i debeo falus, na svoja velika dlakava jaja. Penetracija ga je malo-pomalo prestajala zanimati, ali jo uvijek mu je prualo uitak vidjeti djevojke kako se sputaju na koljena da bi mu puile kurac. Poetkom 1981, od jednog Kalifornijca koji se zatekao u Parizu, doznao je da se trae skupine koje bi sudjelovale u snimanju heavy-metal CD-a posveenog Charlesu Man-sonu. Odluio je jo jednom okuati sreu. Prodao je sve svoje garsonijere, kojima se cijena u meuvremenu uetvorostruila, i odselio se u Los Angeles. Sada mu je zbiljski bila trideset jedna godina, slubeno dvadeset devet; opet previe. Odluio je, prije nego se predstavi amerikim producentima, svoje godine umanjiti za jo tri. Po tjelesnom izgledu, mogao je bez ikakva problema proi kao dvadesetestogodinjak. Snimanje se razvuklo, Manson je iz zatvora zahtijevao astronomsku naknadu. David se bacio na jogging i poeo zalaziti u sotonistike krugove. Kalifornija je oduvijek bila omiljeno mjesto sekti posveenih oboavanju Sotone, sve od onih najranijih: First Church ofSatan, koju je 1966. u Los Angelesu osnovao Anton La Vey, i Process Church ofthe FinalJudgment, ustanovljene 1967. u San Franciscu, u distriktu Haight Ashburv. Te su skupine jo postojale, i David se povezao s njima; u naelu, oni su vrili samo uobiajene obrede, katkad rtvovali koju ivotinju; ali preko njih je doao do mnogo zatvorenijih i eih krugova. Naroito mu je znaajan bio susret s Johnom di Giornom, kirurgom koji je prireivao abortus-partyje. Nakon operacije fetus bi se raskomadalo, samljelo i pomijealo u tijesto za kruh, koje bi sudionici podijelili medu sobom. David je brzo shvatio da najsmjeliji Sotonisti nimalo ne vjeruju u Sotonu. Bili su, ba kao i on, potpuni materijalisti, i brzo odbacili sve te obrede s petokrakim zvijezdama, svijeama, dugim crnim platevima; svrha je tog protokola zapravo prije svega bila da poetnicima pomogne u prevladavanju njihovih moralnih inhibicija. Godine 1983. doputeno mu je da sudjeluje u svojem prvom obrednom ubojstvu, izvrenom nad portorikanskom bebom. Dok je djeaia kastrirao nazubljenim noem, John di Giorno mu je kopao, a zatim savakao one jabuice. U to je vrijeme David manje-vie odustao od namjere da postane rock-zvijezdom, iako ga je znalo strano zaboljeti srce kada bi ugledao Micka Jaggera na MTV-u. U svakom sluaju, projekt Tribute to Charles Manson je propao, i premda je priznavao dvadeset osam godina bilo mu je pet vie, i poeo se zaista osjeati prestarim. U svojim fantazijama o vladanju i svemoi, sada bi se katkad poistovjetio s Napoleonom. Divio se tom ovjeku koji je odveo u smrt stotine tisua ljudskih bia, i pritom se ak ne izgovarajui nikakvom ideologijom, nikakvim uvjerenjem. Za razliku od Hitlera, za razliku od Staljina, Napo leon nije vjerovao ni u to osim u sebe, svoju je osobu drastino razdvojio od ostatka svijeta, druge smatrajui samo instrumentima u slubi njegove volje za moi. Prisjeajui se svojih dalekih denovskih korijena, David je zamiljao da je rodbinski povezan s tim diktatorom koji bi, eui bojnim poljem u zoru, promatrajui tisue osakaenih, izmrcvarenih tijela, nehajno primijetio: Pih... jedna e parika no sve to nadoknaditi. Iz mjeseca u mjesec, David i jo neki sudionici ogrezali su sve dublje u okrutnost i uas. Katkad su snimali prizore svojih klanja, lica pokrivi maskama; jedan je od sudionika radio u videoindustriji, te mu je dostupan bio ureaj za umnaanje. Dobar snuff movie moglo se iznimno skupo prodati, za oko dvadeset tisua dolara po kopiji. Jedne veeri, na grupnjaku kod prijatelja odvjetnika, David je prepoznao neki od svojih filmova koji se prikazivao na televizoru u jednoj od spavaih soba. Na toj kazeti, snimljenoj mjesec ranije, rezao je muko spolovilo motornom pilom. Vrlo uzbuen, privukao je k sebi djevojicu od dvanaestak godina, prijateljicu

domainove keri, i priklijetio je pred svoje sjedalo. Curica se malo otimala, pa mu ipak poela puiti. Na ekranu je motornu pilu primicao bedrima ovjeka od etrdesetak godina, ovla ih dodirujui; tip je bio potpuno svezan, ruku ispruenih kao na kriu, urlao je od straha. David je svrio djevojici u usta u trenu kada je njegovo sjeivo zarealo ud; zgrabio je djevojicu za kosu, naglo joj okrenuo glavu i prisilio je da gleda dugi, nepomini kadar batrljka iz kojeg lipe krv. Iskazi koje je prikupio o Davidu se tu zaustavljaju. Policija je sluajem zaplijenila matricu jedne videosnimke muenja, ali David je vjerojatno bio obavijeten, kako god bilo uspio je na vrijeme pobjei. Tu je slijedila MacMilla-nova teza. Ono to je jasno pokazao u svojoj knjizi je da tobonji sotonisti nisu vjerovali ni u Boga, ni u Sotonu, niti u koju drugu nadzemaljsku silu; svetogru je u njihovim obredima pripadala samo uloga sporednog erotskog zaina, koji je najee brzo gubio okus. Doista su bili, ba kao i njihov uitelj markiz De Sade, potpuni materijalisti, hedonisti u potrazi za osjetilnim doivljajima sa sve vie nasilja. Prema MacMillanovom miljenju, progresivno propadanje moralnih vrijednosti tijekom 60-ih, 70--ih, 80-ih a potom i 90ih bio je logian i neizbjean proces. Bilo je normalno da se pojedinci osloboeni uobiajenih moralnih prisila, iscrpivi seksualno zadovoljenje, okrenu neobuzdanim zadovoljstvima okrutnosti; dva stoljea ranije, De Sade je proao slian put. U tom smislu, serial killers 90-ih godina bili su odbaena djeca hippija 60-ih; njihovi se zajedniki preci mogu prepoznati u bekim aktivistima 50-ih. Pod krinkom umjetnikih performansa, beki akcionisti kao to su Nitsch, Muehl ili Schvvarzkogler javno su mrcvarili ivotinje; pred okupljenim kretenima upali su, ereili udove i utrobu, uranjali ruke u meso i krv, nevinim ivotinjama nanosili krajnju patnju - a jedan bi pomonik za to vrijeme fotografirao ili snimao klanje i tako dobiveni materijal izlagao bi se u umjetnikoj galeriji. Ta se dionizijska elja za oslobadanjem bestijalnosti i zla, koju su potaknuli beki akcionisti, javlja itavim tijekom kasnijih desetljea. Daniel Mac-Millan tvrdi da to zastranjenje, koje se u zapadnjakim civilizacijama dogodilo nakon 1945, nije bilo nita drugo nego povratak brutalnom kultu snage, odbijanje sustava svjetovnih pravila izgraenog dugotrajnim procesom u ime morala i prava. Bekim akcionistima, beatnicima, hippijima i serijskim ubojicama zajedniko je potpuno slobodoumlje, to to su su zagovarali nesputano isticanje prava pojedinca nad drutvenim normama, nad svim licemjerjima od kojih se, po njihovom miljenju, sastoji moral, osjeajnost, pravda i milosre. U tom smislu Charles Manson nikako nije udovino izoblienje hippijevskog eksperimenta, nego njegov logian ishod; a David di Meola samo je proirio i u praksi primijenio vrijednosti osobnog oslobaanja koje je zagovarao njegov otac. Mac-Millan je bio lan konzervativne stranke, i od estine njegovih napada na slobodu pojedinca neki su se u stranci nakostrijeili; ali utjecaj njegove knjige bio je znatan. Obogativi se od autorskih prava, sve je svoje vrijeme posvetio politici; sljedee godine izabran je u Zastupniki dom. Bruno zamukne. Njegova je kava bila odavno popijena, bilo je etiri ujutro i u prostoriji se nije nalazio nijedan beki akcionist. Hermann Nitsch zapravo je tada trunuo u nekom austrijskom zatvoru, osuen zbog silovanja maloljetnice. Taj je ovjek ve preao ezdesetu, moglo se oekivati da e brzo preminuti; tako e iz ovog svijeta nestati jedan izvor zla. S te strane nije bilo nikakva razloga za uzbudivanje. Sve je sada bilo mirno; jedan je osamljeni konobar obilazio stolove. U tom su trenu bili jedini gosti, ali pivnica je radila od 0 do 24 sata, to je pisalo na proelju, pa zatim i u jelovnicima, to je bila gotovo ugovorna obveza. Te pederine nas nee zajebavati, nehotice primijeti Bruno. ovjek u naem suvremenom drutvu nuno proivi jedno

ili vie razdoblja krize, temeljitog osobnog preispitivanja. Stoga je normalno da mu u sreditu velike europske metropole na raspolaganju bude barem jedan lokal otvoren itavu no. Naruio je puding od maline i dvije vinjevae. Christiane je paljivo sluala njegovu priu; u njegovoj je utnji bilo neto bolno. Sada se trebalo vratiti jednostavnim uicima. 16. Prema estetici dobre volje Cim se javi zora, djevojke idu brati rue. Val mudrosti prostruji dolinama, metropolama, pomogne pronicavosti najzanesenijih pjesnika, s kolijevki zbaci zatitu, s mladosti krunu, starcima pomete vjeru u besmrtnost. (Lautreamont - Poezija II) Veinu osoba s kojima se Bruno imao priliku druiti tijekom ivota vodila je iskljuivo potraga za uitkom -ako se, dakako, u pojam uitka ukljue narcistika zadovolj stva koja donose tue potovanje ili divljenje. Tako se razvijaju razliite strategije, koje se naziva ljudskim ivotima. To je pravilo, meutim, doputalo iznimku u sluaju njegova polubrata; reklo bi se da je sam izraz uitak teko povezati s njim; no, istini za volju, je li Michela ita vodilo? Jednolino pravocrtno kretanje traje neogranieno u odsutnosti trenja ili primjene neke vanjske sile. Organiziran, racionalan, socioloki smjeten na simetrali viih kategorija, ivot njegova polubrata kao da se dotad odvijao bez trenja. Mogue je da se u zatvorenom svijetu istraivaa na polju molekularne biologije odvijaju zakuaste i strahovite borbe za prevlast; no Bruno je u to sumnjao. Tvoj je pogled na ivot vrlo mraan..., ree Christiane, prekidajui utnju koja je postajala teka. Nieanski, pojasni Bruno. Tonije, jeftino nieanski, procijeni korisnim dodati. Proitat u ti jednu pjesmu. Iz depa izvadi notes i izgovori sljedee stihove: Uvijek ista stara bedastoa O vjenom vraanju, i te mustre. A ja jedem sladoled od umskog voa Na terasi Zaratustre. Znam to treba uiniti, ree ona nakon jo jednog razdoblja utnje. Idemo na grupnjake na Rtu Agde, u naturistikoj zoni. Tamo dolaze nizozemske bolniarke, njemaki slubenici, svi su OK, fini graani, Skandinavci, ili iz Beneluxa. Zato ne bismo na grupnjak s luksemburkim policajcima? Potroio sam svoje slobodne tjedne. I ja, kolska godina poinje u utorak; ali treba mi jo praznika. Dosta mi je nastave, djeca su kreteni. I tebi isto trebaju praznici, treba ti uivanja, s puno razliitih ena. To je mogue. Znam da ne vjeruje, ali tvrdim ti da je mogue. Imam prijatelja ljenika, prepisat e nam bolovanje. Na stanicu u Agde stigli su u ponedjeljak ujutro, taksijem se odvezli u naturistiku zonu. Christiane je imala iznimno malo prtljage, nije se stigla vratiti u Nyon. Morat u sinu poslati love, ree. Prezire me, ali prisiljena sam ga izdravati jo nekoliko godina. Bojim se samo da ne postane nasilan. Drui se sa stvarno udnim tipovima, muslimanima, nacistima... Da pogine na motoru bilo bi mi teko, ali mislim da bih se osjeala slobodnijom. Ve je bio rujan, lako su pronali smjetaj. Naturistiki kompleks Rta Agde, sastavljen od pet zdanja izgraenih 70-ih i poetkom 80-ih godina, tvori ukupni hotelski kapacitet od deset tisua kreveta, to je svjetski rekord. Njihov apartman, povrine 22 ml, sastojao se od spavae-dnevne

sobe s kauem na razvlaenje, ajne kuhinje, dva leaja na kat, kupaonice, odvojenog wc-a i terase. Mogao je primiti najvie etiri osobe - najee obitelj s dvoje djece. Odmah su se poeli ugodno osjeati. Okrenuta prema zapadu, terasa je imala pogled na marinu i tu se mogao pijuckati aperitiv uivajui u posljednjim zrakama zalazeeg sunca. Naturistiko sredite Rta Agde opremljeno je s tri robne kue, minigolf terenom i biciklima za iznajmljivanje, ali njegov su glavni adut za privlaenje turista elementar-niji uici plae i seksa. Tu je zaivio jedan posebni socioloki obrazac, utoliko zaudniji to se doima u otklonu od svakog unaprijed utvrenog protokola, to proistjee iskljuivo iz podudarnih osobnih inicijativa. Tako je barem poinjao Bruno lanak u kojem se osvrnuo na svoja dva tjedna ljetovanja, naslovivi ga PJEANI NASIPI PLAE U MARSEILLANU: PREMA ESTETICI DOBRE VOLJE. Taj e lanak u posljednji as ipak odbiti asopis Esprit. Ono to najprije od svega zapanjuje na Rtu Agde, zapisao je Bruno, suivot je banalnih potroakih objekata, potpuno istovrsnih onima koje se susreu u ostalim priobalnim turistikim sreditima diljem Europe, i drugaijih trgovina, eksplicitno namijenjenih razbludnosti i seksu. Neobino je, primjerice, jednu do druge vidjeti pekaru, zalogajnicu i prodavaonicu odjee koja nudi uglavnom prozirne mikrominice, donje rublje od latexa i haljine skrojene da razotkrivaju grudi i guzove. Jednako je neobino vidjeti ene i parove, s djecom ili bez, kako prebiru po policama, bez ustruavanja zalaze u te raznovrsne trgovine. Naposljetku, neobino je vidjeti da novinske kue koje su ovdje zastupljene, osim uobiajenog spektra dnevnika i asopisa, nude osobito bogat izbor svvingerskih i ponografskih izdanja, kao i raznolika erotska pomagala, a da sve to nijednog kupca ni najmanje ne uznemiruje. Tipina institucijska ljetovalita mogu se poredati u rasponu od 'obiteljskih' (Mini Club, Kid's Club, ureaji za grijanje boica, stolii za prematanje) do onih 'za mlade' (sportovi na vodi, veeri sa zabavnim programom za none ptice, ne preporua se mladima od 12 godina). Zbog visokog udjela obiteljskih gostiju, i zbog vanosti koja pripada seksualnim aktivnostima lienim uobiajenog konteksta zavoenja, naturistiko sredite Rta Agde uvelike je izvan takve dihotomije. Ujedno se razlikuje, to je iznenaenje za posjetitelja, od tradicionalnih naturisti-kih sredita. Podsjetimo da ona promiu 'zdravo' shvaanje nudizma, iskljuujui svako izravno seksualno tumaenje; vegetarijanska prehrana ima prednost, duhan je gotovo zabranjen. Cesto ekoloki osvijeteni, sudionici se okupljaju oko aktivnosti kao to je joga, slikanje na svili, orijentalna gimnastika; rado se prilagodavaju oskudnim uvjetima boravka u divljini. Apartmani koji se iznajmljuju na Rtu Agde, naprotiv, odgovaraju normama udobnosti obinih ljetovalita; prirodu tu zastupaju uglavnom travnjaci i cvijetnjaci. Naposljetku, ugostiteljstvo: klasinog je tipa, jedni do drugih su riblji restorani, pizzerije, fast-food kiosci i slastiarnice. Stjee se dojam da je golotinja ovdje, da tako kaemo, zaogrnuta drugaijim obiljejima. U tradicionalnom naturistikom sreditu, ona je obvezatna im to dopuste vremenski uvjeti; tu se obvezu strogo nadzire, i prati je otra osuda svakog ponaanja ocijenjenog voajeristikim. Na Rtu Agde, naprotiv, u samoposlugama kao i u kafiima, zamjetan je miroljubivi suivot iznimno raznolike odjee, u rasponu od potpune golotinje do tradicionalne odjevenosti, preko odjee otvoreno erotske namjene (mreaste minice, ipkasto rublje, visoke izme). tovie, voajerizam se preutno odobrava: na plaama su est prizor mukarci koji se zaustavljaju pred enskim spolovilima, izloenim njihovom pogledu; mnoge ene tom promatranju ak daju intimniji karakter odluujui se za epilaciju, koja olakava razgledavanje draice i velikih usana. ak i ako

ne sudjelujete u posebnim aktivnostima ovog sredita, sve to stvara iznimno neobino ozraje, jednako razliito od erotskog i narcisoidnog ugoaja talijanskih diskoteka, kao i od 'sumnjive' atmosfere vruih etvrti velikih gradova. Ukratko, radi se o klasinom priobalnom ljetovalitu u kojem vlada pristojnost, osim to seksualnim uicima pripada znaajna i sasvim doputena uloga. S tim se u vezi sama nadaje formulacija kao to je 'socijaldemokratsko seksualno ozraje', uzevi u obzir visok postotak stranih gostiju, veinom Nijemaca, uz takoer visok udio Nizozemaca i Skandinavaca. Ve drugi dan, Bruno i Christiane su na plai upoznali jedan par, Rudija i Hannelore, koji su im pomogli da ste-knu bolji uvid u socioloki ustroj tog mjesta. Rudi je bio tehniar u nekom sreditu za upravljanje satelitima, ije je glavno zaduenje bio nadzor geostacionarnog poloaja telekomunikacijskog satelita Astra; Hannelore je radila u nekoj velikoj knjiari u Hamburgu. Na Rt Agde su dolazili ve desetak godina, imali su dvoje male djece, ali ove su ih godine radije ostavili Hannelorinim roditeljima kako bi sami proveli tjedan dana. Te su veeri svi zajedno jeli u ribljem restoranu koji je nudio izvrsnu bouillabaisse. Odmah su se potom uputili u apartman njemakog para. Bruno i Rudi su jedan za drugim penetrirali Hannelore, dok je ona lizala Christianino spolovilo; potom su enama zamijenili poloaj. Hannelore je zatim Brunu zadovoljila ustima. Imala je krasno tijelo, bujno ali vrsto, vidljivo odravano sportskim aktivnostima. Uz to je puila s mnogo osjeajnosti; vrlo uzbuen situacijom, Bruno je, naalost, svrio malo prebrzo. Rudi je, zahvaljujui iskustvu, uspio zadrati ejakulaciju dvadeset minuta dok su mu Hannelore i Christiane zajedno puile, prijateljski isprepliui jezike na njegovom glaviu. Hannelore im je ponudila aicu vinjevae za kraj veeri. Dvjema diskotekama za parove u sreditu naselja zapravo nije pripadala osobita uloga u razvratnom ivotu njemakog para. Cleopdtre \ Absolu su se teko nosile s konkurencijom Extasije, podignute izvan naturistikog podruja, na opinskom zemljitu Marseillana: spektakularno opremljena (black room,peep room, grijani bazen, jacuzzi, i odnedavna naljepa mirror room pokrajine Languedoc--Roussillon), Exstasia nije nimalo spavala na lovorikama steenim poetkom 70-ih; zahvaljujui medu ostalim i draima okolia, znala je sauvati svoj status kultnog kluba. No Hannelore i Rudi su im ipak predloili da sljedee veeri podu u Cleopdtru. Manja, prisnijeg i toplijeg ugoaja, Cleopdtre je po njihovom miljenju predstavljala izvrsno polazite za novopridoli par, i bila je smjetena doista u samom sreditu ljetovalita: dakle prigoda da se s prijateljima popije aica nakon veere, bez komplicira-nja; ujedno i prigoda da ene u simpatinom ugoaju isprobaju upravo kupljenu erotsku odjeu. Rudi je ponovno poslao bocu vinjevae. Nitko se od njih etvero nije obukao. Bruno je oduevljeno primijetio da je ponovno u erekciji, manje od pola sata nakon to je svrio u Hannelorinim ustima; ispriao se rijeima punim naivnog ushienja. Duboko ganuta, Christiane mu je poela drkati, praena raznjeenim pogledom njihovih novih prijatelja. Kada se pribliio kraj, Hannelore je unula medu njegova bedra i stala mu sisati ud sitnim pokretima usta, dok ga je Christiane nastavila milovati. Rudi je, otkaen, nesvjesno ponavljao Gut... gut... Razdvojili su se pripiti, ali odlino raspoloeni. Bruno se prisjetio Kluba Petorice, upozorivi Christiane na slinost izmeu nje i Claude, onakve kakvu je oduvijek zamiljao; prema njegovim rijeima, nedostajao je jo samo hrabri pas Dago. Poslijepodne sljedeeg dana otili su zajedno na plau. Bilo je sunano i vrlo toplo za mjesec rujan. Ugodno je, ree si Bruno, etati uetvero, bez odjee, uz rub vode. Ugodno je znati da nee

biti nikakvog prijepora, da su seksualni problemi razrijeeni; ugodno je znati da e se svatko, u granicama svojih mogunosti, truditi drugima pruati uitak. Du tri kilometra, naturistika plaa Rta Agde blago se sputa, to omoguuje da se ak i mala djeca kupaju bez opasnosti. Najveim je dijelom namijenjena obiteljskom kupanju, kao i sportovima (surf, badminton, putanje zmajeva). Preutno je doputeno da se parovi u potrazi za razvratnim doivljajima susreu na istonom dijelu plae, malo iza kafia u Marseillanu. Pjeani nasipi, utvreni ogradom, tu tvore omanju uzvisinu. S vrha tog prijevoja vidi se na jednoj strani plaa, koja blago uranja u more, a na drugoj breuljkasti pojas koji ine nasipi i zaravni, mjestimino obrasli umarcima zimzelena hrasta. Smjestili su se na strani plae, odmah ispod prijevoja. Dvjestotinjak parova tu se okupilo na skuenom prostoru. Nekoliko se mukaraca bez partnera smjestilo usred parova; neki su pak etali nasipom, pogledavajui naizmjence u oba smjera. Tijekom dva tjedna naeg boravka, svakog smo posli-jepodneva odlazili na tu plau, dalje je zapisao Bruno u svojem lanku. Dakako, mogue je umrijeti, zamisliti smrt, i otrim okom promatrati ljudske uitke. No ako odbacimo takav ekstremistiki pogled, nasipi marseillan-ske plae ine - to u nastojati pokazati - mjesto primjereno humanistikom ustroju, osmiljenom da svakome prui najvei mogui uitak, a pritom nikoga ne izvrgne nepodnoljivoj moralnoj patnji. Seksualno zadovoljenje (najsnaniji uitak koji ljudsko bie moe doivjeti) poiva uglavnom na osjetu dodira, naroito na svjesnom podraavanju odreenih epidermijskih podruja, prekrivenih Krauseovim tjelecima, koja su povezana s neuronima sposobnim da u hipotalamusu potaknu snano oslobaanje endorfina. Taj jednostavni sustav nadopunjuje bogatija mentalna konstrukcija - nastala u neokorteksu nizanjem kultiviranih generacija - koja priziva fantazije i (uglavnom kod ena) ljubav. Nasipe marseillanske plae takva je barem moja hipoteza - ne treba smatrati mjestom na kojem se neobuzdano rasplamsavaju fantazije, ve naprotiv, popritem uravnoteenja seksualnih potraivanja, zemljopisnim utjelovljenjem nastojanja za povratkom u normalno stanje uglavnom na temelju naela dobre volje. Konkretno reeno, svaki od parova okupljenih u prostoru izmeu vrhova nasipa i ruba vode moe zapoeti s neskrivenim seksualnim dodirivanjem; ena esto drka ili lie svojem partneru, mukarac joj jednako esto uzvraa na isti nain. Susjedni parovi to milovanje promatraju s posebnom pozornou, pribliujui se da bolje vide, malo--pomalo poinju slijediti njihov primjer. Tako se od pokretakog para plaom brzo iri nevjerojatno uzbudljiv val milovanja i pohote. Kako seksualna pomama raste, mnogi se parovi pribliuju jedni drugima kako bi se odali skupnom milovanju; no, vano je istaknuti, svakom pribliavanju prethodi pristanak, najee eksplicitan. Kada ena eli izbjei neeljeni dodir, ona to jednostavno da do znanja, jednostavnim pokretom glave koji mukarca istog trena potakne na ceremonijalno i gotovo komino ispriavanje. Iznimna suzdranost mukih sudionika jo je dojmlji-vija ako se zae u unutranjost, preko vrha nasipa. To podruje tradicionalno pripada ljubiteljima gang banga i mukih grupnjaka. Poticaj i ovdje dolazi od para koji pone s intimnim milovanjem - prilino esto felacijom. Ta dva partnera ubrzo okrui desetak ili dvadesetak mukaraca bez para. Sjedei, stojei ili uei na petama, oni masturbiraju promatrajui prizor. Stvari se katkad tu zaustave, par se vraa u svoj prvobitni zagrljaj i promatrai se malo-pomalo raziu. Katkad, pak, ena pokretom ruke naznai da eli masturbirati drugim mukarcima, puiti im ili imati snoaj s njima. Tada se izmjenjuju, bez osobite urbe. Kada ona eli prekinuti, takoer je dovoljno da to gestom naznai. Nijedna rije ne bude izgovorena; jasno se uje vjetar

kako fijue medu nasipima, kako povija busene trave. Vjetar katkad utihne; tiina je tada potpuna, remete je jedino hropci zadovoljstva. Naturistiko ljetovalite Rta Agde ni najmanje ne namjeravam ovdje oslikati idilinim tonovima kao nekakvu fourieristiku 'ljudsku konicu'. Na Rtu Agde kao i drugdje, ene mladog i skladnog tijela obasipaju laskavim ponudama zavodljive i muevne mukarce. Na Rtu Agde kao i drugdje, debela, ostarjela i neugledna osoba bit e osuena na onaniju - osim to e ta aktivnost, u naelu zabranjena na javnim mjestima, ovdje biti prijateljski i blagonaklono primljena. Ono to udi unato svemu je da se tako raznovrsne seksualne aktivnosti, daleko uzbudljivije od svega prikazanog u bilo kojem pornografskom filmu, odvijaju bez izbijanja i najmanjeg nasilja, pa ak i najmanjeg krenja pristojnosti. Ponovno prizivajui pojam 'socijaldemokratske seksualnosti', osobno sam skloniji tu prepoznati jednu neobinu primjenu onih istih odlika discipline i potivanja svojstvenih svakom ugovoru, zahvaljujui kojima su Nijemci vodili dva uasno smrtonosna svjetska rata u razdoblju od dvije generacije, da bi potom, iz ruevina svoje zemlje, ponovno podigli snano, izvozu orijentirano gospodarstvo. U tom bi pogledu bilo zanimljivo sa sociolokim obrascem oivotvorenim na Rtu Agde suoiti stanovnike zemalja u kojima se te kulturne vrijednosti tradicionalno njeguju (Japan, Koreja). Taj odnos potivanja i legalizma, koji svakome, ako se pridrava ugovornih obveza, osigurava brojne trenutke spokojnog uitka, u svakom sluaju ima snanu mo uvjeravanja, jer se bez potekoa, i bez ikakva eksplicitnog kodeksa, namee manjinskim elementima koji zalaze u ljetovalite (junjake seljaine, lanovi Nacionalnog fronta; arapski delinkventi; Talijani iz Riminija). Bruno je ovdje prekinuo lanak nakon tjedna svojeg boravka. Ono to mu je preostalo za rei bilo je njenije, profinjenije i nesigurnije. Nakon poslijepodneva provedenih na plai, oko sedam sati su se obiavali vratiti na pie u svoj apartman. On bi popio Campari, ona najee bijeli Martini. Promatrao bi kretanje sunca na zidu - bijelo obukanom unutra, blago ruiasto vani. Uivao je promatrati Christiane kako naga hoda apartmanom, odlazi po led i masline. Osjeao je neto udno, vrlo udno: lake je disao, katkad minutama ni na to nije mislio, vie se nije osobito bojao. Jednog poslijepodneva, osam dana po njihovom dolasku, ree Christiane: Mislim da sam sretan. Naglo se zaustavila, grevito uhvativi posudu s ledom, i vrlo duboko uzdahnula. On nastavi: elim ivjeti s tobom. ini mi se da je dosta, da smo dovoljno bili ovako nesretni, predugo. Kasnije e doi bolest, bespomonost i smrt. Ali mislim da moemo biti sretni, zajedno, sve do kraja. U svakom sluaju, htio bih probati. Mislim da te volim. Christiane je briznula u pla. Kasnije, uz pladanj morskih plodova u Neptunu, pokuali su to pitanje razmotriti na praktian nain. Ona moe dolaziti svakog vikenda, to je lako; a njemu bi zasigurno bilo vrlo teko u Parizu ishoditi premjetaj. Uzevi u obzir alimentaciju, Brunina je plaa bila nedovoljna da oboje ive od nje. Povrh toga, tu je bio i Christianin sin; jo jedan razlog za ekanje. Ali ipak, bilo je mogue; po prvi put nakon toliko godina, neto se doimalo moguim. Sutradan, Bruno je napisao kratko i uzbueno pismo Michelu. U njemu se oitovao sretnim, iskazao aljenje to se nikada nisu uspjeli u potpunosti razumjeti. Poelio mu je da, koliko je mogue, i sam pronae neku vrstu sree. Potpisao se rijeima: Tvoj brat Bruno.. 17.

Pismo je Michela zateklo usred snane teorijske obe-shrabrenosti. Prema Margenauovoj hipotezi, osobna svi jest moe se prispodobiti polju vjerojatnosti u Fockovom prostoru, koji se definira kao izravni zbroj Hilbertovih prostora. Taj se prostor u naelu moe utvrditi na temelju elementarnih elektronskih pojava koje se dogaaju na razini sinaptikih mikropozicija. Normalno je ponaanje tako prispodobivo elastinom izoblienju polja, a slobodan in njegovom deranju: ali u kojoj topologiji? Nije nimalo oigledno da je prirodna topologija hilbertovskih prostora dostatna da se objasni pojava slobodnog ina; ak nije ni sigurno da je danas mogue postaviti taj problem, osim krajnje metaforinim pojmovima. No ipak, novi je konceptualni okvir postao neophodan, Michel je u to bio uvjeren. Svake veeri, prije nego to bi ugasio svoje raunalo, putem Interneta bi poslao upit za podacima vezanim uz rezultate eksperimenata objavljene tijekom dana. Sljedeeg bi ih jutra prouavao, i ustanovio da posvuda u svijetu istraivaki centri sve vie rade naslijepo, u duhu empirizma lienog smisla. Nijedan rezultat nije omoguivao pribliavanje ni najmanjem zakljuku, niti formuliranje ikakve teoretske hipoteze. Osobna se svijest javila naglo, bez ikakva vidljivog razloga, usred niza ivotinjskih generacija; nedvojbeno je daleko starija od jezika. Slijedei svoju nesvjesnu teleologiju, danvinovci kao i obino istiu selektivne hipotetske prednosti vezane uz javljanje osobne svijesti, i kao i obino to nita ne objanjava, to je samo zgodna mitska rekonstrukcija; ali antropoloko naelo u ovom sluaju nije nimalo uvjerljivije. Svijet si je stvorio oko za promatranje, mozak za razumijevanje; da, i onda? To nimalo ne doprinosi shvaanju te pojave. Svijest o sebi, odsutna kod nematoda, utvrena je kod ne osobito razvijenih gutera kao to je Lacerta agilis; vrlo je vjerojatno ukljuivala i prisutnost sredinjeg ivanog sustava, i jo neto vie. To je neto ostalo potpuno tajanstveno; izgleda da se javljanje svijesti ne moe povezati ni s kakvom anatomskom, biokemijskom ni staninom injenicom; to obeshrabruje. Sto bi uinio Heisenberg? Sto bi uinio Niels Bohr? Odmaknuo se od predmeta, razmislio; proetao prirodom, sluao glazbu. Do novog se nikad ne dolazi jednostavnim premetanjem starog; informacije se danas pridodaju drugim informacijama poput aka pijeska, njihova je priroda predodreena konceptualnim okvirom koji omeuje istraivako polje; danas je vie no ikada potreban novi kut promatranja. Dani su bili topli i kratki, protjecali su tuno. U noi 15. rujna, Michel je usnio neuobiajeno radostan san. Bio je s djevojicom koja je jahala umom, okruena leptirima i cvijeem (probudivi se, shvatio je da taj prizor, uskrsnuo nakon trideset godina, pripada pici Kraljevia Safira, televizijske serije koju je gledao nedjeljom popodne u bakinoj kui, serije koja je tako tono pogaala prolaz u njegovo srce). Tren kasnije hodao je sam, nepreglednom breuljkastom livadom, kroz visoku travu. Obzor se nije nazirao, travnati bregovi kao da su se beskrajno nizali, pod blistavim nebom lijepe svjetlosive boje. No ipak je odmicao, bez kolebanja i bez urbe; znao je da nekoliko metara ispod njegovih nogu tee podzemna rijeka, i da e ga koraci neizbjeno, nagonski voditi du rijeke. Oko njega, trava se u valovima povijala pod vjetrom. Probudivi se, osjetio je veselje i ivost, kao nikad otkako je uzeo dopust, prije vie od dva mjeseca. Iziao je, skrenuo u Aveniju Emilea Zole, stao etati drvoredom lipa. Bio je sam, ali to ga nije titilo. Zaustavio se na uglu Poduzetnike ulice. Prodavaonica Zolacolor upravo se otvarala, prodavaice Azijatkinje zauzimale su mjesta uz svoje blagajne; bilo je oko devet sati. Izmeu tornjeva Beaugre-nellea, nebo je bilo udnovato svijetlo; sve je to bilo bezizlazno. Moda je trebao razgovarati sa susjedom preko puta, onom iz 20 Ans. Kako radi u asopisu irokog spektra, upuena je u drutvene pojave, i vjerojatno poznaje mehanizme stapanja sa svijetom; ni

psiholoki joj imbenici zacijelo nisu strani; ta ga djevojka vjerojatno moe mnogoemu nauiti. Poao je kui velikim koracima, gotovo trei, u jednom se dahu uspeo do kata na kojem stanuje njegova susjeda. Zvonio je dugo, triput. Nitko se nije odazvao. Smeten, uputio se prema svojoj zgradi; pred dizalom se zamislio nad sobom. Je li depresivan, te ima li to pitanje smisla? Posljednjih se godina u etvrti pojavljuje sve vie plakata koji pozivaju na graansku svijest i otpor Nacionalnom frontu. Krajnja ravnodunost koju je pokazivao prema tom pitanju, prema oba suprotstavljena uvjerenja, ve je sama po sebi bila zabrinjavajui znak. Tradicionalna lucidnost depresivnih, esto opisivana kao drastini pad uivljenosti u ljudske brige, oituje se prije svega u vidu gubitka zanimanja za stvari koje su doista nezanimljive. Tako se, u krajnjoj liniji, moe zamisliti zaljubljenog depresivca, dok je domoljubno raspoloen de-presivac, reklo bi se, jednostavno nepojmljiv. Vrativi se u kuhinju, spoznao je kako je uvjerenje u slobodan i razloan izbor osobnog politikog opredjeljenja kao prirodan temelj demokracije - vjerojatno rezultat brkanja slobode i nepredvidljivosti. Vrtlozi vodene struje uz nosei stup mosta strukturno su nepredvidljivi; no nitko stoga nee ni pomisliti da ih proglasi slobodnima. Nalio si je au bijelog vina, navukao zavjese i legao da razmisli. Jednadbe teorije kaosa uope se ne pozivaju na fiziko okruenje u kojem se oituju; njihova im sveprisutnost omoguuje da primjenu ostvare u hidrodina-mici kao i u genetici ivotinjskih vrsta, u meteorologiji kao i u sociologiji skupina. Njihova je mo morfoloke modelizacije zadovoljavajua, ali prediktivne su im sposobnosti gotovo nikakve. Jednadbe kvantne mehanike, naprotiv, omoguuju da se ponaanje mikrofizikih sustava predvidi s izvanrednom preciznou, pa ak i s potpunom preciznou ako se odustane od svake nade u povratak materijalistikoj ontologiji. Prerano je, a moda i nemogue, za uspostavljanje matematike veze izmeu tih dviju teorija. Meutim, Michel je bio uvjeren da je stvaranje atraktora putem stalno evoluirajue mree neurona i sinapsa klju objanjenja ljudskih stavova i djela. Traei presliku iz jedne od recentnih publikacija, shvatio je da ve vie od tjedan dana zaboravlja otvarati svoju potu. Dakako, sastojala se uglavnom od reklama. Poduzee TMR nakanilo je, porinuem Coste Romantice, stvoriti novu institucijsku normu u domeni luksuznih krstarenja. Taj je brod opisan kao autentini plovei raj. Evo kako bi se mogli - ovisi samo o njegovoj odluci -odviti prvi trenuci njegova krstarenja: Najprije ete ui u suncem okupano veliko predvorje, pod golemu staklenu kupolu. Panoramskim ete se dizalom uzdignuti do gornje palube. Odatle ete, kroz ogromnu staklenu stijenku na pramcu, moi promatrati more kao na divovskom ekranu. Odloio je prospekte, obeavi si da e ih kasnije podrobnije razgledati. etati gornjom palubom, promatrati more kroz prozirnu stijenku, tjednima ploviti pod jednolinim nebom... zato ne? Za to vrijeme, zapadna se Europa moe slobodno sruiti pod bombama. Oni e se, glatki i osunani, iskrcati na novi kontinent. U meuvremenu treba ivjeti, i to se moe na veseo, inteligentan i odgovoran nain. U svojem posljednjem izdanju, Najsvjeije Vijesti izMonoprixa naglasak su vie no ikad stavile na pojam graanske poduzetnosti. Uvodniar se jo jednom uhvatio ukotac s predrasudom da je gastronomija nespojiva s dobrom linijom. Svojim asortimanom, svojim izborom proizvoaa, briljivim nadzorom kriterija, Monoprbc je od svojeg nastanka svakim potezom pokazivao upravo suprotno uvjerenje. Uravnoteenost je svima ostvariva, i to odmah, bez oklijevanja je tvrdio urednik. Nakon te prve udarne, dapae drutveno svjesne stranice, ostatak su broure u

veselije tonove bojili praktini savjeti, edukativne igre, korisne informacije. Michel se tako zabavio izraunavanjem svoje dnevne potronje kalorija. Posljednjih tjedana nije ni istio, ni peglao, ni plivao, ni igrao tenis, ni vodio ljubav; jedine tri aktivnosti koje je zaista mogao oznaiti bile su: sjedenje, leanje, spavanje. Sve zbrojivi, njegove su potrebe iznosile 1750 kilokalorija na dan. Iz Bruninog se pisma moglo zakljuiti da on mnogo pliva i vodi ljubav. Ponovio je operaciju zbrajanja s tim podacima: dnevne energetske potrebe su porasle na 2700 kilokalorija. Medu potom je bilo jo jedno pismo, koje su mu poslale opinske vlasti Crecy-en-Briea. Zbog proirenja auto-busne stanice, bilo je nuno preurediti mjesno groblje i premjestiti neke grobove, medu kojima i grob njegove bake. Prema propisu, jedan lan obitelji morao je nazoiti prijenosu posmrtnih ostataka. Slubu grobnih mjesta mogao je posjetiti izmeu deset i trideset i dvanaest sati. 18. Ponovni susret Sinobus do Crecy-la-Chapellea zamijenjen je prigradskim vlakom. Samo se selo uvelike promijenilo. Zaustavio se na Kolodvorskom trgu, s iznenaenjem se osvrnuo oko sebe. U Aveniji generala Leclerca, na izlasku iz Crecvja, izgraen je trgovaki centar Casino. Posvuda oko sebe vidio je nove obiteljske kue, stambene zgrade. Tako je od otvaranja Eurodisneva, objasnio mu je opinski slubenik, i jo vie od produenja metroa do Marne--la-Valee. Mnogi su se Pariani odluili doseliti ovamo; cijena zemljita gotovo se utrostruila, i posljednji su poljoprivrednici prodali svoje farme. Sada su imali teretanu, vienamjensku sportsku dvoranu, dva bazena. I poneto problema s delinkvencijom, ali ne vie no drugdje. Uputivi se prema groblju, dok je hodao du starih kua i neizmjenjenih kanala, ipak je osjetio onu uznemirenost i tugu koja se uvijek javlja pri povratku na mjesto gdje je ovjek proveo djetinjstvo. Preavi put koji je okruivao mjesto, naao se pred mlinom. Klupa na kojoj su Annabelle i on rado sjedili nakon nastave jo je bila tu. U mutnoj vodi, velike su ribe plivale suprotno od struje. Sunce je nakratko zabljesnulo, izmeu dva oblaka. ovjek je Michela ekao kod ulaza na groblje. Vi ste... Da. Kojom suvremenijom rijeju treba nazvati grobara? U ruci je drao lopatu i veliku vreu za smee od crne plastike. Michel je krenuo za njim slijedei ga u stopu. Ne morate gledati..., promrmljao je prilazei otvorenom grobu. Smrt je teko shvatiti, ljudsko se bie uvijek teka srca odvai tono si je doarati. Michel je vidio bakino truplo dvadeset godina ranije, poljubio ju je posljednji put. No na prvi je pogled bio iznenaen onime to je otkrio u jami. Njegova je baka bila pokopana u lijesu; u svjee raskopa-noj zemlji, meutim, razabiralo se samo iverje drveta, jedna trula daska, i neke manje prepoznatljive bijele stvari. Kada je shvatio to mu je pred oima, ustro je okrenuo glavu, prisiljavajui se da gleda u suprotnom smjeru; ali bilo je prekasno. Vidio je zemljom uprljanu lubanju, upljih dupalja, s objeenim busenima sijedih vlasi. Vidio je razbacane kraljeke, pomijeane sa zemljom. Shvatio je.

ovjek nastavi trpati ostatke u plastinu vreu, bacivi pogled na Michela koji se sruio pored njega. Uvijek isto..., progundao je. Ne mogu se suzdrati, moraju pogledati. Pa ne moe lijes izdrati dvadeset godina! ree s nekakvim bijesom. Michel ostade na nekoliko koraka od njega dok je prekrcavao sadraj vree u njegovo novo poivalite. Je li u redu? Potvrdio je. Nadgrobna ploa e biti premjetena sutra. Vi ete mi potpisati zapisnik. Dakle, tako to izgleda. Nakon dvadeset godina, to tako izgleda. Kosti pomijeane sa zemljom, i klupko sijedih vlasi, nevjerojatno brojnih i ivih. Vidio je svoju baku kako veze pred televizorom, kako hoda prema kuhinji. To tako izgleda. Prolazei pored kafia koji se zvao Bar des Sports, primijetio je da drhti. Uao je, naruio anisovac. Smje-stivi se, opazio je da je unutranje ureenje vrlo razliito od onog iz njegova sjeanja. Sada je tu bio ameriki bili-jar, videoigre, televizor koji je prikazivao spotove programa MTV. Naslovna stranica Neivlooka izloena na reklamnoj ploi velikim je slovima najavljivala lanke o fantazijama are Whites i o velikom bijelom morskom psu koji ivi kod Australije. Malo-pomalo, potonuo je u laganu omamljenost. Annabelle je prva prepoznala njega. Platila je svoje cigarete i uputila se prema izlazu kada ga je opazila, skutrenog na klupici. Oklijevala je dvije ili tri sekunde, pa mu prila. Podigao je oi. Gle iznenaenja..., ree blago; potom sjede suelice njemu na tapeciranu klupu. Gotovo se nimalo nije promijenila. Lice joj je ostalo nevjerojatno glatko i isto, kosa blistavo plave boje; doimalo se nezamislivim da joj je etrdeset godina, ovjek bi joj dao najvie dvadeset sedam ili osam. U Crecv ju je doveo razlog slian njegovom. Otac mi je umro prije tjedan dana, ree. Rak crijeva. Bilo je dugotrajno, teko - i strahovito bolno. Ostala sam neko vrijeme da pomognem mami. Inae ivim u Parizu - kao i ti. Michel obori oi, na tren zavlada utnja. Za susjednim stolom, dva su mladia razgovarala o karate borbama. Sluajno sam naletjela na Brunu, prije tri godine, na nekom aerodromu- Rekao mi je da si postao istraiva, i to znaajan, uvaen u svojem podruju. Rekao mi je takoer da nisi oenjenKod mene je manje blistavo, bibliotekarka sam, u gradskoj knjinici. Ni ja se nisam udala. Cesto sam mislila na tebe. Mrzila sam te kad nisi odgovorio na moja pisma. Ima tome dvadeset tri godine, ali jo uvijek se koji put toga sjetim. Otpratila ga je do kolodvora. Sputala se veer, bilo je skoro est sati. austavie se na mostu preko Grand Morina. Tu je bilo vodenog bilja, kestenova i vrba; voda je bila mirna i zelena. Corot je volio taj krajolik, i vie ga puta naslikao. Jedan je nepomini starac u svojem vrtu nalikovao strailu. Sada smo u istom poloaju. Jednako udaljeni od smrti. Popela se na stepenice da ga poljubi u obraze, netom prije polaska vlaka. Vidjet emo se, ree on. Ona odgovori: Hoemo. Pozvala ga je na veeru sljedee subote. ivjela je u malenoj garsonijeri u Ulici Legendre. Prostor je bio strogo funkcionalan, ali odisao je toplim ugoajem strop i zidovi bili su obloeni tamnim drvetom, kao u brodskoj kabini. Stanujem ovdje ve osam godina, ree ona. Uzela sam ga kada sam prola na natjeaju za knjini-arku. Ranije sam radila na TF1, u odjelu

koprodukcija. Bilo mi je dosta, nije mi se sviala ta sredina. Promjena posla mi je plau podijelila s tri, ali ovako je bolje. Radim u gradskoj knjinici XVII. okruga, na djejem odjelu. Pripremila je janjetinu s currvjem i indijskom leom. Michel je za veerom malo govorio. Raspitivao se za Anna-bellinu obitelj. Stariji joj je brat od oca preuzeo poduzee. Oenio se, dobio troje djece - sina i dvije keri. Poduzee je, naalost, bilo u potekoama, na podruju precizne optike konkurencija je postala vrlo otrom, ve su nekoliko puta umalo otili u steaj; brige si je olakavao ispijaju i anisovac i glasajui za Le Pena. Mladi se brat zaposlio u marketingu L'Oreala; nedavno je odselio u Sjedinjene Drave, nakon imenovanja za efa marketinkog odjela za Sjevernu Ameriku; prilino su ga rijetko viali. Dva razliita ivotna puta, dakle, ali gotovo jednako simptomatina. ivot mi nije bio sretan, ree Annabelle. Mislim da sam previe vanosti pridavala ljubavi. Olako sam se davala, mukarci su me odbacivali im bi doli do svojeg cilja, i onda bih patila. Mukarci ne vode ljubav zato to su zaljubljeni, nego zato to su uzbueni; godine su mi trebale da shvatim tu banalnu oevidnost. Svi su oko mene tako ivjeli, kretala sam se u osloboenom svijetu; ali nije mi prualo nimalo uitka izazivati ni zavoditi. Seks mi se na kraju ak zgadio; postao mi je nepodnoljiv njihov pobjedniki osmijeh u trenu kada bih skidala haljinu, njihov kretenski izgled dok bi svravali, a naroito njihova neotesanost nakon obavljenog ina. Bili su jadni, mlitavi i pretenciozni. Na kraju je uvijek muno kad te promatraju kao zamjenjivu stoku premda su me smatrali dobrim komadom, jer sam bila estetski besprijekorna, i jer su bili ponosni kad bi me izveli u restoran. Samo sam jedan jedini put mislila da proivljavam neto ozbiljno, ivjela sam s jednim tipom. Bio je glumac, u njegovom je izgledu bilo neto vrlo zanimljivo, ali nije se uspijevao probiti - zapravo sam uglavnom ja plaala reije. Dvije smo godine ivjeli zajedno, ostala sam trudna. Traio je da pobacim. Uinila sam to, ali na povratku iz bolnice znala sam da je gotovo. Napustila sam ga iste veeri, na neko sam se vrijeme smjestila u hotelu. Imala sam trideset godina, to mi je bio drugi pobaaj i bio mi je pun kufer. Bila je 1988, svi su postali svjesni opasnosti side, ja sam to doekala kao osloboenje. Spavala sam s desecima mukaraca i nijedan nije zasluio da ga se sjeam. Danas mislimo da jedno ivotno razdoblje slui za izlaske i zabavu; zatim se ukazuje slika smrti. Sve mukarce koje sam upoznala uasavalo je starenje, neprestano su mislili na svoje godine. Ta opsjednutost godinama poinje vrlo rano opazila sam je kod dvadesetpetogodinjaka - a kasnije se samo pojaava. Odluila sam prekinuti, izii iz igre. Vodim miran ivot, lien radosti. Uveer itam, kuham si aj, tople napitke. Svakog vikenda odlazim roditeljima, mnogo vremena posveujem neaku i neakinjama. Istina je da katkad imam potrebu za mukarcem, nou se bojim, teko zaspim. Postoje sedativi, tablete za spavanje; to nije ba sasvim dovoljno. Zapravo bih eljela da ivot proe vrlo brzo. Michel je ostao utjeti; nije bio iznenaen. Veina ena proivi mladost punu uzbuenja, ivo ih privlae deki i seks; potom se malo-pomalo zasite, izgube elju da raz-maknu bedra, da napre dupe; tragaju za njenom vezom koju ne uspijevaju nai, za strau koju vie nisu u stanju istinski osjetiti; tada za njih poinju teke godine. Razvuen, kau je zauzimao gotovo sav raspoloivi prostor. Ovo je prvi put da ga koristim, ree ona. Legoe jedno pored drugog, zagrlie se. Ve odavno ne koristim kontraceptive, a kod kue nemam prezervativa. Ima ih ti?

Nemam..., ta mu je misao izmamila osmijeh. Hoe da ti ga uzmem u usta? Tren je razmislio, naposljetku odgovorio: Da. Bilo je ugodno, ali uitak nije bio osobito snaan (u biti mu nikada nije bio takav; seksualni uitak, kod nekih tako intenzivan, kod drugih ostaje skroman, dapae zanemariv; je li to stvar obrazovanja, neuronskih veza ili ega ve?) Ta je felacija bila nadasve dirljiva: bila je simbol ponovnog susreta, i njihova prekinutog ivotnog puta. Ali bilo je divno potom zagrliti Annabelle, kad se okrenula da zaspi. Tijelo joj je bilo podatno i meko, toplo i neopisivo glatko; imala je uzak struk, iroke bokove, malene vrste grudi. Uvukao je nogu medu njezine, poloio dlanove na njezin trbuh i prsa; usred te mekoe, te topline, bio je na poetku svijeta. Zaspao je gotovo odmah. Najprije vidje nekog ovjeka, dio zastrtog prostora; jedino mu je lice bilo razotkriveno. Usred lica, oi su sjajile; izraz im je bilo teko odgonetnuti. Suelice njemu nalazilo se ogledalo. Pri prvom pogledu u ogledalo, ovjeku se uini da propada u bezdan. No uspje se pribrati, sjede; sagledao je samu sliku, kao mentalnu formu neovisnu o njemu, priopivu drugima; minutu kasnije, nastupila je relativna ravnodunost. Meutim, ako bi odvratio glavu nekoliko trenutaka, sve je trebalo uiniti ispoetka; morao je ponovno, mukotrpno, poput oka kada se prila-godava na promatranje nekog bliskog predmeta, unititi taj osjeaj poistovjeenja sa svojom vlastitom slikom. Nae je ja asomina neuroza, i ovjek je bio jo daleko od ozdravljenja. Potom vidje bijeli zid unutar kojeg su nastajala slova. Malo-pomalo slova poprimie debljinu, tvorei na zidu niski reljef koji se micao, gnusno pulsirajui. Najprije se ispisala rije MIR, pa rije RAT; zatim ponovno rije MIR. Zatim ta pojava naglo nestade; povrina zida ponovno postade glatka. Zrak se pretvori u tekuinu, kojom proe val; sunce je bilo golemo i uto. Vidje mjesto gdje se zainje korijen vremena. Taj je korijen putao izdanke preko itavog svijeta, vitice vornate kod sredita, ljepljive i svjee na krajevima. Te su vitice stezale, omatale i meusobno povezivale dijelove prostora. Vidje mozak mrtva ovjeka, dio prostora koji je sadravao prostor. Naposljetku vidje mentalni zbroj prostora, i njegovu suprotnost. Vidje mentalni sukob koji je ustrojavao prostor, i nestanak prostora. Vidje prostor kao vrlo tanku crtu koja je razdvajala dvije sfere. U prvoj je sferi bio bitak, i razdvojenost; u drugoj je sferi bio ne-bitak, i osobni nestanak. Mirno, bez oklijevanja, okrenu se i uputi prema drugoj sferi. Odvojio se i uspravio u krevetu. Pored njega, Anna-belle je pravilno disala. Imala je budilicu Sony u obliku kocke, koja je pokazivala 03:37. Hoe li moi ponovno zaspati? Mora ponovno zaspati. Ponio je Xanaxe. Sutradan ujutro, skuhala mu je kavu; sebi je spravila aj i prepekla kruh. Dan je bio lijep, ali ve prohladan. Pogledala je njegovo nago tijelo, zaudno mladenako zbog vitkosti koju je zadralo. Imali su etrdeset godina, to je bilo teko vjerovati. No ona vie nije mogla imati djece bez ozbiljnog rizika genetskih oteenja; to se njega tie, potencija mu se poprilino umanjila. S motrita interesa ljudske vrste, bili su dvoje pojedinaca na putu prema starosti, slabe genetske vrijednosti. Ona je proivjela svoje; uzimala je koku, sudjelovala u grupnjacima, spavala u raskonim hotelima. Njezina ju je ljepota dovela u epicentar tog pokreta oslobaanja drutvenog morala koji joj je obiljeio mladost, pa je zbog toga i naroito patila i nedvojbeno, tu je potroila gotovo sav ivot. Njegova ga je ravnodunost ostavila na periferiji tog pokreta, kao i ljudskog ivota, kao i svega ostalog, pa ga je on samo povrinski dotaknuo; bilo mu je dovoljno to je vjerni kupac Monoprixa u svojoj etvrti i to koordinira istraivanja

na podruju molekularne biologije. Te su dvije tako razliite egzistencije ostavile malo vidljivih tragova na njihovim tijelima; no sam je ivot izvrio svoje razorno djelo, polako oteao sposobnost replikacije njihovih stanica i organela. Ti su se inteligentni sisavci, koji su se neko mogli voljeti, promatrali u blistavoj svjetlosti tog jesenjeg jutra. Znam da je prilino kasno, ree ona. Svejedno elim pokuati. Jo imam svoju mjesenu kartu za vlak kolske godine '7475, posljednje u kojoj smo zajedno ili u gimnaziju. Svaki put kad je pogledam, plae mi se. Ne shvaam kako su se stvari mogle toliko zasrati. Ne mogu to nikako prihvatiti.

19. Bilo je jasno da na tom samoubilakom zapadu nemaju nikakve anse. No ipak su se nastavili viati jednom ili dvaput tjedno. Annabelle je ponovno otila ginekologu i poela uzimati pilule. Uspijevao ju je penetrirati, ali najdrae mu je bilo spavati pored nje, osjeati njezinu ivu put. Jedne je noi sanjao lunapark smjeten u Rouenu, na desnoj obali Seine. Veliki kota, gotovo prazan, okretao se pod olovnim nebom, nadvisujui obrise nasukanih teretnih brodova, ije je metalne kosture izjedala hra. Prolazilo se izmeu baraka obojenih zagasitim a ujedno i dreavim tonovima; ledeni je vjetar nosio kiu i ibao ga po licu. U trenu kada je stigao do izlaza iz lunaparka, napali su ga mladii u konim jaknama, naoruani britvama. Obruili su se na njega, pa ga nakon nekoliko minuta pustili da ode. Oi su mu krvarile, znao je da e zauvijek ostati slijep, i desna mu je aka bila napola odrezana; no istodobno je znao, unato krvi i boli, da e Annabelle ostati uz njega, i vjeno ga obavijati svojom ljubavlju. Na vikend Svih svetih otputovali su zajedno u Soulac, u ljetnjikovac Annabellinog brata. Ujutro po dolasku, otili su zajedno do plae. On osjeti umor, sjede na klupu dok je ona nastavila hodati. More je na puini hualo, valjalo se nepravilnim, sivim, srebrnim komeanjem. Razbijanje valova na pjeanim alima u suncem je okupanom zraku podizalo blistavo lijepu maglicu. Annabellina se silueta, gotovo nezamjetna u svojem svijetlom kaputi-u, kretala du vode. Jedan je njemaki ovar kruio medu bijelim plastinim stolovima i stolcima kafia na plai, i on jedva vidljiv, kao prebrisan maglicom od zraka, vode i sunca. Za veeru je ispekla lubina; drutvo u kojem su ivjeli prualo im je odreeni viak u odnosu na strogo zadovoljenje njihovih prehrambenih potreba; mogli su, dakle, pokuati ivjeti; ali istina je da im vie nije osobito bilo do toga. Suosjeao je s njom, zbog golemih zaliha ljubavi ije je treperenje slutio u njoj, a koje je ivot upropastio; suosjeao je, i to je moda jedini ljudski osjeaj koji je jo mogao doprijeti do njega. to se ostalog tie, ledeni mu je brijeg zarobio tijelo; zaista vie nije mogao voljeti. Po povratku u Pariz iskusili su radosne trenutke, poput onih na reklamama za parfeme (kada se dvoje zajedno sjure stepenicama Montmartrea; ili ostanu u zagrljaju, na Pont des Arts, naglo osvijetljeni reflektorima turistikih brodova koji se polukruno okreu). Iskusili su takoer one polusvade nedjeljom poslijepodne, one trenutke utnje kada se tijelo sklupa medu plahtama, one pukotine utnje i dosade u kojima se ivot raspada. Annabellina je garsonijera bila mrana, trebalo je upaliti svjetlo ve u etiri popodne. Bili su katkad tuni, ali nadasve su bili ozbiljni da joj pokae svoje grudi. Ova druga zavrne suknju, razotkrivajui gusto obraslu piu, takoer crvenim dlakama. Christiane joj uze ruku i prinese je Bruninom udu. ena mu poe drkati, a Christiane ponovno primakne jezik. Za samo nekoliko sekundi, u naletu nesvladiva uitka, on joj

svri po licu. ustro ustane, zagrli je. ao mi je, ree. Oprosti. Ona ga zagrli, priljubi se uz njega, on osjeti svoju spermu na obrazu. Nita zato, ree ona njeno, nema nikakve veze. Hoe da odemo? predloi malo kasnije. On tuno potvrdi, uzbuenje mu je potpuno splasnulo. Brzo se obukoe i odmah otidoe. Sljedeih se tjedana malo uspjenije suzdravao i bio je to poetak jednog dobrog, sretnog razdoblja. ivot mu je sada imao smisla, koji se svodio na vikende provedene s Christiane. Na medicinskom odjelu FNAC-a otkrio je knjigu neke amerike seksologinje, koja je tvrdila da mukarce moe nauiti obuzdavanju svoje ejakulacije nizom progresivnih vjebi. U osnovi se radilo o ojaavanju malenog lunog miia, smjetenog odmah ispod testisa, pubo-kocigealnog miia. Snanim stezanjem tog miia neposredno prije orgazma, uz duboki udisaj, u naelu je mogue izbjei ejakulaciju. Bruno poe vjebati: bio je to cilj dostojan ustrajnosti. Pri svakom ga je njihovom izlasku zapanjio prizor mukaraca, katkad starijih od njega, koji su penetrirali nekoliko ena zaredom, kojima su sati ma drkali i puili a pritom uope nisu gubili erekciju. Takoer ga je uzrujavala injenica da je veini kurac bio mnogo vei od njegovog. Christiane mu je ponavljala da to nema nikakve veze, da je njoj to potpuno nevano. Vjerovao joj je, vidjelo se da je zaljubljena; ali ujedno je imao dojam da se veina ena koje susree u tim klubovima pomalo razoara kad on izvadi svoj kurac. Nikada nije bilo neugodnih komentara, svi su bili primjerno uljudni, ugoaj je bio prijateljski i uglaen; ali neki pogledi nisu mogli prevariti, i malo-pomalo poeo je shvaati da ni na seksualnom planu nije sasvim na visini. Ipak, doivljavao je nevjerojatne, zasljepljujue trenutke uitka, na granici nesvjestice, koji bi mu izmamili prave urlike; no to nije imalo nita s potencijom, vie je bilo povezano s njenou grade, s osjetljivou organa. Inae, znao je izvrsno milovati, Christiane mu je tako rekla, i znao je da je istina, rijetko se dogaalo da enu ne dovede do orgazma. Oko polovice prosinca primijetio je da Christiane pomalo mravi, da joj se lice prekriva crvenim plikovima. Njezina bol u leima nije prestala, ree, bila je prisiljena pojaati doze lijekova; mravost i plikovi bili su samo sekundarni uinak lijekova. Brzo je promijenila temu; osjetio je da joj je nelagodno, i ostao mu je dojam tjeskobe. Zasigurno je bila kadra lagati da ga ne zabrine: bila je i previe njena, previe draga. Subotom uveer u pravilu je kuhala, spremila bi neto vrlo ukusno; potom bi izili u klub. Nosila je pripijene suknje, prozirne topie, haltere, katkad body otvoren medu nogama. Pia joj je bila meka, uzbudljiva, odmah se vlaila. Te su veeri bile divne, kakvima se nikada nije nadao. Katkad, dok bi se mukarci redali na Christiane, njezino bi srce podivljalo, stalo prebrzo tui, najednom bi se itava oznojila, i Bruno bi se uplaio. Tada bi prekinuli; ona bi se sklupala u njegovom naruju, ljubila ga, milovala mu kosu i vrat.

21. Dakako, ni to nije bio izlaz. Mukarci i ene koji zalaze u klubove za parove brzo odustanu od elje za uitkom (koji zahtijeva njenost, osjeajnost, polaganost) te je zamijene u naelu prilino neiskrenim inom seksualne fantazije koji izravno oponaa prizore gang banga modernih pornia kakve emitira Canal+. U ast Karlu Marxu koji je u srce svojeg sustava, poput smrtonosne entelehije, smjestio zagonetni koncept tendencije pada profita, doima se privlanim u srce razbludnog sustava u koji su uli Bruno i Christiane postulirati naelo tendencije pada uitka; no to bi bilo ne samo brzopleto, nego i netono. Kulturne, antropoloke

pojave kao to su udnja i uitak, budui da su sekundarne, u krajnjoj liniji gotovo nimalo ne pomau da se objasni spolnost; one nikako nisu odreujui imbenik, nego su naprotiv u potpunosti socioloki odreene. U monogamnom, romantinom ljubavnom sustavu, do njih se moe doi jedino posredstvom voljenog bia, njegove jedinstvenosti. U slobodoumnom drutvu kojem su pripadali Bruno i Christiane, obrazac spolnosti koji je promicala slubena kultura (reklame, asopisi, ustanove socijalne skrbi i zdravstva) temeljio se na avanturi: unutar takvog se sustava udnja i uitak pojavljuju kao rezultat procesa zavoenja, koji promie novitete, strast i osobnu kreativnost (odlike koje, uostalom, od zaposlenih zahtijeva njihov profesionalni ivot). Odbacivanje kriterija intelektualnog i moralnog zavoenja u korist isto tjelesnih kriterija, posjetitelje klubova za parove postupno je vodilo prema neto drugaijem sustavu, koji se moe smatrati fantazijom slubene kulture: to je sadistiki sustav. Unutar takvog sustava kuri su nepogreivo kruti i golemi, grudi nafilane silikonom, pie depilirane i slinave. Posjetiteljice klubova za parove, veinom ujedno i itateljice asopisa Connexion ili Hot Video, svojim su izlascima postavljale jednostavan cilj: nabosti se na to vie debelih kuraca. Sljedeu su etapu za njih najee inili sado-ma-zohistiki klubovi. Orgazam je stvar obiaja, vjerojatno bi bio rekao Pascal da se zanimao za takve stvari. Sa svojim kurcem od trinaest centimetara i dugim pauzama izmeu erekcija (nikada ga nije mogao dugo odrati napetim, osim u najranijoj adolescenciji, a vrijeme pasivnosti izmeu dvije ejakulacije otada se znatno produilo: dakako, nije vie bio u cvijetu mladosti), Bruno se nije nimalo osjeao kod kue na takvim mjestima. Bio je, meutim, sretan to mu na raspolaganju stoji vie pia i ustiju nego to je mogao sanjati; zbog toga se osjeao zahvalnim Christiani. Najnjeniji su trenuci ipak bili kada je milovala druge ene; nove bi partnerice uvijek oarala okretnost njezina jezika i vjetina prstiju u otkrivanju i nadraivanju klitorisa; naalost, kada bi im odluile uzvratiti, najee je stizalo razoaranje. Prekomjerno proirene redaljkama i brutalnim uguravanjem prstiju (esto po nekoliko odjednom, ak i itavih aka), njihove su pie bile osjetljive otprilike kao komadi sala. Opsjednute mahnitim ritmom glumica u institucijskim porniima, drkale su mu grubo, kao da u rukama dre neosjetljiv mesnati tap, smijenim pokretima osovine klipa (sveprisutna techno-muzika koja je sasvim istisnula suptilnije, senzualnije ritmove, svakako je odigrala svoju ulogu u krajnje mehanikom dojmu itave predstave). Svrio bi brzo, i bez istinskog uitka; za njega je veer tada bila zavrena. Ostali bi jo pola sata ili sat; Christiane je tada putala da je mukarci penetriraju jedan za drugim, istodobno nastojei, uglavnom bezuspjeno, oivjeti njegovu mukost. Probudivi se ujutro, ponovno bi vodili ljubav; prizori protekle noi tada bi mu se ublaeni vraali u polusan; ti su trenuci bili iznimno njeni. Idealno bi bilo ipak pozvati nekoliko odabranih parova i veer provesti kod kue u ugodnom razgovoru, razmjenjujui njenosti. Bruno je u sebi bio siguran da e stvari krenuti tim putem; takoer je odluio nastaviti vjebe za ojaanje miia koje je zagovarala amerika seksolo-ginja; veza s Christianom, koja mu je donijela vie radosti od ijednog dogaaja u ivotu, bila je vana i ozbiljna. Tako je barem katkad mislio, promatrajui je kako se oblai ili obavlja kuhinjske poslove. No najee je ipak, tijekom radnog tjedna kada je bila daleko od njega, predosjeao da se radi o zloudnoj farsi, o posljednjoj prljavoj podvali koju mu je priredio ivot. Naa nesrea dosee vrhunac tek kada praktinu mogunost sree ugledamo nadomak ruke. Udes se dogodio jedne noi u veljai, kada su bili u Chris et Manu. Ispruen na madracu u sredinjoj prostoriji, s jastucima pod glavom, Bruno je uivao u Christiani-nom puenju, i drao

je za ruku. Ona se u kleeem poloaju nadnijela nad njega, rairivi noge, stranjicu nudei mukarcima koji bi se postavili iza nje, navukli prezervativ i jedan za drugim ulazili u nju. Ve se izmijenilo pet mukaraca, na koje se nije ni jednim pogledom osvrnula; poluotvorenih oiju, kao u snu, oblizivala je Brunin ud, istraivala centimetar po centimetar. Najednom krikne, kratko, samo jednom. Tip iza nje, visok i nabit, kovrave kose, nastavio ju je predano ubadati, snanim pokretima bokova; pogled mu je bio prazan i pomalo rastresen. Stanite! Stanite!, povie Bruno; imao je dojam da vie ali nije imao glasa, uspio je samo slabano propsiktati. Ustao je i grubo odgurnuo tipa, koji je ostao zabezeknut, uzdignutog uda, rairenih ruku. Christiane je leala prevrnuta na stranu, lica izoblienog od bola. Ne moe se pomaknuti? upita on. Ona nijeno odmahne glavom; on jurne prema anku, zatrai telefon. Hitna je pomo stigla deset minuta kasnije. Svi su se sudionici obukli; u potpu noj su tiini promatrali bolniare kako podiu Christiane i polijeu je na nosiljku. Bruno se odvezao s njom u bolnikom vozilu; bili su sasvim blizu bolnice Hotel-Dieu. Nekoliko je sati ekao u linoleumom obloenom hodniku, potom stie deurni internist da ga izvijesti: sada spava, ivot joj nije u opasnosti. Tijekom nedjelje uzeli su joj uzorak kotane sri; Bruno je ponovno doao oko est sati. Ve se bila spustila no, sitna i hladna kia padala je na Seinu. Christiane je sjedila u krevetu, oslonjena na hrpu jastuka. Nasmijeila se ugledavi ga. Dijagnoza je bila jednostavna: nekroza kraljeaka dosegla je neizljeiv stadij. Ona je to ve mjesecima oekivala, moglo se dogoditi u bilo kojem trenu; premda su lijekovi usporili razvoj bolesti, nisu ga zaustavili. Stanje se sada nee pogoravati, ne treba se bojati nikakvih komplikacija; ali ostat e trajno nepokretnih nogu. Iz bolnice je izila deset dana kasnije; Bruno je doao. Situacija je sada bila drugaija; duga razdoblja neodreene dosade su jedno od obiljeja ivota, najee je izrazito sumoran; a onda se najednom pojavi raskrije, i skretanje se pokae nepovratnim. Christiane je odsad dobivala invalidsku mirovinu, vie nikada nee morati raditi; ak je imala pravo na besplatnu pomo pri kuanskim poslovima. Pokrenula je svoja kolica prema njemu, jo je bila nespretna - trebalo je snano zamahnuti, a nedostajalo joj je snage u rukama. Poljubio ju je u obraze, potom i usne. Sada se moe doseliti k meni, ree. U Pariz. Podigla je lice prema njemu, pogledala ga u oi; nije mogao podnijeti njezin pogled. Siguran si, ona upita njeno, siguran si da to eli? Nije odgovorio; ili je odugovlaio s odgovorom. Nakon trideset sekundi utnje, ona dometne: Ne mora. Ostaje ti jo neto vremena da ga proivi; nita te ne prisljava da ga provede brinui se za invalidnu enu. imbenici svijesti suvremenog ovjeka vie nisu prilagoeni naoj smrtnosti. Nikada, ni u jednoj epohi niti u kojoj drugoj civilizaciji nije se tako nadugo i neprestano razmiljalo o vlastitim godinama; svakome je u glavi jednostavna slika budunosti: i za njega e doi trenutak kada e zbroj tjelesnih uitaka koje moe oekivati od ivota postati manji od zbroja boli (sve u svemu, u dubini svojeg bia osjea da se brojilo okree - a okree se uvijek u istom smjeru). To racionalno odvagivanje uitka i boli, koje se svakome prije ili kasnije nametne, nakon odreene dobi neizbjeno vodi prema samoubojstvu. S tim je u vezi zabavno zamijetiti da su Deleuze i Debord, dva ugledna intelektualca s kraja stoljea, obojica izvrili samoubojstvo bez odreena razloga, jedino stoga to nisu mogli podnijeti izvjesnost svojeg tjelesnog propadanja. Ta samoubojstva nisu izazvala nikakvo uenje, nikakav komentar; openito govorei, samoubojstva ostarjelih osoba, daleko najbrojnija, danas nam se doimaju potpuno loginima. Takoer se kao simptomatian moe istaknuti nain na koji se javnost suoava s mogunou teroristikog napada: gotovo bi svi ispitanici vie voljeli poginuti na licu mjesta nego ostati osakaeni, pa ak i unakaeni.

Dakako, dijelom zbog toga to im je pomalo dosta ivota; ali nadasve stoga to im se nita, ukljuujui smrt, ne doima tako stranim kao ivjeti u oteenom tijelu. S autoceste je skrenuo kod La Chapelle-en-Serval. Najjednostavnije bi bilo zabiti se u stablo pri prolasku kroz umu Compiegne. Kolebao se nekoliko trenutaka predugo; jadna Christiane. Kolebao se takoer nekoliko dana predugo prije no to ju je nazvao; znao je da je sama u predgradskom stanu koji je dijelila sa sinom, zamiljao ju je u kolicima, s telefonom pri ruci. Nita ga ne prisiljava da se brine o invalidnoj eni, tako je rekla, i znao je da je umrla bez mrnje. Kolica su pronali razbijena, pored potanskog sanduia, na dnu stepenita. Lice joj je bilo oteeno a vrat slomljen. Brunino je ime stajalo u rubrici osoba koju treba obavijestiti u nesretnom sluaju; preminula je na putu prema bolnici. Pogrebni je kompleks bio smjeten malo izvan Noyo-na, uz cestu prema Chaunvju, trebalo je skrenuti odmah nakon Baboeufa. Dva slubenika u plavim kutama doekala su ga u bijeloj montanoj kuici, pregrijanoj, opremljenoj brojnim radijatorima, nalik uionici srednje tehnike kole. Veliki su prozori gledali na niske, moderne zgrade preteito stambene zone. Jo otvoreni lijes bio je postavljen na stol s nogarima. Bruno se priblii, vidje Christianino tijelo i osjeti kako pada unatrag; glavom snano udari o pod. Slubenici ga obzirno pridigoe. Pla-ite! Treba plakati!..., potakne ga stariji od njih zapovjednim glasom. On protrese glavom; znao je da ne bi uspio. Christianino se tijelo vie ne moe micati, ne moe disati ni govoriti. Christianino tijelo vie ne moe voljeti, pred njim vie nema nikakva ivotnog puta i krivnja je za to samo njegova. Ovog su puta sve karte podijeljene, sve su igre odigrane, posljednja je kocka baena i donijela je konaan poraz. Ba kao ni njegovi roditelji prije njega, nije bio sposoban za ljubav. udno otupjelih osjeta, kao da lebdi na nekoliko centimetara od zemlje, vidje slubenike kako uvruju poklopac builicom-priteakom vijaka. Poao je za njima do zida tiine, sivog betonskog zida visine tri metra, u kojem su bile naslagane pogrebne elije; otprilike polovica ih je bila prazna. Stariji slubenik pogleda papir s nalozima, uputi se prema eliji 632; njegov je kolega za njim gurao lijes na kolicima s dva kotaa. Bilo je vlano i hladno, ak je poelo i kiiti. elija 632 nalazila se usred zida, otprilike na metar i pol od zemlje. Gipkim i spretnim pokretima, koji su trajali samo nekoliko sekundi, slubenici podigoe lijes i ubacie ga u eliju. Pneumatskim rasprivaem ubrizgae malo ultra-brzosueeg betona u otvor; stariji slubenik potom Bruni prui zapisnik da ga potpie. Moe ovdje odati poast pokojnici ako eli, ree mu na odlasku. Bruno se vratio autocestom Al i oko jedanaest sati stigao do prigradske magistrale. Uzeo je slobodan dan, ne slutei da bi obred mogao biti tako kratak. U grad je uao chatillonskim vratima i u Ulici Albert-Sorel pronaao mje sto za parkiranje, tono pred stanom svoje bive ene. Nije morao dugo ekati: deset minuta kasnije, iziavi iz Avenije Ernesta Revera, pojavio se njegov sin, sa kolskom torbom na leima. Doimao se zabrinutim, u hodu je razgovarao sa sobom. Na to li misli? Deko je sklon osamlji-vanju, rekla mu je Anne; umjesto da rua u koli s ostalima, drae mu je bilo vratiti se kui, podgrijati jelo koje bi mu ostavila prije odlaska na posao. Pati li zbog njegove odsutnosti? Vjerojatno, ali nije nita rekao. Djeca su prisiljena trpjeti svijet koji su im odrasli stvorili, nastoje mu se prilagoditi kako najbolje znaju; kasnije ga u pravilu reproduciraju. Victor je stigao do vrata, utipkao kod; bio je na nekoliko metara od auta, ali nije ga vidio. Bruno uhvati kvaku, uspravi se na sjeditu. Vrata zgrade zatvorie se za djeakom; Bruno ostade nepomian nekoliko trenutaka, potom se svali natrag u sjedite. Sto je mogao rei

sinu, kakvu mu je poruku mogao prenijeti? Nikakvu. Nije se imalo to rei. Znao je da mu je ivot zavren, ali nije razumio zavretak. Sve je ostalo tamno, bolno i nerazgovijetno. Krenuo je i uputio se autocestom prena jugu. Iziavi kod Antonvja, skrenuo je prema Vauhallanu. Psihijatrijska klinika Ministarstva prosvjete nalazila se malo izvan Verrieres-leBuissona, uza samu verrieresku umu; parka se vrlo dobro sjeao. Parkirao je u Ulici Victora Conside-ranta, pjeice preao nekoliko metara do eljezne ograde. Prepoznao je deurnog bolniara. Ree: Vratio sam se. 22.

Saorge - posljednja stanica

Reklamne poruke, previe usredotoene na zavoenje juniorskog trita, esto su se gubile u strategijama koje se oslanjaju koliko na podilaenje toliko na karikaturu i porugu. Kako bi se nadoknadio taj deficit panje, priroen drutvima kao to je nae, nuno je postii da svaki suradnik naeg prodajnog aparata postane naim 'veleposlanikom' kod seniora. (Corinne Megy Pravo lice seniora)
Moda se sve to moralo tako zavriti; moda nije bio nikakvog drugog naina, nijednog drugog izlaza. Moda je trebalo razrmrsiti ono to se zapetljalo, dovriti ono to je zapoeto. Djerzinski se tako morao uputiti u to mjesto zvano Saorge, na 44 sjeverne irine i 730 istone duine; mjesto koje se nalazi na nadmorskoj visini neto veoj od 500 metara. U Nici je odsjeo u hotelu Windsor, polu-otmjenom i prilino smrdljivom hotelu, u sobi ije je ureenje potpisao oskudno nadareni umjetnik Philippe Perrin. Sutradan ujutro sjeo je na vlak Nica-Tende, znamenit po ljepoti krajolika. Vlak je proao sjevernim predgraem Nie, izmeu njegovih novogradnji punih Arapa, njegovih reklama za vrui Minitel i njegovih 60% glasova za Nacionalni front. Nakon stanice Peillon-Saint-Thecle, uao je u tunel; po izlasku iz tunela, usred zasljepljujue svjetlosti, Djerzinski s desne strane ugleda obrise sela Peillon, posaenog poput privienja na vrh litice. Upravo su prolazili podrujem koje nazivaju zaleem Nie; ljudi su dolazili iz Chicaga ili Denvera razgledavati ljepote zalea Nie. Potom uronie u kanjone Roye. Djerzinski je siao na stanici Fanton-Saorge; nije imao prtljage; bio je kraj svibnja. Siao je na stanici Fanton-Saorge i hodao oko pola sata. Na pola puta, morao je proi kroz tunel; nije naiao nijedan automobil. Guide du routard, koji je kupio u zranoj luci Orly, tvrdio je da selo Saorge, koje strmoglavo nadvisuje dolinu, sa svojim visokim kuama graenim u stepeniastim katovima, ima neto tibetansko; to je sasvim mogue. U svakom sluaju, Janine, njegova majka, koja se prekrstila u Jane, ovo je mjesto izabrala za umiranje, nakon pet godina provedenih u Goi, na zapadu indijskog poluotoka. Dobro, odluila je doi ovamo, ali sasvim sigurno nije odluila riknuti, ispravi Bruno. Izgleda da se stara kurvetina preobratila na islam putem sufistike mistike, takve neke idiotarije. Dola je s oporom hippija koji ive u naputenoj kui izvan sela. Ljudi zamiljaju da su hippiji i kloari nestali zato to novine vie ne govore o njima. Naprotiv, sve ih je vie, broj im je znatno porastao zajedno s nezaposlenou, moe se rei da se roje kao mravi. Malo sam se raspitao... Spustio je glas. Lukavstvo kojeg su se dosjetili je da se prozovu neo-ruralcima, ali ustvari ne rade nita

pod milim Bogom, osim to pokupljaju socijalnu pomo i tobonju potporu za planinske poljoprivrednike. Znalaki je protresao glavom, ispraznio au jednim pokretom, naruio jo jednu. Michelu je sastanak zakazao u kafiu Cbez Gilou, jedinom u selu. Svojim prostakim razglednicama, uokvirenim fotografijama pastrva i plakatom Saorgakih boara (ije predsjednitvo nije brojilo nita manje od etrnaest lanova), taj je lokal prekrasno stvarao ugoaj Lov-Ribolov-Priroda-Tradicija, suni suprotnost neowoodstockovskom pokretu koji je proklinjao Bruno. On oprezno iz novanika izvadi letak naslovljen SOLIDARNOST S BRIGAKIM OVCAMA! Noas sam ga natipkao..., tiho ree. Sino sam razgovarao sa stoarima. Vie ne mogu spojiti kraj s krajem, puni su mrnje, ovce su im doslovno desetkovane. To je zbog ekologa i nacionalnog parka Mercantour. Ponovno su naselili vukove, opore vukova. Oni im jedu ovce! Najednom podigne glas, naglo brine u pla. U svojoj poruci Michelu, Bruno je naznaio da se ponovno preselio u Psihijatrijsku kliniku Verrieres-le-Buisson, ovaj put vjerojatno trajno. Oito su ga, dakle, pustili da izie za ovu priliku. Znai, majka nam umire..., prekine ga Michel, nestrpljiv da se konano prijee na stvar. Upravo tako! Na Rtu Agde je jednako, ujem da su podruje nasipa zabranili za javnost. Odluka je donesena pod pritiskom Drutva za zatitu priobalnog pojasa, koje je potpuno u rukama ekologa. Ljudi tamo nisu radili nikakvu tetu, mirno su se grupno evili; ali kau da to smeta morskim lastavicama. Morske lastavice spadaju u obitelj vrabaca. Jebali ih vrapci! zapali se Bruno. Hoe nam ukinuti grupnjake i ovji sir, to su pravi nacisti. Socijalisti su im pomagai. Oni su protiv ovaca jer su ovce desnica, dok su vukovi ljevica; premda vukovi slie njemakim ovarima, koji su krajnja desnica. Kome vjerovati? Smrknuto protrese glavom. U kojem si hotelu u Nici? najednom upita. U Windsoru. Zato Windsor? Bruno se ponovno poe uzrujavati. Sad voli rasko? Jesi li pri sebi? Osobno (svoje reenice je izgovarao odsjeno i sve energinije), ostajem vjeran hotelima Mercure! Jesi li si barem dao truda i raspitao se? Jesi li znao da hotel lanca Mercure 'Baie des Anges' ima degresivni sustav cijena za izvansezonsko razdoblje? U plavom periodu, soba stoji 330 franaka! To je cijena hotela s dvije zvjezdice! Uz udobnost na razini tri zvjezdice, pogled na Englesko etalite i room service od 0 do 24 sata! Bruno je sada gotovo urlao. Unato pomalo nastranom ponaanju svojeg gosta, vlasnik kafia Chez Gilou (je li Gilou bilo njegovo ime? vjerojatno) pozorno je sluao. Prie o novcu i odnosu kakvoe i cijene uvijek jako zanimaju ljude, to je jedno od njihovih tipinih obiljeja. A, evo Supine! ree Bruno razigranim, posve izmijenjenim tonom, pokazujui mladia koji je upravo uao u kafi. Mogle su mu biti dvadeset dvije godine. Odjeven u vojnike hlae i majicu s natpisom Greenpeace, bio je zagasite puti, crne kose spletene u sitne pletenice, ukratko: bio je sljedbenik rasta-stila.. Bok Supino, ivahno ree Bruno. Ovo je moj brat. Idemo vidjeti staru? Ovaj pristane bez rijei; zbog nekakva svojeg razloga, oito je odluio ne uzvraati na provokacije. Put je vodio izvan sela i blago se uspinjao planinskim obronkom, u smjeru Italije. Popevi se na jedan prijevoj, izbili su na vrlo iroku visoravan, omeenu umovitim padinama; granica je bila udaljena samo desetak kilometara. Na istoku se razabiralo nekoliko snijenih vrhunaca. Potpuno pusti krajolik stvarao je dojam prostranosti i spokoja. Lijenik je opet navratio, objasni hippie-crnac. Ne bi podnijela prijevoz, i u svakom sluaju vie se nema to uiniti.

Zakon prirode..., ree s ozbiljnou. uje ovo? podrugljivo e Bruno. uje ovog pajaca? 'Priroda', samo im je ta rije na jeziku. Sada kad je bolesna uri im se da krepa, kao ivina u svojoj rupi. To mi je majka, Supino! ree razmetljivo. A jesi li vidio njegov look? Oni drugi su jednaki, ak i gori. Gadni su k'o smrt. Krajolik je ovdje vrlo lijep..., rastreseno odgovori Michel. Kua je bila prostrana i niska, od grubih kamenih blokova, prekrivena ploama od kriljevca; podignuta je nedaleko od izvora. Prije nego to je uao, Michel iz depa izvadi fotoaparat Canon Prima Mini (uvlaivi zoom 38-105 mm, 1290 F u FNAC-u). Napravio je puni krug oko svoje osi, dugo se namjetao prije nego to je okinuo; potom se pridruio ostalima. Osim hippija-crnca, sredinju su prostoriju zaposjeli neka neartikulirana spodoba ispranoplave kose, vjerojatno Nizozemka, koja je pored kamina trikala pono, i neki stariji hippie sijede kose, takoer sijede bradice, i profinjenim licem inteligentne koze. Ovdje je..., ree hippie--crnac; razmaknuo je komad tkanine pribijen na zid i uveo ih u susjednu sobu. Dakako, Michel je sa zanimanjem promotrio mrku prikazu sklupanu u dnu kreveta, koja ih je pratila pogledom dok su ulazili u sobu. To je ipak bio tek drugi put da vidi svoju majku, i po svoj e mu prilici biti i zadnji. Prvo to ga se dojmilo bila je njezina strahovita mravost, od koje su joj jagodice strale, ruke se doimale iaenima. Put joj je bila boje zemlje, vrlo tamna, teko je disala, razvidno je bila pri samom kraju; ali iznad nosa, koji je izgledao kukast, neobino velike i bijele oi sjajile su u polumraku. Oprezno se priblii polegnutoj silueti. Ne mora se truditi, vie ne moe govoriti. Moda vie nije mogla govoriti, ali oigledno je bila svjesna. Je li ga prepoznala? Nedvojbeno nije. Moda ga je pobrkala s njegovim ocem; e to je bilo mogue; Michel je znao da nevjerojatno nalikuje svojem ocu u istoj ivotnoj dobi. A neka bia unato svemu, to god se govorilo, u ivotu vam odigraju temeljnu ulogu, bez problema ga odvedu novim smjerom, nedvojbeno ga presijeku napola. A za Janine, koja se prekrstila u Jane, postojalo je prije i poslije Michelova oca. Prije nego to ga je srela u biti je bila samo razvratna burujka puna love; nakon susreta je postala neto drugo, neto daleko katastrofalnije. Susret je, uostalom, samo prazna rije; jer istinskog susreta nije ni bilo. Naletjeli su jedno na drugo, stvorili potomka, i to je sve. Ona nije uspjela shvatiti tajnu u dubini bia Marca Djerzinskog; nije joj se uspjela ak ni pribliiti. Je li mislila na to dok se zavravao njezin kukavni ivot? To nije bilo nimalo nevjerojatno. Bruno se svali na stolac pored njezina kreveta. Ti si obina stara kurva..., ree didaktinim tonom. Zasluuje da krepa. Michel sjede suelice njemu, na uzglavlje kreveta, i pripali cigaretu. Htjela si biti kremirana? u aru nastavi Bruno. Ima sree, bit e kremirana. Ono to ostane od tebe stavit u u jednu posudu, i svako jutro, kad se probudim, pisat u po tvojem pepelu. Zadovoljno kimne glavom; Jane iz grla ispusti hropac. U tom se trenu ponovno ukae hippie-crnac. Hoete to popiti? dobaci ledenim tonom. Naravno, sine, zaurla Bruno. Treba li takvo to pitati? Daj briju, Supino! Mladi izie i vrati se s bocom whiskyja i dvije ae. Bruno si napuni au, otpije dobar gutljaj. Oprostite mu, potresen je..., ree Michel gotovo neujno. Tako je, potvrdi njegov polubrat. Ostavi nas s naom boli, Supino. Bruno isprazni au coknuvi jezikom, ponovno se poslui. Bolje im je da se uvaju, pederine..., zamijeti on. Prepisala im je sve to ima, a dobro znaju da djeca imaju neotuivo pravo na nasljedstvo. Da elimo osporiti opo ruku, sigurno bismo dobili. Michel je utio, nije elio raspravljati o toj temi. Ni u susjednoj sobi nitko nije govorio; ulo se hrapavo i oslabjelo disanje umirue.

Htjela je ostati mlada, to je sve..., ree Michel umornim i pomirljivim glasom. eljela se druiti s mladima, a nikako sa svojom djecom, koja su je podsjeala da je njezina generacija prolost. To nije osobito teko objasniti, niti shvatiti. Ja bih sad otiao. Misli da e uskoro umrijeti? Bruno slegne ramenima. Michel ustade i prijee u drugu prostoriju; sijedi hippie sada je bio sam, zabavljen guljenjem biotikih mrkvi. Pokuao ga je ispitati, doznati to je tono rekao lijenik; ali od starog marginalca mogao je dobiti samo neodreene informacije, nepovezane s pitanjem. Taje ena zraila..., naglasi on, s mrkvom u ruci. Mislimo da je spremna za umiranje, jer je dosegla dovoljno visoku razinu duhovnog ostvarenja. Sto je time elio rei? Beskorisno je ulaziti u detalje. Oigledno, stari bedak nije zaista izgovarao rijei; bilo mu je dovoljno ustima proizvoditi glasove. Michel se nestpljivo okrene na petama i vrati se Bruni. Ti hippijevski kreteni..., ree ponovno sjedajui, i dalje su uvjereni da je vjera osobni in zasnovan na meditaciji, duhovnom traganju, itd. Nesposobni su shvatiti da se, naprotiv, radi o isto drutvenoj aktivnosti, zasnovanoj na fiksaciji, na obredima, pravilima i ceremonijama. Auguste Comte tvrdi kako je jedina uloga vjere dovesti ovjeanstvo do potpunog ujedinjenja. Nabijem ti Augustea Comtea! bijesno upadne Bruno. Kad ovjek prestane vjerovati u vjeni ivot, vjera vie nije mogua. A ako je drutvo nemogue bez vjere, kao to ti izgleda misli, ne moe vie biti ni drutva. Podsjea me na one sociologe koji zamiljaju da je kult mladosti prolazna moda nastala u 50-ima, koja je svoj vrhunac dosegla u 80-ima, itd. U zbilji, ovjek se oduvijek uasava smrti, i nikad nije mogao bez uasavanja razmiljati o izvjesnosti vlastitog nestanka, niti o svojem propadanju. Od svih zemaljskih dobara, tjelesna je mladost neupitno najdragocjenija; a danas vjerujemo samo jo u zemaljska dobra. Ako Krist ne uskrsne', iskreno kae sveti Pavao, 'naa je vjera uzaludna.' Krist nije uskrsnuo; izgubio je borbu sa smru. Napisao sam jedan scenarij za film o raju, na temu novog Jeruzalema. Radnja je smjetena na otok naseljen samo golim enama i malim psima. Uslijed bioloke katastrofe mukarci su izumrli, kao i gotovo sve ivotinjske vrste. Vrijeme se zaustavilo, klima je jednolina, blaga; stabla rode voe tijekom itave godine. ene su vjeno spolno zrele i svjee, mali psi vjeno ivahni i veseli. ene se kupaju i miluju, mali se psi igraju i vragolasto trkaraju oko njh. Svih su boja i svih pasmina: ima pudlica, foks-terijera, vorkshirskih terijera, bri-selskih pineva, Shi-Tzuova, panijela Kralja Charlesa, kovravih biona, vvestiea, beagleova. Jedini je veliki pas jedan labrador, miran i njean, koji ostalima slui kao savjetnik. Jedini trag postojanja mukaraca je videokazeta koja prikazuje izabrane televizijske nastupe Edouarda Balladura; ta kazeta umirujue djeluje na neke ene, kao i na veinu pasa. Tu je i kazeta s jednom epizodom ivota ivotinja, koju tumai Claude Darget; nju se nikada ne gleda, ali slui kao uspomena, kao svjedoanstvo divlja-tva ranijih epoha. Znai, daju ti da pie..., ree blago Michel. Nije bio iznenaen. Veina je psihijatara blagonaklona prema vrljo-tinama svojih pacijenata. Nije da im pripisuju nekakvu terapijsku vrijednost; ali smatraju da se radi o kakvoj--takvoj zanimaciji, u svakom sluaju boljoj od razrezivanja podlaktica iletom. Na tom se otoku ipak dogodi pokoja mala drama, nastavi Bruno glasom punim ganua. Naprimjer, jednog dana, jedan od malih pasa otpliva neoprezno daleko. Sreom, njegova gospodarica opaa da je u opasnosti, skae u jednu barku, vesla svom snagom i uspijeva ga izvui u posljednjem trenu. Jadni je mali pas popio previe vode, onesvijestio se i moglo bi se pomisliti da e umrijeti; ali njegova ga gospodarica uspijeva povratiti u ivot dajui mu umjetno disanje, i sve se odlino zavrava, mali je pas ponovno radostan. Bruno naglo zamukne. Sada se doimao

vedrim, i gotovo ushienim. Michel pogleda na sat, potom oko sebe. Majka vie nije davala ni glasa od sebe. Bilo je blizu podne; vladao je nepodnoljiv mir. Ustao je, vratio se u sredinju prostoriju. Sijedi je hippie nestao, ostavivi mrkvu. Nalio si je pivo, otiao do prozora. Pogled je pucao na kilometre breuljaka obraslih jelama. Medu snijenim vrhuncima u daljini se razabiralo plaviasto lje-skanje jezera. Ozraje je bilo blago i bogato mirisima; bilo je prekrasno proljetno jutro. Tako je stajao neko teko odredivo vrijeme a pozornost mu je, odvojena od tijela, mirno lebdjela medu vrhuncima, kada ga je u stvarnost vratilo neto to mu se najprije uinilo urlikom. Trebalo mu je nekoliko trenutaka da podesi slunu percepciju, potom brzo krene prema sobi. I dalje sjedei pored kreveta, Bruno je pjevao na sav glas: Svi su doli, sva djeica Cim su krike zaula Umrijeti e Maaamicaaaaa... Oni su lakoumni; lakoumni, besramni, skloni majmu-narijama, eto takvi su ljudi. Bruno ustade i jo glasnije otpjeva sljedeu kiticu: Svi su doli, sva djeica Cak i s talijanskoga juga Tu je i Giorgio, protjerani sin Ruku punih poklonaaaa... U tiini koja je uslijedila nakon te vokalne izvedbe, jasno se ulo muhu kako prolijee prostorijom prije no to je sletjela na Janino lice. Obiljeje je dvokrilaca njihova opremljenost samo jednim parom opnastih krila posade nih na drugi prsten toraksa, parom ticala za ravnoteu (kojima se se koriste pri letu), posaenih na trei prsten toraksa, i usnih organa za ubadanje ili sisanje. U trenu kada se muha odvaila zakoraiti na povrinu oka, Mi-chel nasluti. Priblii se Jane, ali ne dodirujui je. Mislim da je mrtva, ree nakon kraeg prouavanja. Lijenik je bez potekoa potvrdio tu dijagnozu. Bio je u pratnji opinskog slubenika, i tu poee problemi. Kamo ele prevesti tijelo? Moda u obiteljsku grobnicu? Mi-chel nije imao pojma, osjeao se iscrpljen i smeten. Da su znali razviti obiteljske odnose proete toplinom i panjom, ne bi do ovoga dolo - do izvrgavanja ruglu pred opinskim slubenikom, koji se, treba rei, ponaao dolino. Bruno se potpuno iskljuio iz te situacije; sjeo je malo podalje i poeo partiju Tetrisa na svojoj mobilnoj konzoli. E pa onda..., opet preuze slubenik, moemo vam ponuditi parcelu na groblju u Saorgeu. Bit e vam malo izvan ruke za posjete pokojnici, naroito ako niste iz ovog kraja; ali to se prijevoza tie, naravno, tako je praktinije. Pogreb bi se mogao odrati ve danas poslijepodne, trenutno nismo u osobitoj guvi. Pretpostavljam da nee biti problema s doputenjem za pokapanje... Nikakvih problema! dobaci lijenik s pomalo prevelikim arom. Donio sam obrasce... Uz ivahni osmijeh izvadi hrpicu papira. Pas mater, najebao sam..., ree Bruno poluglasno. Doista, njegova je konzola veselo zasviruckala. I Vi se slaete s pokopom, gospodine Clement? podvikne slubenik. Niti sluajno! Bruno se u hipu uspravi. Moja je majka eljela biti kremirana, to joj je bilo iznimno vano! Slubenik se smrkne. Opina Saorge nije bila opremljena za kremiranje; radilo se o sasvim posebnoj opremi, koja bi bila neopravdana s obzirom na broj zahtjeva. Ne, to e zaista teko ii. To je posljednja elja moje majke..., vano ree Bruno. Nastupi utnja. Opinski je slubenik munjevito razmiljao. Istina, postoji krematorij u Nici..., ree skromno. Mogao bi se organizirati prijevoz tamo i natrag, ako se i dalje slaete s pokopom u naoj opini. Dakako, trokove biste vi

podmirili... Nitko ne odgovori. Moram telefonirati, nastavi slubenik, da se odmah raspitam za satnicu kremacija. Pogledao je u svoj rokovnik, izvadio mobitel i kada je tipkao brojeve, Bruno ga ponovno prekide. Odustajemo..., ree iroko odmah-nuvi rukom. Tu emo je pokopati. Briga nas za njezinu posljednju elju. Ti plaa!, nastavi autoritativno obraajui se Michelu. Bez ikakve rasprave, ovaj izvadi svoju ekovnu knjiicu i upita za cijenu koncesije parcele na trideset godina. To je dobar izbor, potvrdi opinski slubenik. Koncesija na trideset godina vam daje vremena da vidite kako e se stvari razvijati. Groblje se nalazilo stotinjak metara povie sela. Dva su ovjeka u plavim radnim odijelima nosila lijes. Odabran je osnovni model, od jelovine, kakvih je bilo na zalihi u opinskom skladitu; pogrebna je sluba bila primjerno organizirana u Saorgeu. Bilo je kasno poslijepodne, ali sunce je jo grijalo. Bruno i Michel su hodali jedan do drugog, dva koraka za nosaima; sijedi hippie bio je uz njih, stalo mu je da isprati Jane do njezina posljednjeg poivalita. Put je bio neravan, kamenit, i sve je to vjerojatno imalo nekakvog smisla. Jedna je ptica grabeljivica vjerojatno kanjac polako kruila zrakom, poluvisoko. Bit e da tu ima zmija..., zakljui Bruno. Tada pokupi jedan bijeli, jako zailjen kamen. Pred samim skretanjem prema groblju, kao da eli potvrditi njegove rijei, jedna se ridovka ukae izmeu dva grma koji su rasli uza zidine; Bruno nacilja i hitnu svom snagom. Kamen se razbije na zidu, za dlaku promaivi gmazovu glavu. Zmijama pripada mjesto u prirodi..., primijeti sijedi hippie s odreenom strogou. Jebala te tvoja priroda, prijatelju. Serem se na nju! Bruno je ponovno bio izvan sebe. Usrana priroda... nabijem ti prirodu! kiptei je mrmljao jo nekoliko minuta. No dok su sputali lijes drao se dolino, jedino je isputao zvukove nalik hihotu i kimao glavom, kao da mu taj dogaaj pobuuje neke sasvim nove misli, jo nedovoljno jasne da bi ih eksplicitno izrazio. Nakon pogrebnog obreda, Michel je dvojici radnika dao dobru napojnicu - pretpostavivi da je takav obiaj. Imao je etvrt sata da uhvati vlak; Bruno takoer odlui njime otputovati. Rastae se na peronu kolodvora u Nici. Tada to jo nisu znali, ali nee se vie nikada vidjeti. Je li ti u redu u klinici? upita Michel. Ma nema frke, laganika, imam svoj litij. Bruno se lukavo nasmijei. Neu se vratiti ravno u kliniku, mogu se zagubiti jednu no. Idem u jedan klub u kojem ima kurvi, Nica ih je puna. elo mu se namrti, on se smrkne. S litijem mi se vie uope ne die, ali nema veze, svejedno to volim. Michel se rastreseno sloi, popne se u vagon: rezervirao je leaj u spavaim kolima.

TREI DIO

BEZGRANINA EMOTIVNOST

1. Po povratku u Pariz, pronaao je Desplechinovo pismo. Prema lanku 66 pravilnika CNRS-a, morao je zatraiti povratak u slubu, ili produetak neplaenog dopusta, dva mjeseca prije isteka odobrenog razdoblja. Pismo je bilo uljudno i puno humora, Desplechin se sprdao s administrativnim obvezama; no unato tome, rok je nesporno istekao tri tjedna ranije. Odloio je pismo na radni stol, u stanju duboke nesigurnosti. Tijekom protekle godine, bio je slobodan da sam odreuje podruje svojih istraivanja; to je postigao? Nesporno, gotovo nita. Ukljuivi svoj kompjutor, s gaenjem ustanovi da je u njegov e-mail pristiglo jo osamdeset stranica; premda je bio odsutan svega dva dana. Jedan od dopisa poslan mu je iz Instituta za molekularnu biologiju u Palaiseau. Kolega koji ga je zamjenjivao pokrenuo je program istraivanja DNA kod mitohondrija; za razliku od DNA u jezgri, ove su molekule izgleda bile liene mehanizama popravka koda oteenog napadima radikala; to nije bilo osobito iznenaenje. Sa Sveuilita Ohio stigla je zanimljivija poruka: njihova su istraivanja Saccharomycea pokazala da vrste koje se reproduciraju spolnim putem evoluiraju sporije od onih koje se reproduciraju kloniranjem; proizvoljne se mutacije, dakle, stoga doimaju djelotvornijima od prirodnog odabira. Eksperimentalno je kombiniranje zabavno, i rezultati mu proturjee jasnoi klasine hipoteze o spolnoj reprodukciji kao pokretau evolucije; ali kako god bilo, svemu se tome vrijednost sada svodi na anegdotsku. im genetski kod bude potpuno deifriran (a to e se dogoditi tijekom predstojeih mjeseci), ovjeanstvo e biti u stanju nadzirati vlastitu bioloku evoluciju; spolnost e tada jasno razotkriti svoju bit, beskorisne, opasne i regresivne funkcije. Ali ak i kada bi se uspjelo otkriti pojavu mutacija, tovie proraunati njihov mogui tetni uinak, nita zasad ne baca ni najmanje svjetlo na njihovu determiniranost; stoga nita ne omoguuje da im se prida odreen i upotrebljiv smisao; razvidno je da u tom pravcu treba usmjeriti istraivanja. Rastereen spisa i knjiga kojima su bile pretrpane police, Desplechinov se ured doimao golemim. E, da..., ree uz diskretan osmijeh. Idem u mirovinu po isteku mjeseca. Djerzinski ostade rastvorenih usta od iznenaenja. ovjek nekog godinama poznaje, katkad desecima godina, pomalo se navikne izbjegavati osobna pitanja i uistinu vane teme; ali zadrava nadu da e kasnije, u povoljnijim okolnostima, nai dobar razlog da postavi ta pitanja, da nane te teme; unedogled odgaana vizija ovjenijeg i potpu nijeg odnosa nikad se posve ne izbrie, jednostavno stoga to je on nemogu, jer se nijedan ljudski odnos ne da strpati u nepromjenjivo skuen i krut okvir. Ostaje, dakle, vizija autentinog i dubokog ljudskog odnosa; ostaje godinama, katkad desecima godina, sve dok vam neki konaan i brutalan dogaaj (najee tipa smrti) ne ukae daje prekasno, da se ni taj autentian i dubok odnos iju ste sliku njegovali nee razviti, nita vie od drugih. U petnaest godina njegova radnog vijeka, Desplechin je bio jedina osoba s kojom je poelio uspostaviti bliskost koja bi izila iz okvira sluajnog, isto utalitarnog, beskrajno dosadnog ljudskog okruenja koje tvori prirodnu klimu uredskog ivota. E

pa, propalo je. Bacio je snudeni pogled na kutije knjiga nagomilane na podu ureda. Mislim da bi bolje bilo da odemo nekamo na pie..., predloi Desplechin, vrlo prikladno saimajui trenutni ugoaj. Proli su uzdu muzeja Orsay, sjeli za stol na terasi u stilu XIX. stoljea. Za susjednim je stolom pet-est talijanskih turistkinja ivahno eretalo, poput nevine peradi. Djerzinski narui pivo, Desplechin whisky bez leda. Sto ete sad raditi? Ne znam... Desplechin je zaista izgledao kao da ne zna. Putovati... Moda se odluim za malo seksualnog turizma. Nasmijei se; lice mu je jo uvijek bilo vrlo armantno dok se smijeio; taj je arm, dodue, bio pun razoaranja, oito se radilo o potroenom ovjeku, ali arm je svejedno bio pravi. alim se... Istina je da me to vie uope ne zanima. Znanje, da... Ostaje elja za znanjem. udna je stvar ta elja za znanjem... Vrlo je malo ljudi ima, ak i medu znanstvenicima; veina ih se zadovolji graenjem karijere, brzo prijee na administrativne poloaje; premda je ona strahovito vana u povijesti ovjeanstva. Mogla bi se zamisliti bajka u kojoj se sasvim malena skupina ljudi najvie nekoliko stotina osoba na zemaljskoj kugli sa arom bavi vrlo tekom, vrlo apstraktnom aktivnou, potpuno nerazumljivom neupuenima. Ti ljudi zauvijek ostaju nepoznati ostatku puanstva; nikada im ne pripadne ni vlast, ni bogatstvo, ni poasti; nitko nije u stanju ak ni shvatiti zadovoljstvo koje im prua njihova sitna zanimacija. No ipak, oni su najmonija sila na svijetu, i to zbog vrlo jednostavna, sasvim skromna razloga: jer su im u rukama kljuevi racionalne sigurnosti. Sve to oni proglase istinitim, kao takvo prije ili kasnije prihvati i cjelokupno ovjeanstvo. Nijedna ekonomska, politika, drutvena ni vjerska sila nije u stanju sauvati vjerodostojnost pri suoenju s racionalnom sigurnou. Moe se rei da se Zapad preko svake mjere zanimao za filozofiju i politiku, da je potpuno nerazumno lomio koplja na filozofskim i politikim pitanjima; takoer se moe rei da je Zapad strastveno volio knjievnost i umjetnost; ali u zbilji, nita u njegovoj povijesti nije imalo toliku teinu kao potreba za racionalnom sigurnou. Toj je potrebi za racionalnom sigurnou Zapad naposljetku sve rtvovao: svoju vjeru, svoju sreu, svoja nadanja, i kad se sve zbroji, svoj ivot. Toga bi se trebalo sjetiti kada se pokua prosuivati cjelokupnost zapadnjake civilizacije. Uutio je, ostavi zamiljen. Pogled mu je trenutak lebdio medu stolovima, pa se usredotoio na au. Sjeam se jednog deka kojeg sam upoznao u treem razredu, kada mi je bilo esnaest. Vrlo kompliciran, tjesko-ban tip. Bio je iz bogate, konzervativne obitelji i, uostalom, potpuno je prihvaao vrijednosti svojeg okruenja. Jednog dana, usred neke rasprave, rekao mi je: 'Ono to odreuje vrijednost neke vjere je kakvoa morala koji se na njoj moe utemeljiti.' Zanijemio sam od iznenaenja i divljenja. Nikada nisam doznao je li sam doao do tog zakljuka, ili je izreenu tezu pronaao u nekoj knjizi; u svakom sluaju, reenica me se silno dojmila. Ve etrdeset godina o njoj razmiljam; danas mislim da je u krivu. ini mi se nemoguim u vjerskim pitanjima zauzimati iskljuivo moralistika stajalita; no ipak, Kant ima pravo kada tvrdi da se i samog Spasitelja ovjeanstva mora prosuivati prema univerzalnim etikim kriterijima. Ali ja sam doao do uvjerenja kako su vjere nadasve pokuaji objanjavanja svijeta; a nijedan pokuaj objanjavanja svijeta nije odriv ako se sukobi s naom potrebom za racionalnom sigurnou. Matematiki dokaz, eksperimentalni postupak, to su trajne steevine ljudske svijesti. Dobro znam da izgleda kao da mi injenice proturijee, dobro znam da islam - daleko najgluplja,

najprijetvornija i naj-nazadnija od svih vjera trenutno kao da se iri; no to je samo povrna i privremena pojava: dugorono, islam je osuen na propast, jo izvjesnije od kranstva. Djerzinski podie glavu; sluao je s velikom pozornou. Nikada ne bi bio pomislio da je Desplechin osjetljiv prema tim pitanjima; on, pak, nakon kraeg kolebanja nastavi: S Philippeom sam izgubio vezu nakon mature, ali doznao sam da je poinio samoubojstvo nekoliko godina kasnije. Dobro, ne mislim da je to povezano; ali istodobno biti homoseksualac, katoliki integrist i rojalist, to zasigurno ipak nije ba jednostavan spoj. U tom trenu Djerzinski shvati da njega samog nikada nisu opsjedala ozbiljna vjerska preispitivanja. Znao je, meutim, i to odavno, da je materijalistika metafizika, nakon to je pomela vjerska uvjerenja prethodnih stoljea, sama stradala od najnovijih dostignua fizike. Neobino je da se ni njemu niti ijednom od fiziara koje je upoznao nije nikada javila makar kakva sumnja, kakva duhovna tjeskoba. Sto se mene osobno tie, ree upravo kada mu se probudila spoznaja o tome, rekao bih da sam se drao onog temeljnog pragmatizma koji je u naelu tipian za istraivae. injenice postoje, zakonitosti ih ulanavaju, pojam uzroka nije znanstven. Svijet je jednak zbroju znanja koja imamo o njemu. Ja vie nisam istraiva..., odgovori Desplechin s ra-zoruavajuom jednostavnou. Nedvojbeno se upravo zbog toga pod stare dane preputam metafizikim pitanjima. Ali, naravno, vi ste u pravu. Treba nastaviti istraivati, eksperimentirati, otkrivati nove zakone, ostalo je potpuno beznaajno. Sjetite se Pascala:' Treba rei otprilike: to inimo figurama i gestama, jer to je istinito. Ali rei kojima, i nainiti stroj, to je smijeno; jer to je beskorisno, nesigurno i mukotrpno' Dakako, on je jo jednom u pravu, a ne Descartes. Uzgred... jeste li odluili to ete? Pitam zbog... (uinio je pokret isprike) te gnjavae oko rokova. Jesam. Treba mi premjetaj u Centar za genetska istraivanja Galway, u Irskoj. Potrebna mi je mogunost da brzo instaliram jednostavne eksperimentalne sklopove, u uvjetima dovoljno precizne temperature i tlaka, sa irokim spektrom radioaktivnih obiljeivaa. Nadasve mi je potrebna velika raunalna mo mislim da se sjeam da imaju dva paralelno povezana Craya. Mislite krenuti novim smjerom istraivanja? Iz Desple-chinovog je glasa provirio traak uzbuenja; opazivi to, ponovno navue svoj diskretni smijeak, kojim kao da se sebi rugao. elja za znanjem..., ree blago. Mislim da je pogreka u odluci da se radi iskljuivo na prirodnoj DNA. Molekula je DNA sloena, i razvijala se manje-vie sluajno: ima neopravdanih vikova, dugih nekodirajuih sekvenci, ukratko ima kojeega. Ako elimo ozbiljno testirati ope uvjete mutacije, treba krenuti od jednostavnijih samoreproducirajuih molekula, s najvie nekoliko stotina valencija. Desplechin je kimao glavom, sa sjajem u oima, vie nije pokuavao sakriti uzbuenje. Talijanske su turistkinje otile; osim njih, u kafiu nije bilo nikoga. To e svakako trajati vrlo dugo, nastavi Michel, ne moe se unaprijed govoriti o posebnim obiljejima promjenjivih konfiguracija. Ali zasigurno postoje uvjeti strukturne stabilnosti na subatomskoj razini. Ako se uspije izraunati stabilnu konfiguraciju, makar na samo nekoliko stotina atoma, ostalo e ovisiti samo o kapacitetu obrade... Zapravo, moda malo previe urim. Ne mora biti... Desplechin je sada govorio sporim i sanjarskim glasom ovjeka koji nazire beskrajno daleke horizonte, fantomske i neistraene mentalne sklopove. Potrebna mi je mogunost da radim posve neovisno, izvan hijerarhije centra. Ima tu stvari koje su isto hipotetine: bilo bi predugo, preteko za objanjavanje.

Svakako. Pisat u Walcottu, ravnatelju centra. On je u redu, pustit e vas na miru. Uostalom, ve ste radili s njima, ako se ne varam. Neto s kravama... Da, neka sitnica. Ne brinite. Idem u mirovinu... (ovog mu se puta u osmijehu pojavilo malo ogorenja), ali to je jo u mojoj moi. U administrativnom smislu, imat ete status znanstvenika na posudbi koji ete moi produljiti iz godine u godinu, koliko god budete eljeli. Ma tko bio moj nasljednik, nema ni najmanje mogunosti da taj ugovor bude doveden u pitanje. Rastae se nedugo potom, kod Pont Rovala. Desplechin mu prui ruku. Nije imao sina, njegove su ga seksualne sklonosti u tome sprijeile, ideju prijetvornog braka oduvijek je smatrao smijenom. Tih nekoliko sekundi, dok mu je stiskao ruku, ree si da ono to upravo proiv-Ijuje spada na neku viu razinu; potom si ree da je silno umoran; potom se okrene i pode du gata, uz knjiarske tandove. Djerzinski je minutu-dvije promatrao tog ovjeka kako nestaje u smiraju dana.

2.
Sljedeeg je dana veerao kod Annabelle i vrlo joj razlono, na saet i precizan nain objasnio zato mora otii u Irsku. Pred njim stoji zacrtan program, sve je jasno povezano. Ono bitno je ne usredotoiti se na DNA, ivo bie promatrati u najopenitijem smislu kao samoreprodukti-van sustav. U prvi tren, Annabelle ne odgovori nita; nije mogla suzbiti lagano krivljenje usta. Potom mu dolije vina; te je veeri spremila ribu, i njezina je malena garsonijera vie no ikad podsjeala na brodsku kabinu. Nisi me mislio povesti... Rijei joj snano odjeknuve u tiini; tiina se otegne. Nisi ak ni pomislio na to..., ree napola iznenaeno, napola djetinje uvrijeeno; potom brine u pla. Nije se ni pomaknuo; da je u tom trenu uinio kakvu gestu, ona bi je zasigurno otklonila; ljudi moraju plakati, nema se to drugo uiniti. A tako smo se dobro slagali kada nam je bilo dvanaest godina..., ree ona u suzama. Zatim podie pogled prema njemu. Lice joj je bilo pravilno, iznimno lijepo. Ree bez razmiljanja: Napravi mi dijete. Trebam nekoga uza sebe. Nee ga morati odgajati, niti brinuti za njega, ak ni priznati ga. Uope te ne traim da ga voli, niti da mene voli; samo mi napravi dijete. Znam da imam etrdeset godina: svejedno mi je, preuzimam rizik. Ovo mi je posljednja prilika. Kojiput mi doe ao to sam pobacila. Ali prvi mukarac s kojim sam zatrudnjela bio je olo, a drugi neodgovoran; kad mi Je bilo sedamnaest nisam ni pomiljala da bi ivot mogao biti tako ogranien, mogunosti tako kratkotrajne. Michel upali cigaretu da razmisli. udna ideja..., ree kroz zube. udno je doi na ideju da se reproducira, ako ne voli ivot. Annabelle ustade, komad po komad skine svoju odjeu. U svakom sluaju, doi da vodimo ljubav. Ve barem mjesec dana nismo vodili ljubav. Prestala sam uzimati pilule prije dva tjedna; sad sam usred plodnih dana. Stavila je ruke na trbuh, podigla ih do grudi, lagano razmaknula bedra. Bila je lijepa, poeljna i umiljata; zato nije nita osjeao? To je neobjanjivo. On pripali jo jednu cigaretu, naglo shvati da mu razmiljanje nee nita pomoi. Dijete se napravi, ili ne napravi; to ne ovisi o racionalnoj odluci, to ne spada medu

odluke koje ljudsko bie racionalno donosi. On zgnjei opuak u pepeljari, promrmlja: Pristajem. Annabelle mu pomoge da skine odjeu i njeno ga rukama nadrai kako bi mogao ui u nju. Nije osjeao bog-znato, osim mekoe i topline njezine vagine. Brzo se pre-stade micati, zateen geometrijskim izgledom koitusa, te ujedno zadivljen gipkou i osjetilnim bogatstvom sluznica. Annabel ustima dotakne njegova, obgrli ga. On za tvori oi, jasnije osjeti vlastiti ud, ponovno se stade micati gore-dolje. Malo prije ejakulacije ukae mu se vizija -iznimno jasna vizija - spajanja rasplodnih stanica, a odmah potom prvih staninih dioba. To je bilo poput skoka u neizbjeno, poput malog samoubojstva. Val svijesti popne mu se udom, osjeti trcanje svoje sperme. Annabelle ga takoer osjeti, duboko uzdahne; potom ostadoe potpuno mirni. Trebali ste se naruiti za papa-test prije mjesec dana..., ree ginekolog umornim glasom. Umjesto toga, prekidate s pilulom bez mojeg znanja i uputate se u trudnou. Dajte, pa niste balavica!... Zrak je u ordinaciji bio hladan i pomalo ljepljiv; Annabelle se iznenadila to je pri izlasku ponovno zatekla lipanjsko sunce. Nazvala je sutradan. Ispitivanje stanica otkrilo je prilino ozbiljne anomalije; trebat e uiniti biopsiju i kire-tau sluznice maternice. Od trudnoe je, razumije se, bolje zasad odustati. Razumno je stvari raditi na sigurnim temeljima, ne?... Nije izgledao jako uznemiren, samo malo zabrinut. Annabelle je tako trei put pobacila - fetus je imao samo dva tjedna, bilo je dovoljno kratko usisavanje. Instrumenti su znatno napredovali od posljednjeg zahvata koji je pretrpjela, i na njezino veliko iznenaenje, sve je bilo gotovo za manje od deset minuta. Rezultati analize stigli su tri dana kasnije. Pa eto..., lijenik je izgledao strano star, kompetentan i alostan. Bojim se, naalost, da nema nikakve sumnje: imate mikro-invazivni stadij raka maternice. Namjestio je naoale, ponovno pregledao papire; to je osjetno pojaalo dojam ope kompetencije. Nije bio osobito iznenaen; rak maternice esto napada ene u dobi koja prethodi menopauzi, a rizik se poveava ako nisu raale. Nain tretmana je poznat, tu nema niega spornog. Treba izvriti abdominalnu histerekto-miju i bilateralnu salpingo-ovarektomiju. To su danas lagani operacijski zahvati, opasnost od komplikacija je zanemariva. Bacio je pogled na Annabelle: loe je to ne reagira, to ostaje potpuno bez rijei; to je vjerojatno uvertira u krizno stanje. Lijenicima se u naelu preporua da pacijenticu usmjere na psihoterapiju potpore pripremio je mali popis adresa i nadasve da teite stave na sljedeu misao vodilju: kraj plodnosti nikako ne znai kraj spolnog ivota; kod nekih pacijentica, naprotiv, to osjetno pojaa spolnu udnju. Znai, izvadit e mi maternicu..., ree ona s nevje-ricom. Maternicu, jajnike i Falloppijeve tube; bolje je izbjei svaku opasnost od irenja. Prepisat u vam terapiju nado-mjetanja hormona - ona se, uostalom, sve ee prepisuje, ak i u sluajevima obine menopauze. Otputovala je k roditeljima u Crecy-en-Brie; operacija je zakazana za 17. srpnja. Michel ju je, zajedno s majkom, otpratio u bolnicu u Meauxu. Nije se bojala. Kirurki je zahvat trajao neto due od dva sata. Annabelle se probudila sutradan. Kroz prozor je vidjela plavo nebo, lagani dah vjetra u kronjama. Nije osjeala gotovo nita. eljela je vidjeti ranu na svojem trbuhu, ali nije se usudila zatraiti sestru. Bilo je udno misliti kako je sad ista ena, osim to su joj uklonjeni reprodukcijski organi. Rije ablacija neko joj je vrijeme lebdjela u duhu, dok je nije zamijenila jedna brutalnija slika. Ispraznili su me, ree si; oistili su mi utrobu kao piletu.

Iz bolnice je izila tjedan kasnije. Michel je pisao Wal-cottu da ga izvijesti kako odgaa dolazak; nakon malo izmotavanja pristao se smjestiti kod njezinih roditelja, u nekadanjoj bratovoj sobi. Annabelle je primijetila da se zbliio s njezinom majkom dok je ona bila u bolnici. Stariji je brat takoer radije navraao otkako je Michel boravio u kui. U biti si nisu imali bogznato rei; Michel se nije ni najmanje razumio u probleme malih poduzea, a Jean--Pierreu su pitanja koja je otvarao razvoj istraivanja u molekularnoj biologiji ostala potpuna nepoznanica; no ipak bi se uz aicu prije veere naposljetku uspostavilo muko, djelomino lano razumijevanje. Ona se morala odmarati, i nadasve izbjegavati dizanje tekih predmeta; ali sada se mogla sama prati i normalno jesti. Poslijepodneva je provodila sjedei u vrtu; Michel i njezina majka brali su jagode ili ljive utice. To je nalikovalo nekim udnim praznicima, ili povratku u djetinjstvo. Ona je osjeala kako je sunce miluje po licu i rukama. Najee bi tako sjedila ne radei nita; katkad je vezla, ili izraivala pliane lutkice za svojeg neaka i neakinje. Psihijatar iz Meauxa prepisao joj je sredstvo za spavanje, i prilino jaku dozu sedativa. U svakom sluaju mnogo je spavala, i snovi su joj redovito bili mirni i radosni; mo je duha golema, dokle god ostane neometan u vlastitoj sferi. Michel je leao pored nje u krevetu; obgrlivi je oko struka, osjeao je kako joj se prsni ko pravilno uzdie i sputa. Psihijatar ju je redovito posjeivao; doimao se zabrinutim, neto je mrmljao, spominjao gubitak veze sa stvarnou. Ona je postala vrlo plaha, pomalo udna, i esto se bezrazlono smijala; katkad bi joj se, pak, oi naglo napunile suzama. Tada bi uzela jo jedan Tercian. Od treeg je tjedna smjela izlaziti, i nakratko proetati uz rijeku ili oblinjim umama. Vrijeme je u kolovozu bilo iznimno lijepo; dani su se nizali, istovjetno blistavi, bez najmanje prijetnje olujom i bez najmanjeg nagovjetaja nekog kraja. Michel ju je drao za ruku; esto bi sjeli na klupu uz Grand Morin. Trava je na obali bila spaljena od sunca, gotovo izbijeljena; u sjeni bukava rijeka je beskrajno valjala svoje tamnozelene valove. Vanjski je svijet imao svoje vlastite zakone, a ti zakoni nisu ljudski. 25. kolovoza, jedna je pretraga ukazala na metastaze u podruju abdomena; bilo je za oekivati da se nastave iriti, i da proces zavri infaustno. Mogla se pokuati terapija zraenjem, istinu govorei to je jedino to se moglo uiniti; ali bolje je ne prikrivati zbilju, radi se o tekoj terapiji, i lijeenje je uspjeno u jedva 50% sluajeva. Veera je bila iznimno tiha. Izlijeit emo te, zlato moje malo..., ree Annabellina majka pomalo drhtavim glasom. Ona uhvati majku oko vrata, nasloni elo na njezino; ostadoe tako otprilike minutu. Nakon to je majka otila u krevet, ona se nastavi povlaiti po dnevnoj sobi, odsutno listati knjige. Michel ju je iz svoje fotelje pratio pogledom. Mogli bismo se obratiti nekom drugom lijeniku..., ree nakon duge utnje. Da, mogli bismo, odgovori ona nehajno. Nije mogla voditi ljubav, rana je bila previe svjea i bolna; ali dugo ga je drala u zagrljaju. ula je kako u tiini krgue zubima. U jednom trenu, pogladivi ga po licu, ona primijeti da je mokro od suza. Stala mu je njeno milovati ud, to ga je istodobno uzbuivalo i smirivalo. Uzeo je dvije tablete Mepronizina, i naposljetku zaspao. Oko tri ujutro ona ustade, navue kunu haljinu i side u kuhinju. Iz dna kredenca iskopa alicu sa svojim urezanim imenom, koju joj je kuma poklonila za deseti roendan. U alicu briljivo istrese sadraj svoje boice Rohyp-nola, doda malo vode i eera. Nije osjeala nita, osim neke krajnje openite, gotovo metafizike tuge. ivot je tako ureen, pomisli; u tijelu joj je neto polo tim putem, neto je nepredvidljivo i neopravdano skrenulo tim pu tem; i tijelo joj sada vie

ne moe biti izvorom sree i radosti. Naprotiv, postupno e, ali zapravo prilino brzo, i njoj i drugima postati izvorom tegoba i nesree. Stoga treba unititi to tijelo. Zidni sat od barem naizgled masivnog drveta zvuno je otkucavao sekunde; njezina ga je majka naslijedila od svoje majke, ve ga je posjedovala u vrijeme svojeg vjenanja, to je bio najstariji komad namjetaja u kui. Dodala je jo malo eera u alicu. Njezin je stav bio vrlo daleko od pomirenosti, ivot joj se doimao poput neslane ale, nedopustive ale; no, nedopustiva ili ne, tako stoje stvari. Tih nekoliko tjedana bolesti iznenaujue ju je brzo dovelo do osjeaja koji se tako esto javlja starim ljudima: vie nije htjela drugima biti na teret. ivot joj se pretkraj mladenakog doba poeo odvijati vrlo brzo; potom je stiglo dugo razdoblje dosade; na samom kraju, sve se ponovno jako ubrzalo. Pred zoru, okrenuvi se u krevetu, Michel je primijetio Annabellinu odsutnost. Obukao se i siao: njezino je beivotno tijelo lealo na kauu u dnevnoj sobi. Pored sebe, na stoliu, ostavila je pismo. Prva je reenica glasila: Radije u umrijeti medu onima koje volim. Sef hitne slube bolnice u Meauxu bio je mukarac tridesetih godina, tamne kovrave kose, susretljiva lica; odmah im je ostavio izvrstan dojam. Izgledi da se probudi su slabi, ree im; mogu ostati uz nju, osobno u tome ne vidi nita neprilino. Koma je udno, slabo poznato stanje. Gotovo je sigurno da Annabelle nije nimalo svjesna njihove prisutnosti; no ipak, u mozgu je i dalje zamjetan slabi elektricitet; on zacijelo odraava neku mentalnu aktivnost, ija priroda ostaje potpuno tajanstvena. Sama je prognoza bez ikakve sigurnosti: poznati su sluajevi bolesnika koji su u dubokoj komi proveli nekoliko tjedana, tovie nekoliko mjeseci, pa se odjednom vratili u ivot; najee, naalost, stanje kome jednako naglo odvede u smrt. Njoj je etrdeset godina, barem je sigurno da e joj srce izdrati; to je zasad sve to se moe rei. Dan se budio nad gradom. Sjedei kraj Michela, Anna-bellin je brat tresao glavom mrmljajui. To nije mogue... To nije mogue..., neprestano je ponavljao, kao da te rijei imaju neku mo. Ali naprotiv, mogue je. Sve je mogue. Ispred njih je prola jedna sestra, gurajui metalna kolica na kojima su boice seruma udarale jedna o drugu. Neto kasnije sunce je razderalo oblake i nebom se razlilo plavetnilo. Dan e biti lijep, jednako kao i prethodni. Annabellina se majka s naporom pridigla. Bolje se malo odmoriti..., ree obuzdavajui drhatanje glasa. Njezin se sin takoer pridigao, beskorisno klatei rukama, i krenuo za njom kao robot. Michel je glavom dao znak da ne eli poi s njima. Nije osjeao ni najmanji umor. Tijekom sljedeih minuta nadasve je osjeao udnu prisutnost vidljivog svijeta. Sjedio je sam u suncem okupanom hodniku, na stolcu od lijevane plastike. To je krilo bolnice bilo nevjerojatno tiho. Povremeno bi se u dnu otvorila koja vrata, sestra bi izila, krenula prema nekom drugom hodni ku. Zvukovi grada, nekoliko katova nie, bili su vrlo prigueni. S potpunim mentalnim odmakom, pretresao je slijed okolnosti, etape procesa koji im je slomio ivot. Sve je izgledalo konano, kristalno jasno i neumoljivo. Sve se doimalo oiglednim u nepominosti ograniene prolosti. Mala je vjerojatnost da sedamnaestogodinja djevojka u dananje vrijeme pokae takvu naivnost; nadasve je mala vjerojatnost da sedamnaestogodinja djevojka danas prida toliku vanost ljubavi. Dvadeset pet godina je prolo od Annabellinog mladenakog doba, i stvari su se mnogo promijenile, ako je za vjerovati ispitivanjima javnosti i asopisima. Mlade su djevojke danas opreznije i racionalnije. Zaokupljene su prije svega svojim

uspjehom u koli, nastoje si prije svega osigurati pristojnu profesionalnu budunost. Izlasci s dekima njima su samo slobodna aktivnost, razonoda u kojoj s podjednakim udjelom sudjeluju seksualni uitak i zadovoljenje vlastitog narcizma. Kasnije nastoje sklopiti razuman brak, utemeljen na dovoljnoj uravnoteenosti drutveno-profesionalnog statusa i odreenoj podudarnosti ukusa. Dakako, na taj si nain ukidaju svaku mogunost sree jer ona je nerazdvojiva od fuzijskih i regresivnih stanja nespojivih s praktinom primjenom razuma - ali nadaju se da e tako izbjei emocionalne i moralne patnje koje su muile njihove prethodnice. Ta se nada, meutim, ubrzo izjalovi; nestanak muka izazvanih strastima zapravo oslobaa prostor dosadi, osjeaju praznine, tjeskobnom iekivanju starosti i smrti. Stoga je drugi dio Annabellina ivota bio tuniji i sumorniji od prvog; na samom kraju nije joj od njega ostala nikakva uspomena. Oko podneva, Michel je gurnuo vrata njezine sobe. Disanje joj je bilo iznimno slabo, plahta koja joj je prekrivala grudi bila je gotovo nepomina - prema lijenikovim rijeima, to je ipak bilo dovoljno za opskrbu tkiva kisikom; kada bi disanje jo oslabilo, razmotrili bi mogunost da je prikljue na respirator. Zasad je dobivala infuziju, kroz iglu koja joj je u ruku ulazila iznad lakta, na elo joj je bila privrena elektroda, i to je sve. Jedna se zraka sunca probila kroz besprijekorno istu plahtu i obasjala joj pramen divne svijetle kose. Njezino lice zatvorenih oiju, neznatno bijede nego obino, izgledalo je gotovo spokojno. inilo se da ju je napustila svaka bojazan; Michelu se nikada nije doimala tako sretnom. Istina, uvijek je bio sklon brkati komu i blagostanje; no ipak, doimala mu se beskrajno sretnom. Proao joj je rukama kroz kosu, poljubio je u elo i jedva tople usne. Dakako, bilo je prekasno; ali ipak, bilo je dobro. U sobi je ostao dok se nije spustila veer. Vrativi se u hodnik, otvorio je knjigu budistikih meditacija koje je prikupio doktor Evans--Wentz (ve ju je nekoliko tjedana nosio u depu; bila je to sasvim malena knjiica s tamnocrvenim koricama). Neka sva bia na Istoku, Neka sva bia na Zapadu, Neka sva bia na Sjeveru, Neka sva bia na Jugu Budu sretna, i sauvaju svoju sreu; Neka uzmognu ivjeti bez neprijateljstva. Krivnja nije sasvim njihova, pomisli Michel; ive u mukotrpnom svijetu, svijetu nadmetanja i borbe, tatine i nasilja; taj svijet u kojem ive nije skladan. No s druge strane, nisu nita uinili da promijene taj svijet, nimalo doprinijeli njegovom poboljanju. Ree si da je trebao Anna-belle napraviti dijete; potom se najednom sjeti kako ga je i napravio, ili kako ga je poeo raditi, kako je u najmanju ruku prihvatio takvu mogunost; i ta ga misao ispuni velikom radou. Tada shvati mir i blagost koji su ga preplavili posljednjih tjedana. Sada nije vie nita mogao, nitko nije nita mogao vladavini bolesti i smrti; no ipak, barem tijekom nekoliko tjedana, ona je iskusila osjeaj da je voljena. Ako netko njeguje misao ljubavi I ne odaje se pohotnim radnjama; Ako prekine veze sa strastima I pogled usmjeri prema Putu, Stoga to je uspio njegovati tu ljubav, Ponovno e se roditi na Brahminom nebu Brzo e prispjeti do Osloboenja I zauvijek se skrasiti u sferi Apsolutnog.

Ako ne ubije i ne kani nakoditi, Ako se ne nastoji isticati poniavajui drugog, Ako njeguje ljubav prema svemu Umirui, u mislima nee imati mrnje. Tijekom veeri mu se pridruila Annabellina majka> dola je vidjeti ima li to nova. Ne, stanje se nije promije-nilo; duboka koma moe biti vrlo stabilna, strpljivo ga je podsjetila medicinska sestra, katkad prou tjedni prije no to se moe izrei prognoza. Ula je da pogleda ker, pa minutu kasnije izila jecajui. Ne shvaam..., ree tresui glavom. Ne shvaam kako je to napravljen ivot-Bila je tako draga cura, znate. Uvijek puna njenosti, 1 nikad nije bilo problema s njom. Nije se alila, ali znaf1 da nije bila sretna. Nije od ivota dobila to je zasluila Ubrzo je otila, vidljivo obeshrabrena. Zaudo, nije bi gladan niti mu se spavalo. Stao je hodati gore-dolje hodnikom, siao u predvorje. Jedan je crnac, podrijetlom s Antila, na recepciji ispunjavao krialjku; kimnuo mu je glavom. Uzeo je toplu okoladu iz automata, priao staklenim vratima. Mjesec je lebdio medu neboderima; nekoliko je automobila prolazilo Avenijom Chalons. Dovoljno je znao o medicini da bude svjestan kako Annabel-lin ivot visi o niti. Majka joj je imala pravo to je odbijala shvatiti; ovjek nije stvoren da prihvati smrt: ni svoju> ni svojih blinjih. On prie uvaru, upita ga moe li mu posuditi papira; malo iznenaen, ovaj mu prui snop listova sa zaglavljem bolnice (to e zaglavlje, mnogo kasnije> Hubczejaku omoguiti da locira taj tekst, medu gomilom biljeaka pronaenih u Clifdenu). Neka se ljudska bia grevito zgrabe za ivot, i kako je govorio Rousseau, naputaju ga zlovoljno; ve je predosjeao da s Annabelle nee biti tako. Za sreu je stvoreno to dijete, Blago je srca svoga nudila svakom tko je htio Za druga je bia mogla ivot dati Okruena plodovima postelje svoje U djetinjem plau, U krvi njezina roda Njezin bi neprekinut san Ostavio trag Zapisan u vremenu, Zapisan u prostoru Zapisan u puti Zauvijek posveen Na planinama, u zraku I u vodi rijeka, Na izmijenjenom nebu. Sada si tu, Na svojoj samrtnoj postelji Tako spokojna u komi I zauvijek tako blaga. Naa e tijela postati hladna i tek prisutna U travi, moja Annabelle Nitavih e progutati Osobni bitak. Malo smo voljeli U svojem ljudskom obliku Moda e sunce i kia na naim grobovima, vjetar i mraz Dokinuti nae muke.

4. Annabelle je umrla dva dana kasnije, i za obitelj je tako moda bilo bolje. Kad netko umre, ljudi su uvijek skloni govoriti takve budalatine; ali istina je da bi njezina majka i brat teko podnijeli stanje dulje neizvjesnosti. U zgradi od bijelog betona i elika, onoj istoj u kojoj je umrla i njegova baka, Djerzinski je po drugi put spoznao mo praznine. Preao je sobu i priao Annabellinu tijelu. To je tijelo bilo istovjetno onom koje je poznavao, osim to ga je polagano naputalo to malo preostale topline. Put joj je sada bila gotovo hladna. Neki ljudi dozive sedamdeset, ak i osamdeset godina, u uvjerenju da e uvijek doi neto novo, da pustolovine, kako se kae, ekaju iza ugla; sve u svemu, treba ih praktiki ubiti, ili barem ozbiljno osakatiti, da ih se privede razumu. Michel Djerzinski nije bio od njih. Svoje je zrelo doba proivio sam, u izvanzemaljskoj praznini. Pridonio je razvoju znanja; to mu je bila vokacija, to je nain koji je pronaao da iskae svoj prirodni dar; ali ljubav nije upoznao. Ni Annabelle, unato svojoj ljepoti, nije upoznala ljubav; a sada je bila mrtva. Tijelo je lealo poluvisoko, sad beskorisno, poput iste teine, obasjano svjetlou. Ponovno su zaklopili poklopac lijesa. U svojem oprotajnom pismu zatraila je da bude kre-mirana. Prije obreda, popili su kavu u bistrou bolnikog predvorja; za susjednim je stolom jedan Ciganin, s boicom iz koje je primao infuziju, razgovarao o autima s dvojicom prijatelja koji su mu doli u posjet. Osvjetljenje je bilo slabo - nekoliko rasvjetnih tijela na stropu, u runom interijeru ukraenom neime nalik golemim plute-nim epovima. Izili su u suncem okupan dan. Zgrade krematorija nalazile su se nedaleko od bolnice, u istom bloku. Dvorana za kremiranje bila je velika bijela betonska kocka, okruena jednako bijelim, zasljepljujue bljetavim predvorjem. Valovi vrueg zraka uvijali su se oko njih poput mnotva malih zmija. Lijes je poloen na pokretnu platformu koja je vodila do otvora pei. Skupna je poast pokojnici trajala trideset sekundi, potom jedan slubenik ukljui mehanizam. Zupanici koji su pokretali platformu lagano zacviljee; vrata se zatvorie. Prozori od vatrostalnog stakla omoguivao je da se promatra spaljivanje. U trenu kada je iz golemih plamenika suknula vatra, Michel okrene glavu. Crveni je bljesak potrajao dvadesetak sekundi na rubu njegova vidna polja; i to je bilo sve. Slubenik je pepeo nagrnuo u malenu kutiju, kvadar od jelovine, i uruio ga starijem Annabellinom bratu. Krenue prema Crecvju vozei polagano. Sunce je sjalo kroz lie kestenova du Avenije vijenice. Annabelle i on su etali tom alejom dvadeset i pet godina ranije, nakon zavretka nastave. Petnaestak je osoba bilo okupljeno u vrtu roditeljske kue. Mladi je brat zbog te tune prigode stigao iz Sjedinjenih Drava; bio je mrav, ivan, vidljivo pod stresom, odjeven pomalo preotmjeno. Annabelle je zatraila da pepeo bude rasut u vrtu kue; to je takoer uinjeno. Sunce je upravo zamiralo. U kutiji je bila praina gotovo bijela praina. Polagano se, poput vela, spustila na zemlju medu ruama. U tom se trenu, u daljini, zau zvono sa eljeznikog nadvonjaka. Michel se sjeti poslijepodneva. u svojoj petnaestoj, kada je Annabelle dolazila pred njega na stanicu, i stiskala mu se u zagrljaj. On pogleda zemlju, sunce, rue; elastinu povrinu trave. To je

neshvatljivo. Okupljeni su ostali u tiini; Anna-bellina je majka napunila ae vinom u ast pokojnice. Prui mu jednu, pogleda ga u oi. Moete ostati koji dan, Michel, ako elite, ree tiho. Ne, otii e; poet e raditi. Nije znao nita drugo. Nebo mu se uini ispruganim; potom shvati da plae.

5. Dok se zrakoplov primicao svodu od oblaka, koji se u beskraj irio pod nedohvatnim nebom, ukazalo mu se da je itav njegov ivot bio usmjeren prema tom trenu. Jo se nekoliko sekundi vidjela samo golema modra kupola i nepregledno valovito prostranstvo u kojem se izmjenjivala zasljepljujua i zagasita bjelina; potom su uli u neko medupodruje, nestalno i sivo, u kojem su osjeti postali nejasni. Tamo dolje, u svijetu ljudi, bilo je livada, ivotinja i stabala; sve je bilo zeleno, vlano i razgranato do beskrajno sitnih detalja. Walcott ga je ekao u zranoj luci Shannon. Bio je zdepast, ustrih pokreta; izrazito mu je elava glava bila okrunjena pojasom crvenkasto-plave kose. Brzo je vozio svoju tovotu starlet medu panjacima, breuljcima. Centar se nalazio sjeverno od Galwaya, u opini Rosscahill. Walcott mu je pokazao ureaje i upoznao ga s tehniarima; bit e mu na raspolaganju za izvravanje pokusa, za programiranje prorauna konfiguracije molekula. Sva je oprema bila ultramoderna, prostorije besprijekorno iste sve je financirala Europska unija. U jednoj rashlaenoj prostoriji, Djerzinski baci pogled na dva velika Craya, u obliku tornjeva, ije su upravljake ploe svijetlile u polumraku. Milijuni njihovih paralelno povezanih procesora bili su spremni za izraunavanje Lagrangeovih jednadbi i funkcija valova, za spektralne analize i Hermiteove operacije; u tom e se svijetu odsad odvijati njegov ivot. Prekriio je ruke na grudima, stisnuo ih uz tijelo, ali nije uspijevao odagnati dojam tuge, unutranje hladnoe. Walcott ga je ponudio kavom iz automata. Kroz velike su se ostakljene plohe razabirali zeleni obronci koji su uranjali u tamnu vodu Lough Corriba. Sputajui se cestom koja je vodila do Rosscahilla, proli su pored blagog obronka na kojem je paslo stado krava, manjih od obinih, lijepe svjetlosmede boje. Prepoznajete ih? upita Walcott smijeei se. Da... to su potomci prvih krava koje su nastale iz vaih istraivanja, ima tome ve deset godina. U to smo vrijeme bili sasvim malen centar, ne ba jako dobro opremljen, silno ste nam pomogli. Otporne su, bez potekoa se razmnaaju i daju izvrsno mlijeko. Hoete li ih vidjeti? Parkirao je na putu uz cestu. Djerzinski prie kamenom zidiu koji je ograivao livadu. Krave su mirno pasle, trljale glave o bokove svojih druica; dvije ili tri su leale. On je stvorio genetski kod koji upravlja replikacijom njihovih stanica, ili gaje barem poboljao. U njihovim je oima trebao biti poput Boga; no izgledale su ravnodune prema njegovoj prisutnosti. Oblak se magle spustio s vrha breuljka, postupno ih skrivajui njegovom pogledu. Vratio se do auta. Sjedei za volanom, Walcott je puio svoj Craven; kia je prekrila vjetrobran. Blagim, diskretnim glasom (ali ija diskretnost ni u kojem sluaju nije odavala ravnodunost), upita ga: Imali ste smrtni sluaj?... On mu tada ispria o Annabelli, i kako je skonala. Walcott je sluao, povremeno kimao glavom, ili uzdisao. Nakon prie ostade utjeti, pripali jo jednu cigaretu, ugasi je, pa ree: Ja nisam podrijetlom iz Irske. Roen sam u Cambridgeu, i kau da sam uvelike ostao Englez. Cesto se kae da su Englezi razvili vrline hladnokrvnosti i suzdranosti, to im takoer omoguuje da ivotne dogaaje ukljuujui najtragi nije primaju s humorom. To je prilino tono; to je potpuno glupo od njih. Humor ne spaava;

humor, kad se sve zbroji, ne slui gotovo niemu. ivotne dogaaje moe se godinama primati s humorom, katkad dugi niz godina, u nekim sluajevima moe se zadrati humoristi-ki stav praktiki do samog kraja; ali na koncu konca, ivot ti slomi srce. Kakve god vrline hrabrosti, hladnokrvnosti i humora ovjek razvije tijekom ivota, naposljetku zavri slomljena srca. Tu prestaje smijeh. Kad se sve zbroji, ostaje samo usamljenost, hladnoa i utnja. Kad se sve zbroji, ostaje samo smrt. Ukljuio je brisae, ponovno upalio motor. Ovdje je mnogo katolika, dodao je. Zapravo, u tijeku je promjena. Irska se modernizira. Nekoliko poduzea koja razvijaju visoku tehnologiju doselilo se ovamo zbog smanjenih doprinosa i poreza - u regiji imamo Roche i Lilly. I naravno, tu je i Microsoft: svi mladi u ovoj zemlji sanjaju kako e raditi u Microsoftu. Manje se ide na misu, seksualna je sloboda vea nego prije nekoliko godina, ima sve vie diskoteka i antidepresiva. Ukratko, klasian scenarij... Ponovno su prolazili du jezera. Sunce je izronilo iz oblaka magle i u duginim se bojama svjetlucavo razlilo povrinom vode. No ipak, nastavi Walcott, katolianstvo je ovdje i dalje vrlo snano. Tehniari u centru, na-primjer, veinom su katolici. Te ne olakava moje odnose s njima. Ponaaju se korektno, uljudno, ali smatraju me drugaijim, nekime s kim se ne moe istinski razgovarati. Sunce se potpuno oslobodilo magle, postalo posve bijeli krug na nebu; ukazalo se itavo jezero, okupano svjetlou. Na obzoru, lanci Ttoelve Bens Mountains uzdizali su se od niih prema sve viima, u nijansama sve bijede sivog, poput prizora iz sna. Neko su vrijeme utjeli. Na ulazu u Galway, Walcott ponovno progovori: Ostao sam ateist, ali mi je shvatljivo to su ljudi ovdje katolici. Ova zemlja ima neto sasvim posebno. Sve neprestano vibrira, trava na livadama i povrina voda, sve ukazuje na neku prisutnost. Svjetlost je nestalna i blaga, nalik nekoj promjenjivoj tvari. Vidjet ete. Nebo je takoer ivo.

6. Iznajmio je stan kod Clifdena, na Sky Road, u nekadanjoj kui obalne strae preureenoj za iznajmljivanje turistima. Prostorije su ukraene kolovratima, petrolejkama, ukratko starim predmetima koji bi trebali turistima razgaliti srce; to ga nije smetalo. Znao je da e se odsad u toj kui, i u ivotu openito, osjeati kao u hotelu. Nije se ni najmanje kanio vratiti u Francusku, no tijekom prvih tjedana morao je vie puta otputovati u Pariz radi prodaje svojeg stana, prijenosa bankovnih rauna. Iz Shannona bi krenuo letom u 11.50. Avion bi nadlijetao more, povrine uarene od sunca; valovi bi se valjali jedan preko drugog i uvijali se poput crva, strahovito daleko. Znao je da se ispod te nepregledne opne od crva mnoe mekuci; ribe sitnih zuba prodiru mekuce, prije nego ih prodru druge, krupnije ribe. Cesto bi zaspao, usnuo ruan san. Kada bi se probudio, avion bi letio nad poljima. U polusnu, zaudio bi se njihovoj jednolinoj boji. Bila su smea, katkad zelena, ali uvijek zagasita. Pariko je predgrae bilo sivo. Avion bi poeo gubiti visinu, polako ponirati, neodoljivo privuen tim ivotom, treperenjem tih milijuna ivota.

Polovicom listopada Clifdenski je poluotok prekrila gusta magla, pristigla ravno s Atlantika. I posljednji su turisti otili. Nije bilo hladno, ali sve je bilo ovijeno u duboko, meko sivilo. Djerzinski je rijetko izlazio. Donio je tri DVD-a, s vie od 40 gigabajta podataka. Povremeno bi ukljuio raunalo, pregledao neku molekularnu konfiguraciju, pa se ispruio na prostranom krevetu, s kutijom cigareta pri ruci. Jo nije poeo raditi u centru. S druge strane prozorskog stakla, oblaci magle polako su se kretali. Oko 20. studenog nebo se razvedrilo, vrijeme postalo hladnije i sue. Stao je redovito odlaziti na duge etnje obalnom cestom. Preao bi Gortrumnagh i Knockavallv, najee potegao i do Claddaghduffa, katkad ak i do Aughrus Pointa. Tada bi se naao na najzapadnijoj toki Europe, na krajnjoj izboini zapadnog svijeta. Pred njim se protezao Atlanski ocean, etiri tisue kilometara oceana razdvajale su ga od Amerike. Prema Hubczejakovom miljenju, tih dva ili tri mjeseca samotnjakog razmiljanja tijekom kojih Djerzinski nije radio nita, nije izvrio nijedan eksperiment niti programirao nijedan proraun, treba smatrati kljunim razdobljem, tijekom kojeg su se oblikovali glavni elementi njegovih kasnijih promiljanja. Posljednji su mjeseci 1999. godine u svakom sluaju bili udno razdoblje za sveukupni zapadni svijet, obiljeeno nekim posebnim iekivanjem, nekakvim muklim kopkanjem. Dan 31. prosinca 1999. bio je petak. U Klinici Verrieres--le-Buisson, gdje e Bruno provesti ostatak ivota, prireena je skromna proslava koja je okupila bolesnike i osoblje. Pio se ampanjac i grickao ips s okusom paprike. Kasnije te veeri, Bruno je zaplesao s nekom medicinskom sestrom. To ga nije ojadilo; lijekovi su inili svoje, svaka je udnja u njemu umrtvljena. Volio je popodnevni aj, tv-kvizove koji su se zajedniki gledali prije veere. Nije vie nita oekivao od vremena koje je protjecalo, i njemu je ta posljednja veer drugog milenija prola ugodno. Na grobljima itavog svijeta, nedavno preminuli ljudi nastavili su trunuti u svojim grobovima, polagano se pretvarati u kosture. Michel je veer proveo kod kue. Nalazio se predaleko da bi uo odjeke proslave koja se odvijala u selu. U vie navrata sjeanjem su mu prole Annabelline slike, uljepane i spokojne; kao i slike njegove bake. Prisjetio se da je u dobi od trinaest ili etrnaest godina kupovao depne svjetiljke, malene mehanike predmete koje je volio neprestano rastavljati i nanovo sastavljati. Takoer se prisjetio jednog aviona s motorom, koji mu je poklonila baka, a koji nikada nije uspio podignuti u zrak. Bio je to lijep avion, obojan maskirnim kaki arama; naposljetku je ostao u svojoj kutiji. Zahvaljujui mjestiminim strujama svjesti, u njegovom su postojanju ipak bila zamjetna neka osobna obiljeja. Postoje bia, postoje misli. Misli ne zauzimaju prostor. Bia zauzimaju dio prostora; vidimo ih. Njihova se slika stvori na onoj lei, prijee ilnicu, padne na mrenicu. Sam u pustoj kui, Mi-chel je odgledao skroman mimohod uspomena. Samo je jedna izvjesnost tijekom itave veeri malo-pomalo ispunjala njegov duh: uskoro e se moi vratiti na posao. Posvuda na povrini planeta, umorno, iscrpljeno ovjeanstvo, izjedeno sumnjom u sebe i vlastitu povijest, spremalo se kako-tako ui u novi milenij.

7.

Neki govore: Civilizacija koju smo stvorili jo je nejaka, Jedva da smo izili iz mraka. Jo u sebi nosimo mrsku sliku tih stoljea emera; Ne bi li bolje bilo da sve to ostane zakopano? Pripovjeda ustaje, pribire se i podsjea nas Hladnokrvno ali odluno, ustaje i podsjea nas Da se odigrala metafizika revolucija. Kao to su si krani mogli predoiti antike civilizacije, stvoriti si potpunu sliku antikih civilizacija, pritom sami sebe nimalo ne izlaui preispitivanju i sumnji, Jer su prevladali odreeni razvojni stupanj, Prekoraili prag, Toku razdora; Kao to su ljudi materijalistikog doba mogli pratiti, ne shvaajui i zapravo ne videi, ponavljanje kranskih vjerskih obreda, Kao to su mogli itati i iitavati djela svoje nekadanje kranske kulture pritom se nimalo ne odriui svojeg takorei antropolokog pogleda, Nesposobni da shvate te rasprave koje su uzrujavale njihove pretke, ta kolebanja izmeu grijeha i Boje milosti; Tako i mi danas moemo sluati tu priu o materijalistikom dobu Kao staru priu o ljudima. Tuna je to pria, no nee nas istinski rastuiti Jer vie ne nalikujemo tim ljudima. Premda izrasli iz njihovih tijela i udnji, odbacili smo njihove podjele i pripadnosti Nismo upoznali njihove radosti niti su nam poznate njihove boli, Odbacili smo ravnoduno I bez ikakva napora Njihov svijet smrti. Ta stoljea boli to batina su naa, Danas moemo izvui iz zaborava Dogodilo se neto poput drugog razdvajanja, I mi sad imamo pravo ivjeti vlastiti ivot. Izmeu 1905. i 1915, radei manje-vie sam, s ogranienim matematikim znanjem, Albert Einstein je, poav-i od prve slutnje naela ograniene relativnosti, uspio razviti opu teoriju gravitacije, prostora i vremena, koja e izvriti presudan utjecaj na kasniji razvoj astrofizike. Taj se smioni, usamljeniki trud, prema Hilbertovim rijeima uloen u slavu ljudskog duha, u podruja bez vidljive praktine koristi, i u to vrijeme nedostupna istraivakoj zajednici, moe usporediti s Cantorovim radom na utvrivanju tipologije aktualne beskonanosti, ili nastojanju Gottloba Fregea da redefinira temelje logike. Takoer ga se moe usporediti, naglauje Hubczejak u svojem uvodu u Clifden Notes, sa samotnjakim intelektualnim radom Djerzinskoga u Clifdenu izmeu 2000. i 2009. s obzirom da Djerzinski, ba kao ni Einstein u svoje vrijeme, nije imao dovoljnu matematiku strunost da bi ono to je naslutio mogao razviti na strogo znanstvenoj osnovi. Topologija mejoze, njegova prva publikacija, ipak je postigla znaajan odjek. Ona je, po prvi put neoborivim ter-modinamikim argumentima, pokazala kako je razdvajanje kromosoma kojim se

u vrijeme mejoze stvaraju haplo-idne gamete samo po sebi izvorom strukturne nestabilnosti; drugim rijeima, kako je svaka spolno odreena vrsta nuno smrtna. Tri topolokepretpostavke o Hilbertovim prostorima, objavljene 2004, izazvale su iznenaenje. Moglo ih se tumaiti kao pobijanje dinamike kontinuiteta, kao pokuaj - s udno platonskim prizvucima - redefiniranja algebre oblika. Premda su priznavali zanimljivost izloenih pretpostavki, profesionalni su matematiari kao od ale pokazali nedosljednost pretpostavki, anakroninost pristupa. Doista, Hubczejak je suglasan, Djerzinskom u to vrijeme nisu bile dostupne najnovije matematike publikacije, ak se stjee dojam da ga nisu osobito ni zanimale. O njegovoj djelatnosti u razdoblju od 2004. do 2007. godine zapravo postoji vrlo malo svjedoanstava. Redovito je dolazio u centar u Galwayu, ali odnosi s istraivaima ostali su isto tehniki, funkcionalni. Nauio je osnove asemblerskogjezika Cray, to gaje uglavnom oslobodilo ovisnosti o programerima. Reklo bi se daje jedino Walcott s njim odravao neto osobnije odnose. On je i sam stanovao u okolici Clifdena, i katkad bi ga posjetio tijekom poslijepodneva. Prema njegovom svjedoanstvu, Djezinski je esto spominjao Augustea Comtea, naroito njegova pisma Clotildi de Vaux, te Subjektivnu sintezu, posljednje, nedovreno filozofovo djelo. ak i na razini njegove znanstvene metode, Comtea se moe smatrati istinskim utemeljiteljem pozitivizma. Nikakva metafizika, nikava ontologija zamisliva u njegovo vrijeme nije ga se dojmila. ak je vjerojatno, isticao je Djerzinski, kako bi Comte, da se naao u intelektualnom poloaju Nielsa Bohra izmeu 1924. i 1927, zadrao svoj nepokolebljivo pozitivistiki stav, i da bi pristao uz kopenhagenko tumaenje. Meutim, ustrajno naglaavanje francuskog filozofa kako su drutvena stanja zbiljska za razliku od umiljenih osobnih postojanja, zatim njegovo neprestano obnavljano zanimanje za povijesne procese i strujanja svijesti, te nadasve njegov okorjeli sentimentalizam, ukazuju da se moda ne bi opirao neto recentnijem projektu ontoloke reforme, koji su iznjedrila istraivanja Zureka, Zeha i Hardcastlea: projektu zamjenjivanja ontologije predmeta ontologijom stanja. Doista, jedino je ontologija stanja kadra povratiti praktinu mogunost ljudskih odnosa. U ontologiji stanja estice su nerazluive, i treba ih razmatrati iskljuivo u okvirima nekog zamjetnog broja. Jedini entiteti koje bi se moglo utvrditi i imenovati u takvoj ontologiji su funkcije valova, i posredstvom njih vektori stanja - odakle je mogue analogijom povratiti smisao bratstvu, suosjeanju i ljubavi. Hodali su cestom prema Ballyconneelyju; ocean je pred njima svjetlucao. Daleko na obzoru, sunce je zamicalo za Atlantik. Walcott je sve ee imao dojam da Djerzinsko-me misli kreu neizvjesnim, dapae mistinim stranputicama. On je sam ostao pobornik radikalnog instrumentalizma; kolovan u tradiciji anglo-saksonskog pragmatizma, te obiljeen radom Bekog kruga, bio je pomalo sumnjiav prema Comteovom djelu, koje je u njegovim oima bilo jo previe romantiarsko. Walcott je naglaavao kako pozitivizam, za razliku od materijalizma koji je zamijenio, moe utemeljiti novi humanizam, i to zapravo po prvi put (jer materijalizam je u biti nepomirljiv s humanizmom, i naposljetku e ga unititi). No unato tome materijalizam je imao svoju povijesnu vanost: trebalo je prijei prvu prepreku, a to je bio Bog; ljudi su je preli, i nali se preplavljeni tjeskobom i sumnjom. No danas je prijeena jo jedna prepreka; a to se dogodilo u Kopenhagenu. Nije im vie potreban Bog, niti uvjerenje u neku prikrivenu zbilju. Postoje ljudska opaanja, govorio je Walcott, ljudska svjedoanstva, ljudski doivljaji; postoji razum koji povezuje ta opaanja, i emocije koje ih oiv-ljuju. Sve se to odvija u odsutnosti bilo kakve metafizike ili ontologije. Vie nemamo potrebu razmiljati o Bogu, o prirodi ili zbilji. O

rezultatima eksperimenata moe se u znanstvenoj zajednici postii sporazum putem razborite medusubjektivnosti; ekperimente povezuju teorije, koje moraju koliko je mogue zadovoljiti naelo ekonominosti, i koje nuno moraju biti oborive. Imamo taj svijet koji moemo osjetiti, doivjeti, ljudski svijet. Njegov je stav bio bez slabih toaka, Djerzinski je toga bio svjestan: je li potreba za ontologijom djeja bolest ljudskog duha? Pretkraj 2005. godine, prigodom putovanja u Dublin, otkrio je Book ofKells. Hubczejak bez kolebanja tvrdi da je susret s tim iluminiranim rukopisom nevjerojatno sloene forme, koji su vjerojatno napisali irski fratri u VII. stoljeu naeg doba, zacijelo bio presudan trenutak u razvoju njegove misli, i da mu je vjerojatno upravo du lje promiljanje tog djela omoguilo da, putem niza intuitivnih vizija koje nam se retrospektivno doimaju udesnima, prevlada sloenost prorauna energetske stabilnosti u makromolekulama koje se susreu u biologiji. ak i ako se ne sloimo sa svim Hubczejakovim tvrdnjama, treba priznati da je Book of Kells tijekom stoljea uvijek u svojim tumaima pobuivao iskaze gotovo ushienog divljenja. Moemo, primjerice, citirati kako je tu knjigu 1185. opisao Giraldus Cambrensis: Ova knjiga objedinjuje sva etiri Evanelja kako su zapisana u tekstu Svetog Jeronima, i gotovo jednak broj crtea kao i stranica, a svi su ukraeni prekrasnim bojama. Tu se moe promatrati lice boanske preuzvienosti, udesno narisano; tamo pak mistina prikazanja evanelista, od kojih neki imaju est krila, neki etiri, neki dva. Tu e se ugledati orla, tamo bika, ovdje ovjeje lice, tamo lavlje, i jo gotovo bezbroj drugih crtea. Razgledavajui ih nehajno, usput, moglo bi se pomisliti da su to samo rkarije, a ne briljive kompozicije. Nee se zamijetiti nita tankoutno, premda je tu sve tankoutno. No ako si ovjek dade truda da ih pomno promotri, da okom prodre u tajnu njihove umjetnosti, otkrit e takvu sloenost, tako profinjenu i tankoutnu, takvu gustou, isprepletenost i nerazmrsivost, tako svjee i blistave boje, da e bez okolianja ustvrditi kako sve te stvari zacijelo nisu ovjeje, ve aneosko djelo. Takoer se lako sloiti s Hubczejakovom tvrdnjom da se svaka nova filozofija, ak i kada je iskazana u formi isto logike aksiomatike, zapravo uklapa u novu vizualnu koncepciju svijeta. Donijevi ovjeanstvu tjelesnu besmrtnost, Djerzinski je dakako iz temelja promijenio nae poimanje vremena; ali njegoya je najvea zasluga, tvrdi Hubczejak, to je utvrdio elemente nove filozofije prostora. Kao to je slika svijeta upisana u tibetanski budizam nedjeljiva od dugotrajnog promatranja beskonanih i krunih figura kakvima se slue mandale, kao to si moemo vjerno doarati Demokritovu misao promatrajui bljesak sunca na bijelim stijenama, na nekom grkom otoku, jednog poslijepodneva u kolovozu, tako e nam i Djer-zinskijeva misao postati pristupanijom ako se udubimo u tu beskonanu arhitekturu krieva i spirala koja ini ornamentalni temelj Book of Kells, ili ako iitavamo velianstvenu Meditaciju o ispreplitanju, koja je objavljena zasebno od Clifdenskih zapisa, i za koju ga je nadahnulo to djelo. Prirodni su oblici, zapisao je Djerzinski, ljudski oblici. U naem se mozgu ukazuju trokuti, grananja i ispreplita-nja. Mi ih prepoznajemo, prosuujemo ih; mi ivimo usred njih. Usred naih tvorevina, ljudskih tvorevina, priopivih ljudima, razvijamo se i umiremo. Usred prostora, ljudskog prostora, utvrujemo mjere; tim mjerama stvaramo prostor, prostor izmeu naih instrumenata. Neobrazovanog ovjeka, nastavlja Djerzinski, pojam prostora uasava; zamilja daje nepregledan, mraan kao no, da zjapi. Bia zamilja u elementarnom obliku kugle, izdvojene u prostoru, uurene u prostoru, zgnjeene vjenom prisutnou tri dimenzije. Uasnuta pojmom

prostora, ljudska se bia uure; hladno im je, boje se. U najboljem, sluaju prelaze prostor, tuno se pozdravljaju usred prostora. No taj je prostor u njima samima, ne radi se ni o emu drugom do njihove vlastite mentalne tvorevine. U tom prostoru kojeg se boje, dalje pie Djerzinski, ljudska bia ue ivjeti i umirati; usred njihova mentalnog prostora nastaje razdvojenost, udaljavanje i patnja. Ovome se moe malo to dodati: ljubavnik uje zov svoje ljubljene, preko oceana i planina; preko planina i oceana, majka uje zov svojeg djeteta. Ljubav povezuje, i povezuje zauvijek. inei dobro, povezujemo se, inei zlo se razdvajamo. Razdvojenost je drugo ime zla; to je, takoer, drugo ime lai. Doista postoji jedino velianstveno, bezgranino i uzajamno ispreplitanje. Hubczejak je ispravno zamijetio da najvea Djerzin-skijeva zasluga nije to je znao nadii koncept osobne slobode (jer taj je koncept ve uvelike izgubio vrijednost u njegovo vrijeme, i svatko je barem preutno priznavao da se na njemu ne moe temeljiti nikakav ljudski napredak), nego to je svojim, istina pomalo upitnim tumaenjima postulata kvantne mehanike, uspio povratiti uvjete u kojima je ljubav mogua. S tim u vezi treba jo jednom prizvati Annabellen lik: premda nije osobno doivio ljubav, Djerzinski je posredstvom Annabelle mogao o njoj stvoriti pojam; mogao je spoznati da se ljubav, na odreen nain i jo neodreenim modalitetima, moe dogoditi. Ta ga je ideja vrlo vjerojatno vodila tijekom posljednjih mjeseci razvoja njegove teorije, razdoblja o kojem nam je poznato tako malo pojedinosti. Prema svjedoanstvima malobrojnih osoba koje su ga viale u Irskoj posljednjih tjedana, Djerzinski se doimao kao da ga je preplavilo neko prihvaanje. Njegovim tje-skobnim i nestalnim licem kao da je zavladao spokoj. Odlazio je na duge, sanjarske etnje bez odreena cilja, niz Sky Road; hodao bi ususret nebu. Cesta prema zapadu vijugala je uz brda, as strma, as blaga. More je svjetlucalo, odbijalo promjenjivu svjetlost prema zadnjim hridima. Brzo putujui na obzorju, oblaci su tvorili blistavu i bezoblinu masu, u kojoj je bilo neke udne materijalne prisutnosti. Dugo bi hodao, bez napora, lica pokropljenog laganom vodenom izmaglicom. Njegov je rad, znao je, bio zavren. U prostoriji koju je pretvorio u ured, iji je prozor gledao na rt Errislannan, uredio je svoje biljeke nekoliko stotina stranica, na kojima se bavio najraznovrsnijim temama. Rezultati njegova znanstvenog rada u strogom smislu rijei stali su na osamdeset tipkanih stranica - nije ocijenio potrebnim da podrobno ispie proraune. Predveer 27. oujka 2009. uputio se u glavnu potu u Galwayu. Jedan je primjerak svojeg rada poslao Akademiji znanosti u Parizu, drugi u Veliku Britaniju, asopisu Nature. Ono to je uslijedilo posve je neizvjesno. injenica da je njegov auto pronaen u neposrednoj blizini Aughrus Pointa prirodno je upuivala na samoubojstvo utoliko vie to ni Walcott niti ijedan tehniar u centru nisu prema takvoj mogunosti pokazali istinsko uenje. Nosio je u sebi neto jezivo tuno, izjavit e Walcott, mislim da je to najtuniji ovjek kojeg sam u ivotu sreo, tovie rije tuga mi se ini preslaba: bolje bi bilo rei da je neto u njemu bilo uniteno, potpuno razoreno. Uvijek sam imao dojam da mu je ivot optereenje, da je prestao osjeati i najmanju povezanost s iime ivim. Mislim da je izdrao tono koliko je bilo potrebno da dovri svoj rad, i da nitko od nas ne moe zamisliti koliko je napora u to morao uloiti. Kako je nestanak Djerzinskoga ostao ovijen tajnom, injenica da mu tijelo nikada nije pronaeno pothranila je legendu, vrlo tvrdokornu, prema kojoj je otiao u Aziju, tonije u Tibet, kako bi svoj rad iskuao u srazu s nekim uenjima budistike tradicije. Ta je hipoteza danas

jednoduno odbaena. Kao prvo, nije otkriven nikakav trag zranog putovanja s polaskom iz Irske; ujedno, crtei na posljednjim stranicama njegove biljenice, neko vrijeme smatrani mandalama, naposljetku su prepoznati kao kombinacije keltskih simbola bliskih onima iz Book ofKells. Danas mislimo daje Michela Djerzinskog smrt zatekla u Irskoj, upravo tamo gdje je po vlastitom izboru proveo svoje posljednje godine. Mislimo takoer da je dovrivi rad, ne osjeajui nita to bi ga povezivalo s ljudima, odluio umrijeti. Brojna svjedoanstva potvruju njegovu opinjenost tom krajnjom tokom zapadnjakog svijeta, uvijek obasjanom nestalnom i blagom svjetlou, kojom se volio etati, u kojoj se, kako je zapisao u jednoj od svojih posljednjih biljeki, stapaju nebo, svjetlost i voda. Danas mislimo da je Michel Djerzinski uao u more.

O ivotu, tjelesnom izgledu, karakternim obiljejima likova koji se pojavljuju u ovoj pripovijesti, znamo brojne pojedinosti; ovu knjigu unato svemu treba smatrati fikcijom, vjerodostojnom priom utemeljenom na djelominim sjeanjima, a ne odrazom jednosmislene i provjer-ljive istine. Objavljivanje Clifden Notes, sloenog spleta uspomena, osobnih dojmova i teorijskih promiljanja koje je Djerzinski bacio na papir izmeu 2000. i 2009, istodobno s radom na svojoj velikoj teoriji, uvelike e nas uputiti u dogaaje u njegovom ivotu, vane odluke, sukobe i drame koji su odredili njegovu osobenu viziju postojanja, no ipak u njegovom ivotopisu kao i u njegovoj osobi ostaje mnogo sjenovitih mjesta. Ono to slijedi, meutim, pripada Povijesti, i dogaaji proistekli iz objavljivanja njegova rada toliko su puta prepriani, komentirani i analizirani da emo se zadovoljiti kratkim saetkom. Objavljivanje osamdeset stranica koje objedinjuju posljednja Djerzinskijeva istraivanja, u separatu asopisa Nature, u lipnju 2009, odmah je poput golema vala uzdrmalo znanstvenu zajednicu. Posvuda u svijetu deseci istraivaa na polju molekularne biologije pokuae sami izvriti opisane eksperimente, provjeriti pojedine stavke priloenih prorauna. Nakon nekoliko mjeseci pojavie se prvi rezultati, a zatim se iz tjedna u tjedan nastavie umnaati, svi do jednog savreno precizno potvrujui valjanost poetnih pretpostavki. Krajem 2009. vie nije moglo biti nikakve sumnje: Djerzinskijevi su rezultati bili valjani, moglo ih se smatrati znanstveno dokazanim. Praktine su posljedice, dakako, bile vrtoglave: svaki genetski kod, ma koliko sloen, moe se preispisati u standardnoj, strukturno stabilnoj formi, koja ne podlijee poremeajima i mutacijama. Svakoj se stanici stoga moe pridati neograniena sposobnost uzastopne replikacije. Svaka ivotinjska vrsta, ma kako visokog evolucijskog stupnja, moe se pretvoriti u srodnu vrstu sposobnu za reprodukciju kloniranjem, i besmrtnu. Kada je otkrio Djerzinskijev rad, istodobno sa stotinama istraivaa na planetu, Frederic je Hubczejak imao dvadeset sedam godina, i dovravao je doktorat iz biokemije na Sveuilitu Cambridge. Nemirna, nestalna, smetena duha, nekoliko je godina bio tumarao Europom tragovi su mu slijedom zapisani na sveuilitima u Pragu, Gottingenu, Montpellieru i Beu - u potrazi za, prema njegovim vlastitim rijeima, novom paradigmom, ali i neime drugim: ne samo drugaijim pogledom na svijet, nego i drugaijim vlastitim poloajem u odnosu na njega. U svakom sluaju bio je prvi, i godinama jedini, koji je branio radikalnu tezu proisteklu iz Djerzinskijeva rada: ovjeanstvo e nestati; ovjeanstvo e stvoriti novu vrstu, spolno neodreenu i besmrtnu, koja e prevladati osobnost, razdvojenost i razvoj. Suvino je spominjati kolike je izljeve netrpeljivosti taj projekt pobudio kod sljedbenika vjera utemeljenih na Bojoj objavi - judaizam, kranstvo i islam, napokon jednom suglasni, zajedno bacie anatemu na taj rad koji grubo ugroava ljudsko dostojanstvo, zasnovano na pojedinanosti odnosa sa Stvoriteljem; jedino su budisti upozorili da se Budina misao zaela upravo na spoznaji te tri tegobe, starosti, bolesti i smrti, i da Prosvijetljeni, premda se nadasve posvetio meditaciji, ne bi nuno unaprijed odbacio tehniko rjeenje problema. Kako god bilo, Hubczejak se razvidno nije mogao nadati osobitoj podrci postojeih vjera. No vie iznenauje to je odgovor tradicionalnih pobornika humanizma bio radikalno odbijanje. Iako nam se ti pojmovi danas doimaju teko shvatljivima, treba se prisjetiti sredinjeg poloaja koje su ljudi materijalistikog doba (odnosno tih nekoliko stoljea koja razdvajaju nestanak srednjevjekovnog kranstva od objavljivanja Djerzinskijeva rada) pridavali pojmovima osobne slobode, ljudskog dostojanstva i napretka. Zbrkanost i proizvoljnost tih pojmova dakako je sprijeila da budu imalo drutveno djelotvorni - stoga se

ljudska povijest od XV. do XX. stoljea naeg doba moe opisati nadasve kao povijest progresivnog razdvajanja i rasapa; unato tome, obrazovani ili poluobrazovani slojevi drutva koji su koliko-toliko pridonijeli ustolienju tih pojmova, osobito su se grevito uhvatili za njih, pa je razumljivo daje Frederic Hubczejak prvih godina susretao toliko potekoa u prenoenju svoje poruke. Pria o tih nekoliko godina koliko je Hubczejaku trebalo da nametne projekt, koji je na poetku primljen s osudom i jednoglasnim gnuanjem sve veeg dijela svjetskog javnog mnijenja da bi ga naposljetku financirao Unesco, ujedno je i portret tog iznimno prodornog, energinog ovjeka, pragmatina koliko i domiljata uma -portret nedvojbeno iznimnog pokretaa ideja. Sam, dodue, nije imao kapacitet velikog istraivaa; ali znao je izvui korist iz jednodunog potovanja koje su u meunarodnoj znanstvenoj zajednici pobuivali ime i rad Michela Djerzinskog. Jo ga je manje krasio duh izvornog i ozbiljnog filozofa; ali uspio je, svojim predgovorima i komentarima razliitih izdanja Meditacije o ispreplitanju i Clif-denskih zapisa, Djerzinskijeve misli predstaviti na dojmljiv koliko i precizan nain, dostupan irokoj publici. Prvi Hubczejakov lanak, MichelDjerzinski i kopenhagenko tumaenje, unato takvom naslovu napisan je kao dugaka meditacija nad ovim Parmenidovim zapaanjem: Cin misli i predmet misli se stapaju. U svojem sljedeem uratku, Traktatu o konkretnom ogranienju, kao i onom jednostavnije naslovljenom Stvarnost, pokuao je ostvariti neobinu sintezu logikog pozitivizma Bekog kruga i Comte-ovog vjerskog pozitivizma, ne prezajui od mjestiminih lirskih uzleta, kao to svjedoi ovaj esto citirani ulomak: Ne postoji vjena tiina beskrajnih prostranstava, jer u zbi lji ne postoji ni tiina, ni prostranstva, ni praznina. Svijet koji poznajemo, svijet koji stvaramo, taj ljudski svijet je obao, gladak, homogen i topao poput enske grudi. U svakom sluaju, znao je sve iroj publici usaditi ideju da ovjeanstvo, na razvojnom stupnju koji je doseglo, moe i mora nadzirati cjelokupnost evolucije svijeta a poglavito moe i mora nadzirati vlastitu bioloku evoluciju. U toj je borbi pridobio dragocjenu potporu odreenog broja neokantovaca, koji su, okoristivi se globalnim slabljenjem misli nieanskog nadahnua, preuzeli nadzor nad vie vanih upravljakih poluga u intelektualnom, akademskom i nakladnikom svijetu. Prema opem uvjerenju, istinska je Hubczejakova genijalnost bila ipak u tome to je, nevjerojatno preciznom procjenom ciljeva, uspio u svoju korist okrenuti tu skrpanu i zbrkanu idologiju koja se pojavila krajem XX. stoljea pod nazivom New Age. Prvi je u svoje doba uvidio da iako se na prvi pogled sastoji od gomile zastarjelih, proturjenih i smijenih praznovjerja, New Age prua odgovor na zbiljsku patnju proisteklu iz psiholokog, ontolokog i drutvenog rasapa. Bez obzira na svoj gnusan spoj temeljne ekologije, tradicionalnog svjetonazora i svetinja naslijeenih od hippie pokreta i Esalenske misli, New Age je odraavao istinsku elju za raskidom s XX. stoljeem, njegovom nemoralnou, njegovim individualizmom, njegovom anarhistikom i antisocijalnom dimenzijom; svojom je tjeskobnom savjeu ukazivao kako nijedno druto nije odrivo bez objedinjujue osovine neke vjere, ma kakva ona bila; ustvari je odailjao snaan poziv na promjenu paradigme. Vie od ikoga svjestan kako su neki kompromisi nuni, Hubczejak e bez ustezanja, u okviru Pokreta Ljudskog Potencijala, koji je osnovao krajem 2011. godine, u vlastite svrhe preuzeti neke teme koje je neupitno otvorio NeicAge, od uspostave Gaina korteksa, do znamenite usporedbe 10 milijardi osoba na zemljinoj kugli 10 milijardi neurona u ljudskom mozgu, od poziva na ustanovljenje svjetske vlade na temeljima novog saveza, pa do gotovo reklamnog slogana: BUDUNOST JE ENSKOG RODA. To je uinio s tolikim umijeem da je pobudio

divljenje veine promatraa, briljivo izbjegavi svaki ispad iracionalnosti ili sektaenja, ujedno uspjevi pridobiti snanu potporu unutar znanstvene zajednice. Odreeni cinizam koji tradicionalno prati prouavanje ljudske povijesti uglavnom je sklon umijee prikazivati temeljnim imbenikom uspjeha, premda ono samo po sebi, u odsutnosti vrstog uvjerenja, nije kadro dovesti do zbiljski odlune preobrazbe. Svi oni kojima se ukazala prigoda da upoznaju Hubczejaka, ili da mu se suprotstave u kakvoj raspravi, suglasno istiu kako je izvor njegove moi uvjeravanja, neodoljivosti i iznimne karizme bio u njegovoj posvemanjoj jednostavnosti, u autentinom samopouzdanju. U svakoj je prilici govorio gotovo tono ono to je mislio - i to je na njegove suparnike, sputane razliitim optereenjima i zazorima proisteklim iz preivjelih ideologija, imalo razoran uinak. Jedna od prvih zamjerki upuenih njegovom projektu odnosila se na ukidanje spolnih razlika, tako temeljnih za ljudski identitet. Hubczejakov je odgovor bio da se ne radi o produenju ljudske vrste sa svim njezinim obiljejima, ve o stvaranju nove inteligentne vrste, i da nestanak spolnosti kao modaliteta reprodukcije ne znai nestanak seksualnog uitka - ve upravo suprotno. Nedugo ranije otkrivene su kodi-rajue sekvence koje tijekom embriogeneze izazivaju nastanak Krauseovih tjeleaca; kod ljudske vrste u njezinom dotadanjem stanju, ta su tjeleca bila krto rasporeena povrinom draice i glavia. No nema prepreke da ih se u buduem stanju razmnoi povrinom koe - i tako u sferi uitka stvori nove i gotovo nezamislive erotske doivljaje. Druge su se kritike - vjerojatno dalekosenije - usredotoile na injenicu da bi u novoj vrsti, stvorenoj na osnovi Djerzinskijevog rada, svi pojedinci nosili isti genetski kod; jedan od temeljnih imbenika ljudske osobnosti na taj bi nain nestao. Hubczejak je u aru uzvraao kako je upravo ta genetska jedinstvenost na koju smo, uslijed traginog obrata, tako komino ponosni, glavni uzrok nae nesree. Vienju da je ljudska osobnost u opasnosti da nestane suprotstavljao je konkretan i opipljiv primjer pravih blizanaca, koji unato strogo istovjetnoj genetskoj batini tijekom svoje pojedinane sudbine razvijaju vlastitu osobnost, pritom ujedno ostajui povezani nekim tajanstvenim bratstvom bratstvom koje je, prema Hubczejakovom miljenju, najneophodniji imbenik pomirenja razjedinjenog ovjeanstva. Nema nikakve dvojbe da je Hubczejak bio iskren kada se prikazivao obinim Djerzinskijevim sljedbenikom, izvriteljem ija je jedina ambicija praktino primijeniti uiteljeve ideje. O tome svjedoi, primjerice, njegova odanost udnoj ideji iznesenoj na 342. stranici Clifdenskih zapisa: broj pojedinaca nove vrste mora trajno ostati jednak prvobitnom broju; treba stoga stvoriti jednog pojedinca, zatim dva, pa tri, pa pet... ukratko, briljivo slijediti dijeljenje prvih brojeva. Cilj je, dakako, odrati broj pojedinaca djeljivim jedino sa samim sobom i s jedinicom, kako bi se pozornost simboliki usmjerila na opasnost koju u svakom drutvu predstavlja izdvajanje skupina; no reklo bi se da Hubczejaku, kada je taj uvjet uvrstio na popis zadataka, na kraj pameti nije bilo da promisli njegovo znaenje. U irem smislu, zbog svojeg usko pozitivistikog iitavanja Djerzinskijevog rada neprestano je podcjenjivao doseg metafizikog preobrata koji e nuno pratiti tako korjenitu bioloku mutaciju - mutaciju zapravo bez presedana u ljudskoj povijesti. To grubo nerazumijevanje filozofskih ciljeva projekta, pa ak i s&mogpojma filozofskog cilja, ipak nee nimalo zaprijeiti, pa ni usporiti njegovo ostvarenje. To govori u kolikoj se mjeri u svim slojevima zapadnjakih drutava, kao i u tom naprednijem segmentu koji je predstavljao pokret NetuAge, rairilo shvaanje da je korjenita mutacija postala neophodnom za opstanak drutva - mutacija koja bi povratila vjerodostojan smisao skupnosti, trajnosti i svetinji. To govori takoer i u kojoj su mjeri filozofska pitanja u duhu javnosti izgubila vezu s ikakvim jasno

odreenim predmetom. Opa kominost u koju je, nakon desetljea bezumnog precjenjivanja, potonuo rad Foucaulta, Lacana, Derride i Deleuzea nije otvorila prostor nikakvoj novoj filozofiji, ve je naprotiv osramotila sve intelektualce koji su se pozivali na humanistike znanosti; prevlast znanstvenika u svim sferama misli otada je postala neizbjena. ak i sporadino, proturjeno i nestalno zanimanje koje su pobornici NeivAgea povremeno glumili za ovo ili ono uvjerenje proisteklo iz drevnih duhovnih tradicija, samo je ukazivalo na njihov strahovit oaj, na granici shizofrenije. Kao i svi ostali lanovi drutva, a moda i jo vie od njih, ustvari su se pouzdavali jedino u znanost, znanost im je bio jedinstveni i neoborivi kriterij istinitosti. Kao i svi ostali lanovi drutva, u dubini svoje due vjerovali su da rjeenje svakog problema ukljuujui psiholoke, socioloke ili openitije govorei ljudske - moe biti jedino tehnike prirode. Stoga nije bilo osobitog izgleda da e Hubczejaku netko proturjeiti kada je godine 2013. izbacio svoj znameniti slogan, koji e uskomeati javno mnijenje u planetarnim razmjerima: MUTACIJA NEE BITI MENTALNA, NEGO GENETIKA. Prvi su zajmovi u Unesco-u izglasani godine 2021; ekipa istraivaa pod Hubczejakovim vodstvom odmah se dala na posao. Istini za volju, na znanstvenoj razini nije bogznaime upravljao; ali pokazat e se zadivljujue djelotvornim u ulozi koju bismo mogli nazvati odnosima s javnou. Prvi su se rezultati pojavili zapanjujue brzo; tek se mnogo kasnije doznalo da su brojni istraivai, lanovi ili pobornici Pokreta Ljudskog Potencijala, zapravo ve davno prije, ne ekajui zeleno svjetlo Unesco-a, poeli raditi u svojim laboratorijima u Australiji, Brazilu, Kanadi ili Japanu. Prvo je bie, prvi izdanak nove inteligentne vrste koju je stvorio ovjek prema svojoj slici i prilici, nastalo na dan tono dvadeset godina nakon nestanka Michela Djer-zinskoga. Takoer u poast Djerzinskome, iako u ekipi nije bilo nijednog Francuza, sinteza je izvedena u laboratoriju Instituta za molekularnu biologiju u Palaiseauu. Televizijski je prijenos tog dogaaja dakako poluio strahovit dojam - koji je ak daleko nadmaio dojam to je otprilike ezdeset godina ranije, jedne srpanjske noi 1969, ostavio izravni prijenos prvih ovjekovih koraka na Mjesecu. Uvertira u reportau bio je Hubczejakov kratki govor, u kojem je sa svojom uobiajenom brutalnou izjavio kako ovjeanstvo moe biti ponosno to je prva vrsta ivih bia u poznatom svemiru koja je sama stvorila okolnosti za vlastitu zamjenu. Danas, pedesetak godina kasnije, zbilja je uvelike potvrdila proroanski sadraj Hubczejakovih rijei - i to u mjeri koju on vjerojatno nije mogao ni naslutiti. Jo ivi neto ljudi stare rase, navlastito u podrujima koja su dugo bila izvrgnuta utjecaju tradicionalnih vjerskih doktrina. Njihov se prirodni prirast, meutim, smanjuje iz godine u godinu, i danas izgleda da je njihovo izumiranje neminovno. Suprotno svim pesimistinim predvianjima, to se izumiranje odvija mirno, unato pokojem izdvojenom ispadu nasilja, iji je broj u neprestanom padu. ak je iznenaujue s koliko su blagosti, s koliko pomirenosti sa sudbinom, a moda i potajnog olakanja, ljudi prihvatili vlastiti nestanak. Raskinuvi obiteljske veze koje su nas spajale s ovjeanstvom, mi ivimo. Prema procijeni ljudi, ivimo sretno; istina je da smo znali prevladati njima nesavladljivu mo egoizma, okrutnosti i gnjeva; u svakom sluaju, ivimo drugaijim ivotom. Znanost i umjetnost postoje i u naem drutvu; no potraga za Istinitim i Lijepim, manje poticana alcem osobne tatine, neupitno je manje gorue prirode. Ljudima stare rase na svijet ostavlja dojam raja. Uostalom,

katkad nam se dogodi da sami sebe nazovemo - istina, u blago humoristinom tonu - tim imenom bogovi kojim su se oni toliko zanosili. Povijest postoji; ona se namee, ona vlada, njezin je uinak neminovan. No ire od strogo povijesne razine, krajnja je nakana ovog djela odati poast toj nesretnoj i hrabroj vrsti to nas je stvorila. Toj patnikoj i bijednoj vrsti, to se tek neznatno razlikuje od majmuna, a koja je ipak u sebi nosila toliko plemenitih tenji. Toj rastrganoj, proturjejima izmuenoj vrsti, individualistikoj i svad ljivoj, bezgranino sebinoj, katkad sposobnoj za neuvene eksplozije nasilja, no vrsti koja svejedno nikad nije prestala vjerovati u dobrotu i ljubav. Toj vrsti koja je takoer, po prvi put u povijesti svijeta, uspjela zamisliti mogunost nadilaenja sebe same; i koja je, nekoliko godina kasnije, to nadilaenje znala provesti u djelo. U ovom trenu kada posljednji izdanci ovjeanstva samo to nisu ugasli, cijenimo legitimnim odati mu posljednju poast; poast koja e i sama naposljetku izblijedjeti i potonuti u pijesak vremena; no ipak je bilo neophodno da se ta poast barem jednom oda. Ova je knjiga posveena ovjeku.