1

Markiz de Sade - JUSTINE ILI NEDAE KREPOSTI Naslov izvornika: Justine ou Les Malheurs de la Vertu Pravo ime autora: Donatien Alphonse Franois de Sade O Justini Zaetak se Justine krije u biljeci koju je Sade napisao u biljenici kojom se sluio u Bastilli: Dvije sestre: prva, vrlo raskalaena, ivi u srei, blagostanju i zadovoljstvu, druga, neobino estita, zapada u tisuu zamki koje je na kraju odvode i u smrt. Odredivi tako temu, Sade od nje stvara filozofsku priu, Nedae kreposti, koju zavrava u petnaest dana u toku ljeta 1787. Prie i novele koje je napisao u to vrijeme, njih pedesetak, imale su biti tiskane u zbirci. Na dan 1. listopada 1788., piui Obrazloeni katalog svojih djela, Sade ispravlja: Poglavlju o romanima pripojite Nedae kreposti, djelo u sasvim novom stilu. Od poetka do kraja likuje porok, a krepost je poniena. Jedino rasplet vraa kreposti sav duni sjaj, i nema bia koje, proitavi ovu knjigu, nee zamrziti lanu pobjedu zloina i koje se nee prikloniti ponienjima i nesreama koje iskuavaju krepost. U meuvremenu, privuen izvorima svoje teme, Sade je ve poinje preraivati. Znatno ju je proirio i objavio 1791., pod naslovom Justine ili nedae kreposti. Ne spominje se ni ime autora ni izdavaa. Originalni tekst Nedae kreposti koji je 1909. pronaao Apollinaire, objavio je Maurice Heine 1930. godine. U posljednje vrijeme objavljeno je vie izdanja. Sade je Justinu vie puta preinaivao. Ne zna se tono koliko je originalni tekst iz 1791, do svoje konane verzije, doivio ispravljenih i proirenih izdanja. Tri, etiri, moda pet. 1797. godine dva sveska originalnog izdanja postadoe Nova Justine ili Nedae kreposti, popraena priom o Julietti, njenoj sestri, u deset svezaka, sve u svemu 3600 stranica, ukraenih naslovnom stranom i s jo sto (bestidnih) briljivo izgraviranih tema. Usprkos ovom nerazmjeru, bitna je razlika, iskljuujui proste izraze i dodane epizode iz posljednjeg izdanja, u raspletu. Dok u izdanju od 1791. godine, kao u originalnoj prii, gospoda de Lorsange, to jest Juliette, naputa svijet pred tijelom svoje sestre koju je ubio grom, posveujui ostatak ivota ispravljanju svojih greaka, u Procvatu poroka ta smrt predstavlja znak ope raskalaenosti Drutva razuzdanih. Uistinu, kae Juliette, ovo me vie nego ikad sokoli da nastavim putem kojim sam ila cijelog ivota. O, Prirodo1. ... Tvojim je planovima dakle potreban zloin koji se glupani usuuju kanjavati; ti ga dakle eli, jer tvoja ruka kanjava one koji ga se boje ili koji mu se ne posveuju ... Oh! To su dogaaji koji poveavaju moju sreu i usavravaju moj mir. Tekst koji ovdje donosimo, tekst je iz .1791. godine, ispravljen prema originalnom izdanju. O, prijatelju moji Procvat je zloina isto to i munja iji varavi plamenovi samo na trenutak ukraavaju atmosferu, u ponor smrti sunovraaju nesretnike koje su zaslijepili. Mojoj dobroj prijateljici Da, Constance, tebi upuujem ovo djelo; tebi koja si istodobno i uzor i srea svog spola, tebi u kojoj se najosjetljivija dua sjedinjuje s najpravednijim i najprosvjeenijim duhom, jedino je tebi doputeno da upozna toplinu suza koje izaziva nesretna krepost. Prezirui sofizme raskalaenosti i bezbonosti, borei se protiv njih bez prestanka svojim djelima i rijeima, nimalo se ne bojim da e popustiti onima koje iz nude u ovim zapisima zastupaju odreena lica; cinizam nekih opisa (ublaenih koliko se moglo) nee te vie prestraiti; to razotkriveni porok, plaui to je otkriven, ogoreno vie im se napadne. Proces Tartuf eu djelo je licemjera; proces Justini bit e djelo razvratnika, ali malo ih se bojim: moji motivi, koje e ti otkriti, nee time biti zanijekani; tvoje miljenje dosta je mojoj slavi i ja se, kad se tebi svidim, moram ili svima svidjeti, ili se tjeiti svim moguim pokudama. Ali nuditi posvuda porok koji likuje, i krepost kao rtvu svog samoprijegora, pokazivati nesretnicu koja upada iz nesree u nesreu, igraku opaine, predmet poruge svih pokvarenjaka, izvrgnutu najokrutnijim i najuasnijim sklonostima, zagluenu najdrskijim i prividno najispravnijim sofizmima, plijen najspretnijih zavoenja i najneodoljivijih podmiivanja, koja se svim tim udarcima, svim tim nevoljama i cijeloj toj pokvarenosti moe suprotstaviti samo osjetljivom duom, jednostavnim duhom i velikom hrabrou: u jednu rije, izvrgnuti se opasnosti najsmionijih opisa, najneobinijih situacija, najstranijih naela, najodlunijih poteza pera, s jedinim ciljem da od svega toga postignem jednu od najuzvienijih moralnih pouka koju je ovjek do sada dobio, sloit ete se da to znai stii na cilj do sada slabo utabanim putom. Jesam li uspio, Constance? Hoe li suza u tvojim oima

oznaiti moju pobjedu? Hoe li, kad proita Justinu, rei O, kako me ove slike zloina ine sretnom to volim kreposti Kako je ona uzviena u svojim suzama? Kako je nesree uljepavaju! O, Constance! Te rijei nek ti izmaknu, i moj e trud biti okrunjen. Remek-djelo filozofije bilo bi razvijanje sredstava kojima se Providnost slui da s ovjekom postigne one ciljeve koje eli postii, i da, prema tome, naznai neke^lanove ponaanja po kojima bi taj nesretni dvononi individuum spoznao nain na koji mora stupati po trnovitom putu ivota, kako bi doskoio udnim Ilirovima ove fatalnosti kojoj dajemo dvadeset razliitih imena a da je jo nismo uspjeli ni upoznati ni definirati. Ako se, s velikim potovanjem prema naim drutvenim konvencijama, i ne prelazei nikad granice koje nam one nameu, dogodi da, usprkos tome, nailazimo samo na trnje, dok zli beru samo rue, nee li tada ljudi lieni nekih prilino utvrenih vrlina koje ih izdiu iznad ovih primjedbi, procijeniti da vie vrijedi prepustiti se bujici nego oduprijeti joj se? Nee li rei da krepost, koliko god bila lijepa, ipak postaje najloiji dio koji se moe odabrati, jer je preslaba da bi se borila protiv poroka, i da je u ovom, potpuno iskvarenom stoljeu, najsigurnije raditi ono to rade i drugi. Nee li oni ueniji, da tako kaemo, zloupotrebljavajui znanje koje su stekli, rei zajedno sa Zadigovim anelom Jesradom da nema zla koje ne raa dobro, i da se oni, prema tome, ne mogu odati zlu, jer je to samo jedan od naina da se proizvede dobro? Nee li dodati da je, openito uzevi, svejedno je li netko dobar ili zao pa, ako nesrea prati krepost a blagostanje zloin, budui da je sve u oima Prirode jednako, da je neizmjerno bolje biti meu zlima koji uspijevaju nego meu dobrima koji propadaju. Vano je dakle doskoiti ovim opasnim sofizmima lane filozofije; bitno je pokazati da primjeri nesretne kreposti, predoeni jednoj iskvarenoj dui koja je ipak sauvala neka dobra naela, mogu ovu duu privesti dobru isto tako pouzdano kao da joj se na tom putu kreposti pokau najsjajnije pobjede i najzavodljivije nagrade. Naravno, okrutno je opisivati gomilu nevolja koje pritiu njenu i osjetljivu enu to beskrajno potuje krepost, a s druge strane pritjecanje blagostanja onima koji unitavaju ili mue tu istu enu. Ako se iz slike ovih fatalnosti ipak rodi neko dobro, hoemo li osjeati grinju savjesti to smo ih pokazali? Moe li nas povrijediti utvrivanje injenice koja e mudrom ovjeku to ubire plodove itanja pruiti koristan nauk o podvrgavanju naredbama Providnosti, i sudbonosnu opomenu da nebo esto kanjava bie za koje smatramo da je najbolje ispunjavalo svoje dunosti, kako bi nas vratilo naim dunostima. To su osjeaji koji e upravljati naim radom, i s obzirom na te razloge, molimo itatelja da nam oprosti zbog pogrenih sistema koje e nai u ustima vie naih junaka i zbog katkad pomalo grubih prizora koje smo, iz ljubavi prema istini, morali izloiti njegovu pogledu. Gospoa grofica de Lorsange bila je jedna od onih Venerinih sveenica ije je bogatstvo rezultat zgodnog lica i vrlo loeg vladanja i iji se naslovi, koliko god sjajni bili, mogu nai jedino u arhivu Hetere, skovani od bezonosti koja ih uzima, i podrani glupom lakovjernou koja ih daje: crnomanjasta, lijepa stasa, s nekim posebnim izrazom u oima; to pomodno bezvjerstvo koje, dajui jo vie zaina strastima, ini posebno traenim ene osumnjiene zbog njega; pomalo zla, bez ikakvih principa, ne vjerujui ni u ta, pa ipak ne toliko izopaena u srcu da bi joj osjetljivost bila ugaena; ponosna, raskalaena; takva je bila gospoa de Lorsange. Ta ena ipak bijae najbolje odgojena; ki vrlo bogatog parikog bankara, bila je odgajana sa sestrom po imenu Justine, tri godine mlaom od nje, u jednoj od najpoznatijih opatija ove prijestolnice, gdje, sve do dvanaeste i petnaeste godine, nikakav savjet, nikakav uitelj, nikakva knjiga, nikakav talent ne bjehu uskraeni ni jednoj ni drugoj od ovih dviju sestara. Dvije djevojke, u to vrijeme sudbonosno za krepost, sve izgubie u samo jednom danu: straan steaj nagna njihova oca u tako okrutno stanje da je umro od emera. Mjesec dana kasnije i ena za njim ode u grob. Dva neprijazna i otuena roaka odluie to e napraviti s mladim siroticama; njihov dio nasljedstva koje pojedoe vjerovnici, iznosio je sto talira za svaku. Kako se nitko nije htio brinuti o njima, otvore im vrata samostana, vratie im miraz i ostavie slobodu da postanu to ele. Gospoa de Lorsange, koja se tada zvala Juliette i iji karakter i duh bijahu oblikovani otprilike kao u tridesetoj godini, u godinama koje je imala tijekom prie koju emo ispripovjediti, kao da je osjeala samo uitak to je slobodna, ne razmiljajui ni trenutak o okrutnoj kobi koja ju je oslobodila njenih lanaca. Justine, koja je, kako smo ve rekli, imala dvanaest godina te sumoran i melankolian karakter, mnogo je jae osjetila strahotu svog poloaja. Obdarena njenou, izvanrednom osjetljivou, umjesto prepredenou kojom se odlikovala njena sestra, bila je naivna i prostoduna i zato je morala upasti u brojne zamke. Ta djevojka s toliko dobrih osobina imala je i njeno lice, potpuno razliito od lica kojim je priroda bila ukrasila Juliettu; koliko je bilo umjetnog, prijetvornog i kaiperskog u crtama jedne, toliko je bilo stidljivosti, pristojnosti i plaljivosti kod druge; vanjtina Djevice, velike plave oi, sjajna koa, stas vitak i gibak, dirljiv glas, zubi od bjelokosti i najljepa plava kosa, to je slika te ljupke mlae sestre ije naivne draesti i njene crte nadilaze nae kistove. I jednoj i drugoj dadoe dvadeset i etiri sata da napuste samostan, preputajui im brigu da se sa svojih sto talira snau kako znaju i umiju. Juliette, oduevljena to je svoj gospodar, htjede na trenutak

obrisati suze s Justinina lica, ali kad je vidjela da nee uspjeti, poe je grditi umjesto da je tjei; prigovori joj zbog njene osjetljivosti; ree joj, odajui filozofiju koja je mnogo nadvisivala njene godine, da se na ovom svijetu treba alostiti samo zbog onoga to nas osobno dira; da u sebi samima moemo nai fizika uzbuenja prilino pikantne strasti kojima moemo ugasiti sve duevne patnje kojih bi udarac mogao biti bolan; da taj postupak to vie treba primijeniti, to se prava mudrost beskrajno vie sastoji od udvostruivanja zadovoljstava nego u umnaanju muka; da, u jednu rije, ne postoji nita to se ne bi moglo napraviti da se u sebi ublai ta neiskrena osjetljivost kojom se samo drugi koriste, a koja nama samo nevolje donosi. Ali teko je otvrdnuti dobro srce, ono se opire umovanju lakoumna ovjeka, i njegove radosti utjeha su mu za lane dragulje ljepoumca. Juliette tada upotrijebi drugu lukavtinu i ree svojoj sestri da, s godinama i ljepotom koju imaju i jedna i druga, nikako ne mogu umrijeti od gladi. Spomene joj ker njihovih susjeda, koja je, pobjegavi iz roditeljske kue, danas bogato uzdravana i svakako mnogo sretnija nego da je ostala u krilu obitelji; da se jako treba kloniti miljenja da brak ini djevojku sretnom; da zarobljena okovima braka moe oekivati velike patnje i vrlo malo uitaka; odavi se raskalaenosti, meutim, uvijek bi mogle raunati na dobro raspoloenje ljubavnika, ili se tjeiti njihovim brojem. Justinu je jeza hvatala od ovih razgovora; rekla je da vie voli smrt od sramote, i sva dalja nagovaranja svoje sestre da zajedno stanuju odluno je odbijala, im je vidjela da ponaanje koje je izabrala njena sestra izaziva strepnju u njoj. Dvije se djevojke dakle rastadoe, bez ikakva obeanja da e se ponovo vidjeti, im su se njihove namjere pokazale toliko razliitima. Hoe li Juliette, koja e postati velika dama, kako je smatrala, pristati da primi malu djevojku ije bi je kreposne, ali niske sklonosti mogle osramotiti? I bi li Justine, sa svoje strane, htjela izloiti opasnosti svoj moral u drutvu perverznog stvorenja koje e postati rtva razularenosti i javnog razvrata? Jedna drugoj dakle zauvijek rekoe zbogom i obje ve sutradan napustie samostan. Justine koju je u djetinjstvu voljela krojaica njene majke, pomisli da e ta ena shvatiti njenu nevolju; potrai je, ispria joj svoju nesreu, zamoli je da joj nae posao... tek to su je prepoznali, grubo je otpravie. Oh, Boe1. ree jadno malo stvorenje Moraju li moji prvi koraci u svijetu biti obiljeeni tugom? Ta me je ena nekad voljela, zato me danas odbacuje? Jaol Zato to sam siroe i jadna. Zato to vie nemam bogatstva na svijetu i zato to ljude cijene samo po pomoi i ugodnostima koje se drugi nadaju od njih dobiti. Sva u suzama, Justine potrai svog upnika. Opie mu svoje stanje snagom nevinosti svojih godina... Nosila je malu bijelu haljinu. Njena lijepa kosa nemarno je bila skupljena pod velikom kapom. Vrat to se jedva nazrijevao prekrivao je dva-tri puta obavijen veo. Njeno lijepo lice bilo je pomalo blijedo zbog jada koji su je izjedali, a suze koje su se skupile u njenim oima davale su im joj snaniji izraz. Vidite, gospodine ree ona svetom ovjeku ... Da, vidite u kakvom sam jadnom poloaju za jednu mladu djevojku. Izgubila sam oca i majku... Nebo mi ih je uzelo u godinama kad mije njihova pomo bila najpotrebnija... Mrtvi su i upropateni, gospodine. Nita vie nemamo. Ovo je sve to su mi ostavili nastavi pokazujui svojih dvanaest lujdora... ni kutak gdje da odmorim svoju jadnu glavu... Bit ete milostivi sa mnom, gospodine, zar ne? Vi ste izaslanik Vjere, a vjera je uvijek bila snaga mog srca. U ime onog Boga kojeg oboavam i iji ste vi predstavnik, recite mi, kao drugi otac, to da radim... to da postanem? Mjerei kradomice pogledom Justinu, milosrdni sveenik odgovori da je upa vrlo optereena, da bi teko mogla podnijeti nove milostinje, ali ako bi mu Justine htjela sluiti, ako bi htjela obavljati grube poslove, uvijek bi se u njegovoj kuhinji za nju naao komad kruha. A kako ju je, izgovarajui to, izaslanik bogova uhvatio za bradu i poljubio mnogo drskije nego to bi to smio uiniti jedan duhovnik, Justine, koja ga je isuvie dobro shvatila, odbije ponudu rekavi: Gospodine, ja od vas ne traim ni milostinju ni mjesto slukinje. Isuvie je malo vremena prolo od kako sam napustila poloaj bolji od onoga koji bi me mogao nagnati da zaelim ove dvije milosti, a da bih bila prisiljena da ih traim. Potujem savjete koji su potrebni mojoj mladosti i mojim nesreama, ali vi elite da ih ja isuvie skupo platim. Posramljeni i raskrinkani duobrinik odmah protjera ovo jadno malo stvorenje, i nesretna Justine, ve prvog dana dvaput odbijena i osuena na usamljenost, ue u kuu na kojoj je vidjela oglas, iznajmi malu sobu na petom katu, plati je unaprijed, i prepusti se gorkim suzama, jer je bila osjetljiva, a ponos joj je bio okrutno povrijeen. Dopustit ete nam da je ostavimo neko vrijeme ovdje i da se vratimo Julietti te da kaemo kako je, iz poloaja u kojem smo je zatekli, nemajui nita vie novaca od svoje sestre, u petnaest godina ipak postala ena s naslovima, koja je imala trideset tisua franaka rente, lijepe dragulje, dvije-tri kue, u gradu i na selu, a trenutno srce, novac i povjerenje gospodina de Corvillea, dravnog savjetnika, ovjeka koji je uivao najvei ugled i koji se upravo spremao zauzeti ministarski poloaj. ivot joj je svakako bio trnovit: te gospoice kre sebi put kroz najsramotnije i najokrutnije naukovanje; takva je danas u krevetu nekog princa, koji je moda prisiljava da se poniava i ini djela razvratne grubosti, u rukama u koje su je bacile njena mladost i neiskustvo. Izaavi iz samostana, Juliette potrai enu za koju je ula od one svoje mlade

prijateljice iz susjedstva. Izopaena kakva je eljela biti, i iskvarena od te prijateljice, predstavila se sa svojim malim zamotuljkom pod rukom, u dugoj plavoj i neurednoj haljini, s kosom koja je padala, i s najljepim licem na svijetu, ako je istina da se u nekim oima neednost moe doimati ljupko; toj je eni ispriala svoju povijest i zamolila je da joj pomogne kao to je pomogla i njenoj bivoj prijateljici. Koliko vam je godina? upita je gospoa Duvergier. Za nekoliko dana petnaest, gospoo odgovori Juliette... I nikada nijedan smrtni grijeh nastavi matrona... Oh, ne, gospoo, kunem vam se odgovori Juliette. Ali ponekad u tim samostanima ree stara... neki ispovjednik, redovnica, neka drugarica... potrebni su mi pouzdani dokazi. Samo o vama ovisi hoete li ih pribaviti, gospoo ? odgovori Juliette crvenei se... Stara namjesti naoale i, kad je paljivo, sa svih strana pregledala stvari, ree: Ostat ete ovdje, potovat ete moje savjete, bit ete vrlo susretljivi i posluni u poslu, isti, tedljivi, iskreni prema meni, mudri sa svojim drugaricama, lukavi s mukarcima, i prije nego to proe deset godina, dopustit u vam da se povuete, s jednom komodom, ogledalom, slukinjom; vjetina koju steknete kod mene, omoguit e vam da pribavite ostalo. Davi joj ove upute, gospoa Duvergier uze Juliettin zamotuljak; jo je upita ima li novaca, a kako je Juliette bila i suvie iskrena pa priznala da ima sto talira, draga ih mamica zaplijeni uvjeravajui svoju novu uenicu da e tu malu svotu uloiti u lutriju za nju, ali da jedna djevojka ipak ne bi smjela imati novaca. To je ree joj sredstvo da se uini zlo, a u stoljeu koje je pokvareno kao ovo, mudra i plemenita djevojka mora briljivo izbjegavati sve to bi je moglo odvesti u neku zamku. Ja vam to govorim radi vaeg dobra, mala moja doda stara i morate mi biti zahvalni to to radim. Kad Je ova prodika zavrila, doljakinja bijae predstavlje- na svojim drugaricama; pokazae joj njenu sobu u kui, i ve sutradan njene draesti bile su spremne za prodaju. U etiri mjeseca roba je bila prodana gotovo stotini osoba; jedni su se zadovoljavali djevianstvom, drugi, profinjeniji ili pokvareniji (jer pitanje nije rijeeno) htjedoe otvoriti pupoljak koji je cvao u blizini. Duvergier je svaki put stiskala, namjetala, i u toku etiri mjeseca lopua je uvijek nudila muterijama djevianstvo. Na kraju ovog mukotrpnog novicijata, Juliette najzad dobije svjedodbu sestre; od tog trenutka stvarno je priznata djevojkom kue; od tada je dijelila njene nevolje i koristi. Drugo naukovanje; ako je u prvoj koli, tek s malim zastranjenjima, Juliette sluila Prirodi, u drugoj je zaboravila njene zakone; tu je potpuno pokvarila svoje vladanje; trijumf koji je postigla u poroku, potpuno joj izrodi duu; kad je ve roena za nedjela, treba barem initi velika i ne dopustiti da uvene u drugorazrednom poloaju, koji joj, nagonei je da radi iste greke i jednako je poniavajui, ne donosi i istu korist. Svidje se jednom starom i vrlo raskalaenom gospodinu koji ju je u poetku pozivao samo radi trenutanog zadovoljstva; njena joj vjetina pribavi sjajno uzdravanje; poe se pojavljivatii na predstavama, na etalitima, pored najvjetijih predstavnica Heterina reda; gledaju je, navode njene rijei, ele je, a prepredeno se stvorenje tako dobro snalazi da u manje od etiri godine upropasti est ljudi od kojih je najsiromaniji imao sto tisua talira rente. Vie i nije bilo potrebno da stvori ugled. Zaslijepljenost otmjenih ljudi tako je velika da, to jedno od takvih stvorenja vie dokae volju neasnost, to vie ele biti na njegovoj listi; ini se da stupanj sramote i pokvarenosti postaje mjera osjeaja koje se ljudi usuuju pokazati joj. Juliette je upravo ulazila u dvadesetu kad se neki grof de Lorsange, anuvinski plemi, star po prilici etrdesetak godina, toliko zaljubio u nju da je odluio dati joj svoje ime; dao joj je dvanaest tisua franaka rente i zavijetao ostatak svog imanja, ako umre prije nje; poklonio joj je kuu, poslugu, pribavio stanovito tovanje u svijetu, koje je u dvije-tri godine uspjelo izbrisati sjeanje na njene poetke. Tada se nesretna Juliette, zaboravivi sve plemenite osjeaje i dobar odgoj, iskvarena loim savjetima i pogibeljnim knjigama, eljna da uiva sama, da ima ime i da se oslobodi okova, usudi predati grenoj misli da skrati dane svom muu. Svidje joj se taj grozni plan koji je zamislila; uvrsti ga, na alost, u onim opasnim trenucima kad se tijelo raspaljuje zabludama duha; trenucima kad se to manje opiremo to se nita ne protivi neprilinosti elja, ili silovitosti udnji, i kad prihvaena strast ivi samo zbog mnotva konica koje unitavamo, ili zbog njihove svetosti. Kad obmana iezne, ako ovjek opet postane razborit, neprilika nee biti velika, to je povijest zabluda duha; dobro znamo da one ne povreduju nikoga, ali, na alost, idemo dalje. Kakvo e biti, pomiljamo, ostvarenje te misli kad nas je ona sama oduevljavala i tako ivo uzbuivala. Potkrepljujemo prokletu obmanu, a njeno je postojanje zloin. Gospoa de Lorsange, na svoju sreu, tako skrovito ostvari svoju zamisao da se zatitila od svake istrage, te sa svojim muem pokopa i tragove uasnog zloina koji ga je otjerao u grob. Postavi opet slobodna i grofica, gospoa de Lorsange vrati se starim navikama. Ali, smatrajui da neto predstavlja u svijetu, u svoje ponaanje unese manje neednosti. Vie nije bila uzdravana djevojka, bila je bogata udovica koja je prireivala ljupke veere, kod koje su dvor i grad bili sretni to mogu doi. U jednu rije, pristojna ena koja je ipak spavala za dvjesta lujdora, a za petsto se prodavala na mjesec dana. Do svoje dvadeset i este godine gospoa de Lorsange jo je njela sjajne pobjede. Upropastila je tri strana ambasadora, etiri

zakupnika poreza, dva biskupa, jednog kardinala i tri viteza kraljevskog reda. Ali kako se ovjek rijetko zaustavlja nakon prvog zlodjela, naroito ako proe sretno, nesretna se Juliette ocrni dvama novim zloinima nalik na prvi. Jednim, da bi okrala nekog svog ljubavnika koji joj bijae povjerio znatnu svotu, za koju nije znala obitelj tog ovjeka i koje se gospoa de Lorsange doepala tim stranim inom. Drugim, da bi se dokopala ostavtine od sto tisua franaka koju je jedan od njenih oboavatelja bio duan vratiti nakon smrti. Tim strahotama gospoa de Lorsange pridrui i tri-etiri edomorstva. Strah da ne uniti lijep stas, elja da sakrije tajne pustolovine, sve je to nagna na odluku da pod svojim srcem ugui dokaz svog razvrata. Njeni nepoznati zloini, kao i oni drugi, ne sprijeie ovu lukavu i slavohlepnu enu da svakodnevno pronalazi nove glupane. Istina je, dakle, da uspjeh moe pratiti najgore ponaanje i da se usred raspojasanosti i pokvarenosti, ono to ljudi nazivaju sreom moe razliti ivotom. Ali i da ta okrutna i strana istina ne plai. Da primjer nesree koji posvuda prati krepost i koji emo uskoro pokazati, ne uznemiruje mnogo potene ljude. Ta srea koju donosi zloin varava je, samo je prividna. Nezavisno od kazne koju je Providnost sigurno namijenila onima koje su uspjesi doveli u zabludu, ne ivi li na dnu njihova srca crv koji ih bez prestanka grize, koji ih spreava da se raduju ovom lanom sjaju, i koji im u dui, umjesto uitka, ostavlja samo razdirue sjeanje na zloine koji su ih doveli do onoga to jesu. Nesretniku kojeg progoni sudbina njegovo srce prua utjehu, i radosti koje mu pruaju njegove kreposti brzo mu nadoknauju nepravde ljudi. Takva je, dakle, bila gospoa de Lorsange kad je gospodin de Corville, star pedeset godina, bogat i ugledan, kako smo ve rekli, odluio potpuno se posvetiti ovoj eni i zauvijek je vezati uza se. U tome je uspio, bilo panjom, bilo vladanjem ili lukavou gospoe de Lorsange, pa je ve etiri godine ivio s njom potpuno kao sa zakonitom enom, kad ga kupovina vrlo lijepog imanja blizu Montargisa prisili da s njom provede stanovito vrijeme u toj pokrajini. Jedne veeri, kad ih je lijepo vrijeme potaklo da produe etnju izvan imanja blizu Montargisa na kojem su boravili, a bili su oboje i suvie umorni\da se vrate pjeice, zastadoe u gostionici gdje se zaustavlja diliansa iz Lvona da poalju ovjeka na konju da im potrai neku koiju. Odmarali su se u prizemnoj i svjeoj sobi kue koja je gledala na dvorite, kad diliansa koju smo spomenuli ue u svratiste. Promatranje dolaska dilianse budi sasvim prirodnu znatielju. Moete se kladiti, pogaati kakvi se sve ljudi u njoj nalaze, pa ako spomenete bludnicu, oficira, sveenike i redovnika, sigurni ste da ete gotovo uvijek pogoditi. Gospoa de Lorsange ustane, gospodin de Corville krene za njom, i oboje se uputie da vide to drndavo drutvo to je ulazilo u gostionicu. inilo se da u kolima vie nema nikoga kad jedan andar, izlazei iz policijskih kola, od svog druga koji se nalazio na istom mjestu, primi u naruje djevojku staru dvadeset i est ili sedam godina, obuenu u poderani indijski haljetak i umotanu sve do obrva u velik ogrta od crnog tafta. Djevojka je bila vezana poput zloinke i toliko slaba da bi sigurno pala da je njeni uvari nisu pridravali. Na krik iznenaenja i uasa koji se ote gospoi de Lorsange, djevojka se okrene i pokae prekrasan stas, najplemenitije, najljupkije i najzanimljivije lice, sve ari koje se mogu svidjeti i koje su, zbog tihe i dirljive patnje to ih nevinost daje ljepoti, bile jo tisuu puta privlanije. Gospodin de Corville i njegova ljubavnica ne mogoe zatomiti zanimanje za tu jadnu djevojku. Pribliie se i zapitae jednog straara to je poinila ta nesretnica. Optuena je zbog tri zloina odgovori andar. Ubojstvo, kraa i podmetanje poara. Ali priznajem vam da moj drug i ja nikad s toliko zazora nismo provodili nijednog zloinca. To je najnjenije, a ini se i najpotenije stvorenje. Ah, ah ree gospodin de Corville da se ne radi o uobiajenim zabludama niih sudova... a gdje je poinjen zloin? U nekoj gostionici nekoliko kilometara od Lyona. U Lyonu je osuena. Ide u Pariz gdje po obiaju osuda mora biti potvrena, a onda e se vratiti u Lyon gdje e biti pogubljena. Gospoa de Lorsange koja je, pribliivi se, ula ove rijei, priopi potiho gospodinu de Corvilleu elju da iz usta same djevojke uje povijest njenih nevolja, pa se gospodin de Corville, koji je gajio istu elju, obrati uvarima. Kako ovi nisu smatrali da im je ne bi smjeli ispuniti, odluie provesti no u Montargisu. Iznajmie udobne odaje. Gospodin de Corville preuze odgovornost za zatoenicu, pa je uvari oslobodie uza. Kad su je privoljeli da uzme malo hrane, gospoa de Lorsange, koja u sebi nije mogla svladati ivu znatielju i koja je sigurno ponavljala u sebi ovo je stvorenje moda nevino, pa ipak prema njoj postupaju kao prema zloincu, a oko mene sve cvate... oko mene koja sam duboko zaglibila u zloin i strahote, gospoa de Lorsange, kako rekoh, im je vidjela da se jadna djevojka malo okrijepila, utjeila ljubaznostima kojima su je bili okruili, nagovori je da ispria zbog ega se, tako njene vanjtine, nala u tako oajnom poloaju. Ispripovjediti vam povijest svog ivota, gospoo ree lijepa nesretnica obraajui se grofici znai pruiti vam najrjeitiji primjer nevolja koje doivljava nevinost, znai optuiti ruku Boju, znai aliti se protiv odluka vrhovnog bia, a to je neka vrst pobune protiv njegovih svetih namjera... ne usuujem se... Suze tada obilno potekoe iz oiju ove zanimljive djevojke, i nakon to ih je nekoliko trenutaka pustila da teku, ovim rijeima zapoe svoju priu. Dopustit ete mi da vam ne

kaem svoje ime i porijeklo, gospoo. Iako nije slavno, ono je poteno, i nije mi bilo namijenjeno ponienje u kojem me vidite. Veoma mlada izgubila sam roditelje. Vjerovala sam da u s onom malom pomoi koju su mi bili ostavili moi doekati neko prikladno mjesto, pa odbijajui sva ona koja to nisu bila, pojela sam, i ne opazivi, u Parizu gdje sam i roena, ono malo to sam posjedovala. Sto sam bila siromanija, to su me vie prezirali. Sto mi je potrebnija bila pomo, to manje sam se nadala da u je dobiti. Ali od svih potekoa koje sam osjetila na poetku svog nesretnog ivota, od svih uasnih prijedloga koje sam ula, spomenut u vam samo ono to sam doivjela kod gospodina Dubourga, jednog od najbogatijih zakupnika u prijestolnici. ena kod koje sam stanovala uputila me njemu kao ovjeku iji su ugled i bogatstvo mogli najsigurnije ublaiti krutost moje sudbine. Dugo sam ekala u predsoblju tog ovjeka, a onda su me uveli. Gospodin Dubourg, ovjek svojih etrdeset i osam godina, upravo je bio ustao iz kreveta. Bio je umotan u nekakvu lepravu kunu haljinu koja ga je jedva pokrivala. Upravo su se spremali da ga poeljaju. Tada naredi slugama da se povuku i upita me to elim. Jao, gospodine odgovorih mu sva smetena ja sam jadno siroe koje jo nema etrnaest godina, a ve poznajem sve vrste nevolja. Traim vae saaljenje, budite milostivi sa mnom! Preklinjem vas! Onda mu ispriah sve svoje nevolje, potekou da naem posao, pa ak i muku koju sam osjeala traei ga, jer nisam bila roena za tako neto. Nesreu koja me pratila cijelo to vrijeme dok sam troila ono malo to sam imala... Najzad, sve ono to trae rijei nesree, uvijek brze u osjetljivoj dui, uvijek dosadne izobilju... Kad me vrlo rastreseno sasluao, gospodin Dubourg me upita jesam li uvijek bila razborita? Ne bih bila ni ovako jadna ni ovako smetena, gospodine, odgovorih, da sam to ikad prestala biti. Ali ree mi na to Dubourg kakvim pravom traite da vam bogati ljudi pomognu, ako im ne uzvraate nikakvim uslugama? A na kakve usluge mislite, gospodine? priupitah. Mogu uiniti samo one usluge koje mi moja ednost i moje godine doputaju da uzvratim. Usluge djeteta kakvo ste vi od male su koristi u jednoj kui odgovori Dubourg. Nemate ni godine ni izgled da radite ono to traite. Bolje bi bilo da mislite kako ete se svidjeti mukarcima i da pokuate nai nekoga tko e se brinuti o vama. Ta krepost koju toliko uzdiete ne slui niemu na ovom svijetu. Uzalud ete kleati na podnoju njenih oltara, njen vam tamjan nimalo nee pomoi. Stvar koja se nimalo ne svia mukarcima, koju nimalo ne cijene, koju najvie preziru, to je razboritost vaeg spola. Ovdje dolje, drago dijete, cijeni se samo ono to donosi novac ili to razveseljava. A od kakve nam je koristi krepost ena? Njihova razuzdanost nam je od koristi i ona nas zabavlja. Njihova ednost nimalo nas ne zanima. Ukratko, kad bogati ljudi daju, daju samo zato da bi uzeli. Kako dakle, djevojica poput vas moe zahvaliti za ono to se ini za nju ako ne potpunim preputanjem svega to se trai od njena tijela? - Oh, gospodine odgovorih ustreptalim srcem mukarci, dakle, nisu ni poteni ni dobrotvorni. - Vrlo malo nastavi Dubourg. O tome se mnogo govori, a zato mislite da bi takvi morali biti? Oslobodili smo se manije da besplatno pomaemo drugima. Uvidjeli smo da su zadovoljstva milosra samo radosti ponosa, a kako nita odmah nije rasputeno, zaeljeli smo se stvarnijih uzbuenja. S djetetom poput vas, na primjer, beskrajno vei uitak predstavljaju ari rasputenosti nego hladno i sitno zadovoljstvo besplatnog pomaganja. Ugled dareljivog, milostivog i plemenitog ovjeka ne vrijedi ni u trenutku kad najvie uiva koliko i najmanje tjelesno zadovoljstvo. Oh, gospodine, s takvim principima nesretnik, dakle, mora propasti! Pa ta onda? Francuska ima vie podanika nego to joj je potrebno. Da bi stroj uvijek bio jednako elastian, je li dravi vano hoe li ga gurati vie ili manje radnika? Mislite da djeca potuju svoje roditelje kad ih oni tako zlostavljaju? to jednom ocu znai ljubav djece koja ga dovode u nepriliku? Bilo bi, dakle, bolje da su nas odmah u kolijevci uguili? Svakako, to je obiaj u mnogim zemljama, to je obiaj Grka i Kineza. Ondje zlosretnu djecu ostavljaju ili ubijaju. emu ostaviti na ivotu stvorenja koja, bilo zato to nemaju roditelja ili zato to ih oni ne priznaju, ne mogu vie raunati na njihovu pomo, pa optereuju dravu ivljem kojeg ionako ima suvie? Kopilad, siroad i kljasta djeca morala bi biti osuena na smrt odmah nakon roenja. Prvi i drugi zato to nemaju nikoga tko bi se mogao ili htio brinuti o njima. Oni blate drutvo talogom koji mu jednog dana moe postati samo koban. Ostali, jer mu nisu ni od kakve koristi. I jedni su i drugi u drutvu kao izrasline na tijelu to hranei se sokom zdravih udova kode ovima i slabe ih. Ili jo bolje, kao one biljke paraziti to unitavaju i podgrizaju dobre biljke veui se uz njih i oduzimajui im tako njihovo hranjivo sjeme. Kakva je oita zabluda milostinja namijenjena hranjenju takva oloa, bogato obdarene kue iz ludosti za njih sagraene, kao da je ljudska vrsta toliko rijetka, toliko dragocjena da treba sauvati i njen najsitniji dio! Ali ostavimo to razglabanje od kojeg ti zacijelo nita ne shvaa, dijete moje! Zato aliti svoju sudbinu kad samo od nas zavisi hoemo li je popraviti? Uz kakvu cijenu, nebesa! Uz cijenu jedne varke, uz cijenu stvari to ima samo vrijednost koju joj tvoj ponos daje. Uostalom nastavi taj divljak diui se i otvarajui vrata ovo je sve to mogu uiniti za vas. Pristanite ili me oslobodite vae prisutnosti. Ne volim prosjake... Suze mi potekoe, nisam ih

mogla zaustaviti. I neete mi vjerovati, gospoo, ali umjesto da raznjee tog ovjeka, one ga razljutie. Ponovo zatvori vrata, zgrabi me za ovratnik haljine i ree da e na silu dobiti od mene ono to mu dragovoljno nisam htjela dati. U tom stranom trenutku moja mi nesrea dade hrabrost. Oslobodih se njegovih ruku, pojurih prema vratima i rekoh: Odvratni ovjee, neka te nebo koje si ovako teko uvrijedio kazni jednog dana kako zasluuje zbog svoje ogavne okorjelosti! Nisi dostojan ni ovih bogatstava koja tako zloupotrebljava, ni zraka koji udie u svijetu okaljanom tvojom grubosti. Pourih se ispriati svojoj gostoprimki kako me primila osoba kojoj me je poslala. Ali kakvo je bilo moje iznenaenje kad sam vidjela da mi ta nesretnica prigovara umjesto da dijeli moju bol. Bezvrijedni stvore ree mi ona ljutito zar misli da su mukarci toliko glupi da e pomoi djevojkama poput tebe ne zahtijevajui nikakvu protuuslugu za svoj novac? I gospodin Dubourg se ponaa tako. Ja te na njegovu mjestu ne bih pustila da ode a da se prije toga ne izdovoljim. Ali budui da ne eli iskoristiti pomo koju ti pruam, snai se kako najbolje zna. Sutra e mi dati novac ili u zatvor! Milost, gospoo... Da, da, milost! S milou umiremo od gladi. Ali to da radim? Vrati se gospodinu Dubourgu. Mora ga zadovoljiti, mora mi donijeti novac. Ja u ga vidjeti i obavijestiti. Izgladit u, ako budem mogla, vae gluposti. Rei u mu da se ispriavate, ali onda se morate bolje ponaati. Posramljena, oajna, ne znajui kamo da se djenem, uviajui da me svi okrutno odbijaju, gotovo bez ikakvih prihoda, rekoh gospoi Desroches (tako se zvala moja stanodavka) da u pristati na sve da joj udovoljim. Ona ode zakupniku, i vrativi se, ree mi da ga je nala vrlo srdita. Da se mnogo morala truditi dok ga je udobrovoljila u moju korist. Da ga je tek velikim molbama uspjela nagovoriti da me sutradan ujutro ponovo primi. Da moram paziti na svoje ponaanje jer, ako ga jo jednom ne posluam, da e se on sam pobrinuti da me zatvore do kraja ivota. Stigoh sva uzbuena, Dubourg je bio sam, jo nedolinije odjeven nego dan ranije. Grubost, raskalaenost, sve oznake pokvarenosti izbijale su iz njegovih podmuklih oiju. Zahvalite gospoi Desroches otro mi ree to vam jo jednom elim pokazati svoju dobrotu. Morali biste znati koliko ste je nedostojni nakon vaeg jueranjeg ponaanja. Svucite se i, ako jo jednom pokaete i najmanji otpor mojim eljama, u predsoblju vas ekaju dva moja ovjeka koji e vas odvesti na mjesto iz kojeg se neete osloboditi dok ste ivi. O, gospodine rekoh u suzama i kleknuh pred tog odurnog ovjeka preklinjem vas, budite milostivi! Budite plemeniti i pomognite mi ne traei od mene ono to je toliko dragocjeno da bih vam radije poklonila ivot nego da se pokorim... Da, radije bih tisuu puta umrla nego da pogazim principe koje sam prihvatila u djetinjstvu... Gospodine, gospodine, ne prisiljavajte me, preklinjem vas, moete li zamisliti sreu usred odvratnosti i suza? Zar mislite da ete nai uitak ondje gdje vidite samo odbijanje? Zar ete radije poiniti zloin pa da vas savjest progoni slikom mog oaja... Ali drskosti koje poduze Dubourg sprijeie me da nastavim. Kako sam mogla vjerovati da u smekati ovjeka u kojem je moja bol jo vie poticala uasne strasti! Zamislite, gospoo, palei se mojim glasnim jecajima, neovjeno uivajui u njima, besramnik se spremao na svoj zloinaki pokuaj! Digao se i pokazao preda mnom u stanju u kojem razum malokad pobjeuje i u kojem otpor predmeta zbog kojeg ga gubi samo pothranjuje mahnitost, grubo me zgrabio i nasilno strgao sve to je jo skrivalo ono za im je gorio od udnje. Sad me psovao... sad mazio... Muio, milovao... Oh, kakav prizor, Boe dragi! Kakva neuvena mjeavina okrutnosti i razvrata! ini se da je vrhovno bie htjelo, u ovoj prvoj prilici u ivotu, zauvijek usaditi u mene svu strahotu koju sam osjeala prema zloinu iz kojeg e se roditi sva zla koja sam pretrpjela. Treba li onda da se alim zbog toga? Bez sumnje, ne treba. Tim razuzdanostima dugovala sam svoj spas. Daje bilo manje razvrata, bila bih osramoena djevojka. Dubourgova vatra ugasi se u uskipjelosti njegovih pothvata, nebo me osveti zbog uvreda koje mi je ovo udovite htjelo nanijeti, i gubitak snage prije rtvovanja sauva me da mu ne podlegnem. Dubourg zbog toga postane jo bezobrazniji. Optui me zbog svoje slabosti... htjede je nadoknaditi novim nasiljima i jo strasnijim pogrdama. Nema pogrde koju nije izrekao, nasilja koje nije pokuao, niega na to ga njegova pokvarena mata, grubi karakter i izopaeni duh nisu nagnali da poduzme. Moja ga je nespretnost ljutila, bila sam daleko od pomisli da sudjelujem, mnogo je bilo i to to sam pristala, moje se kajanje nije bilo ugasilo... Nita, meutim, ne uspije, moja pokornost presta ga uzbuivati. Uzalud je primjenjivao sad njenost, sad snagu... sad pokornost, sad tiraniju... uzalud je iz pristojnosti prelazio na krajnju raskalaenost, oboje se umorismo a da on nije ponovo mogao stei ono to mu je bilo potrebno za najopasnije napade. Odustao je, natjerao me da mu obeam da u sutradan opet doi, a da bi u to bio jo sigurniji, dade mi samo svotu koju sam dugovala gospoi Desroches. Vratih se, dakle, toj eni, poniena, ali i odluna, bilo to da se dogodi, da se po trei put ne izlaem. Rekoh joj to plaajui i obasipljui prokletstvima krvnika koji je tako okrutno htio zloupotrijebiti moju bijedu. Ali umjesto da moje kletve privuku na njega srdbu boju, one mu donesoe sreu. Osam dana kasnije doznadoh da je vlada tom velikom razvratniku povjerila dunost koja njegove prihode povea za jo etiristo tisua franaka na godinu.

Upravo su me zaokupljale misli koje neizbjeivo raaju sline nedosljednosti sudbine, kad nova zraka nade obasja na trenutak moje oi. Desrochesova mi jednog dana doe kazati da je napokon nala kuu gdje e me sa zadovoljstvom primiti, ako se budem dobro vladala. Oh, nebesa, gospoo rekoh joj bacajui se sa zanosom u njeno naruje to je uvjet koji bih ja sama postavila, pa sami prosudite prihvaam li s uitkom. ovjek kod kojeg sam imala sluiti bio je poznati pariki zelena koji se obogatio ne samo pozajmljujui uz velike kamate ve i bestidno kradui svaki put kad je vjerovao da mu ne prijeti opasnost. Stanovao je u Ulici Quincampoix, na drugom katu, sa stvorenjem od svojih pedesetak godina koje je nazivao enom i koje je bilo isto tako zlo kao i on sam. Thrse ree mi taj krtac (to je ime koje sam bila uzela da sakrijem svoje) Thrse, najvea je vrlina moje kue tedljivost. Ako vam ikad padne na pamet da ukradete i najmanji novi, rei u da vas objese, dijete drago! Ovo malo blagostanja koje uivamo moja ena i ja, plod je naeg neizmjernog rada i nae savrene umjerenosti... Jedete li mnogo, mala moja? Malo kruha svaki dan, gospodine odgovorih malo vode i malo juhe kad sam toliko sretna da je dobijem. Juhe! Do vraga, juhe! Vidite, draga prijateljice ree zelena svojoj eni do ega dovodi rasko. Trai posao, ve godinu dana umire od gladi i hoe jesti juhu! A i mi je jedemo samo jednom na tjedan, mi koji radimo kao robovi! Dobit ete malo kruha svaki dan, mala moja, pola boce izvorske vode, svakih osamnaest mjeseci staru haljinu moje ene i tri talira na kraju godine, ako budemo zadovoljni vaim uslugama, ako vaa tednja bude odgovarala naoj, i najzad, ako kua s vama bude napredovala u urednosti i izgledu. Va je posao lagan, moete ga obaviti u tren oka. Tri puta na tjedan treba oistiti i urediti ovaj stan od est prostorija, pospremiti nae krevete, otvarati vrata kad netko zove, napraiti moju periku, poeljati moju enu, voditi brigu o psu i papigi, raditi u kuhinji, prati posue, pomagati mojoj eni kad nam priprema neko jelo, etiripet sati dnevno prati rublje, arape, kape i obavljati druge sitne kuanske poslove. Vidite, Thrse, da to nije nita, ostat e vam mnogo vremena, dopustit emo vam da ga upotrebljavate po svojoj volji, samo morate biti razboriti, dijete moje, obzirni, a naroito tedljivi, to je bitno. Lako moete zamisliti, gospoo, da sam bila u uasnom stanju kad sam prihvatila takvo mjesto. Ne samo da je bilo neizmjerno vie posla nego to su moje snage mogle izdrati, ve kako sam mogla ivjeti s onim to su mi nudili? Ali kako nisam mogla birati, jo sam se iste veeri preselila. Ako vam je moj jadni poloaj omoguio da se na trenutak zabavite, gospoo, jer ne mislim da u vas samo ganuti, dopustite da vam ispriam neto o krtosti kojoj sam bila svjedok u toj kui. Ali u njoj me ve druge godine ekala tako strana nesrea da mi je doista teko zadravati se na tim zabavnim sitnicama, prije nego to vam ponem pripovijedati o svojim nesreama. Ipak morate znati, gospoo, da u stanu gospodina Harpina nikada nije bilo druge svjetlosti osim svjetlosti uline svjetiljke koja se, na sreu, nalazila ispred njegova prozora. Ni jedno ni drugo nikad nisu upotrebljavali rubeninu. Onu koju sam ja prala skupljali su i nikad je nisu dirali. Na rukavima gospodinova kaputa i na rukavima gospodine haljine nalazile su se rukvice, saivene preko platna, koje sam ja prala svake subote naveer. Nikakve plahte, nikakvih runika, samo da bi se izbjeglo pranje. U toj se kui nikad nije pilo vino. Bistra je voda, govorila je gospoa Harpin, prirodno ovjekovo pie, najzdravije i najmanje opasno. Svaki put kad bi se rezao kruh, ispod noa se morala nai koara kako mrvice ne bi propale. Brino smo skupljali sve mrvice od kojih se mogao pripremiti ruak. To jelo koje bi u nedjelju pekli s malo maslaca, bilo je bogat ruak tih praznikih dana. Nikad se nije smjelo udarati po odijelima i namjetaju, ve samo lagano ispraivati etkom od perja. Gospodinove cipele, kao i gospoine, bile su uvrene eljezom, a bile su iste one koje su imali i na dan vjenanja. Svakog tjedna morala sam raditi prilino udan posao. U stanu je bila jedna soba u kojoj zidovi nisu bili prekriveni sagovima. Noiem je sa zidova trebalo skinuti odreenu koliinu sadre i prosijati je gustim sitom. Rezultat te operacije bio je prah kojim sam svako jutro ukraavala gospodinovu periku i gospoinu punu. Eh, da su samo te gluposti izvodili ti prosti ljudi! Nita nije prirodnije od elje za uvanjem svog dobra. Ali nije toliko prirodna elja za poveanjem tog dobra na raun drugih. Nije prolo mnogo vremena kad sam opazila da se Harpin upravo tako obogatio. Iznad nas je stanovao neki prilino bogat privatnik koji je posjedovao veoma lijepe dragulje. Njih je moj gospodar, moda zbog susjedstva, a moda zato to su mu proli kroz ruke, vrlo dobro poznavao. Cesto sam ula kako sa enom ali za nekom zlatnom kutijom od trideset ili etrdeset lujdora koju bi sigurno bio zadrao, govorio je, da je bio spretniji. I da se utjei to je vratio tu kutiju, estiti gospodin Harpin nakani da je ukrade, a meni namijeni zadatak da to izvedem. Poto mi je odrao veliku prodiku o beznaajnosti krae, o samoj njenoj korisnosti u ivotu, budui da ona uspostavlja neku vrstu ravnotee i potpuno razbija neravnopravnost bogatstava, i poto mi je govorio o rijetkim kaznama, jer je dokazano da od dvadeset lopova stradaju samo dva, te poto mi je, erudicijom kojoj se nisam nadala od gospodina Harpina, pokazao da je kraa bila asna u cijeloj Grkoj i da je ak i sada neki narodi doputaju, pomau i nagrauju kao smiono djelo koje u isti mah dokazuje hrabrost i spretnost (dvije

bitne vrline svakog ratnikog naroda), i poto mi je oduevljeno govorio o svom ugledu koji e me izvui iz svake opasnosti, ako me otkriju, gospodin Harpin mi preda dva krivotvorena kljua od kojih je jedan otvarao vrata susjedova stana, a drugi stol u kojem se nalazila spomenuta kutija. Naloi mi da mu to prije donesem tu kutiju, a za tako veliku uslugu dvije godine davat e mi po jedan talir vie. Oh, gospodine kliknuh, zadrhtavi na ovaj prijedlog je li mogue da se jedan gospodar na ovakav nain usuuje kvariti svog slugu! Tko me spreava da protiv vas okrenem oruje koje mi stavljate u ruke, i to biste mi mogli zamjeriti da vas jednog dana uinim rtvom vaih vlastitih principa? Zbunjeni Harpin poe se nespretno izgovarati. Ree mi da je sve to izgovorio s ciljem da me iskua. Da sam doista sretna to sam odoljela njegovim prijedlozima... Da bih propala da sam podlegla... Zadovoljih se tom lai, ali ubrzo osjetih da sam pogrijeila to sam mu odgovorila tako odluno. Zlotvori ne ele naii na otpor kod onih koje hoe zavesti. Kad je ovjek toliko slab da prihvati njihove prijedloge, onda nema srednjeg puta: tada neizostavno postaje njihov ortak, to je vrlo opasno, ili njihov neprijatelj, to je jo opasnije. Da sam bila malo iskusnija, odmah bih bila napustila kuu, ali ve je na nebu pisalo da e svaki moj poteni pothvat biti nagraen nesreom. Gospodin Harpin pusti da proe gotovo mjesec dana, to jest kraj druge godine mog boravka kod njega, ne spomenuvi vie o tome ni rijei i ne pokazavi ni najmanje zlopamenje zbog mog odbijanja, kad jedne veeri, vrativi se u sobu da se odmorim nekoliko sati, zauh kako se moja vrata otvaraju i ugledah, preplaena, gospodina Harpina u drutvu jednog inspektora i etiri andara. Vrite svoju dunost, gospodine ree sudskom inovniku ova mi je nesretnica ukrala dijamant od tisuu talira, siguran sam da ete ga nai negdje u njenoj sobi ili na njoj. Ja da sam vas okrala, gospodine viknuh i zaprepateno skoih iz kreveta. Ja, o nebesa! Tko bolje od vas zna da ja to nisam uinila? Tko bolje od vas moe znati koliko mi je to djelo odvratno i kako je nemogue da ga poinim! Ali gospodin Harpin napravi veliku buku kako se moje rijei ne bi ule, zapovjedi da se izvri pretraga, i zlosretni prsten pronaoe u mom madracu. Uz tako jak dokaz nita se nije moglo uiniti. Odmah me zgrabie, vezae i povedoe u zatvor a da ni jednu rije nisam mogla izgovoriti sebi u prilog. Suenje nesretnici koja nema ni ugleda ni zatite brzo zavrava u zemlji u kojoj je vrlina nespojiva s bijedom, u kojoj je nevolja najvei dokaz protiv optuenog. Tu nepravedna predrasuda stvara uvjerenje da je i izvrio zloin onaj koji gaje mogao izvriti. Osjeaji se mjere poloajem koji zauzima Cim zlato ili naslovi ne utvrde njegovu nevinost, ini se nemoguim da bi on mogao biti nevin. Uzalud sam se branila, uzalud sam slubenom advokatu pruila najbolje dokaze, moj me gospodar optuivao, dijamant su pronali u mojoj sobi. Bilo je jasno da sam ga ja ukrala. Kad sam htjela spomenuti gnusni prijedlog gospodina Harpina i dokazati daje nesrea to me zadesila samo plod njegove osvete i elje da se oslobodi stvorenja koje je, saznavi za njegovu tajnu, postalo njegov gospodar, ovu su albu ocijenili kao protuoptubu i rekli da je gospodin Harpin ve dvadeset godina poznat kao neporoan ovjek, nesposoban za takvo nedjelo. Zatvorie me u Conciergerie gdje sam mislila da u zavriti svoje dane zato to sam odbila sudjelovati u zloinu. Propadala sam. Jedino me novo zlodjelo moglo spasiti. Providnost htjede da zloin barem jednom poslui kao tit vrlini, da je sauva od ponora u koji ju je gurala glupost sudaca. Uza me je bila neka etrdesetogodinja ena, jednako poznata po svojoj ljepoti kao i po mnotvu zlodjela koja bijae poinila. Zvali su je Dubois, i ona je, kao i nesretna Thrse, imala biti smaknuta, samo to su se suci dvoumili o vrsti smrti. Kako je bila optuena za sve mogue zloine koji se mogu zamisliti, smatrali su gotovo obaveznim da za nju izmisle neku novu kaznu ili takvu od koje nas poteuje na spol. Ta je ena pokazivala nekakvo zanimanje za mene, bez sumnje zloinako, budui da joj je krajnja elja bila, kako sam kasnije shvatila, da od mene napravi svoju pomonicu. 1. Budua stoljea! Nikad neete vidjeti taj vrhunac grozota i sramote. Jedne veeri, moda najvie dva dana prije nego to smo i jedna i druga morale izgubiti glavu, Duboisova mi ree da ne legnem i da mirno stojim s njom to blie vratima zatvora. Izmeu sedam i osam sati rekla je vatra e zahvatiti Conciergerie, to e biti moje djelo. Sigurno e mnogi ljudi izgorjeti, ali to nije vano, Thrse ? usudi mi se rei ta zlotvorka. Sudbina drugih nije nimalo vana kad se radi o naem dobru. Sigurno je da emo se mi spasiti. Pridruit e nam se etiri ovjeka, moji ortaci i prijatelji, a ja odgovaram za tvoju slobodu. Rekoh vam, gospoo, ruka boja koja je upravo bila kaznila nevinost u meni, poslui se zloinom moje zatitnice. Vatra plane, poar je bio straan, dvadeset i jedna osoba spaljena, ali se mi spasismo. Jo istog dana naosmo se u kolibi nekog zvjerokradice u umi Bondi, koji je bio intimni prijatelj nae bande. Evo, slobodna si, Thrse ree mi tada Duboisova moe izabrati ivot koji ti se svia, ali ako ti mogu neto kazati, onda je to savjet da se okani kreposti koja, kako vidi, nikada ne vodi uspjehu. Pogrena obzirnost dovela te do podnoja stratita, uasni nas je zloin spasio. Vidi emu slue dobra djela u svijetu, je li, dakle, dobro rtvovati se za njih! Mlada si i lijepa, Thrse, u dvije godine pobrinut u se za tvoju sreu. Ali ne misli da te u njen hram vodim stazama kreposti. Kad se eli izabrati put, draga djevojko, treba pokuati vie zanata, sluiti se raznim

10

spletkama. Odlui se, dakle, nismo nimalo sigurni u ovoj kolibi, vrlo brzo morat emo je napustiti. Oh, gospoo rekoh svojoj dobroinitelj ici mnogo vam dugujem i taj dug ne elim izbjei. Spasili ste mi ivot. Grozno je to ste me spasili pomou zloina, i vjerujte mi, da sam ga ja morala izvriti, radije bih tisuu puta voljela smrt nego da u njemu sudjelujem. Vidim sve opasnosti kojima sam se izvrgla preputajui se osjeajima potenja koji e zauvijek ostati u mom srcu. Ali koliko god, gospoo, krepost bila trnovita, uvijek u je vie voljeti od probitanih opasnosti koje prate zloin. U meni postoje vjerski principi koje, Bogu hvala, nikad neu napustiti. Ako mi Providnost uini, ivot mukotrpnim, znai da e to nadoknaditi na boljem svijetu. Ta nada me tjei i ublauje moje patnje, smiruje moj jad, uvruje me u mojoj tuzi i ini me odvanom protiv svih zala koje e Bog htjeti da mi poalje. Ta bi se radost odmah ugasila u mojoj dui kad bih je okaljala zloinima, a strah od kazni na ovom svijetu izazvao bi sliku muka na drugom, pa mi ne bi ostavio ni trenutak mira koji elim. To su besmislene ideje koje e te vrlo brzo odvesti u bolnicu, keri moja ree Duboisova mrstei obrvama. Ostavi boju pravdu, muke i nagrade koje e dobiti, sve te plitkosti slue samo zato da umremo od gladi. O, Thrse, okrutnost bogatih opravdava loe ponaanje siromanih. Nek se njihove kese o^pare naim potrebama, nek ovjenost zavlada u njihovim srcima, pa e krepost nai mjesto u naem. Ali sve dok naa nesrea, strpljivost kojom je podnosimo, naa nada, naa podlonost budu sluile samo udvostruavanju naih okova, nai e zloini biti njihovo djelo, i bili bismo glupi kad bismo ih se odrekli kad nam oni mogu ublaiti jaram kojim nas njihova okrutnost tlai. Priroda nas je sve stvorila jednakima, Thrse, pa ako se sudbini svia da kvari ovaj glavni plan opih zakona, na nama je da ispravimo njene hirove i da svojom spretnou odstranimo nasilje jaeg. Volim sluati kad nam ti bogatai, ti ljudi s naslovima, ti sveenici, ti suci, propovijedaju o kreposti. Teko je uvati se od krae kad ovjek ima tri puta vie nego to mu je potrebno za ivot. Veoma je teko nikad ne pomisliti na ubojstvo kad je ovjek okruen samo laskavcima ili robovima kojima je njegova volja zakon. Uistinu je mukotrpno biti umjeren i razborit kad si u svakom trenu okruen najsonijim jelima. Zaista je teko biti iskren kad nikad nemaju razloga da lau... Ali mi, Thrse, mi koje je ova okrutna Providnost, od koje lakomisleno pravi idola, osudila da gmiemo u ponienju kao to zmija gmie u travi! Mi koji smo prezreni zato to smo slabi! Mi ija usta blai samo u i ije korake samo trnje prati, zar eli da se klonimo zloina kad nam samo njegova ruka moe otvoriti vrata ivota, odrati nas u njemu, sauvati i sprijeiti da ga ne izgubimo. Ti eli da mi, vjeno podloni i poniavani, dok ovo drutvo koje nas ugnjetava uiva sve naklonosti sree, ostavimo za sebe samo muku, klonulost i patnju, oskudicu i suze, sramotu i stratite! Ne, Thrse, ne! Ili je ta Providnost koju ti duboko potuje stvorena samo zato da je preziremo, ili njena volja nema nita s time. Upoznaj je bolje, dijete moje, i uvjeri se da, im nas dovodi u ovakav poloaj u kojem nam zlo postaje neophodno, i im nam istodobno doputa mogunost da ga vrimo, to zlo slui njenim zakonima kao i dobro, i da ona dobiva s jednim kao i s drugim. Jednakost je poloaj u kojem nas je stvorila, pa onaj tko ga razbija nije greniji odanoga koji ga ponovo eli uspostaviti. Obojica djeluju prema steenim pobudama, obojica ih moraju slijediti i uivati. Ako me ikad itko pokolebao, to je, priznajem, bila ova ena sa svojim nagovaranjem. Ali u mom srcu jedan jai glas pobijedi njene sofizme, osvijestih se i rekoh joj da sam odluila da-nikacLneu dopustiti da me netko pokvari. U redu! odgovori mi ona. Postani ono to eli, preputam te tvojoj zloj sudbini. Ali ako te ikad uhapse i objese, to te sigurno eka zbog usuda koji neminovno spaava zloin a rtvuje vrlinu, sjeti se barem da nikada ne smije govoriti o nama! Dok smo mi tako razgovarale, etiri njena druga pili su sa zvjerokradicom, a kako vino u dui zlotvora pobuuje elje za novim zlodjelima potiskujui u zaborav stara, nai zlikovci, i prije nego to su doznali moju odluku, naumie da od mene naprave rtvu, ne mogavi me pridobiti za ortakinju. Njihovi principi, obiaji, mrano skrovite u kojem smo se nalazili, nekakva sigurnost koju su osjeali, pijanstvo, moje godine, moja nevinost, sve ih je to ohrabrivalo. Digoe se od stola, posavjetovae, dogovorie s Duboisovom. Drhtala sam od straha pratei cijeli taj mrani postupak kojeg je posljedica bilo nareenje da smjesta, dragovoljno ili na silu, zadovoljim pohotu sve etvorice. Ako to uradim dragovoljno, svaki e mi dati jedan talir i povest e me kamo god elim. Ali ako budu morali upotrijebiti i silu, upotrijebit e je. Da bi tajna meutim bila bolje sauvana, ubit e me poto se zadovolje, i pokopat e me uz neko stablo. Ne moram vam opisivati, gospoo, kako je na mene djelovao ovaj grozni prijedlog, to vam nije teko zamisliti. Bacih se na koljena pred Duboisovu i zamolih je da mi jo jednom bude zatitnicom. Neasno stvorenje samo se nasmija mojim suzama. Oh, dovraga ree mi ona evo, opet si u nevolji... Sta, drhti to redom mora zado^ljiti etiri lijepa mladia poput ovih? A zna li da u Parizu ima deset tisua ena koje bi dale pola svog zlata ili dragulja da mogu biti na tvom mjestu. Sluaj ipak doda nakon kratkog razmiljanja imam prilinu mo nad tim mangupima pa te mogu izbaviti, pod uvjetom da bude dostojna toga. Jao, gospoo, to trebam uiniti povikah u suzama naredite,

11

spremna sam! Slijedi nas, pridrui nam se, bez ikakva opiranja radi ono to i mi radimo, to je jedini uvjet pod kojim te mogu spasiti od ostalog. Smatrala sam da ne smijem oklijevati. Prihvaajui taj okrutni uvjet, izlagala sam se novim opasnostima, ali one nisu bile tako neposredne kao ova. Moda sam se mogla i ouvati, dok me nita ne bude moglo podvrgnuti onima koji su mi prijetili. Svuda u ii, gospoo spremno odgovorih Duboisovoj svuda u ii, obeavam vam, spasite me od pohote ovih ljudi, nikad vas neu napustiti! Djeco ree tada Duboisova banditima ova je djevojka lan druine, ja je primam i jamim za nju. Preklinjem vas da joj ne nanosite nikakvo zlo. Ne omrznimo joj zanat ve prvog dana. Vidite koliko nam njene godine i vanjtina mogu pomoi, posluimo se njima za nau korist i ne rtvujmo je svojim uicima! Ali strasti mogu toliko ovladati ovjekom da ih nita ne moe ukrotiti. Ljudi s kojima sam se udruila nisu bili kadri ita shvatiti. Sva su me etvorica okruila, prodirala me svojim vatrenim pogledima, prijetila mi na jo uasniji nain. Bili su spremni da me zgrabe, da me zatuku. Ona to mora proi ree jedan od njih nema razloga da je pomilujemo. Zar ete rei da mora poloiti ispit iz kreposti da bi bila primljena u bandu lopova? Zar nam isto tako dobro nee posluiti osramoena kao i djevica? Vi razumijete, gospoo, ublaavam izraze, a ublait u isto tako i prizore. Jao! Bestidnost njihovih likova bila je takva da bi va stid patio zbog njihove golotinje, barem toliko koliko i moja srameljivost. Oh, kako sam bila njena i drhtava rtva! Drhtala sam. Jedva sam disala. I, dok sam tako kleala pred svom etvoricom, ponekad su mi se slabane ruke dizale preklinjui njih, a ponekad da bi smekale Duboisovu. Samo trenutak ree jedan po imenu eljezno Srce koji je bio, ini se, voa bande. Bilo mu je oko trideset i est godina, bio je jak kao bik i nalik na satira. Samo trenutak, prijatelji! Svi moemo biti zadovoljeni. Budui da je ovoj djevojci njena krepost toliko dragocjena, i budui da bi nam ta njena osobina, kako kae Duboisova, mogla biti od koristi, ostavimo joj je! Ali naa udnja mora biti utaena. Nama se u glavi muti, Duboisova, i u stanju u kojem smo, mogli bismo te i udaviti ako se usprotivi naim uicima. Nek se Thrse odmah svue kao od majke roe- na i neka redom zauzima poloaje koje emo mi zahtijevati od nje, dok Duboisova bude gasila na ar i palila tamjan na oltarima kojima ovo stvorenje ne doputa pristup. Da se svuem povikah. Oh, nebesa, to zahtijevate od mene? Kad tako budem izloena vaim pogledima, tko mi moe jamiti... Ali eljezno Srce, koji nije bio raspoloen da mi i dalje poputa a ni da se odrekne svojih elja, napadne me i tako grubo udari da sam uvidjela da mi je poslunost posljednja nada. On pade u naruje Duboisove koju je bio svukao gotovo kao i mene i, im sam se nala u poloaju koji je zahtijevao, s rukama na zemlji, u poloaju u kojem sam bila nalik na kakvu ivotinju, Duboisova smiri njegov ar pribliavajui nekakvo udovite predvorju jednog i drugog hrama prirode, i to tako da je pri svakom pokretu morala akom snano udariti te dijelove kao to su nekada ovnom udarali u vrata opsjednutih gradova. estina prvih napada prisili me da uzmaknem. eljezno Srce se razbjesni i zaprijeti mi jo gorim postupcima, ako se budem klonila ovih. Duboisova dobi nareenje da udvostrui udarce, a jedan drugi razvratnik zgrabi me za ramena da ne posrem pod tim trzajima koji postae tako surovi da me gotovo umrtvie tako te vie nisam imala snage da ih izbjegavam. Da sam na njenu mjestu izusti mrmljajui eljezno Srce vie bih volio otvoriti vrata nego gledati da ih ovako potresaju, ali ona to ne eli a mi od nagodbe odustati neemo... Snano... samo snano, Duboisova... I bljesak vatre tog razvratnika, gotovo jednako estok kao i bljesak munje, ugasi se nad izmuenim prolomima a da ih i ne odkrinu. Drugi me nagna da kleknem meu njegove noge i, dok mu je Duboisova pokuavala ugasiti udnju, sav se predao dvjema stvarima. Cas me, ali vrlo nervozno, udarao rukom po licu, as po grudima. Ponekad su njegova razvratna usta pritiskala moja. U tren oka i lice i grudi postadoe mi crveni kao purpur... Boljelo me, traila sam milost, suze su mi tekle, razdraie ga i on se jo vie razbjesni. Zagrize mi jezik, a dvije bradavice na grudima tako mi zgnjei da ustuknuli, ali me zadrae i ponovo gurnue na njega. Jo me snanije stisnue sa svih strana i njegov zanos splasne... Trei me pope na dvije razmaknute stolice i sjede dolje. I dok ga je Duboisova, smjestivi se meu njegove noge, uzbuivala, on me sputao sve dok mu se usta nisu nala tono ispod hrama Prirode. Ne moete zamisliti, gospoo, to se taj bestidni smrtnik usudio poeljeti! Htjela ne htjela, morala sam obaviti malu nudu... O, nebesa, kako pokvarenjak i na trenutak moe osjetiti uitak u tim stvarima... Napravih ono to je zaelio, natopih ga, i taj prostak u mom potpunom podvrgavanju osjeti takav zanos kakav mu nikakva druga bestidnost ne bi mogla pruiti. etvrti mi namakne uzice na sve dijelove tijela gdje ih je mogao staviti. Cijeli je snop drao u ruci sjedei sedamosam stopa od mog tijela. Za to vrijeme Duboisova ga je snano uzbuivala dodirima i poljupcima. Ja sam stajala, i tek je u snanom povlaenju sad jedne, sad druge uzice ovaj divljak osjeao uitak. Klecala sam, svaki as gubila ravnoteu. Na kraju povue sve uzice zajedno, i to tako neravnomjerno da sam pala na tlo pored njega. To je i bio njegov jedini cilj, a moje grudi i obrazi primie dokaze zanosa koji mu je jedino ta nastranost mogla pruiti. Eto to pretrpjeh, gospoo, ali mi barem ast bijae spaena kad stid nije bio. Kada

12

su se smirili, banditi odluie da krenu na put i jo iste noi stigoe do ume u blizini Chantillvja, gdje se sakrie u oekivanju dobrog plijena. Nita se ne moe usporediti s oajem koji me obuzeo zbog obaveze da slijedim takve ljude, te odluih da ih napustim im mi se za to ukae zgodna prilika. Sutradan zanoismo u blizini Louvresa, pod plastovima sijena. Htjedoh se osloniti na Duboisovu i provesti no u njenoj blizini. Ali priini mi se da ona s mojom krepou ima druge namjere i da je ne eli sauvati od napada kojih sam se bojala. Trojica je okruie i bestidno stvorenje se pred mojim oima poda svoj trojici istovremeno. etvrti se priblii meni, bio je to voa: Lijepa Thrse ree mi nadam se da mi barem neete odbiti zadovoljstvo da provedem no uz vas? A kad je osjetio moje odluno odbijanje: Nita se ne bojte ree avrljat emo a protiv vae volje nita neu poduzimati. O, Thrse nastavi stiui me u naruje zar nije velika ludost ta vaa namjera da ostanete edni s nama? Ako ve moramo pristati na to, onda to mora sluiti dobru druine. Nije potrebno da vam to skrivam, drago dijete! Kad se naemo u gradovima, raunamo na zamke vaih ari, njima emo namagariti lakovjerne. Dobro, gospodine odgovorih budui da sigurno vie volim smrt od ovih strahota, od kakve vam koristi mogu biti i zato se protivite mom bijegu? Naravno da mu se opiremo, anele moj odgovori eljezno Srce morate sluiti naim interesima ili uicima. Vae vam nesree nameu taj jaram, treba ga podnositi. Na svijetu nema nita to se ne bi moglo izgladiti, zato sami stvarajte svoju sudbinu! Pristanite da ivite sa mnom, draga djevojko, pristanite da pripadate meni i ja u vam utedjeti tunu ulogu koja vam je namijenjena. Ja, gospodine povikah da postanem ljubavnica jednog... Izgovorite tu rije, Thrse, izgovorite je, jednog lupea, zar ne? Priznajem da jesam, ali druge vam naslove ne mogu ponuditi, a mi se ne enimo. Brak je sakrament, Thrse, a kako mi jednako preziremo sve, nikad se ne koristimo ni jednim. Ipak, promislite malo! U potpunoj nemogunosti da sauvate ono to vam je najdrae, nije li bolje rtvovati to jednom jedinom ovjeku, koji e tada postati va oslonac i zatitnik, nego se podavati svima? Ama zato odgovorih ne bih imala nikakav drugi izbor? Zato to vas mi drimo u rukama, Thrse, i zato to je zakon jaega uvijek najbolji, kako je to ve davno rekao La Fontaine. Zar uistinu brzo nastavi nije pretjerano smijeno pridavati, kao to vi inite, tolik znaaj tako neznatnoj stvari? Kako jedna djevojka moe biti tako glupa da misli kako krepost zavisi od malo vee ili malo manje irine na jednom dijelu njena tijela. Eh, kao da je vano ljudima ili Bogu da taj dio bude netaknut ili nagren? Rei u i vie, ako je namjera Prirode da svako bie ovdje dolje ispuni sve zadae koje mu je ona namijenila, a kako ene postoje samo zato da bi sluile uitku mukaraca, odupirati se njenim namjerama znai oito se ogrijeiti o Prirodu. Znai htjeti biti nekorisno bie na svijetu, pa prema tome i vrijedno prijezira. Ta varava mudrost, koju su vam besmisleno utuvili u glavu kao vrlinu i, koja jo od djetinjstva, umjesto da koristi prirodi i drutvu, oito vrijea i jedno i drugo, samo pokude vrijedna tvrdoglavost kojoj osoba tako puna duha kao vi ne bi smjela podlei. Nije mi stalo do toga, i sluajte, draga djevojko, ja elim da vam se svidim i da potujem tu vau slabost. Neu ni dotaknuti, Thrse, taj fantom koji predstavlja sve vae radosti. Svaka djevojka ima vie ari koje moe pruiti, i Venera se s njom moe slaviti u vie hramova. Vi znate, draga moja, da blizu Heterinih oltara postoji tamna spilja u kojoj se osamljuju ljubavi kako bi nas jo snanije zavele. To e biti oltar na kojemu u ja zapaliti tamjan. Ako se plaite bremenitosti, Thrse, ona se tu nikad ne moe zbiti i va lijepi stas nikad nee biti pokvaren. Blago koje vam je toliko drago bit e za uvijek sauvano, pa odredili mu bilo kakvu namjenu, moi ete ga ponuditi istog. S te strane nita ne moe izdati jednu djevojku, pa ma koliko napadi bili estoki ili mnogobrojni. im pela isisa sok, ruina se aska zatvara. Nikome ne pada na pamet da se ikad mogla otvoriti. Postoje djevojke koje su deset godina uivale na taj nain, pa ak i s vie mukaraca, a nakon toga su se udale kao sasvim netaknute. Koliki su oevi i braa na taj nain zloupotrebljavali svoje keri i sestre, a da one zatim nisu bile manje dostojne da se posvete braku! Koliki su se ispovjednici sluili tim putem da se zadovolje a da roditelji ni posumnjali nisu! U jednu rije, to je utoite tajne, to je mjesto na kojem mudrost ukrouje strasti... Treba li vam jo neto rei, Thrse, ako je to najtajniji hram, istodobno je i najpohotniji. Jedino se u njemu moe nai ono to je potrebno za sreu, i to silno susjedno blago ne moe se mjeriti s pikantnim draima mjesta do kojeg se tek velikim naporom stie i u koje se tek velikom mukom ulazi. I same ene time dobivaju, pa one koje je razum naveo da upoznaju te vrste uitka, nikad nee pozavidjeti onim drugima. Pokuajte, Thrse, pokuajte i oboje emo biti zadovoljni! Oh, gospodine odgovorih nemam nikakva iskustva u tome o emu je rije. Ali ta zabluda, gospodine, koju vi hvalom obasipljete i o kojoj sam ula, jo osjetljivije vrijea ene ... Jo se tee ogreuje o Prirodu. Ruka boja osveuje se takvom svijetu, a Sodoma o tome daje primjer. Kakva bezazlenost, draga moja, kakva djetinjarija nastavi ovaj pokvarenjak. Tko vas je tako pouio? Jo malo strpljenja, Thrse, pa u ispraviti vae miljenje. Gubitak sjemena namijenjenog irenju ljudskog roda, draga djevojko, jedini je zloin koji postoji. U ovom sluaju, ako je sjeme usaeno u nas s jedinim

13

ciljem razmnoavanja, oduzeti mu taj cilj, slaem se, bila bi uvreda. Ali ako je dokazano da je Priroda u nas usadila mnogo vie tog sjemena nego to je potrebno za razmnoavanje, u tom sluaju, Thrse, zar je vano gubi li se ono na ovom ili na onom mjestu? Tada ovjek koji ga odvraa od cilja ne ini vee zlo od Prirode koja ga ne upotrebljava. Ne dogaaju li se ovi prirodni gubici, na koje se samo moramo ugledati, u bezbroj sluajeva? Mogunost da se dogaaju prvi je dokaz da ne vrijeaju. Bilo bi protiv svih zakona pravednosti i duboke mudrosti, koje joj u svemu priznajemo, kad bismo dopustili ono to bi je vrijealo. Drugo, zar ona sama ne stvara na stotine milijuna ovakvih gubitaka dnevno? None polucije, beskorisnost sjemena u doba enske bremenitosti, nisu li to gubici koje doputaju njeni zakoni i koji dokazuju da nam ona, vrlo malo osjetljiva na ono to se moe dogoditi s tekuinom kojoj mi pridajemo pretjeranu cijenu, doputa gubitke s istom ravnodunou s kojom ih i sama doivljava svakog dana; doputa razmnoavanje, ali joj to razmnoavanje nije neprestano pred oima; doista eli da se razmnoavamo, ali, dobivajui tim inom isto onoliko koliko i s onim koji mu se protivi, nema nita protiv bilo kojeg naeg izbora; doputa nam da stvaramo, da stvaramo ili ruimo, pa je nimalo vie neemo zadovoljiti ili uvrijediti ako izaberemo ono to nam se najvie svia. I zato e joj se ono to odaberemo, budui da e biti posljedica samo njene moi i djelovanja na nas, uvijek vie svidjeti, naroito kad nema opasnosti da se ogrijeimo o nju. Ah, vjerujte, Thrse, Priroda se ne zabrinjava mnogo za tajne od kojih smo u svojoj ludosti stvorili kult. Bilo kakav da je hram u kojemu prinosimo rtvu, im ona doputa da tamjan u njemu gori, znai da je taj izraz tovanja ne vrijea. Odbijanje razmnoavanja, gubici sjemena koje slui razmnoavanju, gaenje tog sjemena kad proklija, unitavanje te klice ak i dugo poto se oblikovala, sve su to, Thrse, izmiljeni zloini koji Prirodu nimalo ne zanimaju i kojima se ona zabavlja kao i svim ostalim naim ustanovama, to je esto vrijeaju umjesto da joj slue. eljezno Srce raspaljivao se izlaui svoja podmukla naela, pa ga uskoro vidjeh u stanju koje me bilo onako preplailo dan ranije. A da bi svojoj pouci dao jo veu mo, odmah ju je htio primijeniti u praksi. I njegove ruke, usprkos mojim opiranjima, zalutae na oltar u koji je podmuklica elio prodrijeti... Moram vam priznati, gospoo, da sam, zaslijepljena nagovaranjima tog pokvarenjaka i zadovoljna to u spasiti ono to sam smatrala najhitnijim, pomalo poputala. Nisam pomiljala ni na nedosljednosti njegovih sofizama ni na opasnost kojoj se izlaem, budui da taj neasni ovjek divovskih razmjera sigurno nije imao drugog cilja osim da me osakati. Sve sam promatrala kao opinjena i predavala se. Kreposti radi postajala sam zloinka. Kad se taj bestidni pobjednik ve bio domogao prijestolja i brinuo samo o tome da se na njemu uvrsti, odjednom s glavne ceste dopre buka koije. eljezno Srce istog trena dunosti radi, odrekne se uitka, sakupi svoje ljude i pohita u susret novim zloinima. Malo kasnije zausmo krikove, a onda se ti krvlju okaljani zlikovci vratie pobjedniki i natovareni plijenom. Bjeimo odmah ree eljezno Srce ubili smo tri ovjeka, leevi su na cesti, ovdje vie nismo sigurni. Dijelio se plijen, eljezno Srce zahtijevao je da uzmem svoj dio koji je iznosio dvadeset lujdora, prisiljavali su me da ih uzmem. Drhtala sam od pomisli da moram uvati takav novac, ali smo se urili, svatko je uzeo svoje stvari pa smo otili. Sutradan se naosmo na sigurnom, u umi Chantilly. Mukarci za vrijeme jela izraunae koliko im je donio posljednji pothvat, i vidjee da cijela svota ne prelazi dvjesta lujdora. Doista se ree jedan ne isplati poiniti tri ubojstva radi tako male svote. Polako, prijatelji odgovori Duboisova nisam vas ja radi te svote nagovarala da ne budete milostivi prema tim putnicima, uinila sam to radi nae sigurnosti. Ovi su zloini posljedica zakona, a ne nae greke. Sve dok lopovima budu oduzimali ivot kao i ubojicama, krae se nikad nee poinjati bez zloinstava. Ova dva nedjela jednako se kanjavaju, pa zato da se onda odreknemo drugoga kad ono moe sakriti prvo? Tko vam, uostalom, kae nastavi ovo strano stvorenje da dvjesta lujdora ne vrijede tri ubojstva? Stvari uvijek treba procjenjivati samo po njihovoj vezi s naim interesima. Prestanak postojanja svakog od ovih rtvovanih bia ne predstavlja nita u odnosu na nas. Nama sigurno ni najmanje nije vano jesu li te osobe na ivotu ili u grobu. Prema tome, ako nam jedan od ta dva sluaja prua i najmanju korist, moramo ga bez ikakve grinje savjesti iskoristiti sebi u prilog. Jer, u situaciji prema kojoj smo potpuno ravnoduni, moramo, ako smo mudri i njeni gospodari, okrenuti je tako da nam bude korisna, bez obzira na ono to u njoj moe izgubiti protivnik, jer izmeu onoga to dira nas i onoga to dira druge, nema nikakva razumnog omjera. Jedno osjeamo fiziki, drugo doivljavamo samo duhom, a duevni su osjeaji varavi. Stvarno postoje samo fiziki osjeaji. I tako ne samo da je dvjesta lujdora dovoljno da se poine tri ubojstva, ve bi dostajalo ak i trideset novia, jer bi nam tih trideset novia pribavilo zadovoljstvo koje nas, iako malo, mora vie uzbuditi od tri ubojstva to za nas ne znae nita, a zbog kojih ne osjeamo nikakvu tetu ve samo malo peckanje. Slabost naeg ustrojstva, nedostatak razmiljanja, proklete predrasude u kojima smo odgojeni, isprazni strah od vjere zakona, to je ono to glupe zaustavlja na putu zloina. Ali svaka jaka osoba, obdarena snano ustrojenim duhom, koja kako to i treba biti, pretpostavlja sebe drugima, znat e

14

odmjeriti svoju korist od koristi drugih, narugati se Bogu i ljudima, prkositi smrti i prezirati zakone, duboko uvjerena da ona sama sve mora dobiti, osjetit e da i najvee mnotvo tuih teta, koje ona fiziki nimalo ne mora osjetiti, ne moe nadoknaditi ni najmanju radost plaenu ovim neuvenim skupom nedjela. Radost joj godi, ona je u njoj, posljedica zloina ne uzbuuje, ona je izvan nje. Pitam se, dakle, koji razuman ovjek nee vie voljeti ono to mu prua radost od onoga to mu je strano, i koji nee pristati da poini tu stranu stvar zbog koje ne osjea nikakvu neugodnost, da bi pribavio onu koja ga ugodno uzbuuje? Oh Gospoo rekoh Duboisovoj traei doputenje da odgovorim na njene grozne sofizme ne osjeate li da je vaa osuda zapisana u tome to vam je upravo izmaklo. Takvi bi principi mogli odgovarati jedino biu koje bi bilo dovoljno jako da se ne boji drugih. Ali nama, gospodo, koji vjeito ivimo u strahu i ponienju? Mi koji smo prognani od svih potenih ljudi i osueni od svih zakona, smijemo li mi prihvatiti ideje koje protiv nas samo mogu izazvati ma to nam visi iznad glava? U tom jadnom poloaju ne bismo se nali kad bismo pripadali drutvu... Kad bismo, najzad, bili ondje gdje bismo morali biti, da nema naeg loeg ponaanja ili naih nesrea, zamislite koji bi nam od tih principa vie odgovarali? Kako moete zahtijevati da ne strada onaj koji se iz slijepe sebinosti sam eli boriti protiv zajednikih interesa drugih? Zar drutvo nema pravo da u svom krilu ne podnosi onoga koji izjavljuje da je protiv njega? I moe li se osoba koja se osami boriti protiv svih? Moe li uivati sreu i mir ako, ne prihvaajui drutveni dogovor, ne pristaje da se odrekne dijela sree kako bi sauvala ostatak? Drutvo se odrava samo vjeitim izmjenama dobrih djela, i to su veze koje ga uvruju. Onaj tko umjesto tih dobrih djela nudi samo zloine, budui da ga se plae, bit e sigurno napadnut ako je jai, a rtvovan od prvog kojega uvrijedi ako je slabiji. Dakle, svakako uniten zbog monog razloga koji tjera ovjeka da uva svoj mir i da se suprotstavi onima koji mu ga ele pomutiti. To je razlog zbog kojeg je gotovo nemogue dugotrajno zloinako udruivanje koje se suprotstavlja interesima drugih, zato se svi moraju ujediniti kako bi otupili njihovu otricu. ak i meu nama, gospoo, usudila bih se dodati, kako mislite odrati slogu kad savjetujete da svatko mora ii jedino za svojom koristi? Hoete li vi onda doista moi zamjeriti ikome od nas ako zaeli ubiti druge, i ako to uini, da plijen njegovih drugova pripadne samo njemu? Eh! Moe li za krepost biti bolje pohvale od dokaza da je potrebna ak i u zloinakom drutvu... i da se to zloinako drutvo ni jednog trenutka ne bi odralo bez kreposti! To ime nam se suprotstavljate, Thrse, to su sofizmi ree eljezno Srce a ne ono to je maloprije rekla Duboisova, jer naa zloinaka udruenja ne podrava krepost, ve, naprotiv, korist i egoizam. Vaa pohvala kreposti koju ste izvukli iz nekakve varave pretpostavke nije, dakle, ispravna. Daleko od toga da krepost mene, kao najjaeg u druini, pretpostavljam, spreava da ne ubijem svoje drugove kako bih se domogao njihova dijela. Kad bih ih ubio, naao bih se sam, liio bih sebe sredstava koja mi mogu osigurati novac koji oekujem od njihove pomoi. To je jedini razlog koji i njih spreava da ne napadnu mene. Vidite, Thrse, taj razlog nije nimalo sebian, ali nema ni najmanje primjese kreposti. Onaj tko se sam eli boriti protiv interesa drutva, kaete, mora oekivati da e stradati. Ali zar isto tako nee stradati ako u tom drutvu treba da ivi samo od bijede i naputanja drugih? Ono to se naziva interesom drutva samo je gomila ujedinjenih pojedinanih interesa, a pojedinani se interes samo poputanjem moe sloiti i povezati s opim interesima. Sto vi, dakle, traite da popusti onaj koji nema nita? Ako on to uini, morat ete priznati da jo vie grijei, jer daje beskrajno vie nego to dobiva, i u tom sluaju nejednakost pogodbe mora ga sprijeiti da je zakljui. Zar u tom sluaju nije najbolje da se ovjek ne podvrgne nepravednom drutvu, nego da prihvati zakone jednog drugog drutva koje se, nalazei se u istom poloaju kao i on, eli svojim malim ujedinjenim snagama boriti protiv svemone vlasti koja trai da nesretnik dade i ono malo to ima i da ne primi nita od drugih. Ali iz toga e se, rei ete, roditi vjeit rat. Pa neka, zar to nije prirodan rat? Zar to nije jedini rat koji nam stvarno odgovara? Ljudi su se rodili sami, zavidni, okrutni, tirani. Sve su eljeli imati a nita ne dati, bez prestanka su se borili da bi sauvali ili svoje ambicije ili svoja prava. Pojavio se zakonodavac i rekao: prestanite se tako boriti1. Ako i jedna i druga strana malo popusti, opet e se roditi mir. Ja nimalo ne osuujem stav tog dogovora, ali smatram da mu se dvije vrste bia nikada nisu mogle pokoriti. Oni koji se osjeaju jaima nisu imali potrebu da popuste kako bi bili sretni, a oni koji su bili slabiji vidjeli su da poputaju beskrajno vie nego to su im jamili. Drutvo je ipak sastavljeno od slabih i jakih bia. Ako se dogovor, dakle, nije svidio ni jakima ni slabima, znai da ni priblino nije odgovarao drutvu, i ratno stanje kakvo je postojalo prije moralo je biti beskrajno poeljnije, jer je svakome doputalo slobodno pokazivanje svojih snaga i lukavosti, ega ih je liio nepravedni dogovor drutva koji je uvijek jednome uzimao previe, a drugome nikad nije davao dovoljno. Uistinu je mudar ovjek, dakle, onaj koji eli da se vrati u ratno stanje koje je vladalo prije dogovora, da se neopozivo odrekne dogovora, da ga rui koliko god moe, siguran da e ono to e izvui iz te tete uvijek nadmaivati ono to e izgubiti ako ostane slabiji. Jer on je bio slabiji i kad je potivao

15

dogovor. Ruei ga moe postati najjai. Ako ga zakoni vrate u drutvo iz kojeg se htio izbaviti, najgore to mu se moe dogoditi jest da izgubi ivot, to je mnogo manja nesrea od ivljenja u sramoti i bijedi. Mi, dakle, imamo dva izlaza. Ili zloin koji nas ini sretnima, ili stratite koje nas spreava da budemo nesretni. Moe li tu biti kakva kolebanja, lijepa Thrse, ima li va duh neko bolje obrazloenje koje bi moglo ovo pobiti? Oh! Gospodine odgovorih arom koji daje dobar razlog ima ih tisuu, ali mora li, uostalom, ovaj ivot biti jedini ovjekov cilj? Nije li on ovdje samo u prolazu, i ne treba li ga svaka postaja kroz koju prolazi, ako je razuman, voditi onoj vjenoj srei, pouzdanoj cijeni kreposti? Mislim kao i vi (ali to je inae rijetko, protivi se zdravom razumu), slaem se s vama da zloin ovdje dolje moe uiniti sretnim zloinca koji mu se prepusti, ali mislite li da pravda boja ne eka tog neasnog ovjeka na drugom svijetu da bi osvetila ovaj? Ah! Ne vjerujte u suprotno, gospodine, ne vjerujte dodah u suzama to je jedina utjeha nesretnika, ne oduzimajte mu je! im nas ljudi napuste, tko e nas osvetiti ako ne Bog? Tko? Nitko, Thrse, ba nitko. Nije potrebno da nesrea bude osveena, ona bi to htjela biti, ta je pomisao tjei, ali zato nije manje pogrena: postoji neto bolje, bitno je da nevoljnik pati, njegovo ponienje, njegove boli u skladu su sa zakonima Prirode, a njegovo postojanje korisno je u opem planu kao i postojanje napretka koji ga rui. To je istina koja mora uguiti grinju u dui i tiranina i zloinca. Ne treba se suzdravati. Slijepo se treba predati svim povredama koje mu se rode u glavi, glas same Prirode raa u njemu tu misao. To je jedini nain na koji nas ona ini uvarima svojih zakona. Kad nas njena tajna nadahnua potiu na zlo, znai da joj je zlo potrebno, da ga ona eli, da ga zahtijeva, da broj zloina nije potpun, da nije dovoljan zakonima ravnotee, jedinim zakonima koji njome upravljaju, i zato ona zahtijeva nove zloine da se uspostavi ravnotea. Neka se ne plai, dakle, i ne zaustavlja onaj ija je dua krenula putem zla. Neka ini zlo bez straha, im osjeti potrebu za njim, Prirodu bi povrijedio tek onda kad bi joj se opirao. Ali ostavimo moral na trenutak, jer vi teite za teologijom. Znajte, dakle, nevino dijete, da vjera na koju se oslanjate, a koja je samo odnos ovjeka prema Bogu, kult koji ovjek smatra da mora gajiti prema svome stvaratelju, nestaje im se samo postojanje tog stvaratelja pokae nestvarnim. Prvi ljudi, prestraeni prirodnim pojavama koje su ih pogodile, morali su vjerovati da postoji neko svemono i njima nepoznato bie to upravlja razvojem i utjecajem tih pojava. Osobina je slabosti da podnosi snagu ili da je se plai. ovjekov je duh jo isuvie bio u povojima a da bi istraivao, da bi u srcu Prirode nalazio zakone kretanja, jedinog pokretaa cijelog mehanizma kojemu se udio, zato mu je bilo jednostavnije da zamisli pokretaa cijele te Prirode nego da nju samu smatra kao pokretaa. Zato je bez razmiljanja, jer mu je bilo lake da uspostavi i odredi tog divovskog gospodara nego da u samom prouavanju Prirode nae ono to ga je iznenaivalo, prihvatio to vrhovno bie, izrazio mu svoje tovanje: od tog trenutka svaki je narod uspostavio svoje vrhovno bie, prema svojim obiajima, svojoj naobrazbi i svom podneblju. Uskoro je na zemlji bilo isto toliko vjera koliko i naroda, isto toliko bogova koliko i obitelji. Ali, ispod svih tih idola ipak je bilo lako prepoznati onu besmislenu utvaru, prvi plod ljudske zaslijepljenosti. Oblaili su je u razliite odore, ali se uvijek radilo o istome. Recite, dakle, Thrse, treba li razuman ovjek sluati ono to glupani bulazne o nekoj bezvrijednoj varci i odrei se sigurne i stvarne sree svog ivota? Mora li on, kao Ezopov pas, ostaviti kost zbog sjene, odrei se zbog obmana stvarnih radosti? Ne, Thrse, ne, Bog ne postoji, Priroda je dovoljna samoj sebi. Njoj nije potreban nikakav stvaratelj, taj zamiljeni stvaratelj samo je ralanjenje njenih sila, samo ono to u koli nazivamo pogrenim zakljukom. Bog pretpostavlja stvaranje, to jest trenutak u kojem nije bilo nita, ili bolje, trenutak kad je sve bilo u kaosu. Ako je jedno ili drugo od ovih stanja bilo zlo, zato ga je va Bog ostavio da postoji? Zato ga mijenja ako je sve bilo dobro? Ali, ako je sad sve dobro, va Bog nema to raditi. Dakle, ako je nepotreban, moe li biti svemogu, a ako nije svemogu, moe li biti Bog? Najzad, ako se Priroda sama pokree, emu slui pokreta? A ako pokreta djeluje na materiju tako da je pokree, kako to da on sam nije materija? Moete li zamisliti djelovanje duha na materiju i materiju koja od duha prima kretanje kad se on sam ne pokree? Ispitajte na trenutak, hladno, sve smijene i proturjene osobine kojima tvorci ove grdne varke moraju odijevati svoje djelo! Pogledajte kako se rue, kako se uzajamno ponitavaju, pa ete priznati da je ta utvara podignuta na prijesto Boga nepodnosiva plitkost koja ne zasluuje ni da na trenutak povjerujemo u nju, ni da je i samo minutu ispitujemo. Kukavna ludost, mrska duhu, odvratna srcu, ludost koja je potekla iz mraka, samo da bi u njemu zauvijek nestala! Neka vas nada ili strah od budueg svijeta kao plod ovih prvih lai nimalo ne uznemirava, Thrse, samo ne pokuavajte da nam od njega stvarate konice! Slabi dijelovi jedne proste i grube materije, na naoj smrti, to jest u sjedinjenju elemenata koji nas sastavljaju s elementima ope mase, uniteni zauvijek, pa ma kakvo da je bilo nae ponaanje, provest e trenutak u krilu Prirode da bi oivjeli u drugim oblicima, i to bez povlastica za onog koji je ludo tovao vrlinu, i za onoga koji se predavao najgnusnijim nedjelima, jer ne postoji nita to bi Prirodu vrijealo i jer e svi ljudi, koji su izali iz njene

16

utrobe i koji su za ivota radili zapravo samo ono to je ona htjela, nai u njoj isti svretak i istu sudbinu. Upravo sam htjela odgovoriti na ova uasna huljenja, kad se u naoj blizini zau topot konja. Na oruje!. povie eljezno Srce elei vie da u djelo provede svoje ideje nego da im uvrsti temelje. Poletjee... i nakon nekoliko trenutaka u grmlje gdje se nalazio na logor dovedoe nesretna putnika. Kad su ga upitali zato putuje i zato tako rano, po zabitnoj cesti, koliko mu je godina, ime se bavi, konjanik odgovori da se zove Saint-Florent, da je jedan od najveih trgovaca u Lvonu, da mu je trideset i est godina, da se vraa iz Flandrije zbog nekih trgovakih poslova i da kod sebe ima malo novca, ali prilian broj vrijednosnih papira. Doda da ga je dan ranije napustio sluga i da je, da bi izbjegao vruinu, krenuo nou, kako bi jo istog dana stigao u Pariz gdje e ponovo nai slugu i zavriti jedan dio svojih poslova. A pustim je putem krenuo valjda zato to je, zaspavi na konju, zalutao. Kad je to rekao, zamoli da mu potede ivot i sam ponudi sve to je imao. Pretraie mu novanik, prebrojie novce, ulov nije mogao biti bolji. Saint-Florent imao je gotovo pola milijuna u vrijednosnim papirima, nekoliko dragulja i oko sto lujdora... Prijatelju ree mu eljezno Srce i gurnu mu cijev pitolja pod nos morate shvatiti da vas nakon ovakve krae ne moemo ostaviti na ivotu. Oh, gospodine povikah bacajui se pred noge tog zlikovca preklinjem vas da mi odmah po dolasku u vau druinu ne priutite straan prizor smrti ovog nesretnika! Potedite mu ivot, ne odbijajte mi ovu prvu milost koju od vas traim! I utjeui se odmah prilino neobinoj lukavtini kako bih potvrdila zanimanje koje sam pokazala prema tom ovjeku, nastavih: Ime koje je izgovorio ovaj gospodin dodah usrdno - nagoni me da povjerujem kako smo bliski roaci. Ne udite se, gospodine nastavih obraajui se putniku ne iznenaujte se to nalazite roakinju u ovakvu poloaju. Sve u vam objasniti. U to ime opet nastavih preklinjati naeg vou u to ime, gospodine, potedite ivot ovog jadnika, pokazat u vam zahvalnost potpunim predanjem u svemu to moe posluiti vaim interesima. Vi znate pod kakvim uvjetima mogu ispuniti elju koju od mene traite, Thrse odgovori mi eljezno Srce. Znate to zahtijevam od vas... Pa dobro, gospodine, uinit u sve povikah i pohitali izmeu onog nesretnika i naeg voe koji je stalno bio spreman da ga zakolje... Da, uinit u sve, gospodine, sve u uiniti, samo g_a spasite! Neka ivi ree eljezno Srce ali mora nam se pridruiti, ovaj je posljednji uvjet neophodno potreban, bez njega ne mogu nita, drugovi bi mi se usprotivili. Iznenaeni trgovac nita nije znao o naem rodu koji sam bila izmislila, ali videi da mu je ivot spaen, ne oklijevajui ni trenutka, prihvati uvjete. Osvjeie ga, a kako nai ljudi nisu htjeli napustiti mjesto sve do jutra, eljezno Srce mi ree: Thrse, podsjeam vas na vae obeanje, ali kako sam sada uzbuen, spavajte mirno pored Duboisove, pozvat u vas pred jutro, a ako budete oklijevali, ivotom ove hulje osvetit u vau lukavtinu. Spavajte, gospodine, spavajte odgovorih i vjerujte da ona koju ste ispunili zahvalnou nema druge elje osim da vam udovolji. To nipoto nije bio moj plan, ali ako sam ikad vjerovala da je prijevara doputena, to je doista bilo ovaj put. Nai lopovi imali su isuvie veliko povjerenje, jo su pili i onda zaspali, ostavljajui mi potpunu slobodu pored Duboisove koja je, pijana kao i ostali, vrlo brzo sklopila oi. Tada brzo iskoristih prvi trenutak sna ovih zlikovaca koji su nas okruivali: Gospodine rekoh mladom trgovcu najuasnija nesrea bacila me u ruke ovih lopova, mrzim njih i kobni trenutak kad sam dospjela u njihovu druinu. Ja doista nemam ast da vam budem roakinja. Posluila sam se tom varkom da bih vas spasila i s vama, ako budete htjeli, pobjegla iz ruku ovih bijednika. Trenutak je povoljan dodah spasimo se! Vidim va novanik, uzmimo ga, ostavimo novac, on je u njihovim depovima. Ne moemo ga se dokopati bez opasnosti. Poimo, gospodine, poimo! Vidite to radim za vas, predajem se u vae ruke. Smilujte se mojoj sudbini! Ne budite okrutniji od ovih ljudi! Potujte moju ast, ja vam je povjeravam, to mi je jedino blago, ostavite mi ga, oni mi ga nisu ugrabili. Teko bi bilo opisati tobonju Saint-Florentovu zahvalnost. Nije znao kojim rijeima da mi je opie, ali nismo imali vremena za razgovor. Trebalo je pobjei. Spretno sam izvukla novanik, vratila mu ga, onda smo oprezno izali iz bunja, konja smo ostavili iz straha da buka ne probudi ljude, pa smo se urno domogli staze koja nas je morala izvesti iz ume. Bili smo prilino sretni kad smo se u cik zore nali izvan ume a da nas nitko nije pratio. Oko deset ujutro uosmo u Luzarches, i tu, osloboeni svakog straha, mislili smo samo kako da se odmorimo. Ima trenutaka u ivotu kad je ovjek vrlo bogat, pa ipak nema od ega ivjeti. Tako je bilo sa Saint-Florentom. Imao je petsto tisua franaka u novaniku, ali ni jednog talira u kesi. Ta ga misao zaustavi prije nego to smo uli u gostionicu. Smirite se, gospodine rekoh mu vidjevi da je u neprilici lopovi koje sam napustila nisu me ostavili bez novaca, evo dvadeset lujdora, uzmite ih, molim vas, a ostatak dajte siromasima! Ni za ta na svijetu ne bih htjela uvati novac steen ubojstvima. Saint-Florent izigravao je obzirnost, koja je, meutim, bila daleko od one koju sam pretpostavljala, nikako nije htio uzeti ono to sam mu nudila, pitao me kakve su moje namjere, rekao mi je da e mu biti sveta dunost da ih ispuni i da jedino eli da mi se odui: Vama dugujem i novac i ivot, Thrse doda ljubei mi ruke mogu li uiniti

17

ita bolje nego da vam ponudim i jedno i drugo? Prihvatite to, preklinjem vas, i dopustite bogu braka da uvrsti prijateljsku vezu. Ne znam, moda je to bio predosjeaj, a moda i ravnodunost, ali nije mi bilo ni na kraj pameti da povjerujem da je ono to sam uinila za tog mladog ovjeka moglo izazvati takve osjeaje u njega, pa sam dopustila da na mojem licu proita odbijanje koje se nisam usudila izraziti. Shvatio je, ( nije bio uporan, zadovoljio se samo time da me pita to bi mogao uiniti za mene. Gospodine rekoh mu ako moje djelo u vaim oima doista nije bez vrijednosti, zauzvrat traim samo to da me povedete sa sobom u Lyon i da me smjestite u neku potenu kuu gdje moj stid nee vie morati patiti. Nita bolje niste mogli uraditi ree mi Saint-Florent i nitko vam bolje od mene ne bi mogao uiniti tu uslugu. Imam dvadeset roaka u tom gradu. I mladi me trgovac tada zamoli da mu ispriam razloge koji me nagone da se udaljim iz Pariza gdje sam roena, kako sam mu rekla. Ja to uinih, koliko povjerljivo, toliko i naivno. - Oh! Ako je samo to ree mladi mogu vam biti od koristi i prije nego to stignemo u Lyon. Ne bojte se, Thrse, vaa je nevolja zavrena. Nee vas traiti, a najmanje u utoitu u koje u vas smjestiti. Imam jednu roakinju blizu Bondyja. Stanuje u veoma draesnom selu u ovom kraju. Siguran sam da e joj biti drago da vas ima pored sebe. Ve u vas sutra predstaviti. Sad sam ja bila puna zahvalnosti i prihvatila plan koji mi je vrlo odgovarao. Ostatak smo se dana odmarali u Luzarchesu i odluili da sutradan stignemo u Bondy koji je bio samo est milja udaljen. Lijepo je vrijeme ree mi Saint-Florent ako elite, Thrse, moemo pjeice otii u dvorac moje roakinje. Ondje emo ispriati nau pustolovinu, i ini mi se da e takav dolazak jo vie pobuditi zanimanje za vas. Nimalo ne sumnjajui u namjere ovog udovita i ne pomiljajui da sam manje sigurna s njim nego s groznom druinom koju sam napustila, prihvatih sve bez bojazni i ustruavanja. Zajedno smo ruali, zajedno veerali. Nije se protivio kad sam u zasebnoj sobi htjela prespavati. Sutradan, nakon to je prola najvea vruina, napustismo Luzarches i pjeice krenusmo prema Bondyju do kojeg je, po njegovim rijeima, bilo etiri-pet sati hoda. Kad smo uli u umu, bilo je oko pet sati predveer. Saint-Florent se jo ni jednog trenutka nije bio otkrio, uvijek jednako astan, jednako eljan da mi dokae svoje osjeaje. Ne bih se osjeala sigurnije ni da sam bila s vlastitim ocem. Sjene noi poee obavijati umu, budei onu vrst vjerskog straha iz kojeg se u plaljivim duama raa bojazan, a u okrutnim srcima elja za zloinom. Ili smo samo stazama. Ja sam koraala ispred njega. Kad sam se okrenula da upitam Saint-Florenta jesu li ovi pusti putevi doista oni kojima treba da idemo, nismo li sluajno zalutali i hoemo li uskoro stii, taj mi zloinac odgovori: Stigli smo, kurvo pa me udari tapom po glavi. Ja padoh na zemlju i izgubih svijest... Oh! Gospodo, vie se ne sjeam ni to je rekao ni to je uinio taj ovjek. Ali stanje u kojem sam se nala jasno mi pokaza do koje mjere sam bila njegova rtva. Bila je ve mrkla no kad sam se osvijestila. Nalazila sam se pod nekim stablom, daleko od puta, zgnjeena, okrvavljena... obeaena, gospoo! To je bila zahvalnost za sve to sam uinila tom nesretniku. I na kraju, kao vrhunac sramote, taj zloinac, kad je sa mnom uinio sve to je htio, poto me izigrao na sve mogue naine, pa i na onaj koji najvie vrijea Prirodu, jo mi je i novac oduzeo... onaj isti novac koji sam mu onako plemenito bila ponudila. Raskidao mi je svu odjeu koja je veim dijelom leala u komadiima pored mene, bila sam gotovo gola i izudarana na vie mjesta po tijelu. Moete zamisliti kako sam se osjeala, usred mraka, bez iega, bez asti, bez nade, izloena svim moguim opasnostima. Htjela sam dokrajiti svoje dane. Da mi se pri ruci nalo neko oruje, zgrabila bih ga i dokrajila svoj nesretni ivot koji mi je samo nevolje donosio.. Sto sam ti napravila, udovite, da sam zasluila tako okrutno ponaanje? Spasila sam ti ivot, vratila novac, a ti mi odue ono to mi je bilo najsvetije! Divlja zvijer bila bi manje okrutna! Eto to radi, ovjee, kad slua samo svoje strasti! Tigrovi iz najdivljijih pustinja preplaili bi se tvojih zlodjela. Nakon prvih izljeva boli uslijedi nekoliko minuta malaksalosti. Moje oi ispunjene suzama nesvjesno se okrenue prema nebu. Moje se srce obrati Gospodaru koji ondje obitava... Onaj isti i sjajni svod... Ona tiina koja je obavijala no... Onaj strah koji mi je sleivao osjetila... Ona slika mirne prirode, uz uzrujanost moje smuene due, sve je to irilo neku mranu bojazan u meni, bojazan iz koje se uskoro rodila potreba za molitvom. Bacih se na koljena pred tim svemonim Bogom, nijekanim od bezbonika, nadom jadnika i nevoljnika. O, sveto i uzvieno bie kliknuh u suzama ti koji se u ovom groznom trenutku dostoji ispuniti mi duu nebeskom radou, koja me sigurno sprijeila da dokrajim svoje dane! O, zatitnice moj i voo moj, traim tvoju dobrotu, molim tvoju milost, pogledaj na moju bijedu i moje muke, moju predanost i moje elje! Svemoni Boe, ti zna da sam nevina i slaba, zna da sam izdana i zlostavljena. Htjela sam initi dobro po tvom primjeru, a tvoja me volja zbog toga kanjava. Nek se vri volja tvoja, o, moj Boe! Sve su mi njene svete posljedice drage, ja ih potujem i ne alim se. Ali ako ovdje dolje moram nailaziti samo na trnje, vrijeam li te, o vrhovni Gospodaru, ako molim tvoju svemo da me pozove k sebi, da ti se bez nemira molim, da te oboavam daleko od ovih pokvarenih ljudi koji su mi, jao, samo zlo pokazivali, kojih su krvave i pokvarene ruke po

18

volji utapale moje tune dane u bujicu suza i ponor boli. Molitva je najslaa utjeha nesretniku. On postaje jai kad ispuni tu dunost. Digoh se puna pouzdanja, pokupili ostatke odjee koje mi je zlikovac ostavio, sakrih se u bunje da tu uz manju opasnost provedem no. Sigurnost u kojoj sam vjerovala da se nalazim, zadovoljstvo koje sam osjetila pribliivi se svom Bogu, sve je to pridonijelo da se odmorim nekoliko sati, i sunce je bilo ve visoko kad sam otvorila oi. Trenutak buenja je straan za nesretnike. Mata osvjeena slatkoom sna vrlo brzo se i turobno ispuni zlima koje je gotovo bila zaboravila u trenucima varavog odmora. Pa dobro, rekoh u sebi promatrajui se, istina je, dakle, da ima ljudskih bia kojima Priroda namjenjuje istu sudbinu kao i divljim zvijerima. Skrivam se u njihovu sklonitu, izbjegavam ljude kao i one, kakva je sad razlika izmeu mene i njih? Vrijedi li se roditi radi ovako jadne sudbine? I dok su me obuzimale ove tune misli, suze mi urkom potekoe. Jo se nisu bile ni osuile kad zauh neki um u blizini. Malo-pomalo raspoznah dva ovjeka. Naulih ui. Doi, dragi prijatelju ree jedan od njih ovdje je prekrasno. Okrutna i kobna prisutnost tetke koju mrzim nee me sprijeiti da trenutak uivam s tobom slasti koje su mi tako drage. Pribliie se, smjestie ispred mene tako da mi nijedan njihov pokret, nijedna njihova rije nisu mogli izmaknuti, vidjeh... O, pravedno nebo nastavi Thrse nakon kratkog prekida je li mogue da me sudbina uvijek morala bacati u tako kritine poloaje koje je vrlini isto tako teko uti kao i stidu opisati! Taj strani zloin koji jednako vrijea Prirodu kao i drutvene zakone, to neasno djelo koje je ruka boja tako esto kanjavala, koje je eljezno Srce ozakonio, predloio nesretnoj Thrse, i na silu izvrio nad njom krvnik koji ju je obeastio, tu najzad odurnu grozotu vidjela sam svojim oima, vidjela sam sve prljave pretjeranosti, sve gnusne prizore koje moe zamisliti samo najpromiljenija izopaenost. Jednom od te dvojice, onom koji se podavao, bilo je oko dvadeset i etiri godine, a vanjtina mu je odavala visoko porijeklo. Drugi je bio gotovo istih godina i inilo se da mu je sluga. in je bio ruan i dugotrajan. Oslonjen na ruke, na vrhu male uzvisine, tono nasuprot bunju u kojem sam se nalazila, mladi gospodar izlagao je goli bogohulni rtvenik svom drugu u razvratu, koji je, uspaljen prizorom, milovao svog idola, spreman da ga probode mnogo strasnijim i veim bodeom od onoga kojim je meni prijetio voa razbojnika iz Bondyja. Mladi gospodar, meutim, nije pokazivao ni trunka straha, kao da je nekanjivo prkosio sulici koja mu se isprijeila. Draio ju je, nadraivao, obasipao poljupcima. Hvatao ju je i sam gurao, zabavljao se gutajui je. Zanesen ovim zloinakim milovanjima, bestidnik se koprcao pod iljkom, inilo se kao da ali to iljak nije jo strasniji. Prkosio je napadima, otklanjao ih, odvraao... Tako arko se ne bi milovali ni njeni i zakoniti supruzi... Usne su im se spajale, uzdasi mijeali, jezici isprepletali, gledala sam ih, opijene razvratom, kako u aritu slasti nalaze ispunjenje svoje izopaene strasti. rtva se obnavlja, i onaj koji je trai poduzima sve da bi opet oivio vatru. Poljupci, dodiri, polucije, istananosti najveeg razvrata, sve se upotrebljava da bi se povratile ugaene snage, i sve uspijeva da ih jo pet puta oivi. Ali ni jedan ni drugi nisu mijenjali uloge. Mladi gospodar je uvijek bio ena, pa iako je pokazivao da i on moe biti mukarac, ni jednog trenutka nije pokazivao elju da to bude. I kad bi posjetio oltar nalik na onaj na kojem se kod njega prinosila rtva, to je inio samo u korist drugog idola, i nijedan napad kao da nikad nije prijetio onom drugom. Oh! Kako mi se to inilo dugo! Nisam se usuivala ni pomaknuti od straha da me ne opaze. Na kraju se, jamano zasieni, zloinaki sudionici ovog bestidnog prizora digoe da krenu putem koji ih je morao odvesti kui, kad se mladi gospodar priblii bunu koji me sakrivao. Kapa me izda... Opazi me... Jasmine ree svom sluzi otkriveni smo... Jedna djevojka vidjela je nau tajnu... Doi, izvucimo ovu bludnicu i pogledajmo zato se nalazi ovdje. Nisam im priutila napor da me izvuku iz mog utoita. Sama sam izala i odmah se bacila pred njihove noge. O, gospodo rekoh pruajui ruke prema njima budite milostivi s nesretnicom ija je sudbina bjednija nego to mislite. Malo je nevolja koje su jednake mojima. Neka poloaj u kojem ste me zatekli ne izazove u vas nikakve sumnje. On je posljedica moje bijede vie nego mojih pogreaka. Nemojte poveavati zla koja me pritiu, radije ih smanjite i olakajte mi napor da izbjegnem nevoljama koje me progone. Grof de Bressac (tako se zvao mladi), u ije sam ruke pala, veoma zao i raskalaena duha, nije posjedovao ba veliku suut u srcu. Raskalaenost, na alost, veoma esto gasi samilost u ovjeku. Ona ljude obino ini okrutnijima. Bilo da najvei dio njenih nastranosti stvara beutnost u dui, bilo da estoki udarac koji ta strast zadaje ivcima smanjuje snagu njihova djelovanja, razvratnik je vrlo rijetko osjeajan ovjek. Ali toj priroenoj tvrdoi kod ljudi kojima opisah karakter, kod gospodina de Bressaca pridruilo se jo i ukorijenjeno gaenje prema naem spolu, mrnja prema svemu to ga obiljeava, tako da je u njegovoj dui vrlo teko bilo razbuditi osjeaje koje sam htjela ganuti. umska grlice kruto mi odgovori grof ako trai budale, obrati se nekom drugom. Ni moj prijatelj ni ja nikad ne molimo u neistom hramu tvog spola. Ako je milostinja ono to trai, potrai ljude koji vole dobra djela, mi ih nikad ne inimo ... Ali reci, jadnice, jesi li vidjela to se dogodilo izmeu gospodina i mene? Vidjela sam vas kako priate na travi odgovorih

19

nita vie, gospodine, kunem vam se! elim ti vjerovati odgovori mladi grof i to radi tvog dobra. Kad bih mislio da si vidjela neto drugo, nikad ne bi izala iz ovog grma... Jasmine, jo je rano, imamo vremena da sasluamo pustolovine ove djevojke. Kasnije emo vidjeti to emo. Mladii sjedoe, naredie mi da se smjestim pored njih, i ja im bezazleno ispriah sve nevolje koje sam doivjela otkad sam na svijetu. Hajde, Jasmine ree gospodin de Bressac diui se im sam zavrila priu barem jednom budimo pravedni! Pravina Temida osudila je ovo stvorenje, ne smijemo dopustiti da planovi boice budu ovako okrutno izigrani, izvrimo nad krivcem smrtnu kaznu koju je zasluio. Ovo malo ubojstvo, umjesto da bude zloin, samo e dati zadovoljtinu prekrenom zakonu. Budui da imamo nesreu da ga ponekad krimo, oduimo mu se hrabro, barem kad nam se prua prilika... Okrutnici me tada digoe i povukoe prema umi smijui se mom plau i krikovima. Veimo joj ruke i noge za etiri stabla i to u obliku paetvorine ree Bressac i svue me. Zatim od svojih kravata, rubaca i podvezica napravie uzice i u tren oka vezae me kako su bili naumili, to jest u najokrutniji i najbolniji poloaj koji se moe zamisliti. Nemogue je opisati to sam pretrpjela. inilo mi se kao da mi se kidaju udovi i kao da e mi se svakog trenutka otkinuti eludac koji je visio. Znoj mi je oblijevao elo, postojala sam jedino zahvaljujui estini svoje patnje. Da je ona prestala tlaiti moje ivce, smrtna bi me tjeskoba bila obuzela. Krvnike je zabavljao ovaj prizor, veselili su se promatrajui me. Bit e dosta ree najzad Bressac mislim da ovaj put nita drugo osim straha nije osjetila. Thrse nastavi onda odvezavi me i naredivi mi da se obuem budite obzirni i slijedite nas! Ako se povezete sa mnom, neete se pokajati. Mojoj je tetki potrebna jo jedna ena, predstavit u vas jer vjerujem u ono to ste mi ispriali. Rei u da ja odgovaram za vae vladanje. Ali, ako iznevjerite moju dobrotu, ako izdate moje povjerenje, ili ako se ne budete pokoravali mojoj volji, pogledajte ova etiri stabla, Thrse, pogledajte zemlju koju ograuju i koja je trebala postati va grob, sjetite se da je ovo zlokobno mjesto udaljeno samo milju od dvorca u koji vas vodim i da ete se, i zbog najsitnije greke, vrlo brzo ovamo vratiti. U tren oka zaboravih sve svoje nevolje, bacih se pred grofova koljena, u suzama mu se zakleh da u se dobro vladati. Ali on je bio jednako neosjetljiv na moju radost kao i na moju bol. Idemo ree Bressac jedino vam vae vladanje moe pomoi, jedino ono moe popraviti vau sudbinu. Krenusmo. Jasmin i njegov gospodar potiho razgovarahu. Ja sam ih ponizno bez rijei slijedila. Malo kasnije naosmo se u dvorcu gospoe grofice de Bressac. Rasko i broj slugu koje sam vidjela u dvorcu natjerae me da pomislim da e bilo koja sluba koju budem vrila u ovoj kui, biti za mene mnogo ugodnija od mjesta kljuarice gospodina Harpina. Rekoe mi da priekam u prostoriji gdje mi Jasmin ponudi sve to mi je moglo vratiti snagu. Mladi grof ue u sobu svoje tetke da je obavijesti, a onda me sam, pola sata kasnije, predstavi grofici. Gospoa de Bressac bila je ena od svojih etrdeset i est godina, jo vrlo lijepa, inila mi se potena i osjeajna, iako je po svom govoru i naelima bila nekako stroga. Ve dvije godine bila je udovica ujaka mladog grofa, koji, oenivi se njome, nije dobio nita osim lijepog imena koje mu je dala. Sva dobra kojima se mogao nadati gospodin de Bressac pripadala su ovoj tetki. Ono to mu je bio ostavio otac jedva je dostajalo za njegove zabave. Gospoda de Bressac dodavala je znatnu potporu, ali ni to nije bilo dovoljno. Nita nije bilo toliko skupo koliko grofove strasti. Moda su se one manje plaale od drugih, ali su se zato vrlo brzo mnoile. Kua je imala pedeset tisua talira godinjeg prihoda, a gospodin de Bressac bio je sam. Nikad ga nisu mogli nagovoriti da prihvati neku slubu. Sve to ga je udaljavalo od njegove raskalaenosti bilo je toliko nepodnoljivo za njega da te okove nije mogao prihvatiti. Grofica je na tom imanju stanovala tri mjeseca godinje. Ostatak je provodila u Parizu. I ta tri mjeseca koja je od svog neaka traila da provede s njom, bila su prava muka za ovjeka koji je mrzio tetku i koji je izgubljenim smatrao svaki trenutak proveden daleko od grada u kojem se za njega nalazilo sredite zabave. Mladi mi grof naredi da grofici ispriam sve to sam njemu kazala, a im sam zavrila, ona ree: - Vaa prostodunost i naivnost ne doputaju mi da sumnjam da ne govorite istinu. Nikakva druga obavjetenja neu traiti, ali elim doznati jeste li doista ki ovjeka kojeg ste mi spomenuli. Sto se tie sluaja kod gospodina Harpina, obeavam vam da u ga srediti u dva posjeta ministru pravde koji je moj stari prijatelj. To je najasniji ovjek na svijetu i dovoljno je da mu dokaemo vau nevinost pa da se poniti sve ono to je uinjeno protiv vas. Dobro promislite, Thrse, sve ovo to vam obeavam ovdje pretpostavlja cijenu neporonog vladanja. Tako ete vidjeti da e se posljedice zahvalnosti koju traim uvijek okrenuti u vau korist. Bacih se pred grofiine noge, uvjerih je da e biti zadovoljna mnome. Ona me dobrostivo podigne i odmah mi dade poloaj druge dvorkinje u svojoj slubi. Nakon tri dana iz Pariza stigoe obavjetenja koja je gospo- a de Bressac traila. Bila su takva kakva sam samo poeljeti mogla. Gospoa me pohvali to je ni u emu nisam prevarila, i sve nesretne misli odjednom nestadoe iz mog duha da ustupe mjesto samo nadi u najslae utjehe koje sam mogla oekivati. Ali nebo nije bilo odredilo da jadna Thrse ikad bude sretna, pa ako je ponekad sluajno i imala nekoliko trenutaka mira, imala ih je samo zato

20

da bi joj trenuci strahote koji su morali uslijediti bili jo gori. Tek to smo se vratili u Pariz, gospoa de Bressac pouri se da privede kraju moje nevolje. Prvi ministar htjede me vidjeti, sa zanimanjem saslua priu o mojim nevoljama. Harpinove podvale bjehu otkrivene, ali uzalud su ga htjeli kazniti. Harpinu je poao za rukom jedan posao s lanim mjenicama, kojim je upropastio tri-etiri obitelji i zaradio gotovo dva milijuna, pa je bio pobjegao u Englesku. Sto se tie poara zatvora, uvjerili su se, iako sam iskoristila taj dogaaj, da u njemu nisam nimalo sudjelovala, pa moj postupak ponitie, i to tako da suci koji su ga vodili nisu traili nikakve druge formalnosti. O tome vie nita nisam znala, zadovoljila sam se onim to su mi rekli, a ubrzo ete vidjeti jesam li pogrijeila. Nije teko zamisliti kako su me ovakvi postupci vezali uz gospodu de Bressac. Toliku je dobrotu, uostalom, pokazala prema meni da me ono to je uradila moralo zauvijek vezati uz tako dragocjenu zatitnicu. Ali namjera mladoga grofa nije ni priblino bila da me toliko povee sa svojom tetkom... Ovo je trenutak da vam opiem to udovite. Gospodin je de Bressac s ljupkou mladosti posjedovao i veoma privlanu vanjtinu. U stasu i crtama lica bilo je nekih nedostataka, ali ti nedostaci, i suvie velik nemar i mekoa, pripadali su enskoj prirodi. inilo se kao da mu je Priroda s osobinama tog spola poklonila i njegove naklonosti ... Kakvu duu su, meutim, skrivale te enske ari! Posjedovao je sve poroke koji su bitna oznaka zloinake due. Nikad zloa, osvetljivost, okrutnost, bezbotvo, raskalaenost, preziranje svih dunosti, a naroito onih s kojima je Priroda spojila uitak, nikada svi ti poroci nisu bili dotjerali tako daleko. Ali od svih tih opaina gospodina de Bressaca najvea je bila njegova mrnja prema tetki. Grofica je inila sve to je mogla da svog neaka vrati na put kreposti. Moda je bila i previe otra, jer se grof zbog te otrine jo vie podavao svojim nastranostima i zbog njenih postupaka jo vie mrzio jadnu groficu. Nemojte misliti esto mi je govorio grof da moja tetka sve ovo to radi za vas radi sama od sebe, Thrse. Vjerujte mi da bi se jedva sjetila onoga to vam je obeala da joj ja to u svakom trenutku ne spominjem. Uvijek istie svoje zasluge, a zapravo je sve to radi moje djelo. Da, Thrse, da, jedino meni imate biti zahvalni, a zahvalnost koju traim od vas nije nimalo koristoljubiva jer, bilo koliko da ste lijepi, dobro znate da ja ne prieljkujem vae ari. Ne, Thrse, usluga koju traim od vas sasvim je druge vrste, i kad se doista uvjerite to sam sve uinio za va mir, nadam se da u u vaoj dui nai ono to s pravom mogu oekivati. Ovi su mi se razgovori inili tako nejasni da nisam znala to da odgovorim. Ipak sam odgovarala nasumce, i moda suvie olako. Moram li vam priznati? Na alost, da. Skrivati vam svoje pogreke znailo bi obmanjivati vae povjerenje i loe uzvratiti na zanimanje koje su moje nesree izazvale u vama. Posluajte, dakle, gospoo, jedinu hotiminu pogreku koju sebi mogu zamjeriti... Kaem greku? Ludost, nerazboritost... nevienu, ali barem nije bila zloin, bila je obina greka koja je samo mene kaznila, iako se uope nije inilo da e se pravedna ruka boja njome posluiti da me baci u ponor koji se malo kasnije otvorio pod mojim nogama. Koliko su god postupci grofa de Bressaca prema meni, ve prvog dana kad sam ga upoznala bili runi, ipak prema njemu nisam mogla suzbiti nekakav osjeaj njenosti koji nita nije moglo pobijediti. Usprkos svim mislima o njegovoj okrutnosti, o njegovu izbjegavanju ena, o izopaenosti njegovih sklonosti, o moralnim razlikama koje su nas dijelile, nita na svijetu nije moglo ugasiti tu strast koja se raala. Da je grof zatraio i sam moj ivot, tisuu puta bih mu ga dala. On, meutim, nije nasluivao moje osjeaje... Nezahvalniku nije ni padalo na pamet da odgonetne uzrok mojim suzama koje sam prolijevala svaki dan. Ali ne mogu vjerovati da nije znao kako unaprijed elim pogoditi sve to mu se svia, nije mogao da ne opazi moju susretljivost, koja je bila isuvie slijepa i sluila njegovim grijesima toliko koliko mi je to pristojnost doputala, tako da sam je uvijek mogla sakriti pred gospoom. Takvim sam vladanjem na neki nain zadobila njegovo povjerenje, i sve to mi je dolazilo od njega bilo mi je toliko dragocjeno, toliko sam se zavaravala mrvicama koje mi je prualo njegovo srce da sam ponekad bila toliko slaba te sam povjerovala da mu nisam ravnoduna. Ali me pretjeranost njegove razuzdanosti ubrzo razuvjerila: bila je takva da mu je ak i zdravlje oslabilo. Ponekad sam uzimala slobodu da mu predoim tetu od njegova ponaanja, sluao bi me bez protivljenja, ali je na kraju uvijek govorio da se ta vrsta njemu dragog poroka ne da ispraviti. Ah, Thrse ree jednog dana u zanosu kad bi ti poznavala ari te opsjene, kad bi mogla shvatiti to ovjek osjea u slatkoj varci da je ensko! Nevjerojatna zabluda duha, mrzimo taj spol, a elimo ga oponaati. Ah! Kako je divno kad se u tome uspije, Thrse, kako je ugodno biti bludnica svih onih koji te ele, kakav ludi uitak kad istog dana moe biti ljubavnica provalnika, grofa, sluge, redovnika, kad te svi redom vole, miluju, kad su ljubomorni, kad prijete, tuku, kad se ponekad osjea pobjedonosno u njihovu naruju, a ponekad kao rtva do njihovih nogu, raznjeujui ih milovanjima, ponovo ih budei razuzdanostima... Oh! Ne, ne, Thrse, ti ne shvaa to znai taj uitak za glavu koja misli kao moja... Ali, na stranu moral, kad bi mogla zamisliti kakva su fizika uzbuenja ove boanske sklonosti, nemogue ih je izdrati, to je tako ivo golicanje, tako ugodni srsi strasti... pamet se gubi... ludi... Tisue najnjenijih poljubaca ne izazivaju jo s dovoljno ara opijenost

21

u koju nas ljubavnik baca! Zagrljeni njegovim rukama, priljubljenih usana, htjeli bismo da se cijeli na ivot utopi u njegov, da tvorimo s njime jedno jedino bie. Usuujemo se aliti samo onda kad smo zanemareni. Htjeli bismo da nas, snaniji od Herakla, rairi, probije. Da ono dragocjeno, izbaeno sjeme, to gori na dnu naih utroba, svojom toplinom i snagom nagna nae da ikne u njegovim rukama... Nemoj misliti, Thrse, da smo mi graeni kao ostali mukarci. Naa je graa posve razliita. Ona golicava opna koja kod vas prekriva Venerin hram postoji i kod nas, nebo je njome ukrasilo oltare na kojima nai Seladoni prinose rtve. Mi smo na tom mjestu isto tako ene kao to ste i vi u svetitu raanja. Vi nemate uitka koji mi ne poznajemo, ni jednog kojim se ne znamo naslaivati, ali uz to imamo jo i nae, i to ugodno sjedinjenje ini od nas ljude najosjetljivije na strast, ljude koji su najprikladnije stvoreni da osjete strast. Upravo to predivno sjedinjenje onemoguava ispravljanje naih sklonosti, i ono bi od nas stvorilo zanesenjake i pomamnike kad bi bili toliko glupi da nas kanjavaju... Zbog tog sjedinjenja, napokon, do groba oboavamo dragog Boga koji nas je njime obdario. Tako se izraavao grof obasipljui hvalom svoje nastranosti. Kad sam mu pokuavala govoriti o Biu kojemu sve duguje, i o mukama koje te sklonosti zadaju njegovoj potovanoj tetki, pokazivao je samo prijezir i ljutnju, a naroito nestrpljivost to tako dugo i u takvim rukama vidi bogatstvo koje mu je, govorio je, ve moralo pripadati. Ja sam u tome vidjela samo vrsto ukorijenjenu mrnju protiv one tako potene ene, ljutu pobunu protiv svih prirodnih osjeaja. A istina je da krenje zakona tog svetog nagona neumitno vodi svim ostalim vrstama zlodjela. Ponekad sam se sluila sredstvima vjere. Ona mi je gotovo uvijek pruala utjehu, njene drai pokuavala sam usaditi u duu tog razvratnika, gotovo sigurna da u ga svladati tim vezama, ako uspijem da njene ari osjeti kao i ja. Ali grof me nije pustio da dugo upotrebljavam to oruje. Zakleti neprijatelj naih najsvetijih tajni, tvrdokorni kudilac istoe naih dogmi, bijesni protivnik postojanja vrhovnog bia, gospodin de Bressac me, umjesto da dopusti da ga obratim, pokuavao jo i pokvariti. Sve religije polaze od jednog pogrenog principa govorio mi je. Sve neizbjeno prihvaaju kult jednog stvoritelja, ali taj stvoritelj nikad nije postojao. Sjeti se razumnih pouka eljeznog Srca, Thrse, pa e tvoj um rasuivati kao i moj. Nita nije toliko ispravno koliko principi tog ovjeka, i sramota u kojoj ga glupost prisiljava da ivi, ne oduzima mu pravo da ispravno misli. Ako su sva ostvarenja Prirode posljedice zakona koji je sputavaju, ako njeno djelovanje i vjeno protudjelovanje pretpostavljaju kretanje neophodno njenoj biti, to postaje vrhovni gospodar kojeg joj bezrazlono pripisuju glupani? Eto to ti je govorio taj mudri uitelj, draga djevojko! Prema tome, to su religije ako ne konica kojom je tiranija jaeg htjela svladati slabijeg? Ispunjen tim ciljem, usudio se rei onome od kojeg se osjeao jaim da je Bog stvorio okove kojima ga okrutnost vezuje. A on, zaglupljen svojom bijedom, vjeruje sve to je drugi htio. Mogu li, dakle, religije roene iz ovih lukavtina zasluivati neko potovanje? Postoji li i jedna jedina, Thrse, koja ne nosi obiljeja obmane i gluposti? A to vidim u svima njima? Tajne kojih se plai razum, dogme koje vrijeaju Prirodu, i groteskne ceremonije koje izazivaju samo podsmijeh i gaenje. Ali ako od svih religija neka posebno zasluuje nau mrnju i prijezir, Thrse, zar to nije kranstvo sa svojim barbarskim zakonima, u kojem smo oboje roeni? Ima li mrskije vjere od njega? Vjere koja vie od njega buni i srce i duh? Kako jo razumni ljudi mogu vjerovati mranim rijeima, tobonjim udima kmetskog utemeljitelja tog uasnog kulta? Kako se jedan gubavi idov, roen od bludnice i vojnika u najzabaenijem kutu svijeta, usuuje prikazivati poslanikom onoga koji je stvorio svijet! Je li ikad postojao opsjenjiva koji bi vie od njega zasluivao negodovanje javnosti! Mora priznati, Thrse, da je za tako velike elje trebalo imati barem nekoliko naslova. A kakve ima taj smijeni poslanik? Sto on radi da bi dokazao svoj zadatak? Mijenja li iz temelja zemlju? Nestaju li nevolje koje ga pogaaju? Svijetli li sunce i nou i danju? Zar porok vie ne blati zemlju? Hoemo li napokon vidjeti kako vlada samo srea?... Nita od svega toga, boji poslanik najavljuje se svijetu samo opsjenama, smicalicama i Taj izaslanik neba oituje svoju veliinu u potovanom drutvu radnika, obrtnika i djevojaka za zabavu. Taj prijatelj boji, i sam Bog, okorjelog grenika podvrgava svojim zakonima tako da se opija s jednima, a spava s drugima. Za svoje prie izmilja samo ono to moe zadovoljiti njegovu pohotu ili prodrljivost. Time ta hulja dokazuje svoje poslanstvo. Toj se lopui pridruuje nekoliko prostih sljedbenika. Stvara se sekta. Dogme tog oloa uspijevaju osvojiti nekoliko Zidova: kao robovi rimske moi oni radosno prihvaaju religiju koja ih oslobaa okova i sputava samo vjerskim konicama. Proziru njihove pobude, otkrivaju njihovu nepokornost. Buntovnike zatvaraju, voda im gubi glavu, ali pogiba mnogo blaom smru od one koju zasluuje takav zloin. Na kraju se ini neoprostiva greka, umjesto da pobiju uenike tog prostaka, doputaju im da se razmile svijetom. Duhove spopada fanatizam, ene viu, luaci se prepiru, glupani vjeruju, i evo, najbjednije od svih bia, najnespretniji lupe, najvei varalica koji je ikad postojao, postaje Bog, sin boji, jednak svom ocu. Sve njegove matarije postale su posveene, sve njegove rijei postale su dogme a sve njegove budalatine tajne. 1. Markiz de Bi?vre nikad nije izrekao igru rijei koja bi bila

22

vrijedna Nazareneve: Ti si Petar, to jest stijena, i na toj stijeni sagradit u crkvu svoju; i neka onda netko kae da su igre rijei plod naeg vremena! Krilo njegova tajanstvenog oca otvara se da bi ga primilo, i taj nekad obini Stvoritelj postaje trostruk da bi ugodio sinu dostojnom oeve veliine. Ali, hoe li se taj sveti Bog zaustaviti na tome? Nipoto nee, njegova boanska svemo pristaje na mnoge, jo vee ustupke. Po elji nekog sveenika, to jest nitkova optereenog laima i nedjelima, taj veliki Bog, stvoritelj svega to vidimo, sputa se deset ili dvanaest milijuna puta svakog jutra u komadi tijesta, koje e vjernici probaviti i koje e se vrlo brzo nai na dnu njihove utrobe pretvorene u najprostiji izmet, i to zbog zadovoljtine tog njenog sina, mrskog izumitelja uasne bogohulnosti na jednoj veeri pripremljenoj u krmi. On je to rekao, tako mora biti. Rekao je: ovaj kruh koji jedete bit e moje tijelo. Jest ete ga kao takvog. A ja sam Bog, dakle Stvoritelj neba i zemlje pretvorit e se, budui da je to on rekao, u najprostiju tvar koju moe ispustiti ljudsko tijelo, i ovjek e jesti svog Boga, jer je taj Bog i svemogu. Te se gluposti ipak ire. Njihovo se mnoenje pripisuje njihovoj istinitosti, veliini, uzvienosti, snazi onoga koji ih uvodi, i najobiniji razlozi podvostruavaju vrijednost njihova postojanja, a bludnjom postignut ugled uvijek e nalaziti sljedbenike samo u varalicama s jedne, i glupanima s druge strane. Ta bestidna religija uspinje se napokon i na prijestolje, a jedan slabi i okrutni vladar, neznalica i fanatik, okruuje je kraljevskim dijademom i prlja tako njome cijelu zemlju. O, Thrse, kakvu teinu mogu imati ovi razlozi u jednom istraivakom i filozofskom duhu? Moe li razuman ovjek u toj hrpi groznih bajki vidjeti ita drugo osim odvratan plod prijevare koju je skovalo nekoliko ljudi, i sumnjivu lakovjernost jo veeg broja ljudi? Da je Bog htio da imamo nekakvu religiju i da je stvarno svemogu ili, jo bolje, ako uope postoji, bi li nam na ovako besmislen nain pokazao to zahtijeva od nas? Bi li nam preko jednog mrskog razbojnika pokazao kako da mu sluimo? Ako je vrhovni gospodar, ako je svemogu, ako je pravedan, ako je dobar, bi li mi taj Bog o kojemu govorite, pomou zagonetki i bajki pokuao pokazati kako da mu sluim i kako da ga upoznam? Zar nas vrhovni pokreta zvijezda i ljudskog srca ne moe pouiti sluei se zvijezdama, ili uvjeriti usijecajui se u ljudsko srce? Neka jednog dana ognjenim slovima usred sunca utisne zakon koji mu se svia i koji nam eli dati. Svi ljudi od jednog do drugog kraja svijeta moi e ga vidjeti i proitati. Grenici e biti ako ga tada ne budu slijedili. Ali izraavati svoje elje samo u jednom nepoznatom kutu Azije, za svjedoka izabrati najlukaviji i najvidovitiji narod, za zamjenika najprostijeg, najudnijeg i najprepredenijeg obrtnika, tako zamrsiti nauavanje da ga je nemogue shvatiti, samo malom broju dopustiti da upozna tu nauku, ostavljati druge u bludnji i kanjavati ih to su u njoj ostali... Eh! Ne, Thrse, ne, ne, sve te grozote nisu stvorene da bi upravljale nama. I tisuu puta vie bih volio umrijeti nego da povjerujem u njih! Kad ateizam zaeli muenike, neka ih naznai i moja je krv spremna. Prezrimo te grozote, Thrse! Neka najoitije pogrde uvrste prijezir koji im dugujemo... Tek to sam otvorio oi, prezreo sam te proste matarije. Ve sam se tada zakleo da u ih prezirati, da im se nikad neu vratiti. Slijedi me, ako eli biti sretna. Prezri, prokuni, ponizi, kao i ja, i predmet tog uasnog kulta i sam kult stvoren za tlapnje koje, kao i sam kult, moraju biti poniene od svega to je razumno. Oh! Gospodine odgovorih plaui - vi biste jednu nesretnicu liili njene najslae nade kad biste u njenu srcu dotukli tu vjeru koja je tjei. vrsto vezana uz ono to ona nauava, potpuno uvjerena da su joj svi naneseni udarci samo plod raskalaenosti i strasti, mogu li pogrdama i sofizmima koji u meni izazivaju uas, rtvovati najdrae misli svog duha, najslau hranu svog srca? Ovim mislima dodadoh i tisuu drugih kojima se grof samo smijao, a njegovi lukavi principi, pothranjivani snanom elokvencijom, podravani knjigama koje ja, na sreu, nikad nisam itala, svakodnevno su napadali moje, ali ih nisu mogli pokolebati. Gospoa de Bressac, puna kreposti i samilosti, znala je da njen neak brani svoje nastranosti svim suvremenim paradoksima. Zbog toga je esto plakala sa mnom, jer, kako je smatrala da sam razboritija od njenih ostalih dvorkinja, voljela je povjeravati mi svoje patnje. Grofovo loe vladanje prema gospoi prelazilo je sve granice, on vie nita nije skrivao. Ne samo da je svoju tetku okruio svim onim opasnim oloem koji je sluio njegovim uicima, ve je bio ak toliko smion da joj je preda mnom izjavio da e, ako se jo bude protivila njegovim sklonostima, pred njenim oima izvoditi ono to mu se svia. Ja sam patila, zgraala se nad tim vladanjem. Pokuavala sam nai nain da u svojoj dui uguim nesretnu strast od koje je izgarala, ali je li ljubav bolest od koje se moe ozdraviti? Sve to sam pokuavala da mu se usprotivim samo je jo jae podjarivalo njegovu strast, a podmukli grof nikad mi se nije inio toliko drag kao kad bih sabrala sve to me moralo nagnati da ga zamrzim. Bila sam ve etiri godine u toj kui, neprestano muena istim tjeskobama, neprestano tjeena istim njenostima, kad mi se taj odvratni ovjek, vjerujui da moe biti siguran u mene, usudio iznijeti svoje prljave namjere. Bili smo na selu, bila sam sama uz groficu, njena glavna dvorkinja ostala je u Parizu preko ljeta da sredi neke poslove svog mua. Jedne veeri, tek to sam se bila povukla da odahnem malo na balkonu svoje sobe, jer mi se zbog velike vruine nije ilo u krevet,

23

grof iznenada pokuca na vrata i zamoli me da mu dopustim da malo proavrlja sa mnom. Jao! Svi trenuci koje mi je poklanjao taj okrutni uzronik svih mojih nesrea inili su mi se isuvie dragocjeni da bih se usudila odbiti makar i jedan. Uao je, briljivo zatvorio vrata i sjeo pored mene na naslonja: Sluaj, Thrse ree mi pomalo zbunjeno... Moram ti povjeriti neto vrlo vano. Zakuni mi se da nikad nita nee odati. Oh, gospodine odgovorih zar moete uope za- misliti da bih mogla iznevjeriti vae povjerenje? Ne zna emu bi se izloila kad bi mi potvrdila da sam se prevario poklanjajui ti svoje povjerenje! Za mene bi najvea patnja bila da ga izgubim, zato mi vea prijetnja nije potrebna... Pa, dobro, Thrse, osudio sam tetku na smrt... i tvoja mi ruka u tome mora pomoi. Moja ruka! kriknuh povlaei se od straha... Oh! Gospodine, kako ste mogli zamisliti takav plan? ... Ne, ne! Raspolaite mojim ivotom, ako vam je potreban, ali nemojte misliti da u ja ikad poiniti strahotu koju mi predlaete. Sluaj, Thrse nastavi grof, osvijestivi me svojom mirnoom. Dobro sam znao da e odbiti, ali kako ima duha, ponadao sam se da u te uvjeriti... da u ti dokazati da je ovaj zloin, koji ti se ini tako velik, u biti sasvim obina stvar. Pred tvojim nimalo filozofskim oima, Thrse, stoje ovdje dva zloina, unitenje bia koje je nalik na nas i zlo kojim se to unitenje poveava, jer nam je to bie blisko. S obzirom na zloin unitenja bia koje nam je ravno, budi sigurna, draga djevojko, da je on nestvaran. ovjeku nije dana mo unitavanja. On u najboljem sluaju ima mo da mijenja oblike, ali ne i da ih unitava: svaki je oblik dakle jednak u oima Prirode. Nita se ne gubi u ogromnom vrtlogu u kojem se zbivaju promjene. Svi dijelovi materije koja u nj pada neprestano oivljavaju u drugim oblicima, pa bilo kakvi da su nai postupci, ni jedan joj ne nanosi sramotu, ni jedan je ne bi mogao uvrijediti. Naa unitavanja oivljavaju mo prirode. Ona podravaju njenu energiju, ni jedno je ne slabi... Ni jedno joj ne smeta... Eh! Kao da je vano njenoj stvaralakoj ruci to se masa mesa koja danas ini dvonono stvorenje sutra pretvori u tisuu razliitih insekata? Tko se usuuje rei da je stvaranje te dvonone ivotinje stoji vie od stvaranja jednog crva i da ona od toga mora imati veu korist? Ako je, dakle, taj stupanj vezivanja, ili bolje rei ravnodunosti, isti, to njoj znai ako ma jednog ovjeka pretvori drugog u muhu ili travu? Kad bi me tko uvjerio u uzvienost nae vrste, kad bi mi dokazao da je ona veoma vana za prirodu i da se zakoni prirode kre ovom promjenom, povjerovao bih da je ubojstvo zloin. Ali kad bi mi najdublje prouavanje pokazalo da je sve to ivi na ovoj kugli, pa i najnesavrenije djelo Prirode, jednako u njenim oima, nikad ne bih pretpostavio da bi promjena jednog od tih bia u tisuu drugih imalo mogla smetati njenim pogledima. Rekao bih sebi: svi ljudi, sve ivotinje, sve biljke to rastu, to se hrane, to propadaju i ponovo se istim sredstvima mnoe, ne prihvaajui nikad stvarnu smrt ve samo obinu promjenu koja ih izmjenjuje, svi se dakle, kako rekoh, pojavljujui se danas u jednom obliku a nakon nekoliko godina u drugom, mogu, po volji bia koje ih eli pokrenuti, izmijeniti tisue i tisue puta u jednom danu a da nijednom nijedan zakon prirode ne bude povrijeen i da onaj koji ih mijenja ne ini drugo osim dobro jer, rastavljajui jedinke kojih osnove ponovo postaju potrebne prirodi, tim djelom, nepravedno svrstanim u zloine, vraa prirodi stvaralaku snagu koje je neumitno liava onaj to se, zbog glupe ravnodunosti, ne usuuje poduzeti nikakvu promjenu. O, Thrse, samo je ovjekova oholost izmislila da je ubojstvo zloin. To beskorisno stvorenje, mislei da je najuzvienije i najvanije na kugli zemaljskoj, polo je od pogrenog principa smatrajui da djelo koje bi ga unitilo moe biti samo neasno. Ali njegova tatina i ludost nimalo ne mijenjaju zakone prirode. Nema bia koje u dnu svog srca ne osjea ivu elju da bude osloboeno od onih koji mu smetaju ili kojih mu smrt moe donijeti korist. A misli li, Thrse, da je od te elje do djela velika razlika? Ako nam, dakle, ti osjeaji dolaze od Prirode, vjerojatno ih ona i izaziva? Zar bi nas ona nadahnula onim to je ponizuje? Smiri se, draga djevojko, mi ne osjeamo nita to njoj ne slui. Sve pobude koje je usadila u nas, sve su to orua njenih zakona. ovjekove strasti samo su sredstvo kojim se slui da bi postigla svoje ciljeve. Kad su joj potrebna nova bia, nadahnjuje nas ljubavlju, i eto stvaranja] Kad joj je potrebno unitavanje, naa srca ispunjava osvetom, krtou, raskalaenou, ambicijama, i eto ubojstava! Ona je uvijek radila za sebe, a mi smo, i ne znajui, postali lakovjerni izvritelji njenih hirova. Eh! Ne, ne, Thrse, Priroda ne ostavlja u naim rukama mogunost zloina koji bi poremetili njeno ureenje. Je li prihvatljivo da slabiji doista moe uvrijediti jaega? to smo mi u odnosu na nju? Moe li ona, stvorivi nas, postaviti u nas ono to bi joj moglo nakoditi? Moe ti ta glupa pretpostavka biti u skladu s uzvienim i pouzdanim nainom na koji vidimo da postie svoje ciljeve? Ah! Bi li ona dopustila zloin kad to ovjekovo djelo ne bi odgovaralo njenim namjerama? Moe li se ona uvrijediti kad vidi da ovjek ovjeku ini ono to ona svakodnevno radi? Budui da je dokazano da se ona samo unitavanjem moe obnavljati, znai da mnoei unitavanja djelujemo samo po njenim principima. Najbolje joj, dakle, slui ovjek koji se tome svim arom posveuje, jer najbolje slui ciljevima koje ona svakog trenutka oituje. Prva je i najljepa osobina Prirode neprestano kretanje, ali to je kretanje samo vjeni slijed zloina, ona se samo s pomou zloina moe sauvati. Bie

24

koje joj je najvie slino, pa prema tome i najsavrenije, svakako mora biti bie ije djelovanje izaziva mnogobrojne zloine, dok je, ponavljam, u njenim oima, najnesavrenije pasivno i ravnoduno bie, dakle kreposno, jer naginje ravnodunosti i smirivanju, a to izaziva kaos. Ravnotea mora biti sauvana. A to je mogue postii samo zloinima. Zloini, dakle, slue Prirodi. Ako joj slue, ako ih ona zahtijeva i ako ih eli, mogu li je oni uvrijediti, a tko treba biti uvrijeen ako ne ona? Ali stvorenje koje ja unitavam moja je tetka... Oh! Thrse, kako su te veze sitne u oima jednog filozofa! Dopusti da ti o njima ak i ne govorim, toliko su beznaajne! Mogu li ti mrski lanci, plodovi naih zakona i politikih ustanova, znaiti neto u oima Prirode? Ostavi, dakle, svoje predrasude, Thrse, i pomozi mi! Srea ti je nadohvat ruke. Oh! Gospodine odgovorih sva uasnuta grofu de Bressacu ta ravnodunost koju pridajete Prirodi samo je proizvod sofizama vaeg duha. Radije posluajte svoje srce, pa ete vidjeti kako e ono osuditi sve te pogrene zakljuke raskalaenosti. Nije li to srce pred iji vas sud aljem svetite u kojem Priroda, koju vi vrijeate, eli da je sluaju i potuju? Ako je ona u nj utisnula najveu odbojnost prema zloinu o kojem ste priali, morate se sloiti sa mnom da je on vrijedan osude. Znam, strasti vas sada dre u bludnji, ali im one umuknu, koliko e vas razdirati grinja savjesti? Sto je vea vaa osjetljivost, to e vas vie njene bodlje muiti... Oh, gospodine, uvajte i potujte dane ove njene i dragocjene prijateljice! Nemojte je rtvovati! Zbog toga ete umrijeti od oaja. Svaki dan ... svaki trenutak gledat ete tu dragu tetku koju e u grob otjerati va slijepi bijes. Sluat ete njen alosni glas kako izgovara draga imena koja su bila radost vaeg djetinjstva. Pojavljivat e se u vaim nesanicama, muit e vas u snovima. Sirit e ruke krvave od rana, koje ete joj vi razderati. Od tada neete vie imati ni jednog sretnog trenutka na zemlji. Sva vaa zadovoljstva bit e uprljana. Sve vae misli nemirne. Ruka boja iju mo ne priznajete, trujui vae dane, osveivat e dane koje ste unitili. Neete uivati u svojim zloinima, poginut ete od smrtonosne grinje savjesti, to ste se usudili poiniti ih. Plakala sam izgovarajui ove rijei, kleala sam pred grofovim nogama. Preklinjala sam ga svime to mu je najsvetije da zaboravi uasnu zabludu koju u ja skrivati cijeli svoj ivot, kao to sam mu se zaklela... Ali nisam poznavala ovjeka s kojim sam imala posla. Nisam znala koliko su strasti zahtijevale zloin u njegovoj iskvarenoj dui. Grof hladno ustane. Dobro, vidim da sam se prevario, Thrse ree mi ljutim se moda gotovo jednako na sebe koliko i na vas. Nije vano, nai u neko drugo sredstvo, vi ete mnogo izgubiti, a vaa gospodarica ipak nita nee dobiti. Ova prijetnja izmijeni sve moje misli. Ne prihvativi predloeni zloin, izloila sam se velikoj opasnosti, a moja e gospodarica svejedno izgubiti glavu. Da sam prihvatila sudionitvo, spasila bih se od grofova bijesa, a vjerojatno sam mogla spasiti i njegovu tetku. Ta misao koja se naglo rodila u meni, nagna me da sve prihvatim. Ali kako se naglo predomiljanje moglo initi sumnjivo, odgodila sam na neko vrijeme svoj poraz. Nagovorila sam grofa da mi ponovi svoje sofizme. Sve sam vie hinila kao da ne znam to da mu na njih odgovorim. Bressac povjerova da me je skrio. Svoju slabost opravdah snagom njegove vjetine i na kraju se predah. Grof se baci u moje naruje. Kako bi me taj pokret usreio da mu je povod bio drugaiji!... Ali vie nije bilo vremena. Njegovo uasno vladanje, njegove gnusne namjere ubile su u meni sve osjeaje na koje se moje jadno srce usuivalo pomiljati, u njemu sam vidjela jo samo udovite... Ti si prva ena koju grlim ree mi grof i to svom svojom duom... Ti si predivna, dijete moje! Zraka je razuma dakle ipak prodrla u tvoj duh! Kako je mogue da je ova draesna glavica tako dugo amila u mraku! Zatim se poesmo dogovarati o onome to treba napraviti. Za, po prilici, dva-tri dana, to s obzirom na moj poloaj nee biti teko, trebalo je usuti malo otrova, koji e mi dati Bressac, u alicu okolade koju je gospoa obiavala popiti ujutro. Grof e me zatititi od svih posljedica i, jo istog dana kad poinim djelo, dat e mi ugovor na rentu od dvije tisua talira. Kad mi je dao ta obeanja, rastadosmo se. U meuvremenu se dogodilo neto neobino, neto to e vam jasno otkriti okrutnu duu udovita s kojim sam se bila spetljala. Zato u na trenutak prekinuti priu o pustolovini u koju sam se bila upustila i iji zavretak oekujete. Dva dana nakon naeg zloinakog dogovora, grof dozna da mu je ujak, na kojeg nije raunao, ostavio osamdeset tisua franaka rente... Oh! Nebo blago, rekoh doznavi tu novost, je li ovo dakle nain na koji nebeska pravda kanjava zloinaku zavjeru! Ali brzo se pokajah zbog uvrede koju sam nanijela Providnosti, bacih se na koljena, zatraili oprotenje i ponadah se da e ovaj nenadani dogaaj barem izmijeniti grofove planove ... Kako sam pogrijeila! Oh! Draga moja Thrse ree mi dojurivi jo iste veeri u moju sobu. Kakvi me uspjesi okruuju! Cesto sam ti govorio da je pomisao na zloin ili izvrenje zloina najsigurnije sredstvo da se privue srea. Srea se smijei samo zloincima. Gospodine odgovorih zar vas novac na koji niste raunali nimalo ne nagoni da strpljivo priekate smrt koju ste eljeli pouriti? - Priekati naglo ree grof ne bih priekao ni dvije minute, Thrse, sjeti se da mi je dvadeset i osam godina i da je u tim godinama teko ekati ... Ne, to ne smije izmijeniti nae planove, preklinjem te, prui mi utjehu da vidim sve gotovo jo prije naeg povratka u Pariz... Sutra, prekosutra, ili

25

kasnije... Ve mislim da ti dadem etvrtinu tvoje rente... da ti predam ugovor koji ti je osigurava. inila sam sve to sam mogla da sakrijem uas koji mi je ulijevala ta urba; odluih da postupim kako sam naumila dan ranije, uvjerena da e grof, ako ne izvrim grozni zloin, brzo opaziti da ga izigravam i da e, ako obavijestim gospou de Bressac, bilo to da ona poduzme nakon otkrivanja plana, on jednako smatrati da je prevaren, pa e upotrijebiti sigurnija sredstva koja e isto tako ubiti njegovu tetku, a mene opet izloiti osveti neaka. Preostao mi je put pravde, ali nita me na svijetu nije moglo nagnati da njim krenem. Odluih dakle da obavijestim groficu. Od svih moguih puteva taj mi se inio najbolji, i ja pooh njime. Gospoo rekoh joj sutradan nakon posljednjeg sastanka s grofom moram vam otkriti neto veoma vano, ali ma koliko vas to zanimalo, ja sam osuena na utnju, ako mi prije ne date svoju asnu rije da neete gajiti nikakvu mrnju prema gospodinu vaem neaku zbog drskosti njegova plana... Vi ete uiniti, gospoo, ono to smatrate da je najbolje, ali neete rei ni rijei. Udostojte se obeati mi to, ili u utjeti! Gospoa de Bressac, koja je vjerovala da se radi o uobiajenim Ilirovima njena neaka, dade mi zakletvu koju sam traila, i ja joj otkrih sve. Nesretna ena brine u pla doznavi ovu strahotu. udovite! povie. Jesam li ikad uinila neto to nije bilo za njegovo dobro? Zar je postojao neki drugi razlog osim njegove sree, to sam strogou htjela predusresti ili izlijeiti njegove poroke! I zar upravo meni ne mora biti zahvalan zbog ovog nasljedstva kojeg se domogao? Ah, Thrse, Thrse, dokai mi da je taj plan istinit, dokai mi to na nain da ne mogu posumnjati! Potrebno mi je sve to u meni moe ugasiti osjeaje koje je moje zaslijepljeno srce jo gajilo prema tom udovitu... Tada joj pokazah kutiju s otrovom. Bolji joj dokaz nisam mogla pruiti. Gospoa je htjela napraviti pokus. Dadosmo malo otrova psu kojeg zatvorismo i koji nakon dva sata ugine u groznim grevima. Gospoa de Bressac vie nije mogla sumnjati. Naloi mi da joj dadem ostatak otrova i odmah po glasniku posla pismo svom roaku vojvodi de Senzeval, s molbom da potajno posjeti ministra i da mu izloi okrutnost neaka kojeg je rtva imala postati. Da pribavi tajno kraljevo pismo i da odmah doe na njeno imanje da je to prije oslobodi zloinca koji se tako okrutno urotio protiv njena ivota. Taj grozni zloin, meutim, morao se dogoditi. Nebo je iz nepojmljivih razloga dopustilo da krepost podlegne opaini. ivotinja na kojoj smo izvrili na pokus sve je otkrila grofu. uo ju je kako zavija, a kako je znao da je taj pas tetkin miljenik, pitao je to su mu uinili. Oni kojima se obratio nisu nita znali, zato mu nisu mogli dati toan odgovor. Od tog trenutka u njemu se poela buditi sumnja. Nita nije rekao, ali vidjela sam da je uznemiren. Rekla sam to grofici, ona se jo vie prestraila, pa je htjela pouriti glasnika i to bolje sakriti razlog njegova putovanja. Svom je neaku rekla da ga alje u Pariz da zamoli vojvodu de Senzeval da odmah preuzme upravljanje nasljedstvom ujaka koje su naslijedili, jer, ako se nitko ne pojavi, moglo bi doi do parnienja. Dodala je da je zamolila grofa da je odmah nakon toga posjeti i izloi joj stanje, kako bi ona mogla otputovati tamo sa svojim neakom, ako bude potrebno. Grof je isuvie dobro itao ljude a da ne bi vidio nemir na licu svoje tetke, a da ne bi opazio malu zbunjenost na mojem licu. Sve je shvatio i uinio to je mogao da se spasi. Pod izgovorom da ide u etnju, udaljio se od dvorca. Priekao je glasnika na putu kojim je ovaj svakako morao proi. A kako je ovaj ovjek bio mnogo odaniji njemu nego grofici, grof je bez potekoa dobio pismo. Uvjerio se u ono to je nazivao mojom izdajom te je dao sto lujdora glasniku da se vie nikad ne pojavi kod njegove tetke. S bijesom u srcu, vratio se u dvorac. Ipak se svladao. Sreo me je, umiljavao mi se kao i obino, i pitao hoe li to biti sutra, budui da sve mora biti gotovo prije nego to vojvoda dode. Zatim je mirno, ne odavi nita, legao. Ja tada nisam znala nita, bila sam potpuno nasamarena. Ako se taj strani zloin ne dogodi, on e ga sam poiniti, rekao mi je, ali nisam znala kako. Mnogo sam nagaala, ali nema smisla da vam o tome priam. Vratimo se radije okrutnom nainu na koji sam bila kanjena zato to ga nisam izvrila. Sutradan je gospoa kao i obino uzela svoju okoladu, onda se digla, dotjerala i sjela za stol. inila mi se uznemirena. Tek to smo izali iz njenih odaja, pribliio mi se grof: Thrse ree mi najhladnokrvnije to je mogao pronaao sam mnogo sigurnije sredstvo od onoga koje sam ti bio predloio da bismo doli do naeg cilja. Morao bih s tobom podrobnije razgovarati, ali ne usuujem se tako esto dolaziti u tvoju sobu. Budi tono u pet sati u dnu vrta, doi u tamo. Malo emo proetati umom pa u ti sve objasniti. Moram vam priznati, gospoo, ne znam, je li to bila Providnost, krajnja naivnost ili zaslijepljenost, ali nita nije nagovijetalo stranu nesreu koja me ekala. Bila sam toliko sigurna u gospoinu tajnu i planove da nisam mogla zamisliti da ih je grof mogao otkriti. Ipak sam osjeala neku zebnju. Vjerolomstvo je vrlina kad ovjek obea da e uiniti zloin, rekao je jedan na pjesnik tragiar. Ali vjerolomstvo je uvijek mrsko njenoj i osjetljivoj dui koja mu se mora utei. Moja me uloga zbunjivala. Bilo kako bilo, dooh na sastanak. Grof mi se brzo pridruio, pribliio mi se s bezbrinim i veselim izrazom na licu. Onda smo krenuli u umu ne razgovarajui o planu, samo smo se alili i smijali kao i obino. Kad god bih htjela skrenuti razgovor na predmet zbog kojeg me pozvao na sastanak, odgovarao mi je da priekam, da se boji da nas netko ne opazi, da jo nismo

26

na sigurnom. Tako smo i neopazice stigli do ona etiri stabla uz koja sam onako okrutno bila privezana. Zadrhtah kad vidjeh to mjesto. Ugledah pred oima sav uas svoje sudbine, a moete zamisliti koliko se moj strah poveao kad sam vidjela to se nalazi na tom kobnom mjestu. S jednog stabla visili su konopci. Tri strane engleske doge bile su privezane za tri ostala stabla. inilo se kao da mene ekaju, kao da ekaju da postanem hrana njihovih zapjenjenih i razjapljenih gubica, uvao ih je jedan grofov miljenik. Tada mi se pokvarenjak obrati najprostakijim izrazima. U redu... ree mi. Prepoznaje li grm iz kojeg sam te izvukao kao divlju zvijer da te vratim ivotu koji si zasluila da izgubi?... Prepoznaje li ova stabla kojima sam ti prijetio, ako mi ikad prui priliku da se pokajem zbog svoje dobrote? Zato si prihvatila moj prijedlog kad si imala namjeru da me izda, i kako to zamilja da moe sluiti vrlini izlaui opasnosti slobodu onoga kojemu duguje sreu? Kad si se ve nala izmeu dva zloina, zato si izabrala onaj gnusniji? Jao! Izabrala sam manji. Morala si odbiti bijesno nastavi grof zgrabivi me za ruku i estoko potresavi da, odbiti, a ne prihvatiti samo zato da bi me izdala. Tada mi gospodin de Bressac ispria sve to je uradio da bi se dokopao gospoina pisma i kako se u njemu rodila sumnja koja ga je nagnala da se doepa tog pisma. Sto si postigla svojom dvolinou, nedostojni stvore nastavi. Izloila si opasnosti svoj ivot ne spaavajui time tetkin. Sve je gotovo, na povratku u dvorac pobrat u plodove, ali ti mora umrijeti, a prije nego to izdahne, mora nauiti da put kreposti nije uvijek najsigurniji i da postoje trenuci kad je sudionitvo u zloinu bolje od prokazivanja. I ne dajui mi vremena da odgovorim, ne pokazujui ni najmanju samilost prema okrutnom stanju u kojem sam se nalazila, povue me prema stablu koje mi je bilo namijenjeno, tamo gdje ga je ekao njegov miljenik. Evo one ree mu koja je htjela otrovati moju tetku i koja je moda ve poinila taj strani zloin, usprkos svim mojim mjerama opreza. Moda bi bolje bilo kad bih je predao u ruke pravde, ali onda bi izgubila ivot, a ja joj ga elim ostaviti kako bi to vie mogla patiti. Dva me krvnika tada zgrabie i u tren oka svukoe do gola. Zgodna stranjica govorio je grof glasom najokrutnije ironije, grubo dodirujui to mjesto izvrsno meso, odlian ruak za moje doge. Kad na meni vie nije ostalo ni krpice, privezae me za stablo konopcem koji mi ovise oko pasa. Ruke mi ostavie slobodne kako bih se bolje mogla braniti. Nain na koji su me vezali doputao mi je da se miem est stopa naprijed i natrag. Grof me tada obie da vidi kako sam privezana. Po okrutnosti kojom me dirao inilo mi se kao da mu ruke gore od elje da me to prije preda otrim zubima svojih pasa. Hajdemo ree svom pomoniku vrijeme je da pusti te ivotinje. Pustie ih, grof ih je razjarivao, sva se tri bacie na moje nevoljno tijelo, inilo se kao da nijedan komadi nee ostati sauvan od njihovih bijesnih napada. Uzalud sam ih odbijala od sebe, oni su jo ee napadali, a za vrijeme tog uasnog prizora, Bressac, ona nitarija Bressac, kao da su moje muke razbudile njegovu iskvarenu raskalaenost... predavao se zloinakim milovanjima svog miljenika. Bit e dosta ree nakon nekoliko minuta zavei pse i ostavimo ovu nesretnicu njenoj zloj sudbini! Vidi, Thrse ree tiho odvezujui me krepost esto veoma skupo stoji. Zar misli da dvije tisue talira ne vrijede vie od ovih ujeda kojima si prekrivena? Ali, u oajnom stanju u kojem sam bila, jedva sam ga i uti mogla. Padoh pored stabla i gotovo izgubih svijest. Ja sam doista dobar kad ti spaavam ivot ree izdajica kojeg su moje nevolje razjarivale pazi dakle kako e upotrijebiti ovu moju milost. Onda mi naredi da ustanem, da pokupim odjeu i da to prije napustim to mjesto. Kako mi je krv curila sa svih dijelova tijela, obrisah se travom, da se ne bi zaprljali ostaci odjee, jedino to sam jo imala. Dok sam to radila, Bressac se etao gore-dolje, vie zaokupljen svojim mislima nego sa mnom. Oteeno tijelo, krv koja je jo curila, strani bolovi koje sam osjeala, sve me to spreavalo da se odjenem, a taj neasni ovjek koji me doveo u to grozno stanje... taj ovjek za kojeg bih nekad i ivot bila dala, nije pokazivao ni najmanjeg znaka milosra. im sam se spremila, ree: Idite kud hoete, sigurno jo imate novaca, nita vam neu oduzeti, ali da se niste usudili pribliiti se ni jednoj od mojih kua u gradu ili na selu. Za to imate dva jaka razloga. Najprije, morate znati da stvar za koju smatrate da je gotova, nije uope zavrena. Rekli su vam da vie ne postoji, ali doveli su vas u zabludu. Naredba nije nita sredila. Ostavili su vas u ovom poloaju da vide kako ete se ponaati. A drugo, sad ete javno biti optueni kao ubojica grofice. elim da, ako jo die, s tom milju poe u grob. Cijela e kua to saznati. Eto, dakle, na leima imate dvije umjesto jedne rasprave, samo to vam protivnik nee vie biti stari zelena, ve bogat i moan ovjek, koji je odluio da vas progoni sve do pakla, ako zloupotrijebite ivot koji vam je njegova milost poklonila. - Oh! Gospodine odgovorih ma kolika je vaa neumoljivost prema meni, ne morate se plaiti mojih postupaka. Mislila sam da mi je dunost neto poduzeti protiv vas, radilo se o ivotu vae tetke, ali kad se radi o nesretnoj Thr?si, nikad nita neu poduzeti. Zbogom, gospodine, neka vas vai zloini uine sretnim onoliko koliko mi je vaa okrutnost nanijela boli. I bilo kakvu sudbinu nebo da mi namijeni, sve dok me bude dralo na ovom jadnom ivotu, svoje dane provodit u jedino u molitvi za vas. Grof podigne glavu. Nije se mogao svladati,

27

a da me ne pogleda kad sam ovo izgovorila. Videi kako posrem i plaem, sigurno u strahu da ga to ne gane, okrutnik se udalji i nikada ga vie ne vidjeh. Potpuno se predadoh svojoj boli, klonuh na zemlju pored stabla, uma je odjekivala od mojih jecaja. Pritiskivala sam o zemlju svoje nesretno tijelo, suzama sam travu vlaila. O Boe moj kliknuh ti si tako htio. U tvojim vjenim nacrtima nevin je uvijek postajao plijenom grenika, raspolai mnome, Gospode, jo sam daleko od patnje koju si ti pretrpio za nas. Neka me ove muke koje, tujui te, podnosim budu dostojne jednog dana nagrada koje si obeao slabom kad si ti razlog njegovih muka i kad tebe slavi u svojim patnjama! Mrak se sputao. Nikamo nisam mogla krenuti. Jedva sam se na nogama drala. Pogledah grm u kojem sam spavala etiri godine ranije, u gotovo jednako jadnom poloaju. Dovukoh se do njega onako kako sam mogla, spustih se na isto mjesto, muena svejednako ranama koje su krvarile, i potitena nesreama svoje due i tjeskobama svog srca. Na tom mjestu provedoh najuasniju no koju je mogue zamisliti. U zoru mi krepkost mojih godina i temperamenta dade malo snage, pa kako sam isuvie bila zastraena blizinom tog okrutnog dvorca, odmah se udaljih. Napustih umu, odluna da svakako stignem do prvog naselja. Tako dospjeh u gradi SaintMarcel koji je od Pariza udaljen oko pet milja. Upitah gdje stanuje lijenik, pokazae mi kuu. Zamolih ga da mi previje rane, rekoh mu da sam zbog nesretne ljubavi pobjegla iz roditeljske kue u Parizu, da su me nou u umi sreli razbojnici koji su iz osvete to sam se usprotivila njihovim eljama, pustili pse na mene. Rodin me, tako se zvao taj strunjak, najpaljivije pregleda, ne nae nita opasno u mojim ranama, ree da bi me bio u manje od petnaest dana uinio svjeom kao i prije moje pustolovine, da sam odmah nakon nesree dola k njemu, ali da su no i nemir pogorali moje rane te da e biti potreban mjesec dana da se oporavim. Rodin me smjesti kod sebe, s najveom panjom pobrine se o meni i tridesetog dana na mom tijelu nije bilo nikakva znaka okrutnosti gospodina de Bressaca. im mi je stanje u kojem sam se nalazila dopustilo da izaem na zrak, najprije sam u gradiu potraila spretnu i inteligentnu djevojku koja je otila u grofiin dvorac da dozna sve to se dogodilo nakon mog odlaska. Znatielja nije bila pravi razlog koji me naveo na ovaj korak. Ta opasna znatielja sigurno nije bila na mjestu. Ali ono to sam bila zaradila kod grofice bilo je ostalo u mojoj sobi. Kod sebe sam imala tek esnaest lujdora, u dvorcu mi je bilo ostalo jo vie od etrdeset. Nisam vjerovala da grof moe biti toliko okrutan da mi odbije ono to mi je po zakonu pripadalo. Bila sam uvjerena da ga je prvi bijes proao, da mi nee nanijeti takvu nepravdu, zato sam mu napisala veoma dirljivo pismo. Briljivo sam skrivala mjesto na kojem se nalazim, molila sam ga da mi vrati odjeu i ono malo novca to je ostalo u mojoj sobi. Jedna ivahna i duhovita seljanka pobrine se za moje pismo, i jo mi obea da e kriom pokuati saznati sve ono to me zanimalo i da e mi to kazati na povratku. Zamolih je da nipoto ne oda mjesto gdje se nalazim, da nita ne pria o meni, i da kae da joj je pismo koje donosi predao neki ovjek kojeg je srela petnaest milja dalje od dvorca. Jeannette krene i dvadeset i etiri sata kasnije donese mi odgovor. Pismo jo postoji, ali prije nego to vam proitam taj odgovor, dopustite da vam ispriam ono to se dogodilo kod grofa otkad sam bila otila. Gospoa de Bressac jo je istog dana kad sam izala iz dvorca opasno oboljela, a dva dana kasnije umrla je u groznim mukama. Odmah su dojurili roaci, a neak, koji je toboe bio strano pogoen, tvrdio je da mu je tetku otro vala dvorkinja koja je istog dana pobjegla. Povedena je istraga s namjerom da se ta nesretnica, im je pronau, odmah pogubi. Uostalom, grof je tim nasljedstvom postao mnogo bogatiji nego to je mislio. Grofiin novac, dragulji, svi predmeti o kojima nitko nita nije znao, donijeli su mu, bez obzira na prihode, vie od esto tisua franaka, to vrijednosnih papira, to gotovog novca. U hinjenoj boli taj mladi ovjek uistinu je s tekom mukom sakrivao radost, a roaci koji su se sakupili na grofov zahtjev da se pregleda tijelo, ostavili su ga, nakon to je oplakao grofiinu sudbinu i zakleo se da e se osvetiti zloinki i ne dati joj, ako mu padne u ruke, da mirno uiva u plodovima svog zlodjela. S Jeannettom je razgovarao sam gospodin de Bressac, postavljao joj razliita pitanja na koja je djevojka odgovarala tako iskreno i odluno da je grof odluio dati joj odgovor bez podrobnijeg ispitivanja. Evo tog kobnog pisma ree Thrse dajui ga gospoi de Lorsange da, gospoo, evo ga, srce mi ponekad osjea potrebu za njim i uvat u ga sve do smrti. Proitajte ga a da ne zadrhtite, ako moete. Gospoa de Lorsange uze papir iz ruku nae lijepe pustolovke i proita sljedee rijei: Zloinka koja je bila sposobna da otruje moju tetku, toliko je hrabra da mi se nakon tog gnusnog zloina usuuje i pisati. Sad se skriva to bolje moe. Moe biti sigurna da emo poremetiti njen mir, ako je pronaemo. Sto se to usuuje zahtijevati? Kakav to novac spominje? Vrijedi li ono to je ostavila kraa koje je poinila, ili za svog boravka u kui, ili poinjajui ovaj posljednji zloin? Bolje joj je da izbjegava ovakve pothvate, jer emo inae zatvoriti njena glasnika sve dok pravda ne otkrije mjesto na kojem se skriva. Nastavite, drago dijete ree gospoa de Lorsange vraajui papir Thr?si ovo su stvari koje izazivaju zgraanje. Plivati u zlatu i odbiti jednoj nesretnici ono to je zakonito zaradila samo zato to nije htjela poiniti zloin, sramota je kojoj nema ravne. Jao1. Gospoo

28

odgovori Thrse nastavljajui svoju priu puna sam dva dana plakala nakon tog nesretnog pisma. Mnogo me vie pogodilo to strano vladanje nego odbijanje samog novca. Ja sam dakle kriva, govorila sam, po drugi put me, dakle, predaju u ruke pravdi zato to sam isuvie potovala njene zakone! Neka bude, ne kajem se zbog toga. Bilo to da se dogodi, nikad me nee gristi savjest, sve dok mi dua bude ista i dok ne poinim drugo zlo osim sluanja asnih i kreposnih osjeaja koji me nikad nee napustiti. Ipak, nikako nisam mogla vjerovati da e grof stvarno poduzeti istragu o kojoj je pisao. Za njega je bilo vrlo opasno da me s tolikim neistinama privede sudu, pa sam mislila da se on u sebi mnogo vie boji da me vidi, nego to sam se ja plaila njegovih prijetnji. Ove me misli nagnae da ostanem gdje sam bila, i da se tu i smjestim, ako bude mogue, sve dok mi novac koji sam imala bude doputao da se ne udaljavam. Priopih svoj plan Rodinu, on ga odobri, ak mi predloi da ostanem u njegovoj kui. Ali prije nego to vam ponem govoriti o odluci koju sam bila donijela, moram vam malo opisati tog ovjeka i njegovu okolinu. Rodin je bio ovjek etrdesetih godina, smee kose, gustih obrva, iva pogleda, odavao je zdravlje i snagu, ali istovremeno i raskalaenost. Stajao je vrlo dobro, imao je deset do dvanaest tisua franaka rente, kirurgijom se bavio samo iz zabave, u Saint-Marcelu je imao vrlo lijepu kuu u kojoj je, kad mu je ena umrla, stanovao sam s dvije sluavke i svojom kerkom. Ta mlada djevojka zvala se Rosalie i upravo je navravala etrnaest godina. Posjedovala je sve drai koje mogu najvie uzbuditi. Stas nimfe, okruglo, svjee, izvanredno ivo lice, crte draesne i njene, najljepa usta na svijetu, velike crne oi, pune dobrote i osjeaja, kestenjasta kosa padala joj je sve do pasa, koa joj je bila neobino bijela... nevjerojatno njena, vrat prekrasan, a dua joj je bila jedna od najljepih koje je priroda ikad stvorila. Dvije drugarice s kojima sam trebala raditi u kui bile su seljanke, jedna guvernanta, a druga kuharica. Prvoj je moglo biti dvadeset i pet godina, a drugoj osamnaest ili dvadeset. Obje su bile veoma ljupke. Ovakav je izbor u meni malo pobudio sumnju s obzirom na Rodinovu elju da me zadri. Zato mu je potrebna trea ena, govorila sam u sebi, i zato eli da sve budu lijepe? Ima tu neto to se ne slae s uobiajenim ponaanjem od kojeg se nikada ne elim udaljiti. To moram ispitati. Prema tome, zamolih gospodina Rodina da mi dopusti da se jo sedam dana oporavljam kod njega, uvjeravajui ga da e nakon tog vremena dobiti odgovor na svoj prijedlog. To vrijeme iskoristih da se to vie zbliim s Rosalijom, odluna da ne ostanem u kui njena oca ako bi mi tu to moglo nauditi. Kako su moje misli bile uperene u tom pravcu, ve sutradan opazih da se taj ovjek bavi poslovima koji su u meni izazvali veliku sumnju u njegovo ponaanje. Gospodin Rodin je drao kolu s djecom obaju spolova, tu je povlasticu bio dobio dok mu je jo ena bila iva, a nisu smatrali da mu je moraju oduzeti kad je ona umrla. Gospodin Rodin nije imao mnogo uenika, ali su svi bili probrani. Imao je etrnaest djevojica i etrnaest djeaka. Nikad nije uzimao mlae od dvanaest godina, a u esnaestoj ih je uvijek otputao. Kako su sva ta Rodinova djeca bila lijepa! Kad bi mu doveli dijete s kakvim tjelesnim nedostatkom, ili dijete koje uope nije bilo lijepo, odbijao ga je spretnim izgovorima koje je uvijek bojio sofizmima na koje nitko nije mogao odgovoriti. Tako broj njegovih tienika nije morao biti potpun, ali su oni koje je imao uvijek bili lijepi. Ta djeca nisu jela kod njega, ve su dolazila dva puta dnevno, od sedam do jedanaest ujutro i od etiri do osam naveer. Tu djecu nisam vidjela prije jer su, kad sam stigla, bila na praznicima. Pojavila su se pri kraju mog ozdravljenja. Rodin je sam pouavao svoje uenike, a guvernanta se brinula o djevojicama koje je on posjeivao im bi zavrio nastavu s djeacima. Svoje mlade uenike uio je pisati, malo im je predavao aritmetiku, malo povijest, crtanje, glazbu, sve sam, bez ijednog drugog uitelja. Svoje sam uenje najprije povjerila Rosaliji, pitala sam je kako joj otac istovremeno moe vriti posao kirurga i uitelja, rekla sam joj da mi se to ini neobino, jer bi lagodno mogao ivjeti ne bavei se ni jednim ni drugim. Rosalie, s kojom sam ve bila prilino dobra, nasmije se na moje rijei. Nain na koji je primila moje rijei izazva u meni jo veu znatielju, i ja je zamolih da mi se potpuno povjeri. Sluaj ree mi ta ljupka djevojka svom iskrenou svojih godina i svom naivnou svog divnog karaktera. Sluaj, Thrse, sve u ti rei, dobro vidim da si estita djevojka... koja nee izdati tajnu to u joj je povjeriti. Naravno, draga prijateljice, moj otac moe biti bez svega ovoga. Za to to se bavi ovim dvama zanimanjima postoje dva razloga. Kirurgijom se bavi jer mu se to svia, iz zadovoljstva da u svom umijeu doe do novih otkria. On je na tom polju toliko postigao da ga sad smatraju najspretnijim kirurgom u Francuskoj. Dvadeset godina radio je u Parizu, a na selo se povukao radi udobnosti. Pravi je lijenik Saint-Marcela neki Rombeau kojeg je uzeo pod svoju zatitu i pridruio svojim pokusima. Ti bi sad, Thrse, htjela znati zato dri tu kolu?... Tome je razlog raskalaenost, draga moja, samo krajnja raskalaenost. Moj otac u acima i jednog i drugog spola nalazi predmete koje podvrgava svojim sklonostima, iskoritava ih... Sluaj... nastavi Rosalie danas je petak, jedan od tri dana u tjednu kad ispravlja njihove greke. I ba u tom ispravljanju moj otac nalazi svoj uitak. Slijedi me, vidjet e kako on to radi. Moemo promatrati iz moje sobe koja je blizu prostorija gdje on to izvodi, moramo ii tiho, bez buke, i pazi da nikad ne otkrij e nita o

29

onome to sam ti rekla i to e uskoro vidjeti. Bilo je isuvie vano da upoznam navike nove osobe koja mi je nudila utoite, a da bih odbila ono to mi ih je moglo otkriti. Pooh za Rosalijom, ona me smjesti uz malu pukotinu kroz koju se moglo vidjeti sve to se dogaa u susjednoj sobi. Tek to smo se smjestile, ue Rodin vodei djevojicu od etrnaest godina, bijelu i lijepu kao ljubav. Jadna mala, sva u suzama, uasnuta onim to je eka, jecajui, slijedila je svog okrutnog uitelja, onda mu se bacila pred noge, molila ga za milost, ali u neumoljivom Rodinu ve je i to upalilo prve iskre uitka, koje su kroz divlji pogled ve arile iz njegova srca... Oh ne, ne vikao je to vam se isuvie mnogo puta dogodilo, Julie, sad se kajem zbog svoje dobrote zbog koje ste uvijek upadali u nove greke, ali teina ove greke ne moe me nagnati na samilost, ak i kad bih to htio... Papiri koji ste dali djeaku pri ulasku u razred? Nisam ga dala, gospodine! Oh! Vidio sam ga, vidio. Nita ne vjerujem ree mi Rosalie to su greke koje izmilja da bi opravdao svoje izgovore. To je malo stvorenje pravi aneo, a on je tako okrutan ba zato to mu ona odolijeva. U meuvremenu je veoma uzbueni Rodin zgrabio djevojku za ruke, podigao ih u zrak i privezao za kolut koji se nalazio na stupu u sredini te sobe za kanjavanje. Julie se vie nije mogla braniti ... nikako ... osim svojom lijepom glavom koja je tuno promatrala krvnika, predivnom razbaruenom kosom i suzama koje su natapale to najljepe, najslae i najzanimljivije lice na svijetu. Rodin je promatrao tu sliku, raspaljivao se njome. Onda je povezom prekrio oi koje su ga preklinjale. Julie vie nita nije vidjela. Sad je slobodnije mogao skinuti veo njena stida, koulju joj je zadigao sve do struka... Kakva bjelina, kakva ljepota! Latice rua rasute po cvijetu ljiljana rukom same ljupkosti! Kakvo je to bie koje moe biti toliko okrutno da na muke osudi tako svjee i draesne ari? Kakvo je to udovite kojem suze i bol priinjaju uitak? Rodin je promatrao... njegov je uareni pogled bludio, ruke su mu se usuivale oskvrnjivati cvijet koji e njegova grubost osramotiti. Nijedan nam pokret nije mogao izmaknuti, razvratnik je sad rastvarao, sad stiskao njene ari koje su ga oduevljavale. Nudio nam ih je u svoj njihovoj ljepoti, inilo se kao da ne trai nita vie. Iako mu je pravi hram ljubavi bio nadohvat ruke, Rodin ga, vjeran svom obredu, nije ak ni gledao, kao da ga se bojao, pa ga je i skrivao kad bi ga poloaj tijela sluajno otkrio. I najmanja rastresenost mogla je poremetiti njegov ritual, a on nije htio da mu bilo to odvrati panju... Njegov bijes na kraju prijee granice. Najprije ga je poeo izraavati pogrdama, onda je prijetnjama zastraivao malu nesretnicu koja je podrhtavala pod udarcima koji su je mogli raskomadati. Rodin vie nije bio pri sebi, dohvatio je snop bieva iz posude s octom u kojem ih je vlaio da bi bili otriji i snaniji... A sad treba trpjeti ree pribliavajui se rtvi. Okrutnik tada snano raspali bievima po svim otkrivenim dijelovima. Najprije zada dvadeset i pet udaraca od kojih njena put onako svjee koe postade sasvim crvena. Julie je putala krikove... prodorne krikove koji su me pogaali u duu. Suze su joj curile ispod poveza i poput dragulja klizile po lijepim obrazima. Rodina je to jo vie razjarivalo... Prinosio je ruke izudaranim dijelovima tijela, dodirivao ih, stiskao, inilo se kao da ih priprema za nove napade. I doista, Rodin ponovo poe udarati, pratei svaki udarac pogrdom, prijetnjom ili prijekorom... krv se pojavi ... Rodin pobjesni. Uivao je promatrajui ive dokaze svoje okrutnosti. Vie se nije mogao svladavati, njegov se ar oitova u najnepristojnijem stanju, bez ikakve bojazni htio je sve unititi. Julie ga nije mogla vidjeti... u jednom trenutku htio je prodrijeti, zauzeti pobjedniki poloaj, a onda je ustuknuo. Poevi opet sa surovostima, Rodin ju je rukom udarao, na silu pokuavao odkrinuti zavjese sa skrovita ljupkosti i slasti... Bio je sav izvan sebe, toliko opijen da se vie nije mogao sluiti razumom. Kleo je, psovao, bjesnio, nita ga nije moglo odvratiti od divljakih udaraca, sve to je radio izvodio je jednako surovo, a onda se zaustavio jer je osjetio da na taj nain ne moe nastaviti bez opasnosti da izgubi snagu koja mu je bila potrebna za nove pothvate. Obucite se ree djevojci odvezavi je, pa se i sam dotjera. Ako se jo neto slino dogodi, znajte da neete proi ovako lako kao sada. Julie se vrati u svoj razred, a Rodin posjeti djeake i odmah dovede jednog petnaestogodinjeg uenika koji je bio lijep kao slika. Poe ga karati. S njim se sigurno osjeao ugodnije, jer ga je milovao i ljubio mrmljajui: Zavrijedili ste da budete kanjeni, i bit ete kanjeni... Izgovorivi to, s djetetom je preao sve granice stida. Sad ga je sve zanimalo, nita nije iskljuivao, skinuo mu je odjeu, pipao gdje je stigao. Prijetio, milovao, ljubio, grdio. Njegovi prljavi prsti pokuavali su izazvati u djeaku osjeaj slasti koju je htio sam doivjeti. No ree mu satir vidjevi plodove svog uspjeha vidim vas u stanju koje sam vam zabranio... Kladim se da bi s jo dva pokreta sve izletjelo na mene... Isuvie siguran u uzbuenje koje je izazivao, razvratnik se pribliio da prinese rtvu, a usta su mu bila hram koji je nudio ovom ugodnom tamjanu. Rukama je izazivao mlazeve, gutao ih, a i sam je bio spreman da prsne, ali je htio doprijeti do cilja. Ah! Kaznit u vas zbog ove vae gluposti ree diui se. Prihvati djeakove ruke, sputa ih, i sav se preda oltaru na kojem je htio prinijeti rtvu svog bijesa. Odkrine ga, obaspe poljupcima, prodre jezikom koji se u njemu izgubi. Pijan od strasti i bijesa, Rodin je izraavao osjeaje i jednog i drugog... Ah! Mali lopove povie moram se osvetiti zbog obmane koju

30

si mi pruio. I Rodin se prihvati bia. Kako je bio uzbueniji nego s djevicom, udarci su mu postali i snaniji i brojniji. Dijete je plakalo, Rodin se zanosio, ali dozivahu ga novi uici, zato oslobodi djeaka i krene po druge rtve. Nakon djeaka doe trinaestogodinja djevojica, a nakon nje novi uenik i nova djevojica. Izbievao je pet djeaka i etiri djevojice. Posljednji je bio etrnaestogodinji djeak, prekrasna lika. Rodin ga je htio imati, uenik se branio, zaslijepljen razvratom, ovaj ga je ibao, a kako krvnik vie nije bio svoj gospodar, izbacio je pjenaste mlazove svog plama po izudaranim dijelovima tijela svog uenika smoivi ga od stopala do pasa. Tada naeg popravljaa uhvati bijes to nije imao snage da se svlada barem do kraja, pa ljutito oslobodi djeaka i poalje ga u razred uvjeravajui ga da mu se nita nee dogoditi. Strano me pogodilo sve to to sam ula i vidjela. Oh, nebesa rekoh Rosaliji kad su zavrili ovi uasni prizori kako se ovjek moe predati takvim nastranostima? Kako moe nai zadovoljstvo u mukama koje zadaje? Ah, ne zna ti jo sve odgovori mi Rosalie sluaj nastavi dok smo se vraale u njenu sobu ono to si vidjela moglo ti je pokazati da su strahote koje ini moj otac jo vee kad osjeti da su mu uenici dobri. Djevojice meutim zlorabi na isti nain kao i djeake. (Rosalie je mislila na zloinaki nain kojeg sam i ja mogla postati rtva, i to s voom razbojnika meu koje sam bila upala kad sam se spasila iz zatvora, od kojih me oslobodio i oskvrnuo trgovac iz Lyona.) Tim nainom djevojke nisu obeaene, niti se moraju plaiti trudnoe, a nita ih ne moe sprijeiti da nau mua. Ne proe godina dana a da on na ovaj nain ne osramoti sve djeake i gotovo sve djevojice. Od etrnaest djevojica koje si vidjela osam ih je ve oskvrnuo na ovaj nain, od djeaka devet. Dvije ene koje mu slue doivjele su iste strahote... O, Thrse doda Rosalie zagrlivi me o draga djevojko, i mene je oskvrnuo na taj nain... Ni jedanaest godina nije mi bilo kad sam postala njegova rtva... kad se, jao, nisam mogla obraniti! Ali, gospoice prekidoh je, uasnuta... a vjera, preostao vam je barem put vjere... Zar ne moete potraiti savjet od nekog sveenika i sve mu priznati? Ah, ti ne zna da on, kvarei nas, gui u nama i svako sjeme vjere, da nam zabranjuje sve sakramente. Uostalom, da li bih mogla? Nije me mnogo pouavao. Ono malo to mi je rekao o tim stvarima, kazao je iz straha da moje neznanje ne izda njegovu bezbonost. Ja se nikad nisam ispovjedila, nikad nisam primila prvu priest, on sve to tako dobro zna ismijati da se oni koje je zaveo zauvijek udaljuju od svojih dunosti. Ili, ako su zbog svojih obitelji prisiljeni da ih obavljaju, rade to tako mlako i ravnoduno da se on ne boji da bi ga mogli izdati. Vjeruj, Thrse, vjeruj vlastitim oima nastavi ona i gurnu me brzo u sobu iz koje smo bile izale. Doi, soba u kojoj on kanjava svoje ake ista je soba u kojoj se naslauje na nama. Nastava je zavrila, ovo je vrijeme kad, zagrijan onim to si vidjela, dolazi da nadoknadi suzdravanje koje mu opreznost ponekad namee. Stani tamo gdje si prije bila, draga djevojko, i tvoje e oi sve vidjeti. Koliko sam god bila znatieljna da vidim te nove strahote, bilo je bolje da odem u sobicu nego da me za vrijeme nastave iznenadi s Rosalijom. Rodin bi sigurno posumnjao. Smjestih se dakle tamo gdje mi ree. Rodin gotovo istog trena ue u sobu svoje keri i povede je u sobu o kojoj smo razgovarale. Tada se pojavie i druge dvije djevojke. Tu se, sad bez ikakva opreza i straha, bestidni Rodin slobodno preda svim nastranostima svoje raskalaenosti. Rukama je mlatio dvije potpuno gole seljanke. I dok je jednu tukao, druga je njemu uzvraala. U meuvremenu je najprljavijim i najodvratnijim milovanjima obasipao ak i Rosalijin rtvenik koji mu je ona, leei na naslonjau, pruala u malo sagnutom poloaju. Najzad je doao red i na tu nesretnicu. Rodin je pri vee za stup kao to je privezivao i svoje uenike, i dok su dvije ene, od vremena do vremena, sad jedna, sad druga, a ponekad i obje zajedno, udarale njega, on je bievao svoju ker, udarao ju je od pasa pa sve do ispod bedara, divljajui od uitka. Njegova je razdraenost bila prela sve granice, derao se, psovao, ibao. Za mjesta koja je udarao biem istog trenutka su se lijepile njegove usne. I unutranjost oltara, i usta rtve... sve, sve osim prednjeg dijela, sve je bilo izgrizeno od poljubaca. A onda je, ne mijenjajui poloaja, prodro u usko skrovite uitka. Istovremeno je guvernanta njegovim poljupcima pruala isto prijestolje, dok ga je druga djevojka bievala koliko je god snano mogla. Rodin je bio izvan sebe, udarao je, kidao, tisuama poljubaca izraavao svoju estinu na onome to je sluilo njegovu bludu. Bomba je prasnula i opijeni se razvratnik usudio okusiti najslai uitak u krilu rodoskvrnua i prljavtine. Rodin ode da neto pojede. Nakon ovakvih pothvata bio mu je potreban oporavak. Naveer je opet imao i nastavu i kanjavanje, mogla sam dakle promatrati nove prizore, da sam htjela, ali i ono to sam vidjela bilo je dovoljno da odluim kako u odgovoriti na ponudu tog zlikovca. Pribliavalo se vrijeme kad sam mu morala dati odgovor. Dva dana nakon tih dogaaja on sam doe u moju sobu. Zatekne me u krevetu. Izgovor da vidi je li ostao jo kakav trag rana dade mu, a da se nisam mogla usprotiviti, pravo da me pregleda golu, a kako je to ve mjesec dana inio dvaput dnevno, ne uinivi nita to bi moglo povrijediti moj stid, nisam smatrala da mu se moram oduprijeti. Ali taj put su Rodino vi planovi bili drugaiji. Kad je pregledavao mjesto svog kulta, tako je snano pritisnuo bedra uz moja da mu nisam mogla pruiti nikakav otpor. Thrse ree mi i rukom

31

me pogladi na nain koji nije doputao nikakvu sumnju sad ste zdravi, draga moja, i moete pokazati svoju zahvalnost kojom vam je, kako vidim, srce ispunjeno. To nije teko, potrebno je samo ovo nastavi bestidnik i pritisnu me svom snagom... Samo je ovo nagrada, nikad nita drugo ne zahtijevam od ena... ali, pa ovo je jedna od najljepih koje sam ikad vidio... Kakva oblina!... Kakva elastinost!... Kakva fina koa... Oh! Svakako je elim... Rekavi to, Rodin je ve bio spreman da izvri svoje namjere, a da bi ih ispunio, bio je prisiljen da me pusti na trenutak. Ja to iskoristih i oslobodih se njegova zagrljaja. Gospodine rekoh mu morate shvatiti da nema nita na svijetu to bi me moglo nagnati na strahote koje vi, ini mi se, od mene zahtijevate. Znam da sam vam duna zahvalnost, ali uz cijenu zloina nikad je neu iskazati. Jadna sam i nesretna, ali to nije vano, evo ovo malo novca to imam nastavih pruajui mu svoju siromanu kesu uzmite onoliko koliko smatrate da vam dugujem i dopustite, molim vas, da napustim ovu kuu im budem mogla. Zbunjen otporom koji nije oekivao od jedne tako siromane djevojke i smatrajui, kao to nepravedno smatraju ljudi, da djevojka koja je u bijedi mora biti neasna, Rodin me paljivo pogleda. Thrse nastavi nakon nekoliko trenutaka u zao as, ini mi se, izigrava djevicu preda mnom. Mislim da imam nekakvo pravo na tvoju susretljivost, novac nije vaan, zadri ga, ali ne naputaj me! Bilo bi mi drago da imam jednu razumnu djevojku u kui, one koje me okruuju vrlo su nerazumne... Budui da se pokazuje kreposnom u ovom sluaju, nadam se da e to ostati i u svim drugim prilikama. Radi se o mojem dobru, moja ki te voli, maloprije me zamolila da te nagovorim da ostane. Ostani dakle kod nas, ja te pozivam. Gospodine odgovorih ne bih bila sretna ovdje. Dvije djevojke koje vam slue prieljkuju sve vae osjeaje. Bile bi ljubomorne, i ja bih vas prije ili kasnije morala napustiti. Ne boj se odgovori mi Rodin ne mora se plaiti ljubomore tih ena, ja u ih znati zadrati, a samo e ti uivati moje povjerenje a da te to nee dovesti u nikakvu opasnost. Ali, da bi toga bila dostojna, dobro je da zna da je glavna vrlina koju od tebe zahtijevam, Thrse, utljivost i razboritost u svakoj prilici. Ovdje se dogaaju mnoge stvari, mnoge koje nisu u skladu s tvojim naelima vrline, sve treba vidjeti, dijete moje, sve uti, ali nikad nita otkriti... Ah! Ostani sa mnom, Thrse, ostani ovdje, dijete moje, rado u te paziti. Usred mnogobrojnih poroka do kojih me dovode estoka narav, nesputani duh i iskvareno srce, bit e mi utjeha da imam jedno kreposno bie uza se, bie pred koje u kleknuti kao pred Boga, kad se zasitim raskalaenosti... Oh! Nebesa, pomislih u tom trenutku, krepost je dakle potrebna, ovjek bez nje ne moe, jer i sam razvratnik trai smirenje u njoj i eli se njome posluiti kao utoitem. Jo jednom me podsjeti na Rosalijine molbe da ostanem, a kako sam vjerovala da je ipak sauvao neka dobra naela, odluih da ostanem kod njega. Thrse ree mi Rodin nakon nekoliko dana smjestit u te kod svoje keri. Na taj nain nee se morati druiti s dvije ostale djevojke, a dat u ti trista franaka plae. Takav je posao bio prava srea u mom poloaju. Gorjela sam od elje da Rosaliju vratim na put dobra, a moda i njena oca, zato se nisam nimalo kajala zbog onoga to sam odluila... Rodin me odmah povede k svojoj keri i ree joj da me predaje njoj. Rosalie me sva radosna prihvati i ja se istog trenutka preselih. Ni osam dana nije bilo prolo a ve sam poela raditi na obraenju koje sam eljela postii! Rodinova krutost, meutim, osujeivala je sve moje pothvate. Nemoj vjerovati odgovarao je na moje razumne savjete da je potovanje koje odajem kreposti u tebi dokaz da cijenim krepost, ili elja da je pretpostavim poroku. Nemoj se zanositi, Thrse, prevarit e se. Oni koji bi, polazei od mog ponaanja prema tebi, smatrali da je krepost vana i neophodna, poinili bi veliku greku, a i meni bi bilo jako ao kad bi vjerovala da tako mislim. Zidine koje mi slue kao zaklon u lovu, kad isuvie jake zrake sunca okomito padaju na mene, svakako nisu korisna graevina, potrebne su samo u stanovitim prilikama. Izlaem se opasnosti, nalazim neto to me zatiuje, sluim se time, ali moe li to zbog toga biti korisnije, manje vrijedno prezira? U potpuno iskvarenom drutvu krepost niemu ne slui: kako nae drutvo nije takvo, onda je svakako treba ili izigravati, ili se njome sluiti kako bismo se manje morali bojati onih koji je slijede. Ako je nitko ne prihvaa, ona postaje beskorisna. Ne grijeim dakle kad smatram da je njena neophodnost stvar shvaanja, ili prigode. Krepost nije neto to ima neospornu vrijednost, ona je samo nain vladanja koje se mijenja prema svakom kraju, i koje, prema tome, nema nita stvarno, koje je, dakle, nitavno. Jedino ono to je postojano zaista je dobro. Ono to se vjeito mijenja ne moe zahtijevati da bude dobro, eto zato je nepromjenjivost stavljena u red vjenih savrenstava. Ali krepost je potpuno liena te osobine. Ne postoje ni dva naroda na kugli zemaljskoj koji bi bili kreposni na isti nain. Krepost, dakle, nema nita stvarno, nita bitno dobro, pa zato i ne zasluuje nae tovanje. Njome se treba sluiti kao potpornjem, prihvatiti onu iz kraja u kojem ovjek ivi, kako bi te oni koji je stvarno primjenjuju, ili oni koji je zbog poloaja potuju, ostavili na miru, i kako bi te ta krepost, cijenjena ondje gdje se nalazi, svojom nadmoi uvala od napadaja onih koji propovijedaju porok. Ali, jo jednom ponavljam, sve je to stvar sluaja, i nita od svega ovoga ne daje stvarnu vrijednost kreposti. Uostalom, ima kreposti koje neki

32

ljudi ne mogu zamisliti. Kako me onda moete uvjeriti da se krepost koja se bori protiv prirode, koja se protivi strastima, moe nai u prirodi? A ako je tu nema, kako onda moe biti dobra? To e kod ljudi o kojima se radi svakako biti poroci suprotstavljeni ovim krepostima, oni e postati poeljniji, jer e biti jedini oblik... jedini nain koji najbolje odgovara njihovoj vanjtini ili tjelesnom ustrojstvu. U ovoj pretpostavci, dakle, ima vrlo korisnih poroka. Prema tome, kako e to biti krepost ako mi dokaete da njene suprotnosti mogu to biti. Na to vam kau da je krepost korisna drugima, i u tom pogledu ona je dobra. Jer, ako drugima treba initi samo dobro, onda u i ja primati samo dobro. Ovakvo je razmiljanje nadrifilozofsko. Za ono malo dobra koje primam od drugih, ako oni primjenjuju krepost, budui da takav i ja moram biti, prisiljen sam da inim milijun rtava za koje nikad neu dobiti naknadu. Primajui manje nego to dajem, loe trgujem, dakle, trpim mnogo vie zla od liavanja koje podnosim da bih bio krepostan, nego to dobivam dobra od onih koji ga ine. Kako taj sporazum nije nimalo jednakopravan, ja mu se, dakle, ne moram podvrgnuti, a kako sam siguran da, krepostan, drugima neu uiniti toliko dobra koliko u podnijeti muka prisiljavajui se da takav budem, zar nije bolje da se odreknem brige o njihovoj srei koja e mi nanijeti toliko zla? Preostaje jo nepravda koju mogu nanijeti drugima ako sam poroan, i zlo koje u od drugih pretrpjeti ako su svi ostali nalik na mene. Prihvaajui potpunu rairenost poroka, moram priznati da se izlaem opasnosti. Ali tjeskobu koju osjeam zbog toga to se izlaem opasnosti, nadoknaujem uitkom koji mi prua opasnost kojom prijetim drugima. U tom sluaju postoji ravnotea, svi su ljudi gotovo jednako sretni. To ne moe postojati u drutvu u kojem su jedni dobri a drugi zli, jer ta smjesa uzrokuje vjeite zamke kojih nema u ovom drugom sluaju. U izmijeanom drutvu svi su interesi razliiti. Eto izvora beskrajnih nesrea. U ovom drugom drutvu, svi su interesi isti, svaki stvor koji ga ini obdaren je istim sklonostima, istim ukusima, svi idu prema istom cilju. Svi su sretni. Ali vi govorite gluposti, zlo nikad ne ini ovjeka sretnim. Ne, kad smo se sloili da kadimo dobru. Ali odbacite, sruite ono to nazivate dobrim i nikad vie neete vidjeti ono to ste u svojoj gluposti nazivali zlim. I svi ljudi imat e zadovoljstvo da ga ine, ne zato to e zlo biti doputeno (to bi ponekad mogao biti razlog da mu se umanji dra), ve zato to ga zakoni vie nee kanjavati i to, zbog straha koji su ulijevali, nee smanjivati uitak kojim je Priroda obdarila zloin. Zamiljam drutvo u kojem e biti dogovoreno da rodoskvrnue (uzmimo to zlodjelo kao i svako drugo) bude zloin. Oni koji mu podlegnu bit e nesretni, budui da e javno miljenje, zakoni, bogotovlje i sve ostalo unititi njihovo zadovoljstvo. Oni koji zaele poiniti to zlodjelo, nee se usuditi, pa e zbog te konice opet biti nesretni. Dakle, drutvo koje dopusti to djelo vie e odgovarati ljudima od onoga koje to djelo pretvori u zloin. Isto je i sa svim ostalim djelima koja se smatraju zloinakim. Promatrajui ih s ovog gledita, vi stvarate mnotvo nesretnika. Ako se to dopusti, nitko se nee aliti. Jer, onaj tko voli to djelo predaje mu se u miru, a onaj koji ne mari za to ili ostaje prema njemu ravnoduan pa mu to ne zadaje nikakvu patnju, ili tu tetu nadoknauje gomilom drugih teta koje nanosi onima na koje bi se mogao tuiti. U jednom zloinakom drutvu cijeli je svijet, dakle, ili vrlo sretan, ili u stanju bezbrinosti koja nema niega tegobnoga. Prema tome, u onome to se naziva krepou nema niega dobrog, niega to bi bilo vrijedno potovanja, nieg to ovjeka moe uiniti sretnim. Neka se dakle oni koji je slijede ne die potovanjem koje joj po zakonima naeg drutva silom moramo iskazivati. To je stvar dogovora, ivotnih okolnosti. Zapravo, to je tovanje varavo, krepost njime ne dobiva nita, nimalo ljepa nije zbog njega. Takva je bila paklenska logika nesretnih Rodinovih strasti. Ali Rosalie, koja je bila njenija i mnogo manje iskvarena, Rosalie, koja je mrzila strahote koje je morala podnositi, lake se preputala mojim nazorima. arko sam eljela da ispuni svoje osnovne vjerske dunosti. Za to nam je bio potreban sveenik, a Rodin nikakvog sveenika nije htio vidjeti u svojoj kui, grozio ih se kao i nauka koji su propovijedali. Ni za to na svijetu ne bi podnio da mu se neki sveenik priblii keri. Isto je tako bilo nemogue povesti jadnu djevojku nekom vjerouitelju. Rodin nikad nije doputao da Rosalie izae bez pratnje. Trebalo je dakle ekati neku prikladnu zgodu. U meuvremenu sam ja pouavala tu mladu osobu. Budila sam u njoj ljubav prema kreposti, prema vjeri, govorila sam joj o svetim dogmama i uzvienim tajnama, arko sam eljela usaditi ta dva osjeaja u njeno mlado srce, ta dva osjeaja koje sam smatrala neophodnim za sreu u ivotu. O, gospoice rekla sam joj jednog dana skupljajui suze njene skruenosti moe li ovjek biti toliko zaslijepljen da ne vjeruje da je odreen za bolju sudbinu? Zar nije dovoljno to je obdaren mou i snagom da upozna svog Boga kako bi se uvjerio da mu je ta milost dana samo zato da ispuni dunosti koje mu ona nalae? Sto moe biti temelj tovanja koje smo duni Vjenosti, ako to nije krepost kojoj sama vjenost slui kao primjer? Moe li Tvorac tolikih uda imati neke druge zakone osim zakona dobra? I mogu li mu se naa srca svidjeti ako nisu sazdana od dobra? ini mi se da osjetljivim duama za ljubav prema vrhovnom Biu nisu potrebni drugi razlozi osim onih koje nadahnjuje zahvalnost. Zar nije milost to to uivamo u ljepotama ovog svijeta, i ne moramo li mu biti zahvalni zbog

33

tog dobroinstva? Ali jo jedan jai razlog utvruje, potvruje beskrajni lanac naih dunosti. Zato bismo odbijali one koje zahtijeva njegov zakon kad su to iste dunosti koje uvruju nau sreu s ljudima? Nije li slatko osjetiti se dostojnim vjenog Bia, i to samo uvajui vrline koje utjeu na nae zadovoljstvo na zemlji, i osjetiti da su sredstva koja nas ine dostojnima ivota s naim blinjima ista ona koja nam nakon ovog ivota daju sigurnost da emo se ponovo roditi uz boje prijestolje! Ah, Rosalie, kako su slijepi oni koji nam ele oduzeti tu nadu! Prevareni, zavedeni svojim jadnim strastima, oni vie vole nijekati vjene istine nego prepustiti se onom to ih ini dostojnim tih istina. Oni vie vole rei: Varaju nas nego priznati da sami sebe varaju. Misao o gubicima koje sebi pripremaju uznemirila bi njihove neasne strasti. Manje im se strano ini ubijanje nade u Nebo nego liavanje onoga to bi im je moglo pribaviti. Ali kad se te tiranske strasti stiaju u njima, kad se koprena podere, kad nita vie u njihovu srcu ne bude smetalo zapovjednikom Bojem glasu koji njihova mahnitost nije priznavala, kako bolno, o Rosalie, mora biti njihovo osvjeivanje i kolikom e grinjom savjesti morati platiti kratku zabludu koja ih je zasljepljivala! Eto stanja u kojem treba promatrati ovjeka da bi se odredilo njegovo vladanje: ne smijemo vjerovati u ono to kae u stanju opijenosti i u aru zanosa, ve u ono to kae kad je smiren, svjestan svoje snage, kad trai istinu, kad je pogaa i vidi. Tada sami od sebe traimo sveto Bie koje prije nismo priznavali. Molimo ga i ono nas tjei, slua nas. Zato dakle nijekati i ne priznavati ono to je toliko potrebno naoj srei? Zato s bezbonikom ponavljati da nema Boga kad mi srce razumnog ovjeka u svakom trenutku prua dokaze postojanja tog boanskog Bia? Sto je bolje, sanjati s ludima ili misliti razumno s mudrima? Uostalom, sve poinje od ovog naela: im postoji Bog, taj Bog zasluuje tovanje, a glavni je temelj tog tovanja svakako Krepost. Od tih temeljnih istina lako sam dolazila do drugih, i Rosalie se iz deista brzo pretvori u kranku. Ali kako, ponavljam, provesti u djelo teoriju? Rosalie je morala sluati svog oca, u najboljem sluaju mogla je pokazati odvratnost prema onome to je radio, a zar to s ovjekom poput Rodina nije bilo opasno? On je bio nepristupaan. Protiv njega nije uspijevao nijedan sistem koji sam upotrebljavala. Ali koliko ja nisam njega uspjela uvjeriti, toliko ni on mene nije uspio pokolebati. Ipak, ta kola, te stalne i stvarne opasnosti, toliko su u meni izazivale strah za Rosaliju da sam bez grinje savjesti planirala bijeg iz te pokvarene kue. inilo mi se da ne inim nikakvo zlo ako je otrgnem iz ruku njena rodoskvrnog oca, da je ne smijem prepustiti opasnostima kojima je ila u susret. Ve sam joj o tome bila natuknula neto i vjerovala sam da nisam daleko od uspjeha, kad Rosalie iznenada nestane iz kue! Nikako nisam mogla saznati gdje se nalazi. Pitala sam Rodinove djevojke, pa i samog Rodina, govorili su mi da je otila provesti praznike kod roakinje koja stanuje deset milja dalje. Raspitivala sam se u susjedstvu, ljudi su se udili to ih tako neto pita netko iz kue, a onda su mi odgovarali isto to i Rodin i njegove sluavke. Svagdje su mi davali iste odgovore. Kad sam upitala Rodina zato mi je zatajio taj odlazak, zato nisam otila sa svojom gospodaricom, odgovorio mi je da je elio pritedjeti bol i jednoj i drugoj i da u vrlo brzo opet vidjeti onu koju volim. Morala sam se zadovoljiti njegovim odgovorima, ali teko sam im mogla povjerovati. Kako sam mogla zamisliti da je Rosalie, Rosalie koja me toliko voljela, pristala da me bez rijei napusti? A koliko sam poznavala Rodinov karakter, doista sam se mogla bojati za sudbinu te nesretnice. Odluih, dakle, da na bilo koji nain doznam to se dogodilo, a da to postignem, sva su mi se sredstva inila dobra. Ve sutradan, kad sam se sama nala u kui, paljivo pregledah sve kutove. Priini mi se da sam zaula jecaje iz nekog mranog podruma... Pribliih se, ugledah uska vrata zazidana drvima. Poeh uklanjati prepreke... Opet zauh jecaje. Priini mi se da sam prepoznala glas... Naulih ui ... sad sam ve bila potpuno sigurna. Thrse zauh napokon Thrse, jesi li ti? Da, draga moja prijateljice kliknuh prepoznavi Rosalijin glas... Da, to je Thrse koju nebo alje da ti pomogne... Jadna djevojka jedva da je mogla i odgovarati na moja mnogobrojna pitanja. Na kraju doznadoh da ju je nekoliko sati prije njena nestanka golu pregledavao Rodinov suradnik Rombeau i da joj je Rodin naredio da se poda Rombeau na isti nain na koji se svaki dan podavala njemu. Da se opirala, ali da ju je bijesni Rodin zgrabio i da je sam pomagao ljutim napadima svog suradnika. Da su zatim dva prijatelja, ostavivi je golu, dugo neto potiho razgovarali i da su je ponovo napadali zadovoljavajui se uvijek na isti zloinaki nain i zlostavljajui je na stotinu drugih naina. Da joj je na kraju ove muke koja je trajala etiri-pet sati Rodin rekao da e je poslati na selo k nekoj svojoj roakinji. Ali da mora otputovati odmah i da nita ne smije rei Thr?si, i to iz razloga koje e joj on objasniti sutradan kad i on, odmah nakon nje, stigne k roakinji. Objasnio joj je da se radi o udaji i da ju je njegov prijatelj Rombeau pregledao da vidi moe li postati majka. Rosalie je uistinu i otputovala u pratnji neke stare ene. Prola je kroz gradi, rekla zbogom nekolicini znanaca, ali im je pala no, njena je uvarica krenula natrag prema oevoj kui gdje je stigla oko ponoi. Rodin ju je ekao, zgrabio, rukom joj zaepio usta i bez rijei bacio u ovu rupu gdje su je prilino dobro hranili i njegovali. Svega se bojim doda jadna djevojka. Vladanje mog oca prema meni, razgovori koji su prethodili Rombeauovu pregledu,

34

sve, Thrse, sve dokazuje da ova udovita ele na meni vriti neke pokuse, a onda je svreno s tvojom jadnom Rosalijom. Nakon suza koje mi obilno natopie lice, zapitah jadnicu zna li gdje se nalazi klju od podruma. Nije znala, ali ipak nije vjerovala da ga nose sa sobom. Uzalud pretraih sve kutove. Pribliilo se vrijeme da se vratim, a sva pomo koju sam mogla pruiti tom dragom djetetu bile su rijei utjehe, nade i suze. Natjera me da se zakunem da u i sutradan doi. Obeah joj, uvjerivi je ak da u, ako do tada nita ne otkrijem to bi joj moglo pomoi, smjesta napustiti kuu i obratiti se pravdi, da u je po svaku cijenu otrgnuti od strane sudbine koja joj je prijetila. Izaoh iz podruma. Rombeau je te veeri jeo s Rodinom. Kako sam svakako htjela rasvijetliti sudbinu svoje gospodarice, sakrih se u blizini sobe gdje su se nalazila dva prijatelja, a njihov me razgovor uvjeri da je plan i jednog i drugog uistinu grozan. Anatomija e dosei najvii stupanj savrenstva govorio je Rodin tek onda kad se krvne ile budu ispitivale na djetetu od etrnaest-petnaest godina, na djetetu koje e umrijeti okrutnom smru. Jedino tom kontrakcijom moemo postii potpunu analizu jedne tako zanimljive stvari. Ista je stvar i s opnom koja titi nevinost nastavi Rombeau. Za taj je pokus neophodno potrebna mlada djevojka. Sto se moe vidjeti u godinama puberteta? Nita. Menstruacije razdiru himen i sva istraivanja postaju netona. Potrebna nam je upravo tvoja ki. Iako joj je petnaest godina, jo nije potpuno zrela. Nain na koji smo postupali s njom nije nanio nikakvu tetu toj opni, pa emo je lako moi obraivati. Oduevljen sam to si se napokon odluio. Jesam ree Rodin. Grozno je kad sitniava razmiljanja koe tako velik napredak nauke. Jesu li veliki ljudi ikad doputali da ih zarobe tako sitni lanci? Kad je Michelangelo htio izraditi Krista kao u naravi, zar ga je grizla savjest to e razapeti na kri nekog mladia i slikati ga u mukama? Ali, kad se radi o napretku nae umjetnosti, koliko su vanija ta ista sredstva! Sadre li ona i najmanje zlo? Jedna rtva da se spasi milijun ljudi! Treba li tu oklijevati? Je li ubojstvo koje vre zakoni drugaije od ovoga koje emo mi izvriti? I ne rtvuju li ti zakoni, koje smatraju tako mudrima, jednog da bi spasili tisuu? To je jedini nain da se obrazujemo ree Rombeau. U bolnicama u kojima sam cijelu mladost radio vidio sam tisue slinih pokusa. Ali priznajem da sam se, zbog onoga to te vee uz to stvorenje, bojao da e oklijevati. Sto! Zato to mi je ki? Lijep razlog povie Rodin. Zar misli da to igra nekakvu ulogu u mom srcu? Na malo oploenog sjemena gledam istim oima kao i na ono koje gubim u svojim uicima. Nikad nisam smatrao da je jedno vanije od drugog. Gospodari smo da uzmemo ono to smo dali. Nikad nijedan narod na zemlji nije osporavao pravo raspolaganja sa svojom djecom. Perzijanci, Armenci, Grci iskoritavali su to koliko su god mogli. Likurgovi zakoni, koji su sluili kao uzor zakonodavcima, davali su oevima sva prava nad djecom, ak su i na smrt osuivali onu djecu koju roditelji nisu htjeli hraniti ili onu koja su se rodila krljava. Velika veina divljaka ubija svoju djecu im se rode. Gotovo sve ene u Aziji, Africi i Americi pobacuju ne navlaei na sebe nikakvo negodovanje. Cook je otkrio taj obiaj na svim otocima Junog mora. Romul je doputao edomorstvo. Dozvoljavao ga je i zakon dvanaest ploa, a Rimljani su sve do Konstantina nekanjeno izlagali ili ubijali svoju djecu. Aristotel savjetuje taj tobonji zloin. Stoici su ga smatrali hvalevrijednim. Jo se i dandanas esto primjenjuje u Kini. Svakog dana po ulicama i u kanalima Pekinga lei vie od deset tisua djece koju su napustili ili ubili njihovi roditelji. Bilo koliko da je staro dijete u tom mudrom carstvu, otac ga samo treba predati u sueve ruke da bi ga se otarasio. Po zakonima Parta mogao se ubiti sin, ki ili brat ak i u godinama za enidbu. Cezar je otkrio taj obiaj kod Gala. U pet Mojsijevih knjiga ima odlomaka koji dokazuju da je ubijanje djece doputao ak i Boji narod. To je napokon i sam Bog zahtijevao od Abrahama. Dugo se vjerovalo, kae jedan slavni suvremenik, da je napredak carstava zavisio od ropstva djece. To se miljenje temeljilo na naelima najzdravijeg razuma. Kad jedan monarh moe u jednom jedinom danu rtvovati dvadeset ili trideset tisua svojih podanika, zato to mu se to prohtjelo, zar jedan otac, kad mu se to uini prikladnim, ne moe postati gospodar ivota svoje djece? Kakva besmislica! Kakva nedosljednost i kakva slabost kod onih koje veu ti lanci! Vlast oca nad svojom djecom, jedina stvarna vlast, jedina koja je sluila kao temelj svima ostalima, dana nam je od same Prirode, a to, ako ih podrobno prouavamo, moemo vidjeti u svim njenim djelovanjima. Car Petar nimalo nije sumnjao u to pravo. Upotrebljavao ga je i uputio proglas svim staleima svog carstva, u kojem kae da, po Bojim i ljudskim zakonima, otac ima potpunu slobodu da svoju djecu osudi na smrt, bez priziva i objave, o bilo emu da se radi. Samo je u naoj barbarskoj Francuskoj zbog lane i smijene samilosti oduzeto to pravo. Ne zanosno nastavi Rodin ne, prijatelju moj, nikad neu shvatiti zato jedan otac koji je htio dati ivot ne moe zadati i smrt. Samo smijena vrijednost koju pridajemo tom ivotu stalno nas prisiljava da pogreno cijenimo djelo kojim se ovjek oslobaa drugog ovjeka. Vjerujui da je ivot najvee dobro, mi glupo mislimo da inimo zloin ako ga oduzmemo onima koji ga uivaju. Ali prestanak tog ivota, ili barem ono to slijedi, nije vie zlo koliko ni ivot nije dobro. Ili, bolje, ako nita ne umire, ako se nita ne unitava, ako se nita ne gubi u Prirodi, ako

35

svi rastavljeni dijelovi nekog tijela ekaju samo raspad da bi se odmah pojavili u novim oblicima, to je onda in ubojstva, i kako se netko u tome usuuje vidjeti zlo? Sve da se ovdje radi samo o mom hiru, ja bih to smatrao jednostavnim, pogotovo kad je nuno umijeu koje je ljudima toliko korisno... im to djelo moe dovesti do tako velikih otkria, ono vie nije zlo, prijatelju moj, nije vie nedjelo, ve najmudrije, najbolje i najkorisnije od svih djela, zloin bi bio tek onda kad bismo ga se odrekli. Ah! ree Rombeau zanesen ovim uasnim naelima. Moram priznati, dragi prijatelju, da me tvoja mudrost oarava, ali me i tvoja ravnodunost zauuje, mislio sam da si zaljubljen. Ja! Zaljubljen u neku djevojku?... Ah! Rombeau, mislio sam da me bolje poznaje. Tim se stvorovima sluim kad nemam nita bolje. Beskrajna elja za onim slastima u kojima si me vidio da uivam, ini mi dragocjenim sve hramove u kojima se taj tamjan moe ponuditi, a da bih umnoio te hramove, ponekad uzimam djevojku umjesto kakvog lijepog djeaka. Ali kad, na nesreu, neko od tih enskih stvorenja isuvie dugo hrani moju matu, javlja se osjeaj gaenja, a nikad nisam poznavao bolje sredstvo da ga se ugodnije oslobodim... Shvaa li me, Rombeau? Isto je mislio i Chilpric, najpohotniji od svih francuskih kraljeva. Otvoreno je govorio da se sa enom moemo posluiti, ali uz uvjet da je unitimo istog trena kad se njome Ta mala drolja ve pet godina slui mojim uicima, vrijeme je da prestanak mog zanosa plati prestankom svog ivota. Veera se zavravala. Po postupcima ovih dvaju bjesomunika, po njihovim rijeima, djelima, pripremama, i najzad, po njihovu mahnitom stanju, shvatih da ne smijem 1. Pogledajte malo djelo pod naslovom: Raspoloeni jezuiti. (Autorova napomena.) gubiti ni trenutak, jer je as unitenja nesretne Rosalije bio odreen za tu istu veer. Pojurih u podrum, u namjeri da umrem da je oslobodim. O, draga prijateljice povikah ni trenutak ne smijemo gubiti... udovita... to bi se veeras trebalo dogoditi... sad e stii... A dok sam to govorila, svom snagom sam nastojala razvaliti vrata. U jednom pokuaju neto pade, prinesoh ruku, bio je to klju, uzeh ga i pourih da otvorim... Zagrlih Rosaliju, pourih je da bjei, rekoh joj da me slijedi, krenusmo... O, nebo blago! Opet je bilo odreeno da krepost podlegne i da osjeaji najnjenijeg supatnitva budu okrutno kanjeni. Iznenada se pojavie Rodin i Rombeau, guvernanta im je osvjetljivala put, prvi zgrabi svoju ker ba u trenutku kad je prelazila prag vrata i kad je bilo potrebno jo samo nekoliko koraka pa da se nae na slobodi. Kamo e, nesretnice povie Rodin i zaustavi je dok je Rombeau mene hvatao... Ah! nastavi gledajui mene. Ova lopua ti je omoguila bijeg! To je dakle uinak vaih velikih kreposnih naela, Thrse... ocu oteti ker! Svakako odgovorih odluno kad je taj otac tolik divljak da eli skratiti ivot vlastitoj keri. Ah, ah! Uhoenje i zavoenje nastavi Rodin. Svi najopasniji poroci u jednoj sluavci! Popnimo se, popnimo, ovu stvar treba rijeiti. Zlikovci nas odvukoe u kuu. Vrata se zatvorie. Nesretnu Rodinovu ker privezae za krevet, a sva se srdba ovih bjesomunika svali na mene, vrijeali su me najgorim pogrdama, zastraivali najuasnijim kaznama. Nita manje nego da e me isjei ivu kako bi mogli ispitivati otkucaje srca i na tom dijelu tijela vriti pokuse koji se inae ne mogu izvoditi na mrtvacu. U meuvremenu me razodjenue i ja postadoh rtvom najbestidnijih dodira. Najprije ree Rombeau mislim da moramo estoko napasti utvrdu koju je tvoje dobro vladanje potivalo... Sto je prekrasna! Pogledaj mekou i bjelinu ovih dvaju polumjeseca koji uvaju prilaz. Nikad djevica nije bila ovako svjea. Djevica! Pa ona gotovo da i jest djevica ree Rodin... Samo je jednom bila silovana, a od tada nita drugo. Prepusti mi je samo na trenutak... I okrutnik me obasu surovim i divljim milovanjima koja ponizuju idol umjesto da mu iskazuju tovanje. Da je imao bieve, postupio bi jo okrutnije. Razgovarali su i o njima, ali ih nisu mogli nai. Zato su se zadovoljili onim to je ruka mogla uiniti. Poee me muiti... Sto sam se vie branila, to su postajali suroviji. Kad sam vidjela da se spremaju na ozbiljnije stvari, kleknuh pred noge svojih krvnika, ponudih im ivot, ali zamolih da mi ne oduzmu ast. Ali im nisi djevica ree Rombeau nita vie nije vano, ne moe biti kriva, silovat emo te kao to su te ve silovali, prema tome, nikakav grijeh nee imati na savjesti. Sve e ti na silu biti oduzeto... I tjeei me tim okrutnim rijeima, bestidnik me ve polagao na divan. Nemoj ree Rodin smirujui uskipjelost svog druga ija sam rtva imala postati ne, nemojmo gubiti snagu tim stvorom, sjeti se da nam je potrebna za ono to emo izvesti s Rosalijom. Tu emo nesretnicu drugaije kazniti. Rekavi to, Rodin stavi komad eljeza u vatru. Da nastavi kaznit emo je tisuu puta gore nego da joj oduzmemo ivot. Obiljeit emo je, igosati. Ta sramota, uz sve ostale koje nosi, dovest e je do vjeala ili e umrijeti od gladi, a dotle e barem patiti, pa e naa osveta biti produena i jo slada. Kad je on to rekao, Rombeau me zgrabi, a grozni mi Rodin na rame pritisne uareno eljezo kojim se obiljeavaju lopovi. Nek se ta drolja sad usudi pojaviti negdje nastavi to udovite neka se samo usudi! Nee mi biti teko dokazati zato sam je tako brzo i potajno otpremio zakljui pokazujui onaj sramni znak na ramenu. Povie me, obukoe, okrijepie aicom nekog pia, a onda, koristei se nonom tamom, odvedoe me na rub ume i okrutno napustie, poto su me jo jednom upozorili na opasnost protutube, ako se to usudim

36

uiniti u stanju u kojem se nalazim. Netko bi drugi malo mario za tu prijetnju. im mogu dokazati da ono to sam pretrpjela nije kazna nijednog suda, nemam se ega bojati. Ali moja slabost, moja prirodna bojaljivost, strah od nesrea koje sam prepatila u Parizu i u dvorcu Bressac, sve me to zbunjivalo, uasavalo. Mislila sam samo na bijeg, mnogo vie pogoena tugom to moram ostaviti jednu nevinu rtvu u rukama tih razbojnika koji su se spremali da je raskomadaju, nego vlastitim nevoljama. Ojaena i bolesna, vie u dui nego u tijelu, istog trena krenuh, ali kako nisam poznavala put i kako nikoga nisam pitala, samo sam se vrtjela oko Pariza, dok se napokon, nakon etiri dana putovanja, ne naoh u Lieursaintu. Kako sam znala da bi me taj put mogao odvesti prema junim pokrajinama, odluih da ga slijedim i da stignem do dalekih krajeva, zamiljajui da e mi mir i spokoj koji su mi tako okrutno bili uskraeni u vlastitoj domovini, biti vraeni na kraju Francuske. Kakva kobna greka! Koliko sam muka jo morala podnijeti! Koliko god velike da su bile moje patnje do tog dana, jo sam bila nevina. Iako sam bila rtva napadaja nekoliko uasnih ljudi, jo sam mogla vjerovati da spadam meu estite djevojke. Zapravo, bila sam samo ukaljana silovanjem prije pet godina, silovanjem kojeg su tragovi ve bili nestali... silovanjem koje se dogodilo u trenutku kad mi moja umrtvljena osjetila nisu dopustila ni da ga osjetim. Uostalom, to sam sebi mogla predbaciti? Nita, ba nita! I moje srce je bilo nevino, zbog toga sam bila isuvie ponosna, moja je tatina morala biti kanjena, a sramote koje su me oekivale bile su takve da vie nisam mogla, iako sam u svemu tome vrlo malo sudjelovala, nai u svom srcu utjehu u istim izvorima. Taj put sve to sam imala bilo je kod mene. Sve u svemu oko sto talira, svota koju sam sauvala bjeei od mladog Bressaca i ono to sam bila zaradila kod Rodina. U svojoj krajnjoj bijedi ipak sam bila toliko sretna to mi nitko nije oduzeo taj novac. Mislila sam da u skromnou, umjerenou, tedljivou, na koje sam bila naviknuta, ivjeti s tim novcem barem dotle dok ne naem kakav posao. Sramota kojom su me bili obiljeili nimalo se nije vidjela, mislila sam da u je uvijek moi sakriti i da me nee sprijeiti da zaraujem za ivot. Imala sam dvadeset i dvije godine, bila sam dobra zdravlja, lijepa, to su, na moju nesreu, uvijek i previe hvalili. Onih nekoliko vrlina koje su me, iako su mi nanosile tetu, ipak tjeile i ulijevale mi nadu da e im nebo jednom, ako ne udijeliti zadovoljtinu a ono bar da e ih osloboditi zala koja su privlaile. I tako, puna nade i hrabrosti, nastavih svoj put sve do Sensa gdje se odmorih nekoliko dana. Za tjedan dana potpuno se oporavih. Moda sam i mogla nai kakav posao u tom gradu, ali sam osjeala potrebu da se to vie udaljim; zato ponovo krenuh na put s namjerom da sreu potraim u pokrajini Dauphin. Mnogo sam bila ula o tom kraju, pa sam vjerovala da u u njem nai sreu, ali ubrzo emo vidjeti koliko sam u tome uspjela. Ni u jednoj prilici u ivotu nije me naputao osjeaj vjere. Prezirui isprazne sofizme jakih duhova, vjerujui da im je izvor vie raskalaenost nego vrsto uvjerenje, suprotstavljala sam im svoju savjest i svoje srce, nalazei u jednom i u drugom nain da im na sve odgovorim. Ali kako su me nesree esto nagonile da zaputam dunosti koje je nalagalo milosre, te sam greke ispravljala im mi se pruila prilika. Iz Auxerrea sam krenula na put 7. kolovoza. Nikad neu zaboraviti taj datum. Ve sam otprilike bila prela dvije milje kad mi je velika vruina poela smetati. Zato se popeh na malu uzvisinu obraslu umom koja se nalazila blizu ceste, s namjerom da se tu osvjeim i da odspavam nekoliko sati vjerujui da u na taj nain manje potroiti i biti u veoj sigurnosti nego na otvorenom putu. Smjestih se dakle uz podnoje jednog hrasta i nakon skromnog obroka prepustih ,se slatku snu. Dugo sam tako uivala, a onda se probudih i poeh se diviti krajoliku koji se prostirao pred mojim oima. Usred otprilike tri do etiri milje udaljene ume, koja se nalazila na desnoj strani, ugledah mali zvonik koji se edno dizao u nebo... Draga osamo, pomislih, kako te elim, sigurno si utoite blagih i kreposnih redovnica kojima su dunosti i Bog jedina briga. Ili moda svetih pustinjaka koji su se jedino vjeri posvetili... Udaljeni od ovog pogubnog drutva u kojem posvuda zloin okruuje, ponizuje i unitava krepost... Ah! Sigurna sam da su se sve kreposti nastanile ondje, jer kamo da pobjegnu, kad ih ljudski zloini protjeraju, ako ne u usamljeno skrovite gdje e ivjeti u sretnim biima koja e ih svakodnevno gajiti i tovati. Dok sam tako stajala zadubljena u svoje misli, na uzvisini se pored mene pojavi djevojka mojih godina. uvala je ovce. Upitah je kakva je to nastamba, ona mi odgovori da je ono to vidim samostan benediktinaca u kojem se nalaze samo etiri pustinjaka kojima nitko nije ravan u vjeri, ednosti i ozbiljnosti. Svake godine ree mi jo djevojka prireuje se hodoae udotvornoj Djevici, od koje poboni ljudi dobivaju sve to zaele. Kako me iznenada obuzela silna elja da se poklonim Majci Bojoj i da je zamolim za pomo, upitah djevojku ne eli li i ona poi sa mnom, ali mi ona odgovori da ne moe jer je majka oekuje. Ali put je dobar, ree mi. Pokae mi ga i uvjeri me da je gvardijan samostana vrlo astan i svet ovjek, da e me lijepo primiti i pruiti mi svu pomo koja mi je potrebna. Zovu ga don Severino nastavi djevojka Talijan je i blizak roak samog pape koji ga obasipa dobroinstvima. Blag je, poten, usluan, star oko pedeset i pet godina od kojih je dvije treine proivio u Francuskoj... bit ete zadovoljni, gospoice nastavi pastirica. Ako posjetite tu svetu osamljenu kuu,

37

moete se vratiti samo bolji. Ta pria jo vie pothrani moj zanos, jednostavno nisam mogla odoljeti elji da posjetim tu svetu crkvu i da u njoj pobonim inima ispravim grijehe koje sam bila poinila. Iako je i meni bilo potrebno milosre drugih, dadoh djevojci talir, a onda krenuh prema crkvi Sainte-Mariedes-Bois. Tako se naime zvao samostan put kojega upravih svoje korake. im sam sila u dolinu, zvonik se vie nije mogao vidjeti. Sad mi je samo uma mogla pokazivati put i ja opazih da je udaljenost mnogo vea nego to mi je rekla djevojka. To me meutim ne obeshrabri, stigoh na rub ume, pa kad vidjeh da dan jo nije pri kraju, uoh u umu vjerujui da u do samostana stii prije nego to se smrai. Pred mojim oima, meutim, nikakva ljudskog traga... Ni jedne jedine kue, a staza kojom sam nasumce ila jedva da se i opaala. Ve sam i pet milja bila prela a preda mnom se nita ne pojavi. Kad je sunce ve potpuno prestalo osvjetljivati zemlju, priini mi se da ujem zvonjavu... Oslunuh, a onda krenuh u pravcu odakle je dopirala, pourih se malo, staza se sad malo irila, najzad ugledah neke ograde, a odmah zatim i samostan. Kako je to mjesto bilo usamljeno, nikakve kue u blizini, najblia je bila sedam milja dalje! Samostan je sa svih strana okruivalo ogromno drvee. Kua se nalazila u dnu pa sam morala mnogo silaziti da bih do nje stigla, a zbog toga sam zvonik i izgubila iz vida im sam se nala u dolini. Vrtlarova drvenjara nalazila se uz same zidove samostana. Njemu se prije ulaska trebalo obratiti. Zapitah dakle tog nazovi vratara moe li se razgovarati sa superiorom. On je htio saznati to elim. Rekoh mu da me vjerska dunost vue u ovo pobono utoite, i da bih sve svoje muke zaboravila kad bih se mogla na trenutak baciti pred noge udotvorne Djevice i svetih sveenika u ijoj se crkvi uva ta boanska slika. Vrtlar pozvoni i ude u samostan. Ali kako je ve bilo kasno i kako su oci veerali, morala sam malo priekati da se vrati. Napokon se pojavi s jednim redovnikom: Gospoice ree mi ovo je don Clment, ekonom samostana. Hoe vidjeti vrijedi li truda da se, zbog onoga to elite, uznemirava superior. Clment, kojemu ime ni najmanje nije odgovaralo liku, bio je ovjek svojih etrdeset i osam godina, strano debeo, visok poput diva, mranog i divljeg pogleda, glas mu je bio hrapav, pravi pravcati satir. Vanjtina tiranina. Prestraio me... I tada, a da to nikako nisam mogla sprijeiti, u mom uznemirenom duhu oivi uspomena na moje bive nesree... Sto traite ree mi taj redovnik najgrublje to je mogao je li ovo vrijeme kad se dolazi u crkvu?... Uistinu izgledate kao pustolovka. Sveti ovjee odgovorih i bacih se na zemlju vjerovala sam da se Bogu nikad ne moe doi u nevrijeme. Dolazim ovamo izdaleka, puna ara i pobonosti, elim se ispovjediti, ako je to mogue, pa kad upoznate moju duu, vidjet ete jesam li dostojna ili nisam da se bacim pred noge svete Djevice. Ali sad nije vrijeme za ispovijed odgovori redovnik ve neto mekim glasom gdje ete provesti no? Mi ne ugoujemo... bolje bi bilo da ste doli ujutro. Izloih mu razloge zbog kojih to nisam mogla uiniti, a on mi nita ne odgovori ve ode izvijestiti superiora. Nekoliko minuta kasnije otvorie crkvu, preda me izae glavom don Severino i pozove me da zajedno uemo u hram Boji. Don Severinu, bit e dobro da vam ga odmah opiem, bilo je oko pedeset i pet godina, ali je imao lijepo i jo uvijek svjee lice, doimao se snano poput Herakla, ali ta snaga nije djelovala grubo. Cijela njegova vanjtina odavala je eleganciju i gipkost, po emu se moglo prosuditi da je u mladosti posjedovao privlanost koja odlikuje lijepog ovjeka. Imao je najljepe oi na svijetu, plemenitost u izrazu lica i najpoteniji, najnjeniji, najljubazniji glas. Rijei je izgovarao ugodnim i pravilnim naglaskom iz kojeg se ipak mogla pogoditi njegova domovina, i moram priznati da je vanjska slika ovog redovnika razbila u meni strah koji je izazvao onaj prvi. Keri draga ljubazno mi ree iako vrijeme nije prikladno i iako nemamo obiaj primati ovako kasno, ipak u sasluati vau ispovijed, a poslije emo razgovarati o nainu kako ete dolino provesti no do trenutka kad vam se prui prilika da pozdravite svetu sliku koja vas je ovamo privukla. Uosmo u crkvu. Vrata se zatvorie. Upalie svjetiljku pored ispovjedaonice. Severino mi ree da se smjestim, a onda sjede i on i ree mi da mu se sasvim slobodno mogu povjeriti. Nakon ponienja koje sam doivjela, posve me smiri umiljatost tog ovjeka i ja mu nita ne zatajih. Priznah mu sve svoje grijehe. Ispriah mu sve svoje nesree. Povjerih mu ak i to kakvim me sramotnim znakom obiljeio Rodin. Severino sve to saslua s najveom panjom, ak me, s izrazom samilosti i zanimanja, nagna da neke pojedinosti i ponovim. Izdae ga ipak neke rijei i pokreti. Ali, na alost, shvatih to tek kasnije kad sam bolje razmislila o svemu. Kasnije, kad sam mirno mogla razmiljati o ovom dogaaju, morala sam se sjetiti da je redovnik vie puta dopustio sebi neke pokrete koji su otkrivali strast u pitanjima koja mi je postavljao, i da se u tim pitanjima ne samo s uitkom zadravao na bestidnim pojedinostima, ve daje posebno htio doznati pet slijedeih stvari: 1) Jesam li doista sirotica i roena u Parizu? 2) Je li sigurno da nemam ni roditelja, ni prijatelja, ni zatitnika, ni bilo koga kome bih mogla pisati? 3) Jesam li samo pastirici, koja mi je govorila o samostanu, povjerila namjeru da ga posjetim, i jesam li s njom ugovorila sastanak na povratku? 4) Jesam li sigurna da nikoga nisam vidjela otkad sam bila silovana, i jesam li doista sigurna da je ovjek koji me obeastio uinio to sa strane s koje Priroda to doputa, kao i s one s koje to ona osuuje? 5)

38

Vjerujem li da me nitko nije slijedio ni vidio kad sam ula u samostan? Kad sam dala zadovoljavajue odgovore na sva ta pitanja, najednijim, najiskrenijim i najnaivnijim glasom: Dobro diui se ree mi redovnik i prihvati me za ruku. Doite, dijete moje, pribavit u vam slatku zadovoljtinu da se sutra priestite pred nogama slike koju ste doli posjetiti. A sad da sredimo vau glavnu brigu... i povede me prema dnu crkve... Kako! rekoh mu uznemireno... Oe, zar?... A gdje inae, ljupka hodoasnice? odgovori mi redovnik i uvede me u sakristiju... Zar se bojite provesti no u drutvu etiri pustinjaka?... Oh, vidjet ete da emo pronai nain kako da vas razveselimo, anele dragi! Pa, ako vam mi i ne pruimo najvea zadovoljstva, barem ete vi posluiti naima u svoj njihovoj veliini. Zadrhtah kad zauh ove rijei. Hladni me znoj obli, klonuh. Bilo je mrano, nikakvo svjetlo nije upravljalo naim koracima, moja mata ugleda smrt kako mae kosom nad mojom glavom. Koljena su mi klecala... Tada redovnik naglo izmijeni govor, zgrabi me i poe psovati: Bludnice ree mi mora ii! Nee ti pomoi ni preklinjanje ni otpor, sve ti je uzaludno. Ove okrutne rijei vratie mi snagu, osjetih da sam izgubljena ako se prepustim, uspravih se... Oh, nebesa! rekoh toj podmuklici. Moram li jo jednom postati rtva svojih dobrih osjeaja, i mora li elja za priblienjem onome to je najsvetije u vjeri jo jednom biti kanjena kao zloin! Nastavismo koraati mranim zakucima u kojima nita nisam mogla razabrati, ni prostor ni izlaze. Ila sam ispred don Severina. Dah mu je bio ubrzan, bez prestanka je neto govorio. inilo se kao da je pijan. S vremena na vrijeme zaustavio bi me lijevom rukom kojom me drao oko tijela, dok mu je desna, klizei otraga pod moju haljinu, bestidno traila ono neasno mjesto koje je, izjednaavajui nas s mukarcima, jedini predmet tovanja za one koji vole taj spol u svojim sramnim uicima. Vie puta su se ak i usne tog razvratnika usuivale prelaziti preko tih mjesta, preko njihova najtajnijeg skrovita. Nakon toga bismo opet krenuli. Stigosmo do nekih stepenica. Kad smo preli trideset ili etrdeset koraka, otvore se neka vrata, svjetlost me zaslijepi. Uosmo u ugodnu i velianstveno osvijetljenu dvoranu. Tu ugledah tri redovnika i etiri djevojke. Sjedili su za stolom, a posluivale su ih etiri druge sasvim gole djevojke. Zadrhtah kad ugledah taj prizor. Severino me gurne i ja se naoh u dvorani. Gospodo ree uavi dopustite mi da vam predstavim jednu pravu rijetkost. Evo Lukrecije koja na svojim ramenima nosi oznaku neasnih djevojaka, a u svojoj svijesti svu ednost i naivnost jedne djevice... Jedno jedino silovanje, prijatelji moji, i to prije est godina! Dakle, gotovo djevica ... Ja vam je, uostalom, i dajem kao takvu... Oh, Clmente, kako e se zabavljati na ovim lijepim kuglama... kakva gipkost, dragi prijatelju! Kakva put! Ah!... uzdahne Clment, napola pijan. Onda se digne i krene prema meni. Susret je zabavan, elim se sam osvjedoiti. Neu vas, gospoo, dugo ostavljati u neizvjesnosti u pogledu svog poloaja, ree Thrse, ali vam moram opisati te nove ljude meu kojima sam se nala, pa u zato na trenutak prekinuti svoju priu. Don Severina poznajete, uli ste kakve su mu sklonosti. Njegova izopaenost u tome bila je tako velika kao da nikad nije okusio druge uitke. Kakva nedosljednost Prirode. Njegova udna mata uvijek je birala samo stazice, a ak su mu i najutabanije ceste bile jo preuske, jer je njegovo udovite bilo upravo ogromnih razmjera. Clmenta sam vam ve opisala. Vanjtini koju sam vam prikazala dodajte jo okrutnost, zajedljivost, najopasniju podlost, neumjerenost u svemu i svaemu, zagriljiv i podrugljiv duh, okrutne Rodinove sklonosti, pokvareno srce, nikakve osjeaje, nikakvu obzirnost, nikakvu vjeru, i tako istroen temperament da ve pet godina nije bio kadar pribaviti nikakav drugi uitak osim onog koji mu je divljatvo prualo, pa ete dobiti potpunu sliku te rugobe od ovjeka. Antoninu, treem sudioniku ovih groznih orgija, bilo je etrdeset godina. Malen, mrav, vrlo snaan, straan poput Severina i zao poput Clmenta. Oduevljavao se uicima svog subrata, ali im se nije preputao toliko okrutno. Jer, ako je samo muenje bilo cilj Clment ove udne nastranosti, samo muenje ene bez ikakva drugog uitka, Antoninu je ono sluilo da dade vie ara i snage glavnom uitku. U jednu rije, jedan je bio grub zbog same sklonosti, drugi zbog istananosti. Najstariji i najrazvratniji od ove etvorice usamljenika bio je Jrme. Sve najudovinije nastranosti, strasti i opaine bile su sjedinjene u dui ovog redovnika. Osim prohtjeva koje su imala ostala trojica, on je jo volio i primati ono to su njegova subraa dijelila djevojkama, a kad je davao (to se esto dogaalo), uvijek je to radio pod uvjetom da se i s njim postupa na isti nain. Uostalom, svi Venerini hramovi bili su mu jednaki, ali kako mu je snaga bila poela slabiti, ve nekoliko godina zahtijevao je samo ono to nije iziskivalo nikakav trud, drugome je preputao brigu da mu probudi osjetila i izazove zanos. Usta su bila njegov omiljeni hram i, dok se predavao tim biranim slastima, druga ena ga je s pomou bieva morala podgrijavati. Karakter tog ovjeka bio je, uostalom, isto tako prijetvoran i zao kao i karakter ostalih. Pod bilo kakvim likom da se porok pojavljivao, u ovoj paklenskoj kui sigurno bi odmah naao sljedbenike i hramove. To ete lake shvatiti, gospoo, kad vam objasnim kako je ta kua bila ureena. Ogromne svote bile su utroene da bi red dobio ovo bestidno utoite koje je postojalo vie od sto godina i u kojem su se uvijek nalazila samo etiri najbogatija redovnika, etiri koja su najvie napredovala u redu. I po

39

roenju su morali biti najplemenitiji. Njihov je razvrat doista morao biti velik kad su zahtijevali da ih zakopaju u ovo mrano skrovite u iju tajnu nitko nije mogao prodrijeti, kako ete vidjeti iz moga kasnijeg izlaganja. Ali vratimo se opisima. Osam djevojaka koje su se nalazile za stolom bile su toliko razliite po godinama daje upravo nemogue opisati ih zajedno. Jednostavno sam prisiljena da ulazim u pojedinosti. Ponimo od najmlae, tim u ih redoslijedom opisati. Najmlaoj djevojci jedva da je bilo deset godina. Pristalo, ali nepravilno lice, plaljivi, tjeskobni, sudbinom ponieni izraz. Drugoj je bilo petnaest godina. Ista zbunjenost u dranju, izraz osramoene stidljivosti, ali najljupkije i najzanimljivije lice u skupu. Treoj je bilo dvadeset godina. Lijepa kao slika, plava, s predivnom kosom, lijepim, pravilnim i njenim crtama. inilo se kao da je od svih najvie pomirena sa sudbinom. etvrtoj je bilo trideset godina. Jedna od najljepih ena koje sam ikad vidjela. edna, otmjena i pristojna u dranju, sve vrline jedne njene due. Petoj je bilo trideset i est godina i ve je tri mjeseca bila trudna. Smeokosa, vrlo ivahna, lijepih oiju, ali, barem mi se tako inilo, kao da je izgubila svaki osjeaj stida, pristojnosti i ednosti. esta je bila istih godina. Debela, visoka, lijepa lica, ali pravi div kojem je debljina unitila oblike. Bila je gola kad sam je ugledala, pa sam lako mogla ustanoviti da na njenu debelom tijelu nema nijednog komadia koji nije nosio peat grubosti ovih zlikovaca ijem naslaivanju ju je prepustila njena nesretna zvijezda. I dvije ostale ene bile su vrlo lijepe, a bilo im je oko etrdeset godina. Nastavimo sada priu o mom dolasku na to sramno mjesto. Ve sam vam rekla da su svi, im sam dola, krenuli prema meni. Clment je bio najbri. Ubrzo se njegova kuna usta prilijepie uz moja. S gnuanjem se okrenuh, ali mi odmah objasnie da su svi moji otpori samo uzaludna prenemaganja i da e najbolje biti da se ugledam na svoje drugarice. Morate shvatiti ree mi don Severino da opiranje u ovom zabaenom skrovitu gdje se sad nalazite nema nikakva smisla. Kaete da ste doivjeli mnoge nesree. Ali najveu, za kreposnu djevojku, jo niste doivjeli. Zar nije vrijeme da ta ponosna krepost doivi brodolom, jer moe li djevojka u dvadeset i drugoj godini jo biti gotovo djevica? Vidite drugarice koje su se kao i vi, dospjevi ovamo, htjele oduprijeti i koje su podlegle, kao to e se i vama dogoditi, kad su vidjele da obrana ne vodi niemu do loim postupcima. To sam vam svakako morao rei, Thrse nastavi superior pokazujui mi bieve, ibe, palice, prutove, konopce i tisuu drugih predmeta za muenje... Da, dobro je da to znate. Evo ime se sluimo kad su djevojke buntovne. Hoete li da vas uvjerimo u to? Uostalom, to traite ovdje? Pravednost? Mi je ne poznajemo. ovjenost? Naruavanje njenih zakona jedini je na uitak. Vjeru? Ona nam ne znai nita. Na prijezir prema njoj je to vei to je bolje poznajemo. Roditelje... prijatelje... suce? Nita od svega toga ne moete nai ovdje, draga djevojko! Ovdje moete sresti samo sebinost, okrutnost, razvrat i najveu bezbonost. Jedino vam potpuna pokornost moe pomoi. Bacite pogled na nedohvatljivo sklonite u kojem se nalazite, nikad se nijedan smrtnik nije pojavio na ovim mjestima. Samostan bi mogao biti zauzet, opljakan, spaljen, ali ovo skrovite ipak nitko ne bi otkrio. Ovo je osamljena podzemna zgrada koju sa svih strana okruuje est nevjerojatno irokih zidova, i vi ste sad ovdje, draga djevojko, meu etiri razvratnika kojima i ne pada na pamet da vas tede i koje vaa preklinjanja, vae rijei, vae suze i vae molbe mogu samo jo vie raspaliti. Od koga dakle moete traiti pomo? Moda od Boga kojega ste s toliko ara doli moliti i koji vas, kao nagradu za vau odanost, baca u jo veu zamku? Tom izmiljenom Bogu kojega i mi sami svaki dan ovdje grdimo prezirui njegove isprazne zakone? ... Vidite, Thrse, nikakva sila, nikakva priroda ne mogu vas istrgnuti iz naih ruku, a nikakvo udo ni bilo to drugo to bi vam stvarno moglo pomoi, ne moe vam vie sauvati krepost na koju ste toliko ponosni. Tko vas napokon moe spasiti da u svakom smislu i na sve mogue naine ne postanete plijenom krajnje pohote kojoj emo se svi zajedno prepustiti nad vama... Svui se, dakle, droljo, ponudi svoje tijelo naem bludu da istog trena bude okaljano, ili emo ti najokrutnijim postupcima pokazati emu se sve izlae jadnica poput tebe koja nam se usuuje usprotiviti. Te rijei... to strano nareenje, dobro sam osjeala, nisu mi ostavljali nikakvu nadu, ali ipak nisam bila toliko grena da ne upotrijebim sredstvo koje mi je nalagalo moje srce i pruao moj poloaj. Bacih se dakle pred noge don Severina, upotrijebih svu rjeitost jedne oajne due preklinjui ga da ne zloupotrijebi moj poloaj. Koljena mu oblie najgore suze, usudih se pokuati sve to sam smatrala najjaim i najpatetinijim... emu je sve to moglo posluiti, Boe dragi] Kako sam mogla ne znati da suze jo vie razdrauju razvratnika? Da te divljake samo jo vie raspaljuje ono ime sam se sluila da ih ganem. Uhvatite tu k... ree don Severino sav bijesan zgrabite je] Clmente, za jednu minutu mora biti gola i znati da milosre kod ljudi kakvi smo mi ne gui Prirodu. Clment se pjenio, upalilo ga moje opiranje, zgrabi me svojom suhom i nervoznom rukom. Mijeajui rijei i djela najgorim psovkama, za jednu minutu skine svu odjeu s mene. Kakvo lijepo stvorenje ree superior prelazei prstima po mojim leima bog me ubio ako sam ikad vidio bolje graenu enu. Prijatelji nastavi redovnik unesimo malo reda u svoje postupke] Vi znate moj redoslijed primanja, mora se pokoriti svim propisima bez

40

iznimke. Za to vrijeme, svih osam ena stajat e oko nas, spremne da udovolje naim prohtjevima ili da ih raspaljuju. Istog trena stvorie krug, postavie me u sredinu, i tu me puna dva sata ispitivahu, promatrahu, dodirivahu ova etiri redovnika izgovarajui redom, ili rijei pohvale, ili pak kuenja. Dopustit ete mi, gospoo, pocrvenjevi ree naa lijepa zatoenica, da vam preutim neke bestidne pojedinosti ove uasne ceremonije. Neka vaa mata sama zamisli sve to zlikovcima razvrat u takvom sluaju moe naloiti. Neka pogleda kako s mojih drugarica prelaze na mene, kako usporeuju, brbljaju, promatraju i jo e stei samo blijedu sliku onoga to se dogodilo u tim prvim i, bez ikakve sumnje, blagim orgijama, u usporedbi sa svim strahotama koje su me nakon toga oekivale. Idemo ree Severino koji vie nije mogao svladavati svoju rasplamsalu udnju i koji je u ovom stranom stanju bio kao tigar koji se sprema da razdere rtvu neka svaki od nas iskua na njoj svoju omiljenu zabavu: I, smjestivi me na divan u poloaj pogodan za svoje odurne planove, dok su me druga dvojica redovnika drala, bestidnik se pokua zadovoljiti sa mnom na onaj zloinaki i nastrani nain to vrijea na spol. Meutim, ili je taj besramnik imao isuvie velike razmjere ili se Priroda pobunila u meni i na samu pomisao o ovakvom uitku, nije uspio svladati sve repreke. Tek to bi se pribliio, odmah bi bio odbijen... Sirio je, stiskao, razdirao, ali svi su napori bili uzaludni. Bijes ovog udovita prijee na oltar koji nisu mogle dosei njegove elje, udarao ga je, tipao, grizao. Ove grubosti rodie nove pokuaje. Smekano se meso opusti, staza se malo rastvori i ovan prodre. Pustih jezive krikove. Uskoro utone i cijeli topuz, a bjelouka odmah ispusti neki otrov koji mu odue snagu, on popusti plaui od bijesa pri pokretima koje sam inila da ga se oslobodim. Nikad u ivotu nisam toliko trpjela. Tada pristupi Clment. Bio je oboruan bievima. Iz oiju su mu isijavale besramne namjere. Ja u vas ' ree Severinu osvetiti, oe moj, kaznit u tu ovcu zbog opiranja vaoj nasladi. Njemu nije bilo potrebno da me tko dri. Jednom me rukom obuhvati i pritisne na koljeno koje mu, gurajui mi trbuh, jo vie izloi ono to e posluiti njegovim hirovima. Najprije je pokuao udarcima, kao da mu je namjera bila da se samo okua. A onda okrutnik, razjaren pohotom, poe udarati iz sve snage. Nita nije moglo izbjei njegovu divljatvu. Od struka do koljena, svuda je udarao taj razvratnik. ak se i ljubav usuivao pomijeati s tim okrutnim postupcima, usta su mu se lijepila uz moja, htio je udisati uzdahe koje su mi bolovi otkidali... Plakala sam, gutao mi je suze, as me ljubio, as prijetio, ali bez prestanka udarao. A dok je on to radio, jedna ga je ena nadraivala. Na koljenima pred njim izvodila je to s obje ruke na razliite naine. Sto je vie uspijevala, udarci koje sam dobivala bili su sve ei. Ve sam bila gotovo raskomadana, a nita nije najavljivalo konac mojih muka. Uzalud su se trudili sa svih strana, nisu ga mogli oiviti. Kraj koji sam ekala mogao je biti samo djelo njegove mahnitosti. Pade mu na pamet nova okrutnost. Moj je vrat bio izloen na milost i nemilost tom grubijanu, draio ga je, ljudoder ga zagrize, to nasilje izazva prijelom, tamjan pobjegne. Uasni krikovi, grozna bogohulstva oznaie njegov zanos, i malaksali redovnik prepusti me Jromeu. Za vau krepost neu biti opasniji od Clmenta ree mi taj razvratnik milujui okrvavljeni oltar na kojemu je upravo bio prinio rtvu prvi redovnik ali elim poljubiti ove brazde. Usudit u se da ih odkrinem, jer im dugujem malo potovanja. elim i neto vie nastavi stari satir uvlaei prst tamo gdje se Severino bio smjestio elim da koka snese jaje i da ga pojedem... Ima li ga?... Ima, do avola!... Oh, dijete moje, kako je mekano!... Usta mu zamijenie prste... Rekoe mi to moram napraviti. S gaenjem uradih. Na alost, u poloaju u kojem sam bila nisam mogla odbiti. Bestidnik se zadovolji... proguta, a onda me natjera da kleknem ispred njega, pa se u tom poloaju prilijepi uza me. Njegova gnusna strast zadovolji se na mjestu koje mi nije doputalo nikakvo jadikovanje. Dok je on to radio, debela ga je ena bievala, a jedna druga, u visini njegovih usta, vrila je istu dunost kojoj sam ja maloprije bila podvrgnuta. To nije dovoljno ree bestidnik u svakoj ruci moram imati... Pribliie se dvije najljepe djevojke. Posluae ga. To su krajnosti do kojih je zasienost dovela Jromea. Bilo kako bilo, prljavtina ga je inila sretnim, i moja usta, nakon pola sata, najzad, s odbojnou koju vam nije teko zamisliti, primie odvratnu rtvu ovog razvratnika. Tada se pojavi Antonin. Da vidimo tu tako ednu krepost ree. Jedan jedini napad gotovo da je i nije mogao otetiti. Oruje mu je ve bilo upereno, a rado se sluio Clmentovim nainom. Ve sam vam rekla da mu se aktivno bievanje svialo jednako kao i onom redovniku, ali sad se urio, bilo mu je dovoljno stanje u koje me doveo njegov subrat, pregledao je to stanje, uivao u njemu, i ostavivi me u poloaju koji se toliko sviao svoj etvorici, milovao je malo dva polumjeseca koji su uvali ulaz. Onda je bijesno uzdrmao trijemove hrama i brzo se naao u svetitu. Iako je napad bio isto onako estok kao i Severinov, budui da se dogodio na stazi koja nije bila tako uska, lake ga je bilo podnijeti. Snani me atlet zgrabio za bokove i, nadomjetajui pokrete koje ja nisam mogla izvoditi, estoko me privukao na sebe. Po udvostruenim naporima ovog diva moglo se zakljuiti da eli pretvoriti u prah mjesto koje je osvojio, nezadovoljan to mu je postao gospodar. Klonuh od tako stranih i novih napada, ali, ne vodei brigu o mojim mukama, okrutni pobjednik mislio je

41

samo na to kako da udvostrui svoje slasti. Sve ga je okruivalo, sve razdraivalo, sve je potpomagalo njegovu pohotu. Nasuprot njemu, podignuta na mojim leima, rairenih nogu, djevojka od petnaest godina pruala je njegovim ustima oltar na kojemu je on kod mene prinosio rtvu. Po miloj volji sisao je dragocjeni sok koji je Priroda tek bila poklonila ovoj mladoj djevojci. Jedna od starih, na koljenima iza lea mog osvajaa, svojim neistim jezikom raspaljivala je njegovu udnju, dok je razvratnik, da bi se jo vie upalio, svakom rukom draio po jednu enu. Ni jedno njegovo osjetilo nije bilo lieno uzbuenja, sva su pomagala da 4ode do potpune mahnitosti. Upravo joj se primicao, ali moja stalna odvratnost prema svim tim gadostima sprijei me da je podijelim s njim.. . Sam je doivio vrhunac, njegovo oduevljenje, njegovi krikovi, sve ga je najavilo, te ja, i protiv svoje volje, ostadoh obljevena dokazima njegove vatre. Na kraju klonuh na postolje gdje sam bila izmrcvarena, osjeajui da postojim samo kroz svoju bol i suze ... kroz svoj oaj i grinju savjesti. Don Severino tada naredi enama da mi dadu jesti, ali meni ni na pamet nije padalo da se prepustim toj panji. Duu mi spopade estok nastup tuge. Ja, koja sam sav svoj ponos i svu svoju sreu polagala u svoju krepost, ja koja sam odolijevala svim nevoljama sudbine, budui da sam uvijek bila razumna, nisam mogla podnijeti stranu misao da sam tako okrutno osramoena od onih od kojih sam se nadala najveoj pomoi i utjehi. Suze mi urkom potekoe, ne mogoh svladati krikove koji su odzvanjali dvoranom. Padoh na zemlju, poeh se udarati po grudima, upati kosu, preklinjati svoje krvnike da mi zadaju smrt... Moete li vjerovati, gospoo, da ih je taj grozni prizor jo vie razdraio! Ah! ree Severino. Nikad ne vidjeh ljepeg prizora. Pogledajte, prijatelji dragi, stanje u koje me dovela. Nevjerojatno je to sve od mene mogu napraviti enske patnje. Uhvatimo je opet ree Clment a da je nauimo kako treba vikati, neka nevaljalka u ovom drugom napadu podnese jo vee muke! Odmah poee ostvarivati tek zamiljeni plan. Pristupi mi Severino, ali kako je njegovoj pohoti sad bio potreban vei stupanj razdraenosti, tek kad je upotrijebio Clment ova sredstva, okrutnik uspije pribaviti potrebnu snagu za dovrenje svog novog zloina. Kakvo divljatvo, Boe dragi! Je li mogue da je trenutak duevne klonulosti izazvane nasiljem mogao nagnati te krvnike da mi nanesu jo veu tjelesnu bol! Ne bi bilo pravedno kad s ovom novakinjom ne bismo upotrijebili sporednu radnju ree Clment zauzevi poloaj kunem vam se da s njom neu postupati bolje od vas. Samo trenutak ree Antonin superioru koji se spremao da me zgrabi. Dok se va ar bude izlijevao u stranje dijelove ove lijepe djevojke, ja bih, ini mi se, mogao upaliti tamjan sa suprotne strane. Postavit emo je izmeu nas dvojice. Poloaj je bio takav da sam jo i Jromeu mogla ponuditi usta. Tako su zahtijevali. Clment se smjesti meu moje ruke, morala sam ga nadraivati. Sve sveenice okruie ovu jezivu skupinu. Svaka prui sudionicima ono to je znala da ga jo vie uzbuuje. Ja sam meutim podnosila sve. Cijelu teinu na sebi samoj. Severino dade znak, ostala trojica krenue za njim, i ja po drugi put bijah sramotno uprljana dokazima odvratnog razvrata tih bestidnih hulja. Bit e dosta za prvi put ree tada superior. A sad mora vidjeti da se s njenim drugaricama ne postupa nimalo bolje nego s njom. Redovnici se postavie u red. Sve su ene morale proi ispred njih i primiti udarac bia od svakog napose. Zatim su ustima morale draiti krvnike dok su ih oni muili i psovali. Najmlaa, ona od deset godina, smjesti se na divan. Svaki je redovnik pristupao da joj zada neku muku po vlastitom izboru. Pored nje se nalazila ona od petnaest godina, na kojoj se onaj to je upravo zadao kaznu imao naslaivati onako kako je htio. Najstarija je morala ii s redovnikom koji je bio na redu da mu pomogne u tom poslu ili u inu kojim ga je zavravao. Severino je samo rukom muio onu koja se nudila, a onda je odmah zaronio u svetite slasti koje mu je pruala ona to se nalazila u blizini. Opskrbljena akom kopriva, stara mu prui ono to je upravo zavrio. Razvratnik tek iz tih bolnih nadraivanja dospije do krajnje opijenosti. Nije radio nita to i njemu samom nije zadavalo bol. Clment je lagano tipao djevojicu. Naslada ponuena sa strane nije mu bila dostupna, ali i s njim su postupali kao to je i on sam postupao, zato je pred nogama idola pustio tamjan, jer vie nije imao snage da ga dovede do svetita. Antonin se zabavljao gnjeei mekane dijelove tijela svoje rtve. Raspaljen njenim odskocima, spustio se u mjesto koje se nudilo njegovim uicima. Onda su i njega gnjeili i tukli, pa je plod muenja izazvao i njegovo uzbuenje. Stari se Jrme sluio samo zubima, ali svaki je ugriz ostavljao trag iz kojeg bi odmah iknula krv. rtva mu na kraju prui usta gdje on, dok su njega drugi isto tako snano grizli, utoli svoju pomamu. Redovnici stadoe piti da opet zadobiju snagu. enu od trideset i est godina koja je ve tri mjeseca bila trudna, kako sam ve rekla, digoe na postolje visoko osam stopa. Kako je mogla stajati samo na jednoj nozi, drugu je morala drati u zraku. Oko nje su se nalazili madraci prekriveni bodljama, boikovinom, trnjem. U ruci je drala savitljivu motku s kojom se mogla podravati. Nije teko zamisliti napor koji je morala upotrebljavati da ne padne, i nemogunost da odri ravnoteu. Taj njen poloaj zabavljao je redovnike. Sva su se etvorica smjestila oko nje, a svakoga posebno, za tog prizora, draile su jedna ili dvije ene. Koliko je god bila debela, nesretnica se u tom poloaju uspjela odrati etvrt sata. Na

42

kraju je posustala, sruila se na bodljike, a nai pohotom opijeni krvnici posljednji put na njenu tijelu prinijee sramotnu rtvu svojeg divljatva... Tada se povukoe. Superior me preda u ruke tridesetogodinjoj djevojci o kojoj sam vam ve govorila. Zvali su je Omphale. Dadoe joj nalog da me poui i smjesti u moje novo prebivalite. Ali ja te prve veeri niti vidjeh niti ita shvatih. U sobi u koju me dovedoe vidjeh druge ene koje nisu prisustvovale veeri. Upoznavanje ostalih stvari ostavih za idui dan, najvanije mi je bilo da se malo odmorim. Omphale me ostavi na miru i ode u svoj krevet. Tek to sam se smjestila u svoj, pred oima mi se pojavi sva strahota sudbine koja me zadesila. Nisam se mogla oporaviti od grozota koje sam bila doivjela ni od onih koje sam vidjela. Jao! Ako je ponekad moja mata i sanjarila o tim slastima, vjerovala sam da su iste kao i Bog koji ih je nadahnjivao, da ih je Priroda dala ljudima kao utjehu, mislila sam da su roene iz ljubavi i njenosti. Ni na pamet mi nije padalo da bi ovjek, po ugledu na divlje zvijeri, mogao uivati samo muei svoju drugaricu... A onda mi se misao opet vrati na moju kobnu sudbinu... O nebo pravedno! rekoh, Je li istina da moje srce ne moe zaeljeti nijedan kreposni in a da kasnije zato ne bude kanjeno! I kakvo sam zlo uinila, veliki Boe, poeljevi da u ovom samostanu obavim nekoliko vjerskih dunosti? Jesam li uvrijedila nebo eljom da mu se pomolim! O, neshvatljive odluke Providnosti, nastavih, udostojte zasvijetliti pred mojim oima ako ne elite da se okrenem protiv vas! Gorke suze popratie ove misli. Kad je svanulo, jo su tekle. Tada se Omphale priblii mom krevetu. Draga drugarice ree mi dolazim da ti ulijem hrabrosti. I ja sam kao i ti plakala u prvim danima, ali sad sam se ve navikla. Naviknut e se i ti kao i ja. Poetak je uasan. Muka naeg ivota nije samo potreba da zadovoljimo strasti tih razvratnika, ve i gubitak slobode, okrutan nain na koji smo dovedene u ovu kuu uasa. Nesretnici se tjee kad vide druge nesretnike oko sebe. Iako su uistinu estoke bile moje patnje, malo ih smirih da bih mogla upitati drugaricu kakva me zla jo oekuju. Samo malo ree mi moja uiteljica ustani da najprije pogledamo nae utoite i upoznamo nove drugarice. Kasnije emo razgovarati. Posluavi Omphaline savjete, vidjeh da se nalazim u vrlo velikoj sobi u kojoj je bilo smjeteno osam malih i prilino istih kreveta od katuna. Uz svaki krevet nalazila se mala udubina. Ali svi prozori kroz koje je padalo svjetlo, ili na ove udubine ili na sobu, bili su pet stopa iznad zemlje i ipkama zatieni izvana i iznutra. U sredini glavne sobe nalazio se velik stol na kojem se radilo ili jelo. Jo troja, eljezom okovana vrata, zatvarala su sobu. Nikakva kljuanica s nae strane, a ogromni krauni s druge. To li je dakle na zatvor? rekoh Omphali. Na alost, da, draga moja odgovori mi ona. To je nae jedino prebivalite. Ostalih osam imaju slinu sobu pored nae, ali nikad se ne sastajemo osim kad se redovnicima svidi da nas skupe. Uoh u udubinu koja mi je bila namijenjena. Imala je oko osam etvornih stopa. Svjetlo je u nju dopiralo kao i u ostale prostorije, s visokog prozora zatienog eljeznim ipkama. Cijeli namjetaj bili su jedan bide, umivaonik i jedna probuena stolica. Izaoh. Okruie me drugarice, radoznale da me vide. Bilo ih je sedam. Ja sam bila osma. Omphale je boravila u drugoj sobi, a u ovu je dolazila samo da me pouava. Mogla je ovdje ostati, ako je zamijeni jedna od ovih. To sam traila. Dopustili su mi. Ali prije nego to vam ponem priati o Omphali, moram vam opisati sedam novih drugarica koje su dijelile moju sudbinu. Poet u od najmlae, kao to sam i prvi put uinila. Najmlaoj je bilo dvanaest godina, imala je veoma ivo i otroumno lice, vrlo lijepu kosu i usta. Drugoj je bilo esnaest godina. Jedna od najljepih plavojki koje se mogu sresti. Imala je vrlo lijepe crte lica i sve ari i ljupkost svojih godina. Sve je to meutim bilo pomijeano s tugom, to ju je inilo jo tisuu puta ljepom. Treoj je bilo dvadeset i tri godine. Vrlo lijepa, ali isuvie velika drskost u izrazu kao i neednost umanjivali su, po mom miljenju, ari kojima ju je priroda bila obdarila. etvrtoj je bilo dvadeset i est godina. Bila je graena kao Venera. Oblici su joj ipak bili malo suvie naglaeni. Kakva bljetava bjelina! Lice malo, otvoreno, nasmijano, oi lijepe, usta pomalo velika, ali savrena oblika, kosa prekrasna. Petoj je bilo trideset i dvije godine. Bila je ve etiri mjeseca trudna, lice je imala oblo, pomalo tuno, velike radoznale oi, vrlo blijeda, krhkog zdravlja. Glas je imala njean i nije bila ba svjea. Naravno, bila je razvratna. ula sam da se i sama zadovoljavala. estoj je bilo trideset i tri godine. Visoka, stasita ena, s najljepim licem na svijetu, prekrasne puti. Sedmoj je bilo trideset i osam godina. Pravi uzorak stasa i ljepote. Bila je nadstojnica moje sobe. Omphale me obavijestila o njenoj zloi, a naroito o sklonosti koju je gajila prema enama. Omphale zatrai od Ursule, tako se zvala nadstojnica, doputenje da me pouava. Ursule pristane pod uvjetom da je poljubim. Pribliih joj se. Htjela je ispremijeati svoj pohotni jezik s mojim, a prsti su joj pokuavali izazvati uzbuenje koje nije mogla postii od mene. Usprkos svojoj volji, morala sam se prepustiti svemu. Kad je mislila da je pobijedila, poslala me u moju udubinu, gdje mi je Omphale ovako poela govoriti: Sve ene koje si juer vidjela, draga moja Thrse, i one koje si danas vidjela, dijele se na etiri razreda, a svaki razred ima po etiri djevojke. Prvi se zove razred djetinjstva, a u njemu su djevojke do esnaest godina. One nose bijelu odjeu. Drugi razred, koji je obuen u zeleno, zove se razred mladenata. U njemu

43

su djevojke od esnaest do dvadeset i prve godine. Trei razred je razred razumne dobi. Djevojke su obuene u plavo, a u njemu su od dvadeset i prve do tridesete godine. To je razred u kojem se ti i ja nalazimo. etvrti razred nosi tamnocrvenu boju koja je namijenjena zreloj dobi. Sastavljen je od svih koje su prele tridesetu. Djevojke se s preasnim oima nalaze mjeovito ili po razredima. Sve zavisi od hirova redovnika, ali kad nisu s njima, onda su pomijeane u dvjema sobama, kao to si mogla vidjeti. Pouka koju ti moram dati nastavi Omphale ima etiri glavne toke. U prvoj emo govoriti o onome to se tie same kue. U drugoj o ponaanju djevojaka, njihovu kanjavanju, ishrani itd, itd, itd. U treoj o nasladama koje moramo pruiti redovnicima i o nainu kako im moramo sluiti. etvrta e ti otkriti povijest promjena i izmjena. Neu ti opisivati, Thrse, okolinu ove uasne kue, poznaje je isto tako dobro kao i ja. Govorit u ti samo o njenoj unutranjosti. Pokazali su mi je kako bih je mogla opisati pridolicama kojih su mi odgoj povjerili, i kako bih im tim opisom izbila iz glave i najmanju pomisao na bijeg. Juer ti je Severino ispriao jedan dio i nije te prevario, draga moja! Crkva i kua prislonjena uza nju tvore ono to nazivamo samostanom. Ali ti ne zna kako je postavljeno tijelo obitavalita u kojem se nalazimo, kako se do njega dolazi. Evo kako: u dnu sakristije, iza oltara, nalaze se u rezbarijama vrata koja se otvaraju pomou opruge. Ta su vrata ulaz u uzak prolaz koji je koliko mraan toliko i dug, a ije vijuge, od straha, kad si ula, nisi mogla opaziti. Taj uski prolaz najprije se sputa, jer mora proi ispod trideset stopa dubokog jarka, a onda se smanjenjem jarka penje. Taj se hodnik nalazi est stopa pod zemljom. Na taj se nain dolazi do podzemlja naeg paviljona koji je gotovo etvrt milje udaljen od drugog. est debelih bedema spreavaju da se vidi ova nastamba, pa ak i da se popne na zvonik crkve. Razlog je tome jednostavan. Paviljon je vrlo nizak, nema ni dvadeset i pet stopa, a bedemi zidina uz koje se nalazi ivica visoki su gotovo pedeset stopa. S bilo koje strane, dakle, da se gleda, ovaj se dio doima kao dio ume, a ne kao ljudska nastamba. Dakle, izlaz iz mranog hodnika koji sam ti pokuala opisati i kojeg se, zbog stanja u kojem si bila dok si ga prelazila, ne moe sjetiti, jest jama kroz koju se upada u podzemlje. Ovaj paviljon, draga moja, ima samo podzemlje, prizemlje i prvi kat. Vrh je zapravo debeo svod obloen olovnom koljkom punom zemlje, u kojoj je zasaeno uvijek zeleno drvee koje sa ivicama to nas okruuju ostavlja dojam prave ume. Podzemlje tvori jedna velika dvorana u sredini i osam sobica naokolo, od kojih dvije slue kao tamnica za djevojke koje su zasluile kaznu, a ostalih est kao podrumi. Iznad toga se nalazi blagovaonica, kuhinje, sobe za rad, i dvije sobe u koje redovnici zalaze kad bez prisutnosti svoje subrae ele uivati s nama. Na polukatu ima osam soba, od kojih etiri imaju jo po sobicu. To su elije u kojima redovnici spavaju i u koje nas odvode kad im njihova putenost naloi da s nama podijele postelju. etiri ostale sobe zauzimaju braa laici, od kojih je jedan na tamniar. Drugi slui redovnicima, trei je lijenik za hitne sluajeve, a etvrti kuhar. Sva su etvorica gluhonijema. Kako vidi, teko je od njih oekivati neku utjehu ili pomo. Uostalom, nikad se ne zadravaju s nama, a nama je zabranjeno da im se obraamo. Iznad ovog polukata nalaze se dva harema. To je jedna velika soba s osam udubina, sobica, kako i sama vidi. Jasno ti je, dakle, draga moja, da bismo, i razbivi ove ipke i siavi kroz prozor, jo bile daleko od slobode, jer bi nam jo preostalo pet ivica, velike zidine i irok jarak. Ali gdje bismo se nale kad bismo svladale ak i te prepreke? U dvoritu samostana koje je tako dobro zatvoreno da daje vrlo malo nade u izlazak. Manje opasan pokuaj bijega bio bi, priznajem, kad bismo pronale otvor jame koja vodi u podzemlje. Ali kako dospjeti u podzemlje kad je stalno zatvoreno kao i mi ovdje? A kad bismo moda i dospjele u podzemlje, sigurno bismo pronale kakav reetkom zatvoren otvor od kojeg samo oni imaju kljueve. Kad bismo, meutim, i prebrodile sve te prepreke i stigle u hodnik, jo ne bismo bile sigurne jer ne poznajemo put koji je sigurno ispunjen samo njima poznatim zamkama u koje bi upao svatko koga oni ne bi vodili. Bijeg je dakle nemogu, na to ne smijemo misliti, Thrse1. Da je ostvarljiv, i ja bih se ve davno pokuala osloboditi iz ovog uasnog ropstva, ali to je nemogue. Oni koji se jednom nau ovdje izlaze jedino poslije smrti. I to je povod grozoti, okrutnosti i tiraniji kojima nas mue ovi krvnici. Nita ih toliko ne razdrauje i nita im toliko ne pali matu koliko nekanjivost koju im prua ovo nedohvatljivo skrovite. Njihove gnusobe nemaju granica ba zato to su sigurni da jedini svjedoci mogu biti rtve koje odavde nikad nee izai. Osloboeni zakonskih uzda, otrgnuvi se od uzda vjere i prezirui grinju savjesti, oni doputaju sebi svaku okrutnost i u ovaj zloinakoj beutnosti njihove se strasti jo pohotnije pale, budui da ih nita, kako kau, toliko ne razjaruje koliko usamljenost i tiina, nemo s jedne a nekanjivost s druge strane. Redovnici redovito svake noi spavaju u ovom paviljonu, dolaze u pet naveer, a u samostan se vraaju ujutro u devet, svi osim onoga koji mora provesti dan ovdje i kojeg nazivaju nadzornikom. Vidjet emo uskoro kakav mu je posao. etiri brata laika nikamo se ne miu. U svakoj sobi imamo zvonce koje je spojeno s elijom tamniara, ali jedino nadstojnica ima pravo pozvoniti. Kad ona to zbog sebe ili zbog nas uini, odmah netko doe. Oci svakog dana na povratku sami donose potrebne zalihe, predaju ih kuharu koji ih upotrebljava po utvrenom redu. U

44

podzemlju ima i jedan zdenac, a u podrumima vina u izobilju i to svake vrste. Prijeimo na drugu toku, na ponaanje djevojaka, na njihovu ishranu, kanjavanje, itd. Na je broj uvijek isti. Ureenje je takvo da nas mora biti esnaest, po osam u svakoj sobi. I kao to vidi, uvijek moramo biti u odjei svojeg razreda. Ne proe ni dan a da ti ne dadu odjeu onog u koji ulazi. Po danu smo u kunoj haljini boje koja nam pripada. Naveer oblaimo dugu haljinu iste boje. Moramo biti poeljane na najljepi nain. Nadstojnica sobe ima nad nama svu vlast, njoj se ne pokoravati pravi je zloin. Prije orgija mora nas sve pregledati, a ako neto ne bude u redu, kanjavaju je isto kao i nas. Grijesi zbog kojih nas kanjavaju mnogobrojni su, svaki ima svoju posebnu kaznu, popis se nalazi u sobama. Nadzornik dana, onaj koji dolazi izdati nareenja, kao to u ti uskoro objasniti, odrediti djevojke za veeru, posjetiti nae sobe i primiti albe nadstojnice, isti taj redovnik naveer dijeli kazne svakoj koja je to zasluila. Evo kazni koje se daju za pojedine grijehe. Ne ustane li ujutro u odreeni sat, trideset udaraca biem. (Tom kaznom nas gotovo uvijek kanjavaju. Ona je, uostalom, i najbolje sredstvo kojim ti razvratnici dolaze do naslade). Prui li zabunom, ili iz nekog drugog razloga, dio tijela koji u inu uivanja nije bio traen, pedeset udaraca. Ako si loe odjevena ili loe poeljana, dvadeset udaraca. Ne izvri li izdano nareenje, ezdeset udaraca. Kad lijenik ustanovi da si trudna, sto udaraca. Nemarnost, nemogunost zadovoljenja ili odbijanje bludnih zahtjeva, dvjesta udaraca. Koliko puta neki od njih zahtijeva neto to je nemogue odmah izvriti, jer to pruamo drugome1. Ali kazni ipak ne moemo izbjei. Nikad nitko nije posluao na prigovor ili albu. Treba sluati ili biti kanjen. Pokazivanje suza, patnje, grinje savjesti ili i najsitnije utjecanje vjeri, dvjesta udaraca. Ako te neki redovnik izabere da s tobom doivi vrhunac slasti, pa ako to ne uspije, bilo svojom, to se esto dogaa, bilo tvojom krivnjom, trista udaraca na licu mjesta. I najmanji znak odbijanja njihovih zahtjeva, bilo kakve prirode da su, dvjesta udaraca. Pokuaj bijega, pobuna, devet dana tamnice, sasvim gola, i trista udaraca biem svaki dan. Tajno dogovaranje, loi savjeti, loi meusobni prijedlozi, im se to otkrije, trista udaraca. Plan o samoubojstvu, odbijanje hrane, dvjesta udaraca. Nedostatak potovanja prema redovnicima, sto i osamdeset udaraca. To su jedini nai zloini. Inae moemo raditi to nam se svia, takoer spavati zajedno, svaati se, tui, opijati se i derati kao ivotinje, kleti, psovati, sve to nije nita, nijednu rije prigovora ne izazivaju ti grijesi. Kanjavaju nas samo zbog onih koje sam ti nabrojila, ali nadstojnica bi nam mogla pritedjeti mnoge muke, samo kad bi htjela. Ta se zatita, na alost moe kupiti samo jo groznijim uslugama od kazni koje dobivamo. I ova naa, i ona u drugoj sobi, imaju iste sklonosti. Udobrovoljiti im moemo jedino ako im udovoljimo. Kad ih odbijemo, one bez razloga umnogostruuju nae greke, a redovnici ih jo vie potiu, umjesto da ih kanjavaju zbog njihove nepravde. I one se same moraju pokoravati ovim pravilima pa ih vrlo strogo kanjavaju, kad posumnjaju da su blage. Ti redovnici nemaju potrebe da nas zlostavljaju, ali su sretni kad mogu nai neki izgovor. To zlostavljanje poveava njihovu pohotu, daje joj ar. Svaka dobije malu zalihu rublja kad dospije ovamo. Za svaki komad rublja daju nam est izmjena, to se svake godine obnavlja, ali moramo predati sve ono to smo donijele sa sobom. Ni najmanju stvaricu ne smijemo zadrati. Pritube etvorice laika uvaavaju se jednako kao i pritube nadstojnice. I samo njihovo prokazivanje pribavlja nam kaznu. Ali oni barem nita ne zahtijevaju od nas, manje ih se moramo plaiti nego nadstojnica koje imaju Velike zahtjeve i koje su vrlo opasne kad hir ili osveta upravljaju njihovim postupcima. Hrana koju nam daju vrlo je dobra i obilna. Kad to ne bi pogodovalo njihovoj pohoti, moda i ne bi bila tako dobra, ali kako njihov prljavi razvrat tu samo moe dobiti, u pogledu hrane doista nita ne zanemaruju. Oni kojima se svia bievanje vole kad smo deblje, masnije, a oni koji, kao to ti je Jrme juer rekao, vole vidjeti kako koko nese jaje, sigurniji su da e uz obilnu hranu biti i vie jaja. Zbog toga nam etiri puta dnevno daju jesti. Ujutro izmeu devet i deset sati uvijek perad s riom, svjee voe ili kompot, aj, kavu ili okoladu. U jedan sat posluuju ruak. Za dva stola po osam osoba uvijek posluuju istu hranu, vrlo dobru juhu, zatim etiri predjela, peenje i etiri meujela. Poslastice u svako doba godine. U pet i pol je uina, kolai ili voe. Redovnika veera je svakako izvrsna. Kad smo prisutne, dobivamo tri vrste peenja i etiri meujela. Svaka dnevno dobije bocu crnog, i bocu bijelog vina, i pola boce likera. One koje ne piju mnogo mogu dati ostalima. Ima ih meu nama koje su strano prodrljive, koje uasno piju, koje se opijaju, a nita se od toga ne kanjava. Ima ih kojima ni ta etiri obroka nisu dovoljna. Treba samo da pozvone i odmah im donose to god poele. Nadstojnice nas prisiljavaju da jedemo, pa ako iz bilo kojih razloga to odbijemo, trei put nas najstroe kanjavaju. Veera redovnika sastoji se od tri peenja, est predjela i osam meujela, od voa, tri vrste vina, od kave i likera. Ponekad svih osam veera s njima. Ponekad ih samo etiri posluuju, a one veeraju kasnije. S vremena na vrijeme uzimaju samo etiri djevojke za veeru. Naravno, sve su tada iz razliitih razreda. Kad smo sve, onda su uvijek po dvije iz svakog razreda. Ne moram ti ni govoriti da nas nikad nitko ne posjeuje. Ni jedan stranac pod bilo kakvim izgovorom ne moe ui u ovaj paviljon. Ako obolimo, o

45

nama vodi brigu samo brat lijenik, a ako umremo, nema nikakvog vjerskog obreda. Zakopaju nas u neku rupu u ivici i to je sve. Ali ako je bolest isuvie ozbiljna pa se plae najgoreg, zbog neuvene okrutnosti ne ekaju da umremo ve nas ive pokopaju. Pokupe nas i ive smjetaju tamo gdje sam ti ve rekla. U osamnaest godina, koliko sam ovdje, vidjela sam ve deset primjera tog neuvenog divljatva. Kau da je bolje izgubiti jednu nego izvrgnuti opasnosti svih esnaest. Kau da gubitak jedne djevojke nije toliko vaan da bi je trebalo aliti, kad se ionako moe lako nadoknaditi. Prijeimo sad na njihove naslade i sve ono to je s tim u vezi. Mi ovdje, u bilo koje doba godine, ustajemo tono u devet ujutro. im ustanemo, posjeuje nas deurni nadzornik, sjeda u velik naslonja i svaka od nas mora pristupiti sa suknjom podignutom na mjestu koje se njemu svia. On dodiruje, ljubi, ispituje, a kad sve izvre svoju dunost, proziva one koje moraju biti za veerom. Odreuje u kakvom stanju moraju doi, prima pritube iz ruku nadstojnice, pritube koje nalau kaznu. Malo kad odlaze bez nekog bludnog prizora u kojem obino sve sudjelujemo. Tim razvratnim inima upravlja nadstojnica, a mi se moramo slijepo pokoravati. Cesto jo prije doruka neki asni otac zaeli da mu neka od nas doe u krevet. Tamniar donosi papir na kojemu pie ime one koju eli. Ako se u tom trenutku naslauje s njom, deurni nadzornik nema prava da je zadri, ona odlazi i vraa se tek kad je puste. Nakon tog prvog obreda odlazimo na doruak. Od tog trenutka pa sve do veeri nemamo to raditi. Ali, ljeti u sedam a zimi u est sati, dolaze po prozvane djevojke. Brat tamniar ih sam odvodi, a nakon veere one koje nisu zadrane vraaju se u harem. Cesto ni jedna ne ostane, to su novosti koje se uvode za no. Isto tako ih, vie sati unaprijed, obavjetavaju kako se obui i kamo da dou. Ponekad samo dvorkinja spava. Dvorkinja prekinuh je to je neka nova dunost? Da odgovori mi moja uiteljica. Svakog prvog u mjesecu svaki redovnik bira djevojku koja e mu mjesec dana sluiti kao slukinja i predmet njegove naslade. Izuzete su jedino nadstojnice s obzirom na njihovu dunost u sobi. U toku tog mjeseca ne mogu ih ni promijeniti a ni zadrati za idui mjesec. Nita nije tako okrutno, nita tako surovo kao ta sluba i ja ne znam kako e ti to podnijeti. im odzvoni pet sati naveer, dvorkinja mora sii redovniku kojeg posluuje i do idueg dana vie ga ne naputa, do trenutka kad se ovaj mora vratiti u samostan. im se opet vrati, mora biti pored njega. Ono malo vremena to joj ostaje upotrebljava za odmor i jelo, jer sve noi koje provodi uz svog gospodara mora biti budna. Ponavljam, nesretnica mora udovoljiti svim hirovima koji se rode u glavi tog razvratnika. Sve mora podnositi, amare, bievanje, njegov razvrat, sve. Svu no mora provesti na nogama u sobi svog gospodara, spremna da se podloi strastima koje se mogu roditi u tom krvoloku. Ali najodvratnija, najokrutnija i najstranija dunost koju mora obavljati jest primanje u usta jedne i druge potrebe tog udovita, koje se nikad ne slui nekom drugom posudom. Ona sve mora primiti, jer na najmanji znak odbijanja mora pretrpjeti uasne muke. Te djevojke moraju sudjelovati u svim bludnim prizorima, pomagati razvratnicima da dou do naslade, brinuti se o njima, istiti sve to moe biti uprljano. Ako se neki redovnik zaprljao naslaujui se nekom enom, ona svojim ustima sve to mora dovesti u red. Ako eli da nadrai svoju pohotu, ona se mora brinuti o tome, ta nesretnica ga posvuda prati, oblai, svlai, u jednu rije, slui mu u svakom trenutku, uvijek je kriva i uvijek dobiva batine. Njeno je mjesto za veerom, ili iza stolice svog gospodara, ili na koljenima izmeu njegovih nogu gdje ga ustima mora uzbuivati. Ponekad mu slui kao sjedalo ili kao zublja. Ponekad sve etiri moraju stajati za stolom u najbludnijim, ali istovremeno i najneugodnijim poloajima. Ako izgube ravnoteu, izlau se opasnosti, ili da padnu na bodljike koje se nalaze u blizini, ili da slome neki dio tijela, ili ak i da smrtno stradaju, to nije rijedak sluaj. Za to vrijeme zloinci se naslauju, bave se razvratom, opijajui se jelom, vinima, bludom i okrutnou po miloj volji. Oh, nebesal rekoh svojoj drugarici drui od straha. Je li mogue da takve stvari postoje! Kakav pakao! Sluaj, Thrse, sluaj me, dijete moje, jo si daleko od toga da zna sve nastavi Omphale. Stanje trudnoe koje svijet duboko potuje, za ove je bestidnike osuda, ne oslobaa ni od kazni ni od nadzora. Naprotiv, to je stanje upravo pokreta muka, poniavanja i patnji. Koliko su puta batinama natjerali da pobaci onu iji plod nisu htjeli primiti, a ako su ga i prihvatili, uinili su to samo zato da bi u njemu mogli uivati. Ovo to sam ti sad rekla mora te nagnati da se to vie uva tog stanja. A moe li se to? Svakako, postoje neke spuve... Ali ako Antonin opazi, nee izbjei njegovu bijesu. Najsigurniji nain je da se iskljuivanjem mate ugui utjecaj prirode, a s ovim okrutnicima to nije teko. Osim toga nastavi moja uiteljica ovdje postoje srodstva o kojima ti i ne sumnja. To ti moram objasniti, ali to ve spada u etvrtu toku, to jest u novaenje, reforme i promjene. Odmah u ti objasniti. Mora znati, Thrse, da su ova etiri redovnika u samostanu na elu reda, da su sva etvorica iz otmjenih obitelji i da su svi po roenju vrlo bogati. Bez obzira na ogromne svote koje benediktinski red daje za uzdravanje ovog bludnog skrovita u koje se svi kad-tad nadaju doi, oni koji su ovdje dodaju toj svoti velik dio svog imetka. Te dvije svote zajedno ine vie od sto tisua talira godinje, a sav taj novac slui samo za novaenje i trokove kue. Oni imaju dvanaest sigurnih i povjerljivih ena

46

kojima je jedini zadatak da im svakog mjeseca pribave enu izmeu dvanaest i trideset godina. Ni mlau ni stariju. Djevojka ne smije imati nikakav nedostatak, mora biti obdarena svim moguim dobrim osobinama, ali u prvom redu mora biti plemenita roda. Te dobro plaene otmice koje se uvijek odvijaju daleko odavde, ne izazivaju nikakve neugodnosti. Nikad nisam ula da se netko poalio nakon otmice. Njihova krajnja opreznost uva ih od svega. Djevice nimalo ne cijene. Jednako im se svia ve osvojena djevojka kao i udata ena. Ali mora biti oteta, to je najvanije. To razjaruje njihovu pohotu. ele biti sigurni da njihovi zloini nanose patnju. Oni bi pustili djevojku koja bi im se dragovoljno predala. Da se estoko nisi branila, oni ne bi znali koliko si kreposna, ne bi smatrali da je to zloin, pa te ni dvadeset etiri sata ne bi zadrali. Sve to vidi ovdje, Thrse, sve je dakle plemenita roda. Ja sam, draga prijateljice, jedinica grofa... oteli su me u Parizu kad mi je bilo dvanaest godina. Bio mi je namijenjen miraz od sto tisua talira. Oteli su me iz ruku moje guvernante koja je sama bila sa mnom u koiji, s imanja mog oca u Abbaye de Panthemont, gdje sam bila odgojena. Moja je guvernanta nestala. Ovdje su me pod straom doveli. I sa svima ostalima je isti sluaj. Djevojka od dvadeset godina pripada jednoj od najotmjenijih obitelji Poitoua. Ona od esnaest godina ki je baruna... jednog od najotmjenijih plemia u Lorraini. Grofovi, vojvode i markizi oevi su onih od dvadeset tri, dvanaest i trideset i dvije godine. Nema ni jedne koja ne pripada plemikoj obitelji, ni jedne s kojom se na postupa na najgnusniji nain. Ali ovi neasni ljudi ne zadovoljavaju se samo tim strahotama, oni su obeastili i krilo vlastitih obitelji. Djevojka od dvadeset i est godina, i svakako jedna od najljepih, Clmentov je ki. Ona od trideset i dvije Jromeova je neakinja. im jedna nova djevojka doe u ovu barutinu, im je zauvijek otrgnu od svijeta, jedna odmah mora biti otputena, a to je, draga moja, vrhunac naih patnji. Najokrutnija je bol nepoznavanje onoga to nas eka u tim stranim otputanjima koja nas zabrinjavaju. Nemogue je saznati to emo postati kad napustimo ovo mjesto. Imamo toliko dokaza, koje nam naa usamljenost prua, da se otputene djevojke nikad nigdje nisu pojavile. Oni sami nam kau, ne taje nam da je ovo skrovite na grob. Ubijaju li nas? O, nebo pravedno! Zloin, najgnusniji od svih zloina bio bi za njih kao i za slavnog neka vrst uivanja ija okrutnost, zanesena pokvarenom matom, u njihovim osjetilima izaziva jo veu opijenost! Naviknuti da uivaju samo u patnji, da se vesele samo u muenjima i kaznama, je li mogue da su toliko zabludjeli da vjeruju kako samo udvostruavanjem muenja njihova slast moe postati savrenija? Je li mogue da tada, te hulje bez naela, bez vjere i ikakvih kreposti, je li mogue da se tada ti zlikovci, zloupotrebljavajui nevolje u koje su nas bacila njiho- va prva zlodjela, zadovoljavaju drugima kojima nam ivot oduzimaju? 1. Pogledati Povijest Bretagne don Lobineaua. (Autorova napomena.) Ne znam?... Kad ih o tome pitamo, neto promrmljaju, ponekad odgovore nijeno, ponekad potvrdno. Ali jedno je sigurno. Ni jedna od onih koje su izale, kolika god bila njihova obeanja da e se aliti protiv ovih ljudi ovdje i da e nastojati da nas oslobode, naglaavam, nikad ni jedna nije odrala rije... Jo jednom se pitam uspijevaju li oni zatakati nae tube ili nas dovode u poloaj iz kojeg se ne moemo aliti? Kad one koje stignu pitamo to je s onima koje su nas napustile, one nikad nita ne znaju. Sto dakle postaju te nesretnice? To je ono to nas mui. To je, Thrse, kobna nesigurnost koja je najvea nesrea naih dana. Ve osamnaest godina sam u ovoj kui, dvjesto djevojaka je za to vrijeme iz nje izalo... Gdje su one? Zato ni jedna nije odrala rije, iako se svaka bila zaklela? Pri tom otputanju nita nije vano, ni godine, ni starenje tijela, nita. Hir je njihov jedini zakon. Danas mogu otpustiti onu koju su juer najvie milovali, a deset godina zadrati onu koje su se zasitili. To je sluaj nadstojnice ove sobe. Ve se dvanaest godina nalazi u ovoj kui, jo je vole, a vidjela sam kako otputaju prekrasne petnaestogodinje djevojke da bi nju sauvali. Onoj koja je prije osam dana otila nije bilo ni esnaest godina. Bila je lijepa kao Venera, tek godinu dana im je pruala uitak, ali je zatrudnjela, a ve sam ti rekla, Thrse, to je velik grijeh u ovoj kui. Prolog mjeseca su otpustili jednu od sedamnaest godina. Prije godinu dana jednu od dvadeset koja je bila u osmom mjesecu trudnoe. Nedavno je otputena jedna koja je tek osjetila prve poroajne bolove. Nemoj se zavaravati, ponaanje nimalo ne utjee na njihov izbor, bilo ih je koje su predusretale sve njihove elje, pa su ve nakon est mjeseci odlazile. Neke muiave i dosadne godinama su uvali. Nikakva korist, dakle, savjetovati pridolicama kako da se ponaaju. Mata ovih udovita rui sve prepreke, ona je jedini zakon njihova djelovanja. Djevojku koju otputaju obavijeste tek ujutro, nikad ra- nije, deurni nadzornik pojavi se u devet kao i obino, i mislim da ovako kae: Omphale, samostan vas otputa, doi u po vas veeras. Onda nastavlja svoj uobiajen posao. Ali vie ne prisustvuje pregledu koji vri. Nakon toga izae. Otputena grli svoje drugarice, tisuu puta im obea da e im pomoi, da e podnijeti tubu, da e razglasiti ono to se ovdje dogaa. Doe veer, pojavi se redovnik, djevojka odlazi i o njoj vie nikad nita ne ujemo. Veera se meutim odrava kao i obino. Tog dana opaamo je- dino to da redovnici rijetko postiu krajnju nasladu, reklo bi se kao da se tede, meutim, mnogo vie piju, ponekad se ak do besvijesti opijaju. Putaju nas mnogo ranije, ni jedna djevojka ne

47

odlazi s njima, ak i dvorkinje spavaju u haremu. U redu rekoh svojoj drugarici ako vam ni jedna nije pomogla, znai da ste imale posla sa slabim i zaplaenim stvorenjima, ili s djecom koja se nisu usudila nita napraviti. Ne mislim da nas ubijaju, ili barem ne vjerujem u to. Nemogue je da razumna bia mogu initi takve zloine... Dobro znam da... Nakon svega to sam vidjela ne bih smjela pravdati ljude, kako inim, ali nije mogue, draga moja, da vre zloine koje je ak teko i zamisliti. Oh! Draga drugarice usrdno nastavih hoe li da ti ja dam obeanje koje, kunem ti se, neu iznevjeriti!... Hoe li?... Hou. Dobro, kunem ti se svime to mi je najsvetije, Bogom koji mi je ivot dao i kojeg jedino oboavam... kunem ti se da u, umrijeti na mukama, ili raskrinkati ove grozote. Obeava li i ti meni? Zar moe sumnjati u to odgovori i Omphale ali budi uvjerena da ova obeanja nisu ni od kakve koristi. I one koje su bile jo ozlojeenije od tebe, jo vre, jo sigurnije u sebe, jo bolje prijateljice, sve su iznevjerile svoje zakletve. Dopusti mi, dakle, draga Thrse, dopusti mom loem iskustvu da ne vjeruje ni u nae zakletve i da ne rauna mnogo na njih. A redovnici upitah drugaricu mijenjaju li se i oni, dolaze li esto novi? Ne odgovori mi ona Antonin je ve deset godina ovdje, Clment osamnaest, Jrme ak trideset, a Severino dvadeset pet. Ovaj superior roen je u Italiji, blizak je roak samog pape s kojim je u vrlo dobrim odnosima, i tek otkad je on doao, tobonja uda Djevice osiguravaju ugled samostanu i spreavaju ogovarae da izblie pogledaju to se ovdje dogaa. Kua je meutim ve postojala kad je on stigao. Postoji ve vie od sto godina i svi superiori koji su bili ovdje sauvali su red koji tako odgovara njihovoj raskalaenosti. Severino, koji je najrazvratniji ovjek svog vremena, smjestio se ovdje samo zato da provodi ivot po svojim sklonostima. Cilj mu je da odri tajne povlastice svog samostana sve dok bude mogao. Mi pripadamo biskupiji Auxerre, ali, bio biskup obavijeten ili ne, nikad se ovdje nije pojavio, nikad nije kroio nogom u ovaj samostan. Ovamo openito dolazi malo svijeta, osim u kolovozu, kad se slavi blagdan Velike Gospe. Prema onome to nam kau redovnici, ovdje se ne pojavi ni deset osoba godinje. Ali vjerujem da superior one koji se pojave briljivo primi. Obmane ih vjerom i trapljenjem koje se ovdje odrava, oni se vraaju zadovoljni, hvale samostan, i tako se nekanjivost ovih zlikovaca uvruje na povjerenju naroda i lakovjernosti vjernika. Omphale je upravo zavravala svoju poduku kad odzvoni devet sati. Nadstojnica nas brzo sakupi, a nadzornik se doista pojavi. Tog dana bio je to Antonin. Stadosmo u red. Letimice pogleda cijeli skup, prebroji nas, a onda sjede. Tada jedna za drugom poesmo dizati suknje ispred njega, s jedne strane sve do pupka, a s druge sve do polovice lea. Antonin primi taj izraz potovanja s ravnodunom zasienou, nimalo ga ne uzbudi. Onda pogleda mene i upita kako mi se svia pustolovina. Vidjevi da odgovaram samo suzama... Naviknut e se ree smijui se. U cijeloj Francuskoj nema kue u kojoj se djevojke bolje odgajaju nego u ovoj. Tada iz ruku nadstojnice uze listu okrivljenih pa pogleda mene. Zadrhtah od tog pogleda. Svaka rije, svaki pokret tih razvratnika, koji je govorio da im se moram pokoriti, sve mi se inilo poput smrtne osude. Antonin mi naredi da sjednem na rub jednog kreveta, a onda ree nadstojnici da mi, u tom poloaju, otkrije ulaz u tvravu i digne haljinu sve do grudi. On mi sam rairi noge to je vie mogao, zatim se smjesti suelice toj perspektivi. Jedna od mojih drugarica smjesti se na mene, u isti poloaj, tako da se Antoninu, umjesto mog lica, pruao rtvenik stvaranja ije su mu drai stajale u visini usta. Trea je djevojka kleala ispred njega i rukom ga draila, a etvrta, koja je bila potpuno gola, prstima mu je pokazivala mjesto na mojem tijelu po kojem je trebalo udariti. Ta je djevojka jedva primjetno draila i mene, a ono to je ona izvodila na meni, Antonin je objema rukama, s lijeve i desne strane, radio s dvije druge djevojke. Nemogue je i zamisliti rijei, bestidne razgovore kojima se uzbuivao taj razvratnik. Kad je napokon postigao stanje koje je elio, pribliie mi ga. Sve ga je slualo, sve mu je pomagalo da se upali dok se on, posve otkrivi stranje dijelove tijela, spremao da postigne krajnju nasladu. Omphale koja ga je draila otraga nije nita proputala da ga uzbudi. Uareni Antonin baci se na mene... Hou da ovaj put ostane trudna ree u bijesu... Njegovo duevno ludilo prouzroi i tjelesno. Antonin, po svom obiaju, u ovom posljednjem trenutku opijenosti pusti strahovite krikove. Sve mu je pomagalo da udvostrui svoju nasladu. Razvratnik to i postigne koristei se svim najbludnijim i najizopaenijim sredstvima. Cesto su se primjenjivale ovakve raskalaenosti, pa je bilo uobiajeno da sve djevojke okrue redovnika koji uiva na ovaj nain. Tako su mu osjetila sa svih strana bila podjarivana pa je strast, ako se smijem tako izraziti, jo sigurnije, kroz sve pore mogla izbiti. Kad je Antonin izaao, donesoe doruak. Drugarice su me prisiljavale da jedem, uinih to njima za volju. Tek to smo zavrile, ue superior. Vidjevi da smo jo za stolom, oslobodi nas obreda koji je svakako morao biti isti kao i onaj s Antoninom. Treba je preobui ree pogledavi me. U isto vrijeme otvori jedan ormar i baci na moj krevet vie haljina razreda kojemu sam pripadala. Baci i nekoliko smotuljaka rublja. Iskuajte sve ovo ree mi i predajte sve vae stvari. Izvrih nareenje, ali kako sam se slinom postupku nadala, preko noi sam oprezno bila uklonila novac i sakrila ga u kosu. Kad god bih skinula neki

48

komad rublja, Severinove bi oi poudno gledale otkrivene ari, odmah me poeo pipati. Kad sam ve bila napola gola, redovnik me zgrabi, postavi u poloaj pogodan za svoje uitke, to jest u poloaj sasvim suprotan onome u koji me Antonin stavio. Htjela sam moliti milost, ali vidjevi ve bijes u njegovim oima, pomislih da e biti bolje da se pokorim. Smjestih se, okruie ga, oko sebe vie nije vidio nita osim bestidnog rtvenika kojim se naslaivao. Njegove su ga ruke stiskale, usta je lijepio uza nj, pogledima ga prodirao... bio je na vrhuncu slasti. Ako smatrate da je tako bolje, gospoo ree lijepa Thrse ispriat u vam samo kratku povijest prvog mjeseca koji sam provela u samostanu, to jest ono najvanije to se dogodilo u tom vremenu. Ostalo bi bilo samo ponavljanje, dani koje sam provodila ondje bili su svi isti. Zato u odmah prijei na dogaaj koji me izbavio iz tog prljavog smetita. Prvog dana nisam bila na veeri, jednostavno su me pozvali da no provedem s don Clmentom. U eliju, kao to je bilo uobiajeno, stigoh nekoliko trenutaka prije njegova povratka. Do nje me doveo brat tamniar i onda zatvorio. Doao je, upaljen koliko vinom toliko i razvratom. Pratila ga je dvadesetestogodinja djevojka koja je tada bila njegova dvorkinja. Kako sam bila pouena to treba da radim, kleknuh im ga ugledah. On mi se priblii, gledajui me u tom poniavajuem poloaju, onda mi naredi da ustanem i da ga poljubim u usta. Uivao je u tom poljupcu vie minuta pridajui mu svu izraajnost... svu vanost koju je mogue zamisliti. Za to vrijeme Armande me svlaila. Kad je dio od struka prema dolje, dio od kojeg je poela svlaenje, bio potpuno gol, okrenula me i svom ujaku izloila stranu omiljenu njegovim nastranostima. Clment ju je' ispitivao, dodirivao, a onda mi, sjednuvi u naslonja, naredio da mu pristupim i da je pruim njegovim poljupcima. Armande se nalazila pored njegovih nogu, ustima ga je razjarivala. Onda je Clment stavio svoja usta u svetite koje sam mu nudila. Njegov jezik zaluta na stazu koja se nalazi u sredini. Ruke su mu stiskale iste oltare kod Armande, ali kako ih je djevojina odjea jo skrivala, on joj naredi da se svue. Ona to odmah uini i ponovo uz svog ujaka zauze poloaj u kojem ga je samo rukom mogla podjarivati, ali u kojem se jo vie nalazila nadohvat Clmentove ruke. Bestidni redovnik koji je istovremeno bio zauzet i mnome, naloi mi da mu u usta najslobodnije pustim vjetrove kojima je mogla biti ispunjena moja utroba. Ta elja mi se inila odvratna, ali jo sam veoma loe poznavala sve opaine razvrata. Posluah i vrlo brzo osjetih djelovanje te neumjerenosti. Redovnik, u kojem to izazva jo veu estinu, odmah ugrize na est mjesta mesnate kugle koje sam mu pruala. Kad sam kriknula i otrgla se, on se digne, krene prema meni i, s bijesom u oima, zapita me jesam li svjesna emu se izlaem ometajui ga... Tisuu puta mu se ispriah, on me zgrabi za steznik koji se jo nalazio na mojim grudima i rastrgne ga tako da sam bez koulje ostala bre nego to sam vam ovo ispriala... Surovo me zgrabi za grudi i, psujui, estoko ih stisne. Armande ga svue i tad se svi troje naosmo goli. Tad ga na trenutak Armande zaokupi, pa je bijesno poeo udarati rukom. Ljubio ju je u usta, grizao joj jezik i usne, a ona je vikala. Ponekad je bol iz njenih oiju izvlaila nehotine suze. Onda ju je popeo na stolicu i zatraio od nje isto to je htio dobiti i od mene. Dok sam ga ja nadraivala jednom rukom, Armande mu udovolji. Za tog bluda on je stalno grizao Armandu, ali se ona svladavala, nije se usuivala micati. Zubi tog udovita ostavljali su otiske na tijelu te lijepe djevojke, vidjeli su se na vie mjesta. Onda se naglo okrenuo meni: Thrse ree mi okrutno ete patiti. Nije bilo potrebno da to kae, u oima mu se i suvie dobro vidjelo. Bit ete bievani po cijelom tijelu, ni jedan dio nee biti izuzet. Rekavi to, zgrabi me za grudi i surovo ih poe stiskati. Bradavice je gnjeio vrcima prstiju nanosei mi uasne muke. Nita se nisam usuivala rei od straha da ga jo vie ne razdraim, ali znoj mi je oblijevao elo i oi mi se, usprkos svladavanju, napunie suzama. Onda me okrene, prisili da kleknem na rub stolice kojoj sam pod najveim mukama morala rukama drati naslon. Videi me takvu, izloenu na milost i nemilost, naredi Armandi da mu donese ibe. Ona mu donese jednu tanku i dugu. Clment je zgrabi, i preporuivi mi da se ne miem, zapoe s dvadesetak udaraca po ramenima i struku. Onda me na trenutak pusti, prihvati Armandu i namjesti je na stolicu oko est stopa dalje, jednako kao i mene. Izjavi da e nas bievati obje zajedno i da e ona koja prva napusti stolicu, pusti krik ili prolije suze, biti podvrgnuta mukama koje mu se svide. Armandi tada dade isti broj udaraca kao i meni, i to po istim dijelovima tijela. Onda se dohvati mene, poe ljubiti ono to je izudarao, pa diui ibu, ree: Dri se dobro, vragolanko, postupat u s tobom kao s najgorim oloem. Nakon tih rijei primih pedeset udaraca koje je dijelio od ramena do kria. Onda s mojom drugaricom postupi na isti nain. Ni rijei nismo progovorile. Mogao se uti tek po koji mukli i suzdrani jecaj, budui da smo jo imale dovoljno snage da zadrimo suze. Ma koliko da su gorjele strasti tog redovnika, na njemu se to jo nije vidjelo. S vremena na vrijeme se jako uzbuivao, ali nita se nije dizalo. Onda se priblii meni, nekoliko je minuta promatrao dvije polukugle jo netaknutog tijela koje su tek trebale podnijeti muku. Gladio ih je, nije se mogao svladati da ih ne odkrine, da ih ne drai, da ih tisua puta ne poljubi. Idemo sad ree mi hrabro... Kia udaraca u istom trenutku pade po tim dijelovima, udarao me sve do bedara. Krajnje

49

uzbuen odskocima, trzajima tijela, grenjima, uvijanjima koja je bol izazivala, on na mojim usnama koje je estoko ljubio, izrazi osjeaje koji su ga bili obuzeli... Ova mi se djevojka svia povie prua mi vei uitak od i jedne koju sam do sada bievao. Onda pristupi svojoj neakinji i nju isto tako divljaki poe mlatiti. Preostao je jo donji dio od bedara do listova, koji je i na meni i na njoj izudarao istom estinom. Idemo ree jo okrenuvi me promijenimo mjesto, posjetimo i ovo pa mi zada dvadesetak udaraca od sredine trbuha do ispod bedara. Onda me natjera da razmaknem noge, pa poe estoko ibati unutranji dio spilje koji sam mu svojim poloajem pruala. Evo ptice ree koju elim operuati. Kako je nekoliko udaraca prodrlo i suvie duboko, nisam mogla suzdrati krikove. Ah! Ah! ree zlikovac. Pronaao sam dakle osjetljivo mjesto. Uskoro emo ga posjetiti malo bolje. I svoju neakinju je, meutim, postavio u isti poloaj muei je kao i mene. I nju je udarao po najnjenijim dijelovima enskog tijela. Ali, bila to navika, hrabrost ili strah od jo gorih postupaka, ona je imala snage da se savlada, samo je nekoliko puta jeknula i nesvjesno se zgrila. Sad je ipak postojala mala promjena u tjelesnom stanju ovog razvratnika, pa iako je tvrdoa jo bila neznatna, udarci su je bez prestanka sve vie najavljivali. Kleknite ree mi redovnik bievat u vas po grudima. Po grudima, oe moj? Da, po tim putenim kuglama koje mi pruaju uitak jedino kad ih biujem. I dok je to govorio, estoko ih je stiskao i gnjeio. Oh! oe moj! Taj je dio tako njean, u smrt ete me nagnati... Nije vano, glavno da se ja zadovoljim i zada mi pet-est udaraca koje nasumce rukama odbih. Vidjevi to, vee mi ruke na lea. Sad sam samo pokretima lica i suzama mogla traiti milost, jer mi je krvnik naredio da utim. Pokuah ga dakle smekati... uzalud, dvanaestak snanih udaraca pade po mojim grudima koje vie nita nije moglo braniti. Uasni udarci odmah ostavie tragove krvi. Bolovi su mi otkidali suze koje su padale po tragovima bijesa ovog udovita i koje su ih, kako je govorio, inile jo tisuu puta zanimljivijim... Ljubio ih je, gutao, s vremena na vrijeme se vraao na usta, na oi natopljene suzama koje je isto tako pohotljivo sisao. Onda se postavi Armande, veza joj ruke, a ona mu ponudi bjelokosne i najoblije grudi koje sam ikad vidjela. Clment napravi pokret kao da e je ljubiti, ali je poe gristi... Na kraju je udari, i ta lijepa, tako bijela i obla put, pretvori se uskoro ispred svog krvnika u same rane i tragove krvi. Samo trenutak ree pobjenjeli redovnik u isto vrijeme elim bievati najljepu stranjicu i najnjenije grudi. Mene ostavi na koljenima, Armandu postavi iznad mene, natjera je da rairi noge, i to tako da su se moja usta nala u visini njena donjeg dijela trbuha, moje grudi meu njenim bedrima na donjem dijelu njene stranjice. Na taj nain redovnik je postigao ono to je htio, moje sise i Armandina stranjica naoe se na istom mjestu. estoko je udarao po jednom i po drugom, ali moja drugarica, da mi pritedi udarce koji su postajali vrlo opasni i za mene i za nju, sagne se i tako me zatiti primajui sama udarce koji bi me neizbjeno bili ranili. Clment opazi prijevaru, izmijeni poloaj. Nita nee postii ljutito ree pa ako joj danas i potedim taj dio, izudarat u je po drugom ne manje njenom. Dignuvi se, opazih da sve te gnusobe nisu bile uzaludne, razvratnik je sad bio u najsjajnijem stanju. To ga jo vie razbjesni. Promijeni oruje, otvori ormar u kojem su se nalazile volovske ile i izabere jednu sa eljeznim iljcima. Protrnuh od straha. Vidi, Thrse ree pokazujui mi je pogledaj kako je divno bievati ovim... Osjetit e je... osjetiti, nevaljalko, ali sad u upotrijebiti samo ovo... Uze bi s dvanaest krakova. Na vrhu svakog kraka nalazio se jak vor debeo poput kotice od ljive. Idemo na jahanje!... Jahanje ree svojoj neakinji. Ova je znala o emu se radi pa je odmah, dignuvi bokove to je vie mogla, stala etveronoke rekavi mi da i ja uinim isto. Clment me uzjaha na lea s glavom okrenutom prema stranjici. Armande se postavila tako da se njena stranjica nalazila ispred njega. Vidjevi nas tako nadohvat ruke, krvnik bijesno poe udarati po draima koje smo mu pruale, a kako smo mu u tom poloaju pruale slobodan pristup najnjenijem dijelu koji razlikuje na spol od mukog, divljak ga je ibao dugim i savitljivim krakovima bia kojim se sluio i koji je u unutranjost prodirao mnogo lake od samih iba, ostavljajui duboke tragove njegova bijesa. Sad je udarao po jednoj, sad po drugoj. Budui da je bio isto tako neumoljiv bievatelj kao i dobar jaha, vie puta je mijenjao konja. Potpuno smo bile klonule, a bolovi su bili tako estoki da ih je vie bilo nemogue podnositi. Ustajte ree nam tada prihvaajui ibe ustajte i bjeite ispred mene. Oi su mu svjetlucale, pjenio se. Dok smo mu pokuavale izbjei, on nas je opet udarao po svim dijelovima tijela... trale smo kao lude po svim kutovima sobe, on nas je slijedio udarajui onu koja mu je bila blie. Obje smo krvarile. Na kraju nas je obje stjerao izmeu postelje i zida. Udarci su pljutali. Nesretna Armande klonu od jednog udarca koji je dohvati po grudima. Ova posljednja strahota izazva vrhunac ludila i, dok su moja lea primala okrutne posljedice krajnje opijenosti, bokove mi oblie dokazi zanosa kojeg su posljedice tako opasne. Legnimo najzad ree Clment. Koliko je ovo za tebe moda previe, Thrse, toliko je za mene premalo. Ova nastranost nas nimalo ne umara, iako je samo blijeda slika onoga to bismo stvarno htjeli postii. Ah, draga djevojko, ti i ne sluti dokle nas vodi ovaj razvrat, kakav nam zanos prua, kakav

50

estok udar razdraenosti izazivaju patnje stvorenja koje slui naim strastima. Kako nas uzbuuju njegove muke! Zelja da ih jo vie poveamo... to je opasnost to prijeti tom hiru, znam, ali treba li se onaj koji se svemu izruguje bojati te opasnosti? Iako je Clmentov duh jo bio zanesen, ipak su mu osjetila bila nekako mnogo smirenija, zato se usudih odgovoriti na njegove rijei, predbaciti mu izopaenost njegovih sklonosti. Nain na koji ih je ovaj razvratnik opravdavao zasluuje, ini mi se, svoje mjesto u priznanjima koja traite od mene. Nema smjenije stvari na svijetu, draga moja Thrse ree mi Clment od osporavanja, kuenja ili kanjavanja ovjekovih sklonosti kad se one ne slau sa zakonima zemlje u kojoj to bie ivi ili s drutvenim konvencijama. Ljudi nikad nee shvatiti da nema sklonosti, ma koliko nastrane i zloinake bile, koje ne zavise od ustrojstva koje smo primili od Prirode. Kad je tako, pitam se kakvim pravom jedan ovjek moe zahtijevati da drugi izmijeni svoje sklonosti ili da ih podredi drutvenom ureenju! Kojim se pravom ak i zakoni, koji su stvoreni samo zato da bi ovjek bio sretan, usuuju dii protiv onoga koji se ne moe popraviti, ili koji bi to uspio samo nautrb sree koju mu oni moraju osiguravati? Ali, kad bismo ak i eljeli promijeniti sklonosti, bi li to bilo mogue? Je li na nama da ih ispravljamo? Moemo li biti drugaiji nego to jesmo? Moete li traiti od nakaznog ovjeka da ne bude takav, a zar neslaganje naih moralnih sklonosti nije isto to i nesavrenost nakaznog ovjeka? U redu, govorimo o pojedinostima! Duh koji u tebi vidim, Thrse, daje ti pravo da ih uje. Vidim da su te ve pogodile dvije nae nepravilnosti. udi se uzbuenjima koja u naoj subrai izazivaju neke ope poznate gnusne i bestidne stvari. Jednako si iznenaena pohotom koju u nama izazivaju djela koja, po tvome miljenju, nose peat divljatva. Analizirajmo ove dvije sklonosti pa, ako je mogue, pokuaj shvatiti da nita na svijetu nije tako jednostavno kao zadovoljstvo koje iz njih proizlazi. Ti smatra neobinim to prljave i odvratne stvari u naim osjetilima izazivaju nadraaj bez kojeg ne bismo postigli krajnju nasladu. Ali prije nego to se tome zaudi, mora znati, draga Thrse, da predmeti u naim oima imaju samo onu vrijednost koju im daje naa mata. Prema toj neospornoj istini, dakle, veoma je mogue da nas jako uzbude ne samo najudnije, ve i najprostije i najodvratnije stvari. ovjekova je mata osobina njegova duha u kojoj se, putem osjetila, stvaraju i ispravljaju slike predmeta, da bi se zatim oblikovale misli s obzirom na prvo prosuivanje predmeta. Ali kako je i sama ta mata proizvod ovjekova ustrojstva, ona prihvaene predmete usvaja na ovaj ili onaj nain, oblikujui zatim misli samo po djelovanju koje su izazvali opaeni predmeti. Neka jedna usporedba olaka u tvojim oima ono to ti izlaem. Vidjela si, Thrse, ogledala razliitih oblika. Neka poveavaju, a neka smanjuju predmete. Neka ih ine stravinim, a neka ljupkim. Moe li zamisliti sada da svako od ovih ogledala, sjedinivi stvaralaku i stvarnu sposobnost, ne bi dalo sasvim razliitu sliku ovjeka koji se ogleda, i da ta slika ne bi bila onakva kako je ogledalo uhvatilo predmet? Ako dvjema osobinama koje smo dali tom ogledalu pridruimo jo i osjetljivost, zar to ogledalo, prema ovjeku koji se u njemu ovako ili onako vidi, nee imati nekakav osjeaj koji e mu omoguiti da zamisli stvorenje koje je opazilo? Ogledalo koje ga je vidjelo lijepim voljet e ga, ono koje ga je vidjelo runim mrzit e ga, iako se, zapravo, uvijek radi o istoj osobi. Takva je mata ovjekova, Thrse. Isti se predmet u njoj pojavljuje u onoliko oblika na koliko ga ona naina gleda, a prema prihvaenom dojmu koji je u mati izazvao predmet, ona odreuje hoe li ga voljeti ili mrziti. Ako opaeni predmet izazove u njoj ugodnost, bit e joj drag, ona e ga voljeti, makar taj predmet i nemao neku stvarnu privlanost. Ako se predmet, iako vredniji s obzirom na drugi, neugodno dojmi mate o kojoj se radi, ona e ga odbaciti, jer se svaki na osjeaj oblikuje i ostvaruje samo na temelju utjecaja razliitih predmeta na matu. Nije dakle nimalo udno to se neto nekim ljudima vrlo svia, a drugi to mrze, i obratno, i to i najneobinija stvar nalazi svoje sljedbenike... I nakazan ovjek nalazi ogledala koja ga ine lijepim. Ako dakle priznamo da naslada osjetila uvijek ovisi o mati i da mata njome upravlja, ne moramo se uditi bezbrojnim promjenama kojima mata nadahnjuje ove naslade, mnotvu sklonosti i razliitih strasti koje raaju razna zastranjenja te mate. Ove, iako bludne sklonosti, ne smiju iznenaditi vie od onih najobinijih. Ne postoji razlog zbog kojeg bi hirovi za stolom bili manje neobini od hirova u krevetu. Ni u jednom ni u drugom sluaju nije udno ako netko oboava ono to veina ljudi prezire, kao to nije udno da voli ono to svi vole. Jednodunost dokazuje pokoravanje ureenju, ali nimalo ne govori u prilog voljenog predmeta. Tri etvrtine ljudi smatra da je miris rue ugodan, iako to ne moe posluiti ni kao dokaz za osudu one etvrtine koja ga smatra neugodnim, ni kao potvrda da je taj miris doista ugodan. Ako dakle na svijetu postoje bia ije sklonosti vrijeaju sve prihvaene predrasude, ne samo da im se ne smijemo uditi, da ih ne smijemo koriti ni kanjavati, ve ih moramo njegovati, zadovoljavati, unitavati sve prepreke koje im smetaju i pruiti im, da budemo pravedni, sva sredstva da se bez opasnosti zadovolje. Jer taj udni ukus ne zavisi od njih, kao to ni od vas nije zavisilo hoete li biti pametni ili glupi, dobro graeni ili kljasti. Na grudima majke stvaraju se organi, koji e nas uiniti podlonim da udovoljavamo ovom ili onom hiru. Prvi predmeti koje spazimo i rijei koje

51

ujemo dovravaju to ustrojstvo. Sklonosti se oblikuju i nita ih na svijetu vie ne moe unititi. Odgoj je uzaludan, on vie nita ne mijenja. Onaj tko mora postati zloinac, postat e to ma koliko da je dobar odgoj koji je primao, a krepostan e biti onaj koji je za to predodreen, ma koliko ga uitelj kvario. Obojica su djelovala prema svom ustrojstvu, prema onome to im je dala Priroda, pa zato ni prvi nije dostojan kazne kao to ni drugi nije dostojan nagrade. Neobino je meutim to to se mi, sve dok se radi o sitnicama, ne udimo razlici u sklonostima. Ali im se radi o razvratu, odmah se podigne praina, ene koje uvijek bdiju nad svojim pravima, ene koje njihova slabost i mala vrijednost prisiljavaju da nita ne izgube, u svakom trenutku strepe da im netko neto ne odnese, pa ako se na nesreu u nasladi upotrijebe postupci koji vrijeaju njihovu ast, eto zloina dostojnih stratita! Kakva nepravda! Mora li dakle uitak, osjetila uiniti ovjeka boljim vie od ostalih ivotnih uitaka? Ukratko, mora li hram stvaranja bolje odrediti nae sklonosti, sigurnije buditi nae elje od najsuprotnijeg ili najudaljenijeg dijela tijela, od najsmradnijih ili najodvratnijih otpadaka tog tijela? ini mi se da nastranost u nasladama razvrata ne smije biti nita udnija od one u drugim ivotnim funkcijama. Jo jednom ponavljam, i u prvom i u drugom sluaju, njegova je nastranost proizvod njegova ustrojstva. Nije njegova krivica ako njemu ne predstavlja nita ono to vas dira, ako ga uzbuuje ono to vas odbija. Koji ovjek u jednom trenutku ne bi htio izmijeniti svoje sklonosti, svoje osjeaje, svoje nastranosti, koji ne bi volio da bude kao i sav ostali svijet, samo kad bi bio njihov gospodar? Postoji meutim uasna i glupa nesnoljivost koja eli kazniti tog ovjeka. On prema drutvu nije vei krivac, ma kolike bile njegove zablude, od, kao to sam ve rekao, onoga koji se rodio orav ili epav. Jednako je nepravedno kanjavati prvoga, ili rugati mu se, kao i koriti drugoga ili ismijavati ga. ovjek optereen nastranim sklonostima bolesnik je, on je, da tako kaem, ena koja pati od histerije. Pada li nam ikad na pamet da kanjavamo ili da se ljutimo na jedno ili na drugo? Budimo isto tako pravedni prema ovjeku ije nas muice iznenauju. Budui da je savreno slian bolesniku ili histerinoj eni, njega vie treba aliti nego kuditi. To je moralna isprika za ljude o kojima se radi. Jednako lako moemo nai i tjelesnu ispriku, pa kad se anatomija usavri, nee biti teko otkriti odnos izmeu ustrojstva ovjeka i sklonosti koje njime vladaju. Nadriuenjaci, krvnici, tamniari, zakonodavci, izmeti s tonzurom, to ete raditi kad do toga doemo? Sto e postati vai zakoni, va moral, vaa vjera, vaa mo, va raj, vai bogovi, va pakao kad se otkrije da je dovoljan odreen tok tekuine, odreena vrsta vlakana ili odreen stupanj estine u krvi ili u kiselini, da bi jedan ovjek postao predmet vaih kazni ili vaih nagrada? Idemo dalje. Zauuju te okrutne sklonosti! Sto eli ovjek koji se naslauje ako ne da svojim osjetilima prui nadraaj koji mu godi, kako bi iz toga bolje i zanosnije stigao do vrhunca strasti... vrhunca koji nasladu ini dobrom ili loom, sudei po veoj ili manjoj ivahnosti kojom je postigao taj vrhunac? Dakle, onaj koji se usuuje rei da je uitak vei ako ga dijeli i ena, slui se neodrivim sofizmom. Zar nije oito da ena nita ne moe podijeliti s nama ako nas ne dobije, i da nam sve ono to oduzima, oduzima na nau tetu? Zato je onda potrebno, pitam se, da ena uiva kad i mi uivamo? Ima li u tom postupku ikakvog drugog osjeaja osim ponosa, kojemu se moe ugoditi? Zar ne smatrate da je taj ponos mnogo ugodniji kad se ena okrutno prisili da prestane uivati kako biste samo vi mogli uivati, i kako je nita ne bi spreavalo da se brine o vaoj nasladi? Zar okrutnost ne godi ponosu mnogo vie od dobrotvornosti? U jednu rije, nije li onaj koji je namee mnogo sigurniji gospodar od onoga koji dijeli? Kako razuman ovjek moe pomisliti da njenost ima nekakvu vrijednost u nasladi? Besmisleno je tvrditi da je ona tu neophodno potrebna. Ona nikad nita ne dodaje nasladi utila, mogu ak rei da joj i kodi. Voljeti i naslaivati se, to su sasvim razliite stvari. Dokaz je tome to svaki dan volimo a da ne uivamo, i to jo ee uivamo a da ne volimo. Sve to podrazumijeva njenost u ovim strastima, moe pruiti nasladu eni jedino nautrb mukarca, jer sve dok ovaj pokuava pruiti uitak, sam ne uiva, ili je njegova naslada samo intelektualna, to jest varava, i mnogo loija od naslade osjetila. Ne, Thrse, ne, stalno u ponavljati kako je savreno nepotrebno da jedna naslada bude podijeljena da bi bila iva. Da bi ova naslada bila ugodna koliko moe biti, veoma je vano da mukarac uiva na raun ene, da od nje uzme (bilo kakvo uzbuenje ona osjeala) sve to moe poveati strast kojom se eli naslaivati, bez ikakva obzira na ono to moe doivjeti ena, jer e mu ti obziri samo smetati. Ili e htjeti da dijeli uitak sa enom, pa tada sam nee uivati, ili e se plaiti da ona ne pati, a tada sve propada. Ako je sebinost prvi zakon Prirode, onda bi ta nebeska majka, ba u nasladama razvrata, vie nego u i jednim drugim, htjela da je vidi kao jedinog pokretaa. To to, zbog naslade mukarca, mora zanemariti ili pokvariti nasladu ene, veoma je mala nesrea. Jer, ako u tom poremeaju mukarac dobiva neto, nita mu ne znai ono to gubi predmet koji mu slui, mora mu biti svejedno je li taj predmet sretan ili nesretan, pod uvjetom da je njegova strast zadovoljena. Ne postoji dakle nikakva veza izmeu tog predmeta i njega. Bio bi dakle lud kad bi se brinuo o nasladama tog predmeta nautrb svojih. Potpuno glup kad bi, zbog usklaivanja ovih naslada, odbio da povea svoje. Kad tako gledamo na stvar, ako se dotina

52

osoba s predmetom koji joj slui moe zadovoljiti samo muei ga, priznat ete da to moe raditi bez ikakve grinje savjesti, ne brinui se nimalo kako se to moe odraziti na taj predmet... Opet emo se na to vratiti, a sad nastavimo redom kojim smo poeli. Nastrana uivanja imaju dakle svoje drai, mogu ih imati ak i vie od svih ostalih. Eh, kad ne bi bilo tako, kako bi uivali toliki starci, tolike nakaze ili ljudi puni nedostataka. Oni su sigurni da ih nitko ne voli. Pa, iako su sigurni da je nemogue dijeliti ono to oni osjeaju, zar njihova pohota zato mora biti manja? Trae li oni samo iluziju? Kako su potpuni egoisti u svojim uicima, njihova je jedina briga da dou do njih, sve rtvuju da ih dobiju i u predmetu koji im slui nikad ne gledaju druge osobine osim podlonih. Nimalo dakle nije potrebno pruiti nasladu da bi se dobila naslada, srea ili nesrea rtve naeg razvrata, dakle, ne igra nikakvu ulogu u zadovoljenju naih osjetila, nimalo nije vano stanje u kojem se nalazi njeno srce ili njen duh. Svejedno je pati li taj predmet uiva u onome to mu inite, voli li vas ili mrzi. Sva su ova razmatranja nitavna kad se radi samo o osjetilima. ene, slaem se, mogu imati suprotna naela, ali ene koje su samo orue strasti i koje mogu biti samo predmet strasti, nepouzdane su svaki put kad treba utvrditi stvarni sistem u ovoj vrsti uitka. Postoji li i jedan jedini razumni mukarac koji bi elio dijeliti svoju nasladu s nasladom lakih djevojaka? Pa ipak, zar milijuni ljudi ne doivljavaju velike slasti u ovim pustolovinama? Mnoge su osobe dakle uvjerene u ono to tvrdim, mnogi to primjenjuju bez ikakva razmiljanja i tako izvrgavaju smijehu one koji svoja djela opravdavaju dobrim naelima. To je zato to je svijet pun lutaka koje koraaju, dolaze, odlaze, rade, jedu, probavljaju ne shvaajui nikad nita od svega toga. Budui da su posebne slasti isto tako ugodne kao i druge, pa i mnogo vie, sasvim je prirodno da ta naslada, gledana nezavisno od predmeta koji nam je prua, bude ne samo daleko od onoga to mu se moe svidjeti, ve i u suprotnosti s njegovim uicima. Idem i dalje, ona moe postati nametnuta patnja, zlostavljanje, muka, a da u tome ne bude nita neobino, a da iz toga ne proizie nita drugo osim jo vei uitak za despota koji mui ili zlostavlja. Pokuajmo to objasniti. Uzbuena je pohota samo neka vrst treperenja proizvedenog trzajima koje zapaljena mata sjeanjem na bludni predmet izaziva u naim osjetilima, ili prisutnou tog predmeta, ili jo bolje, draenjem koje osjea taj predmet u onom to nas najjae uzbuuje. Tako e se naa pohota, to neizrecivo uzbuenje koje nas smuuje, koje nas dovodi do najveeg vrhunca sree do kojeg moe doi ovjek, uvijek paliti samo iz dva razloga, ili gledajui, stvarno ili zamiljeno u predmetu koji nam slui, ljepotu koja nam najvie laska, ili gledajui kako taj predmet doivljava najvee mogue uzbuenje. A nema tog uzbuenja koje bi nadmaivalo patnju. Njeni su izrazi sigurni, oni ne mogu varati kao izrazi uitka koji ene vjeito izigravaju, a gotovo nikad ne osjeaju. Kakvo samoljublje, uostalom, kakva mladost, kakva snaga, zdravlje, koliko je toga potrebno da bi ovjek bio siguran da e u eni izazvati taj sumnjivi i nedostatni izraz uitka. Izrazu patnje, meutim, nita nije potrebno. Sto ovjek ima vie nedostataka, to je stariji, to je odbojniji, bolje e uspjeti. A to se cilja tie, on e sigurnije biti postignut, budui da smo ustanovili da se osjeaji najbolje razdrauju onda kad se u predmetu koji nam slui izazove, bilo kojim putem, najvee mogue uzbuenje. Onaj, dakle, koji u eni izazove najburnije uzbuenje, onaj koji najvie poremeti cijelo enino ustrojstvo, svakako e uspjeti pribaviti najveu moguu strast, jer e krajnji rezultat tueg uzbuenja na nas, s obzirom na izazvano uzbuenje, biti neophodno djelotvorniji, ako je to uzbuenje bilo muno a ne blago ili njeno. Prema tome, pohotni egoist koji je uvjeren da e mu naslade biti vee jedino ako su potpune, nametnut e, kad god bude mogao, najveu moguu patnju predmetu koji mu slui, siguran da e ono to e dobiti od strasti biti utoliko vee ukoliko je vee uzbuenje koje izazove. Ti su sistemi uasni, oe moj rekoh Clmentu vode do okrutnih, groznih nastranosti. Kao da je to vano odgovori divljak. Zar mi nismo gospodari svojih sklonosti? Zar ne moramo popustiti vladavini onih koje nam je dala Priroda, isto onako kao to se ponosni vrh hrasta savija pod olujom koja ga vitla? Kad bi Prirodu vrijeale te sklonosti, ne bi nam ih onda dala. Nije mogue da nas obdari osjeajem koji bi je vrijeao. Ta nam sigurnost doputa da se prepustimo svim moguim strastima, koliko god estoke bile, duboko uvjereni da sve neugodnosti koje one povlae za sobom izraavaju ciljeve Prirode koje smo mi nesvjesni inioci. I to nam znae posljedice tih strasti? Kad nekim djelom elimo doi do uitka, posljedice nisu vane. Ne govorim vam ja o posljedicama naglo ga prekinuli nego o samom djelu. Naravno, ako ste jai, i ako zbog okrutnih principa uitak elite postii samo pomou patnje, vi ete, u tenji da poveate svoje naslade, neosjetno stii dotle da ete u svojoj estini ubiti predmet koji vam je sluio. Tako je. To jest, sklonostima koje mi je dala Priroda, sluit u njenim ciljevima, budui da ona samo ruei stvara. Kakav je zloin, Thrse, ako od jedne duguljaste stvari napravim tri-etiri okrugla ili etvrtasta komada? Moe li se nazvati zloinom ono to slui Prirodi? Ima li ovjek mo da poini zloin? I kad, pretpostavljajui svoju sreu tuoj, pokvari ili uniti ono to nae na svom putu, je li napravio ita drugo osim to je posluio Prirodi, iji mu prvi zakoni nalau da bude sretan, pa ma i tetu nekom nanio? Ljubav prema blinjemu jest

53

zabluda koju dugujemo kranstvu, a ne Prirodi. Mueni, nesretni, pa prema tome slabi Nazarenev sljedbenik, zbog svoje slabosti morao je zahtijevati podnoljivost i ovjenost, morao je ustanoviti taj udni odnos izmeu dva bia. Uspjeh tog sistema osiguravao mu je ivot. Ali filozof ne doputa te goleme odnose. On u svijetu vidi i promatra samo sebe i jedino sebi sve prilagoava. Ako samo trenutak tetoi ili mazi i druge, on to radi samo zbog koristi koju iz toga eli izvui. Kad mu drugi vie nisu potrebni, kad ih svojom snagom nadvlada, zauvijek se odrie ovjenosti i dobroinstava kojima se ionako samo iz lukavstva podvrgavao. Vie nema straha da sve prisvoji za sebe, da uzme sve to ga okruuje. Ma koliko njegove naslade stajale druge ljude, on ih ostvaruje bez oklijevanja i grinje savjesti. Ali ovjek o kojemu vi govorite jest udovite. ovjek o kojemu ja govorim ovjek je Prirode. To je divlja zvijer. Pa dobro, tigar, leopard, ija je, kako ti kae, taj ovjek slika, nije li njega stvorila Priroda, stvorila zato da ispunjava njene ciljeve? Vuk koji prodire janje izvrava ciljeve te zajednike majke, jednako kao i zloinac koji unitava predmet svoje osvete ili razvrata. Oh! Uzalud se trudite, oe moj, nikad neu prihvatiti taj ruilaki razvrat. Jer se boji da ne postane njegova rtva, eto ti sebinosti! Izmijenimo uloge pa e shvatiti. Pitaj janje, ono nee shvatiti da ga vuk moe razderati. Pitaj vuka emu slui janje. Da se nahranim, odgovorit e ti. Vukovi to jedu janjce, janjci koje prodiru vukovi, jaki koji rtvuje slabog, slabi koji postaje rtva jakog, to je Priroda, to je njeno gledite, to su njeni planovi. Vjeita akcija i reakcija, gomila poroka i kreposti, u jednu rije, savrena ravnotea koja je rezultat izjednaenosti dobra i zla na svijetu. Neophodna ravnotea za odravanje zvijezda, ivota, bez koje bi sve u jednom trenu propalo. O, Thrse, Priroda bi doista bila zauena kad bi i samo trenutak razgovarala s nama, i kad bismo joj rekli da ovi zloini koji joj slue, da ova zlodjela koja ona zahtijeva i kojima nas nadahnjuje, kanjavaju zakoni za koje nam tvrde da su slika njenih zakona. Glupane, odgovorila bi nam ona, spavaj, jedi, pij i bez straha, kad ti se svidi, vri ta zlodjela! Meni se sviaju svi ti takozvani zloini i ja ih zahtijevam, zato to ih nadahnjujem. Dunost ti je da sredi ono to mi smeta, ili to me razveseljuje. Znaj da u sebi nema nita to meni ne pripada, i da sam ono to ima usadila u tebe iz razloga koje ne mora poznavati. Da je tvoje i najuasnije djelo, jednako kao i najkreposnije nekog drugog, samo nain da mi slui. Ne svladavaj se, dakle, prezri svoje zakone, svoje drutvene konvencije i svoje bogove. Sluaj samo mene i vjeruj da u mojim oima ne postoji zloin, to je suprotnost onom ime te ja nadahnjujem, koju stvara svojim otporom ili svojim sofizmima. O, nebesa povikah nagonite me da drhtim. Kad ne bi postojali zloini protiv Prirode, odakle onda ona nesavladiva odbojnost koju osjeamo prema nekim zlodjelima? Tu odbojnost ne nalae Priroda ivahno odgovori taj zlikovac. To je nedostatak navike. Nije li ista stvar i s nekim jelima? Iako su izvrsna, mi ih odbijamo zbog nedostatka navike. Ali moemo li rei da ta jela nisu dobra? Pokuajmo pobijediti sami sebe pa emo se uvjeriti u njihovu ukusnost. Odbijamo lijekove, pa ipak, oni nam donose zdravlje. Naviknimo se tako i na zlo, pa emo i u njemu uskoro nai ari. Ta trenutana odbojnost vie je lukavost i oijukanje Prirode nego upozorenje da je neto vrijea. Ona nam na taj nain pripravlja uitak pobjede. Tako nam poveava i uitke samog djelovanja. Tako je, Thrse, tako. I to nam se neko djelo ini strasnije, to se vie protivi naim zakonima i navikama, to vie rui prepreke, to vie vrijea nae drutvene konvencije, to vie ranjava one zakone za koje smatramo da su prirodni, ono je to korisnije samoj Prirodi. Jedino pomou zloina ona sebi vraa prava koja joj krepost bez prestanka otima. Ako je zloin manji, ako se manje razlikuje od kreposti, sporije e uspostaviti ravnoteu koja je neophodno potrebna Prirodi. Ali kad je vei, teine su izjednaeni)e, pa se bolje suprotstavlja kreposti koja bi inae sve unitila. Neka se dakle prestane bojati onaj koji razmilja o zloinu, ili onaj koji ga je poinio, jer koliko je njegov zloin vei, toliko je bolje sluio Prirodi. Ove grozne ideje ubrzo odvedoe moje misli Omphalinim slutnjama o nainu na koji naputamo ovu uasnu kuu. Tada odluih da izvrim planove koje ete u nastavku uti. Pa ipak, da bi mi sve postalo jasnije, ne mogoh se svladati, a da ocu Clmentu ne postavim jo nekoliko pitanja. Ali rekoh mu vi sigurno ne zadravate vjeno nesretne rtve svojih strasti. Vjerujem da ih putate kad ih se zasitite. Naravno, Thrse odgovori mi redovnik ti si u ovu kuu ula samo da iz nje izae kad se sva etvorica dogovorimo da ti to dopustimo. To e se sigurno dogoditi. Ali ne bojite li se nastavih da bi mlade i brbljavije djevojke mogle otkriti ono to se ovdje dogaa? To je nemogue. Nemogue? Jest. Moete li mi objasniti?... Ne mogu, to je naa tajna, ali mogu ti rei da po odlasku odavde, bila ti utljiva ili ne, nee moi kazati ni jednu rije o onome to se ovdje dogaa. Kako vidi, Thrse, ne preporuujem ti nikakvu utljivost, mojim eljama ne upravlja politika prisile... Rekavi to, redovnik zaspe. Od tog trenutka bjee mi jasno kakva je sudbina otputenih jadnica, i da je ta grozna sigurnost kojom se hvalio, samo plod njihove smrti. Moja odluka postade jo vra. Uskoro emo vidjeti njen rezultat. Cim je Clment zaspao, Armande mi se priblii. Brzo e se probuditi ree mi i to jo bjenji. Priroda mu uspavljuje osjetila samo zato da bi mu nakon kratkog

54

odmora dala jo veu snagu. Jo jedna muka pa emo biti mirne do jutra. Ali zato ti ne pokua zaspati na nekoliko trenutaka? rekoh svojoj drugarici. Kako bih mogla odgovori mi Armande. Kad ne bih bdjela uz njegov krevet i kad bi opazio moj nehaj, bio bi kadar da me ubije. Ohl Nebesa rekoh. Zar ovaj krvnik, i kad spava, eli da pati sve to ga okruuje? Da odgovori mi moja drugarica. Upravo okrutnost te misli prua mu bjesomuno buenje koje e vidjeti. On je poput onih pokvarenih pisaca kojih je izopaenost toliko aktivna i opasna da im je, dok tiskaju svoje uasne ideje, jedini cilj da i nakon smrti ire svoje zloine. Sami ih vie ne mogu initi, ali to mogu njihove proklete knjige. Ta slatka misao s kojom odlaze u grob prua im utjehu, jer znaju da e i nakon smrti moi initi zlo. udovita! rekoh... Armande, koja je bila veoma njeno stvorenje, poljubi me i proli nekoliko suza, pa opet poe etati oko kreveta onog pokvarenjaka. Nakon dva sata redovnik se uistinu probudi, razdraen do krajnjih granica. Zgrabio me tako snano da sam mislila da e me uguiti. Disao je grozniavo i brzo. Oi su mu svijetlile, govorio je nesuvislo, a sve to je rekao bile su psovke ili bludne rijei. Pozvao je Armandu, zatraio bieve, a onda nas ponovo obje poeo ibati, i to mnogo snanije nego prije spavanja. Na meni je htio zavriti. Nisam mogla svladati glasne krikove. Armade ga je, da bi skratila moje muke, estoko nadraivala, bio je izvan sebe, i udovite na kraju u najeem uzbuenju, s mlazovima sjemena izgubi i sav ar i svu udnju. Ostatak noi proe mirno. Ujutro, kad se probudio, redovnik se zadovoljio samo dodirima i pipanjem. Kako je morao odrati misu, mi se vratismo u harem. Nadstojnica se nije mogla svladati a da me ne poeli u uarenom stanju u kojem je smatrala da se nalazim. Klonula kakva sam bila, jesam li se mogla braniti? Uini ono to je htjela, a to je bilo dovoljno da se uvjerim kako i ena, sa slinom kolom, brzo izgubi svu njenost i suzdrljivost svog spola i kako, po ugledu na svoje krvnike, postaje samo bestidna ili okrutna. Dvije noi kasnije spavala sam kod Jromea. Te strahote vam neu opisivati, bile su jo groznije. Kakva kola, Boe dragi! I tako, nakon dva tjedna zavrih sve svoje ophode. Tada me Omphale upita je li istina da se od svih na Clmenta najvie mogu aliti? Na alost odgovorili teko je usred svih tih strahota i prljavtina koje se ponekad gade, a ponekad ozlojeuju, izgovoriti ime najmrskijeg zlikovca. Svi su me unitili, htjela bih ve biti izvan ove kue, pa ma kakva me sudbina ondje oekivala. Moda e tvoja elja uskoro biti ispunjena odgovori mi moja drugarica. Blii se vrijeme blagdana. Rijetko je ova sveanost prola a da im nije donijela neku novu rtvu. Djevojke zavedu ili pomou ispovijedi ih smotaju na neki drugi nain, ako mogu. Svaka pridolica zahtijeva novo otputanje... Doe i taj veliki blagdan... Ne moete zamisliti, gospoo, kako su se neuveno bestidno redovnici odnosili prema tom dogaaju. Mislili su da e vidljivo udo udvostruiti sjaj njihova ugleda. Zato stavie na Florettu, najmlau od svih djevojaka, sve mogue ukrase svete Djevice. Uzicama koje se nisu vidjele, vezae je za udubinu na zidu i naredie joj da digne ruke prema nebu u istom trenutku kad se hostija podigne u zrak. Kako su jadnom stvorenju prijetili najgorim mukama, ako kae i jednu jedinu rije ili ako ne izvri svoju ulogu, ona to izvede to je najbolje mogla, i prijevara postigne sav uspjeh koji se mogao oekivati. udo oduevi narod koji ostavi bogate darove Djevici vrativi se uvjereniji nego ikad u djelotvornost milosti svoje nebeske majke. Nai razvratnici, da bi udvostruili svoju bogohulnost, zaeljee da se Florette i na veernjim orgijama pojavi u istoj odjei koja joj je pribavila toliko tovanje, i svaki od njih, u svojoj odvratnoj udnji, htjede da je u toj odjei podvrgne svojim nastranim hirovima. Ali kad su se ve razdraili ovim prvim zloinom, njihovo bogohulstvo vie nije imalo kraja. Do gola svukoe to dijete, potrbuke je polegoe na veliki stol. Onda upalie votanice, postavie sliku naeg Spasitelja na djevojina lea i na njenoj stranjici izvrie oskvrnue nae najvee tajne. Taj strani prizor nisam mogla podnijeti, onesvijestih se. Kad me Severino vidio u takvom stanju, da bi me naviknuo, zatrai da i ja postanem rtvenikom. Zgrabie me. Postavie me na isto mjesto kao i Florettu. rtva se obavi... a hostija... taj sveti simbol nae uzviene vjere... Severinovim posredovanjem dospije na bestidno mjesto njegovih sodomskih naslada... gnjeio ju je uz psovke, sramno gurao udvostruenim udarcima svoje udovine sulice, i na kraju, proklinjui, na samo tijelo svog Spasitelja pustio je prljave mlazove svoje nabujale pohote... Potpuno klonulu izvukoe me iz njegovih ruku. Morali su me odnijeti u sobu gdje sam jo osam dana oplakivala uasni zloin u kojem sam sudjelovala protiv svoje volje. Ta uspomena jo mi izjeda duu, zadrhtim svaki put kad je se sjetim... Vjera je u meni uinak osjeaja. Sve to je vrijea, to joj nanosi sramotu, para mi srce. Upravo se pribliavalo vrijeme mjesenog obnavljanja kad Severino jednog jutra oko devet sati ue u nau sobu. Bio je vrlo razdraen. Nekakvo ludilo mu je isijavalo iz oiju. Pregledavao nas je, redom postavljao u svoj omiljeni poloaj, a onda se posebno zaustavio na Omphali. Vie minuta ju je promatrao u tom poloaju, nijemo se uzbuivao, ljubio ono to mu je bilo prueno, htio je pokazati da je kadar da zavri, ali to nije uradio. Onda ju je dignuo, pogledao pogledom iz kojeg su zraili bijes i zloa. Na kraju je djevojku snano nogom udario po leima i trbuhu, tako daje pala dvadesetak koraka dalje. Red te

55

otputa, droljo ree joj zasitio se tebe, u sumrak budi spremna, osobno u doi po tebe. Onda je izaao. im je otiao, Omphale se podigla i plaui bacila u moje naruje. Zar nakon svih sramota, nakon svih okrutnosti, jo ne vidi nastavak? Veliki Boe, to e biti od mene? Smiri se rekoh nesretnici ja sam sada spremna na sve. ekam samo priliku. Imat u je prije nego to misli. Razotkrit u ove sramote. Ako je istina da su njihovi postupci toliko okrutni koliko vjerujemo, pokuaj postii odgodu, izvui u te iz njihovih ruku. Kad se Omphale malo smirila, ipak mi obea da e me posluati, a onda obje zaplakasmo. Dan proe bez ikakvih dogaaja. Oko pet sati doe sam Severino. Idemo otresito ree Omphali jesi li spremna? Jesam, oe moj odgovori ona jecajui. Dopustite mi jo da zagrlim svoje drugarice. Nije potrebno ree redovnik. Nemamo vremena za plakanje. ekaju nas, idemo] Ona ga onda upita treba li uzeti svoje haljine. Ne treba odgovori superior. Zar sve ne pripada kui? Vie vam nisu potrebne. A onda se sabere, kao netko tko je i suvie rekao: Ova vam odjea vie nije potrebna, sait ete drugu, po svom stasu, koja e vam bolje stajati. Zato se zadovoljite samo onim to imate na sebi. Zamolih redovnika da mi dopusti da otpratim Omphalu samo do vrata kue. Odgovori mi pogledom od kojeg sam ustuknula... Omphale izae gledajui nas oima punim nemira i suza, a im je izala, ja se u oaju bacih na krevet. Naviknute na ove dogaaje ili ne pretpostavljajui njihov zavretak, moje su drugarice bile manje uzbuene od mene. Superior se nakon sat vremena opet pojavi. Doao je izabrati djevojke za veeru. Bile su mu potrebne samo etiri. Odabere dvanaestogodinju, esnaestogodinju, onu od dvadeset i tri godine i mene. Sve je bilo gotovo isto kao i u ostale dane. Samo sam opazila da nema dvorkinja, da redovnici esto apu jedan drugome na uho, da mnogo piju, da ne pokuavaju estoko razdraiti svoju pohotu, da je nikad ne ele do kraja iscrpsti. ak su nas i mnogo ranije pustili ne zadravajui ni jednu za spavanje... Ova opaanja me navedoe na neke zakljuke i ja ih uinih, budui da u slinim okolnostima pazimo na sve, ali to sam mogla naslutiti? Ah, moja je zbunjenost bila tolika da je svaku misao koja mi je padala na pamet odmah pobijala neka druga. Sjeajui se Clmentova razmiljanja, svega sam se mogla bojati, ali nada... ta varava nada koja nas tjei i koja nam nanosi isto toliko zla koliko i dobra, ta nada me na kraju ipak ohrabri... Tolike strahote bile su daleko od mene da ih jednostavno nisam mogla zamisliti! U tom groznom raspoloenju legoh i u krevet. U jednom trenutku bih pomislila da Omphale nee iznevjeriti obeanje, u drugom opet da e joj okrutnici oduzeti svu mo da nam bude od koristi. To je bila i moja posljednja misao kad nakon tri dana jo nije bilo nikakve novosti. etvrtog dana opet se naoh na veeri. Bilo nas je mnogo i to sve probrane. Tog dana je veeri prisustvovalo osam najljepih ena. I meni udijelie milost da se naem meu njima. I dvorkinje su bile prisutne. im smo ule, opazile smo nau novu drugaricu. Evo one koju je red odredio da zamijeni Omphalu, gospoice ree Severino. Rekavi to, otrgne koprenu i plat s djevojinih grudi i mi ugledasmo petnaestogodinju djevojicu s najljepim i najnjenijim licem na svijetu. Ona umilno svojim lijepim oima pogleda svaku od nas. Oi su joj jo bile vlane od suza, ali su ipak s velikim zanimanjem promatrale sve oko sebe. Stas joj je bio vitak i lagan, koa zasljepljujui bijela, kosa predivna. Cijeli njen lik imao je neto tako zavodljivo da nas je, dok smo je gledale, i nesvjesno privlaila. Zvala se Octavie. Brzo smo doznale da je odlinog roda, da je roena u Parizu i da je izala iz samostana da bi se udala za grofa... Oteli su je iz njene koije s dvije guvernante i tri lakaja. Nije znala to e se s njom dogoditi. Doveli su je samu, u sumrak. Najprije su joj zavezali oi, a onda su je uveli. Vie nam nita nije znala kazati. Nitko joj sve do tada nije uputio ni rijei. Naa etiri razvratnika na trenutak su zastala; zadivljeni tolikim arima, nijemo su je promatrali. Ljepota izaziva potovanje. ak joj najvei pokvarenjak i protiv svoje volje odaje potovanje u srcu, potovanje koje nikad ne kri bez grinje savjesti. Ali udovita s kojima smo mi imale posla, nisu mnogo zastajala pred takvim preprekama. Idemo, lijepo dijete ree superior bestidno je privukavi prema naslonjau na kojem je sjedio idemo, pokaite nam odgovara li ostatak vaih drai ljepoti lica kojom vas je Priroda obdarila. A kako se lijepa djevojka nekala, kako je crvenjela i pokuavala da se udalji, Severino je naglo zgrabi oko tijela: Shvatite ree joj shvatite, janje malo, da vam elimo rei kako u tren oka morate biti sasvim gola. Rekavi to, razvratnik joj zavue ruku pod haljinu. Drugom ju je drao. Tada se priblii Clment, zadigne joj haljinu sve do lea, otkrivi tim pokretom najljepe, najzamamnije ari koje se mogu vidjeti. Severino je dodirivae, ali je ne mogae vidjeti, zato se sagnuo da pogleda, a onda sva etvorica ustanovie da nikad nisu vidjeli nita ljepe. Stidljiva Octavie, koja nije bila navikla na sline grozote, proplae branei se. Svucimo je, svucimo ree Antonin ovako nita ne moemo vidjeti. On pomogne Severinu i ari djevojke u tren oka pojavie se pred naim oima bez ikakve koprene. Nikad nisam vidjela bjelju kou, nikad ljepe oblike... O Boe, kakav zloin!... Zar su tolika ljepota, tolika svjeina, tolika njenost i nevinost, morale postati plijenom ovih divljaka? Octavie nije znala kamo da pobjegne kako bi sakrila svoje drai, posvuda je vidjela samo oi koje su je prodirale, grube ruke koje su je oskvrnjivale.

56

Krug se stvorio oko nje, dogodi joj se sve ono to sam i ja doivjela. Surovi Antonin nije imao snage da se svlada. Jedan okrutni napadaj dokraji njegovu pohotu iji se tamjan raspe pred bojim nogama. Jrme ju je usporeivao s naom esnaestogodinjom drugaricom, koja je bez ikakve sumnje bila najljepa u haremu. Priblii ta dva oltara svog oboavanja. Ah! Kakva bjelina, kakva draest ree dirajui Octaviju ali kakvu jo ljupkost i svjeinu ima ova! Uistinu nastavi razdraeni redovnik neodluan sam. Zatim pritisne usne na drai koje su mu oi upijale. Octavie povie ti ima jabuku, to samo o tebi ovisi, prui mi dragocjeni plod stabla koji moje srce oboava... Oh! Da, da, daj mi jednu drugu, kunem se da nikad radije neu prihvatiti ni jednu drugu ljepotu. Severino je vidio da je vrijeme da se misli na ozbiljnije stvari. Vie nije mogao ekati, dohvati nesretnicu, smjesti je onako kako mu se najvie svialo, ali kako nije imao dovoljno povjerenja u vlastite snage, pozove Clmenta u pomo. Octavie plae, ali nitko je ne slua. Vatra izbija iz oiju besramnog redovnika koji je ve zauzeo poloaj. inilo se kao da staze ispituje samo zato da napad bude to uspjeniji. Ne upotrebljava nikakvo lukavstvo, nikakve pripreme. Hoe li ubrati tako ljupku ruu ako uspije odstraniti bodljike? Kakav ogroman nerazmjer izmeu plijena i napadaa, koji se usprkos tome, ne bori manjom estinom. Prodorni krik najavljuje pobjedu, ali neprijatelja nita ne moe ganuti. Sto zarobljenica vie moli njegovu milost, on je to snanije pritie, nesretnica se uzalud brani. rtva je ve prinesena. Nikada pobjeda nije bila tea ree Severino povukavi se. Mislio sam da u prvi put u ivotu doivjeti poraz pred samim ulazom... Ah! Kakav tjesnac i kakva vruina! Plijen za same bogove. I ja se moram doepati mjesta koje si ti upravo oskvrnuo ree Antonin i zgrabi djevojku otraga i ne dopustivi joj da se digne. Bedemi su ve probijeni zakljui. Gordo se primakne i u tren oka nae se u svetitu. Zaue se novi krikovi. Hvaljen budi Bog ree besramnik sumnjao sam u uspjeh, ako rtva ne bude jecala, ali pobjeda je tu, jer evo i krvi i suza. Doista ree Clment i stupi naprijed s bievima u ruci ni ja neu pokvariti ovaj slatki poloaj, i suvie Octaviju su drale Jromeova dvorkinja i tridesetogodinja djevojka. Clment je ispitivae, dodirivae. Zaplaena djevojka molila ga je za milost, ali njega nita nije moglo ganuti. Oh, prijatelji moji u zanosu ree redovnik kako da ne ibam uenicu koja nam pokazuje ovako lijepu stranjicu! Zrak je odjekivao od fijuka bieva i njihovih potmulih udaraca po lijepoj puti. Na Octavijine krikove redovnik je odgovarao kletvama. Kakav prizor za ove razvratnike koji su se podavali mnotvu bestidnosti! Pljeskali su mu, hrabrili ga, Octavijina koa mijenjala je boju, grimiz se mijeao sa sjajem ljiljana. Ali ono to bi moda na trenutak zabavilo ljubav, da je umjerenost upravljala prinoenjem rtve, posta zbog svoje estine uasni zloin protiv njenih zakona. Nita nije moglo zaustaviti izopaenog redovnika, to se djevojka vie alila, to je njegova surovost bivala vea. Udarao ju je od sredine lea sve do ispod bedara, sa svime je postupao na isti nain. Na kraju ipak krvavi tragovi naslada smirie pokvarenjakovu pohotu. Ja u biti manje surov od svih ree Jrme prihvativi djevojku i smjestivi se u njena koraljna usta. Evo hrama u kojemu u prinijeti rtvu!... U ovim predivnim ustima... Nisam odavala svoje osjeaje... Odvratni reptil koji oskvrnjuje ruu, moja vam usporedba sve kae. Ostatak veeri nalikovao je na ono to ve znate, osim to su ljepota i njene godine djevojke jo vie razjarivali ove bludnike inei njihove opaine dvaput veim. Vie zasienost nego samilost dopusti jadnici da ode u sobu koja joj barem nekoliko sati prui toliko potreban mir. Tako bih je rado bila tjeila te prve noi, ali kako sam je morala provesti sa Severinom, i samoj meni je bila potrebna velika pomo. Imala sam nesreu to sam mu se sviala, ali to nije prava rije, ve to sam vie od i jedne druge razdraivala pohotne elje tog sodomita. Sad me gotovo svaku no traio. Kako ga je djevojka bila iscrpila, bilo mu je potrebno neto razliito. Kako se sigurno bojao da mi nee nanijeti toliko zlo sa strahotnim maem kojim je bio obdaren, htjede me probosti jednim posveenim predmetom koji zbog pristojnosti ne mogu imenovati, a koji je bio upravo grozno velik. Ali svemu sam se morala pokoriti. On sam gurne oruje u svoj omiljeni hram, a ono se zbog jakih trzaja duboko zabije. Kriknula sam. Redovnika je to zabavljalo. Nakon nekoliko trzaja gore-dolje, naglo povue predmet i sam se zarije u drijelo koje je bio rastvorio... Kakav hir! Nije li upravo to suprotnost onoga to bi svi mukarci mogli eljeti? Ali tko moe prodrijeti u duu jednog razvratnika! Ve dugo se zna da je ba to zagonetka Prirode, ali ona nam to jo nije objasnila. Ujutro, kad se malo osvjeio, htio je iskuati jo jednu novu muku. Pokazao mi je spravu koja je bila jo vea od prve. Bila je probuena i opskrbljena nekakvim klipom koji je nevjerojatnom estinom bacao vodu kroz otvor koji je mlazu davao irinu veu od tri palca. Sama ta strana sprava bila je duga dvanaest palaca, a u opsegu je imala devet. Severino je napuni vruom vodom, a onda mi je s prednje strane htjede zarinuti. Uasnuta tim planom, bacih se na koljena traei milost, ali on je bio u jednom od onih prokletih stanja koja ne podnosi saaljenje, u stanju kad jo vea strast i jo opasnija okrutnost gue to saaljenje. Redovnik mi je prijetio najgorim mukama ako ne popustim. Morala sam ga posluati. Pokvarenjak zarine dvije treine sprave. Njeno razdiranje i nepodnoljiva vruina gotovo me onesvijestie.

57

Kroz to vrijeme superior me nije prestajao napadati muei ostale dijelove tijela. Nakon etvrt sata ovog trljanja koje me potpuno razderalo, pusti klip koji trcne mlaz vrue vode u samo dno maternice... Onesvijestih se, Severino je divljao... Njegov delirij bio je u najmanju ruku jednak mojoj patnji. Ovo jo nije nita ree hulja kad sam se osvijestila. Mi s ovim arima ponekad znamo postupati i mnogo okrutnije... Jedna salata od bodljika, do avola! Dobro zapaprena, dobro zaoctena, zabodena unutra vrhom noa, to je ono to nas razveseljuje. To e biti kazna za prvu greku koju uini ree zloinac bavei se jo jedinim predmetom svog oboavanja. Ali kako je bio potpuno iscrpljen, nakon dvije-tri rtve prinesene poslije sinonjeg razvrata, otpusti me. Vrativi se, zatekoh svoju novu drugaricu u suzama. Uinih sve to sam mogla da je smirim, iako mi to nije bilo lako nakon stranih muka koje sam bila podnijela. Uostalom, ta djevojka bila je veoma religiozna, kreposna i osjeajna. Njeno stanje joj se zato inilo jo strasnije. Omphale je bila u pravu kad mi je rekla da starost uope ne utjee na otputanje. Ono je jednostavno zavisilo od redovnikih hirova, ili od straha pred nepoznatim posljedicama. Mogli ste biti otputeni nakon osam dana, jednako kao i nakon osam godina. Ni etiri mjeseca nisu bila prola kad je Jrme doao najaviti Octavijin odlazak. Iako se ba on najvie naslaivao njome za njena boravka u samostanu, nije traio da je jo ostave. Jadnica ode obeavi nam sve to je bila obeala i Omphale. Obeanja je meutim odrala isto kao i ona. Od tog trenutka mislila sam samo na plan koji mi se rodio u glavi ve nakon Omphalina odlaska. Bila sam spremna na sve samo da pobjegnem iz tog uasnog skrovita. Nita mi nije zadavalo strah. ega sam se mogla bojati izvravajui tu namjeru? Smrti? U to sam mogla biti sigurna ostajui? U smrt. Ako uspijem, spasila bih se. Nikakvo oklijevanje, dakle, nije dolazilo u obzir, ali prije tog odlaska opet sam vlastitim oima morala gledati tune primjere u kojima je porok bio nagraivan. Kao da je u velikoj knjizi sudbina bilo zapisano, u toj mranoj knjizi u koju nijedan smrtnik ne moe zaviriti, kao da je bilo zapisano, rekoh, da e oni koji su me muili, poniavali i drali u okovima, bez prestanka biti nagraivani za svoja zlodjela, kao da mi je Providnost htjela pokazati beskorisnost kreposti... Tune pouke koje me ipak nisu izmijenile i koje me, pa morao mi jo jednom ma visiti nad glavom, nikad nee sprijeiti da budem robinja boanstva svog srca. Jednog jutra, iako ga nismo oekivale, Antonin se pojavi u naoj sobi i najavi da je asni otac Severino, papin roak i tienik, imenovan od njegove Svetosti generalom benediktinskog reda. I doista, ve sutradan, i ne posjetivi nas taj redovnik otputova. Rekoe nam da sad oekuju superiora koji je jo vei razvratnik od svih njih koji su ostali. Novi razlog da ubrzam svoje namjere. Sutradan nakon Severinova odlaska, redovnici odluie da otpuste jo jednu moju drugaricu. Za dan bijega odabrah upravo dan otputanja odreene jadnice, kako bi redovnici, zaokupljeni tim poslom, manje svraali panju na mene. Bio je poetak proljea. Duina noi jo je pogodovala mojem pothvatu, koji sam ve dva mjeseca pripremala a da nitko nita nije posumnjao. Malo-pomalo sam loim dlijetom, koje sam bila pronala, pilila reetke na svojoj sobici. Glava mi je ve lako prolazila kroz otvor, a od plahti sam napravila konopac koji je bio vie nego dovoljan da se spustim niza zid visok dvadeset ili dvadeset i pet stopa, kako mi je rekla Omphale. Ve sam vam rekla da sam, prije nego to su mi oduzeli odjeu, sakrila svotu od est lujdora. Uvijek sam je briljivo uvala. Odlazei, opet sam je stavila u kosu. Tog je dana gotovo cijela naa soba bila na veeri, sve djevojke osim jedne koja je legla im su joj drugarice sile. Povukla sam se u svoju sobicu, oslobodila rupu koju sam briljivo svaki dan pravila, onda sam vezala konopac za ipku koja nije bila oteena i pomou njega kliznula na zemlju. Ali to nije bio najtei dio pothvata: est zidova ili ivica o kojima mi je govorila moja drugarica, bijahu mnogo vea zapreka. Kad sam se ve nala na tlu, opazih da prostori ili krune staze od jedne do druge ivice nisu ire od osam stopa. Upravo ta blizina davala je na prvi pogled ovom dijelu izgled prave ume. No je bila vrlo mrana. Napravih krug oko prve staze da vidim postoji li negdje otvor u ivici, pa tako prodoh i pored dvorane za veeru koja je bila prazna. Moj se nemir povea. Ipak nastavih istraivati. Tako stigoh i do visine prozora velike podzemne dvorane koja se nalazila ispod one za uobiajene orgije. Tu opazih mnogo svjetlosti. Hrabro se pribliih. Moja nesretna drugarica bila je ispruena na nekakvom stalku, kosa joj je bila rasuta, sigurno je oekivala neko grozno muenje koje joj je trebalo pruiti slobodu, vjeni konac njenih nevolja... Zadrhtah, ali ono to su tada moje oi ugledale jo vie me zaudi ili Omphale nije sve znala, ili nije sve rekla. U tom podzemlju vidjeh etiri gole djevojke, veoma mlade i veoma lijepe, koje sigurno nisu pripadale naima. Ovo je skrovite dakle uvalo i druge rtve bluda udovinih razvratnika... i druge nesretnice koje mi nismo poznavale... Brzo pobjegoh i zaustavih se tek na suprotnoj strani podzemlja. Kako jo nisam bila nala otvor, odluih da ga sama napravim. Potajice sam se bila dokopala dugakog noa. Usprkos rukavicama, ruke su mi uskoro bile razderane, ali nita me nije moglo zaustaviti. ivica je bila gotovo dvije stope iroka, razmaknuh je i naoh se na drugoj stazi. Pod nogama osjetih mekanu zemlju u koju sam upadala sve do gleanja. To me zaudi. Sto sam dublje zalazila u to gusto grmlje, tama je

58

postajala sve gua. Zanimalo me to je uzrok toj promjeni tla, pa popipah... O, nebo blago! U rukama mi se nae glava jednog lea!... Svemoni Boe! zastraeno pomislih. Ovo je sigurno groblje u koje krvnici bacaju svoje rtve. Jedva da ih i prekriju zemljom!... Ova lubanja pripada moda mojoj dragoj Omphali, ili nesretnoj Octaviji, onako lijepoj, onako njenoj, onako dobroj, koja se na zemlji pojavila samo kao rue kojih su sliku predstavljale njene ari! Jao, ako je ovo moralo biti i moje mjesto, zato da se ne podloim sudbini! Sto u dobiti traei nove nevolje? Zar ve i suvie zla nisam doivjela? Zar ve nisam bila povod mnogobrojnim zloinima? Oh, zapeatimo moju sudbinu! O, zemljo, otvori se da me proguta! Zar to nije najbolje kad sam ovako naputena, jadna, bolje nego ivotariti nekoliko dana vie, medu udovitima... Ipak, ne, ne, moram osvetiti krepost u okovima... Ona to oekuje od moje hrabrosti... Ne smijem klonuti... moram naprijed! Svijet mora biti osloboen ovako opasnih krvnika. Treba li da ustuknem pred gubitkom trojice ili etvorice ljudi da bih spasila milijune nevinih koje njihova okrutnost i razvrat rtvuju? Provalih dakle ivicu u kojoj sam se nalazila. Ova je bila mnogo ira od prve. to sam dalje napredovala, ivice su bile jo jae. Otvore u ivici nekako sam probijala, s druge strane oekivalo me sigurno tlo... nita vie nije najavljivalo strahote koje sam proivjela. Tako sam stigla i do jarka, ne opazivi meutim zidine o kojima mi je Omphale govorila. Moda nisu ni postojale, moda su nas redovnici njima samo jo vie htjeli zaplaiti. Sad me vie nije okruivao esterostruki pojas ograda pa sam bolje razlikovala predmete. Preda mnom se pojavie crkva i samostanska zgrada. Jarak je okruivao i jednu i drugu. Dobro sam pazila da ga ne prijeem s te strane. Krenuh du jarka, opazih stazu u umi, odluih da ga na tom mjestu prijeem, a onda nastavim stazom kad se naem s druge strane. Jarak je bio vrlo dubok, ali, na moju sreu, suh. Kako je bio obloen opekama, morala sam skoiti. To je bio jedini nain da se spustim. Pomalo oamuena padom, ostadoh na zemlji nekoliko trenutaka... Onda ustadoh i krenuh prema drugoj strani prepreke, ali kako da je svladam? Potraih prikladno mjesto i naoh nekoliko razbijenih opeka koje su mi u isto vrijeme omoguavale da na jednu stavim nogu a da se za druge prihvatim rukama. Ve sam bila gotovo na vrhu kad se sve srui pod mojom teinom i ja padoh u jarak zasuta krhotinama koje sam povukla za sobom. Ovaj drugi nehotini pad bio je mnogo tei od prvog. Svu me, uostalom, prekrilo kamenje koje se sruilo za mnom. Kako su me neke krhotine pogodile u glavu, bila sam sva izubijana... O, Boe, rekoh sva oajna, ne idem dalje. Ostajem ovdje. Samo me nebo opominje. Ne eli nastaviti. Moje me misli zavaravaju. Zlo je moda potrebno na zemlji, i kad ga ruka Boja eli, moda je pogreno opirati mu sel Ali brzo se pobunih protiv zlosretne ideje koja je bila plod izopaenosti to me okruivala, oslobodih se kamenja koje me prekrivalo, pa kako mi se sad jo lake bilo popeti zbog novih rupa koje sam padom napravila, ponovo se ohrabrih, pokuah i za tren oka naoh se na vrhu. Sve me to udaljilo od staze koju sam bila opazila, ali kako sam dobro zapamtila njen poloaj, brzo je pronaoh i hitrim koracima poeh bjeati. Kad sam prola kroz umu, brzo se naoh na brdacu s kojeg sam prije est mjeseci, na svoju nesreu, ugledala taj uasni samostan. Bila sam sva znojna, pa se odmorih nekoliko minuta. Prva mi je briga bila da se bacim na koljena i da opet zamolim oprotenje od Boga za grijehe koje sam protiv svoje volje poinila u tom odvratnom stjecitu zloina i razvrata. Iz oiju su mi tekle pokajnike suze. Jao! pomislih. Koliko sam manje bila zla kad me je lani ovom istom stazom upravila pobonost koja je tako okrutno bila izigrana. O, Boe, u kakvom se sad stanju nalazim! Kad je zadovoljstvo to sam slobodna smirilo malo ove turobne misli, krenuh cestom prema Dijonu, vjerujui da samo u tom gradu moje tube mogu zakonito biti primljene... Ovdje je gospoa de Lorsange zamolila Thr?su da barem nekoliko trenutaka predahne. To joj je bilo potrebno. Zar koji je unosila u svoje pripovijedanje, rane koje su ove tune prie ponovo otvarale u njenoj dui, sve ju je to nagonilo da priuti sebi nekoliko minuta odmora. Gospodin de Corville narui osvjeujue napitke i, nakon kratkog odmora, naa junakinja, kako emo vidjeti, nastavi pripovijedati svoje tune pustolovine. Sutradan nakon bijega bila sam ve savreno mirna, vie se nisam bojala da su krenuli u potjeru za mnom. Vladala je uasna vruina, pa sam se, slijedei svoj obiaj, udaljila malo od puta da naem prikladan zaklon gdje bih mogla pojesti neto i doekati veer. Sumarak na desnoj strani puta kroz koji je prolazio bistri potoi inio mi se kao stvoren da se osvjeim. Popivi malo iste i svjee vode i okrijepivi se komadom kruha, naslonih se uz stablo i pustih da mi u ile prodre isti zrak koji mi je pruao okrepu i smirivao osjetila. Razmiljala sam o svojoj jedinstvenoj kobi koja me, usprkos trnju to me okruivalo na putu kreposti, uvijek upravljala, u svim prilikama i neprilikama, tovanju Boga, dobrim djelima i pokornosti Svevinjem Biu. Osjeala sam kako se u meni javlja nekakav zanos. Taj Bog kojeg oboavam, govorila sam u sebi, ne naputa me, jer ak i u ovom trenutku nalazim naina da oporavim svoje snage. Tu sreu jedino njemu dugujem. A zar na svijetu nema ljudi kojima je ona uskraena? Nisam dakle potpuno nesretna, jer ima i onih koje jo vie treba aliti... Ah, zar nisam manje nesretna od jadnica koje sam ostavila u skrovitu poroka iz kojeg me nekim udom izbavila sama Boja dobrota?... I puna

59

zahvalnosti bacih se na koljena gledajui u sunce kao najljepe Boje djelo, kao djelo koje najbolje oituje njegovu veliinu. I dok mi je uzvienost te zvijezde pruala nov poticaj za molitvu i dobra djela, odjednom me zgrabie dva ovjeka; umotae mi glavu kako ne bih mogla gledati i vikati, vezae me poput kakve zloinke i poee vui ne progovarajui ni rijei. Ili smo tako gotovo dva sata a da nisam mogla vidjeti kuda me vode, kad jedan od mojih otmiara, vidjevi da jedva diem, predloi svom drugu da me oslobode vela koji mi je pokrivao glavu. Ovaj pristane, ja odahnuh i vidjeh da se nalazimo na prilino irokom, pa ipak pustom putu usred ume. Glavom mi proe tisuu tunih misli. Pobojah se da me vode natrag u omrznuti samostan. Ah! rekoh jednom od svojih vodia. Gospodine, mogu li vas zamoliti da mi kaete kamo me vodite? Mogu li vas zamoliti da mi kaete to hoete od mene? Smirite se, dijete moje ree mi taj ovjek. Neka vas ne plai oprez koji smo morali poduzeti. Vodimo vas k jednom dobrom gospodinu. Vrlo vani razlozi nagone ga da jedino na ovaj nain trai dvorkinje za svoju enu, ali vama e ondje biti dobro. Onda, gospodo odgovorih ako je srea ono to mi pruate, nije potrebno da me prisiljavate. Ja sam jadno, aljenja vrijedno siroe. Traim posao, pa ako mi ga vi dajete, zato se onda bojite da vam ne pobjegnem? Ima pravo ree jedan od vodia. Odrijeimo je! Neka joj samo ruke ostanu vezane. Kad su to uinili, krenusmo dalje. Vidjevi da sam mirna, poee ak odgovarati na moja pitanja. Tako doznadoh da se gospodar kojemu sam namijenjena zove grof de Gernande, da je roen u Parizu, ali da u ovoj pokrajini posjeduje velika imanja i da ima vie od petsto tisua talira rente, koju sam jede, ree mi jedan od mojih vodia. Sam? Da. On je usamljen ovjek, filozof. Nikad nikoga ne prima, ali je zato jedan od najveih sladokusaca u Evropi. Nema takva izjelice na svijetu koji bi se njemu mogao suprotstaviti. Nita vam vie o tome neu govoriti, sami ete vidjeti. Ali to znai taj oprez, gospodine? Evo to. Na gospodar ima nesreu da je oenjen enom koja je skrenula s uma. Treba je uvati po strani, ona nikad ne izlazi iz svoje sobe, a nitko ne eli da joj slui. Da ste znali o emu se radi, uzalud bismo vam predlagali, nikad ne biste prihvatili taj posao. To nas prisiljava da na silu otimamo djevojke koje e obavljati tu alosnu dunost. Kako! Bit u dakle zarobljenica uz tu damu? Ba tako. Eto zato vas drimo na ovaj nain. Smirite se... bit e vam dobro, savreno dobro... Izuzevi tu neugodnost, nita vam nee nedostajati. Ah, pravedno nebo! Kakvi okovi! No, no, dijete moje, budite hrabri! Jednog dana ete se ve izvui i vaa srea bit e potpuna. Moj vodi nije jo bio ni zavrio posljednje rijei kad opazismo dvorac. Velianstvena, osamljena i prostrana zgrada usred ume. Ali mnogo je toga nedostajalo da ta velika graevina bude napuena onako kako bi trebala biti. Nigdje ljudi, nikakvo kretanje nisam vidjela, osim to se nekoliko ljudi vrzmalo oko kuhinje koja se nalazila u glavnom dijelu zgrade. Sve je ostalo bilo pusto kao i sam poloaj dvorca. Nitko nas nije opazio kad smo uli. Tada jedan vodi ode u kuhinju, a drugi me predstavi grofu. Ovaj se nalazio u prostranoj i divnoj prostoriji, na sebi je imao kunu haljinu od indijske svile. Leao je u naslonjau, a pored njega su stajala dva mladia tako nedolino, bolje rei, tako smijeno obuena da sam u prvi mah pomislila da su djevojke. Kad sam malo bolje pogledala, vidjela sam da su mladii, od kojih je jednom moglo biti petnaest, a drugom esnaest godina. Lica su im bila ljupka, ali tako nekako iznemogla i slaba da sam pomislila da su bolesni. Evo djevojke, vaa visosti ree moj vodi uinilo nam se da je prikladna. Njena je, potena i trai posao. Nadamo se da ete biti zadovoljni. U redu odgovori grof, jedva me i pogledavi. Zatvorit ete vrata, Saint-Louis, kad izaete, i rei da nitko ne ulazi dok ne pozvonim. Grof onda ustane i pristupi da me pregleda. Neobinost njegova lika zasluuje da vam ga opiem. Gospodinu de Gernandeu bilo je tada oko pedeset godina, bio je visok gotovo est stopa i strano debeo. Lice mu je bilo upravo strano, nos veoma dug, obrve guste i crne, oi tamne i zle, usta velika i izobliena, elo mrano, elavo, glas strano hrapav, ruke ogromne. Sve je to od njega inilo pravog diva koji je vie ulijevao strah nego povjerenje. Uskoro emo vidjeti koliko su moral i djela ovog kentaura odgovarali njegovu stranom liku. Nakon jednog od najbrih i najdrskijih ispitivanja grof me upita koliko mi je godina. Dvadeset i tri, gospodine odgovorih. Tom prvom pitanju tada doda i nekoliko pitanja o mom ivotu. Nita ne zatajili. Ne zaboravili ak ni sramotu koju mi je nanio Rodin. Kad sam mu opisala svu svoju bijedu, kad sam mu pokazala kako me nesrea stalno pratila: To bolje surovo mi odgovori to bolje, zato ete kod mene biti posluniji. To to nesrea progoni niski sloj ljudi koje je Priroda osudila da gmiu pored nas na istoj zemlji, nije neka naroita teta. Zato bolje rade i manje su drski. Bolje izvravaju svoje dunosti prema nama. Ali ja sam vam, gospodine, kazala svoje porijeklo. Ono nije nimalo nisko. Da, da, poznajem ja te prie. Uvijek smo imali sve kad nemamo nita ili kad smo u nevolji. Obmane ponosa uvijek moraju tjeiti pogreke sudbine, a onda je na nama da povjerujemo u ono to nam se svidi, u sudbinom unitenu sreu. Uostalom, to se mene nita ne tie, vidim da ste nalik na sluavku i da ste obueni tako, pa u vas, dopustite, i smatrati sluavkom. Meutim nastavi taj okrutnik samo o vama ovisi hoete li biti sretni. Malo strpljivosti, malo obzirnosti, pa u vas za nekoliko godina

60

pustiti odavde u stanju da vie neete morati sluiti. Tada me prihvati najprije za jednu pa za drugu ruku, zavrne mi rukave sve do lakata, paljivo me pregleda i upita koliko puta mi je krv bila putena? Dvaput, gospodine odgovorih prilino iznenaena ovim pitanjem. Kazah mu vrijeme i okolnosti u kojima je to bilo izvedeno. On prstima pritisne vene kao kad ih tko eli naduti da izvri tu operaciju. Kad su bile u stanju koje je htio postii, pritisne na njih usta i poe ih sisati. Od tog trenutka vie nisam sumnjala da je taj okrutni ovjek razvratnik, i nemir mi ispuni srce. Moram znati kako ste graeni nastavi grof promatrajui me pogledom od kojeg sam zadrhtala. Posao koji ete obavljati zahtijeva da nemate nikakav tjelesni nedostatak. Pokaite nam, dakle, sve to imate. Branila sam se. Ali grofov je bijes raspolagao miicama njegova divovskog tijela. Otro mi je najavio da mi ne savjetuje da hinim ednost pred njim, jer on posjeduje sigurna sredstva kojima se ene mogu privesti pameti. Ono to ste mi ispriali ree mi ne otkriva naroitu krepost, pa e va otpor biti jednako bezrazloan koliko i smijean. Rekavi to, dade znak dvama mladiima koji se odmah pribliie i poee me svlaiti. S onako slabim i izmodenim stvorovima obrana svakako ne bi bila teka, ali emu bi posluila? Ljudoder koji ih je nagnao na mene, mogao me, da je htio, jednim udarcem pretvoriti u prah. Shvatih tada da treba popustiti. U tren oka me svukoe. Kad je to bilo gotovo, opazih da jo vie izazivam smijeh one dvojice ganimeda. Prijatelju dragi ree mlai svom drugu. Djevojka je doista lijepa stvarica... Ali kakva teta to im je ono mjesto prazno. Oh!. kazao je drugi. Nita nije tako bestidno kao ta praznina. Nikad ne bih dotakao enu, ak kad bih i cijelo blago morao izgubiti. I dok je prednji dio mog tijela bio tako smijeno izvrgnut njihovim porugama, grof, koji je bio najvei prijatelj stranjeg dijela (kao i svi razvratnici, na alost!), s najveom panjom ispitivao je taj dio, okrutno ga je gnjeio, snano udarao. Sa svih pet prstiju stiskao je komadi po komadi tog dijela tijela, udarajui ga sve dok se sasvim nije smekao. Onda me nagnao da poem nekoliko koraka naprijed i da se natrake vraam kako ne bi iz vida izgubio perspektivu koja mu je bila ponuena. Kad bih se vratila k njemu, tjerao me da taj dio saginjem, da ga uspravljam, stiem, irim. Cesto bi kleknuo ispred jedinog dijela koji ga je zanimao. Ljubio ga je po raznim dijelovima, esto i po najtajnijem otvoru. Ali svi ti poljupci bili su samo sisanje, nije bilo ni jednog kojemu to nije bio cilj. inilo se kao da e posisati svaki dio na koji je sputao svoje usne. Upravo za tog pregledavanja elio je doznati pojedinosti koje sam doivjela u samostanu Sainte-Marie-des-Bois. I ne opaajui da ga svojim priama jo vie raspaljujem, ja sam mu naivno sve pripovijedala. Onda naloi jednom mladiu da se priblii pa, postavivi ga pored mene, otpusti petlju iroke ruiaste vrpce koja je zadravala hlae od bijelog platna, otkrivi tako sve ari koje je skrivala ta odjea. Nakon nekoliko njenih milovanja po istom oltaru na kojem je grof sa mnom prinosio rtvu, naglo promijeni predmet i poe sisati na mladiu onaj dio tijela koji oznaava njegov spol. Mene je i dalje dodirivao. Bilo zbog mladieve navike, bilo zbog spretnosti ovog satira, pobijeena Priroda vrlo brzo preli u usta jednog ono to je izbacila iz uda drugog. Eto kako je ovaj pokvarenjak iscrpljivao nesretnu djecu koju je drao kod sebe i iji emo broj uskoro doznati. Tako ih je on troio i to je bio razlog njihovoj klonulosti u kojoj sam ih zatekla. Pogledajmo sada kako je postupao da ene dovede u isto stanje, i koji je bio pravi razlog povuenosti u kojoj je drao svoju enu. Potovanje koje mi je grof izraavao bilo je dugotrajno, ali ni u jednom trenutku nije iznevjerio hram koji je bio izabrao. Ni njegove ruke, ni njegovi poljupci, ni njegovi pogledi, ni njegove elje, ni trena nisu odstupali od njega. Nakon to je isto tako sisao drugog mladia, primivi i progutavi i njegovo sjeme: Doite ree mi povlaei me u susjednu sobu i ne doputajui mi da uzmem odjeu. Doite, pokazat u vam o emu se radi. Nisam mogla skrivati svoju uasnu uznemirenost. Ali kako nije postojalo nita to bi mi pomoglo da izmijenim svoju sudbinu, ponueni kale morala sam ispiti sve do dna. Dva druga esnaestogodinja mladia, isto tako lijepa, isto tako izmodena kao i prva dva koja smo ostavili u salonu, ukraavala su ovu sobu. Digoe se kad smo uli. Narcise ree grof jednome od njih ovo je grofiina nova sobarica, moram je iskuati. Daj mi noie! Narcis otvori jedan ormar i odmah izvadi sve to je bilo potrebno da se pusti krv. Sami pogodite kako sam se osjeala. Moj krvnik opazi moj strah i nasmije se. Postavi je, Zphire ree gospodin de Gernande drugom mladiu. Ovaj djeak mi se priblii i, osmjehujui se, ree: Ne plaite se, gospoice, ovo vam moe samo dobro uiniti. Stanite ovdje! Morala sam se lagano oslanjati na koljena pored malog stola koji se nalazio usred sobe. Dvije crne vrpce koje su bile privrene za strop, podravale su mi ruke. Tek to sam se nala u tom poloaju, priblii mi se grof s noiem u ruci. Jedva je disao, oi su mu sjale, lice ulijevalo strah. Poveza mi obje ruke i u tren oka ih zaree. Kad je ugledao krv, krikne i prokune dva-tri puta, a onda sjede dva koraka ispred mene. Uskoro se rastvori lagana odjea koja ga je prekrivala. Zphire klekne meu njegove noge i poe ga sisati, a Narcis, s nogama na naslonjau svog gospodara, prui ovome isti predmet koji je on drugome pruio da mu ga sisa. Gernande je bio obujmio Zphirea oko lea, stiskao ga je, privlaio sebi, putao jedino onda kad bi upravio svoj uareni

61

pogled prema meni. Meni je krv tekla u mlazovima padajui na dvije bijele plitice koje su bile postavljene ispod mojih ruku. Osjeala sam kako slabim. Gospodine, gospodine vikala sam smilujte se, onesvijestit u se! Tada klonuh. Vrpce su me zadravale pa nisam mogla pasti, ali kako su mi ruke ostale u zraku a glava pala, krv mi je oblila lice. Grof je bio izvan sebe... nisam meutim vidjela kraj njegova pothvata, onesvijestila sam se prije nego to je stigao na cilj. Moda ga je jedino, videi me u tom stanju, mogao postii, moda je njegov krajnji zanos zavisio od ove slike smrti? Bilo kako bilo, kad sam se osvijestila, leala sam u prekrasnom krevetu. Oko mene su stajale dvije stare ene. im su vidjele da sam otvorila oi, dale su mi bujon. Inae, dva dana za redom, svaka tri sata, davale su mi izvrsne juhe. Nakon toga gospodin de Gernande mi ree da ustanem i doem u salon u kojem me prvi dan primio. Odvedoe me. Jo sam bila malo slaba, ali prilino sam se dobro osjeala. Thrse ree mi grof i dopusti mi da sjednem rijetko u s vama obnavljati sline pothvate. Vi ste mi potrebni za druge ciljeve. Bilo je meutim vano da vas upoznam sa svojim sklonostima i nainom na koji ete zavriti u ovoj kui, ako me izdate, ako na nesreu podlegnete rijeima ene kojoj ete od sada sluiti. Ta je ena moja supruga, Thrse, a to je najtuniji naslov koji je mogla dobiti, budui da je prisiljava da se predaje udnoj strasti koje ste vi bili rtva. Nemojte misliti da ja s njom tako postupam iz osvete, prijezira ili nekakve mrnje. To je jedino stvar strasti. Nita nije ravno uitku koji mi prua putanje krvi... sav sam izvan sebe kad je vidim kako tee. S tom enom nikad nisam uivao na neki drugi nain. Ve je tri godine udana za mene, a svakog etvrtog dana mora podnijeti ono to ste vi doivjeli. Njena mladost (jo joj nije ni dvadeset godina), posebna panja, to je odrava. Kako se na taj nain oporavlja u njoj ono to mora izgubiti, sve do danas se prilino dobro dri. Takvo stanje, kako i sami shvaate, ne doputa mi da je pustim da izlazi, a niti da ikoga prima. Proglasio sam je, dakle, ludom, pa se i njena majka, jedini rod koji joj je preostao, a koja stanuje est milja dalje, ne usuuje da je posjeti. Toliko je uvjerena da je luda. Grofica vrlo esto trai milost, nema stvari kojom me ne pokuava ganuti. Ali nikad nee uspjeti. Moj je blud nalagao njeno zatoenje i tu se nita ne da promijeniti. Ovako e biti sve dok bude mogla izdrati. U ivotu joj nikad nita nee nedostajati, a kako je ja volim iscrpljivati, odravat u je koliko vie budem mogao. Kad vie ne bude mogla izdrati... To mije etvrta, brzo u nai petu, nita me ne uznemiruje toliko malo koliko sudbina jedne ene. Na svijetu ima mnotvo ena, a tako je lijepo mijenjati ih. Bilo kako bilo, Thrse, va je zadatak daje njegujete. Ona redovito gubi dvije zdjelice krvi svaki etvrti dan i vie se ne onesvjeuje. Navika joj daje snagu, njena iscrpljenost traje dvadeset i etiri sata, ostala tri dana osjea se dobro. Ali vi shvaate da se taj ivot njoj ne svia, nema toga to ne bi uinila da se oslobodi, da pokae majci svoje pravo stanje. Ve je bila pridobila dvije svoje dvorkinje, ali njihove smicalice otkrivene su na vrijeme, pa je sve propalo. Tako je bila uzrok propasti tih dviju nesretnica. Danas se kaje zbog toga, zna da joj se sudbina ne moe izmijeniti i obeava da vie nee pokuati pridobiti ljude kojima je okruim. Zato me ova tajna i sve ono to se moe dogoditi, ako se otkrije, nagoni, Thrse, da uzimam samo osobe koje su odgojene poput vas. Na taj nain izbjegavam sudski progon. Kako vas nisam uzeo ni od koga, i kako nikome ne moram odgovarati za vas, slobodniji sam da vas kaznim ako to zasluite, tako da vam oduzmem ivot a da zbog toga ne navuem na sebe ni istragu, ni bilo koju drugu nevolje. Od ovog trenutka vi dakle ne pripadate ovom svijetu, budui da ga moete napustiti kad god mi se to prohtije. Kako vidite, to je vaa sudbina, dijete moje. Bit ete sretni ako se budete dobro ponaali, mrtvi ako me pokuate izdati. U svakom drugom sluaju traio bih va odgovor, ali u poloaju u kojem se sad nalazite, nimalo mi nije potreban. Ja vas drim, Thrse, i morate me sluati... Poimo k mojoj eni1 Kako na tako jasne rijei nita nisam mogla uzvratiti, pooh za svojim gospodarom. Prijeosmo dug hodnik, mraan i pust, kao uostalom i cijeli dvorac. Otvorie se jedna vrata, uosmo u nekakvo predsoblje u kojem prepoznah dvije stare ene koje su me njegovale za moje iscrpljenosti. One se digoe i uvedoe nas u predivne odaje u kojima zatekosmo nesretnu groficu kako veze na dugakoj stolici. im je opazila mua, digne se: Sjedite ree joj grof doputam vam da me tako sasluate. Evo najzad sobarice koju sam pronaao za vas. Gospoo nastavi nadam se da ete se sjetiti sudbine koju ste prouzroili drugima i da ovu neete pokuati natjerati u iste nevolje. To nee biti potrebno rekoh tada, ispunjena eljom da sluim toj nesretnici i hotei sakriti svoje namjere. Da, gospoo, pred vama se usuujem tvrditi da to nee biti potrebno, neete mi rei ni rijei koju odmah neu prenijeti vaem gospodinu suprugu. Doista ne elim izlagati opasnosti ivot da bih vam sluila. Neu poduzeti nita to bi vas moglo izloiti toj opasnosti, gospoice ree jadna ena koja nije shvaala razloge zbog kojih sam tako govorila budite mirni! Traim samo da me njegujete. Tome u se potpuno posvetiti, gospoo odgovorih ali neu poduzimati nita vie od toga. Grof koji je bio oaran mnome stisne mi ruku i apne na uho: Dobro, Thrse, tvoja je srea osigurana ako se bude ponaala kako kae. Zatim mi grof pokae moju sobu koja se nalazila pored grofiine. Jo mi ree da su ove odaje zatvorene vrstim vratima i

62

na svim otvorima osigurane dvostrukim reetkama, te da ne pruaju nikakvu nadu u bijeg. Evo i jedne male terase nastavi gospodin de Gernande vodei me u vrti koji se nalazio u ravnini ovih odaja ali njena vam visina, nadam se, nee izazvati elju da padnete niza zidine. Grofica moe ovdje udisati svjei zrak koliko eli, vi ete je pratiti... zbogom! Vratih se svojoj gospodarici. Kako smo se najprije uzajamno ispitivale bez rijei, dovoljno je dobro procijenih u tom prvom trenu da bih je mogla opisati. Gospoi de Gernande bilo je devetnaest i pol godina, imala je prekrasan stas, najotmjeniji, najdostojanstveni)'i koji se moe vidjeti. Sve njene kretnje i pokreti bili su puni ljupkosti, svaki njen pogled odavao je neki osjeaj. Imala je najljepe crne oi, iako joj je kosa bila plava, nita nije bilo ravno njihovu izrazu. Ali nekakva tjeskoba, posljedica njenih nevolja, ublaavala je njihov sjaj inei ih tako tisuu puta zanimljivijim. Koa joj je bila vrlo bijela, kosa prekrasna, usta malena, moda i suvie sitna, ali taj nedostatak sigurno nitko ne bi zamijetio. Prekrasna i nedovoljno rascvjetana rua. Zubi tako svjei... usne tako crvene... kao da ih je sam Amor obojio bojama koje je posjedovala boica cvijea. Nos orlovski, uzak, okrunjen obrvama od ebanovine, brada i lice savreno lijepi, u jednu rije, najljepi oval kojim su vladale ljupkost, naivnost, ednost, osobine koje su joj vie davale vanjtinu anela nego smrtne ene. Njene ruke, grudi, lea... kao stvorene da budu model umjetnicima. Blaga i crna mahovina prekrivala je Venerin hram koji su podupirala dva kao isklesana bedra. Najvie sam se udila to, usprkos njenu vitkom stasu i nevoljama koje je trpjela, nita nije smetalo grofiinoj debljini. Stranjica joj je bila okrugla i puna, mesnata, debela, vrsta, kao da je uvijek ivjela u najveem blagostanju. Na svemu tome ipak su se osjeale posljedice razvrata njena mua, ali ponavljam, nita nije bilo oslabljeno... slika lijepog ljiljana na kojemu je pela ostavila nekoliko tokica. Uza sve te drai, gospoa de Gernande posjedovala je jo i blagu ud, njenu i romantinu duu, osjeajno srce!... Prirodnu vjetinu oaravanja kojem je mogao odoljeti samo njen bestidni mu, glas neobino ljubak i pun milosra. Takva je, eto, bila nesretna ena grofa de Gernandea, takvo je bilo to aneosko stvorenje protiv kojeg se on bio urotio. inilo se kao da je, pokazujui veu dobrotu, jo vie raspaljivala njegovu okrutnost i kao da su darovi koje je od Prirode primila bili povod vie za divljatva tog zloinca. Kad vam je posljednji put putena krv, gospoo? progovorili najzad pokazujui joj tim rijeima da sve znam. Prije tri dana odgovori mi ona i sutra opet... uzdahne. Da, sutra, gospoice, sutra... sutra ete biti svjedok tog lijepog prizora. I gospoa nimalo ne slabi? Oh, Boe dragi! Nije mi jo ni dvadeset godina, a sigurna sam da se ni u sedamdesetoj ne moe biti slabiji. Ali nadam se da e i ovo zavriti, ovako ne mogu jo dugo ivjeti. Posjetit u svog Oca, u rukama Svevinjeg Bia potrait u odmor koji su mi ljudi tako nemilosrdno uskratili na ovom svijetu. Srce mi se paralo sluajui te rijei. Ipak sam se svladala i zatajila svoje uzbuenje, ali sam se u dui zaklela da u tisuu puta radije izgubiti ivot, ako bude potrebno, nego prepustiti ovu jadnu enu razvratu jednog udovita. Bilo je vrijeme da grofica rua. Dvije starice me obavijestie da je povedem u njenu sobu. Rekoh to grofici koja je ve bila naviknuta na sve, pa odmah izae. Starice tada, uz pomo one dvojice koji su me oteli, donesoe velianstven ruak i postavie ga na stol na kojem se moj pribor nalazio preko puta grofiinog. Sluge se udaljie, a dvije starice mi rekoe da se nee micati iz predsoblja kako bi odmah mogle izvriti to god grofica zaeli. Kad sam to kazala gospodarici, ona sjede i prijateljskim i blagim tonom, koji mi odmah osvoji duu, pozove me da uinim isto. Na stolu je bilo najmanje dvadeset jela. Sto se ovoga tie, gospoice, i sami vidite da se dobro brinu o meni ree mi. Da, gospoo odgovorih. Znam da gospodin grof hoe da imate sve to zaelite. Da, da. Ali kako je okrutnost razlog toj panji, ona me nimalo ne dira. Iscrpljenu gospou de Gernande Priroda je vjeito poticala da se oporavlja, zato je doista mnogo jela. Zaeljela je jarebice i ruansku patkicu. Odmah joj donesoe. Nakon ruka je htjela udahnuti malo svjeeg zraka na terasi, pruila mi je ruku da je prihvatim: ni deset koraka nije mogla napraviti bez tue pomoi. U tom sam trenutku vidjela sve dijelove njena tijela koje sam vam upravo opisala. Pokazala mi je svoje ruke, bile su pune oiljaka. Ah! Ne ostaje on samo na tome ree mi. Nema mjesta na mom jadnom tijelu na kojem on ne eli vidjeti kako krv tee. Tada mi pokaza noge, vrat, grudi i mnoge druge dijelove koji su bili prekriveni oiljcima. Prvog dana zadran se samo na nekoliko malih prigovora, a onda odosmo spavati. Sutranji dan bio je koban za groficu. Gospodin de Gernande, koji je ovu operaciju izvodio uvijek poslije svog ruka a prije gospoinog, pozove me da sjednem za njegov stol. Tu, gospoo, vidjeh tog krvoloka kako jede na tako nevjerojatan nain da svojim oima nisam mogla vjerovati. etiri sluge, meu kojima i ona dvojica koja su me dovela u dvorac, posluivali su taj udni ruak. Zasluuje da ga malo podrobnije opiem. Uinit u to bez ikakva pretjerivanja. Vjerujem da zbog mene nita vie nisu donijeli. Ono to sam vidjela, dakle, bila je svakodnevna pojava. Posluie dvije juhe, prvu s tijestom u afranu a drugu sa unkom. Zatim govedsku peenicu na engleski nain, osam predjela, pet obilnih i pet lakih jela, veprovu glavu s osam peenja i meujelima, esnaest raznih vrsta voa, sladoled, est vrsta vina, etiri vrste likera i kavu. Gospodin de

63

Gernande kuao je svako jelo, a neke je tanjure potpuno ispraznio. Popio je dvanaest boca vina, na poetku etiri boce burgunca, za vrijeme peenja etiri boce ampanjca, a uz voe po bocu tokajca, ermitaa, milsoa i madere. Zavrio je s dvije boce likera i deset alica kave. Izlazei nakon toga svje kao da se upravo probudio, gospodin de Gernande mi ree: Idemo sad pustiti krv tvojoj gospodarici. Rei e mi, molim te, jesam li se ponaao jednako dobro kao i s tobom. Dva mladia koje jo nisam bila vidjela, istih godina kao i ostali, ekala su nas pred vratima grofiinih odaja. Tu mi je grof rekao da ih ima dvanaest i da ih mijenja svake godine. Ovi su mi bili jo nekako ljepi nego oni koje sam prije vidjela. Bili su manje iscrpljeni. Uosmo... Sve ceremonije koje u vam sad ispriati, gospoo, zahtijevao je sam grof. Odravale su se redovito, mijenjalo se jedino mjesto putanja krvi. Grofica koja je na sebi imala samo haljinu od lepravog muselina, spustila se na koljena im je grof uao. Jeste li spremni? upita je njen suprug. Na sve, gospodine ponizno odgovori ona. Vi dobro znate da sam ja vaa rtva i da samo morate izdati nareenje. Tada mi gospodin de Gernande ree da svuem njegovu enu i da mu je dovedem. Iako sam, kako i sami znate, gospoo, osjeala veliku odvratnost prema svim tim strahotama, potpuna podlonost bila je sve to sam mogla uiniti. Preklinjem vas, gledajte me uvijek samo kao robinju u svemu onome to sam ispriala, kao i u svemu onome to u vam jo ispriati. Pokoravala sam se jedino onda kad mi nita drugo nije preostalo, i nikad ni u emu nisam dragovoljno sudjelovala. Svukoh dakle haljinu sa svoje gospodarice i golu je povedoh do mua koji se ve bio smjestio u veliki naslonja. Kako je ve bila upuena u obred, odmah se digla na naslonja i sama mu ponudila na ljubljenje onaj omiljeni dio, kojem je toliko tovanja odavao na meni i koji ga je, kako mi se inilo, jednako uzbuivao na svim biima i svim spolovima. Rairite, gospoo naglo progovori grof... Dugo je izraavao tovanje onome to je za redom elio vidjeti u razliitim poloajima, otvarao je, stiskao. Vrkom prsta ili jezika golicao je uski grli. Vrlo brzo je, zanesen estinom svojih strasti, poeo stiskati komadie mesa, bosti. im bi se pojavila mala rana, sputao bi usta na nju. Za ovog okrutnog uvoda, ja sam drala nesretnu rtvu, a dva su se, sasvim gola djeaka, izmjenjivala pored njega. Na koljenima, sad jedan sad drugi, upotrebljavali su usta da ga uzbude. Upravo tada, na svoje veliko uenje, opazih da taj div, to udovite koje je i samom svojom vanjtinom zastraivalo, gotovo i nije mukarac. Ta ogromna i u svakom pogledu snana osoba posjedovala je najsitniju, najmanju izraslinu, ili da budem jo jasnija, ono to moete opaziti kod jednog djeteta od tri godine. Ali njegovo uzbuenje zato nije bilo manje, svaki titraj slasti izazivao je u njemu prave greve. Nakon ovog uvoda, ispruio se na naslonja, naredio je eni da ga zajae, i to tako da mu je njena stranjica dodirivala lice. Ona mu je, iajui, ustima morala uzvraati iste usluge koje su mu maloprije pruala dva mlada ganimeda koje je on, s lijeve i desne strane, rukama nadraivao. Moje su se ruke, u meuvremenu, brinule o njegovoj stranjici. kakljala sam ga, nadraivala mu sva osjetila. Kako taj poloaj koji smo ve etvrt sata upotrebljavali, nije davao nikakav uinak, trebalo ga je promijeniti. Groficu sam, po nareenju mua, morala poloiti na dugu stolicu. Leala je na leima, bedra su joj bila potpuno rairena. Pogled na ono to je ona otvarala izazivao je nekakvu pomamu u grofu... promatrao je, pogledi su mu rigali vatru, kleo je. Onda se poput luaka bacio na svoju enu i zarezao je noiem na pet-est mjesta po tijelu. Ali sve ove rane bile su neznatne, jedva su pustile kap-dvije krvi. Ove prve okrutnosti najzad prepustie mjesto drugima. Grof ponovo sjede i dopusti eni da malo odahne. Sad se momiima poeo baviti, nagonio ih je da se uzajamno sisaju ili ih je postavljao tako da, dok je on sisao jednog, drugi je sisao njega, a onaj kojega je on sisao, ustima je inio istu uslugu onome koji je njega sisao. Grof je primao mnogo, ali nije davao nita. Njegova zasienost i nemo bile su tolike da ga ni najvei napori nisu uspijevali otrgnuti iz njegove mlohavosti. inilo se kao da doivljava jaka uzbuenja, ali nita se nije vidjelo. Ponekad je i meni nareivao da sisam njegove ljubavnike i da mu odmah u usta prenesem tamjan koji sam primila. Na kraju ih je jednog po jednog natjerao na nesretnu groficu. Mladii joj se pribliie, poee je psovati, bezobzirno gurati, udarati, ak i ibati. to su je oni vie muili, grof ih je to vie hvalio i hrabrio. Onda se de Gernande prihvati mene. Stajala sam ispred njega, moja stranjica bila je u visini njegova lica. Odavao je tovanje svom bogu, ali me nije muio. Ne znam zato nije muio ni svoje ganimede. Samo je groficu zlostavljao. Moda je ast to mu pripada izazivala u njemu elju da je zlostavlja. Moda je jedino ta veza izazivala okrutnost koja ga je tjerala na zloin. Kad se o takvim glavama radi, sve moemo pretpostaviti i gotovo se uvijek kladiti da ih najvie raspaljuje ono to je najvie nalik na zloin. Onda je mene i mladie smjestio pored svoje ene, pomijeao nas stavljajui enu uz mukarca. Svi smo mu pokazivali stranjice. Najprije je promatrao iz daljine, zatim se pribliavao, dodirivao, usporeivao, milovao. Mladie i mene nije muio, ali svaki put kad bi stigao do svoje ene, udarao ju je i muio na sve mogue naine. Zatim je opet izmijenio sliku. Grofica je potrbuke morala lei na naslonja, a on je sam uvodio mladie u usko mjesto koje im je nudio poloaj gospoe de Gernande. Doputao im je da se tu zagriju, ali rtva se morala prinijeti jedino u

64

njegovim ustima. Sisao ih je i kad su izlazili s tog mjesta. Dok je jedan radio, drugi ga je morao sisati, a njegov jezik je bludio ponuenim prijestoljem strasti. To je dugo trajalo, grof se razdraio, ustao i naredio mi da zamijenim groficu. Zamolila sam ga da to ne trai, ali drugog izbora nije bilo. Svoju je enu poloio na naslonja, mene na nju, sa stranjicom okrenutom prema njemu, a onda je svojim ljubimcima naloio da prodru do zabranjene staze. Mogli su ulaziti voeni samo njegovim rukama. Ja sam prstima morala draiti groficu i ljubiti je u usta. On meutim nije mijenjao svoj obred. Ponaao se isto kao i s groficom. Onaj koji me probadao, nakon nekoliko prolaza gore-dolje, morao je u njegova usta spustiti za mene upaljeni tamjan. Kad su mladii zavrili, sam se prilijepio uz moju stranjicu, pa se inilo kao da ih eli zamijeniti. Uzaludan napor povie... to nije mjesto koje mi je potrebno... zapravo... zapravo... koliko god moje stanje izgledalo jadno... do toga mi vie nije stalo... Idemo, grofice, vae ruke! estoko je zgrabi i postavi isto kao mene. Ruke joj povee dvjema crnim vrpcama koje su visile o stropu. Meni je naredio da joj postavim zavoje, a onda je samo pregledao sveze. Jo vie ih stisne smatrajui da nisam to dovoljno dobro napravila, jer e tako, ree, krv jae tei. Napipa vene, a onda gotovo istovremeno ubode obadvije. Krv trcne vrlo daleko. On pomahnita, postavi se nasuprot vrelima koja su istjecala, a mene natjera da kleknem meu njegove noge i da ga sisam. To isto uradi sa svojim ljubimcima ne odvraajui pogleda od mlazova krvi koji su ga raspaljivali. Kako sam tada bila sigurna da se pribliava vrhunac koji e groficu osloboditi patnji, uloih sve napore da ga to prije postigne i tako, gospoo, kako vidite, dobroinstva radi, postadoh bludnica, kreposti radi, razvratnica. Konano stigne i taj toliko oekivani zavretak iju opasnost i estinu nisam poznavala. Kad se posljednji put dogodio, bila sam onesvijetena... Oh, gospoo, kakvo ludilo! Gernande je mahnitao gotovo deset minuta, muio se poput padaviara, putao krikove koji su se mogli uti milju daleko. Psovke su mu bile uasne, udarao je po svemu to ga je okruivalo, inio je grozne napore. Oborio je svoja dva ljubimca i pojurio na enu. Pokuala sam ga svladati. Do kraja sam ga sisala, pa ga je potreba za mnom nagnala da me potuje. Napokon sam ga oslobodila upaljene tekuine ija ga je vruina, gustoa, a osobito obilnost, toliko dovodila do ludila da sam vjerovala da e izdahnuti. Koliina je nadmaivala sedam-osam liica najgue kae. I uza sve to, nikakve erekcije, ak znakovi iscrpljenosti. To su suprotnosti koje e strunjaci bolje od mene znati objasniti. Grof je jeo preko svake mjere, a snagu je rasipao samo onda kad je putao krv eni, to jest svaki etvrti dan. Je li to moda uzrok ovoj pojavi? Ne znam, i ne usuujem se objanjavati ono to ne razumijem. Zadovoljavam se samo pripovijedanjem onoga to sam vidjela. Odmah poletjeh grofici, zaustavih joj krv, odrijeih je i svu iznemoglu spustih na divan. Grof se, meutim, i ne bacivi pogled na nesretnu rtvu svoje pomame, naglo udalji sa svojim ljubimcima, ostavivi me da sama sve sredim kako znam i umijem. Ta neizbjena ravnodunost bolje od bilo ega otkriva duu pravog razvratnika. Ako ga zanese samo estina strasti, grinja e se savjesti oitovati na njegovu licu kad u stanju smirenja ugleda tune posljedice svog ludila. Ako mu je pak dua potpuno iskvarena, takav zavretak nimalo ga nee zastraiti. Promatrat e ga bez ikakva aljenja i grinje savjesti, a moda ak i s novom pohotom koju e takav kraj izazvati. Gospou de Gernande odvedoh u krevet. Sudei po onome to mi je rekla, taj put je izgubila mnogo vie krvi nego obino. Ali kako joj je posveivana velika briga i kako je dobivala snanu okrepu, ve dva dana kasnije izgledala je potpuno oporavljena. Jo iste veeri, im sam bila zavrila sav posao kod grofice, Gernande me pozove na razgovor. Upravo je jeo. Ta veera, za kojom sam morala posluivati, bila je mnogo neumjerenija od samog ruka. Za stolom su bila i etiri njegova miljenika. Razvratnik se obino svake veeri opijao do krajnjih granica. Za to mu nije bilo dovoljno ni dvadeset boca najbiranijih vina, pa sam esto gledala kako prazni i trideset boca. Razvratnika bi na kraju njegovi miljenici odvodili u krevet u kojem je svake veeri zadravao dvojicu. Ali on sam nije ulagao nikakve napore, oni su mu sluili jedino kao pokretai koji su ga pripremali za veliku predstavu. Ja sam meutim otkrila tajnu kako se najbolje moe zadovoljiti ud tog ovjeka. On je, naravno, priznavao da mu se malo koja ena svidjela toliko koliko ja. A to mi je osiguralo njegovo povjerenje kojim sam se koristila jedino za to da pomognem svojoj gospodarici. Jednog jutra Gernande me pozove u svoju sobu da mi izloi svoje nove razvratne planove. Poto sam ih paljivo sasluala i odobrila, vidjevi da je smiren, pokuala sam u njemu izazvati saaljenje nad sudbinom njegove nesretne ene. Je li mogue, gospodine govorila sam da se tako moe postupati sa enom, bez obzira na sve njene veze s vama! Udostojte se pogledati, dakle, na ljupke draesti njena spola. Oh! Thrse naklono mi odgovori grof kako je mogue da mi, mira radi, spominje upravo one razloge koji me najvie nadrauju. Sluaj me, djevojko draga nastavi tada privukavi me pored sebe bilo kakve uvrede da uje od mene protiv tvog spola, nemoj se prenagliti! Razloge prihvaam ako su dobri. Kakvim pravom molim te, zahtijeva da mu mora svoju enu usreiti? I u ime ega se ta ena usuuje to traiti od svog mua? Neophodnost uzajamnog usreivanja moe stvarno postojati samo izmeu dva bia koja su sposobna da jedno drugome nakode,

65

prema tome izmeu dva bia jednake snage. Takvo udruenje moglo bi postojati samo kad bi ta dva bia odmah sklopila sporazum o meusobnom ponaanju kako njihova snaga ne bi mogla koditi ni jednom ni drugom. Ali ovaj smijeni sporazum nikako ne bi mogao postojati izmeu jaeg i slabijeg bia. Kakvim pravom bi ovo drugo moglo zahtijevati da ga prvo tedi? I kakva bi glupost mogla prvoga nagnati na to? Slaem se da ne upotrebljavam snagu protiv onoga koji bi meni svojom snagom mogao nakoditi. Ali zato je ne bih upotrebljavao s biem koje mi je podredila Priroda? Odgovorit ete mi: iz samilosti? Taj je osjeaj dopustiv jedino s biem koje mi je slino, a kako je sebian, moe postojati samo po preutnom sporazumu da e osoba koja e me nadahnuti milosrem biti isto tako milosrdna prema meni. Ali, ako ja to zbog svoje nadmoi prema njoj stalno osjeam, njena samilost postaje mi nepotrebna, a ja, da bih je imao, nikad ne smijem pristati na bilo kakvu rtvu. Zar ne bih bio glup kad bi mi bilo ao pilia to ga kolju za moj ruak? Taj je stvor mnogo nii od mene, nema nikakve veze sa mnom, nikad me ne moe nadahnuti nikakvim osjeajem. Odnos izmeu mua i ene nije nimalo razliit od odnosa izmeu mene i pilia, i ena i pile su domae ivotinje kojima se treba sluiti, koje treba upotrebljavati onako kako je Priroda naloila ne pravei nikakve razlike meu njima. Ali, pitam se ja, da je Priroda stvorila va spol da slui srei naeg, i obratno, zar bi onda uinila tolike nedostatke u grai i jednog i drugog spola? Bi li im onda uzajamno podarila tako ozbiljne nedostatke koji neizbjeno izazivaju udaljavanje i uzajamnu nepodnoljivost? Da ne spominjem druge primjere, reci mi, Thrse, molim te, koju bih enu ja, svojim ustrojstvom koje poznaje, mogao uiniti sretnom, i obratno, koji bi mukarac mogao smatrati ugodnim uitak neke ene kad ne bi bio opremljen ogromnim razmjerima koji su potrebni da je zadovolje? Mogu li po tvom miljenju moralne odlike nadomjestiti tjelesne nedostatke? I koje razumno bie to do temelja poznaje neku enu, nee zajedno s Euripidom povikati: Onaj bog koji je enu postavio na svijet moe se pohvaliti da je stvorio najgore i mukarcu najnesnosnije stvorenje. Ako je dakle dokazano da se dva spola nimalo uzajamno ne slau, i da nema opravdanog prigovora koji oituje jedan a da se s njim odmah ne bi sloio i drugi, pogreno je tvrditi da ih je Priroda stvorila da usreuju jedan drugog. Ona im je moda podarila elju za zbliavanjem kako bi postigla cilj razmnoavanja, ali nikako i elju da se povezu s ciljem da jedan u drugome nau sreu. Kako slabiji dakle nema nikakva razloga da trai milosre jaeg, i kako mu se vie ne moe suprotstavljati time da trai svoju sreu u njemu, preostaje mu jedino da se pokori. A kako, usprkos tekoi ove uzajamne sree, osobe i jednog i drugog spola rade samo na tome da je postignu, slabiji u podvrgavanju mora postii najveu koliinu sree koju mu ono prua, a jai, pomou tlaenja koje mu se najvie svia, jer je dokazano da se jedina srea sastoji u vjebanju sposobnosti jaeg, to jest u najpotpunijem tlaenju. Tako, sreu koju dva spola ne mogu nai jedan s drugim, slabiji nalazi u slijepom podvrgavanju, a jai u potpunom dokazivanju svoje nadmoi. Eh! Kad cilj Prirode ne bi bio da jedan spol tlai drugi, zar obama ne bi dala podjednaku snagu? Stvarajui jednog u svakom pogledu slabijim, nije li dovoljno jasno pokazala da eli da jai upotrebljava prava koja mu je dala: to ovaj vie pokazuje svoju vlast, to je nesretnija ena koja je vezana za njegovu sudbinu, ali su naela Prirode zato bolje ispunjena. Ponaanje se ne smije procjenjivati po alopojkama slabijeg. Djelovanje treba procjenjivati na temelju snage jaeg, na rasprostranjenosti koju je dao svojoj moi, i kad ta snaga zahvati jednu enu, treba ispitati to je ena, kako su na taj prezreni spol gledale, bilo u prolosti, bilo danas, tri etvrtine svih naroda na zemlji. A to vidim kad hladnokrvno pristupim tom ispitivanju? Bezvrijedno i mukarcu uvijek podlono stvorenje, beskrajno runije od njega, manje otroumno, manje mudro, sainjeno na odvratan nain, potpuno suprotan onome koji bi se mogao svidjeti mukarcu, koji bi ga morao razveseljavati... bie koje je tri etvrtine ivota nezdravo, u nemogunosti da zadovolji svog mua cijelo vrijeme koje mu je Priroda odredila za raanje, bie kisele, svadljive, zapovjednike volje. Tiransko kad mu se dade vlast, nisko i gmizavo kad se zarobi. Ali uvijek neiskreno, zlo, uvijek opasno, i najzad toliko pokvareno da se na koncilu u Maconu vie puta ozbiljno raspravljalo, moe li to udno i od mukarca toliko razliito bie kao to je razliit umski majmun, zahtijevati naziv ljudskog stvorenja i moe li mu se taj naziv podijeliti. Je li to samo pogreka naeg vremena, i je li ena bila cjenjenija u prolim stoljeima? Perzijanci, Medejci, Babilonci, Grci, Rimljani, jesu li oni odavali potovanje tom mrskom spolu od kojeg se mi danas usuujemo praviti idola? Na alost, posvuda vidim kako ga tlae, strogo udaljuju od poslova, posvuda ga preziru, ponizuju, zatvaraju. Ukratko, sa enama se posvuda postupa kao sa ivotinjama koje su u jednom trenutku potrebne, da bi odmah nakon upotrebe bile vraene u tor. Ako se na trenutak zaustavim u J^imu, ut u mudrog Katona kako usred te stare svjetske prijestolnice uzvikuje: Kad bi mukarci bili bez ena, jo bi razgovarali s bogovima. ujem rimskog cenzora kako svoj govor poinje rijeima: Gospodo kad bismo mogli ivjeti bez ena, upoznali bismo pravu sreu. ujem pjesnike kako pjevaju u grkim dramama: O, Jupiteru, to te nagnalo da stvori ene, zar ljudima na neki drugi, bolji i mudriji nain nisi

66

mogao dati ivot, u jednu rije, na nain koji bi nas oslobodio enskog bia? Vidim kako i sami Grci toliko preziru ovaj spol da su jednog Spartanca tek zakoni mogli natjerati na razmnoavanje i da je jedna od najgroznijih kazni ovih mudrih republika, kojom se moglo kazniti jednog zloinca, bila oblaenje u enu, to jest u odjeu najprostijeg i najprezrenijeg bia koje su one poznavale. Ali, i ne traei primjera u tako dalekim stoljeima, kako se na taj nesretni spol gleda jo i sad na kugli zemaljskoj? Kako se s njim postupa? U cijeloj Aziji ga zatvaraju, ondje slui kao rob hirovima nekog despota koji ga mui, zlostavlja i uiva u njegovim patnjama. U Americi, po prirodi ovjeni narodi, Eskimi, vre meu mukarcima sva mogua dobroinstva, a prema enama se ponaaju krajnje okrutno: poniavaju ih, u nekim dijelovima prodaju ih strancima, u nekim pak slue kao novac. U Africi ih jo vie ponizuju, ondje slue kao teglea marva, obrauju zemlju, siju, a mueve posluuju sarncj na koljenima. Da krenem malo novim otkriima kapetana Cooka? Jesu li moda na ljupkom otoku Otai'ti, gdje je trudnoa zloin koji majka plaa smru ponekad a dijetegotovo uvijek, ene sretnije? Na drugim otocima koje je otkrio taj isti moreplovac, ene tuku, mue ih roena djeca, a i sami muevi pridruuju se obitelji da bi ih jo okrutnije zlostavljali. Oh.] Thrse, ne udi se tome, neka te ne iznenauju prava koja su u svim vremenima imali mukarci nad svojim enama: to su narodi blii Prirodi, to bolje slijede njene zakone. Odnos ene prema rnuti ne moe biti drugaiji od odnosa roba prema gospodaru. Ona nema nikakva prava da zahtijeva neki drugi naziv. Ne treba mijeati s pravima smijene prijevare koje su, snizujui na spol, podigle na trenutak va. Treba potraiti uzrok tim prijevarama, objelodaniti ga i nakon toga potovati samo mudre zakone Prirode. A evo tog uzroka trenutnog potovanja koje je nekad postigao va spol i koji jo i danas vara one koji ga produuju, a da oni to i ne znaju. Kod starih Gala, to jest u jedinoj zemlji na svijetu u kojoj se sa enama nije postupalo ba kao s robovima, one su proricale, nagovijetale budunost: narod je mislio da one u tom zanatu uspijevaju samo zbog intimnog odnosa koji su bez sumnje imale s bogovima. Zbog toga su, da tako kaem, bile pridodane sveenikom staleu i uivale dio tovanja koje se iskazivalo sveenicima. Na tim predrasudama u Francuskoj se utemeljilo vitetvo, a kako su one odgovarale njegovu duhu, ono ih je prihvatilo. Ali dogodilo se ono to se dogaa sa svime. Uzroci su se ugasili, a posljedice ostale. Vitetvo je nestalo, ali su se zato umnoile predrasude koje je ono pothranjivalo. To nekadanje tovanje, pribavljeno varavom ulogom, nije se moglo ugasiti ak ni onda kad se rasulo ono na emu se osnivala ta uloga: vie se nisu potivale vjetice, ali se zato klanjalo bludnicama, i to je jo gore, ljudi su se poeli ubijati zbog njih. Ali takve niskosti prestaju utjecati na duh filozofa, oni ih opet postavljaju na njihovo pravo mjesto, ono koje je naznaila Priroda, ono koje su im dali najmudriji narodi, budui da su bia ija slabost i zloa zasluuju samo njihov prijezir, stvorena samo radi njihovih uitaka, podvrgnuta njihovim hirovima. Ali ne samo, Thrse, da su svi narodi na zemlji uivali najvea prava nad svojim enama, ve su ih neki i osuivali na smrt im bi dole na svijet, ostavljajui samo onaj broj koji je bio neophodan obnavljanju vrste. Jedno arapsko pleme ubijalo je svoje keri u dobi od sedam godina na jednom brdu u blizini Meke, jer je tako prost spol, kako su govorili, nedostojan da gleda svjetlo dana. Kralj Ahem ih je u svom haremu, i na najmanju sumnju o nevjeri, i na najmanju neposlunost koju bi izrazile prema prinevoj pohoti, ili im bi postale dosadne, istog trena kanjavao najuasnijim mukama. Na obalama Gangesa same su se morale ubijati na pepelu svojih mueva, budui da su postajale beskorisne im se njihovi gospodari nisu vie mogli naslaivati njima. Na nekim mjestima su ih gonili poput divljih zvijeri, a onaj koji bi ih vie ubio uivao je veu ast. U Egiptu su ih rtvovali bogovima. Na Formozi ih gaze nogama ako zatrudne. Germanski zakoni su osuivali na deset talira globe onoga koji bi ubio nepoznatu enu, a ako bi ubio svoju ili kurtizanu, nisu ga uope kanjavali. Posvuda, ponavljam, posvuda vidim samo poniene, muene ene, rtvovane praznovjerju sveenika, divljatvu mueva ili hirovima razvratnika. A budui da imam nesreu da ivim u narodu koji je jo toliko neuk da se ne usuuje sruiti najsmjeniju od svih predrasuda, moram se liiti prava koja mi je Priroda dala nad tim spolom! Moram se odrei svih uitaka koja proizlaze iz tih prava!... Ne, ne, Thrse, to nije pravedno: skrivat u svoje ponaanje zato to je to potrebno, ali u zato u tiini sve nadoknaditi, u zaklonu u koji sam se sakrio od besmislenih lanaca na koje me zakon osuuje, i tu u se ponaati sa svojom enom onako kako mi to nalau svi zakoni svijeta, mog srca i Prirode. Oh, gospodine rekoh mu vas je nemogue obratiti. I ne savjetujem ti da to pokuava, Thrse odgovori mi de Gernande. Drvo je i suvie staro a da bi se moglo saviti. U mojim godinama moe se napraviti nekoliko koraka vie na putu zla, ali ni jedan na putu dobra. Moja naela i moje sklonosti ve od samog djetinjstva inili su moju sreu, uvijek su bili jedina osnova mog ponaanja i djelovanja. Moda bih mogao ii jo dalje, ali da se vratim, nikako. I suvie se uasavam ljudskih predrasuda, i suvie mrzim njihovu civilizaciju, njihove kreposti i njihove bogove a da bih ikad zbog toga rtvovao svoje sklonosti. Tog trenutka shvatih da osim lukavtine nemam drugog izbora, bilo da se izvuem iz ove kue, bilo da

67

oslobodim groficu u dogovoru s njom. Godinu dana koliko sam bila u njenoj kui i previe sam joj doputala da gleda u moje srce, kako bi se uvjerila u elju da joj pomognem i kako bi pogodila zato sam se u poetku ponaala drugaije. Jo se vie otvorih i ona se preda. Skovasmo plan. Trebalo je obavijestiti njenu majku, otkriti joj sve grofove gnusobe. Gospoa de Gernande nije sumnjala da ta nesretna dama nee odmah dojuriti da pokida lance svoje keri. Ali kako uspjeti, bile smo tako briljivo zatvorene, nikad nas nisu putali s oiju. Kako sam bila navikla prelaziti prepreke, pogledom sam odmjerila visinu terase. Jedva trideset stopa. Pred oima mi se nije prostirala nikakva ograda, vjerovala sam da u se, kad se jednom naem pod zidinama, odmah nai na umskim stazama. Grofica, koju su nou doveli u ove odaje iz kojih nikada nije bila izala, nije mogla promijeniti moje zamisli. Odluila sam da se spustim. Gospoa de Gernande napie svojoj majci najganutljivije pismo koje ju je moralo nagnati da pritekne u pomo svojoj nesretnoj keri. Sakrih pismo u njedra, zagrlih tu dragu i zanimljivu enu, a onda uz pomo plahti, im se spustila no, kliznuh prema zemlji. O, nebo blago, kako sam ustuknula kad sam vidjela da mi treba jo mnogo da se naem izvan zidina. Nala sam se u vrtu, u vrtu koji je bio okruen zidovima koje zbog gustih i mnogobrojnih stabala nisam mogla opaziti. Bili su visoki " vie od etrdeset stopa, veoma iroki i naikani staklom po vrhu... to e biti od mene? Ve je svanjivalo. Sto e pomisliti kad me nau na ovom mjestu na koje me samo plan za bijeg mogao dovesti? Kako u izbjei grofovu bijesu? Kakvi su izgledi da se taj ljudoder nee napiti moje krvi kako bi me kaznio za ovu pogreku? Vratiti se nisam mogla, grofica je ve bila povukla plahte. Pokucati na vrata znailo je jo oitije se izdati. Malo je trebalo da potpuno ne izgubim pamet i prepustim se estini svog oaja. Da sam barem malo samilosti vidjela u grofovoj dui, moda bi me nada na trenutak zavarala, ali to je bio tiranin, divljak, ovjek koji je mrzio ene, koji je sam govorio da ve dugo trai priliku da ubije neku enu putajui joj krv, kap po kap, kako bi vidio koliko moe tako ivjeti... Sad e sigurno na meni izvriti taj pokus. Ne znajui to e se dogoditi, videi opasnosti sa svih strana, bacih se pored jednog stabla. ekala sam sudbinu tiho pomirena s voljom Bojom... Najzad svane. O, Boe dragi, prvo bie koje ugledah ispred sebe bio je glavom sam grof... Te je noi bilo uasno vrue, pa je izaao da se nadie svjeeg zraka. Mislio je da se vara, da vidi utvaru, pa je ustuknuo. Hrabrost nikad nije bila vrlina zloinaca. Prestraeno se digoh i bacih pred njegova koljena. Sto radite ovdje, Thrse? upita me. Oh? gospodine, kaznite me odgovorih pogrijeila sam, nita drugo vam ne mogu odgovoriti. Na nesreu, u svojoj smetenosti, zaboravila sam bila poderati grofiino pismo. On posumnja, zatrai ga. Htjela sam zanijekati. Ali Gernande ga ugleda kako viri iz rupca na mojim grudima, zgrabi ga i naredi mi da ga slijedim. U dvorac se vratismo skrivenim stepenicama koje su se nalazile ispod svodova. Tu je jo vladala najvea tiina. Nakon nekoliko zaokreta grof otvori nekakvu eliju i gurne me unutra. Nerazumna djevojko ree mi tada rekao sam vam da se zloin koji ste poinili kanjava ovdje smru. Pripremite se dakle na kaznu koju ste sami traili. Sutra nakon ruka doi u da vas otpremim na drugi svijet. Ponovo se spustih pred njegova koljena, ali me on zgrabi za kosu i poe povlaiti po zemlji. Tako me dva-tri puta okrenuo po mom zatvoru, a onda tresnuo mnome o zid kao da me htio razbiti. Zasluila si da ti istog trena otvorim sve etiri vene ree mi zatvarajui vrata. Ako ti sluajno odgodim kaznu, uinit u to samo zato da bi bila strasnija. Kad je izaao, sva sam treptala od straha. Neu vam opisivati no koju sam provela. Mata i okrutnost prvih tjelesnih muka koje mi je to udovite nanijelo, uinie tu no gotovo najuasnijom u mom ivotu. Nemogue je zamisliti muke nesretnika kojeg svaki as moe zatei kazna, kojemu je sva nada oduzeta i kojemu svaki idui trenutak moe biti posljednji trenutak u ivotu. Kako ne zna kakva muka ga eka, on je mati doarava u tisuama slika, od kojih je svaka strasnija od druge. Svaki um koji uje nalik mu je na korake krvnika koji se pribliava. Krv mu se ledi, srce zaustavlja, a ma koji e dokrajiti njegove dane manje je okrutan od alosnih trenutaka kad mu smrt prijeti. Grof se najvjerojatnije poeo osveivati svojoj eni. Dogaaj koji me spasio uvjerit e vas u to kao i mene. Ve sam trideset i est sati bila u mukama, koje sam vam opisala a da mi nitko nije pritekao u pomo, kad se otvorie vrata elije i pojavi grof. Bio je sam, bijes mu je izbijao iz oiju. Svakako nasluujete smrt koja vas eka ree mi. Ta pokvarena krv mora urkom potei. Bit e vam putana tri puta dnevno. elim vidjeti koliko moete tako ivjeti. To to u napraviti bit e pokus, znate, i zahvalan sam vam to ste mi pruili mogunost da ga izvedem. I udovite, ostavivi po strani sve druge strasti osim osvete, zgrabi me za ruku, ubode je, a ranu povije kad su iscurile dvije zdjelice krvi. Tek to je bio zavrio, zaue se krikovi. Gospodine... gospodine ree mu dotravi jedna od starica koje su nas posluivale... doite brzo, gospoa umire, eli razgovarati s vama prije nego to ispusti duu. I stara se odmah vrati svojoj gospodarici. Koliko god bio naviknut na zloin, rijetko se dogaa da vijest o njemu ne zastrai onoga koji ga je poinio. Taj strah osveuje krepost: to je trenutak kad ona ponovo zadobiva svoja prava. Sav smeten, Gernande izae, zaboravi zatvoriti vrata, a ja, koliko sam god bila slaba zbog

68

dugotrajnog gladovanja i putanja krvi, iskoristih priliku. Izaoh iz svog zatvora, sve je bilo otvoreno, prijeoh dvorite i naoh se u umi a da me nitko ni opazio nije. Samo hrabro, samo hrabro, ponavljala sam u sebi. Ako jaki mrzi slabijega, postoji svemoni Bog koji zatiuje slabijega i koji ga nikad ne ostavlja. Ispunjena tim mislima, ustro sam napredovala i jo prije noi naoh se u kolibici, etiri milje dalje od dvorca. Bila sam oprezna pa mi je bilo ostalo neto novaca. Nekoliko sati odmora opet mi vrati snagu. Krenuh u cik zore. Ne poalih se ljudima koji mi pokazae put, ni zbog nekadanjih ni zbog sadanjih muka, ve se uputih u Lyon gdje stigoh osmog dana, izmuena, slaba, ali, na sreu, bez ikakve potjere. U Lyonu sam se htjela zaustaviti tek toliko da se okrijepim prije nego to krenem u Grenoble, gdje sam oduvijek smatrala da me eka srea. Jednog dana sasvim sluajno bacih pogled na neke strane novine. Kakvo je bilo moje iznenaenje kad vidjeh da je zloin jo jednom pobijedio. Pisalo je da je jedan od glavnih uzronika mojih nevolja, Rodin, onaj lijenik iz SaintMichela, onaj razvratnik koji me onako okrutno kaznio to sam mu htjela pritedjeti zloin nad vlastitom kerkom, imenovan, kako su novine pisale, glavnim lijenikom ruske carice i to s vrlo velikom plaom. Neka krvnik bude sretan, govorila sam, neka bude kad to Providnost hoe. A ti, pati, jadnice, pati i ne ali se, budui da je pisano da krepost moraju pratiti muke i patnje. Ali nije vano, ipak mi nikad nee dosaditi. Ali daleko je jo bio kraj ovih stranih primjera pobjede zla, primjera koji su toliko obeshrabrivali krepost, a ve se pribliavao trenutak kad u sresti ovjeka koji mi je nanio najvee muke koje sam ikad pretrpjela. Brinula sam se jo jedino o odlasku kad mi jedne veeri neki lakaj obuen u sivo donese pisamce. Nikad ga prije vidjela nisam. Predao mi ga je i rekao da njegov gospodar zahtijeva da mu neizostavno donese moj odgovor. A evo to je pisalo u tom pismu. ovjek koji vam je nanio nepravdu i koji vjeruje da vas je prepoznao na trgu Belle-cour, gori od elje da vas vidi i da ispravi svoju pogreku. Pourite da ga to prije vidite! Doznat ete stvari koje e vam moda nadoknaditi sve to vam on duguje. Pismo nije bilo potpisano, a lakaj nita nije objanjavao. Ali kad sam mu rekla da ne elim odgovoriti prije nego to doznam tko je njegov gospodar: To je gospodin Saint-Florent, gospoice ree mi. Imao je ast da vas upozna u okolici Pariza i vi ste mu, mislim, napravili uslugu koju vam on svakako eli uzvratiti. Sad je na elu trgovine ovog grada, uiva velik ugled i kadar je da vam dokae svoju zahvalnost. Oekuje vas. Brzo sam razmiljala: Da taj ovjek nema prema meni dobre namjere, govorila sam u sebi, bi li mi pisao, govorio na ovaj nain? Grize ga savjest zbog njegovih prolih zlodjela, s uasom se sjea da mi je otrgnuo ono najdrae to sam imala, i da me svojim groznim postupkom doveo u najokrutnije stanje u kojem se moe nai jedna ena... Da, da, ne smijem sumnjati, to je grinja savjesti i pogrijeila bih prema Svevinjem Biu kad ne bih pokuala da mu je smirim. Uostalom, jesam li u poloaju da odbijem podrku koja mi se prua? Ne bi li odmah trebalo zgrabiti sve to mi moe pomoi? Taj me ovjek eli vidjeli u svojoj kui. Zbog blaga koje ima sigurno je okruen ljudima pred kojima e me i previe morati potovati a da bi se jo jednom usudio napasti me. A moe li, boe dragi, stanje u kojem se nalazim, izazvati ita drugo osim samilosti? Odgovorih dakle sluzi gospodina Saint-Florenta da u sutra oko jedanaest sati doi pozdraviti njegova gospodara, da mi je drago to mu je srea bila tako sklona i da prema meni ni priblino nije bila tako milostiva kao prema njemu. Vratih se kui, ali kako me jako zanimalo ono to mi je namjeravao rei taj ovjek, cijelu no oka ne sklopih. Najzad stigoh na naznaenu adresu. Predivna kua, mnotvo slugu, uvredljivi pogledi bogatih nitkova upueni jadnici koju preziru, sve me to odvraalo, htjedoh se povui, ali mi onda pristupi sluga s kojim sam dan ranije razgovarala. Ohrabrujui me, povede me u raskonu sobu u kojoj odmah prepoznah svog krvnika, iako mu je sad bilo oko etrdeset i pet godina iako je ve devet godina bilo prolo kako ga nisam vidjela. Nije ustao, ali je naredio da nas ostave na samu, a onda mi je pokretom ruke pokazao stolicu nasuprot velikom naslonjau u kojem je sam sjedio. Htio sam vas opet vidjeti progovori nadmono uvredljivim glasom ne zato to smatram da sam vam nanio veliku nepravdu, ne zato to me neugodne uspomene prisiljavaju na zadovoljtine do kojih mi nije stalo, ve zato to ste mi, u ono kratko vrijeme koliko smo se poznavali, pokazali da imate duha. A to mi je potrebno za ono to u vam predloiti, pa ako prihvatite, pomo koju ete mi pruiti dat e vam mogunost da u mojem blagostanju naete ono to vam je potrebno i na to bez te pomoi ne moete raunati. S nekoliko prigovora htjedoh odgovoriti lakomislenosti tog poetka, ali me Saint-Florent prisili na utnju. Ostavimo ono to je prolo ree mi to je stvar strasti, a po mojim naelima njih nikakva prepreka ne smije zaustaviti. Kad one neto trae, treba im udovoljiti, to je moj zakon. Kad su me oteli lopovi s kojima ste bili, jeste li vidjeli da se alim na svoju sudbinu? Tjei se i budi spretan ako si slabiji, uivaj u svojim pravima ako si jai, to je moj nazor. Vi ste bili mladi i lijepi, Thrse, nali smo se usred ume, a nema te strasti na svijetu koja me moe toliko raspaliti kao silovanje nevine djevojke, i ja sam vas silovao. Moda bi se bilo dogodilo i neto gore da ono to sam poduzeo nije uspjelo, ili da ste mi pruili otpor. Ali ja sam vas pokrao, ostavio bez iega usred noi,

69

na pogibeljnom putu. Dva su razloga bila povod tom novom zlodjelu. Bio mi je potreban novac, a ja ga nisam imao. Sto se tie drugog razloga koji me naveo na to, uzalud u vam ga objanjavati, Thrse, vi ga neete shvatiti. Jedino bia koja poznaju ovjekovo srce, koja su prouavala njegove najtajnije kutke, koja su prodrla i u najmranija skrovita tog labirinta, mogla bi nam objasniti moje zablude. Sto, gospodine! Novac koji sam vam ponudila, usluga koju sam vam uinila... zar je sve to moralo biti plaeno tako mranom izdajom? I vi kaete da se to moe shvatiti, da se to moe opravdati? Da, Thrse, dokaz da se to moe objasniti jest to da sam, poto sam vas opljakao, izmuio... (ja sam vas i tukao, Thrse), ni dvadeset koraka dalje od mjesta na kojem sam vas ostavio, naao snage za nova zlodjela koja vam inae moda nikad ne bih nanio: vi ste bili izgubili samo jedno svoje blago... i ja sam otiao, a onda sam se vratio i oteo vam i drugo... Istina je dakle da se u nekim duama strast moe roditi u krilu zloina! Istina je dakle da je i sam zloin budi i da nema pohote na svijetu koju on ne raspaljuje i ne poveava... Oh, gospodine, kakve li strahote! Zar nisam mogao poiniti i veu?... Malo je nedostajalo kunem vam se, ali smatrao sam da ne treba ii do krajnjih granica i da je dovoljno ono to sam uinio. Ta me misao smirila pa sam vas ostavio. Ali pustimo to, Thrse, i vratimo se onome to me navelo da vas opet zaelim vidjeti. Ta nevjerojatna elja za jednim i drugim djevinjakom neke djevojke nimalo me nije napustila, Thrse nastavi Saint-Florent. S njom se dogaa isto to i sa svim drugim razvratnim sklonostima. Sto vie stari, one su sve jae. Stari zloini raaju nove udnje, a novi zloini nove udnje. Sve to nita ne bi znailo, draga moja, kad ono to upotrebljavamo da bismo uspjeli i samo ne bi bilo kanjivo. Ali kako je potreba za zlom prvi pokreta naih hirova, jo smo razdraeniji to je kanjivije ono to upravlja nama. alimo se dakle samo na osrednjost sredstava, jer je naa pohota to jaa to je njihova okrutnost vea. I tako sve dublje uranjamo u kaljuu bez i najmanje elje da se iz nje izvuemo. Takav sam ja, Thrse. Mojim su strastima svaki dan potrebne dvije djevojice. Kad se nasladim, ne samo da ne elim vie vidjeti predmet svoje naslade, ve moje potpuno zadovoljenje trai da ti predmeti odmah nestanu iz grada. Loe bih uivao u sutranjim rtvama kad bih znao da moje jueranje rtve udiu isti zrak kao i ja. A lako ih se oslobaam. Zar ne vjeruje, Thrse? Moje razularenosti napuuju Languedoc i Provencu mnotvom Sat vremena nakon to bi mi posluile, sigurni ljudi odvodili bi ih i prodavali u Nmesu, Montpellieru, Toulouseu, Aixu, Marseilleu. Ta trgovina od koje dobivam dvije treine prihoda, potpuno mi nadomjeta cijenu tih stvorenja. Tako zadovoljavam svoje dvije najmilije strasti, razvrat i pohlepu. Ali muku mi zadaju traenje i zavoenje. Uostalom, mojoj je pohoti beskrajno vano kakva su ta stvorenja. Traim da sva budu iz utoita bijede gdje potreba za ivotom i nemogunost da se u tome uspije, troei hrabrost, ponos, tankoutnost, slabei duu napokon, nagoni, u nadi za neophodnim opstankom, na sve moe osigurati taj opstanak. Nemilosrdno pretraujem sva ta sklonita. Nemogue je zamisliti to mi ona donose. Ali ja idem i dalje, Thrse: kad bi se vjetina, spretnost i lukavtina borile protiv mojih zavoenja, otele bi mi dobar dio mojih poslova. Tim preprekama suprotstavljam ugled koji uivam u ovom gradu, pobuujem kolebanja u trgovini ili skupoi hrane, to, oduzimajui s jedne strane sredstva za rad i oteavajui s druge strane sredstva za ivot, umnoava redove siromaha. Tako se 1. Nemojte misliti da je ovo izmiljeno. Taj nesretni ovjek ivio je u samom Lyonu. Istina je ono to se ovdje o njemu govori. Obeastio je od petnaest do dvadeset tisua nesretnih djevojica. Kad bi obavio svoje djelo, ukrcavao bi ih u brodove na Rhni, i vie od trideset godina djevojke za zabavu u spomenutim gradovima bile su jedino rtve ovog zloinca. U ovoj prii izmiljeno je samo ime. (Autorova napomena.) poveava broj onih koje bijeda predaje u moje ruke. Lukavtina je poznata, Thrse: nestaica drva, ita i drugih ivenih namirnica od koje je godine i godine patio Pariz, nije imala druge svrhe osim one koja je mene oduevljavala. krtost, razvrat, to su strasti koje iz raskonih stanova pruaju mnotvo konia na skromni krov siromaha. Ali ma koliko spretan bio moj pritisak, ako spretne ruke okretno ne ugrabe, uzaludne su sve moje muke. Potrebna mi je dakle okretna, mlada, pametna ena koja, i sama proavi trnovitim stazama bijede, bolje od bilo koga poznaje sredstva kojima se mogu iskvariti one koje su u bijedi. ena ije pronicave oi vide nesreu u njenim najtamnijim dubinama, i iji zavodniki duh moe odrediti rtve koje e izvui iz nevolja sredstvima koje ja pruam. Konano, otroumna, bezobzirna ena koja nema samilosti, koja nita ne proputa da bi uspjela, koja ak gui i one male izvore to, podravajui nadu, spreavaju ove nesretnice da se odlue. Imao sam jednu izvrsnu, sigurnu pouzdanicu, ali je nedavno umrla. Teko je i zamisliti koliko je to pametno stvorenje bilo drsko. Ne samo da je jadnice prisiljavala da je na koljenima mole, ve je, ako joj sredstva koja su imale nisu doputala da ubrza njihov slom, sama krala ono to su imale. Bila je pravo blago, dnevno su mi potrebne samo dvije djevojice, a ona bi ih, da sam htio, dovela i deset. To mi je omoguavalo bolji izbor, a preobilje sirovine za moje operacije nadoknaivalo mi je radnu snagu. Tu enu treba zamijeniti, draga moja, na raspolaganju e imati jo etiri ene i dvije tisue talira plae. Rekao sam, odgovori, Thrse, i

70

nek te tvoje obmane ne sprijee da prihvati svoju sreu kad ti je ve sudbina i moja ruka pruaju. Oh, gospodine rekoh tom neasnom ovjeku drhtei jo od njegovih rijei je li mogue da moete njegovati takvu pohotu i da mi se jo usuujete predlagati da joj sluim! Kakve sam grozote morala sluati! Okrutni ovjee, kad biste samo dva dana nesretni, vidjeli biste kako bi ovi nazori o ovjenosti brzo propali u vaem srcu. Blagostanje vas zasljepljuje i ini okrutnim. Otupjeli ste na zla od kojih smatrate da ste zatieni, a kako se nadate da ih nikad neete osjetiti, mislite da ih s pravom moete nanositi. Neka mi se nikad srea ne priblii ako toliko moe iskvariti ovjeka! O, nebo pravedno, zar nije dovoljno zadovoljiti se zloupotrebom nesree! Zar je okrutnou treba toliko poveati kako bi postala jedino zadovoljenje elja! Kakva surovost, gospodine! Ni najdivljije ivotinje ne pruaju nam primjer sline okrutnosti. Vara se, Thrse, nema lukavtine koju vuk ne bi izmislio da bi se domogao janjeta. Njegove lukavtine postoje u prirodi, a dobroinstva u njoj nema. Ono je samo oznaka slabosti koju robovi veliaju kako bi smekali svoje gospodare i natjerali ih na veu blagost. Ono se kod ovjeka pojavljuje samo u dva sluaja, ili kad je slabiji, ili kad se boji da e postati slabiji. Dokaz da ta tobonja krepost ne postoji u prirodi prua ovjek koji joj je najblii. Divljak je ne priznaje, bez samilosti ubija svog blinjeg, bilo iz osvete ili iz pohlepe... Zar on ne bi potovao tu krepost kad bi postojala u njegovu srcu? Ali ona se nikad tu nije pojavila i nikad se nee nai ondje gdje su ljudi jednaki. Civilizacija je, proiujui ljude, luei stalee, nudei siromaha pogledu bogatog, izazivajui strah kod ovog posljednjeg zbog promjene poloaja koja bi ga mogla baciti u ponor prvog, usadila u njegovu duu elju da pomogne nevoljnome kako bi i njemu drugi pomogli, ako izgubi svoje bogatstvo. Tako se rodilo dobroinstvo, plod civilizacije i straha. Ono je dakle samo prigodna krepost, a nikako osjeaj Prirode koja u nas nikad nije usadila drugu elju osim da, po svaku cijenu, sebe zadovoljimo. Na taj nain, brkajui sve osjeaje, ne razmiljajui Nikad ni o emu, zaglupljujemo se i liavamo svih naslada. Ah, gospodine nestrpljivo ga prekinuh postoji li neto slae od ublaavanja nesree! Ostavimo po strani strah da emo sami patiti. Ima li veeg zadovoljstva od onog koje pruaju suze zahvalnice? Od podjele blagostanja s nesretnicima koji, slini vama, nemaju ni ono to vi nazivate neophodnim potrebama? Od hvale koju vam izraavaju kad vas nazivaju svojim ocem? Od vedrine na elima zamraenim nevoljama? Od naputenosti i oaja? Ne, gospodine, nikakva strast na svijetu nije ravna tom zadovoljstvu. To je zadovoljstvo samog boanstva, a srea koju ono obeava onima to su mu sluili na zemlji, samo je mogunost da vide ili stvore sretnike na nebu. Sve se kreposti raaju odatle, gospodine. Bolji ste otac, bolji sin, bolji mu kad poznajete zadovoljstvo pomaganja u nesrei. Reklo bi se da milostiv ovjek, kao zrake samog sunca, po svemu to ga okruuje rasprostire plodnost, blagost i veselje, a udo je prirode, nakon ovog arenja nebeske svjetlosti, potena njena i osjetljiva dua ija je najvea srea pruati sreu drugima. K vragu sve to, Thrse! ovjekovo uivanje zavisi od ustrojstva koje je primio od Prirode. Ustrojstvo slabih bia, pa prema tome i svih ena, mora podnositi otrije strasti od onih koje ne bi utjecale na tijelo potpuno lieno snage. Naprotiv, jake due, koje udarci po onima to ih okruuju vie uzbuuju od blagih dojmova koje bi ta ista bia to ive pored njih osjetila, vie po svom ustrojstvu vole ono to druge bolno pogaa od onoga to bi ih samo blago dodirnulo. To je jedina razlika izmeu okrutnih i dobroudnih ljudi. I jedni i drugi obdareni su osjetljivou, ali i jedni i drugi na svoj nain. Vjerujem da i jedni i drugi imaju svoje radosti, ali se s mnogim filozofima slaem da su uici snanijeg bia neusporedivo ivlji od svih naslada njihovih protivnika. Kako je taj sistem ustanovljen, mogu se i moraju nai ljudi od kojih jedni uivaju u okrutnosti, a drugi u dobroinstvu. Ali uici prvih bit e snani, a drugih blagi. Jedni e biti sigurniji, istinskiji, budui da pokazuju sklonosti svih ljudi jo u kolijevci Prirode, pa i same djece prije nego to upoznaju vladavinu civilizacije. Drugi e biti samo odraz te civilizacije, pa prema tome varave strasti, strasti bez zaina. Uostalom, dijete moje, kako se ovdje nismo sastali da filozofiramo, ve da se o neemu dogovorimo, hoete li biti ljubazni da mi kaete svoju posljednju rije... Prihvaate li ili ne prihvaate, posao koji vam nudim? Naravno da ga odbijam, gospodine odgovorih diui se uistinu sam siromana... da, siromana, gospodine, ali mi je srce bogatije osjeajima od svih darova koje mi srea moe dati, i nikad ne bih rtvovala prve da dobijem druge. Radije u umrijeti u bijedi nego izdati kreposti Izlazite hladno mi odgovori taj mrski ovjek. Ali da mi vaa brbljavost ne bi nakodila, uskoro ete se nai na mjestu koje e me osloboditi svakog straha. Nita toliko ne ohrabruje krepost koliko strah od poroka. Mnogo manje plaljiva nego to sam mislila, usudih se, obeavi mu da se niega ne mora bojati, podsjetiti ga na krau koju je izvrio u umi Bondy i dati mu na znanje da mi je taj novac u ovoj prilici neophodno potreban. udovite mi odgovori da je samo o meni ovisilo hou li ga dobiti, ali da sam ja to odbila. Ne, gospodine vrsto odgovorih jo jednom ponavljam ne, radije bih tisuu puta umrla nego da po tu cijenu spasim ivot. A meni ree Saint-Florent nita nije vea muka od davanja novca onom tko ga nije zaradio. Ali usprkos vaem drskom odbijanju, jo etvrt sata elim provesti s vama.

71

Prijeimo dakle u salon gdje e nekoliko trenutaka poslunosti poboljati vae novane neprilike. Nemam nikakve elje da sluim vaoj pohoti u bilo kojem smislu, gospodine ponosno odgovorih. Ja ne traim milost, okrutni ovjee! Ne, taj uitak neu vam priutiti. Traim samo ono to mi dugujete. Ono to ste mi ukrali na najbestidniji nain... Ali nek ti ostane, nek ti ostane, ako ti se to svia! Gledaj bez samilosti moje suze, sluaj a da te ne ganu, ako je to mogue, tune rijei siromatva, ali zapamti da u, ako poini taj novi zloin, njegovom cijenom dobiti pravo da te zauvijek prezrem. Razbjesnjeli Saint-Florent naredi mi da izaem. Na njegovu uasnom licu proitah da bih, uz povjerenje koje mi je poklonio, a ijih se posljedica plaio, mogla s nekoliko grubosti od njegove strane platiti svoju preveliku smionost... Izaoh. Istog trena dovedoe razvratniku jednu od nesretnih rtava njegova gnusnog bluda. Jedna od onih ena koje mi je stavljao na raspolaganje dovede mu sirotu djevojicu od oko devet godina. Na sebi je nosila sve znakove emera i siromatva. Jedva se drala na nogama. Oh, nebo, pomislih vidjevi je, mogu li ovakva stvorenja izazvati bilo koji drugi osjeaj osim samilosti! Zlo neka prati pokvarenjaka koji trai nasladu u biu koje neimatina mui. Onoga koji eli ukrasti poljupce s usana osuenih od gladi neka ga prati prokletstvo! Suze mi potekoe. Htjela sam oteti rtvu iz tigrovih ralja, ali ne usudih se. Da li bih uspjela? Odmah se vratih u svratiste, poniena nedaom koja mi je pribavila sline prijedloge, ogorena izobiljem koje se usudilo da ih izusti. Sutradan krenuh iz Lyona u Dauphin, jo ispunjena nekom ludom nadom da u u toj pokrajini nai barem malo sree. Tek to sam prela dvije milje, pjeice kao i obino, s dvije koulje i nekoliko rupia u depovima, sretoh neku staricu koja me s izrazom boli zamoli da joj udijelim milostinju. Kako sam bila daleko od okrutnosti koju sam upravo bila doivjela i kako mi je pomo nevoljniku bila najvea srea, odmah iz kese izvadih jedan talir s namjerom da ga dadem toj eni. Ali nesretno stvorenje koje je bilo mnogo spretnije od mene, iako sam najprije mislila da je staro i bolesno, hitro zgrabi moju kesu i obori me snanim udarcem ake u eludac. Ponovno je ugledah tek stotinu koraka dalje, okruenu s etiri dangube koji su mi prijetili, ako se usudim pribliiti. Veliki Boe ogoreno povikah moja dua ne moe dakle zamisliti ni jedno dobro djelo a da istog trena ne bude kanjena najgorim mukama! U tom kobnom trenutku napusti me sva moja hrabrost. Danas zbog toga iskreno traim oprotenje od Boga. Ali tada sam bila zaslijepljena oajem. Osjeala sam se spremnom da napustim put koji mi je nudio samo trnje. Mogla sam se pridruiti huljama koje su me okrale ili se vratiti u Lyon i prihvatiti prijedlog Saint-Florenta. Bog mi je ipak udijelio snagu da ne podlegnem, pa iako je nada koju je opet bio oivio u meni bila varava, budui da su me jo mnoge nevolje ekale, ipak mu zahvalih to me podrao. Kobna zvijezda koja me, iako nevinu, vodila do stratita, uvijek je traila samo smrt. Nastavih putem prema gradu Vienni odluivi da ondje prodam ono to mi je ostalo kako bih stigla u Grenoble. Tuno sam koraala kad ni etvrt milje od tog grada opazih u ravnici s desne strane puta kako dva konjanika gnjee nekog ovjeka. Na kraju ga ostavie da lei kao mrtav i najveom brzinom pobjegoe. Taj uasni prizor raalosti me do suza. Jao rekoh evo ovjeka kojega treba vie aliti od mene, meni je barem preostalo zdravlje i snaga, mogu zaraivati za ivot, a ako ovaj nesretnik nije bogat, to e biti od njega? Koliko sam se god morala uvati osjeaja milosra, nisam mogla pobijediti elju da se pribliim tom ovjeku i da mu pomognem. Pohrlih do ranjenika, dadoh mu gutljaj rakije koju sam bila sauvala, on otvori oi i prvo to je izustio bile su rijei zahvalnosti. Kako sam mu htjela jo vie pomoi, otrgnuh komad koulje da mu povijem rane i zaustavim krv. Tako za ovog nesretnika rtvovah sve to mi je bilo preostalo. Kad sam uinila ono najneophodnije, dadoh mu malo vina. Nesretnik se sasvim oporavi. Tad ga malo bolje pogledah. Iako izubijan i u neprilinu odijelu, nije se doimao kao siromah, imao je nekoliko vrijednih predmeta kod sebe, prstenje, sat, izme, ali je sve to bilo oteeno u pustolovini koju je doivio. Odmah me, im je uzmogao, upitao tko je taj milosrdni aneo to mu je pritekao u pomo, i to moe uiniti da mu se zahvali. Kako sam jo bila naivna i vjerovala da mi zahvalnou vezana dua mora biti sklona, mislila sam da u mirno moi podijeliti svoj jad s onim koji je svoj jad utolio u mom naruju. Ispripovijedah mu sve svoje nesree, on ih sa zanimanjem saslua, a kad sam zavrila s posljednjom nevoljom koja me zadesila, to je mogla potvrditi bijeda u kojoj sam se nala: Kako sam sretan ree to vam mogu pruiti zahvalnost za sve to ste uradili za mene. Zovem se Roland nastavi pustolov imam vrlo lijep dvorac u planini petnaest milja odavde i pozivam vas da me posjetite. Da ovaj prijedlog ne bi povrijedio vau osjetljivost, odmah u vam objasniti kako mi moete biti od koristi. Ja nisam oenjen, ali imam sestru koju neizmjerno volim i koja se posvetila mojoj usamljenosti dijelei je sa mnom. Potrebna mi je djevojka koja bi joj sluila. Upravo smo izgubili djevojku koja je vrila tu dunost, nudim vam njeno mjesto. Zahvalih svom zatitniku i bijah toliko slobodna da ga zapitam kakav je sluaj primorao ovjeka poput njega da putuje bez pratnje i kako je mogao dopustiti da ga olo zlostavlja. Mlad sam i snaan odgovori mi Roland pa ve godinama imam obiaj da ovako od kue idem u Viennu. Nisam u poloaju da se moram

72

bojati trokova, bogat sam. To u vam uskoro i dokazati, ako budete ljubazni i doete k meni. Ali tedljivost nikad nije naodmet. Sto se tie dvaju mukaraca koji su me izudarali, to su mjesni nazoviplemii od kojih sam prolog tjedna u jednoj kui u Vienni dobio na kocki sto lujdora. Zadovoljio sam se njihovom asnom rijei, danas sam ih sreo, zatraio svoj novac i evo kako su sa mnom postupili. Kad sam nesretnika utjeila zbog dvostruke nesree koja ga je zadesila, on mi predloi da krenemo: Zahvaljujui vaoj brizi, sad se malo bolje osjeam ree mi Roland. No se pribliava, moramo stii do kue koja se nalazi dvije milje dalje. Konjima koje sutra tu posudimo, moi emo jo iste veeri stii k meni. Sasvim odluna da iskoristim pomo koju kao da mi je samo nebo poslalo, pomogoh Rolandu da ustane, podravah ga u toku cijelog puta i dvije milje dalje doista naosmo krmu o kojoj je govorio. Nakon skromne zajednike veere, Roland me preporui gazdarici svratita i sutradan, na dvije iznajmljene mazge i u pratnji krmareva sluge, stigosmo do granice Dauphin, jaui stalno prema brdima. Put je bio predug za jedan dan pa se zaustavismo u Virieu gdje moj gospodar pokaza istu panju prema meni. Dan kasnije nastavismo put opet u istom pravcu. Oko etiri sata po podne stigosmo u podnoje planine. Kako je put tu bio gotovo neprohodan, Roland preporui mazgaru da pazi na mene, a onda se poesmo penjati kroz klance. Vie od etiri milje samo smo se okretali, penjali i sputali. Nigdje vie nisam mogla vidjeti nikakvu nastambu, inilo mi se kao da sam na kraju svijeta. Nemir me obuze. Roland ga je svakako opazio, ali nita nije govorio, a ta utnja jo vie me plaila. Najzad, ugledasmo dvorac. Nalazio se na vrhu jednog brda, tono nad uasnim ponorom i inilo se kao da e se sad strovaliti. Nikakav put, inilo se, do njega nije vodio. Onaj kojim smo mi ili i kojim su se samo koze sluile, ipak je dolazio do tog groznog skrovita koje je vie bilo nalik na utoite lopova nego na nastambu estitih ljudi. Evo moje kue ree mi Roland im je vidio da sam pogledom otkrila dvorac. I, siguran da u se zauditi to ivi u takvoj osamljenosti, odmah doda: To mi odgovara. Njegov odgovor udvostrui moju bojazan. Nesrei nita ne moe izbjei. Jedna rije, vea ili manja promjena glasa kod onih od kojih zavisimo, gui ili oivljava nau nadu. Ali kako vie nisam mogla birati, svladah se. Kako smo se morali okretati, ta stara graevina odjednom se nae tono ispred nas. Dijelilo nas je najvie etvrt milje. Roland sjae s mazge, onda meni ree da uradim isto, obje mazge preda sluzi, plati i ree mu da se moe vratiti. Taj novi postupak jo vie me prestrai i Roland to opazi. Sto vam je, Thrse ree mi dok smo se penjali prema njegovoj kui. Ne nalazimo se izvan Francuske. Ovaj se dvorac nalazi na granici Dauphin i spada pod Grenoble. Da, gospodine odgovorih ali kako vam je palo na pamet da se usamite u ovoj razbojnikoj spilji? Oni koji ovdje stanuju nisu ba najestitiji ljudi ree Roland. Vrlo vjerojatno nee biti oduevljena njihovim ponaanjem. Ah, gospodine odgovorih mu drhtei vi izazivate grozu u meni. Kamo me to vodite? Vodim te da slui krivotvoriteljima novca kojih sam ja voda ree mi Roland zgrabivi me za ruke i prisilivi me da prijeem mosti, koji se spustio kad smo stigli i odmah podigao im smo uli. Vidi li ovaj zdenac? nastavi im smo se nali s unutranje strane zida, i pokaza mi veliku i duboku jamu u dnu dvora gdje su etiri gole i okovane ene okretale kota. Ovo su tvoje drugarice i ovo je tvoj posao. Ako deset sati dnevno bude dobro okretala ovaj kota i ako poput ovih ena bude zadovoljavala sve hirove koji mi padnu na pamet, dobivat e komad crnog kruha i tanjur boba dnevno. Sto se slobode tie, zaboravi je, nikad je nee imati. Kad umre, bacit emo te u ovu rupu koju vidi pored bunara i u kojoj e te doekati osamdeset drugih drolja poput tebe. Na tvoje mjesto doi e druga. O, veliki Boe povikah bacivi se pred Rolandove noge. Sjetite se, gospodine, da sam vam spasila ivot. Da ste mi u jednom trenutku, ganuti zahvalnou ponudili sreu, a da mi sad uslugu uzvraate bacajui me u vjeni ponor zla. Je li pravedno to to radite, i ne osveuje li me ve grinja savjesti u dnu vaeg srca? to podrazumijeva pod osjeajem zahvalnosti kojim smatra da si me zarobila? odgovori mi Roland. Razmisli malo bolje, nesretni stvore! to si uinila kad si mi pritekla u pomo? Izmeu mogunosti da nastavi svojim putem i da mene slijedi, zar nisi odabrala ovo posljednje kao osjeaj kojim te srce nadahnulo? Predala si se dakle jednom uitku. Kako, do vraga, sad moe zahtijevati da ti nadoknadim zadovoljstvo koje si sama izabrala? I kako ti je moglo pasti na pamet da ovjek koji poput mene pliva u zlatu i blagostanju moe pasti dotle da duguje neto jadnici poput tebe? Iako si mi spasila ivot, od trenutka kad si poela na sebe misliti, ne dugujem ti nita. Na posao, robinjo, na posao! Naui da civilizacija ne moe oteti Prirodi njena prava, koliko god joj ruila naela. Ona je stvorila jaka i slaba bia, s namjerom da jedna uvijek budu podvrgnuta drugima. Spretnost i inteligencija promijenili su ljude. Drutveni poloaj ne odreuje snaga tijela, ve snaga zlata. Najbogatiji je postao najjai, najsiromaniji najslabiji. Osim toga, mo i prvenstvo jaeg uvijek su bili zakoni Prirode, kojoj je sasvim svejedno dri li jai ili bogatiji lanac na kojem je vezan slabiji, i hoe li unititi slabijega i siromanijega. Ne poznaje ona te osjeaje zahvalnosti kojima me ti eli vezati. U njenim zakonima nikad nije stajalo da se onaj kojemu je iz zadovoljstva pruena pomo mora odrei svojih

73

prava nad onim koji mu je tu pomo pruio: nalazi li kod ivotinja, koje nam slue kao primjer, ove osjeaje koje zahtijeva? Dok sam svojim bogatstvom ili snagom jai od tebe, je li prirodno da ti prepustim svoja prava zato to si uivala pruajui mi pomo, ili zato to smatra da si nesretna i da svojim djelom mora neto zaraditi? Kad bi uslugu primio ak i od sebi ravnog, ponos otmjene due nikada ne bi dopustio da ga zahvalnost svlada. Zar nije uvijek ponien onaj koji prima? I zar to ponienje ne plaa dovoljno dobroinitelja koji se, samo time, izdie iznad drugoga? Zar uzdizanje iznad sebi slinog ne predstavlja uitak za ponos? Je li duniku potrebno neto drugo? Pa ako obaveza, poniavajui onoga koji je uzima, postaje teret za njega, kakvim ga pravom moemo prisiljavati da je odri? Zato moram pristati da budem ponien svaki put kad me pogleda onaj kome moram biti zahvalan? Nezahvalnost dakle nije porok ve vrlina ponosnih dua, isto kao to je i zahvalnost vrlina slabih dua. ovjek me moe obavezivati koliko hoe, ako mu to prua uitak, ali neka ne trai nita od mene zato to je uivao! Rekavi to, Roland mi nije dao vremena da odgovorim. Odmah me po njegovu nalogu zgrabie dva ovjeka, svukoe me i zavezae s mojim novim drugaricama kojima sam odmah morala pomoi bez trenutka odmora nakon zamornog putovanja. Onda mi pristupi Roland, grubo me poe udarati po svim dijelovima tijela koje stida radi ne mogu imenovati, obaspe me pogrdama zbog poniavajue i nezasluene oznake koju je Rodin ostavio na meni, i na kraju mi goveom ilom, koja se uvijek nalazila u blizini, zada dvadeset udaraca po stranjici. Evo kako emo s tobom postupati, droljo ree mi kad ne bude izvravala svoju dunost. Ovo ti nisam uinio zbog neke greke koju si ve poinila, htio sam ti samo pokazati kako postupam s onima koje pogrijee. Koprcajui se u svojim okovima, putala sam glasne krikove. Moja grenja, krikovi i suze, ti okrutni izrazi moje patnje, jo vie su zabavljali mog krvnika... Ah! Vidjet e ti i druge, nevaljalice ree Roland ovo nije kraj tvojih muka. Hou da upozna najokrutnije dubine nesree. Onda me ostavi. Oko onog velikog zdenca bilo je smjeteno est tamnih sobica pod jednom peinom. Zatvarale su se kao tamnike elije, a nama su nou sluile kao sklonite. Kako je mrak pao gotovo odmah kad su mi stavili lance, dooe da oslobode mene i moje drugarice i da nas, nakon obroka vode, boba i kruha o kojem je govorio Roland, zatvore u nae elije. Tek to sam ostala sama, sasvim se prepustih uasu svog poloaja. Je li mogue, govorila sam u sebi, da ima tako okrutnih ljudi koji u sebi gue osjeaj zahvalnosti?... Ta vrlina kojoj sam se predavala svim svojim arom kad bi mi neka estita dua pruila priliku da je osjetim, moe li ta vrlina biti prezrena od nekih bia i mogu li oni koji je s toliko neovjenosti odbacuju, biti neto drugo nego udovita? I dok sam tako bila zauzeta svojim mislima, odjednom se otvore vrata moje elije. Bio je to Roland. Zloinac je htio dokrajiti svoje divljatvo podvrgavajui me svojim gnusnim hirovima. Lako moete zamisliti, gospoo, da su bili isto tako okrutni kao i njegovo ponaanje i da su ljubavne naslade tog ovjeka bile obojene njegovim groznim karakterom. Ali zato zloupotrebljavati vae strpljenje pripovijedanjem o novim strahotama? Zar ve nisam i previe uprljala vau matu ovim besramnim priama? Moram li se jo jednom odvaiti? Da, Thrse ree gospodin de Corville da, mi zahtijevamo od vas te pojedinosti, vi ih priate toliko edno da ublaujete svu njihovu rugobu. Ostaje samo ono to je korisno onome tko eli upoznati ovjeka. Ne moete zamisliti koliko su te slike korisne u otkrivanju njegove due. Moda smo na tom podruju jo uvijek neznalice ba zbog glupog suzdravanja onih koji su pisali o tim stvarima, i koji su, obuzeti besmislenim strahom, priali djetinjarije to ih poznaju svi glupani ne usuujui se hrabro prodrijeti u ljudsko srce i otkriti nam tako njegove zablude. Dobro, gospodine, posluat u vas ganuto odgovori Thrse. Ponaat u se kao i dosad i svoje prie u vam pokuati ispriati u to manje odvratnim bojama. Roland, kojeg vam najprije moram opisati, bio je malen ovjek, debeljukast, star oko trideset i pet godina, nevjerojatno snaan, dlakav poput medvjeda, mranog lica, divljeg pogleda, tamne koe, mujake vanjtine, s bradom do oiju, dugim nosom, dok mu je onaj dio tijela koji nas razlikuje od mukog spola bio tako prekomjerno dugaak i debeo da moje oci nikad nisu vidjele nita slino, a vjerujem da ni Priroda nikad nije stvorila neto tako ogromno. S obje ruke sam ga jedva mogla obuhvatiti, a bio je dugaak kao moja podlaktica. Takvoj vanjtini treba dodati sve poroke koji su moglii biti plod estoke naravi, ogromne mate te i suvie velikogj blagostanja koje ga je moralo odvesti na stranputicu. Bio je bogat, zasien uobiajenim nasladama i zbog toga se utjec:ao samo grozotama. Sve ene koje su mu sluile upotrebljavao je za svoj potajni razvrat i zadovoljenje neasnih uitaaka, u kojima se ovaj raskalaenik nalazio naslaivao na nain koji ga je oduevljavao vie od svega. Roena mu je sesrtra bila ljubavnica i s njom je gasio strasti koje je na nama poalio. Kad je uao, bio jee gotovo potpuno gol. Lice mu je bilo veoma uareno, nosrilo je dokaze neumjerenosti stola od kojeg se upravo digaao i gnusnog bluda koji ga je razdirao. Na trenutak me poghedao pogledom od kojeg sam zadrhtala. Skidaj tu odjeu ree mi otrgnuvi ono ime sam se htjela sauvati ocH none hladnoe... Skini sve i slijedi me! Maloprije saum ti pokazao emu se izlae ako bude lijena. Ali ako ti ppadne na pamet da nas izda,

74

budui da je to mnogo vei : zloin i kazna e biti mnogo vea. Doi, dakle, da vidi kalkva e biti! Bila sam u stanju koje je teko opisati, ali Roland nije doputao da mi se odua razgali, odmah me zgrabio za ruku i povukao. Desnoom me rukom vodio, a u lijevoj je nosio malu svjetiljku kooja nam je pokazivala put. Proavi nekoliko okuka, nadosmo se pred vratima podruma. On ga otvori, pusti me dEa prva uem i ree mi da silazim dok on bude zatvarao ta jprva vrata. Posluah. Preavi sto stepenica, naiosmo naa druga koja otvori i zatvori na isti nain. Ali nakon ovih vi;e nije bilo stepenica, ve uska, u kamenu prokopana staza, sva u vijugama, s vrlo strmim padom. Roland nije progovorio ni jednu rije. Ta utnja me jo vie plaila. Tako smoi hodali gotovo etvrt sata. Zbog stanja u kakvom sam billa, jo sam vie osjeala uasnu vlanost tog podzemlja. Tako smo duboko silazili da neu pretjerati ako kaem da se mjesto na koje smo stigli nalazilo sigurno osamsto stopa ispod povrine zemlje. S desne i lijeve strane puta kojim smo prolazili bilo je vie sobica u kojima su se nalazili kovezi s blagom ovih zloinaca. Najzad stigosmo do zadnjih bronanih vrata. Roland ih otvori. Mislila sam da u se onesvijestiti kad sam ugledala grozno mjesto na koje me doveo taj neasni ovjek. Vidjevi da klecam, grubo me gurne, pa se i protiv svoje volje naoh usred strahotnog groba. Zamislite, gospoo, okruglu grobnicu promjera od dvadeset i pet stopa, po ijim su zidovima bili objeeni crni ilimi ukraeni najmranijim predmetima, kosturima svih vrsta i veliina, kostima koje su visile oko vrata, mrtvakim glavama, snopovima bieva i iba, maevima, bodeima, pitoljima. To su bile strahote koje sam vidjela po zidovima osvijetljenim svjetiljkom to je visila u kutu svoda. Sa svoda je padao nasred grobnice dug konopac, koji se, kako ete uskoro vidjeti, nalazio tu samo da pomae uasnim pothvatima. Na desnoj strani nalazio se lijes iz kojeg je virila smrt naoruana prijeteom kosom. Pored njega je stajalo klecalo, iznad kojeg se nalazio kri okruen dvjema votanicama. Na lijevoj strani nalazio se lik gole, u vosku izraene ene koja je bila toliko prirodna da sam u prvi mah povjerovala da se radi o ivom biu. Bila je pribijena na kri, i to grudima, tako da su joj se vidjeli stranji, okrutno zlostavljani dijelovi. inilo se kao da krv izbija iz vie rana i da tee niz bedra. Imala je prekrasnu kosu. Glava joj je bila okrenuta prema nama i inilo se kao da trai milost. Na njenu lijepom licu raspoznavali su se svi grevi proivljenih muka. ak su ga i suze oplakivale. Vidjevi tu uasnu sliku, umalo da opet nisam klonula. U dnu grobnice nalazio se velik crni divan s kojeg se pruao pogled na sve strahote ovog mranog mjesta. Evo gdje ete izgubiti glavu, Thrse ree mi Roland ako vam padne na pamet da pobjegnete iz moje kue. Da, osobno u doi ovamo da vam smrt zadam i da vas prije toga podvrgnem najokrutnijim mukama. Izustivi tu prijetnju, Roland se raspali. Njegova razdraenost inila ga je nalik na tigra koji se sprema da prodere plijen. Ba tada mi je pokazao strani ud kojim je bio obdaren. Natjerao me da ga dodirujem, pitajui me jesam li ikad vidjela to slino. Koliki jest da jest, droljo ree mi obuzet bijesom ipak e morati ui u najui dio tvog tijela, pa makar te nadvoje raspolovio] Moja sestra koja je mnogo mlaa od tebe dri ga u tom istom dijelu tijela. Nikad se na neki drugi nain ne naslaujem enama. Morat e dakle i tebe raspoloviti. I, ne ostavljajui nikakvu sumnju o mjestu koje je spomenuo, odmah zarije u nj tri duga nokta rekavi: Da, to je to mjesto, Thrse, tu u uskoro gurnuti ovaj ud koje e te raskidati, raskrvariti, a mene dovesti do opijenosti. Sav se pjenio dok je izgovarao ove rijei izmijeane kletvama i odurnim psovkama. Ruka kojom je dodirivao hram to ga je htio napasti, zaluta tada i na sve susjedne dijelove. Grebao ih je isto kao i grudi koje je toliko izmuio da sam jo petnaest dana osjeala strane bolove. Onda me postavio na rub divana i estom natrljao mahovinu kojom je Priroda ukrasila hram u kojem se naa vrsta obnavlja. Zatim ju je upalio i sagorio. Njegovi prsti tada zgrabie ispupenje koje krasi taj isti oltar, grubo ga zgnjeie, a onda zaoe u unutranjost, gdje noktima poee muiti opnu koja ga zastire. Ne mogavi se vie svladati, ree mi da vie neu napustiti spilju u koju sam upala i da e mu to pritedjeti napor da me ponovno sputa. Bacih mu se pred noge i jo jednom se usudih podsjetiti ga na usluge koje sam mu uinila... Onda opazih da ga govor o pravima na njegovu samilost jo vie razdrauje. Naredi mi da umuknem i stranim udarcem koljena u eludac prevrne me na divan. Idemo! ree mi podiui me za kosu. Idemo, pripremi se! Mislim da u te ubiti... Oh, gospodine! Ne, ne! Mora poginuti. Ne elim vie sluati prigovore o tvojim sitnim dobroinstvima. Ne volim nita nikome dugovati, drugi o meni moraju ovisiti... Umrijet e, kaem ti. Smjesti me u lijes, zatvori, zatim izae iz grobnice pravei se da me ostavlja. Nikad mi se smrt nije inila blia. Ali, ne alost, morala mi se otkriti u jo stvarnijem pogledu. Roland se vrati i izvue me iz lijesa. Bolje bi ti bilo unutra ree rui. ini se kao da je za tebe pravljen. Ali to bi bila i suvie lijepa smrt kad bih te ostavio u njemu. Ipak, elim da osjeti jednu drugu smrt koja isto tako ima svoje ari. Idemo, pomoli se Bogu, droljo, zamoli ga da ti pritekne u pomo, ako je doista tako moan... Bacih se na klecalo i, dok sam Vinjem glasno otvarala svoje srce, Roland me jo okrutnije udarao po stranjim dijelovima tijela koje sam mu izlagala. Svom me snagom bievao volovskom ilom koja je na sebi imala eline iljke, a krv je poslije svakog

75

udarca prskala sve do stropa. Vidi! nastavio je psujui. Tvoj Bog ti ne dolazi u pomo, ostavlja nesretnu krepost da pati, preputa je rukama opaine. Ah, kakav Bog, Thrse, kakav je Bog taj tvoj Bog! Doi ree mi onda doi, droljo, dosta je bilo molitve (istovremeno me potrbuke poloi na rub divana koji se nalazio u dnu sobe). Rekao sam ti, Thrse, da mora umrijeti! Zgrabi me za ruke, vee ih na leima, onda mi oko vrata stavi konopac od crne svile. Krajeve konopca drao je tako da mi je, steui ga, sad vie, sad manje, mogao oduzimati zrak i poslati me na drugi svijet, kad mu se svidi. Ova je muka mnogo slaa nego to misli, Thrse ree mi Roland. Smrt e osjetiti tek u neizrecivim osjeajima uitka. Pritisak koji ovaj konopac vri na tvoje ivce, razdrait e organe tvoje strasti. To je sigurno djelovanje. Kad bi svi ljudi osueni na ovu muku znali u kakvoj opijenosti ona ubija, ne bi se toliko plaili ovakve kazne za svoje zloine koje bi onda ee i smjelije poinjali. Ovaj ugodni zahvat, Thrse, stiui isto tako i mjesto u koje u se smjestiti (doda stupivi na sramotnu stazu dostojnu samo takvog zloina), udvostruit e i moje uitke. Ali uzalud je pokuavao utrti put. Uzalud je pripremao staze, bio je i suvie velik da bi uspio. Svi su pokuaji propadali. A onda je njegov bijes preao sve granice. Noktima, rukama i nogama osveivao se otporu koji mu je pruala Priroda. Podignutim maem klizne na susjednu stazu i snagom zamaha prodre gotovo do polovice. Ja kriknuh. Grekom razbjesnjeli Roland naglo se povue i ovaj put udari na druga vrata takvom estinom da ih je ovlaeni topuz, kidajui me, morao probiti. Roland iskoristi uspjeh ovog prvog udara i njegovi napadi postae jo ei. Poe osvajati teren. I kako je napredovao, tako se zlosretni konopac oko mog vrata sve vie stezao nagonei me na grozne krikove. Razbjesnjelog Rolanda ti su krikovi zabavljali, pa me tjerao da jo jae viem. Bio je i suvie siguran da nisu dostatni, i suvie gospodar da ih zaustavi kad mu se prohtije. Raspaljivao gaje njihov otri zvuk. Ipak, trenutak se najveeg zanosa pribliavao, sve jae stezanje konopca izazivalo je u njemu sve vei uitak. Malo-pomalo moj se glas gasio. Stezanje posta tako snano da su mi osjetila iznemogla ne izgubivi ipak svoju osjetljivost. estoko drmana ogromnim udom kojim mi je Roland kidao utrobu, usprkos uasnom stanju u kojem sam se nalazila, osjetih kako me vlae mlazovi njegove pohote. Zauh jo i krikove koje je putao dok ih je izlijevao. Nastupi trenutak obamrlosti, ne znam to se tada sa mnom dogodilo, ali kad sam ponovo otvorila oi, bijah slobodna, olakana, tijelo kao da mi je oivljavalo. No, Thrse ree mi moj krvnik kladim se, ako e biti iskrena, da si uivala? Kakva strahota, gospodine, kakva odvratnost, muka i oaj! Vara se, poznajem ja djelovanje onoga to si upravo iskusila, ali bilo kakvo da je, dovoljno me poznaje, mislim, da moe zakljuiti kako me tvoja volja u onome to poduzimam s tobom mnogo manje zanima od moje. Strast koju traim bila je toliko iva da je opet elim doivjeti. Od tebe sada, Thrse, jedino od tebe zavise tvoji dani zavri taj bestidni razvratnik. Onda mi oko vrata svee konopac koji je visio sa stropa. im je konopac vrsto zahvatio vrat, za stolac na kojem su mi stajale noge svee uzicu, prihvati njen kraj i smjesti se u naslonja nasuprot meni. U rukama sam imala otri kosir kojim sam morala prekinuti konopac u trenutku kad bi, povukavi uzicu, izvukao stolac ispod mojih nogu. Vidi, Thrse ree mi tada ako ne uspije, ti, uspjet u ja. Nisam dakle pogrijeio kad sam rekao da tvoj ivot zavisi samo od tebe. Poe se uzbuivati. Ba u trenutku potpune opijenosti morao je izvui stolac ije bi me izmicanje natjeralo da ostanem visiti o stropu. inio je sve kako bi sakrio taj trenutak. U oblacima bi bio kad ne bih bila dovoljno spretna. Ali uzalud se trudio, pogodila sam, izdala ga je estina njegova zanosa, opazila sam kobni pokret, stolac se izmaknuo, prekinula sam konopac i, potpuno se oslobodivi, pala na zemlju. Iako sam bila gotovo dvanaest stopa udaljena od njega, moete mi vjerovati, gospoo, da sam na svom tijelu osjetila dokaze njegova zanosa i ludila. Neka bi druga iskoristila oruje koje sam imala u rukama i sigurno bi se bacila na ovo udovite. Ali emu bi mi sluila ta hrabrost kad nisam imala kljueve ovog podzemlja, kad nisam poznavala sve njegove stranputice? Prije bih umrla nego to bih izala. Uostalom, Roland je bio naoruan. Digoh se dakle i na zemlji ostavih oruje kako se u njemu ne bi rodila ni najmanja sumnja. Tako i bi. Uivao je koliko je to bilo mogue, pa zadovoljan mojom umiljatou i mojim pomirenjem sa sudbinom moda i vie nego mojom spretnou, dade mi znak da izaem. Krenusmo natrag. Sutradan malo bolje pogledah svoje drugarice, etiri djevojke od dvadeset i pet do trideset godina. Iako otupljene bijedom i ogrubljene uasnim naporima, jo su uvale ostatke ljepote. Imale su lijep stas, a najmlaa, Suzanne, uz divne oi imala je i vrlo lijepu kosu. Uzeo ju je u Lyonu, oduzeo joj ast, i poto ju je oteo od obitelji pod zakletvom da e se oeniti njome, dovukao je u ovaj grozni dvorac. Ovdje je ve bila tri godine i vie od svih drugarica izloena surovostima tog udovita. Zbog bievanja volovskom ilom njena je stranjica postala tvrda poput kravlje koe osuene na suncu. Rak na dojci i rana na maternici zadavali su joj uasne bolove, a sve je to bilo djelo izopaenog Rolanda. Obje ove strahote bile su plod njegova bluda. Ona mi je rekla da Roland kani otputovati u Veneciju, ako mu velike svote koje je nedavno prebacio u panjolsku donesu mjenice koje je oekivao za Italiju, jer svoje zlato nikako nije htio

76

prenositi iz planina. Lane novce krijumario je po drugim zemljama, a ne u onoj u kojoj je elio ivjeti. Na taj nain je u zemlji, u kojoj se elio nastaniti, bio bogat samo po papirima nekog drugog kraljevstva i njegove prijevare nikad nisu mogle biti otkrivene. Ali sve je u tren oka moglo propasti, a povlaenje o kojem je sanjao potpuno je zavisilo od ovog posljednjeg pothvata u koji je uloio najvei dio svog blaga. Ako Cadix prihvati njegove pijastere, cekine i lujdore i poalje mu mjenice za Veneciju, ostatak ivota Roland e biti sretan. Ako se prijevara otkrije, krhka kula njegove sree moe se sruiti u jednom jedinom danu. Jao! rekoh doznavi te pojedinosti Providnost e jednom biti pravedna, nee dopustiti udovitu da uspije, sve emo biti osveene... Veliki Boe! Jesam li nakon steenog iskustva mogla ovako razmiljati! Oko podne su nam davali dva sata odmora koje smo obino upotrebljavale da odahnemo malo i ruamo, svaka u svojoj sobi. U dva sata opet su nas vezivali i tjerali da radimo sve do noi. Za to vrijeme nijednom nismo smjele ui u dvorac. Gole smo bile ne samo zbog vruine ve i da bismo bolje mogle primati udarce biem koje nam je s vremena na vrijeme dijelio na okrutni gospodar. Zimi su nam davali hlae i prsluk koji su bili toliko pripijeni uz tijelo da smo jednako bile izloene udarcima krvnika kojemu je jedino zadovoljstvo bilo da nas mui. Osam dana proe a da ne vidjeh Rolanda. Devetog dana pojavi se kod zdenca. Smatrajui da Suzanne i ja previe mlitavo okreemo kota, zada nam po trideset udaraca volovskom ilom od kria do bedara. U pono istog dana okrutnik me potrai u mojoj eliji, pa razdraen slikom svojih okrutnosti, prodre svojim stranim buzdovanom u mranu spilju koju sam mu svojim poloajem izlagala. Kad je zadovoljio svoju strast, htjedoh iskoristiti trenutak smirenja i zamoliti ga da mi ublai sudbinu. Ali jao, nisam znala da u takvim duama trenutak zanosa jo vie poveava njihovu sklonost okrutnosti da ih smirenje nimalo ne vraa blagim krepostima estitog ovjeka. To je vatra sad vie, sad manje upaljena hranom koju dobiva, ali vatra koja, mada pod pepelom, ne pee manje. A kojim pravom odgovori mi Roland trai da ti ublaim muke? Na temelju hirova koje izvodim na tebi? Zar hoe da te na koljenima molim za naklonosti na raun kojih bi mogla traiti naknadu? Ja nita ne traim, ja uzimam, i ne vidim zato bih se, zbog onoga to ti s pravom uzimam, morao odrei i drugih zahtjeva. Nikakve ljubavi nema u mom inu: ljubav je viteki osjeaj koji ja ne poznajem i koji moje srce nikad nije osjetilo. enom se sluim iz potrebe, jednako kao to se okruglom upljom posudom sluimo za druge potrebe, ali ne pruajui nikad tom biu koje moj novac i moja mo podvrgavaju mojim eljama, ni potovanje, ni njenost. Ono to uzimam dugujem samo sebi, uvijek traim samo poslunost i, prema tome, nikakvu zahvalnost ne dugujem. Pitam one koji bi me na nju htjeli prisiliti, duguje li lopov, koji je u umi oteo ovjeku novac zato to je bio jai od njega, neku zahvalnost tom istom ovjeku zbog zla koje mu je nanio. Ista stvar je i sa sramotom nanesenom nekoj eni. To samo moe biti povod i za drugu sramotu, ali nikad dostatan razlog da joj se prui naknada. Oh, gospodine rekoh mu dokle je stigla vaa opaina! Do kraja ? odgovori mi Roland. Na cijelom svijetu nema nastranosti kojoj se nisam podao, zloina koji nisam poinio, nema zlodjela koje moja naela ne ispriavaju ili opravdavaju. Zlo me bez prestanka privlailo i uvijek je ilo na ruku mojoj pohoti. Zloin je budio moju razvratnost. Sto je bio strasniji, to me vie razdraivao. Pruao mi je uitak jednak onome koji obinim ljudima prua blud, i sto puta sam se, mislei na zloin, podajui mu se, ili vrei ga, osjeao kao to se ovjek osjea pored gole i lijepe ene. Na taj je nain on uzbuivao moja osjetila i ja sam ga vrio da bih se razdraio, jednako kao kad pristupamo lijepoj eni s bludnim namjerama. Oh, gospodine, strano je to to govorite, ali ve sam vidjela takve primjere. Ima ih na tisue, Thrse! Ne treba misliti da samo ljepota jedne ene najbolje uzbuuje duh razvratnika, vie ga uzbuuje zloin koji zakoni pridaju njegovu posjedovanju: dokaz za to jest to to vei zloin vie uzbuuje; ovjek koji se naslauje enom koju je oteo njenu muu, djevojkom koju je oteo njenim roditeljima, svakako mnogo vie uiva od mua koji se naslauje samo svojom enom jer, to su veze koje rui svetije, to je njegova pohota vea. Ako je to njegova majka, ako je to njegova sestra, ako je to njegova ki, privlanost je zloina jo vea. Kad ovjek iskusi sve to, htio bi da se brane jo vie poveaju kako bi mogao uloiti vei napor da ih svlada. Ako dakle zloin zaslauje uitak, zato, odijeljen od tog uitka, i sam ne bi mogao biti uitak? I u samom zloinu, dakle, postoji sigurna naslada. Jer, nemogue je da ono to zaslauje i samo nije slatko. Zato smatram da otmica djevojke sama po sebi prua vrlo velik uitak. S kraom sata ili novanika ista je stvar, jer ako sam navikao svoja osjetila da ih otmica djevojke uzbuuje sama po sebi, istu e mi nasladu pruiti kraa sata, novanika, itd.... To je ono to objanjava hirove mnogih estitih ljudi koji su krali a da im to nije bilo potrebno. Sad je jednostavno zakljuiti da emo najvee uitke osjetiti u svemu to je zloinako, te da emo ih koliko je mogue vie initi zloinakim. Ponaajui se tako, svom uitku samo pruamo zain koji mu je nedostajao, a koji je nuan za savrenu sreu. Ovi nazori vode daleko, znam, i sama si to maloprije osjetila, Thrse, ali kad se uiva, nita nije vano. Postoji li, djevojko draga, ita prirodnije i ita jednostavnije nego da me vidi kako se naslaujem

77

tobom? Ali ti se tome protivi, moli me da to ne radim. Reklo bi se da bih iz zahvalnosti koju ti dugujem morao pristati na ono to trai. Ali ja ne poputam niemu, ne sluam nita, kidam sve lance koji zarobljuju glupane, podvrgavam te svojim eljama i od najobinije, najjednolinije slasti stvaram veleban uitak. Pokori se, dakle, Thrse, pokori, a ako se ikad povrati u svijet, zloupotrijebi svoja prava, pa e upoznati najugodniju i najzanosniju od svih strasti. Rekavi to, Roland izae i ostavi me u mislima koje, kako i sami pretpostavljate, nisu ile njemu u prilog. Ve sam se est mjeseci nalazila u toj kui sluei s vremena na vrijeme gnusnom razvratu tog zloinca, kad jedne veeri ue sa Suzanne u moju eliju. Doi Thrse ree mi ve dugo, ini mi se, nismo silazili u onaj podrum koji te onoliko zaplaio. Slijedite me obadvije, ali ne oekujte da ete se i vratiti. Jednu svakako moram ostaviti dolje, vidjet emo koju e sudbina odabrati. Digoh se, uznemireno pogledah svoju drugaricu, vidjeh suze u njenim oima... Krenusmo. im smo se nali u podzemlju, Roland divlje pogleda jednu i drugu. Svialo mu se da nam ponovi prijetnju da e jedna sigurno tu ostati. Idemo ree i sjedne, a mi smo morale stajati ispred njega. Svaka redom mora pokuati skinuti ari s ovog uzetog, a jao onoj koja mu vrati snagu. To nije pravedno ree Suzanne ona koja vas bolje razdrai morala bi biti pomilovana. Nikako odgovori Roland im se pokae da me ona bolje nadrauje, oito je da e mi njena smrt pruiti vei uitak... a meni je samo to vano. Uostalom, pomilovavi onu koja me prije nadrai, obje biste se tako arko trudile da bi moja osjetila doivjela moda krajnji zanos prije prinoenja rtve, a to se ne smije dogoditi. To znai traiti zlo radi zla, gospodine rekoh Rolandu. Postizanje zanosa moralo bi biti jedina stvar koju biste smjeli eljeti, pa ako to postignete bez zloina, zato ga onda hoete poiniti? Zato to ga jedino pomou zloina mogu najbolje postii i zato to u ovu grobnicu silazim samo da bih izvrio zloin. Savreno sam svjestan da bih i bez njega uspio, ali ja ga ipak elim. Za vrijeme tog razgovora, mene je odabrao za poetak, jednom sam ga rukom nadraivala sprijeda a drugom otraga, dok je on po miloj volji dodirivao sve dijelove mog tijela koje mu je nudila moja golotinja. Mnogo je jo potrebno, Thrse ree gladei mi stranjicu da ova lijepa put postane tvrda i umrtvljena poput Suzannine. Da je sad i ponu paliti, ne bi osjetila. Ali ti, Thrse, ti... to su jo uvijek rue isprepletene ljiljanima. Ali i tvoja e biti poput njene, i tvoja! Ne moete zamisliti, gospoo, koliko me ta prijetnja smirila. Izrekavi je, Roland sigurno ni sumnjao nije koliko mi je olakanje pruio, jer su prijetnje novim okrutnostima iskljuivale skoru smrt. Ve sam vam rekla, gospoo, da po nevolji sve udara, ali tada sam se potpuno u to uvjerila. Na svu sreu! Nita nisam poduzimala, pa je savinuta velika toljaga odolijevala svim mojim pokuajima. I Suzannu je opipavao po istim mjestima, ali kako je njena koa bila otvrdnula, Roland ju je mnogo manje tedio. Ali ona je ipak bila mlaa. Uvjeren sam - govorio je na muitelj da sad ni najstraniji bievi ne bi uspjeli izvui ni kapi krvi iz ove stranjice. Onda nas je natjerao da se sagnemo. Iako mu je na poloaj pruao etiri staze uitka, iao je jezikom samo po dvjema uim. Po dvjema ostalim je pljuvao. Zatim nas je zgrabio sprijeda i postavio izmeu svojih bedara, i to tako da su nam se grudi nalazile u visini onoga to smo nadraivale na njemu. to se tie grudi ree Roland mora ustupiti pred Suzannom. Nikada nisi imala tako lijepe sise. Pogledaj kako je ovo obilato! Govorei to, prstima je svom snagom stiskao grudi te nesretnice. Sad ga vie nisam ja uzbuivala, zamijenila me Suzanne. Tek to se naao u njenim rukama, ma je izletio iz tobolca estoko prijetei svemu to ga je okruivalo. Suzanne ree Roland postigla si strahovit uspjeh... to je tvoja smrt. Suzanne, kako mi se ini nastavi okrutnik gnjeei joj dojke. Moje je samo sisao i griskao. Suzanni je napokon naredio da klekne na rub sofe. Sagnuo joj je glavu, naslaujui se njome na grozan, ali njemu prirodan nain. Probuena novim mukama, Suzanne se otimala, a Roland, koji je elio samo kratak okraj, zadovoljivi se s nekoliko skokova, potrai utoite u mom hramu ne prestajui muiti i zlostavljati moju drugaricu. Eto drolje koja me strano uzbuuje ree mi. Ne znam to bih joj sve htio napraviti. Oh, gospodine rekoh smilujte joj se! Ne vjerujem da njene muke mogu biti vee. I te kako! odgovori krvnik... Mogao bih... Oh, kad bi ovdje bio slavni car Kie, najvei zloinac kojega je ikad vidjelo , vidjele biste i drugaije stvari. I on i njegova ena, svakodnevno ubijajui svoje rtve, kako se pria, ostavljali su ih da ive dvadeset i etiri sata u najokrutnijim mukama tako da su bez prestanka umirale ne uspijevajui umrijeti, budui da im je okrutna pomo tih udovita u jednom trenutku bila pruena samo zato da bi u sljedeem ve bile ubijene... Ja sam meutim i suvie blag, Thrse, ne razumijem se u sve to, ja sam samo obian uenik. Roland se povue ne prinijevi rtvu, i svojim naglim povlaenjem nanese mi isto takvu bol kao i prodiranjem. Baci se u Suzannino naruje, te povezavi sarkazam s nasiljem, ree joj: Ljupki stvore, kako se s uitkom sjeam prvih trenutaka nae veze! Nikad mi nijedna ena nije pruila vee naslade. Nikad ni jednu nisam volio kao tebe... Zagrlimo se, Suzanne, uskoro emo se rastati, i to moda za vrlo dugo. Okrutnie odgovori mu moja drugarice i snano ga odbi bjei od mene! Ne pripajaj mukama koje mi zadaje i oaj da sluam

78

tvoje grozne rijei. Zadovolji svoj bijes, tigre, ali potuj barem moju nesreu. Roland je zgrabi i iroko rastvorenih bedara poloi na divan. Hram razmnoavanja bio mu je nadohvat ruke. Hrame mojih nekadanjih uitaka povie bestidnik 1. Kineski car Kie imao je enu koja je bila okrutna i pokvarena kao i on sam. Proliti krv za njih je bila sitnica. Uitka radi, svakodnevno su je potocima prolijevali. U svojoj su palai imali tajnu sobu gdje su uivali dok su rtve ubijali pred njihovim oima. I jedan od nasljednika ovog cara, Teo, imao je jednako okrutnu enu. Oni su dali izgraditi stup od mjedi, za koji su pred njihovim oima vezivali nevoljnike: Carica se, kae povjesniar od kojeg smo posudili ove retke, neizmjerno zabavljala mukama i krikovima ovih jadnih rtava. Bila je zadovoljna jedino kad bi joj esto davao priliku da uiva u ovakvim prizorima. Hist. des Conj. stranica 43., svezak VII. (Autorova napomena.) ti koji si mi poklonio tako slatke prve rue, i tebi isto tako moram rei zbogom... Zloinac tada zavue u nj svoje nokte koji su nekoliko minuta eprkali po unutranjosti. Suzanne je putala uasne krikove. Kad ih je izvukao, bili su puni krvi. Te su ga strahote ve bile zasitile, osjeao je da se nee vie dugo moi svladavati. Idemo, Thrse ree mi idemo, drago dijete, zavrimo sve ovo malim prizorom iz igre Tako se zvala ta kobna zabava koju sam vam ve opisala kad sam vam prvi put priala o Rolandovoj grobnici. Popeh se na tronoac, okrutnik mi privee konopac oko vrata, a onda stane ispred mene. Iako je Suzanne bila u groznom stanju, morala ga je rukama nadraivati. Nakon nekoliko trenutaka on povue stolac na kojem sam stajala, ali kako sam imala kosir, odmah prekidoh konopac i naoh se na zemlji bez ikakve ozljede. ? Dobro, dobro ree Roland a sada je na tebi red, Suzanne! Pomilovat u te ako se izvue spretno kao i Thrse. Suzanne zauze moje mjesto. Oh, gospoo, dopustite da zatajim pojedinosti tog uasnog prizora... Jadnica nije uspjela. Hajdemo, Thrse ree mi tada Roland. Ovdje 1. Ova igra koja je ve prije opisana bila je vrlo uobiajena kod Kelta iji smo mi potomci (Vidi Povijest Kelta M. Peloutiera). Gotovo sve razvratne nastranosti koje smo dijelom opisali u ovoj knjizi i koje danas smijeno izazivaju panju zakona, bile su nekada, ili igre naih predaka koji su vrijedili vie od nas, ili zakoniti obiaji, ili vjerski obredi. A mi sad od njih pravimo zloine. U kolikim se poganskim obredima primjenjivalo bievanje! Neki su narodi upotrebljavali te iste muke kad su ustoliavali svoje ratnike. To se zvalo Huscanaver (Vidi vjerske obrede svih naroda na zemlji.) Ove zabave u kojima je najvea teta smrt jedne bludnice danas su najvei zloini] ivio napredak civilizacije! Koliko on pomae ovjekovoj srei, i koliko smo mi sretniji od naih predaka! (Autorova napomena.) e se jo vratiti jedino kad na tebe doe red. Kako vi kaete, gospodine, kako vi kaete odgovorih. Vie volim i smrt od groznog ivota koji moram provoditi. Moe li nesretnicama poput nas ivot jo biti drag... Roland me ponovno zatvori u moju eliju. Sutradan me drugarice upitae to se dogodilo sa Suzannom, ja im ispripovjedih. Nimalo se nisu zaudile. Sve su oekivale istu sudbinu i sve su, kao i ja, eljele da to prije doe kraj patnjama. Tako prooe i dvije godine Rolandova gnusnog razvrata i mog oekivanja te okrutne smrti, kad se dvorcem rairi vijest da ne samo to su zadovoljene elje mog gospodara, da ne samo to je za Veneciju primio mnotvo mjenica koje je traio, ve da je dobio narudbu za jo est milijuna lanog novca koji e mu u mjenicama platiti u Italiji. Zloinac nije mogao zamisliti veu sreu. Sad je imao vie od dva milijuna rente. Takav je bio nov primjer koji mi je Providnost pripremila. To je bio nov nain na koji me htjela uvjeriti daje blagostanje sueno samo zloinu, a nevolje samo kreposti. Tako je bilo kad me Roland trei put potraio da me odvede u podzemlje. Zadrhtala sam kad sam se sjetila prijetnja koje mije izrekao kad smo posljednji put tamo bili. Smiri se ree mi niega se ne mora plaiti. Radi se o jednoj stvari koja se tie samo mene... O jednoj posebnoj nasladi koju elim uivati a koja te nee izvrgnuti nikakvoj opasnosti. Podoh za njim. Cim su se sva vrata zatvorila, ree mi: Thrse, ti si jedina osoba u kui kojoj se usuujem ovo povjeriti. Potrebna mi je vrlo estita ena... a to si, priznajem, jedino ti, volim te jo vie od svoje sestre... Zaueno ga zamolih da mi objasni o emu se radi. Sluaj me ree mi. Sad sam bogat, ali sve naklonosti koje mi je sudbina pokazala svakog trena mogu nestati. Mogu me saekati u zasjedi, mogu me uloviti za vrijeme prijenosa mojeg blaga, pa ako se ta nesrea dogodi, konopac mi ne gine, Thrse. Dakle, isti uitak kojim se ja naslaujem sa enama, bit e moja kazna. Uvjeren sam, koliko to ovjek moe biti, da je ta smrt beskrajno slatka i nimalo okrutna. Ali kako ene na kojima sam je iskuavao nikad nisu htjele biti iskrene sa mnom, elim to iskuati na sebi samom. Svojim vlastitim iskustvom moram doznati izaziva li taj pritisak, u onome koji ga doivljava, erekcijski ivac da izbaci sjeme. Kad se jednom uvjerim da je ta smrt samo igra, mnogo u joj hrabrije prkositi, jer me nee zastraivati prestanak mog postojanja. Na tome lee moja naela, a kako sam uvjeren da materija uvijek ostaje materija, ne bojim se pakla, isto tako kao to ne oekujem ni raj. Ali bojim se muka okrutne smrti. Ne bih elio patiti umirui. Pokuajmo, dakle! Napravit e mi sve to sam ja tebi napravio. Svui u se gol, popet u se na stolac, ti e vezati konopac, ja u se malo nadraivati, pa kad vidi da stvar postaje vrsta, povui e stolac i ja u

79

ostati visiti. Ostavit e me da visim sve dok ne ugleda ikljanje sjemena ili znakove patnje. U ovom drugom sluaju odmah e me odvezati. U prvom e dopustiti da priroda zavri svoje, pa e me tek onda osloboditi. Vidi, Thrse, stavljam svoj ivot u tvoje ruke. Tvoja sloboda i tvoje bogatstvo bit e cijena tvog dobrog ponaanja. Ah, gospodine odgovorih neobian je taj va zahtjev. Nije, Thrse, ja to elim odgovori mi svlaei se ali budi dobra! Vidi koliko ti povjerenje i potovanje pokazujem. Od kakve bi koristi bilo moje kolebanje? Zar on nije bio moj gospodar? Uostalom, znala sam da e zlo koje u napraviti uskoro biti ispravljeno krajnjom brigom da mu spasim ivot. Postat u gospodarica tog ivota i sigurno u ga spasiti, bilo kakve namjere imao on prema meni. Izvrismo sve pripreme: Roland se uzbudi s nekoliko uobiajenih milovanja, pope se na stolac, a ja mu stavih konopac oko vrata. elio je da ga cijelo vrijeme vrijeam, da ga grdim zbog njegova bestidnog ivota. To i uinih. Uskoro njegov topuz zaprijeti nebu i on sam mi dade znak da izmaknem stolac. Posluah ga. I neete vjerovati, gospoo, dogodilo se upravo ono to je govorio Roland: na njegovu su se licu ocrtavali samo znakovi naslade, a gotovo u istom trenutku kad sam povukla uzicu, mlazovi sjemena poletjee prema stropu. Kad je sve bilo gotovo, i to bez i najmanje pomoi od mene, pohrlih da ga oslobodim. Onesvijeten pade na zemlju, ali zahvaljujui mojoj brizi, vrlo brzo opet zavlada svojim osjetilima. Oh, Thrse ree mi otvarajui oi nikad jo nisam okusio ovakve slasti. Premauju sve to se rijeima moe izrei. Neka sad od mene ine to mu drago, hrabro u prkositi mau boice pravde! Ti e jo uvijek smatrati da grijeim prema zahvalnosti, Thrse ree mi Roland privezujui mi ruke na lea ali to se tu moe, draga moja, teko se mijenja ovjek u mojim godinama... Jadni stvore, vratila si me u ivot, a ja se nikad nisam toliko kao sad urotio protiv tvoga. alila si Suzanninu sudbinu, pa dobro, sad u te poslati k njoj. ivu u te ostaviti u grobnici u kojoj je ona izdahnula. Neu vam opisivati svoje stanje, gospoo, sami moete zamisliti kako sam se osjeala. Uzalud sam plakala, molila, ali nije se osvrtao na mene. Otvorio je uasnu grobnicu, ostavio u njoj svjetiljku kako bih bolje mogla vidjeti mnotvo leeva kojima je bila ispunjena, zatim je provukao ko.nopac ispod mojih, kako sam vam rekla, svezanih ruku, pa me spustio dvadesetak stopa od dna grobnice i tridesetak od mjesta gdje se on nalazio. Taj poloaj zadavao mi je grozne bolove, inilo mi se da e mi se ruke otrgnuti. Kakva me groza bila obuzela, kakav me zavretak oekivao! Hrpe mrtvih tijela usred kojih u zavriti svoje dane i kojih sam strani smrad ve bila poela osjeati! Roland je onda zaustavio konopac i uvrstio ga. ula sam kako uzima no i kako se nadrauje. Idemo, Thrse ree mi preporui duu Bogu! Trenutak mog zanosa bit e trenutak kad u te baciti u ovaj grob, kad u te ostaviti u vjenom ponoru koji te eka. Ah... ah... Thrse, ah... i ja osjetih kako mi glavu prekrivaju dokazi njegova zanosa. Ali, na sreu, nije prekinuo konopac. Izvukao me. No ree mi jesi li se uplaila? Ah, gospodine! Tako e umrijeti, Thrse doda budi sigurna! Sad sam ti samo htio pokazati da se privikne. Onda izaosmo... Da se alim ili da se hvalim? Kakva zahvalnost za ono to sam jo jednom uinila za njega! Ali zar udovite nije moglo napraviti i neto vie? Zar me odmah nije mogao ubiti? Oh, kakav ovjek! Roland se napokon spremi za odlazak i posjeti me u pono, dan prije polaska. Bacih mu se pred noge, poeh ga najusrdnije moliti da mi vrati slobodu i da mi dade malo novaca koliko bi mi bilo potrebno da stignem do Grenoblea. Do Grenoblea! Ah, to ne, Thrse, ti bi nas ondje izdala. Pa dobro, gospodine odgovorih mu vlaei suzama njegova koljena kunem vam se da tamo nikada neu poi, a da biste se u to uvjerili, povedite me sa sobom do Venecije. Moda u tamo sresti blaa srca nego u svojoj domovini, a kad me jednom dovedete tamo, kunem vam se svime to mi je najsvetije da vam nikad neu dosaivati. Nita ti neu dati, ni jednog novia grubo mi odvrati taj pokvarenjak. Sve to je povezano s milosrem, sa samilou, sa zahvalnou, sve je to tako daleko od mog srca, i da sam tri puta bogatiji, nikad ni jedan talir ne bih dao siromahu. Prizor me nesree nadrauje, zabavlja, pa kad sam ne mogu napraviti zlo, rado uivam u onom koje ini ruka sudbine. Ja imam svoja naela o tome od kojih nikad neu odustati, Thrse. Siromatvo je u skladu s Prirodom. Stvarajui ljude nejednake snage, ona nam oituje elju da se ta nejednakost sauva ak i u promjenama koje naa civilizacija unosi u njene zakone. To bi znailo suprotstavljati se Prirodi, naruavati ravnoteu koja je temelj njenog uzvienog reda. To bi znailo ohrabrivati nemar i lijenost, uiti siromanog da krade bogatom kad se ovom svidi da mu odbije pomo. Tako bi se stvorila navika da siromah trai pomo bez rada. Oh, gospodine, kako su ta naela okrutna! Da li biste govorili ovako da niste oduvijek bogati? Moda, Thrse, svatko gleda na svoj nain, ovo je moj i ja ga neu mijenjati. U Francuskoj se ale na prosjake. Kad bi htjeli, ubrzo ne bi bilo vie ni jednoga. Trebalo bi ih objesiti sedam-osam tisua, pa bi ta bagra nestala. Drutvena vlast i Priroda moraju za to imati iste zakone. Hoe li ovjek iz samilosti dopustiti da na njemu ive ui? Zar iz naih vrtova ne uklanjamo parazitske biljke koje kode korisnim biljkama? Zato bismo onda u ovom sluaju drugaije postupali? Ali vjera, gospodine povikah dobrotvornost, ovjenost... Kameni su spoticanja za sve one koji

80

trae sreu ree Roland. Svoju sam sreu uvrstio upravo na razvalinama svih glupih ljudskih predrasuda. Rugajui se bojim i ljudskim zakonima, rtvujui uvijek slabijeg kad bi mi se isprijeio na putu, unitavajui siromanog i robei bogatog, stigao sam u vrletni hram boanstva koje sam slavio. Zato me nisi oponaala? Put do tog hrama poznavala si kao i ja. Da li su ti varave kreposti koje si mu pretpostavila pruile utjehu za pretrpljene rtve? Ali sad je kasno, nesretnice, kasno je, plai nad svojim propustima, pati i pokuaj, u krilu obmana koje si tovala, nai ono to si, tujui ih, izgubila. Rekavi to, okrutni Roland me zgrabi te jo jednom bjeh prisiljena da sluim gnusnoj poudi udovita koje sam toliko mrzila. Mislila sam da e me ovaj puta udaviti. Kad mu se strast stiala uzeo je volovsku ilu i zadao mi vie od sto udaraca po cijelom tijelu uvjeravajui me da sam sretna, jer nema vremena da mi ih jo vie zada. Sutradan prije polaska, nesretnik nam priredi novi prizor okrutnosti i divljatva kojemu se ne moe pronai ravna ni u povijesti Nerona, Tiberija, Vaclava. Svi su u dvorcu vjerovali da e Rolandova sestra otputovati s njim, a on joj je bio naredio da se tako i obue. Ali prije nego to se popeo na konja, doveo ju je pred nas. Ovo je tvoje mjesto, bijedni stvore ree i naredi joj da se svue do gola. elim da me se moji drugovi sjeaju, za to u im kao zalog ostaviti enu u koju smatraju da sam najvie bio zaljubljen. Ali kako su neke i ovdje potrebne, samo u na jednoj bludnici iskuati pitolje, jer me eka opasan put na kojem e mi ovo oruje svakako biti potrebno. Rekavi to, napuni jedan pitolj i redom ga pritisne na grudi svih nas. Na kraju stigne i do sestre. Idi, droljo ree i ustrijeli je idi reci avlu da je Roland, najbogatiji od svih zloinaca na zemlji, ovjek koji najbezobzirnije prkosi i bojoj i njegovoj ruci! Nesretnica se dugo grila prije nego to je izdahnula. Ovaj strani prizor pokvarenjak je promatrao sasvim hladnokrvno prije nego to se zauvijek udaljio od nas. im je otiao, sve se izmijenilo. Rolandov nasljednik bio je blag i razuman ovjek. Istog trena sve nas je oslobodio okova. Ovo nije posao za slabi i njeni spol dobrostivo nam je rekao. Ovo je posao koji moraju obavljati ivotinje. Zanat kojim se bavimo i suvie je zloinaki da bismo jo i besplatnim okrutnostima vrijeali vrhovno Bie. Smjesti nas u dvorac, a meni, ne zahtijevajui nita, prepusti posao koji je obavljala Rolandova sestra. Ostale su ene brusile novac, posao koji je svakako bio mnogo laki i za koji su, kao i ja, bile nagraene izvrsnom hranom i udobnim sobama. Nakon dva mjeseca Rolandov nasljednik Dalville ree nam da je njegov ortak sretno stigao u Veneciju. Ondje se nastanio, dobio svoje bogatstvo i uivao sve blagodati i sreu koja se zamisliti moe. Mnogo toga je meutim nedostajalo da onaj koji ga je zamijenio doivi istu sudbinu. Nesretni. Dalville bio je poten ovjek u svom zanatu, i suvie poten a da jednog dana ne nastrada. Jednog dana, kad je u dvorcu sve bilo mirno, kad se pod vlau ovog dobrog gospodara posao, iako zloinaki, radosno obavljao, vrata bjehu provaljena, bedemi preskoeni. Kuu u tren oka, a da nai ljudi ni pomisliti nisu mogli na obranu, ispuni vie od ezdeset konjanika. Morali smo se predati. Drugog izlaza nije bilo. Svezae nas poput ivotinja, privezae za konje i povedoe u Grenoble. Oh, nebo blago, rekoh ulazei u grad, zar me stratite eka u gradu u kojem sam se sreu nadala nai... O, nado ljudska, kako si varava! Suenje krivotvoriteljima novca ubrzo se odralo. Svi su bili osueni na smrt vjeanjem. Kad su na meni vidjeli oznaku koju sam nosila, gotovo da me ni ispitivali nisu, postupali su sa mnom kao i s drugima. Smilova mi se ipak slavni sudac, ovjek koji je sluio na ast toj ustanovi, omiljeni graanin, napredni filozof ija e mudrost i milosre zauvijek, zlatnim slovima urezati to dino ime na zidove Temidina hrama. Saslua me. Uvjerivi se u moju dobrotu i istinitost mojih nevolja, udostoji se mom sporu posvetiti malo vie panje od svojih kolega... O, veliki ovjee, dugujem ti tovanje, zahvalnost jedne nesretnice nikad nee biti tegotna za tebe, a nagrada koju ti nudi, upoznavi tvoje srce, uvijek e biti najslai uitak njenog. Gospodin S... je sam postao moj odvjetnik. Moje su albe bile sasluane, a njegov veliki govorniki dar prosvijetli duhove. Iskazi krivotvoritelja koji su imali biti objeeni jo vie pomogoe revnosti onoga koji se zauzeo za mene. Zakljuie da sam bila zavedena, da sam nevina, pa me potpuno oslobodie optube i dadoe mi slobodu da radim to hou. Moj zatitnik, uslugama koje mi je napravio pridrui i sakupljanje milodara za mene, to mi donese vie od pedeset lujdora. Pred mojim oima najzad zasja zora sree. Moje se nade poee ostvarivati i ja povjerovali da je doao kraj zlima, ali Providnosti se prohtjede da me uvjeri kako sam jo daleko od uenog mira. Po izlasku iz zatvora smjestih se u gostionicu nasuprot mostu preko Is?re, sa strane predgraa, poto su mi rekli da e tu sa mnom asno postupati. Moj cilj, po savjetu gospodina S... bio je da tu ostanem neko vrijeme i da u gradu, s preporukama koje mije dao gospodin S... pokuam nai posao te, ako ga ne naem, da se vratim u Lyon. U toj gostionici sam jela ono to nazivaju meni. Ve drugog dana paljivo me poela promatrati neka debela dama koju su nazivali barunicom. Kad sam i ja nju malo bolje pogledala, priinilo mi se da je poznajem te u istom trenutku krenusmo jedna prema drugoj. Zagrlismo se kao dvije osobe to se poznaju, ali koje ne znaju odakle se poznaju. Barunica me napokon malo odgurne od sebe i: Thrse klikne. Varam li se ili ne? Jeste li vi ona koju sam prije deset godina izbavila iz

81

zatvora? Zar se ne sjeate Duboisove? Iako me to otkrie ba nije razveselilo, ljubazno joj odgovorih, ali kako sam imala posla s najprepredenijom i najspretnijom enom u Francuskoj, nisam vjerovala da u je se otarasiti. Duboisova me obaspe ljubaznostima, ree mi da se zanimala za moju sudbinu zajedno s cijelim gradom, i da je znala da bi mi to pomoglo, da bi bila razgovarala sa svim sucima od kojih su mnogi, kako je kazala, bili njeni prijatelji. Slaba kako i obino, dopustih da me odvede u svoju sobu gdje joj ispriah sve svoje nevolje. Draga moja keri ree mi ponovo me zagrlivi htjela sam ti kazati da sam bogata, i zato sam te jo prisnije eljela upoznati. Sve to imam stoji ti na raspolaganju. Gledaj doda otvarajui kutije pune zlata i dijamanata to su plodovi mog umijea. Da sam tovala krepost kao ti, danas bih najvjerojatnije bila u zatvoru ili bih visila. O, gospoo odgovorih joj ako sve to uistinu dugujete zloinima, Providnost, koja je uvijek na kraju pravedna, nee vam dopustiti da dugo u tome uivate. Nije istina ree mi Duboisova. Nemoj misliti da Providnost uvijek vie voli krepost. Neka te ne zaslijepi kratkotrajni uspjeh! Odravanju zakona Providnosti svejedno je to se Pavao podaje zlu dok Petar slijedi dobro. Prirodi je potrebna jednaka koliina i jednog i drugog, a prema vrenju zloina koji joj je moda i drai od vrline, ne moe biti ravnodunija nego je. Sluaj me, Thrse, sluaj me paljivo nastavi moja kvariteljica poto je sjela i smjestila me uza se. Pametna si, pa bih te napokon ipak htjela uvjeriti. Izbor kreposti nije ono to ovjeka ini sretnim, draga djevojko, jer je krepost, kao i porok, samo nain ponaanja u svijetu. Ne radi se dakle o predavanju radije jednom nego drugom. Radi se samo o hodanju po zajednikom putu. Onaj koji se s njega udalji nikad nije u pravu. U potpuno kreposnom svijetu savjetovala bih ti krepost, jer, ako se u njemu dri do zahvalnosti, u njemu bi onda svakako bila sretna. U potpuno iskvarenom svijetu uvijek bih ti savjetovala samo porok, jer onaj koji ne ide stazama drugih, neizbjeno gubi glavu. Sukobljava se sa svakim koga sretne, pa kako je slabiji, mora propasti. Uzalud zakoni ele uspostaviti red i vratiti ljude kreposti. I suvie su nemarni da bi to poduzeli, i suvie nedostatni da bi u tome uspjeli. Mogu na trenutak udaljiti ovjeka s utrtog puta, ali ga ne mogu prisiliti da ga zauvijek napusti. Kad zajedniki interes dovede ljude do pokvarenosti, onaj tko se ne bude htio iskvariti s njima, borit e se dakle protiv zajednikog interesa. Dakle, kakvu sreu moe oekivati onaj tko se bez prestanka bori protiv interesa drugih? Hoe li mi rei da se porok suprotstavlja interesu ljudi? Sloila bih se s tobom kad bi na svijetu bio jednak broj dobrih i zlih, jer se onda interes jednih vidljivo kosi s interesima drugih. Ali u posve iskvarenom drutvu toga nema. Moji poroci tada vrijeaju samo poronika, izazivaju u njemu druge poroke koji mu pruaju naknadu. Tako smo i ja i on sretni. To titranje postaje openito. To je mnotvo udaraca i uzajamnih povreda u kojima svatko odmah dobiva ono to je izgubio, nalazei se tako bez prestanka u sretnom poloaju. Porok je opasan samo za vrlinu koja se, bojaljiva i slaba, nikada nita ne usuuje poduzeti. Ali kad ona vie na zemlji ne bude postojala, kad propadne njeno odvratno kraljevstvo, porok e pogaati samo poronika i time rasplamsati druge poroke, i vie nee kvariti krepost. Kako da tisuu puta u ivotu ne propadne, Thrse, kad uvijek ide u suprotnom pravcu od onog kojim ide cijeli svijet? Da si se prepustila bujici, nala bi luku kao i ja. Hoe li onaj koji pliva uzvodno u jednom danu prijei isti put kao i onaj koji pliva niz rijeku? Stalno mi govori o Providnosti. E, a tko ti kae da ta Providnost voli red, pa prema tome i krepost? Ne daje li ti i ona sama primjere svoje nepravednosti i nepravilnosti? Da li, aljui ljudima ratove, kugu, glad i stvarajui poroan svijet na svim mjestima, dokazuje u tvojim oima svoju veliku ljubav prema dobru? Zato smatra da ona ne voli porone ljude kad i sama djeluje jedino kroz poroke? Kad je sve porok i iskvarenost u njenim djelima. Kad je sve zloin i nered u njenim hirovima. Tko uostalom u nama izaziva te pobude koje vode zlu? Zar to nije njena ruka? Zar svaki na osjeaj ne izvire iz nje? Zar svaka naa elja nije njeno djelo? Je li dakle razumno rei da nam ona ulijeva sklonosti prema neemu to joj moe koditi ili to joj ne bi bilo od koristi? Ako joj dakle poroci slue, zato bismo im onda pruali otpor? Kakvim bismo ih pravom ruili? I zato bismo guili njihov glas? Malo vie filozofije na svijetu uskoro e sve dovesti u red i pokazati sucima i zakonodavcima da su zloini koje oni tako strogo osuuju korisniji ponekad mnogo vie od vrlina koje preporuuju, a koje sami nikad ne primjenjuju i ne nagrauju. Ali kad bih bila toliko slaba, gospoo odgovorih da prihvatim vae grozne nazore, kako uguiti grinju savjesti koja bi se tada u svakom trenutku raala u mom srcu? Grinja savjesti je obmana ree mi Duboisova. To je, draga moja Thrse, samo glupo aputanje bojaljive due koje treba sprijeiti. Sprijeiti? Kako? Nita lake od toga. Kajemo se samo zbog onoga to nije uobiajeno raditi. Sjetite se esto onoga to vam donosi grinja savjesti pa ete je brzo ugasiti. Suprotstavite joj ar strasti, snane zakone interesa, pa ete je brzo raspriti. Grinja savjesti ne dokazuje zloin, ona samo otkriva duu koju je lako pokoriti. Kad bi sad bilo izdano glupo nareenje da ne smije izai iz ove sobe, ti iz nje ne bi izala bez grinje savjesti, iako si sigurna da nikakvo zlo nee napraviti ako izae. Nije dakle istina da samo zloin izaziva grinju savjesti. Kad se uvjerimo u nitavnost zloina, u njihovu nunost, nee

82

biti teko pobijediti grinju savjesti poto ih poinimo, kao to ti ne bi bilo teko uguiti grinju savjesti koja bi se rodila kad bi izala iz ove sobe nakon protuzakonitog nareenja da u njoj ostane. Treba zapoeti tonom analizom svega to ljudi nazivaju zloinom, pa emo vidjeti da oni time nazivaju samo prekraje svojih zakona i nacionalnih obiaja. Ono to se u Francuskoj smatra zloinom, ve dvjesta milja odavde nije zloin. Nema ni jednog djela koje se openito na cijeloj zemaljskoj kugli smatra zloinom. Ni jednog koje, porono i zloinako ovdje, nije moda hvaljeno i kreposno nekoliko milja dalje. Sve je dakle stvar miljenja, geografskog poloaja. Besmisleno je dakle drati se kreposti koja je na drugom mjestu porok, i izbjegavati zloin koji je pod nekim drugim nebom dobro djelo. Pitam te sada mogu li prema ovim mislima osjeati grinju savjesti to sam iz uitka ili interesa poinila zloin u Francuskoj, zloin koji se u Kini smatra krepou? I moram li biti nesretna i stidjeti se to u Francuskoj inim djela zbog kojih bi me u Sijamu spalili? Ako je dakle grinja savjesti povezana samo s obranom, i ako se raa samo iz ostataka konica a ne iz poinjenog djela, je li mudro dopustiti tom osjeaju da postoji u nama? I zar nije glupo odmah ga ne uguiti? Moramo se naviknuti da djelo koje u nama izaziva grinju savjesti smatramo nevanim, a do toga emo doi samo paljivim prouavanjem obiaja svih naroda na kugli zemaljskoj. Drei se tog prouavanja, moramo obnavljati to djelo, onakvo kakvo jest, i to to ee. Ili, jo bolje, moramo initi jo jaa djela od onog koja smo napravili kako bismo se bolje privikli na ona koja smo izveli, pa e navika i razum vrlo brzo unititi grinju savjesti. Brzo e unititi taj mrani osjeaj koji je samo plod neznanja i odgoja. I tada, kad zloin postane nitavan, osjetit emo daje glupo kajati se i da je kukaviluk ne raditi sve ono to moe biti korisno ili ugodno, pa bilo kakve prepreke morali svladati da bismo do toga doli. etrdeset i pet mi je godina, Thrse, a svoj prvi zloin poinila sam u etrnaestoj godini. Taj me oslobodio svih okova koji su me uznemiravali. Od tog vremena nisam prestajala traiti sreu putem koji je bio posut zloinom, i ni za jedan zloin koji sam poinila, ili drugoga natjerala da ga poini... nikada nisam osjetila grinju savjesti. Bilo kako bilo, postigla sam cilj, jo dva-tri sretna pothvata pa u iz siromatva u kojem sam morala zavriti svoje dane, prijei na pedeset tisua franaka rente. Jo jednom ti ponavljam, draga moja, nikad na ovom sretno zavrenom putu nisam osjetila grinju savjesti. Kad god bi me neka grozna nesrea sa samog vrhunca spustila u ponor, krivila sam samo ljude ili svoju nespretnost, ali moja je savjest uvijek bila mirna. Neka bude, gospoo, kako vi kaete odgovorih i rasuujmo trenutak po vaim naelima. Kakvim pravom zahtijevate da moja savjest bude vrsta kao i vaa, kad ve od djetinjstva nije navikla da pobjeuje iste predrasude? U ime ega traite da moj duh, koji nije izgraen kao va, prihvati iste nazore? Vi kaete da u Prirodi postoji i dobro i zlo i da prema tome postoje bia koja slijede dobro kao i bia koja se podaju zlu. Ono za to sam se opredijelila postoji dakle u Prirodi. Kako onda moete zahtijevati da se udaljim od pravila koja mi je ona dala? Vi nalazite, rekli ste, sreu na putu koji ste odabrali. E pa, gospoo, zato je i ja isto tako ne bih nala na putu koji slijedim? Uostalom, ne zamiljajte da budnost zakona dugo ostavlja na miru onoga koji ih kri. Oit primjer ste upravo vidjeli. Od petnaest zlikovaca meu kojima sam ivjela samo se jedan spasio, a etrnaest ih je sramotno izgubilo glavu... I to ti naziva nesreom? prekine me Duboisova. Ali to je sramota za onoga koji nema naela? Kad se sve granice prijeu, kad je ast u naim oima samo predrasuda, ugled sitnica, vjera obmana, smrt potpuno unitenje, nije li ista stvar umrijeti na stratitu ili u krevetu? Na svijetu postoje dvije vrste zloinaca, Thrse: oni koje veliki imutak i ugled zatiuju od traginog kraja, i oni koji tom kraju nee izbjei ako ih uhvate. Ovi posljednji koji nisu roeni u dobru, ako imaju duha, moraju eljeti samo jedno, da postanu bogati po svaku cijenu. Ako uspiju, onda imaju ono to su htjeli, pa moraju biti zadovoljni. Ako ne uspiju, ni na to se ne mogu aliti, jer nita nisu izgubili. Zakoni su dakle nitavni u oima svih zloinaca, im ne pogaaju i onoga tko je moan. Nevoljnik se dakle ne mora plaiti zakona, jer je njihov ma njegov jedini izlaz. Vjerujete li nastavih da Boja pravda na drugom svijetu ne oekuje onoga koji se nije plaio zloina na ovom? Vjerujem odgovori ta pogibeljna ena. Jer da postoji Bog, manje bi zla bilo na zemlji. Mislim, ako zlo ovdje postoji, ili ga je sam taj Bog stvorio, a onda je on okrutno bie, ili on nije kadar da ga sprijei, a onda je to slab Bog; u oba ova sluaja bie koje je odvratno, kojem se moram suprotstaviti i ije zakone moram prezirati. Ah, Thrse, zar ateizam ne vrijedi vie od bilo koje od ovih krajnosti? To je moj nazor, draga djevojko, on u meni ivi ve od djetinjstva i, dok sam iva, neu ga se odrei. Vi izazivate jezu u meni, gospoo rekoh ustajui. Oprostite mi to vie ne mogu sluati ni vae sofizme ni vae hule. Samo trenutak, Thrse ree Duboisova zadravajui me. Ako ve ne mogu pobijediti tvoj razum, elim barem zarobiti tvoje srce. Potrebna si mi, ne odbijaj mi pomo! Dajem ti tisuu lujdora, pripast e ti im pothvat bude zavren. Kako sam eljela initi samo dobro, odmah upitah Duboisovu o emu se radi, kako bih predusrela, ako budem mogla, zloin koji se sprema poiniti. Evo o emu ree mi ona. Jesi li ve opazila mladog trgovca iz Lyona koji se ovdje hrani etiri-pet dana?

83

Koga? Dubreuila? Upravo njega. I? Zaljubljen je u tebe. U povjerenju mi je rekao da mu se neizmjerno svia tvoja skromna i njena vanjtina. Voli tvoju iskrenost, tvoja ga krepost oarava. Taj romantini zaljubljenik ima osamsto tisua franaka u zlatu kraj svog kreveta. Dopusti mi da kaem tom ovjeku da pristaje da ga saslua, to ti nee biti teko. Nagovorit u ga da ti predloi etnju izvan grada, uvjerit u ga da e u toku te etnje bolje uspjeti. Ti e ga zabavljati, zadrat e ga vani to je mogue dulje. Ja u ga u meuvremenu pokrasti, ali neu pobjei. Novac e ve biti u Torinu a ja u jo biti u Grenobleu. Upotrijebit emo sve svoje umijee kako bismo ga odvratile da posumnja u nas. Pravit emo se da mu pomaemo u njegovoj potrazi, ali kako u ja ve najaviti svoj odlazak, on se nee zauditi. Ti e onda krenuti za mnom, a tisuu lujdora dobit e kad prijee u Pijemont. Prihvaam, gospoo odgovorih Duboisovoj vrsto odluivi da obavijestim Dubreuila o krai koju mu sprema. Ali razmislite dodah da bih lake prevarila tu zloinku ako je Dubreuil zaljubljen u mene, ja mogu dobiti, obavijestivi ga ili prepustivi mu se, mnogo vie od onoga to mi vi nudite da ga izdam. Bravo ree mi Duboisova. To je ono to zovem dobrom uenicom. Poinjem vjerovati da te je nebo obdarilo veim umijeem u zloinu nego mene. Pa dobro nastavi piui evo potvrde na dvadeset tisua talira. Hoe li sad odbiti? Ne vjerujem, gospoo odgovorih uzimajui priznanicu. Ali jedino mojoj nesrei i slabosti moete pripisati uspjeh to sam podlegla vaem nagovaranju. To bih htjela pripisati zasluzi tvog duha ree mi Duboisova ali tebi je drae da zbog tog uspjeha optuujem tvoju nesreu. Pomai mi uvijek i bit e zadovoljna! Sve smo sredile. Jo iste veeri poeh Dubreuilu pokazivati malo ljepe lice i doista opazih da mi je sklon. Nalazila sam se u strano nezgodnom poloaju. Nisam ni pomiljala da izvrim predloeni zloin, pa da se radilo o deset puta veoj svoti zlata. Ali izdaja te ene zadavala mi je novu muku. Teko mi je bilo izloiti opasnosti bie kojemu sam deset godina ranije dugovala svoju slobodu. Htjela sam pronai nain kako sprijeiti zloin ne kaznivi ga, i to bih sigurno uspjela da se nije radilo o prepredenoj zloinki. Evo, dakle, na to se odluih i ne pomiljajui da e podmukle spletke te strane ene ne samo razruiti zgradu mojih potenih planova, ve da e me kazniti to sam ih zamislila. Na dan odreen za predvienu etnju, Duboisova nas oboje pozove na veeru u svoju sobu. Prihvatismo. Nakon veere Dubreuil i ja siosmo i popesmo se u koiju koja nas je ve oekivala. Duboisova nas nije pratila i tako, prije polaska, na trenutak ostadoh sama s Dubreuilom. Gospodine brzo mu rekoh sluajte me paljivo! Ne pravite nikakvu buku i svakako uradite ono to u vam preporuiti. Imate li sigurnog prijatelja u ovoj krmi? Da, imam jednog mladog druga u kojega se mogu pou- Dobro, gospodine, odmah mu naredite da ni minutu ne naputa vau sobu dok god budemo etali. Ali ja imam klju od sobe, to znai ta pretjerana opreznost? Potrebnija je nego to mislite, gospodine, molim vas, posluajte me ja ne izlazim s vama! ena kod koje smo veerali zloinka je. Ona je ovaj sastanak ugovorila samo da bi vas lake mogla pokrasti dok budemo etali. Pourite se, gospodine, ona je opasna, sigurno nas promatra. Odmah dajte svoj klju vaem prijatelju i neka se ne mie iz sobe dok se ne vratimo. Sve ostalo u vam u koiji objasniti. Dubreuil me poslua i zahvalno mi stegne ruku. Odmah ode izdati nareenje. Kad se vratio, krenusmo. U toku etnje otkrih mu cijeli plan, ispripovjedih mu svoje nevolje i prilike koje su me nagnale da upoznam tu enu. Poteni i osjeajni mladi izrazi mi najveu zahvalnost zbog usluge koju sam mu napravila. Moja ga je nesrea ganula pa mi predloi da je ublai nudei mi svoju ruku. Presretan sam to mogu ispraviti nevolje kojima vas je sudbina pogodila, gospoice ree mi. Svoj sam gospodar, ne zavisim ni od koga te idem u Genevu kamo nosim veliku svotu koju ste mi svojim obavjetenjem spasili. Vi ete doi za mnom. Kad doem tamo, postat u va mu i u Lyonu ete se pojaviti samo pod tim imenom, ili ako vam je drae, gospoice, ako vas mui nepovjerenje, mogu vam ve u domovini dati svoje ime. Takva ponuda mi je i suvie laskala a da bih je mogla odbiti. Ali mi isto tako nije odgovaralo da je prihvatim a da ne kaem Dubreuilu sve zbog ega bi se mogao pokajati. Bio mi je zahvalan zbog moje obzirnosti i jo usrdnije me zamolio da mu ispunim elju... Kakva sam bila nesretnica! Zar mi se srea pokazala samo zato da mi nanese jo veu bol spoznajom da je nikad neu postii! Zar se nikakva krepost nije mogla roditi u mojem srcu a da mi ne pripremi nove muke! Razgovarajui tako, odmakli smo bili ve dvije milje izvan grada i upravo smo htjeli izai da uivamo u svjeini drvoreda uz obalu Is?re, gdje smo se htjeli proetati, kad mi Dubreuil iznenada ree da se osjea vrlo loe... Izae iz koije i poe povraati. Odmah ga smjestih natrag u koiju i urno krenusmo u grad. Dubreuil se osjeao tako loe da ga je trebalo prenijeti u njegovu sobu. Njegovo stanje iznenadi njegova druga koji se drao nareenja i nije izlazio iz sobe. Stigne lijenik. O, Boe dragi! Dubreuil je bio otrovan! im sam doznala tu stranu novost, pohrlih u sobu Duboisove. Bestidnica! Ve je pobjegla. Pooh onda u svoju sobu, moj je ormar bio provaljen, a ono malo novca to sam imala bilo je pokradeno. Duboisova je, rekoe mi, jo prije tri sata krenula u pravcu Torina. Nije bilo nikakve sumnje da je ona poinila sve ove zloine. Pokuala je ui u Dubreuilovu sobu, ali kako je ondje

84

nala njegova druga, osvetila se na meni. Ona ga je za ruka i otrovala kako bi se mladi na povratku sa etnje, ako ga ona uspije okrasti, vie brinuo za svoj ivot nego za oteti novac i tako je pustio da nesmetano pobjegne. Isto je tako eljela da na mene padne sumnja zbog njegove smrti, jer e prije optuiti mene na ijim rukama je gotovo umro, nego nju. Za taj plan nitko nije znao, ali je li mogao biti drugaiji? Vratih se Dubreuilu. Nisu me vie pustili da mu se pribliim. Kad sam se alila objasnili su mi uzrok. Nesretnik izdie i samo mu je Bog na pameti. Ipak je skinuo svaku krivnju s mene, rekao je da sam nevina, zabranio da me uhapse i onda je umro. Tek to je sklopio oi, njegov mi je drug doao rei da budem mirna, ali, na alost, jesam li to mogla biti? Kako sam mogla ne aliti gubitak ovjeka koji je bio toliko plemenit da me htio izvui iz nevolje? Kako sam mogla biti mirna nakon krae koja me bacila u bijedu iz koje sam tek bila izala? Grozni stvore vikala sam ako do ovoga dovode tvoji principi, kako da ih estiti ljudi ne mrze i ne kanjavaju! Ali ja sam razmiljala kao oteena strana, a Duboisova, koja je gledala samo svoju sreu i korist, sigurno bi donijela sasvim suprotan zakljuak. Dubreuilovu drugu, koji se zvao Valbois, povjerih sve, i zavjeru skovanu protiv onoga kojega je izgubio, i ono to se meni dogodilo. Saali se nada mnom, iskreno mu bje ao Dubreuila i osudi obzirnost koja me sprijeila da odmah ne odam planove te grozne ene. Sloismo se da to udovite, kojemu je trebalo samo etiri sata da se nae u sigurnosti strane zemlje, ne treba progoniti, jer bi to bio uzaludan napor koji bi nas mnogo stajao. Da bi se vlasnik gostionice naao u velikoj neprilici kad bismo podnijeli tubu, i da bi se estoko branio, i da bi ak mene mogao unititi, mene... koja sam u Grenobleu tek bila izbjegla vjealima. Ti me razlozi toliko uvjerie i prestraie da odluih otputovati iz toga grada i ne oprostivi se sa svojim zatitnikom, gospodinom S... Dubreuilov prijatelj odobri tu odluku. Nije mi skrivao da bi me ova pustolovina, koliko god iskazi koje bi morao dati bili oprezni, dovela u nepriliku, koliko zbog mojeg poznanstva s Duboisovom, toliko i zbog moje etnje s njegovim prijateljem. Zato mi je predloio da odmah otputujem ne posjetivi nikoga, sigurna da on, koji vjeruje da sam nevina, nita nee poduzeti protiv mene, jer bi samo slabost mogao optuiti za sve ono to se dogodilo. Razmislivi o Valboisovim prijedlozima, vidjeh da su isto tako dobri koliko se inilo da sam kriva, iako sam bila nevina. Jedina stvar koja je govorila meni u prilog, moje loe izraeno upozorenje Dubreuilu prije etnje i njegova izjava prije smrti, nisu bili dokaz na koji sam mogla raunati. Zato se odmah odluih i to saopih Valboisu. Bilo bi mi drago ree mi on da je moj prijatelj preuzeo neke obaveze vama u prilog. S najveim bih ih zadovoljstvom izvrio. Volio bih da mi je rekao da ste mu vi savjetovali da uvam sobu. Ali nita od svega toga nije mi rekao. Primoran sam dakle da se ograniim jedino na izvravanje njegovih naloga. Nevolje koje ste pretrpjeli zbog njega navode me da i sam uinim neto za vas, ali ja to ne mogu gospoice. Tek sam poeo raditi, mlad sam, moj je imutak ogranien. Odmah moram poloiti raune Dubreuilovoj obitelji. Dopustite mi, dakle, da vam napravim barem malu uslugu, i molim vas da je ne odbijete. Evo pet lujdora, a evo i jedne potene trgovkinje iz Chalon-sur-Sane, mog kraja. Stigla je amo poto se dvadeset etiri sata zbog poslova zaustavila u Lvonu. Predajem vas u njene ruke. Gospoo Bertrand nastavi Valbois vodei me toj eni evo djevojke o kojoj sam vam govorio. Preporuujem vam je, trai posao. Molim vas, kao da se radi o mojoj sestri, da pokuate sve kako bi u naem gradu nala posao prikladan njenoj linosti, roenju i odgoju. Nita vas to nee stajati, sve u vam platiti kad se sljedei put vidimo. Zbogom, gospoice nastavi Valbois traei doputenje da me zagrli. Gospoa Bertrand putuje sutra u cik zore. Poite s njom i neka vas u gradu, u kojem u moda imati zadovoljstvo da vas uskoro vidim, prati malo vie sree. estitost tog mladia, koji mi nita nije dugovao, natjera mi suze na oi. Dobri su postupci jo drai kad dugo vremena podnosite samo uasne. Prihvatih ono to mi je dao, zaklevi mu se da u raditi sve dok mu jednog dana ne vratim ono to mi je dao. Ali, jao, ako mi tovanje neke nove vrline opet nanese nesreu, pomislih povukavi se. Ipak, jednom u ivotu nada mi barem prui utjehu u ovom jezovitom ponoru zla u koji me krepost opet strmoglavila. Jo je bilo prilino rano. Osjeala sam potrebu da malo odahnem, pa sioh na obalu Is?re s namjerom da proetam nekoliko trenutaka. Dogodi se ono to se u takvim prilikama esto dogaa. Misli me odvedoe i predaleko. Stigavi do jednog usamljenog mjesta, sjedoh kako bih mogla bolje razmiljati. No se meutim spustila i ja jo nisam mislila da se vratim, kad me iznenada zgrabie tri mukarca. Jedan mi stavi ruku na usta, a druga dvojica hitro me ubacie u koiju. Zatim se i oni popee. Puna tri sata smo se vozili a da se ni jedan od ovih razbojnika nije udostojao progovoriti ni rijei kao ni odgovoriti na bilo koje moje pitanje. Zavjese su bile sputene, nita nisam mogla vidjeti. Koija stigne pred jednu kuu. Vrata se otvorie da je prime, i odmah zatvorie. Moji vodii provedoe me kroz vrlo mrane odaje i na kraju me ostavie ispred jedne prostorije u kojoj ugledah svjetlo. Ostani tu ree mi jedan od mojih otmiara povlaei se sa svojim drugovima. Uskoro e vidjeti ljude koje poznaje. Onda nestadoe zatvorivi briljivo sva vrata. Gotovo u isto vrijeme otvori se soba u kojoj sam ugledala svjetlost. Vidjeh kako netko izlazi sa svjetiljkom u ruci... Oh, gospoo

85

pogodite tko je to bio... Duboisova ... Duboisova glavom, to grozno udovite razdirano, bez sumnje, najeom eljom za osvetom. Doite, ljupka djevojko strogo progovori doite da primite nagradu za vrline kojima ste se predali meni nautrb... Onda mi bijesno stisne ruku... Ah, prokletnice, nauit u te ja to znai mene izdati! Ne, ne, gospoo urno odgovorih ne, nisam vas izdala. Raspitajte se, nisam rekla ni jedne rijei koja bi vas mogla dovesti u nepriliku, ni jedne rijei koja bi vam mogla nakoditi. Ali zar se nisi usprotivila zloinu koji sam zamislila? Zar ga nisi sprijeila, jadni stvore? Za to mora biti kanjena... Kako smo ulazile, nije imala vremena da kae neto vie. Odaje u koje su me uveli bijehu raskone i jarko osvijetljene. U dnu prostorije, na divanu, u kunom haljetku od lepravog tafta, sjedio je ovjek od etrdesetak godina kojeg u vam uskoro opisati. Vaa visosti ree Duboisova predstavljajui me njemu evo djevojke koju ste eljeli vidjeti, djevojke za koju se cijeli Grenoble zanima... ukratko, evo slavne Thrse, osuene na vjeala s krivotvoriteljima novca, koja je zbog svoje nevinosti i kreposti bila osloboena. Njenu prisutnost sada zahvalite mojoj lukavosti, vaa visosti. Prije etiri dana izrazili ste mi elju da je podvrgnete svojim strastima. Danas vam je predajem. Moda vam se vie svia od mlade uenice iz benediktinskog samostana u Lvonu, koju ste isto tako poeljeli i koju ete uskoro vidjeti. Ova posljednja je kreposna i tjelesno i duevno, ova ovdje ima samo edne osjeaje. Ali oni su dio njena ivota i nigdje ne biste mogli nai ednije i potenije bie. I jedna i druga pripadaju vama, vaa visosti. Moete ih poslati zajedno veeras, jednu danas, a drugu sutra. Sto se mene tie, ja vas ostavljam. Dobrota koju ste mi ukazali nagoni me da vas obavijestim o svojoj pustolovini u Grenobleu. Jedan je ovjek mrtav, vaa visosti, jedan je ovjek mrtav i ja moram bjeati. Oh, ne, ne, draesna eno ree ovjek ostani i ne boj se niega dok te ja zatiujem! Ti si dua mojih naslada. Jedino ih ti moe uzbuditi i zadovoljiti. I to vie zloina ini, to te vie elim... Ali, ljupka je ova Thrse... Onda se obrati meni: Koliko vam je godina, dijete moje? Dvadeset i est, vaa visosti odgovorih i srce puno tuge. Da, tuga, nevolje. Sve znam, to je upravo ono to me zabavlja, to je ono to sam elio. Ali mi emo sve to srediti, dokrajit emo vae nesree. Obeavam vam da vie ni dvadeset i etiri sata neete biti nesretni... A onda prasne u smijeh. Zar nije istina, Dubois, da imam sigurno sredstvo kojim svaku djevojku mogu osloboditi nesree? Svakako odgovori mi onaj odvratni stvor. I da Thrse nije moja prijateljica, nikad vam je ne bih dovela. Ali pravedno je da je nagradim za ono to mi je uinila. Ne moete ni zamisliti, vaa visosti, koliko mi je ovo drago stvorenje bilo od koristi u mom posljednjem pothvatu u Grenobleu. Htjeli ste da vam budem zahvalna, i kunem vam se da vam zahvalnija ne mogu biti. Nejasnoa ovih rijei kao i onoga to mije Duboisova rekla dok sam ulazila, ovjek koji je stajao ispred mene, djevojka koja je jo imala doi, sve to moju matu ispuni nemirom koji je teko opisati. Hladni me znoj oblio, mislila sam da u se svakog trena onesvijestiti. Pribliio se trenutak kad su mi postupci tog ovjeka sve morali objasniti. Pozvao me k sebi i zapoeo s dva-tri poljupca u kojima su se nae usne morale sjediniti. Privukao mi je jezik, sisao ga, a njegov jezik, u dnu mog grla, kao da mi je htio i dah popiti. Nagnao me da sagnem glavu na njegove grudi, onda mi je podigao kosu i paljivo pregledao potiljak. Oh! Pa to je predivno povie estoko pritiui taj dio tijela. Nikad nisam vidio nita to bi bilo bolje privreno. Kakav boanski uitak kad to odleti u zrak! Ove posljednje rijei uvrstie sve moje sumnje. Uvidjeh da sam opet upala u ruke pokvarenjaka s okrutnim strastima, koji najveu nasladu nalazi u muenju ubijanju jadnih rtava koje mu za novac pribavljaju, i da sam izloena smrtnoj opasnosti. Tada netko pokuca na vrata. Duboisova izae i odmah uvede mladu Lionku koju je maloprije spomenula. Sad u vam pokuati opisati nove osobe s kojima ete me vidjeti. Njegova visost, kojoj nisam znala ni imena ni porijekla, bio je ovjek etrdesetih godina, vitak, mrav, ali snano graen. Miii su mu gotovo uvijek bili napeti, ruke pokrivene otrim crnim dlakama to su odavale snagu i zdravlje. Lice mu je bilo puno vatre, oi sitne, crne i zle, zubi lijepi, otroumnost je izbijala iz cijelog lica. Stas mu je bio iznad prosjenog, a ljubavni ma, koji sam tako esto vidjela i osjetila, bio je dug gotovo jednu stopu, obujma veeg od osam palaca. Taj tvrdi i nervozni instrument, koji se bez prestanka pjenio i na kojem su se vidjele debele vene to ga je inilo jo strasnijim, stajao je u zraku pet ili est sati, u toku cijelog sastanka, ne spustivi se ni jednu minutu. Nikad jo nisam bila vidjela tako dlakava ovjeka. Nalikovao je na one faune o kojima nam basna pria. Njegove suhe i tvrde ruke zavravale su prstima koji su bili jaki poput kripa. Sto se tie njegova karaktera, inio mi se grub, nagao, okrutan. Duh mu je bio sarkastian i zajedljiv, to je udvostruavalo zla kojima sam se mogla nadati od tog ovjeka. Mala se lionka zvala Eulalie. Dovoljno ju je bilo vidjeti pa da se odmah osjeti njeno porijeklo i krepost. Bila je ki jedne od najpoznatijih obitelji u gradu. Duboisova ju je otela pod izgovorom da e je povesti mladiu kojeg je oboavala. Uz arobnu ednost i naivnost posjedovala je i najdivnije lice koje se moe zamisliti. Tek joj je bilo esnaest godina i bila je poput Blaene Djevice. Njena nevinost i stidljivost natjecale su se s njenom ljepotom: bila je blijeda, ali to ju je inilo jo

86

zanimljivijom. Sjaj njenih crnih oiju davao je njenoj ljupkoj vanjtini sav ar kojeg ju je ta bljedoa naoko bila liila. Usta su joj bila malo prevelika, ukraena predivnim zubima, prelijepo oblikovane grudi doimale su se jo bjelje od boje njena lica. Bila je lijepa kao slika i nita nije kvarilo njenu ljepotu. Svi su joj oblici bili okrugli i puni, ali vrsti i nimalo debeli. Duboisova je smatrala da nikad nije vidjela ljepe stranjice. Kako ja na tom podruju nisam osobit strunjak, dopustite mi da ne izrazim svoje miljenje. Lagana mahovina zasjenjivala je prednji dio. Prekrasna plava kosa nadvijala se nad svim tim arima inei ih jo uzbudljivijim. I da bi to remekdjelo bilo potpuno, Priroda, koja kao da ju je stvorila za ljubav, obdarila ju je jo i najnjenijim i najljupkijim karakterom. O, njeni i osjetljivi cvijete, zar mora ukraavati zemlju samo zato da bi tako brzo uvenuo! Oh, gospoo ree ona Duboisovoj prepoznavi je ovako ste me dakle prevarili!... O, Boe dragi, kamo ste me to doveli? Vidjet ete, dijete moje odgovori joj gospodar kue naglo je privukavi. Odmah ju je poeo ljubiti, a ja sam ga jednom rukom po njegovu nalogu morala nadraivati. Eulalie se htjela braniti pa ju je Duboisova pritiskala na ovog razvratnika oduzimajui joj tako svaku mogunost da se otme. Prizor je dugo trajao. Sto je cvijet bio svjeiji, to ga je ovaj prljavi strljen vie volio sisati. Nakon sisanja poe ispitivati vrat. Osjetila sam kako njegov ud, dok je dodirivao vrat, postaje jo snaniji. - Evo dvije rtve koje e me ispuniti najveim uitkom ree njegova visost. Dobro e biti plaena, Dubois, zaista si me dobro posluila. Prijeimo u moju spavaonicu1. Slijedi nas, draga eno, slijedi nas nastavi odvodei nas. Noas e otputovati, ali potrebna si mi jo veeras. Duboisova ga poslua i onda prijeosmo u sobu za uitke tog razvratnika, gdje nas svukoe do gola. Oh, gospoo, neu vam opisivati grozote kojima sam istovremeno bila svjedok i rtva. Naslade ovog udovita bile su naslade krvnika. Njegova jedina strast sastojala se u skidanju glava. Moja jadna drugarica... Oh! Ne, gospoo... Nemojte zahtijevati da dovrim... I mene je ekala ista sudbina. Potaknut Duboisovom, krvnik je odluio da moje muke budu jo strasnije. Meutim, potreba da se okrijepe nagna ih da sjednu za stol... Kakva raskalaenost! Ali ne smijem se aliti na nju jer mi je spasila ivot. Iznemogli od jela i pia, obadvoje padoe mrtvi pijani meu ostatke svoje veere. im sam vidjela u kakvom su stanju, zgrabih suknju i ogrta koje je Duboisova odloila kako bi bila jo bestidnija u oima svog gospodara, uzeh svijeu i potrah niza stepenica. U kui nije bilo slugu pa nita nije prijeilo moj bijeg. Ipak, sretoh jednog slugu kojemu zastraeno rekoh da pohrli gospodaru koji umire. Nakon toga bez ikakvih prepreka stigoh do vrata. Kako nisam poznavala putove koje su mi skrivali dok smo dolazili, izabrah prvi koji se naao preda mnom... Bio je to put u Grenoble. Sve nam pomae kad nam se srea udostoji nasmijeiti na trenutak. U gostionici su jo spavali. Potajno uoh i pourih u Valboisovu sobu. Pokucah, Valbois se probudi i vidje u kakvom se stanju nalazim. Zapita me to se dogodilo, i ja mu ispriam sve strahote koje sam vidjela i podnijela. Sad moete narediti da uhapse Duboisovu rekoh mu. Nije daleko, moda u vam moi pokazati put... Nesretnica mi je, osim zloina koje je poinila, opet ukrala i odjeu i pet lujdora koje ste mi dali. Oh, Thrse, vi ste sigurno najnesretnija ena koju sam ikad sreo, ali estita djevojko, zar ne vidite da vas usred najveih nesrea uvijek uva ruka Boja. To je razlog vie da uvijek ostanete kreposni, jer dobra djela nikad ne ostaju nenagraena. Neemo progoniti Duboisovu, razloge zbog kojih emo je ostaviti na miru naveo sam vam ve juer, ispravimo samo zla koja je vama nanijela. Evo vam najprije novac koji vam je uzela. Sat kasnije jedna mi je krojaica donijela dvije haljine i rublje. Ali treba putovati, Thrse ree mi Valbois treba otputovati jo danas, Bertrandova vas eka, rekao sam joj da ode nekoliko sati kasnije zbog vas, pridruite joj sel O, estiti mladiu kliknuh pohrlivi u naruaj svog dobroinitelja neka vam nebo jednog dana vrati sva dobra koja ste mi uinili! Idite, Thrse odgovori mi Valbois zagrlivi me sreu koju mi elite... ve uivam, jer je vaa srea i moja... Zbogom! Tako sam napustila Grenoble, gospoo, pa iako u tom gradu nisam nala svu sreu kojoj sam se nadala, ipak toliku ni u jednom drugom gradu nisam nala, toliko potenih ljudi koji su me alili ublaivali moje muke. Moja voditeljica i ja putovale smo u malim kolima koja je vukao jedan konj. U kolima se nalazila roba gospoe Bertrand i djevojica od petnaest mjeseci, koju je jo dojila i koju sam vrlo brzo zavoljela isto toliko koliko je voljela i ona to ju je na svijet donijela. Uostalom, ta Bertrandova je bila prilino prosta ena, sumnjiava, brbljava, blebetua, dosadna i ograniena. Svake veeri prenosili smo cijelu robu u krmu i spavale smo u istoj sobi. Do Lyona je sve prolo dobro, ali u ona tri dana koji su ovoj eni bili potrebni za njene poslove, u tom gradu doivjeh susret koji ni u snu nisam oekivala. Jednog popodneva etah kejovima PJine s djevojkom iz gostionice koju sam zamolila da me prati, kad iznenada opazili veleasnog oca Antonina de SainteMarie-des Bois koji je sada bio superior samostana svog reda u ovom gradu. Redovnik mi prie, strogo mi zamjeri moj bijeg i ree da se izlaem velikoj opasnosti, ako obavijesti samostan Bourgogne. Zatim mekim glasom doda da nita nee rei, ako odmah sa svojom drugaricom, koja mu se svidjela, doem u njegovu novu kuu. Onda isti prijedlog glasno ponovi i mojoj drugarici: Dobro emo platiti i jednoj i

87

drugoj ree udovite ima nas deset u naoj kui i obeavam barem po jedan lujdor od svakog, ako vaa ljubaznost bude neograniena. uvi prijedlog, ja strano pocrvenjeh. Moj nijeni odgovor redovnik poprati jo veim nagovaranjem. Ali kad smo odluno odbile da ga slijedimo, zamoli nas da mu barem ostavimo svoju adresu. Da bih ga se oslobodila, dadoh mu lanu, on je zapie i ode uvjeravajui nas da emo se uskoro vidjeti. Na povratku u gostionicu ispriah kako sam najbolje znala nesretnu povijest ovog poznanstva drugarici, koja me pratila. Meutim, ili je ono to sam joj rekla nije zadovoljilo, ili se pak naljutila zbog mog kreposnog djela koje ju je liilo pustolovine u kojoj se nadala zaraditi, pa je sve izbrbljala. To sam doznala po onome to mi je pripremila Bertrandova u groznoj nesrei koju u vam uskoro opisati. Redovnik se meutim vie nije pojavljivao i mi otputovasmo. Kako smo kasno krenuli iz Lyona, prvog smo dana morali spavati ve u Villefrancheu i tu se, gospoo, dogodi grozna nesrea zbog koje se danas ovdje pojavljujem pred vama kao zloinka, iako to nisam bila u tom mranom trenutku ovog ivota, kao ni u jednom od onih u kojima me sudbina nepravedno optuila, jer su me u ponor uvijek vukla samo dobrota mog srca i ljudska zloa. Kad smo oko est naveer stigle u Villefranche, odmah smo htjele veerati i poi spavati kako bismo sutradan mogle poduzeti napornije putovanje. Jo se ni dva sata nismo odmarale kad nas probudi zaguljiv dim. Pretpostavljajui da vatra nije daleko, urno ustadosmo. O, Boe dragi! Poar je ve strano bio napredovao, napola gole otvorismo vrata. Sluajui oko sebe samo lomljavu zidova koji su se ruili, drva koje je pucalo, uasne krikove onih koji su padali u vatru, okruene tim prodrljivim plamenom, nismo znale kamo da pobjegnemo. Da bismo izbjegle njegovoj estini, pojurile smo u predvorje gdje smo se nale meu gomilom nesretnika koji su, kao i mi, traili spas u bijegu. Tada se sjetih da je moja voditeljica, zaokupljena vie sobom nego svojom kerkom, zaboravila dijete koje je ostalo u sobi. I ne obavijestivi je, kroz plamen koji me lizao i na vie mjesta zahvatio, pohrlih u nau sobu. Zgrabih jadno malo stvorenje, pourih se da ga donesem majci drei se za gredu koja je ve napola bila izgorjela. Noga mi klizne, ruke poletjee naprijed i zbog tog sasvim prirodnog pokreta ispustih dragocjeno breme koje sam drala... Nesretno dijete pade u vatru pred oima svoje majke. Istog me trena netko zgrabi... i odvede. Bila sam i suvie uzbuena a da bih ita zamijetila, nisam znala okruuje li me pomo ili pogibelj. I suvie sam se kasno osvijestila, tek onda kad sam se nala u koiji i vidjela pored sebe Duboisovu koja mi je, pritisnuvi mi pitolj na sljepooice, prijetila da e me ubiti ako i rije progovorim... Ah! Zloinko ree mi sad te imam i vie mi nee pobjei. Oh, gospoo! Vi ovdje? povikah. Sve to se dogodilo moje je djelo odgovori mi to udovite. Prvi put sam ti pomou poara spasila ivot, drugi put u ti pomou poara oduzeti ivot. Progonila bih te sve do pakla, da sam te ondje mogla nai. Njegova visost je pobjesnila kad je doznala da si pobjegla. Dobivam dvjesto lujdora za svaku djevojku koju mu nabavim, i ne samo da mi nije htio platiti za Eulalie, ve mi je zaprijetilo najgorim prijetnjama ako te ne dovedem natrag. Pronala sam te, za dva sata si mi izmakla u Lyonu. Juer sam stigla u Villefranche dva sata poslije tebe, naredila sam slugama koje uvijek vodim uza se da zapale krmu, htjela sam te zapaliti ili dobiti. Sad te imam i vraam u kuu u kojoj je tvoj bijeg izazvao nemir i tjeskobu. Tamo te vodim, Thrse, tamo gdje e s tobom postupati na najokrutniji nain. Njegova visost se zaklela da e te kazniti najgorim mukama, i iz koije ne izlazimo sve dok ne stignemo do njega. Onda, Thrse, to sada misli o kreposti? Oh, gospoo, da je vrlo esto rtva zloina. Da je sretna kad pobijedi i da jedino nju Bog na nebu nagrauje, ako je unite ljudski zloini na zemlji. I doista, Thrse, nee mnogo vremena proi dok sazna postoji li Bog koji kanjava ili nagrauje ljudska djela... Ah! Ako ti u vjenom nitavilu, kamo e uskoro stii, bude doputeno da misli, koliko e aliti za neplodnim rtvama na koje te tvoja tvrdoglavost natjerala i koje su ti uvijek samo nesreom bile plaane... Thrse, jo ima vremena, budi mi ortakinja, spasit u te, ne mogu gledati kako bez prestanka propada na opasnim putovima kreposti. Zar jo nisi dovoljno kanjena zbog svoje tvrdoglavosti i varavih naela? Kakvu nesreu trai da bi se izmijenila? Kakvi su ti primjeri potrebni da se uvjeri kako je ono to si odabrala najgore od svega i da, kako ti je ve sto puta reeno, samo nesreu moe oekivati suprotstavljajui se svima? Zar eli biti jedino kreposno bie u sasvim pokvarenom drutvu? Rauna na Boga osvetnika, ne zavaravaj se, Thrse, ne zavaravaj se, Bog kojeg si zamislila varka je ije se glupo postojanje nalazilo uvijek samo u glavama ludih. On je utvara koju je izmislila ljudska zloa, koja samo eli varati ljude ih poticati jedne protiv drugih. Smjesta udaviti prvog laca koji je spomenuo Boga, to bi bila najvea usluga koja se mogla uiniti ljudima. Koliko bi krvi samo jedno ubojstvo utedjelo svijetu! Prirodi, Thrse, koja je stalno u pokretu, nije potreban nikakav gospodar koji bi njome upravljao. Pa kad bi taj gospodar doista postojao, bi li, nakon svih nedostataka kojima je ispunio svoja djela, zasluivao ita drugo osim prijezira i pogrde? Ah, ako postoji tvoj Bog, mrzim ga! Kako ga mrzim, Thrse!... Jo jednom, Thrse, hoe li postati moja ortakinja ili nee? Imam na umu izvrstan pothvat, hrabro emo ga izvriti. Spasit u ti ivot, ako pristane. Gospodin kojem idemo i

88

kojeg poznaje, dolazi u poljsku kuu kad eli provoditi svoje igre. To zahtijeva njihov znaaj. Kad odlazi da se naslauje, sa sobom vodi samo jednog slugu. ovjek koji je s nama, ti i ja, draga djevojko, trojica protiv dvojice. Kad, taj razvratnik bude u najveem zanosu, zgrabit u sablju kojom oduzima ivot svojim rtvama, ti e ga drati, a ja u ga ubiti. Moj e ovjek u meuvremenu ubiti njegova slugu. U toj kui ima skrivenog novca. Vie od osam tisua franaka, Thrse, sigurna sam, pothvat se isplati... Izaberi, estiti stvore, izaberi, smrt ili suradnju! Ako me izda, ako mu otkrije moj plan, ja u tebe optuiti, a nemoj zaboraviti da je on uvijek imao povjerenja u mene... Razmisli dobro prije nego to mi odgovori. Taj je ovjek zloinac, ubijajui ga, dakle, samo pomaemo zakonima iju je osudu zasluio. Nema dana, Thrse, kad taj pokvarenjak ne ubije neku djevojku, moe li se dakle povrijediti krepost ako se kazni zloin? Moe li moj razumni prijedlog uzdrmati malo tvoja divlja naela? Gospoo odgovorih joj ne predlaete mi vi to djelo zato to elite ispraviti zloin, vaa je namjera samo da poinite drugi zloin. U onome to mi predlaete, dakle, vidim samo veliko zlodjelo, a nikakvu zakonitost. Vaa namjera nije da oslobodite ovjeanstvo od groznog zloinca, ta briga vas ne muci, vi elite izvriti nov zloin. Zakoni su stvoreni da se kazne krivci, ostavimo ih dakle njima. Stvoritelj njihovu otricu nije povjerio naim slabim rukama. Sami bismo ih povrijedili kad bismo to napravili. Znai, umrijet e, nedostojni stvore bijesno odgovori Duboisova umrijet e, sudbini vie nee izmaknuti, ne nadaj se! Nije vano mirno odgovorih bit u osloboena svih svojih nevolja, smrt nema niega to bi me plailo, to je posljednji san u ivotu, odmor nesretnika... Kad sam to rekla, ona se poput divlje zvijeri baci na mene. Mislila sam da e me udaviti. Zada mi nekoliko udaraca u grudi, ali im sam poela vikati, pusti me od straha da koija ne uje moje krikove. Napredovali smo meutim vrlo brzo. ovjek koji je iao ispred nas pripremao je konje, tako da se nismo zaustavljali ni na jednoj postaji. U trenutku kad su se mijenjali konji, Duboisova bi uzimala oruje i uperila mi ga u srce... Sto sam mogla uiniti? Moja klonulost i poloaj toliko su me bili dotukli da sam vie voljela smrt od muka koje bi me spasile od nje. Upravo smo se spremali da prijeemo u Dauphin kad nau koiju poe sustizati est konjanika. Kad su nas sustigli, s maem u ruci prisilie koijaa da se zaustavi. Ni trideset koraka od ceste nalazila se kua do koje ti konjanici (brzo smo u njima prepoznali konjaniku andarmeriju) prisilie koijaa da potjera koiju. Kad smo stigli do kue, naredie nam da siemo i uemo u kuu. Duboisova, s nezamislivom drskou ene koja je prekrivena zloinima i uhapena, svisoka upita konjanike znaju li tko je ona, i kakvim pravom postupaju ovako sa enom njena poloaja? Nemamo ast da vas poznajemo, gospoo ree policijski slubenik. Ali vjerujemo da se u vaoj koiji nalazi nesretnica koja je juer potpalila vatru u glavnoj gostionici u Villefrancheu. Onda pogleda mene. Ovako izgleda, gospoo, ne varamo se. Budite tako dobri i predajte nam je! Recite nam jo kako je osoba takva ugleda koji kaete da imate, mogla zatititi takvu enu? Nita jednostavnije od toga jo drskije odgovori Duboisova. Ne namjeravam je ni skrivati pred vama, a ni braniti je, ako je tono da je poinila strani zloin o kojem govorite. Juer sam se kao i ona nalazila u toj krmi u Villefrancheu. Otputovala sam ba usred te zbrke. I kad sam se popela u koiju, ova me djevojka zamolila da joj uinim uslugu, govorei da je u poaru sve izgubila. Htjela je da je povezem do Lyona gdje bi potraila posao, kako je rekla. Sluajui manje razum nego srce, popustih njenoj molbi. Kad se nala u mojoj koiji, predloila mi je da radi za mene. Jo sam bila neoprezna pa sam pristala na sve i povela je u Dauphin, gdje se nalazi moje imanje i moja obitelj. Ovo je svakako dobra pouka za mene, sad vidim kakve sve neugodnosti moe prirediti samilost. Popravit u se. Evo vam je, gospodine, vodite je, Boe sauvaj da se zauzimam za takvo udovite! Preputam je strogosti zakona i molim vas da zaboravite slabost koja me prisilila da joj povjerujem. Htjedoh se braniti, htjedoh otkriti pravoga krivca. Ali moje su rijei tumaili kao protuoptube, kao klevete na koje je Duboisova odgovarala samo prijezirnim smijekom. O, tuna posljedico bijede i predrasuda, bogatstva i drskosti! Je li bilo mogue da ena koja se zove gospoa barunica de Fulconis, koja je imala bogatstvo, zemlje, porodicu, je li bilo mogue da takva ena bude optuena zbog zloina koji joj nije donosio ni najmanju korist? Mene je, naprotiv, sve optuivalo. Bila sam bez zatite, siromana, pa sigurno i zloinka. Policijski slubenik proita mi tubu Bertrandove. Ona me optuila. Zapalila sam gostionicu kako bih je lake mogla okrasti. Odnijela sam joj i posljednji novi. Njeno sam dijete bacila u oganj kako bi je oaj zbog tog dogaaja sprijeio da vidi moje spletke. Uostalom, dodala je Bertrandova, bila sam ena na zlu glasu, ena koja je izmakla vjealima u Grenobleu, o kojoj se brinula samo zato da napravi uslugu mladiu iz svog mjesta koji je sigurno bio moj ljubavnik. Javno sam i usred bijela dana napastovala redovnike u Lyonu. U jednu rije, nije bilo stvari kojom se ta bestidnica nije posluila da me optui, sve same klevete kojima me u svom oaju htjela upropastiti. Po iskazima te ene izvrena je sudska istraga na licu mjesta. Vatra se pojavila na sjeniku gdje me vie osoba vidjelo kako ulazim tog nesretnog dana, i to je bilo istina. Traila sam gdje se nalazi zahod, pa kako me

89

slukinja loe uputila, ula sam u tu prostoriju. Ne naavi traeno mjesto, zadrala sam se upravo toliko da bi povjerovali u ono zbog ega su me optuivali, ili da bi barem pretpostavili tu mogunost. A kako znate, u ovom vremenu to su sigurni dokazi. Uzalud sam se dakle branila, policijski slubenik mi je, umjesto da odgovori, poeo stavljati lisiine. Ali, gospodine rekoh mu jo jednom prije nego to me vezao ako sam pokrala svoju suputnicu u Villefrancheu, novac bi se morao nalaziti kod mene. Pretraite me! Ta naivna obrana izazva samo smijeh. Rekoe mi da nisam bila sama, da su sigurni da sam imala ortake kojima sam predala ukradeni novac kad sam pobjegla. Tada pakosna Duboisova, koja je znala za sramotno obiljeje koje mi je Rodin ostavio na ramenu, poe na trenutak izigravati samilost. Gospodine ree policijskom slubeniku ljudi svakog dana prave greke, pa mi oprostite misao koja mi je pala na pamet: ako je ova djevojka doista poinila djelo zbog kojeg je optuuju, to sigurno nije njeno prvo zlodjelo. Nije lako uiniti takva zlodjela u jednom jedinom danu. Pregledajte djevojku, gospodine, molim vas... ako sluajno na njenom nesretnom tijelu naete... ali, ako je nita ne optuuje, dopustite mi da je branim i zatiujem. Policijski slubenik prihvati prijedlog... prie da me pregleda... Samo trenutak, gospodine rekoh mu usprotivivi se ovom beskorisnom naumu. Gospoa dobro zna da nosim sramotnu oznaku. Isto tako zna kakva joj je nesrea povod. Taj izgovor s njene strane samo je dodatak strahotama koje e se otkriti u samom Temidinom hramu. Vodite me odmah, gospodo! Evo vam moje ruke, stavite lisiine! Jedino se zloin srami to ih nosi, krepost, na alost pati zbog njih, ali ih se ne plai. Doista nisam vjerovala ree Duboisova da e moja zamisao postii takav uspjeh. Ali kako je ovo stvorenje moju dobrotu nagradilo bestidnim klevetama, vratit u se s njom, ako je potrebno. Ta je mjera posve nepotrebna, gospoo barunice ree policajac. Naa se istraga odnosi samo na ovu djevojku. Njeno priznanje, oznaka koju nosi, sve je osuuje. Ona nam je samo potrebna, i mi vam se tisuu puta ispriavamo to smo vas tako dugo uznemiravali. Odmah me vezae, bacie iza jednog jahaa, a Duboisova ode uvrijedivi me na kraju darom od nekoliko talira, koje ostavi mojim uvarima kako bi popravila moj tuni poloaj u boravitu koje me prije suenja oekivalo. O, kreposti, zajecah vidjevi ovo strahotno ponienje. Moe li osjetljivije biti povrijeena! Je li mogue da te zloin pobjeuje toliko drsko i nekanjivo! Brzo stigosmo u Lyon. im smo stigli, bacie me u eliju za zloince kao palikuu, enu loeg vladanja, ubojicu djeteta i kradljivicu. U krmi je izgorjelo est ljudi. Mislila sam da e se to i meni dogoditi. Htjela sam spasiti jedno dijete. Izloila sam se opasnosti, a ona koja je povod ovoj strahoti izmaknut e budnosti zakona i Bojoj pravdi. Ona likuje, vraa se novim zloinima, a ja, nevina i nesretna, oekujem sramotu i smrt. Ve dugo naviknuta na klevete, nepravdu i nesreu, slijedei ve od djetinjstva samo put kreposti, iako sigurna da e na njemu samo trnje nalaziti, moja je patnja bila vie potmula nego buna, plakala sam manje nego to sam mislila da u plakati. Ali kako je prirodno da stvorenje koje pati trai sve mogue naine da se izvue iz ponora u koji ga je njegova nevolja bacila, pade mi na pamet otac Antonin. Iako je moja nada bila neznatna, eljela sam ga vidjeti. Zamolih ga da me posjeti, i on se doista pojavi. Ipak mu nisu rekli koja ga osoba eli vidjeti. Pravio se da me ne poznaje. Tada rekoh uvaru da me se moda i ne sjea, jer je upravljao mojom savjeu dok sam jo bila jako mlada, ali da ba zbog toga traim sastanak s njim. Tada pristadoe on i moji uvari. im sam se nala nasamo s redovnikom, bacih se pred njegova koljena, suzama ih ovlaih preklinjui ga da me spasi iz ovog groznog poloaja. Dokazah mu svoju nevinost. Nisam mu skrivala da su njegovi sramotni prijedlozi prije nekoliko dana razjarili protiv mene osobu kojoj sam bila preporuena, a koja je sada moja tuiteljica. Redovnik me vrlo paljivo saslua. Thrse - ree mi vidi do ega su te dovele tvoje proklete predrasude. Sad vidi da je sto puta bolje biti bludnica i sretna, nego kreposna i nesretna. Tvoj sluaj ne moe biti beznadniji nego to jest, draga djevojko, nikakve koristi nema da ti to skrivam. Ta Duboisova o kojoj mi govori svakako eli da nestane, pa e upotrijebiti sve mogue naine da to postigne. Bertrandova e te progoniti, sve pretpostavke su protiv tebe, a danas su i same pretpostavke dovoljne da te osude na smrt. Oito je dakle da si izgubljena. Jedna jedina stvar moe te spasiti. Dobar sam s nadglednikom, a on ima velik utjecaj na gradske suce. Rei u mu da si moja neakinja i u to ime u te pokuati izbaviti. On e obustaviti postupak. Trait u da te poaljem svojoj obitelji. Spasit u te, Thrse, ali samo zato da te zatvorim u na samostan iz kojeg nikad vie nee izai... Ne tajim ti da e se, kad se ondje nae, bez razmiljanja morati pokoravati svim mojim hirovima. ak i hirovima moje subrae. Ukratko, bit e najpokornija od svih rtava... Razumije li? To je mukotrpan posao, i sama zna kakve su strasti razvratnika poput nas. Odlui se, dakle, i ne dopusti da ekam tvoj odgovor. Odlazite, oe moj odgovorih mu gnuajui se odlazite, vi ste udovite koje okrutno eli iskoristiti moj poloaj kako bi me razapelo izmeu smrti i sramote. Umrijet u, ako treba, ali barem bez grinje savjesti. Kako hoete odgovori mi taj okrutnik povlaei se. Nikad nisam silio ljude da budu sretni... S krepou ste do sada tako dobro uspijevali, Thrse, da ste u pravu to tamjanom

90

kadite njene oltare... Zbogom, i ne traite da vas jo jednom posjetim] Izlazio je. Opet me neto jae od mene baci pred njegova koljena. Tigre povikah u suzama otvori svoje kameno srce mojoj uasnoj nesrei i nemoj mi, da bi je dokrajio, predlagati stvari uasnije i od same smrti... Od estokog pokreta pade mi veo koji mi je prekrivao grudi. Ostadoe gole. Kosa mi je po njima u neredu padala, suze su ih vlaile. Izazvah udnju tog neasnog ovjeka... udnju koju je istog trena htio zadovoljiti. Usudio mi se pokazati koliko ga je moje stanje nadrailo. Usudio se traiti nasladu u mukama koje su me okruivale, pod maem kojim mi je visio nad glavom... Bijah na koljenima... prevrne me i baci na bijednu slamaricu koja mi je sluila umjesto kreveta. Htjedoh vikati, on mi bijesno ugura maramicu u usta, privee mi ruke. Zagospodarivi mnome, svuda me pone pipati... sve postade plijenom njegovih pogleda, dodira i pokvarenih milovanja. Na kraju zadovolji svoju pohotu. Sluajte ree mi diui se i popravljajui odjeu vi ne elite da vam budem od koristi, u redu, naputam vas. Niti u vam pomagati niti u vam pokuati nakoditi, ali ako se usudite kazati i jednu rije o onome to se dogodilo, optuit u vas zbog najveih zlodjela i tako vam oduzeti i posljednju nadu da se obranite. Razmislite dobro prije nego to progovorite] Misle da sam va ispovjednik... razumijete li, a nama je, kad se radi o zloincu, sve doputeno otkriti. Pazite dakle to ete rei nadgledniku ili u vas istog trena unititi. Tada pokuca na vrata i uvar se pojavi: Gospodine ree mu ta izdajica ova se djevojka prevarila. Ona je htjela razgovarati s ocem Antoninom koji se sada nalazi u Bordeauxu. Ja je ne poznajem i nikad je vidio nisam. Zamolila me da je ispovjedim, ja sam to i uinio. Sad vas oboje pozdravljam, pa ako moja prisutnost ubudue bude potrebna, opet u doi. Rekavi to, Antonin izae. Zapanjila me njegova podmuklost, razjarila njegova drskost i raskalaenost. Bilo kako bilo, moje je stanje bilo tako strano da sam morala pokuati sve kako bih se izbavila. Sjetih se gospodina Saint-Florenta. Nisam mogla vjerovati da bi mi taj ovjek mogao uskratiti pomo, s obzirom na moje ponaanje prema njemu. Jednom sam mu bila napravila veliku uslugu, ponaao se sa mnom prilino okrutno, pa sam pomislila da bi mogao ispraviti svoju nepravdu u ovako znaajnoj prilici, ako ni zbog ega drugoga a ono zbog mog potenja prema njemu. Zar strasti mogao ga je zaslijepiti u vrijeme kad sam ga poznavala, pa su se njegove strahote mogle oprostiti, ali u ovom sluaju, inilo mi se nikakav osjeaj nije ga mogao sprijeiti da mi ne pomogne... Hoe li mi opet ponoviti svoj posljednji prijedlog? Hoe li svoju pomo uvjetovati groznim uslugama koje mi je objasnio? U redu, prihvatit u, ali kad se jednom naem na slobodi, pronai u ve neki nain da se oslobodim bestidnog ivota na koji me njegova niskost nagonila. Ispunjena tim mislima, napisah mu pismo i opisah svoje nevolje. Zamolih ga da mi pritekne u pomo. Ipak, nisam dobro bila procijenila duu tog ovjeka, kad sam se nadala da bi je dobroinstvo moglo ganuti. Ili se nisam sjetila njegovih stranih naela, ili sam, zbog svoje slabosti, druge uvijek po sebi prosuivala, pa mi nije palo na pamet da se taj ovjek nee vladati prema meni onako kako bih se prema njemu ponaala. On doe. Kako sam traila da razgovaramo nasamo, pustie ga u moju eliju. Po nainu kako su se vladali prema njemu, lako mi je bilo pogoditi kolik ugled uiva u Lyonu. Sto! To ste vi ree mi pogledavi me prijezirno. Prevario sam se, dakle. Mislio sam da mi je pisala neka potenija ena kojoj bih od sveg srca pomogao. Ali, to elite da napravim za glupau poput vas? Sposobni ste da izvrite stotinu zloina svaki put sve strasnijih, a kad vam netko predloi da na poten nain zaraujete za ivot, tvrdoglavo odbijate. Nikad glupost nije dalje dotjerala. Oh, gospodine povikah ja nisam kriva. A to treba uiniti da budete krivi otro nastavi taj tvrdokorni stvor. Prvi put kad sam vas sreo, bili ste meu lopovima koji su me htjeli ubiti. Sad ste u ovom gradu optueni zbog etiri nova zloina i jo kau da na ramenu nosite oznaku lopova. Ako vi to nazivate potenjem, recite mi onda to znai biti nepoten? O, nebo pravedno, gospodine odgovorih zar mi moete zamjeriti na vremenu kad sam vas upoznala, i zar se zbog tog vremena ne biste vi morali vie stidjeti od mene? Znate, gospodine, da sam silom prilika bila meu razbojnicima koji su vas uhvatili. Htjeli su vam oduzeti ivot, ja sam vas spasila, olakala sam vam bijeg pobjegavi s vama. A kakva je vaa zahvala, okrutni ovjee, bila za sve to? Je li mogue da se toga sjetite a da vas jeza ne uhvati? I mene ste htjeli ubiti. Nasmrt ste me isprebijali i, iskoristivi moju nemo, oduzeli mi ono najdrae to sam imala. Nakon toga ste mi bezobzirno oduzeli ono malo novca to sam imala, kao da ste eljeli da sramota i siromatvo potpuno dokraje vau rtvu! Vi ste uspjeli u ivotu, okrutnie! Va je uspjeh potpun, a ba ste me vi doveli do ove nesree. Vi ste otvorili ponor u koji od onog nesretnog trenutka neprestano padam. Ipak, gospodine, ja sve to zaboravljam. Da, sve briem iz sjeanja i sad vas molim da mi oprostite to sam vam to zamjerala, ali zar mi moete rei da zbog svega toga ne bih mogla raunati na neku zahvalnost i naknadu od vas? Ah, udostojte se otvoriti svoje srce barem sada, kad se veo smrti rairio nad mojim jadnim danima! Ne bojim se smrti, ve sramote. Spasite me od strahote da umrem kao zloinka. To je jedina milost koju traim od vas, ne odbijajte mi je! Moje srce i nebo bit e vam na tome zahvalni jednog dana. Plakala sam, kleala ispred

91

tog okrutnika, pa ipak, na njegovu licu nisam mogla proitati nita to bi mi pokazalo da sam mu dirnula duu. Vidjela sam jedino miie zgrene od okrutnosti. Saint-Florent je sjedio ispred mene. Njegove crne i zle oi strano su me promatrale. Vidjela sam kako mu ruka pravi pokrete koji su jasno pokazivali kakvo je uzbuenje u njemu izazvao moj jad. Ipak se svlada, pa dignuvi se, ree: - Sluajte, va je postupak u rukama gospodina de Cardovillea. Ne moram vam govoriti kakav on poloaj zauzima. Dovoljno je da znate da vam sudbina samo od njega zavisi. On je jo od djetinjstva moj velik prijatelj, razgovarat u s njim. Ako on pristane da neto poduzme, prije noi doi emo po vas kako bi vas vidio kod mene kod njega. U tajnom ispitivanju bit e mu mnogo lake nego to bi to ovdje bilo. Ako postignete tu milost, branite se kad ga vidite, dokaite mu svoju nevinost na nain koji e ga uvjeriti. To je sve to mogu uiniti za vas. Zbogom, Thrse, budite spremni na sve, a naroito pazite da koraci koje u poduzeti ne budu uzaludni. Saint-Florent izae. Kako sam bila zbunjena! Tako je malo bilo sklada izmeu prijedloga tog ovjeka, njegova karaktera i njegova sadanjeg ponaanja da sam se poplaila da ne upadnem u zamku. Ali sami prosudite, gospoo! Jesam li mogla oklijevati u tako okrutnom poloaju? Zar nisam trebala zgrabiti sve to mi je moglo pomoi? Odluih dakle da poem s onima koji dou po mene. Ako se budem morala poniziti, branit u se to budem mogla bolje. Hoe li me moda u smrt odvesti? U dobar trenutak, bit e barem manje sramotna, a ja u se osloboditi svih svojih nevolja. Odzvoni devet sati. Pojavi se uvar. Zadrhtah. Slijedite me ree mi taj kerber. Pozivaju vas gospoda Saint-Florent i Cardoville. Iskoristite kako dolikuje priliku koju vam nebo alje. Mnogo ih ima ovdje koji bi eljeli takvu milost, a koji je nikad nee postii. Dotjerah se to sam ljepe mogla i pooh za nadglednikom, koji me preda u ruke dvojice udaka kojih divlji izraz jo vie povea moj strah. Ne uputie mi ni rijei. Koija krene i mi siosmo ispred velike zgrade u kojoj brzo prepoznah Saint-Florentovu kuu. Tiina i samoa na koje sam naila samo su poveale moju bojazan. Moji me vodii prihvatie za ruke i povedoe na etvrti kat, u male odaje koje su bile nekako veoma tajnovite. Kako smo kroz koju prostoriju prolazili, tako su se redom sva vrata zatvarala za nama. Na kraju se naosmo u salonu u kojem ne opazih nikakva prozora. Tu su se nalazili Saint-Florent i ovjek za kojeg su mi rekli da se zove gospodin Cardoville, to jest onaj od kojeg je zavisila moja sudbina. Tom gojaznom i krupnom ovjeku mranog i divljeg izraza na licu moglo je biti pedeset godina. Iako je bio u kunoj haljini, nije bilo teko pogoditi da je fikal. Strogi izraz izbijao je iz cijele njegove pojave. O, okrutna nepravdo Providnosti, mogue je dakle da zloin plai kreposti Onoj dvojici koja su me dovela i koje sam sad pri svjetlu bolje mogla vidjeti nije bilo vie od dvadeset i pet do trideset godina. Prvi kojeg su zvali la Rose, bio je lijep, smeokos ovjek snaan poput Herakla. On mi se inio i stariji. Mladi je imao njenije crte lica, prekrasnu kestenjastu kosu i velike crne oi. Bio je visok najmanje pet stopa i deset palaca, zvao se Julien i bio je uistinu lijep mladi. Sto se tie SaintFlorenta, njega poznajete. Koliko je imao grub karakter, toliko mu je i vanjtina bila gruba, pa ipak, posjedovao je neku ljepotu. Je li sve zatvoreno? upita SaintFlorent Juliena. Jest, gospodine odgovori mladi. Vai se ljudi zabavljaju onako kako ste naredili, bdi jedino vratar koji nee otvoriti, pa bilo tko da doe. Taj kratki razgovor sve mi objasni, zadrhtah, ali to sam mogla uiniti protiv te etvorice koja su stajala ispred mene! Sjednite, prijatelji - ree Cardoville ljubei dva mladia upotrijebit emo vas kad se ukae potreba. Thrse progovori tada SaintFlorent pokazujui mi Cardovillea ovo je va sudac, ovo je ovjek od kojeg zavisi vaa sudbina. Razgovarali smo o vaem problemu. ini nam se da su vai zloini takve prirode da ete se veoma teko izbaviti. Ima etrdeset i dva svjedoka protiv sebe ree Cardoville koji je sjedio na Julienovim koljenima ljubei ovoga u usta i doputajui sebi najbestidnije dodire. Ve dugo vremena nikoga nismo osudili na smrt, nikoga iji su zloini ovako jasno bili dokazani. Moji zloini dokazani? Dokazani ili ne ree Cardoville dignuvi se i pristupivi mi toliko blizu da me gotovo dodirivao ti e, k... biti spaljena ako se slijepo ne pokori svemu to budemo zahtijevali od tebe. Opet gnusobe rekoh. Dakle, samo poputajui grozotama, nevinost moe izbjei zamkama koje joj zli ljudi postavljaju! Tako je to odgovori Saint-Florent. Slabiji mora popustiti eljama jaeg ili postati rtva njegove zloe. O vama se radi, Thrse, posluajte dakle! I razvratnik istovremeno poe skidati odjeu s mene. Uzmahnuh i odgurnuh ga s gaenjem, ali kako me taj pokret odbacio u ruke gospodina Cardovillea, ovaj me zgrabi za ruke, stisne ih i tako izloi napadima svog prijatelja. Pokidae mi vrpce na suknji, raskidae koulju, rubac oko vrata. U tren oka naoh se ispred tih udovita gola kao od majke roena. Opire se govorili su i jedan i drugi nastavljajui me svlaiti opire se... ova drolja misli da nam se moe oduprijeti... Ne skinue ni jedan jedini komad odjee a da mi uz put ne dadoe i nekoliko udaraca. im sam se nala u stanju u kojem su me eljeli vidjeti, obojica sjedoe u polukrune naslonjae koji su, kad bi se pribliili, stiskali nesretnika koji je stajao u sredini. To napravie i sa mnom kako bi me po miloj volji mogli dodirivati. Dok me jedan promatrao sprijeda, drugi me ispitivao straga. Cesto su meutim mijenjali uloge. Tako su me vie

92

od pola sata gledali, pipkali, ljubili upotrebljavajui sve mogue bestidnosti u tom ispitivanju. I to se toga uvoda tie, inilo mi se da obojica imaju gotovo jednake hirove. No ree Saint-Florent Cardovilleu zar ti nisam rekao da ima lijepu stranjicu! Da, dovraga, stranjica joj je prekrasna ree fikal i poljubi je. Malo kad sam vidio ovako oblikovana bedra. Kako su samo tvrda, kako svjea!... Kako se to moglo sauvati u ivotu kakav je provodila? Pa zato to mu se nikad nije podavala. Ve sam ti rekao da su pustolovine te djevojke vrlo zanimljive. Bez silovanja je nitko nikad nije dobio (i tada zavue pet prstiju u predvorje hrama ljubavi), ali imali su je... na alost, jer ovo je mnogo ire nego to je meni potrebno. Naviknut sam na pupoljke i nikad se ovime ne bih mogao zadovoljiti. Zatim me okrene i izvri isti obred na mojoj stranjici na kojoj nae isti nedostatak. Pa ti poznaje tajne ree Cardoville. Ipak u se posluiti odgovori Saint-Florent a ti, kojemu ovaj izvor nije potreban, ti koji se zadovoljava umjetnom aktivnou to, koliko god bolna bila za jednu enu, ipak usavrava zadovoljstvo, ti e je, nadam se, imati tek poslije mene. Tako je i pravo odgovori Cardoville ja u te gledati i uivati u ovoj predigri koja je tako draga mojoj pohoti. Ja u igrati djevojku s Julienom i la Roseom dok ti pomujai Thrse, a vjerujem da je prvo isto tako vrijedno kao i drugo. ak tisuu puta bolje. Tako su mi se ogadile ene!... Zar misli da bih mogao uivati u ovim bludnicama bez pustolovina koje i mene i tebe toliko uzbuuju? Nakon tih rijei bestidnici mi pokazae da njihovo stanje zahtijeva mnogo jae uitke. Digoe me i smjestie na iroki naslonja s laktovima naslonjenim na hrbat tog sje- dita, s koljenima na rukama i cijelim stranjim dijelom tijela potpuno sagnutim prema njima. Tek to me tako postavise, skinue gae, zadigoe koulje i ostadoe goli od pojasa nadolje. Tako goli, nekoliko puta prooe ispred mene pokazujui mi svoje stranjice i uvjeravajui me da je to neto sasvim drugo od onoga to sam ja njima mo-gla ponuditi. Taj njihov dio tijela bio je doista oblikovan kao u ena. Posebno je Cardovilleova bila bijela i obla, elegantna i puna. Onda poee nadraivati jedan drugoga ispred mene, ali bez izbacivanja sjemena. Cardoville je bio sasvim normalno graen. Ali zato je Saint-Florentov bio upravo straan. Zadrhtah kad se sjetih kakav me topuz obeastio. Oh, nebo blago, kako je ovjek s tolikim maem mogao traiti pupoljke? Je li ita drugo osim okrutnosti moglo upravljati njegovim hirovima? Ali kakvo novo oruje ugledae jo moje oi! Julien i la Rose, koje je sve to bez sumnje uzbudilo i koji su isto tako bili bez gaa, nastupie s kopljem u ruci... O, gospoo, nikad nita slino nije obeastilo moj pogled, pa bilo kakvi da su bili moji dosadanji opisi, ovo premauje sve to sam mogla opisati, jednako kao to carski orao natkriljuje ubavu golubicu. Naa dva razvratnika brzo dohvatie prijetee sulice. Poee ih milovati, nadraivati, pribliavati ustima i boj vrlo brzo postane mnogo ozbiljniji. Saint-Florent se nagne nad naslonja na kojem sam stajala, i to tako da se moja razmaknuta stranjica nalazila tono u visini njegovih usta. Ljubio ju je, jezik mu je lutao po jednom i po drugom hramu. Cardoville se naslaivao njime, a sam je pruao uitak la Rosi iji se strahoviti ud odmah zabio u ponueni tjesnac. Julien je stajao ispod Saint-Florenta, ustima ga je nadraivao, drao za bokove i micao ih prema pokretima Cardovillea, koji se prema svome prijatelju vladao kao prema najgorem neprijatelju ne isputajui ga sve dok tamjanom nije ispunio svetite. Nita nije bilo ravno Cardovilleovu zanosu u trenutku kad su mu se osjetila poela smirivati. Blago se preputao onome koji mu je izigravao mua, ali je zato snano stiskao onoga koji mu je bio ena, hroptao je poput ovjeka to izdie, izvikivao najuasnije kletve. Saint-Florent se meutim suzdrao i slika se pokvarila a da sam nije uspio prinijeti rtvu. Ti mi doista uvijek prua toliku nasladu kao da ti je tek petnaest godina ree Cardoville svom prijatelju. Istina je nastavi okrenuvi se la Roseu da me ovaj lijepi momak dobro zna uzbuditi... Zar ne smatra da sam danas malo preirok, anele dragi?... Nee vjerovati, Saint-Florente, ovo je trideset i esti put danas... A sad je na tebi red, dragi prijatelju nastavi besramnik smjetajui se u Julienova usta, s nosom priljubljenim uz moju stranjicu, dok je njegova stranjica bila izloena SaintFlorentu a sad s tobom po trideset i sedmi put. Saint-Florent se naslaivao Cardovilleom, la Rose Saint Florentom, koji je nakon kratke trke sa svojim prijateljem zapalio isti tamjan koji je bio primio. Iako je delirij SaintFlorenta bio prikriveniji, nije bio manje iv, manje vatren i manje zloinaki od Cardevilleova. Jedan je urlajui vikao sve to mu je padalo na pamet, drugi je suzdravao svoje osjeaje koji zbog toga nisu bili manje aktivni. Birao je rijei, ali jo prljavije i jo bestidnije. Ludilo i bijes kao da su oznaavali delirij jednoga, dok su zloa i okrutnost obuzimali drugoga. Hajde, Thrse, oivi nas ree Cardoville. Vidi da su baklje ugaene, opet ih treba zapaliti. Dok se Julien pokuavao naslaivati Cardovilleom, a la Rose sa Saint-Florentom, ova su dva razvratnika redom u moja usta morala stavljati svoje otupljene topuze. Dok sam sisala jednoga, rukama sam morala drmati i nadraivati drugoga. Zatim sam nekakvom tekuinom koju su mi dali morala navlaiti i jednog i drugog, kao i sve susjedne dijelove. Ali nisam samo morala sisati. Jezik sam morala okretati oko glavia, griskati ih zubima i istovremeno stiskati usnama. Naa su se dva pacijenta snano tresla. Julien i la Rose su se izmjenjivali kako bi poveali svoja uzbuenja izazvana

93

estim ulascima i izlascima. Kad su napokon dvije-tri rtve potekle u one prljave hramove, ja osjetih nekakvu tvrdou. Cardoville je prvi najavi, iako je bio stariji. Cijela zahvalnost koju mi prui bje snaan udarac po mojoj sisi. Saint-Florent se uskoro povede za njegovim primjerom. On svoju zahvalnost izrazi time to mi je gotovo otrgnuo jedno uho. Tada mi rekoe da se pripremim za postupak koji sam zasluila. Po nainu na koji su ovi razvratnici govorili, dobro naslutih kakve me muke oekuju. Preklinjati ih u stanju u kome su se obojica nalazili, znailo bi samo jo vie ih razjariti. Postavie me, dakle, golu kakva sam bila, u krug koji napravie i sva etvorica sjedoe oko mene. Redom sam morala prolaziti ispred svakog od njih i primati kaznu kakva se kome svidjela. Mladi nisu bili milostiviji od starih, ali mukama i zajedljivou najvie se isticao Cardoville kojemu se okrutni Saint-Florent jedva mogao pribliiti. Kratki odmor zamijeni ove okrutne orgije. Dopustie mi da odahnem nekoliko trenutaka. Bila sam slomljena, ali na moje iznenaenje izlijeie mi rane u manje vremena nego to mi ih zadae. Nikakvog traga ne ostavie, a onda poe sve iznova. Bilo je trenutaka kad su sva ta tijela bila kao jedno i kad je Saint-Florent, istovremeno i ljubavnik i ljubavnica, u izobilju primao ono to je nemoan tedljivo davao. Ve trenutak kasnije, ne radei nita, podavao se na sve naine, i usta i stranjica bijahu oltari na kojima su se prinosile strane rtve. Cardoville se nije mogao suzdrati gledajui te raskalaene slike. Videi da mu je prijatelj ve u krajnjem zanosu, ponudi se njegovoj pohoti. Ja sam otrila maeve i dovodila ih do mjesta u koja su se imali zariti, a moja je izloena stranjica sluila kao izazov pohoti jednih i kao predmet poruge i okrutnosti drugih. Naa dva razvratnika smirie se na kraju zbog napora koji su morali nadoknaditi, te izaoe bez ikakva gubitka, ali u stanju koje me preplai vie nego ikad. Hajde, la Rose ree Saint-Florent uzmi tu odrpanku i stegni mi je malo! Nisam odmah shvatila to je htio rei, ali mi grozno iskustvo ubrzo otkri smisao. La Rose me zgrabi, poloi na klupicu koja nije bila ira od jedne stope. I tu, bez ikakva uporita, noge mi padoe na jednu, a glava i ruke na drugu stranu. Onda mi i ruke i noge uvrstie za pod u najrazmaknutijem poloaju. Krvnik koji se spremao suziti staze oborua se dugim iljkom koji je na kraju imao navoteni konac i, ne vodei brigu o krvi koja e potei, ni o bolovima koje e mi nanijeti, udovite zaije ulaz u hram ljubavi ispred prijatelja koje je taj prizor zabavljao. Cim je to zavrio, okrene me i potrbuke poloi na klupicu. Iako su mi udovi padali, uvrstie ih i bestidni sodomski oltar zatvorie na isti nain. Ne spominjem vam svoju patnju, gospoo, i sami je moete zamisliti. Gotovo sam se onesvijestila. To je ono to mi je potrebno ree Saint-Florent kad su me opet poloili na lea i kad mu je nadohvat ruke bila tvrava koju je htio osvojiti. Kako sam navikao da berem samo pupoljke, kako bih bez ovog obreda mogao primiti neki uitak od ovog stvorenja? Saint-Florent nije mogao biti nadraeniji nego to je bio, morali su ga tui da bi ga suspregnuli. Priblii mi se s kopljem u ruci. Julien se pred njegovim oima naslaivao Cardovilleom da bi ga jo vie uzbudio. Saint-Florent me napadne. Razjaren otporom na koji je naiao, udari nevjerojatnom snagom, konci se pokidae, paklene muke nisu bile jednake mojima. A to je moja muka bila vea, to je naslada mog krvnika bila, ini se, vea. Na kraju sve popusti pred njegovom navalom, svu me razdre, uareni topuz dodirne samo dno, ali Saint-Florent, koji je htio tedjeti svoje snage, samo je to elio postii. Okrenue me, iste prepreke, okrutnik ih razgleda, sam sebe poe nadraivati, a onda rukama uze gnjeiti susjedne dijelove kako bi lake mogao prodrijeti u samu tvravu. Priblii joj se, njena prirodna malenost uini njegove napade jo eima i moj grozomorni osvaja vrlo brzo uniti sve prepreke. Krv me oblije. Ali zavojeva se ne obazirae na to. S dva snana zamaha prodre u svetite i prinese stranu rtvu ije bolove vie nisam mogla izdrati. A sad ja ree Cardoville odlijepivi me od njega ja ti je neu zaiti, draga keri, ali u je zato postaviti na poljski krevet koji e joj dati svu toplinu i svu gipkost koju nam tvoj temperament ili krepost odbijaju. La Rose odmah izvue iz ormara velik dijagonalni kri od bodljikava drva. Razvratnik me na taj kri htio poloiti. Kako je samo elio poveati svoj uitak! Prije nego to me prikovae, Cardoville mi gurne u stranjicu nekakvu srebrnu lopticu veliine jajeta. Gurne je pomou neke masti. Kuglica nestane. Tek to mi se nala u tijelu, osjetih kako se napuhuje i kako me pee. I ne sluajui moje jadikovke, vrsto me privezae za taj kri. Cardoville prodre prilijepivi se uza me. Poe mi pritiskati lea i stranjicu na vrkove na kojima su poivali. Julien se onda smjesti u nj. Tako sam morala podnositi dva tijela oslanjajui se jedino na proklete bodljike koje su me razdirale. Lako moete zamisliti moje patnje. Nema rijei koje bi mogle opisati ono to sam pretrpjela. Moj je krvnik meutim uivao, lijepio je svoja usta uz moja. inilo se kao da eli udahnuti moju bol kako bi poveao svoj uitak. Ne moete zamisliti kakvo je bilo njegovo ludilo, ali osjetivi da ga snaga naputa, po uzoru na svog prijatelja, sve je htio okusiti prije nego to ga potpuno napusti. Opet me okrenue, kuglica koju su izvadili izazva sad u vagini isti poar kao i na mjestu koje je bila napustila. Prodre i poe me pei u dnu same maternice. Leei sad potrbuke na uasnom kriu, bodljike su mi ranjavale mnogo njenije dijelove tijela. Cardoville provali na zabranjenu stazu. I dok ju je razvaljivao, drugi su se naslaivali njime. Moj krvnik

94

napokon osjeti krajnju opijenost i uasni krikovi najavie zavretak njegova zloina. Osjetih mlazeve njegove pohote. Pusti me. Idemo, prijatelji ree Cardoville mladiima ova drolja sad vama pripada, uivajte kako vam se svidi! Vaa je, preputamo vam je. Dva razvratnika me zgrabie. I, dok se jedan naslaivao sprijeda, drugi je prodirao otraga. Vie me razdirala njihova uasna veliina nego razbijanje umjetnih prepreka koje je bio stvorio Saint-Florent. I dok su se ovi mladii bavili mnome, on i Cardoville su se zabavljali s njima. Saint-Florent je napadao la Rosea otraga, ovaj je na isti nain postupao sa mnom, Cardoville isto tako s Julienom koji se uzbuivao na meni, ali na jednom pristojnijem mjestu. Bila sam sredite najbestidnijih orgija, njihov kamen temeljac, njihov izvor. La Rose i Julien su ve etiri puta bili prinijeli rtve na mojim oltarima, a Cardoville i Saint-Florent su se, iscrpljeniji i manje snani, zadovoljili samo jednom rtvom na oltarima mojih ljubavnika. Vie nisam mogla izdrati, mislila sam da u se svaki as onesvijestiti. Moj vam je drug nanio doista veliku bol, Thrse, ree mi Julien ali ja u sve to ispraviti. Nekoliko puta me natrlja uljem koje je drao u nekakvoj boici. Nestadoe tragovi svih okrutnosti koje su mi nanijeli moji krvnici, ali nita ne smiri moje bolove. Nikad nisam toliko bila prepatila. Uz umijee kojim briemo tragove svojih grozota, uzalud bi se alile one koje bi to htjele, zar ne, Thrse? ree mi Cardoville. Kakve bi dokaze mogle priloiti svojim optubama? Oh! ree Saint-Florent Ljupka Thrse nije u stanju koje bi joj doputalo da nas optui. Uoi dana kad i sama treba biti ubijena, od nje bismo, umjesto optubi, mogli oekivati samo molbe. Neka ne poduzima ni jedno ni drugo doda Cardoville. Kad bi nas i optuila, ne bi je sluali. Ugled i mo koje uivamo u ovom gradu uinili bi beznaajnom svaku njenu albu, jer bi je morala predati nama koji smo jedini njeni gospodari. Njene bi muke time bile samo okrutnije i dugotrajnije. Thrse mora znati da smo se mi s njom zabavljali iz jednostavnog i najprirodnijeg razloga koji doputa moi da zlostavlja nemo. Ona mora osjetiti da ne moe izbjei svojoj osudi, da je mora podnijeti i da e je podnijeti. I da bi uzalud priala kako je noas izala iz zatvora. Nitko joj ne bi vjerovao. Tamniar, koji je na ovjek, odmah bi to opovrgnuo. Zato e mu ova lijepa i njena djevojka, tako uvjerena u veliinu Providnosti, mirno izloiti sve to je podnijela i to je jo eka. To e biti pokora za grozne zloine koji su je doveli u ruke zakona. Uzmite svoju odjeu, Thrse, jo nije svanulo, ona dvojica koji su vas doveli povest e vas natrag u zatvor. Htjela sam neto rei, baciti se pred noge tim krvolocima, da ih smekam ili da ih zamolim da me odmah ubiju. Odvukoe me meutim i bacie u koiju u koju se zatvorie i moja dva vodia. Tek to su se nali unutra, opet ih obuzee bestidne elje. Dri je ree Julien la Roseu opet je moram probosti otraga. Nikad ranije nisam vidio stranjicu koja me tako strastveno stiskala. I ja u tebi uiniti istu uslugu. Uzalud sam se branila, Julien me svlada, i ovaj novi napad opet mi nanese strane bolove. Prekomjerna veliina napadaa, razdiranje onih dijelova, vatra koju je prokleta kugla izazvala u mojoj utrobi, sve je to sudjelovalo u izazivanju patnje koju je la Rose obnovio im je njegov drug svrio. Jo jednom dakle postah rtva zloinakog razvrata tih bestidnih sluga. Napokon stigosmo u zatvor. Primi nas tamniar. Bio je sam. Jo je bila no i nitko nas nije vidio kad smo se vratili. Odlazite u krevet ree mi tamniar vodei me u moju eliju i ako se ikad usudite rei da ste izlazili iz ovog zatvora, sjetite se da u ja sve to opovrgnuti i da vas ta nee izvui iz nevolja... Kao da u aliti to naputam ovaj svijet! pomislih im ostadoh sama. Kao da u se poplaiti to naputam svijet sastavljen od ovakvih udovita! Oh, neka me ruka Boja otrgne od njega onako kako joj se svidi, neu se vie aliti. Nesretniku roenom meu tolikim divljim zvijerima utjehu prua jedino nada da e ih brzo napustiti. Sutradan nitko nita ne spomene, a kako sam bila odluila da se prepustim sudbini, ivotarila sam ne hotei uzimati nikakvu hranu. Dan kasnije Cardoville me doe ispitivati. Nisam se mogla svladati da ne zadrhtim vidjevi kako hladnokrvno taj razvratnik vri pravdu, on, najvei krvolok meu ljudima, on koji je protiv svih prava te pravde koju je uvao okrutno zloupotrebljavao moju nevinost i nesreu. Uzalud sam se branila, taj neasni ovjek svojim umijeem pretvori u zloin sve moje obrane. Kad je taj nepravedni sudac utvrdio sve moje krivice, bio je jo toliko bestidan da me je zapitao poznajem li u Lyonu nekog bogatog ovjeka po imenu Saint-Florent. Odgovorih da ga poznajem. Dobro ree Cardoville vie mi nita nije potrebno. I taj gospodin Saint-Florent kojega vi poznajete kae da i on vas poznaje. Kae da vas je upoznao meu lopovima i da ste mu vi prvi oteli novac i novanik. Vai su mu drugovi htjeli spasiti ivot, ali vi ste im savjetovali da ga ubiju. On je meutim uspio pobjei. Taj isti gospodin Saint-Florent dodaje da vas je prije nekoliko godina prepoznao u Lyonu i da vas je, povjerovavi vam na rije da ste izmijenili ponaanje, pozvao da ga posjetite. I dok vas je on za tog posjeta nagovarao da ustrajete na dobrom putu, vi ste mu ukrali sat i sto lujdora koji su se nalazili na kaminu... Iskoristivi prijezir i bijes koji su u meni izazvale te tako grozne klevete, Cardoville naredi pisaru da napie kako svojom utnjom i izrazom lica priznajem optube. Padoh na koljena, svod je odzvanjao od mojih krikova, glavom sam o pod udarala da sebi to prije smrt zadam. Bijes me sprijeio da kaem bilo to drugo osim:

95

Krvnice, obraam se pravednom Bogu da me osveti zbog tvojih zloina, on e prepoznati nevinost, nagnat e te da se pokaje zbog nedostojne zloupotrebe svoje vlasti! Cardoville pozvoni. Ree tamniaru da me povede u eliju budui da zbog svog nemira, oaja i grinje savjesti nisam u stanju da odgovaram na pitanja, ali da je ispitivanje ionako gotovo jer sam priznala sve svoje zloine. I krvnik mirno izae. Izae a da ga grom ipak nije pogodio! Rasprava se zavri onako kako su to htjeli mrnja, osveta i razvrat. Odmah me osudie i povedoe u Pariz gdje je kazna imala biti potvrena. Na tom kobnom putu koji sam, iako nevina, morala zavriti kao najvea zloinka, srce mi poee razdirati najturobnije i najbolnije misli. Pod kakvom sam to nesretnom zvijezdom roena, govorila sam u sebi, da ne mogu zamisliti ni jedan plemeniti in a da odmah ne upadnem u more nevolja! I kako je mogue da ta Providnost za koju sam smatrala da voli pravdu, kako je mogue da ta Providnost kanjava moje kreposti i da istovremeno uzdie one koji me unitavaju svojim zloinima! Jedan zelena u djetinjstvu htio me nagovoriti da poinim krau, odbih, on se obogati. Upadoh meu razbojnike i pobjegoh s ovjekom kojemu spasih ivot. On me iz zahvalnosti obeasti. Sretoh razvratnog plemia koji natjera pse na mene samo zato to sam odbila da mu otrujem tetku. Nakon toga sretoh rodoskvrnog i zloinakog lijenika kojeg htjedoh odvratiti od groznog zloina. Krvnik me obiljei kao zloinku. On je ipak poinio zloin, postaje bogat, a ja sam prisiljena da prosim koru kruha. Htjedoh primiti sakramente, pomoliti se Svevinjem, poaliti se na nevolje koje me prate, ali umjesto pred Svevinji sud, gdje sam se nadala oistiti od svojih grijeha, stigoh na krvavu pozornicu svoje sramote. udovite koje me zloupotrijebilo i unitilo postiglo je najvee poasti svog reda, a ja sam upala u najuasniju bijedu. Pokuah spasiti enu od bijesa njena mua, a okrutnik me htjede ubiti prolijevajui mi krv kap po kap. Htjedoh pomoi siromanom, on me pokrade. Pruih pomo onesvijetenom ovjeku, nezahvalnik me natjera da poput ivotinje okreem kota. Naslade radi, vjea me. Njemu je sudbina naklonjena, a ja moram umrijeti na stratitu zato to sam prisilno radila kod njega. Jedna neasna ena eli me nagovoriti na novo zlodjelo, jo jednom gubim ono malo to imam da bih spasila blago njene rtve. astan ovjek, nudei mi svoju ruku, eli nadoknaditi sva zla koja sam pretrpjela, ali umire na mojim rukama prije nego to je to uspio ostvariti. Izlaem se opasnosti da iz vatre izbavim tue dijete. Majka me tog djeteta optuuje kao zloinku. Upadam u ruke svojoj smrtnoj neprijatelj ici koja me na silu eli odvesti ovjeku ija je strast odsijecati glave. Spaavam se od maa tog krvnika, ali samo zato da bi me zahvatio ma Temide. Traim zatitu od ovjeka kojemu sam spasila ivot. Usuujem se oekivati njegovu zahvalnost, on me dovodi u svoju kuu i podvrgava najgorim strahotama. Nalazi nepravednog suca od kojeg zavisi moj ivot, obojica me vrijeaju, obojica ele da me unite. Sudbina mi smrt dosuuje. Eto to sam sve doivjela od ljudi, eto to sam sve nauila u njihovim opasnim spletkama! Je li udo to moja dua sasuena nesreom i ogorena sramotom i.nepravdama eli samo da prekine veze s ovim svijetom? Tisuu puta se ispriavam, gospoo ree nesretna djevojka zavravajui ovdje svoje pustolovine. Tisuu puta se ispriavam to sam uprljala va duh tolikim bestidnostima, u jednu rije, to sam zloupotrijebila vau strpljivost. Moda sam uvrijedila nebo ovim prljavim priama, ponovo otvorila svoje rane, uznemirila va mir. Zbogom, gospoo, zbogom! Sunce se die, moji uvari me zovu, prepustite me mojoj sudbini, ne plaim se je, skratit e mi muke. Ovaj posljednji trenutak straan je jedino za sretnog ovjeka kojemu su dani protjecali nepomueni nikakvim oblakom. Ali nesretno stvorenje koje je samo otrov udisalo, iji su slabani koraci samo po trnju gazili, koje je svjetlo dana vidjelo jedino onako kako zalutali putnik vidi sijevanje munje, ono kojemu je okrutna sudbina otela roditelje, prijatelje, imutak, zatitu i pomo, ono kojemu na svijetu jedino pla dane skrauje, a patnja e gasi, to stvorenje, kako rekoh bez straha oekuje smrt, eli je kao mirnu luku gdje e je ekati odmor uz Boga, koji je i suvie pravedan da bi dopustio da nevinost osramoena na zemlji ne dobije na jednom drugom svijetu naknadu za pretrpljena zla. estitost gospodina Corvillea nije mogla sluati ovu priu a da ne bude duboko ganuta. Sto se tie gospoe Lorsange, u kojoj, kako smo ve rekli, uasne greke mladosti ipak nisu bile ugasile osjeaje, ona se gotovo onesvijestila. Gospoice ree ona Justini teko je sluati vas i ne posvetiti vam najveu panju. Moram li vam priznati kako me nekakav neizrecivo njean osjeaj koji vam ne mogu opisati neodoljivo privlai vama, nagonei me da vaa zla osjeam kao vlastita. Niste mi rekli svoje ime, zatajili ste mi svoje porijeklo, ali preklinjem vas da mi odate svoju tajnu. Nemojte misliti kako me neka isprazna znatielja nagoni na ovakve rijei... O, Boe dragi, je li istina ono to nasluujem,... O, Thrse! Jeste li vi Justine?... Jeste li vi moja sestra? Justine! Gospoo, kakvo ime! Ona bi danas bila vaih godina... Juliette! Zar to tebe ujem ree nesretna zatoenica i baci se u naruje gospoe de Lorsange. Ti... Sestro moja!... Ah! Umrijet u mnogo manje nesretna ako te jo jednom zagrlim!... I dvije sestre, u vrstom zagrljaju, samo jecajima i plaem nastavie svoju priu. Ni gospodin de Corville nije mogao zatomiti suze. Osjeajui da ne moe tako lako prijei preko onoga to je upravo uo, ode u drugu sobu, napie ministru pismo u kojem

96

snano ocrta strahotu sudbine jadne Justine, koju emo mi i dalje nazivati Thrse. Jamei za njenu nevinost, zamoli ga da do konanog razjanjenja cijelog dogaaja tobonja zloinka ostane u njegovu dvorcu. Jo mu obea da e je dovesti im primi njegovo nareenje. Onda se predstavi Thr?sinim uvarima, dade im svoje pismo i ree da e on odgovarati za zatoenicu. Oni ga posluae i povjerie mu Thrse. Stigne koija. Doite, nesretnice jadna ree tada gospodin de Corville sestri gospoe de Lorsange doite, sve e se sad izmijeniti. Nije reeno da e vae vrline ostati nenagraene i da e ista dua koju vam je poklonila Priroda uvijek samo na zlo nailaziti. Hodite s nama, od sada jedino 0 meni ovisite... 1 gospodin de Corville ispria to je upravo uinio. Potovani i dragi ovjee ree gospoa de Lorsange i baci se pred noge svog ljubavnika ovo je najljepe djelo koje ste do sada napravili. To je djelo ovjeka koji uistinu poznaje srce ovjeka i duh zakona, koji e osvetiti napadnutu nevinost. Evo vae zatoenice, gospodine, evo je! Pristupi, Thrse, pristupi, potri, pohrli pred noge svog zatitnika koji te nee napustiti kao drugi. Oh, gospodine, ako mi je ljubav s vama bila draga, koliko e mi unaprijed, uvrena najnjenijim potovanjem, biti jo draa!... I obadvije ene jedna za drugom zagrlie koljena svog plemenitog prijatelja i orosie ih suzama. Vrlo brzo stigoe u dvorac. Tu gospodin de Corville i gospoa de Lorsange odmah uinie sve kako bi Thrse iz krajnje bijede prela u najveu udobnost. Hranili su je najprobranijim jelima. Spavala je u najmekem krevetu, htjeli su da ona zapovijeda kod njih. Najzad, udijelie joj najveu panju koju je mogla oekivati od dviju osjetljivih dua. Nekoliko su joj dana davali lijekove, kupali je, ukraavali, uljepavali, bila je ljubimica dvoje ljubavnika, nije se znalo tko joj vie eli ublaiti pretrpljene patnje. Brigom izvrsnog lijenika odstranie joj sramotnu ljagu, okrutni plod Rodinove opaine. Panja Thr?sinih dobroinitelja vrlo brzo postigne uspjeh. Tragovi nesree ve su nestajali s ela ljupke djevojke. Ve ga je draest poela osvajati. Blijede obraze zamijenilo je rumenilo njenih godina oslabljenih od tolikih patnji. Godinama ugaeni smijeak ponovo se pojavio na njenu licu. S dvora su stizale najbolje vijesti. Gospodin de Corville bio je pokrenuo cijelu Francusku, oivio ar gospodina S... koji mu se pridruio u opisivanju Thr?sinih nesrea. Na kraju stigne i kraljevo pismo koje oslobodi Thrse od svih nepravednih optubi, vrati joj ugled estite graanke, uutka zauvijek sudove koji su je htjeli osramotiti, i osigura rentu od tisuu zlatnih talira otetih iz radionice krivotvoritelja iz Dauphin. Htjeli su uhvatiti Cardovillea i Saint-Florenta, ali kako je Thr?sine muitelje uvijek pratila sretna zvijezda, prvi je, prije nego to su mu zloini bili otkriveni, bio imenovan... a drugi vrhovnim trgovinskim upraviteljem u kolonijama. Svaki se ve nalazio na svom novom poloaju, zato su naredbe pogodile samo mone obitelji koje su vrlo brzo stiale oluju i, zahvaljujui bogatstvu, zlodjela ovih udovita ubrzo bjehu Kad je Thrse ula tolike ugodne vijesti, umalo da nije umrla od radosti. Vie dana je u krilu svojih zatitnika bez prestanka plakala lijevajui suze radosnice, ali odjednom se njeno raspoloenje, bez ikakva vidljivog razloga, naglo promijeni. Postade tuna, nemirna, zamiljena, nekoliko je puta zaplakala ak i meu prijateljima, ne mogavi im objasniti razloge svoje tjeskobe. Nisam roena za tako veliku sreu govorila je gospoi de Lorsange... O, sestro draga, ne vjerujem da ovo moe due potrajati. Uzalud su je uvjeravali da su sve muke zavrene, da se vie ne mora niega plaiti. Nita je nije moglo smiriti. Kao da je tom tunom stvorenju bila odreena samo nesrea, kao da je osjealo ma sudbine koji joj je bez prestanka visio nad glavom, kao da je ve osjeala posljednji udarac koji 1. to se tie redovnika iz samostana Sainte-Marie-des-Bois, zabrana vjerskih redova otkrit e uasne zloine ove grozne bagre! (Autorova napomena.) e je potpuno unititi. Gospodin de Corville je jo bio na ladanju. Bio je kraj ljeta. inilo se da e nailazak strane oluje pomutiti planiranu etnju. Vruina ih je prisilila da sve ostave otvoreno. Munja je bljesnula, grad poeo padati, vjetar fijukati, a nebeska vatra strahovito razdirati oblake. inilo se kao da se Priroda naljutila na svoje djelo, kao da je sve htjela unititi i stvoriti nove oblike. Prestraena gospoa de Lorsange zamoli svoju sestru da odmah sve zatvori. Thrse pokua smiriti svoju sestru i potri prema prozorima koji su se ve ruili. Jednu minutu se borila protiv vjetra, a onda je udar groma naglo odbaci nasred sobe. Gospoda de Lorsange strahovito krikne i onesvijesti se. Gospodin de Corville pozove u pomo, svi se trcae, gospoa de Lorsange se osvijesti, ali nesretna Thrse bje pogoena tako da je nita vie nije moglo spasiti. Munja ju je pogodila u desni dio grudi spalivi joj uz put prsa, lice i cijeli trbuh. Pogled na jadno stvorenje izazivao je pravu jezu. Gospodin de Corville zapovjedi da je odnesu... Ne ree gospoa de Lorsange i mirno se digne ne, ostavite je pred mojim oima, gospodine, moram je promatrati kako bih uvrstila odluku koju sam upravo donijela. Sluajte me, Corville, i ne suprotstavljajte se ni najmanjem dijelu plana od kojeg me sad nita na svijetu ne bi moglo odvratiti. Neuvene nesree koje je osjetila ova jadnica, iako je uvijek potovala svoje dunosti, imaju u sebi neto i suvie izuzetno a da se ne bih zamislila nad samom sobom. Nemojte misliti da sam zaslijepljena lanom sreom koju su u tijekom Thr?sinih pustolovina uivali krvnici to su je muili. Ti su hirovi Boje ruke

97

zagonetka koju mi ne moramo odgonetnuti, ali koja nas nikad ne smije zavesti. O, prijatelju moj! Srea zloina samo je kunja u koju Providnost dovodi krepost, ona je kao munja ije varave vatre samo na trenutak ukraavaju nebo da bi odmah zatim zadala smrt nesretniku koga je zabljesnula. Primjer vidimo pred svojim oima. Nevjerojatna zla, strahovite i neprekidne nesree ove ljupke djevojke upozorenje su koje vjenost alje mojoj savjesti, navodei me da je konano predam u njene ruke. Kakvoj se kazni od nje mogu nadati ja koja sam razvratom, bezvjerstvom i naputanjem svih naela ispunila svaki trenutak svog ivota? emu se mogu nadati ja kad je ovo doivjela ona koja za cijelog svog ivota nikakav pravi grijeh sebi nije mogla zamjeriti. Rastanimo se, Corville, vrijeme je, nikakve veze nas ne veu, zaboravite me, i dopustite mi da vjenim kajanjem pred Svevinjim Biem oplaem bestidnosti kojima sam se okaljala. Ovaj strani udarac bio je potreban mom obraenju u ovom ivotu, usuujem se rei da e mi donijeti sreu na drugom. Zbogom, gospodine! Kao posljednji znak vaeg prijateljstva oekujem da neete poduzeti nikakvu istragu da biste doznali to sam postala. O, Corville! ekam vas na jednom boljem svijetu, vae vrline vas tamo moraju dovesti. Neka mi trapljenje kojem u se predati da bih oplakala svoja zlodjela i u kojoj u provesti nesretne godine koje mi jo preostaju, dopusti da vas jednog dana ondje sretnem. Gospoa de Lorsange odmah napusti kuu. Uzme sa sobom neto novca, pope se u koiju, a ostatak svog imetka ostavi gospodinu de Corvilleu da ih upotrijebi u dobrotvorne svrhe. Otputuje u Pariz, ue u karmelianski red, gdje nakon vrlo kratkog vremena postane pravi uzor, svojom velikom pobonou, mudrou duha, i ispravnim ponaanjem. Gospodin de Corville dobi najasnije poloaje u svojoj domovini, poloaje kojih je, uostalom, bio i dostojan. Uivao je velik ugled, jer je istovremeno radio za sreu svog naroda, za slavu svog gospodara kojemu je, iako ministar, dobro sluio, i za dobro svojih prijatelja. O vi, koji lijete suze nad nedaama kreposti, vi koji alite nesretnu Justinu, opratajui joj moda suvie snane opise kojima je morala pribjei, barem iz ove prie izvucite istu pouku kao i gospoa de Lorsange! Vjerujte s njom da se istinska srea nalazi samo u krilu kreposti, i da Bog, iz razloga koje nemamo prava istraivati, doputa da na zemlji bude progonjena samo zato da je na nebu nagradi najljepim naknadama. Kratki prikaz Sadeova ivota 1740. 2. srpnja. U Htel de Cond, u Ulici Cond u Parizu, grofica Marie-Elonore de Sade, roena (1712.) de Maill de Carman, dvorska dama kneginje de Cond, s kojom je krvno vezana, donosi na svijet sina u sedmoj godini braka s Jean-Baptiste-Joseph-Franoisom grofom de Sadeom, roenim 1702., gospodarom Saumane i La Coste, suvlasnikom Mazana, kraljevskim namjesnikom pokrajina Bresse, Bugey, Valromey i G ex, ambasadorom kod minhenskog izbornog kneza. 3. srpnja. Dijete je krteno pod imenima , u crkvi Saint-Sulpice. 1745.- 1750. Donatien svoj prvi odgoj prima u oinskoj kui u Provenci, posebno u Saumani, uz svog strica upnika d'Ebbreuila, pisca knjige Petrarkin ivot. 1750. Donatien stupa u Harcourtovu kolu kod Isusovaca, osim toga, dobiva i posebnog uitelja, oca Ambleta. 1. Grekom. Roditelji su mu bili namijenili imena Louis-AldonseDonatien. 1754. Kao lana rjrilino stare plemike obitelji, mladog markiza primaju u kolu lake konjice. 1755. Imenovan je potporunikom bez plae u Kraljevskoj pjeadijskoj pukovniji. 1756.- 1759. Sudjeluje u sedmogodinjem ratu, imenovan je zastavnikom karabinijerske pukovnije (1757.), zatim kapetanom konjanike pukovnije Bourgogne (1759.). 1763. 15. oujka. Markiz de Sade nalazi se ve vie mjeseci u Parizu, slubeno je demobiliziran, kao i mnogi drugi oficiri nakon Parikog sporazuma. I dalje ima in konjanikog kapetana. 17. svibnja. Vjenanje Donatiena de Sadea i RenePlagije Cordier de Launay (roene 1741.), starije keri gospodina de Montreuila, predsjednika sudskog vijea, proslavljeno u crkvi Saint-Roch s odobrenjem kraljevske obitelji. 29. listopada. Kralj izdaje nareenje da se markiz de Sade zatoi u tvravu Vincennes zbog razvrata. 13. studenoga. Sade je osloboen pod uvjetom da se povue u dvorac d'Echauffour (Normandija), vlasnitvo obitelji Montreuil. 1764. Svibanj. Kralj doputa Sadeu da poe u Dijon, ako tu ostane samo onoliko vremena koliko je potrebno da mu parlament Bourgogne preda dunost kraljevskog namjesnika provincija Bresse, Bugey, Valromey i G ex, dunost, koju mu ustupa otac. Kolovoz. Sade je u Parizu. Svotom od dvadeset i pet lujdora uzdrava gospoicu Cloet ili Colette, glumicu u ComdieItalienne. Rujan. Kralj opoziva nareenje o prisilnom boravku u dvorcu Echauffour. Prosinac. Policijski inspektor Marais izjavljuje u svom izvjetaju da je toplo preporuio Brissautovoj (vlasnici javne kue), ne objanjavajui joj o emu se radi, da mu (Sadeu) ne pribavlja djevojke za zabavu u kuicama. 1765. Oujak, travanj. Sade podmiruje trokove za toaletu i predstave gospoice Beauvoisin, u koju je zacijelo zaljubljen. Svibanj, lipanj, srpanj. Za jednog putovanja u Provencu s gospoicom Beauvoisin, Sade produuje boravak na svom imanju La Coste. Prireuje bune gozbe na kojima ovu gospoicu predstavlja, ako ne kao enu, a ono barem kao blisku roakinju. Rujan. Sade je u Parizu. Vie boravi kod Beauvoisinove nego kod vlastite ene. 1766. Sijeanj. Sade je prekinuo s Beauvoisinovom i povezao se s gospoicom Dorville, visokom, ljupkom djevojkom koja se nedavno oslobodila iz harema

98

Huguetove (izvjetaj inspektora Maraisa). Svibanj. Nalazi se u Avignonu sa stricem upnikom Ebbreuila. Rujan. U Parizu je, posjeuje gospoicu Le Poy iz Opere. 1767. 24. sijenja. Pogreb grofa de Sadea u Parizu. Markiz, njegov sin, jedini je nasljednik. Travanj. Sade je u Lyonu s Beauvoisinovom. Listopad. Neemo dugo morati ekati glas o novim groznim pothvatima gospodina grofa de Sadea. (Izvjetaj inspektora Maraisa.) 1768. Oujak. Sade je ve napustio gospoicu Rivi?re iz Opere. 3. travnja. Tog dana, na Uskrs, Rose Keller, udova Valentin, 36 godina stara, bjei kroz prozor prvog kata Sadeove kuice u Arcueilu. Zali se po selu da je bila zatvorena, a zatim bievana, i pokazuje svoje rane. Pregledao ju je jedan kirurg. Policija prima tubu koju sutradan predaje sucu Arcueila. 7. travnja. Rose Keller odustaje od tube uz naknadu od 2.400 franaka (gotovo deset tisua dananjih franaka), plus sedam zlatnih lujdora za trokove lijeenja. 10., 15. travnja. Sade odlazi u zatoenitvo u dvorac S amure. Prati ga samo otac Amblet. 30. travnja. Inspektor Marais premjeta ga u Pierre- Encise, utvrdu u blizini Lyona. Poetak lipnja. Sade je doveden u Pariz. Zatvoren je u Conciergerie. 10. lipnja. Sadea ujutro ispituju, a po podne ga sud osuuje na 100 livri globe. Kako je pokazao Kraljevo pismo o pomilovanju, vie ne moe biti gonjen. Iduih dana ponovo ga odvode u Pierre-Encise. Studeni. Po Kraljevu nareenju, markiz de Sade je opet na slobodi, pod uvjetom da se povue na svoja imanja u Provenci. 1769. Svibanj. Sade je u Parizu, naoko osloboen svojih nastranosti. 2 7. lipnja. U Parizu se raa Donatien-Claude-Armand, drugi markiev sin. 1770. Kolovoz. Markiz opet preuzima dunost u konjanikoj pukovniji Bourgogne. Njegov dolazak izaziva razliita reagiranja. 1771. Oujak. Sade dobiva nekakav nalog od zapovjednika jedinice. 17. travnja. U Parizu se raa Madeleine-Laure, ki markiza de Sadea. Kolovoz. Sade se zbog dugova nalazi u zatvoru. Studeni. Nalazi se u La Costi sa enom i njenom mlaom sestrom, AnneProspre de Launay. Sve do idueg svibnja. 1772. Sade ostaje na svojim imanjima, prireuje zabave i kazaline predstave na sceni dvorca u La Costi. 27. lipnja. Za kratkotrajnog boravka u Marseilleu, Sade sa svojim slugom Latourom posjeuje etiri javne ene kojima je oko dvadesetak godina. Naveer odlazi jednoj drugoj kurtizani, Margueriti Coste. Sutradan, u nedjelju, vraa se na svoja imanja. 30. lipnja. Marguerite Coste ali se policijskom poruniku u Marseilleu. Boli je trbuh. Njena muterija od 27. lipnja dala joj je otrovane bombone od anisa. I. srpnja. Tubu podnose i etiri prve djevojke koje takoer osjeaju bolove u crijevima. Osim toga, one Sadea i Latoura optuuju za sodomiju. 4. srpnja. Naredba za hapenje Sadea i njegova sluge. II. srpnja. Istraga u La Costi. Markiz je pobjegao sa svojom svastikom. 3. rujna. Sadea i Latoura, koji su odsutni, osuuju, zbog trovanja i sodomije, na javno priznanje uinjenog zlodjela pred glavnim portalom marseilleske katedrale prije nego to Sadeu bude odsjeena glava, a Latour objeen. Zatim e tijela reenog gospodina i reenog Latoura biti spaljena, a njihov pepeo baen u vjetar. Odlukom provansalskog parlamenta od 11. rujna ova je osuda potvrena i stupila je na snagu. Dana 12. rujna, na velikom trgu u Aixu, unitene su slike Sadea i Latoura. Markiz je u Italiji s gospoicom de Launay. Putuju pod imenom grofa i grofice de Mazan. Studeni. Sade je u Chamberyju (tada Sardinijsko kraljevstvo). 8. prosinca. Takozvani grof de Mazan uhapen je u Chamberyju na traenje gospoe de Montreuil koju podrava francuski dvor. Zatim je odveden u tvravu Miolans. Latour mu se dragovoljno prikljuuje. 1773. 6. oujka. Gospoa de Sade, koja utrostruuje svoje pokuaje da oslobodi mua, u pratnji jednog povjerljivog ovjeka i preobuena u muko odijelo stie pred veer u Chambry. 18. oujka. Gospoa de Sade je u La Costi, ali i dalje alje molbe grofu La Tour, sardinijskom kralju. 30. travnja. Sade naveer, s Latourom i jednim drugim zatoenikom, barunom Alleom de Songyjem, uspijeva pobjei iz tvrave. Konac 1773. Gospoa de Montreuil postie da Kralj izda naredbu da se markiz uhapsi. 1774. Sade luta i skriva se po junoj Francuskoj, u Italiji. S vremena na vrijeme boravi u La Costi koju ponekad posjeuju policajci. Gospoa de Sade na sve naine pokuava postii ponitenje osude svog mua. Nada se da e Sadeu pribaviti potpunu i definitivnu slobodu. I gospoa de Montreuil nastoji da se poniti osuda iz Aixa, ali eli da joj zeta nakon toga zatvore u Bastillu. U takvim okolnostima markiz se povlai u La Costu. Odluili smo, a za to postoji tisuu razloga, da se ove zime to manje pojavljujemo u drutvu, pie Sade svom upravitelju. 1775. Roditelji triju vrlo mladih djevojaka iz Vienne i Lyona tue Sadea zbog otmice i zavoenja. 11. svibnja. Jedna sobarica u La Costi raa djevojicu kojoj je Sade otac. Potkraj godine Sade je opet u Italiji, pod imenom grofa de Mazana. 1776. Sijeanj. Gospodina de Mazana hapse u Napulju. Zamjenjuju ga za nekog pobjeglog blagajnika. U toku godine Sade se opet vraa u La Costu. 1777. 14. sijenja. U Parizu pogreb majke grofa de Sadea. 17. sijenja. Otac jedne slukinje iz dvorca trai svoju ker i puca iz pitolja u Sadea. Promauje ga. 13. veljae. Sade je uhapen u sobi svoje ene u Parizu, u Ulici Enfer. Marais ga odvodi u Vincennes. 1778. 27. svibnja. Kralj izdaje naredbu kojom omoguava Sa- deu da sud u Aixu poniti svoju odluku. 20. lipnja. Sade u pratnji Maraisa stie u Aix. 30. lipnja. Parlament Provence ponitava proces iz 1772. godine. 14. srpnja. Konano hapenje. Osuda

99

glasi 50 livri globe i tri godine zabranjen dolazak u Marseille. Sade se u pratnji Maraisa opet vraa u Vincennes. 16. srpnja. Sade bjei kod Valence. 26. kolovoza. Marais ga opet hvata u La Costi. 7. rujna. Vraen je u Vincennes. 1781. 13. svibnja. Umire Anne-Prospre de Launay. 13. srpnja. Gospoi de Sade prvi put doputaju da vidi svog mua. 1782. 12. srpnja. Sade zavrava rukopis Dijalog izmeu sveenika i samrtnika. 1784. 29. veljae. Premjeten je u Bastillu. 1785. Sade pie Sto i dvadeset dana Sodome. 28. studenoga. Sade zavrava rukopis koji je dopro i do nas. 1787. 8. srpnja. Dovrava priu Nedae kreposti petnaest dana nakon to ju je poeo pisati. 1788. Od prvog do osmog oujka. Redigira cijelu Eugnie de Franval. 1. listopada. Redigira svoj Katalog autorovih djela. 1789. 2. srpnja. Napravivi doglasalo od lijevka, Sade vie sa svog prozora da u Bastilli kolju zatvorenike i da ih treba osloboditi. 4. srpnja. Premjetaju ga u Charenton. Nije mogao ponijeti ni svoje knjige ni biljeke. 14. srpnja. U tvravi je opljakana Sadeova soba. 1790. 2. travnja. Sade izlazi iz Charentona, slobodan je. Sutradan, u samostanu Saint-Aure, gospoa de Sade odbija da ga primi. Ona e 9. lipnja dobiti rastavu od stola i postelje. 25. kolovoza. Sade se vee s jednom mladom glumicom, Marie-Constance Renelle, naputenom suprugom gospodina Balthazara Quesneta, koja ima jedno dijete. 1791. Objavljena je Justine. 22. listopada. Prva predstava drame Grof Oxtiern, ili Nevolje razvrata na sceni Thtre Moli?re. 1792. Kolovoz. Sade sveano osuuje emigriranje svojih sinova. Rujan. Tajnik je okruga Piques. 1793. Travanj. Imenovan je javnim tuiteljem. Svibanj. Postaje predsjednik okruga. Prosinac. Uhapen je zbog umjerenjatva i odveden u Madelonnettes. 1794. Premjeten je u Carmes, u Saint-Lazare, a zatim, radi zdravlja, u sanatorij Picpus. 1795. Objavljena je Filozofija u budoaru te Aline i Valcour ili filozofski roman. 1797. Objavljena je Nova Justine, ili Krepost u nevolji koji slijedi Pria o Julietti, njenoj sestri. 1799. Veljaa. Sade radi u kazalitu u Versaillesu. Prosinac. U Versaillesu repriza Oxtierna. Sade igra ulogu Fabricea. 1800. Srpanj. Izlazi Zolo i njena dva pratioca. Listopad. Objavljeni Zloini ljubavi. 1801. 6. oujka. Premetaina kod izdavaa Massa. Hapse Sadea kojeg nalaze kod izdavaa. Zatvoren je u Saint-Plagie, zatim u Bic?tre. 1803. 27. travnja. Premjeten je u Charenton. 1809. U Italiji umire porunik Louis-Marie de Sade. 1810. U Echauffouru umire markiza de Sade. 1813. Objavljena Markiza de Gange. 1814. 3. prosinca. U Charentonu umire Sade Napomena: Ako vam se knjiga svidjela, kupite je. Na taj nain podravate autore i izdavae i omoguujete izdavanje novih knjiga. ibs@crostuff.net

100