5

ČIČA -GLIŠA

There is a house in New Orleans

They call the Rising Sun
And it's been the ruin of many a poor boy
And God I know I'm one

Oh mother tell your children

Not to do what I have done
Spend your lives in sin and misery
In the House of the Rising Sun

6
Pokrila glavu jastukom

Vidiš koja su doba,

a ona ne ustaje, leži - i dalje, viče: ” Oj, oj…
A joj”

Zar nisam dobar prema njoj?

Pokrila glavu jastukom

Čini mi se da ne nastane dan dok ga ne porodi.

Pušim cigaretu. Čekam da kaže: "Hodi!"

7
Neke palme

Navikao sam se buditi u podne.

Navikao sam se buditi loš.
Po navici lice perem kao keramičke pločice.
Tepam: „Ove će drage očice
Nekad na nekom jugu gledat neke palme.“
I onda se vraćam natrag u krevet.

8
Usamljena žena

Jutros kad sam pomaknuo zavjesu

pomislio sam da sam načinio pokret rukom
kao da mašem.

To me je uplašilo.

Ustao sam i vratio zavjesu na mjesto.

„Kako si glup!“, pomislio sam,

„Opet je bilo kao da mašeš.“

Za par minuta na vratima je zvonila

Usamljena žena.

9
Lijepa susjeda

Lijepa susjeda
mi je donijela svoju kabanicu,
rano,
dok sam još spavao
jer je vidjela da se strašno oblači,
i da će kiša pljuštati.
Bilo joj je žao
da opet pokisnem kao zadnji put
kad sam sa sobom ponio dva kišobrana;
jedan da vratim posuđen ( jer stalno gubim
kišobrane),
drugi jer se spremala kiša…
…i vratio sam se do gole kože mokar.
Nisam se mogao odlučiti koji kišobran da
otvorim…
Još gora su moja oklijevanja…

10
Stranac kojem sam zapalio cigaretu

Mene najbolje zna slučajan prolaznik

na stanici
kojeg sam upitao za smjer.

Mene najbolje zna stranac kojem sam

pripalio cigaretu.

“Vatre?”
“Da.”
“Hvala.”

11
Priđu mi ljudi

Priđu mi ljudi nešto kažu ja im

kažem: „A ha“

Gledam kako se onaj čovjek tamo gega, traži

da dođe do daha.

Priđu mi ljudi nešto kažu ja im

kažem: „E da“

Poledaj i ti kako onaj čovjek, čitaoče dragi,

umoran
na onu ledinu pada kao da na nju sjeda…

Priđu mi ljudi ja im
kažem: „E da“

12
Oprala suđe, spremila nešto za jelo

Otišla bi u kuhinju, oprala suđe, spremila nešto

za jelo.
Pospremila postelju i rasklonila razbacane novine
i knjige:

“Ne znam ti reći nijednu poslovicu”, kažem joj.

“Sve što trebam znati pročitam na tvom licu.”

13
Paprike i paradajz za zimnicu

Još ne razumijem njenu želju

da sve vedre oblake

tog dana

skine s neba i

stavi u veliku teglu

kao paprike i paradajz

za zimnicu…

14
Dan se nastavlja…

“Obukla sam ovu novu haljinu i kupila sam

ove naušnice”

“Mislim da imam nešto šampanjca… negdje”,

kažem joj,

“od prošlih slavlja”

Ona odlazi da traži taj šampanjac ...

Dan se nastavlja ...

15
Sunce 2

Bez tegobe sam živeo ploveći kao sitno zrno

prašine koje titra u sunčevu zraku:
bez težine je, plovi put visina, prožeto suncem, i
samo kao
malo sunce.

Ivo Andrić

Nema podsmijeha u tome da sunce tone.

Da se u dalekoj budućnosti na dan strašnog suda

neće imati kuda.

Druga, ljepša polovica, se naguzila

perući terasu, jer je ljeto, sunce.

Pitam se: „Ko su bile – one!

I kako to da joj se zadnjica nije do sad zdrinjala

nego čak i suzila.“

Malo se diram i daljinskim kanale biram.

16
Ne pališ ti svijetla

Nije zamijenila sijalicu, dolje, u

podrumu

u kojem se još od djetinstva

plašim mraka.

Ne pališ ona svjetla.

17
Nisi upalila nijedno svjetlo

Ti nisi upalila nijedno svijetlo!

Nisi još zamjenila sijalicu

U onom podrumu

U koji nikada nisam smio ući

Plašeći se kao dijete da će me odnjeti

Čudovište iz mraka

18
Ja dim cigarete ispuhujem kroz nos

Telefon zvoni li zvoni i zvoni i zvrnda i

zvrnduće. Hoće li više, zaboga?
I umjesto da pravim kolutiće,
ja dim cigarete ispuhujem
kroz nos;

“Uvučen sam u to”, pomislim.

19
Najednom važno

Zašto joj je najednom sve postalo važno?

Njena je dojka ručna bomba.

Sjedi mi u krilu, na balkonu,
pijem kafu s kašičicom u šoljici
i gledam grad
koji mi sve više liči na duboku raku.

Ne kiša,
Najezda skakavaca osjeća se u zraku.

20
Miljeić

Dovoljno je da dvadeset minuta nepokretan

sjedim
i već će prostrti miljeić na moju glavu.

Sjedila je i ruho vezla.

Čekala me.
Prstom se na vreteno ubola.

Dovoljno je da dvadesetak minuta nisam strpao

potkošulju i već ju je obrubila čipkom.

Čekala me je.
I od čekanja poludila.

21
Brada mudraca

Izlazak po novine i cigarete je pohod.

Poslijepodne,
ruke mi izašle iz kukova (ne iz ramena)
da mogu lakše zagrliti svoja muda.
Tako ih mogu rastezati gore-dolje
kao mudrac bradu.

22
Prolaznici

Odstajat ću još malo…

a onda ću poći i usput prilaziti
prolaznicima,
doći do njih,
okrenuti im leđa,
ponuditi im rame da me
potapšu po njemu…

23
Osjećanje

Osjećam da sam prolazan.

U svemiru praška.

24
Mnogo bolje

Ja sam plazio jezik da ga protegnem od riječi

koje nisam želio reći.
Onaj koji je napisao najviše knjiga taj se
najviše narugao.
Na ulici tražim čošak, najbolji ugao.
Preko puta mene drolje.
Našao sam najbolji ugao a čini mi se
da bi nas dvoje, ona s druge strane ceste što me
gleda i ja, izgledali kao par mnogo bolje.
„Vidiš da nema ništa bolje od čiste jasnoće“ ,
pomislim.

Sve već hoću i sve me već hoće.

25
Ravnodušnost

Ista onoj kada se odigra posljednji čin…

…i publika nakon frenetičnog pljeska krene
kući - biće ravnodušnost.
Ista onoj kada se nakon bitke samo još dim od
baruta, sparina od znoja…

…i krvi, i maglica ustajalog vjetra povija nad

mrtvima - pođimo i mi kući - biće ravnodušnost.

26
I svi su me slijedili.

Niko se nije zabezeknuo kada sam se

sageo da skinem čarape kada sam
pokazao bosa stopala.
Niko se nije pitao kakva ga je ono
pometnja spopala.

I svi su me slijedili.

Gledam ih kako sasvim ispruženi po

klupama sjede i odmiču bagav palac
od ostatka prstiju i njime češkaju taban
onog drugog stopala.

Ali neće obrisati pute.

27
Ova neće stići da me ostavi

Gledam nedozrelu djevojčicu kako joj se

razmazao sladoled oko usta i
lijepi se za ruke i
sjetih se svih plačnih žena
koje su me, razmazane
šminke oko očiju,
ostavljale…

Neće joj umjesto ovog sladoleda dirljivo curiti

i pjenušati sline u jecaju i grču, kad bude
govorila da se to vidi, da ona zna, da to
ne može podnijeti, da nismo
jedno za drugo…

”Ona neće stići da me ostavi”, pomislim.

"Ova to neće stići…"

28
Ljubile ga

Moj život ...

Možda će ga lijepe žene
uspjeti prepričati:

Ljubile ga, izgubile ga.

29
Suze očinje

Do kad ću ovako trnuti

Nemire, duboke vire
I čežnju od koje počinje
Kap, suze očinje…

30
Čiča-Gliša

Možda će na cesti, rukom neke curice,

nešto od onoga što sam htio reći u svojim
pjesmama
da naškraba poneka kreda.
U tim linijama i crticama svaka će daljina
sama da se preda.
Sve je prošlo.
Možda će u liku nekog
Čiča-Gliše, dok ga crta neka klinka,
onog istog koji se može vidjeti s neba
naslikan na jednom od krajolika zemlje,
prepoznati moj portret kojeg zamišljaju
u zlatnim, punim, okvirima
koji će, više nego ijedna veličanstvena,
svevremena
slika, u trenutku uhvatiti vječnost,
prije nego ga raznesu svojim stopama,
ili ga speru kiše,
ili ga naprosto odnese pseća pišalina.

31
Brkate babe

“Gledaocima će od straha otpadati dlake”,

pročitao sam naslov u novinama,
članka koji je govorio o prestojećem koncertu
Merilyn Mansona,
i pomislio da ipak
ništa neće depilirati brkate babe.

32
Vodeća

Ja neću
Ti budi vodeća

Ti si jaka
Mene hvataju krize

Nisi nimalo lakša

Sve si teža

Ja nisam
Ti si svježa.

33
Ničeg skanadloznog

Moje držanje ruku uz tijelo totalno neprirodno –

ako ih ispružim one će sagnjiliti
U praznom.
Mrzovoljna gesta.

zi j e a m.
v

Jezik do poda.

aa aa a a a aaaaaaa a

Više nema šta ni da se doda.

***

Nema ničeg skandaloznog u tome

što sam raskopčao košulju
i stao pred tebe
pozivajući te
na ljubav.

34
***
“Tvoje grudi su lijepe”, kažem joj.

“Moje grudi imaju duboke

procjepe…”

Pokušava napraviti neku grimasu

kojoj bi se oboje
nasmijali.

***
Odlazili smo na deponije smeća i tamo
žestoko vodili ljubav.
Zaražene ptice otupljenih kljunova
su nas kljucale…

Ptice rašćupanog perja i ispucalih zaraženih

kanđi su nas grebale…

Graktale su dok smo mi još stenjali

omamljeni zadovoljstvom
seksa sa životinjama…

35
Nemarna žena

Ona još nije posijekla deblo pored puta

u koje se trebaš zabiti jedne večeri,
dok pijan budeš vozio.

Ne voli te dovoljno da predosjeti kako nećeš

imati snage izvuči se iz automobila
koji bude gorio.

Ona je nemarna žena

36
Volter

Sunce okrećemo na našem roštilju

zajedno sa ćevapima.
Do kraja,
i večer će se predozirati mrakom.
Jezici nam paraplegičarski,
istačkani i isprugani kao kravate.
Prsti tvoje šake kao milion jajašca rasipaju se
po meni.
Jedino otkriće koje na svijetu priznajem
imunitet je organizma.
Očni kapci kao iznošene potkošulje na štriku,
obrve kao flasteri: Izgubio se moj optimizam.
Ostala tvoja kandida.

37
Petom

Ako ovako potraje sigurno bih se trebao

Preseliti u garažu.

Možda bi dobro bilo da zabradatim.

S navučenim plastičnim rukavicama, dok perem

tanjire, osjećam da sam pogodio kamuflažu.

U prozoru
vaza s cvijetom.

Izlazi iz kuhinje. Podriguje

nakon otpijenog gutljaja pive.

Zatvara vrata frižidera,

ne guzom,
petom.

38
Uživaš u prizoru

Kada s balkona, na ulici, u trgovini,

dok voziš,
vidiš ženu kako mazi muža,
kažeš: „Svaka može biti 'nak'a.

Svaka može biti bez trna ruža“

Ne pogađam često tvoje želje

mada mi se njuške
iskrevelje
u ogledalu u izlogu u retrovizoru
od pristanaka.
A onda me vidiš u ogledalu,
u izlogu,
u retrovizoru.

39
Mađioničar, kapetan Nemo, njeno: nijemo

Izvlačim se kao mađioničar s brkovima,

onim tankim uvijenim – u poprečnoprugastoj,
crno-bijeloj
vrlo uskoj, totalno uz tijelo pripijenoj majici - iz
zaključane škrinje,
a sav svezan lancima…

Izvlačim se kao mađioničar, mađioničar se uvijek

izgomelja
za časak časka
i izroni sa dna mora kao kapetan Nemo…

Posmatra nijemo…

40
Šire je

Sat prije našeg izlaska trljam se sapunom

kao da sapirem sve, i uvenule one davno nekad
primljene nježnosti,
utisnute dodire…

A to nije dobro,

Neka se kao jeza po našim kožama mire, to nas je

čustvenijim učinilo
i zrelu plemenitost nam dalo sa kojom sad u
kondezovanoj pari
na pločicama kupatila zapisujem da je volim.

I umjesto da je tješnje, šire je

41
Dajući mi šal ili torbicu

Pričekat će još zapušteni kvartovi

svjetskih metropola da njima
s njom prođem
nakon mučnih salonskih večeri…

Zastali bi da u nekoj mračnoj skrovitosti piša

dajući mi šal ili torbicu da joj pričuvam…

Pišalina bi se razlijevala po pločniku

donoseći melodiju tišini, i miris,
dubokoj noći…

Stajao bih dva tri koraka ispred

i ne bih joj gledao lice, ali bih držao maramicu
ili torbicu
čekajući da završi…

Onda bih joj dodao maramice da se njima obriše

onako kao kad briše suzice sa lica.

42
Ovoj sceni nedostaju tek zvuci klavira

Kao u crno-bijelom nijemom filmu mi

činimo neke pokrete a drugi bi, gledajući
nas, sa susjednog prozora, govorili
onaj napisani tekst koji
sve tumači…

Ovoj sceni nedostaju tek zvuci

klavira…

43
Čuda

"Trebao sam
izmisliti neka čuda,
znam to.
Trebao sam pokušati
sa čudima…"

44
Znanje o činjenju čuda

Pohvalit će se još svojim podvrstama, pokazuje

kako joj je razgranat atom, dobro postavljena
DNK – a,
i naštimana kaciga.
 
I mislio sam: „Imam široka leđa“
 
Mislio sam: „Neće joj se objesiti
grudi“
 
Tek ponekad upotrijebim svoje znanje o činjenju
čuda:
najveće je ono koje čini promaha,
sasvim diskretno…
 
Promaha i bez šaka ušminka modricu…
Promaha i bez ruku zaokrene vrat…

45
Nisam joj imao s čim pripaliti cigaretu

Na bogato priređenom banketu bilo je, očito,

puno važnih gostiju. Bio sam živa vatra ali joj
nisam imao s čim
pripaliti cigaretu. Pjevušim, umjesto toga, one
lagane
pjesmice, koje uvijek pjevušim, jednostavne
pjesmice
sa jednom melodijskom linijom pjevanja, bez
himničnosti i refrena,
pjesmice koje i inače pjevušimo, tiho, za sebe.
Kada mi je prišla, kad mi je bliže prišla, slegnuo
sam samo ramenima.
Ali, nije izdržala … Na tu foru je pala…

46
Mala noćna muzika

Šutka bi na to malo plejsa postajala jeftina

i dva očajno predvidljiva rifa neutješnog hard
cora
postajali bi, ne mala noćna muzika, nego mala
noćna mora.
Ludo veselje mojih mladih ljeta baš mi smeta a
mahmurluk otvara velike
nebeske kapije mojoj migreni. „Bleni“, mislim se
u sebi.
Teško je biti, a tako mlad, povlačim se kao što
najloni s prozora povuku nakon rata,
kao rat kad se povuče nakon svoga vojnog sloma
i potpisane kapitulacije.
Ipak, svijet je dobro mjesto, dobro sam mjesto
izabrao da gledam
svjetla grada, a noć je sebi ubrala zvijezde.
Pustite me da sjedim ovdje do kraja svijeta.
Sjedimo ovdje do kraja svijeta. Svijet je dobro
mjesto za ljubav.
Dobro sam mjesto izabrao da gledam Svijet, kad
moje kosti budu ostale rasute
u prašini ili blatu
svaka je slamka za koju se hvatam da i dalje
ostanem na zemlji.
Pružam mu ruku,
privijam uz sebe – neću dopustiti da me ikad iz
njega odvuku.
Gravitacija je agitacija jer ja sam bio vjerovao u
raj na zemlji.

47
U predvečerje

Riječi poprimaju drugačiji smisao

I pogledi dovršavaju posao
I ruke to riješiti znaju
I usne se predaju.

48
Klavir koji stoji na sredini sobe

Trebala me je vidjeti kako se zalijećem na

bodljikavu ogradu ili kako trčim uskom stazom
dok su iza mene opkolili jednu kuću
misleći da sam još tu.

Gori vatra u velikom zidanom kaminu, a stan

je neopremljen osim klavira koji stoji
na sredini sobe.

Ja skidam se go i sjedam da sviram,

ali samo crne tipke. U tom ulazi, u bijeloj svili,
i time je pokazala da sam maločas
imao pravo.

Ljepota na mome licu čini se luksuzna, kao i par

novih cipela. Ali znam, svezana joj
punđa i njom ogoljen besprijekoran vrat
znači nepovrat…

49
Sve sam dobro uradio

Iskoristio sam staro dobro osvjetljenje

mirišljavih svijeća.

Poredao sam ih sve dužinom puta

kojim je trebala proći iz dvorišta
kroz stan do postelje posute
laticama ruža.

Znao sam da će upaliti pismo

pisano guščijim perom

Sve sam dobro uradio

Govorio sam joj da je poezija krv pjesnika
i njegov dah i njegova sudbina - žena
i ljubav bez koje mu nema života.

50
Štikla

Naslonjen sam na oluk,

po oluku hrđa,
na hrđi mišja groznica…

Štikla, zaista visokih

potpetica,
čini se
još uvijek sjajnom,
iako
davno je
izgubljena…

„Ova štikla,
najbolji je opis žene”,
pomislim…

51
Dva takta

Dva takta koja udaram, činiće da ti kiše na

prozoru

nemaju tup udar kao da padaju mrtva tijela

mladih djevojaka koje su se zbog

nesretne ljubavi bacale sa

dosta visokih terasa.

52
Plač nad sobom

Doušnik,
prijatelj mraka,
grba koja se prišunja svojim leđima
i zalijepi.
Kao što se lice za lubanju zalijepi

Šta misliš
o plavima, šta o smeđima?

Ne kaže mi: "Dragi! Mili! Lijepi!"

Šta misliš
o crnima, šta o bijelima?

U svijetu, po tom, ima, valjda, dovoljno

šahovskih ploča

Ubi me,
Ubi me samoća…

53
Nelogičnosti u šahu

Šah je logična igra, valjana igra,

ali mi jedna stvar u šahu nije logična.
Kako to da bijeli vuče prvi potez
kad je uvijek crni započinjao ratove?
Zlo započne, Dobro pobijedi.
Zlo započne, Dobro dovrši.
Dobrim završi.

Kako onda to da bijeli vuče prvi potez?

54
Nemam ništa zakopano ispod kućnog praga

Nemam ništa zakopano ispod kućnog praga

Ništa nisam stavio u čarapu i nisam je ugurao iza

gaća
i potkošulja u posljednju ladicu
komode

Ništa nisam, dakle, sakrio u plastu sijena.

Ništa me, kad legnem, ne žulja u dušeku.

Nije mi ništa ostalo za crnih dana i stoje

kako stoje stalaže u mome
špajzu.

Nemam ništa zakopano ispod kućnog praga.

55
Na kojem si mjestu, tačno, zeznuo stvar?

Nisi od onih koji su pokušali prevariti naciju.

Možda dva-tri puta svega da si opsovao
demokraciju.
Naslonjen laktom, tu malo iznad,
naglo se prenuvši iz razmišljanja, zgulio si kožu.

Kome bi povjerio svoju partijsku dužnost?

Kome ustupio ložu?

56
Plan

Otići
ću
pred
osnovnu
školu
i
tamo
mirne
duše
podmetati
noge
djeci

57
Riba se utušila u vodi

Ova se riba utušila u vodi, ovaj je gušter umro

od sunčanog udara - malo mi treba da dovršim
izmišljanje suhe vode
da se ta riba više nikad ne utuši u vodi, samo što
nisam kompletirao
mokre sunčeve zrake da se svaki gušter može kad
treba,
i kako treba rashladiti. Nebo ću premazati
limunom
i onda ću uplatiti turistički odlazak u svemir i
onda ću ga kao papir
zagrijati iz orbite upaljačem i vidjet će se,
i cijeli svijet vidjet će da je ta plava i da su ti
oblaci, da ta plava nije plava
da ti oblaci nisu oblaci nego da su riječi
strašne sudbine.

58
Izlazim na kratko

"Izlazim na kratko“
Nije me čula.
Na TV-u je bio neki ljubavni film.
Gledala je to.

Bila je noć, pred snijeg, i znao sam da kad

zavijore
prve pahulje posuće se po ulici kao bijeli
policijski
prah kad se pospe da bi se našli otisci
prstiju krivca.
Ispred mene ulica pusta.

Saobračajni znak odaje smjer.

Semafor je namigavao bolesno žuto.

Pomislim: "Uvučen sam u to.“

59
K'o udovac

Zatvori svoje krugove tačkom

Na kraju rečenice
No otvori šaku
Ne udari šamarom
I oči širom

Šta radi ona na tvom balkonu,

naga, jedne noći, ogrnuta
tek peškirom?

Zatvori svoje pjesme kao obrasce,

ispuni ih emocijom kao što ispunjavaš uplatnice
na šalteru.
Ispiši ih kao svoje potpise na račune,
kao autograme.

A njoj bih i ja za ljubav dao novac.

Isti ćemo ponekad posuditi.

A ovo ova ti je pravo mlada je, mlada je

Ti k'o udovac.

60
Gadno otupio cirkular

Razumijem cjepanicu što stvara frž.

Od prve sam ukapirao drvo za ono njegovo
tetoviranje
godovima.
Razgovarao sam sa grmljem, starim šporetom
što se u grmlju šćućurio.
Potok koji je pored tekao meni je rekao
da nismo mi naselili obale
nego su rijeke došle za nama, kao delfini.
One su došle za nama, razigrane, kako bi se sa
nama
družile.
To me je podsjetilo da ne zaboravim sebe u
gomili
ni gomilu u sebi.
Ko zna, možda ja i više nisam za to!?
Možda sam neupotrebljiv za tu stvar!?
Možda sam zahrđao strug!?
Ja sam možda gadno otupio cirkular!?

61
Moje tiho bivanje

Moje tiho bivanje

čuva blago Salomonovo, divno osjećam ovo
disanje

Svaki moj pokret nastavlja moju riječ

Strah će dovest k meni moje ruke

Primam i grlim dok ne zaspim u suzama,
do pred zoru.
Moje srce je ogromno
poput sunca je i poput svemira je

Znam li kamo sve ide

od kud počinje i kad završava
kako se rađa i gdje umire
Sve ono što bez mene bi,
Što u sebi naću
I što na sreću bijah,
Na nesreću bjeh

62
6.9

Na vratima hotelskih soba, kada se njima

jače zalupi, uvijek se jedna šestica
premetne u devetku ili se jedna
devetka premetne u šesticu.

Ja sam rođen 6.9.

A moglo bi se to, ne daj Bože, premetnuti

u 9.6.

63
Zašto smo krivi?

Dolje u dubini ribe još ispijaju more

Na obali pletene korpe i nasukana torpeda
Ja te vidim samo otraga
Ne vidim sprijeda.

Šta nam to neda?

Tuga je otrcani kaput od čohe na koji se

kao žvaka razlijepi radost
pa posivi..
i pocrni

Niko se nama više ne divi,

i kad sam izašao na ulicu nisi rekla: “Zima je,
ti se ogrni“

Zašto smo krivi?

Gore na natkasni još stoje tvoje pilule za

spavanje
Po sobi zgužvane novine i mrve
U stanu ja ne gledam u tebe više
gledam u kurve.

64
Zazivanje

Ni moj otežali kamen, ni tvoja sve strmija

strana.
O grijesi evolucije! O tempora mores!
Vrag odnese sve, a ostavi šalu.

(Taj se jedino ne može raskućiti.)

Oj vječiti prdežu u prazno!

Oj rokanje gromoglasno!

Oj govno masno!

Ništa ja u životu nisam pošteno sazn'o.

65
Nemoj me pustiti da odem

Nemoj me pustiti da odem

kao što ja svakodnevno puštam
svakog prolaznika da
ode od mene…

Ja ga, i ne gledajući, puštam

da ode,

I ne osvrćući se za njim
puštam ga da ode…

66
Mulj

Opet ćeš stajati preda mnom.

Govorit ćeš nešto na osnovu čega ću
Zaključiti da me voliš strašno, i,
kažem ti ženo, nepotrebno, stvarno nepotrebno.
Izbacuješ iz sebe bol onako kako bi me izbacila
rijeka
jedno jutro i pet dana poslije kada bi me pronašli:
"On nije znao drugačije otići od nje“
Jedna ona nemarno će reći drugoj onoj i
ostavit će me tako, gotovo raspadnutog, ne da
otečem nego se pretvorim u mulj.

67
Uvijek bih pošao s tobom

-Nerviram te ovako fragmentiran.

Čini mi se da zaboravljaš susret kojim je počelo

naše poznanstvo.
Smetnula si
ne riječi, nego dodire kojima smo se povezali.

- Nerviram te ovako podvojen.

Tražila si moje lice već negdje i najzad je ono

postalo dostupno.
Tražila si oči koje se zapravo smiju
i nesmetano si mogla promatrati širenje i
skupljanje
njihovih zjenica.

Tražila si visoko čelo i nabreklu venu od napora

razmišljanja.

Tražila si poveći nos koji bi mogao skupiti

sve tvoje poljupce.

Tražila si čvrstu vilicu da ostaju ugrizi

na tvom poročnom ramenu.

- Opet bih pošao s tobom.

- UVIJEK BIH POŠAO S TOBOM.

68
Previše smo se upečili

”Previše nam je, izgleda, stalo

da naša najobičnija fotografija bude
stavljena u zlatni okvir…”

„Previše smo se upečili”,

pomislim.

69
MI

Sad oblaci na nebu, i oni su na svom sedmom

nebu i imaju svoj mir,
spokojno nas slede...
„Koga najviše volite, zagonetni oblaci?
U kojoj i pod kojom širinom neba je smešten
vaš dom?“, pitaju ove oblake ovi ljudi
što prolaze...
eno prolaze...
kao stranci prolaze, prolaze...
„A zlato?“
„Volimo samo zlato sunčevih zraka.“
„A lepota?
I što onda volite, neobični oblaci?“
„Ono dvoje... Ono dvoje, eno, tamo...
Oni su baš lepi...volimo ono dvoje,
e oni su naše mesto pod suncem,
oni su naša kapa nebeska....“

70
***

Izgovara molitve, kao dijete koje nagnuto jednim

laktom na sto srče supu i sklanja na rub tanjira
sitno izrezanu mrkvu.

Vidim kako se nagla i drugim laktom na oltar,

kao ono isto dijete kad svojim objema rukama
zateže, tako s laktovima na stolu,
kožu na sljepoočnicama.

Dijete koje čitav sat prisiljavaju da sjedi

nad svojim još nepojedenim
obrokom.

71
Svaku noć

Svaku noć prije nego legnem

svučem svoje hlače i složim ih, uredno,
preko stolice.
Košulju svučem i okačim je, fino,
na ofinger.

Sebe potom zakačim, pristojno, na

udicu.

72
Dok je gledam…

Korisniji je pramen svjetla ove svijeće

nego što su svjetla zvijezda
ikad bila
dok nad njim čita

Ona,
koja razliku između dobra
i zla ne uči iz
knjiga

Ona koja poznaje nebo

I na kraju neba poznaje trag
Ona od koje mi se nadimlju grudi

A dah krade kao da mi svaki put iščupa

rebro

73
Pokriješ muda...

Kad liježeš u postelju

pokrivaš se tako da dobro
navučeš jorgan - pokriješ muda, ostanu ti
ogoljena krsta.

Jedino što si za života izidao

kamen je u bubregu.

74
Ne pitajući se za jučer

Otići ću do jedne
napuštene kuće na udaljenom
i dalekom i zabitom brijegu
i, ne pitajući se za jučer,

otvorit ću prozore da prvo

uđe zraka,

i sjesti u buđ, paučinu i prašinu,

i pustiti da mi zrake sunca sinu.

75
Sunce

Možda bi se trebala držati od mene kao Zemlja

od Sunca…
Da sam Sunce, rekao bih:”Dvije su mi došle
preblizu,
ostale su predaleko a neke su tek nedavno
otkrivene
a neke nikad neće biti otkrivene…”

Da sam Sunce, rekao bih:”Nalazeći najbolju

udaljenost i mjeru
postala si plava i šarena… a ona koja je stigla
kasnije
crvena je i bijesna…

76
77