daa&foxy

~1~
Knjigoteka

daa&foxy

Caroline Lamarche
NO POSLIJEPODNE
Prevela s francuskog:
TINA ANDRIJI

~2~
Knjigoteka

daa&foxy

NO POSLIJEPODNE

~3~
Knjigoteka

daa&foxy

~4~
Knjigoteka

daa&foxy

elimo ivjeti svoj san. Ali ivot ne vodi rauna o

snovima, ne postoji nijedna stvarna prepreka koju
moraju pobijediti.
Jens Peter Jacobsen

~5~
Knjigoteka

daa&foxy

Ne sjeam se djetinjstva. Niega. Osim ovoga: sama

sam u malenom krevetu, okrenula sam se naopake,
glava mi udara o dno kreveta, o kraj plahti, guim se,
vie ne znam gdje je izlaz, viem, guim se, umirem,
viem. Dolje u velikom salonu je prijem, zveckanje
aa, galama, nitko me ne uje. Ali hodnikom prolazi
sluavka. Zauje slabanu buku, nekakvo cviljenje
maia, ulazi, ugleda izboinu u dnu kreveta, ustro
potegne pokrivae kao da otvara scenski zastor.
Spaena sam.

~6~
Knjigoteka

daa&foxy

I
Prije tri dana su se okotili maii. I tri dana
krvarim. U stvari etiri jer dan prije roenja maia, u
toj sobi o kojoj moram govoriti, na krevetu tog hotela
za ljubavne sastanke, kada sam ustala, ostala je
kapljica krvi. Toliko lagana da je odmah bila suha,
dospjevi sigurno s vrka jednog od onih
instrumenata s kojima me probio.
- Ima malo krvi, rekla sam s uenjem kojemu nije
bilo kraja, kao da sam iznenada otkrila da sam
izgubila nevinost.
Preklopila sam kraj plahte mislei na gazdaricu
hotela. Nisam eljela da ta jo lijepa ena, divljeg i
autoritarnog izgleda, primijeti krv; eljela sam da
grubo povue plahtu, skupi je u loptu i baci u perilicu
rublja s ostalima koje miriu po spermi i znoju - sve su
sobe to poslijepodne bile zauzete, mi smo uzeli
posljednju - i neka onda plahte stavi prokuhavati,
dugo, i zatim ih baci u uarenu suilicu kako bi opet
postale lagane i podatne, stvari stvorene za spavanje.
Kada su maii izali, nalazili su se u ljepljivoj
vreici, zatvoreni, zgreni. Maka je poderala ovojnicu
i skliznuli su vani, vlani, slijepi. Maka je, zovem je
Mila, crna i bijela kao sluavka iz mog djetinjstva.
Sluavka ima crnu haljinu, pregau i bijele rukavice,
sve su sluavke iz djetinjstva crne i bijele, nita ih
drugo ne razlikuje, ne zna se koje godine nosi njihovo
lice, to imaju ispod suknje, kakva su im stopala, ruke.
Ali nosile su me kao to maka nosi svoje maie,
~7~
Knjigoteka

daa&foxy

instinktivno, i ja sam ih tako zaboravila, kao to mai

zaboravlja svoju majku. I takvo bi trebalo biti
majinstvo: pria o sluavkama i mladim
gospodaricama, s radou da jedni drugima ne
pripadamo i da moemo podnositi poljupce ili udarce
bez njihove teine, lagano, s radou da dugujemo
ivot anonimnoj ruci u bijeloj rukavici koju cijeli ivot
ne moramo blagoslivljati ili gristi.
Mukarac je imao bijelu gumenu rukavicu. Vidjela
sam je poslije dok sam gledala po podu traei odjeu,
zato to su bila prola dva sata. Kratka rukavica poput
onih od nekadanjih sluavki. Bila je na podu, na
tepihu upitne istoe, i bilo je tu takoer dildoa boje
koe, plastinih kvaica za robu u boji i drugih stvari
koje nisam eljela prouavati. Nisam ni vidjela remen,
morao je biti irok, irok kao pojas, moda je to bio
opasa s kopom, zbog jasnih oiljaka koje imam
lijevo od pupka i na desnoj dojci, poput ureza britvom.
Kasnije mi je priznao:
- Uzeo sam neto iroko da ti ne ostanu jaki oiljci,
zbog tvog ljubavnika.
Kada sam dola doma, bolno sam se pomokrila,
jako me peklo. Bilo je krvi u zahodskoj koljci.
Napunila sam kadu vruom vodom usprkos dnevnoj
sparini. Bilo mi je hladno. Oprala sam se. Oprala.
Oprala.
Maii se ne smiju dirati jedan ili dva dana. Ako ih
se uzme u to vrijeme, majka ih odbija hraniti ili ih
pojede. Oduvijek se to znalo za ivotinje. Ali za ljude
se jo uvijek nita ne zna, ili tako malo, i to od
nedavno. Mene nitko nije stavio na trbuh moje majke,
~8~
Knjigoteka

daa&foxy

nije me tamo ostavio, jo vlanu od roenja. Oprali su

me, lijepo zamotali, stavili u kolijevku pored velikog
kreveta, eto to su mi napravili.
Nemam nikakvog sjeanja iz djetinjstva. Nikakvog
sjeanja o tijelima mog djetinjstva, ni o mom, ni o
majinom. Sama izgraujem sjeanje pomou tijela
mukaraca, kasno se spaavam u tijelima mukaraca,
u odrasloj dobi izmiljam djetinjstvo, vlano od
sperme koja me zaela.
Doao je dan potpune proetosti: nisam se mogla
odlijepiti od onoga to se dogodilo. Kao da nisam
napustila hotel za ljubavne sastanke, njegov bljutav
miris, plahte zguvane do cijepanja, ogoljeli madrac.
Nita nisam odagnala, u nita nisam gledala. Ostala
sam doma, zgrena u krevetu, od jutra do veeri. S
vremena na vrijeme malo mi je krvi teklo meu
nogama. Kada je dola veer, pogledala sam se gola u
ogledalu.
Gilles je zazvonio dok sam se gledala u ogledalu.
Nisam znala da e doi. Doao je iznenada, u onom
neodlunom trenutku kada se ne zna da li e se
dogaaj ostvariti ili nestati. Kada se njegov pogled
spustio na moje golo tijelo, ono to se bilo dogodilo je
postalo stvarno. Voljela bih izvaditi sr tog pogleda,
popiti ga u finim gutljajima ili ga staviti meu grudi
poput parfema, upiti to nikada neu posjedovati, to
suzdrano dranje, neodgonetljivo u svojoj trijeznosti,
koje ima upravo onu teinu koja zahtijeva trenutni
odgovor, u milimetar iskren.
Sjeam se njegova glasa bez boje:
~9~

Knjigoteka

daa&foxy

- to se dogodilo?
I u mislima vidim svoje tijelo kakvo mi se pojavilo
u ogledalu: modrice meu nogama, velike crvene
pruge na bedrima, stranjici i na trbuhu takoer, na
granici sa stidnim trokutom, i zatim ta dva jasna
ureza, jedan na desnoj dojci, drugi lijevo od pupka.
Odgovorila sam:
- Neto glupo.
I sjeanje je dobilo oznaku neeg glupog za neko
vrijeme, vrijeme dok se Gilles ne navikne. Onda se
razodjenuo, sjeo na rub kreveta i poeo me milovati.
Radio je to vrlo polako sve dok nisam svrila irei
ruke i noge, i viui kao obino. Kada se sve opet
smirilo, dotaknuo me na mjesto udaraca, lagano, kao
da me pregledava sluanjem.
- eli priati o tome?
I onda sam rekla, vrlo tihim glasom kojeg oslobaa
orgazam, golim glasom bez obrane:
- Javila sam se na oglas.
U stvari, javila sam se na san. Jedne sam noi
sanjala da me neznanac obljubio na silu, u mranoj
pomami, preciznim i ivim kretnjama koje su mogle
biti ubojike kao i ljubavnike. Iznad naih dvaju tijela
letjele su dvije ptice. Jedna je bila paun rairenog repa
u spirali; letjela je kao to nijedan paun nikada nije
letio, s ljupkou labuda i snagom orla. Druga je bila
ena-ptica okiena crvenim perjem boje krvi. Pala je
kovitlajui se, sruila se na pod i ostala tamo,
~ 10 ~

Knjigoteka

daa&foxy

ispruena u svom grimiznom uresu. Prepoznala sam

se u njoj, bila sam ta krilata ena, bilo je to moje lice
okrenuto prema nebu dok mi se tijelo podavalo
nasilnim igrama neznanca. Pored nas, u otvorenom
koveiu nalazili su se razliiti instrumenti: tipaljke,
klijeta, skalpeli. Gledala sam ih s uenjem i
znatieljom kojoj nije bilo kraja: tko e me rastvoriti, i
zato? Drhtala sam od elje da budem na milosti tih
alata koji raepljuju meso i odravaju rane irom
otvorenima.
Nikada ne itam oglasnik, nikada ga ne kupujem.
itam dnevne novine. Ne politiku, ne, itam izvjetaje
o zloinima, silovanjima, osvrte na predstave,
intervjue s glumcima. Smatram da su suci i redatelji
vrijedni divljenja, smatram da su glumci, kao i zloinci
i rtve, vrijedni onog najblistavijeg i najbrutalnijeg u
meni: opinjenosti.
Gilles mi je dao oglasnik jer sam se brinula za
sudbinu maia koji su se trebali okotiti: nijednog
nisam htjela ukloniti, htjela sam da svi ive. U tim
novinama moete ponuditi maie na poklon, svi to
rade. Ima vie rubrika: kue, stanovi, namjetaj,
automobili, ivotinje... teta to nema bebe, bebe na
poklon, i da moete tako odabrati jednu, i odnijeti je
doma u koari kupljenoj ba za to, s ruiastom
pamunom tkaninom, iznenaenje za mukarca kojeg
volite, pa ak i ako nije vas mukarac i nikada to nee
biti.
Obino nakon ivotinja slijede osobni
kontakti. I tamo je bio oglas. Nije bio jedini, bilo ih je
dobrih tridesetak, ali ja sam odmah vidjela samo taj,
~ 11 ~

Knjigoteka

daa&foxy

zato to je pristajao uz san, na isti je nain vibrirao,

kao da se u njemu skrivao magnet, a moje su se oi
pretvorile u eljeznu piljevinu.
Autoritarni mukarac trai mladu enu podatljive
naravi za prisno druenje... Slijedio je broj sanduia
i ime opine, moje, i mog posla, i mojih ljubavi, s crnim
kanalom pod vedrim nebom i nepominim brodicama,
opine u kojoj ivim.
Vidim se kako sjedim za kuhinjskim stolom i
piem, vidim se kako bacam pismo u najblii sandui,
onaj na uglu s avenijom. Moralo je biti deset sati
naveer, zrak je mirisao na vaniliju ili vjerojatnije na
lipu u cvatu. Neonske su se svjetiljke restorana
utapale u crnoj vodi kanala. Prolaznici su brbljali, i na
terasi Mok' cafa gitarist je prosio. Izgledalo je da smo
na jugu Francuske ili u nekoj zabaenoj uvalici grke
luke, tamo gdje brodovi ne ulaze, jedino besposliari
koraaju obalom. Sjetila sam se klijenata iz agencije
koji uvijek vrebaju originalne destinacije, a ja im
nastojim udovoljiti, jer to je moje zanimanje. Meni je
otputovati, javiti se na oglas. Tada noni zrak poinje
mirisati na vaniliju, i prljave i hladne vode kanala
pokreu uspomene s praznika.
- Nisam mogla odoljeti... shvaa?
- Ne, rekao je Gilles.
Zapalio je cigaretu i povukao dim nabravi kapke.
Zatim sam mu opet ugledala oi, i zvjezdolike
trepavice oko njih.
~ 12 ~

Knjigoteka

daa&foxy

- Do toga je moralo doi. Jedan dan si mi morala

napraviti svinjariju.
Njegov njean glas koji priznaje kataklizmu
brzinom svjetlosti. Kada Gilles gubi, Gilles pobjeuje.
Nasmijala sam se:
- Sve dok ti ne radim dijete iza lea...
Gilles je naglo ustao ostavivi nas, krevet i mene, u
velikom neredu. Ne radi se dijete mukarcu iza lea,
uz to i oenjenom i ocu, zadovoljite se mrvicama,
rupama u rasporedu, improviziranim seksom na kraju
dana, i svako jutro uzimate pilulu, kao velika,
odgovorna djevojka.
Ja ponekad jednostavno elim imati bebu, i da sve
ostalo nestane. Bebu u mom trbuhu, i zatim na mojim
rukama, poput moje sestre: ona ima jednu, imat e ih
jo, ona je jedna od onih ena koje ive pomou te
utrobe, a ne one druge, one koju dajemo ljubavnicima.

Ubacivi pismo u sandui, osjetila sam da se svijet

trese. Brze i tanke napukline, mrekanja na mirnoj
vodi. Od sutra e neznanac posjedovati moje ime,
moju adresu, moj broj telefona, prijedlog sastanka u
oblinjem kafiu, nekoliko podataka o meni - visinu,
teinu, boju kose, lako uoljiv odjevni detalj. Moi e
potvrditi sastanak ili ne, doi ili ne doi, stati pod
mojim prozorima, vidjeti me kako izlazim svako jutro,
hodati za mnom prema putnikoj agenciji, ili ba
suprotno, prii mi, gledati me kako se smijeim... Jer
poela sam se smijeiti prolaznicima, kao da je svaki
mukarac pored kojeg prolazim taj neznanac.
~ 13 ~

Knjigoteka

daa&foxy

Smijeila sam se neodreeno, u dvosmislenom

nabiranju usana i kapaka koje se moglo pripisati
lijepom vremenu, ulici od flanela i pamuka, ili
skrivenoj misli, poznatoj samo meni, zaljubljenoj
misli. I zaista, postojao je san. Nita nisam znala o
ovjeku iz oglasa, ali san me zapalio arom i strahom,
kao nadomak obredu. Od tada pa do onog dana, bila
sam sljedbenik koji se priprema, koji u mati savija
zatiljak ljubei Gospodarevu ruku i atribute njegove
slube: tipaljke, klijeta, skalpel.
Mukarac kakav mi se ukazao na dan sastanka nije nita potvrdio, do kraja me drao u neizvjesnosti mukarac koji je ustao i hodao prema meni, u kafiu
kojeg sam navela u pismu, taj mi se mukarac uinio
ruan od silne bezlinosti. Nije mi stisnuo ruku, pustio
je da po meni klizi neodgonetljiv pogled u kojem sam
opazila trunkicu kivnosti, kao da je moja crvena
marama - dogovorena boja - bila suvina, moja minka
umjetna, moj parfem napadan.
Sjeli smo na terasu. Naruio je kavu, a ja ledeni aj.
Poeo je priati briui elo papirnatom maramicom.
U jednom sam trenutku pomislila da vjeruje, kao u
pripovijetkama, da je poslan od svog Gospodara, jer
nijednom nisam naslutila da me smatra dobro
graenom, niti je promatrao moje tijelo imajui u vidu
osobnu upotrebu.
inio se, naprotiv, nezainteresiran za mene,
zadovoljavajui se neprestanim prianjem, kao da ga
je to smirivalo. Sluala sam ga, satrvena, prouavajui
naine mog odbijanja, pripremajui ih, polirajui.
Gledala sam njegova uska ramena, lagano pogrbljena
~ 14 ~

Knjigoteka

daa&foxy

lea, vrlo kratku kosu, plavu koja je prelazila u riu,

kou osutu pjegama, vrlo bijelu na rukama, crvenu na
licu zbog sunca toga dana, i njegove oi koje su
mirkale na svjetlu. Razmiljala sam to u rei
Gillesu, zna, javila sam se na oglas, iz znatielje, ali
kad sam vidjela tipa, shvatila sam... i opisala bih mu
ovjeka rugajui se, eto, jo jedno malo krvoprolie
meu tisuama drugih na planetu, samo jedan
komarac koji se zgnjei. Zatim bih pogladila gustu
Gillesovu kosu, eljeznosivu kosu, okrznula njegove
duge trepavice koje dopiru sve do suznog kanala, i
zamolila bih ga da me dira, lagano, izmeu lopatica, na
osjetljivo mjesto otkriveno sluajno tijekom naih igri,
i zatim i drugdje, posvuda, dugim i mekim prstima
koji me prolaze smjelou i njenou lijepog
izraavanja. Rekla sam tipu:
- Imam ljubavnika.
Nije me pogledao. Izgledalo je da se zabrinuo.
- To je nezgodno. Ne elim neprilike s vaim
ljubavnikom.
Popio je gutljaj kave, poderao vreicu u kojoj je bio
keks ostavljen na tanjuriu, dao mi ga je, i njegove su
tanke usne ispustile pitanje:
- to vi u stvari traite?
- Ne znam.
Popila sam aj, zatim sam pojela keks rekavi
poput kolarke puno hvala. Sunce je peklo, terasa je
bila krcata. Mukarac je, inilo mi se, ponavljao uvijek
isto pitanje nakon kojeg su slijedile surove rijei
izgovorene gotovo s medicinskom brigom:
~ 15 ~

Knjigoteka

daa&foxy

- to volite? Svaka ena ima svoje matarije.

Felaciju? Sodomiju? Ima ih koje su za, druge su
protiv...
Uhvatio me ogroman umor. Rekla sam:
- Nemam nita protiv. Nemam nita protiv niega.
U tom sam se trenutku sjetila sna, i promrmljala
sam lagano obamrla:
- Ako se sa mnom dominira, pristajem na sve.
Dogovorili smo sastanak za sljedei tjedan.
Sutradan i sljedeih dana, radila sam kao obino, jela,
spavala, odlazila u kupovinu, brinula o svojim
poslovima, vidjela Gillesa kada bi se pruila prilika. Ali
cijelo to vrijeme sam ekala. ekala sam spavajui,
jedui, razgovarajui s kupcima u agenciji, ljubei
Gillesove usne, njeno. Bila sam hladna i mirna, rtva
tog stanja koje mi je toliko poznato, potpunog
smrzavanja emocija. To je kronina bolest, nasljeena
iz djetinjstva, upisana u gene bogatakih obitelji,
gospodarica svojih dobara i svojih osjeaja. Nita me u
ivotu ne potie da se izlijeim od te slabosti, osim
snova koji rade za moj spas istananim spajanjem
plamteih slika. Vezujem se ili se odvezujem po
njihovom nalogu.
Riokosi je mukarac predloio da idemo vlakom.
Hotel se nalazio u gradu, tamo gdje nikada ne nalazite
mjesto za parkiranje. Stigla sam na kolodvor pet
minuta prije polaska. ekao me ispod sata, zabrinutog
izgleda.
- Mislio sam da nee doi.
~ 16 ~

Knjigoteka

daa&foxy

Tikanje je bilo novo. I zabrinutost. A ja sam se

pitala zato nije imao ni torbe ni koveia. Gdje je
skrivao bieve i lance? U nedostatku ljubavi prema
Gospodaru s kojom sam se oprostila od prvog
trenutka naeg sastanka, eljela sam obred,
simboline predmete: povez za oi, vezice za ruke,
bieve razliitih veliina, dildoe, remene, kone
ogrlice... Ta odsutnost pomagala me ljutila. Meutim,
niim to nisam pokazala, nisam postavila nijedno
pitanje. Uzeli smo karte, uputili se prema peronu, i
nastavila sam mu govoriti vi.
Prigradski je to kolodvor, miran, samo dvije pruge.
Toga dana se na zidovima nalaze crvene rue, i jedna
crna maka ulijee u pothodnik gdje se mogu itati
bezazleni grafiti, grafiti seoskog predgraa, naivni i
surovi. Toga dana tu su takoer dvije crnkinje u
arkim haljinama koje se dozivaju s jednog perona na
drugi. Prepriavaju priu koju ne razumijemo, i smiju
se lakim smijehom, razuzdanim, afrikim smijehom.
Riokosi mukarac ima konu jaknu iz koje vadi potu
koju otpeauje ekajui vlak. Porno asopis, reklama
za sajam erotizma, i jedno pismo. Proleti ga pogledom,
i prui mi ga.
- itaj.
- Pismo nije meni upueno.
- itaj.
Brzo itam, u magli. ena, poput mene, javlja se na
njegov oglas. Gledala je sado-mazo snimke, svia joj
se, ali se boji: da li on to radi, bievanje do krvi,
vjeanje o grudi, infibulaciju malih usana? Da li e biti
~ 17 ~

Knjigoteka

daa&foxy

igosana uarenim eljezom, sodomizirana velikim i

dugim predmetima, da li e je obljubiti vie
mukaraca? Podiem pogled. On me promatra.
- Ne odgovaram enama koje se boje, kae.
- Ja se ne bojim.
- To sam rekla slijedei maku pogledom Maka
hoda uz zid s crvenim ruama. U tiini se dvije
crnkinje smiju. Sve bi moglo ostati takvo, zauvijek.
Izlazimo iz vlaka, vrue je kao u penici. Rano je,
soba je rezervirana za petnaest sati, ostaje jo pola
sata. Hodamo, ulazimo u kafi. U trenutku u kojem
riokosi mukarac gura vrata, neto mu ispada.
Plastina kvaica za robu arke roza boje, odbija se o
ploice uz lagani tropot. Mukarac se saginje, uzima
kvaicu, gura je u dep. Odakle taj predmet, i zato je
vano pokupiti ga to prije? Zahvaljujui toj
tajnovitosti u mojoj glavi dolazi do onog laganog
raskoraka koji vas odailje drugdje, i sva lica poinju
nalikovati na portrete, stolovi i stolice na filmske
kulise, i sve odjednom poprima oblik fikcije, ivot se
preobrazi laganim udarcem roze kvaice za robu o
ploice.
Naruujemo dvije kave. Mislim, Bog zna zato, da
aa vina ne bi bila primjerena u ovom trenutku, i sav
se moj nemir usredotouje na taj sitni detalj. Ipak
treba mi pie. Izgovaram to, srameljivo, s osjeajem
da psujem:
- Mislim da mi treba malo vina.
Mukarac ustaje, kree prema anku, mijenja moju
narudbu ne trepnuvi, vraa se prema meni, opet
~ 18 ~

Knjigoteka

daa&foxy

sjeda. Ostajemo tihi dok kava i vino ne stignu.

Konobarica je srednjih godina, krupna i preplanula,
kosa joj je vezana u labavu punu. Nosi bijelu pregau
iznad crne haljine, i taj je detalj, koji bi bio
staromodan na bilo kojem drugom mjestu u gradu,
ovdje pristojan, u ovoj etvrti ureda i ministarstava.
Nedostaju joj samo bijele rukavice da nalikuje na
nekadanje kune pomonice.
Riokosi mukarac i ja zapoinjemo razgovor. ini
mi se da od prvog sastanka govorimo iste rijei.
Ponavljam da je potrebno da se sa mnom dominira, da
na sve pristajem ako me se dominira. Zatim mi
pokazuje asopis koji je primio to jutro, i reklo bi se da
se ispriava: to ne vrijedi bog zna to, to je
komercijalno, zato mu ga alju, nije ga naruio.
Listam. Fotografije golih ena izdepiliranog stidnog
trokuta, sjedaju na boce ili masturbiraju prstima s
ogromnim noktima. Liu muka spolovila. Imaju igle
na grudima, psee ogrlice oko vrata, i bi u ruci. Neke
su upregnute u kou, stegnute u pripijen kombinezon
koji im se penje do lica pretvarajui se u masku, i
ostavlja samo prorez za oi i otvor za usta. U toj
smijenoj opravi stoje uspravno, kao osvajaice, ili
lee, rairenih nogu, na ginekolokim stolicama
prekrivenim koom, sa stremenima za noge i
remenima koji dre udove. Fotografije su
nematovite, nesnosno otrcane. Kaem to, i dodajem
da je to teta, da bi jedan umjetnik kao Mapplethorpe
na takvu temu napravio neto predivno, i ponavljam
predivno pomiljajui na Mapplethorpeove
fotografije cvijea, jer mrzim sve ostalo, sve to
~ 19 ~

Knjigoteka

daa&foxy

Mapplethorpeova naga tijela mogu znaiti za

seksualne vjebae. Ali tulipani su, orhideje, ganutljivi
do savrenstva, sprijeda ili iz profila, rastvoreni ili
zatvoreni, predivni su, nema druge rijei. Mukarac
klimne glavom s nekom vrstom nelagode. Moda ne
poznaje Mapplethorpea.
Okreem nekoliko stranica, i evo rubrike malih
oglasa.
- Naravno, ima ih za sve ukuse, kae smeteno kao
da je on osobno odgovoran za hirove oglaivaa.
Odgonetam polako zbog kratica i strunih termina,
i pokuavam dobiti pojanjenja o nekim praksama kao
to su fetiizam, unajmljivanje sobarice na otmjenim
zabavama, ili rastezanje malih usana do osam
centimetara, prikaenima gumicama za bedra ispod
minice.
- Glupo, kaem, i silim se na prostoduni smijeh
poput dobre paziteljice na igralitu s djecom.
On mrmlja da da, da je glupo, zbog toga tu nikad ne
objavljuje oglase. Objavljuje ih u subotnjim novinama,
i njegovi su oglasi diskretni, samo ono osnovno kako
bi ena koja se za to zanima shvatila. Podiem oi,
gledam u njegove blijede obrve, i izgovaram napamet,
u iznenadnoj gorljivosti:
- Autoritarni mukarac trai mladu enu
podatljive naravi za prisno...
Prekida me, bez zlih namjera, strpljivo mi
objanjava da bi prije dvije ili tri godine ak i takav
bezazleni oglas bio cenzuriran i vraen poiljaocu.
Danas se takve stvari napiu iz opreza. Podatljiv
~ 20 ~

Knjigoteka

daa&foxy

zvui bolje od podinjen, na primjer, i uz to je

podatljiv - oklijeva - profinjenije. Rekavi to,
pogleda me mranim pogledom, gotovo osvetoljubivo.
Pogledi nam se sretnu. Nastavljam makinalno listati
asopis.
- Vrlo sam podatljiva, kaem oborivi oi. Mogu
rukama dotaknuti none prste.
- U ovoj se sredini, odgovori, rade manje pametne
stvari.
Nastaje nejasna tiina, za njega moda jasno
ispunjena manje pametnim slikama. A ja razmiljam o
toj reenici, naslaujem se njenom ironijom. Taj me
mukarac poinje zanimati budui da pribada poput
pribadae, bez zloe, ono to nas razdvaja. Zajedno se
izlaemo riziku velikog ismijavanja: toliko smo daleko
jedan od drugog da se vidimo kao groteskne
karikature. Dobra lutka i smijean zloesti ovjek,
svatko mirka na svom nebu svjetlosnim godinama
udaljen od onog drugog, ja sa snovima o pticama, on i
njegova udna pitanja. Na primjer, da li bih voljela da
sa mnom dominira vie mukaraca? Dovoljno je da
kaem, pristalica nee nedostajati, glavna potekoa je
u tome da se nae dan i sat koji bi svima odgovarali.
- Mora shvatiti da ivot nije kao u knjigama gdje
se ljudi sreu po narudbi u super ureenim
dvorcima. U ivotu postoji posao od devet do pet,
obitelj od pet do devet, i sve to u zgradama koje
salijeu samo domaice i buna derita, a u hotelsku
sobu se ne moe popeti s deset ljudi. U redu, ako
eli, mogu pokuati... Nee?
~ 21 ~

Knjigoteka

daa&foxy

Smije se, ugaenim smijehom, koji me boli.

Smijeim se. Tiina, dosta duga, nastanjena zvukom
lice koju povlai unutar svoje alice.
- U svakom sluaju, to se higijene tie, tu sam
manijak. Ne penetriram bez prezervativa.
- Naravno, kaem pomiljajui na mukarce s
kojima sam bila: nijedan nije podnosio taj predmet.
- U ovoj se etvrti, dodaje, u odreene sate
kanalizacija zaepi uslijed priljeva prezervativa. To
lijepo dokazuje da svi to rade, odvjetnici, lijenici,
inovnici, naroito europski inovnici, svi, svaki dan, u
svako vrijeme, ali naroito poslijepodne, u privatnim
kuama, malim hotelima, ovdje se samo to radi, ulice
su toga pune, ali nee nita vidjeti, proelja su
bezimena.
Sluam opinjena. Grad je gigantski bordel. Predivno, kaem.
Ponavljam predivno. Tu rije nosim od kue,
rije je to velike tolerancije i velike dobrote: predivna
obitelj, predivan prijem, predivan dobrotvorni rad, i
kolska je pohvalnica predivna, zlato moje, predivna.
Smijei se ne gledajui me, izgleda odsutan. Vino
mi udara u glavu, skoro je tri sata. Pitam ga o njegovoj
obitelji, to treba pitati kako bi se ljudi osjeali ugodno
kada razgovor utihne, nauili su me da to pitam kada
sam posjeivala staru Margot u domu umirovljenika.
Margot, posljednja preivjela iz generacija kunih
pomonica u crnoj haljini i bijeloj pregai, Margot
rumena i izborana u svojoj odmakloj dobi, poput onih
starih vrsta jabuka koje se vie ne uzgajaju. Tada sam
~ 22 ~

Knjigoteka

daa&foxy

imala petnaest godina blagostanja i odgoja, suknju

naboranu iznad savrenih listova, mio osmijeh, u
stvari potpuno iskren, koji je skrivao predivnu tugu,
onu koja se dogodi bogatakoj djeci kada otkriju da ne
postoji prijelaz izmeu njihovog svijeta i svijeta
najsiromanijih, i da e itav svemir ostati tako
prepolovljen za vjena vremena. Na to suosjeanje
dobrog djeteta Margot je voljko odgovarala, kao da
razgovaramo s jedne obale na drugu promatrajui
velianstvenost rijeke, granicu neprijelaznu.
Riokosi mukarac, on mi odgovara nevoljko, i
odmah me pogaa ona nekadanja slatka tuga.
Njegova je pria zastraujua: ostavljen od roditelja
od roenja. Nepriznavanje oinstva, to postoji, ak je
zapisano u opinskim registrima, svatko to moe
proitati, treba samo zatraiti, kae ustrajnim glasom
kao da me eli nepovratno uvjeriti. ini se da ga je
injenica da je to napisano tintom na nekoj stranici
pogodila vie od svega. Nastavak je sam po sebi
razumljiv. Odgojen po ustanovama. U adolescentskoj
dobije pobjegao od svukuda. Poeo raditi kao
potrkalo u gradu, zatim kao konobar u pivnici. Pa ovo
ili ono, sve nekakvo posliarenje. Dvadeset godina
posliarenja, kae, na nain kako bi se reklo: dvadeset
godina ljubavi, dvadeset godina karijere. Sve u svemu,
pravi jadan tip, ali dobar tip, krema siromanih budui
da se nije pridruio onima koji siluju ili ubijaju zbog
nesretnog djetinjstva, i koji zavre u novinama, na
naslovnoj mojih omiljenih rubrika.
~ 23 ~
Knjigoteka

daa&foxy

Rekao je jo da ima vremena, preko dana, da se

moemo vidjeti, ubudue, u vrijeme koje mi najbolje
odgovara.

Ostavljen od roenja. Netko je to napisao, crno

na bijelo. Ljudskom rukom. U registar posveen
izvjetajima o smrti kao i o ivotu, i u irem smislu, o
roenjima moje vlastite obitelji - sin toga i toga,
ker toga i toga - granajui poznato stablo, vrsto,
obojano grbovima.
Ubudue, jo je rekao, i takoer u vrijeme koje
ti najbolje odgovara. Mukarac koji ne izgleda
zaposlen, koji me ne smjesta u uske rupe svog
rasporeda, mukarac ostavljen od vremena. Oko nas,
poslovni ljudi, nekoliko radnika irokih plea,
solidnog zanimanja, i zatim mi, ja i moja aa s vinom,
on nepodnoljivo na mom raspolaganju, koji pije svoju
treu kavu putajui da kasnimo.
- Evo, kaem, prolo je tri sata, idemo li ili ne?
- Zato? Vie ne eli? Kae to ravnoduno. Hoe
da ostanemo ovdje i razgovaramo?
Osjeam da da, mogli bismo to napraviti. Ali vie se
nita ne kae i utjecaj se vina rasprava. Trebamo se
smjesta razii ili neka tijela razgovaraju.
- Ako ostanemo, kaem, treba mi jo vina. Ako
idemo, poimo brzo.
Plaa raun. Ostavlja poveu napojnicu. Ja nikad
nita ne ostavljam. Zadovoljavam se uzimajui
ostatak. Kavu plaamo dovoljno skupo mada je
moemo piti i doma.
~ 24 ~
Knjigoteka

daa&foxy

- Mislila sam da se vie ne ostavljaju napojnice...

- Bio sam konobar, jednostavno kae. Znam to
napojnica znai.
Neto se novo, neprilino raa u meni. Kao
oduevljenje njime i njegovima, onima koje titi
izgovarajui zadrite ostatak. Posramljenost
takoer to sam tako dugo vjerovala da je osmijeh
dovoljan.
Izlazimo. Kreemo nekom ulicom meu drugim
ulicama. Prouavam proelja koja sunce prodire.
- Ne trudi se. Ne vidi se nita izvana.
Kua ima proelje iz XIX-og stoljea, visoko i sivo.
Vrata su masivna. Ulazimo ne zvonei. Evo, unutra
smo, i uskoro e to zavriti, to to e biti na sliku i
priliku riokosog mukarca: malo tuno, udno, na
margini svaijeg ivota. Iznenada mislim na Margot.
Kada sam ulazila k njoj, takoer sam sebi govorila:
uskoro e to zavriti. Sat vremena u jednom drugom
svijetu, i zatim povratak doma i odmah olakanje.
Sjeam se velikog kreveta s nogama, jednog jedinog,
koji je zauzimao itav zid i jedan kut prozora. Sjeam
se jedne stolice, moda su bile dvije, ali kada sam
dolazila, Margot bi uvijek sjedala na krevet, a ja na
stolicu, dakle bila je jedna, to je sve. Negdje
umivaonik, ne znam vie gdje, ormar, ni njega se ne
sjeam. Pitam se da li se s petnaest godina vide takve
stvari. Pitam se to se vidi s petnaest godina. Vidi se
tijelo ljudi, vrlo debele noge, kao nabrekle vodom,
Margotine, uje se njezino disanje nalik hropcu, pamti
se rije koja se esto ponavljala: emfizem. Vidi se
~ 25 ~

Knjigoteka

daa&foxy

uta Margotina put, njen osmijeh djelomino bez zubi

koji joj je davao izgled vjetice, udie se bljutav zrak,
uje se oajno tika-taka velike crvene budilice, ali
svejedno se dolazi, hrabro, svaki tjedan, jer na Margot
poiva zdanje dobrih djela, ljubav i smisao ivota.
Dolazi se da se uje kako Margot pria o svom
djetinjstvu, o svom poslu kune pomonice u vaoj
obitelji, i kako je u dane trajka vlakova ila pjeke na
posao, dva sata hoda do tamo, dva sata hoda natrag,
pratei prugu, jer ceste nije dobro poznavala, a posao
je tada bio svetinja, nije se smjelo razoarati
gospodare. Tada je imala dobre noge, ali sada teke
noge, i emfizem. Dolazi se jer je Margot jednog dana
pitala hoete li se udati i imati djecu, i kada ste
odgovorili da hoete, sigurno, rekla je polutiho da nije
bilo posla, i jo gospodareve djece, i naroito tebe,
zlato moje, koju sam izvukla iz zamrenih plahti ni
sama ne znam kako, inae bi bila umrla, ili se uguila,
da svega toga nije bilo, ukratko tog nekog obiteljskog
ivota, bila bi se udala. Da, prilika nije nedostajalo, ali
najprije se trebalo brinuti za blinje, za najblinje one koji vas zapoljavaju i koje zavolite, s vremenom jer kako god okrenuli mukarci se uvijek snau, ak i
sa srcem u krhotinama. Dolazi se jer Margot apue
takve stvari gledajui kroz polovinu prozora kojeg
nije sakrio krevet. Dolazi se jer postoji jedno srce u
krhotinama, trbuh suh poput mahune iznad
predebelih nogu, i jer je oaravajue da se Margot
moe smijati, usprkos svemu, i voljeti vas do te mjere
da vam jednog dana pokloni svoju narukvicu od lanih
bisera i lanog kamenja, optoenu lanim zlatom. Za
~ 26 ~

Knjigoteka

daa&foxy

nju se ide u kupovinu, pamuna vata, aspirin, arulja

za lampu, nosi se cvijee iz maminog vrta, cvijee koje
je vrtlar uzgojio, cvijee koje nita ne kota. Nosi se
kola kojeg sam sama napravila, nadarena sam za
kolae i samo za to, jer za ostalo je kuharica, to
objanjava da ne znam napraviti kavu ni ispei jaje na
oko, ali kolae znam, pozivaju se prijateljice kako bi se
subotom poslijepodne pravili kolai, a u nedjelju,
poslije mise, ide se Margot u posjet i jede se kola uz
alicu kave. I zatim, kad sam se upisala na sveuilite,
dovoljno daleko da se ne mogu vraati svaki tjedan,
kae se Margot dovienja za godinu dana, i Margot,
nakon dva mjeseca, umire, i kasnije se potom primi
paket njenog posljednjeg blaga, crvena budilica, kipi
Gospe iz Lourdesa, krunica od imirovine, s porukom
biljenika u kojoj kae da je ona izrazila elju,
napismeno, da vama pripadnu ovi predmeti. Sve je
ovo zastraujue tuno i dokazuje korisnost ljubavi,
jer ba je ona, tijekom posjeta, produila ivot staroj
sluavki. I moda bi se trebalo isto tako predati
riokosom mukarcu, ali ovdje postoji ismijavanje,
veliko ismijavanje zbog nogu u zraku u hotelu za
ljubavne sastanke, veliko gaenje koje e uslijediti, jer
ovdje nema ljubavi, i svakako nema smrti.
Malo predvorje. Stubite. Lijevo od stubita
pazikuina sobica ija su staklena vrata zatvorena.
Cedulja je objeena o kvaku. U duanu sam. Oznaite
sobu koju ete uzeti i sat u koji ste doli. Slijede
brojevi soba, od jedan do deset, s malim krugovima
koje treba ispuniti. Svi su ispunjeni, osim sedam.
~ 27 ~

Knjigoteka

daa&foxy

- Idem pogledati sobu, ree riokosi mukarac.

Brzo se penje stubitem. Ostajem sama, leima
naslonjena na ulazna vrata. I zatim se vrata otvaraju,
guraju me uz zid. Gazdarica hotela je tu i odmjerava
me. Bila je lijepa, moda je to jo uvijek. Ne uspijevam
suditi o toj vrsti ljepote, umornoj i pomalo nehajnoj.
Riokosi mukarac silazi.
- Otiao sam pogledati sobu sedam. Mislim da je ta
jedina slobodna.
ena pogleda papir s ispunjenim krugovima.
- Sedmica, da, moete je uzeti. Zahvaljujem
smijeei se, bez srameljivosti: potrebno je da ona
vidi da dolazim ovdje kao to se ide bilo gdje, u kafi,
na predstavu, ovo je mjesto poput bilo kojeg drugog,
graanska kua, a ja sam umorna putnica, goa kojoj
pokazuju sobu za podnevni poinak.
- Dva sata, to je za dva sata, ree ena, ili ete
nadoplatiti.
Penjemo se, soba je na prvom katu. Tu su i druga
vrata, zatvorena. Tiina vlada kao da su sve te sobe
prazne ili kao da se tu tijela susreu kako bi odspavala
ili sluala u tiini to se drugdje dogaa, to e se
dogoditi u sobi sedam u koju me riokosi mukarac
odmiui se na stranu puta ui.
Velika soba, veliki krevet prekriven grimiznim
prekrivaem, visoki prozori, neprozirne i zatvorene
zavjese koje ne putaju ni mrvicu sunca koje se
prosulo po gradu, i u jednom kutu, zastori koji
skrivaju umivaonik i bide. Gledam oko sebe njiui
ruke:
~ 28 ~

Knjigoteka

daa&foxy

- Soba je u redu. - Misli?

ini mi se da e opet poeti govoriti, u nedogled.
Zato vrlo brzo odgovaram:
- Da, uope nije loa.
I etam se uokolo pretvarajui se da me zanimaju
rezbarije koje predstavljuju lijepe, gole ene u
klonulim pozama. U biti, misli mi tumaraju: govorit e
bez kraja, trebat u ga opustiti, samljet e me
neuvjerljivo, bit e runo, runo do boli.
- to emo?
- Skini se.
Ne miem se. ekam da govori, da pone
odmotavati krunicu neodreenih rijei, preprianih
rijei, izjalovljenih opravdanja, da nastavi sa svojom
umornom litanijom.
Nita ne kae.
Okreem mu lea, poinjem, skidam haljinu. Sada
mora vidjeti da sam obukla svoje najljepe rublje,
ipkasti komplet granatne boje, tanak i sjajan poput
svile, s podstavom koja nadima grudi, nee odoljeti,
sam e me skinuti, kao to to radi Gilles, polako ili
grozniavo, ovisi o danima, njegove e me ruke
milovati pod tkaninom, doi po mene, ve ispod ruku,
oko grudi, putajui da naramenice s rupicama
skliznu.
Nita. On uti. Ne kae da je lijepo to to sam
obukla. Ne kae nita ni kada sam konano gola, i
njegov pogled na mojim leima nije pun elje, nita ne
vibrira na mojim leima, nita, pogled je to konjskog
~ 29 ~

Knjigoteka

daa&foxy

trgovca ili lijenika, pogled koji ocjenjuje, mjeri,

procjenjuje, hladno, povrinu, made, liniju slabina.
- Klekni!
Sputam se na koljena ispred kreveta. Kleala sam
ispred svog djejeg kreveta kako bi molila. Margot je
kleala na svojim nabreklim koljenima. Ona me
nauila molitve. Hvala. Oprosti.
ovjek me hvata za iju, prisiljava me da gornji dio
tijela spustim na krevet. Zatim me puta. Sada se
njegove ruke stavljaju na moje guzove, mijese ih kao
to sam ja mijesila tijesto za kolae, one vone kekse
koje je Margot toliko voljela, i na taj nain riokosi
mukarac uzima mjeru mojeg tijela, brzo, punih ruku,
zatim me njegovi prsti ivo penetriraju i pomiljam na
kuhara koji gura suhe groice ili trenje duboko u
tijesto, ili figuricu u kola za Tri Kralja, tono u
sredinu.
Uspravljam se na krevetu, lijeem na trbuh.
- Rairi noge.
Naredbe se redaju, kratke.
- Jo.
Hvata me za bedra, sam me raepljuje, puta me
kad me namjesti.
ujem ukanje papira kojeg bjesomuno guva, i
taj me greviti um, u tiini sobe, usred mog ekanja,
sablanjuje. Mukareve ruke klize podamnom, u
susret mojim grudima. Mijese ih, ostavljaju ih. Vraaju
se, na njih stavljaju kvaice. iva bol me prolazi od
bradavica do pazuha. Grizem aku kako ne bih vikala,
~ 30 ~

Knjigoteka

daa&foxy

podiem se na laktove suspreui disanje. Mukarac

me priljepljuje o krevet gnjeei mi prsa o kvaice,
dvije roze plastine kvaice za robu identine onoj
koja je pala na ploice u kafiu nekoliko trenutaka
prije toga. San o metalnim kukama o kojima visi lanac,
utezi, sve vrste tekog nakita, taj se san uruava: ena
sam s kvaicama za robu.
Nanovo brujanje papira kojeg guva. To me
ukanje koje pokuavam identificirati izluuje. Mora
tu negdje biti papirnata vreica koju je skrivao u svom
sakou i iz koje se sada sprema neto izvui.
Vezuje mi maramu oko oiju, ivim, spretnim
pokretima. Zatim se uje zujanje, i iznenada je ta stvar
u meni, ini mi se dovoljno bezazlene veliine, ali
mukarac je gura duboko, onda je izvlai, ukanje
papira, neto drugo u meni, ovoga puta vee, oivljeno
ivljim pokretom, i ak zuji. Diem snano, noge mi se
batrgaju, hvataju za plahte, trae uporite. Naputa
me ta stvar, kripanje papira, zatim je mukarac na
meni, rukama dri moje rune zglobove, svija ih trima
zavojima konopa, brzim pokretima, preciznim. Na
ulazu vagine, ovoga puta inertan predmet, i neujan,
kojeg gura nimalo me ne tedei, koji me rastee,
nadima se u meni, mekan a ipak krut, duboko, jo
dublje, puknut u, uspravljam gornji dio tijela,
obezumljena, ali mukarac nastavlja, kao pomahnitao
me probija bez prestanka, utroba mi je zvono o koje
udara udovino klatno, vaginu sada osjeam uz
abdominalnu stijenku, kao da e mi ta stvar, taj
upravljivi aerostat probiti kou u razini pupka, nisam
vjerovala da je to mogue, ii tako duboko, tako
~ 31 ~

Knjigoteka

daa&foxy

visoko, u nepoznatom smjeru, stvar napreduje

ustrajnou automatskog oruja, sada viem, bez
srama, viem da se bojim, bojim se, bojim, utrobu mi
je zahvatila vatra, sluzokoa mi gori, u meni se u letu
ujedinjuju klatno i zvono, u zvonjenju na uzbunu,
uskoro e biti prekasno, itava e drava izgorjeti,
moja zemlja opustoiti. Tada, u refleksu surovog
preivljavanja, razmjerno s boli, iscrpljenosti, miii
mi se poinju buniti, koljena mi se uspravljaju, lea mi
se uvijaju, umaem poput jegulje, stvar ispada iz
mene, klizi mi po bedru tresui se beskorisnim
grevima.
Tiina nastaje desetinku stotinke. Vjenost u ritmu
probadanja u grudima i vatre u utrobi. ukanje
papira se nastavlja, glava mi odzvanja uslijed buenja
koje kao da izlazi iz zidova, plafona, pretvarajui sobu
u ogromnu zvunu kutiju. Marama se u borbi
pomakla, nazirem komad zida prekrivenog uzorkom u
pozlaenom filigranu, zatim mukarca koji skae, gol,
po krevetu. Vidim mu uska i znojava prsa, ne znam u
kojem se trenutku i u kojem uzbuenju skinuo, ali
zadrao je arape, sive vunene arape kakve su
sluavke nekada plele, i to mi je odvratno, zamiljam
kako mora imati bradavice, ili iskrivljena stopala.
Munjevito pomiljam na svoju bradavicu, bjelkastu
tokicu, zaraslu sada, koju dugujem odlascima na
bazen. Stavila sam nagrizajue sredstvo koje su mi
dali u ljekarni, dan za danom sam palila taj
nedostatak, promatrala kako koa bijeli, otvrdnjuje,
postaje bolna. U jednom sam trenutku mislila da vie
neu moi hodati, da je infekcija pustila korijenje po
~ 32 ~

Knjigoteka

daa&foxy

cijelom stopalu. Strugati, brusiti pomou turpijice,

opet staviti kiselinu, tjednima tako. I voditi s Gillesom
ljubav stopalima zalijepljenima za krevet kako ne bi
nita primjetio. Smijeno. Smijeno to je ljubav
okaljana takvim refleksima, to uvijek negdje ima
neka bradavica, uvijek, u najdivnijem krajoliku,
mastan papir koji se vue, uvijek, ispred Mona Lise,
japanski turisti. Samo djevianska ljubav nije
smijena, ljubav sluavki, Margot, gdje li si, vidi li
kamo ide svijet i kamo idu moje misli: mislim o svojoj
bradavici gledajui sive arape mukarca koji me
mui.
Zatvaram oi, zadrat u ih zatvorenima. Bol se u
grudima ublaava, kvaice su jo na njima ali ih sada
nita ne gnjei, i evo razvezuje mi rune zglobove i iri
mi ruke, jako, na krevetu. Remen se obara na moj
trbuh, na bedra. Koa mi se zapaljuje u prstenovima
do granice sa stidnim trokutom, i u tome osjeam da
je mukarac vrlo jak, vrlo spretan, kad je tako opkolio
krhku zonu, omeio je na neki nain, ostavljajui je
netaknutom ali udarajui tono o rub: moje je
spolovilo zvrk kojeg on sve bre okree udarcima
bia. Mukarac me udara metodinim divljatvom, ne
izgovarajui ni rije, a ja ne viem, poskaem, u
velikim poskocima ivog mesa, a misao u tome ne
uestvuje, strah se u to ne mijea, ni ljutnja. Nijedan
osjeaj me ne nastanjuje, putam da se tijelo samo
snalazi, uvija se, savija se. Ruke, glava, koljena dolaze
o moja prsa, kao da elim ui u sebe, postati fetus sebe
same, ali nita ne elim, to tijelo eli, tijelo jo samo
nudi lea, kao pu svoju kuicu. Ne uzbuujui se
~ 33 ~

Knjigoteka

daa&foxy

zbog promjene mog poloaja, mukarac me

nevidljivim remenom udara po leima. On sam je
nevidljiv, to je postao samim mojim miljenjem: slika
bez oblika koju sam sauvala o njemu, prije nego to
me je gurnuo na krevet, u niemu se ne slae s
opaanjem kojeg imam o onome koji me savija pod
pljutanjem bia. Nita mi ne omoguava vjerovati da
se radi o istom tipu; raskorak je preveliki, nepojmljiv
za normalno ustrojen razum. Ovaj bi me mukarac
ovdje mogao ubiti.
Vie: Otvori se! Ali ne uspijevam, cijelo se moje
tijelo tome odupire. Mukarac tada prestaje udarati,
razmotava me polako, iri mi noge i ruke s toliko
autoriteta da ostajem tako, raspeta na kriu.
Pomiljam da e me ubiti, i ekam da stavi ruku na
moje grlo. Ali druga stvar dolazi, okrznjuje mi usne.
- Pui mi! Pui! vie, i puim, prazne glave, njegovo
spolovilo prekriveno lateksom dok njegova ruka
poloena na moju glavu diktira kretanje naprijednatrag koje njie moju glavu prema njemu, glavu lutke
usaenu na pokretljiv vrat. Njegovo zatieno
spolovilo jo je jedan predmet vie, dira me samo
pomou predmeta. elim dotaknuti njegovu golu
kou, pokuavam, hvatam mu zglob, stiskam ga, jako,
kao da u ga slomiti. A on e, pogreno razumjevi:
- Voli to, jel da? Reklo bi se da si to radila cijeli
ivot!
Isputam spolovilo, dolazi mi muka, viem:
- Reci to mom ljubavniku!
~ 34 ~
Knjigoteka

daa&foxy

Ta rije, bacam je pred sebe, tit, koplje, ratni

povik. Moj ljubavnik, moje blago, moja rana koja je
pustila korijenje, zbog koje epam, koja mi grize petu,
tvrdokorna bradavica koju gazim dok vodim ljubav,
koju zloesto palim, dan za danom, stvarajui tetu,
krvoprolie. Trebat e vremena da ti se koa obnovi,
anele. Nositi vatru u rani. Paliti zlo ljubavi u
korijenju.
- Rei u mu, hladno odgovori mukarac, rei u
mu da si najljepa drolja koju sam ikad izjebao,
najkurvaskija kurva.
Iznenada zavie:
- Trai oprost, droljo!
Sada. Sada e me ubiti. Nisam prava drolja. Nikada
ni neu uspjeti biti usprkos svim svojim naporima.
Predaleko je to od mene, nedohvatljivo isto kao to je
Margotina ista dua. To zasluuje smrt. Viem oprost,
oprost to nisam drolja, to nikada nisam bila
sposobna ii do kraja, do kraja niega, to sam
jednako daleko od gnusnosti kao i od ljepote. Traim
oprost, viem da je smijeno, da sam ja smijena, i
previjam se, pokoena rafalom suza kao automatskim
orujem, raspadnuta lutka, uskoro na naslovnoj
novina, nova rtva riokosog mukarca, riokosi
mukarac je opet ubio...
Ne ubija me. Ostaje neko vrijeme tih, ne miui se,
kao izbaen iz sedla. Koristim to da skupim noge,
povuem koljena prema sebi. Ne elim vie nita na
grudima, vie nita u vagini, titim se poput ivotinje,
potpuno sam iscrpljena. Mukarac kae:
~ 35 ~

Knjigoteka

daa&foxy

- Smiri se.
Polako olabavljam ake i noge mi postaju mlohave.
Ostaje mu da me razmota, isprui, skine mi kvaice, to
i radi. U istom trenutku, poevi od tog osloboenog
dijela, i ostatak se tijela oputa i beskrajno uiva u
odsutnosti boli. Mukarac onda klekne i poinje mi
masirati grudi, zatim trbuh, ivim i blagim pokretima.
Nema ljubavi u tom inu, nema ak ni saaljenja,
jednostavno, kao to se popravlja orue koje je sluilo,
vraa me u prvotno stanje. Radi to neko vrijeme,
zatim legne pored mene. Diem neujno, obamrlost
me hvata, zaujem, iz vrlo daleka, posljednju naredbu:
- Nemoj zaspati!
Glas mu je osoran. Moda e me ubiti ako zaspem.
Moda koristi svoj autoritet da ne doe do toga: do
njegovih ruku na mom vratu koje e potegnuti
maramu da se vrlo jako stisne. Liem mu slabine,
poput zvijeri. Koa mu je glatka i nevjerojatno meka,
okupana znojem. Jezik mi se mie, ini posao
prestravljene ivotinje, kako bi ganula, kako bi
preivjela. Mukarac ne prigovara. Dakle nastavljam,
zatvorenih oiju, liem vie, bradavice, zatim nie,
prepone, pubis. Otvaram oi, i vidim njegove svijetle
dlake, dolje, uz spolovilo, jedem njegove svijetle dlake,
puna su mi ih usta, i liem njegovo spolovilo. On skida
prezervativ i preputa se, kao mai svojoj majci.
Liem ga kao to maka lie svoje mlado, pomno. Sada
je slab, mogao je biti roen iz mene, moda se i raa iz
mene ba u ovom trenutku. Ne zna to, jo ne, i
izgovori bezizraajnim glasom:
- Teko mi se die.
~ 36 ~
Knjigoteka

daa&foxy

Jednim potezom, bez oklijevanja, poput naredbe,

kao to je dao sve svoje naredbe, kae to. A ja
odgovorim ustima uz njegovo spolovilo:
- Nema veze. Mogu ovo raditi satima. Mislim, i
provodim to u djelo. Cijelo moje bie se tome
posveuje: njegov orgazam, neizvjestan. A to
saaljenje, ili to god da je, nije moje. Gilles me tome
nauio, on mi je tako govorio, brian prema mom
uitku, zaboravljajui sebe pred njim, spreman dati se
do kraja kako bi ja svrila. U ovom trenutku
riokosom mukarcu prenosim vjetinu koja nije
moja. Ali moda je uvijek tako: sluga smo, sluavka,
svom ljubavniku, svojoj ljubavnici, i ne treba nita
oekivati zauzvrat, osim izvjesnosti da e se talenat
nastaviti drugdje, prema nekom drugom, drugom
djetetu, muevnom ili nemonom.
Riokosi mukarac ne govori da mu se to svia.
Moda nita ne osjea. Dotie rukom moju kosu. Na taj
dodir poput daka vjetra osjeam da vie ne nareuje,
da se njegovo tijelo odvaja od njegove volje i predaje
se u tom podrhtavanju prstiju, u toj kretnji bez
smjera, izgubljenoj u njenosti bez imena. Treba dugo
da svri, vrlo dugo, i kada osjeti da se tome pribliava
- njegovo se spolovilo, u mojim ustima, poinje tresti
autonomnim ivotom koji me, udno, uzbudi mukarac se otme od mene, ostavi me praznu, uspravi
se. Otvaram oi, ispred je na koljenima, odsutnog lica,
krutog, i nie, mehaniki rukom drka spolovilo, sa
zloom bez cilja.
- Svrit u na tebi.
~ 37 ~

Knjigoteka

daa&foxy

I to radi. Kao to se pia, ravno, na travu, kao to se

gleda kako se trava gri i uti, ranjena kiselom vodom,
tako svrava po meni, i osjeam kako dolaze tople
kapi, klize mojim licem, lijepe mi kapke svojom
ljepljivom mjeavinom.
- Ne vidim nita!
Uzima rub plahte i brie mi oi.
- Reci hvala!
Kaem hvala, ponavljam to, iscrpljenim glasom,
poput voljene rijei. Ta mi je rije olakanje, zamjena
za krik, muninu, i elju da se ubije.

Hvala. Kaem to danas. Ili prije, sve to govori za

mene. Jer sam dola. Nisam se sakrila. Toliko ljudi ne
doe. Dola sam, i itav mi svemir odailje svoju
zahvalnost. Podne je, vraam se iz putnike agencije,
pjeke, uz etalite. Prije etiri dana su se okotili
maii, pet dana krvarim, i ini mi se da me, po prvi
put u ivotu, svjetlost, sjena, svjeina drvea i blagost
zraka konano dotiu usred mesa. Do ovog trenutka,
sve se zaustavljalo pred mojim pogledom. Sada je
cijelo moje tijelo otvoreno, proeto mirnim valovima.
Smijeim se prolaznicima, mislim, ili lebdim hodajui,
jer me vie njih pogledalo s dobrotom ili sretnom
zapanjenou.
Toliko
njenosti,
zajedno
s
istananou mojih osjeta, daju mi elju umrijeti. Sve
je u svemu, drvea u meni i ja u vedroj fizionomiji
prolaznika, a u njoj, zagonetnijoj, golubovi, psi ili
djeca; profinjena koreografija ureuje najsitnije
detalje, svaki, barem jednom, na svom je mjestu i
~ 38 ~

Knjigoteka

daa&foxy

plee svoje korake umjesto da divljaki zadire u

susjedove. ak i automobili klize po zranoj podlozi,
koenja i zvuci trube izgledaju odaslani u zvuni
prostor kao kia karamela na neiji roendan.
Neobian val podie sve stvari, i hodam napuhana
njime, tijela oznaenog udarcima, nabrekla kao mladi
pupoljak. Nosim ivot, nezasitan, na mjestu gdje su me
udarili - po trbuhu, po obrazima -, i mukarci me
gledaju kao da imam dvadeset godina, i drvea me
pozdravljaju velikim usrdnim znacima, i vjetar me
zaokruuje poput jedra, idem kao to ide brod u
velikoj lijepoj oluji.

Vraam se u stan gdje nalazim Milu kako doji svoje

mlade. Gledam je. Dugo. Zatim Gilles nazove, i njegov
glas prelazi ne samo moje uho i dio mog mozga, ve i
tajanstveno mjesto izmeu lopatica, trokut s finim
vibracijama.
- Bok, anele. Kako si?
Dolazi mi da poljubim slualicu, da pojedem zvuk
tog glasa koji me nikada nee ostaviti, koji e se uvijek
vraati vidjeti kako su moje grudi, moj trbuh, moja
krv.
- Dobro.
- Reci mi, s tim tipom, to si tono htjela? Pitanje
me iznenauje. Brzinski odgovaram:
- Da me rasplae. Samo to: pla. - I jesi se
rasplakala?
Malo oklijevam.
~ 39 ~

Knjigoteka

daa&foxy

- Ne... Nisam svrila, i nisam se rasplakala. Nita.

- Nita? odgovori Gilles. Nita?
Njegov smijeh, pobjedonosni, koji unitava moju
blesavu zahvalnost.
- Uspjela si se samo isprljati, i ispasti glupa.
Odlino, otkrio je toplu vodu, kaem u sebi - i osjeam
kako mi se odjednom meso komada i pretvara u otre
sante leda -, nema dosta gluparija meu nama, anele,
a ni nieg prljavog. Ima ljepote, te bijedne ljepote
ljubavi, neto poput osmijeha Mona Lise zatienog
staklom odbojnim za metke, ispranjenog blicevima
foto aparata, ta svinjarija nametnute vizije, vidjela si
to, sve si vidjela, ni ne zna vie to si htjela.
- Dobro. Bilo je prljavo i glupo. U svakom sluaju,
Gilles, sluaj me dobro: to sam napravila jednom, i sad
je gotovo.
Zaista tako mislim. To sam mislila cijelo vrijeme
dok sam se vraala, u vlaku. Gledala sam krajolik,
oteenu pozadinu zgrada u predgrau, obronke
zahvaene bujnom travom i ibljikom koji se nigdje
drugdje ne moe vidjeti, divljim, zaputenim,
nenormalno snanim. Sjeam se ogromnih biljaka, s
bjelkastim vjeniima, koje sam nazvala cvoline.
Velike titarice, ispravio me riokosi mukarac.
Onda mi je priao o svom povrtnjaku, rabarbarama
koje u njemu bujaju - ako elim, ubrat e mi nekoliko
stabljika - i o ivotinjama koje uva kada susjedi odu
na praznike: tri psa, zec, kanarinac. Rekla sam mu da
je Mila okotila, tri lijepa maia, eli li jednog?
Nasmijao se, kratko, ne pogledavi me, i rekao je da su
~ 40 ~

Knjigoteka

daa&foxy

mu susjedovi psi dovoljni, i kanarinac koji ponekad

slobodno leti u dnevnom boravku.
Kada smo izali iz vlaka, sunce je ve napustilo zid
sa crvenim ruama. Peron je bio pust, crna maka
nevidljiva. Primijetila sam dvije bijele crte koje prate
tranice na obje strane, kao neprekinute oznake koje
je netko strpljivo povukao do grada. Nije mi palo na
pamet da su te crte nacrtane kako bi putnik jasno
razlikovao granicu perona. Pomislila sam da su tu da
me natjeraju da ih slijedim, da je njihovo bjeanje
prema naprijed stvaralo hipnozu potrebnu za polazak,
i da im se i vlak pokoravao, njima, njihovoj bjelini, a ne
tranicama koje su hvatale kotae. Sjetila sam se
Margote koja je slijedila bijele crte pjeke, u dane
trajka.
Ispred kolodvora me mukarac pitao da li ga elim
opet vidjeti. Nisam znala.
- Imam ljubavnika, ponovila sam neodluna. U
stvari sam mislila na krv, mjerei koliko me pee
meu nogama. Govorila sam sebi: vidjet emo to e
krv rei. Hoe li tei. Hoe li prestati. Ili e se rana
inficirati. Rekla sam:
- Bilo je dobro. Zaista. Ali ne znam da li to elim
ponoviti.
Opet je imao lice bez izraza, oboren pogled,
umoran osmijeh. Dodala sam:
- Javite se drugim enama. Ne raunajte vie na
mene.
Slegnuo je ramenima:
~ 41 ~

Knjigoteka

daa&foxy

- Ne elim se vie javljati drugim enama. Pomislila

sam da je to normalno. Da sam ja u stvari drugaija od
drugih ena koje se javljaju na oglase. Ja nisam nita
htjela. Jednostavno sam usnula san, i sluaj mi je dao
privienje da je san ostvarljiv. to se ostalog tie, nije
mi trebao nitko. Ljepotu, zdravlje, obrazovanje, ljubav,
dobila sam vie od veine ena. Ali otuda elja za
ispunjavanjem matarija svih mukaraca ostavljenih
od roenja...
- Nazovite u ponedjeljak.
Mislim da je lake odbiti mukarca preko telefona.
Sutradan je Gilles doao dok sam se gledala u
ogledalo. Ve sam rekla: vidio je tragove udaraca i
ljubio me.
Dodajem da je kasnije, dok sam ga pratila do auta,
zaplakao. Moralo je biti jedanaest sati, pono moda,
zrak je mirisao po kanalu, ulicom su prolazili samo
prazni autobusi. Rukom na vratima od auta, alostan,
promrljao je:
- Mogla si me izgubiti.
Imao je, kunem se, suze u oima, u svakom sluaju
u glasu, neto to ne mrzim kod mukarca, ali to mi
se, ovom prilikom, inilo potpuno neumjesnim.
Nasmijala sam se:
- Izgubiti te? Zato?
Tada me Gilles udario, posred lica. Nisam jauknula.
Rekla sam tiho hvala i zavukla sam glavu u njegovo
rame. Silno me elio, rekao mi je to sa strahom, ali
nismo mogli voditi ljubav nasred ulice, ni u taj kasni
sat, trebao se vratiti kui, svojoj eni i djeci, a i krv je
~ 42 ~
Knjigoteka

daa&foxy

meu mojim nogama bila prepreka, privremena. Onda

sam mu rekla da ga volim, tihim i neutralnim glasom
kako ne bi pokvarila nadu, nadu da e me opet udariti,
da e zamijeniti riokosog mukarca, sa svojim
predivnim oima, dugim trepavicama, visokom
graom tijela, i spolovilom koje se uspravlja im ga
lagano dotaknem.

~ 43 ~
Knjigoteka

daa&foxy

II
Krv je prestala. Oi maia se napola otvaraju.
Slijepljene jo u kutevima. Pomiljam na spermu
riokosog mukarca.
Nazvao je. Rekla sam:
- Gotovo je. A on:
- Samo da znam da postoji, da znam da s vremena
na vrijeme mogu otii s tobom na pie, meni je to
dovoljno.
- Jedno pie, odgovorila sam, moe jedno pie.
Krv mi nedostaje. Bila je arka, vrlo ista,
definitivno ne menstrualna. Krv koja se vidi na starim
slikama, Krista na kriu, Gospe od sedam alosti.
Pie, pijemo ga na terasi. Sunano je, nebo je
oieno za sva vremena. Mislim kako vise neu ii u
hotele za ljubavne sastanke, jer dolazi ljeto i jer volim
sunce. Ne elim rtvovati nijedno poslijepodne dok je
vrijeme lijepo. elim ujutro raditi u agenciji,
savjetovati ljude koji vjeruju da je otputovati malo
oivjeti, i zatim poslije podne, biti sama, u umi. Znam
da mi se Gilles voli pridruiti u umi. Mislim da e mi
sunce pomoi da kaem ne.
Kaem da. Nai emo se jo jednom. Drugdje. U
nekom drugom hotelu. Tako e postati sigurna, kae
mukarac. Rekla sam da. Moje gaenje je vee. Utoliko
bolje. Tijelo e ga izbaciti pouzdanije od volje. Jednom
za uvijek.
~ 44 ~

Knjigoteka

daa&foxy

Doma promatram Milu. Otkad su maii otvorili

oi, na due izlazi u vrt, vraa se odrijemati na mom
krevetu. Od potinjene se pretvara u dominantnu:
vidjela sam je kako izaziva maka lutalicu, riog
mujaka koji ulazi sve do u moju sobu kada je prozor
otvoren i besramno se izleava na krevetu kojeg
ostavljam u neredu. Ispruen, gleda kako se Mila
pribliava. Odmjeravaju se. Misli da e se ona povui.
Ona pue, baca se na njega. On bjei. Gleda ga kako
tri, zauena.
Zatim primjeuje nered koji je njihova borba
ostavila meu plahtama, i lijee, prestravljena mekim
naborom, neuobiajenim, koji udno nadima njeno
mjesto za odmor.
Odijevam se vrlo kratko, odijevam se pripijeno.
Prola sam godine za to, ali to je u prirodi stvari.
Stvari koje zavravaju, koje se piju do taloga, iako ih
ne razumijemo.
Gilles dolazi. Kae da sam lijepa. Da moram skinuti
sve to nosim ispod, biti gola ispod haljine.

Gilles me vodi u umu. Imamo dva sata pred

sobom. Hodamo polako, priamo. O svemu osim
o riokosom mukarcu. Nitko ne eli o njemu priati.
Nema smisla.
Gilles pui hodajui. Gledati ga kako pui me
opinjava. U tom trenutku lagano zatvori oi, blag
i strog istovremeno, i drugdje je, daleko od mene.
Udaljava se puei, udiui, kroz dim, itav svijet iz
kojeg sam ja privremeno iskljuena. Odmara se od
~ 45 ~

Knjigoteka

daa&foxy

mene. Na taj ga nain posjedujem, u toj vrlo istananoj

nostalgiji povezanoj s ljepotom i udaljenou koju je
stvorila cigareta. Ima duge ruke, njegovane nokte.
Kada mislim o njegovim prstima, odmah vidim dugu i
tanku cigaretu, i moju stidnicu, nabreklu.
Hoda, pui, priamo. Jedan sat prolazi. udim se
to me ve nije polegao u travu. Zagonetnog izgleda,
kree prema natrag.
- Ne eli mi nita raditi? Osjeam se laganom,
ravnodunom.
- elim, odgovori, sve.
Trbuh mi postaje tekim, koljena mi klecaju.
Hodamo jo malo. Gilles mi pokazuje stablo razliite
vrste, kesten meu bukvama. Naslanjam se na njega.
Gilles podie moju haljinu, prolazi me prstima s
beskrajnom njenou.
- Nabrekla ti je poput voa, kae s divljenjem koje
posveuje toj vrsti prirodnih pojava.
Ja osjeam kako to voe zrije, napaja se sokovima
vrtoglavom brzinom, postaje ogromno i poplavljeno,
kakvu neobinu mo ima ruka ljubavnika kad tako
rastvara prazno voe, suho voe, i u trenutku ga
ispunjava toplom tekuinom i eljom da ga se ubere ili
da se raspukne pod njenim pritiskom prstiju. Pucam,
koljena mi se savijaju uz deblo, glava mi pada prema
natrag i kora debla mi se hvata za kosu, povlai je
poput ruke.
- Sprinterico... kae Gilles.
Dah mi se produuje, razvlai, oslobaa, sve do
stopala. Uspravljam se, uspravna sam sada,
~ 46 ~
Knjigoteka

daa&foxy

rastopljena uz kesten svojim rastaljenim mesom, puna

njegovog autoriteta stabla razliitog od drugih, snana
od tog sjedinjenja i od mog krika koji se popeo
deblom, sve gore visoko, do tankih oblaka izbrazdanih
granama vrha kronje. Otvaram Gillesov prorez na
hlaama, uvlaim ruku ispod njegovih gaica, vadim
mu spolovilo, ve tvrdo. Gillesu se die im me
dotakne, ponekad kad samo pomisli na mene, a ja
budem daleko. Tada bi plakao, rekao mi je, znam to.
Sada se preputa poput djeteta. Puta moje ruke da se
same kreu naprijed natrag, i osjeam vrlo brzo da e
svriti, i tada raskopavam dugmad koja ini ljestvicu
na prednjoj strani moje haljine, trbuh je nie, gol,
napuhnut, Gilles svrava po mojoj koi uzdiui.
Gledam svijetli ele koji prekriva tamnu dlaku mog
stidnog trokuta i smijem se, mlak je i ist, mlijean
iznutra, podrhtava na svaki moj pokret. Dok me Gilles
brie travom, toliko je smolast da ni on ne dolazi sebi,
poput gela je kojeg vam stave na trbuh prije
ultrazvuka, sjeam se, ila sam sa sestrom u bolnicu,
bila je u osmom mjesecu trudnoe, koa joj je bila
nategnuta kao da e puknuti dok joj je bolniar
stavljao gel, zatim sondu, glatku kuglu koja klizi
okreui se. Vidim obrise bebe koja pliva na ekranu,
isteui se poput ektoplazme: trebalo je razlikovati
sitna udesa, shvatiti da je ovdje ruka, noga, spolovilo
malog djeaka, srce koje kuca u pravilnim otkucajima,
ali ja nisam nita razumjela, vidjela sam samo
pokretne oblike ivota, manje precizne od snova, od
svih mojih snova o majinstvu, oceanske oblike,
neodgonetljive, zbog kojih bismo mogli plakati.
~ 47 ~

Knjigoteka

daa&foxy

Spore trava se lijepe za moj trbuh poput zlatne

praine, i Gilles mi govori da sam najljepa ena na
svijetu.

Kada se opet nalazim s riokosim mukarcem,

kada smo u vlaku koji vozi prema gradu pratei bijele
crte, on me promatra malo, u mojoj vrlo kratkoj
haljini. Kae da je elio izai s dobrim komadom
kako bi se ljudi okretali za njim i zavidjeli mu, ali da
ima ljepota koje su nikakve u krevetu, i drugih, koje su
naprotiv... Nimalo se ne ljutim na te rijei.
Jednostavno se udim to me Gilles smatra toliko
lijepom. Moda ovaj mukarac ima pravo, moda je
vrijeme da to doznam: nikada neu biti dobar komad.
Vrijeme je prekrasno. Na obroncima uz tranice,
velike titarice njiu svoje vjenie boje slonovae.
Pitam se zato u se jo jednom zatvoriti u sobu s
povuenim zastorima, s tim mukarcem. Znam da e
uskoro to zavriti, i ta me pomisao malo tjei. Ali
osjeam se nevjernom. Suncu, umi, slobodnom
vremenu koje samo Gilles smije ispuniti. Pokvarit u
svoj ivot tijekom dva sata.
Rupa, mrlja koja e ukaljati drvea, nebo, i sve to
sam ikada nauila i to u jo nauiti od ljubavi.
Riokosi mukarac govori ne gledajui me, oima
uperenima prema stoliu na koji sam naslonila lakat.
- Bio bih zahvalan da dobijem ono to ne daje
svom ljubavniku.
Ne razmiljajui, protivim mu se da nije tako.
Svako je bie jedinstveno, govorila je Margot, treba za
~ 48 ~

Knjigoteka

daa&foxy

svakoga imati misao u veernjoj molitvi, i ponavljam

da je svatko jedinstven i da mi on daje ono to mi
Gilles ne moe dati: udarce, nasilje bez ustruavanja,
bez ljubavi, naroito to, bez ljubavi. Da samo znate
koliko je odmarajue ne voljeti, znate to, zar ne?
Zatim zautim, zanijemivi, jer je podigao pogled
prema meni i jer ga konano vidim: estoki pas,
pomiren sa sudbinom, kojeg e se opet ostaviti. Ta me
tuga u istom stanju zaslijepljuje: ona sama me
rastvara bolje od skalpela, pretvara me u snop ivaca
iupanih iz svojih korica, u ivu utrobu usred koje
moje spolovilo kuca, crveno, drhtavo, irom otvorenih
ustiju koje udarci odravaju otvorenima jer viem.
Mislim da bi riokosi mukarac mogao biti na pas,
Gillesov i moj, onaj koji skuplja ostatke ispod stola.
- Kada stiemo?
Moj glas lagano podrhtava.
Pribliavamo se, odgovori, vlak se vie nee
zaustavljati. U tom trenutku, podamnom, otvara se
velika rupa, vibriranje me kotaa polako probija,
ujednaeno, u skladu s otkucajima moga spolovila.
Tijelo se priprema. Sjeam se da sam se no prije
probudila dosta prije zore, jer me prolazilo to
grozniavo uzbuenje koje osjeamo pri samoj
pomisli da emo uivati. Ali bez njega, bez nade da u
uivati. U iekivanju jedino boli koja mora doi,
poput velike otrovne titarice posaene sluajno na
nasipu. Promatrala sam bjelinu svog tijela, udove koji
su se rastezali usprkos meni, i to spolovilo koje se
nisam usuivala pomilovati, ne posve sama, kao da
donosi smrt.
~ 49 ~
Knjigoteka

daa&foxy

Stiemo. Ovo je drugi hotel, manji. Kua u

predgrau, skromna, od crvenih cigli, na jedan kat. Na
susjedovom terenu, visok i snaan mukarac, sjedei
na preki ljestava, pitoljem za varenje pili staro
eljezo. Zaustavlja se na trenutak, licem okrenutim
prema nama. Gleda nas sve dok ne uemo, kroz
stranja vrata crvene kue, i njegove me oi prate, oi
mukarca koji pili eljezo, koji dri vatru u ruci,
zaslijepljujuu vatru koja vas prisiljava da spustite
kapke. Promatram tlo, progonjena tim pogledom koji
me oslijepljuje, koji tono zna zato nosim kratku
haljinu i za koliko u vremena izai. Osjeam se vrlo
slabom, iznenada, mekana kovina koju savijaju i
oblikuju.
Riokosi mukarac zvoni na vratima. Neki psi
laje. Vrata nam otvara debela ena. Uvodi nas u
starinsku kuhinju. Odloila je peglu, rublje je na dasci,
pas mi njui listove.
- Imate pravo na jedno pie, kae debela ena.
Nosi kriavo zelenu suknju i bluzu na tokice. Ne
elimo nita piti. Penjemo se. Stubite je usko, mrano
i zvuno. Soba je malena, gotovo u potkrovlju, s
madracem na podu prekrivenim tamnocrvenim
jorganom, i tapetama koje se odlijepljuju od zida, na
zlatne cvjetove.
- Skini se. Lezi.
Ove naredbe su mi ve poznate, stvorena sam za
njih. Lijeem. Jorgan je sauvao miris drugih ljudi,
neodredivu mjeavinu razliitih izluina. Ustajem,
~ 50 ~
Knjigoteka

daa&foxy

skidam ga ustro. Ispod su plahte iste i svjee. Jako

mi se spava.
- Rairi noge.
Srameljivo spominjem krv, svoju lou no.
Mukarac mi obeaje vie njenosti. Moda je i njega
obiljeio pogled kovaa, zbunio ga bljesak pitolja za
varenje u sunanoj kovanici ovoga poslijepodneva.
Bljesak na bljesak. Ali ovdje, u sobi, zastori gue
svjetlost i povike, sjena je neizljeiva.
Ne stavlja mi vie kvaice na grudi, vie me ne
biuje. Penetrira me prstima, udara, pita da li me
ljubavnik ve sodomizirao, i ako da, koliko puta.
- Jednom, odgovaram tiho, i boljelo me.
- Stani etveronoke. Pokoravam se naredbi.
- Vidi se, kae, da nisi navikla. Treba te proiriti.
Sljedei emo put od toga poeti.
Nee biti sljedeeg puta, bijednie, kaem u sebi,
nee me vie vidjeti, ni mene, ni moj upak. Zato
samo naprijed, obradi me dobro, za posljedni put. To i
radi, metodino, pomou nekog predmeta kojeg
nisam imala vremena dobro prouiti, dugog i ne
preirokog, koji razvaljuje ulaz i ide daleko, duboko:
osjeam ga kako udara o stijenke rektuma, imam
dojam da e probiti tu pregradu, provaliti u moju
vaginu i izai na drugu stranu, u potoku krvi i izmeta.
Ne patim, osim od srama to me tretira poput kobile
koju se klistira, vlaim se luenjem srama i prezira,
bojim se onoga to bi kroz to moglo izai, prsnuti ti u
lice kada izvadi tu stvar, proliti se po krevetu, okuiti
sobu i svemir, pretvoriti me u onu koja se izbjegava, ili
~ 51 ~

Knjigoteka

daa&foxy

na koju se pljuje zatvarajui oi, zaepljujui nos. Ali

moj ljubavnik, on koji se za sve zanima, moj ljubavnik,
moj ljubavnik, on e doi poslije tebe, bijednie, i
posluit e se prolazom kojeg otvara u meni. Ii e
svojim tvrdim i pokornim udom, vratit e se, daleko,
duboko, bez straha da e prouzroiti bol prvoga puta.
Ja sam to htjela, jednog ljetnjeg dana, u umi.
Zamolila sam Gillesa da klekne iza mene, namjestila
sam se etveronoke, rairila sam guzove svojim
napetim rukama, i krenula sam u susret njegovom
dignutom spolovilu. U svojoj urbi, nabila sam se tako
jako da sam zaurlala od boli prevalivi se na stranu i
savinuvi noge. Gilles je pao sa mnom, pasivan,
okamenjen. Jecala sam bez suza a on nije nita rekao,
nepomian u meni. Zatim, kad je bol prestala, zamolila
sam ga da se pomakne, i to je napravio, polako, pa
malo bre, i nije me boljelo, ili malo, tono onoliko
koliko je trebalo. Jo uvijek sam leala na desnom
boku kada mi je gr ukoio lijevu nogu, oteavajui
poloaj. Molila sam Gillesa da promijenimo poloaj, i
oekivala sam da zbog toga izae iz mene, ali ostao je
unutra, uhvatio me za ramena i njeno me prebacio na
sebe. Lea su mi dotaknula njegova prsa, slabine
njegov trbuh, lice mi je bilo okrenuto prema nebu, a
njegovo je spolovilo bila os uspravljena okomito u
meni. Zatim se Gilles poeo njihati, od dolje prema
gore, paljivim pokretima slabina: ljuljao me svojim
velikim tijelom, a ja sam, zanjihanih ruku, zadrana
sidrom od mesa, noena strujom, utopljena, blistava,
davala suncu prizor potresne ljepote.
~ 52 ~

Knjigoteka

daa&foxy

Riokosi mukarac nije lijep, nema nieg lijepog u

tome to mi radi. Volim to je to tako, i udarci
naglaavaju Gillesovu njenost, njegov pitav i osoran
glas do dna mog uha potiskuje Gillesov hrapav glas, taj
pomalo promukao glas koji je zvuna podloga svim
mojim emocijama, volim da me njegova brutalnost lii
orgazma, kazni me samim mojim grijehom, perverzna
djevojica, zato je bievana. Evo to govorim u sebi,
dok me on prekopava i dok cvilim, glavom u jastuku,
poniena do sri: Gilles ima moj orgazam, Gilles ima
sve.
Riokosi mukarac je prestao. Ljubi me sada, po
potiljku, ramenu, preciznim i hladnim gutljajima.
Zaprepatena se pitam to znae ti poljupci i mimika
koja ih prati, mimika bojaljivog adolescenta pred
djevojakom koom, no ipak manijaka u svom
bunilu. Ovo nema veze s ljubavnim bunilom.
- Vi se uvijek kontrolirate, zar ne? pitam s
mrnjom.
- Uvijek.
Okree me, jednom rukom. Siri mi noge. Uranja
prste u mene. Curim. Smije se.
- Dobro vlai, kae. Evo ti, probaj.
I zabija mi prste u usta. Ne elim probati s njegovih
prstiju, odvratni su, ak natopljeni mnome.
Suspreem disanje i mukarac to primjeuje.
Iznenada, zubi mu stanu cvokotati kao da mu je
hladno, izraz lica mu postaje strog, napet do krajnosti,
svom snagom me udara po licu, vie puta, dok mu se
zubi sudaraju. Taj me neobian zvuk opinjava i
~ 53 ~

Knjigoteka

daa&foxy

ispunjava stravom: sigurna sam, sada, ovaj mukarac

nije normalan, luak, i okidanje njegovog ludila
najavljuje to cvokotanje zubi i udarci koji su sve jai,
koji dolaze jedan za drugim u ritmu pakla, i zbog kojih
moja glava plee valcer s desne na lijevu stranu.
Odjednom, sve prestaje. Mukarac malo guna,
vraa se mojoj stidnici, opet u nju uranja prste, i onda
mi ih daje, zahtijevajui da ih liem jednog po jednog.
Liem suspreui disanje, i usprkos mom gaenju,
primjeujem da je kiselkasto, znojenje u agoniji.
Riokosi mukarac je stavio glavu meu moje
noge. Jeziku znojavu brazdu. Pije poput izubijane
ivotinje koja tedi dah i beskrajno uiva u vodi.
Tiina je ogromna oko tog mokrog uma. Pokreti
jezika su precizni, obdareni neumoljivim genijem. Od
mog spolovila pretvorenog u usta, idem im u susret,
od moje sluzokoe pretvorene u bradaviice, idem, i
moj duh takoer ide: ispran od svakog straha, hoda na
vodi. Duh mi je bosonog, mladi bog koji se budi i kojeg
moje spolovilo jede, potom slua kako mala krhka
lampa kuca finim otkucajima u svojoj crvenoj
pokaznici. ivim jo samo kroz to, kao to voda
stajaica postoji samo kroz nebo, sve je drugo nestalo,
neutralan krajolik, jalovi pjeani nasip. Tijelo mi je
postalo prazno i inertno, beskorisno. Moje spolovilo,
ono se crveni potajno, ne u tom slatkom muenju koje
ponekad osjeam i zbog kojeg preklinjem da s tim
svrimo, ve u miru kojeg ni sama vjenost ne bi
mogla iscrpiti, potinjena zvijer na koljenima,
nepomina za sva vremena. Kada dolazim do orgazma
- vie mu se nisam nadala, bez elje i bez gladi -, nije to
~ 54 ~

Knjigoteka

daa&foxy

eksplozija zbog koje Gilles poskoi dok se ja

prepolavljam viui i ukrutivi udove. Ovaj je orgazam
sladak, potpuno tih: uvija me u neobian i spor val koji
se u nijednoj toci ne lomi prije nego to stigne do
obale. Milijarde morskih kapljica rade svoj posao
sjedinjavanja u mojim venama, na mojoj koi, u
sreditu mojih ivaca, mojih miia. Svravam poput
svetica u ekstazi, obasjana, i s osmijehom na usnama.
- Ej, kae mukarac, mislio sam da si zaspala.
Otvaram oi. Nema vie iskrivljeno lice, izboenih
miia, u kojem se gube oi. Oi su mu umorne, vrlo
plave, sjaje u njenoj puti, i blistavoj od znoja. Prua
se uz mene, vie se ne mie, ima usko i bijelo tijelo,
tijelo djeteta, i znoj bez okusa, lagan poput vode.
Pijem na povrini njegove koe, kao to se sisa.

Dok izlazimo iz crvene kue, kova nas jo uvijek

gleda. Vie ne obaram oi. Dok izlazimo iz crvene
kue, nosim svoj orgazam poput trbuha trudne ene, i
oekujem da me pozdrave.

~ 55 ~
Knjigoteka

daa&foxy

III
Dogaa se da se rukom naglo zatitim kada Gilles
krene pomilovati mi lice. Svakoga puta izgleda
zbunjen, kao da ga je moj pokret izbacio na drugi
planet. Lebdimo trenutak, muno nam je, u
besteinskom smo stanju. Potom se stanem smijati i
incident je rijeen.
Vie ne gospodarim rukom koju podiem ispred
sebe. Moda, posve jednostavno, vie ne elim da me
Gilles dira. Nije jasno, ni to, ni tumaenje drugih
znakova. Jedem vrlo malo, jedem kada to tijelo trai.
Ponekad spavam poslijepodne, povuenih zastora.
Ustajem nou, hodam ulicama, uzdu kanala, ravno
pred sobom, sve dok me neki poriv ne vrati natrag.
Ponekad, na povratku, nalazim riog maka na
krevetu. Gleda me izgledom divljeg preklinjanja.
Volim te, kae, zbog mekoe tvog kreveta i topline
sobe, volim te zbog onog to jo ne poznajem a to e
mi se dogoditi, tvoje ruke na mom krznu, kao nekada,
jezik moje majke, kada sam jo bio slijepa i vlana
lopta u prozirnoj vreici. Tjeram ga. Sljedee se noi
vrati. Na kraju u morati zatvoriti prozor.
Preko dana, vie se nemam volje micati. Gladim
Milu, gledam kako maii siu, prodrljivo. Mila je
mrava. I ja. Govorim joj njene rijei. Drugdje, vie
nemam volje priati. Moja je tiina odavanje poasti
sjeanju na udarce, neprestana glad za zlostavljanjem,
opsjednutost trbuhom. Svaka nepriopiva stvar, i koja
se pretvara u ravnodunost, a ona potom poprima
~ 56 ~

Knjigoteka

daa&foxy

crte najuzvienijeg bivanja na raspolaganju. Vie nego

prije, ljudi mi se povjeravaju. U agenciji, klijent sjeda
ispred mog stola kao pacijent ispred svog lijenika, i
razmjena informacija vrlo brzo zadobija povjerljivi
ton. Vie ne znam, od sada, zato ljudi biraju otii u
Veneciju prije nego u New York: to nema nita sa
stvarnim gradovima, ni s fotografijama u prospektu,
ve sa snovima o Veneciji, snovima o New Yorku,
istima od svakog utjelovljenja. U trgovinama mi
prodavaice prepriavaju svoj ivot izmeu kabina za
probu i blagajne gdje plaam to kupujem. Na trnici,
jedna mi je ena protumaila recept dagnji u portu, a
samo sam stajala pored nje ekajui ispred odjela s
ribom. Bila je strahovito runa, koncentrat kuanice
ostarjele od korisnih djelatnosti i polako spremljenih
jela, no dagnje u portu su me uvele u njenu intimnost
bolje nego da sam bila njena najbolja prijateljica,
njena superlucidna vidovnjakinja ili voditelj na radiju
kojeg zove da mu ispria svoje ljubavne jade. Moda
sam bila ba ona, u tom trenutku. Meutim nisam
nita doznala o njenim ljubavnim jadima. Jednostavno
sam prisustvovala izlaganju onog najboljeg to ta ena
ima, najfinijeg, najukusnijeg za osjetila. Bilo je to
jednako divno kao oni papirnati cvjetovi koji se
otvaraju kada ih zaronite u vodu: u djeliu sekunde,
ono zatvoreno i kruto se predaje, baca svoje boje.
eljela bih uroniti itavo ovjeanstvo u tu kupku, sve
te ljudske stabljike koje se sudaraju jedne o druge kao
ibice u zatvorenoj kutiji.
Zbog Gillesa sam prihvatila trei sastanak: jer on
nije doao na na sastanak. Sumnjiim ga da je to
~ 57 ~

Knjigoteka

daa&foxy

namjerno napravio, kako bi u meni izbievao ne znam

koju nostalgiju. Osim ako to nije bio nesporazum,
jedna od onih zabuna u rasporedu koja se dogaa
kada se tijela malo pomalo zasite jedno drugoga.
Trebali smo se nai ispred njegovog sportskog kluba.
Sjela sam na kameni stup koji oznaava ulaz. Noge su
mi se njihale na nekoliko centimetara od poda, malo
rairene, s kratkom suknjom, i iznad, vrlo irokim
pojasem koji mi je tijesno stiskao struk, istiui prsa i
bokove. Mislim da sam bila gotovo lijepa.
Dugo sam ekala. Prolaznici nisu obraali panju
na mene. Meutim, jedna stara ena mi je rekla dobar
dan. Imala je ponizan i malo ukoen hod ljudi koji
nemaju, meu nogama, sono voe, ve sok u glavi i
voe u srcu. Pomislila sam na Margot. Onda sam
odgovorila na njen pozdrav, i odluila otii ne ekajui
vie Gillesa. Trbuh mi se odjednom uinio praznim, jer
nemam nita drugo ime bi hodala kao ta ena, i
pozdravila ljude osmijehom. Ima ve dugo da mi je
glavu i srce usisalo spolovilo, a ruke mukaraca ih je
rastopilo, krv mi jo samo tu udara, sve je drugo
mrtvo.
Vratila sam se kui, motala sam se malo po kuhinji,
pa sam se ispruila na krevet s bocom piva i pila sam
iz grlia. Popila sam pivo do posljednje kapi, bez
urbe, zatim sam skinula suknju i dugo se dodirivala,
do ruba uitka. Onda sam uzela praznu bocu i ugurala
je u sebe, silovito, na mahove, onoliko duboko koliko
sam mogla, ali moja ruka nema snagu Gillesovih
slabina, nema magije, nema ludila. Ipak sam zavikala,
uvijajui se, i kada sam izvadila bocu, grli joj je bio
~ 58 ~

Knjigoteka

daa&foxy

iaran bijelim prugama. Polizala sam grli, to mi se

uinilo manje dobrim od sperme, gorkije, sluzavije, ali
moda je tako bilo jer sam bila sama i jer se radilo o
mojoj vlastitoj supstanciji, a ne o onoj koju Gilles,
ponekad, ubrizga u moja usta i zamoli me da je
zadrim na trenutak prije nego to mu je vratim kroz
njegove lagano otvorene usne, prebacujui je polako
sa svog jezika na njegov, kao da je klizava riba.

Gilles nije doao i riokosi mukarac je nazvao.

Raspitao se o mom blagostanju, o mojoj eventualnoj
elji da ga vidim. Moji su neodreeni odgovori
probudili u njemu nervozno propitkivanje, plaljivu
zabrinutost koja se vrtila oko njegove vlastite
nelagodnosti. Jo jedan, rekla sam u sebi, koji ne
poznaje ovaj univerzalan zakon: svako povjeravanje
opustouje matarije.
- Pretpostavljam, grozniavo je zakljuio, da ne
eli da se vidimo?
Razmislila sam nekoliko sekundi.
- Pod jednim uvjetom: bez poveza na oima. elim
vidjeti udarce.
A on e, gotovo veselo:
- Sutra, vlak u jedanaest i trideset.
Hotel je najbolji koji smo dobili od poetka
avanture: graanska kua ija upraviteljica ima mio i
umoran izgled rua koje gube latice po njenom stolu.
Dizalo s bakrenim dugmetima, zatvoreno drvenom
~ 59 ~

Knjigoteka

daa&foxy

reetkom. Penjemo se. U sobi, prostranoj i istoj, s

prozorima na vrt, povueni vjeni zastori bude
uspomene na engleski perkal iz djetinjstva. Lipanj
udara po proelju svojim uarenim ekiem,
okomljuje se na stakla, zvoni mi u sljepooicama.
Imam dojam da u se onesvijestiti. Sjedam na fotelju
prekrivenu istom tkaninom kao i zastori, skidam,
polako, svoju odjeu. Gola, ustajem, i bez upozorenja,
kreem prema tuu. Runici, objeeni o trokut u
starom stilu, imaju miris lavande. Suim se jedva
jedvice. Svjea, pruam se na krevet izlaui mukarcu
koji me eka trbuh, grudi, bedra i lice. I gledam.
Oko stvara razdaljinu. Hvata obeanje boli u
mukarcu koji klei pored mene, napet, podignute
ruke, u vrlo tankom remenu, od ispletene koe, koji e
se oboriti, podignuti i opet pasti, metodino. Oko
hvata napor mukarca, dvostruki duboki urez,
horizontalan, na njegovom elu, vruinu zbog koje je
sav u znoju, njegovu iscrpljenost do koje mora doi.
ustar pokret, istoa udaraca u suprotnosti su s
beskrajnim ovlaenjem njegovog torza, tupou
njegova lica. Moj se pogled, biljeei te detalje,
pretvara u gospodara boli, predvia je, ukruuje moje
miie, odvaja moje meso koje vie ne dotie, izmeu
svakog ugriza remena, apsolutnu prazninu, ve prije i
poslije svakog udarca i njegovu slikovitu neposrednu
blizinu: mukarac se znoji poput konja kojeg vode u
klaonicu, i ini se da njegove oi ele neto rei, neku
izgubljenu i nijemu rije ispod prstena zjenica kojeg
napor proiruje. Ne mogu drugaije, drugaije nego da
te udarim, a ti ne moe drugaije nego gledati, evo to
~ 60 ~

Knjigoteka

daa&foxy

kau oi mukarca. Gledajui ga, uspijevam ne cviliti,

ne savinuti noge, ve ih ostavljam ispruenima, lagano
otvorenima. Na svaki udarac bia, cijeli moj trbuh
vibrira u nevidljivim grenjima. Meutim ostajem
izloena, i predviam, na sliku svakog pokreta,
razmak izmeu svakog grenja, pokuaj zalijeenja
opekline. I u raanju bi morala postojati ta ista
lucidnost u pribliavanju vrhunca, to precizno
mjerenje vremena koje organizira bolove, i komada ih
u gotovo podnoljive etape.
Zbog toga se pohaaju teajevi, posebna priprema
na kojoj mnogi veliki trbusi i velike grudi dahu
isprekidano, nastojei svesti budue otvaranje na
njegove razloge, njegove posljedice, ovladati tajnom
malim, kratkim disanjem, kontroliranim, da, evo to
vas ue, ini se: potisnuti bijes, nemo, slobodu da
udarite, da ugrizete, da viete poput crnkinja dok
raaju, da viete sve dok ne naete svoj glas.
Sada zatvaram oi, kako bi dobila ono po to sam
dola, trei put, ispruivi se na krevet hotela za
ljubavne sastanke: elim da me slome, da me izvade iz
hladnoe, jednom zauvijek, i da se moj krik pokae, i
moj bijes, i moje suze. Ali mukarac se zaustavlja
ispred mojih zatvorenih oiju, zaustavlja se naglo i sve
se ukipljuje. Iza mojih zatvorenih kapaka, znam da me
gleda.
- Jednoga dana, ree, vie te nee biti briga za
mene.
Ne odgovaram. Otvaram oi. Gledam ispred sebe.
Upirem oi posljednji put u tamu dana, vaem
njegovu vlanost gutajui slinu. Okreem se na bok,
~ 61 ~
Knjigoteka

daa&foxy

kotrljam se iz kreveta i trim pod tu. Voda, putam je

da tee ledena. Koa mi pucketa od pojaane
cirkulacije. Ja sam ono to je najivlje i najhladnije u
svemiru. Neka itav grad izgori, briga me. to e mi da
me tuku, napajaju uvredama i spermom, izruuju
ekstazi muenja, ako ne mogu tu prisutnost vratiti
sebi, nju u kojoj sam najbolja, koju volim i koju mrzim:
prisutnost hladnog i djevianskog tijela, odhranjenog
na djetinjstvu bez sjeanja i na klizajuem koraku
sluavki.
Kada se vraamo vlakom, nasip je ve u sjeni.
Velike titarice su pojele sunce, prepolavljajui svijet
u razini zgrada, ija oteena pozadina pokazuje
rublje koje se sui i kaveze s pticama. Svjetlost je vie
gore, vozimo se u no.

Veeras imam raspelo na trbuhu, ljubiasto i jasno:

dvije crte su osuile krv probuenu udarcima. Trebat
u udaljiti Gillesa. Pozvati se na gripu, ili preuranjenu
menstruaciju. U svakom sluaju, od naeg neuspjelog
sastanka, nemam vijesti o njemu. Mogao je otii na
put. Venecija, New York. Daleko. Moda zauvijek.
No je tu. Spavat u u jednom komadu, spavat u
bez snova. Ali prije toga, izbacit u vani rieg maka,
ako se usudi opet ui u moju sobu. Uhvatit u ga za
iju, trest u ga viui: Gubi se! Gubi se! Gubi se!, tri
puta, kao da tjeram vraga. Moje e me nasilje boljeti,
jednako onoliko koliko beba dok izlazi izmeu nogu. I
nasilje e biti ivo, i toplo, toliko toplo da u
~ 62 ~

Knjigoteka

daa&foxy

zanijemiti, lica izoblienog povicima, porunjelog

suzama. Zatvorit u vrata, prozor, pokrit u glavu
plahtom, da se ivotinja vie ne vrati. Ne mogu sve
hraniti. Imam ljubavnika. Navike. I sunce za
oboavanje. Evo zato, veeras, sjedam za svoj stol i
piem riokosom mukarcu: Vie mi se nikada
nemojte pribliiti. Nikada. Nikada. Potpisujem. Na
kuvertu stavljam broj njegovog potanskog sanduia.
Bez imena. Samo broj, broj opine i mjesto. Ustajem,
navlaim jaknu, tenisice, idem na ugao avenije, bacam
pismo u sandui kao to u vani izbaciti lutajueg
maka, kao to u donijeti na svijet novi ivot: jecajui
od boli.
No e biti duga i vedra.

~ 63 ~
Knjigoteka