UVOZNA TRGOVINA

Kada je rije o uvoznoj trgovini srednjovjekovne Bosanske drave, zasigurno se moe rei da je ona vrena preko dalmatinske obale, a najvei uvoz (a isto tako i izvoz) vren je sa Dubrovakom i Mletakom republikom. Mletaka republika (Venecija), razvila je posredniku trgovinu izmeu istoka i zapada, te je tako evropu snadbjevala svilenim tkaninama, zainima, pamukom, eerom, mirisima, materijalima za bojenje, dragim kamenjem i slino, koje je uvoeno sa istoka. Za uzvrat je na istok prevozila drvo, gvoe, vunu, vunene tkanine, platna od kudelje i lana i sl. to se tie Bosne, ona za Veneciju izvozi stoku, sokolove, jastrebove, titove, lukove od tisovine, bosansko platno vosak, med, sir, meso, krzna, kou, loj, vunu, drvo, smolu, kudelju, kao i razni metali (srebro, bakar, olovo) na kome je i bio zasnovan bosanski privredni razvoj..., ali i roblje koje je prodavano u gradove irom Italije, Francuske, te saracenima u sjevernu Afriku, Egipat i Siriju. Opravdanje za prodaju robova bilo je u tome, to su oni bili patareni, te su se smjeli prodavati. Sa razvojem rudarstva i privrede u Bosni, tokom XIV stoljea, jaa i domae graanstvo, koje nastoji da prati evropske tokove drutvenog ivota i razvitka, te se u Bosnu poinu uvozit skupocjeni predmeti, koji su naroito bili prisutni na dvorovima bosanskih vlasteoskih porodica. Od uvoznih artikala najpoznatiji su: tkanine, vino, ulje, usoljena riba, eer, juno voe, zaini, oruje, metalni-stakleni-koni predmeti, papir, so...Bosna je u tom vremenu uivala u pravom blagostanju, a Srebrenica je postala najvee rudarsko i trgovako sredite s brojnim dubrovakim kolonijama. Ve se 1339. godine izvozilo i zlato iz Bosne. Dubrovani su imali poseban monopol na trgovinu srebrom u Bosni, a skoro i sav prekomorski izvoz kovina iao je preko Dubrovnika. Kako su 1442. godine Bosna i Srbija zajedno proizvodile vie od 1/5 srebra u evropi, bilo je mnogo bogatih ljudi koji su sebi mogli priutiti skupocjene tkanine. Razvojem trgovine, dolazi do razvoja novi gradskih naselja, karavanskih stanica i puteva. Putem karavanske trgovine koju su obavljali ponosnici na elu sa karamarima vri se prijenos robe i razmjena bosanskih proizvoda sa pomorskim gradovima. Dobar dio Bosanskog izvoza i uvoza iao je preko Neretve, te je tu nastalo nekoliko trgova: Osinj, Posrednica, Nekranj, Brtanik i naravno najpoznatiji trg Drijeva. Trg drijeva pripadao je podruju upe Luka. Drijeva je predstavljao jedan od najvanijih trgova u Bosanskom kraljevstvu, koji je doao pod Bosansku vlast 1382. godine. Bio je jedan od etri mjesta gdje je bila dozvoljena kupoprodaja soli. Tu se razvila znaajna trgovaka razmjena, koja je po

broju trgovaca i po njihovom porjeklu dostizala evropske razmjere. Pored soli i drugih roba, Drijeva su bila poznata kao ozloglaeni trg za prodaju bosankog roblja. U elji da izvoz donekle bude neovisan od Dubrovnika, bosanski kralj Tvrtko I (13531391) poeo je podizati grad Svetog Stefana na ulazu u Kotorski zaljev i grad svetog Mihaila u Brtaniku. I prije nego to su Bosna i Venecija uspostavile izravne politike veze, Bosanski proizvodi su stizali u Veneciju, kao i Venecijasnki u Bosnu. Tokom XIV stoljea u Bosnu su dopremani razni mletaki proizvodi, ali su malo kad poimenino navedeni. Najee su to bile razne vrste skupocjenih tkanina, ali i ostali proizvodi za dvorske potrebe. Jednom je

odobreno (17.4. 1388) da se za Tvrtka I kupi i opremi specijalno, jako i slatko crno vino malvazija (manovasia) u vrijednosti oko 200 dukata, a koje se proizvodilo na Peloponezu. Preko dravnih nabavki uvoena je i skupa vojna oprema. Zabiljeeno je (6.1. 1389) da se radilo o 2izvjesnom oruju a nekada su (10.7.1343) pobrojeni oklopi, kacige, samostreli... Traene su i ratne lae-galije: (1383, 1384, 1385, 1389...). Nije zabiljeeno koliko je za to plaeno, niti da se uope pitalo za cjenu. Kraljevi izaslanici samo su traili da im se proda ono to trae, a sve se uvijek nabavljalo za gotove novce. Samo ponekad, najee uzaludno, kraljevi izaslanici traili su da ne plaaju razne izvozne dadbine. Venecijanci su pravili dobar posao sa uvozom soli za Bosnu. U Veneciji se znalo dakralj nabavlja sol u velikim koliinama za svoje podanike i nastojalo se da ona postane opskrbljiva. Sva je uvoena roba, pa ak i sol plaana u dukatima, a u zemlji je prodavana za srebrenu valutu pa se javljala oskudica zlatnog novca bez kojeg nije moglo biti nabavki. Uvozom, bez odgovarajueg izvoza stvaran je znaajan platni debalans i neizbjeno se moralo voditi rauna o uravnoteenju platne bilance. Kraljevi su pribjegavali davanju raznih garancija i povlastica mletakim trgovcima,da bi se oni privukli i tako razbili dubrovaki monopol, ali i radi ubrzavanja vlastitog izvoza, poveanja tranje domaih roba i eventualnog porasta njihovih cjena. Kralj Ostoja je pregovarao s venecijom (1403) da na svojoj obali podigne i utvrdi trgovaku luku, gdje bi njezini trgovci mogli dolaziti s robama i nasigurno trgovati s Bosancima. Takoe Ostoja je bio spreman da Venecijanske trgovce oslobodi svih dadbina, na proizvode koje donose i odnose. Takoe je obeao da Venecijanski trgovci mogu dolaziti u Bosnu bez ikakvog rizika, jer e svugdje biti blagonaklono primani i uivati potpunu potporu organa vlasti. Bosanci bi sve ti om je na prodaju samo njima prodavali i sve to im je porebno samo od njiha kupovali. Vojvoda Hrvoje kao da se s kraljem nadmetao u postupcima pa je i njegov Split bio spreman da pod najpovoljnijim uvjetima doekuje mletake trgovce, prijateljski i blagonaklono, da bi se osjeali kao da su u Veneciji.
2

Bosanski trgovci robu su uvozili i na veresiju, ili su za uvezenu robu samo davali neke svoje proizvode, to bi znailo razmjene robe za robu. Tako imamo primjerda su etri splitska komestabila (vojne starjeine) 13.5. 1435. godine, dale na veresiju Tvrtku Brajkoviu iz Uskoplja (koji je trgovao u Jezeru kod Jajca) 1200 kabala soli, uz obavezu da im je u 4 jednake rate, isplati u gotovini, srebru ili vosku. Najiriju ekonomsku osnovu kod nas je imala trgovina stokom i stonim proizvodima. Njome se bavio svako, od vlastele, preko trgovaca do seljaka i Vlaha. iva stoka se iz naih krajeva izvozila za potrebe italijanskih gradova. Gradovi su bili veliki preraivai i potroai govee i kozije koe. Ona se iz naih krajeva izvozilau Dubrovnik, dalmatinske gradove i Italiju. Iz Bosne je u Split na prodaju dogonjena i tovarna stoka. Iz Bosne se u Veneciju izvozila koa i krzna, tamo se preraivala i od nje se pravila odjea, koja bi se onda uvozila u Bosnu. Ostalo je mnogo tragova o znaajnoj bosanskoj proizvodnji i izvozu srebra, ali i o njegovoj preradi i obradi. Tek jedna zabiljeka iz 1468. godine potvruje da je i herceg Vlatko Kosaa imao svog zlatara koji je stalno radio u njegovom katelu. A zapisano je o tom zlataru, jer je opljakao gospodara, pokrao mnoge vrijedne predmete izraene od srebra i zlata, te 27.12.1468. godine pobjegao preko zida...Mnogo srebreno bosansko posue i pojasevi, nalo se u mnogim kuama na mediteranu, bilo kao proizvod u prodaji, ili kao poklon. Bosna je proizvodila lukove i strijele, ali je za svoje potrebe uvozila samostrijle. Kada se kralj Stjepan Tomaevi 1463. godine, posljednji put naoruavao, jedan njegov specijalni izaslanik, nabavio je u ibeniku, kod majstora Matije, 50 samostrijela sa njohovom opremom za 100 zlatnih dukata. Mletaka roba za Bosnu je ila preko Splita i Drijeva. Tako je Francisco Balbi slao u Bosnu svoje platno preko Drijeva. Split je bio glavna luka zapadnobosanskog uvoza i izvoza. Os poetka XV stoljea na bosansko trite se osviu i krupniji mletaki trgovci, koji su do tada imali iroko polje akcije u ostalom svijetu. Tako Gulielmo Querini (1400-1468), inae povezan sa tritima Carigrada, Sirije, Sjeverne Afrike, panije...poeo se zanimati i za Bosnu. Piui prvi put u junu 1442. godine svom kolegi Girolamu Marpieru, koji je doao u Bosni trgovakim poslom, i kome je radi prodaje Querini povjerio nekoliko komada dragog kamenja, trai od njega informacijeda u Bosnu poalje i biber i druge robe, i koja bi svota noovca bila potrebna za iniciranje takve trgovine.

Isto tako imamo primjer Veniture Engleskog koji 1445. godine sa Venecijancem Baltasarom Columbom osniva trgovaku kompaniju. Venitura se obavezao da e za Bosnu isporuivati: sol, ulje, tkanine, rau i ostalo to bude potrebni, a Baltasar se obavezao ugovorom da nee robu davati na veresiju, bez sigurnog zaloga u srebru. Bosanski trgovci su uivali povjerenje u Splitu, tako da im je roba davana na veresiju. etvorici iz Jajca i dvojci iz Vesele Strae Ventura je 1447. godine dao u tkaninama i drugoj robi kredit od 670 zlatnih dukata. Meu trgovcima zaduenim u splitu, 1447. godine znatno se izdvajao Radi Radosali iz Jajca, koji je krajem te godine Venturi Engleskom dugovao 386 dukata, to ukazuje na obim i razgranatost njegovih poslova, ali i na kredibilitet steen dotadanjim radom. Zbog sve veeg pritiska od strane Osmanlija, mnogi trgovci koji su ivjeli u Bosni, naputaju ovo podruje i sele se u dalmaciju, ostavljajui u Bosni duane, kue i ostale nekretnine.