Intervju Eliezera Pape - Sefardi U BiH

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI
INTERVJU: Eliezer Papo
Na pragu novog dogovora Judaizma i Islama o suìvotu potomaka dvaju Abrahamovih sinova
Razgovarao Filip Mursel Begovi}
IMAM DOBROG PRIJATELJA JEVREJA, RAZUMIJEMO SE!
Imam dobrog prijatelja jevreja (naziv ìdov ne}emo koristiti jer me je moj dobri prijatelj jevrej upozorio da je u Bosni sve dobro hodalo dok ih ~etrdeset i prve nisu po~eli zvati ìdovima) ili imam dobrog prijatelja muslimana! Ove re~enice ~esto izgovaramo u situacijama kada èlimo pokazati da smo otvoreni, tolerantni, da po{tujemo druga~ije To da imam ahbaba jevreja, meni muslimanu, posve je imponiralo na po~etku druènja sa sefardskim rabinom Eliezerom Papom. âk sam se time hvalio, kao da sam postigao ne{to veliko i zna~ajno, kao da sam prona{ao rijetku ìvotinjicu izumiru}e vrste. Primjerice, moj ushit Eliezerom bio je sli~an ushitu japanskog turista koji uspije fotografirati sjevernu medvjedicu negdje kod Hvara. Odu{evljenje je ubrzo prekinulo kriti~ko preispitivanje mojeg odnosa s Eliezerom. Zar sam jevreje toliko generalizirao da sam, na{av{i jednog rabina s kojim mogu prijateljski komunicirati, osjetio neizmjernu radost. Kao da sam s druga~ijim rabinima prije komunicirao? Ma hajte molim vas, nisam uop}e, naravno, ne iz neke mr`nje, animoziteta i tome sli~no, naprosto nisam imao takve prilike. Eliezer je odrastao u Sarajevu, te je njegovo poznavanje Islama i muslimana kudikamo ve}e od mojeg poznavanja Judaizma i jevreja. To me je uistinu dojmilo, ali i postidilo, po~esto sam za njegove bosnizme, u mailovima koje smo razmjenjivali, morao zavirivati u rje~nik turcizama. Dakle, nesvjesno, jevreje sam po~esto generalizirao u negativnom smislu, napokon, to priznajem. ôvjeku bude lak{e kada shvati da je pogrije{io, i da je dobio {ansu promijeniti mi{ljenje. Vjerojatno su moje predrasude prema jevrejima od istog onog korijena od kojega su i one prema muslimanima iz nemara i neznanja. Od tada sam odlu~io osu|ivati ispolitiziranost takvih pitanja, i pojedince, no, ne ~itave narode dakle, shvatih, nipo{to generalizirati. Me|utim, ba{ka muslimani, ba{ka jevreji, ljudi se zavole, a da za to ponekad ne mogu izna}i logi~nog razloga. Tako je bilo sa mnom i Eliezerom. Me|utim, ba{ka i me|ureligijska patetika, to je za one emocionalno ishitrene, sklone prenagla{enom sentimentalizmu, rekli bismo - za slabi}e. Imam dobrog prijatelja, razumijemo se! to je ono {to je bitno, bez suvi{nih imenovanja i retrogardnih prozivanja. Razlike i dalje postoje, ali one ne optere}uju, jer, {to se ti~e odnosa Eliezera i mene nisu u funkciji sukoba, nadmetanja ili nadmudrivanja. Znam da Eliezer voli svoju vjeru i svoj narod, ba{ kao {to i ja volim svoje vjerske i nacionalne vrednote. Zar je to lo{e? Prezirati treba nacionalizam, klerikalizam i fundamentalizam, a ne patriotizam i vjersku zaàrenost! U na{em slu~aju patriotizam i odnos prema Bogu, svakako moè biti integrativno sredstvo, jer nas tako|er povezuje i ljubav prema Bosni. Upravo zato ovaj intervju s rabinom Eliezerom Papom ro|enim 1969. godine u Sarajevu, gdje je 1991. godine diplomirao na Pravnom fakultetu. Iste godine upisuje se na rabinsku akademiju Midra{ Sefaradi u jeruzalemskom Starom Gradu, u kojoj sti~e klasi~no rabinsko obrazovanje. Studije nastavlja na Hebrejskom Univerzitetu u Jeruzalemu, gdje je 2004. obranio magistarski rad na temu Knjièvna, jezi ~ka i sociolo{ka analiza teatarskih djela Laure Papo Bohorete. Od 2002. predaje ìdovsko-{panjolski jezik i knjièvnost na Ben-Gurion univerzitetu u Beer-[evi; a od 2004. godine obna{a funkciju zamjenika direktora Moshe David Gaon Centra za ìdovsko-{panjolsku kulturu na istom univerzitetu. Godine 2009. obranio je doktorsku disertaciju na temu jevrejsko-{panjolskih parodija na Pashalnu Hagadu. Objavio je nekoliko nau~nih radova na hebrejskom, engleskom, ladinu i bosanskom, na temu ìdovskog prava i filozofije te ìdovsko-{panjolske knjièvnosti; zatim, nekoliko knjièvnih djela: La Megila de Saray (povijesni roman na Ladinu, Jeruzalem, 1999. - nagrada Hebrejskog Univerziteta za promicanje Ladino kulture), Sefardske pri~e (Beograd, 2000.), Sarajevska megila (Beograd, 2001. - u{ao je u uì izbor za NIN-ovu nagradu i roman godine); osim toga priredio je i zbornik ~lanaka i eseja na temu Judaizam i ljudska prava (Sarajevo, 1998., II izdanje Beograd, 2002.) - te trojezi~no izdanje Pashalne Hagade (Jeruzalem, 1996.).
BEHAR 98
ULOGA RABINA U JUDAIZMU I USPOREDBA S IMAMOM U ISLAMU Budu}i da ne pamtimo kada nam se otvorila mogu}nost intervjuirati rabine, i otkako je Behara ovo je zapravo prvi put, mo`da ne bi bilo na odmet da nam odmah definira{ koja je uloga rabina i kako se postaje rabin? To je relativno jednostavno. Sli~no dana{njem Islamu, savremeni rabinski Judaizam nije centralizirana religija. Drugim rije~ima, ne postoji neki jevrejski Papa koji postavlja biskupe, koji opet rukopolaù sve}enike; ili neki jevrejski Sveti Arhijerejski Sinod koji postavlja episkope, koji opet postavljaju sve}enike. Ve} preko hiljadu, skoro hiljadu i po godina, svaka jevrejska zajednica je univerzum za sebe. Negdje su jevrejske zajednice organizirane na nivou dràve, drugdje na nivou grada ili regije, sve u zavisnosti od historijskog iskustva Jevreja na tom prostoru. Ponegdje, opet, nekoliko razli~itih jevrejskih op}ina moè funkcionirati u istom gradu. Kao, recimo, kod vas u Zagrebu. U svakom slu~aju, nijedna takva jevrejska op}ina (zajednica) ne polaè ra~una nekoj drugoj jevrejskoj op}ini, jer je svaka nezavisna jednako kao sve ostale, bez obzira na njenu veli~inu, ba{ kao {to Rumunjska nije manje suverena od SAD-a, iako je bitno manja. Svaka takva potpuno slobodna zajednica sama prihva}a odre|enog rabina kao arbitra u svim svojim unutra{njim stvarima i to ugovorom, i na odre|eni rok. Slu`buju}i rabi-
ni (kod Sefarda, radije, hahami ili mudraci) biraju se, naravno, iz reda {kolovanih rabina. E sad, kako se {koluje za rabina? I to, opet, zavisi od zemlje do zemlje i od vakta do vakta. Kod nas u Bosni radilo se o tradiciji zvanoj {al{elet (h)akabala (na{a bra}a od strica, Arapi, koriste za to sli~nu rije~: silsila) ili ti: lanac predaje. Zna~i u~i{ pred nekim hahamom (ako se radi o manjoj op}ini) ili pred nekim hahamima (ako je op}ina ve}a, pa u njoj ima i vi{e hahama). êsto su ljudi iz manjih op}ina i{li na {kolovanje u ve}e zajednice, gdje su postojali Bate Midra{ (jevrejske medrese iliti je{ive) u kojima su podu~avali vode}i stru~njaci jevrejskog prava. Bilo kako bilo, kada u~itelj ili u~itelji osjete da je u~enik dovoljno potkovan da daje odgovore na pojedina~na pitanja dadne mu se semiha (idàzetnama) koja se zove Jore? Jore! (U prijevodu: Je li dostojan da meritorno da upu}uje? Jeste!). Ta se semiha moè ograni~iti na samo neko polje jevrejskih nauka, ili se moè odnositi na sve grane odjednom, sve u zavisnosti od stupnja do kojeg je pojedini talmid hahamim (u~enik mudraca) do{ao. Kasnije, mladi hahamu moè (a ne mora) dobiti i semiha koja se zove Jadin? - Jadin! (Je li dostojan da sudi? Jeste!). Tako se postaje dajan, ili ti sudac u sporovima. U ovo vrijeme industrijalizacije svega i sva~ega, industrijaliziralo se i jevrejsko u~enje pa se vrlo ~esto mladi}i {alju u Izrael ili neki veliki centar u dijaspori gdje postoje mega{kole, sa nastavnicima, ~asovima i pisanim ispitima relativno sli~no zapadnim fakultetima. Ja sam pro{ao kroz oba procesa. Prvo sam, prije rata, u~io kod pokojnog Vrhovnog Rabina Jugoslavije, Ham Ribi Cadika Danona zihrono livraha (blagoslovljene uspomene); koji je, opet, u~io na ~uvenom sarajevskom Teolo{kom zavodu prije II. svjetskog rata, ali i pred svojim ocem, Ham Ribi Danijelom Danonom, zihrono livraha. Ovaj potonji je, opet, u~io pred svojim ocem, Ham Ribi Isakom Danonom, zihrono livraha i tako se taj {al{elet proteè natrag do osniva~a sarajevske je{ive Ham Ribi Davida ben Jakova Parde, od njega do Venecije (gdje se on {kolovao) i Soluna (gdje su se {kolovali njegovi preci), otud opet do [panjolske, Sjeverne Afrike, Babilona i, na koncu do Izraela, odakle je sve i poteklo. Pred sam rat, 1991. godine, oti{ao sam za Izrael gdje sam pet godina proveo u~e}i u jednoj sefardskoj je{ivi, zvanoj Midra{ Sefaradi (Sefardska medresa) u jeruzalemskom starom gradu, nadomak Zapadnog Zida (kog nejevreji ~esto nazivaju poprili~no uvredljivim imenom: Zid pla~a) i Hramske Gore, na kojoj se (na mjestu nekada{njeg jevrejskog Bet (h)-aMikda{a ili ti Solomonovog Hrama) danas uzdiè islamski Bait-ul-Muqaddas ili Me{dìd Kubat As-Sahra (Kupola na Stijeni). Te godine u je{ivi, definitivno spadaju me|u godine kojih se najradije sje}am ali sam se, ipak, profesionalno formirao prvenstveno u~e}i pred Ham Ribi Cadikom Danonom. Koja je razlika izme|u sefardskog i a{kenaskog rabina? Razlike izme|u sefradskih i a{kenaskih rabina uslovljene su razli~itim intelektualnim tradicijama koje su se razvile u krilu ovih dviju jevrejskih grupa. A{kenaske je{ive razvile su tradiciju pilpula, ili kazuistike. Posljedi~no, cilj {kolovanja u a{kenaskim je{ivama nije da pojedinac savlada sveukupnost kanonskih tekstova, nego da bude izloèn jednom sistemu mi{-
BEHAR 98
ljenja, vi{ekutnom sagledavanju stvari, da bude u stanju do u nedogled nabrajati argumente za i protiv za bilo koje mi{ljenje izneseno u tekstu koji se analizira. Sefardski u~enjaci, s druge strane, nisu veliki ljubitelji pilpula, jer smatraju da isti relativizira proces pravne analize. U sefardskim je{ivama inzistira se prvenstveno na zaokruìvanju temeljnog korpusa u svim disciplinama jevrejskih nauka, na savladavanju pravila besprijekornog ~itanja teksta Tore u toku bogosluènja ({to se na hebrejskom zove Keriat (h)a-Tora, sli~no islamskom kiraetu), te na stalnom zatvaranju rastojanja koji se u procesu u~enja stvaraju izme|u u~enikovog stalno rastu}eg intelektualnog JA i njegovog eti~kog JA. Po sefardskoj tradiciji, intelektualizam koji nema jake eti~ke temelje nu`no dovodi do stvaranja neuravnoteène li~nosti. Ove dvije bitno razli~ite intelektualne tradicije iznjedrile su i razli~ita o~ekivanja svake pojedine zajednice od rabina. Kada a{kenaski jevrejin postavi rabinu odre|eno prakti~no pitanje on o~ekuje da rabin stupi u raspravu sa samim sobom, ponudi ~itav niz argumenata za i protiv, ili ~itav spektar mogu}ih odgovora i na kraju, relativno nevoljko, suzi dijapazon teoretskih mogu}nosti na ono {to je prakti~no najuputnije. Istovremeno, a{kenaskom slu{aocu je poprili~no nebitno da li je rabin u tom procesu pravilno izgovorio svaki hebrejski glas, pravilno naglasio svaku rije~, prave}i razlike izme|u kratkih i dugih samoglasnika, i vode}i ra~una o svim pravilima prozodije. Sefard, s druge strane, o~ekuje da biblijski citati njegovog rabina budu besprijekorni; a odgovor na bilo koje pitanje konkretan dakle: kratak, jasan i prakti~an. Eventualno beskrajno nabrajanje argumenata za i protiv Sefard bi doìvio kao rabinovo samo-preslu{avanje, te sljedstveno kao znak da doti~ni rabin ne vlada materijom - ili (jo{ gore) da ni sam nije siguran {ta i kako treba. U tom slu~aju, kao {to znamo, na{ je svijet sklon zaklju~ku da mu je najbolje da uradi ono {to mu ionako odgovara, jer stvari o~igledno nisu jasne i nisu jednozna~ne. Moè{ li nam usporediti instituciju rabina s imamom? Te{ko. Koliko se ja razumijem u Islam, imam je onaj koji predvodi vjernike u molitvi. Zna~i moè postojati stalni imam ili ad hoc imam. Stalni imami su zaduèni i za upravljanje dàmijama ili mesdìdima u kome predvode molitvu. U Judaizmu predvo|enje skupne molitve nije rabinska du`nost.
Jutarnje bogosluènje u A{kenaskoj sinagogi u Sarajevu (ratna 1994.), Ro{ (h)a{ana - Jevrejska Nova godina
Osoba koja predvodi molitvu zove se na hebrejskom hazan, a na evropskim jezicima kantor. Na{ki bi se moglo re}i predmolitelj. Naravno, i rabin moè (kao i bilo koji drugi jevrej) sluìti ili kao ad hoc ili kao stalni hazan, ali mu je to onda dodatna funkcija, kao {to recimo muderis moè biti i imam neke dàmije. Ukratko, haham (kako, rekosmo, Sefardi nazivaju svoje rabine) paralelna je ulozi muslimanskog hakima. U Bosni se umjesto hakim ~e{}e kaè kadija, ali kako taj na{ bosanski kadija sjedi u me{}emi (mehkema hakimova kancelarija) onda je jasno da se radi o istoj funkciji s dva imena. Elem, da ne duljim, rabin je dakle prvenstveno stru~njak za (h)alaha, to jest za jevrejsko pravo. Sli~no zna~enju termina {erijat i termin (h)alaha zna~i Put, put kojim se ide. Put pravednih. Uloga rabina, dakle, nije ritualna nego pravna. Rabin je lice koje nadgleda da sve u jednoj jevrejskoj zajednici bude u skladu sa Torom i njenom tradicionalnom interpretacijom. On sudi u slu~aju sporova i upu}uje u nejasnim situacijama. Ukratko, rabin nadgleda rad svih op}inskih institucija: skup{tine, odbora, {kole, sinagoge, groblja, zabavi{ta i sli~no, nastoje}i da im noga nikad ne spuzne s puta pravde i bogobojaznosti. [TO JE JUDAIZAM I POVEZNICE S ISLAMOM Ve}ina na{ih ~italaca, pretpostavljamo, vjerojatno bi te{ko definirala Judaizam. Moè{ li nam pribliìti osnovne postulate svoje vjere? E to, ve}, mogu. U Judaizmu postoji 13 'iqare (h)a-emuna (= imanskih {artova): Uzvi{eni Bog je Apsolutno Suveren. Niko mu ni{ta ne moè ni dodati ni oduzeti, niti bi bez Njega i{ta moglo postojati. Bog je Jedan, i to kako Jedinstven (nema drugog boga osim Njega) tako i Jedincat (nedjeljiv). Bog je bestjelesan i nematerijalan. Kao {to je prethodio svemu, tako bi postojao i kad bi sve ostalo prestalo da postoji. Samo je Bog dostojan da mu se ~ini avoda (ibadet), sluìti bilo ~emu drugom je avoda zara ({irq). Bog komunicira sa ljudima putem proro{tva. Mojsije, na{ U~itelj, alav (h)a-{alom (alejhi selam) je otac svih proroka, onih koji su mu prethodili i onih koji su do{li
U mnogo ~emu su ti, bezbeli, bliì monoteisti iz drugih vjera, i dobro je {to je tako - ali postoje i odre|ene konkretne situacije u kojima si, htio ne htio, najupu}eniji na "svoje" sekulariste, a i oni na tebe. Po principu, Neka svoga, i u gori vuka. U ratu, recimo prvenstveno stoga jer druga strana ne dijeli muslimane na evlije i }afire, kao {to ne dijeli Srbe na pravoslavne i ateiste ili Hrvate na katolike i agnostike. Ni nacisti ni usta{e, Bog im svako zlo dao na oba svijeta, recimo, nisu dijelili Jevreje na observantne i sekularne nego "koga ufati{e - toga ubi{e".
BEHAR 98
poslije njega. Njegovo je proro{tvo posebnog stepena i nikada prije ili poslije njega nitko nije komunicirao s Boànskim na istom nivou. Tora (=Tevrat) koju nam je zavje{tao Mojsije je Bogom data, i Mojsije, na{ U~itelj, alav (h)a-{alom je bio samo pero u Boànskoj ruci, tako da je sva Tora od Boga dana i ne sadrì ljudske primjese. Ova Tora nikad nije bila i nikada ne}e biti promijenjena. Bog je svjestan ljudskih djela. On nagra|uje pravednike i ka`njava bezakonike. Obe}ani Ma{iah (Pomazanik, Mesija, Halifa) iz Doma Davidovog }e se kad-li-tad-li pojaviti da reuspostavi uzordru{tvo zasnovano na Tori, u koje }e se ugledati svi narodi svijeta, od vlastitog htjenja i uvjerenja. Bog je kadar oìvjeti mrtve i u~init }e to kad htjedne, kao {to je i obe}ao. Kao {to vidi{, dobar dio {artova su nam gotovo identi~ni. Prvih pet jevrejskih {artova odgovaraju prvom islamskom i njegovim obja{njenjima. Na{ {esti sli~an je va{em drugom, jer i proro{tvo i an|eli govore o istom: obje ummot (i Mojsijeva i Muhammedova) vjeruju u komunikaciju izme|u Boga i ljudi. Jevrejski sedmi, osmi i deveti princip vjere sli~ni su islamskoj vjeri u kitabe i resule. Podvla~im, Jevrejstvo ne nije~e mogu}nost da Bog po{alje raznim narodima razne poslanike sa raznim knjigama, koje bi ih vodile ka vjeri u Jednog Boga i avodat (h)a-Shem (h)a-mekubelet (magbul ibadetu), ali se ~vrsto drì da Bog nikada ne mijenja ono {to je poslao nekom narodu, jer ako je Bog savr{en i nepromjenjiv onda je i Njegova intervencija u istoriju odre|ene grupe nepromjenljiva i savr{ena. Bog je, naravno, Apsolutno Suveren i moè naloìti raznim grupama razne stvari, sve u zavisnosti od toga {ta je za svaku pojedinu grupu najbolje. Otuda, za Judaizam, objave drugih ummot (ummeta) ne predstavljaju nikakav teolo{ki problem. Naravno, pod uslovom da su zasnovane na ideji ~istog monoteizma i neantropomorfizma. Nezamislivo je, naime, iz perspektive Judaizma, da bi Bog nekom narodu objavio da je On li~no djeljiv, promjenljiv, prolazan, ovisan ili tjelesan jer Bog nikom ne bi lagao o Sebi. Mislim da se jevrejska vjera u Boànsku svijest o ljudskim djelima i Njegovo nagra|ivanje dobrih i ka`njavanje zlih (deseti i jedanaesti princip vjere) moè usporediti sa ~etvrtim islamskim {artom koji govori o kaderu ili sudbini, jer {ta je sudbina ako nije ono {to je pojedincu dosu|eno na osnovu njegovih djela i vjere koju ta djela iskazuju. Jevrejstvo inzistira na ideji Apsolutne Boànske Pravednosti. Neprili~no bi bilo pomisliti da bi Bog zlima propisao dobru a pravednima
Judaizam, po definiciji, mora doìvljavati Islam kao veliki napredak za ~ovje~anstvo nekada ogrezlo u idolopoklonstvu, totemizmu i animizmu koje je sada, blagoslovljenim djelovanjem Muhammeda, uzdignuto do monoteizma. Islam, zauzvrat, priznaje legitimitet na{e Knjige i puta koji ona nalaè. Dok god i jedni i drugi mislimo da je onaj drugi legitiman, nebitno je da li mislimo da je na{ put ipak malo bolji. Mi smo stariji, a vi ste ve}i tako da svako svoju prednost tuma~i kao znak Boànskog favorizma.
lo{u sudbinu. Jednako tako, jevrejska vjera u uskrsnu}e mrtvih lijepo se prepli}e sa sadràjem petog islamskog {arta o javmil ahiri, ili posljednjem danu. Naravno, u mnogo ~emu smo i razli~iti. Muslimani vjeruju da je jevrejska Tora vremenom djelomi~no izmijenjena. Pristajanje na tu pomisao bi za jevreja bilo kefira (=kufr), ali je za muslimana halal, jer Tora ne obavezuje nejevreje. Jednako tako, sve {to mi vjerujemo za Mojsija, vi vjerujete za Muhammeda. [to je i logi~no, jer da nije tako, mi ne bismo bili Mojsijeva umma a vi Muhammedova. Ono {to je bitno da se podvu~e, rabinski Judaizam u~i da muslimani mogu zasluìti Boànsku nagradu ako se budu dràli monoteisti~kih i moralnih principa Islama. îni mi se da, jednako tako, i Islam u~i da jevreji ne moraju nu`no pre}i na Islam da bi zasluìli Boànsku milost, nego je mogu zadobiti kroz obdràvanje Tore. Ukratko, ko iole ima soli u glavi moè jasno uvidjeti da ove dvije ~asne vjere jedna drugoj priznaju legitimitet, i jedna drugu doìvljavaju kao legitiman put spasenja. Ku' }e{ vi{e? Naravno, svaka od ovih dviju vjera ponaosob drì da je ona kod Boga na malo vi{em mjestu, ali vjerujem da je tako i kad jedan mu` ima vi{e èna, a ne kamoli Jedan Bog vi{e ummot. Svaka takva èna, bi}e, vjeruje da je, ipak, malo (ili puno) pre}a od svih ostalih. Mislim da je to sasvim normalno, jer ko ne voli sebe ne moè voljeti ni druge. Na koncu konca, i sama Tora lijepo kaè, Voli svoga druga kao {to voli{ sebe, zna~i ako ne voli{ sebe, ne moè{ voljeti ni druge. Ne mislim da je lo{e ni kad se vjere takmi~e, dok god se takmi~e u dobru. Ko }e bolje Bogu ugoditi. Neka konkurencije, zdrava je! Uostalom, ovaj stav nigdje nije ljep{e iskazan do li u Kur'anu samom, Sura al-Ma'ida, ajet 48: A da je Allah èlio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere u~inio, ali On ho}e da vas isku{a u onome {to vam propisuje, zato se natje~ite ko }e vi{e dobra u~initi; Allahu }ete se svi vratiti pa }e vas On o onome u ~emu ste se razilazili obavijestiti. Problemi nastaju kad jedna vjera zanije~e drugoj pravo da se drì svoje knjige, ali u slu~aju ovih dviju konkretnih vjera taj problem danas ne postoji a i u pro{losti je bio toliko endemi~an da je malo do umjereno suvi{no na njega tro{iti dodatne rije~i. Osim {to su monoteisti~ke religije, koje povezuje zajedni~ki otac Abraham / Ibrahim, koje su poveznice Islama i Judaizma? Tako|er, u ~emu se to radikalno teolo{ki razilazimo?
Ako je Bosna hljeb, jevreji nisu ni bra{no ni voda tog hljeba ali sol jesu! Jevrejski udio u bosanskom miljeu nikad nije bio pitanje kvantiteta nego kvaliteta. Bi li Bosne bilo bez jevreja? Bi! Bi li to bila Bosna? Jok! Mo`da ovo s hljebom nekom zazvu~i pretenciozno. K'o biva Bosna bi bila "nejestiva" bez jevreja. Hajmo ovako, ako je Bosna somun - jevreji su ~urekot.
BEHAR 98
Teorija jevrejskog prava, kao ni teorija {erijata (koliko se ja u isti razumijem), ne poznaje kr{}ansku maksimu Bogu Bo`je, caru carevo. I u Judaizmu i u Islamu sve je Bo`je, uklju~uju}i i cara. Stoga, dakle, (h)alaha (jevrejsko pravo), jednako kao i {erijat regulira sve sfere ìvota, kako javnu tako i privatnu, zna~i: i liturgiju i ekonomiju, i teologiju i krivi~no pravo, i dogmatiku i etiku. Dakle, ono {to povezuje Judaizam i Islam nasuprot Kr{}anstvu to je "pravna priroda" ovih dviju religija. Kultura {eelot ut{uvot (doslovno: pitanja i odgovora, paralelno islamskoj fetvi), dakle fenomen konstantnog obra}anja religijskom autoritetu sa pitanjima iz svakodnevnice, kako bi se znalo {ta je zabranjeno a {ta dozvoljeno, {ta ~isto a {ta ne~isto, toliko tipi~na za Judaizam i Islam, relativno je strana Kr{}anstvu. Judaizam, po definiciji, mora doìvljavati Islam kao veliki napredak za ~ovje~anstvo nekada ogrezlo u idolopoklonstvu, totemizmu i animizmu koje je sada, blagoslovljenim djelovanjem Muhammeda, uzdignuto do monoteizma. Islam, zauzvrat, priznaje legitimitet na{e Knjige i puta koji ona nalaè. Dok god i jedni i drugi mislimo da je onaj drugi legitiman, nebitno je da li mislimo da je na{ put ipak malo bolji. Mi smo stariji, a vi ste ve}i tako da svako svoju prednost tuma~i kao znak Boànskog favorizma. Kao {to sam ranije ve} rekao, ni Judaizam ni Islam ne po~ivaju na zapadnoj ideji da se religija bavi duhovnim a politika ovosvjetskim. Utoliko, osnovni "teolo{ki" sukob Judaizma i Islama je politi~ke prirode. Da li je iz perspektive islamske teologije mogu} nemuslimanski suverenitet na bilo kom djelu Blagoslovljene Zemlje, ili ti Zemlje Banu Israil (Sinova Izraelovih). Kada bi islamski teolozi dali Izraelcima osje}aj da Islam moè verificirati bilo kakav dogovor izme|u Izraelaca i Palestinaca, taj dogovor bi bio postignut daleko brè - i to (kao {to i treba) zbog unutra{njeg pritiska u Izraelu, a ne zbog vanjskog pritiska (iz Amerike). Dok god ve}ina Izraelaca bude vjerovala (a raznorazni islamski teolozi ih svojim fetvama u tom stavu svakodnevno u~vr{}ivali) da Islam "po definiciji NIKADA ne moè pristati na ustupanje BILO KOG DIJELA teritorije Dar ul-Islama nemuslimanima", mirovni proces ne}e dobiti puni zamah. Jevreja je {a~ica u usporedbi s muslimanima svijeta, i zato nije ~udo {to nam treba jasan jemin da teritorijalni kompromis nije samo novo arapsko sredstvo za kona~no rje{enje jevrejskog pitanja na Bliskom Istoku. Izraelci strahuju da arapski i muslimanski svijet pregovorima i mirovnim inicijativama èli samo iznuriti i oslabiti Izrael, kako bi ga na kraju dokusurio. Zna~i, cilj je isti kao i 1948. samo se sredstva mijenjaju, u zavisnosti od odnosa snaga. Sukob Izraelaca i Palestinaca, kao i budu}i sporazum ova dva napa}ena naroda ima i teolo{ku dimenziju bi}e to novi dogovor Judaizma i Islama o suìvotu potomaka dvaju Avramovih sinova: Isaka i I{maela. Po tvojem mi{ljenju koje su osnovne predrasude koje jevreji i muslimani imaju jedni prema drugima i kako ih nadvladati? Prvo lokalno, pa onda globalno. Predrasude, kao i samo njihovo ime zna~e unapredni stav koji nije zasnovan na rasu|ivanju, prosu|ivanju i sagledavanju. Mislim da urbani bosanski muslimani i jevreji, nemaju nekih bitnijih uzajamnih predrasuda. Vi{estoljetna izloènost jednih drugima bila je
dovoljna da umjesto predrasuda ljudi formiraju stvarne iskustvene stavove. A ovi, kao {to to obi~no biva kad postoji direktni ljudski kontakt, ne samo da nisu problemati~ni nego bi mogli posluìti kao uzor za formiranje muslimansko-jevrejskih odnosa u evropskim dru{tvima u kojima se imigrantske muslimanske zajednice po prvi put sre}u sa stvarnim jevrejima, o kojima su dotada imale samo negativne predrasude zasnovane na tri i po upitna hadisa i "neupitnoj" anticionisti~koj propagandi. Ostalo je samo jo{ da muslimanska ~ar{ija, u Sarajevu i drugdje, apdejtuje i
Istorija me|ureligijskog razgovora prije je istorija rasprave, prepucavanja i nadmudrivanja nego li istorija slu{anja, razumijevanja i odgovora na re~eno/~uveno/shva}eno. Od Francuske revolucije na ovamo, me|utim, religija u Evropi gubi status objektivnog znanja o svijetu i ~ovjeku, postaju}i subjektivno ubje|enje, stvar individualnog opredjeljenja. Time je i me|ureligijski (do)govor postao manje hitan i bitan, ali upravo u no{enju sa bezvjerjem materijalizma evropski teolozi su, polako ali sigurno, "objedinili front", shva}aju}i da je ono {to ih ujedinjuje (su{tina) daleko prete`nije od onog {to ih razdvaja (forma).
BEHAR 98
novopristigle neurbane muslimane i nau~i ih {ta je kod nas u ~ar{iji red. Uzdam se da su muslimani Sarajeva dorasli tom zadatku, a vrijeme }e pokazati da li sam bio u pravu. Na globalnom planu, na tragu onoga {to sam ve} rekao ranije [to prije mi prestanemo strahovati od islamske potpune i definitivne teolo{ke nespremnosti na postojanje Izraela u bilo kojim granicama, a vi prestanete strahovati od cionisti~ke zavjere usmjerene na jevrejsko gospodarenje cijelim Bliskim Istokom, svijetom i okolinom to }emo prije i jedni i drugi posti}i Bo`je zadovoljstvo, i na ovom i na onom svijetu.
Nama su va{i strahovi od nas blentavi, a mogu}e je da su i vama na{i. Kad sam 'nako kaharli, ja odem na neki islamisti~ki polu-anticionisti~ki, polu-antisemitski sajt i odma' mi se raspoloènje popravi ~im vidim ~ime sve vladamo i kako smo uspje{ni. Da je babi propeler, bila bi helikopter! O SEKULARNIM JEVREJIMA I SEKULARNIM MUSLIMANIMA Kada mi netko spomene sekularni Islam ili pak europski Islam najeìm se od muke. Kao da postoje neki drugi normalniji muslimani, kao da postoje neki europski muslimani mimo civilizacije Islama. Ne slaèm se s takvim diobama. [to je sa sekularnim Judaizmom i europskim jevrejima? Tko su ekstremni muslimani, a tko ekstremni jevreji? Zasigurno nam moè{ puno toga posvjedo~iti budu}i da ~esto putuje{ na relaciji Sarajevo Jeruzalem Europa Sekularni Islam je, naravno, contradictio in adjecto i tu si ti u pravu. Nezavisno od toga, sekularni muslimani postoje, jeìo se ti na to ili se ne jeìo. Postojanje drugih ljudi, ma kako ~udni oni bili u na{im o~ima, ne zavisi od na{eg pristanka. Oni su tu, htio ti to ili ne. Ti, naravno, moè{ da ustvrdi{ kako oni uop{te nisu muslimani, a oni }e ti na to lijepo re}i kako su oni Muslimani ili Bo{njaci (ili Turci, ili Albanci) muslimanskog povijesnog kruga. I? \e si bio? Ni|e! [ta si radio? Ni{ta! Opet ima{ s njima neki presjek skupova od kog ne moè{ pobje}i, na glavu da se nasadi{. U mnogo ~emu su ti, bezbeli, bliì monoteisti iz drugih vjera, i dobro je {to je tako - ali postoje i odre|ene konkretne situacije u kojima si, htio ne htio, najupu}eniji na "svoje" sekulariste, a i oni na tebe. Po principu, Neka svoga, i u gori vuka. U ratu, recimo prvenstveno stoga jer druga strana ne dijeli muslimane na evlije i }afire, kao {to ne dijeli Srbe na pravoslavne i ateiste ili Hrvate na katolike i agnostike. Ni nacisti ni usta{e, Bog im svako zlo dao na oba svijeta, recimo, nisu dijelili Jevreje na observantne i sekularne nego "koga ufati{e - toga ubi{e". Takva iskustva stvaraju pomake u svijesti, i malo koji bosanski alim ili evropski rabin ne bi i o tome vodio ra~una kad bi se povelo pitanje statusa dana{njih koferim ili ti }afira. Komplicirano? [ta }e{, Onaj koji nas je dozvao u postojanje, i to tu gdje jesmo i ba{ tad kad smo, nam nikad nije ni obe}ao da }e lako biti ~ovjek i odre|ivati se prema drugima bez da se ogrije{i{, ja o sebe i svoju vjeru ja o njih i njihovo ljudsko dostojanstvo. Nego, kao kod Njego{a, [ta je ~o'ek, a mora bit ~o'ek. E vidi{, i u tome su nam ummot sli~ne. Sekularni Judaizam je, bezbeli, notorni nonsens ali su, zato, sekularni Jevreji notorna ~injenica. A da vidi{ tek veselja kad ima{ zajedni~ku nacionalnu dràvu, ili zajedni~ku op}inu (jer jevrejske op}ine u dijaspori nisu samo sinagoge nego i "klubovi nacionalne manjine", ba{ kao i neki mesdìdi u Republici Hrvatskoj) sa sekularnima. Tako, recimo, ima jedan jevrejski praznik, Hanuka, koji slavi spomen na malu grupu jevrejskih teocentrika koja se pobunila protiv vlasti heleniziranih Jevreja i njihove sprege sa onda{njom globalnom vladom, izvela prevrat, potamanila }afire, protjerala uljeze, i uspostavila Toradràvu. Da vidi{ kako zdu{no u dana{njem Izraelu sekularni Jevreji slave re~eni praznik morao bi se zapitati jesu li oni
Kada mi, danas, predstavljaju nekog potencijalnog suradnika iz neke druge tradicije i hvale ga kao odmjerenog i uravnoteènog, ja odmah pitam da li je re~eni ikad bio ekstremista. Sugovornici po~esto ne shvate tok misli, pa krenu u apologetskom tonu, zna{ bio je mlad i sli~no - a ja se zapravo radujem {to }u imati pravog sugovornika u osobi koja je zatvorila potpuni krug, prerasla isklju~ivost mladala~kog zanosa i stasala u zrelog vjernika. Ako mi, pak, kaù da je re~eni oduvijek bio odmjeren, ja se malo razo~aram, jer: ko nikad nije bio vrelo te{ko da }e ikada postati rijeka.
Kumplir il minyan, proslava vjerskog punoljetstva Sarajlije iz Kanade pred Zapadnim zidom u Jeruzalemu
BEHAR 98
svjesni ~injenice da je to praznik u slavu nekih tamo birvak- dok od nje same ne ostaje ni{ta. Kada takvo odgovorno vodtilskih fundamentalista koji su potamanili birvaktilske seku- stvo izostane, ~esto se desi da ekstremizam umjesto faze u lariste, liberale i globaliste. Nego, u ~emu je stvar? I kod ìvotu postane supstitut za ìvot. Tada slobodno moèmo Jevreja i kod Bo{njaka religija je bila osnovni faktor stvaran- govoriti o zastoju u razvoju li~nosti. O izvjesnoj duhovnoj perja naroda. Sljedstveno, tvoja ìva vjera je za tvoje sekulariste verziji. Jako je tu`no vidjeti ljude u pedesetim ili {ezdesetim njihova istorija, tradicija i kultura. Oni tu svoju istoriju, tradi- godinama ìvota kako svoju nepotro{enu i nesublimiranu ciju i kulturu vole ba{ kao {to ti voli{ svoju vjeru. Identificiraju seksualnu energiju pretvaraju u nepresu{ni izvor omraze se sa tvojim mudracima, tvojim junacima i tvojim vje~itim prema svijetu i ljudima, a prije svega prema vlastitim suvjerpozitivcima, gade se istih drevnih negativaca kao i ti, pri nicima (koji su ih neodgovorno pustili da ne odrastu i ne ~itanju zajedni~kog kanona raduju se na istim mjestima gdje dorastu, pa mi ih, u neku ruku, i nije previ{e ào). i ti, pla~u gdje i ti. Naizgled "sve im je jasno" - ali ne{to ipak Kada takve Petar-Pan vo|e, edipovci koji ne samo da nikada "ne {tima". Klju~na razlika je nedostatak faktora Bog u nji- nisu do kraja odrasli nego nedoraslost predstavljaju kao hovom poimanju svijeta. S druge strane, opet, nemalo takvih cilj i vrlinu, uspiju da se nametnu mladim umovima kao autsekularista zna i te kako pre{i{ati deklarirane vjernike u enti~ni glasnogovornici toboè zanemarenih vrijednosti, domenu eti~nog pona{anja. Kad tome jo{ doda{ koliko je zla katastrofalne posljedice su pitanje dana. Kao {to zna{, pou~injeno u ime religije na ovoj zemlji, eto nas pred vratima ku{avam da budem aktivan u me|ureligijskom dijalogu a mog li~nog stava o ovom kompliciranom pitanju: Vjerujem sebe doìvljavam kao teocentri~nog humanistu jevrejske da }e, ~im vjernici posvete etici onoliko pa`nje koliko provenijencije. Kada mi, danas, predstavljaju nekog potenciposve}uju ritualu, i nevjernici shvatiti spiritualne vrijednosti jalnog suradnika iz neke druge tradicije i hvale ga kao rituala. Bar ve}ina Do tad, ne ~udim se njima, nego nama. odmjerenog i uravnoteènog, ja odmah pitam da li je re~eni [to se ekstremista i ikad bio ekstremista. Suekstremizma ti~e, li~no govornici po~esto ne shvadrìm da je ekstremizam te tok misli, pa krenu u nu`na faza u razvoju ~ovapologetskom tonu, zna{ bio je mlad i sli~no - a ja jeka, a samim tim i vjernise zapravo radujem {to }u ka. Kada ~ovjek tek utvrimati pravog sugovornika |uje svoje jastvo i poku{au osobi koja je zatvorila va da odredi granice vlaspotpuni krug, prerasla istite li~nosti, da shvati gdje klju~ivost mladala~kog prestaje on a po~inju druzanosa i stasala u zrelog gi, sagledavanje svijeta u vjernika. Ako mi, pak, osnovnim konturama, u takozvanoj crno-bijeloj tekaù da je re~eni oduvijek hnici, nije nu`no kontrabio odmjeren, ja se malo produktivno. Dapa~e, li~razo~aram, jer: ko nikad nost u formiranju (bez obnije bio vrelo te{ko da }e zira na to da li se neko forikada postati rijeka. UnaKumplir il minyan, proslava vjerskog punoljetstva, pripreme mira kao ~ovjek i kao vjerto~ svim opasnostima nenik u pubertetu, ili se formira kao vjernik a "re-formira" kao kontrolirane i nekanalizirane ekstaze, tunjavo tinjanje (puki ~ovjek u poznijem ìvotnom dobu) je pod stra{nim pritiskom tradicionalizam) mi se nikada nije ~inilo dostojnom alternai stvaranje "~vrstog" religijskog, eti~kog ili kulturnog identi- tivom. A, ako }emo po srcu, sve mi se ne{to ~ini da i sama teta izgleda mi kao dobra centripetalna protuteà nebrojen- vjerni~ka baza ima vi{e povjerenja u post-ekstremiste kada im centrifugalnim faktorima kojima su ljudi u sazrijevanju je u pitanju predstavljanje u me|ureligijskim "deverima", izloèni. Kad ima pameti, odgovorna tradicionalna zajednica nego li u pred-ekstremiste. Narodna intuicija, {ta li?! vodi svoje ~lanstvo u pravcu pozitivnog iskori{tavanja ove faze zanesenosti vlastitim identitetom i tradicijom na na~in DIJALOG IZME\U MONOTEISTI^KIH RELIGIJA koji njima koristi a drugima ne {teti. Na àlost, danas smo svjedoci apsurdne situacije da u mnogim vjerskim zajedni- Dodiri Kr{}anstva, Islama i Judaizma u [panjolskoj cama ekstremisti poku{avaju da nametnu svoju nedozrelu izme|u ostalog, tvoja su znanstvena preokupacija viziju cijeloj zajednici. Da sve bude gore, nerijetko se radi o Da, uvijek me iznova fascinira taj period koji se u jevrejskim najboljim sinovima odre|ene zajednice, o iskrenim idealisti- naukama naziva Zlatnim Dobom [panjolske, kratki bljesak ma ~iji zanos i karizma plijene. Ni{ta tu`nije (a vala ni ru`ni- prave religijske zrelosti, u kome su (u lucidnim intervalima) je) od vjerske (kobajagi) zajednice koja nije u stanju da osi- pripadnici svih triju vjera igrali neki relativni ferplej na gura dozrijevanje svojoj djeci, nego se povla~i za njima i pu{- stvarno zajedni~kom terenu. Da se razumijemo, i to je daleta ih da je vode kad sami jo{ uvijek trebaju vodstvo. Iskusni ko od ideala odgovorne religijske zrelosti kome bismo trevjernici imaju odgovornost da kanaliziraju zanos svojih tek bali da teìmo danas ali, lijepo je znati da je utopija nekad, stasavaju}ih suvjernika, obavezu da im pomognu da od buji- ipak, bila blizu ostvarenja. Primjera radi, u usporedbi sa zlatce naprave stameni potok a ne poplavu koja {teti okolini, nim dobom [panjolske, Osmansko Carstvo se doima kao
10
BEHAR 98
period u kome jedan fudbaler sam pipla loptu na trgu, toleri- prepucavanja i nadmudrivanja nego li istorija slu{anja, razuraju}i da druga trojica piplaju, svak u svojoj avliji. Za onaj mijevanja i odgovora na re~eno/~uveno/shva}eno. Od Franvakat, izgleda, ni to nije bilo malo. U to zlatno doba [pan- cuske revolucije na ovamo, me|utim, religija u Evropi gubi jolske mudraci svih triju vjerozakona bavili su se, izme|u status objektivnog znanja o svijetu i ~ovjeku, postaju}i subostalog, i pitanjem odnosa izme|u racionalnog (logi~ki jektivno ubje|enje, stvar individualnog opredjeljenja. Time je dokazivog) i postracionalnog (misti~no iskustvo, proro{tvo, i me|ureligijski (do)govor postao manje hitan i bitan, ali objava), polaze}i od (nekim teolozima i danas upitne prem- upravo u no{enju sa bezvjerjem materijalizma evropski ise) da je ljudsko znanje jedno, da su logika i filozofija uni- teolozi su, polako ali sigurno, "objedinili front", shva}aju}i da verzalne kategorije - te da je znanje i iskustvo drevnih gr~kih je ono {to ih ujedinjuje (su{tina) daleko prete`nije od onog filozofa (a samim tim, naravno, i suvremenih inovjernika) u {to ih razdvaja (forma). Jednako tako, shvatili su da je jedna ovim oblastima relevantno i iskoristivo. Kao {to bi Einsteinov od osnovnih primjedbi religiji njen "doprinos" sukobu i podigenije, da je ro|en u nekom afri~kom plemenu a ne u visoko- jeljenosti svijeta, te su se predali dokazivanju da ovjekoindustrijaliziranoj Evropi, do{ao do izraàja u ~injenici da bi vje~ivanje podjela nije nu`ni zahtjev religije same po sebi. mali Bantu Einstein skupio daleko vi{e banana nego druga Tekovine ovog novog religijskog trenda, me|utim, nisu na djeca iz sela tako ni Maimonides (na zapadu odoma}eni vrijeme stigle do ju`noslavenskih prostora, gdje je religija binadimak za Rabi Mo{e ben Maimona, koji je me|u svojim la jedina organizaciona alternativa komunisti~kom jednoarapskim suvremenicima bio poznat po arabiziranoj verziji partijskom sistemu, te kao takva iskori{tena od strane nanjegovog hebrejskog imena: Abu Imran Musa ibn Majmun cionalista, koji su se zacarili nad nekim religijskim zajedniibn Ubajd Allah) ne bi bio Maimonides bez duha sinteze ljud- cama svojih etni~kih grupa, kad ve} nisu mogli organizirati skog iskustva koji je vladao Al-Andaluzom. Maimonidesovo partije s nacionalnim predznakom. Nacionalizacija religije i religizacija nacije na ju`remek djelo Vodi~ zablunoslavenskim prostorima djelih (sistematizovana dovela je do toga da se I kod Jevreja i kod Bo{njaka religija je bila osnovni fakreprezentacija rabinske kod nas govor o op}im ljumetafizike) nezamislivo je tor stvaranja naroda. Sljedstveno, tvoja ìva vjera je za dskim vrijednostima obi~bez aristotelijanskih tetvoje sekulariste njihova istorija, tradicija i kultura. Oni no doìvljava kao recidiv melja, Al-Farabijeve teorikomunisti~kog "bratstvo/jetu svoju istoriju, tradiciju i kulturu vole ba{ kao {to ti je proro{tva ili Ibn Badìne dinstvo" ideala; koji bi, teorije du{e. voli{ svoju vjeru. Identificiraju se sa tvojim mudracima, onda, valjda trebao biti Pitam se koliko islamskih tvojim junacima i tvojim vje~itim pozitivcima, gade se stran svakoj religijskoj teologa danas uop}e zna tradiciji ponaosob i svima istih drevnih negativaca kao i ti, pri ~itanju zajedni~kog da je Vodi~ izvorno napiskupa (jer svaka bi, toboè, san na arapskom jeziku, kanona raduju se na istim mjestima gdje i ti, pla~u trebala biti zainteresirana te da mu je izvorni naslov gdje i ti. Naizgled "sve im je jasno" - ali ne{to ipak "ne samo za "svoje" ljude, a ne Dalalat al hairin. Nedavno faktora Bog u nji{tima". Klju~na razlika je nedostatak i za "nevjernike"). je u Zagrebu, u izdanju Sad je, valjda, kona~no hovom poimanju svijeta. Demetre, iza{ao integralni do{lo vrijeme da i mi hrvatski prijevod arapskog damo svoj doprinos svjetizvornika Vodi~a, iz pera skom me|ureligijskom dijalogu. Da je sre}e i pameti, mogli vrsnog hrvatskog arabiste Danijela Bu~ana. Toplo prepobi prednja~iti u tom poslu i ponuditi svijetu i devletu recept ru~ujem! U to su sretno vrijeme jevrejski i islamski mistici zasnovan na stvarnom, iskustvenom me|ureligijskom posu|ivali jedni od drugih ideje te razmjenjivali i prosu|ivali suìvotu. Ti si inicirao jedan me|ureligijski ~asopis, i ja uzajamna iskustva. Najbolji primjer sinteze jevrejskog miststvarno ~ekam tu suradnju k'o ozeblo sunce jer iskreno icizma i sufizma je Kitab Faraid al-kulub (Farzovi srca) Ribi vjerujem da je teocentri~ni religijski humanizam ozbiljna Bahje Ibn Pakude iz Saragose. Tad se ~ak i jevrejski eksklualternativa kako nacio-centri~nom i nacio-latri~nom poimazivizam nadahnjivao na islamskim izvorima, pa je tako jedan nju religije, tako i antropocentri~nom humanizmu suvremeod vode}ih zagovornika jevrejske posebnosti, Ribi Jehuda ben [emuel (h)a-Levi (me|u Arapima poznatiji kao Abu-I- nog materijalizma. Da li je mogu}e voljeti Boga, a u isto vriHasan ibn Levi) usvojio {iitske koncepte a la safwa (odabrani jeme mrziti ljude (posebno one koji ga i sami vole, pa makar i druga~ije nego mi sami)? Ja mislim da nije! Stvarno nam je rod, odabrani soj). potrebno neko mjesto razgovora o na{im bitnim razlikama i Strah po~esto osje}amo prema ne~emu {to ne poznajemo. na{im su{tinskim sli~nostima, mjesto koje ne}e biti identifiSloìt }emo se da je zato dijalog me|u religijama itekako cirano ni sa jednom vjerskom zajednicom per se, niti }e biti potreban. Svjedoci smo raznih oblika institucijalnog dijaloga obiljeèno "zvani~nom multi-tuti-fruti retorikom" za koju svi izme|u kr{}ana, jevreja i muslimana na na{im prostorima, izgleda znaju da je vi{e usmjerena na skupljanje poena kod {to je u svakom slu~aju pohvalna ~injenica. Me|utim, koli- stranih posmatra~a, nego za u{i vlastite pastve. ko su ti razgovori vo|eni politi~kim diktatom, a koliko stvar- @elim da vjerujem da }e de-ateizacija i re-teizacija humanisnom potrebom za tolerancijom i suìvotom? ti~ke retorike na sjevernom Balkanu doprinijeti uo~avanju Istorija me|ureligijskog razgovora prije je istorija rasprave, ~injenice da uzajamno po{tovanje, suradnja i spremnost na
BEHAR 98
11
dijalog ne samo da nisu strane na{im ~asnim monoteisti~kim tradicijama nego su, zapravo, te`nja svake na{e religije ponaosob, ~im se ista oslobodi straha od zatiranja, progona, dominacije i preglasavanja. U eri u kojoj smo se izborili za razli~ita ljudska prava mo`da nije zgoreg da definiramo i jedno od Boànskih "prava", Bo`je pravo da se raznim ljudima objavi na razne na~ine. Ovdje smo da u~imo jedni od drugih, uspore|ujemo iskustva i pokaèmo Abrahamu da Isak i Ji{mael, Jakov i Esav ipak znaju da im je praotac jedan, kao i Bog ~ijem je po{tovanju podu~io sinove i unuke... USTA[KA OKUPACIJA I PRIÂ O VREMENU KAD JE SVAKI PETI SARAJLIJA BIO JEVREJ Po tvojoj ocjeni, budu}i da je broj Jevreja uz genocidnu politiku u NDH smanjen na minimum, koliki je njihov utjecaj na multikulturalnu sliku BiH, i kojoj mjeri su va`ni kao dio konfesionalnog i etni~kog dijaloga u toj zemlji? Ako je Bosna hljeb, jevreji nisu ni bra{no ni voda tog hljeba ali sol jesu! Jevrejski udio u bosanskom miljeu nikad nije bio pitanje kvantiteta nego kvaliteta. Bi li Bosne bilo bez jevreja? Bi! Bi li to bila Bosna? Jok! Mo`da ovo s hljebom nekom zazvu~i pretenciozno. K'o biva Bosna bi bila "nejestiva" bez jevreja. Hajmo ovako, ako je Bosna somun - jevreji su ~urekot. Moè li somun biti bez ~urekota? Moè! Je li somun? Jest! Je li to to? Jok! E tako je, "me{~ini" i s bosanskim jevrejima. Izbri{i ukus koji je Bosni dalo njihovo vjekovno prisustvo i to ve} vi{e nije to. Sve i da su usta{e, za vrijeme hrvatske okupacije BiH, i pobile sve jevreje (a nisu, nego "samo" osamdeset posto) jo{ uvijek bi Sarajevo bilo poznato po svojoj (H)agadi; Isak Samokovlija bi jo{ uvijek bio neraskidivi dio bosanske knjièvnosti; Isak-eff. Salom bi jo{ uvijek bio prvi sarajevski ljekar obrazovan na Zapadu; a njegov zet, Jakov-eff. Sumbul, bi jo{ uvijek bio prvi sarajevski farmaceut a la franka; dok bi Laura Papo Bohoreta jo{ uvijek bila prva èna na svijetu koja je pisala drame na Ladinu. Salomova pala~a (ona lijepa zgrada sa reljefnim likovima u narodnim no{njama na Titovoj, odmah do kina Imperijal), Umjetni~ka Galerija BiH (preko puta Saborne Crkve), ona zgrada na Titovoj (u kojoj je nekad bila, a moè biti da je i sad, buregdìnica pod imenom Semberija) kao i zgrada pred kojom plamti Vje~na vatra (nekada{nji Grand Hotel Danijela Saloma) jo{ uvijek bi svjedo~ile o sjaju samo jedne od vi|enijih sefardskih porodica Sarajeva. Pet jevrejskih hramova, {to na ~ar{iji, {to u centru (dakle vi{e nego li i pravoslavnih i katoli~kih crkava u Starom Gradu i Centru zajedno), jo{ uvijek bi pri~ali pri~u o vremenu kad je svaki peti Sarajlija bio jevrej. Bjelavski hram Bet Tefila (na Mejta{u) jo{ uvijek bi pri~ao pri~u o sarajevskoj jevrejskoj sirotinji koja je odvajala od usta da u svom kom{iluku podigne Dom Bo`ji. Dana{nji BKC (nekada{nji Radni~ki Univerzitet \uro \akovi}) sagra|en pred sam II. svjetski rat, prilozima sarajevskih jevreja, koji je ponosno nosio ime Kal Grandi ili ti Veliki Hram, jo{ uvijek bi bio najve}a sefardska sinagoga ikad podignuta u Evropi. Kal vjeù ili ti Stari Hram na ~ar{iji, i uz njega skoro pa prislonjeni Kal Muevu ili ti Novi Hram, jo{ uvijek bi pri~ali pri~u o jevrejskom udjelu u zanatima i trgovinama Ba{ âr{ije. Itd.
Itd. Itd. Mogao bih do sutra nabrajati ono {to se obi~no naziva jevrejskim doprinosom razvoju BiH. Sre}om, ta pri~a jo{ uvijek traje. Potomci malog broja bosanskih jevreja koji su, zahvaljuju}i Talijanima i partizanima preìvjeli NDH okupaciju, jo{ uvijek bitno doprinose napretku zajedni~ke ku}e. Taj doprinos je uvijek bio ve}i od jevrejskog procenta u stanovni{tvu Bosne, pa je i danas tako. Poznato je, prema nekim nedavnim istraìvanjima, da nema niti jednog pravnog dokumenta, niti jedne fetve, koja bi diskriminirala nemuslimane u osmanskom periodu. Jevrejima je u Osmanskom carstvu bili poprili~no lijepo, a ~esto i mnogo ljep{e nego li u katoli~koj Evropi. Ilustrativan je poziv jedrenskog romanijotskog rabina Isaka Sarfatija iz 1454. godine a{kenaskim jevrejima da napuste katoli~ku Evropu i skrase se u benevolentnom Osmanskom carstvu. @iva istina! Ne postoji ni jedna jedina osmanska fetva ili carski ferman koji bi diskriminisali jevreje u odnosu na druge nemuslimane. Istovremeno, valja podvu}i, do \ulhane hati{erifa iz 1839. (kada po~inju reforme u pravcu stvaranja gra|anske dràve) Osmansko carstvo nije bilo dràva svih svojih gra|ana nego islamska dràva u kojoj su nemuslimani bili gra|ani drugog reda, te kao takvi nisu mogli obna{ati javne funkcije, pla}ali su dìziju (poseban porez za nemuslimane) i bili izloèni ~itavom nizu restrikcija ~ije je cilj bio podvla~enje njihovog inferiornog poloàja u odnosu na carsku vjeru. Na primjer: zabrana jahanja ili pasanja oru`ja u prisustvu muslimana, zabrana odijevanja odje}e i obuvanja obu}e odre|enih jarkih boja koje su bile rezervirane samo za muslimane. Iskreno govore}i, ove odredbe nisu jevrejima te{ko padale, jer su zauzvrat dobili ne samo autonomiju nego i dràvnu za{titu za ìvot po svom Zakonu. Dapa~e, moè se ~ak re}i da su jevreji u Osmanskom carstvu bili pozitivno diskriminirani. Na primjer, na jevreje se nije primjenjivao najgrozomorniji osmanski instrument reifikacije (pretvaranja u stvar, pokretno dobro) nemuslimana: dev{irma ili danak u krvi. Dok su stotinama godina janji~ari (i sami porijeklom oteta kr{}anska djeca) "ubirali" kr{}ansku djecu po Rumeliji (osmanskom Balkanu) i Anadoliji, jevrejske su porodice toga bile po{te|ene. Razloga je za to vi{e: dev{irma se sprovodila prvenstveno u selima a osmanski jevreji su bili gotovo isklju~ivo urbana populacija. Osim toga, Porta je znala da su kr{}ani vezani za zemlju, jezik i kraj te da ve}ina ne}e odseliti ako zulumi ne pre|u odre|enu mjeru. Jevreji su, me|utim, bili daleko mobilniji -
Najbolji primjer sinteze jevrejskog misticizma i sufizma je Kitab Faraid al-kulub (Farzovi srca) Ribi Bahje Ibn Pakude iz Saragose. Tad se ~ak i jevrejski ekskluzivizam nadahnjivao na islamskim izvorima, pa je tako jedan od vode}ih zagovornika jevrejske posebnosti, Ribi Jehuda ben [emuel (h)a-Levi (me|u Arapima poznatiji kao Abu-I-Hasan ibn Levi) usvojio {iitske koncepte a la safwa (odabrani rod, odabrani soj).
12
BEHAR 98
pa su se u slu~aju otmice djece mogli i iseliti dèmatile. Uostalom, kao zanatlije, trgovci i pripadnici slobodnih profesija (ljekari, farmaceuti i sli~no) jevreji su bili daleko bitniji za osmansku privredu nego ruralno zemljoradni~ko stanovni{tvo. Kad je, svojevaktile, sultan Bajazit primio jevreje prognane iz [panjolske, on se nije mogao ~udom na~uditi da Fernando i Izabela li{avaju svoje carstvo ovog radinog i benignog elementa, unapre|uju}i time njegovo. Kad se sve sabere i oduzme, imaju}i na umu na{e dana{nje standarde tolerancije i za{tite prava manjina, mislim da bi se cijelo osmansko poglavlje sefardske istorije danas najbolje dalo sumirati rije~ima: Bilo je lijepo i lijepo je {to je bilo. Drugim rije~ima, raznoraznim neoosmanistima (po~ev od Davidovi}a, t.j. Davidoglua pa nadalje) mora biti jasno da {to je bilo napredno za 16. i 17. vijek nije, nu`no, prihvatljivo za 21. vijek. Da li bilo ko zdrave pameti mislio da bi dana{nji balkanski ili bliskoisto~ni jevreji ili kr{}ani milom pristali da sjahuju s konja (ili izlaze iz kola na autoputu) kad pored njih musliman pro|e pje{ke, ili da sakrivaju mobilne telefone (taj mi je dana{nji gadèt pao na pamet kao pandan onda{njem mu{kom gadètu: svijetlom oru`ju) kad pored njih pro|e neki musliman. O bojama odje}e i obu}e da ne govorim. Da skratim, Bilo je lijepo, a sad je jo{ ljep{e. Kad se ve} dohvatismo Osmanlija i vladala~kog doma Osmanovi}a, pretpostavljam da ve}ina ~italaca Behara zna da se (za razliku od prakse u ostalim monoteisti~kim religijama) jevrejstvo prenosi po majci, a ne po ocu. Muslimanima mu{karcima, recimo, dozvoljeno je da se oène kitabijkama (jevrejkama ili kr{}ankama), ali su djeca iz takvoga braka apriori muslimani. Katoli~ka crkva dozvoljava sklapanje braka katolika i inovjeraca (bez razlike pola), pod uslovom da nekatoli~ki supru`nik unaprijed pristane da djeca budu podignuta kao katolici. U Judaizmu, prelazak nejevrejskog bra~nog partnera na jevrejsku vjeru je uslov za sklapanje (h)alahi~kog braka, a vjerska pripadnost djece iz mje{ovitih brakova ra~una se po majci. Djeca jevrejina i kr{}anke su kr{}ani, djeca jevrejina i muslimanke su muslimani, a djeca jevrejke i kr{}anina ili jevrejke i muslimana su jevreji. Izgleda da se time htjelo obeshrabriti jevreje mu{karce, koji su ekonomski bili nezavisniji od pripadnica ljep{ega pola, da se ène izvan vjere a, istovremeno, mo`da, staviti do znanja momcima drugih vjera da }e im se djeca (ako milom ili silom posegnu za jevrejskim djevojkama) ipak ra~unati kao jevreji. Bilo kako bilo, ako primijenimo ovo jevrejsko stanovi{te do kraja ispada da su najmanje petorica Osmanskih sultana bili ~isti jevreji, po jevrejskom zakonu. Tako, na primjer, glasoviti Sulejman Veli~anstveni, me|u Turcima poznatiji kao Kanuni Sultan Sulejman (Zakonodavni Sultan Sulejman) po svojoj majci Helgi, a{kenaskoj jevrejki ~ije je muslimansko ime bilo Aj{a Hafiza (1479.-1534.), bi danas u svakoj sinagogi bio brojan u minjan (kvorum od deset mu{karaca, jevreja, neophodan da bi se odràla skupna molitva), jer je njegov (h)alahi~ki status neupitan. S obzirom na ~injenicu da je i èna Sulejmana Veli~anstvenog bila jevrejka (HuremSultanija, na Zapadu poznatija kao Rokselana [1506.-1558.], ro|ena je u Poljskoj kao Aleksandra Lisovska), i Sultan Selim II. je po jevrejskom pravu bio jevrejin, a etni~ki posmatrano
Mislim da je {to brè i {to opse`nije uklju~ivanje tekovina sefardske kulture u izraelski mainstream bitno i za unapre|enje izraelsko-palestinskih i izraelsko-arapskih odnosa. Sefardi su stolje}ima lijepo ìvjeli sa muslimanima, pa ne bi bilo zgoreg da to pozitivno iskustvo prenesu i ostalim sudràvljanima.
imao je tri ~etvrtine "jevrejske krvi". Nakon {to se i sam Selim II. oènio jevrejkom, Nurbanu-Sultanijom (1525.-1587.) koja je ro|ena kao Rahela, njegov sin Murat III. ne samo da je bio (kao i otac mu) (h)alahi~ki jevrejin nego je i etni~ki ve} imao sedam osmina "jevrejske krvi". Ovakvih istorijskih primjera ima jo{. Ne drìm, naravno, da su navedeni osmanski sultani imali bilo kakav jevrejski identitet, ali vjerujem da su ga otete jevrejske djevojke uspjele u nekoj mjeri sa~uvati. Te zato uop}e ne sumnjam da je benigni osmanski stav prema jevrejima bio uslovljen ne samo interesima carstva i jevrejskom lojalno{}u, nego i zagovorom Sultanija Majki koje su porijeklom bile jevrejke. Unato~ re~enome na po~etku prethodne re~enice, svaki put kada gledam na Youtubu postove turskih islamista o jevrejskom porijeklu Ataturka kao dokazu da je i uspostava turske republike samo jo{ jedna jevrejska zavjera protiv hilafeta, uvijek dobijem èlju da im kaèm: [to bi jevreji ru{ili hilafet, kad su mu stajali na ~elu. Toliko je turskih sultana ~ije je jevrejsko porijeklo daleko neupitnije od Ataturkovog, pa {to po tom ne ~a~kate? Poznato je da su muslimani sa~uvali sarajevsku Hagadu, da su pomagali mnogim Jevrejima za vrijeme II. svjetskog rata. Poznate su i muslimanske rezolucije protiv progona Srba, Jevreja i Roma u El-H Hidaji 1941. Jesu li, prema tvojim saznanjima, muslimani sudjelovali u ru{enju sinagoga i progonu Jevreja? Pri~a o odva`nosti i mudrosti onda{njeg direktora Zemaljskog muzeja Joze Petrovi}a i muzejskog kustosa Dervi{a Korkuta u spa{avanju Sarajevske Hagade ubiljeèna je zlatnim slovima, kako u jevrejsku tako u sarajevsku istoriju, i postala je dio hagade (kaè) o Hagadi. Istovremeno, dok su hrabri pojedinci spa{avali {to se spasiti moè i dok je po{tena muslimanska inteligencija prosvjedovala (i to je nepobitna istorijska ~injenica) protiv progona Srba, Jevreja i Roma dotle su neki drugi muslimani obna{ali najvi{e funkcije u zlo~ina~koj NDH (od potpredsjednika Dàfer-bega Kulenovi}a, preko doglavnika Adem-age Me{i}a - do Usta{kog Muftije, Imama Poglavnikovih Tjelesnih Zdrugova, Akifa Handì}a) ili, pak, kao "obi~ne" usta{e (a manje-vi{e ~etvrtina usta{a su bili tada{nji Hrvati islamske vjeroispovijesti) sudjelovali i na terenu u dràvotvornom projektu NDH, koji je podrazumijevao istrebljenje svih Jevreja i Roma, te "radikalno rje{enje srpskog pitanja" (po usta{kom trojstvenom receptu: tre}inu pobiti, tre}inu protjerati i tre}inu pohrvatiti). Neslavnom muslimanskom udjelu u usta{kom klanju treba dodati i "teoretski rad" nekih onda{njih bosanskih alima
BEHAR 98
13
(posebno imama Handàr divizije) koji su s odu{evljenjem prihvatili bljutavu antisemitsku propagandu Hitlerovog suradnika Emina El-Husejinija, jeruzalemskog Velikog Muftije. Jednako tako, na slikama skrnavljena jevrejskog Velikog Hrama (dana{nji BKC), iz 1941. godine, vide se i neki muslimani (jasno je to po fesovima na njihovim glavama) kako raznose hramske klupe, ili skidaju bakar sa hramskoga krova. Ukratko, bio je rat i bilo je svega. U svakom ìtu ima i kukolja, a u svakom ratu ispliva i nedàset. Zato nasuprot muslimanskoj usta{koj hala{i i nedàsetu treba staviti muslimanske evlije iz Drugog svjetskog rata, poput Ahmeda Sadika kog su usta{e ubile u Jasenovcu zbog spa{avanja Jevreja, ili njegovog zeta, Mustafe Hardage, koji je i sam hap{en od usta{a i zamalo platio glavom spa{avanje porodice Kabiljo. Ko pomaè progonjenim, posu|uje Bogu -veli jedna jevrejska poslovica i, uistinu, u toku posljednjeg bosanskog rata, Kabiljovi su nadigli izraelsku vladu na noge, kako bi iz sarajevskog uàsa izveli Mustafinu udovicu i Ahmedovu }erku, Zejnebu Hardagu ro|. Sadik. Kada je ova ~asna starice sletjela na izraelski aerodrom, tada{nji izraelski ministar unutra{njih poslova upitao ju je da li su tada, 1941., kada su pomagali Jevrejima, mogli i pomisliti da }e u budu}nosti postojati neka jevrejska dràva koja }e se truditi da oduì dugove na {ta mu je Zejneba kratko rekla: Nismo mi spa{avali Jevreje, mi smo spa{avali kom{ije. Dovoljno je da je na svakog usta{kog zlo~inca muslimanskog porijekla bio jedan jedini Ahmed Sadik, jedan Mustafa Hardaga, jedan Dervi{ Korkut - pa da Sefardi iz Bosne znadnu da nisu dàba ìvjeli 500 godina i sa Bo{njacima. Tvoje zaista impozantno poznavanje islama proizlazi i iz ~injenice da si odrastao me|u muslimanima u Sarajevu. Moè{ li s nama, iz osobnog iskustva, podijeliti nekoliko zanimljivih/{aljivih susreta dviju vjera. Evo ti par anegdota koje meni uvijek izmame osmijeh na lice. @ene Sefartkinje voljele su da provode vrijeme polupraznika (prvi i posljednji dani praznika koji traju preko jedne nedjelje, a la Pesah i Sukot, ra~unaju se u pune
praznike u koje je zabranjen bilo kakav rad, dok se srednji dani praznika smatraju polupraznikom i neki su hitni poslovi dozvoljeni) u kartanju. Hahamima se to, bezbeli, nije svidjelo i oni izdaju odredbu po kojoj je "u svakoj jevrejskoj ku}i zabranjeno kartanje na polupraznik". Tu se na{e mudre nonas (bake) i tijas (tetke) dosjete i iznajme avlije muslimanskih kom{inica i serbez nastave da igraju karata, jer su hahami zabranili igranje u ku}i, a ne u avliji i to samo jevrejskoj, a nikako u muslimanskoj. Judaizam je stra{no osjetljiv na zaklinjanje Boìjim imenom onako "bezveze", bez pravog razloga i nijeta, a po{to je prosje~nom Bosancu "vala" (Boga mi) svaka druga rije~ jedan od sarajevskih hahama u svojoj knjizi Damesek Eliezer upozorava protiv re~ene prakse sljede}im rije~ima: Enmentar el nombre de el [em Jitbarah no es asur davka en le{on (h)a-kode{, salvo en todo modo de la{on es asur, tanto en Ladino i ansi en la{on de los gojim: "Boga mi" o ke dizi "Tako mi Bog", i ansi si dizi in turkesku "vala i bila". Spominjati ime Boga Blagoslovenog nije zabranjeno samo na Svetom jeziku (hebrejskom), nego je zabranjeno na svakom jeziku, kako na Ladinu tako i na jeziku nejevreja: "Boga mi", ili ko kaè "Tako mi Bog", ili ako kaè na turskom "vala i bila". Namjerno sam citirao i izvorni tekst na Ladinu, da ~itaoci Behara ~uju i koju rije~ jezika kojim je nekad govorila petina Sarajlija. I za kraj, svojevaktile mi je jedan dedo musliman ovako objasnio za{to je bosanskim muslimanima dozvoljeno piti rakiju, iako bi to po Islamu trebao biti veliki grijeh: Kad je Fatih Sultan Mehmed Bosnu feth u~inio on nas je pozv'o u din, a mi smo rekli da nemeremo po{to bi se ogrije{ili jer mi volimo popit' a u Islamu je to haram. Onda je on rek'o: Samo vi hajte vjeri, a evo ja vam dajem izun da morete pit rakiju I tako je ostalo do dana dana{njeg. Ova diskrepancija izme|u naloga vjere i op}enarodne prakse me|u mnogim bosanskim muslimanima nije promakla ni njihovim jevrejskim kom{ijama, pa je stoga jedno {eretskih kodnih imena, koje se u Ladinu koristi za Bo{njake, ime Alme{as, ili ti [ljive k'o biva Ovi {to piju rakiju, iako ne bi smjeli. KNJ@EVNA KARIJERA I ROMAN NA LADINU Moè li se za tebe re}i da si trenutno unikatni primjerak jevrejske knjièvnosti u BiH ?. Pi{e{ romane, pri~e Bar dvadesetak sarajevskih Sefarda je izme|u dva svjetska rata pisalo pjesme (npr.: rabin Avram Kapon, Mo{e Rafaelovi} Atijas zvani Zeki-eff. i drugi), pri~e (npr.: rabin Avram Romano "Buki", Moni Finci, Benjamin Pinto, Samuel Romano i drugi) ili drame (npr.: rabin Moric Levi, [abetaj \aen, Laura Papo "Bohoreta" i drugi) ali su njihova djela ostala nepoznata {iroj ~itala~koj publici, jer su pisana na Ladinu. Sarajlijama i Bosancima uop}e, naravno, poznati su samo oni koji su, poput Isaka Samokovlije ili Eriha Ko{a, stvarali na bosanskom - ili, poput Oskara Davi~a, Davida Albaharija i Filipa Davida, na
14
BEHAR 98
srpskom. Moj spisateljski rad se naslanja na obje tradicije lokalnih jevrejskih pripovjeda~a, kako na onu na Ladinu, tako i na onu na jeziku sredine ali i na besmrtnike na{e knjièvnosti: Andri}a i Selimovi}a. Autor si knjige La Megi ila de Saray koju si napisao na ladinu. Taj dijalekt pretklasi~nog {panjolskog jezika bio je materinji jezik ve}ine Sefarda u Osmanskom carstvu. Jezik koji je izgubljen i zanemaren. Zanimalo bi nas pone{to o tvojem zaista pohvalnom radu na o~uvanju ladino kulture Roman Sarajevska megila sam prvobitno po~eo pisati na bosanskom, ali sam ve} pri prvom dijalogu instinktivno pre{ao na Ladino (dodaju}i prijevod u fusnotama). Po{to su kod mene likovi znatno blagoglagoljiviji od pripovjeda~a, brzo se ispostavilo da to tako ne}e i}i. Roman s tri frtalja strane fusnota i nije ba{ neko primamljivo {tivo. Dakle, u prvi mah, bilo je daleko lak{e prevesti uvodne narativne, odnosno ne-dijalo{ke dijelove, na Ladino nego li prisiliti sefardske likove da u {esnaestom vijeku (kad radnja romana po~inje) govore jezikom svoje nove zemlje. Tako je prvo izdanje romana iza{lo u Jeruzalemu, na Ladinu i tek sam kasnije "prepjevao" knjigu na bosanski. Kaèm prepjevao, jer za razliku od Ladino verzije (koja se obra}a Sefardima bilo gdje, a ne samo eksjugoslavenskim Sefardima) beogradsko izdanje romana (za sada i jedino, jer {to bi neko u Bosni objavljivao istorijske romane o bosanskim Sefardima) obra}a se srpsko-hrvatskobosanskoj ~itala~koj publici. Dok je prvima vi{e trebalo obja{njavati Bosnu a manje Sefarde, drugima je Bosna jasna - ali Sefardi ba{ i nisu. Poku{avam re}i da se ne radi o jednom te istom romanu na dva jezika, nego radije o nekoj vrsti adaptacije. Njema~ko divljanje na Balkanu i usta{ko u Bosni ko{talo je ìvota ve}inu Sefarda (Bosna, Srbija, Makedonija, Gr~ka). Nisu stradali jedino Sefardi "stare Bugarske" (Bugarski su fa{isti, naime, isporu~ili Nijemcima Jevreje sa okupiranih podru~ja, po{tediv{i Jevreje koji su od ranije imali bugarsko dràvljanstvo) te Sefardi Turske. Sa Holokaustom, Ladino je izgubio kriti~nu masu govornika i postao jezik u opasnosti. 1948. godine, sa osnivanjem dràve, ve}ina turskih i bugarskih Jevreja se iselila za Izrael gdje su se prvo lokacijski, a potom i biolo{ki, izmije{ali sa ostalim jevrejskim grupama, prestav{i tvoriti jedinstvenu etni~kojezi~ku grupu unutar Jevrejstva. U Izraelu je tada vladao kulturni koncept negiranja dijaspore i inzistiranja na "direktnom nadostavljanju" na Bibliju. Radilo se na obnavljanju hebrejskog jezika kao objedinjuju}eg faktora svih Jevreja, a Ladino, Jidi{ i Judeo-Arapski je tada{nja zvani~na dràvna ideologija odbacila u ropotarnicu povijesti. U me|uvremenu, koncept monolitne hegemonisti~ke kulture je krahirao (ja Rabi {u}ur) i dana{nje izraelsko dru{tvo je kulturolo{ki mozaik razli~itih jevrejskih (naravno, ne samo njih) etni~kih grupa. U Izraelu danas ìvi dvjestotinjak hiljada ljudi sefardskog porijekla koji se u posljednje vrijeme sve vi{e interesiraju za svoje korijene. Mislim da je {to brè i {to opse`nije uklju~ivanje tekovina sefardske kulture u izraelski mainstream bitno i za unapre|enje izraelsko-pa-
lestinskih i izraelsko-arapskih odnosa. Sefardi su stolje}ima lijepo ìvjeli sa muslimanima, pa ne bi bilo zgoreg da to pozitivno iskustvo prenesu i ostalim sudràvljanima. [to se ti~e moga rada na prou~avanju Ladina, te bogate knjièvnosti stvorene na tom jeziku predajem sefardsku kulturu i knjièvnost na Ben-Gurion Univerzitetu u Negevu i zamjenik sam direktora Mo{e David Gaon Centra za istraìvanje Ladino kulture, koji nosi ime jednog od izraelskih pionira u ovom nau~nom polju a ina~e je bio na{ ~ovjek, Travni~anin. Centar prikuplja usmenu i pismenu gra|u na Ladinu, financira istraìva~ke projekte, organizira nau~ne skupove, drì kurseve i obrazuje mladi nastavnoistraìva~ki kadar koji }e sutra ovu jedinstvenu baklju prenijeti dalje. Posebno su, i glazbeno i tekstualno, lijepe sefardske narodne pjesme. Moèmo li ih usporediti sa sevdalinkama? Sefardske narodne pjesme djele se na tri kategorije: komplas (paraliturgijske pjesme, ili ti ilahije) romanse (juna~ke ili ti epske pjesme) i kantikas (lirske ili ljubavne pjesme). Ove posljednje su per definitionem tematski bliske sevdalinkama, a na Balkanu su im postale jo{ bliskije, melodijski, refrenski, po na~inu a i po kulturolo{kom kontekstu izvo|enja. [to se melodijske bliskosti ti~e, ponekad se ne zna {ta je starije: koko{ ili jaje. Drugim rije~ima, da li je odre|ena melodija uticaj Sefarda na bosansku kulturu ili uticaj bosanske kulture na Sefarde. Primjerice, na istu onu melodiju na koju se u Sarajevu pjeva ~uvena sevdalinka Kad ja po|oh na Bentba{u, a na koju se donedavno me|u bosanskim muslimanima pjevala i jedna ilahija na arapskom jeziku, Bosanski Sefardi pjevaju jedan pijut (pseudoliturgijska pobo`na pjesma, ilahija) za ispra}aj [abata (Subote) na hebrejskom, njegov prevod na Ladino te jedan pasus iz Psalma 118, koji se pjeva na hodo~asne praznike. Moè{ li ~itateljima Behara, za kraj, uputiti jednu pozdravnu poruku na pravom bosansko - ladino dijalektu? Il Djo vuz de bjen, i ondi lu miter! - Nek vam Bog da dobro, i da ga imadnete gdje smjestiti!
BEHAR 98
15
Eliezer Papo
Pri~e iz ìvota sarajevskih Sefarda:

iz pro{losti i novijeg doba
Inat
ko je postojalo ne{to {to je ujedinjavalo sva ~etiri naroda i sve ~etiri konfesije u Sarajevu onda je to bio inat. Sarajlije ~esto, ukazuju}i na tursko porijeklo same rije~i, tvrde da su im i inat, a ne samo ime mu, Turci ostavili u amanet. Oni koji dobro poznaje Turke, barem ove dana{nje, kaù da je u turskom poimanju svijeta inat prvenstveno inat s drugim. U Sarajevu, me|utim, inat je bio prvenstveno inat sa samim sobom pa tek onda, ako ~ovjeku ostane vremena i ìvaca (ipak je svak sam sebi najpre}i), i s drugima. Prevario bi se ko bi ustvrdio da je inat sociopsiholo{ka pojava. Mo`da negdje drugdje. U Sarajevu inat je bio stil, na~in ìvota, ìvotna filozofija a nerijetko i ne~iji smisao ìvota. Nije se ìvjelo sa inatom nego za inat. Nek crknu neprijatelji, nek zavide du{mani. Inat je bio jedna od rijetkih stvari koja je bilo dobro podijeljena i izme|u i unutar raznih grupa koje su tvorile Sarajevo. Sarajevski Srbi mnogo su ~e{}e od beogradskih citirali onu narodnu pjesmu po kojoj se Marko ne bi potur~io ni za pare ni za pusto blago dok, recimo, za inat ve} bi. Bez da trepne. Ako, i imao bi ra{ta. Muslimani, su, opet, sa posebnom afekcijom pokazivali spomenik inatu ku}u, koja je svojevremeno stajala na mjestu Vije}nice pa su je Austrijanci sru{ili (uz protunaknadu, Austrijanci k'o Austrijanci) a vlasnik ku}e samo pre{ao na drugu stranu [eher-}ehajine }uprije i podigao istu onakvu ku}u kakvu su mu sru{ili, u zeru istu pa joj narod, znaju}i uvijek prepoznati i odlikovati prave vrijednosti, nadjenu ime inat-ku}a. Vele da se tamo ne inate samo ljudi. Jok, nego i rijeke, i planine, i vjetrovi pa ~ak i zgrade. Ku}e, dàmije i ~esme inate se jedna s drugom. Tako, recimo, ima dàmija koja se zove Pobjegu{a. Bio jednom neki trgovac, bogat i du{evan ~ovjek. Jednom tako misle}i koji bi sljede}i sevap mogao upisati kod Boga u~ini mu se da nema ve}eg i ljep{eg djela nego podi}i dàmiju. Kako je rekao tako je i u~inio. Uvakufi dio imanja, od ~ega se trebala izdràvati zgra-
da, kupi polje i japiju1 uze radnike i s bismiletom zapo~e posao. Prvo su napravili samu dàmiju, jednostavnu ali ~vrstu gra|evinu od bijelog kamena sa prozorima u poluluku. Kad su priveli kraju gradnju dàmije, po~e{e graditi minaret. Radnici su radili cijelu cjelcatu sedmicu i pred o~ima mahalalija po~e nicati ~vrsta kamena munara. Krajem desetog dana privedo{e radove kraju. Ostalo je samo jo{ da sutra pokriju bakrom {picasto kube minareta i mirna Bosna. Ali tu se prevarili. Minaret im je o{tro zamjerio {to su ga po~eli graditi tek kad je dàmija bila gotova, kao siro~e onako za potkusur. Nije im htio kvariti posao na po~etku. Jok, ~ekao je da zavr{e a onda, eto, te no}i koja ga je razdvajala od pokrivanja odlu~i da im pokaè svima, i trgovcu, i radnicima, i mahalalijama pa, na koncu, i samoj dàmiji kojoj, izgleda, ionako nije bilo posebno krivo {to su se tako ponijeli prema minaretu jer za svo vrijeme nepravednog zapostavljanja nije rije~i rekla, jedne jedine rije~i. E sa}ete svi vidjeti da i minaret ima ~ast, ja{ta radi govorio je minaret upinju}i se iz petnih ìla da se odmakne od dàmije i, vjerovali ili ne, uspio je prevaliti dobrih dvadeset metara, sve sa temeljima, i bez da mu i jedan kamen otpadne. Tolika je snaga inata i kod obi~nog minareta. Ujutru do|o{e oni radnici. Nisu mogli vjerovati svojim o~ima. Bez mnogo pri~e, jer ko bi im vjerovao, sru{i{e minaret, prenije{e kamenje do dàmije i dado{e se na rad. Malo po malo, minaret je ponovo rastao na svom prvom mjestu, i ve} je bilo dogovoreno da }e tog i tog dana u novoj dàmiji po prvi put klanjati sabah. Sav se kom{iluk spremao da obiljeì taj sve~ani doga|aj. Pred zoru, s prvim pijetlovima, trgovac koji je naumio tog dana biti imamom u svojoj zadu`bini, pra}en ve}om skupinom vjernika grabio je prema dàmiji krupnim koracima. Polako im se razdanjivalo pred o~ima, i u nevjerici vidje{e da je minaret pobjegao od dàmije dobrih tridesetak metara. [ta da rade? Ovo dàmija nije. Dàmija bez minareta to ima. Ali minaret bez dàmije? To niti ima niti moè biti. Odgodi{e klanjanje, sazva{e ponovo radnike,
sru{i{e minaret i ponovo ga podigo{e. Ali obno} minaret ponovo pobjeè. Sedam puta su ga ru{ili i sedam puta im je bjeào. Sedmi put stari mahalski hodà re~e trgovcu: Slu{aj, minaret ima vremena - ali mi nemamo. Odlu~i{e da stvar ostave onako kako i jest. Otad je vele obi~aj kod sarajevskih muslimana da se dàmija i minaret grade zajedno, mic po mic, toliko da ne bude zazora i podozrenja me|u njima. Razboru skloniji tvrde da je tako ne{to nemogu}e i da je cijelu storiju sa minaretom izmislio neki neimar pjano koji od rakije nije vidio gdje mu je dàmija a gdje minaret, a radnici nisu obra}ali pa`nju {ta i kako grade jer su bili pla}eni da grade kako im se kaè - a ne da misle i paze. Ja, i tako sedam puta odgovarali su im zaina}eni sagovornici koji su vi{e vjerovali u prvu verziju. U drugoj ionako nije bilo ni{ta za vjerovati. Jevrejska su djeca prolaze}i pored ove dàmije ~esto izvikivala stih iz Psalama: Im Adonaj lo jivne vajit {av amelu bonav bo Ako Gospod ne gradi dom dàba se trude oni koji ga grade.2 Tako je to bilo u ona vremena kad su ljudi hvale}i inovjerca pazili da se slu~ajno ne pomisli kako mu hvale i vjeru. Hri{}ani bi muslimanu, kad bi ga hvalili, rekli: alal ti vjera (ili alal mu vjera ako su ga hvalili u odsustvu) nek ti je prosta vjera. Dobar si ~ovjek opra{tamo ti {to pogre{no vjeruje{. Ni muslimani nisu smatrali da to {to i hri{}ana ima dobrih ljudi govori ne{to o Hri{}anstvu. Hvale}i hri{}anina obi~no bi dodali: ne hvale}' mu zakona. K'o biva: on je dobar iako mu vjera ni{ta ne valja. Ni jednim ni drugim nije bilo ~udno {to ba{ hri{}ani alale a ne opra{taju, i {to ba{ muslimani govore o zakonu a ne o dinu. Bitno je da su se lijepo podijelili i da se zna {ta je ~ije. Poslije su u ~ar{iju do{li neki novi ljudi koji su bolje ~uli {ta se govori nego {to su vidjeli ko i kome, pa su pobrkali red do te mjere da danas ljudi iste vjere (uklju~uju}i i komunisti~ku u ~ovjeka i
1 2
Turski: yapi - materijal za gradnju. Psalam 127:1.
16
BEHAR 98
bolje sutra) govore jedan drugom (h)alal (ti) vjera. Istini za volju, muslimani kaù halal a hri{}ani alal ali sve druge konotacije su se odavno izgubile. Neprevazi|ena legenda sarajevskog inata bio je bez sumnje Nikola Te{ki Radnik. Ko ga je znao znao ga je pod tim imenom. Bio je malo u pet kod ringi{pila, kako se to u Sarajevu lijepo kaè ali uz to, ili mo`da upravo zbog toga, i o~i, u{i i, {to je najva`nije, usta grada. U turska vremena budale su bile vi{e neka vrsta dru{tvene ustanove nego li li~no stanje duha. Biti na svoju ruku nosilo je sa sobom dru{tvenu odgovornost. Budale su bile ventil koji je regulisao i popu{tao pritisak u loncu u kome su se svi kuvali. Njima je bolest duha obezbje|ivala bezbjednost tijela i zato su uglavnom neometani mogli govoriti javno ono {to je leàlo zapretano duboko u srcima njihovih sugra|ana, {prdati se s onim od ~ega je ~ar{ija strahovala, i vikati na sav glas ono {to se po ~ar{iji {aptalo. Kada se sve ovo uzme na um, postaje jasno za{to su budale predstavljale vitalni interes svih segmenata gradskog dru{tva. Jedna po{tena kasaba kojoj je stalo do imena i ugleda morala je imati i deùrnu budalu. Nedostatak iste bi je degradirao u najobi~nije selo. Nije da na selu nije bilo du{evnih bolesnika. Jednostavno, tamo su oni bili obi~ni bolesnici, bez ikakve posebne dru{tvene uloge. Nije ih se slu{alo, njihove rije~i se nisu prepri~avale, niko ih nije podsticao i ohrabrivao da govore ono {to drugi ne smiju. U gradovima Orijenta budale su bile besplatno pozori{te, narodni parlament. Stoga i nije ~udo {to su budale postale indikator razvijenosti nekog mjesta. I drugdje se grad bez pozori{ta smatra ve}im selom. Vele da su Andri}a jednom pitali da li i danas svaki bosanski grad ima po jednu budalu a da je on odgovorio da danas ima po jedan pametan. Svakodnevna dobro odmjerena kombinacija straha i smijeha bile su u Turskoj, izgleda, najbolje sredstvo za sprje~avanje ustanaka i pobuna. Na koncu, neosporno je da oni krvnici koji su u svome bijesu ka`njavali i budale nikad nisu uspijevali dugo zadràti vlast. Sarajlije tvrde da je osoba kojoj je Bog uzeo pamet ili stra{an grje{nik ili veliki pravednik. Bilo kako bilo u njih ne treba dirati Bog ih je sebi obiljeìo. Ako se radi o pravedniku, Bog }e ga osvetiti a ako li, pak, o grje{niku onda mu je to o~igledno bila dobro odmjerena kazna kojoj nije trebalo ni oduzimati ni dodavati jer Bogu ne trebaju pomo}nici. Bilo kako bilo, Sarajevo je dobilo u naslije|e, a potom jo{ i usavr{ilo os-
mansku instituciju narodnog glasnika. Kad su u II. svjetskom ratu Nijemci u{li u Sarajevo, ovu je ~asnu funkciju obavljao re~eni Nikola Te{ki Radnik. Odmah je uvidio da je posla mnogo a vremena malo, pa zavrnu rukave i baci se na posao. Na sam prvi dan, kad je pra{njava kolona njema~kih vojnika ulazila u grad, negdje u Aleksandrovoj ulici, Nikola se baci na cestu koliko je dug i {irok, pa leè}i pred njema~kim kamionima po~e vikati koliko ga grlo nosi: Halt! Halt! Halt! Voza~u kamiona nije dugo trebalo da shvati da pred sobom ima bolesnog ~ovjeka. Kamion se zaustavi, vojnik iza|e iz kamiona i pristupi Nikoli da ga ukloni s puta. Ovaj sko~i na noge lagane pa po~e objavljivati: Samo dva ~ovjeka u cijeloj Evropi mogu zaustavit' njema~ku vojsku - ja i Hitler. Jugoslavija ubrzo bi podijeljena izme|u okupatora i njihovih doma}ih sluga. Dalmacija s ostrvima bila je dodijeljena Italiji ali je usta{ka vlada u Zagrebu dobila zadovolj{tinu u okupaciji Bosne. Njema~ke su trupe Bosancima, ili barem arijevcima me|u njima, donijele novo NDH dràvljanstvo. Bosanski Jevreji, sada @idovi, morali su biti izdvojeni od ostatka populacije kako je ne bi kontaminirali tjelesnim i du{evnim nedostacima svoje rase. Na mnogim je kafanama ve} u prvim danima okupacije osvanuo natpis: @idovima i psima zabranjeno. Oni koji su njema~kim predrasudama po svaku cijenu htjeli dodati i svoje lokalne pro{irivali su slogan u: @idovima, Srbima i psima zabranjen - a posve}enici Hitlerovog rasnog nauka, ponosni kako su brzo i dobro savladali gradivo, nisu presko~ili ni Rome nego su na svoje radnje stavljali natpise: @idovima, Srbima, Ciganima i psima zabranjeno. @idovi ne smiju prodavati arijevcima. @idovi ne smiju kupovati od arijevaca. @idovi se ne smiju kretati ulicom iza {est uve~e. @idovi moraju nositi ùtu traku na kojoj }e crnim slovima tog i tog omjera stajati napisano Jude - @idov samo su neki od rasisti~kih zakona krvave NDH. Nikola, usta grada i njegov um, nije se smirio dok nije na{ao na~in da pokaè {ta misli o NDH, njenim zakonima i njenom rasnom ~istunstvu. Jednog jutra Isusov kip, koji je s pro~elja sarajevske katedrale blagosiljao prolaznike, osvanu oki}en ùtom trakom. Svijet koji je prolazio ispred katedrale vjerojatno ne bi ni obratio pa`nju na detalj, barem ne tako brzo, ali Nikola se ve} pobrinuo da im li~no skrene pa`nju. Stao je ispred katedrale i pokazuju}i prstom na Isusa po~eo galamiti koliko ga grlo nosi.
- [ta si ti zamislio? Ti sam od svih Jevreja da pro|e{ bes trake? A, ne, ne, ne moè kod mene! Jok, jok! Nikako! Svijet se smijao od srca a Nikola je nastavio sa svojom tiradom - Jeste vid'li vi pokvarenog Jevrejina? pitao je unose}i se ljudima u lice. Viditel' |e se sakrio? U samu crkvu. Misli crkva }e ga spasit'. Vrijeme ba{ i nije bilo za smijanje ali ljudi koji su zatekli pred katedralom naprosto su pucali od smijeha. Nikola se opet okrenu Isusu: - Jesil' ti stvarno mislio da te ne}emo prepoznat'? Da te ne}emo dojavit'. Glumi{ tu nekog vel'kog katolika. Usta{ka policija ubrzo prekide zabavu. Nikolu prebi{e na licu mjesta, svijet rastjera{e a Isusovom kipu, s mnogo muke, skido{e traku. U to je vrijeme po~eo izlaziti i usta{ki list Hrvatski Narod koji je sebi u zadatak stavio obja{njavanje i razlaganje Hitlerove rasne teorije. Ni tu Nikola nije ~asa ~asio, odnekud nabavi izvjestan broj primjeraka re~enog lista pa po~e vikati po cijelom Sarajevu: - Hrvatski Narod dvije kune! Hrvatski Narod samo dvije kune! Hrvatski Narod jo{ malo pa nestalo! Sarajlijama nije trebalo mnogo da razumiju Nikolinu igru. Namjerno, kako bi mu omogu}ili da {to duè izvikuje svoj slogan, niko nije htio kupiti posljednji primjerak lista koji mu je ostao u ruci. Nikola je prolazio iz ulice u ulicu i vikao: - Hrvatski Narod samo dvije kune! Hrvatski Narod skoro nestalo! Posljednji primjerak Hrvatskog Naroda! Trojica usta{a, u novim uniformama, svjeè obrijani, ispeglani i ure|eni {etkali su se sred Ferhadije ulice, o~ekuju}i da njihovi ula{teni pi{tolji i paradne uniforme otvore put ka srcu pripadnica ljep{eg pola. - Jesil' vidio obrati se jedan od njih drugoj dvojici kako mi se smije{ila ova djevojka? - Nije se smje{ila tebi insistirao je drugi nego meni. - Gledaj, evo i ova mi se smije{i ponovo }e prvi. - Meni se ~ini tre}i i najti{i me|u njima }e meni se ~ini da se svi ne{to smijulje. Druga dvojica pogleda{e unaokolo. I njima se u~ini da se svi prolaznici pomalo ~udno smiju. - Hrvatski Naroood posljednji primjerak! povika Nikola u njihovom pravcu. Ivan, odmah shvati razlog zavjereni~kog
BEHAR 98
17
osmjeha na licima prolaznika. Njegov selja~ki um, istreniran da u svakom ~ovjeku vidi neprijatelja i u svakoj stvari opasnost, bez gre{ke je de{ifrovao skrivenu poruku u rije~ima prodavca novina. Okrenu se prema svojim drugovima. Iz zbunjenog izraza na njihovom licu uvidje da njima jo{ uvijek nije bilo jasno o ~emu se radi. - Tako je i bolje - pomisli. Posljednje {to je èlio bilo je da jedan od njih nanju{i priliku da iskaè lojalnost sistemu koji ga je izveo iz potpune anonimnosti. Li~no, stupio je u vojsku da bi se spasio od oca pijanca koji, osim kad ga je tukao ili kada je galamio na njega, nije pokazivao druge znakove svijesti o njegovom postojanju. U djetinjstvu, batine su bile njegov jedini odnos s ocem. Zajedno s njim rastao je i o~ev strah da bi mu jednog dana Ivan, tako se zvao, mogao platiti s kusurom za sve batine koje je dobio. Zbog tog straha i ni zbog ~eg drugog batine su se prorijedile pa sasvim prestale kao da ih nikada nije ni bilo. Tako je prestala da postoji i jedina veza izme|u oca i sina. Ivanu se ponekad ~inilo da bi mu draè bilo kad bi se otac digao i prebio ga samo da ga vidi, da pokaè da je svjestan njegovog prisustva. Otac je, ~ini se, uvidjeo da ignorisanje Ivana boli vi{e od batine pa mu se dopalo da ga tako mu~i ako se ve} vi{e nije usu|ivao di}i ruku na njega. Stupio je u vojsku da bi pobjegao od zla koje mu se ~inilo, i ve} mu je bilo jasno da se ovdje od njega o~ekuje da ~ini zlo. Sada je on trebao da bude taj u ~ijoj je ruci sila. Nije mu se dopadala nova uloga. Strepio je od ìvotinja koje su se otrzale s lanca u njegovim prijateljima. Stoga pohita Nikoli ne bi li nekako sprije~io incident prije nego neko od njegovih drugova shvati provokaciju. - Gospon oficir, jeste li za Hrvatski Narod? upita ga Nikola naivno. Znao je da }e ako odgovori odri~no izazvati buru smijeha kod prisutnih. Istovremeno nije èlio nikakvo zlo ni tom prodava~u novina za koga uop{te nije znao je li blesav ili samo hrabar. Razmi{ljao je grozni~avo. Poku{a se prisjetiti {ta bi uradio neko od starijih iz njegovog sela. Oni bi se i sami pravili blesavi pomisli. - Stvarno nisam pro~it'o zadnji broj re~e Nikoli, pruàju}i mu dvije kune. Nikola je jo{ neko vrijeme izvrgavao ruglu novu vlast a onda je ubijen, kao i toliki drugi. Neki dràvotvorac na{ao je za shodno da za{titi NDH od Nikole Te{kog Radnika. Narod vjeruje da vlast, koja ne {tedi ni budale, ne moè biti duga vijeka i, barem ovaj put, bio je i u pravu.
O jeziku i jo{ koje~emu
ada sam prvi puta ~uo ovu pri~u bio sam sklon doìvjeti je kao puko pretjerivanje jer nisam mogao shvatiti da je mogu}e svakodnevno se koristiti odre|enim jezikom bez posjedovanja najosnovnijih informacija o njemu. Pri~a glasi: Izme|u dva svjetska rata otvoren je u Sarajevu {panski konzulat. Jednom, kada su se u blizini konzulata na{le dvije sarajevske Sefartkinje, iz konzulata je iza{la konzulova supruga u ìvom razgovoru sa katoli~kim sve}enikom, gostom iz Madrida. ûv{i prisne rije~i {panskog jezika (koji je u Bosni, kao i {irom nekada{nje Osmanske imperije, bio definitivni identifikacijski znak Jevrejstva) iz usta sve}enika - zabezeknuta nona obrati se svojoj, ne manje za~u|enoj druzi, uzvikom nevjerice: Vitis, Blanka, pop |i|o? (Vidje li, Blanka, pop Jevrej?) Kasnije sam ~uo da je Kalmija Baruha, prvog bosanskog Sefarda koji je {panjolski jezik i knjièvnost studirao u [paniji, po povratku u rodno Sarajevo, posjetio njegov profesor srednjevjekovne {panjolske knjièvnosti, zaljubljenik u jezik Servantesa. Kalmi ga je, odvev{i ga na Bjelave na kojima su se djeca sva|ala jezikom kojim je napisan Don Kihot, bez vremeplova vratio u srednji vijek. [panac nije vjerovao svojim o~ima i u{ima jer slu{ati pri~e o govoru {panjolskih Jevreja u Sarajevu, iz usta studenata sa nevjerojatnim smislom za jezik, bilo je jedno - ali vidjeti djecu koja se u igri koriste jezikom srednjevjekovne Kastilje, ~uti ène koje se krajnje ozbiljno, potpuno nesvjesne vanrednosti fenomena, sva|aju - koriste}i srednjevjekovne kletve, bilo je ne{to sasvim sasvim drugo. Na kraju, Kalmi ga je odveo jednoj od ~uvenih bjelavskih kantaderas èna koje su pjesmom i defom uljep{avale sve porodi~ne radosti od svadbe do paridas (babina) ili birita (obrezivanja). Na putu do stari~ine ku}e Kalmi je, ve} ionako egzaltiranom profesoru, objasnio da se radi o èni po ~ijem je kazivanju pribiljeìo mnoge romanse, neke su prije toga bile potpuno nepoznate u svijetu romanistike. Predstavljaju}i se starici, [panac je, poku{avaju}i izgovarati rije~i na srednjevjekovni na~in (` ili { umjesto j i sl.), izdeklamovao ne{to poput:
- Dobar dan, ja se zovem tako i tako, profesor sam srednjevjekovne {panjolske knjièvnosti na univerzitetu u Madridu i bio bih slobodan zamoliti vas da me udostojite slu{anja neke od romansi koje ste svojevremeno Ovde se nona blago nezainteresovano okrenula Kalmiju Baruhu s pitanjem: - Di ondi sambizo esti favlar in \i|o? (Odakle je ovaj nau~io pri~ati jevrejski?) Njegov espanol ante-clasico za nonu je jednostavno bio \i|o jevrejski. Ona nikada nije razmi{ljala o tome da su tamo negdje u [paniji, iz koje su, ponijev{i jezik zemlje stigli njeni preci, ostali i neki kr{}ani koji su i sami nastavili govoriti {panski. No, tek kada sam ~uo da i Solun, nekada{nja Republika \udija (Jevrejska Republika) - tako nazvana zbog ~injenice da su od Izgona 1492. do Holokausta 1942. Jevreji ~inili ogroman procenat stanovni{tva (ponekad, ~ak, vi{e od 2/3 gradske populacije), posjeduje sli~nu pri~u, shvatio sam da, na~elno, nema neke bitne razlike izme|u televizora i jezika. I jedno i drugo su samo instrumenti - te kao {to je mogu}e koristiti televizor bez osnovnih znanja o elektronici - tako je mogu}e koristiti jezik bez osnovnih znanja o lingvistici. Solunska pri~a veli: Jednom se u Solunu neki {panski brod zadrào dovoljno dugo da se jedan od ~lanova posade zaljubio u jednu solunsku Sefartkinju. Djevojka je svoju simpatiju upoznala prvo sa majkom i sestrama a kada je mladi} ove osvojio prostodu{no{}u, srda~no{}u i neposredno{}u - odvaìla se da ga predstavi i ocu. @enama, naravno, nije palo na pamet da ispituju mladi}evo Jevrejstvo. Na koncu, govorio je {panski - {to je svaku sumnju ~inilo bespredmetnom. Otac je, me|utim, smatrao vlastitom du`no{}u da provjeri stepen obrazovanja potencijalnog zeta. No, na sva pitanja o Bo`jem Zakonu i zapovjednima (u kojima su se po prirodi stvari hebrejske rije~i preplitale sa {panskim) ina~e simpati~ni mladi} je odgovarao vidnim neshvatanjem. înjenica da mladi}, ne samo da li~no nikada nije napravio aluziju na neki jevrejski tekst ili obred (~ime, u jevrejskom svijetu, ve}ina potencijalnih mladoènja nastoji impresionirati potencijalne tastove), nego, ~ak, nije bio u stanju shvatiti njegove aluzije - pa ni otvorena pitanja - dovela je djevoj~ina oca do toga
18
BEHAR 98
da je posumnjao da se radi o jednom od anusim (hebrejski: prisiljeni skupno ime za prisilno pokr{tene {panske Jevreja koji su desetlje}ima nakon Izgona pristizali u Tursku da bi se vratili savezu otaca). Kako sam nije znao iza}i na kraj sa tako delikatnim problemom, obrati se hahamu (hebrejski: mudrac, sefardski naziv za rabina) kome nije trebalo mnogo da otkrije da se pred njim nalazi ~istokrvni (u [paniji su u to vrijeme bili na snazi las leyes de limpieza de sangre Zakoni o ~isto}i krvi koji su zabranjivali osobama ne~iste krvi obna{anje javnih funkcija i poha|anje univerziteta) cristiano viejo (stari hri{}anin). Haham, ne èle}i izli{nom mnogorje~ito{}u kompromitirati porodicu, ~ija se k}i slu~ajno zaljubila u inovjerca, mudro presudi da mladi} nije prisilno pokr{teni Jevrej - jer na{em zakonu nikada nije ni pripadao. Nakon {to je cijela pri~a sa mornarom i djevojkom ve} dobrano pala u zaborav, pojavi se u Solunu mladi a{kenaski talmid hahamim (hebrejski: u~enik mudraca, naziv za ~ovjeka u~ena jevrejskom zakonu koji jo{ nije u potpunosti savladao cjelokupnu relevantnu gra|u) koji je krenuo na Istok da ovlada ~uvenom sefardskom tehnikom u~enja Talmuda. Kazamenteras (provodadìke) vrlo brzo glas o mladi}evoj u~enosti donije{e do djevoj~ina oca i on odlu~i da je za njegovu k}er najbolje da se {to prije uda za u~enog A{kenaza. Djevojci se dopalo {to je njena sre}a predmet razgovora solunskih udava~a i ubrzo bi uprili~ena svadba vesela i raspjevana kao {to je i red kad oboje ènika stupa pod baldahin prvi put. Jedina osoba koja se nije uklapala u op{te dobro raspoloènje bila je nona majka mladina oca. Kada ju je sin, primijetiv{i da ne u~estvuje u unu~inoj radosti, upitao: - Mana, ke te pasa de ke tienes esta kara de Ti{abeav (Mama {ta se s tobom de{ava za{to izgleda{ kao da je ti{abevski post) ona mu je spremno odgovorila: - Ez ke no intiendu, a esti \i|o no la kiìtis dar i a un goj la vaz a dar? (Ne razumijem - onom Jevrejinu je ne htjede dati a ovom inovjercu je daje{?). Ponekad se pitam ne koristimo li sebe ovla{ i neobavije{teno kao ona Kalmijeva nona jezik. Ali, gdje uop{te traìti uputstvo za upotrebu ~ovjeka.
Popis
alkance uop{te, a Bosance posebno, krasi posebna vrsta uro|ene rezignacije za sve {to ima veze s vla{}u. Nije bitno da li se radi o njihovoj ili o tu|oj vlasti jer svaka vlast je u Bosni nekom njegova a nekom tu|a. Zbog ovog neprijateljstva {to ga prosje~an Balkanac gaji prema vlastima, u Bosni i u Crnoj Gori uvrijeìo se obi~aj da se u razgovoru me|u pristojnim svijetom vlast i njene institucije ne pominju po imenu. Umjesto imena institucije treba koristiti zamjenicu i to ne mu{kog ili ènskog nego srednjeg roda. Sra~unali su, valjda, da to najvi{e poniàva. Primjerice, Sarajlija }e uvijek prije re}i odvelo tog i tog nego {to }e se udostojiti da spomene policiju koja je doti~nog odvela. Jest da je ponekad te{ko pogoditi o kojoj se instituciji radi ali poniàvanje institucija je valjda dovoljno bitno da se malo izgubi na preciznosti. Ponekad, kad ba{ nema drugog izlaza, spomene se i institucija ali tek na kraju re~enice, iza redovnog poniàvaju}eg srednjeg roda na primjer: tog i tog pozvalo u vojsku. Pred sam rat napravljena su u Bosni dva popisa stanovni{tva. Prvo redovni popis koji se u Jugoslaviji ionako vr{io svakih deset godina, da bi mu uslijedio lokalni, bosanski, koji se vr{io pod firmom izbora - iako rezultati nisu bili mnogo druga~iji od rezultata popisa. Na prvom popisu mnogi su na{li za shodno da iskaù svoj revolt prema podjelama koje su se de{avale u zemlji pa su odlu~ili da se deklari{u kao Eskimi ili Indijanci. Drugi, opet, sa vi{e razumijevanja za lokalpatriotizam i plemensku posebnost, deklarisali su se kao Koman~i, Apa~i i sli~no. U to je vrijeme Sarajevom kruìo vic o dva prijatelja koja su se na{la u nekoj kafani pa, pri~aju}i o ovome i onome, na koncu nado|o{e i na politiku i popis. Jedan prijatelj upita drugog: - I dobro, kako si se deklaris'o na popisu? - Ko Indijanac, brate, a ti? - Ko Apa~. - Ohoho, separatisti~ke tendencije... - Ti ni jedne, unitaristo jedan unitaristi~ki. Bilo je onih koji su se htjeli prijaviti kao Marsovci. Jedan se osje}ao pingvinom, a kaù da je bilo i nekoliko magaraca ali su odbijeni pod izgovorom da ove nacionalnosti nisu priznate u Jugoslaviji. U istom tom tragi-
komi~nom duhu broda koji tone, ali se divno zabavlja pristupili su popisu i malobrojni sarajevski Jevreji. U jednoj porodici potu~eni su svi rekordi jugoslovenskog apsurda. Ispalo je da od {est ~lanova porodice nema ni dvoje koji pripadaju istom narodu, istoj vjeri - ili, ako ni{ta, bar govore isti jezik. Najapsurdnija od svega je ~injenica da se u re~enoj porodici niko nije morao pretjerano truditi da pretjeruje, preuveli~ava ili laè. Dovoljno je bilo re}i puku istinu iz vlastitog kuta. Nono, Bension, izjavio je da je po nacionalnosti Jevrejin, po vjeroispovjesti Sefard (ovde se okrenuo da objasni èni da su Sefardi i A{kenazi zapravo isti narod a da imaju razli~ite sinagoge), dok mu je maternji jezik Ladino. Odmah poslije njega, nona Klara, je izjavila da je po nacionalnosti Sefartkinja, po vjeroispovjesti Jevrejka a da joj je maternji jezik {panski. Sin, Solomon, ~ovjek od svojim {ezdesetak godina izjavio je da je po nacionalnosti Jevrej - a po vjeroispovjesti Jugosloven. Kad mu je na to popisiva~ica saop{tila da Jugoslovenstvo nije religija prekinuo ju je bijesno: - Ja po Ustavu imam pravo da vjerujem u {ta ho}u je li tako? - Naravno... ali.... - E onda ja koristim svoje ustavno pravo i vjerujem u Jugoslaviju. - Ali, gospodine, vjeroispovjest je pitanje... a ne... - Ja ne shavatam u ~emu je problem. Ovom se ukazala gospa, onom se ukazalo ono, meni se ukazala Jugoslavija. Ja sam, gospo|o, ne morate mi vjerovat', Jugoslaviju vidio svojim o~ima, i ja vjerujem da Jugoslavija postoji. To je moje najdublje vjersko uvjerenje. Na koncu, to je moje ustavno pravo. Nemaju}i ni volje ni ìvaca da se dalje raspravlja, popisiva~ica u rubriku vjeroispovjest upisa Jugosloven. - Maternji jezik? upita ga. - Srpski! Popisiva~ica mehani~ki napisa srpskohrvatski ali je Salamon prekinu: - Nisam rekao srpsko-hrvatski - nego srpski. - De{a agora3 prekide ga nona, obra}aju}i mu se na ladinu da go{}a ne bi razumjela a ti ke ti sali komu lu jaman.4
3 Ladino: 4
desha agora - ostavi sad, pusti se toga. Ladino: a ti ke ti sali komu lu yaman - ta tebe briga kako ga zovu.
BEHAR 98
19
- Ja sam hrvatski govorio u Gradi{ci, {to sam mor'o i vi{e mi ne pada na pamet odbrusi joj Salamon. - Samo da ne bude poslije 'prcale se tu|e koze a mog jarca muda bole' rezignirano zaklju~i nona diskusiju. Popisiva~ica izbrisa rije~ hrvatski pa se, prekidaju}i neugodnu situaciju, okrenu Greti, Salamonovoj èni: - [ta ste vi po nacionalnosti? - Jugoslovenka. - Vjeroispovijest? - Komunista. Ne htiju}i ulaziti u nove rasprave o ustavnim pravima, popisiva~ica zabiljeì ono {to joj je re~eno. - Maternji jezik? - Njema~ki. Ovdje popisiva~ica podiè pogled. Nije znala procjeniti da li se to zavitlavaju s njom. Posljednja stvar koju je o~ekivala, nakon svega {to je ~ula u ovoj ku}i, bila je izjava o njema~kom kao maternjem jeziku. Preleti pogledom po prisutnima. Niko se nije smijao. Ponovo spusti pogled na papir, biljeè}i iskaz i konstatuju}i pitaju}im tonom: - Interesantno... - Znate - po~e Greta nespretno obja{njavati mi smo Jevreji pa smo kod ku}e govorili njema~ki. - Zar Jevreji govore njema~ki? upita popisiva~ica. - Jevreji ne govore njema~ki - potrudi se nona da objasni -Jevreji govore {panski. A{kenazi govore njema~ki. - Nono, Jevreji govore hebrejski i ìve u Izraelu ispravi je unuk, David. - [ta, a ja nisam Jevrejka? upita nona. - Mi sad vi{e nismo ni{ta. U [paniji smo bili Judejski izgnanici. U Turskoj smo postali Sefardi, Jevreji prognani iz [panije. U AustroUgarskoj Izraeliti sefardskog obreda. U staroj Jugoslaviji Jevreji Sefardi. U NDH @idovi. U novoj Jugoslaviji Jugosloveni jevrejskog porijekla (ovdje pogleda Gretu). Sa}emo valjda bit' Bosanci jugoslovenskog porijekla jevrejsko-sefardske vjere komunisti~kog obreda (ovde pogleda Salamona). E pa, gospodo, samo vi nastavite skupljat' porijekla al' bez mene. - A {ta ti fali da bude{ samo ~ovjek? upita ga Lea, starija sestra. - Pa kad smo svi samo ljudi {to nas popisuju? Evo, ho}e{ ti prva re}i da si po nacionalnosti ~ovjek, i po vjeroispovjesti
~ovjek? Moète svi vi leàt' potrbu{ke i smi{ljat' kako se danas osje}ate, i kako biste se sutra deklarisali. Iza|i sad pa pitaj nekog na ulici {ta si ti Lea Kaveson po nacionalnosti svi }e ti odma' re}i da si Jevrejka, mo'{ ti glumit' Bosanku kol'ko o}e{. - Ti si kreten dreknu na njega Lea.- Upi{ite slobodno re~e, obra}aju}i se popisiva~ici u sve rubrike; nacionalnost: kreten, vjeroispovijest: kreten... - Mama obrati se David Greti maloprije kad gospo|i nije bilo jasno otkud ti Jugoslovenka govori{ njema~ki {ta si joj rekla? Znate mi smo Jevreji... - Ti zvu~i{ k'o pravi mali jevrejski Milo{evi}. ponovo }e Lea. - [to, bil' ti èljela da sam jevrejski Alija i mirna Bosna? - Mama, jesi li ti sigurna da si ti rodila ovog kretena? - Pusti ga Lea prekide je nona svako od vas }e napravit' ono {to smatra ispravnim. Moj brat Hajim je ovako govorio trideset i devete, ~etrdesete. Da ga je, bogdo, tata poslu{'o sad bi svi bili ìvi. - Nono, kako moè{ nasjesti na njegove pri~e? I ti si preìvjela a nisi oti{la za Izrael. - Da, tako je tata odlu~io onda, i tako sam ja odlu~ila ~etrdeset i osme. Hajim je oti{ao gradit' Izrael - a ja sam ostala gradit' Jugoslaviju. David }e ~ini mi se za Hajimom, a ti }e{, po svoj prilici, k'o i nona ti. Bojim se samo da te ne upita starost |e ti je bila mladost. Popisiva~ica, zaboravljena od sviju, naka{lja se retori~ki pa kad se svi pogledi obrati{e na nju upita Davida: - Kako se ti zove{? - David, David Kaveson. - Zanimanje? - Student. - Nacionalnost? - Izraelac. - Pa, ne moè{ biti Izraelac, to je... {ta ja znam, to je... druga dràva. - Je li vama neko rekao da se ja ne mogu izjasnit' kao Izraelac ili vi to onako... iz glave? - Pa je li ima{ ti izraelski paso{? - [ta ste vi po nacionalnosti? - Za{to? - Onako... - Muslimanka. - I, jel' imate muslimanski paso{? - Davide! viknu Greta.
- Mama, samo pitam. Bez suvi{nih komentara popisiva~ica pristade i na ovu autodefiniciju pa nastavi s pitanjima u èlji da se {to prije do~epa neke malo normalnije porodice: - Vjeroispovjest? - Jevrej. - Maternji jezik? - Hebrejski! - E, sad si ga pretjer'o prekide ga Greta ne samo da ne zna{ hebrejski - nego kad je bio kurs u op{tini, i kad sam te zvala da do|e{ samnom nisi htio. Na kraju sam ja Jugoslovenka u~ila hebrejski, a ti Izraelac si i{'o po kafi}ima. - Da, ali si ti i{la. - Ja jesam, ali ti nisi. - Pa {ta o}e{? Gospo|a me je i pitala koji mi je maternji jezik. Je si li mi ti majka? Jesi. Govori{ li hebrejski? Govori{. Zna~i koji je moj maternji jezik? Hebrejski. Nije me niko ni pit'o koji ja jezik govorim. Ovdje se i popisiva~ica ve} po~ela smijuljiti. Greta ga pogleda pogledom punim ljubavi pa se okrenu popisiva~ici: - Tvrdoglavo, moja gospo|o, tvrdoglavo. - Imam i ja jednog ovakog kod ku}e. Svima nam stalno drì predavanja. Valjda im to do|e u tim godinama, ili je tako vrijeme... Lea se naka{lja tek koliko da prekine razgovor. Nije voljela kad hvale Davida u njenom prisustvu. - Kako se ti zove{, sine upita je popisiva~ica, koja se ve} osje}ala poprili~no kod ku}e. - Lea Kaveson. - Zanimanje? - Student. - Nacionalnost? - Bosanka odgovori podignutim glasom, kao da je time èljela nadoknaditi nedostatak sigurnosti. O~ekivala je reakciju. Niko, ~ak ni David, nije rekao ni rije~i. Izgleda da svim tim Jevrejima, Sefardima, Jugoslovenima i Izraelcima nije smetalo da u porodici imaju i Bosanku. Svima je bilo jasno da njen novi identitet proisti~e iz njene ljubavne veze, ali se niko nije petljao. Svak je na jedvite jade prona{ao svoju ravnoteù tako da nikom nije padalo na pamet da remeti tu|u.
20
BEHAR 98
Dru{tveni i pravni status Jevreja u Sarajevu 17. vijek

Drnda, Orijentalni institut Sarajevo Pi{e: Hatidà âr-D Kao autenti~na etni~ka i kulturna zajednica Jevreji se uklapaju u historijski mozaik Bosne u 16. vijeku. Kada su nakon egzodusa 1492. godine protjerani iz [panije, prostori Osmanske dràve bili su za njih anticipacija egzistencijalnog mira i sigurnosti. Ta teokratska islamska dràva, ~iji su dru{tveni postulati normirani Kur'anom, podanicima svih monoteisti~kih religija pruàla je imovinsku za{titu, slobodu vjeroispovjesti, garanti ìvota i pravnu sigurnost. Uvaàvaju}i odredbe Kur'ana, negirala je antisemitizam, kao i svaki drugi rasizam i vjersku netoleranciju. Sve lojalne podanike aktivno je uklju~ivala u izgradnju svog dru{tveno ekonomskog poretka. U skladu sa prirodom svoje dru{tvene, duhovne i ekonomske djelatnosti, Jevreji su nastanjivali samo ve}e gradske aglomeracije. Pretpostavlja se da su u Sarajevo do{li iz Skoplja posredstvom trgovinske djelatnosti, onda kada je Sarajevo predstavljalo visoko razvijenu urbanu sredinu islamsko-orijentalnog tipa, uskla|enu sa nivoom ekonomskih mogu}nosti. Slijede}i prirodni i izgra|eni vitalitet nastanili su se u blizini poslovnog fokusa grada, dana{nje stare sinagoge1. U Osmanskoj dràvi ìvot muslimanskih podanika normiran je [erijatom i Kur'anom u svim njegovim sferama, dok je ìvot nemuslimanskih podanika, me|u njima i Jevreja, normiran i odre|ivan obi~ajnim pravom i vlastitom tradicijom u okviru konfesionalnih zajednica, a {erijatom, osim u ekonomskoj i pravnoj sferi, u mjeri vlastitog izbora.2 U skladu sa takvom dru{tvenom koncepcijom Jevreji su izgra|ivali svoju zajednicu na iskustvima hebrejsko-{panske tradicije, a u povijesnom okviru zakonodavne, dru{tveno-ekonomske i kulturne tradicije islamske civilizacije. Izvori osmanske provenijencije ozna~avaju jevrejsku zajednicu imenom Taife-i Jehud ili Dèmat-i Jehud. Relativno malobrojni u odnosu na pripadnike drugih etni~kih i konfesionalnih zajednica, koje su najve}im brojem ~inile autohtone pripadnike bosanskog bi}a, Jevreji su u novoj sredini izgra|ivali gotovo hermeti~ki zatvorenu zajednicu. Ranije, napa}enom sudbinom obiljeèna svijest, izgradila je u njima odnos dublje distance naspram drugih vjerskih i etni~kih skupina, {to se manifestiralo u pri1
vatnosti ìvota. Me|utim, aktivno su se, zajedno sa drugima, uklju~ili u egzistencijalne oblike ìvota ovog grada, kao i u njegovu duhovnu i kulturnu klimu. Svoj identitet i svoju kulturnu sferu nesmetano su mogli njegovati i odràvati, jer Osmanska dràva nije imala tendenciju kulturnog i nacionalnog odnaro|ivanja. Ve} ranije profiliran duhovni ìvot, u razli~itim oblicima, obogatio je bosanski kulturni ambijent novim sadràjima. Njihovu dru{tvenu i pravnu poziciju u novoj sredini odre|ivala je situiranost u okviru {erijatskog prava i svjetovnog kodeksa u skladu sa kojima su imali status {ti}enika, odnosno zimija. Odredbama pravnih normi {erijata pla}ali su dràvi {erijatske poreze, a tamo gdje aktualna pitanja dru{tvene prakse nisu mogla biti rje{avana mehanizmima {erijata, primjenjivano je kanunsko pravo, zasnovano na odredbama sultana.3 U nazna~enim pravnim okvirima odvijao se ìvot sarajevskih Jevreja. Ako taj ìvot zbog znatnog nedostatka relevantnih historijskih svjedo~anstava i nije mogu}e precizno rekonstruirati (postoje knjige Risponze tj. fetve sarajevskih rabina na hebrejskom, ali nisu prevedene), mogu}e ga je vjerodostojno skicirati. Prema podacima op{irnog popisa Bosanskog ejaleta iz 1604. godine u Sarajevu su evidentirana tri jevrejska doma}instva.4 Bosanskom namjesniku pla}ali su kanunom predvi|ene poreze, a dràvi dìzju koja je predstavljala nov~ani ekvivalent za neu~e{}e u vojnim operacijama Osmanske dràve. Od ovog poreza bile su oslobo|ene odre|ene kategorije stanovni{tva,5 a visina dìzje varirala je sve do 1690. godine, kada je uspostavljen jedinstven sistem u pogledu iznosa i na~ina davanje dìzje.6
4 5
D`. M. Levy, Die Shepardien in Bosnien. Ein beitrag zur Geschichte der Juden auf der Balkan Halbinsel, Sarajevo, 1911. 2 F. Kar~i}, Drutveno pravni aspekt islamskog reformizma, Sarajevo, 1990. 3 Kanuni i kanun-name za Bosanski, Hercegova~ki, Zvorni~ki, Kliki, Crnogorski i Skadarski sandàk, Sarajevo, 1957.
Opirni popis Bosanskog sandàka iz 1604. godine. Original se nalazi u Ankari, Tapu ve Kadastro No 477. H. Hadìbegi}, Glavarina u osmanskoj dràvi, Sarajevo, 1966, s. 13-33. 6 Navedeno djelo, s. 67.
BEHAR 98
21
Protokom vremena jevrejska zajednica je numeri~ki rasla i svoju poslovnu aktivnost usmjeravala ka najkurentnijim suvremenim zanimanjima: zanatstvu, trgovini, nov~anim transakcijama i njima uslu`nim djelatnostima. Dostupni izvori ne pruàju podatke koje su sve zanatske djelatnosti njegovali, dok nas Pavle Rovinjanin 1640. godine obavje{tava da u Sarajevu jevrejska ~ar{ija ima mnogo du}ana, kao na pijaci sv. Marka, ali ne i sa tako bogatim asortimanom i finom robom.7 Prema odredbama kanunskog prava pla}ali su za plasman robe, kao i za kupovinu trì{ne takse razli~itog iznosa, shodno vrsti artikla, {to je predvi|eno odre|enim kanunima8 za sve poslovne aktere. Poslovnu djelatnost organizirali su u okviru esnafskih organizacija koje su svojim statutima regulirale tehniku i tehnologiju proizvodnje, kvaliteta, cijene finalnih proizvoda, odnos prema trì{tu, kao i unutra{nju hijerarhijsku strukturu. Posrednik izme|u njih bio je esnafski }ehaja9, a ukupna aktivnost bila je pod direktnom kontrolom zakonskog tuma~a-kadije.10 Trgovinska djelatnost bila je izvor egzistencije mnogih Jevreja iz Sarajeva. Kao i zanatlija i trgovac je morao uvaàvati odre|ene eti~ke norme svoje profesije: ne varati na teìni i cijeni, po{tivati zakon u smislu davanja taksi i carine. Trgova~ka djelatnost bazirana na pisanim ugovorima i poslovnom dopisivanju, iziskivala je pismenog ~ovjeka. înjenica da se poslovni ~ovjek susretao sa ljudima iz razli~itog govornog podru~ja tjerala ga je da upoznaje druge jezike i obi~aje. Sve te okolnosti stvarale su od njih obrazovanu vrstu ljudi, respektiranu u aktualnoj sredini. Moglo bi se re}i da su Jevreji, zahvaljuju}i svojoj poslovnoj aktivnosti, bili uglavnom pismen i obrazovan svijet. Po iskazu biskupa Olov~i}a iz 1672. godine Sarajevo je nastanjivalo sto jevrejskih doma}instava11. Taj broj pokazuje tendenciju rasta ove zajednice u krugu osmanske dru{tvene zajednice. Demografski porast ove zajednice je evidentan, iako su Sarajevo tokom 17. stolje}a pratili brojni negativni elementi, koji su usporavali njegov razvoj, ekonomski i dru{tveni prosperitet. Tu su ratne neda}e, bilo da su se ratovi odvijali u ofanzivnom, ili defanzivnom smislu, zatim elementarne nepogode: poàri12, zemljotresi13, zatim epidemije raznih bolesti.14 Najve}u katastrofu Sarajevo je doìvjelo 1697. godine, kada je predstavljalo zgari{te, ostalo iza neprijateljskih jedinica Eugena Savojskog. Austrijanci su tom prilikom na povratku poveli u zarobljeni{tvo neke Bo{njake i Jevreje.15 Sarajevo je docnije uspjelo prevazi}i krizu nazna~enog perioda i konsoli7
dovati ostatke ìvota. Prije toga, kada je Budim 1686. godine ostao izvan granica Osmanske dràve iz njega su u Sarajevo doselile neke jevrejske porodice. Me|u njima je bio i Zevi A{kenazi, obrazovan ~ovjek koji je tada postao sarajevski rabin.16 Krajem 17. stolje}a, ta~nije 1690./91. godine Sarajevo je nastanjivalo 68 punoljetnih, radno sposobnih Jevreja.17 [ezdeset pet ~lanova bili su aktivni predstavnici svojih porodica, dok su tri ~lana bila neoènjena. Izvan ovog broja evidentirana su dva ~lana koji su pobjegli iz jevrejske zajednice.18 Prema uspostavljenoj kategorizaciji o pla}anju dìzje, s obzirom na imovinski i socijalni status, bogatoj kategoriji pripadalo je 8 porodica ove zajednice koje su na ime dìzje dràvi pla}ali godi{nje po 4 dukata, srednjoj kategoriji pripadalo je 9 porodica. Na ime dìzje dràvi su pla}ali po 2 dukata po doma}instvu, a u statusu donje kategorije pripadalo je 45 porodica koje su godi{nje pla}ale po 1 dukat.19 Svaki predstavnik porodice i punoljetni, radno sposoban mladi} identificiran je vlastitim imenom i imenom oca. Nazna~enu identifikaciju prati fizi~ki opis subjekta sa naznakama boje o~iju, kose, brade, brkova i tena. Vjerojatno u skladu sa modom vremena gotovo da su svi nosili brkove i bradu. Navode}i li~ni opis nagla{eno je da je odre|ena osoba visoka, srednjeg rasta, ili niska. Sumiraju}i navedene podatke moglo se ustanoviti da su navedeni mu{ki predstavnici jevrejske zajednice bili uglavnom srednjeg rasta, sa malim procentom visokih i niskih, kao i to da su uglavnom imali crne o~i i tamnu kosu sa brkovima i bradom. Plavookih i plavokosih u odnosu na evidentnu opitnu grupu, gdje ima 70,7% crnookih evidentirano je 29,3%. Ovi podaci mogli bi biti zanimljivi za antropolo{ku nauku.20 Prikupljanje dìzje vr{eno je pod kontrolom kadije koji je po profesionalnoj du`nosti morao poznavati propise o osloba|anju odre|enih subjekata od ovog poreza. U navedenim popisima takva lica nisu nazna~ena. Uz neka lica u ovim popisima nazna~ena je i njihova aktivnost. Zabiljeèn je jedan kalajdìja i dva graditelja. Zanimanja ostalih aktivnih mu{kih ~lanova nisu navedena, jer svrha ovih popisa i nije bila koncipirana u tu svrhu. Na kraju bismo rekli da sarajevski i bosanski Jevreji nisu bili i ostali historijsko-geografska epizoda bosanskih prostora, i da su kontinuitet svog etni~kog i kulturnog identiteta odràli do danas, kao {to je neosporno da su ugra|eni u historijski spomenik kozmopolitizma osmanske dràve i njene tolerancije prema svim pripadnicima monoteisti~kih religija.
16 17
S. Zlatari}, Izvjetaj o Bosni godine 1640. od Pavla iz Rovinja, Starine 23, s. 36-38. 8 Vidjeti: Kanuni i kanun-name... 9 H. Kreevljakovi}, Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini (1463.-1878.), s. 46. 10 Ta kadijina aktivnost evidentna je u sidìlima koji su kadijini dnevnici oficijelnog rada. 11 Fra Julio Jeleni}, Spomenici kulturnog rada bosanskih franjevaca, Starine Jugoslavenske akademije XXXV (1918.), s. 138. 12 V. Skari}, Izabrana djela, knj. I, Sarajevo, 1985, str. 107, 110. 13 Nav. djelo , s. 107, 110. 14 Nav. djelo, s. 109. 15 Navedeno djelo.
Navedeno djelo, s. 126. Cizye defteriza Sarajevski kadiluk iz 169/91. godine. Nalaze se u Dràvnom arhivu u Istanbulu. 18 Istanbul, Babakalnik Arivi, Maliyedin Mudevver No 1437, 1438, 1439. 19 H. Hadìbegi}, Glavarina..., s. 87; Sidìl teanjskog kadije u Orijentalnom institutu sadrì ferman o ubiranju dìzje iz navedene godine. Sidìl je izgorio u ratnom pustoenju u maju 1992. godine, a prevod sidìla uradila H. âr i on postoji u rukopisu. 20 Navedeni dìzje defteri. & Ovaj referat pisan je u vrijeme rata, u koncentraciji sveop}eg mogu}eg zla. Nu`na literatura ili je spaljena, ili je bila nepristupa~na. Zato referat ne sadrì postoje}e podatke koje bi pruìla literatura za navedeni period.
22
BEHAR 98
Pobuna protiv bosanskog vezira Ru`di-pae

Primjer dobrih komijskih odnosa muslimana i jevreja u BiH
Sefardski rabin Eliezer Papo je cijeli roman posvetio posebnom sarajevsko-jevrejskom prazniku koji se zove Sarajevski Purim ili ti Hag (h)a-asirim (Praznik oslobo|enja usu`njenika), i slavi se svake godine, na dan 4 Marhe{vana (u oktobru), u spomen na juna~ku intervenciju sarajevskih muslimana protiv bosanskog vezira Ru`di-pa{e koji je, 1820. godine, bacio u okove tada{njeg sarajevskog hahamba{u, Ham Ribi Mo{e Danona i desetoricu drugih najvi|enijih Jevreja, na bigajri haku (ni krive ni du`ne), zaprijetiv{i da }e svu jedanaestoricu pogubiti ako mu se u roku od 2 dana ne isplati 500 kesa gro{a. Ta je svota u ono vrijeme predstavljala ogroman imetak, i jevrejska op}ina nije imala otkuda da ga namakne, sve da su svi ~lanovi op}ine dali sve {to su imali. U Sarajevu je, u to doba, ìvio ~estiti Rafael Levi, saraf-ba{a (mjenja~), ugledan i vi|en radi svoje ispravnosti i po{tenja me|u sugra|anima, a naro~ito me|u muslimanskim prvacima. Rafael Levi potaknuo je pa`nju muslimanske javnosti na vezirovo izvrtanje {erijata i pravde. Ako su krivi, nek im sudi, ako su pravi, nek ih pusti ali koja se krivica dada sprati dukatima govorio je stari i po{tovani saraf-ba{a. Naredni dan, bila je subota, u samu zoru, oko tri hiljade muslimana je opsjelo Ru`di-pa{u u njegovom konaku na "Begluku". Provalili su vrata zindana i oslobodili usu`njene kom{ije jevreje. Valija Ru`di-pa{a jedva je iznio ìvu glavu i pobjegao u Travnik. îm je stigao u Travnik, odmah je zapo~eo snivati kako bi kaznio buntovnike. Prvo {to je u~inio, kaè predaja, bilo je da sastavi jednu op{irnu predstavku Visokoj Porti, u kojoj je prikazao kako su se muslimani grada Sarajeva, pa i ostalo stanovni{tvo, zavjerili protiv Sultana. Pored toga skupljao je asker da u danom ~asu Rafael Levi potaknuo je pa`nju muslimanske javnosti na vezirovo izvrtanje {erijata i pravde. Ako su krivi, nek im sudi, ako su pravi, nek ih pusti ali koja se krivica dada sprati dukatima govorio je stari i po{tovani saraf-ba{a. Naredni dan, bila je subota, u samu zoru, oko tri hiljade muslimana je opsjelo Ru`di-pa{u u njegovom konaku na "Begluku". Provalili su vrata zindana i oslobodili usu`njene kom{ije jevreje. Valija Ru`di-pa{a jedva je iznio ìvu glavu i pobjegao u Travnik. krene u Sarajevo i kazni buntovnike. Muslimani i jevreji grada Sarajeva, koji su u strepnji o~ekivali odmazdu, nisu ostali skr{tenih ruku. I muslimani su sastavili dugu i op{irnu predstavku, sa 249 potpisa sve od reda vi|enijih muslimana, u kojoj su iznijeli nasilje i krvolo{tvo Ru`dipa{e. Jevreji grada Sarajeva uputili su dva kurira u Carigrad, ~uvenom êlebi Behor Karmoniju, sultanovom draguljaru, koji je uìvao veliko povjerenje samoga Sultana i imao pristup kod njega u svako doba. Posredstvom sultanove majke (sultanvalide) uspio je êlebi Karmona skloniti sultana da odmah izda jedan ferman svome kapudanba{i (~uvar vrata kod Visoke porte) Sidki Zajimu, da se smjesta uputi u Travnik, da svrgne Ru`di-pa{u sa valijske stolice, te da ga dovede kao su`nja u Carigrad. Pretstavka, koju su sarajevski muslimani sastavili protiv Ru`di-pa{e, po svom istorijskom obilje`ju i po svojoj formi i obilju potpisa zavrijedila je svakako da se (u prevodu rahmetli Fehim-ef. Spahe) objavi u cjelovitosti:
Kal grandi (Veliki hram) - nekada najve}a sefardska sinagoga u Evropi, dana{nji BKC.
BEHAR 98
23
vo je istiniti vjeran arzual, {to ga kao Mahzar podnose ~asni muderrisi, po{tovane kadije, imami, hatibi, dobri {ejhovi, ~ija je molitva uvijek usli{ana, serturnaja, hase}ije, serdenge}tije, bajraktari i ostali izabranici jeni~arskoga Odàka, trgovci, zanatlije, siromasi i nemo}nici, koji su pod okriljem Bo`jim nastanjeni u gradu Saraj-Bosni, koji je glavni grad i obrva vilajeta Bosne, koja je ~vrsti bedem za{ti}ene dràve i gvozdeni klju~ carskih krajina, na mjesto milosti, ugledaju}i se u Hadis: "Onima koji ukazuju milost, smilova}e se Svemilostivi. Smilujte se onima na zemlji, vama }e se smilovati oni na nebesima". Ima neko vriieme kako je voljom Velikoga glad i razne muke i patnje. Stoga su sa mnogim pa je i ostala fukara jednodu{no odahnula i tako je mnogo naroda pomrlo i propalo. Samo su se mali i veliki (niski i visoki) do{li na jedan stepen, zapalo u more nevolja i te{ko}a. U nabavljanju do potpune nemo}i i patnje. Mi smo se odvajkada zadovoljavali na{om trgovinom i samo znali za svoju du`nost, da svoju du{u hranimo molitvama za dug ìvot i vladu Padi{aha i da se njemu pokoravamo. ûvali smo se nedozvoljenih postupaka, uvijek smo nastojali da budemo u granicama zadovoljstva Bo`je Sjene na ovome svijetu. Nalozima velikih valija, po{tovanih kadija, zabita i ostalih ~inovnika pokoravali smo se i uvijek bili na braniku vjere i dràve. Stoga je na nas prosipana milost i o~inska briga, te do sada su ponizni stanovnici na{ega grada bili uzvi{enim carskim Hati-Humajunima oslobo|eni od svih dràvnih te{kih da}a (Tekjalifi {akaj urfije). Kad bi uzvi{eni veziri i{li u svoje sjedi{te grad Travnik, oni bi se, prema starodrevnom pravilu, dràli reda da u na{em gradu preno}e tri no}i. Kako je bila op{ta du`nost svega stanovni{tva, da pri njihovu prolazu daje i priredi sve potrebe u~esnika njihove svite i da za njihovu udobnost `rtvuje imetak i du{u (mal i |an) da ne bi imali nikakvih pote{ko}a. S toga, ~im bi oni svojom sretnom nogom stupiti na bosanske granice, mi smo se dràli reda kao i prije, te smo skupili potrebnu hranu i dràli je pripravnu kroz deset dana, koliko traje put u na{ grad. I dok je bilo pravilo tako, dana{nji valija bosanski, njegova ekselencija Mehmed Ru`di pa{a, nije po{tivao prija{nje primjere ve} je trajanje svoga puta u svoje sjedi{te produìo na ~etrdeset dana. Na jedan dan pred njegov dolazak zatraìo je veliku mnoìnu hrane i zahtijevao da mu se {alje vi{e nego {to je to do sada bilo. Time je pritisnuo sirotinju i nemo}nike, nije gledao na pa`nju fukare i nemo}nika koji ni u ~em nisu zasluìli njegovu mr`nju i neraspoloènje, te prema traènju dali sve vrste hrane i tako u svakom pogledu udovoljili obi~ajima gostoprimstva. On je protiv pravila no}io u na{em gradu deset no}i i ponovno traìo hranu, pa je uzeo i ubrao. Za to vrijeme je na ponizno stanovni{tvo na{ega grada natovario kojekakve klevete i izmi{ljao postupke koji }e prouzrokovati kaznu. Do dva dana iza svoga dolaska zatraìo je od stanovni{tva na{ega grada, uvode}i jednu do sada nezapam}enu novost (bidat), pet stotina kesa. Kako nismo imali snage da to podnesemo, on je na dva dana prije polaska u svoje sjedi{te bez tuìtelja strpao u zindan Jevreje. Po{to nije bilo mogu}nosti da se dade traèna globa i kako nije bilo nikakva mjesta optu`bi, niti je bio posrijedi kakav prestupak ili prekr{aj, on je tu kaznu udesio samo zato da napuni svoju haznu. Da bi do toga na svaki na~in do{ao, on je poglavice (reis) Jevreja i kr{}ana, koji su nastanjeni u pomenutom gradu, kojima je od Fethe Fatihove data za{tita i sigurnost pohvatao i bacio u zindan, te im na vrat metnuo lance i lisi~ine. Mu~io ih je na razne na~ine, polio ih je vrelom vodom i najzad po~eo je s mu~enjima kakva se ne pamte i kakva ~ovjek ne moè da podnese. Od njegova nasilja i mr`nje procvilila su njihova djeca i porodice toliko, da se je njihov pla~ i jauk ~uo do svih sedam nebesa. Ali se spomenuti nije nikako smilovao, nego se je sav zaloìo za to, da uzme ove globe, koje se nisu mogle platiti. êtiri-pet puta sa hiljadu poniènja moljen je da mu se dadne pet hiljada gro{a, ali to nije ni{ta koristilo, ve} je odlu~io, da ih svezane provede u svoje sjedi{te, grad Travnik. U zoru predao ih je s lancima i lisi~inama svojim sejmenima, a i on je sam s njima po{ao. Po pravilu do{lo je i malo i veliko na glavni put s namjerom da gleda alaj (parada). Spomenuti sejmeni poveli su se krivom mi{lju, pa su svoje pu{ke uperili na pomenuto stanovni{tvo. Kada su opalili svi su se zaprepastili, pa se je svako, samo da bi spasao ìvot i du{u, razbjegao desno i lijevo i izbezumljeni i pomaù}i ostavili su sejmene. Kada su pametni ljudi za to saznali, oti{li su spomenutom pa{i, da ga o tom izvjestimo i zamolimo, a kad smo na tu gre{ku ukazali, on je jo{ vi{e planuo i nije htio nikako da oprosti ve} je rasr|en oti{ao u grad Travnik. Iza toga je poslao bujrultiju, navode}i stvari koje se nisu dogodile, te je ~ak dodao da smo, Boè sa~uvaj, na njega topovima pucali i opsjedali ga. Kada nas je sve tako obijedio, mi smo ponovno {erijatskim ilamom izvjestili pravo stanje stvari, i premda na nama nije bilo nikakva prestupka ni gre{ke, molili smo ga za pomilovanje i opro{tenje. Ali ni tu nam nije udovoljio ve} dovodi sejmene iz arnautluka da spomenuti grad (Sarajevo) poru{i i muslimanske ène i djecu pognjavi (pobije). Osim toga razaslao je u kotareve bosanskog ajaleta bujrultije, kojima je zabranio, da se u na{ grad donosi ìve`, kako bi iz svoje savr{ene zle namjere jo{ vi{e gla|u upropastio ljude, ène i sirotu djecu. Jer kako je ova fukara nastanjena u na{em gradu, njima je potreban pazar, koji se svake hefte kupi iz drugih kotareva, pa tako zanatlije i ina~e muku mu~e nabavljaju}i ìve` za jednu sedmicu. Pored toga je pod imenom raspravljanja o krajini kod sebe sabrao kapetane i ajane - i samo da provede svoju samovolju i osvetu sastavio je jedan mahzar, koji prikazuje na{e r|avo vladanje. Zatraìo je od njih,
24
BEHAR 98
da na taj mahzar stave svoje pe~ate, pa kako su se oni protivili, jer o tom nisu imali ni pojma, on ih je silom na to natjerao. Zatim se je usudio da taj mahzar podnese na podno`je uzvi{ene Porte, te nas tako sve objedi i potvori. Stoga se usu|ujemo da putem ovoga mahzara prikaèmo pravu istinu i zamolimo da Njegovo Veli~anstvo Padi{ah iz milosti prema narodu ne usli{a i ne povjeruje u ovakve neistinite stvari i da ukaè svoje vladarske bezgrani~ne milosti ubogom narodu i nevinoj djeci. U ostalom, zapovijedanje pripada onome koji je dostojan da zapovijeda. Molimo Boga za pomo}.
NAPISAO SIROMAH: Sejid Nuruddin, Nakibul A{raf. Ovo je ovako i ja sam na to svjedok. Muhamed el Vaki, biv{i kadija u Dubnici (?) Dosta je nama samo Bog, divan Ii je On Staratelj! Essejid Abdulah, biv{i kadija u Lov~i (Albanija). Rob, koji moli za uzvi{enu osmanlijsku dràvu. Muhamed, biv{i kadija u Mostaru. Dosta je nama samo Bog, divan Ii je on staratelj.
NAPISAO SIROMAH: Essejid Muhamed Emin, kadija. Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijsku dràvu. Salih Sidki, biv{i kadija u Mostaru. Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijsku dràvu: Essejid Abdul Kelim, kadija. Ko se smiluje i njemu }e se smilovati NAPISAO SIROMAH: Muhamed Nazif, biv{i kadija u Strumici. Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijsku dràvu. Mustafa Sabrij, biv{i kadija u [eherkjoj (Pirot) Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijsku dràvu. Muhamed Salim, biv{i kadija u Mostaru. Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijsku dràvu. Essejid Muhamed Sunullah, kadija. Zapovjed pripada onome, koji ima da zapovijeda. NAPISAO SIROMAH: Abdulah Rasih, biv{i kadija u ? Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijsku dràvu. Hadì Salih Vehbi, biv{i kadija u kotaru Servi (?) (pe~at izrezan). Essejid [akir, muftija u gradu Sarajevu. Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijsku dràvu. [akir, biv{i kadija u kotaru Ardin (Anatolija). Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijsku dràvu. Sulejman Ru`di, biv{i kadija kotara Pazardìk. Rob koji moli. Muhamed Emin, muderris u Gazi-
Husrefbegovoj Medresi. Rob koji moli. Osman, muderris u Simzade Medresi. Rob koji moli. Muhamed, muderris u Mehmedbegovoj Medresi (Bistrik ). Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijsku dràvu. Mustafa Abid, biv{i kadija kotara Logatija (?) Istina je, {to je napisano u ovom ~lanku. "Moj se narod ne moè sloìti na krivom putu". Siromah rob, da mu se Bog smiluje: Muhamed Hilmi Rob koji moli. Hadì Abdulah, muderris u novoj Medresi. Rob koji moli. Hasan, muderris u Medresi Bakr Baba. Rob koji moli. Hadì Mehmed Hafiz, dersijam. Hadì Hasan, dersijam. Numan, vajiz. Hafiz Jusuf, mualimu sibjan. Hadì Salih, vajiz. Halil, mualimu-sibjan u starom Mektebu. Hasan, mualimu sibjan. Abdulah, vajiz. Hadì Abdulah, mualimu sibjan u GaziHusrefbeg mektebu. Essejid Mu'stafa, hatib u Dàmiji Sultana Mehmeda. [ejh Hasan, hatib u Alipa{inoj dàmiji. Osman, hatib u Abdulahpa{inoj dàmiji. Muhamed, hatib u Jahjapa{inoj dàmiji. Ahmed, hatib u Jakubpa{inoj dàmiji. Hasan, hatib u Mehmedbegovoj dàmiji. Omer, hatib u Kadi Omerfendljinoj dàmiji. Abdulah, hatib u Kadi Bali efendija dàmiji. Mustafa, hatib u dàmiji Hadì Isa.
Ibrahim, hatib u dàmiji Kiu}uk Kjatib. Osman, hatib u dàmiji Sagrak~i. Ibrahim, hatib u dàmiji Muiah Arab Atik. Hafiz, hatib u dàmiji [eih Fera. Muhamed Sabri, hatib u Husrefbegovoj dàmiji. Osman, hatib u Mehmedpa{inoi dàmiji. Mustafa, hatib u Ajaspa{inoj dàmiji. Mustafa, hatib u Skenderpa{inoj dàmiji. Salih hatib u Gazi Balibegovoj dàmiji. Osman, hatib u Kemalbegovoj dàmiji. Muhamed, hatib u Kadi Hasanefendija dàmiji. Osman, hatib u Vekil-har~ dàmiji. Fejzullah, hatib u dàmiji Divan Kjatib. Jusuf, hatib u dàmiji Kasim Kjatib. Ibrahim, hatib u dàmiji Tabak Sulejman. Salih, hatib u dàmiji Balizade. Ibrahim, hatib u dàmiji [ejh Muslihuddin. Mustafa, hatib u dàmiji êkrk~i Muslihuddin. Ahmed, hatib u dàmiji Bakr Baba. Essejid Omer, sarajevski muteselim. Osman, mutesarif-zaim. Mustafa, mutesarif-zaim. Dervi{ Sulejman, zaim. Muhamed, zaim. Fejzulah, kantardìja. Dervi{ Mustafa, kjatib-zaim. Muhamed, zaim. Muhamed, zaim. Abdulah, dvorski slu`benik. Lutfullah, mustahfezan. Hasan, mutesarif-zaim. Mustafa, zaim. Muhamed Sadik, zaim. Omer, mutesarif. Muhamed, mustehfezan.
Slijede jo{ 174 potpisa i pe~ata. Ukupno 249 potpisa i pe~ata
Prvi potpisnik ove isprave je pradjed Fadilpa{i}a, poznati Fadil-pa{a, sarajevski [erifovi}, a za njim slijede: 15 kadija, 1 muftija, 5 muderrisa, 2 dersiama, 3 vajiza, 28 hatiba, 4 mualimu sibjana, 1 muteselim, 13 mutesarifa i zaima, 2 mustahfezana, 17 dervi{a, 52 trgovca. Zatim slijedi vojska, i to: 17 ihtijar-odàka, a od vojske Jenji~ara: 6 serturnaja, 12 hase}lja, 36 serdenge~tija, 24 bajraktara , 9 seratika i 1 bez naznake zanimanja. Svega 249.
BEHAR 98
25
Laura Papo Bohoreta (1891. - 1942.)

K}erka Jude i Estere Levi u Sarajevu je provela ~itav svoj ìvot. Godine 1911. udala se za Danijela Papu i u braku dobila dva sina: Leona i Kokija. Na samom po~etku rata, 1941. godine, oba su joj sina usta{e odveli u Jasenovac. Slomljena tugom i brigom, Laura Papo Bohoreta se razbolila i umrla u sarajevskoj bolnici 1942. godine. Nije znala da su joj sinove usta{e ubile ve} na putu prema logoru. Bila je knjièvnica i prevoditeljica, a isti~e se njen rad na istraìvanju pro{losti sefardske bosanske ène. Njena studija "La Muèr Sefardi de Bosna (Sefardske ène u Bosni) predstavlja prvu kulturografsku i etnografsku knjigu o sefardskoj èni. Taj dragulj kulturno-h historijskog naslije|a u BiH reiztum) u prijevodu dan je 2005. (izdava~ka ku}a Connect prof. dr. Muhameda Nezirovi}a.
Pi{e: Rikica Ovadija
Rad i kulturno djelovanje Laure Papo, izme|u dva rata, me|u sefardskim Jevrejima bili su veoma zapaèni. Bohoreta je stekla ugled i popularnost ne samo svojim prosvjetiteljskim radom, nego i pozori{nim komadima koje je pisala na {panskom ladino jeziku, koji se govori u Bosni. Svojim spisateljskim radom Laura Papo je htjela sa~uvati od zaborava i potpune propasti one kulturne tekovine {panskih doseljenika koje su s njima ìvjele, umirale i nestajale. Blagodare}i, Bohoreta nije samo ~uvala mnoge sentencije i romanse, nego i obi~aje, no{nje i mnogo folklornog blaga. Naro~ito je ìvo znala naslikati likove ljudi koje je sretala u svakodnevnom ìvotu i koji su ìvjeli u njenoj sredini. Opisivanju malih ljudi, zarobljenih pod teretom neima{tine, sirotinje i brige, prilazila je o~ima pjesnika, sanjara i vidara, humaniste koji vjeruje u ~ovjeka, u njegove sposobnosti, vitalnost i optimizam. U njenom literarnom radu, pored romantike i sladunjavog folklora, bilo je i realizma, ironije i sarkazma preko kojih se sagledao ìvot i kazivala istina.
Auditorij kojem se Bohoreta obra}ala nije bio malen: sitni trgovci, zanatlije, poku}ari, radnici, ljudi srednjeg i siroma{nog staleà, ljudi bez egzistencije. Za njih je Bohoreta stvarala, njima upu}ivala svoje poruke, njih bodrila i htjela da zasmije svojim lijepim humorom. Sagledav{i dru{tvenu nepravdu tada{njeg vremena, proèta humanisti~kim idejama, nastojala je da pomogne onima kojima je pomo} bila potrebna. Bohoretu silno zabrinjava sve ve}i porast sirotinje i sve manja mogu}nost da joj se pomogne. Istina, postojala su karitativna dru{tva, bilo je dosta anonimnih dobro~initelja, ali zar su oni mogli korjenito rije{iti problem bijede i besposlice koje su svaki dan izrastale? Bohoreta osje}a da korijen zla i na~in njegovog rje{avanja leè na drugoj strani. U jednom od svojih popularnih predavanja nagla{ava "da je radni~ka klasa nosilac progresa". To je razlog da se Bohoreta svojim radom priklonila jevrejskoj radni~koj zajednici "Matatja". Pisala je za one koje je proces raslojavanja i pauperizacije tzv. srednjeg staleà potisnuo u bijedne ku}arke, koji
26
BEHAR 98
su ìvot provodili u neima{tini i te{kom tavorenju. Za ovakve ljude okupiti se na sijelu "Matatje" bili su prava sve~anost i doga|aj. Tu je Bohoreta primana iskrenim odu{evljenjem, a za uzvrat ona im je poklanjala sve svoje stvarala{tvo, intelekat, strast i gorljivost prosvjetitelja. Pozori{na djela kao {to su: "Esterka", "Shuegra ni di baru buena", "Renado, mi nuera grande", nastala su kada je velika ekonomska kriza u svijetu do{la i do nas. Posljedice te ekonomske krize bili su krahovi, ste~ajevi, otpu{tanje s posla, nezaposlenost. Bohoreta je sagledala svu bezizlaznost toga poloàja i stanja. Ona apelira na mlade ljude da izu~avaju razne zanate, da poha|aju stru~ne i srednje {kole. Otvoreno se buni protiv favoriziranja trgova~kog staleà, protiv snobizma isticanja doktorskih titula, pod svaku cijenu o{tro napada sklapanje brakova samo radi miraza i sticanja bogatstva. Okomljuje se na netrpeljivost u porodici snahe prema svekrvi ("Shuegra ni di baru buena"), na nepo{teni odnos bogata{kog sina prema sirotoj djevojci bez miraza koja se zaljubljuje u njega i vene ("Renado, mi nuera grande"). Veoma duhovito Bohoreta tretira socijalne probleme tada{njega dru{tva, uspjeva da iskarikira i naruga se ta{tini, sva|i, netrpeljivosti, zavisti i ostalim manama predratnog malogra|anskog dru{tva. Prenose}i ìvot porodice na scenu, njene krize, probleme, procvat i raspadanje, gledaocima se pri~injalo da vide sebe u nekom ~udesnom ogledalu. Sve im je bilo blisko, drago, shvatljivo, poznato. Njene misli, rije~i i poruke primane su bez rezerve, kao od majke ili nekog prisnog prijatelja. Glumci-amateri okupljeni u dramskoj sekciji "Matatje" sa velikim entuzijazmom pripremali su njena djela. Sa njima Bohoreta sara|uje, a ~esto, oblikuju}i pojedine likove, neke uloge pi{e za odre|enog glumca. Tako jednom od najtalentovanijih i najpopularnijih glumaca, tuma~a karakternih uloga u njenim pozori{nim djelima posvje}uje svoj pozori{ni komad "Renado, mi nuera grande" ovim rije~ima: "[alomu Danitiju koji umije da zasmije i da raspla~e sarajevsku publiku i kojeg mnogo volim. Bohoreta, 1933. godine." "Matatja" je izvodila pozori{na djela protkana folklorom, kao {to su: "Oòs mijos", "La pasensja vale mu~o", "Tjempos pasados", "Avia de ser", i druge. Ovim komadima glumci su do~aravali osebujan ìvot sarajevskih sefardskih Jevreja. Spomenu}emo jo{ kra}e pripovijetke Laure Papo-Bohorete: "La paparoza di tijo Kako Montiera", "Dulse de rosas", kao i crtice "Disjues di las hadras", "Dotas", "Tija Merkada di Jahilo Finci". Pisala je i pjesme, od kojih su sa~uvane samo neke. Najljep{e su: "Madres", "Violetas", "Humanita". Bohoreta se ogleda i na polju publicistike. Godine 1917. pisala je studiju o sefardskoj èni kao odgovor na uvredljivi ~lanak Bernaìkovske "Die Spaniolin in Bosnien". Bohoreta se
~udi kako se neko moè usuditi da pi{e sa toliko diletantizma, nepoznavanja ~injenica i ignoracije. ^lanak Bernarìkovske vrvi od napada na sefardsku ènu koju ona uop{te ne poznaje. Studija je najprije pisana na njema~kom jeziku. Na insistiranje Dr. Vite Kajona ona prevodi ovu studiju na {panski jezik. Dana 18. XII. 1931. godine Bohoreta je ovu studiju posvetila kulturnom dru{tvu "La Benevolencija". îtaju}i ovu studiju pred na{im o~ima oìvljuju likovi na{ih majki, baka i svih onih èna koje su nas okruàvale u djetinjstvu. Za njih Bohoreta kaè "Nedoku~ive su bile u svojoj ljepoti. Skromne ène sa ~ijih lica je zra~ila ljubav prema domu i djeci, koje su àrile ljepotom, iako im na ~elu nisu blistali pravi biseri. One su strpljivo podnosile svoj ìvot, u ~asovima nesre}e bile su jake, u te{kim isku{enjima nepokolebive. Da bi sa~uvale svoju porodicu i ishranile svoju djecu, nisu prezale ni od najteèg rada". "Sefardska èna je gorda", pi{e Bohoreta, "ona nikada ne odaje svoju neima{tinu, jer ne èli da je saàljevaju". Ove ène su umirale tiho i ne~ujno, kao {to im je cio ìvot bio i tekao: skromno i radino, ~utljivo i tiho. "Za sefardkinju njen dom je bio jedno malo kraljevstvo", kaè Bohoreta. Bohoreta je bila najstarije dijete u brojnoj porodici Levi. K}i malog trgovca, skromnih materijalnih mogu}nosti, osjetila je ve} u najranijem djetinjstvu teìnu neima{tine i oskudice. Otac se seli sa cijelom porodicom u Carigrad, gdje Bohoreta zavr{ava francusko-jevrejsku {kolu Alliance Israelite. Povratkom u Sarajevo prilike se nisu izmijenile, niti pobolj{ale. Pa ipak u porodici, u kojoj je Bohoreta odrasla i gdje je pro{la prvu {kolu ìvotnih borbi i tegoba, bilo je mnogo harmonije, ljubavi i strepnje, tako da je Bohoreta stvaraju}i svoje pozori{ne komade u njih utakala harmoni~nu atmosferu tog porodi~nog ìvota. Knjièvnu vrijednost Laure Papo Bohorete ne treba osmatrati strogim mjerilima dana{nje svjetske ili na{e literature, nego kao pojavu prve sefardske obrazovane i pismene ène u na{oj sredini. @ena koja se izdigla iznad vremena i sredine u kojoj je ìvjela. @ena koja je osje}ala potrebu i sposobnost da literarnim putem svoje poruke toj sredini kaè. Njena djela predstavljaju nam dragocjeni izvor za prou~avanje folklora, obi~aja, vremena, psihologije i jezika kojim su govorili sefardski Jevreji. Kalmi Baruh, bez sumnje najbolji poznavalac ìvota, kulture i jezika sefardskih Jevreja, o njoj je kazao: Laura Papo je poznata i divna radnica i vjerovatno jedan od najboljih poznavalaca sefardske usmene tradicije u Bosni". To je jedan dokaz vi{e izuzetnih sposobnosti ove zna~ajne ène.
Preuzeto iz: Ovadija, Rikica: "Laura Papo Bohoreta", Spomenica - 400 godina od dolaska Jevreja u Bosnu i Hercegovinu, Odbor za proslavu 400-godi{njice od dolaska Jevreja u BiH, Sarajevo, 1966., str. 305. - 307.
BEHAR 98
27

Intervju Eliezera Pape - Sefardi U BiH

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Intervju Eliezera Pape - Sefardi U BiH

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

INTERVJU: Eliezer Papo

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

Pri~e iz `ivota sarajevskih Sefarda:

Turski: yapi - materijal za gradnju. Psalam 127:1.

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

O jeziku i jo{ koje~emu

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

Dru{tveni i pravni status Jevreja u Sarajevu 17. vijek

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

Pobuna protiv bosanskog vezira Ru`di-pae

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

Slijede jo{ 174 potpisa i pe~ata. Ukupno 249 potpisa i pe~ata

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

Laura Papo Bohoreta (1891. - 1942.)

Pi{e: Rikica Ovadija

SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

You might also like