SVEUILITE U RIJECI FAKULTET ZA MENADMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU, OPATIJA

PRINCIPI ORGANIZACIJE PODUZETNITVA U HRVATSKOJ, EUROPI I SVIJETU SEMINARSKI RAD

ZABOK, 2012.

SVEUILITE U RIJECI FAKULTET ZA MENADMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU, OPATIJA

PRINCIPI ORGANIZACIJE PODUZETNITVA U HRVATSKOJ, EUROPI I SVIJETU SEMINARSKI RAD

Naziv kolegija: Ekonomika ugostiteljstva Mentor: Slobodan Ivanovi, prof. dr.sc.

Studenti:

ZABOK, prosinac 2012. godina

UVOD
Organizacija predstavlja rezultat gotovo svih poduzetnikih start-up-ova. Kreiranje nove organizacije, s pridruenom joj strukturom i strategijama koje poduzeu omoguavaju bilo osvajanje postojeih i kreiranje novih trita ili pak zatitu svoje trine pocizije, nije ni malo lagan zadatak. Svaka organizacija raspolae resursima, koje transformira u cilju stvaranja vrijednosti za kupca. No, organizacija moe biti i monogo vie od toga. Organizaciju ine ljudi koji posjeduju talente, vjetine, vrijednosti, vjerovanja i (moda) spoznaju da radei zajedno mogu stvoriti zaista neto posebno. Organizacija takoer moe imati kulturu koja podrava i promie visoke performanse, izuzetnu kvalitetu i visok stupanj etikih standarda. S druge strane, poduzetnitvo se uglavnom definira kao sposobnost da se na osnovi kreativne ovjekove ekonomske djelatnosti i ogranienih proizvodnih imbenika formira odreena efikasna gospodarska djelatnost. Poduzetnitvo je kreacija inovativne ekonomske organizacije (ili mrea organizacija) radi stjecanja dobiti ili rasta u uvjetima rizika i nesigurnosti. Glavna obiljeja poduzetnitva su neizvjesnost, financijski rizik, eksperimentiranje, traganje i istraivanje. Brojne su definicije poduzetniva, ali sve se svode na prethodno navedene elemente. Poduzetnitvo dananjice obnavlja, transformira i potie razvoj ekonomija diljem svijeta ono generira pojavljivanje novih poslovnih pothvata, otvaranje brojnim novih, najee malih poduzea, novo zapoljavanje i obnavljanje svjeom krvi nacionalnih ekonomija, pruajui im vitalnost, inovativne proizvode i usluge i poveavajui im anse za opi drutveni, kulturni i socijalni napredak. U svijetu se poduzetnitvo i malo gospodarstvo doivljavaju kao nerazdvojna cjelina. Ljudska kreativnost i poduzetnitvo su neophodno potrebni da kombiniraju inpute na profitabilan nain a institucionalna okolina koja e ohrabriti poduzetnike postaje kritian element ekonomskog rasta. Suvremeni poduzetnik mora biti svjestan nepredvidivosti, kaotinosti, neizvjesnoti, rizinosti, a ponekad i bolnosti koje poduzetniki proces sa sobom donosi. U prijevodu, poduzetnitvo postaje jedno od najjaih oruja koje pojedinac moe posjedovati te koristiti u borbi koja je neminovna iz razloga to je dananji nain preivljavanja ponekad surov i esto turbulentan, u kojem su otputanja radnika postala svakodnevnica.

1. ORGANIZACIJSKA FUNKCIJA PODUZETNITVA

Organizacijska funkcija poduzetnitva obuhvaa skup aktivnosti usmjerenih k postavljanju organizacijske strukture poduzea kao i na meusobne veze meu svim zaposlenima u poduzeu koji obavljaju te aktivnosti. Organizacijska struktura je itav proces uspost avljanja odnosa izmeu svih sastavnih elemenata poduzea, a organizacijska shema i grafiki prikaz organizacijske strukture. ire gledano, organizacijska struktura poduzetnike aktivnosti ini sveukupnost veza i odnosa unutar malog poduzea, kao i odnosa, s povezanim lanovima izvan poduzea. Organizacijska funkcija poduzetnike aktivnosti zbog njezine iznimne vanosti jedna je od temeljnih funkcija poduzetnitva. Osnovna zadaa organizacijske funkcije poduzetnitva je projektiranje i razvitak optimalne organizacijske strukture poduzea koja je u skladu s izabranom poslovnom strategijom i stratekim planom malog poduzea. Iskustva, meutim, pokazuju da se poduzetnici i menaderi malih poduzea zbog limitiranih resursa i kadrova najee usredotouju na trenutane potrebe proizvodnje i prodaje, i esto pritom zapostavljaju zadae organizacijske funkcije. Zadae organizacijske funkcije poduzetnitva uglavnom su sljedee: Definirati i klasificirati aktivnosti potrebne za ostvarivanje stratekih ciljeva i poslovnih planova Grupirati te aktivnosti u skladu s raspoloivim ljudskim i materijalnim resursima Optimalno alocirati raspoloive resurse prema grupama aktivnosti Dodjeljivati svakoj grupi aktivnosti kvalificiranog elnika (lidera) ovlatenog za nadgledanje i provedbu tih aktivnosti Vodoravno i okomito povezivati grupe aktivnosti dodjeljivanje ovlasti koordinatorima poslovanja Osigurati nesmetan protok informacija od vrha prema dnu organizacijske strukture i obrnuto

Cilj je organizacijske strukture formirati optimalnu organizacijsku strukturu meuljudskih odnosa i autoriteta koja e omoguiti najdjelotvorniju kooridnaciju svih funkcija i aktivnosti poduzea. Izgradnja organizacijske strukture nuna je radi alkeg provoenja zadaa i jasnog definiranja odgovornosti unutar malog poduzea. Organizacijska stuktura ostvaruje se preko projektiranja i razdiobe poslova, odreivanja raspona kontrole i raspodjele vodeih uloga. Organiziranje kao funkcija poduzetnitva nikako nije samostalna aktivnost ve je u vrstoj interakciji s ostalim funkcijama poduzetniva. Organiziranju je prethodilo definiranje strategije i plana provedbe misije i ciljeva malog poduzea, a slijede ga ostale funkcije poduzetnitva upravljaka funkcija, kadrovska funkcija, komunikacijska funkcija i kontrolna funkcija.

1.1. Dimenzije organizacijske strukture

Organizacijsku strukturu poduzea openito odreuju tri kljune dimenzije, a to su: a) formalizacija b) sloenost (kompleksnost), i c) centralizacija. A) Formalizacija organizacije. Procesom izgradnje organizacijske strukture uspostavlja se formalna organizacijska struktura. Ona ini kraljenicu i kostur svakog poduzea. Formalnom organizacijskom strukturom utvruje se raspored odvijanja poslova u poduzeu, nain povezivanja poslovnih aktivnosti, sustav hijerarhije i upravljanja te propisuju pravila i norme ponaanja u poduzeu. Stupanj formalizacije direktno je povezan s veliinom i sloenou poduzea, pa tako vea i sloenije poduzea moraju imati formaliziranije organizacijske strukture od manjih. Meutim, ta formalizacija ne smije biti previsoka jer su formalizirane organizacije manje fleksibilne i agilne te sporije odgovaraju na trine promjene i prilike od manje formaliziranih organizacija. Za razliku od formalne organizacijske strukture, u svakom poduzeu djeluje i neformalna organizacija koja se odnosi na ljude i njihovu neformalnu povezanost u poduzeu. Ona je skup odnosa meu zaposlenima u poduzeu koji se razvio tijekom godina njihova zajednikog rada. Formira se preko formalnih organizacijskih struktura, a oznaujegrupe ljude koje imaju zajednike interese ili se zajedniki drue izvan poduzea.

Slika 1. Formalna i neformalna organizacija

B) Sloenost organizacije. Pod sloenou organizacije podrazumijeva se razina horizontalne i vertikalne diferencijacije. Horizontalna diferencijacija u osnovi znai kako je poduzee podijeljeno na organizacijske jedinice. Moe biti ua ili ira ovisno o broju jedinica u poduzeu. To ovisi o djelatnosti kojom se poduzee bavi, o nainu poslovanja ili o zemljopisnom podruju koje poduzee eli pokriti. Odluke o irini organizacije donose se ponekad prema samo jednom od tih faktora, ali veinom je donoenje odluke mnogo sloenije. Vertikalna diferencijacija je podjela organizacije po hijerarhiji, tj. po razinama odluivanja u poduzeu. Govori koja razina menadmenta donosi odluke. Neke se odluke donose centralizirano, donosi ih predsjednik, dok se druge preputaju niim razinama direktora i menadera. O tome koje e se odluke donositi na kojoj razini ovisi stupanj centralizacije organizacije.

C) Centralizacija organizacije. Mali poduzetnici svoje gospodarske subjekte najee formiraju tako da odgovaraju zahtjevima trita, broju podreenih, odnosno tako da odgovore uvijetima trita i osiguraju provedbu postavljenih ciljeva. Uinkovitost takve organizacije ovisi o stupnju centralizacije i decentralizacije. 4

Centralizacija, odnosno decentralizacija odnosi se na stupanj ovlasti koje ima pojedina (vodea) osoba u poduzeu. Poduzea mogu biti vie ili manje centralizirana odnosno decentralizirana. Pitanje prednosti centralizacije i decentralizacije vrlo je teko pa je svakom poduzeu potrebno pronai pravu mjeru izmeu tih krajnosti.

1.2. Vrste poduzetnikih organizacijskih struktura

Prilikom osnivanja poduzea poduzetnici najee nemaju definiranu formalnu organizacijsku strukturu. Meutim, s poetkom poslovanja i uvoenja ireg portfelja proizvoda i usluga, nuno je uspostavljanje neke organizacijske strukture. S daljnjim rastom i razvojem poduzea funkcija upravljanja poduzeem postaje presloena za samo jednu osobu. Radi olakavanja upravljana poduzeem, poduzetnici tada zapoinu detaljnije razvijati organizacijsku strukturu svojih poduzea. S aspekta nastanka i razvoja poduzea organizacijske strukture poduzetnikim aktivnosti mogu se podijeliti na sljedee: 1. Funkcijska organizacijska struktura 2. Divizijska organizacijska struktura (proizvodna, teritorijalna i organizacijska struktura orijentirana prema kupcu) 3. Matrina organizacijska struktura. Funkcijska organizacijska struktura. Kao osnovna vrsta organizacijske strukture najee se rabi funkcijska organizacijska struktura. S poveanjem broja i opsega poslovnih aktivnosti poduzetnici organizairaju poslovanje svojim poduzea grupiranjem aktinosti prema funkcijama. Funkcijska organizacijska struktura najprikladnija je za mala poduzea i poduzea srednje veliine. Primjenjiva je u veim poduzeima, ali jedino u onima koja proizvode samo jedan proizvod ili pruaju samo jednu vrstu usluge. Tipian primjer funkcijske organizacijske strukture prikazan je na slici.

Slika 2. Funkcijska organizacijska struktura

Koordinaciju i kontrolu tih funkcija obavlja poduzetnik ili menader kojega je imenovao. Donoenje je odluka u takvoj funkcijskoj strukturi centralizirano. Unutarnja organizacija svake funkcijske jedinice takoer e provedena prema funkcijskom naelu. S daljnim razvojem, poduzetnik u proizvodni asortiman svojeg poduzea uvodi nove proizvode i usluge. S porastom pak poduzea i poveanjem broja proizvoda funkcijska organizacijska struktura postaje prespora i nespretna. Pojavljuju se problemi usklaivanja i kontrole razliitih poslovnih aktivnosti vezanih za proizvodnju ili marketing razliitog asortimana proizvoda, a samim time nastaje i potreba za novom organizacijskom strukturom.

Divizijska organizacijska struktura. Kako bi otklonili probleme usklaivanja i kontrole, te ekspanzije na nova trita, poduzetnicima se na toj razini razvoja poduzea nudi kao rjeenje divizijska struktura. Divizijska organizacijska struktura je takva vrsta strukture u kojoj se podjela rada u poduzeu provodi prema proizvodima koje proizvodi, prema zemljopisnom podruju koje pokriva i prema kupcima koje opsluuje. Proizvodna organizacijska struktura funkcionira na nain tako to poduzetnik poveava asortiman svojih proizvoda ili usluga koje je najbolje provesti grupiranjem aktivnosti na temelju proizvoda ili proizvodnih linija i primijeniti proizvodnu organizacijsku strukturu.

Slika 3. Proizvodna organizacijska struktura

Svaka proizvodna jedinica (divizija) funkcionira uvelike autonomno i ima vlastite funkcijske jedinice (istraivanje i razvoj, proizvodnja, marketing, prodaja i dr.). Proizvodna organizacijska struktura prikazana je na slici. Teritorijalna organizacijska struktura. Ako poduzetnik odlui proiriti poslovanje na ire regionalne ili meunarodna trita, treba reorganizirati svoje poslovanje prema teriotorijalnom naelu. Teritorijalna organizacijska struktura openito je takva vrsta organizacijske strukture u kojoj se podjela rada u poduzeu te grupiranje i povezivanje slinih aktivnosti obavlja prema zemljopisnim podrujima ili teritoriju. Svako podruje ima tendenciju biti samostalan, uvelike autonoman entitet s vlastitim lancem aktivnosti stvaranja vrijednosti (vlastitom proizvodnjom, marketingom, istraivanjem i razvojem, ljudksim resursima i dr.). Taktike i operativne odluke u vezi s tim aktivnostima donose se u svakom podruju zasebno, a poduzetnik ili direktor poduzea zadrava ovlasti za strateko usmjeravanje poduzea i cjelokupnu financijsku kontrolu. Mogua teritorijalna organizacijska struktura poslovanja prikazana je na sljedeoj slici.

Slika 4. Teritorijalna organizacijska struktura

Prednost takve strukture je da olakava koritenje lokalnih regionalnih prednosti. Kako su odluivanje i odgovornost preneseni na svako podruje zasebno, poduzea mogu prilagoditi svoje proizvode i usluge te marketinke aktivnosti lokalnim prilikama i uvjetima. Slabost te organizacijske strukture je u tome da ohrabruje fragmentaciju organizacije u visoke samostalne entitete. To ponekad moe oteati prijenos kljunih sposobnosti izmeu podruja.

Organizacijska struktura orijentirana prema kupcima. Tendencija suvremenih organizacijskih struktura je umjesto usmjeravanja panje prema sebi, preusmjeravanje prema kupcima. U organizaciji orijentiranoj prema kupcima provodi se povezivanje srodnih ili slinih poslova prema skupinama kupaca koji se opsluuju. Primjer mogue organizacijske strukture orijentirane prema kupcima.

Slika 5. Organizacijska struktura orijentirana prema kupcima

Suvremena poduzea koja imaju razvijenu organizacijsku strukture orijentirane prema kupcima posluju prema naelu maksimalne orijentacije prema kupcima, pri emu je cjelokupno poslovanje podreeno zadovoljenju potreba i elja kupaca. Matrina organizacijska struktura. Kako su poduzea i kupci danas postali sve vie zainteresirani za krajnje rezultate, tj. za kvalitetu gotovog proizvoda ili uspjeh projekta, tako je porasla i potreba za uspostavljanjem vre odgovornosti za osiguranje takvih krajnjih rezultata. Zbog toga postaje potrebnih uvoenje matrine organizacijske strukture u kojoj se zadae grupiraju prema dva paralelna naela (npr. Proizvodnjom i teritorijalnom, funkcijskom i proizvodnom i sl.). matrina struktura tako pokuava iskoristiti prednosti obaju naela, tj. obiju organizacijskih struktura. Osnovna je filozofija takve matrine organizacijske strukture da odgovornost za poslovne odluke istodobno snose i odreene proizvodne divizije i odgovarajua zemljopisna podruja poduzea. Tako se odluke o ponudi proizvoda i marketinkoj strategiji u podruju 1 za proizvode koje proizvodi divizija A donose izmeu menadmenta divizije A i menadmenta podruja 1. Takvo bi dvostruko odluivanje trebalo olakati donoenje poslovnih odluka i omoguiti efikasnije iskoritenje resursa, fleksibilniju prilagodbu trinim promjenama i bre postizanje zacrtanih ciljeva poduzea na tritu. Meutim, takva organizacijska struktura moe dovesti i do problema vezanih za dvostruko odluivanje, do sukoba oko ovlasti i odgovornosti unutar organizacije i razjedinjenosti unutar zapovjednog lanca. Meutim, valja napomenuti da suvremena poduzea danas za svoje djelovanje rijetko primjenjuju prethodno navedene organizacijske strukture u istoj formi, pa tako esto istodobno primjenjuju razliite vrste organizacijskih struktura. Poduzea se mogu na jednom tritu koristiti funkcijskom organizacijom, a na drugom divizijskom: proizvodnom, teritorijalnom ili orijentiranom prema kupcima. Zakljuno treba rei da nema najboljeg naina organizacije, odnosno organizacije koju bi poduzetnici mogli primijeniti u svim situacijama. Poduzetnici moraju odrediti to je najbolje, prouavajui situaciju s kojom su suoeni: poslova koje treba obaviti i naina na koji ih valja obaviti; zaposlenih ljudi i njihovih sposobnosti; tehnologije koja im je na raspolaganju; korisnika koje se opsluuje te drugih imbenika unutarnjeg i vanjskog okruenja u danoj situaciji. Kako mala poduzea trebaj u biti brza i fleksibilna da bi odgovarala na trine promjene i novonastale prilike, poduzetnici moraju ustrojiti organizacijske strukture koje moraju biti fleksibilne i brzo prilagodljive. 7

2. PODUZETNIKI PROCES I OBLICI ORGANIZIRANJA MALOG GOSPODARSTVA

Proces pokretanja novog pothvata utjelovljen je u poduzetnikom procesu, koji ukljuuje izvrenje mnogobrojnih aktivnosti, donoenje brojnih procjena, odluka i sl., koje izlaze izvan okvira rjeavanja problema na tipino menaderskim razinama. Poduzetniki proces predstavlja, u svojoj biti, iskoritavanje prigode i daljnji rad na njenoj izgradnji i razvoju, bez obzira na resurse koji se trenutano kontroliraju1, pa poduzetnik tijekom poduzetnikog procesa mora uoiti, procijeniti, izgraditi i razviti povoljnu prigodu nadvladavajui (pobjeujui) snage koje se opiru ostvarenju neega novoga proizvoda, usluge, tehnologije, inovacije, trinih potreba, itd.

Slika 6. Tipologija temeljnih faza poduzetnikog procesa

2.1. Pokretake snage u kreaciji nove organizacije Ljudi pokreu biznis iz mnogobrojnih pobuda i razloga: da budu sami svoji efovi, da ostvare financijske koristi, da stvore novo zapoljavanje nakon gubitka posla, da realiziraju inovativni proizvod ili uslugu, odnosno jednostavno reeno da kreiraju i stvore neto - pothvat.2 Svaka kreacija novog pothvata poinje na itavom nizu osobina koje treba posjedovati poduzetnik, razliitim poduzetnikim poticajima i planskom pristupom zasnovanom na tehnikama stratekog menadmenta. Poduzetniki proces promatran putem kreacije novog pothvata ukljuuje tri skupine faktora koji se nalaze u interakciji preko pojedinane skupine faktora, skupine faktora u okruenju te skupine faktora organizacije. Individualne karakteristike imaju neporecivu ulogu u kreaciji novog pothvata: psiholoki, socioloki i demografske karakteristike svakog pojedinca doprinose (ili umanjuju) anse odnosno mogunosti postanka poduzetnikom. Osobno iskustvo, znanje, obrazovanje, usavravanje, predstavljaju ivi faktor u poduzetnikom procesu, u kojem ljudski kapital naroito svojom kreativnou doprinosi uspjenoj realizaciji kreaciji novog pothvata. Osobne karakteristike poduzetnika, kao i nain na koji se poduzetnik, i njegov poduhvat
1

Timmons, J. A., New Venture Creation: Entrepreneurshe for the 21. St. Sentury, McGraw Hill Education, 2003., str. 6-7 2 Farrell, L. C., The Entrepreneurial Age: Awakening the Spirit of Enterprise in People, Companies, and Countries, Allworth Press, 2004., str. 3.

percipiraju od strane drugih, oblikuje reputaciju novog poduzea. Poduzetnika sklonost riziku determinira poetno konfiguraciju poduzetnikog poduhvata; primjerice nain formiranja, proizvodni asortiman ili kadrovi. Iako je do sada bilo rijei o pojedinanom poduzetniku, najee poduzetnik nije sam on se oslanja na mreu drugih poslovnih subjekata i poduzetnika. Ovi kontakti predstavljaju osobne resurse koji pomau u prikupljanju dodatnih resursa potrebnih za pokretanje biznisa. Zato vrijedi pravilo po kojem koga poznaje i tko poznaje tebe ponekad moe biti izuzetno vrijedan resurs u kreiranju nove poduzetnike organizacije. Okruenje producira, kako prilike tako i prijetnje svakom novom pothvatu. Prilike se najee manifestiraju kao anse i pogodnosti, situacije koje pomau poduzetniku u ostvarenju njegovih poslovnih ciljeva, koje su znaajno rijee u odnosu na prijetnje. Zato je za koritenje poduzetnikih prigoda poduzetniki izazov tim vci resurse treba pribaviti u okruenju, optimalno ih kombinirati s postojeim, resursima i oblikovati novi poduhvat u uspjenu organizaciju. Prilike ili prijetnje koje nastaju kao rezultat djelovanja okruenja u kojem poduzee djeluje, inherentne su svakom tritu na kojem postoji konkurencija. Poduzetnik nikada ne moe potpuno prevladati prijetnje iz okruenja, ali se moe barem pokuati u to veem stupnju zatiti od njihovih moguih negativnih efekata, oblikujui i razvijajui strategije koje koriste resurse poduzea. Svako novo poduzee egzistira u danim uvjetima okoline, koji ini ukupnost faktora koji utjeu na njegovo poslovanje i potencijalni rast i razvoj. Sve poslovne ideje nisu poslovne prilike, ve su poslovne prilike samo one ideje za koje e kupci iskazati interes. Samo po sebi, poslovna ideja predstavlja samo nuan uvjet u poduzetnikom procesu, koji nije dostatan za njegov uspjeh. Razvoj poslovne ideja na nain da poduzetnik moe identificirati potencijalne kupce i proniknuti u razloge njihovog pozitivnog odnosa i reakcije na novi proizvod ili uslugu, implementirati poslovnu ideju u ivot i na njoj izgraditi uspjean pothvat, predstavlja jedan od znaajnijih aspekata poduzetnikog procesa.

2.2. Pravni oblici organiziranja malog gospodarstva u kontekstu poduzetnitva Jedno od veoma znaajnih pitanja koja se nameu svakoj osobi koja namjerava realizirati poslovni pothvat predstavlja odabir pravnog oblika organizacije u koju e realizirati svoju poslovnu prigodu. Subjekti malo gospodarstva su fizike3 i pravne4 osobe koje trajno i samostalno obavljaju doputene gospodarske djelatnosti radi ostvarivanja dobiti odnosno dohotka na tritu koji su poslovanju neovisni. Subjekti malog gospodarstva u Republici Hrvatskoj pojavljuju se u razliitim pravnim oblicima kao to su:

3 4

iv ovjek kao subjekt prava naziva se fizikom osobom. Pravna osoba je drutvena tvorevina kojoj je pravni poredak prizao pravnu sposobnost. Pravna osoba je kao pravni subjekt nositelj prava i obveza.

Obrt Trgovako drutvo Zadruga Ostali oblici organiziranja privatne poduzetnike aktivnosti.

Subjekti su razliitih veliina te su objedinjeni jedinstvenim pojmom i jedinstvenom definicijom koji su usklaeni s Preporukama i Odlukama Europske komisije. Vlastiti ulazak u svijet poduzetnitva, osnivanjem nekog od pravnih oblika organiziranja poduzetnike djelatnosti, za svakog poduzetnika predstavlja san koji se moe razviti u ugodno i poslovno unosno putovanje, ali i nonu moru koja rezultira neizbjesnot ishoda. Iako se, najee poetnicima, ulazak u svijet poduzetnitva moe initi izrazito atraktivnim, naroito promatrano sa aspekta davanja naloga, raspolaganja sredstvima, ostvarenja dohotka ili realizacija dobiti kog odabira pravnog oblika organizacije poslovnog pothvata, potrebno je uzeti u obzir i mogue odgovore na neka od sljedeih temeljnih pitanja za promiljanje. Prva od tih mogunosti je spremnost poduzetnike obitelji na pruanju podrke. Drugi je vezan za dostupnost sredstava dok se trei temelji na odgovornosti prema treima. Osim toga treba se drati odredbi koje reguliraju podruje oporezivanja. Javne dostupnosti informacija o poslovanju trebale bi biti priloene svakoj osobi koja je zainteresirana za to.

10

3. ORGANIZACIJA PODUZETNITVA U 21. STOLJEU

Krajem prolog stoljea poslovni svijet zadesio je ubrzani tehniko-tehnoloki progres te nagli razvoj informacijske i komunikacijske tehnologije koji su irom otvorili vrata procesu globalizacije svjetskih trita. Globalno poslovanje prua mogunost izbora lokacije poslovanja i smjetanja proizvodnje na najpovoljnije lokacije na kojima se oekuju najbolji prinosi. Na taj nain, trend eksternalizacije ukupne svoje proizvodnje ili pojedinih dijelova lanca stvaranja vrijednosti suvremenih poduzea biljei strahoviti porast. Manufakturnu masovnu proizvodnju zamjenjuju sofisticirane poslovne operacije bazirane na trinom segmentiranju, znanjem intenzivnim i servisno orijentiranim proizvodima i uslugama te udovoljavanju individualnim zahtjevima potroaa. Nestajanje jasnih organizacijskih granica, ravnopravnost partnera i zemljopisna rairenost poslovnih aktivnosti jo su neke od aspekata koji obiljeavaju suvremeno poduzetniko poslovanje. Skraenje vremena i smanjenje trokova proizvodnje omoguuje postizanje znatnih uteda i smanjenje cijena proizvoda. Kako brz i jeftin transport omoguuje poveanje efektivne raspoloivosti razliitih fizikih inputa, to utjee na porast znaenja drugih nematerijalnih faktora proizvodnje, posebice znanja i specijalnih vjetina dobro poduenih radnika.

3.1. Postojei oblici poduzetnitva kao nadopuna za novije Danas razlikujemo tri socijalna oblika poduzetnitva ameriki, europski i azijski. Ameriki model poduzetnitva se naziva slobodnim poduzetnitvom zato jer istie ekonomsku i socijalnu slobodu. Kod ovog modela ukljuivanje vlasti u poduzetniki proces je minimalno i svodi se najee na registaciju poduzea i razne inspekcije. Ameriki model pokuava zatiti prava pojedinca i nastoji uravnoteiti mo pojedinaca i poduzea i individualna prava i poslovna prava. Europski model postavlja socijalne slobode ispred ekonomskih tako da daje bitna prava ljudima u odnosu na poduzetnika. U sluaju da doe do neslaganja izmeu vlade i poduzetnika, ciljevi ljudi dobivaju prednost u odnosu na drutvene ciljeve. Po ovom modelu vlada osigurava detaljne instrukcije poduzeima o tome kako organizirati i tretirati zaposlenike, kako proizvoditi i kako i gdje prodavati. Azijski model poduzetnitva postavlja ekonomske slobode ispred socijalnih sloboda. Po ovom modelu poduzee ima pravo baviti se poslovima bez mjeanja vlade. Po azijskom modelu pojedinci imaju manje prava nego po amerikom i europskom modelu.

3.2. Novi poslovni oblici razvoja poduzetnitva Neki od novih poslovnih oblika razvoja poduzetnitva su Just-In-time koncept upravljanja proizvodnjom, Outsourcing kao poduzetnika opcija te Target costing. Just-In time koncept upravljanja proizvodnjom stavlja naglasak na kontinuirano poboljanje lanca vrijednosti, s naglaskom na lanac opskrbe i krajnjim ciljem eliminacije zaliha i skladitenja proizvoda, te skladitenja dijelova i poluproizvoda u proizvodnom lancu. Provoenje takvog sustava upravljanja proizvodnjom zahtijeva visok stupanj kontrole proizvodnog procesa, maksimalnu usklaenost aktivnosti u proizvodnom procesu te totalnu kontrolu kvalitete proizvoda. Cilj uvoenja sustava Just-In-time je smanjenje zaliha, poboljanje kontrole kvalitete opskrbe, smanjenje administracije i vremena obrade dokumenata povezanih s dostavom i otpravom, te 11

poveanje brzine i tonosti isporuka kako ne bi dolazilo do zastoja i gubitaka u sljedeem koraku proizvodnog lanca. Konkretno od ovog oblika razvoja poduzetnitva poduzetnici mogu oekivati najbre postizanje maksimalne konkurentske prednosti. Drugi oblik razvoja je Outsourcing. Sama definicija outsourcinga je da je to ugovorni odnos za transferiranje nekog dijela ili cjelovitih poslovnih aktivnosti vanjskim partnerima (outsourcerima) koji na taj nain preuzimaju odgovornost za obavljanje jedne ili vie poslovnih funkcija ili pak itavih aktivnosti. Kao poduzetnika aktivnost, outsourcing oznaava strategiju prema kojoj poduzetnik daje veinu nedetaljnih funkcija na izvoenje razliitim specijaliziranim dobavljaima, koristei se tako njihovim kljunim sposobnostima. Ovaj model se bazira na ve odavno poznatom konceptu eksternalizacije aktivnosti. Poduzea su oduvijek angairala specijalne vanjske suradnike za obavljanje odreenih poslovnih aktivnosti, oduvijek su odravala poslovne odnose i sklapala partnerstva s drugim komplementarnim poduzeima te su oduvijek ugovarala zajedniki pristup resursima koji su bili izvan mogunosti njihova samostalnog dosega. Trei oblik poslovnog modela je Target costing koji ini strukturni pristup upravljanju trokovima proizvodnje nekog proizvoda ili suluge. Ciljani troak tj. target cost u sutini predstavlja troak po kojemu odreeni proizvod mora biti proizveden s ciljem generiranja eljene razine profitabilnosti po unaprijed odreenoj prodajnoj cijeni proizvoda. Target costing ini strukturni pristup upravljanju trokova proizvodnje koji je baziran na dugoronim trinim perspektivama. Fundamentalno je drugaiji pristup iz razloga to djeluje unatrag, polazei od unaprijed definirane cijene proizvoda. Poduzetnici odreuju cijenu i trokove novog proizvoda na bazi cijene i naruenih sirovina i dijelova, trokova rada i drugih proizvodnih trokova. Tek se tada prilazi analizi moe li takav proizvod i po toj cijeni biti prodan na tritu.

12

4. PODUZETNITVO U HRVATSKOJ, EUROPI I SVIJETU Poduzetnitvo omoguuje realizaciju novih, inovativnih ideja i njihovo pretvaranje u nova i uspjena mala ili srednja poduzea. U ekonomskoj teoriji razvoja malih i srednjih poduzea postoji istraivanje odnosa izmeu tempa razvoja i veliine poduzea, pri emu se sve vie ukazuje da se mala i srednja poduzea razvijaju bre od velikih poduzea. Obzirom na veliinu poduzea u Europi postoje: mikro poduzea, koja zapoljavaju manje od deset djelatnika, mala poduzea koja zapoljavaju deset do etrdesetdevet zaposlenika, srednje velika poduzea koja imaju pedeset do dvjestoetrdesetdevet djelatnika, velika poduzea koja imaju preko dvjestopedeset zaposlenih.

U SAD-u se klasifikacija poduzea prema kriteriju broja zaposlenih razlikuje od europskog pa tako imamo: mikro poduzea, koja zapoljavaju manje od dvadeset radnika, mala poduzea koja zapoljavaju dvadeset do devedesetdevet zaposlenika, srednje velika poduzea koja imaju sto do etiristotinedevedesetdevet djelatika, velika poduzea koja imaju preko petstotina zaposlenih.

Osim broja zaposlenih kao kriterij razvrstavanja poduzea po veliini koristi se godinji ukupan prihod, zbroj bilance te kriterij poslovne neovisnoti. Osnovna karakteristika svjetskog poduzetnitva je fenomen globalizacije. Moe se rei da je proces globalizacije u sve veem zamahu i da zahvaa gotovo sva gospodarstva svijeta. Znaajka globalizacije je da najrazvijenije zemlje preuzimaju kontrolu nad gospodarstvima manje razvijenih dijelova svijeta.

4.1. Poduzetnitvo u Republici Hrvatskoj Rat, ratna razaranja i goleme ratne tete5 uz radikalno suavanje trita znatno su utjecale na razvoj poduzetnitva u Hrvatskoj. Ne ba transparentna i uspjena provedena pretvorba drutvenih poduzea i njihova daljnja privatizacija, koje su esto prouzroile brojne likvidacije i steajeve poduzea, potpomogla je deindustrijalizaciji gospodarstva i redukciju brojnih radnih mjesta. U procesu tranzicije hrvatskog poduzetnitva nestali su brojni ekonomski subjekti, naroito velika poduzea koji su bili nositelji razvoja. Poduzetnitvo kroz mala poduzea znaajno doprinosi lokalnom razvoju u Hrvatskoj. Samim time sve se vie poprimaju atributi dinaminog gospodarskog sektora, omoguavajui socijalnu stabilnost i doprinosei lokalnom proraunu. Poduzetnitvo i subjekti malog gospodarstva doprinose financiranju lokalnih i javnih potreba6 i lokalnog razvoja na dva naina: plaajui porezne prihode koji su u najveem broju sluajeva bazirane na djelatnostima koje se obavljaju u malom gospodarstvu i proizlaze iz radnog angairanja zaposlenika.

5 6

Direktne tete implicirane ratom procjenjuju se na oko 35 milijardi . Podaci i analitika dokumentacija za MSP trgovaka drutva s jedne i obrte, zadruge i slobodna zanimanja s druge strane, ne vode se jedinstveno, kako na razini Grada tako i Republike.

13

 plaajui neporezne i kapitalne prihode koji proizlaze iz poslovne suradnje sektora malog gospodarstva i gradske uprave.

4.2. Poduzetnitvo u Europi i svijetu Poduzetnitvo u Europi i svijetu je bazirano na znanju i inovativnosti uz poveanu konkurenciju i generiranje raznolikosti meu poduzeima, doprinosi porastu potencijala europske ekonomije. Posebno treba naglasiti sposobnost i dinaminost malih i srednjih poduzea. Oni najbre pronalaze odgovore na potrebe trita, osiguranje postojeih i otvaranje novih radnih mjesta u dravama svijeta. Mala i srednja poduzea predstavljaju pokretaku snagu ekonomskog prosperiteta. Sektor malih i srednjih poduzea u Europi zapoljava oko 69,7% angairane radne snage. Prosjeno europsko poduzee, bez obzira na klasifikaciju po veliini, zapoljava sedam radnika i ostvaruje prosjeni godinji ukupan prihod od oko 1,6 milijuna . Istraivanja su pokazala da europska poduzea, u odnosu prema globalnoj konkurenciji, rastu sporijim tempom u odnosu na poduzea u SAD-u. Ovi podaci odnose se na zadnje desetljee prologa stoljea. Suoeno s potrebom bitnog unaprijeenja svojih ekonomija, a naroito po pitanjima zapoljavanja, ekonomskih reformi i socijalne kohezije u dravama Europske unije, Europsko vijee je u oujku 2000. godine u Lisabonu donijelo Europsku povelju o malim poduzeima. Europska povelja o malim poduzeima polazi od ocjene da su ona glavni izvor zapoljavanja i da se u njima razvijaju mnogobrojne poslovne ideje. Da bi se potaknuo jo bri rast malih poduzea Europska povelja preporua deset pravaca akcija: obrazovanje i obuka za poduzetnitvo, jeftinije i bre osnivanje poduzea, kvalitetnije zakonodavstvo i bolja regulacija, unaprjeenje dostupnosti vjetina, poboljanje elektronikog pristupa, bolje koritenje prednosti jedinstvenog trita, prilagoavanje poreznih sustava i financijska pitanja, jaanje tehnolokih kapaciteta malih poduzea, razvoj uspjenih modela elektronikog poslovanja i vrhunske podrke malim poduzeima, 10) uinkovitije zastupanje interesa malih poduzea na razini Europske unije i nacionalnim razinama. 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) 9) Navedene akcije odraavaju vanost malih i srednjih poduzea kao i to da je malo gospodarstvo pokreta ekonomskog prosperiteta, naroito u zapoljavanju i kreativnosti novih poslova.

14

ZAKLJUAK Poduzetnitvo danas u 21. stoljeu, funkcionira na drugaiji nain nego to je to bilo u 20. a pogotovo u 19. stoljeu. Ono obnavlja, transformira i potie razvoj ekonomija diljem svijeta. Suvremeno se poduzetnitvo bazira na znanju, informacijama, ljudskom i drutvenom kapitalu te intelektualnoj tehnologiji. Globalna ekonomija i poduzetnitvo ovog stoljea obiljeava snaan porast brzine poslovanja i nadmetanje velikog broja sposobnih konkurenata. Na scenu stupaju nova mala, fleksibilna i inovativna poduzea koja samostalno ili meusobno povezano nastupaju na tritu. U takvom okruenju multinacionalne kompanije gube dobar dio udjela na tritu. Uslijed toga poslovnim e svijetom u budunosti dominirati svjetske kooperativne i uzajamno povezane mree malih poduzea. Ljudska kreativnost i poduzetnitvo neophodne su varijable koje su potrebne da kombiniraju inpute na profitabilan nain, a okolina koja e ohrabriti poduzetnike postaje kritian segment ekonomskog rasta. Takvim pristupom poduzetnik i poduzetnitvo dobivaju centralnu poziciju u postizanju dugoronog ekonomskog i drutvenog razvoja, posebno onih ekonomija koje nastoje biti poduzetnike. Informacijska i komunikacijska tehnologija danas omoguuje poduzetnicima organizaciju svojih poslovnih aktivnosti na posve novi nain. Razvojem i usavravanjem modernih komunikacijskih tehnologija postalo je lake, bre i jeftinije uspostavljati i odravati odnose s partnerima diljem svijeta. Vrijeme i novac koji su se nekad troili na voenje poslovanja, zahvaljujui informacijskoj tehnologiji ulau se danas u istraivanja i razvoj novih proizvoda i usluga. Obzirom na sve navedeno dolazimo do zakljuka da je svakom modernom poduzetniku vano pratiti trendove koji su prisutni u njegovom okruenju te se fleksibilno prilagoavati promjenama koje su iz godine u godinu sve sloenije. Posebno treba naglasiti da su ideje, kreativnost, znanje, informatika tehnologija i inovativnost najvaniji imbenici koji e utjecati na razvoj poduzetnitva u budunosti.

15

BIBLIOGRAFIJA Kolakovi, Marko. Poduzetnitvo u ekonomiji znanja. Zagreb: Sinergija, 2006. Buble, Marin., Krui, Dejan. Poduzetnitvo. Zagreb: RRiF, 2006. Grgi, Mato, Vlatka Bilas, Sanja Franc. Poduzetnitvo u meunarodnoj ekonomiji, Zagreb: Sinergija, 2010. Internet izvori: www.limun.hr www.poslovniforum.hr www.minpo.hr

16

POPIS SLIKA Slika 1. Formalna i neformalna organizacija ............................................................................. 4 Slika 2. Funkcijska organizacijska struktura .............................................................................. 5 Slika 3. Proizvodna organizacijska struktura ............................................................................. 6 Slika 4. Teritorijalna organizacijska struktura ........................................................................... 6 Slika 5. Organizacijska struktura orijentirana prema kupcima .................................................. 7 Slika 6. Tipologija temeljnih faza poduzetnikog procesa......................................................... 8

17