1. Veera je spremna, Gospoo" rekoh,"izvolite za stol." Nita nije rekla. Naslonila se na tap i - stajala.

Priao sam joj, uzeo je pod ruku, doveo je i posadio za stol. Samo je neto promumljala. Siao sam u kuhinju, uzeo njezin pladanj, donio ga i stavio pred nju. Pogledala ga je, ali hranu nije dotaknula. Kad je mrmljajui istegnula vrat, shvatio sam o emu se radi. Izvadio sam rubac, protegnuo se do njezinih ogromnih uiju i zavezao joj ga. "to si veeras priredio?" rekla je. "Da vidimo, to li si smislio..." "Punjeni patlidan. Juer ste to poeljeli, sjeate se..." "Od podneva?" Gurnuo sam tanjur pred nju. Uzela je vilicu i gunajui proeprkala po hrani. Izrezavi nekoliko zalogaja, poela je jesti. "Gospodo, evo, tu vam je i salata" To sam rekao i siao unutra. Izvadio sam i sebi patlidan, sjeo i poeo jesti. Malo kasnije zatraila je sol."Redepe, gdje je sol?" Ustao sam, iziao, popeo se i pogledao: stoji joj pod rukom. "Pa tu vam je sol!" "Kakve su sad to novotarije..." ree. "Zato ide dolje dok ja jedem?" Nisam odgovorio. "Ne dolaze li sutra?" "Dolaze, Gospodo, dolaze... Zar neete posoliti?" "Ti se ne mijeaj!" rekla je."Dolaze?" "Sutra oko podneva. Ta znate da su telefonirali..." "to si jo priredio?" Odnio sam natrag polovicu patlidana, na ist tanjur stavio lijepu hrpicu graha i vratio se. Kad je i po grahu poela prevrtati s gaenjem, spustio sam se unutra i sjeo: da i ja jedem. Neto kasnije opet se javila - sad je traila papar - ali sam se pravio da je ne ujem. Kasnije je zatraila voe pa sam otiao i gurnuo pred nju zdjelu s voem. Njezina ruka, kotunjava i mrava, krenula je ponad bresaka polagano, poput umorna pauka. Na kraju je zastala. "Sve su trule! Gdje li si ih samo naao, valjda si ih skupio pod stablima..." "Nisu trule, Gospoo" rekoh, "zrele su. To su najbolje breskve. Kupio sam u voarnici. Znate i sami da ovdje nije ostalo ni jedno stablo..." Pravila se da me ne uje i izabrala jednu. Spustio sam se unutra i
Page 1 / 301

ba sam dovravao s grahom kad me prekinu: "Odvei!" viknu. "Redepe, gdje si, hajde, odvei mi ovo!" Ustao sam i pourio k njoj, a kad sam se propeo da dosegnem rubac, pogledam: polovicu breskve je ostavila. "Hoete li da vam dam barem kajsiju" predloih. "Kasnije kaete: gladna sam, pa me nou budite." "Zahvaljujem" odgovori. "Hvala dragom Allahu, jo nisam pala na to da jedem takvu trule. Odvei mi ovo." Propeo sam se i odvezao joj rubac; dok je brisala usta, sva se namrtila, i malko zastala, kao da se moli. Ustade. "Vodi me gore!" Naslonila se na mene; popeli smo se nekoliko stepenica i na devetoj opet zastali i odahnuli. "Jesi li im priredio sobe?" upitala je, zadihana. "Jesam." "Dobro, hajdemo" rekla je, i jo se vie oslonila. Tako smo opet krenuli, a kad smo doli do posljednje, ree: "Devetnaest, nek' Mu je hvala!" i ue u sobu. "Upalite lampu" rekoh, "ja idem u kino." "Ide u kino" ree. "Kao da je dijete... Barem nemoj ostati doka-sna." "Neu." Siao sam, pojeo grah do kraja, oprao sude. Skinuo sam pregau; kravata stoji dobro; uzeo sam jaknu, a i novanik je spreman. Izidem. S mora pue svje vjetar, prohladno je: to mi se svidjelo. A i kronje smokava ukaju. Zatvorim vrtna vrata i krenem prema plai. Kad se doe do kraja zida naega dvorita, poinje asfalt i nove, betonske kue. Sjede na svojim balkonima i u malenim, uskim dvoritima, upalili su televizore pa gledaju vijesti, i sluaju; pokraj mangala stoje ene, i one su okrenute televizoru, mene ne vide. Na mangalima meso, nad njima dim; obitelji, ivoti - to me ba zanima. Ali kad doe zima, ne ostane ni ive due: hodam ulicama i sa strahom oslukujem jeku vlastitih koraka. Hladno mi je; obuem jaknu i skrenem u ulice sa strana. Ba je udno pomisliti da svi oni u isti sat sjedaju za veeru zagledani u televizor! Lunjam sporednim ulicama. Na kraju jedne od ulica to se otvaraju na malenu poljanu zastao je automobil: iz njega je iziao umoran ovjek koji upravo stie iz Istanbula, i s
Page 2 / 301

torbom u ruci uao u kuu, kao da je uznemiren to je okasnio na veeru koja se jede uz dnevnik. Kad sam ponovno doao do obale, zauh Ismailov glas: "Narodna lutrija, est dana do izvlaenja!" Nije me vidio. A ni ja se njemu nisam javio. Hodao je izmeu stolova u restoranu; glava mu se as dizala as sputala. Poslije ga je jedan stol pozvao; priao im je, nagnuo se i struak lutrijskih listia pruio djevojici u bijelom, s manama u kosi. Djevojica se uozbiljila i birala, roditelji su joj se zadovoljno smjekali; okrenuo sam se, ne gledam vie. Da sam ga zazvao, i da me Ismail vidio, pourio bi k meni epajui. Rekao bi: zato nikad ne svrati k nama, brate. Kua vam je daleko, Ismaile, rekao bih ja, i jo na uzviici. Da, u pravu si, rekao bi, da sam barem kupio zemljite ovdje a ne na brdu kad nam je ono gospodin Dogan dao one novce, rekao bi, ali tad sam samo mislio kako treba biti blizu kolodvora, a da sam barem kupio neto na obali, danas bih bio milijuna, rekao bi. Da, da: uvijek iste rijei. A njegova lijepa ena uti i gleda. Zato bih iao k njima? Ali ponekad i to poelim, za zimskih noi kad nema ni 7 ive due s kojom bih progovorio, poelim ih se pa odem k njima, ali to su uvijek iste prie. Ljetne terase na obali jo su prazne. Televizori upaljeni. ajdije su poslagali stotine praznih aica; pod velikim, jakim aruljama iste blistaju. ekaju da zavri dnevnik pa da narod pohrli na ulice. Make pod praznim stolovima. Hodam. Na drugoj strani pristanita privezani su amci. Na malenoj, prljavoj pjeanoj plai nema nikoga. Alge to su se sasuile na obali, boce, plastika... Pria se da e sruiti kuu amdije Ibrahima, a i kavanu. Ugledavi osvijetljene izloge kavane, ivnuo sam. Moda unutra ima koga, nekoga tko ne karta, pa emo porazgovarati, pitat e me kako sam, i ja u rei svoje, a on e sluati, a kako si ti, pitat u ja pa e mi pripovijedati, a ja u sluati; razgovarat emo glasno da nadglasamo i televizor i graju u kavani: to je, eto, prijateljstvo. Moda zajedno odemo i u kino. Ali tek to sam kroio u kavanu, raspoloenje mi je splasnulo jer
Page 3 / 301

ondje su opet bila ona dva mladia. I eto: im su me vidjeli razveselili su se, pogledali jedan drugoga i nasmijali se, ali ja vas nisam vidio, gledam u svoj sat, obzirem se, traim prijatelja. Tamo slijeva sjedi Nevzat i gleda kartae. Priao sam mu, popeo se na stolicu i sjeo. Dobro sam: okrenuo sam se Nevzatu i nasmijao se. "Zdravo" rekao sam, "kako si?" Nita nije odgovorio. Malo sam gledao televiziju, dnevnik zavrava. Poslije sam gledao kako karte krue i Nevzata koji ih je pratio, priekao sam da zavri partija i zavrila je, ali ni tad nitko nije pogledao mene, nego su medu sobom razgovarali i smijali se. Kasnije je opet poela partija, opet su zamuknuli, i opet je zavrila. Hajde da i ja napokon neto kaem, pomislih dok su se ponovno dijelile karte. "Nevzate, mlijeko koje si nam jutros dao bilo je dobro." Kimnuo je ne diui oiju s karata. "Zna kako je, masno mlijeko je dobro." 1 opet je kimnuo. Pogledao sam na sat, pet do devet. Pa sam se zagledao u televizor; zamislio sam se: tek sam kasnije primijetio da se mladii hihou. Aman Allah!, pomislio sam ugledavi im u s rukama novine, nije valjda da opet ima kakva slika? Jer malo gledaju u mene, malo u novine, i runo se cerekaju. Ne daj se, Redepe, ne misli o tome! Ali kasnije sam svejedno mislio: ponekad u novine stave slike, okrutni su, i dodaju tekst - kao i pod fotografije golih ena ili medvjedia koji su se okotili u zoolokom vrtu - glup i nepravedan tekst. Odjednom sam se okrenuo Nevzatu i bez razmiljanja pitao: "Kako si?" Na trenutak se okrenuo prema meni i neto promrmljao, ali meni su misli bile zaokupljene slikom pa se niega nisam mogao sjetiti, i tako sam propustio priliku za razgovor. Da stvar bude gora, nisam znao to bih pa sam se opet okrenuo onoj dvojici mladia. Kad smo se pogledali oi u oi, jo su se vie nacerili. Okrenuo sam se na drugu stranu. Na stol je pao kralj. Kartai su psovali jedni drugima; neki su se veselili, neki alostili. Poela je nova partija; karte i veselje promijenili su mjesto. Je li u onim novinama slika? Odjednom sam se neega sjetio:
Page 4 / 301

"Demile" viknuo sam,"daj ovamo jedan aj!" Tako sam, eto, naao neto ime u se zavarati da barem nakratko zaboravim ono to me mui, ali ni to nije dugo potrajalo: misli su mi se opet motale oko novina u koje su mladii gledali smijui se. Kad sam se ponovno okrenuo i pogledao, novine su bili pruili Demilu, a on je gledao u mjesto koje su mu pokazali. Vidjevi kako ga uznemiren gledam, Demil se i sam smeo, i odjednom se prijekornim glasom obratio mladiima: "Klipani!" Eh, sad je bilo gotovo! Vie se nisam mogao pretvarati da nita nisam primijetio. Odavna sam trebao ustati i otii. Mladii se smiju grohotom. "to je bilo, Demile?" pitao sam. "to ima u tim novinama?" "Nita!" odgovorio je. "Neto udno." Vie nisam mogao svladati znatielju. Nastojao sam se suzdrati, ali nije ilo. Siao sam sa stolice kao zaaran, proao kraj mladia koji su zamuknuli i tekim koracima priao Demilu. "Daj mi te novine!" Pokuao ih je sakriti. q "udno!" rekao je pokunjen. "Je li mogue da postoji takvo to? Postoji li to doista?" Okrenuo se mladiima, ponovno rekao "Klipani!" i na kraju mi napokon pruio novine. Gotovo da sam mu ih istrgnuo iz ruku. Rairio sam ih: srce mi je iskakalo iz grudi. Gledam u mjesto koje mi je pokazao, ponestaje mi daha, ali ne, nema nikakve slike. "Gdje je?" "Tu" odgovori i dotakne vrkom prsta, gledajui paljivo. Mjesto koje mi je pokazao itao sam gutajui: Kutak iz prolosti... Stare uskudarske1 riznice... Pjesnik Jahja Kemal i Uskudar... Ispod toga podnaslovi: Damija Grka Mehmed-pae.., Damija Ahmedija i njezina esma... emsi-paina damija i njezina knjinica... A onda Demilov prst oklijevajui kliznu prema dolje i ugledam jo jedan naslov: Uskudarska kua patuljaka! Krv mi je iknula u lice. U jednom dahu proitao sam ovo: Pokraj
Page 5 / 301

svega nabrojanoga, na Uskudaru se nekada davno nalazila i kua patuljaka. Toj kui koja nije bila sagraena za obine ljude nego za patuljke, ba nita nije nedostajalo. Meutim, dimenzije soba, vrata, prozora i stepenita bile su prilagoene patuljcima, tako da je ovjek normalne visine u nju mogao ui samo presami-en. Prema istraivanjima naeg povjesniara umjetnosti prof. dr. Suhejla Envera, tu je kuu dala izgraditi sultanija Handan, ena sultana Mehmeda II i majka sultana Ahmeda I, koja je veoma voljela patuljke. Njezina velika sklonost prema patuljcima zauzima vano mjesto u povijesti harema. Sultanija Handan zaeljela je da njezini draesni maleni prijatelji nakon njezine smrti ive u sretnu zajednitvu, neuznemiravani od okoline, pa je majstoru Ramazanu, glavnom sarajskom stolaru, zadan poseban zadatak. Izvori kazuju da je prema ljepoti drvenarije ta kua bila pravo remek-djelo. Ali budui daje ne spominje Evlija elebija koji je tih godina prolazio Uskudarom, moramo dodati da ne moemo pouzdano znati je li ta neobina i zanimljiva graevina ikada doista postojala. Ako jest, vjerojatno je nestala u glasovitom poaru iz 1642. godine koji je Uskudar pretvorio u prah i pepeo. 10 Bio sam izvan sebe. Noge mi se tresu, niz leda mi se cijedi znoj. "Ma pusti to, Redepe!" rekao je Demil."Nee se valjda uzrujavati zbog ovakvih gadova?" Silno sam elio jo jednom proitati taj tekst, ali nisam imao snage. Nemam zraka. Novine su mi kliznule iz ruku i pale na pod. "Sjedi, hajde" govori mi Demil, "pa e doi k sebi. Uvrijedio si se, raalostio si se." Pa se jo jednom okrene mladiima i ponovi "Klipani!" I ja sam ih pogledao, noge su mi se tresle. Vidio sam kako me promatraju s bestidnom radoznalou. "Da" rekoh, "raalostio sam se." Malo sam zautio, doao k sebi, a zatim opet skupio svu snagu i progovorio: "Nije meni ao to sam patuljak" rekao sam."Rastuilo me to su ljudi toliko zli da se mogu rugati pedesetpetogodinjem patuljku: to je ono to me rastuilo." Nastala je tiina. uli su nas vjerojatno i kartai. Pogledao sam se s
Page 6 / 301

Nevzatom: je li shvatio to se dogodilo? Mladii gledaju preda se; valjda su se barem malo postidjeli. Vrti mi se u glavi, televizor zavija. "Klipani" rekao je Demil sebi u bradu. "Stani, Redepe!" rekao je zatim. "Kamo e?" Nisam odgovorio. Krenuo sam sitnim koracima, posrui; blistava kavanska svjetla ostala su iza mene. Opet sam vani, u svjeoj, tamnoj noi. ini mi se da neu moi hodati; stisnuo sam zube i jo nekoliko puta zakoraknuo, pa sjeo na jedan od stupica na pristanita. Duboko sam udahnuo isti zrak, srce mi je jo uvijek brzo udaralo. Kamo sad? Blistaju svjetla terasa i restorana u daljini; na stabla su povjeali raznobojne arulje, pod njima su ljudi: razgovaraju, jedu: o, moj Boe! Otvorila su se kavanska vrata i zauh Demilov glas: "Redepe, Redepe! Gdje si?" utio sam. Nije me vidio pa je uao. Mnogo kasnije, kad sam uo brujanje motornoga vlaka za Ankaru, ustao sam. Sad je, znai, devet i deset; ovako sam mislio: nisu li sve ii to samo rijei, samo oblak glasova koji nestane tek to se razlegao, nije li tako? Malo sam se primirio, ali kui se ne elim vratiti, a nema nita drugo to bih mogao uiniti: idem u kino! Znoj se ohladio, srce mi se smirilo, sad sam bolje. Duboko sam udahnuo i krenuo. Eto, kavana je ostala iza mene, zaboravili su, nema sumnje, i mene i rijei; televizor mumlja, mladii - ukoliko ih Demil nije potjerao sad trae nekoga drugog s kim e zbijati ale; opet sam na glavnoj ulici, guva je, odveerali su pa sad etaju da im se - prije nego to ponovno sjednu pred televizore ili na ljetne terase - veera slegne. Jedu sladoled, razgovaraju, pozdravljaju se, ene i njihovi muevi koji su se predveer vratili iz Istanbula, i djeca koja uvijek neto jedu; ugledaju se, prepoznaju, pozdrave... Proao sam pokraj restorana, Ismaila nema. Bit e da je prodao listie pa je sad krenuo onom uzbrdicom prema kui. Kad bih, umjesto u kino, otiao k njemu, razgovarali bismo. Ali to su uvijek iste prie. Sve je vie ljudi na ulici. Automobili koji zastaju pokraj sladole-dara
Page 7 / 301

i skupine od troje-etvero ljudi zguranih jedni uz druge zaustavljaju promet. Kravata mi je na mjestu, i jakna dobro stoji, ali ne mogu izdrati ovoliku guvu: skrenem u pokrajnje ulice. Po uzanim ulicama obasjanima plavim svjetlom s televizijskih ekrana, meu parkiranim automobilima, djeca igraju skrivaa. Kad sam bio mali, uvijek sam mislio kako bih ja tu igru mogao jako dobro igrati, ali, za razliku od Ismaila, nikada nisam smogao hrabrosti da se pomijeam s drugom djecom. A da sam se mogao igrati, nitko se ne bi skrivao bolje od mene: zavukao bih se, naprimjer, u ruevine evo ovoga hana za koji je majka govorila da u njemu ivi Kuga, ili, naprimjer, u selu: skrio bih se u staju i uope ne bih iziao pa da vidimo kome ete se onda rugati; ali majka bi me traila, gdje ti je brat, pitala bi Ismaila, a on bi mrcnuo i rekao odakle da ja znam, a ja bih ih sluao pa bih rekao: mama, ja u ivjeti sam i nikad se nikome neu pokazati, a ona bi zaplakala, jedino bi ona na to tako gorko zaplakala da bih odmah rekao: dobro, dobro, evo me, izlazim, gle, tu sam, ne skrivam se vie, a ona bi rekla: zato se skriva, sine, i ja bih pomislio kako je moda u pravu: ta to je to to bi se trebalo tajiti i skrivati? I onda bih sve to zaboravio. Dok sam urno prelazio glavnu ulicu, ugledah jo nekoga: gospo12 din Sitki, sad ve odrastao i oenjen, a kraj njega ena mu, pa i dijete visoko kao ja. Prepoznao me je, osmjehnuo se i zastao. "Zdravo, Redep-efendija, kako si?" upita. Uvijek ekam da mi se drugi obrate, ja ne zapoinjem razgovor. "Zdravo, gospodine Sitki" odgovorih, "dobro sam, hvala." Rukovao sam se. S njim; sa enom ne. Dijete me odmjerava sa strahom i zanimanjem. "Draga, Redep-efendija je jedan od prvih stanovnika Dennethisara." ena kimnu smjekajui se. Bilo mi je drago; ponosan sam to sam ovdje starosjedilac. "Je li baka dobro?" "Eh" odgovorih, "Gospoda se uvijek na neto ali." "Koliko je godina prolo!" nastavi. "Sto je s Farukom?" "Sutra dolaze" rekoh. Okrenuo se eni i poeo joj objanjavati da su Faruk i on prijatelji iz djetinjstva. Zatim smo se razili: nismo se rukovali, samo smo
Page 8 / 301

kimnuli jedni drugima. Sad eni pripovijeda o djetinjstvu, i o meni, i kako sam ih vodio na izvor i uio ih kako se peca cipal, a na kraju dijete pita: Tata, zato je taj ovjek tako malen? Jer ga je mama rodila neudana, odgovarao bih ja nekada na to pitanje. Sitki se oenio. I gospodin Faruk se oenio, ali nije imao djeteta, a mojoj se majci dogodilo upravo suprotno pa nas je zato Gospoda i poslala na selo. A dok nas je, prije nego to nas je potjerala, zlostavljala i rijeima i, pogotovo, tapom, majka je zapomagala: nemojte, Gospodo, nemojte, ta to su djeca kriva? Ponekad mi se ini da sam i ja uo te rijei, da se sjeam toga stranog dana... Uao sam u ulicu u kojoj je kino, i uo glazbu koju putaju prije filma. Dobro je osvijetljeno. Pogledao sam fotografije: Naimo se u raju. To je stari film: na jednoj fotografiji zagrljeni Hulija Kojigit i Ediz Hun, na drugoj je Ediz u zatvoru, pa onda Hulija pjeva, ali dok ne vidite film, ne moete znati kojim redom treba posloiti te prizore. Moda zato te fotografije i povjeaju vani, da se ljudi zainteresiraju. Otiao sam do altera: jednu, molim. Otkinuo je kartu i pruio je: hvala lijepa. "Je li film dobar?" dodao sam. Nije ga pogledao, kae. Ponekad mi tako odjednom dode elja da porazgovaram. Otiao sam i sjeo na svoje mjesto. Malo kasnije film je poeo. Prvo su se upoznali; djevojka je pjevaica i on joj se ne svia, ali jednog dana kad je on spasi od nekih tamo, uvia da joj se svia i da ga voli, ali sad joj opet otac ne da da se za njega uda. Poslije mladi zavri u zatvoru. Pa je poela stanka, ali ja nisam ustao niti sam htio pomijeati se s drugim gledateljima. Poslije se film nastavio, djevojka se udala za vlasnika restorana, ali nemaju djece, a i ne ine nita da bi ih imali. Kad joj je mu otiao za onom rospijom, a Ediz pobjegao iz zatvora, sastali su se u nekoj kui nadomak bosporskog mosta i tu je Hulija Kojigit otpjevala jednu pjesmu. Sluajui tu pjesmu, bilo mi je malko udno. Na kraju, ba kad ju je htio osloboditi zlog mua, uviaju da je njega ionako snalo to je zasluio i sad je jasno da se mogu vjenati. Otac gleda za njima sretan, a oni hodaju nekim putem drei se za ruke, idu, idu, i sve su manji i kraj.
Page 9 / 301

Upalila su se svjetla, izlazimo, i svi razgovaraju o filmu apui. I ja bih volio s nekim porazgovarati o filmu. Jedanaest i deset je, Gospoda me sigurno eka, ali meni se jo uvijek ne vraa kui. Krenuo sam prema uzviici na plai. Moda je ljekarnik Kemal deuran, moda mu se jo nije pridrijemalo. Malo u ga uznemiriti, razgovarat emo, ja u pripovijedati, a on e me sluati zamiljen, promatrajui mladie koji se utrkuju automobilima pa se okupljaju u svjetlu bifea preko puta. Ugledavi svjetlo u ljekarni, obradovao sam se: jo nije legao, znai. Otvorio sam vrata, zvonce je pozvonilo. O, Boe!: nije gospodin Kemal, nego njegova ena. "Zdravo" rekoh, i malo zastadoh. "Trebao bih jedan aspirin." "Kutiju ili tabletu?" upita. "Dvije tablete. Boli me glava. A malo mi je i teko... Gospodin Kemal..." poeo sam, ali, ma kakvi, ne slua me ona. Uzela je kare, odrezala aspirin i pruila mi ga. "Je li gospodin Kemal jutros iao u ribu?" pitao sam pruajui novce. "Kemal gore spava." Pogledao sam na trenutak u strop. Ondje gore, pola metra iznad stropa, spava. Kad bi se probudio, ispriao bih mu, moda bi rekao rije-dvije o pokvarenim mladiima, a moda nita ne bi rekao, samo bi zamiljen gledao van, govorio bih, razgovarali bismo. Pokupio sam kusur koji je ispustila malena bijela ruka njegove ene. Poslije se odmah zadubila u neto na tezgi: bit e da je ilustrirani ljubavni roman. Lijepe li ene! Rekao sam laku no i bez oklijevanja iziao, zvonce je opet ciknulo. Ulice su opustjele, djeca to su igrala skrivaa otila su kui. Vraam se kui, nema mi druge. Nakon to sam privukao dvorina vrata, u Gospoinim aluzinama ugledao sam svjetlo: ne moe zaspati prije nego to ja legnem. Uao sam kroz kuhinjska vrata, zakljuao ih, malo se motao po kuhinji, a dok sam se polako penjao stepenicama, neto mi je palo na pamet: je li i kua na Uskudaru imala stepenite? U kojim li je novinama bio taj tekst, pa da sutra odem kod bakala i kupim ih, ima li ti Dragoman, pitat u, treba naem gospodinu Faruku, on je povjesniar pa ga zanima Kutak iz prolosti... Stigao sam do gore, uao u njezinu sobu, lei u krevetu.
Page 10 / 301

"Stigao sam, Gospoo" rekoh. "Aferim!" odgovori."Na kraju si ipak naao put do kue." "to ete, film je dugo trajao." "Jesi li sva vrata dobro zakljuao?" "Jesam" odgovorih. "Treba li vam to? Ja odoh na spavanje. Pa da me kasnije ne budite." "Sutra dolaze, zar ne?" "Dolaze" rekoh. "Namjestio sam im krevete, priredio sobe." "Fino" odgovori. "Dobro zatvori moja vrata." Zatvorio sam ih i iziao. Odmah u lei i zaspati. Silazim stepenitem. 2. ujem kako se sputa stepenicama, jednu po jednu. to li radi po ulicama u ova doba... Ne misli, Fatma, zgadit e ti se. Ali opet, zanima me. Je li dobro pozatvarao vrata, podmukli patuljak? Kao da je njega briga! Odmah e lei u svoj brlog i hrkati do zore, nek' se zna da je sluinskoga roda. Samo se ti prepusti svome spokojnom i bezbrinom sluinakom snu, spavaj, slugo patuljasti, a no prepusti meni. Ja ne mogu spavati. Sve se nadam kako u zaspati i zaboraviti, ali snu ni traga: samo ga ekam, i to ga due ekam, sve mi je jasnije da ga uzalud ekam, ali - nema mi druge. Ta tvoja muka sa snom, to je pitanje kemije, govorio bi Selahat-tin; kao i sve ostalo, i san je objanjiva stvar: kao to su otkrili da je formula vode H2O, jednom e, vidjet e, nai i formulu sna. Jasno, nee do tog otkria doi ova naa mrtva puhala, nego, naalost, i opet Europljani, i tad vie nitko nee morati odijevati ove nakaradne spavaice i zavlaiti se medu nepotrebne arave i one tvoje besmislene i smijene cvjetne jorgane pa gubiti vrijeme ekajui do jutra kako bi sa sebe stresao umor prethodnoga dana. Nego, svake emo veeri u au vode kapnuti po tri kapljice iz kakve malene boice, i to e biti dovoljno da se osjeamo svjei i jedri, kao da smo se ujutro probudili nakon cjelonona, neprekinuta sna. A to emo tad sve moi uiniti tijekom onih sati koje smo gubili na spavanje, moe li zamisliti, Fatma, moe li zamisliti sve te sate bez sna?! Nema potrebe da zamiljam, Selahattine, znam ja to me eka: T/c gledat u u strop iekujui kakvu misao koja e me zanijeti, gledat u u strop i ekati, ali san opet nee doi. Da sam mogla piti rakiju i
Page 11 / 301

vino, moda bih i ja zaspala kao i ti, ali - ja ionako ne elim taj runi san. Ti bi pio po dvije boce: pijem da rastjeram umor od enciklopedije, i da mi se um razbistri, a ne iz uitka. Poslije bi spavao razjapljenih usta, hrui, a ja ne bih mogla prevladati gaenje od rakijskog smrada koji se dizao iz tih usta - tog mranog bunara u kojemu se pare abe i korpioni - ne bih izdrala pa bih bjeala. Hladna eno, jadna eno, hladnija od leda, bezdunice! Da popije barem jednu au, moda bi shvatila! Daj, popij, Fatma, izvoli, gle, nareujem ti, zar ne misli da si duna pokoravati se muu? Misli, misli, jer su te tako nauili: e, ako je tako, ja ti nareujem! Popij, neka grijeh ide na moju duu, hajde pij, Fatma, za dobro svoga uma, gle, mu to od tebe zahtijeva, hajde, preklinjem te - za Boga miloga, ova e me ena unititi! - dosta mi je samoe, preklinjem te, Fatma, hajde barem jednu au, pa zar se ti to meni usuuje protiviti?! Ne, ne, ja se ne dam obmanuti tom lai! Nikada nisam pila. Samo jednom. Iz znatielje. Nikoga nije bilo kraj mene. Na vrhu jezika okus limuna, soli i otrova. A onda sam se prepala, pokajala i odmah isprala usta, nekoliko puta isprala au te paljivo priekala da vidim hoe li mi se vrtjeti u glavi i sjela da se ne bih sruila na pod; bilo me je strah: dragi Boe, nije valjda da u i ja biti pijanica kao on! Ali nita se nije dogodilo. Kasnije sam shvatila: ejtan sa mnom ne moe imati posla. Gledam u strop. Jo ne mogu zaspati; hajde da barem malo ustanem. Otila sam, polagano raskrilila aluzine, ne moram se bojati: ni komari ne idu na mene. Malko sam gurnula prozorska krila, vjetar se smirio; mirna no: smokvino lie miruje. Pogledam, Re-depovo svjetlo je ugaeno: sigurno je odmah zaspao, ta nema taj patuljak o emu misliti, on odmah zaspi. Kuhanje, malo moga rublja i kupovina, to su sve njegove brige, a na kraju se i to svede na trule breskve, i to nakon to se satima vue po ulicama. Ne mogu vidjeti more, ali mislim o tome odakle dokle se prua, i kako mu i ne moemo vidjeti kraja: veliki, veliki svijet! Kad nema onih bunih motora i amaca u kojima sjede goli golcati, volim ga, lijepo mirie. ujem i cvrka. U tjedan dana preao je put ne dui TT
Page 12 / 301

od jednog koraka. A ja nisam ni toliko. Nekada sam vjerovala da je svijet lijepo mjesto, bila sam nerazumna, dijete. Privukla sam kapke i spustila rezu: neka svijet ostane ondje, vani. Polako sam sjela na stolicu, gledam to je na stolu. Stvari u tiini. Dopola pun vr; voda u njemu miruje. Kad budem htjela piti, dignut u stakleni poklopac, podii vr, napuniti au, gledati i sluati kako se voda prelijeva: staklo e zazvoniti, voda zagrgoljiti, a hladni zrak iz vra zaigrati: drugaije je pa e me zabaviti, malo u se zavarati, ali ne, neu piti. Ne jo. Stvari kojima dijelimo vrijeme moraju se mudro troiti. Gledam etku za kosu i vlasi koje su se u nju zapetljale. Uzmem je, pa je ponem istiti. Moje tanke, jadne, devedesetogodinje vlasi. Opadaju, jedna po jedna. Vrijeme, promrmljam, to to se naziva vrijeme, to se osipa. Zastala sam, etku spustila na poleinu: legla je kao prevrnut ohar, prepala me. Kad bih sve tako ostavila, i kad nas nitko ne bi taknuo tisuu godina, sve bi tisuu godina stajalo tako kako jest. Na stolu kljuevi, vr, stvari... Kako udno: sve stoji na mjestu, ne mie se. Tad bi i moje misli zastale, blijede i bezmirisne poput komada leda, zastale bi i ostale takve. Ali sutra e oni doi, i ja u misliti. Zdravo, zdravo, kako si, a ti, kako si ti, poljubit e mi ruku, bili nam ivi i zdravi, Bako, kako ste, kako ste, Bako? A ja u ih paljivo gledati. Nemojte govoriti uglas, hajde, ti, ti prii blie da te vidim. Kazuj, da ujem, to ima nova kod tebe? Pitat u samo reda radi, i posluati rije-dvije izgovorene preko volje: sve je to zavaravanje. Eh, toliko, znai, nemate nita drugo rei, ne elite razgovarati sa svojom bakom, zar ne? Zgledat e se, razgovarati meu sobom, smjekati se - sve e mi biti jasno. Na kraju e poeti glasno govoriti. Tie, tie, ne mora galamiti, ui me - nek' Mu je hvala! - jo uvijek dobro slue. Oprostite, Bako, druga baka, mamina mama, ne uje dobro, pa zato. Dobro, ali ja nisam ta druga baka, ja sam vam oeva majka. Oprostite, oprostite! Dobro, hajde, recite jo togod, priajte mi o jo neemu. O emu?! Pa eto o toj drugoj baki, naprimjer, o njoj mi pripovijedajte, kako je ona, to radi? Odjednom e se zbuniti i zautjeti: doista, to li radi ta druga baka? Ne znaju oni ni sluati ni gledati, ali neka, hajde da svejedno pitam - makar mi je sad ve jasno da njihove rijei mogu
Page 13 / 301

tS objesiti maku o rep - hajde da pitam, pomislim, a onda uviam da su me oni ve zaboravili: ne gledaju oni mene, nego odmjeravaju moju sobu, ne zanimaju ih moja pitanja, misle o sebi, a ja sam opet sama, posve sama... Ispruila sam se i s tanjura uzela jednu kajsiju, jedem i ekam. Ne, nikakve koristi. Ovdje sam, medu stvarima, a ne medu mislima. Gledam to je na stolu. Pet minuta do ponoi. Pokraj sata kolonjska vodica, kraj nje novine, kraj njih maramica. I tako stoje. Promatram ih: pogled mi putuje po njima i gladi ih, ali ve su me na toliko toga podsjetile da vie nije ostalo nita to bi mogle prizvati. Samo obina boica kolonjske vodice, novine, maramica, klju i sat: tik-tak, tik-tak, a nitko, ak ni Selahattin, ne zna to je vrijeme. asak, pa za njim jo jedan, pa jo jedan; plaha i nemirna moja misli, ne daj da te zaustavi koji od ovih trenutaka, poskoi, izii, idemo van, hajde, iziimo iz ovoga vremena i ove sobe. Pojela sam jo jednu kajsiju, ali - jo uvijek sam tu. Kad mi se to dogodi, kao da jo paljivije promatram stvari oko sebe, i uvijek se pokuavam zavarati i zastraiti istom milju: kad ne bi bilo ni mene ni ikoga drugog, stvari bi zauvijek ostale na istome mjestu, i tada nitko ne bi mislio i pitao se to je ivot, ba nitko! Ne, nisam se uspjela zavarati. Ustala sam sa stolice, otila u zahod, oprala se i poistila, i vratila se ostavivi ondje pauka koji visi u kutu. Okrenula sam dugme pa se stropna svjetiljka ugasila, gori jo samo ona pokraj uzglavlja, idem u krevet. Vrue je, ali ne mogu bez jorgana, to u: to je neto to se moe zagrliti, pod to se mogu zavui, skriti se. Spustila sam glavu na jastuk, ekam i znam da san nee odmah doi. Blijedo svjetlo lampe udara u strop; sluam cvrka. Vrue ljetne noi! Ali - kao da su nekada ljeta bila jo toplija. Pili bismo limunadu, i erbe. Ali ne na ulici, od onih ljudi s bijelim pregaama; majka bi govorila: kod kue emo napraviti, Fatma, isto i fino, pa emo piti; vraamo se iz arije, u duanima nita novo. Naveer ekamo oca: doi e pa e priati, a mi emo sluati; mirie na duhan i zakaljava se. A jednom je rekao: Fatma, ima jedan doktor koji bi te enio. Nita ja ne odgovaram. Ima, kae, jedan doktor, ja utim, a ni otac
Page 14 / 301

ne nastavlja, ali sljedeega je dana ponovio, a ja imam esnaest godina UNA i majka kae: gle, Fatma, doktor je, a ja mislim: kako udno, gdje li me je vidio? Uplaila sam se, nita nisam pitala, nego sam mislila: doktor. Lubanja? Kasnije ga je otac jo jednom spomenuo i dodao: pred njim je sjajna budunost, Fatma, raspitao sam se na nekoliko strana, vrijedan je i moda malko astohlepan, ali je poten i pametan ovjek, kau: dobro razmisli. utjela sam. A bilo je jako vrue, pili smo erbe; ah, kao da sam ja neto znala. Na kraju sam rekla dobro, a otac me uzeo preda se: keri, naputa oinski dom, pa nek' ti je uvijek na pameti sljedee. Rekao je kako se mukarce ne treba previe zapitkivati, znatielja nije za ljude nego za make; dobro, tata, to ionako ve znam; ali da ti ja svejedno jo jednom ponovim, keri, i nemoj ruke tako drati, i - gle je! - pa ne grizi nokte, koliko ti je godina; dobro, tata. Neu pitati, nee pitati, nisam pitala. Nisam pitala. Prole su etiri godine, a mi jo uvijek nismo imali djeteta, zbog istanbulskog zraka, govorili su, a i ja sam kasnije shvatila; jedne veeri nije otiao u svoju ordinaciju, nego je odmah doao k meni Selahattin, i rekao: vie neemo ivjeti u Istanbulu, Fatma! Nisam pitala zato, ali on je objanjavao, maui i rukama i nogama kao neuravnoteeno dijete: vie neemo ivjeti u Istanbulu, Fatma, danas me pozvao Talat-paa i ovako mi je rekao: doktore Selahattine, ti vie nee ivjeti u Istanbulu, i nee se vie baviti politikom! Tako mi je rekao podlac, i dodao: ne, nema odstupanja, reeno - uinjeno, govori za mene da se junaim, pretpostavljam da ne eli da te skupa s ostalima prvim brodom poaljem u sinopsku2 tamnicu; to emo, previe si se nama bavio, nalegao si na stranku pa ne puta, ali - ini se da si pametan, pa budi razuman, oenjen si, ujem, doktor si, lijepo zanimanje, u bilo kojem kutku svijeta moe dobro zaraivati i fino ivjeti, a kakav ti je francuski, dragi? Proklet bio dabogda! Shvaa li, Fatma, ti unitaristi3 sad ve prelaze sve granice, ne znaju oni ni to je sloboda ni to je nezavisnost, po emu se uope razlikuju od Abdulhamida?! Dobro, Talat-efendija, ali ako posluam tvoj savjet pa skupim svoje prnje i nestanem,
Page 15 / 301

nemoj misliti da sam to uinio zbog straha od sinopske tamnice: ne, to nikako! Ne bojim se ja tamnikih zidina, nego sam svjestan da u vam odgovor koji ste zasluili moi poslati jedino iz Pariza: zato idemo u Pariz, Fatma, prodaj koji od svoga prstenja i brilijanata! Nee? Dobro, ako nee, i meni je ostalo neto od oevine; ako ne u Europu, idemo u Solun, zato bismo naputali domovinu, moemo i u Damask; gle, doktor Riza je otiao u Aleksandriju i pie kako ondje jako dobro zarauje, gdje su mi pisma, ne mogu ih nai, a koliko sam puta rekao da mi ne prevrete po stolu, o, moj Boe, mogli bismo i u Berlin, a eneva, jesi li ikada ula za enevu; ovi su postali gori od Abdulhamida, hajde, nemoj me tako zbunjeno gledati, nego trpaj stvari u kufere i sanduke, demokratova ena mora biti vrsta, nije li tako, ta nema tu niega ega bi se trebala bojati. utjela sam, nisam rekla ak ni "valjda zna to radi" a Selahattin je i dalje priao i objanjavao kako e ovaj put on njima iz Pariza uiniti ono to su oni uinili Abdulhamidu, i kako emo se, kad doe taj dan, iz Pariza vlakom vratiti kao pobjednici! Ne, ne Pariz, rekao je kasnije, idemo u Damask, pa u Izmir, a naveer je rekao da pristaje i na Trabzon; moramo prodati sve to imamo, Fatma, jesi li spremna na rtvu i odanost? Svu svoju snagu i volju namjeravam uloiti u borbu, zato te pitam, samo ne spominji nita pred slugama i slukinjama, Fatma, i zidovi imaju ui; a ti, Talatefendija, kao da je meni trebalo da mi ti neto nareuje: ja ionako ne bih ostao u ovom prokletom kupleraju zvanom Istanbul, ali, Fatma, kamo emo, kamo da poemo, reci i ti neto zaboga! utjela sam i mislila: ovaj je dijete. Da, ejtan jedino dijete moe ovako obmanuti, shvatila sam, udala sam se za dijete kojemu su i tri knjige dovoljne da ga svrate s pravoga puta. Te sam noi oko ponoi izila iz sobe, bilo je vrue, da neto popijem, rekoh, a onda sam u njegovoj sobi ugledala svjetlo, pola onamo i polako odkrinula vrata: Selahattin je laktove naslonio na stol, glavu je drao meu dlanovima i plakao; blijeda je lampa runim svjetlom obasjavala njegovo uplakano lice. A lubanja koju nikada nije micao sa stola gledala je u njega, odrasloga ovjeka koji je plakao. Tiho sam privukla vrata, otila u kuhinju i popila au vode, i mislila: dijete. Ovaj je, znai, dijete.
Page 16 / 301

Polagano sam ustala iz kreveta i sjela za stol, gledam vr. Kako li ta voda u njemu samo moe tako mirno stajati? Kao da sam se tome ak i zaudila, kao da je vr s vodom neto emu se treba uditi. Jednom sam jednu pelu zarobila poklopivi je aom. Kad bi mi bilo dosadno, ustala bih iz kreveta pa bih je promatrala: kruila je po ai dva dana i dvije noi dok nije uvidjela da joj nema druge osim da se zaustavi na jednome mjestu i miruje ekajui, ne znajui to eka. Tad mi je dojadila i postala mi odvratna, pa sam otvorila aluzine i podigla au, neka pobjegne, rekoh, ali bijedno stvorenje nije poletjelo! Pozvala sam Redepa i naredila mu da je zgnjei. Otkinuo je komad novina, paljivo je podigao i izbacio kroz prozor. Nije je mogao ubiti. I on je kao oni. Nalila sam vodu u au: pijem, pijem, popila. to sad? Ustala sam, legla u krevet na bok, spustila glavu na jastuk i pomislila na vrijeme kad je dao sagraditi ovu kuu. Selahattin bi me uzeo za ruku pa bi me vodio po njoj: ovo e biti moja ordinacija, ovo blagovaonica, a ovdje kuhinja u europskom stilu; za svako dijete pravim posebnu sobu jer svakome treba pruiti mogunost da se zatvori u svoju sobu i razvija vlastitu osobnost; da, Fatma, elim imati troje djece; kao to vidi, na prozore neu staviti reetke, nije ovo kavez, zar ne, niti su ene ptice; nismo mi ivotinje, svi smo slobodni, ako eli moe me ostaviti i otii, a mi emo, kao i oni, prozore zatvarati aluzinama, a ono ondje - ma kakav crni doksat, Fatma, to se zove balkon, prostor koji se otvara u slobodu, i kakav lijep pogled, zar ne, Istanbul je ondje negdje, tamo pod onim dalekim oblacima, Fatma, pedeset kilometara, dobro je da smo iz vlaka sili u Gebze, vrijeme e brzo proi, ionako ne mislim da e se oni s ovom nepametnom vladom uspjeti dugo odrati, moda e unitaristi pasti i prije nego to kua bude gotova pa emo se odmah vratiti u Istanbul, Fatma... Kasnije je kua dovrena i rodio se moj Dogan; ponovno je izbio rat, ali unitaristika nepametna vlada nije pala, a Selahattin je meni govorio: poi, Fatma, malo u Istanbul, Talat nije zabranio tebi nego meni, zato ne ide, vidjet e majku, oca e vidjeti, posjetit e ukru-paine keri, ii u kupovinu, ponijet e svoje nove haljine pa e ih odijevati, nek' ti barem majka vidi to si sve stvorila gazei
Page 17 / 301

ovdje od jutra do mraka pedalu ivae maine i zamarajui noima svoje lijepe oi pletivom, govorio je, Fatma, zato ne poe? Ali ja sam govorila: neu, ii emo zajedno, Selahattine, kad oni padnu, zajedno emo, ali nikako nisu padali. A onda sam jednoga dana vidjela u novinama; Selahattinove bi novine dolazile s tri dana zakanjenja, ali njega ionako vie nisu zanimale kao nekada, nisu ga ak nimalo zanimale ni vijesti o borbama u Palestini, Galiciji i anakkaleu, i kako je bilo dana kad bi ih ak i za veerom zaboravljao makar i nevoljko prelistati, ja sam prva vidjela te novine pa sam ih, doznavi da je unitaristika vlada pala, stavila na njegov tanjur poput lijepog, zrelog voa. Kad je, spustivi se na ruak, digao glavu od svoje enciklopedije, odmah je vidio i novine i tu vijest, jer su je napisali najkrupnijim slovima. Proitao je i nita nije rekao. Ja pak nisam pitala, ali kako sam do veeri nad glavom sluala njegove korake, shvatila sam da cijeloga popodneva nije uspio napisati jednu jedinu rije za enciklopediju. Kad ni za veerom Selahattin nije nita spomenuo, ja sam samo ovako rekla: jesi li vidio, Selahattine? Pali su... Aha, da, jesi vidjela, odgovorio je, pala je vlada, zar ne, unitaristi su upropastili dravu i pobjegli, a i rat smo izgubili. Nije me mogao gledati u oi i utjeli smo. Kasnije, ustajui od stola - a i dalje me nije mogao pogledati u oi - zateui kao da govori 0 kakvu sramnom grijehu koji bi elio zaboraviti ree: sad emo se, znai, im se enciklopedija zavri, vratiti u Istanbul, jer pokraj nevjerojatnoga uinka koji e ta enciklopedija poluiti, nee ostati ni trunke od svakodnevnih, sitnih bedastoa koje oni idioti u Istanbulu zovu politikom, posao kojim se ja ovdje bavim neusporedivo je vaniji i vei, sveto poslanje iji e se utjecaj nastaviti i stoljeima kasnije; ja sad vie nemam pravo taj posao ostaviti nedovrenim; odmah idem gore, i popeo se, i jo trideset godina pisao tu odurnu enciklopediju, sve dok se nije sukobio sa smru, pa i nakon toga svijajui se jo etiri mjeseca u nepodnoljivim bolovima dok mu na usta nije krenula krv i uguila ga; a ja sam ti i zahvalna to si je pisao, Selahattine, samo sam ti za ovo zahvalna: na taj sam nain i ja ostala ovdje, u Dennethisaru, i sauvala se od onoga grijeha koji si ti nazivao "Istanbul budunosti i
Page 18 / 301

Ateistika Drava" nije li tako, Fatma, spasila si se pa sad mirno spavaj... Ali ne mogu spavati pa sluam vlak kako dolazi izdaleka, zviduk, 1 onda - dugo, dugo - motor i topot kotaa. Nekada sam taj zvuk voljela. Razmiljala bih kako negdje daleko postoje nevine zemlje, prostranstva, kue, vrtovi; bila sam dijete, lako me je bilo zavarati. Otiao je, eto, jo jedan vlak; ne misli kamo! Jastuk mi se pod obrazom ugrijao, okrenula sam se na drugu stranu. Spustila sam glavu: sad mi je pod uhom hladno. Zimske su noi bivale hladne, ali se nitko nikome nije privijao. Selahattin bi spavao hrui, a ja bih - jer mi se gadio vinski smrad koji je bazdio iz one provalije od njegovih usta - prelazila u pokrajnju sobicu pa sjedila u mraku. Jednom sam prela i u drugu sobu, da zavirim u njegove papire, rekoh, da vidim to to pie od jutra do mraka, to je napisao: napisao je da je ovjekov predak nastao od gorile; napisao je kako nae vrijeme svjedoi injenici da se pitanje postojanja Allaha, zahvaljujui nevjerojatnom napretku znanosti na Zapadu, odbacuje kao smijeno i besmisleno; san kojim u dubokom i runom mraku spava Istok nas aicu intelektualaca ne smije sruiti u beznae, napisao je, nego nas, upravo suprotno, mora podariti jo ivljim radnim oduevljenjem, jer je oito da na zadatak nije samo uzeti znanost odande i prenijeti je ovamo, nego smo je prisiljeni iznova otkriti kako bismo to prije premostili viestoljetnu razliku koja nas dijeli; privodei kraju sedmu godinu ovoga grandioznog rada, uviam koliko su mase zaglupljene strahom od Allaha i - o, moj Boe!; pusti to, Fatma, ne itaj, ali sam i dalje itala: mene se, znai, ekalo: ja sam taj koji je prisiljen govoriti 0 pitanjima koja se u naprednim zemljama smatraju poniavajue smijenima, meni je dopalo buditi uspavane mase, pisao je, i kad bih barem imao prijatelja s kojim bih sve ovo mogao podijeliti, pisao je, ali - jok! - ba kao to nemam ni jednoga druga, nestale su i sve nade koje sam vezivao s ovom hladnom enom, pisao je, sam si kao prst, Selahattine, pisao je, pisao... A na jednom listiu popisao je zadatke koje treba obaviti sljedeega dana: za kartu seobe roda i ptica selica pogledaj Polikowskog, zapisao je, nabrojao tri
Page 19 / 301

jednostavna primjera kojima e naim mrtvim puhalima dokazati da Allah ne postoji - ali dosta je, Fatma, ne, ja ovo vie ne mogu itati - i bacila sam te bogohulne papire da su se razletjeli i pobjegla iz te proklete, ledene prostorije i nisam u nju vie ula sve do onog hladnog, snjenog dana kad je umro, a on je odmah sljedeega jutra shvatio i upitao: jesi li ti to sino ulazila u moju sobu dok sam ja spavao, Fatma? A ja utim. Jesi li ti to ulazila u moju sobu i vrljala po mojim papirima, Fatma? utim. Vrljala si, Fatma, i pobrkala ih, 1 neke bacila na pod, Fatma, ali nije vano, neka si, smije ih itati i gledati koliko god eli, tovie, itaj ih! Ja utim. itala si ih, zar ne, aferim!, dobro si uinila, to misli o njima? Pa utim, zar ne vidi da utim. Zna da sam to oduvijek elio, zar ne, samo ti itaj, Fatma: itanje je najbolje to moemo uiniti, itaj i ui, jer toliko je toga to trebamo uiniti, zar ne? utim. Ako bude itala i dola k svijesti, vidjet e koliko je toga to bismo morali uiniti, Fatma, ivot od nas oekuje tako mnogo toga, ah, koliko toga! Ma kakvi, jako je malo toga: prolo je devedeset godina i sada znam da je toga jako malo: stvari, sobe; vidim i gledam; tamo-amo, pa malo vremena; kapljice to postojano kapaju iz slavine koja se nikada ne zatvara; u mome tijelu i glavi sada postaje prolost, a prolost sadanjost, oko trepne, aluzina se otvori pa zatvori, i tako dan i no, pa dode novo jutro, ali ja se vie ne dam obmanuti. A svejedno ekam. Sutra e oni doi. Zdravo, zdravo! Uzdravlje, Bako! Poljubit e mi ruku, smjekati se: kako su udne te kosmate glave to se sputaju do moje ruke! Kako ste, kako ste, Bako? A to da na to odgovori netko poput mene? ivim, ekam. Grobovi, pokojnici. Nek' mi doe sanak. Okrenula sam se u krevetu. Vie ne ujem ni cvrka. I pela je otila. Koliko li je do jutra? A ujutro - na krovu vrane i svrake... rano se bude. Je li istina da su svrake kradljivice? Biseri kraljica i princeza: ukrade ih svraka, pa za njom krene potjera. A ja mislim: kako li ta ptica moe letjeti s tolikim teretom? Baloni, cepelini, i onaj mladi, o njima je pisao Selahattin: kako je Lindbergh letio? Ako bi popio dvije boce - jedna ne bi bila dovoljna - zaboravljao bi da ga neu sluati pa bi nakon veere pripovijedao. Danas sam, Fatma, pisao o avionima, pticama i letenju, a i natuknicu o zraku dovrit u ovih
Page 20 / 301

dana, sluaj: zrak, Fatma, nije prazan, sastoji se od sitnih estica, i jednako kao to amac koji plovi na vodi istisne vode s obzirom na svoju teinu, ali, ne, ja ne razumijem kako lete baloni i cepelini, ali Selahattin se zanio i objanjavao i do zakljuka - kao i inae - doao galamei: eto, sve treba znati, i ovo i sve ostalo, to je ono to nam je potrebno, enciklopedija, sve prirodne i drutvene znanosti: kad se sve bude znalo, Allah e umrijeti, a mi emo - ali ja te vie ne sluam! Nisam sluala ni ono to bi, popivi i treu bocu, bijesnei objanjavao: tako je, Allaha nema, Fatma, samo znanost postoji! Umro je tvoj Allah, glupa eno! Na kraju, kad mu ne bi ostalo nita drugo osim zaljubljenosti i gaenja prema samome sebi, preputao bi se pohoti pa bi se uputio u onu dvorinu straaru. Ne misli, Fatma. Slukinja... Ne misli... I dva bogalja! Misli o neemu drugom! Lijepo jutro, stari vonjaci, koije... Oh, da mi je zaspati! Kad mi se ruka protegne kao oprezna maka, svjetiljka se ugasi. Tiha tama! Ali kroz aluzine nadire blijeda svjetlost, znam. Stvari vie ne mogu vidjeti, spasile su se mojih pogleda, umuknule i zatvorile se u sebe, kao da mi govore kako e na svojim mjestima stajati i kad mene ne bude, ali poznajem ja vas: tu ste, sve ste tu, oko mene, gotovo da vas i vidim. S vremena na vrijeme poneka od njih zakripi, zapucketa, i ja prepoznam ija je kripa, nije mi strana, i meni doe da neto kaem, razmiljam: kako je udna ova praznina u kojoj se nalazimo! Sat otkucava i dijeli je. Sigurno i odluno. Misao, pa jo jedna. A onda dode jutro, stigli su. Zdravo, zdravo! Zaspala sam pa se probudila, prolo je vrijeme i lijepo sam se naspavala. Doli su, Gospoo, doli su! A dok ja ekam, vlak jo jednom zazvidi. Kamo? Zbogom! Kamo ete, Fatma, kamo? Odlazimo, majko, Istanbul nam je zabranjen. Jesi li uzela svoje prstenje? Jesam. A ivau mainu? I nju. Dijamante, bisere? Oni e ti cijeloga ivota trebati, Fatma. Ali brzo se vrati! Ne plai, majko. Sanduke i stvari tovare u vlak. Jo nisam rodila, kreemo na put, moj mu i ja prognani smo u tuinu, tko zna u koju tuu zemlju, ulazimo u vlak, gledate za nama, maem vam, zbogom, oe, zbogom, majko, gledajte, ja odoh, odoh daleko. 26 3Page 21 / 301

Da?" pitao je piljar."to elite?" "Nacionalistika mlade prireuje veer" odgovorio je Mu-stafa. "Raznosimo pozivnice." Iz torbe sam izvadio pozivnice. "Ja na takva mjesta ne idem" rekao je piljar. "Nemam vremena za to." "A ne biste kupili barem jednu-dvije, za podrku nacionalistikoj mladei?" pitao je Mustafa. "Kupio sam jo proli tjedan" odgovorio je. "Od nas?" nastavio je Mustafa. "Pa mi proli tjedan nismo dolazili ovamo." "Ali ako si ti pomogao komunistima, to je druga pria!" ubacio se Serdar. "Ne, ne" odgovorio je piljar. "Oni ne dolaze ovamo." "Zato ne dolaze?" pitao je Serdar. "Zato to im se ne da?" "To ja ne znam" odgovorio je piljar. "Mene pustite na miru. Ja se u te poslove ne petljam." "Hoe da ti ja kaem zato ne dolaze?" nastavio je Serdar. "Zato to se boje nas, zato ne dolaze. Da nema nas, komunisti bi ovdje haraili kao i po Tuzli4." "Ne dao Bog!" "E, kaem ti ja. Zna to su sve napravili Tuzlanima, jel' tako da zna? Prvo im lijepo porazbijaju izloge,pa..." Okrenuo sam se i pogledao u izlog ispunjen istim, irokim, sjajnim staklom. "Pa kad ih ni to nije slomilo, to su im onda napravili, hoe da ti i to kaem?" nastavio je Serdar. A ja sam mislio na groblja: ako komunisti posvuda ine isto, groblja po Rusiji mora da su dupkom puna. Piljar je napokon shvatio: stavio je ruku na pojas i odmjeravao nas crven u licu. "E tako, junae" rekao je Mustafa, "nemamo mi vremena. Za koliko lira?" Izvadio sam karte, neka ih vidi. "Kupit e deset komada" odlui Serdar. "Ali nema ni tjedan dana kako sam kupio!" "Tako, znai" nastavi Serdar."Prijatelji, ne gubimo ovdje vrijeme uzalud! Sad smo vidjeli: u cijeloj ariji samo je ovaj duan sumnjiv,
Page 22 / 301

samo se ovaj ne boji ostati bez izloga... Pa neemo ga zaboraviti. Hasane, zapisi broj." Iziao sam, pogledao broj nad vratima i uao. Piljarevo lice bilo je jo crvenije. "Hajde, hajde, nemoj se ljutiti" rekao je Mustafa. "Nije nama do toga da tebe vrijeamo i poniavamo. Mogao bi nam biti djed, a mi nismo komunisti." Okrenuo se meni: "Daj mu pet komada, dosta za ovaj put." Izvadio sam i pruio mu pet karata. Piljar se nagnuo i prihvatio ih za rub, kao da mu se gade. I zatim posve ozbiljno poeo itati tekst koji je na njima bio napisan. "Hoete li i raun?" pitao je Serdar. I ja sam se nasmijao. "Budite pristojni!" ukorio nas je Mustafa. "Ima u mene istih ovakvih jo pet komada" zakljui piljar. S uzbuenjem stade prevrtati po tamnoj i pranoj unutranjosti ladice, i na kraju ih ozaren izvue i pokae. "Iste su, jeF tako da su iste?" "Jesu" odgovori Mustafa. "Mogue je da su ti ih nai prijatelji prodali zabunom. Ali trebao si ih kupiti od nas." "Pa to je svejedno, kupio sam, eto!" "E, neka si! Pa hajde jo pet komada, nee umrijeti!" Serdar e. Ali stari se krtac pravio da ga ne uje; vrkom prsta pokazao je kut karte. "Ove su karte ionako zastarjele" ree. "Ta vaa veer odrana je prije dva mjeseca. Gle, ovdje pie: svibanj, 1980." "Zar si ti namjeravao i doi na tu veer?" pitao ga je Mustafa. "Kako da ja danas idem na veer koja je odrana prije dva mjeseca?" Tu je ve i meni bilo dosta: toliko truda da bi kupio jo pet karata! Uzalud su nas uili u koli. Pristojnost ovjeku samo oduzima vrijeme, niemu drugom ne koristi. Kad bi mi rekli da na tu temu napiem sastavak, toliko bih toga nanizao da bi mi i profesori turskog, koji samo ekaju priliku da me pregaze, na kraju morali dati peticu. Eto: i Serdar se razljutio, kao i ja. Odjednom je zakoraknuo i potegnuo olovku koju je stari krtac drao za uhom - i to grubo, tako da ga zaboli - neto napisao na karte i vratio mu ih
Page 23 / 301

zajedno s olovkom. "Jel' sad u redu?" ree. "Veer smo pomaknuli dva mjeseca unaprijed. A ti e dati petsto lira!" I tako je napokon izvadio i dao tih petsto lira. Ovo je jedini pravi nain, i samo nai glupi profesori turskog vjeruju da se pristojnou neto moe postii. Toliko sam se razljutio da je i meni dolo da mu napravim neto runo. Taman smo izlazili, a ja zastadoh: iz kule od bresaka koju je sloio pred vratima izvukao sam jednu od najdonjih. Imao je sree, stari gad: kula mu je ostala itava. Stavio sam breskvu u torbu. Zatim smo zali kod berbera. A on je drao glavu jedne muterije: prao ju je pod slavinom. Pogledao nas je u ogledalu. "Dajte mi dvije, deki" rekao je ne putajui glavu koja mu je bila meu rukama. "Ako elite, moete ih uzeti i deset" predloio je Mustafa."Pa ete ih ovdje prodavati." "Daj mi dvije, rekao sam, to mi je dovoljno" odgovori berber. "Zar niste vi iz Drutva?" Dvije karte! Tad sam odjednom poludio: "Ma kakve dvije, kupit e deset!" I izbrojim deset karata i pruim mu ih. ak se i Serdar zaudio. Tako je, gospodo, sad ste vidjeli: kad mi pukne film, ja sam takav! Ali berber karte nije uzeo. "Koliko je tebi godina?" upitao me. I nasapunana glava u berberovim rukama odmjerava me preko ogledala. "Jel' nee kupiti?" rekoh. "Osamnaest" odgovori mu Serdar. "Tko te iz Drutva poslao?" nastavi. "Jako si vatren." Nisam znao to bih rekao pa sam pogledao Mustafu. "Nemojte se ljutiti" ree Mustafa. "On je jo nov. Ne poznaje vas." "Vidi se da je nov. Hajde, dajte mi dvije karte." Iz depa je izvadio dvjesto lira. A moji su prijatelji mene odmah zaboravili i sporazumjeli se s njim, malo je nedostajalo da mu i ruku poljube. Znai, ako poznaje one iz Drutva, ovdje si car. Da barem nije kupio ni jednu! Izvadio sam dvije karte i pruio mu. Ali se nije
Page 24 / 301

okrenuo niti ih je uzeo. "Stavi ih onamo, hajde!" Stavio sam. Htio sam neto i rei, ali nisam. "Hajte sa sreom, momci" rekao je i, uzevi ampon, vrhom boice pokazao na mene. "A ovaj radi ili ide u kolu?" "Pao je drugi srednje" odgovori Mustafa. "to ti radi otac?" utio sam. "Otac mu prodaje lutriju" odgovorio je Mustafa. "Dobro pazite na tog mladog akala!" ree berber."Jako je vatren. Hajte uzdravlje." Moji su se nasmijali. A ja sam mislio kako bih mu trebao neto rei, htio sam rei: "Ne zlostavljaj egrta, jesi uo?" htio sam rei, ali nisam. Iziao sam i ne pogledavi egrta u lice. Serdar i Mustafa se smiju i razgovaraju, ali ja vas ne sluam, nisam dobro. Kasnije je Mustafa Serdaru ovako rekao: "Sjetio se da je i on nekada bio berberski egrt, pusti ga." "akal!" Ja nita nisam rekao. Moja je dunost nositi ovu torbu, i izvaditi karte i davati ih, kad na to dode red. Tu sam s vama jer su nas iz Dennethisara pozvali i dali nam ovaj posao i nemam ja to razgovarati s vama koji se udruujete sa zanatlijama pa me ismijavate i ponavljate tu rije: utim. Uli smo u ljekarnu i ja sam utio, pa u mesnicu i ja sam opet utio, i isto tako i kod bakala, pa u eljezari i kod prodavaa kave i u kavani isto tako, i nisam prozborio do kraja arije. Kad smo izili iz zadnjeg duana, Mustafa je zakljuio: "Sad smo zasluili po porciju evapa." utio sam i nisam rekao kako nam te novce ne daju da bismo jeli evape. "Da" sloio se Serdar, "zasluili smo po porciju." Ali kad smo sjeli u evabdinicu, naruili su po dvije porcije. Pa ako e oni po dvije, neu ni ja jednu. Dok smo ekali evape, Mustafa je izvadio novce i prebrojao: sedamnaest tisua lira. "Zato se ovaj mrti?" pitao je zatim Serdara. "Ljuti se to ga zovemo akal" odgovorio je Serdar.
Page 25 / 301

"Glupan!" rekao je Mustafa. Ali ja to nisam uo jer sam se zagledao u kalendar na zidu. Pa su stigli evapi. Oni su jeli razgovarajui, a ja bez rijei. Naruili su i desert. I ja sam naruio, revaniju, bila je dobra. Mustafa je izvadio pitolj i poeo se njime igrati ispod stola. "Daj mi ga!" rekao je Serdar. I on se igrao. Meni ga nisu dali, smijali su se, i na kraju ga je Mustafa zataknuo za pojas; platio je raun pa smo ustali i otili. Proli smo ulicama bez straha od bilo koga, uli u Centar i popeli se stepenicama utei. Kad smo uli u Drutvo, kao da sam se malo prepao; to mi se uvijek dogodi. Kao kad na ispitu prepisujem pa se, glupan, prepadnem i uzvrtim toliko da i profesor primijeti i shvati o emu se radi... "Je li cijela arija sreena?" "Jest" odgovorio je Mustafa, "sva mjesta koja ste nam naredili." "Nije li sve kod tebe?" "Jest" odgovorio je Mustafa vadei pitolj i novce. "Meni daj samo mainu" odgovorio je taj. "Novce preuzima gospodin Zekerija." Mustafa je pruio pitolj. Zatim je taj ljepukasti ovjek uao u drugu prostoriju. I Mustafa je otiao za njim. ekamo. Na trenutak sam se zapitao to ekamo; kao da sam zaboravio da ekamo gospodina Zekeriju pa mi se uinilo da ekamo nita ne ekajui. Tad je doao neki momak slian nama i pruio nam po cigaretu. Inae ne puim, ali sad sam uzeo. Izvadio je upalja u obliku lokomotive i zapalio nam cigarete. "Jeste li vi idealisti5 iz Dennethisara?" "Jesmo" odgovorio sam. "Kako je tamo?" to to ovaj zapravo pita, mislio sam. Cigareta je imala prljav okus. Kao da sam ostario. "Gornja mahala je naa" rekao je Serdar. "Znam" rekao je taj momak. "Ali pitam vas za obalu. Za tuzlanske komuniste." "Ma kakvi" rekoh ja odjednom,"na obali u Dennethisaru nema niega. Tamo su samo bogati buruji."
Page 26 / 301

Pogledao me i nasmijao se. I ja sam se nasmijao. "Nema to veze" rekao je, "to se nikad ne zna!" "Tko dri gornju mahalu, taj dri i obalu" odgovori Serdar. "Da, da. Tako su uzeli i Tuzlu. Budite oprezni." Poslije sam pomislio na komuniste. Dok sam o njima mislio, ozbiljno sam potezao dimove, kadli ovaj to je s nama razgovarao ree: "Ti si nov, zar ne?" i pokupi se u drugu prostoriju ne doekavi moj odgovor. Pa nije mi ni dao vremena da odgovorim! Serdar je potvrdno kimnuo. Po emu im je to odmah jasno da sam nov? I kad sam ono rekao da ima buruja, to je znaio onaj njegov smijeh? I Serdar je ustao i nekamo uao, i tako sam ondje ostao sam, kao da me je ostavio da oni koji ulaze i izlaze shvate da sam nov. Puim gledajui u strop i razmiljam o vanim stvarima, toliko vanima da e i oni koji prolaze to odmah na meni vidjeti: o problemima naega pokreta. Postoji takva knjiga, proitao sam je. Uto Mustafa izie iz sobe i poljubi se s nekim, a onda se odjednom svi povukoe u stranu: stigao je, da, gospodin Zekerija. Odmah je, ulazei u sobu, pogledao mene, a ja sam taman ustajao, ali se nisam stigao ni uspraviti. Pa su zatim pozvali Mustafu. Kad je uao, razmiljao sam o emu li sad razgovaraju, a potom su opet izili i ja sam uspio na vrijeme ustati. 27 "Dobro je!" rekao je gospodin Zekerija naem Mustafi."Kad zatreba, opet emo ti javiti. Aferim!" Pa je opet pogledao mene; jako sam se prepao i pomislio kako e sad i meni neto rei, ali nita nije rekao, samo je odjednom kih-nuo i opet otiao gore, "u stranku", kako kau. Mustafa je aptom porazgovarao s onim momkom koji je netom prije razgovarao i s nama. Pomislio sam da govore o meni, ali glupost, priaju o politici, 0 vanim stvarima... Nisam ih gledao kako ne bi pomislili da ih sluam i da sam znatieljan. "Hajde, deki" rekao je zatim Mustafa, "idemo!" Torbu sam ostavio. Idemo prema kolodvoru, kao ljudi koji su uspjeno obavili dunost. Zato je Mustafa umuknuo, pitao sam se. Nisam vie ljut na njih; to li misli o meni, jesam li bio dobar na zadatku? O tome sam razmiljao dok smo na kolodvoru sjedili na
Page 27 / 301

klupi, a kad sam ugledao kiosk za lutriju, pomislio sam na oca; nije mi bilo do toga da na njega mislim, ali svejedno sam mislio, 1 promrmljao ono to bih mu htio rei: Najvanija stvar u ivotu nije matura, tata! Doao je vlak, uli smo. Serdar i Mustafa opet se potajno doaptavaju. Kau neto ili se naale tako da od mene naprave budalu. Ja se tad pokuavam sjetiti neega to bi dobro sjelo na njihovu alu, ali mi ne padne odmah na pamet, i dok smiljam to bih im odgovorio, oni se, vidjevi na mome licu zbunjenost, jo vie smiju, pa se ja naljutim ili im, ne uspjevi se suzdrati, neto opsujem, i na kraju po njihovu smijehu uvidim da su od mene napravili jo veu budalu. Tad poelim ostati sam; kad je sam, ovjek moe s mirom razmiljati o velikim stvarima koje bi u ivotu mogao napraviti. Ponekad ne razumijem te njihove ale, namiguju jedan drugome, evo ba kao i sad dok ponavljaju: akal! Kakva li je to ivotinja? U osnovnoj koli bila je jedna djevojica, jednom je na nastavu donijela enciklopediju, ivotinjsku enciklopediju, kae naprimjer tigar, otvori "T" i pogleda... Da je sad tu ta enciklopedija, mogao bih pogledati "akala" ali ta mi djevojica ne bi dala da pogledam: Ne diraj, zaprljat e mi je! Pa to je onda donosi u kolu, glupao... Kasnije se ta djevojica preselila u Istanbul, naravno, govorili su da sam se zapitao to ekamo; kao da sam zaboravio da ekamo gospodina Zekeriju pa mi se uinilo da ekamo nita ne ekajui. Tad je doao neki momak slian nama i pruio nam po cigaretu. Inae ne puim, ali sad sam uzeo. Izvadio je upalja u obliku lokomotive i J zapalio nam cigarete. jmm "Jeste li vi idealisti5 iz Dennethisara?" "Jesmo" odgovorio sam. -^^H "Kako je tamo?" j^^B to to ovaj zapravo pita, mislio sam. Cigareta je imala prljav ok^^B Kao da sam ostario. "Gornja mahala je naa" rekao je Serdar. | "Znam" rekao je taj momak. "Ali pitam vas za obalu. Za tuzlanske ( komuniste." vi
Page 28 / 301

"Ma kakvi" rekoh ja odjednom,"na obali u Dennethisaru nema niega. Tamo su samo bogati burzu j i." | Pogledao me i nasmijao se. I ja sam se nasmijao. "Nema to veze" rekao je,"to se nikad ne zna!" "Tko dri gornju mahalu, taj dri i obalu" odgovori Serdar. "Da, da. Tako su uzeli i Tuzlu. Budite oprezni." Poslije sam pomislio na komuniste. Dok sam o njima mislio, ozbiljno sam potezao dimove, kadli ovaj to je s nama razgovarao ree: "Ti si nov, zar ne?" i pokupi se u drugu prostoriju ne doekavi moj odgovor. Pa nije mi ni dao vremena da odgovorim! Serdar je potvrdno kimnuo. Po emu im je to odmah jasno da sam nov? I kad sam ono rekao da ima buruja, to je znaio onaj njegov smijeh? I Serdar je ustao i nekamo uao, i tako sam ondje ostao sam, kao da me je ostavio da oni koji ulaze i izlaze shvate da sam nov. Puim gledajui u strop i razmiljam o vanim stvarima, toliko vanima da e i oni koji prolaze to odmah na meni vidjeti: o problemima naega pokreta. Postoji takva knjiga, proitao sam je. Uto Mustafa izie iz sobe i poljubi se s nekim, a onda se odjednom svi povukoe u stranu: stigao je, da, gospodin Zekerija. Odmah je, ulazei u sobu, pogledao mene, a ja sam taman ustajao, ali se nisam stigao ni uspraviti. Pa su zatim pozvali Mustafu. Kad je uao, razmiljao sam o emu li sad razgovaraju, a potom su opet izili i ja sam uspio na vrijeme ustati. "Dobro je!" rekao je gospodin Zekerija naem Mustafi. "Kad zatreba, opet emo ti javiti. Aferim!" Pa je opet pogledao mene; jako sam se prepao i pomislio kako e sad i meni neto rei, ali nita nije rekao, samo je odjednom kih-nuo i opet otiao gore, "u stranku" kako kau. Mustafa je aptom porazgovarao s onim momkom koji je netom prije razgovarao i s nama. Pomislio sam da govore o meni, ali glupost, priaju o politici, 0 vanim stvarima... Nisam ih gledao kako ne bi pomislili da ih sluam i da sam znatieljan. "Hajde, deki", rekao je zatim Mustafa,"idemo!" Torbu sam ostavio. Idemo prema kolodvoru, kao ljudi koji su uspjeno obavili dunost. Zato je Mustafa umuknuo, pitao sam se. Nisam vie ljut na njih; to li misli o meni, jesam li bio dobar na
Page 29 / 301

zadatku? O tome sam razmiljao dok smo na kolodvoru sjedili na klupi, a kad sam ugledao kiosk za lutriju, pomislio sam na oca; nije mi bilo do toga da na njega mislim, ali svejedno sam mislio, 1 promrmljao ono to bih mu htio rei: Najvanija stvar u ivotu nije matura, tata! Doao je vlak, uli smo. Serdar i Mustafa opet se potajno doaptavaju. Kau neto ili se naale tako da od mene naprave budalu. Ja se tad pokuavam sjetiti neega to bi dobro sjelo na njihovu alu, ali mi ne padne odmah na pamet, i dok smiljam to bih im odgovorio, oni se, vidjevi na mome licu zbunjenost, jo vie smiju, pa se ja naljutim ili im, ne uspjevi se suzdrati, neto opsujem, i na kraju po njihovu smijehu uvidim da su od mene napravili jo veu budalu. Tad poelim ostati sam; kad je sam, ovjek moe s mirom razmiljati o velikim stvarima koje bi u ivotu mogao napraviti. Ponekad ne razumijem te njihove ale, namiguju jedan drugome, evo ba kao i sad dok ponavljaju: akal! Kakva li je to ivotinja? U osnovnoj koli bila je jedna djevojica, jednom je na nastavu donijela enciklopediju, ivotinjsku enciklopediju, kae naprimjer tigar, otvori "T" i pogleda... Da je sad tu ta enciklopedija, mogao bih pogledati "akala" ali ta mi djevojica ne bi dala da pogledam: Ne diraj, zaprljat e mi je! Pa to je onda donosi u kolu, glupao... Kasnije se ta djevojica preselila u Istanbul, naravno, govorili su da joj se otac obogatio. A imala je i prijateljicu, s plavim manama u kosi... Zamislio sam se... Kad je vlak doao u Tuzlu, srce mi je bre zakucalo, ali se nisam uplaio. Svakoga trena u vlak mogu ui komunisti. I Serdar i Mustafa su zautjeli, napeto gledaju. Nita se nije dogodilo. Kad je vlak krenuo, proitao sam komunistiki natpis na zidu: Tuzla e biti faistiki grob! Ti koje zovu faistima, to smo mi. Malo sam i opsovao. Pa je vlak doao do naeg kolodvora, sili smo. Hodali smo bez rijei i doli do autobusnog stajalita. "Deki, ja imam posla" rekao je Mustafa. "Hajde, vidimo se!" Gledali smo za njim dok se nije izgubio meu minibusima. "Ne mogu sad, po ovoj vruini, ii kui uiti!" rekao sam Serdaru odjednom. "Pa da" odgovorio je Serdar. "Jako je vrue."
Page 30 / 301

"A nisam ni dobro" dodao sam. Malo smo utjeli. "Hajde, idemo u kavanu!" rekao sam. "Ne, ne. Idem u duan. Imam posla." I otiao je. Tako je to: kad ti otac ima duan, i ti ima zanat, lako ti je! Ali ja se jo uvijek kolujem, nisam odustao od kole kao vi. Samo, kako je to udno: ipak sam ja onaj s kojim najvie zbijaju ale. Siguran sam da e Serdar naveer u kavanu stii prije svih, i svima rei ono o akalu... Pusti, Hasane, nemoj se zamarati; pa i nisam, krenuo sam uzbrdicom. Gledam kamione i automobile koji preda mnom jure prema Dennethisaru ili Daridi kako bi stigli na trajekt, i nekako mi je ugodno misliti o tome da sam sam. Mnogo je toga u ivotu, vjerojatno je tako, ali ti, eto, eka. Ovako to meni izgleda: stvari koje bih elio da se dogode potrebno je dugo ekati, a kad se i dogode, ne dogode se onako kako sam ih ja zamiljao i oekivao; kao da su se sve urotile protiv mene: dolaze polako, polako, a dok se snae i pogleda, ve su i prole. Kao ovi auti to me obilaze. Poeli su mi ii na ivce; moda e koji stati pa me povesti da se po ovoj vruini ne moram penjati uzbrdicom, ali - kao da je ikoga briga za tebe. Poeo sam jesti breskvu, ali se nisam uspio smiriti. Da je barem sad zima, tako bih volio sam proetati po plai; vrata bi bila otvorena, i ja bih uao na praznu pjeanu plau, ne bih se morao ustruavati ni pred kime: valovi bi dolazili i udarali u obalu, a ja bih trao ili hodao, ili koji put poskoio da mi se ne smoe cipele, i razmiljao bih o svom ivotu, o tome kako u jednoga dana sasvim sigurno biti jako vaan, i kako e me tada drukije gledati ne samo ovi momci, nego i djevojke; i ne samo da se ne bih osjeao ovako muno kao sad, nego mi, kad bih sad mogao razmiljati o tome to u biti, ne bi bilo ni na kraj pameti Serdaru predloiti da idemo u kavanu, bio bih sam sebi dovoljan, samo da je sad zima. Ali k vragu, zimi se mora u kolu, i jo i oni bolesnici od profesora... A onda sam ugledao onaj bijeli anadol6 kako se uspinje uzvii-com. Dok se polako pribliavao, shvatio sam da su unutra oni, ali kao da sam se postidio pa sam se, umjesto da im mahnem, okrenuo. Pribliavali su se, pribliavali, i zatim proli i nastavili ne prepoznavi me. Dok su me obilazili, na tren samo pomislio da sam
Page 31 / 301

se moda zabunio. Jer, dok smo bili mali, Nilgun nije bila toliko lijepa! Ali onaj debeli za volanom, to ne moe biti nitko drugi osim Faruka. Kako je debeo! Tada sam shvatio da neu ii kui, nego u se spustiti nizbrdicom i otii do njihove kue pa pogledati kroz vrata, moda ugledam svoga patuljastog amidu pa e me on uvesti unutra i tako u ui - naravno, ako me ne bude sram - pozdravit emo se, moda u ak i Baki poljubiti ruku, a onda u pozdraviti njih, jeste li me prepoznali, jako sam porastao, rei u, da, da, rei e, prepoznali smo te, kako smo bili dobri prijatelji dok smo bili mali, zar ne, razgovarat emo, razgovarati, nekada smo bili tako dobri, razgovarat emo i tako u i ja moda zaboraviti svu ovu svoju zlovolju i muku ako sad odem onamo. 4Dok se anadol tekom mukom penjao uzbrdicom, pitao sam: "Jeste li ga prepoznali, malci?" "Koga?" pitala je Nilgun. "Onog deka u plavom pokraj ceste. On je nas odmah prepoznao." "Onoga visokog?" pitala je opet. Okrenula se i pogledala, ali ve smo se bili udaljili."Tko je to bio?" "Pa Hasan!" "A tko je Hasan?" rekla je zbunjeno. "Redepov neak." "Kako je porastao!" zaudila se. "Nisam ga prepoznala." "Sramota!" rekao je Metin."A to nam je prijatelj iz djetinjstva." "Pa zato ga ti nisi prepoznao, ako je tako?" pitala ga je. "Nisam ga ni vidio... Ali im je Faruk pitao, shvatio sam o kome se radi." "Ma bravo!" rekla je. "Ba si pametan." "To je znai ono na to misli kad govori kako si se ove godine promijenila od glave do pete: zaboravila si svoju prolost" rekao je Metin. "Lupeta..." "One knjige koje si proitala, sve si zaboravila zbog njih" nastavio je. "Ne lupetaj, kaem" odgovorila mu je. Zautjeli su. Nastala je duga tiina. Proli smo uzbrdicu kraj koje je svake godine sve vie runih betonskih zgrada i uli medu preostale vinograde i vrtove treanja i smokvinih stabala. Na tranzistoru je svirala bezlina i lagana zapadnjaka glazba. Kad smo izdaleka ugledali more i Dennethisar, sjetili smo se, vjerojatno,
Page 32 / 301

uzbuenja koje smo znali osjeati kad smo bili mali - to sam shvatio po tiini - ali to nije dugo potrajalo. Spustili smo se nizbrdicom ne razgovarajui i proli kroz preplanulu i bunu masu u kratkim hlaama i kupaim kostimima. Dok je Metin otvarao dvorina vrata, Nilgun mi je rekla: "Daj svirni!" Uvezao sam auto u dvorite i pogledao, sjetan, u kuu: svaki put kad doem, kao da je sve starija i praznija. Oljutila se boja drvenarije, brljan je s bonog zida preao i na prednji, smokvina sjena zakrila je Bakine zatvorene aluzine, reetke na prozorima u prizemlju nestaju u hri... udno sam se osjeao: kao da je u ovoj kui postojalo neto udno to prije zbog navike nisam primijetio, a sad sam to naslutio sa strahom i zebnjom. Zagledao sam se u Redepovu i Bakinu vlanu i grobnu kunu tamu koju su razotkrivala zbog nas rastvorena glomazna krila velikih ulaznih vrata. "Hajde izlazi, to sjedi?" govorila mi je Nilgun. Izila je iz auta i krenula prema kui. Tad je ugledala Redepovo nezgrapno tijelo od kojega ovjeku doe stid; izletio je, uznemiren, kroz malena kuhinjska vrata i pribliavao joj se gegajui se. Zagrlili su se i poljubili. Na tranzistor smo svi zaboravili pa je jo uvijek svirao; iskljuio sam ga i iziao iz auta u tihi vrt. Redep je opet bio u onoj jakni koji mu skriva godine, a imao je i onu udnu, tanku kravatu. Zagrlili smo se, poljubili. "Zabrinuo sam se" rekao je. "Kasnite." "Kako si?" "Eh" rekao je kao da se srami, "dobro je. Namjestio sam vam krevete, priredio sobe. Gospoda vas oekuje. Jeste li se vi to jo udebljali, gospodine Faruk?" "Kako je Baka?" "Dobro... ali se... Dajte da uzmem vae kufere." "Kasnije emo ih uzeti." Popeli smo se stepenicama za Redepom. Iz nekog sam se razloga razveselio tracima svjetlosti to su se u pranjavu kuu probijali kroz aluzine, i mirisu plijesni; sjeao sam ih se otprije. Kad smo doli pred Bakina vrata, Redep je zastao i udahnuo; oi su mu na trenutak zasjale prepredenjakim veseljem:
Page 33 / 301

"Stigli su, Gospodo, stigli su!" poviknuo je. "Gdje su?" odgovorio je staraki i nervozan Bakin glas."Zato mi nisi javio, gdje su?" Leala je umotana u plavi jorgan s cvjetnim uzorkom, naslonjena na tri jastuka, u krevetu ijim sam mjedenim drkama volio udarati kad sam bio mali. Poljubili smo joj ruku, jedno po jedno. Madeima i mrljama na bijeloj i mekoj naboranoj koi njezine ruke ovjek se uvijek obraduje, kao starom znancu. I soba, i Baka, i njezina ruka - sve je mirisalo istim mirisom. "ivjeli nam, Bako!" "Kako ste, Bakice?" "Loe" odgovorila je, ali mi na to nismo nita rekli. Napuila je usnice i posramila se kao mlada djevojka, ili se barem pretvarala da ju je sram. "Hajde, vi pripovijedajte" rekla je zatim. Nas troje smo se zgledali, nastala je duga tiina. Mislio sam o tome kako ova soba mirie na plijesan, na lakirani namjetaj, starinski sapun, moda i na bombone od mente, pa malo i na lavandu i kolonjsku vodicu, i na prainu. "Eh, to je sad, zar nemate nita to biste mi rekli?" "Doli smo autom, Bako" rekao je Metin. "Od Istanbula dovde trebalo nam je tono pedeset minuta." Svaki put to kae, i Bakino jogunasto lice svaki put zasja posebnim sjajem - kao da je nasjela na njegove rijei - ali to potraje jako kratko. "A koliko je vama nekada sati trebalo, Bako?" pitala je Nilgun pretvarajui se da ne zna odgovor. "Ja sam dola samo jednom!"odgovorila je Baka ponosno i pobjedniki. Uzdahnula je i dodala: "Samo, danas ne postavljate pitanja vi, nego ja!" Bit e da joj se dopalo to to je rekla - a to je rekla po navici - pa je neko vrijeme smiljala pitanje, ali dok ga je izgovarala, ve je bila svjesna da nije onako promuurno kako je htjela da bude. "Pa kako ste?" *8 "Dobro smo, Bako." Rasrdila se kao da je poraena, lice joj se zgrilo od gnjevne zbunjenosti. Nekada sam se, dok sam bio mali, toga lica bojao. "Redepe, stavi mi jastuk iza leda." "Svi su vam jastuci za leima,
Page 34 / 301

Gospodo." "Da vam donesem jo jedan, Bako?" upitala je Nilgun. "A to ima nova kod tebe?" "Nilgun je krenula na fakultet, Bako" odgovorio sam. "Imam i ja jezik, hvala" rekla mi je Nilgun."Studiram sociologiju, Bako, zavrila sam prvu godinu." "A to ti radi?" "Nagodinu u maturirati" odgovorio je Metin. "A poslije?" "Poslije u u Ameriku!" "to ima ondje?" "Bogatai i napredni ljudi!" ubacila se Nilgun. "Fakultet" odgovorio je Metin. "Ne govorite uglas" rekla je Baka. "A to ti radi?" Nisam joj rekao kako s velikom torbom svaki dan idem na fakultet pa se vratim i noi provodim drijemajui u praznoj kui, kako jedem i pred televizorom ekam da zaspim. Nisam joj rekao ni kako sam i juer, dok sam iao na fakultet, samo jedva ekao vrijeme kad u se napiti, ni kako me je strah da u izgubiti i oduevljenje i zanimanje za ono to se zove povijest, ni koliko mi nedostaje moja ena. "On je postao docent, Bako" odgovorila je Nilgun. "A vi, Bako, ba fino izgledate" rekao sam bezizlazno. "to ti radi ena?" pitala me Baka. "Pa rekao sam vam i proli put: mi smo se rastali..." odgovorio sam. "Ta znam, znam!" viknula je."to ona sad radi?" "Ponovno se udala." "Jesi li im priredio sobe?" pitala je Baka. "Jesam" odgovorio je Redep. "I nemate mi nita drugo rei?" "Istanbul je prepun ljudi, Bako, nije kao nekada" rekla je Nilgun. "Pa i ovdje je prevelika guva" ubacio se Redep. "Daj sjedi, Redepe" rekao sam mu. "Bako, ova kua je jako stara" rekao je Metin. "Meni nije dobro" poalila se Baka. "Jako je stara ova kua, bilo bi dobro da je sruimo pa izgradimo apartmane pa e i vama biti lake..." "uti" rekla mu je Nilgun."Ne uje te. Osim toga, sad nije vrijeme za to." "A kad e biti?" "Nikada." Zautjeli smo. inilo mi se da ujem kako u zaguljivoj, vruoj sobi
Page 35 / 301

stvari bubre pucketajui. Kroz prozor se u sobu uvlaila blijeda svjetlost, kao zmija. "I nita drugo neete rei?" javila se opet Baka. "Na cesti smo vidjeli Hasana, Bako" rekla je Nilgun. "Jako je porastao, ogroman je." Bakine su usne udno zadrhtale. "to oni rade, Redepe?" pitala je Nilgun. "Nita!" odgovorio je. "ive u kui na uzbrdici. Hasan je u srednjoj..." "to im to govori?" viknula je Baka."0 komu pria?" "A to radi Ismail?" "Nita" rekao je Reep. "Prodaje lutriju." "to vam to pripovijeda?" opet je graknula Baka."Razgovarajte sa mnom, ne s njim! Idi, hajde, Redepe, izlazi, idi u svoju kuhinju!" "Ta to vam smeta, Bako" rekla je Nilgun, "nek'ostane ovdje." "Odmah vas je obmanuo, nije li tako?" pitala je Baka. "to si im rekao? Jesi li im se alio?" "Nita nisam rekao, Gospodo" odgovorio je Redep. "Ta vidjela sam maloprije, govorio si, objanjavao si." Redep je iziao. Nastala je tiina. "Hajde, Nilgun, priaj neto" rekao sam joj. "Ja? A to da priam?" Malo se zamislila."Sve je jako poskupjelo, Bako" rekla je potom. "Reci joj da toliko ita da si zbog knjiga sve drugo zaboravila" ubacio se Metin. "Glupane!" AO "to to govorite?" pitala je Baka. Opet smo svi zautjeli. "Eto, Bako" rekao sam ja, "idemo se mi sad smjestiti u svoje sobe." "Pa tek ste doli" rekla je, "kamo ete?" "Nikamo" rekao sam, "sad smo tjedan dana ovdje." "Znai, nemate mi nita rei" zakljuila je Baka. Drala se pobjedniki, moda se ak malo i nasmijala. "Sutra emo na groblje" rekoh bez razmiljanja. Redep nas je ekao pred vratima. Sve nas je, jedno po jedno, odveo u sobe i rastvorio aluzine. Meni je opet namijenio sobu koja gleda
Page 36 / 301

na zdenac. Sjetio sam se mirisa plijesni, posteljine i djetinjstva. "Hvala ti, Redepe" rekao sam. "Ba si lijepo priredio sobu!" "Ovdje sam vam objesio runik" rekao je i pokazao. Zapalio sam cigaretu. Zajedno smo gledali kroz otvoren prozor. "Redepe, kako je u Dennethisaru ovo ljeto?" pitao sam. "Loe" odgovorio je. "I ne slii na ono prije." "Kako to misli?" "Ljudi su se jako izopaili, jako su okrutni." Okrenuo se i pogledao me u lice oekujui razumijevanje. Obojica smo se, oslukujui amor s plae, zagledali u ulicu skrivenu drvoredom, i u more. Doao je Metin: "Hoe mi dati klju od auta?" "Ide?" "Izvadit u svoj kufer i odoh." "Ako i nae kufere donese gore, auto u ti dati do sutra ujutro" rekoh. "Nemojte se vi time gnjaviti, gospodine Faruk, ja u ih donijeti" rekao je Redep. "Zar nee sad ii u arhiv traiti ono o kugi?" pitao me Metin. "Traiti to?" upitao je Redep. "Neu, to u ostaviti za sutra." "A sad e odmah poeti piti?" "to se tebe tie moje pie?" rekao sam, ali se nisam naljutio. "Pa i to je tono" odgovorio je uzevi kljueve, na odlasku. /1t I Redep i ja smo, ne razmiljajui, sili stepenicama za njim. Pomislio sam kako bi bilo da odem pogledati to ima u friideru, ali sam na kraju malenoga stepenita umjesto u kuhinju skrenuo na drugu stranu te sam, proavi pokraj Redepove sobe, otiao do kraja uskoga prolaza. Redep je iao za mnom. "Je li klju od veeraja jo uvijek ovdje?" pitao sam. Pruivi ruku, nad vratima sam napipao pranjavi klju. "Gospoa ne zna za to" rekao je Redep. "Nemojte joj rei." Nakon to sam okrenuo klju, vrata sam morao dobrano pogurati da bi se otvorila. Bit e da je neto palo na pod pa su se zaglavila; pogledao sam i zaudio se: u praini sam nazreo lubanju, stisnutu izmeu vrata i sanduka. Podigao sam je, opuhao te je, nastojei izgledati veselo, pokazao Redepu.
Page 37 / 301

"Sjea li se ovoga?" "Molim?" "Vjerojatno nikada ne ulazi ovamo." Pranjavu lubanju spustio sam na rub tronoca zatrpana papirima. Uzeo sam neku staklenu cijev i poigrao se njome kao dijete te je stavio na jednu od plitica zahrale vage. Redep je utei stajao na pragu i sa strahom promatrao stvari koje sam ja doticao: stotine boica, staklene krhotine, sanduke, komade kostiju u jednoj kutiji, stare novine, zahrale kare, pincete, knjige na francuskom o anatomiji i medicini, kutije pune papira, slike ptica i letjelica zalijepljene na drvene podloge, stakla za naoale, krug podijeljen na sedam boja, lance, ivau mainu iju sam pedalu znao gaziti kao mali igrajui se koijaa, odvijae, kukce i gutere pribodene na daske, na stotine praznih boca s natpisom "Uprava monopola" ljekarnike boice sa svakakvim prahovima obiljeene naljepnicama, i jedan up pun epova od pluta... "Jesu li to epovi, gospodine Faruk?" pitao je Redep. "Da. Ako e ti za to koristiti, uzmi." Valjda se bojao pa zato nije ulazio u sobu; uzeo sam ih i dao mu. Kasnije sam naiao i na mjedenu plou na kojoj je arabicom pisalo da doktor Selahattin pacijente prima ujutro od dva do est, a popodne od osam do dvanaest7. Pomislio sam kako bi bilo da je ponesem u Istanbul - ne samo zato to je izgledala simpatino, nego i kao 42 uspomenu - ali je neki udan strah, pa ak i gaenje prema svemu to ima veze s povijesti i prolosti bilo jae: bacio sam je u prainu, meu druge stvari. Zakljuao sam vrata. Dok sam s Redepom iao prema kuhinji, kroz stepenice sam ugledao Metina. Nosio je kufere gunajui. 5Nakon to sam odnio Farukove i Nilgunine kufere, skinuo sam se, obukao kupae gae i ljetne stvari, uzeo svoj puni novanik, siao, sjeo u stari i truli anadol i krenuo. Kod Vedatovih sam iziao iz auta. Osim slukinje u kuhinji, oko kue nije bilo nikakva pokreta. Proavi kroz dvorite, otiao sam iza kue: polako sam pogurao
Page 38 / 301

prozor te se, ugledavi Vedata kako lei u svom krevetu, razveselio. Uskoio sam u sobu kao maka i glavu mu pritisnuo jastukom. "Kakva je to ala, kretenu!" viknuo je. Nasmijeio sam se, ba sam bio dobro raspoloen. "Pa kako smo?" "Kad si doao?" pitao me. Nisam mu odmah odgovorio, gledao sam sobu. Sve je bilo isto kao i prole godine, skupa s onom neukusnom slikom gole ene. Postao sam nestrpljiv: "Hajde" rekao sam mu, "hajde, dii se!" "to emo raditi u ovo doba?" "Pa to drugi rade popodne?" "Nita!" "Nema nikoga?" "Ma ne, svi su ovdje, ima i novih." "Gdje se skupljate?" "Kod Dejlaninih. Nedavno su stigli." "Pa dobro, idemo k njima." "Dejlan se sigurno jo nije probudila." AA "Idemo nekamo drugamo ako je tako, moemo i negdje drugdje plivati" rekoh."Davao sam instrukcije debilnim sinovima tvorniara tekstila i trgovaca eljezom pa ove godine jo nisam uhvatio nijednu priliku da se okupam." "Znai, hoe rei da te Dejlan vie ne zanima?" "Dii se, idemo barem kod Turgaja!" "Turgaja su primili u koarkake juniore, zna li to?" "Mene to ne zanima, ostavio sam koarku." "Da bi mogao biti jo vei treber, ha?" Nita nisam rekao; gledao sam Vedatovo preplanulo, zdravo i spokojno tijelo i mislio: da, ja mnogo uim, poludim ako nisam najbolji u razredu i znam da ovakve kao to sam ja zovu treber, ali moj jadni otac nema tvornicu strojeva, nema ni tvornicu konca u kojoj bi me za deset godina postavio za direktora, nema ni skladite eljeza, ni talionicu, i nije u Libiji zakupio ni najmanji poslovni natjeaj, ak ni firmu za uvoz i izvoz nema moj jadni otac: moj otac, koji je dao otkaz na mjestu kajmakama, ima samo jedan grob na koji odemo jednom godinje da Baka ne plae u kui, nego da se tamo
Page 39 / 301

isplae. "Pa dobro, a to rade svi ostali?" pitao sam zatim. Vedat je leao potrbuke i nije namjeravao ustati, ali je sad glavu pomaknuo barem toliko da ne govori u jastuk: Mehmet se iz Engleske vratio s nekom medicinskom sestrom pa ta djevojka sad ivi kod njegovih, ali spavaju u odvojenim sobama, i ta se djevojka kau joj djevojka, ali zapravo je ena od trideset godina - dobro snalazi s naim prijateljicama, a Turan je, kao to i znam, u vojsci. Odakle bih ja to znao, pomislio sam, ne provodim ja zime s ankarskim i istanbulskim burujima, nego u uenikom domu i kod tetke, i za sitne novce glupavoj bogatakoj djeci - takvima kao to si ti - dajem satove matematike, engleskog i pokera. Ali nita nisam rekao, i Vedat je dodao kako je Turanov otac zakljuio da od njega nikad nee biti ovjeka pa ga je poslao u vojsku, nije ak nikoga htio ni potplatiti, nego je rekao kako e ga vojniki ivot opametiti, a kad sam ja pitao je li se opametio, Vedat je posve ozbiljno odgovorio da ne zna te dodao kako je Turan doao na petnaestodnevni dopust i da je poeo neto motati s Hulijom, i ja sam se tad zamislio, a Vedat je rekao kako se pojavio i jedan Fikret, novi momak, i odmah sam shvatio da Vedat do njega dri jer ga je zvao "kralj" i "roak" a onda je poeo objanjavati koliko konjskih snaga ima motor amca od fiberglasa i sline stvari, i ja sam se poeo ivcirati i prestao sam sluati tog jadnika, a kad je i on to shvatio, i on je zautio. Ali kasnije smo opet progovorili. "Kako ti je sestra?" pitao je. "Ona je komunist, od glave do pete. I, kao i oni, neprestano ponavlja kako se jako promijenila." "teta, ba mi je ao." Gledao sam sliku gole ene na zidu. "I Selukova sestra je postala takva" rekao je kao da apue. "Vjerojatno se u nekog zaljubila! Je li i s tvojom sestrom takav sluaj?" Nita nisam rekao. Odgovorio sam nervoznim pokretom pa je shvatio da mi se ta tema ne svia. "A u kakvom ti je stanju brat?" "Beznadnom" odgovorio sam. "Samo pije i deblja se. Beznadno mrtvo puhalo." "Zar je i on takav?" to sam vie govorio, bio sam sve ljui: "On je trom kao nitko.
Page 40 / 301

Samo, ako emo pravo, dobro se slae s naom sestrom. Nek' rade to im volja, nije to moja briga, ali sve ovo to mene snalazi dogaa mi se zato to je ona toliko zaglibila u ideologiju da joj se novac gadi, a on je tako mlitav da ne bi ni prstom maknuo da ita zaradi. Na onom zemljitu jo uvijek zjapi ona glupa, udna, odurna kua." "Zar tamo vie ne stanuju tvoja baka i onaj, kako bih rekao, onaj koji kod nje radi?" "Stanuju. Ali to bi im bilo da stanuju na jednom katu apartmana koji bi se tamo mogao izgraditi? Tad ne bih morao cijelu zimu provesti gnjavei se s debilnom bogatakom djecom, objanjavajui im gdje je osnova hiperbole i kakva je veza izmeu osnove i fokusa i koeficijenta r i sline stvari, razumije li me? Ja idue godine moram otii studirati u Ameriku pa kako god bilo, a gdje da naem novac?" "U pravu si" rekao je, i bilo mu je vjerojatno malo neugodno. I ja sam se osjeao nelagodno jer sam se uplaio kako bi Vedat mogao pomisliti da sam protiv bogataa. Malo smo utjeli. "Hajde, idemo sad na more" rekao sam zatim. "Da, sad se valjda i Dejlan probudila." "Pa ne moramo ii onamo." "Svi se ondje okupljaju." Ustao je iz kreveta u kojemu je dotad nepomino leao; na sebi nije imao nita osim kupaih gaa; tijelo mu je bilo preplanulo, njegovano i spokojno. Protegnuo se s uitkom, bezbrino i ravnoduno. "I Funda je rekla da bi dola." ivciralo me njegovo tijelo, a moda i kojeta drugo. "Pa dobro, neka dode." "Ali spava." "Onda idi i probudi je" rekao sam ne gledajui njegovo tijelo, nego golu enu na zidu. "Pa da, da je probudim, zar ne?" Otiao je probuditi sestru. Malo kasnije vratio se i zapalio cigaretu s takvom strau kao da mu je ivot pun problema pa ne moe bez cigarete. "Ti jo uvijek ne pui, zar ne?" pitao me. "Ne." Nastala je tiina. Pomislio sam kako se Funda sad u krevetu izleava i mekolji se. Popriali smo malo o besmislenim stvarima,
Page 41 / 301

je li more toplo ili hladno i slino. Pa je ula Funda. "Brate, gdje su moje sandale?" Ta Funda je prole godine bila jo djevojica, a ove godine ima lijepe, duge noge i maleni kupai kostim. "Zdravo, Meti ne!" "Zdravo." "Kako si? uje li me, brate, gdje su mi sandale?" Brat i sestra odmah su se poeli svaati: on je njoj rekao da nije uvar njezinih stvari, a ona je njega podsjetila kako je njezin slamnati eir prole godine na koncu naen u njegovu ormaru, i jo su kojeta rekli jedno drugome galamei. Zatim je Funda izletjela iz sobe zalupivi vratima, pa se odmah vratila kao da se nita nije dogodilo, i tad su poeli s time tko e ui u majinu sobu i uzeti klju auta. Na kraju je otiao Vedat. Bilo mi je malo nelagodno. "I, Funda, to jo ima?" "A to bi bilo? Dosada." Malo smo porazgovarali: pitao sam je koji je razred zavrila, rekla je prvi srednje, i da je dvije godine bila na pripremama, ne, ne u njemako-austrijskom, nego u talijanskom koledu. Tad sam joj promrmljao ovo: Equipement e'lectrique Brevetetype, Ansaldo San Giorgia Genova... Pitala me je jesam li to proitao na kakvu poklonu iz Italije. Nisam joj rekao kako se ploice s tim nerazumljivim natpisom nalaze nad ulaznim vratima svih istanbulskih trolejbusa, ni kako svi Stambolije koji se voze trolejbusima htjeli-ne htjeli napamet ue takve natpise da ne svisnu od dosade; iz nekog sam razloga pomislio da e me, ako joj kaem da se vozim trolejbusom, omalovaavati. Pa smo zautjeli. Pomislio sam na ono ogavno stvorenje koje u mirisu krema i parfema spava popodnevnim snom, koje ubija vrijeme kartajui se i karta se da bi ubijalo vrijeme, i koje oni zovu majkom. Zatim se pojavio Vedat i pokazao klju vrtei ga u ruci. Izili smo, sjeli u auto koji je prokuhao na suncu i nakon dvjesto metara stali kod Dejlaninih. Bilo me je stid to sam se uznemirio, pa sam poelio neto rei. "Ovdje su ba sve promijenili." "Jesu." Proli smo po kamenju rasporeenu po travnjaku na korak
Page 42 / 301

razmaka. Vrtlar je u vruini zalijevao dvorite. Na kraju sam ugledao djevojke i poeo govoriti samo da bih neto rekao. "Igrate li ikada poker?" "Ha?" Spustili smo se stepenicama. Djevojke su leale, izgledale su elegantno. Palo mi je na pamet da su me vidjele, pa sam pomislio ovo: na meni je koulja koju sam kupio od Ismeta novcem koji sam zaradio na pokeru, imam kupae gae i preko njih Levi's hlae, a u depu hlaa etrnaest tisua lira koje sam zaradio dajui mjesec dana instrukcije kretenima... Pa sam opet morao neto rei. "Pitao sam te igrate li igru?" "Kakvu igru? Dajte da vas upoznam s Metinom!" Zejnep sam ionako poznavao. "Zdravo, Zejnep, kako si?" 48 "Dobro je." "Ovo je Fahrunisa, ali nemoj je tako zvati, ljuti se. Zovi je Fafa." Fafa nije lijepa. Rukovali smo se. "A ovo je Dejlan!" Stisnuo sam Dejlaninu ilavu i laku ruku. Htio sam gledati u neto drugo. Pomislio sam kako bih se mogao zaljubiti, ali glupost, djetinjarija. Pogledao sam more i pokuao se uvjeriti kako nisam usplahiren nego miran, pa i biti takav. Ostali su me zaboravili i poeli razgovarati. "I skijanje na vodi je teko." "Ah, kad bih se barem mogla zadrati nad vodom!" "Ali barem nije opasno kao skijanje na snijegu." "Kupai mora biti pripijen." "Od toga bole ruke." "Da napokon dode Fikret pa da ponemo!" Bilo mi je dosadno, prebacio sam se s noge na nogu, nakaljao se. "Sjedi, hajde" rekao mi je Vedat. Bio sam uvjeren da izgledam jako zamiljeno. "Daj sjedi!" rekla je Dejlan. Pogledao sam Dejlan, bila je lijepa. Da! Opet sam pomislio kako bih se u nju mogao zaljubiti, i malo kasnije sam povjerovao da vjerujem u to to sam pomislio. "Tamo je jedna lealjka" rekla je Dejlan i pokazala vrhom nosa.
Page 43 / 301

Dok sam iao po lealjku, kroz otvorena vrata donjega kata ugledao sam onaj strani namjetaj: meu takvim namjetajem kreu se bogati i nesretni brani parovi iz amerikih filmova dok se, drei ae s viskijem, prepiru i galame jedno na drugo zbog branih problema. Kao da me je miris toga namjetaja i bogatstva i luksuza pitao: to ti radi ovdje, ali malo sam razmislio pa mi je laknulo: ja sam pametniji od svih vas! Pogledao sam vrtlara koji je jo uvijek zalijevao vrt, uzeo lealjku, vratio se i rairio je bez ikakvih problema, sjeo kraj njih i sluao ih odsutan, razmiljajui o tome jesam li se zaljubio ili nisam. Fafa je priala o stvarima na temu "na je razred prava ludnica" a kako ju je prijateljica iz razreda Dejlan poticala govorei joj: daj ispriaj jo i ovo, daj jo i ovo, kad su sve prie napokon zavrile, ve sam se skuhao na suncu, i k tome sam jo uvijek bio neodluan. Da ne bi pomislili kako sam divljak koji ne zna za alu, kasnije sam i ja odluio podijeliti s njima koju od takvih debilnih pria, pa sam im detaljno prepriao kako smo u naoj koli iz ravnateljeve sobe ukrali ispitna pitanja, ali im nisam rekao koliko smo novaca zaradili tako to smo ta pitanja prodali glupoj bogatakoj djeci jer bi sve krivo shvatili, i ta moja mala akcija na koju sam bio prisiljen jer nemam bogatog oca koji bi mi za roendan ili koji drugi besmisleni dan poklonio ovaj Omega sat na mojoj ruci uinila bi im se runom, mada njihovi oevi od jutra do mraka vrte iste takve poslove. Uto smo zauli strahovitu buku motornoga amca koji se pribliavao. Svi su se okrenuli i pogledali. Shvatio sam da je taj koji dolazi Fikret. Pribliio se velikom brzinom, kao da e udariti u mol, a onda zastao podigavi val. Tekom je mukom iziao na kopno. "Kako ste, ljudi?" pitao je i kratko me odmjerio. "Da vas upoznam" rekao je Vedat. "Metin, Fikret!" "to pijete, narode?" pitala je Dejlan. Svi su traili Coca-Colu. Fikret ak nije ni odgovorio, samo je napuio usne i odmahnuo rukom u smislu: nisam dobro, ljut sam... Pogledao sam, ali nisam uspio shvatiti je li se Dejlan zbog toga zabrinula ili nije. Ali shvatio sam neto drugo: odavna ja znam takve igrae kao to je Fikret: taj izigrava osobnost! Ako si ruan i glup, jedino s brodom koji je bri
Page 44 / 301

od zvuka i autom koji je jo i bri moe izgraditi osobnost kako bi te djevojke primijetile. Dejlan je donijela sokove. S aama u rukama, dugo su sjedili i razgovarali: "elite li sluati glazbu?" "Kamo emo veeras?" "Pa rekla si da ima jednog Elvisa." "Imala sam. Gdje je onaj Best oj ElvisT "Ne znam." "Dosadno mi je." "to da radimo?" Kasnije su malo zautjeli kao da su se umorili od rijei i sunca koje je palilo, pa su opet progovorili, pa opet zautjeli, pa opet progovoriso li, pa zautjeli, a onda je iz skrivena zvunika zasvirala neka otrcana glazba, i ja sam pomislio kako bih sad ve i ja morao neto rei. "Ovo je jako banalna glazba, glazba za liftove" rekao sam. "U Americi se takva glazba slua samo na dugim putovanjima liftom." "Na dugim putovanjima liftom?!" Pitala si, da, ti, Dejlan, a ja sam ti odgovorio odmjeravajui te da bih procijenio na koji me nain slua i pretvarajui se da te ne odmjeravam, jer - da!, ve sam vjerojatno bio siguran da te volim, sramio sam se, ali sam govorio i sve sam ti objasnio, Dejlan. Objasnio sam koliko vano mjesto imaju ta putovanja liftom u ivotu Njujorana, rekao sam da Empire State Building ima 50 feeta i 102 kata, i da se s nje prua panorama koja obuhvaa 50 milja, ali nisam rekao kako jo nisam bio u New Yorku i kako nisam vidio tu panoramu, nego sam dodao kako prema enciklopediji Britannica, odnosno njezinu izdanju iz 1957. godine koje mi imamo u koli, New York ima 7.891.957 stanovnika te da je, prema istome izdanju, 1940. imao 7.454.995 stanovnika, nato je Fafa rekla: "ovjee! Sve je nabubao!" Tako je rekla, a kad si se i ti nasmijala, ja sam vam, da bih vam dokazao kako ja nisam od onih koji znanje stjeu trebanjem i da bih vam pokazao kakve su dimenzije moje inteligencije, rekao kako u trenutku mogu pomnoiti bilo koja dva dvoznamenkasta broja,
Page 45 / 301

samo recite. "Tono" podrao me Vedat. "Ovaj momak je uasno pametan, to zna cijela kola!" "Sedamnaest puta etrdeset devet?" pitala je Dejlan. Rekao sam: "833!" "Sedamdeset puta etrnaest?" "1008!" "Kako moemo znati da je to tono?" Bio sam uzbuen, ali sam se samo smjekao. "Da donesem papir i olovku?" Nisi mogla izdrati moj iritirajui smijeak, Dejlan, pa si skoila sa svoga mjesta i potrala medu onaj grozomorni namjetaj te se malo potom vratila s papirom s logom nekog vicarskog hotela, sa srebrnom olovkom u ruci i inatom na licu. "33x27=?" "89i" "I7X27 = ?" "513" "81x79 = ?" "6399!" "17x19 = ?" "323!""Nije, nego 373!""Pomnoi jo jednom, Dejlan, molim te!" "Dobro,da,323!""99x99 = ?""To je najlake: 9801!" Rasrdila si se, Dejlan, toliko da sam ti se gadio. "Stvarno, sve si natrebao!" Samo sam se smjekao i mislio kako one banalne i jadne knjige u kojima pie da sve ljubavi poinju mrnjom moda i govore istinu. Kasnije je Dejlan Fikretovim amcem skijala na vodi, a ja sam potonuo u razmiljanja o suparnitvu i vjerojatno sam odmah shvatio da u o tome razmiljati cijelu no, jer - k vragu!: sad sam ve i vjerujui mislio da sam se zaljubio. 6. Probudio sam se, ustao, zavezao kravatu i obukao jaknu i iziao. Mirno, blistavo lijepo jutro! Na granama vrane, vrapci. Pogledao sam u aluzine: sve su zatvorene; spavaju, sino su kasno legli. Gospodin Faruk je pio, a Nilgun ga je gledala. A Gospoda je odozgor neprestano neto dovikivala. Nisam ak ni uo kad se Metin vratio; da ih kripa ne bi probudila, polako sam pumpao vodu, zapljusnuo lice hladnom jutarnjom vodom pa uao unutra, odrezao dvije krike kruha, uzeo ih, otiao do kokoinjca i otvorio vrata. Kokoi su se uskokodakale i rastrale. Dva sam jaja kucnuo s uega kraja, popio ih i pojeo kruh. Skupio sam i ostala jaja, ostavio vrata kokoinjca otvorena i krenuo u kuhinju, kad gle!: Nilgun se probudila, uzela torbu, ode nekamo. Kad me je ugledala,
Page 46 / 301

nasmijeila se: "Dobro jutro, Redepe!" "Kamo ete ovako rano?" "Na more. Kasnije bude guva. Samo u ui i izii. Jesu li jaja iz kokoinjca?" "Jesu" rekao sam, i iz nekog razloga osjetio krivnju. "elite li ih za doruak?" "Moe!" rekla je, nasmijala se i otila. Pogledao sam za njom. Oprezna, izbirljiva, suzdrana maka. Na nogama sandale, noge gole. Kad je bila mala, imala je noge kao tapove. Uao sam i pristavio vodu za aj. I majka joj je bila takva. Sad je u grobu. Ii emo, pomolit emo se. Sjea li se majke? Imala je tri godine, ne moe se sjeati. Gospodin Dogan bio je kajmakam na Istoku, zadnja dva ljeta slao ih je ovamo. Metin bi joj bio u krilu, a ti pokraj nje, i tako bi tvoja majka sjedila u dvoritu, cijeli bi joj dan sunce udaralo u bijelo lice, ali bi se na kraju u Kemah opet vraala blijeda kakva je i dola. elite li sok od vinje, mlada gospodo, pitao bih je ja. Moe, hvala, Redepe, odgovarala bi, evo, stavite ga ovamo; u krilu joj je Metin i ja stavim, a kad nakon dva sata doem pa pogledam, iz velike je ae otpila jedva dva gutljaja. A onda doe Faruk, debeljuca, preznojen, mama, ja sam edan, i iskapi sve u jednom dahu. Aferim! Izvadio sam stolnjak i otiao ga prostrti, kad mi neto zamirisa: gospodin Faruk je sino po stolu prolio rakiju. Vratim se, uzmem mokru krpu, obriem. Voda je prokuhala, zakuhao sam aj. Ima i mlijeka od juer. Nevzatu u ii sutra. Pomislio sam na kavanu, ali sam se suzdrao i predao poslu. Zamislio sam se, prolo je vremena. Dok sam postavljao stol, siao je gospodin Faruk. Teak korak od kojega stepenice kripe, isti kao u njegova djeda. Zijevnuo je i neto promrmljao. "Zakuhao sam aj" rekao sam, "sjedite, donijet u vam doruak." Skljokao se u stolicu na kojoj je sino pio. "Hoete li i mlijeka?" pitao sam. "Ima masnog, dobrog mlijeka." "Moe, donesi!" rekao je. "Dobro e mi doi za eludac." Otiao sam u kuhinju: eludac. Otrovne vode koje se u njemu nakupljaju kad se neprestano pije, na kraju otvore rupu. Ako i dalje bude pio, umrijet e, rekla je Gospoda. uo si to je doktor rekao, zar ne? A gospodin Dogan gledao je preda se i razmiljao, i na kraju ovako rekao: kad mi glava prestane raditi, i bolje mi je da umrem,
Page 47 / 301

majko, ja ne mogu ivjeti a da ne mislim, a Gospoda je rekla: to tvoje nije razmiljanje, sinko, nego tugovanje, ali tad su ve bili zaboravili to znai sluati jedno drugo. A kasnije je gospodin Dogan umro, neprestano piui ona pisma. Na usta mu je krenula krv, isto kao i njegovu ocu, bilo je jasno da je od eluca, Gospoa je plakala izaglasa, i zvala mene, kao da sam ja neto mogao uiniti. Prije nego to je umro, skinuo sam mu krvavu koulju i obukao istu, izglaanu, umro je. Ii emo na groblje. Ugrijao sam mlijeko i lijepo ga nalio u alicu, do vrha. eludac je mraan, skriven svijet, samo ga poslanik Junus poznaje. Ja se sav najeim kad pomislim na tu mranu odaju. Ali moga eluca kao da i nema, jer si znam postaviti granice, nisam kao oni, znam i zaboraviti ono to treba zaboraviti. Kad sam mu odnio mlijeko, pogledam: stigla je Nilgun, kako brzo! Kosa joj je mokra, lijepa. "Da vam donesem doruak?" pitao sam. "Zar Baka ne silazi na doruak?" pitala je Nilgun. "Silazi" rekao sam, "na doruak i veeru silazi." "A zato na ruak ne silazi?" "Ne voli buku s plae" odgovorio sam. "Ruak joj nosim gore." "Priekajmo Baku" rekla je. "Kad se budi?" "Sigurno se odavna probudila" rekao sam. Pogledao sam na sat: pola devet. "Aha, da, Redepe" doviknula je Nilgun, "kupila sam kod bakala novine. Odsad u ujutro ja kupovati novine." "Kako elite" odgovorio sam, i krenuo gore. "I to e biti ako ih ti bude kupovala" poviknuo je odjednom gospodin Faruk."Doznat e koliko je ljudi ubilo koliko ljudi, koji su od njih bili faisti, a koji marksisti, i koliko njih nije imalo veze ni s im, i to onda?" Ja sam uao, penjao sam se stepenicama. emu ta urba, to elite zapravo, zato se ne moete zadovoljiti malim? Ti to ne moe znati, Redepe! Smrt! Razmiljam, bojim se, jer ovjek je znatieljan. Znatielja je poetak svake znanosti, rekao je gospodin Selahattin, razumije li, Redepe? Stigao sam gore, pokucao na vrata. "Tko je?" pitala je. "Ja sam, Gospodo", odgovorio sam i uao. Otvorila je ormar i prevrtala po njemu. Sad se pretvarala da e ga zatvoriti.
Page 48 / 301

"to je bilo?" pitala je. "Zato se dolje prepiru?" "ekaju vas na doruak." "I zato se prepiru?" Sobom se irio poznati miris njezina ormara. Udisao sam i prisjeao se. "Molim?" zbunio sam se. "Ne, ne, ale se." "Ovako zarana, za stolom?" "Ako vas to zanima, da vam odmah kaem, Gospoo: gospodin Faruk sad ne pije" rekao sam. "Tko jo pije ovako rano?" "Nemoj ih tititi!" odgovorila je. "I nemoj meni lagati! Ja odmah sve shvatim." Pogledala je u otvoreno krilo ormara. "Da vas odvedem dolje?" "Ne!" "Jest ete u krevetu? Da vam donesem pladanj?" "Donesi!" odgovorila je."A njima reci neka budu spremni." "Spremni su." "Zatvori vrata!" Zatvorio sam vrata i siao. Svake godine prije nego to krenemo na groblje ponovno prevre po ormaru kao da e u njemu nai neto to nikada nije vidjela i nikad odjenula, a na kraju opet odabere onaj udni, strani ogrta. Uao sam u kuhinju, stavio krike kruha da se zapeku i odnio im doruak. "itaj" govorio je gospodin Faruk Nilgun. "itaj da vidimo koliko danas ima poginulih." "Sedamnaest" rekla je Nilgun. "Eh, i kakav zakljuak iz toga moemo donijeti?" Pravei se da brata ne uje, nos je jo vie zabila u novine. "Niti tu vie ima kakva zakljuka, niti znaenja" rekao je gospodin Faruk pobjedniki. "Gospoa nee sii na doruak" rekao sam, "nosim vam vae." "Zato nee sii?" "Ne znam" rekao sam. "Prevre po ormaru." "Dobro, nama donesi." "Gospoice Nilgun" rekao sam, "kostim vam je mokar, nemojte tako sjediti, nahladit ete se. Hodite se gore presvui pa ete poslije itati novine..." "Pogledaj, nije te ni ula" rekao je gospodin Faruk."Ona je toliko mlada da jo uvijek moe vjerovati novinama. S uzbuenjem ita o ubijenima."
Page 49 / 301

Nilgun mi se nasmijeila i ustala. A ja sam siao u kuhinju. Vjerovati novinama? Okrenuo sam kruh i priredio pladanj za Gospou. Gospoa ita novine da vidi je li umro netko od njezinih poznanika, ona ne gleda imena izreetanih mladia, nego one koji umiru od starosti, u krevetima. Nosim joj pladanj. Ponekad se ljuti jer joj prezimena iz osmrtnica nisu jasna, razgovara sama sa sobom, a poslije ih izree iz novina. Ako nije jako ljuta, ponekad, dok sam ja pokraj nje, zbija ale na raun prezimena. To su izmiljena imena, samo ih je ejtan mogao smisliti, to znai takvo prezime? Razmiljao sam: prezime moga oca koje sam i ja naslijedio jest Karata8. Jasno je to znai. Ali za neka prezimena nije jasno to znae. Takvo je, eto, i od ovih. Pokucao sam, uao. Gospoa je jo uvijek pred ormarom. "Donio sam doruak, Gospoo." "Stavi ga onamo." "Odmah jedite, da se mlijeko ne ohladi." "Dobro, dobro!" odgovorila je. Ali nije gledala u doruak, nego u ormar. "Zatvori vrata." Zatvorio sam. Pa sam se sjetio kruha i siao trei. Dobro je, nije zagorio. Na pladanj sam stavio jaje za gospoicu Nilgun, i sve drugo za doruak, i odnio. "Oprostite, malko kasnim" rekao sam. "Zar Metin nee doi na doruak?" pitao je gospodin Faruk. Pa dobro! Opet sam se popeo, uao u sobu, probudio ga i rastvorio aluzine. Mrmljao je, siao sam, Nilgun je zamolila aj, otiao sam u kuhinju, nalio aj, a kad sam ga donio, pogledam: Metin je odmah siao, ve je i sjeo. "Odmah u vam donijeti doruak" rekao sam mu. "U koliko si se ti sino vratio?" pitao ga je gospodin Faruk. "Ne sjeam se!" odgovorio je. Na sebi je imao samo kupae gae i koulju. "Jesi li ostavio to benzina?" pitao je dalje gospodin Faruk. "Nita ne brini" odgovorio je, "ili smo drugim autima. Anadol je ovdje jako... ono." "to 'ono'?" pitala je Nilgun.
Page 50 / 301

"Ti itaj svoje novine!" rekao joj je. "Ja razgovaram s bratom." Uao sam donijeti mu aj. Stavio sam nove krike kruha da se zapeku. Odnio sam mu taman, jak aj. "elite li i mlijeko, gospodine Metine?" "Svi su pitali za tebe" rekao je. "to se to mene tie?" odgovorila mu je Nilgun. "Nekada ste bile najbolje prijateljice" rekao je Metin."Bile ste nerazdvojne, a sad si proitala nekoliko knjiga pa ih omalovaava." "Ne omalovaavam. Samo ih ne elim vidjeti." "Omalovaava. Ako nita drugo, mogla bi ih barem pozdraviti." "E, neu ih pozdraviti. I to onda?" odgovorila je. "elite li mlijeko, gospodine Metine?" pitao sam opet. "Vidi? Sva si u ideologiji. Jako si sirova." "Zna li ti to je uope ideologija?" odgovorila mu je. "Kako ne bih znao!" rekao je. "Imam sestru kojoj je mozak svjee ispran, svaki dan je gledam!" "Glupane!" "Hoete li i mlijeko, gospodine Metine?" "Djeco, smirite se" umijeao se gospodin Faruk. "Neu mlijeko" odgovorio je Metin. Potrao sam u kuhinju, okrenuo kruh. Isprali su joj mozak. Dok se iz svih mozgova ne iiste sva prljavtina, sva praznovjerja i lai, nema nam spasa, govorio bi gospodin Selahattin, zbog toga ja ve godinama piem, Fatma, zbog toga! Nalio sam si alicu mlijeka i otpio pola. Kad se kruh zapekao, odnio sam ga. "Dok se Baka na grobu bude molila, i vi se molite" govorio im je gospodin Faruk. "One molitve koje me je teta nauila, sve sam ih zaboravila" rekla je Nilgun. "Kako si ih brzo zaboravila!" dobacio je Metin. "Pusti, i ja sam zaboravio" rekao je gospodin Faruk. "Hou rei, samo podignite ruke kao i ona, da se ne alosti." "Ne brini, podii u" rekao je Metin."Meni takve stvari nisu problem." "I ti podigni, Nilgun, moe?" zamolio je gospodin Faruk. "I stavi neto na glavu." "Moe" odgovorila je. "Nije li to suprotno tvojim ideolokim uvjerenjima?" pitao je Metin.
Page 51 / 301

Ja sam opet krenuo gore. Pokucao sam na Gospodina vrata. Uao sam. Zavrila je s dorukom, sad je opet bila pred ormarom. "to je?" pitala je. "to hoe?" <:8 "Hoete li jo jednu alicu mlijeka?" "Neu." Dok sam uzimao pladanj, odjednom je zatvorila vrata ormara: "Ne prilazi!" viknula je. "Pa nisam krenuo prema ormaru, Gospodo", rekao sam, "vidite, samo u uzeti pladanj." "to rade dolje?" "Pripremaju se!' "Ja jo nisam uspjela odabrati..." rekla je i kao da se odjednom postidjela, pa se opet okrenula ormaru. "Pourite, Gospodo!" rekao sam. "Da nas ne uhvati vruina..." "Dobro, dobro. Zatvori vrata do kraja." Siao sam u kuhinju, stavio vodu za sue. Pio sam preostalo mlijeko i ekao da se voda ugrije; pomislio sam na groblje, i bilo mi je nekako udno: sjetio sam se i stvari i sprava iz veeraja. ovjeku nekad dode da zaplae, na groblju. Iziao sam, gospodin Metin je zamolio aj, odnio sam mu. Gospodin Faruk je puio i gledao dvorite, utjeli su. Uao sam i dovrio pranje sua. Kad sam opet iziao, gospodin Metin ve se odjenuo i siao. I ja sam se vratio, skinuo pregau, pogledao kako mi stoje kravata i sako, poeljao se pa se - kako to uinim i kad me berber poelja - sam sebi nasmijao u ogledalu, i iziao. "Spremni smo" govorili su. Popeo sam se. Hajde, i Gospoa se napokon odjenula. I eto, opet je na njoj onaj isti crni, strani ogrta; nekada je bila visoka, a sad je svake godine sve nia, pa joj se rubovi ogrtaa vuku po tlu, a ispod njega, kao njuke dviju znatieljnih lisica, vire iljasti vrhovi onih udnovatih cipela. Stavljala je maramu na glavu. Kad me je vidjela, kao da ju je bilo sram. Malo smo utjeli. "Preznojit ete se u tome po ovoj vruini" rekao sam. "Jesu li svi spremni?" "Jesu." Pogledala je po sobi, neto je traila, vidjela je da je ormar zatvoren, pa opet neto traila, a nakon to je opet pogledala u ormar, rekla je: "Hajde, vodi me dolje."
Page 52 / 301

Izili smo iz sobe. Vidjela je da sam zatvorio vrata, ali ih je i sama pogurala da se uvjeri da su zatvorena. Na poetku stepenica nije se naslonila na tap, nego na mene. Polako smo sili, proli kroz sva vrata. Prili su nam, a dok smo je smjetali u auto, upitala je: "Dobro ste zatvorili vrata, zar ne?" "Da, Gospodo" odgovorio sam, ali sam svejedno otiao i jo ih jednom pogurao da se uvjeri da su zatvorena. Na koncu je, Bogu hvala, sjela u auto. 7Moj Boe, kad je auto odjednom krenuo drmusajui nas, ja sam se razdragala kao da sam sjela u koiju iz djetinjstva, ali sam odmah pomislila na vas, jadni moji dragi u grobovima, pa mi se uinilo da u zaplakati, ali ne jo, Fatma, jer gledala sam kroz prozor automobila koji je, proavi kroz kapije, krenuo na ulicu, i ba sam pomislila hoe li to Redep sad ostati sam kod kue, kad auto stade i, nakon to smo malo priekali, stie i patuljak te se, uavi kroz druga vrata, i on uvue straga, i tad zauh: "Dobro si zatvorio vrata, zar ne, Redepe?" a dok je auto ponovno kretao: "Jesam, gospodine Faruk" i taman sam se lijepo naslonila u svom sjeditu kadli: "Bako, uli ste, zar ne, Redep je dobro zatvorio vrata. Pa nemojte opet, kao prole godine, poeti da su ostala otvorena..." i mada sam poela misliti na njih, ula sam da su dobro zatvorili tu kapiju na koju si ti, Selahattine, bio objesio mjedenu plou na kojoj je pisalo: "Doktor Selahattin" i "prima pacijente u te i te sate" ali od siromanih neu uzimati novac, Fatma, govorio si, elim se povezati s narodom, zasada, jasno, jo nemam mnogo pacijenata, nismo u velikome gradu, nego na zaboravljenoj obali, i osim nekoliko jadnih seljaka u to vrijeme, doista, i nije bilo nikoga drugog, a kad sada podignem glavu pa pogledam ove apartmane i duane i polugolu guvu - sauvao me Allah, ne gledaj, Fatma - i kakva je to buka, svi su zgurani, lee jedni na drugima, eto ti dehennema za kojim si udio, Selahattine, spustio se na zemlju, uspio si, ukoliko ti je, jasno, to bila elja, pogledaj ovu vrevu, bit e da si to elio, "Kako Baka gleda sa zanimanjem, zar ne?"
Page 53 / 301

0 ne!, ne gledam ja uope, ali tvoja neodgojena unuad, Selahattine, pita: "Hoemo li vas malo provozati naokolo da sve razgledate, Bako?" jer valjda misle da je i tvoja ista ena kao i ti, a to da misle, jadna djeca, tako su odgojena, jer, Selahattine, ti si uspio i svoga sina odgojiti tako da bude tebi nalik, a Dogan se nije zanimao za djecu: majko, njih e odsad odgajati njihova tetka, ja nisam u stanju, pa ako ih odgaja tetka, kakvi e biti nego ovakvi, dok im Baka ide na groblje, oni misle da sa zanimanjem promatra ove gadosti, ali nemojte tako misliti, evo, ne gledam vie, dok mi glava pada na prsa, otvaram svoju tanu, udiem staraki miris koji se iz nje iri, gurnem malenu ruku u njezin mrak pa izvuem maramicu da protarem suhe oi, jer sve su mi misli s njima, samo s njima, "Pa zato sad plaete, Bako, nemojte plakati!" ne znaju oni koliko sam ja vas voljela i koliko me u ovome sunanom danu slama pomisao na to da vi vie niste meu ivima; jo sam malo, sirotica, oi pogladila maramicom, i eto, dobro je, sad je dosta, Fatma, znam ja i trpjeti i suspregnuti se, ta cijeli mi je ivot proao u patnji, prolo je eto, zasad, dobro je, pogledajte: digla sam glavu, promatram: apartmani, zidovi, plastini natpisi, plakati, izlozi, boje, ali, evo, odmah se ponovno poinjem gnuati, aman Allah!, kakve gadosti, ne gledaj vie, Fatma, povukla sam se u svoje misli i svoje patnje, "Bako, kako je prije ovdje bilo?" 1 ne ujem vae rijei eda bih vam objanjavala, da bih vam ispripovjedila gdje su sada oni stari vonjaci, oni lijepi beskrajni vonjaci, nikoga jo nije bilo ovdje tih godina, tih godina dok ejtan jo nije bio obuzeo vaega djeda, pa bi u predveerja rekao: doi, Fatma, da proetamo, oprosti mi, zakopao sam se ovdje pa te nikamo ne mogu odvesti, enciklopedija me posvema iscrpljuje, ali to to nemam vremena ne znai da se namjeravam ponaati kao istonjaki despotski muevi, itekako elim zabaviti i usreiti svoju suprugu, dodi da barem malo proetamo kroz vonjake, pa emo i razgovarati, gle to sam danas sve proitao, smatram da se od znanosti ne smije odustajati i da je kod nas sve ovako bijedno
Page 54 / 301

upravo zbog neznanja, savreno mi je jasno da je nama potrebna renesansa, da nam je potrebno prosvjetiteljsko uskrsnue, preda mnom je strahovito velika dunost koju ne smijem zapostaviti, i zapravo sam zahvalan Talat-pai to me protjerao u ovu pusto gdje o svemu ovome mogu razmiljati i pisati, jer da nije bilo ove samoe i ovih praznih sati, nikada ja ne bih nadoao na ove misli, i nikada ne bih pojmio veliinu ovoga povijesnog poslanja, Fatma, pa i Rousseau je rekao da se do svih ideja dolazi po pustopoljinama, usred prirode, u samotnim etnjama, ali mi, eto, etamo u paru. "Marlboro, Marlboro!" Podigavi glavu, prepala sam se, kao da je htio ruku gurnuti u auto, ta zgnjeit e te, maleno dijete, i proli smo betonsko naselje, i napokon, hvala dragom Allahu, uli medu vonjake, s obje strane uzbrdice, "Uasno je vrue, nije li?" po tim smo vonjacima onih prvih godina etali Selahattin i ja, a kad bi nas ugledao pokoji od malobrojnih seljaka, zastao bi i pozdravio nas, tada se jo nisu bili poeli bojati. Gospodine doktore, ena mi je jako bolesna, biste li mogli doi, Allah vas nagradio; a ni on jo nije bio sluen kao kasnije: jadni su, Fatma, ao mi ih je, nisam naplatio, to da radim, ali kad je ustrebalo novaca, oni ionako vie nisu dolazili, i tada, moji prsteni i biseri, jesam li zatvorila ormar, zatvorila sam, "Bako, dobro ste, zar ne?" ama ne daju ovi ovjeku mira s tim svojim glupim pitanjima; maramicu sam malko prinijela oima; kako da ovjek bude dobro dok ide na grob rahmetli muu i sinu, meni je vas doista "Pogledajte, Bako, prolazimo pokraj Ismailove kue. Evo ova!" ao; ta gledaj ih to govore, to je, znai, epaveva kua, ali ja ne gledam, tvoje kopile, ne znam "Redepe, kako je Ismail?" znaju li oni i paljivo "Dobro. Prodaje lutriju." sluam, ne, ne, ti to ne uje, Fatma, "A kako mu je noga?" samo sam htjela sebe i svoga mua i sina sauvati od grijeha,
Page 55 / 301

"Kao i prije, gospodine Faruk. Hrama." zna li itko da u tome ima moje krivnje, je li im "Kako je Hasan?" patuljak rekao, a kako su i oni, kao i njihov djed i otac, "Slabo mu ide kola, pao je engleski i matematiku. A nema ni posla." borci za jednakost, doi e i rei e mi: Bako, oni su, doznali smo, nai strievi. Mi to, Bako, uope nismo znali, ali - hajde, Fatma, prestani misliti o tome, zar si ovamo dola da bi o tome mislila, samo, jo nismo stigli, ja u se rasplakati, poela sam brisati oi, na ovaj dan tako bolan za mene, ovi su sjeli u auto pa brbljaju kao da smo krenuli u etnju, nekada smo, dodue, znali, jednom u sto godina, provozati se; jednom je dola jednoprena koija pa smo Selahattin i ja sjeli i polako se, uz kripu, povezli dugom uzbrdicom: kako smo ovo dobro uinili, Fatma, toliko radim za enciklopediju da za ovakve stvari ne mogu nai vremena, da sam barem ponio i bocu vina i kuhanih jaja, pa bismo sjeli na livadu, ali samo da se nadiemo svjeega zraka, zbog prirode, a ne da se kao ovi nai po turski prede-ravamo dok ne puknemo, kako se samo lijepo vidi more odavde!, ovo u Europi zovu "piknik" oni sve ine s mjerom, Fatma, i mi emo jednoga dana inallah biti takvi, moda to nee doekati naa djeca, ali unuad, a bit e ih i curica i djeaka, inallah, "Stigli smo, Bako, pogledajte, stigli smo!" tada e, kad znanost i kod nas zavlada, nai unuci ivjeti ovdje sretno i nee biti nikakve razlike izmeu nas i Europe, moja unuad, doi e mi na grob; evo ih, Selahattine; kad se auto ugasio, srce mi je bre zakucalo, kako je tiho ovdje, cvrci na vruini, smrt u devedesetoj godini, izili su i otvorili vrata: "Doite, Bako, dajte mi ruku!" tee je izii iz ove plastine kutije nego iz koije, sauvao me dragi Allah, ako padnem, na mjestu u umrijeti pa e me odmah i pokopati, moda bi se i obradovali, 6a "Eto ga! Uhvatite me pod ruku i naslonite se, Bako" a moda bi se i alostili, ali odakle mi sad to, grijeh je misliti tako, izila sam, drali su me pod ruku s obje strane i polako smo napredovali izmeu
Page 56 / 301

niana, i - nek' mi dragi Allah oprosti - ja se ovoga kamenja bojim, "Jeste li dobro, Bako?" u sparini, bez ikoga, naputeni, u mirisu sagorjele, suhe trave, i ja u se jednoga dana nai ovdje, "Gdje je ono bio?" i ja u sii u grob, ali nemoj sad misliti, Fatma, "Na ovu stranu, gospodine Faruk!" ta gledaj ga, jo uvijek pria taj patuljak, da dokae kako mjesto na kojemu lee zna bolje od unuadi, jer ja sam njegov sin, zar to hoe rei?!, ali kad su i ostali ugledali grob svoga oca i - doista, na nju sam gotovo zaboravila - svoje majke, "Evo ovdje!" ja sam "Doli smo, Bako, evo ovdje!" ah, moje srce, sad u se rasplakati, eto tu ste, siroti moji, pustite mi ruke, ostavite me samu s njima; obrisala sam oi maramicom, i kad sam vas ugledala ovdje, moj Boe, zato i mene nisi uzeo, ali to je grijeh, znam, ja se nikada, nijednom nisam priklonila ejtanu, ali nisam vas sad dola optuivati, plakat u, ispuhala sam nos, a kad sam na trenutak zadrala dah, ula sam cvrke te sam, spremivi maramicu u dep, podigla ruke da za vas prouim Fatihu, uim, uim, gotovo, podignem glavu, pogledam, hajde, i oni su podigli ruke, aferim, Nilgun se lijepo pokrila, ali to mi se gadi ovaj patuljak i njegovo prenemaganje, nek' mi dragi Allah oprosti, ne mogu shvatiti da se netko moe ponositi time to je kopile, kao da te on, Selahattine, voli vie od svih nas, pa se i moli vie nego mi; koga ti to misli obmanuti tom svojom glumom, da sam barem ponijela tap, gdje li sam ga ostavila, jesu li pozatvarali vrata, ali sad nisam dola misliti o tome, nego o tebi, pod ovim samotnim i naputenim kamenom, ah, jesi li ikada pomislio kako u jednoga dana doi i na ovom kamenu podignutom nad tobom proitati: DOKTOR SELAHATTIN DARVINOGLU' 1881-1942 FATIHA ZA NJEGOVU DUU Maloprije sam, eto, i prouila Fatihu, ali ti si ionako prestao vjerovati pa ti se dua sad previja u dehennemskim mukama, Gospode, o tome ne elim ni misliti, ali zar je to moja krivnja, koliko god da sam govorila da se pokaje, ti si me, zar ne, ismijavao:
Page 57 / 301

budalo enska, gusko nerazumna, i tebi su, kao i svima drugima, isprali mozak, niti ima Allaha, niti onoga svijeta, drugi je svijet bestidna la koju su izmislili kako bi nas na ovome svijetu stjerali u red, i osim onih skolastikih laprdanja nemamo nikakvih drugih dokaza u prilog Al-lahova postojanja, postoje samo injenice i stvari, a njih i veze medu njima moemo spoznati, i moja je dunost cijelome Istoku objasniti da Allaha nema, slua li me, Fatma - ali grijeh je, nemoj sad misliti 0 tome, sad elim misliti o tebi iz onih prvih dana, dok te jo nije bio obuzeo ejtan, ne samo zato to se pokojnih treba spominjati po dobru, nego i stoga to si u to vrijeme doista bio dijete, i, kako je 1 moj otac govorio, imao sjajnu budunost, nije li mirno i pokorno sjedio u svojoj ordinaciji, sjedio je, ali sam Allah zna to je radio onim jadnim bolesnicima, ali dolaze i otkrivene, ofarbane gospoe pa se onamo zatvaraju, i muevi dolaze s njima, a ja sam, u sobi do ordinacije, nespokojna, nemoj to krivo protumaiti, Fatma, da, da, moda se sve to nas je snalo i dogodilo zbog njih, i tek to se smjestio ovamo i pridobio aicu muterija - on je govorio "pacijenata" - jer to je doista bilo teko, i gle, Selahattine, tu ti dajem za pravo, nekoliko ribara na obali i dangube iz udaljenih sela to drijemaju u kavani na oku naputena pristanita, a kako bi se oni i razboljeli na tom istom zraku, pa ako se i razbole, ne znaju da su bolesni, ako i znaju, ne dolaze, a tko bi uope i doao, nekoliko kua i nekoliko zatucanih seljaka; ali unato tome, uspio je razglasiti svoje ime, pa su bolesnici dolazili ak iz Izmita, najvie ih je bilo iz Gebzea, a bilo je i onih koji su iz Tuzle dolazili amcima, i tek to je krenuo zaraivati, poeo je nasrtati na bolesnike, moj Boe, a ja bih sluala iz pokrajnje sobe: ime si to namazao ranu, prvo sam je pokrio duhanom, gospon doktore, a onda omotao suenom kravljom balegom, aman!, pa otkud time?!, pa to su bapske vradbine, sad postoji neto to se zove znanost, dobro, a to je s ovim djetetom, ima vruicu, gospon doktore, ve pet dana, zato ga niste prije donijeli, bila je oluja, gospon doktore, zar niste vidjeli, zaboga, umalo ste ubili to dijete, a to emo, ako mu je Allah tako namijenio, to mi moemo; ma kakav Allah!, nema Allaha, mrtav je Allah - moj Boe,
Page 58 / 301

pokaj se Selahattine; kakvo kajanje, glupa eno, barem ti nemoj trabunjati kao ti jadni seljaci, stidim te se, sve se nadam i govorim kako u tolike ljude privesti pameti, a jo ni vlastitoj eni nisam uspio u glavu utuviti dvije pametne, kako si beznadno glupa!, ako nita drugo, barem shvati da si glupa pa vjeruj meni; a kad sam rekla da e i tih nekoliko pacijenata rastjerati, postao je jo gori, valjda meni u inat; sluala sam u pokrajnjoj sobi, gle to sve govori nekoj jadnoj eni koja je, skupa s muem, prevalila ogroman put ne bi li joj dao kakav lijek, neka se skine do pojasa, kae, ivcira me, ti si joj valjda mu, glupi seljae, hajde, ti joj reci, nee se skinuti, dobro, onda nema ni pregleda, gubite se, ja se neu pokoriti tim vaim besmislenim praznovjerjima, aman, gospon doktore, nemojte tako, dajte kakav lijek, ne, ako se tvoja ena ne skine, nema nikakva lijeka, gubite se, sve su vas obmanuli laima o Allahu - pokaj se, da si barem utio, Selahattine, ako nita, barem s njima nemoj tako razgovarati, ne, ja se nikoga ne bojim, ali pogledaj, tko zna to mi sve iza leda govore: taj doktor ne priznaje Allaha, ne idite k njemu, taj je ovjek sam ejtan, ta vidjeli ste, zar ne, onu lubanju na njegovu stolu, a soba mu je puna knjiga i udnih arobnjakih sprava, poveala to od buhe prave devu, cijevi iz kojih se pui, ima i abljih crkotina pri-bodenih iglama, nemojte ii k njemu, koji bi razuman ovjek, ako ba ne mora, duu povjerio tom bezvjerniku, taj bi ovjek - sauvao nas Allah - i zdravoga razbolio, tko prekorai preko njegova praga, spopadnu ga dini; jednom je nekom bolesniku koji je doao ak iz Jarimde rekao kako mu se ini da je razuman ovjek i kako mu se dopao, pa evo ti ova knjiica, itaj je u seoskoj kavani, rekao je, u njoj sam napisao kako se treba boriti protiv tifusa i suice, k tome sam napisao i da Allaha nema, idi pa nek' se barem tvoje selo spasi, kad bih u svako selo mogao poslati jednoga pametnog ovjeka kao to si ti, i kad bi taj ovjek svaku veer cijelo selo okupio u kavani pa im proitao makar i koji redak iz moje enciklopedije, ovaj bi se narod spasio, ali prije toga, ah!, moram dovriti tu enciklopediju, a njoj se, to dalje, sve manje vidi kraja, k vragu, a nema ni novaca, Fatma, oni tvoji dijamanti, prstenje, kutija - jesu li dobro zatvorili vrata, nisu, sigurno nisu - jer vie nije imao straha ni pred ime, i
Page 59 / 301

osim nekoliko beznadnih bolesnika, i nekoliko oajnika koji bi se pokajali tek to bi uli u dvorite pa bi se vraali koraajui natrake, u strahu da ne razljute ejtana, bolesnici su posve prestali dolaziti, ali tebe to, Selahattine, uope nije uzrujavalo, moda i zbog mojih dijamanata; bolesnici vie uope ne dolaze, i dobro je da je tako, govorio si, jer kad ugledam te budale, pobjesnim, ne mogu podnijeti to beznae, teko je vjerovati da e od tih ivotinja ikada itko napraviti ljude, nedavno sam jednoga u razgovoru upitao koliko iznosi zbroj stupnjeva unutarnjih kutova trokuta, mada sam, jasno, znao da taj jadni seljak koji u ivotu nije ni uo za trokut takvo to ne moe znati, ali sam uzeo papir i olovku pa mu lijepo objasnio, da vidim koliko im lei matematika, rekoh, ali nisu ti jadnici krivi, Fatma, drava nije uinila nita kako bi im pruila dobro obrazovanje, moj Boe, dva sam mu sata objanjavao i slomio se ne bi li shvatio, a on me gledao tupo, i jo sa strahom, ah, glupa eno, gledao me eto ba tako kako me ti sad gleda, pa to me gleda kao da si ugledala ejtana, jadni stvore, ja sam ti mu - da, ti si ejtan, Selahattine, i gle, sad si u dehennemu, u vatri, meu uvarima dehennema i kljuajuim kazanima, ili je smrt onakva kakvom si je ti opisao: otkrio sam smrt, Fatma, rekao je, sluaj me, ovo je vanije od svega drugoga, smrt je toliko strana, ne mogu izdrati; pomislivi kako ti sad izgleda u grobu, uplaila sam se i "Je li vam dobro, Bako?" odjednom mi se zavrtjelo u glavi, pomislila sam da u pasti, ali ne brini, Selahattine, ako i ne eli, ja u jo jednom "Ako hoete, sjednite malo onamo, da doete k sebi." prouiti Fatihu, utite!, uutjeli su, sluam auto koji prolazi cestom, pa cvrke, i gotova Fatiha: amin!, izvadim maramicu i obriem oi, i onda odem; ti si mi zapravo cijelo vrijeme u mislima, sine moj, ali prvo da ti oca izvuem odande, rekoh, ah, moj jadni, nerazumni, zlosretni moj sine, KAJMAKAM DOGAN DARVINOGLU I915-i967 FATIHA ZA NJEGOVU DUU dobro, prouit u je, moj bespomoni, nesretni, uvrijeeni, nevoljni siroiu, prouit u je za tebe, amin!, i ti si ovdje, aman Allah!, uinilo mi se na trenutak kao da nisi umro, i gdje je moja maramica,
Page 60 / 301

ali i prije nego to mi je ruka dospjela, pogledajte kako sam poela jecati "Bako, Bako, ne plaite!" tresui se, i da me nisu dohvatili, sruila bih se u jecajima na zemlju; pomislih, Gospode, kako sam ja nesretna, sueno mi je da sinu dolazim na grob; to sam ti uinila da me tako kanjava; znam, ne smijem tako misliti, ali ja sam uinila sve to sam mogla, zar sam ikad poeljela da me ovo snae, sine moj, Dogane moj, nisam li ti toliko puta rekla da od svoga ivota napravi to god eli, samo da ne nalikuje ocu, koliko sam ti puta tako rekla; nisam li te, srce moje, dala u internat, samo da njega ne uzme za primjer, mada tad ve uope nismo imali novaca; nisam li te poslala u najbolje kole skrivajui pred tobom da nau kuu na nogama dri jo samo prstenje, biseri i dijamanti iz one kutije koju su mi rahmetli baka i djed dali u miraz; vraao bi se u kasna subotnja popodneva, a pijani te otac ne bi doekao na kolodvoru, i ne samo da nije mogao zaraditi ni prebijene pare, nego je od mene nastojao izvui novac za objavljivanje one svoje enciklopedije koja nije nita drugo doli ista hula, i dok sam se ja za zimskih noi u samoi tjeila kako mi se, ako nita drugo, sin koluje u francuskim kolama, jednoga dana pogledah, kadli: avaj!, zato nisi i ti poput njih bio inenjer ili trgovac, nego si se upisao onamo, zar e biti politiar?; znam, ako poeli moe biti i ministar, ali nije li teta nekoga poput tebe; majko, ova se zemlja samo politikom moe popraviti, i nisam mu stigla rei ni: zar je tebi pripalo, nerazumni moj sine, da popravlja dravu, a on se ve poeo na praznike vraati umoran i zamiljen, moj Gospode; kakve sam ja crne sree, ak je odmah nauio i zabrinut hodati gore-dolje, ba kao njegov otac, i gle, tako si mlad, a ve pui, emu taj jad, taj emer, sine, govorila bih ja, a ti odgovarao: zbog domovine, majko; i nisam li ti punila depove novcem ne bi li naao pravi put: idi u Istanbul, pa hodaj, zabavljaj se, etaj s djevojkama i nemoj misliti, nego se razvedri, nisam li ti, kriom od oca, dala moje ruiaste bisere i rekla: nosi to u Istanbul, prodaj pa se provedi, i kako sam mogla znati da e onu prozirnu i blijedu, slabanu djevojku odmah oeniti i dovesti u kuu; nisam li te savjetovala da ivi punim
Page 61 / 301

pluima, sine, i govorila da se, ako nita drugo, barem na tom poslu pokua zadrati, moda e te postaviti za poslanika, neka si kajmakam, gle, sad e na tebe red da postane valija; ne, majko, vie ne mogu izdrati, sve je to odurno, runo, majko; jao, jadno edo moje, zato i ti, kao i svi drugi, ne moe lijepo od kue na posao i s posla kui, ali znam, rekla sam jednoga dana, rasrdila sam se pa sam rekla: jer si lijenina i kukavica, eto zato!, isti si kao tvoj otac, nema hrabrosti za ivot ni da se pomijea s ljudima, zar ne, lake ih je, dakako, optuivati i sve ih mrziti; nije tako, majko, ne, ti ne zna, svi su odurni, ne mogu vie izdrati ni kao kajmakam, tamo s jadnim seljacima, bijednom sirotinjom, tako i tako postupaju i tako ih unitavaju, a i ena mi je umrla, neka djecu uzme njihova tetka, a ja u dati otkaz i ovamo se doseliti, molim te, majko, nemoj se u to mijeati, ja u ovom mirnom kutku ve godinama o tome mislim, "Hajdemo, Bako, ve je jako vrue!" elim sjesti i u samoi pisati o istini; ne, ne mogu to dopustiti, "Priekajte jo malo, gospodine Metine." ne moe ovdje ostati, idi pa se lijepo ukljui u ivot, Redepe, nemoj da bi mu sluajno davao hrane, odrastao je ovjek, neka svoj kruh zaradi svojim rukama; nemoj, majko, molim te, nemoj me u ovim godinama sramotiti "Kad bi barem netko malo poistio te grobove..." pred svijetom; utite, stid vas bilo, ne date mi mira ni da s vaim ocem provedem koji trenutak, pa vidim i ja prljave ivotinjske tragove po grobovima, zar nam je ovako bilo sueno, ali ja sam te tada pitala pije li, utio si; sine, zato, ta jo si mlad, hajde da te jo jednom oenimo; dobro, a to to namjerava raditi ovdje od jutra do mraka, u ovoj pustoi?; uti, zar ne, ah, znam, i ti e kao i tvoj otac sjesti pa poeti pisati one besmislice, uti, tako je, nije li tako, ah, sine moj, kako da te nauim da nisi ti odgovoran za sve 70 krivnje i grijehe i nepravde; ja sam jadna i neuka ena, gle, sad sam bez ikoga svoga, izruguju se sa mnom, a da vidi ovaj bijedni ivot kojim ivim, i koliko sam nesretna, kako plaem, pokrila sam lice maramicom i pognula se, "Dosta je, Bako, dosta je, nemojte vie plakati. Opet emo doi..."
Page 62 / 301

moj Boe, kako sam ja nesretna, hoe me odvesti; ostavite me na miru sa sinom i rahmetli muem, da s njima ostanem nasamo, da legnem na grob, ali nisam legla, ne, Fatma, gle, i unuad ti se saalila, vidjeli su, eto, koliko si nesretna i jadna, u pravu su, pa jo po ovoj vruini, hajde da bar jo jednom prouim Fatihu, pomislih, ama kako me ovaj runi patuljak glupavo i pokvareno gleda, ne daju ovjeku mira ni trena, ejtan je posvuda, kao da je iza ovoga zida legao pa iz zasjede vreba kako bi nas zavadio, dobro, evo, zadnji put, "Bako, pa jako vam je loe, idemo!" Fatiha, kad sam podigla ruke, pustili su me pa su i oni podigli, da prouimo zadnji put, uimo, prolaze auti, kako li je samo vrue, dobro da nisam obukla i vestu, u zadnji sam je as vratila u ormar, i zakljuala, u praznoj kui, sauvao nas Allah, ako nije uao lopov, kako je ovjek rastresen, ali ti e mi oprostiti, amin!, mi sad "Naslonite se, Bako!" idemo, zbogom, jao, pa i ti si tu, kako su me zbunili ovi, GUL DARVINOGLU 1922-1964 FATIHA ZA NJEZINU DUU ali sad me, eto, odvode, a ionako nemam snage stati i na ovoj vruini jo jednom prouiti, dok sam uila za njih, i za tebe sam, malena, bijela, blijeda djevojko; svidjela si se mome Doganu pa te doveo da mi poljubi ruku, a naveer tiho doao u moju sobu: kako si, mama, a to da kaem, sinko, ta nejaka, ta blijeda djevojka, rekla sam, i odmah sam znala da nee poivjeti, roditi troje djece za tebe je bilo dovoljno, istroila si se, sirotice, jela si kao maka, s ruba tanjura dva-tri zalogaja, a kad bih rekla: daj da ti nalijem jo jednu kepiju, keri, samo bi, ne znajui to e, bezizlazno rairila 7T oi: ta malena, blijeda nevjesta koja se bojala hrane, to je ona uope mogla zgrijeiti da bi joj sad trebala moja molitva; ne znaju jesti, ne znaju se prihvatiti ivota, znaju samo umrijeti lijui suze nad tuim nevoljama, siroad; gledajte, ja odoh jer su me uzeli pod ruku, "Jeste li dobro, Bako?" hvala dragom Allahu, vraamo se kui.
Page 63 / 301

72 8. Ba su odlazili kad je njihova baka poeljela pomoliti se jo jednom i tad je skupa s njom jedino Nilgun podigla ruke Allahu, jedino Nilgun, da: Faruk je izvadio maramicu veliku kao arav i brisao znoj, amida Redep drao je svoju "Gospodu" a Metin je ruke gurnuo u stranje depove traperica, vie mu se nije dalo ni pretvarati da se moli. Molitvu su na brzinu i bezvoljno priveli kraju, a onda se baka opet zanijela, pa su je s obiju strana uhvatili pod ruku i odveli. Kad su mi okrenuli lea, slobodno sam pruio glavu iza zida i bunja i lijepo ih pogledao: kakav smijean prizor: dok ju je s jedne strane drao onaj debeli div po imenu Faruk, a s druge patuljak koji mi dode amida, baka je, ogrnuta onim udnim, stranim ogrtaem, izgledala kao kakva zastraujua lutka u prevelikoj odjei, ali je svejedno izgledala i nekako smijeno. Ipak, nisam se smijao, i moda sam se, Nilgun, ak i uplaio, jer - bili smo na groblju, i pogledao sam onaj rubac koji ti tako lijepo pristaje, i tako ti lijepo ornata glavu, a zatim sam pogledao tvoje tanke noge. Kako udno: porasla si i pretvorila se u prekrasnu djevojku, ali noge su ti jo uvijek kao tapovi. A nakon to ste sjeli u auto i otili, ja sam se izvukao iz svoga skrovita, u koje sam se skrio da ne biste to krivo protumaili, pa sam i ja pogledao te tihe grobove: ovo vam je djed, ovo majka, a ovo otac, a ja sam vidio samo vaeg oca, sjeam ga se: dok bismo se mi igrali u vrtu, on bi ponekad provirio kroz aluzine iz svoje sobe i vidio bi da se igrate sa mnom, ali ne bi nita prigovorio. Prouio sam za njega Fatihu, i jo malo postajao besposleno, samo sam se kuhao na suncu i sluao cvrke, i mislio o nekim udnim stvarima, neke udne, tajnovite misli, stresao sam se i sav se zbunio, kao da sam popuio cigaretu. Pa sam iziao iz groblja, i sad idem, vraam se, matematika je na stolu ostala otvorena. Jer prije sat vremena sjeo sam za taj stol, i ba dok sam gledao kroz prozor vi ste proli uzbrdicom u bijelom anadolu, a kako sam medu vama spazio i baku, shvatio sam kamo idete; kad sam se sjetio groblja i grobova, nisam mogao ni misliti na dosadnu i glupu matematiku koja mi ionako ne ide u glavu, i rekoh: hajde da odem i da ih vidim, kad
Page 64 / 301

vidim to rade na groblju, smirit u se pa u se nakon toga vratiti i nastaviti s uenjem, a da ne bih majku bez razloga alostio, iziao sam kroz prozor i doao ovamo trei, i vidio vas, i eto: sad se vraam zadacima koje sam na stolu ostavio rairene. Gotov je pranjavi put, poinje asfalt. Obilaze me auti, neke sam pokuao zaustaviti, ali onaj tko vozi takav auto, nema ni trunke savjesti, jasno: prolaze jurei nizbrdicom to bre mogu, mene i ne primjeuju. Stigao sam do Tahsinove kue. Tahsin i njegova majka straga skupljaju trenje, a otac mu sjeo pod sjenicu pa ih prodaje, i kao da me i ne vidi. Nije ak ni podigao glavu da me pogleda: nisam ja od onih to dojure luksuznim autom sto na sat, pa zakoe i u auto ubace pet kila treanja po osamdeset lira, jasno... Da, ba sam namjeravao rei kako sam ja valjda jedini koji moe misliti i na druge stvari, a ne samo na novac, kad ugledah Halilov smetlarski kamion i obradovah se. Ili su prema dolje, digao sam ruku, stao je. Uao sam. "to ti radi otac?" pitao je. "A to bi radio?" odgovorih. "Prodaje lutriju." "Gdje prodaje?" "Dopodne ide po vlakovima." "A ti?" "Ja se jo kolujem. Koliko ovaj kamion moe najvie?" "Osamdeset" odgovorio je. "A to ti radi ovdje?" "Neto sam ivan" rekoh, "pa sam malo iziao." "E ako si ve u ovim godinama ivan..." 74 Nasmijali su se. Pred naom kuom poeo se zaustavljati. "Ne, ne" rekao sam, "idem do donje mahale." "to ima tamo?" "Imam jednog prijatelja, ne zna ga." Dok smo prolazili pokraj kue, pogledao sam u svoj otvoreni prozor. Prije nego to se otac oko podneva vrati i ja u se vratiti. Siao sam iz kamiona im smo uli u mahalu i krenuo brzim koracima kako Halil i njegovi ne bi pomislili da sam besposleni vjetrogonja. Hodao sam sve do pristanita i preznojio se kao pas pa sam malo sjeo i gledao more. Dojurio je neki motorni amac, na molu ostavio jednu djevojku i otiao. Gledajui tu djevojku, ja sam mislio na tebe, Nilgun: maloprije sam vlastitim oima vidio kako si
Page 65 / 301

ruke podigla Allahu: bilo je udno. Kao da doista s Njim razgovara. Knjiga kae: postoje aneli. Kasnije sam mislio: postoji i ejtan. I neke druge stvari. Kao da sam to mislio da bih samoga sebe zastraio: da se uplaim, da drhtim i osjetim krivnju pa se treim korakom uzbrdicom vratim kui i sjednem za matematiku, ali to u ionako uiniti. Kasnije. Sad u jo malo hodati. Krenuo sam. Kad sam doao do plae i uo onu zaglupljujuu graju i vidio onu hrpu mesa, opet sam pomislio na krivnju, grijeh i ejtana. Hrpa mesa koja se mie i nema mira: s vremena na vrijeme iz te se hrpe tromo uzdigne arena lopta za plau pa se opet vrati i izgubi meu njima; kao da se eli spasiti iz toga zla i grijeha, ali ene je ne putaju. Kroz ianu ogradu obraslu brljanom jo sam malo promatrao tu guvu i ene. udna stvar: ponekad elim uiniti neko zlo, stid me je, ali da ih barem malo povrijedim, tek toliko da me primijete: tako bih ih kaznio, i nitko ne bi slijedio ejtana, i moda bi se samo mene bojali. Bilo bi to ovako nekako: ja bih doao na vlast, a oni bi doli na pravi put. Poslije me je bilo sram, ba sam se zanio, pa sam, da zaboravim stid, pomislio na tebe, Nilgun. Ti nisi nita kriva. Jo u malo gledati tu oaravajuu vrevu, a onda nazad zadacima, pomislih, kadli: "to si se ti tu nabio?" upita me momak koji uva plau. "Zar je to zabranjeno?" odgovorim. "Ako e ui, idi tamo i kupi kartu" ree mi. "Ako ima kupae gae i novaca..." -7c "U redu" rekoh, "to neu. Odoh." I otiao sam. Ako ima novaca, ako ima novaca, koliko ima novaca: to sad ponavljaju umjesto Fatihe. Toliko ste odvratni da se ponekad osjeam samim samcatim: pola njih sramota je ljudskoga roda, a pola su idioti. Kad pone razmiljati, ovjek se boji te mase, ali, hvala Allahu, tu su i moji prijatelji: dok sam s njima, stvari se tako lako ne mijeaju, znam to je krivnja i to je grijeh, to je doputeno, a to zabranjeno, i ne bojim se: posve mi je jasno to treba initi. Samo, sjetio sam se kako su sino u kavani neprestano ponavljali akal, akal i rugali mi se, pa sam se rasrdio. Nema veze.
Page 66 / 301

Mogu ja i sam obaviti sve to treba obaviti, gospodo, mogu i sam hodati ovim putem jer znam kako treba. Vjerujem u sebe. Hodajui, stigao sam do vae kue, Nilgun, nisam ni primijetio, shvatio sam to kad sam ugledao onaj stari zid pokriven mahovinom. Dvorina vrata su zatvorena. Otiao sam i sjeo pod kesten s druge strane ceste, gledao sam u vae prozore i zidove i mislio to ti sad ondje radi. Moda jede, moda ti je na glavi jo uvijek onaj rubac, a moda si i prilegla. Uzeo sam nekakav tap i u pijesku uz rub ceste zamiljen nacrtao tvoje lice. Dok spava, lice ti je jo ljepe. Gledajui to lice, zaboravljam krivnju, i zlobu, i grijehe u koje sam vjerojatno do grla potonuo i pritie koji mi od svega toga izbijaju i mislim kako ja ne mogu biti grean, ja nisam jedan od njih, ja sam poput tebe, bezgrean. Poslije sam ovako mislio: da kriom udem u dvorite tako da me patuljak ne vidi i da se popnem na drvo pa preko zida udem u tvoju sobu poput make kroz otvoreni prozor, i da te poljubim u obraz: tko si ti? Zar me ne poznaje, nekada smo se igrali skrivaa, volim te, ja te volim vie nego to bi te volio bilo koji od onih elegantnih i bogatih momaka koje si ikada vidjela! Odjednom sam se rasrdio: lice na pijesku rastepao sam nogom i ustao, dosta mi je ovih glupih sanjarija, i ba sam krenuo kad ugledah ovo: Nilgun je izila iz kue i ide prema dvorinim vratima. Oni bi sve to krivo shvatili, sve bi okrenuli na zlo. Zato sam se odmah udaljio, vratima sam okrenuo lea. Kad sam zauo kripu, okrenuo sam se: izila si i ide: kamo? Zanimalo me, krenuo sam za tobom. Dok hoda, nekako se udno njie: kao da je muko. A kad bih -16 potrao i dodirnuo joj rame: zar me ne poznaje, Nilgun, ja sam Hasan, pa sjea se, dok smo bili djeca, igrali smo se u vaem dvoritu, nas dvoje i Metin, i poslije bismo ili pecati. Kad je dola do ugla, nije skrenula, ide dalje: zar ide na plau, zar e se i ti pomijeati s ostalima? Rasrdio sam se, ali sam je nastavio slijediti. Noge kao tapovi, a hoda brzo, emu ta urba, ili - da te moda netko ne eka? Nije zastala kod plae, skrenula je, ode uzbrdicom. Mogu
Page 67 / 301

pretpostaviti tko je taj koji te eka. Moda e sjesti u njegov auto, moda ima i motorni amac: slijedim te jer me zanima koje je od toga dvoga, jer znam da ti nisi nimalo drugaija od ostalih. Odjednom je ula kod bakala i nestala. Pred duanom je sladoledarov egrt; znam toga maka pa sam priekao podalje kako ne bi neto krivo pomislio. Ja ne volim sluiti bogataima. Malo potom Nilgun je izila i umjesto da krene dalje, okrenu se i krene putem koji ju je vodio pravo prema meni. Ja sam se u asu okrenuo i unuo: veem vezice na cipelama. Pribliila se s vreicom u rukama, pribliila se i pogledala me, bilo me je sram. "Zdravo" rekoh i ustadoh. "Zdravo, Hasane" rekla je,"kako si?" Malo je utjela. "Vidjeli smo te juer kad smo dolazili, brat te je prepoznao. Porastao si, ba si se promijenio." Malo je utjela. "ujem da ste jo uvijek gore, rekao nam je tvoj amida, tata ti se bavi lutrijom." Opet je malo utjela. "E, a to ti radi, reci neto, s koliko si proao?" "Ja?" rekoh. "Ja sam ove godine na ekanju" promucah na koncu. "ega?" "Ide li ti to na more, Nilgun?" "Ne" odgovorila je,"idem od bakala. Vodili smo Baku na groblje. Valjda joj je od vruine malo pozlilo pa sam ila kupiti kolonjsku vodicu." "Znai ne ide na onu plau?" "Prevelika je guva" odgovorila je, "ii u rano ujutro, dok nema nikoga." Malo smo utjeli. Onda se nasmijeila pa sam se i ja nasmijao mislei kako joj lice izgleda drugaije nego kad sam ga vidio izda# leka. Znojim se kao kreten. Mislit e da je od vruine. utim. Zakoraknula je. "Dobro" rekla je. "Pozdravi oca, moe?" Pruila je ruku pa smo se rukovali. Ruka joj je meka i laka. Ja sam se postidio svoje, mokre od znoja. "Hajde sretno!" rekao sam. Otila je. Nisam gledao za njom. Poput ljudi koji imaju jako vanoga posla, i ja sam krenuo nekamo, zamiljen. akon to smo se vratili s groblja, Baka je s nama dolje ruala,
Page 68 / 301

1 N a zatim joj je pozlilo. Ali nije bilo nita ozbiljno. Nilgun i ja smo se smijali i alili, kad nas ona odjednom mrko pogleda, i glava joj pade na prsa. Uzeli smo je pod ruku, odveli gore i stavili u krevet te joj zapea i sljepoonice namazali kolonjskom vodicom koju je Nilgun donijela. Nakon toga otiao sam u svoju sobu i popuio prvu cigaretu nakon jela. Kad smo shvatili da e s Bakom sve biti dobro, sjeo sam u anadol koji je na suncu prokuhao i krenuo. Nisam iao glavnom cestom, nego putem za Daridu. Potrudili su se pa su i taj put asfaltirali. Neka od stabala treanja i smokve jo su uvijek na svome mjestu. Ovamo sam kao mali s Redepom dolazio toboe u lov na vrane, a zapravo u etnju. Ono to smatram karavansarajem, trebalo bi biti neto nie. Po vrhovima su izgraene nove mahale, i jo se grade. U Daridi nisam vidio nita novo: desetogodinji Ataturkov spomenik! U Gebzeu sam odmah otiao kajmakamu. Kajmakam se promijenio. Prije dvije godine za tim je stolom sjedio neki trule sit ivota, a sad sjedi mladac koji bez prestanka igra i rukama i nogama. Nije uope bilo potrebe da prema unaprijed smiljenom planu iz torbe izvuem fakultetsko izdanje svoga doktorskog rada kako bih ga se dojmio, da kaem kako sam arhiv ve i ranije posjeivao te da je i moj pokojni otac bio kajmakam. Rekao mi je da idem za ovjekom kojega mi je dodijelio. Taj je momak nazvao Rizu kojega sam upoznao za prijanjih boravaka, ali ga nismo nali jer je bio otiao u dispanzer. Dok se Riza ne vrati, ja se odoh malo proetati, predloio sam. Proavi uskim prolazom ukraenim viseim kopriviima, iziao sam u ariju. Prvo sam krenuo prema dolje. Na ulicama nije bilo nikoga ivog. Jedan se pas mlatarao cestom, u eljezariji je neki ovjek popravljao plinsku bocu. Izlog papirnice nisam ni pogledao; skrenuo sam te sam, skrivajui se pod uskim sjenama pred duanima, otiao do damije. Zatim sam se vratio i sjeo pod platanu na malenome trgu, popio aj da se razbudim te, sluajui radio iz kavane, pokuavao zaboraviti na vruinu: bilo mi je drago to su me ostavili na miru, ba lijepo! Kad sam se vratio u kajmakamovo sjedite, Riza je bio doao; ugledao me je, prepoznao me i obradovao se. Dok on ne nade klju,
Page 69 / 301

ja sam morao napisati jednu molbu. Zajedno smo sili. Otvorio je vrata: odmah sam se sjetio mirisa plijesni, praine i vlage. Dok je brisao prainu sa staroga stola i stolice, malo smo porazgovarali. Zatim je otiao i ostavio me samoga. U arhivu u Gebzeu nema mnogo toga. Ono to ima, trag je onoga kratkog razdoblja dok je Gebze bilo sjedite kadiluka, razdoblja za koje je rijetko tko znao i jo se rjee zanimao. Veina dokumenata iz toga vremena poslana je u Izmit ili, kako se tada zvao, Iznikmit. A ovdje su u kutijama ostali zaboravljeni fermani, tapije, sidili i defteri: stoje pobacani jedni na druge. Prije trideset godina neki je gimnazijski profesor povijesti, koji je volio svoj zanat i k tome bio ponesen birokratskim nacionalizmom svojstvenim prvim godinama Republike, odluio unijeti reda u sve ovo, ali se pokolebao. Dvije godine ranije ja sam rekao da u nastaviti ondje gdje je on stao, ali sam odustao u tjedan dana. Od arhivista se trai i vie skromnosti nego od povjesniara. Teko je sad nai ovjeka koji bi, ako je imalo obrazovan, bio spreman na toliku poniznost. Ni moj profesor iz gimnazije nije bio od takvih: sate koje je proveo u arhivu odmah je s puno ara pretvorio u knjigu. Sjeam se da sam tu knjiicu, u kojoj je osim svoga i ivota svojih poznanika opisao i povijesne graevine u Gebzeu te vane osobe, itao uz pivo onih dana dok sam se svaao sa Selmom. Kasnije sam o toj knjiici priao nekim 8n kolegama na fakultetu pa su mi svi rekli isto: ne, nemogue je da u Gebzeu postoje takvi izvori! Uutio sam, a oni su ustvrdili kako u Gebzeu sigurno nema ni arhiva. Nekako mi je ugodnije raditi na mjestu za koje strunjaci ne znaju ni da postoji, nego u Vladinu arhivu meu etom zavidnih kolega. S uitkom prevrem komade papira pokrivene utim mrljama, pljesnive, poguvane i pohabane, udiui njihov miris. to ih due itam, sve mi se vie ini kako pred sobom vidim ljude koji su ih pisali, one koji su naredili da ih se napie, i one iji su ivoti barem dijelom povezani s onime to je zapisano. Moda u arhiv i nisam doao da bih nastavio tragom kuge - inilo mi se da sam to prole godine ovdje vidio - nego zbog toga uitka. Dok ih se ita, svenule hrpe papira poinju se razlistavati. Znate kako ono biva nakon
Page 70 / 301

duge vonje brodom kad se pone rijediti magla koja vas je cijelim putem zamarala i pojavi se djeli kopna pa vas zadivi svakim svojim stablom, kamenom i pticom? Tako se u mojim mislima, kako prevrem po ovim papirima, odjednom ukazu tisue ivota i pria koji su na njima isprepleteni. Tad se oraspoloim, uz zakljuak kako je, eto, povijest to to u mojoj glavi oivljava mnotvom ivota i u bezbroj boja. Kad bi me pitali da objasnim to je to, ne bih mogao objasniti. Jer to e ionako asak kasnije nestati, ostavivi za sobom samo udan okus. Tad u se uplaiti beznaa i besmisla i ponovno pokuati misliti o tome to mi je upravo izmaknulo. Zapalit u cigaretu i zamisliti se ne bih li to naao, ali k vragu, na ovakvim je mjestima zabranjeno puiti. Moda sam, itajui jedan sidil, pomislio da u taj osjeaj uloviti tako da zapisujem sve to proitam. Poeo sam pisati u biljenicu koju sam izvadio iz torbe. Stanoviti Delal tvrdi da mu je neki Mehmet psovao. Rekao mu je: "Ti si razmetljivac!" Meutim, pred kadijom je to porekao. Delal ima svjedoke koji se zovu Hasan i Kasim i tvrde: da, psovao je. Kadija je pak Mehmeta zamolio da se zakune. Mehmet to nije mogao. Datum toga dogaaja izbrisan je, nisam ga prepisao. Zatim sam proitavi prepisao kako je jedan Hamza nekoga Abdiju postavio za svoga staratelja. Zatim kako je preuzet rob ruskoga porijekla imenom Dimitrije. Njegov je gospodar bio Veli-beg iz Tuzle, i sad je odlueno da ga se opet vrati tome St gospodaru. Proitao sam i to je sve snalo pastira Jusufa uhapena zbog goveda koje je izgubio. Tvrdi da ga nije ni prodao ni zaklao. Izgubio ga je. Na kraju je njegov brat Ramazan jamio za njega pa je tako puten iz tamnice. Zatim sam proitao jedan ferman. Iz nekog razloga nareuje se da brodovi natovareni penicom ne pristaju u pristanita u Gebzeu, Tuzli i Eskihisaru, nego da idu pravo u Istanbul. Neki je Ibrahim rekao: "Ako ne budem iao u Istanbul, neka moja ena bude slobodna s tri rijei10" a kako doista nije iao u Istanbul, njegova je ena ustvrdila da je slobodna. Ibrahim pak tvrdi kako u Istanbul nije iao, ali namjerava ii, te da u svojoj zakletvi nije naveo koliko vremena treba proi. Zatim sam gledajui
Page 71 / 301

u koliinu aki zabiljeenih u zapisima pokuavao odrediti koliki je iznos nekih najmova koji su se davali eminu, ali nisam doao do sigurnoga zakljuka. Usput sam u biljenicu prepisao koliki je bio godinji prihod mnotva mlinova, vinograda, vrtova i maslinika. Dok sam to prepisivao, uinilo mi se da sva ta zemljita i vidim, ali vjerojatno sam se obmanjivao. Zatim sam proitao nekoliko zapisa vezanih uz lopovluke te sam, zakljuivi da sam sad ve posve ravnoduan, iziao zapaliti cigaretu. Dok sam u hodniku puio, pomislio sam kako bih, umjesto da sad tragam za podacima o kugi na koje sam nailazio i prole godine, mogao traiti i bilo koju drugu priu. Pitao sam samoga sebe kakva bi ta pria trebala biti. Ali to je bilo dosadno pitanje pa sam poelio razmiljati o neemu drugome, jer povijest nije isto to i pripovijetka. Osim fusnota mora postojati jo neto po emu se dobro historiografsko djelo razlikuje od zbirke pripovjedaka ili romana. Samo - to je to? Kroz prozor u dnu hodnika vidi se zid jedne kue iza kajmakamova sjedita. Pred tim zidom koji ovjeka navodi da se zapita to se iza njega zbiva, stao je kamion, vidim mu stranje kotae. Cigareta je gotova, ugasio sam je u pijesku u crvenome vatrogasnom kablu i vratio se unutra. Proitao sam albu nekog Kasima protiv stanovitog Ethema: dok je Ethem bio odsutan, Kasim je posjetio njegovu kuu i razgovarao s njegovom obitelji. Kasim ne tvrdi da je to la, ali kae da je iao samo zato da bi jeo gozleme, te da je polazei uzeo neto ulja. Neki 8? drugi dvojac sudi se zbog toga to su jedan drugoga povukli za bradu. Zatim sam prepisao imena sela oko Gebzea koja su Daferu i Ahmetu poklonjena zbog njihovih ratnih uspjeha. Pa tube stanovnika jedne mahale vezane uz tvrdnju da su dvije ene, Kevser i Kezban, prostitutke. Trae da se te dvije ene protjeraju iz mahale. Zatim sam proitavi prepisao i svjedoanstvo nekog Alija koje kae da se Kevser i ranije bavila tim poslom. Stanoviti Satilmi od nekog Kalendera trai dug od dvadeset zlatnika, ali Kalender taj dug porie. Djevojka po imenu Melek tvrdi kako ju je Ramazan neovlateno prodao Bahattin-begu, iako je bila slobodna.
Page 72 / 301

Zatim sam zapisao i ovo: djeak koji se zvao Muharrem iziao je iz kue uiti Kur'anske duzove, ali ga je otac Sinan uhvatio s Resulom. Otac tvrdi da je Resul njegova sina namamio te zahtjeva da se to istrai. Resul kae da je Muharrem doao k njemu, da su zajedno otili u mlin nakon ega je Muharrem, krenuvi u povratku traiti smokve, nestao u vrtovima. Nakon to sam prepisao i datum, razmiljao sam kakve su se to smokve prije etiri stoljea motale po glavi jednoga djeaka, i kakav je bio taj Resul koji je sanjario o djeaku koji je sanjario o smokvama. Zatim sam proitao i prepisao kako je uhvaen neki spahija koji se dao u hajduiju, pa naredbe vezane uz hitno zatvaranje mehana i kanjavanje onih koji piju vino, a zatim jo i ovo: krade, trgovake nesporazume, razbojnitva, enidbe i razvode... emu e koristiti ove prie? Ali sad nisam otiao na hodnik zapaliti. Nastojei zaboraviti kako bi te prie trebale neemu i koristiti, prepisao sam mnotvo brojki i rijei vezanih uz cijenu mesa. Uto mi je za oko zapela istraga o mrtvome tijelu pronaenom u kamenolomu. Radnici koje su tijekom istrage pritisnuli, opirno su prepriavali kako su proveli taj dan. Uinilo mi se kao da vidim taj dan, 23. redep 1028. godine, i tako sam se napokon uistinu razvedrio. Nekoliko sam puta paljivo proitao izjave radnika koji su sa svim pojedinostima govorili to su sve toga dana radili. Ovome uitku poelio sam dodati i cigaretu, ali sam se suzdrao i sve prepisao u biljenicu onako kako sam i proitao. To je potrajalo, ali kad sam zavrio, jo uvijek sam bio jako dobro raspoloen. I sunce se ve bilo spustilo, i nenametljivo obasjavalo rub podrumskoga prozora. Kad bi mi netko svakoga dana pred vratima ostavio tri obroka, kutiju cigareta i naveer malo rakije, ini mi se da bih pristao cijeli ivot provesti u ovom hladnom podrumu. Danas moda jo jasno ne razabirem, ali barem sam naslutio da neto postoji: iza ovih papira stoje prie nad kojima bi se moglo provesti itav ivot, a te e mi prie pokazati kopno koje se skriva iza magle. Tako razmiljajui, s veom sam sigurnou povjerovao i u sebe i u posao koji radim. Zatim sam, kao marljiv i posluan uenik, prebrajao koliko sam stranica svoje biljenice ispisao: tono devet stranica! Zakljuio sam kako sam time zasluio da se vratim
Page 73 / 301

kui i sjednem piti pa sam tako i krenuo. S/i 10. Sjedili smo kod Dejlaninih na molu, i ba sam namjeravao skoiti u more, ali - k vragu: nisam mogao, a da ih ne sluam. "to emo raditi veeras?" pitala je Gulnur. "Hajdemo smisliti neto novo!" predloila je Fafa. "Pa da. Idemo na Suadiju!" "to ima tamo?" Turgut e. "Glazba!" viknu Gulnur. "Glazbe ima i ovdje." "Pa dobro, onda ti reci to da radimo." Odjednom sam skoio u more i brzo zaplivao pomislivi kako u idue godine u ovo vrijeme biti u Americi; pomislio sam i na svoju jadnu mamu i tatu koji lee u grobu, i na slobodarske njujorke avenije, na crnce koji e po uglovima za mene svirati dez i one duge i beskrajne hodnike metroa i beskonane podzemne labirinte u kojima nitko nikoga ne gleda pa sam se tako oraspoloio, ali kad sam pomislio kako - ukoliko zbog brata i sestre ne doem do novaca - sljedee godine neu moi onamo, poeo sam se ivcirati, ali - ne, sad mislim na tebe, Dejlan: mislim kako sjedi na molu, kako si pruila noge, kako te volim i kako u te natjerati da me zavoli. Malo potom glavu sam podigao iz vode i pogledao iza sebe. Jako sam se udaljio od kopna, uhvatio me udan strah: oni su ondje, a ja u ovoj slanoj i stranoj tekuini punoj algi kojoj se ne vidi kraja. Uspaniio sam se i zaplivao kao da me goni morski pas, iziao iz mora i sjeo kraj Dejlan. Rekao sam neto, onako, samo nek' se govori. "More je ba dobro." "Pa brzo si iziao" rekla je Dejlan. Okrenuo sam se i posluao Fikreta koji je neto objanjavao. Govorio je o jednom od problema koji snalaze odrasle ljude: rekao je da mu je otac ove zime doivio srani napad pa je tako on morao preuzeti - da, da, sa samo osamnaest godina - sve poslove, i dok mu se stariji brat nije vratio iz Njemake, morao je upravljati svim tim poslovima i ljudima, i tako to. Zatim je, da bi dokazao kako e uskoro biti jo vaniji, dodao kako mu otac svakoga trenutka moe umrijeti, a ja sam rekao da su nai odavna umrli i da smo im jutros
Page 74 / 301

ili na grob. "Dajte, ljudi! Rastuili ste me" rekla je Dejlan, ustala i nekamo otila. "Hajdemo neto raditi!" "Da, hajde. Idemo nekamo!" Fafa je podigla pogled s asopisa koji je drala u rukama: "Kamo?" "Na neko zabavno mjesto!" rekla je Gulnur. "Idemo kod Tvrave!" predloila je Zejnep. "Pa tamo smo bili juer" rekao je Vedat. "Idemo onda u ribu!" Dejlan e. Turan je pokuavao otvoriti poklopac kreme za sunanje: "Ne moe u ovo doba." "Zato ne bi moglo?" "Idemo u Tuzlu!" "Uasno je vrue" rekao je Fikret. "Poludjet u!" rekla je Dejlan srdito i bezizlazno. "S vama se ba nita ne moe napraviti" zakljuila je Gulnur. "to, sad znai ne idemo nikamo?" pitala je Dejlan. Nitko nita nije odgovorio. Nakon duge tiine, Turan je ispustio poklopac kreme koji se dokoturao do Dejlanine noge i tu se prevrnuo. Dejlan ga je utnula, odletio je u vodu. "Krema nije moja, Hulijina je", rekao je Turan. 86 "Kupit u joj drugu" odgovorila je Dejlan, dola i sjela pokraj mene. Razmiljao sam volim li je ili ne volim; vjerovao sam da je volim: prazne, glupe misli nesnosne sparine... Turan je ustao i gledao u more s mjesta s kojega je poklopac pao. "Ne!" viknula je Dejlan i skoila s mjesta. "Nee ti ii po poklopac!" "Dobro, ti ga donesi." "Ja?" rekla je Dejlan. "Zato bih ja? Neka ga donese Husein!" "Ne lupetaj" odgovorio je Turan, "ja u ga dohvatiti." "Ja u" rekao sam, "maloprije sam iziao iz mora." Ustao sam. "Ba si dobar" rekla mi je Dejlan, "i razuman, i dobar" "Hajde, da vidimo" rekao je Turan. Pokazao je prstom kao da mi nareuje. "Neu!" rekao sam odjednom. "More je hladno." Fafa je prasnula u
Page 75 / 301

smijeh. Okrenuo sam se i vratio na svoje mjesto. "Hulija" rekao je Turan, "kupit u ti ja novu kremu." "Ne, ja u joj kupiti novu kremu" rekla je Dejlan. "Pa ionako je vie nije bilo" rekla je Hulija. "Svejedno, kupit u je. Koja je bila krema?" nastavila je Dejlan, te, ne ekajui odgovor, odjednom viknula: "Ljudi, zaboga, uinimo neto!" Mehmet je tad rekao da bi Mary htjela ii do otoka, nato se kod svih probudio onaj poniavajui osjeaj - elja da se udovolji Europljanima - i tako smo posjedali u amce.Ja i Dejlan sjeli smo u isti. Ona je odjednom potrala u kuu i vratila se s dvije boce. "Din!" viknula je. Kad se netko drugi proderao: "Glazba!" i Dunejt je otrao i iz kue donio onu runu kutiju i dva zvunika. amci su poletjeli uz stranu buku. Pramci su im se nadigli. Sema je zamalo pala, a kad su ubrzali, pramci su se spustili; za pola minute nali smo se na otvorenom moru, a ja sam ovako mislio: oni su bogati, mislio sam, svejedno im je hoe li se to slomiti, ogrepsti, istroiti, bogati su, voze amce etrdeset na sat, a ja se bojim, i to odurnim strahom, toliko da motam i rukama i nogama; Dejlan, volim te: ali 87 ne boj se, Metine, ti si pametan. Ja vjerujem u snagu inteligencije; vjerovao sam, da. amci su se pribliili otoku kao da e udariti u stijene, a potom odjednom usporili i stali. Vidio se samo vrh svjetionika s druge strane otoka. Odnekud se pojavio jedan pas, pa jo jedan crni, i jedan sivi; sili su na obalu trei i stali na stijene; lajali su na nas, razjareni. Boca dina ila je od ruke do ruke, niega drugog nije bilo, gutao sam ga kao da pijem otrov, edno. Psi su i dalje lajali. "Ovi su pobjenjeli!" viknula je Gulnur. "Nabij gas, Fikrete, da vidimo to e napraviti!" rekla je Dejlan. Kad je Fikret dodao gas, psi su krenuli u mahnitu trku oko otoka, kao i amci. Ovi u amcima razdraili su ih dernjavom i pjesmama, i to su psi bili bjenji, ovi su jo vie divljali, vritali su, zavijali, urlali, a ja sam mislio: svi su oni kreteni, ali, k vragu, ova mi je buka ipak zabavnija od vrue i mrtvake kue moje tetke, bogatija i ivlja
Page 76 / 301

od malenih, pranjavih soba, s radijima pokrivenim tabletiima. "Glazba! Pojaajte do kraja da vidimo to e napraviti!" Jo smo dva puta obili otok s glazbom pojaanom do kraja. Kad smo krenuli u trei krug, na trenutak sam pogledao u zapjenjeni trag iza amca i zaprepastio se: tamo daleko u tragu od pjene pojavilo se Dejlanino nasmijano lice! Ne razmiljajui ni asa, bacio sam se u vodu kao da skaem u straan san. im sam se naao u vodi, uhvatio me udan, gadan osjeaj: kao da emo Dejlan i ja ovdje umrijeti, a oni u amcima nee ni primijetiti. Moda sam se sjetio morskih pasa pa sam zato tako pomislio, ili zbog neopisive buke amaca koji bi nas u tome neredu mogli zgnjeiti, ili zbog onih pasa koji izgledaju kao gladni vukovi! K vragu sve! Nisam mogao misliti na Dejlan. Malo zatim, digavi glavu iz vode, pogledao sam i zaudio se: jedan od amaca usporio je i otiao do Dejlan, izvlaili su je. Nakon to su izvukli nju, doli su i po mene. "Tko je tebe gurnuo?" pitao me Fikret. "Nitko ga nije gurnuo" odgovorila je Gulnur, "sam se bacio." "Sam si se bacio? A zato?" "A tko je mene gurnuo?" pitala je Dejlan. Drei se za veslo koje mi je pruio Turgaj, pokuavao sam se 88 popeti u amac, i ba kad sam se gotovo popeo, Turgaj je veslo pustio pa sam opet pao. Kad sam podigao glavu iz vode, vidio sam da se nitko od njih ne pita to je sa mnom, i zaudio se. Smijali su se i zabavljali. Hvatajui se i prstima i noktima za amac, za njegovo tijelo od fiberglasa, nastojao sam se to prije izvui iz te strane osamljenike more, i opet sam sluao to oni govore. "Dosadno mi je." "Gle, Dejlan, Metin je za tobom skoio u vodu." "Gdje su psi?" pitala je Dejlan. Napokon sam se uvukao u amac, nestalo mi je daha. "Idite svi dovraga, nitko od vas ne zna to je zabava." "Bacit emo te psima!" "Pa ti nas poui, ako zna" rekao je Turgaj. "Idioti!" viknula je Gulnur.
Page 77 / 301

Pas koji ih je promatrao popeo se na vrh najblie stijene i zavijao. "Luak!" rekla je Dejlan gledajui kao zaarana u toga psa s bijelim, iljatim, sjajnim zubima. "Daj se jo malo priblii toj ivotinji, Fikrete!" "Zato?" "Zato!" "to hoe vidjeti?" Fikret je amcem polako krenuo prema psu. "to hoe od ivotinje?" pitao je Turgaj. "Je li mujak ili enka?" pitao je Fikret. Ugasio je motor. "Nesreooo!" viknula je Dejlan tako udno. Odjednom sam je poelio zagrliti, ali umjesto da je zagrlim, samo sam je pogledao pitajui se to bih trebao uiniti da me zavoli. Posve sam se zbunio i samo to nisam poeo skakati po tom amcu, to sam htio, i htio sam se derati iz sveg grla, tako sam se udno osjeao, i dok mi je s jedne strane bivalo sve jasnije da sam obian jadnik, s druge sam se strane sve vie cijenio i ponosio jer sam, eto, podlegao tom osjeaju o kojemu glupim i besmislenim velikim rijeima i uzvienim stihovima govore sve knjige i pjesme, ali to je bio prazan i nerazuman ponos, kao u tek osuneena djeaka; bilo mi je jasno da me taj ponos samo ini sve prosjenijim,i taj mi se osjeaj sviao,ali kako sam se bojao da u se sramiti vlastitih misli, poelio sam samoga sebe zaboraviti, a kasnije sam poelio privui svu panju, ali sam se sjetio da sam siromaniji od njih pa nisam mogao nai hrabrosti i izgovora da bilo to uinim. Kao da su mi i ruke i noge svezane, i da je na meni sirotinjska tijesna koulja pa me stie, ali rastrgat u je ja svojom pameu! Mahnitali su, galamili, a na pramcu drugog amca dvoje ih se navlailo i guralo u vodu. Poslije se taj drugi amac pribliio pa su na nas poeli bacati vodu vjedrima. I mi smo bacali na njih. Malo su se tukli veslima, kao da se igraju maevanja. Neki su pali u vodu. Boce dina bile su prazne. Fikret je jednu uhvatio i zavitlao na pse. Boca se rasprsnula na stijenama. "to se dogaa?" viknula je Dejlan. "Dosta je, hajde, vraamo se" rekao je Fikret. Pokrenuo je motor ne skupivi one u vodi. Drugi nas je amac stigao nakon to ih je pokupio. Pa su na nas bacili vjedro vode.
Page 78 / 301

"Utrka! Hajde, ivotinje, idemo se utrkivati!" Dva su amca neko vrijeme ili jedan uz drugog, a zatim su, nakon to je Gulnur vrisnula, poletjeli. Odmah je bilo jasno da e nas drugi amac prestii; Fikret nas je psovkama sve pozvao na pramac kako bi mogao jo vie ubrzati. Drugi su nas ubrzo prestigli, i dok su skaui slavili svoju pobjedu, Dejlan je, srdita, mokri runik smotala u loptu i bacila na njih, ali je pao u more. Odmah smo se vratili i stigli prije negoli je potonuo, ali kako ga nitko nije uzeo, amac je preko njega preao poput pegle i gurnuo ga duboko u vodu. Derali su se. Zatim su krenuli za putnikim brodom koji ide iz Daride za Jalovu, stigli su ga i obili dva puta galamei. Kasnije su poeli s igrom "sudaranje": dva amca stanu bok uz bok, sa strane povjeaju pojaseve za spaavanje i runike pa se bono sudaraju, kao auti. Na kraju su se punom brzinom zaletjeli medu plivae blizu obale. "to ako se dogodi nesrea?" promrmljao sam gledajui glave preplaenih plivaa koji su se razbjeali galamei. "Jesi li ti profesor?" izderala se Fafa. "Radi u gimnaziji, ha?" "to? Je li profesor?!" doviknula je Gulnur. "Meni se profesori gade!" rekla je Fafa. "1 meni!" dodao je Dunejt. "On nije ni pio" rekao je Turan. "Pravi se pametan." 90 "Pio sam" odgovorio sam, "pio sam vie od tebe." "Ne moe se sve postii bubajui tablicu mnoenja!" Pogledao sam Dejlan, nije ula, nije mi zasmetalo. Nakon to smo se jo malo vozali, vratili smo se i uskoro stigli do mola kod Dejlaninih i pristali. Dok su se amci praznili, na molu sam ugledao enu od oko etrdeset pet godina, u kunom ogrtau: njezina majka. "Djeco, mokri ste kao mievi" rekla je. "Gdje ste to bili? Srce, gdje je tvoj runik?" "Izgubila sam ga, mama" rekla je Dejlan. "Pa kako to, smrznut e se." Dejlan je odgovorila nerazumljivim pokretom."Aha, da: mama, ovo je Metin!" rekla je zatim. "ivi u staroj kui, u onoj udnoj, tihoj
Page 79 / 301

kui." "U kojoj staroj kui?" pitala je njezina mama. Rukovali smo se, pitala me je to mi radi otac, a ja sam odgovorio i dodao kako u ii studirati u Ameriku. "Mi emo u Americi kupiti kuu. Ovdje vie nitko ne zna to nas eka. Koje je najbolje mjesto u Americi?" Rekao sam joj nekoliko informacija o geografiji, klimatskim uvjetima, stanju stanovnitva i neke druge brojke, ali nisam bio siguran slua li me jer nije gledala mene, nego moje gae i kosu, kao da postoje neovisno o meni. Kasnije smo malo porazgovarali o anarhiji i ovom loem stanju u Turskoj i tako to, kad se i Dejlan ukljuila: "Mama, je li to taj pametnjakovi sad tebe uhvatio?" "Kako si nepristojna!" rekla je njezina majka. Ali nije priekala da dovrim to sam htio rei, nego se pokupila. A ja sam tad otiao, sjeo na lealjku i razmiljajui promatrao Dejlan koja je ula u more pa izila, pa jo jednom ula u more i izila, i ostale. Kad su kasnije svi posjedali na lealjke, naslonjae i na beton, poela je ona nevjerojatna tromost pod suncem, a ja sam opet razmiljao. Pred oima su mi oivljavale ovakve stvari: zamislio sam sat ostavljen na betonu pred naim besmislenim i golim nogama opruenima iz lealjki: taj sat koji je leima okrenut bezlinom betonu oslukivao nau tiinu i rijei koje nisu imale ni poetka ni kraja ni sredine ni dubine, pa ak ni povrine, i tugaljivu i glupu glazbu, gledajui licem u nepomino sunce, pobrkao je malu kazaljku s velikom i morao priznati da vie nee moi nita mjeriti, da je zaboravio to je ono to je prije mjerio i da je izgubio vrijeme, i tako se misao sata vie nije razlikovala od misli kakva lakomislenika koji pokuava shvatiti o emu sat razmilja. Kasnije sam mislio kako Dejlan volim mislima nalik ovima. I jo sam do pola noi mislio o istim stvarima. 11. Netko mi je pokucao na vrata. Zatvorila sam oi, ni glasa nisam pustila, ali vrata su se otvorila. Bila je Nilgun. "Bakice, jeste li dobro?"
Page 80 / 301

Nita nisam rekla. Neka vidi moje blijedo lice i nepokretno tijelo pa nek' shvati koliko se muim. "Bolje ste, Bako, vratila vam se boja u lice." Otvorila sam oi i razmiljala, mislila sam kako me oni nikada nee razumjeti i kako e se samo smjekati s neiskrenom radou i plastinim boicama kolonjske vodice, a ja u uvijek biti sama sa svojim patnjama, sa svime to je iza mene, i sa svojim mislima. Dobro, pustite me na miru s lijepim, istim mislima. "Kako ste, Bako?" Ali ne putaju. Ja pak nita neu rei. "Dobro ste spavali. elite li togod?" "Limunadu!" prozborih odjednom, a kad je Nilgun otila, opet sam ostala sama s lijepom, istom milju: toplina nakon blagoga sna jo mi se zadrala na obrazima i u mislima: razmiljala sam o snu, o onome to sam sanjala: djevojica sam, u vlaku koji naputa Istanbul, a kako vlak napreduje, vidim vonjake, jedne u drugima, lijepe, stare vonjake; Istanbul je daleko dok smo mi u vonjacima kojima se ne vidi kraja. Pa sam se sjetila onih prvih dana: razmiljala sam o koiji, o vjedru od kojega zakripi kota na zdencu, o ivaoj maini i njezinoj pedali koja prede u spokoju svoga vremena; pa sam razmiljala o smijeku, o suncu, bojama, neoekivanoj radosti, 0 upravo ovoj sadanjosti, Selahattine, i o onim prvim danima sam mislila: kako smo, kad sam se u vlaku razboljela, sili u Gebzeu... I kako smo, nakon one muke i bolova po hanskim odajama u Gebzeu, preli u Dennethisar jer je ondje zrak dobar... Pristanite naputeno nakon to je izgraena pruga, nekoliko starih kua, nekoliko kokoinjaca, ali kako je zrak tu divan, zar ne, Fatma? Nema potrebe da idemo daleko! Smjestimo se ovdje! Bit emo blizu Istanbulu i tvojoj majci i ocu pa se nee alostiti, i k tome emo se, im vlada padne, zaas vratiti! Napravimo ovdje kuu! Tad smo znali dugo, dugo etati zajedno: toliko je toga to se u ivotu treba uiniti, govorio bi Selahattin, doi da ti malko pokaem svijet, kako je dijete u tvome trbuhu, rita li se, znam da e biti djeak i nazvat u ga Dogan11 da nas uvijek podsjea na ovaj novi svijet koji se raa, da ivi u pobjedi i sigurnosti i da vjeruje da
Page 81 / 301

je dovoljno snaan za ovaj svijet! Pripazi na svoje zdravlje, Fatma, oboje moramo pripaziti, da dugo poivimo; kako je svijet izvanredno mjesto, nije li, ove trave, i ova hrabra stabla to sama od sebe niu i rastu: ovjek ionako ne moe a da se ne divi svijetu, i mi emo, kao 1 Rousseau, ivjeti u krilu prirode, to dalje od izvitoperenih, nepametnih padiaha i onih dodvorica paa, sve emo iznova provjeriti i promisliti vlastitom pameu! Kako je lijepo samo i misliti o svemu tome! Jesi li se umorila, draga, uhvati me pod ruku, pogledaj ljepotu ovoga tla i ovog neba, toliko se radujem to sam se spasio svih onih istanbulskih pokvarenosti da bih Talatu mogao napisati pismo zahvale! Pusti one Stambolije, pusti ih neka trunu u krivnjama, patnjama i mukama koje s uitkom nanose jedni drugima! Voeni mislima o svjeim, jednostavnim, slobodnim, radosnim i posve novim stvarima, mi emo ovdje izgraditi novi svijet, slobodarski svijet kakav Istok jo nikada nije vidio, raj uma koji se spustio na zemlju, zaklinjem se, Fatma, to e se dogoditi, a uinit emo to i bolje nego zapadnjaci, vidjeli smo njihove pogreke pa ih neemo ponoviti, ako to ne uspije nama, pa moda ak ni naim sinovima, kunem se da e taj raj uma na ovome tlu oivjeti nai unuci! Nadalje, tom djetetu u tvojoj utrobi moramo pruiti dobru naobrazbu, neu ga nikada, ni jednom rasplakati, neu ga poduiti strahu, neu dati da OA to dijete usvoji onaj istonjaki emer, pla, beznae, poraz i onu stranu orijentalnu poniznost; njegovim emo se obrazovanjem zajedno baviti, odgojit emo ga da bude slobodan ovjek, razumije to to znai, zar ne, aferim, ionako se tobom ponosim, Fatma, potujem te, i vidim te kao slobodna i nezavisna ovjeka; ne vidim te kao prilenicu, ljubavnicu i robinju kako drugi misle o svojim enama: ti si meni jednaka, draga, razumije li? Ali hajde da se sad vratimo, da, ivot je lijep kao san, ali da bi taj san i drugi vidjeli, mora se raditi; vraamo se. "Bakice, donijela sam vam limunadu." Podigla sam glavu s jastuka i pogledala. "Stavi je ovamo", rekla sam, a dok ju je stavljala, dodala sam: "Zato je Redep nije donio?
Page 82 / 301

Ti si je napravila?" "Ja sam je napravila, Bako" rekla je Nilgun."Redepu su ruke bile masne, kuha." Lice mi se stisnulo i bilo mi te je ao, dijete, to da radim, jer gle: patuljak je i tebe odavna obmanuo; zna on kako se to radi, podmukao je. Razmiljala sam o tome kako se zavukao medu njih, kako ih je zbunio pa im svojim odurnim i malenim biem nametnuo krivnju i obmanuo ih jednako kako je obmanuo i moga Dogana, o tome sam razmiljala. Pripovijeda li im? Glava mi je od oaja pala na jastuk pa sam se, sirotica, sjetila one strane i bijedne misli koja mi nou rastjeruje san. Zamislila sam kako im Redep objanjava: da, Gospodo, pripovijedam im, kae, vaim unucima rije po rije opisujem sve to ste uinili meni i mojoj majci i mome bratu, Gospoo; neka doznaju, trebaju to znati, jer sad, kako je lijepo pisao i moj rahmetli otac - uti, patulje! - dobro, rahmetli gospodin Selahattin, sad vie nema Allaha, postoji samo znanje, sve moemo doznati, trebamo znati, neka znaju: znaju jer sam im rekao i sad mi govore: siroti Redepe, naa te je Baka znai tako zlostavljala, i jo te uvijek zlostavlja; jako nam te je ao, osjeamo se krivima, zato sad nema potrebe da pere masne ruke i muti limunadu; nemoj raditi, lijepo sjedi i pusti posao, ti ionako ima prava na ovu kuu, govore mu, jer Redep im je rekao, je li im rekao: djeco, zato je va otac, gospodin Dogan, zadnje bisere vae Bake prodao i odluio novac dati nama, je li im tako rekao? Kad sam ovo pomislila, uinilo mi se da u se uguiti. Glava mi se s gnuanjem digla iz jastuka! "Gdje je?" "Tko, Bako?" "Redep! Gdje je?" "Dolje je, pa rekla sam vam, Bako. Kuha." "to ti je rekao?" "Nita, Bako" odgovorila je Nilgun. Ne, nee im rei, nee se usuditi, Fatma, ne boj se, podmukao je, ali je i plaljiv. Uzela sam limunadu kraj uzglavlja i malo otpila. Ali opet sam pomislila na ormar. "to ti radi ovdje?" upitala sam odjednom.
Page 83 / 301

"Pa sjedim s vama, Bako" odgovorila je Nilgun. "Poeljela sam se svega ovoga ove godine." "Dobro" rekla sam. "Budi tu. Ali sad se ne dii s mjesta." Polako sam ustala iz kreveta. Uzela sam svoje kljueve ispod jastuka, i tap s ruba kreveta i krenula. "Kamo ete, Bako?" pitala je Nilgun. "Da vam pomognem?" Nisam odgovorila. Kad sam stigla do ormara, stala sam, predahnula. Gurajui klju u bravu jo sam jednom pogledala: dobro je, Nilgun sjedi. Otvorila sam ormar i odmah pogledala: bez razloga sam se uznemirila, kutija je eto tu, prazna je, ali neka, svejedno stoji, eto tu stoji. Poslije, dok sam zatvarala ormar, neega sam se sjetila. Uzela sam bombonijeru iz donje ladice, zakljuala ormar i odnijela je Nilgun. "O, Bako, puno vam hvala, zbog mene ste ustali, niste trebali." "Hajde uzmi jedan crveni bombon!" "Kakva je to samo lijepa srebrna bombonijera!" rekla je. "Ne diraj!" Vratila sam se u krevet, pokuala sam u misli dozvati neto drugo, ali nisam mogla: poela sam misliti o jednom od onih dana kad se nisam odvajala od ormara, ovako: nije li sramota, Fatma, govorio je Selahattin toga dana, gle, ovjek je doputovao ak iz Istanbula i doao nas vidjeti, a ti nee ni iz sobe izii. K tome, ovjek je kao Europljani, pa i uglaen. Ali ako se tako ponaa zato to je idov, to je jo vea sramota, Fatma, nakon Drevfusove afere cijela je Europa 96 uvidjela koliko je neispravan takav stav. Nakon toga Selahattin je siao, a ja sam pogledala kroz aluzine. "Bako, dajte popijte limunade." Gledala sam kroz aluzine: bio je to izoblien ovjeuljak koji se kraj Selahattina inio jo sitnijim: kujundija s Kapaliarije12! Ali Selahattin je s njim razgovarao kao da nije obian trgovi, nego kao da je kakav uenjak, sluala sam ih: pa, Avram-efendija, to je nova u Istanbulu, je li narod zadovoljan proglaenjem republike?, pitao je Selahattin, a idov odgovarao: poslovi slabo idu, moj efendija, slabo! Ta nemojte!, udio se Selahattin, zar i u trgovini? A mislilo se da
Page 84 / 301

e republika koristiti svemu pa i trgovini. Na je narod trgovina trebala spasiti. I ne samo na narod, nego - cijeli e se Istok s trgovinom trgnuti iz sna: prvo treba nauiti zaraivati novac, uputiti se u raune i knjige, to e rei u matematiku, pa kad se zatim povezu matematika i trgovina, nastat e tvornice. A tad emo i mi nauiti ne samo zaraivati, nego i ivjeti kao oni! to vi kaete, moramo li, da bismo ivjeli kao oni, prvo nauiti misliti ili zaraivati poput njih? idov je tad pitao tko su ti "oni" a Selahattin odgovorio: a tko bi bio, dragi moj, pa Europljani, Zapadnjaci, rekao je i pitao: zar kod nas nema nikoga tko je i musliman i uspjean trgovac? Tko je taj gospodin Devdet koji se bavi trgovinom svjetiljkama, jesi li uo za njega? uo sam, odgovorio je idov, govore da je taj gospodin Devdet tijekom rata zaradio silne novce, a Selahattin je nastavio: dobro, a to se jo zbiva u Istanbulu, ima li kakve veze s Babialijem13, to govore oni glupai, koga sad istiu kao novoga pisca, novoga pjesnika, zna li to o tome?, a idov je tad rekao: ne znam ja nita, moj efendija, lijepo vi doite pa ete sami vidjeti kakvo je ondje stanje. Zatim sam ula kako je Selahattin zagalamio: a ne, to se nee dogoditi! Vrag ih sve odnio, prokleti bili! Nisu oni vie sposobni ni za to! Pogledaj samo onoga Abdullaha Devdeta, zadnja mu knjiga ne vrijedi ni pet para, sve je prepisao od Delahe-ya, a pie kao da je sve sam smislio, i k tome pogreno, bez imalo razumijevanja. Osim toga, o vjeri i industriji sad nije mogue rei ba nita, a da se dobro ne proui Bourguignona: on i gospodin Zija sve vrijeme samo prepisuju od drugih, i to bez razumijevanja, ta ionako je Zijin francuski preslab, ne razumije to proita; mislio sam da napiem kakav tekst pa da tu dvojicu izvrgnem ruglu, ali tko bi to uope shvatio, i, osim toga, emu bih na takvo piskaranje uludo troio vrijeme koje mi je potrebno za enciklopediju, vrijedi li to toliko? Digao sam ja ruke od njih, nek' u Istanbulu piju krv jedni drugima dok se meusobno ne istrijebe. Digla sam glavu s jastuka te, uzevi limunadu kraj uzglavlja, otpila jedan gutljaj. Idi pa im reci da tako mislim o njima, rekao je Selahattin, a idov je odgovorio: ali ja ih ne poznajem, efendija, takvi ljudi nikada ne
Page 85 / 301

navraaju u moj duan; znam, znam!, viknuo je Selahattin i prekinuo idova: nema ni potrebe da ita govori, kad dovrim svoju enciklopediju od etrdeset osam svezaka odjednom e biti izreene sve temeljne misli i rijei koje se Istoku trebaju rei: jednim u udarcem ispuniti nevjerojatnu misaonu prazninu, svi e se zaprepastiti, maleni prodavai novina na mostu Galata prodavat e moju enciklopediju, Bankarska e se avenija okrenuti naglavce, Sirkedi14 e se zavaditi, neki e se od itatelja i ubiti, a ono to je najvanije: puk e me razumjeti, narod e me razumjeti! Eto, tad u se vratiti u Istanbul, u trenutku toga velikog buenja, da bih presudio tome neredu, toga u se dana vratiti!, vikao je Selahattin, a idov zakljuio: tako je, efendija, samo vi sjedite ovdje, nema vie onoga starog Istanbula, a ni Kapaliarija nije to je nekad bila. Svi samo gledaju kako da drugome iskopaju oi. Drugi e kujundije nastojati sruiti cijenu vae robe. Jedino meni vjerujte. Poslovi, dodue, kako sam i rekao, loe idu, ali rekoh: svejedno idem vidjeti kakva je vaa roba. Ve je kasno, biste li mi napokon pokazali taj dijamant? Koje su vrste naunice o kojima ste u pismu pisali? Nastala je tiina: sluala sam tiinu dok mi je srce iskakalo iz grudi: u ruci mi klju. "Bako, zar vam limunada nije dobra?" Otpila sam jo jedan gutljaj te sam sputajui glavu na jastuk rekla: "Dobra je. Aferim, ba si je fino napravila." "Jako sam je zaeerila. O emu razmiljate, Bako?" Tad sam zaula kako idov gadno i nervozno kalje; glasom vrijednim aljenja Selahattin ga je pitao: neete li ostati na ruku?, a idov je opet promrmljao neto o naunicama. Selahattin se na to treim korakom popeo stepenicama i doao u moju sobu: Fatma, q8 hajde sidi, ruat emo, nije li sramota? A znao je da neu sii. Malo potom siao je s mojim Doganom i idov je rekao kakvo krasno dijete i pitao je za njegovu majku, nato je Selahattin rekao da sam bolesna; dok su njih trojica jeli, sluila ih je ona kurva, a ja sam sve to ula i gnuala se. Nisam vie sluala, ili nisam primjeivala da sluam, jer je idovu poeo govoriti o svojoj enciklopediji. "Bako, o emu razmiljate, neete mi rei?"
Page 86 / 301

Enciklopedija: prirodne znanosti, sve znanosti, znanost i Allah, Zapad i renesansa, no i dan, vatra i voda i Istok i vrijeme i smrt i ivot: ivot: ivot! "Koliko je sati?" pitala sam. Stvar koja tiktakajui dijeli vrijeme: pomislim na nju pa zadrhtim. "Skoro e pola sedam, Bako" rekla je Nilgun. Pa se pribliila stolu i pitala: "Koliko je star ovaj sat, Bako?" Nisam sluala o emu su razgovarali za trpezom: bilo je to kao neto to mi se toliko zgadi da to poelim zaboraviti, i tako i zaboravim. Jer na kraju je idov rekao ovo: ruak je bio jako dobar. Ali - ova vaa ena koja ga je skuhala i posluila jo je i bolja! Tko je ona? Selahattin je na to, pijan, ovako odgovorio: jedna sirota seljanka. Nije odavde, mu ju je, krenuvi u vojsku, ostavio ovdje kod nekog dalekog roaka. A tom se momku amac potopio i tako je poginuo. Fatma se umarala od posla pa smo odluili nai sluavku te smo je, da ne ostane na ulici, smjestili dolje u jednu malu sobu. Vrijedna je. Ta joj je soba bila pretijesna. Napravio sam joj kolibicu. A mu joj se nije vratio iz vojske. Ili je pobjegao pa su ga uhvatili i objesili, ili je poginuo. Veoma je cijenim: u njoj je utjelovljena i radinost i ljepota moga naroda. Od nje sam mnogo nauio o ekonomiji na selu, to mi je potrebno za enciklopediju. Popijte jo jednu au! Bila sam zatvorila vrata da ih ne ujem, da se ne uguim od gaenja. "iji je ono bio ovaj sat, rekli ste mi prole godine?" "Moje rahmetli bake" rekla sam, a kad se Nilgun nasmijala, pomislila sam kako govorim uzalud. Zatim se k meni popeo moj siroti Dogan koji je bio prisiljen ruati s jednim idovom i jednom pijanicom; nisam ga pomazila, nego sam mu samo rekla da opere ruke i spremila ga na popodnevni poinak. Selahattin je jo uvijek dolje objanjavao, ali nije dugo potrajalo. idov je rekao da bi htio krenuti. Selahattin je dotrao gore: ovaj ode, Fatma, rekao je. Prije polaska eli vidjeti neto od tvoga prstenja i naunica. utjela sam. Fatma, ti zna da je ovaj doao iz Istanbula jer sam mu poslao pismo u vezi s ovim poslom, ne moemo ga sad poslati praznih ruku. utjela sam... Torba mu je dupkom puna novaca, ini se da je poten, dat e dobru cijenu.
Page 87 / 301

utjela sam... Pa to ti je, toliki je put prevalio, dovukao sam ga ovamo ak iz Istanbula, kako ga sad mogu poslati bez iega? "Bako, ova slika na zidu, to je djedova slika, zar ne?" Kako sam i dalje utjela, Selahattin je nastavio planim glasom: sad me sluaj, Fatma: u moju ordinaciju pacijenti vie ne dolaze, a kako to nije moja krivnja, nego je posljedica besmislenih praznovjerja ove uklete zemlje, bez imalo stida priznajem: moj se prihod sveo na nulu, pa ako jedan od dijamanata, prstenja i naunica kojih je tvoja kutija puna ne prodamo ovom idovu, jesi li se ikada zapitala kako emo preivjeti dugu zimu, i ne samo zimu, nego cijeli ivot? Ja sam u deset godina prodao sve to mi je pripadalo i to se dalo prodati, zna koliko sam se istroio za ovu kuu, kuite na Sarahani otilo je prije tri godine, protekle dvije godine preivjeli smo prodajom duana na Kapaliariji, zna i sama da kuu u Vefi oni pokvarenjaci koji mi dodu amidii nee prodati ba zato to sam rekao da se proda, a ne alju mi ni dio od treanja koji mi pripada; pa dobro, da jo i ovo dodam, da napokon sazna: to ti misli, ime se mi to uzdravamo ve dvije godine?! U Gebzeu me ismijavaju: zna li za kakvo sam bescijenje onoj barbarskoj trgovakoj bagri ostavio svoje stare jakne, srebrni pisai pribor, sanduk za knjige i rukavice, jedinu uspomenu od majke, tespih od sedefa koji mi je otac ostavio i onaj smijeni redengot primjeren snobovima s Bejoglua15? Ali dosta je bilo, dovde mi je dolo: knjige, opremu za eksperimente i medicinske instrumente nemam namjeru prodati. Otvoreno govorim: jednako tako, prije nego to dovrim onu enciklopediju koja e jednim udarcem iz temelja protresti sveukupan ivot na Istoku, nemam namjeru ni odustati od toga jedanaestogodinjeg rada te se ponien i pokunjen vratiti u Istanbul! idov dolje eka, Fatma! Iz kutije e izvaditi jednu jedinu sitnicu, ne samo zato da se rijeimo onoga dolje, nego i zbog toga da se Istok probudi iz viestoljetnoga sna, i da na Dogan ovu zimu ne provede polugladan i promrznut: hajde, Fatma, otvaraj taj ormar! "Bako, znate to: ja sam se, dok sam bila mala, ove djedove slike bojala!" Na kraju sam ormar otvorila, a Selahattin je ekao na dva koraka od
Page 88 / 301

mene. "Bojala si je se?" rekoh. "Zato si je se bojala?" "Jako je mrana ta slika, Bako!" odgovorila je. "Bojala sam se njegove brade, i pogleda." Kutiju sam izvukla iz njezina skrovita mjesta u ormaru, otvorila je i dugo nisam mogla odluiti to u rtvovati: prstenje, narukvice, dijamantne igle, moj emajlirani sat, biserne ogrlice, dijamantni broevi, dijamantno prstenje, dijamanti, moj Boe! "Ne ljutite se na mene zato to sam rekla da sam se djedove slike bojala, zar ne, Bako?" Na kraju je Selahattin sjajnih oiju trei siao stepenicama drei u ruci jednu od rubinskih naunica koju sam mu predala prokli-njui, i tek to sam ula da je siao, ve sam znala da e ga idov prevariti: ak nije ni potrajalo dugo. S onom udnom torbom u ruci i kapom na glavi, idov je izlazei kroz dvorina vrata ovako govorio: opet vi meni piite, ja u svaki put doi. Svaki put je doao: kad je godinu kasnije s istom torbom doao po drugu naunicu, opet je na glavi imao istu kapu. Osam mjeseci nakon toga, kad je doao po prvu od mojih dijamantnih narukvica, kapu kakvu je on imao na glavi morali su nositi i muslimani. Kad je doao po drugu dijamantnu narukvicu, nismo vie bili u 1345., nego u 1926. godini. I kad je doao po drugu dijamantnu narukvicu, opet je imao istu torbu i neprestano se alio na posao, ali za lijepu slukinju vie nije mogao pitati. Moda i zato to za otputanje ene vie nisu bile dovoljne dvije rijei, nego se moralo na sud, mislila sam. Obrok koji su jeli taj put i tijekom godina koje e uslijediti morao je skuhati Selahattin: ja se, kao ni za njegovih kasnijih dolazaka, ni tada nisam maknula s mjesta i sjedila sam u sobi i mislila: tko zna, mogue je da je idovu sve ispripovijedao. Tako smo se spasili slukinje i dvoje kopiladi i sve dok Dogan tu kopilad, od kojih je jedno bilo patuljak, a drugo epavo, nije naao i doveo sa sela, u kui smo ivjeli sami. To su bile najbolje godine. Te veeri Selahattin se zadubio u novine koje je idov ostavio: na trenutak sam pomislila da u novinama pie sve, sva krivnja i grijeh i kazna koju sam izvrila pa sam se uplaila i pogledala, ali osim slika muslimana s kranskim kapama, u novinama nije bilo niega
Page 89 / 301

drugog. U novinama koje je idov donio za sljedeega dolaska, muslimani ne samo da su na glavama imali kranske kape, nego je pod njima sve pisalo kranskim slovima. To je bilo vrijeme koje je Selahattin zakljuio rijeima: zbog ovih novih slova u jednom mi je danu cijela enciklopedija okrenuta naglavce, i vrijeme kad sam dala dijamantnu ogrlicu. "O emu razmiljate, Bako, jeste li dobro?" Za sljedeega dolaska iz kutije sam izvadila prsten s brilijantom. Kad sam dala smaragdni prsten koji mi je baka dala u miraz, padao je snijeg i idov je priao kako se od kolodvora do nae kue probijao kroz meavu i kako su ga napali vukovi pa se obranio torbom. Shvatila sam da to govori kako bi prsten dobio u pola cijene. Za sljedeega njegova dolaska bila je jesen: govorilo se o studiju i moj me Dogan rasplakao rekavi da e studirati politiku na Fakultetu politikih nauka. Kad je idov doao est mjeseci nakon toga, otile su moje rubinske naunice i komplet s ogrlicom. U to vrijeme Selahattin jo nije bio iao u Gebze da da upisati nae prezime. Kad je est mjeseci nakon toga otiao to obaviti, rekao mi je da se posvaao s biljenikom: vidjela sam prezime na matinim listovima koje mi je ponosan pruio i shvatila da su ga ismijavali; osjetila sam odvratnost i zadrhtala pomislivi kako e to runo prezime pisati na mome nadgrobnom kamenu. Godinu dana kasnije, idov je doao zimi i odnio dijamantni prsten i naunice u obliku rue, a budui da sam u ljeto nakon toga primijetila da je moj Dogan poeo tugaljiv hodati gore-dolje, kriom od oca dala sam mu ruiaste bisere i rekla neka ih proda i zabavi se u Istanbulu. Nije se zabavio: mora da je bilo lake mene optuivati. Nakon toga otiao je i naao kopilad ija je majka bila umrla na selu, doveo ih sa sela i smjestio u nau kuu. "O emu razmiljate, Bako? Opet o njima?" Kad je idov opet doao, Selahattin je shvatio da kutija samo to mi se nije ispraznila: dok je uzimao iglu s rubinskim mjesecom i zvijezdom, govorio je da je jo malo ostalo do zavretka enciklopedije; tad je ve po itave dane pijanevao; nisam izlazila iz sobe i znala sam da je igla, budui da je bio pijan, otila u pola
Page 90 / 301

cijene, jednako kao i bro s topazom sljedee godine, ali novac koji je troio na knjige nije prepolovio. Kad je Selahattin, koji se sad ve potpuno predao ejtanu, jo jednom pozvao idova, opet je izbio rat. Nakon toga idov je doao jo dvaput: za prvoga dolaska dala sam iglu s rubinskim mjesecom i zvijezdom, a za drugoga bisernu iglu za koju je rekao "pusti, nije vano" Tako je Selahattin vlastitim rukama prodao i sreu te je, nekada nakon onoga najnevjerojatnijeg i najveeg otkria, spremajui se da idova jo jednom pozove, umro. Kad je moj siroti i naivni Dogan uzeo dva dijamantna prstena s po jednim kamenom, koje sam paljivo skrivala, da bi ih razdao kopiladi koju je doveo, moja kutija konano je ostala posve prazna. Pomislila sam kako sad stoji prazna u ormaru. "O emu razmiljate, Bako, dajte recite!" "Ni o emu" rekla sam odsutno. "Ne razmiljam ba ni o emu." ini 12. Vratiti se kui naveer, nakon cijeloga dana provedenog po ulicama, slino je povratku u kolu nakon praznika. Sjedio sam sve dok se kavana nije zatvorila, i dok su svi, jedan po jedan, odlazili kuama, ekao sam ne bi li se pojavio netko tko e neto napraviti, ali osim to su mi po tko zna koji put ponovili ono "akal, akal" nitko nije nita uinio. "Hasane, sine, nemoj izigravati akala, nego lijepo idi kui pa ui matematiku!" Idem, uspinjem se uzbrdicom, ne bojim se nikoga jer volim mrak: tihi mrakj samo su cvrci tu, sluam ih i u tami nazirem svoju budunost: putovanja u daleke zemlje, krvavi ratovi, tektanje mitraljeza, radost ratovanja, povijesni filmovi u kojima galioti veslaju, bievi to uutkuju runo zavijanje grenika, uredne vojske, tvornice i kurve: posramio sam se, uplaio sam se samoga sebe.Ja u biti velik ovjek. Gotova uzbrdica. Tad mi se odjednom dua stisnula: svjetla nae kue! Zastao sam, osmotrio: naa je kua kao grob u kojemu gori svjetlo. Uz prozor nema pokreta. Prikrao sam se i pogledao: majke nema, otila je spavati, a otac je zaspao zavaljen na seiji, eka me; neka eka, ja u se tiho uvui kroz prozor svoje sobe i lei. Otiao sam, pogledao:
Page 91 / 301

zatvorio je prozor. Pa dobro! Otiao sam i nekoliko puta zaredom pokucao na drugi prozor, otac se probudio. Umjesto da dode i otvori mi vrata, otvorio je prozor. 104 "Gdje si bio?" dreknuo je. Nita nisam rekao, sluao sam cvrke. Malo smo utjeli. "Hajde ulazi unutra, ulazi" rekao je, "to si stao?" Uao sam kroz prozor. Stao je preda me i odmjeravao me oinskim pogledom. A onda je opet poeo: sine, sine, zato ne ui, sine, sine, to radi po ulicama po cijeli dan i tako to. Odjednom sam ovako pomislio: kakve mi veze imamo s ovim cmizdravcem, majko? Pomislio sam da odem majci, da je probudim i to joj kaem pa da nas dvoje odemo iz kue ovoga ovjeka. Kad sam se sjetio koliko bi se otac tada raalostio, bilo mi je ao. Da, i ja sam kriv, itav sam dan hodao, ali ne brini, tata, vidjet e kako u sutra uiti. Kad bih mu tako i rekao, ne bi mi vjerovao. Na kraju je zautio i gledao me onako srdit i utuen. Odmah sam otiao u sobu, sjeo za stol, gledaj me kako uim matematiku i nemoj se alostiti, tata, moe? Samo vrata sam zatvorio. Lampa mi je upaljena pa e se svjetlo vidjeti ispod vrata: to znai da uim. Jo uvijek je razgovarao sam sa sobom. Kad je neto kasnije uutio, uhvatila me znatielja; polako sam odkrinuo vrata i pogledao: iv je, legao je. ele da ja radim dok oni spavaju kao bebe. Pa dobro, ako je matura stvarno toliko vana stvar, idem uiti, uit u cijelu no i neu spavati, uit u toliko da e me majka ujutro aliti pa ete vidjeti, ali ja znam da u ivotu ima i mnogo vanijih stvari. Ako elite, ja u vam to i objasniti: mama, znate li tko su komunisti, krani, cionisti, jeste li uli za masone koji se uvlae meu nas, znate li to su govorili arter i papa i Brenjev? Kad bih im i ispriao, ne bi sluali, kad bi i sluali, ne bi shvatili... Nema veze, idem poeti s matematikom prije nego to se jo i razljutim. Otvorio sam knjigu, vrag odnio logaritme, na njima sam pao. Dobro, napiemo log i onda kaemo a log (A.B) = a logA + a logB. To je prvi i ima ih jo, pie da je to teorem. Sve sam ih lijepo prepisao u biljenicu. Pa mi je bilo drago gledati kako sam to
Page 92 / 301

uredno prepisao. Napisao sam etiri stranice, znam ja kako se ui. Znai, to to zovu logaritmima svodi se zapravo na ovo. Pa hajde da sad rijeim zadatak, rekoh. Nai logaritam od ovoga, kae: \og6-f x-b ax+c Dobro, idemo ga nai. Gledao sam. Pa sam jo jednom proitao sve to sam napisao u biljenicu, ali mi ba nikako nije bilo jasno to da s ime podijelim i pomnoim i to da s ime i kako skratim. Jo sam jednom proitao, malo je nedostajalo da sve i napamet nauim, da vidimo kako su napravljeni rijeeni primjeri, i to sam pogledao, ali ta mi runa stvar nimalo nije pomogla. Jako sam bio ivan, ustao sam. Da imam cigaretu, sad bih zapalio. Zatim sam sjeo, uzeo olovku i pokuao rijeiti zadatak, ali mi je ruka po biljenici pisala samo vrljotine. Malo potom, gle, Nilgun, gle to sam napisao uz rub biljenice: Nisam ti ja bio sklon Tisi mi pomutila pamet16 Zatim sam jo malo uio, ali nije bilo nikakve koristi. Kad sam jo malo razmislio, palo mi je na pamet ovo: kakve koristi od toga da znam to povezuje sve ove log-ove i korijene? Recimo da u jednoga dana biti toliko bogat da u raune o svojem novcu moi voditi samo logaritmima i kvadratnim korijenima, ili da e mi biti povjereni dravni poslovi: zar u tada biti toliko glup da se neu sjetiti nai kakva pisaria koji e mi voditi sve te poslove?! Matematiku sam stavio na stranu, otvorio sam engleski, ali sad sam ve bio previe ljut: opet ovi Mr. i Mrs. Brown, vrag ih odnio, mislio sam; iste slike, hladna i sretna lica istih ljudi koji sve znaju i sve rade pod crtu, Englezi su, imaju izglaane sakoe i kravate, a ulice su im iste toliko da blistaju. Jedno sjedne, drugo ustane, pa uzmu kutiju ibica koja ne nalikuje naima i stavljaju je i premjetaju bez ikakva razloga: na stol, ispod stola, u stol, pored stola. On, in, under, i kako je bilo ono etvrto, i sad ja te budalatine moram nauiti napamet jer e inae onaj prodava lutrije koji u drugoj sobi hre kao medvjed jadikovati i tugovati to mu sin ne ui. Pokrio sam ih te ih, gledajui u strop, nabubao, a zatim odjednom poludio toliko da sam zgrabio knjigu i bacio je o pod: prokleti bili! Ustao sam od stola i 106
Page 93 / 301

iziao van kroz prozor. Nisam ja ovjek koji bi se ovime zadovoljio! Pogledavi iz kuta dvorita na mrano more i svjetionik na otoku sa psima koji je u toj tami jedini mirkao, malo sam se smirio: u donjoj su mahali sva svjetla pogaena, gore samo uline svjetiljke i svjetla tvornice stakla koja duboko, duboko bruji; i jo ono crveno svjetlo jednoga tihog broda. Dvorite mirie po suhoj travi, i jedva primjetno po zemlji i ljetu mirie tiho dvorite: samo su cvrci tu, gadovi cvrci koji podsjeaju da u toj mrkloj noi postoje trenjici, daleki breuljci, skroviti kutovi i vinogradi i maslinici i svjeina u hladovini stabala. Kad sam paljivije osluhnuo, uinilo mi se da ujem abe iz bara pokraj puta za Jelkenkaju: ja u mnogo toga napraviti u ivotu! Mislio sam to u sve napraviti: ratovi, pobjede, strahovi od poraza i nada i uspjeh i jadnici prema kojima u biti suosjeajan i neki drugi koje u spasiti i put kojim emo kroiti kroz nemilosrdni svijet. Svjetla u donjoj mahali pogaena su: svi spavaju; spavaju svi i sanjaju glupe, besmislene, jadne snove, i jedini sam ja budan, ovdje, nad svima njima.Ja volim ivjeti i mrzim lei i spavati: toliko je toga to treba uiniti: mislio sam. Uao sam kroz prozor; budui da sam shvatio da vie neu uiti, legao sam u odjei. Ujutro u ustati i krenuti. Zapravo, mislim da je za matematiku i engleski dovoljno i deset zadnjih dana, ptice e na stablima zapjevati i ti e otii na pustu plau dok nikoga nema, Nilgun. I ja u doi. Tko mi ima to prigovoriti? Prvo sam pomislio da u se razbuditi i da e mi srce stati, a onda sam shvatio da u spavati. Kad sam se probudio, sunce mi je udaralo u ruku, koulja i hlae bili su mokri od znoja. Odmah sam ustao, pogledao sam: mama i tata jo nisu ustali. Otiao sam u kuhinju i poeo jesti kruh i sir kad je dola mama: "Gdje si bio?" "Gdje bih bio, ovdje sam bio" odgovorio sam. "I uio sam cijelu no." "Jesi gladan?" pitala je. "Da ti skuham aj, hoe li, sine?" "Neu. Ionako sad idem." "Kamo e tako u zoru, neispavan?" "Malo u proetati" rekao sam. "Da se razbudim. Pa u poslije doi
Page 94 / 301

i opet uiti." Dok sam izlazio, pogledam bolje i vidim da se saalila. "E, da, mama" rekoh, "moe li mi dati 50 lira?" Pogledala je malo neodluno. "Joj, joj" ree zatim, "to e sad opet s novcima? Dobro, hajde, dobro. Nemoj rei ocu!" Otila je u drugu sobu, vratila se: dvije od 20 i jedna od 10 lira. Zahvalio sam, otiao u sobu, ispod hlaa obukao kupae gae i iziao kroz prozor da se otac ne probudi od buke. Okrenuo sam se i pogledao: majka je stajala uz rub drugoga prozora i gledala me. Ne brini, mama, znam ja to u biti u ivotu. Krenuo sam asfaltom prema dolje. Pokraj mene prolaze auti jurei uzbrdo. Stavili su kravate, sakoe objesili uz prozor i dok sto na sat jure za Istanbul kako bi jedni drugima postavljali klopke i meusobno se potkopavali, mene i ne primjeuju. Ni ja vas ne primjeujem, rogonje s kravatama! Na plai jo nije bilo nikoga ivog. Kako jo nisu doli ni prodava karata ni uvar, uao sam bez plaanja te sam, pazei da mi u tenisice ne ue pijesak, otiao skroz do stijena gdje plaa prestaje i poinje zid neke kue i unuo na jedno hladovito mjesto pod zidom. Odavde u vidjeti Nilgun kad ue na plau. Promatrao sam dno mirnoga mora: grgei se motaju meu algama ljuljukajui se. Oprezni cipli pobjegnu na najmanji pokret. Zadrao sam dah. Mnogo kasnije, neki je tip obuo peraje i stavio masku, u vodi namjestio puku i krenuo u lov na ciple. Kako me ivciraju ti kreteni to love ciple! Kasnije se voda opet smirila pa sam ugledao ciple i glavoe. Poslije sam se naao na suncu. Kad smo bili mali, osim njihove stare i udne kue i nae na brdu, ovdje nije bilo ni jedne kue. Metin, Nilgun i ja dolazili bismo ovamo i ja bih ulazio u vodu do koljena pa bismo ekali i lovili grgee ili babice. Ali, ako bi to i nailo, bio bi to glavo: pusti ga neka ide, govorio bi Metin; ali zagrizao je mamac, ne mogu ga sad baciti; stavio bih ga u svoju kanticu pa kad bih kanticu napunio vodom, Metin bi me ismijavao! Ja nisam krt, govorio bih Metinu; Nilgun bi nas moda ula, a moda i ne bi; ja nisam krt, ali taj e mi glavo platiti za mamac! Metin bi govorio: ak i glavoa uzima, a na udicu nije svezao olovo, nego araf, pogledaj, Nilgun, kako je
Page 95 / 301

krt! Deki, 108 govorila bi Nilgun, te ribe kasnije bacite u more, teta je, govorila bi, nije li? Teko je s njima biti prijatelj, znam. Od glavoa se moe napraviti juha, ubaci krumpira i luka i eto ga. Zatim sam promatrao jednoga raka. Budui da se stalno neime bave, ti su rakovi uvijek zamiljeni. Zato sad tako igra nogom i klijetima? Ti rakovi kao da znaju mnogo vie od mene: im se izlegu, svaki je od njih ve pravi stari mudrac. ak i oni mladi, bijela i meka trbuha, i oni su ve kao starci. Pa se povrina vode zatalasala i dno se vie nije vidjelo, i kad su oni koji su u meuvremenu stigli poeli ulaziti u vodu, dobrano su je zamutili. Bacio sam pogled na ulaz i ugledao ovo: ula si ti, Nilgun, s torbom u ruci. Krenula si na ovu stranu plae, ila si prema meni. Pribliavala se, pribliavala, pa odjednom stala i skinula utu haljinu i jedva da sam vidio da ima plavi bikini kad je prostrla runik i legla i nestala. Iz torbe je izvadila neku knjigu i poela itati. Vidio sam joj ruku koja je u zraku drala knjigu, i glavu. Razmiljao sam. Preznojio sam se. Prolo je mnogo vremena, jo uvijek ita. Pa sam si, da se osvjeim, lice zapljusnuo vodom.Jo je prolo mnogo vremena, a ona je jo uvijek itala. Pomislio sam: kako bi bilo kad bih otiao i rekao: zdravo, Nilgun, doao sam plivati, kako si? Ljutila bi se, mislio sam: iz nekoga razloga sjetio sam se da je godinu dana starija od mene. Otii u kasnije, neki drugi put. Kasnije je Nilgun ustala; kako je lijepa, pomislio sam. Odjednom se bacila u vodu i poela plivati. Pravo pliva, ode prema puini ne osvrui se prema stvarima koje su joj tamo ostale. Ne brini, Nilgun, ja pazim na te stvari; jer jo je uvijek plivala ne okreui se. Kad bi netko htio, mogao bi doi i prevrtati po njezinim stvarima, ali ja ih uvam, nita im se nee dogoditi. Pa sam ustao i otiao do njezinih stvari. Nitko ne gleda. Ionako je Nilgun moja prijateljica. Sagnuo sam se, pogledao korice knjige koja je stajala na stvarima: neki kranski grob i uz njega dva uplakana starca. "Oevi i sinovi" pie. Pod knjigom je ona uta haljina; da
Page 96 / 301

pogledam to je u torbi? Zanimalo me pa sam je, da me netko ne bi vidio, ispreturao to sam bre mogao: kutija kreme, ibice, kljuevi topli od sunca, jo jedna knjiga, novanik, ukosnice, maleni zeleni ealj, crne naoale, runik, kutija Samsuna17 i jo jedna mala boica. Pogledam, Nilgun jo pliva, daleko. Taman sam, da ne bi tko to krivo shvatio, sve ostavljao kako je i bilo, kadli zgrabih onaj mali zeleni ealj i strpah ga u dep. Nitko nije vidio. Opet sam otiao do stijena, priekao. Nilgun je izila iz mora, pourila i zamotala se u runik. Kao da nije pametna djevojka godinu starija od mene, nego kao da je kakva djevojica. Posuila se, malo kopala po torbi, traila i zatim, odjenuvi utu haljinu, odjurila. Na trenutak sam se zaudio, pomislio sam da je to napravila da pobjegne od mene. Skoio sam i pogledao za njom: ode kui. Potrao sam preicom kako bih ispao pred nju, kad odjednom skrenu i ja se nadoh u udu jer se sad nala iza mene i izgledalo je kao da ona mene slijedi. Kod bakala sam skrenuo desno te se sakrio iza jednog auta, i dok sam vezao vezice na tenisicama, pogledam: ula je kod bakala. Preao sam na drugu stranu ceste. Kad krene kui, srest emo se. Sjetio sam se to u: izvadit u iz depa i pruiti joj: Nilgun, je li ovaj ealj tvoj, pitat u. Da, gdje si ga naao, rei e. Sigurno ti je ispao, odgovorit u. Pa kako zna da je moj, pitat e. Ne, onda neu tako rei, nego: ispao ti je dok si hodala, vidio sam kad ti je ispao pa sam ga uzeo, rei u. ekam pod drvetom. Jako sam se preznojio. Malo potom izila je od bakala, ide prema meni. Dobro, i ja sam ba krenuo prema bakalu. Nisam gledao u nju, gledam preda se, u tenisice koje sam maloprije svezao. Odjednom sam podigao glavu i rekao "Zdravo!" Kako je samo lijepa, pomislio sam. "Zdravo!" rekla je. Nije se nasmijala. Ja sam zastao, ali ona nije stala. , "Ide kui?" pitao sam. Glas mi je ispao nekako udan. "Da" odgovorila je i otila ne rekavi nita drugo. "Pa hajde, vidimo se" viknuo sam za njom. "Pozdravi amidu Redepa!" Bilo me je stid. Nije se ak ni okrenula i rekla "moe" Tako sam
Page 97 / 301

ondje stajao i gledao za njom. Zato se tako ponijela? Moda je sve shvatila, mislio sam, ali to se tu ima shvatiti? udno! Hodao sam zamiljen. Ba kako ono kau: ljudi su se danas jako promijenili, tt/-1 nee ni pozdraviti. Pa sam pomislio na 50 lira u depu, i kako je Nilgun sad ve stigla kui: to li misli? Da je nazovem, da joj sve objasnim, pomislio sam, neka me pozdravlja kao nekada, osim toga, ja od tebe i ne traim nita drugo. Koraao sam smiljajui to u joj rei kad nazovem. Rei u joj i volim te, pa to? Razmiljao sam i o drugim stvarima. Na ulicama odurni ljudi koji idu na plau. Kako je svijet zapetljan! Uao sam u potu, uzeo imenik i pogledao. Zapisani su kao obitelj Selahattina Darvinoglua. Avenija denn. obale 12; broj sam zapisao na neki papir da ga ne zaboravim. Dao sam 10 lira i uzeo eton; uao sam u kabinu i okrenuo broj, ali kad sam doao do zadnjeg broja, prst mi je umjesto 7 okrenuo 9. A nisam ni poklopio. Pogreni broj je zazvonio, a kako jo uvijek nisam poklopio slualicu, eton od deset lira zveckajui je sletio i propao. "Halo?" rekao je glas bog-zna-koje ene. "Halo, koga sam dobio?" pitao sam. "Kuu gospodina Ferhata" rekla je. "Tko ste vi?" "Jedan prijatelj!" odgovorih."elim malo razgovarati." "Izvolite" rekla je. "A zato?" zanimalo ju je. "Zbog jedne vane stvari!" odgovorio sam i smiljao to da kaem. 10 lira je otilo. "Tko ste vi?" pitala je. "To u rei gospodinu Ferhatu" odgovorio sam. "Daj mi mua!" "Koga, Ferhata?" pitala je. "Tko ste vi?" "Njega, da. Daj mi ga napokon!" rekoh. Pogledao sam kroz staklo kabine, slubenik je zauzet: nekomu prua potansku markicu. "Tko ste vi?" ponovila je. "Volim te" rekao sam. "Volim te!" "Molim?! Tko ste vi?" "Ma kurvo jedna bogataka! Komunisti preuzimaju domovinu, a vi jo uvijek polugoli, kurvo, ja u te..." Poklopila je slualicu. I ja sam polako poklopio. Pogledam, slubenik vraa kusur od markice. Smireno sam iziao. Nije me ni
Page 98 / 301

pogledao. Barem neu tugovati to mi je 10 lira uzalud propalo. Iziao sam iz pote, iao sam i mislio: imam jo 40 lira, pa ako se ovjek za 10 lira moe ovoliko zabaviti, za 40 se moe zabaviti 4 puta toliko. To zovu matematikom, a kako su zakljuili da ja to ne znam, pao sam i sad godinu dana ekam. Dobro, gospodo, znam ja ekati, pazite samo da na kraju vi ne budete ti koji e se kajati. tt2 13. Gospoica Nilgun vratila se s plae, gospodin Faruk ju je ekao. Sjeli su, posluio sam im doruak. Jedno je italo novine, drugo je drijemalo; jeli su razgovarajui i smijui se. Zatim je gospodin Faruk uzeo svoju ogromnu torbu i otiao u Gebze u arhiv, a Nilgun se povukla tamo kod kokoinjca itati. Metin je jo uvijek spavao. Ne raspremivi stol od doruka, otiao sam gore. Pokucao sam na Gospodina vrata i uao. "Sii u u ariju, Gospodo" rekao sam. "Trebate li togod?" "U ariju?" rekla je. "Zar ovdje postoji arija?" "Ta koliko je ve godina otkako su se pootvarali duani" odgovorio sam. "Uostalom znate. to elite?" "Nita ja od njih ne elim!" "to emo posluiti za ruak?" "Ne znam" rekla je. "Skuhaj neto jestivo!" Siao sam, skinuo sam pregau, uzeo mreastu torbu, prazne boce i epove i odoh. Ona ne kae to bi htjela, nego to ne bi htjela jesti. Nekada sam morao misliti i smiljati to je najbolje, ali sad je ve sto godina prolo, znam to jede. Ugrijalo je, znojim se. Na ulicama je poela guva, ali jo uvijek ima onih koji ure za Istanbul. Popeo sam se uzbrdicom, kue su se prorijedile, poeli su vrtovi i stabla treanja. Ptice su jo uvijek na stablima. Bio sam dobro raspoloen, bilo mi je fino, ali nisam krenuo duim putem. Preao sam na zemljani put, i malo potom ugledao njihovu kuu i televizijsku antenu nad njom. Nevzatova ena i teta Dennet muzu krave. Lijepo je to gledati zimi, dok se pui. I Nevzat je eno ondje. Sagnuo se nad motorom koji je naslonio na zid s druge strane kue. Otiao sam k njemu.
Page 99 / 301

"Zdravo" rekao sam. "Zdravo" odgovorio je, ali se nije okrenuo prema meni. Gurnuo je prst u jedno mjesto na motoru i neto akao. Malo smo utjeli. "Je li se pokvario?" rekao sam tek toliko da razgovor krene. "Ma kakvi" odgovorio je. "Ovo da se pokvari?!" Svojim se motorom hvali i bukom uznemiruje cijelu mahalu. Kupio ga je prije dvije godine od zarade na vrtlarstvu i mlijeku. Ujutro motorom raznosi mlijeko, ali ja sam rekao neka nama ne donosi, doi u i sam uzeti pa emo se tako i druiti. "Donio si dvije boce?" "Jesam" odgovorio sam. "Doli su gospodin Faruk i njegovi." "Dobro, stavi ih onamo!" Stavio sam ih. Iznio je lijevak i mjericu. Prvo lijeva u mjericu, onda kroz lijevak u boce. "Ve dva dana ne dolazi u kavanu?" pitao je. Nita nisam rekao. "Hajde, hajde" rekao je, "ne daj se onim gadovima." Razmiljao sam. "Ali stvarno, je li mogue da je ono to je pisalo u novinama istina?" pitao je zatim. "Je li doista postojala takva kua za patuljke?" Oito je da su svi proitali novine. "A ti si se odmah naljutio i otiao" nastavio je."Tko se jo uzrujava zbog onakvih klipana? Kamo si otiao?" "U kino." "to si gledao?" pitao je. "Hajde prepriaj." Prepriao sam. Kad sam dovrio, napunio je sve boce i poeo ih epiti. "Ovi se epovi od pluta sve tee nabavljaju" rekao je."Poskupjeli su. Na loa vina sad stavljaju plastine. A ja stalno ponavljam: pazite TT A na epove. Ako izgubite, deset lira. Jer nisam ja Pinar-mlijeko1 . Ako vam nije stalo, nek'vam djeca piju zatrovano mlijeko." Uvijek tako kae. Htio sam iz depa izvaditi epove koje mi je dao gospodin Faruk, ali sam odjednom iz nekoga razloga odustao. Samo sam, da ga udobrovoljim, rekao ovo: "Sve je jako poskupjelo." "Ba tako!" nadovezao se brzo punei boce; uzrujao se. Govorio je o skupoi i o prolim, dobrim, lijepim danima; bilo mi je dosadno, nisam ga sluao. "Ja u sad ovo razvesti" rekao je nakon to je napunio sve boce i
Page 100 / 301

smjestio ih u kutiju. "I tebe u odvesti do kue, ako hoe." Nagazio je pedalu, uz veliku buku pokrenuo motor i sjeo. "Hajde!" viknuo je. "Neu" rekao sam. "Pjeice u." "Kako hoe" odgovorio je i odjurio na motoru. Gledao sam prainu koju je dizao za sobom dok nije iziao na asfalt. Stid me je, zato se nisam htio povesti. Hodam, u mreici mi boce s mlijekom. Malo kasnije okrenuo sam se i pogledao za sobom. Nevzatova ena i teta Dennet jo uvijek muzu. Teta Dennet zna to je kuga, govorila bi majka, proivjela je te dane; pripovijedala bi, bilo me je strah. Zavrili su vrtovi i cvrci, poinju kue. Mjesta koja se godinama nisu nimalo promijenila. Kasnije su poeli dolaziti u lov, svake godine u rujnu, s ugojenim, razjarenim psima koji bi iz automobila izletjeli kao bijesni: ne pribliavajte im se, djeco, ubit e vas! U pukotini pod zidom guter! Pobjee! Zna li kako guter ostavlja rep, sine, pitao me gospodin Selahattin, prema kojem naelu? utio bih i gledao u strahu: umoran, propao, iscrpljeni otac. ekaj da ti napiem na papir i dam, rekao je i napisao Charles Darwin, jo uvijek to uvam. Zadnjih mi je dana dao jedan drugi papir: ovo je lista onoga ega je u nas premalo i previe, sine, samo ti ovo ostavljam, moda jednoga dana shvati. Uzeo sam papir i pogledao: napisao je arabicom. Gledao me izbliza oima krvavim od alkohola; cijeli je dan u svojoj sobi radio na enciklopediji, umoran je. Pio bi naveer, a kasnije bi jednom tjedno popio previe i prevrio mjeru: ponekad bi tumarao pijan po nekoliko dana dok ne bi klonuo negdje u dvoritu, u svojoj sobi ili negdje na obali. Gospoa bi se tih dana zatvarala u svoju sobu kao da vie nikada nee izii. Uao sam k mesaru. Guva je, a lijepe crne ene nema. "Malo e priekati, Redepe" rekao mi je Mahmut. Boce su me umorile, ba mi godi sjesti. Poslije, im bih otkrio gdje je klonuo, samo da ga Gospoa ne vidi pa da opet ne pone, a i da se ne nahladi, tresui se od straha otiao bih k njemu i probudio ga: Gospodine dragi, zato tu leite, sad e kia, prehladit ete se, idite kui pa leite u svoju sobu, rekao bih mu. Gunao bi, mrmljao, psovao starakim glasom: prokleta domovina! Prokleta domovina! Sve je uzalud! Da sam napokon mogao dovriti te sveske, da sam
Page 101 / 301

Istepanu jo odavna mogao poslati barem onu brouru; koliko je sati, itav jedan narod spava, cijeli Istok spava, ne, nije uzalud, ali nemam snage, ah, da sam barem imao enu kakvu sam elio, kad ti je majka umrla, Redepe, sine moj! Na kraju bi ustao, uzeo bi me pod ruku, odveo bih ga. Putem bi mumljao: kad e se probuditi, to ti kae? Spavaju u glupom spokoju, oamueni: spavaju pokriveni budalastim spokojem lai, u primitivnoj radosti vjerovanja kakvo odgovara svjetskim besmislicama i primitivnim priama. Uzet u tap pa u ih buditi udarajui ih po glavama! Idioti, izvucite se iz te lai, probudite se i progledajte! Naslonio bi se na mene, i dok bismo se penjali u njegovu sobu, Gospodina bi se vrata iznutra polako odkrinula: u polutami bi se nazrele njezine oi pune prezira i znatielje i odmah nestale. Tad bi rekao: ah, glupa eno, jadna, glupa, plaljiva eno, ti si mi se uvijek samo gadila, odvedi me u moj krevet, Redepe, kad se probudim, neka kava bude skuhana, odmah se elim baciti na posao, moram pouriti, promijenili su pismo, itav se koncept moje enciklopedije prevrnuo, petnaest je godina nisam mogao dovesti u red, govorio bi, i kasnije zaspao razgovarajui sam sa sobom. Malo bih gledao kako spava, a zatim se tiho povukao iz sobe. Zamislio sam se. Dijete jedne od ena promatra me kao zaarano, primijetio sam. Bilo mi je teko. Hajde da mislim na neto drugo, rekoh, ali nisam izdrao, ustao sam i uzeo boce. "Ja u doi kasnije." Iziao sam, idem bakalu. Djeja je znatielja neizdriva. I mene je to zanimalo dok sam bio mali. Mislio sam da je to zato to me ttL majka rodila neudana, ali tako sam mislio kasnije, nakon to mi je majka rekla da moj otac nije moj pravi otac. "Amida Redepe!" viknu netko. "Zar me nisi vidio?" Hasan je. "Nisam vala" rekoh. "Zamislio sam se. to ti radi ovdje?" "Nita" odgovorio je. "Hajde idi kui pa ui, Hasane" rekoh. "to e ti ovdje? Nije ovo za tebe." "Zato ne bi bilo?"
Page 102 / 301

"Nemoj me krivo shvatiti, sinko. Hou rei da treba uiti." "Ujutro ne mogu uiti" ree, "jako je vrue. Uim naveer." "Ui i naveer i ujutro" rekoh mu."eli se kolovati, zar ne?" "Jasno da elim" rekao je."I nije to ni teko koliko ti misli. Ja u dobro uiti." "Inallah" rekoh. "Hajde, idi sad kui." "Jesu li doli gospodin Faruk i njegovi?" pitao je."Vidio sam bijeli anadol pa zato pitam. Kako su? Jesu li doli i Nilgun i Metin?" "Doli su" rekoh. "Dobro su." "Pozdravi Nilgun i Metina" ree."Ionako sam je maloprije vidio. Nekada smo bili prijatelji." "Pozdravit u ih" rekao sam."Hajde, ti kui!" "Evo idem" odgovori. "Ali neto bih te zamolio, amida Redepe: moe li mi dati 50 lira? Kupit u biljenicu, biljenice su jako skupe." "Jel' ti to pui?" upitah. "Kupit u biljenicu, kaem..." Spustio sam boce, izvadio sam i dao mu jednu od dvadeset lira. "To nee biti dosta" ree. "Hajde, hajde: gle, sad se ve ljutim." "Dobro, kupit u olovku, to da radim..." Ba je odlazio kad zastade: "Nemoj rei ocu, moe?" ree. "Samo se bez razloga alosti." "Joj, joj" odgovorio sam, "ne alosti oca." Otiao je. Uzeo sam boce i otiao bakalu Nazmiju. Nije bilo nikoga, ali Nazmi je bio zauzet. Pisao je neto u neku biljenicu. Kasnije je podigao glavu, malo smo porazgovarali. t t~7 Pitao je za njih. Rekao sam da su dobro. Gospodin Faruk? Zato bih rekao da pije, ionako zna, svake veeri doe i kupuje boce i boce. A drugo dvoje? Ni oni vie nisu djeca. Malu sam vidio, kako joj je ono ime? Nilgun. Ujutro doe po novine. Porasla je. Da, porasla je. A deko je jo vie porastao, rekoh. Da, on, Metin. I njega je vidio pa mi je ispripovjedio kakav mu se ini: eto, to je to to zovemo razgovorom i prijateljstvom.Jedan drugome pripovijedamo ono to obojica znamo, i to mi se dopada: sve su to rijei, prie, znam da su prazne, ali se svejedno zavaram pa se oraspoloim. Sve je izvagao i
Page 103 / 301

zamotao. Zapisi na papir, rekao sam. Pa poslije kod kue prepiem u biljenicu, i na kraju mjeseca, a zimi jednom u dva-tri mjeseca, pokaem gospodinu Faruku. Evo rauna, gospodine Faruk, kaem, to je toliko, ovo ovoliko, pogledajte, moda je u raunu to krivo. Ne gleda. Dobro, Redepe, hvala, kae, ovo su kuni trokovi, a ovo tvoja plaa, i iz novanika prui vlane i zguvane novanice to miriu na kou. Uzmem i stavim ih u dep ne brojei, zahvalim i odmah poelim razgovarati o neemu drugom. Nazmi je raun napisao na jedan papir i pruio mi ga, platio sam. "Zna onog Rasima" ree odjednom dok sam izlazio iz duana. "Ribara Rasima?" "Da" odgovori. "Juer je umro." Gledao je, nita nisam rekao. Uzeo sam ostatak, mreicu i ovo to sam kod njega kupio. "Kau da je od srca" doda. "Pokopat e ga preksutra u podne, kad mu dodu sinovi." Eto, tako je to: naim rijeima i priama sve izmie. 118 14ad sam stigao u arhiv bilo je pola deset, ulice su se ugrijale, l\,nije ostalo ni traga od jutarnje svjeine. Odmah sam uao u kajmakamovo sjedite, napisao molbu i potpisao je. Kad je slubenik na tu moju molbu i ne proitavi je stavio broj, zamislio sam kako e je neki povjesniar 300 godina nakon mene nai u ruevinama i pokuati joj dati kakav smisao. Bavljenje povijeu zabavan je posao. Zabavan, ali i posao koji zahtijeva strpljenje. Tako sam, ponosan na vlastitu strpljivost, samouvjereno krenuo na posao. Panju mi je odmah privukla pria o dvojici duandija koji su jedan drugoga ubili potukavi se. Dugo nakon to je za tu dvojicu kavgadija otklanjan namaz i nakon to su pokopani, njihovi su blinji na sudu optuivali i jednoga i drugoga. Svjedoci su s mnogo pojedinosti opisivali kako su 17. demazijel-evela 998. godine nasred arije jedan drugoga napali noevima. Budui da sam jutros ponio vodi za prevoenje datuma muslimanske ere u datume kranske, otvorio sam i pogledao: 25. oujak 1590.! Znai da se to dogodilo
Page 104 / 301

gotovo zimi. A dok sam pisao, pred oima mi je cijelo vrijeme bio pakleno vru ljetni dan. A moda je to bio i sunani oujski dan. Zatim sam proitao zapisnik sudske parnice koju je pokrenuo kupac jednoga roba protiv njegova starog vlasnika jer se, nakon to je za njega dao est tisua aki, ustanovilo da taj rob arapskoga porijekla na nozi ima ranu. Kupac je, jasno, u srdbi, dao popisati kako je nasjeo na rijei prijanjega vlasnika i koliko je duboka i ozbiljna ta rana. Polio slije sam proitao sve to je zapisano o jednom zemljoposjedniku koji je ojaao toliko da se njime morao baviti Istanbul. Iz sudskih se zapisa na jednom drugom mjestu vidi da je taj isti ovjek bio suen i prije dvadeset godina zbog prijevara koje je poinio radei kao uvar u pristanitu. Iz fermana sam nastojao dokuiti kakve je sve nepodoptine taj ovjek imenom Budak poinio u Gebzeu. Kao da vie nisam slijedio trag kuge, nego njegov trag. Pretpostavio sam da sam dobro shvatio kako je taj ovjek u jednom sluaju nepostojee zemljite dao zapisati u deftere i tako ga uinio postojeim te ga potom, nakon to je dvije godine iz vlastita depa za njega plaao porez, zamijenio za neki vinograd da bi zatim novoga vlasnika nepostojeega zemljita proglasio prevarantom i izvukao se iz cijele te prie. Mada je ta pria, koja bi, inilo mi se, pristajala Budaku, bila samo moja pretpostavka, sudski zapisi nisu je mogli opovrgnuti. Oslanjajui se na potvrde za nju koje daju neka mjesta u zapisima, dobrano sam se namuio ne bih li je osmislio. Jako sam se obradovao kad sam vidio da i neka druga mjesta potvruju njezinu ispravnost. S groem koje mu je davao vinograd, Budak se u staji nekoga drugog ovjeka poeo baviti vinarstvom i nezakonitom prodajom vina. S uitkom sam proitao kako je, kad su ga na sudu neki od ljudi koje je u toj trgovini iskoristio napali, on na njih nasrnuo i ee nego oni na njega. Kasnije sam doznao da je u Gebzeu dao izgraditi jednu malenu damiju. Zaudio sam se sjetivi se kako je u onoj knjiici o poznatim ljudima iz Gebzea onaj profesor povijesti ovome ovjeku i njegovoj damiji posvetio nekoliko stranica. Budak kojega je on zamiljao bio je posve drugaiji od mojega: u knjizi se govori o cijenjenom, staloenom
Page 105 / 301

Osmanliji ija bi se slika trebala staviti u srednjokolske udbenike povijesti. Moj je pak Budak bio lukav i vjet lupe. Razmiljao sam bih li o Budaku mogao smisliti novu i bogatiju priu koja se ne bi kosila s izvorima koji o njemu govore, kad mi je Riza javio da je poela podnevna pauza. Iziao sam te sam, da bih umaknuo vruini nove avenije, kroz prolaz s kopriviima preao u staru ariju. Hodao sam prema gore sve do damije. Bilo je jako vrue, u dvoritu nije bilo nikoga, iz pokrajnje autolimarske radionice uli su se udarci ekia. Okrenuo sam se; nisam bio gladan pa sam sjeo u kavanu. Dok sam prolazio 120 pokraj neke sporedne ulice, jedno je dijete za mnom viknulo "debeli" Nisam se osvrnuo da pogledam jesu li mi se i druga djeca smijala. Otiao sam i sjeo u kavanu. Naruio sam aj, zapalio cigaretu i poeo razmiljati kakav je posao povijest. Morao bi biti neto drugo osim pisanja tekstova i prepriavanja nekoliko dogaaja. Moda ovako: traili smo razloge hrpi dogaaja, pa smo te dogaaje objanjavali nekim drugim dogaajima, ali nam onda ivot nije bio dovoljan da te druge dogaaje objasnimo nekim treim dogaajima. Na odreenom mjestu bili smo prisiljeni taj posao ostaviti nedovrenim da bi ga nastavili neki drugi poevi od mjesta gdje smo mi stali i ustvrdivi na samom poetku svoga rada kako smo mi one nae dogaaje objanjavali krivim dogaajima. I ja sam uinio ba to dok sam u svojoj doktorskoj i docentskoj tezi govorio o literaturi objavljenoj prije mene. Vjerujem i da sam bio u pravu. Svi neprestano ponavljaju kako je verzija koja im prethodi trebala biti drugaija, ili da ju je trebalo objasniti nekom drugom priom. I ve unaprijed znaju kako ide ta druga i drugaija pria. Njihov se posao svodi samo na to da odu u arhiv i nadu potvrdu za nju. Zbog toga i postoje razmetljivi tekstovi u kojima smo vlastite verzije ukrasili fusnotama i brojevima dokumenata, i nai prenapuhani sastanci: na njima jedni drugima pokazujemo vlastite verzije branei ih te, opovrgavajui druge, pokuavamo dokazati da je naa pria bolja. Ba sam se oneraspoloio. Nagrdio sam djeaka koji mi jo nije donio aj. Zatim sam, da bih samoga sebe utjeio, ovako razmiljao:
Page 106 / 301

uzalud se mui: ni ovo to ti misli u vezi povjesniareva posla nije nita drugo nego pria. Netko drugi bez imalo oklijevanja moe rei da je posao povjesniara neto posve drugo. Uostalom, tako i govore: govore da istraujui prolost otkrivamo to bismo danas trebali initi, da proizvodei ideologiju ljudima nudimo manje ili vie ispravne nazore o svijetu i o njima samima. Mislim da bi trebali dodati kako mi osim toga ljude i zavaravamo i zabavljamo. Rekao bih da je najupeatljivija strana povijesti ba to to je zabavna. Ali moji kolege skrivaju tu zabavnost kako ne bi natetili svojoj ozbiljnosti stegnutoj kravatom, ustrajavajui na tome da se nas mora razlikovati od djece. Kad mi je napokon stigao aj, ubacio sam u njega kockice eera i gledao kako se tope. Nakon to sam popuio jo jednu cigaretu, otiao sam u restoran. I prije dvije godine obiavao sam ovdje ruati: to je jedno tiho, ugodno i dopadljivo mjesto. Poslagani u tepsijama iza oznojenoga, mlakog izloga oturtma, musaka, sarma, turlija i druga jela od patlidana ekaju u masnoi jednake gustoe. Mnotvo povenulih ufti kojima lea vire iz te masti izgleda kao krdo bivola koje je od ljetne vruine pobjeglo u movaru. Otvorio mi se apetit. Sjeo sam naruivi musaku od patlidana, pilav i tanjur turlije. Na pitanje konobara u arapama i japankama, odgovorio sam da u popiti pivo. Pojeo sam ruak uivajui u svakom zalogaju, umaui kruh u masnou. I pivo sam popio. Tad su me odjednom uhvatile misli o mojoj eni pa sam se rastuio. Teko mi je misliti o tome da e s novim muem dobiti dijete. Znao sam da e tako biti, slutio sam, ali mi je svejedno jako teko palo kad sam doznao. Kad smo se uzeli, prvih smo mjeseci pazili da ne ostane trudna. Kako je Selma protivnica tableta i svih drugih sredstava, toliko smo se uvali da ba nimalo nismo uivali. S vremenom smo poeli zaboravljati na taj oprez. Kad je prola godina dana, jednom smo razgovarali o djeci i zakljuili da bismo sad eljeli dobiti dijete. Pa smo poeli nastojati na tome da ostane trudna, ali se to nikako nije dogodilo. Onda je jednoga dana Selma dola i rekla mi kako bismo trebali otii lijeniku, i kako e, da bi me ohrabrila, ona otii prva.
Page 107 / 301

Suprotstavio sam se rijeima da se ivotinje koje zovu doktorima u takve stvari ne trebaju mijeati. Ne znam je li Selma otila ili nije. Moda mi je i zatajila da je ila, ali ni time si nisam previe razbijao glavu jer smo se neto nakon toga razveli. Konobar je uzeo prazne tanjure i odnio ih. Pitao sam to imaju za desert, imaju kadaif, donio ga je. Naruio sam i jedno pivo, dobro e ii uz kadaif, zar ne, rekao sam konobaru i nasmijao se. On se nije nasmijao. Sjedio sam i razmiljao. Sad sam se sjetio oca i majke. Bili smo na istoku, u Kemahu. Jo nije bilo ni Nilgun ni Metina. Majka je bila zdrava, sama je mogla obavljati kuanske poslove. Stanovali smo u dvokatnici od kamena; stepenice bi bile hladne kao da su od leda, nou bih se bojao izii iz sobe pa sam se, kad bih nou ogladnio, ustruavao sii u kuhinju: 122 kaznu za svoju prodrljivost izdravao sam sanjarei za besanih noi 0 jelima u kuhinji. Kamena je kua imala i maleni balkon: za vedrih 1 hladnih zimskih noi s njega se vidjela jedna bijela visoravan stijenjena meu brdima. Kad bi jako zahladilo, uli bismo zavijanje vukova; prialo se da bi se vukovi mogli spustiti u kasabu, i kako te zvijeri glad tjera da nou ljudima kucaju na vrata. Ako vam tko pokuca, ne otvarajte a da ne pitate tko je, upozoravali su. Jedne se noi tako i dogodilo, otac je vrata otvorio s pitoljem u ruci. A jednom je u proljee s pitoljem krenuo za lisicom koja se namjerila na nae pilie. Lisicu nikada nismo vidjeli, samo bismo je uli. Majka je rekla da i jastrebovi kradu pilie, kao i lisice. Sad sam odjednom pomislio kako nikada nisam vidio takvoga jastreba i raalostio se. Malo zatim shvatio sam da mi je odavna prolo vrijeme povratka u arhiv te sam ustao i krenuo. Kad sam uao meu pljesnive papire i opet krenuo po njima prevrtati, oraspoloio sam se. Poeo sam ih itati nasumce. Jusuf se zaduio pa je magarca dao kao zalog, a kad ga je uzeo natrag otplativi dug, u povratku je ustanovio da magarcu stranja desna noga hrama te je odluio aliti se pa su tako Husein i on dospjeli na sud: kad sam to proitao, uhvatio me smijeh. Znao sam da se smijem jer sam pripit od ona tri piva, ali kad sam istu stvar jo jednom
Page 108 / 301

proitao, opet sam se smijao. Zatim sam poeo itati sve to mi je dolo pod ruku, ne gledajui jesam li to ve moda proitao. Nita nisam zapisivao u biljenicu. S uitkom sam prelazio s jednog papira na drugi, s jedne stranice na sljedeu, i smijao se. inilo mi se da me ponijelo: kao da sam nakon dugo vremena ponovno uo neku dragu pjesmu. S jedne sam strane razmiljao o raznoraznim stvarima vezanim uz sebe i uz svoj ivot, a s druge nastojao paljivo pratiti prie koje su preda mnom pretjecale. Neki se mlinar posvadio s upraviteljem vakufa zbog prihoda od mlina pa su dospjeli na sud i pobrojali mnotvo brojki u vezi sa svime to je u mlin ulo i izalo. Kadijin je pisar sve te brojke pokorno zapisao, kao i ja u svoju biljenicu. Mjeseni prihodi mlina i prihodi prema godinjem dobu, koliina samljevene penice i jema, zarada prethodnih godina: popunivi jednu stranicu brojkama, s djetinjim sam veseljem gledao u tu listu, sav oduevljen. Pa sam, siguran, nastavio itati: neki je brod natovaren penicom, nakon to je svratio u pristanite Karamursel, nestao. Niti je doao do Istanbula, niti se pojavio itko tko bi o njemu ita znao. Zakljuio sam da je brod zajedno s tovarom potonuo negdje u onim stijenama kod Tuzle, a da oni koji su bili na njemu nisu znali plivati. Zatim sam proitao zapisnik o tome kako je Abdullah, sin Dursuna, od bojadija Kadrija i Mehmeta traio da mu vrate etiri podstave koje im je dao da ih oboje, ali to nisam zapisao. Nije mi bilo jasno zato Abdullah eli da mu vrate podstave. Turudija Poboni Ibrahim prodao je 19. abana 991. (7. rujna 1583.) u Gebzeu tri turije od krastavaca za jednu aku, pa su se alili i na sudu je sastavljen zapisnik. Tri dana nakon toga dogaaja u zapisnik je uneseno da je govedina koju je Kasap Mahmut prodao za trinaest aki bila 140 drahmi laka nego to je smjela biti, a ja sam to zapisao u biljenicu. Zanimalo me to bi mislili oni na fakultetu kad bi ovu biljenicu nali i proitali. Uzrujali bi se jer ne bi mogli rei da sam sve ovo izmislio.Jo kad bih uspio pronai i neku dobru priu, tad bi se stvarno zaprepastili. Onaj moj Budak koji je trgovao vinom i uzdigao se prijevarama zapravo je kao stvoren za takvu priu. Poeo sam smiljati upeatljiv naslov za tekst koji u zakititi fusnotama i brojevima dokumenata: Prototip ajanskoga sustava:
Page 109 / 301

Gebzelija Veliki Budak! Nije loe! Da nije samo Budak, nego Budakpaa, bilo bi moda jo i bolje. Tko zna, moda je kasnije i postao paa. Mogao bih napisati tekst o tome kako je postao paa i na poetku teksta dati opi pregled prve etvrtine 16. stoljea. Ali kad sam se sjetio dosadnih detalja lanka, raspoloenje mi je splasnulo, toliko da sam kasnije u jednom trenu pomislio da u zaplakati. Pokuao sam se utjeiti da je to od piva, ali njegovo je djelovanje ve prolo. to da radim, itam, jadan. itam zapovijed poslanu kako bi se uhitio spahija Tahir, sin Mehmeta, koji se dao u hajduiju. Pa zapovijed koja zabranjuje da vinograd u posjedu Ethem-pae gazi stoka koja dolazi iz okolnih sela, i jednu koja govori to se treba uiniti s Nurettinom za iju se enu mislilo da je umrla od kuge, da bi se ustanovilo kako ju je zapravo otac nasmrt pretukao; to sam samo proitao, nisam prepisao. Poslije sam u biljenicu od rijei do rijei prepisao dugu listu cijena u ariji. Pa sam proitao dogovor sklopljen pred ejhom Fethulla124 hom prema kojemu e Pir Ahmet, sin Omerov, u osam dana vratiti svoj dug Hamamdiji Mehmetu. Zatim sam proitao zapisnik koji govori da su Hiziru, sinu Muse, usta zaudarala na vino. Pa sam se htio smijati, ali nije ilo: za to bi trebalo popiti jo koje pivo. Dugo sam itao sudske zapise, ne razmiljajui ni o emu i ne zapisujui; dopadalo mi se to sam, iako sam sad ve vjerovao da nita ne traim, cijelo vrijeme bio napet kao da slijedim kakav trag. Na kraju sam, kad su mi se oi umorile, zastao i pogledao u osunani podrumski prozor. Preda mnom su se vrtjele misli i prizori: Zato sam ja postao povjesniar? Kao sedamnaestogodinjaka neko me vrijeme to zanimalo, eto, samo zato. U proljee mi je umrla majka, a otac je, ne doekavi mirovinu, ostavio mjesto kajmakama i povukao se u Dennethisar. Ja sam pak to ljeto proveo u Dennethisaru prevrui po oevim knjigama, u etnjama po vrtovima i obali, razmiljajui o onome to sam proitao. Kad bi me pitali, odgovarao bih da u biti lijenik, da, i djed mi je bio lijenik. Na koncu sam ujesen otiao i upisao povijest. Koliko je ljudi koji su poput mene doista elei izabrali povijest za svoj zanat? Rasrdio sam se: Selma
Page 110 / 301

je govorila da je bolestan ponos zbog vlastitih budalatina neodvojiv dio moje osobnosti. Ali njoj se dopadalo to sam povjesniar. Ocu se vjerojatno nije svidjelo; kad je doznao da sam upisao povijest, napio se. A moda se i nije napio zbog toga, ionako je i inae pio. Baka ga je kudila i govorila mu da ne pije. Pomislivi na Baku, sjetio sam se kue i Nilgun, i pogledao na sat: uskoro e pet. Od onoga piva nije ostalo ni traga. Kako je uskoro isparila i radost itanja, ustao sam ne ekajui Rizu, sjeo u auto i vratio se kui. Putem sam mislio kako u se kod kue druiti s Nilgun koja tamo kod kokoinjca ita. Ako joj se ne bude dalo, otvorit u Evliju elebiju to mi stoji kraj uzglavlja, itati i zaboraviti; kasnije u piti, pa e doi vrijeme veere, pa u jesti, pa u opet piti. 15URNUO sam u usta zadnji zalogaj lubenice i odmah ustao od V^-J stola. "Kamo e sad ovaj a da nije ni pojeo svoje?" pitala je Baka. "Ne brinite, Bako" rekla je Nilgun, "pojeo je." "Ako hoe, uzmi auto" rekao je Faruk. "Ako bude trebalo, doi u i uzeti ga" odgovorih. "Rekao si da je moj troni anadol ovdje jako 'ono' zar ne?" Nilgun se od srca nasmijala. Ja nita nisam rekao. Popeo sam se, uzeo sam kljueve i novanik koji mi s onih etrnaest tisua koje sam zaradio tijekom mjesec dana po ljetnoj zapari daje osjeaj nadmoi i sigurnosti, jo jednom zagladio amerike mokasinke koje jako volim, nabacio na ramena zeleni pulover koji mi je tetak donio iz Londona te mi, kad mi ga je poklonio, nairoko objasnio kako ga je kupio, i siao. Dok sam izlazio kroz kuhinjska vrata, ugledao sam Redepa. "Niste ni patlidan pojeli; kamo ete sad, mladi gospodine?" "Sve sam pojeo, ak i lubenicu." "Maallah!" Hodao sam, razmiljao: izlazim kroz dvorina vrata i jo uvijek ujem kako se Nilgun i Faruk smiju. To je eto to to e raditi cijelu no: jedno e navesti drugo da neto doivi kao smijeno, pa e zatim drugo pomoi prvome da ismije neto drugo i tako e, sjedei satima pod blijedim svjetlom lampe, zakljuiti kako je cijeli svijet
Page 111 / 301

126 za njih u krivu, glup i besmislen te e zaboraviti vlastite gluposti; u svemu tome, Faruk e stui malu bocu rakije, pa ako Nilgun dotad ne legne, moda e joj ispriati kako je potjerao svoju enu i vjerojatno u ga, kad se pred zoru vratim, opet zatei kako je klonuo za stolom i zauditi se mislei odakle takvom jednom stvoru pravo da me zadirkuje svaki put kad mi daje svoj truli auto. Kad si ve toliko pametan i inteligentan, zato si onu lijepu i razboritu enu doveo do toga da te morala ostaviti? ive na zemljitu koje bi, kad bi ga se prodalo, vrijedilo 5 milijuna, ali jedu iz odbijenih tanjura, s rasparenim vilicama i noevima, soljenka im je stara boica za lijekove na ijem je epu Redep zahralim avlom izbuio rupice, i bez rijei gledaju kako jadna Baka jede rasipajui na sve strane. Stigao sam do Dejlaninih hodajui. Njezini mama i tata sjedili su pred televizorom, kao i svi ostali zaostali bogatai ili siromasi koji nemaju nikakve druge zabave. Zaostali glupi bogatai ne znaju to je zabava! Siao sam na obalu, svi su ve bili ondje, nedostajao je jedino vrtlar koji od jutra do mraka zalijeva dvorite kao da je lisiinama zavezan za kraj mrka. Sjeo sam, posluao: "to emo sad, ljudi?" "Jo malo, kad mama i tata legnu, gledat emo videor "O ne, pa zar emo cijelu veer provesti ovdje?" "Meni se plee!" rekla je Gulnur i malo se zanjihala u ritmu neke zamiljene glazbe. "Mi emo igrati poker" rekao je Fikret. "Ja neu." "Idemo u amlidu na aj." "Pedeset kilometara!" "I meni se plee" rekla je Zejnep. "Idemo na turski film, gledat emo i ismijavati ga." "Joj, dajte recite kamo da idemo..." Gledao sam kako se mirkajue svjetlo svjetionika na dalekom otoku odsijava na povrini mirnoga mora i udisao miris cvijeta kozje krvi, i djevojaka, i parfema. Mislio sam da Dejlan volim, ali me istovremeno neki osjeaj koji nisam mogao definirati od nje udaljavao: jednako kao to sam u krevetu do zore razmiljao, znao sam da bih joj trebao objasniti sebe, ali to sam vie razmiljao, sve mi se vie inilo da taj "ja"
Page 112 / 301

kojega bih trebao opisati ne postoji. To to se zove "ja" kao da su kutije u kutijama: kao da su u meni uvijek nove i posve drugaije stvari, i moda bih jo i mogao meu svim tim stvarima nai i pokazati pravoga sebe, ali iz kutija nikako nije izlazio onaj pravi Metin kojega bih mogao pokazati Dejlan, nego neka nova kutija koja ga je skrivala. Ovako sam mislio: ljubav ovjeka goni na dvolinost, a bio sam uvjeren da u se, budui da sam uvjeren da sam zaljubljen, napokon izbaviti od dvolinosti. Oh, da napokon prestane ovo ekanje! Ali znao sam i da ne znam to ekam. Da bih se primirio, pobrojao sam, jednu po jednu, sve stvari to sam ih imao na sebi, ali me ni to nije utjeilo. Zatim sam krenuo s ostalima koji su neto odluili. Sjeli smo u aute i uz buku se zaputili u diskoteku hotela. Osim nekoliko glupih turista, nije bilo nikoga. Rugali su se turistima koji su od ogromnoga svijeta za odmor izabrali ba ovo umalo i bezlino mjesto. "Glupi njemaki lumpeni!" "Hou se zabaviti, ljudi: to da radimo?" Kasnije su malo plesali pa sam i ja plesao s Dejlan, ali se nita nije dogodilo. Pitala me je koliko je 27x 13 i 79 x 81, i odgovorio sam joj, a ona se nasmijala ne pridajui tome vanost, a kad je kasnije poela bra glazba, rekla je: ne da mi se, i otila i sjela.Ja sam otiao gore te sam, proavi tihim hodnikom pokrivenim tepihom, uao u zauujue ist toalet; kad sam se ugledao u zrcalu, pomislio sam: sve mi je to zbog toga to sam povjerovao da volim jednu djevojku, vrag je odnio, i sam sam sebe prezirao. Einstein vjerojatno nije bio ovakav kad je imao osamnaest godina. Ni stari Rockefeller vjerojatno nije bio ovakav u mojim godinama. Pa sam se zanio dugim sanjarenjem o bogatstvu: na kraju sam novcem koji sam zaradio u Americi u Turskoj kupio jedne novine, ali ih nisam odmah upropastio kako to rade nai glupi bogatai; dobro sam se drao kao vlasnik novina i vodio ivot slian ivotu graanina Kanea, ivio sam kao legendarni samotnjak, ali k vragu sve, planirao sam postati i predsjednik kluba Fenerbahe. Mislio sam kako u kad se obogatim zaboraviti sve ove banalnosti i ove banalne snove, i gadili su mi se bogatai, ali Dejlan me je potpuno
Page 113 / 301

pobrkala. Pomirisao sam mjesto na koulji na koje je t2.8 dok smo plesali stavila ruku i iziao iz toaleta. Na stepenicama sam naiao na njih. Idemo dalje, govorili su; sjeli smo u aute. Prednji dio Fikretova alfa-romea podsjea na pilotsku kabinu: dugmad, kazaljke, znakovi, oznake i raznobojne lampice koje mirkaju. Malo sam gledao u to, odsutan. Prije nego to smo izili na cestu Istanbul - Ankara, pritisnuo nas je auto u kojemu su bili Turgaj i ostali. Onda su sva tri auta odluila utrkivati se do raskrija na Goztepeu. Tako smo natjeui se jurili pokraj kamiona i autobusa, ispod pjeakih mostova i izmeu benzinskih stanica, tvornica, besposliara koji su stajali uz cestu i promatrali, kavana, onih koji su se odmarali na balkonima, mehaniara, trajkaa, lubeniara, bifea i restorana. Fikret je neprestano trubio; poesto bi se uzbudili pa bi se derali i smijali. Kad se na jednom raskriju upalilo crveno svjetlo, Fikret nije zakoio, nego je skrenuo na sporednu cestu te se punom brzinom zaletio u neki anadol koji se u zadnji tren povukao ustranu pa smo tako izbjegli nesreu. "Momak se usrao od straha, jezik je progutao!" "Proli smo ih" derala se Dejlan, "sve smo ih proli, nagazi, Fikrete!" "Ljudi, ja ne elim umrijeti, elim se zabaviti" rekla je Zejnep. "to eli nabaviti?" "Ovo zovu alfa-romeo. Treba znati kako s njime!" "Tako je, samo ti raspali jo i jae, mene vie ni za to nije bri-ga!" "Anadol je auto bijednika!" to li e od svega ovoga na kraju ispasti, mislio sam, ali nita se nije dogodilo. Mi smo pobijedili u utrci, a kasnije smo skrenuli za Suadiju i izili na Bagdadsku aveniju. Ovu aveniju volim zato to ne skriva da je odurna: otvoreno pokazuje svoju patvorenost. Kao da eli rei da ivot nije nita drugo nego stalna dvolinost, kao da na svemu jasno pie da je lano. Odurni apartmanski mramor! Odurni panoi od pleksiglasa! Odurni lusteri to vise sa stropova! Dobro obasjane odurne slastiarnice! Volim sve odurnosti koje se ne skrivaju. I ja sam laan, kako lijepo, svi smo lani! Nisam gledao djevojke koje su hodale avenijom da ne bih za koju pomislio da je
Page 114 / 301

lijepa pa se rastuio. Kad bih imao mercedes, iziao bih u lov na ovu aveniju i sigurno bih koju od tih djevojaka ulovio. Ja te volim, Dejlan, ponekad volim ak i ivot! Parkirali smo aute i uli u neku diskoteku. Na ulazu ne pie tako, pie klub, ali svatko tko da 250 lira, moe ui. Svirao je Demis Roussos i plesao sam s Dejlan, ali nismo ni o emu razgovarali i opet nije ilo! Izgledala je kao da se dosauje, jako zamiljena i jako tuna; oima koje su odavale da joj se po glavi mota neto drugo, a ne ja, odsutno je gledala u neku nevidljivu i daleku toku na horizontu i tad mi je, iz nekog razloga, bilo nje ao, i pomislio sam kako bih je mogao jako zavoljeti. "O emu razmilja?" pitao sam je. "Tko? Ja? Ni o emu!" Jo smo malo plesali. Medu nama je postojala provalija koja je trebala nestati; kao da smo je, zagrlivi se, pokuavali premostiti. Ali osjeao sam i da su sve ove misli zapravo samo fantazija. Neto kasnije zavrila je glazba koja je, umjesto da bude tugaljiva, mogla biti samo cmizdrava; poela je neka brza glazba i podij je ispunila masa eljna zabave. Dejlan je ostala meu njima, a ja sam sjeo i razmiljao gledajui razigrane plesae pod arenim svjetlima: tresu se svijajui koljena i mau glavama kao glupe kokoi! Kreteni! Kunem se da sve ovo ne ine zato to u tome uivaju, nego zato to i ostali ine isto! Jesu li dok pleu svjesni toga da pleu? Jer kad ne uje glazbu, ovi udni pokreti izgledaju jo udnije! Ja dok pleem, mislim kako je to to inim glupo i ivciram se, pa se onda smirujem govorei sam sebi kako sam na te udne pokrete prisiljen ne bi li me ova djevojka zavoljela, i tako mi se svijest postavi kao da sam se priklonio ovim kretenima, ali im se zapravo ne priklanjam, i na koncu uspijevam i biti kao ostali, i ostati svoj, a tako je malo ljudi -kojima to polazi za rukom! Oraspoloio sam se! Da mi ne bi prigovarali to ovdje sjedim sam i izigravam zamiljena i odsutna mladia, malo kasnije i ja sam ustao i prikljuio se tom glupom plesu. Dobro je, nisam se morao previe znojiti. Brzo smo se vratili i sjeli, a oni su odmah opet poeli: jako je vrue, jako je guva, jako sam se preznojio, jako mi je dosadno, jako sam se zabavio, jako je dobro,
Page 115 / 301

jako je loe i tako to, ali kako je glazba bila jako glasna, uskoro su odustali i od razgovora. Kasno uviaju da ono to kau nije vrijedno daha koji u to utroe. Poslije su ovako zakljuili: nita od ovoga, hajde, dosadno mi je, idemo, hajde, idemo nekamo dalje, hajde! Ustali smo. Novac je dao Fikret. Vedat i ja pretvarali smo se da bismo htjeli sudjelovati u plaanju ili barem dati svoj dio, ali Fikret, kao to smo i oekivali, nije dao ni da pisnemo o tome. Uto sam vidio da ostali lupaju po staklima Turgajeva BMW-a pa sam otiao i pogledao: Hulija i Turan zagrljeni su zaspali na stranjim sjedalima. Zejnep se nasmijala sretna i zadivljena, kao da je razdragana ljubavlju koju sama proivljava. "Pa oni ionako uope nisu ni izili iz auta" rekla je kasnije. Pomislio sam da je, eto, mogue da momak i djevojka mojih godina zagrljeni spavaju poput "pravih ljubavnika" Sjeli smo u aute i krenuli. Dok smo izlazili na cestu za Ankaru, Turgajev se auto zaustavio kraj lubeniara na uglu. Turgaj je iziao i pod plinskom svjetiljkom o neemu porazgovarao s lubeniarom. Zastala su sva tri naa auta, lubeniar se okrenuo i pogledao ih. Malo potom Turgaj je doao i kroz prozor Fikretu rekao ovo: "Ne da, kae da nema." "Mi smo krivi" odgovorio je Fikret, "previe nas je." "Kae da nema?" ukljuila se Gulnur. "to emo sad?" "Ako vam se pije, idemo barem to kupiti." "Ne moe, ne pije mi se. Idemo u neku ljekarnu." "to ete kupiti u ljekarni?" "to kau drugi?" pitao je Fikret. Turgaj je otiao do drugog auta. Brzo se vratio. "Kau da idemo kupiti pie." Krenuo je, pa zastao. "Jo nismo popunili bankine, kau." "Dobro" odgovorio je Fikret, "razumijem." Krenuli smo. Prije nego to smo stigli u Maltepe, ugledali su jedan auto; bio je natovaren kuferima, stranji mu je dio sjedio. "I to mercedes'", viknuo je Fikret. "Idemo, narode!" Farovima je Turgajevom autu poslao znak, a s naim malo usporio i pustio ga naprijed. Gledali smo: Turgajev je BMW priao
Page 116 / 301

mercedesu slijeva, ali umjesto da nagazi na gas i zaobie ga kako se to obino radi, polako se pomaknuo udesno i pogurao mercedes prema rubu; mercedes se, neprestano trubei, malo zanosio, a potom, da ne bi oderao Turgajev BMW, htio-ne htio jedan kota spustio na bankinu. Svi su se smijali. Usporeivali su ga s jadnim epavim psom. Zatim je Turgaj dodao gas i otiao. Tako se mercedes spasio. Samo - tad sam zauo ovo: "Hajde, sad je na tebi red, Fikrete!" "Ne jo. ekaj da doe k sebi." U mercedesu je bila samo jedna osoba: radnik koji se vraa iz Njemake, pomislio sam, i nisam htio misliti dalje. "Nemojte sluajno gledati na tu stranu!" rekao je Fikret. I on je, kao i Turgaj, mercedesu priao slijeva i zatim polako krenuo u desnu stranu. Mercedes je stao luaki trubiti; djevojke su se uzhihotale, ali su se vjerojatno malo i uplaile. Kad se Fikret jo vie bacio nadesno pa je gastarbajteroV kota opet siao na bankinu i opet poeo epati, valjali su se od smijeha. "Jeste li mu vidjeli lice?" Dodali smo gas i odjurili. Neto kasnije i Vedatov je auto vjerojatno napravio isto jer smo uli kako oajna mercedesova truba srdito zapomae. Nali smo se na nekoj benzinskoj stanici. Pogasili su svjetla i prikrili se i umirali od smijeha gledajui kako gastarbajterov mercedes polako prolazi pokraj nas. "Ali jadan ovjek, ao mi ga je" rekla je Zejnep. Jedni su drugima uzbueno i razdragano prepriali to se dogodilo, pa su jo jednom prepriali, i onda opet prepriavali, i ja vie nisam mogao izdrati. Otiao sam u bife, kupio bocu vina i zamolio da mi je otvore. "Jesi li iz Istanbula?" pitao me prodava. Bife je bio osvijetljen kao izlog kujundijske radnje. Iz nekog razloga poelio sam se ondje malo zadrati, sluati kako s malenoga radija u bifeu neki enski glas pjeva neto u turskom stilu; htio sam zaboraviti. Po glavi su mi se motale zbrkane i ispreturane misli o zaljubljenosti, zlu, ljubavi i uspjehu. "Da, iz Istanbula sam."
Page 117 / 301

"Kamo vi to idete?" "Vozamo se!" Prodava je s razumijevanjem kimnuo, pospan i umoran: "Ahaa... S djevojkama..." Htio sam neto rei - kao da je to to u rei jako vano i kao da i on ozbiljno eka moju izjavu - ali moji su poeli trubiti. Otrao sam, sjeo u auto. Pa gdje si, govorili su, jo ga zbog tebe neemo stii. A mislio sam da je to gotovo; oito da nije bilo. Pourili smo i opet ga ugledali nakon Pendika: polako se penjao uzbrdicom, poput umorna kamiona. Ovaj put prvo je Turgaj priao s lijeva, i dok je mercedes gurao udesno, Vedat mu se odmah ubacio sdesna, a mi smo mu doli straga toliko da smo mu dodirivali branik. Tako smo ga stisnuli u klijeta iz kojih bi se mogao izvui jedino ako bi vozio bre od nas. Neto kasnije doista je ubrzao i pokuao nam izmai, ali nije uspio. Nae trube nisu prestajale svirati; gurali smo ga dodirujui ga farovima. Otvorili su prozore i glazbu nabili do kraja, pruali ruke i udarali po njegovim vratima, naginjali se kroz prozore pjevajui... Zbunjeni je mercedes, stisnut meu nama, bez stajanja prestravljen trubio pridonosei i sam toj stranoj buci u kojoj smo tko zna koliko dugo jurili izmeu kua, mahala i tvornica. Na kraju, kad je gastarbajter shvatio da mu je najbolje usporiti, za leima su nam se poeli nakupljati autobusi i kamioni pa smo bili prisiljeni napokon se pozdraviti s njim i ostaviti ga. Dok smo prolazili pokraj njega, okrenuo sam se i pogledao radnikovo lice u sjeni dugih svjetala: inilo se da nas vie ne vidi. Natjerali smo ga da zaboravi svoj ivot, svoje uspomene i budunost. Nisam razmiljao, pio sam vino. Kroz skretanje za Dennethisar proli smo bez zaustavljanja. Pa su odluili pritisnuti jedan anadol u kojemu se vozio stariji brani par, ali su ipak odustali. Dok smo prolazili ispred kupleraja iza benzinske, Fikret je zatrubio i signalizirao svjetlima, ali nitko nita nije pitao. Nakon to smo se jo malo vozili, Dejlan je viknula: "Gledajte to u ja sad napraviti!" Okrenuo sam se i pogledao i vidio da je Dejlan noge pruila kroz stranji prozor. Vidio sam kako njezine duge i preplanule noge, u svjetlima auta iza nas, izgledaju kao oprezne, promiljene,
Page 118 / 301

profesionalne noge pod svjetlima pozornice, i kako se polako, polako pomiu, kao da u toj praznini beznadno tragaju za neime. Noge su joj bile gole, bijele, na vjetru su se jedva primjetno ljuljale. "Napila si se!" m "Nisam pijana, to pria" rekla je Dejlan. Glasno se nasmijala, radosna. "Uope nisam mnogo pila! Ba se zabavljam! Sve je sjajno!" Svi smo zautjeli. Kao da iz Istanbula za Ankaru putujemo po nekoj ozbiljnoj dunosti, dugo smo se, dugo, vozili i prolazili pokraj bijednih ljetnih kampova, tvornica, maslinika i trenjika ne razgovarajui ni o emu, i kao da uope nismo primjeivali glazbu koja je jo uvijek svirala dok smo, vozei se, uprazno i bezosjeajno trubili kraj svakog kamiona i autobusa. Ja sam mislio na Dejlan, i mislio sam kako bih je do kraja ivota mogao voljeti samo zbog toga to je sad napravila. Nakon to smo proli Hereke, stali smo na nekoj benzinskoj i izili iz auta. U bifeu smo kupili loega vina i sendvie. Pomijeavi se s izmorenim i plahim putnicima koji su izili iz nekog autobusa, pojeli smo to to smo kupili. Vidio sam da je Dejlan otila do ruba ceste i jedui sendvi zamiljena gledala vozila koja su prolazila kao oni koji jedu zagledani u rijeku; gledajui je, razmiljao sam o svojoj budunosti. Neto kasnije vidio sam Fikreta, u tami se polako pribliio Dejlan. Pruio joj je cigaretu, zapalila je. Poeli su razgovarati: nisu bili daleko od mene, ali ih od buke vozila koja su prolazila nisam mogao uti, a jako me je zanimalo. Malo potom ta se udna znatielja pretvorila u udan strah. Odmah sam shvatio da, ukoliko taj strah elim pobijediti, moram otii k njima, ali me u tami uhvatila poniavajua, sramna ukoenost, ba kao u kakvu snu. No ni taj osjeaj poraza, kao ni sve ostalo, nije potrajao. Neto kasnije opet smo posjedali u aute i ne razmiljajui ni o emu otili u no. 134 16. ad prestane sva ona gnusna graja, kad utihnu svi odurni glasovi l\-od kojih mi je cijeloga dana glava pucala - galama s plae, buka motora, djeji glasovi, pjesme, larma s radija, pijanice, psovke,
Page 119 / 301

televizori i auti - i kad pokraj naih dvorinih vrata protutnji zadnji auto, tad polako ustanem iz kreveta pa stanem kraj aluzina i osluhnem to se vani zbiva: nema ni ive due, svi su se umorili i pozaspali. uje se samo vjetri, tiho talasanje mora i ukanje u kronjama, a ako ni njih nema, ostane tek pokoji nedaleki cvrak, zbunjena vrana i moda kakav neotesani pas. Tad ja polagano raskrilim aluzine pa ih posluam: dugo, dugo oslukujem tiinu. Sjetim se da sam na ivotu devedeset godina pa zadrhtim. Povjetarac to leluja travu na koju pada moja sjena kao da mi piri po nogama i plai me: da se vratim i zavuem se u mlaku tamu pod jorganom? Ipak, jo sam malo postojala ondje kako bih posluala to tiho iekivanje: kao da e se neto dogoditi, kao da sam se s nekime dogovorila, kao da mi svijet toboe moe pokazati neto novo - ekala sam, ekala, a zatim privukla aluzine, vratila se do kreveta i sjela, pogledala kako sat tiktakajui pokazuje da je dvadeset nakon jedan i ovako pomislila: Selahattin je i u tome bio u krivu, da: nema ba niega novog! Svaki je dan novi svijet, Fatma, govorio bi Selahattin izjutra, svijet se, kao i mi, svako jutro iznova raa i to me toliko oduevljava da se ponekad budim prije sunca pa razmiljam kako e se sunce uskoro iznova roditi i sve e biti posve novo, a sa svime tim i ja u se 135 obnoviti, vidjet u i itati i doznati mnogo toga o stvarima za koje dosad uope nisam znao pa zatim s tim novim saznanjima u novome svjetlu vidjeti ono to sam ve znao, i to me toliko oduevljava, Fatma, da poelim odmah skoiti iz kreveta i potrati u dvorite da gledam kako se sunce rada, i da vidim kako e, dok sunce izlazi, sve biljke i svi kukci ivnuti i promijeniti se, i nakon toga odmah poelim potrati gore da zapiem sve to sam vidio, Fatma, a zato i ti ne osjea isto, zato nita ne govori, o emu razmilja? Gle, gle, Fatma, jesi li vidjela gusjenicu, to je uinila, jednog e se dana pretvoriti u leptira i odletjeti! Ah, ovjek treba pisati samo ono to je vidio i sam iskusio, i tad bih, kao i Europljani, i ja bih tad mogao naprimjer kao Danvin - kakav je to izvanredan momak! - mogao bih moda biti pravi znanstvenik, ali naalost na ovome uspavanom Istoku ovjek ne moe biti nita, ne moe?, a
Page 120 / 301

zato ne moe, zato ne bih i ja mogao vriti promatranja i eksperimente, ta imam sve to je za to potrebno: imam i oi i ruke i glavu koja, hvala dragom Allahu, radi tako dobro da joj u ovoj zemlji nema ravne, zar ne; jesi li vidjela kako su breskve procvale, Fatma, zato tako miriu, pita se, dobro, a to li je tek miris, to nam daje da to osjetimo, Fatma, i jesi li vidjela koliko je smokva ilava, a kakvim se to znakovima mravi dogovaraju, Fatma, i jesi li ikada obratila panju na to kako more prije juine nadolazi i povlai se nakon sjevernjaka, ovjek uvijek mora sve paljivo motriti i promatrati jer je to jedini put kojim znanost moe napredovati i jedino tako moemo nae glave odgajati i oplemenjivati: nego to!, neemo valjda biti poput onih koji kunjaju po kutovima kavana, isti su kao ovce, avaj, kae, a kad prije pljuska oblaci stanu mumljati, povileni od uitka pa izjuri iz sobe kao ejtan, i stepenicama, grabei po dvije, sleti u dvorite da legne na zemlju na lea i gleda u oblake sve dok do koe ne prokis-ne; da, tako bi inio, da. Znala sam da e pisati i o oblacima, slutila sam da za to trai povoda, jer znao je ovako govoriti: kad svi shvate da sve ima svoj razlog, u njihovim glavama vie nee biti mjesta za Allaha: shvatit e da razlog zbog kojega cvijee cvate, zbog kojega kokoi nesu jaja, zbog kojega se more die i sputa, a nebo grmi i daje kiu ne lei u Allahovoj volji, nego u onome to pie u mojoj enciklopediji. Tad e uvidjeti da stvari nastaju samo iz stvari, a ne 136 iz ruku bogova. ak da ondje i postoji kakav Allah, svi e vidjeti da njemu ne preostaje nita drugo nego da sjedi i gleda jer e sve njegove poslove preuzeti naa znanost. Kai, da ujem, Fatma, moe li se kao Allah raunati netko tko vie nema snage ni za to drugo osim da skrtenih ruku gleda to se na ovome svijetu zbiva? Eto vidi, uti, zar ne, zato to sad ve i ti uvia da Allaha vie nema. A to e se dogoditi kad i oni, poput tebe, jednoga dana proitaju koji moj redak i sve ovo shvate, slua li me? Ne, ne sluam te ja, Selahattine, ali on to ionako ne bi pripovijedao meni: kad shvate da nita nije u Allahovoj moi, vidjet e da je sve u njihovim rukama; a to e se dogoditi, Fatma, kad spoznaju da samo o njima ovise i strah i hrabrost, i zloin i kazna, umalost i
Page 121 / 301

pokret, dobro i zlo? Tako bi rekao te bi, kao da ne sjedi za trpezom meu bocama, nego za svojim pisaim stolom, iznenada skoio na noge pa poeo hodati gore-dolje galamei: tad e biti poput mene onih prvih godina; od straha e im obamirati i ruke i noge; nee moi vjerovati u vlastite misli; nasmrt e se bojati svega to im bude prolazilo glavom; prestravljeni to misle to to misle, shvatit e da bi i drugi mogli pomisliti isto te e, drhtei od smrtnoga straha za vlastitu iju i svladani osjeajem krivnje, svu srdbu svaliti na mene koji sam ih do toga doveo, ali kako vie nee imati drugoga izlaza, trat e k meni ne bi li se izbavili iz toga uasa, da, k meni e dolaziti, i mojim knjigama, mojoj enciklopediji od 48 svezaka, i spoznat e da su ti svesci ono to posjeduje boanska svojstva, moji svesci i ja, Fatma. Da, nije li tako: zato ja, doktor Selahattin Darvinoglu, zato u dvadesetom stoljeu umjesto Njega ne bih ja mogao biti novi bog svih muslimana? Jer sad nam je znanost boanstvo, uje li me, Fatma? Ne! Ne ujem te zato to sad ve mislim da je i sluanje grijeh, zato to sam pojela krumpir s mljevenim mesom i bljutavi poriluk koji je Redep skuhao pa sam si u zdjelicu uzela aure19 i povukla se u pokrajnju hladnu sobicu. Ondje sjedim skupljenih nogu da se ne nahladim i malenom licom polako jedem. Krikica nara, grah, slanutak, suha smokva, kukuruz, suhe crne groice i pistacije, a sve to lijepo pokapano s malo ruine vodice, kako fino, kako lijepo! San ne dolazi. Ustala sam s kreveta. Poeljela sam aure. Otila sam 137 do stola, sjela; na njemu boica kolonjske vodice, nije staklena, ali je prozirna. Kad sam je juer oko podneva ugledala, pomislila sam da je staklena, ali im sam je dotaknula, shvatila sam i najeila se, to je to, pitala sam, nisu imali u staklenoj boici, Bako, odgovorila je Nilgun, i tako su mi i ne sluajui me natrljali zapea. Neto to iscuri iz plastike vas moda i moe vratiti u ivot, mene ne! Nisam to rekla, ta ionako ne bi shvatili. I vae mrtvoroene trule due, i one su od plastike! Kad bih im tako rekla, moda bi se i smijali. Smiju se: kako su udni ovi stari ljudi, smiju se; kako ste, Bako, smiju se; znate li to je televizor, smiju se; zato ne sidete i ne sjednete s nama, smiju se; kako je samo lijepa vaa ivaa maina,
Page 122 / 301

smiju se; ima i pedalu, smiju se; zato tap uzimate sa sobom u krevet, smiju se; da vas provozamo autom, Bako, smiju se; kako je lijep taj vez na vaem kunom ogrtau, smiju se; zato niste glasali na izborima, smiju se; zato stalno prevrete po ormaru, smiju se; pa kad bih ih pitala zato se vi tako neprestano smijete im me pogledate, opet bi se smijali i govorili ne smijemo se, Bako, i opet se smijali. Moda i zato to su im otac i djed itav ivot preplakali. Teko mi je. Kako bi bilo da patuljka probudim pa zatraim aure? Da udarim tapom o pod, dii se, ta otkud u ovaj sat, Gospoo, rekao bi patuljak, i jo u ovo godinje doba, nemojte sad na to misliti nego lijepo spavajte, a ja u vam sutra... to radi ovdje ako mi nisi ni od kakve koristi, ha? Gubi se! Odmah bi otiao i njima prenio: ja mnogo toga podnosim od ove vae Bake, djeco, mnogo! Dobro, ako je tako, zato si jo uvijek ovdje, to radi ovdje taj patuljak, zato se nije kao i njegov brat pokupio i otiao? Zato, Gospodo, rekao bi, zato to, kao to i vi znate, kad nam je ono rahmetli gospodin Dogan rekao: evo vam ovi novci, Redepe, Ismaile, uzmite i ivite kako elite, savjest me je dovoljno namuila zbog grijeha moje majke i oca, dosta mi je toga; kad je rekao uzmite ove novce, razumni je Ismail rekao: dobro, hvala ti, brate, i uzeo novce i kupio si ono zemljite na kojemu je sagradio kuu, ta znate, juer ste idui na groblje proli kraj nje, zato se sad pretvarate da ne znate za to, ta niste li vi ta koja je jednoga od nas uinila epavim, a drugoga patuljkom? uti! Odjednom sam se prepala! Sve on obmanjuje, zato se bojim. Sve je to zato to je moj Dogan bio kao aneo; to ste mu 138 to rekli da ste mu izvukli te novce, pokvarena kopiladi; a za tebe, sine, u kutiji vie niega nema: doi pa pogledaj ako eli, zbog tvoga pijanog oca nita nije ostalo; majko, molim te, ne govori tako o ocu, vrag odnio i novce i dijamante, sve zlo i dolazi od novaca; daj mi tu kutiju, bacit u je u more, ili - ne, upotrijebit u je za koristan posao, majko, gle, piem pisma, zna li, poznajem ministra poljoprivrede, bio je generacija iza mene, pripremam nacrte zakona, kunem se da e to ovoga puta neemu i koristiti, majko, dobro, dobro, eto ti kutija, ne elim je, ali molim te da mi se barem u pie
Page 123 / 301

ne mijea. Ustala sam od stola, otila do ormara, izvadila klju, otvorila vrata i osjetila miris ormara. Stavila sam je u drugu ladicu. Otvorim drugu ladicu: eto je, tu je. Pomirisala sam je ne otvorivi je, a kad sam je otvorila, opet sam pomirisala tu praznu kutiju i sjetila se djetinjstva. U Istanbulu je granulo proljee i ja sam mlada djevojka od etrnaest godina i sutra popodne idemo u goste. A kamo ete vi to? Idemo k ukru-pai i njegovima, tata. Poznaje njegove keri, Tur-kan, ukran i Nigan, zna ih, zar ne, ja se s njima jako lijepo zabavljam, uvijek se smijemo; sviraju klavir, oponaaju, itaju poeziju, a ponekad mi itaju ak i prevedene romane. Jako ih volim. Lijepo, aferim, ali sad je ve kasno, hajde na spavanje, Fatma. Dobro, spavat u, spavati i misliti kako sutra idemo k njima. Otac zatvori vrata, zamah zatvorenih vrata donese mi njegov miris, u krevetu mislim na njih i tako zaspim, a ujutro me na uzglavlju doeka lijepi dan: poput mirisa kutije, ali odjednom mi se smuila: dosta je, jadna kutijo, znam ja to je ivot. ivot ude u tebe i uniti te, glupa djevojko, cijelu te uniti! Odjednom sam se tako razljutila da sam je htjela baciti, ali sam se suzdrala: ime bih kasnije dijelila vrijeme? Spremi je, spremi, opet e doi njezino vrijeme. Ovaj sam je put spremila u treu ladicu, zatvorila sam ormar, jesam li zakljuala, da provjerim, jesam, zakljuala sam. Pa sam otila i legla u krevet. Nad krevetom strop. Znam ja zato ne mogu zaspati. Strop je zelene boje. Zato to nakon zadnjega auta jo nije proao onaj najzadnji. Ali zelena se boja ljuti. Kad doe, sluat u njegove korake i uti kad legne. Pa se pod njom vidi uta boja. Kad to ujem, uvjerit u se da je cijeli svijet preputen samo meni pa u pod utom bojom koja se vidi ispod zelene spavati kao beba. Ali nisam mogla zaspati, razmiljala sam o bojama, o onom danu kad je otkrio tajnu boja. Tajna boja veoma je jednostavna, Fatma, rekao je jednoga dana Selahattin. Pokazao mi je kolut sa sedam boja koji je privezao za zadnji kota Doganova bicikla nakon to ga je stavio na trpezu okrenuvi ga naopako: vidi li, Fatma, tu ima sedam boja, ali gle sad, gle to e biti od tih tvojih sedam boja! Kad je s jogunastim veseljem zavrtio pedalu, sedam se boja pomijealo i pretvorilo u bijelu: ja
Page 124 / 301

sam se zaudila i uplaila, a on je skakao po sobi previjajui se od smijeha. Za veerom je s ponosom izloio svoje naelo koje e nedugo potom potpuno odbaciti: Fatma, ja piem samo ono u to sam se vlastitim oima uvjerio, to je moje naelo, u moju enciklopediju nee ui ni jedan podatak koji nisam uspio eksperimentom provjeriti! No kasnije je, zakljuivi da je ivot kratak, a enciklopedija duga, zaboravio koliko je puta to obeanje ponovio; onih nekoliko godina prije nego to je otkrio smrt, ovako je govorio: nitko nema vremena sve provjeriti eksperimentom, Fatma, sad se ispostavilo da onaj laboratorij koji sam zasnovao u veeraju nije nita drugo nego plod mladenakoga zanosa; ovjek koji se drzne jo jednom eksperimentima provjeravati svu onu riznicu znanja koju su otkrili Zapadnjaci, mora biti ili budala ili netko bolesno zaljubljen u sebe, govorio je, kao da je znao da sam ja mislila: ti si, Selahattine, eto to oboje. Kasnije se na samoga sebe ljutio i u srdbi galamio: ak ni veliki Diderot u sedamnaest godina nije mogao dogotoviti svoju enciklopediju, Fatma, jer se uzoholio, to ti je trebalo da se svaa s Voltaireom i Rousseauom, glupane, jer i oni su veliki barem koliko i ti, a ako ovjek ne moe prihvatiti da e neki znameniti ljudi neke stvari uspjeti otkriti prije njega samoga, sve ostaje nedovreno.Ja sam ponizan, mirim se s injenicom da su Europljani prije nas sve otkrili i istraili do najsitnijih pojedinosti. Nije li glupost iznova istraivati i pronalaziti iste stvari? Zna se da teina kubnoga centimetra zlata iznosi 19,3 grama i da se njime moe kupiti sve, ukljuujui i ljude; zato i nema ba nikakve potrebe da ja, da bi se to shvatilo, uzmem vagu pa ponovno vaem ili da se, depova punih zlatnika, uputim meu one pokvarenjake u Istanbul, Fatma! Istina se jednom otkriva: nebo je i u Francuskoj plavo, smokve i u New Yorku dozrijevaju u 140 kolovozu, i kao to se u naem kokoinjcu iz jaja legu pilii, dajem glavu, Fatma, da se jednako tako legu i u Kini, i ako vodena para strojeve pokree u Londonu, isto e ih tako pokrenuti i ovdje, i ako Allaha nema u Parizu, nema ga, nema sumnje, ni ovdje, i ovjek je isti i jednak i republika je uvijek najbolja, a znanost je poelo svega. Nakon ovoga govora, Selahattin je napokon prestao od kovaa i
Page 125 / 301

peara po Gebzeu naruivati udne strojeve i pribore; nije vie ni mene preklinjao da mu za to namaknem novca, niti je vie pozivao idova; nije ga vie zabavljalo ni to da, odluan u namjeri da e dokazati kako radi vodoskok, sklapa i povezuje cijevi od pei i raznorazne posude pa u njih lijeva kablove vode i gleda u to poput luaka zagledanih u bazen u dvoritu umobolnice, niti je, kako bi otkrio i dokazao elektricitet, putao zmajeve koji bi se od kie samo raspali i popadali. Nije se vie igrao povealima, staklenkama, lijevcima,cijevima iz kojih se puilo, raznobojnim bocama i dvogledima: mnogo si se istroila zbog onih mojih besmislica u veeraju, Fatma, govorio je, sad ispada da si bila u pravu kad si tvrdila da je sve to djetinjarija, oprosti mi, nada da u tim kunim laboratorijem pridonijeti napretku znanosti nije bio samo mladenaki san nego i djetinjarija koja se rodila iz nerazumijevanja toga koliko je znanost uzviena, uzmi taj klju, zovi Redepa pa sve to odnesite, bacite u more ili prodajte ako elite, uinite to god elite. Aha, da, uzmite i te slike, i moju zbirku kukaca i riblje kosture i to cvijee koje sam suio kao zadnja budala, i te crkotine u piritusu: mieve, imie, zmije i abe, dri, hajde, te staklenke, ma to ti je, Fatma, nema se tu ega ni gnuati ni bojati, dobro, hajde, pozovi Redepa, da se odmah rijeim tih gluposti pa e barem biti vie mjesta za knjige, ba dobro: vjerovati da u sjedei ovdje na ovom Istoku neto otkriti pa to drugima prenijeti nije nita drugo doli ista idiotarija. Ljudi su ve sve otkrili i nije ostalo nita novo to bi se moglo rei: sluaj sad ovo: nema nita novo pod suncem! Gle, Fatma, jesi li vidjela, ak ni to to sam sad rekao nije novo, i to smo od njih nauili, prokleti bili, razumije li me; a nemam vie ni vremena, vidim da enciklopediju neu uspjeti zbiti u 48 svezaka, najbolje e biti da tu opirnu grau saberem u 54 knjige, ali s druge strane, ve sam nestrpljiv ne bi li ta enciklopedija napokon postala vlasnitvom masa, pisanje pravoga djela tako je iscrpljujue, Fatma, a znam da je sad nemam prava napreac dovriti, samo to se ja, naalost, ne mogu zadovoljiti time da budem jednostavan i prosjean kao oni idioti koji u knjiicu od sto stranica stresu nekoliko mrvica o stvarnosti pa se time busaju u prsa; pogledaj one knjiice Abdullaha Devdeta, povran i prost
Page 126 / 301

momak, pa zar se cijela stvarnost svodi na toliko, osim toga, de Passeta je krivo razumio, a Bonnesancea nije ni proitao, i k tome rije jraternite pogreno koristi, ali to ti tu ima ispravljati, uostalom, ako i ispravi, tko e to shvatiti, glupai, ovaj e te narod shvatiti samo ako mu sve objasni jednostavnim rijeima, muim se i patim ne bih li im nekako objasnio znanstvena otkria, u tekstove ubacujem poslovice i narodne izreke sve u nadi da e me te ivotinje tako lake razumjeti; da, tako je vikao Selahattin, a ja sam se toga sad, eto, prisjeala, kadli zauh brujanje auta koji je morao proi nakon onoga zadnjeg auta. Zastao je pred dvorinim vratima. Dok mu je motor mumljao, vrata su se otvorila pa sam zaula glazbu: kako je to samo udna, kako runa glazba! Razgovarali su, sluala sam ih: "Sutra ujutro kod Dejlan, moe?" viknuo je netko. "Moe!" odgovorio mu je Metin. Pa je auto odjurio zavijajui i riui. Metin je proao dvorite, lupkajui otvorio kuhinjska vrata, uao, preao one stepenice kojih je pet, proao kroz sobu koju je Selahattin zvao blagovaonica pa zatim opet po stepenicama - njih je devetnaest - a dok je prolazio pokraj moje sobe, odjednom sam pomislila da poviknem: Metine, Metine, doi ovamo, dijete, priaj mi gdje si bio, to se zbiva vani, hajde, pripovijedaj mi, kamo ste ili, to ste sve vidjeli; da mu kaem: hajde priaj, probudi mi znatielju, zabavi me, ali on je ve uao u svoju sobu. Dok izbrojim do pet, on e se svui i tako se baciti na krevet da e se kua stresti, evo, stresla se, i dok opet izbrojim do pet, sigurno e i zaspati, tri, etiri, pet, eto, sad je ve sigurno lijepo zaspao mladenakim snom, jer kad si mlad, tako se lijepo spava, zar ne, Fatma? Ali ja nisam mogla spavati ni kad sam imala petnaest. Uvijek sam neto oekivala: vonju u koiji koja e nas ljuljukat!, sviranje klavira, dolazak tetkinih keri, odlazak onih koji dou, pa emo jesti i dok jedemo ekati da ustanemo od stola, i jo neko iekivanje koje ponitava sva iekivanja i ono to u tome iekivanju ekamo, a ovjek nikada tono ne zna to je to. I na kraju, nakon to je prolo devedeset godina, vidim da su mi misli svime time ispunjene, kao blistava voda koja se u mramornome bazenu nakupila curei iz
Page 127 / 301

stotina malenih slavina, a kad se u tiini spokojne i vrue ljetne noi tome bazenu pribliim, u njemu vidim svoj odraz, i vidim da sam sobom ispunjena; kako povrinu te blistave vode ne bi pokrili prah i trunke, poelim da sam poput zraka pa da poletim. Ja sam bila krhka, malena i slabana djevojka. Ponekad pomislim kako bi bilo da sam cijeli ivot mogla ostati djevojica: ako djevojica ne eli odrasti i potonuti u grijeh i ako joj je to jedina elja kao to je meni bila, to bi se moralo na neki nain moi postii, ali kako, pitam se? Jo dok sam bila dijete, u Istanbulu, pa ila u goste kod Nigan, Turkan i ukran, sluala sam jedan roman preveden s francuskog koji su mi one redom itale: krani imaju samostane; ne eli biti grean pa se popne na brijeg, ue u samostan i eka; ama kako je to udno i runo!, mislila sam ja dok sam sluala tu knjigu koju je Nigan itala; oni su ondje, sve jedan kraj drugoga, jedan kraj drugoga, kao lijene i trome kokoi koje ne ele nositi jaja. Pomislila sam i kako e jednom odrasti i ostarjeti i sve mi je to bilo odurno: kranstvo, kri, kipovi; redovnici crnih brada i crvenih oiju koji trunu meu hladnim kamenim zidovima! Ne elim ja tako. Ja bih htjela ostati ja, a da me nitko ne vidi. Ne, ne mogu spavati! Uzalud gledam u strop. Okrenula sam se, polako ustala, otila do stola i zagledala se u pladanj kao da ga prvi puta vidim: patuljak mi je veeras ostavio bresaka i vianja. Uzela sam jednu vinju, stavila je u usta kao da je krupan rubin; malo sam je zadrala meu eljustima pa je zagrizla i polako savakala ne bi li me njezin sok i okus nekamo poveli, ali uzalud. Ovdje sam, to da se radi. Izvadila sam koticu pa pokuala isto s jo jednom, pa zatim uzela jo tri, a kad sam izvadila kotice, jo sam uvijek bila ovdje. Jasno je da e ova no teko proi... 17. Kad sam se probudio, pogledam: sunce mi se popelo do ramena. Ptice su poele na granama, a mama i tata u kuhinji: "Kada je Hasan juer legao?" pita otac. "Ne znam" kae mama. "Zaspala sam. Hoe li jo kruha?" "Neu" odgovorio je otac. "Oko podneva u doi da vidim je li kod kue." Pa su oni zautjeli, ali ptice nisu: iz svoga leaja sluao sam ptice i aute koji su jurili za Istanbul. Zatim sam ustao, iz depa hlaa uzeo
Page 128 / 301

Nilgunin ealj i opet legao. Malo sam se izvalio i razmiljao gledajui ealj u svjetlu sunca koje je ulazilo kroz prozor. Pomislio sam kako je ta stvar koju drim u ruci proeljala najskrivenije kutke one ume od njezine kose, i bilo mi je nekako udno. Poslije sam se tiho izvukao kroz prozor, na bunaru lice zapljusnuo vodom i doao k sebi: neu vie misliti na ono o emu sam noas mislio, da ja ne mogu biti s Nilgun i da nas dvoje pripadamo razliitim svjetovima. Uao sam, obukao kupae gae, hlae i tenisice, u dep sam stavio ealj, i ba sam htio izii kad zauh da netko lupka oko vrata. Dobro je: otac ode, znai da za doruak uz paradajz, sir i masline neu dobiti i lekciju o tome kako je ivot teak i koliko je matura vana. Razgovaraju na vratima: "Kai mu, ako ni danas ne bude sjeo i uio..." govorio je tata. "Pa sino je uio, to hoe" prekinula ga je mama. "Iziao sam u dvorite i pogledao kroz prozor u njegovu sobu" nastavio je tata. "Sjedio je za stolom, ali nije uio. Tono se vidjelo da misli na neto deseto." "Uit e, uiti!" rekla je mama. "I bolje mu je" odgovorio je epavi lutrija."Inae u ga opet dati berberu za egrta." uo sam kako se njegove noge udaljavaju; jedna je snana, druga slaba: tap-tarap, tap-tarap. Kad je otiao, iziao sam, otiao u kuhinju i poeo jesti. "Sjedni" rekla je mama, "zato jede s nogu?" "Izlazim" rekao sam. "Ionako, koliko god ja uio, on mi to ne priznaje. uo sam ga." "Ma pusti ti njega" rekla je. "Hajde, sjedi pa se lijepo najedi! Da ti pristavim aj, hoe li?" Gledala me je s ljubavlju. Odjednom sam pomislio koliko nju volim i koliko oca ne volim. Bilo mi je ao mame, sjetio sam se ak i toga da sam ostao jedinac zato to ju je otac nekada tukao. Za koji je zloin to kazna? Ali meni je majka kao sestra. Ovako sam mislio: mi kao da nismo majka i sin, nego brat i sestra, pa su nas kaznili stavivi nas u kuu ovoga epavca i rekli ba da vidimo hoete li moi preivjeti novcem od njegovih prodanih listia! Dobro, nae stanje nije jako loe, u mom razredu ima i siromanijih od mene, ali
Page 129 / 301

mi nemamo ak ni duan. Da u vrtu nema paradajza, graha, paprike i luka, pitanje je bi li taj krtac-lutrija mami dao novaca i bi li bilo ita za skuhati; tko zna, moda bismo i gladovali. Kad mi je ovo palo na pamet, odjednom sam mami poelio sve objasniti: poelio sam joj priati o svijetu, o tome kako smo mi igraka velikih sila, o komunistima, materijalistima, imperijalistima i drugima i kako smo danas prisiljeni prositi od naroda koji su nam nekada bili sluge. Ali - ne bi ona to shvatila: ona se samo ali na svoju crnu sreu i nikad se ne zapita zato je to tako. Jo uvijek me je gledala, dodijalo mi je. "Neu, mama" rekao sam. "Odmah izlazim. Imam posla." "Dobro, sine" odgovorila je, "kako hoe." Dobra, draga mama! Samo - to ipak nije bilo sve to je rekla: "Ali barem nemoj dugo ostati, nego doi pa sjedni i poni uiti prije nego to ti otac oko podneva dode!" dodala je, ali dobro, nema veze. Pomislio sam da je pitam da mi da novaca, ali nisam pitao, iziao sam, idem nizbrdicom. Juer mi je dala 50 lira. A amida Redep mi je dao 20, dvaput sam telefonirao, to je 20, i lahmadun 15, znai ostalo je 35 lira. Izvadio sam iz depa i pogledao: tono, imam 35 lira, a da bih to izraunao, nisu mi potrebni ni logaritmi ni kvadratni korijeni, ali oni zbog kojih sam pao razred, sva ona gospoda i profesori, imaju neke druge namjere: ele me sruiti, izribati i zgaziti i nauiti me puzanju i poniznosti da bih nauio zadovoljavati se malim. Znam da biste se veselili kad bih jednoga dana sve to usvojio; znam da biste tad trljajui ruke rekli: ovaj je napokon nauio ivjeti, ali taj dan neete doekati, gospodo, meni taj va ivot ne treba: jo samo da nabavim kakav pitolj pa u vam onda objasniti ime se elim baviti! Prolazili su pokraj mene brzo, u svojim autima. Pogledam, u tvornici s druge strane trajkaju. Razljutio sam se i poelio neto uiniti, ako nita drugo, mogao bih barem otii u Drutvo, ali bojao sam se ondje biti sam: to bi bilo da odem bez Mustafe i Serdara? Mislio sam: mogu ja sam i do Uskudara! Kaem im: dajte mi nekakav dobar, ist posao, dosta mi je pisanja po zidovima i prodavanja pozivnica po ariji, dajte mi nekakav velik posao. Jednoga e dana televizije i novine govoriti o meni. Mislio sam.
Page 130 / 301

Kad sam doao do plae, pogledam kroz ianu ogradu: nema Nilgun. Malo sam hodao i opet razmiljao, pa zatim jo malo razmiljao lunjajui ulicama. Posjedali su po balkonima i malenim dvoritima, dorukuju: majke, keri i sinovi; neki imaju jako mala dvorita, stolovi su im toliko blizu cesti da mogu izbrojiti masline na njihovim tanjurima. Da ih sve postrojim na plai, idemo, u red, lijenine, pa se popnem na kakvo visoko mjesto i sve im objasnim: kako vas nije stid, kako vas nije stid, pakla se ne bpjite, to sam shvatio, ali zar nemate ni savjesti, nastrani, bijedni, nemoralni stvorovi, kako moete ivjeti mislei jedino na sebe i svoje duane i tvornice i zaradu, ne razumijem vas, ali sad u vam napokon pokazati. Pucnjava i strojnice! Sad vie ne dolaze filmovi o povijesnim junacima. Izvest u neto, sve u ih naglavce prevrnuti, nikada me nee zaboraviti. Doao sam pred Nilguninu kuu, pogledam, nema ni ive due. Kako bi bilo da je nazovem pa joj ovo sve ispriam: sanjarija! Vratio sam se do plae, pogledam, opet je nema. Malo ia6 kasnije ugledao sam amidu Redepa. U ruci mu mreica. Vidio me je pa je skrenuo i priao mi. "to ti sad opet radi ovdje?" upita. "Nita!" rekoh."Juer sam puno uio pa sad malo etam." "Hajde, idi kui, sinko. Nema ti to ovdje raditi." "Aha, da" sjetih se,"onih dvadeset lira koje si mi juer dao nisam potroio. Biljenice ne prodaju za 20 lira. A olovku imam, ne treba mi. Biljenica je 50 lira." Gurnuo sam ruku u dep, izvukao 20 lira i pruio mu ih. "Neu", rekao je. "To sam ti dao da ui i bude velik ovjek." "Pa da, samo ne postaje se velik ovjek za dabe" odgovorih. "Obina biljenica kota 50 lira." "Hajde dobro" ree, izvadi 30 lira i dade mi. "Ali nemoj sad za to kupiti cigarete!" "Ako misli da u tvoje novce popuiti, neu ni uzeti" rekao sam. Malo sam priekao, a zatim uzeo. "Dobro" rekoh, "hvala. Pozdravi Medna i Nilgun i njih. Doli su, zar ne? A ja sad odoh uiti. Engleski je jako teak."
Page 131 / 301

"Teak, nego to!" potvrdi patuljak. "Zar si mislio da je ivot lagan?" Da sad i ovaj ne bi poeo kao i otac, krenuo sam. Kasnije sam se osvrnuo i pogledao: okrenuo se i ode, polako se njie. Bilo mi ga je ao. Svi torbe dre za ruku, a on dri za mreicu da mu se ne vue po zemlji. Jadni patuljak. A opet, pitao me to radim ovdje. Svi me tako pitaju. Kao da ovdje namjeravaju poiniti neke nepodoptine pa im ja smetam. Jo sam malo hodao da ne bih opet naletio na patuljka, a zatim stao, priekao, i kad sam se vratio do plae, srce samo to mi nije stalo: Nilgun je odavna dola, ve je i legla na pijesak. Kad si stigla? Opet lei kao i juer i gleda u knjigu u ruci, glava joj se ne mie. Tako sam stajao zauen, kadli odjednom: "Opaaa!" viknu netko. "Pazi da ne upadne unutra!" Prepao sam se! Okrenem se, pogledam: na Serdar. "Kako je?" ree. "to ti radi ovdje?" "Nita." "Snima, ha?" "Ne" odgovorih, "imam posla." "Ne lai" ree. "Gledao si unutra kao da e nekoga pojesti. Stid te bilo! Rei u ja Mustafi pa e naveer dobiti svoje!" "Ne izmiljaj" rekoh. "Tu mi je jedna poznanica pa je ekam. to ti radi?" "Idem kod mehaniara" ree pokazujui torbu u ruci. "A koga ti to poznaje?" "Ti je ionako ne zna." "Nikoga ti tu ne poznaje" nastavi. "Bulji u djevojke i to bez imalo stida. Hajde dobro, reci: koju ti to pozna?" "Pa dobro" odgovorih, "pokazat u ti koja je, ali nemoj da se primijeti da gleda u nju." Pokazao sam mu vrhom nosa, pogledao je. "ita knjigu" ree. "Odakle je poznaje?" "Evo odakle" rekao sam i ovako mu objasnio: "Nekada davno, dok ovdje jo nije bilo ni jedne betonske kue, jedine su kue bile naa kamena na uzviici i njihova stara, udna kua, a od sadanje arije postojao je samo mali zeleni duan. Nikoga drugog nije bilo. Nije bilo ni gornje mahale, ni tvornica, ni Nove mahale ni Esente-pea.
Page 132 / 301

Nije bilo ni ovih ljetnikovaca ni plae. Vlak tada nije prolazio izmeu tvornica i skladita, nego kroz vrtove, vonjake i vinograde. to kae na to?" "Je li tad ovdje bilo lijepo?" pitao je zamiljen. "Jest" odgovorih. "Trenje su u proljee drugaije cvale. Stavi ruku u more i, ako ne cipal, a ono barem deverika dode i sjedne ti na dlan." "Au to lupeta!" ree. "Hajde, barem mi reci zato eka tu djevojku." "Neto u joj dati" rekoh. "Neto njezino to je ostalo kod mene." "to to?" Izvadio sam, pokazao: "Ovaj je ealj njezin." "To je jeftin ealj" zakljui on, "takvi kao ona ne koriste ovakve eljeve. Daj da vidim!" Dao sam mu: neka pogleda, neka shvati i neka ga ne slomi. Ali vraga!: uzeo ga je i poeo ga svijati, proklet bio! "Jesi se ti to u nju zaljubio, ha?" "Nisam" rekao sam. "Pazi, slomit e ga." "Zarumenio si se! Ti si se znai u tu damu zaljubio!" "Nemoj ga svijati!" rekoh. "Nije li teta elja?" "Zato bi bila?" ree, strpa ealj u dep, okrenu se i ode! Potrao sam za njim. "Hajde, Serdaru" rekoh, "dosta je bilo ale." Ne odgovara. "Sad je dosta, daj mi taj ealj!"Opet ne odgovara."Nemoj da sad moram... Nemoj da se sramotimo!" Ba smo prolazili kroz guvu pred ulazom na plau, kad se Serdar okrenu i povika: "to hoe od mene, nita mi nisi dao! Pusti me na miru, zar te nije stid?" Pogledali su nas s nekoliko strana. Nita nisam rekao. Malo sam zastao i samo sam ga izdaleka slijedio. Poslije pogledam, nema nikoga pokraj njega, potrim, uhvatim ga za ruku i uvrnem je. Poeo se otimati. Tad sam mu je jo jae uvrnuo, neka ga dobro zaboli! "ivotinjo!" viknu. Torba s alatom mu je ispala. "Stani, evo, dat u ti ga." Izvadio je ealj iz depa i bacio ga na zemlju. "Ne zna za alu, kretenu" ree.
Page 133 / 301

Uzeo sam ealj, dobro je, itav je, stavio sam ga u dep. "Nema pojma ni o emu. Glupi akal!" Opalit u mu jednu, pa to? Okrenuo sam se i krenuo prema plai. Psovao je za mnom i vikao da sam se zaljubio u bogataicu. Ne znam je li tko od prolaznika uo. Bilo me je stid. Kad sam doao do plae, pogledam: Nilgun je otila. Poela me hvatati panika, ali kad sam bolje pogledao, shvatio sam da nije otila, torba joj je jo bila ondje. Izvadio sam ealj iz depa i priekao da izie iz vode. Kad izie, otii u i rei ovaj ti je ealj ispao, Nilgun, naao sam ga na putu, nee li ga uzeti, pa zar nije tvoj? Uzet e i rei hvala. Nema na emu, odgovorit u, nema ti meni zato zahvaljivati, sad mi zahvaljuje, a juer me na ulici nisi htjela ni pozdraviti. Ispriat e se. Ma nema se to ispriavati, rei u, znam da si ti dobra djevojka, na svoje sam oi vidio kako si na groblju sa svojom bakom ruke podigla na molitvu. Tako u joj rei, a kad me pita to jo ima kod mene, rei u da mi matematika i engleski slabo idu. Ti studira, zar ne, ako to dobro zna, mogla bi me poduiti, rei u. Naravno, rei e, dodi k nama. Tako u moda otii i k njima, i tko god nas vidi kako sjedimo i uimo za istim stolom, nee ni pomisliti rei kako nas dvoje pripadamo razliitim svjetovima. Mi emo za istim stolom sjediti zajedno, tako emo sjediti. Zamislio sam se. Zatim sam je ugledao u hrpi drugih ljudi: izila je iz mora, brie se. Noge samo to mi nisu same od sebe potrale! Kad je obukavi utu haljinu s torbom krenula prema izlazu, iziao sam s plae i pourio prema bakalu. Vidio sam da dolazi za mnom. Dobro je. "Daj mi jednu Coca-Colu" rekao sam uavi kod bakala. "Odmah!" odgovorio je. Ali je zatim otiao i poeo se tamo s nekom starom enom razraunavati, valjda ba zato da bi me Nilgun kad stigne zatekla kako ovdje stojim besposlen. I hajde, na kraju je starica otila, otvorio je bocu i pruio mi je udno me pogledavi. Bocu sam mu zgrabio iz ruku i povukao se u jedan kut duana, ekam. Ti e ui, a ja u piti iz svoje boce, kakva sluajnost, sreli smo se kod bakala, zdravo, rei u, kako si, hoe li me poduiti engleski, pitat u.
Page 134 / 301

ekao sam, ekao, i kad si ti, Nilgun, ula, nisam te vidio jer sam bio zagledan u bocu koju sam drao i zato te jo uvijek nisam pozdravio. Dobro, a to je s tobom, zar ni ti mene dosad nisi vidjela, ili si me vidjela, ali me opet nee pozdraviti? Ali nisam je gledao. "Imate li ealj?" rekla si, Nilgun, ti odjednom. "Kakav ealj?" pitao je bakal. Meni je krv iknula u lice. "Moj se izgubio" rekla si,"treba mi bilo kakav ealj." "Ima samo ovih" rekao je bakal. "Hoe li vam odgovarati?" "Da vidim" odgovorila si. Pa je nastala tiina i kako vie nisam mogao izdrati, okrenuo sam se i pogledao te, Nilgun. Lice sam ti vidio sa strane: kako si lijepa! Koa ti je kao u djeteta, a nos malen. "Moe" rekla si, "uzet u jedan od ovih." Ali bakal nije odgovorio, nego je krenuo prema eni koja je u tom trenutku ula. A ti si tad pogledala oko sebe i ja sam se prepao: da ne bi pomislila da se pravim da te ne vidim, ja sam te prvi pozdravio: "Zdravo" rekao sam, i ti si odgovorila: "Zdravo." 150 Ali meni se dua stisnula jer kad si me ugledala, lice ti se nije razvedrilo, nego je izgledalo kao da ti je netko dodijao; to sam vidio i pomislio: ja ti se, znai, ne sviam, ja sam ti, znai, dosadan. Tako sam se ondje ukipio s bocom Coca-Cole u rukama. Poput dvoje stranaca stajali smo nas dvoje kao ukoeni kod bakala. Onda sam pomislio: ima pravo, u pravu je to me ne eli ni pogledati u oi, jer mi dolazimo iz razliitih sredina. Ali sam se i zaudio; zato ovjek odbija pozdraviti drugoga, zato ga bez ikakva razloga gleda neprijateljski, tako sam se udio: novac je sve i sve je trule, sve je loe! Prokleto bilo! Uit u matematiku, pomislio sam, dobro, tata, idem sjesti i uiti matematiku, dobit u i svjedodbu i baciti je preda te! Nilgun je kupila crveni ealj, a meni se odjednom uinilo da u zaplakati, ali sam se zatim jo i vie zbunio. Jer rekla je ovako: "Dajte mi i novine,Republiku*." Jako sam se zaudio. Gledao sam izbezumljen: uzela je novine
Page 135 / 301

poput djeteta koje nikad nije ni ulo za krivnju i grijeh i bez imalo nelagode krenula prema vratima kad sam potrao za njom s bocom u ruci. "Ti znai ita komunistike novine!" viknuh. "Molim?" odgovorila je i milo me pogledala. Pogledala me pokuavajui razumjeti to se zbiva i zatim shvatila to sam rekao, zgranula se i otila bez rijei. Ali neu te ja pustiti, pomislio sam. Neka sve objasni, i ja u njoj objasniti. Ba sam iziao i krenuo za njom, kad pogledam: u ruci mi ona glupa boca Coca-Cole\ K vragu! Vratio sam se, izvadio novce i platio, priekao kao zadnji kreten da mi vrati ostatak i da nita ne posumnja, ali pokvarenjak nikako da mi ga da, moda ba zato da bi mi ti umaknula, ne znam. Kad sam iziao i pogledao, Nilgun je otila, odavna je ve skrenula za ugao. Da potrim za njom, stigao bih je, ali nisam trao, brzo sam hodao, naokolo ima ljudi koji gledaju: guva od kretena koji idu na plau, u ariju, jedu sladoled... Brzim sam se korakom popeo uzbrdicom, pa se spustio, malo potrao, pa opet hodao, a kad nije bilo nikoga, trao sam, ali kad sam na uglu skrenuo, vidio sam da je sad ne mogu stii ni da trim najbre to mogu. Svejedno sam IST nastavio i doao do njihovih vrata i pogledao kroz eljezne preke ograde: iz dvorita je ula u kuu. Pa sam ondje sjeo pod kesten preko puta i malo razmislio. Sa strahom sam razmiljao o komunistima i o svim njihovim maskama i o tome kako i koga sve mogu zavarati. Ustao sam, stavio ruke u dep i krenuo nazad: u depu mi je jo uvijek onaj zeleni ealj! Izvadio sam ga i pogledao, kako bi bilo da ga slomim, ali neu, ak mi se ni to ne da. Ondje gdje poinje kaldrma, bila je kanta za smee. U tu sam kantu bacio tvoj zeleni ealj, Nilgun. Nastavio sam ne okreui se. Sve do bakala. E tu mi je neto palo na pamet. Kako bi bilo da malo s tobom porazgovaram, bakal-efendija? Nismo li ti rekli da te novine vie ne prodaje? Kakvu kaznu eli, kai, da ujem! Moda bi i otvoreno rekao: ja sam komunist, i ta je djevojka komunist, i te joj novine prodajem zato to je to moje uvjerenje. Odjednom mi je bilo ao Nilgun, jer dok je bila mala, bila je tako
Page 136 / 301

dobra curica. Uao sam k bakalu ljutit: "Opet ti?" rekao mi je. "to hoe?" Bilo je drugih kupaca pa sam malo priekao. Ali - ponovno me je pitao i svi su me pogledali. "Tko, ja?" rekao sam."Hou, kako se zove... ealj, za kosu!" Izvadio je kutiju i pokazao mi ih. "Moe" odgovorio je. "Ti si sin lutrijaa Ismaila, zar ne?" Izvadio je kutiju i stavio je preda me. "Ona je djevojka maloprije kupila crveni" dodao je. "Koja djevojka?" odgovorio sam. "Hou bilo kakav ealj." "Dobro, dobro" rekao je, "hajde, izaberi koje e boje." "Koliko su ti ovi?" Kako su drugi kupci otili i ostavili me na miru, polako sam pregledao sve eljeve u kutiji. Uzeo sam crveni ealj isti kao tvoj, Nilgun. Doe 25 lira. Dao sam mu. Iziao sam od bakala mislei kako sad imamo iste eljeve. Pa sam hodao, hodao, i doao do kraja kaldrme. Ona kanta za smee od maloprije jo je uvijek ondje i nitko ne gleda. Gurnuo sam ruku u nju i izvadio ga, nije se zaprljao. Nitko nije vidio, a to da su i vidjeli?! Sad u depu imam dva elja, jedan je tvoj, a jedan isti kao tvoj! Bilo mi je zgodno tako misliti. Da je ovo to sam napravio vidio netko od onih momaka, da je bilo tko vidio, I<,2 em bi me alio, em bi mi se smijao, budala. Ali nisam valjda pao na to da gledam hoe li mi se te bezdune, glupe budale smijati: neu valjda zbog toga odustati od onoga to elim?! Ja sam slobodan: lunjam ulicama mislei na tebe. t 18. Skoro e pet. Sunce se odavna spustilo do prozora pljesnive i vlane podrumske prostorije.Jo malo pa u skupiti torbu i kugu potraiti na otvorenom. Jako sam zbunjen. Maloprije sam pomislio kako sam i nesvjesno uspio besciljno lutati dokumentima. Sad ve sumnjam u taj neobini uspjeh... Maloprije povijest je bila fluidna masa sastavljena od nebrojena mnotva nepovezanih injenica koje su se u mojoj glavi povezale... Ako otvorim biljenicu i ponovno preletim
Page 137 / 301

pogledom po svemu to sam napisao, moda u opet uloviti taj osjeaj. Evo ovako: itam rezultate izvanredna popisa provedena u selima koja pripadaju posjedu vezira Ismail-pae na podruju ajirove, Eskihisara i Tuzle i kadiluka u Gebzeu; itam kako se Hizir alio na Ibrahima, Abdulkadira i njihove sinove jer su mu zapalili kuu i razgrabili stvari; itam fermane poslane da bi se na obali Eskihisara izgradilo pristanite; itam kako se selo u blizini Gebzea vrijedno sedamnaest tisua aki, koje je nekada pripadalo spahiji Aliju, ali je kasnije njemu oduzeto budui da nije iao u vojnu te predano Habibu, treba predati nekomu drugom jer je ustanovljeno da ni Habib nije iao u rat; itam kako je sluga Isa svome gospodaru Ahmetu uzeo trideset tisua aki, jedno sedlo, jednoga konja, dva maa i jedan tit i pobjegao nekomu imenom Ramazan pa sad Ahmet Isu tui, a Ramazan ga titi; itam da je umro netko po imenu Sinan pa je dolo do rasprave oko njegova nasljedstva nato je jedan od tuitelja, 154 elebioglu Osman, dao da sud popie sve to je Sinan posjedovao; itam detaljna svjedoanstva Mustafe, Jakupa i Hudaverdija koja govore o tome kako je konj koji je oduzet od pohapenih lopova pa stavljen u miralajevu konjunicu zapravo ukradeni konj Sulejmana, sina Dursuna Gebzelije; itam to i sve mi se ini kako se u meni opet budi onaj povjesniarski zanos: zadnja etvrtina esnaestog stoljea slae mi se u glavi; sve injenice etvrtine jednoga stoljea meusobno nepovezane smjetaju se i uvlae medu moje modane vijuge. Dok sam ruao, usporedio sam ih s galaksijom glista koja se u bezgravitacijskom prostoru prua u beskraj; injenice-gliste previjaju se u praznini, kao da lunjaju po mome mozgu, ali se jedna s drugom ne povezuju i ne dodiruju. Pomislio sam da mi je glava ucrvani orah. Kao da bi, kad bi mi razbili lubanju pa u nju zavirili, ugledali te crve koji se po njoj motaju! Ali ni taj zanos nije dugo potrajao. Maglovita se galaksija rasplinula i nestala! A moj tvrdoglavi um od mene ve po navici opet oekuje isto: slutim da je potrebno pronai priu koja e okupiti sve injenice, izmisliti neku uvjerljivu pripovijest! Da bismo ne samo
Page 138 / 301

povijest, nego vjerojatno i svijet i ivot mogli vidjeti onakvima kakvi jesu i razumjeti ih, struktura naega mozga trebala bi se promijeniti. Da, taj uitak sluanja pria sve nas zavarava, sve nas vue u izmiljeni svijet. I to dok svi ivimo u krvavom i okrutnom stvarnom svijetu... Dok sam ruao, na trenutak sam pomislio da sam na to pitanje naao odgovor. Razmiljao sam o prii o onome mom Budaku koji mi se jo od juer mota po glavi. Nakon nekoliko zapisa koje sam jutros proitao, ta je pria dobila i novu dimenziju: ini mi se da je Budak naao nain da se zavue pod zatitnika krila nekoga pae u Istanbulu. Sjetio sam se i nekih drugih pojedinosti koje sam izvadio iz knjige onog srednjokolskog profesora povijesti: sve su to bile injenice dovoljne da zavaraju prioljupce i one koji svijet pokuavaju razumjeti posredstvom pria. Nato sam se dao u planiranje knjige o Budakovim pustolovinama i Gebzeu esnaestoga stoljea, knjige koja ne bi imala ni poetka ni kraja. Imala bi samo jedno naelo: svi podaci u vezi Gebzea i njegova podruja u tome stoljeu u knjigu e biti stavljeni bez ikakva svrstavanja prema vanosti ili vrijednosti. Tako bi se u toj knjizi poredalo sve: cijene mesa i trgovaki nesporazumi, otmice djevojaka i ustanci, ratovi i enidbe, pae i zloini stajali bi u knjizi nevezani jedni s drugima, pokorni i ponizni, ba onako kako stoje u arhivima. A na njima u izgraditi Budakovu priu, ali ne zato to do nje drim vie nego do ostalih, nego zato da oni koji u historiografskim djelima tragaju za priama i ovdje nadu barem jednu. Moja e knjiga tako nastati iz beskrajna nastojanja na predoavanju. Dok sam zavravao s rukom, moda i pod utjecajem piva, dobrano sam se zanio tim planom, ak mi se uinilo da sam opet osjetio djetinjasti radni zanos kakav me znao obuzimati u mladosti. Ii u i u Vladin arhiv, govorio sam sam sebi, neu preskoiti ni jedan dokument, svi e podaci, jedan po jedan, posjedati na svoja mjesta. Onaj tko moju knjigu bude itao od poetka do kraja, tjednima i mjesecima, na kraju e pomisliti da i sam vidi ono maglovito kopno koje sam ja naslutio radei ovdje pa e, poput mene, zadivljen proaptati: to je povijest; to su, eto, ivot i
Page 139 / 301

povijest... Jo mi se neko vrijeme pred oima vrtio taj besmisleni plan ije bi izvrenje trajalo trideset godina, ili ak do kraja moga ivota, ostvarujui se u obliku gluparanja, junaenja, iskvarenih oiju i ivanih bolesti. S uzbuenjem sam razmiljao o nebrojenim stranicama koje u ispisati. A onda sam osjetio kako cijeli taj uzvieni prizor - odnosno zavaravanje i idiotarija, ba zato jer mi se na trenutak uinio uzvienim - polako pada u vodu. Prije svega, im ponem na papir stavljati prva slova toga to sam kanio napisati, preda mnom e iskrsnuti prvi problem: to god da ja namjeravao, to to u napisati, mora imati nekakav poetak. Nadalje, kako god da pisao, injenice moram posloiti nekim redom. A sve e to htio-ne htio itatelju nametnuti dojam da tu postoji nekakav red i smisao. I to budem vie bjeao od toga, sve e mi manje biti jasno odakle da se prihvatim posla i to bi trebao biti moj sljedei korak. Jer ljudski um e, sklon starim navikama, u svakom redanju traiti ureenost, u svakom podatku simbol i znaenje, a priu koju ja pokuavam iznad svega izdii neprestano e vraati medu injenice. Beznadan, pomislio sam ovako: nema naina kojim bih povijest, a jo manje ivot, mogao pretoiti u rijei! Kasnije sam pomislio 156 kako bi jedini put za to bio promjena ustroja naih mozgova: da bismo ivot mogli spoznati, svoje ivote moramo promijeniti. Htio sam to jo i bolje opisati, ali nisam uspio. Iziao sam iz restorana i vratio se ovamo. O istom sam razmiljao i itavo popodne: ne postoji li nain da tu knjigu napiem i kod ljudi izazovem uinak kakav bih elio? Da bih u sebi oivio osjeaj za koji mi se inilo da ga nikome neu moi opisati, neprestano sam ponovno prelijetao ono to sam napisao u biljenicu. Dok sam itao, sam sam sebe odgovarao od toga da se dam zani-jeti bilo kojom priom; neka to bude ba ono to bih htio uiniti u svojoj knjizi: neka ovo itanje bude samo besciljno lutanje po podacima... Maloprije sam, eto, bio pomislio da mi je to i uspjelo, ali sad ve sumnjam u taj udni uspjeh. Sunce se jo vie spustilo, prolo je pet,
Page 140 / 301

idem, ne doekavi Rizu izlazim iz ovog pljesnivog podruma, kugu u potraiti na otvorenom. Sjeo sam u anadol. Iz kasabe u ijem sam arhivu radio tri dana iziao sam tup i prazan, kao da odlazim iz grada u kojemu sam godinama sjedio dok me on neprestano strugao i praznio. Neto kasnije s ceste Istanbul - Ankara skrenuo sam prema eljeznikom kolodvoru u Gebzeu; sputao sam se prema Mramornome moru kroz maslinike i pokraj stabala smokava i treanja. Kolodvor koji mirie na Republiku i birokraciju nalazi se na kraju livade koja se prua sve do Tuzle. Mislim da bi negdje u toj ravnici trebala biti ruevina jednoga karavansaraja. Parkirao sam auto i stepenicama se spustio na kolodvor. Radnici koji se vraaju kui, mladii u trapericama, pokrivene tete, starac koji je zaspao na klupi i ena koja grdi svoje dijete ekaju vlak koji e doi iz Istanbula pa se potom vratiti. Doao sam do kraja perona i siao na zemljano tlo. Sluajui zujanje elektrinih ica, hodao sam prugom prelazei skretnice. I kad sam bio mali, volio sam hodati prugom. I ruevinu sam prvi put vidio kao dijete, prije nekih dvadeset pet godina, ini mi se. Imao sam osam-devet godina, Redep me izveo u etnju da toboe idemo u lov. Nosio sam zranu puku koju mi je tetak donio iz Njemake; njom se moglo raniti vrane jedino ako bi se pucalo izbliza, ali ja sam bio jako slab strijelac. S Redepom sam doao otprilike dovde, brali smo borovnice i ili uz neki potok. Pred nama se odjednom pojavio nizak zid, a potom i krupno, isklesano kamenje razasuto na poveem prostoru. Pet godina kasnije, jednoga ljeta kad sam ve mogao etati i bez Redepa, opet sam doao: stao sam i gledao ne pokuavajui oivjeti dijelove zidova i kamenje, ne zamiljajui nita vie od onoga to sam vidio, samo sam promatrao zidove i kamenje. Bio je tu znai i nekakav potok, negdje u blizini pruge, vjetrometina, abe... Koliko je od toga ostalo? Hodao sam osvrui se. ini mi se da se u jednom pismu na koje sam naiao prole godine eprkajui po arhivu, s datumom mnogo kasnijim od onih na sudskim sidilima i popisnim defterima, govorilo o karavansaraju koji bi se trebao nalaziti negdje na mjestu ruevina. U tom pismu, za
Page 141 / 301

koje sada mislim da je napisano negdje krajem devetnaestog ili ak moda i poetkom dvadesetog stoljea, sa zauujuom hladnokrvnou govorilo se o ruevinama koje se nalaze ovdje negdje, i o tome kako bi se njih moglo povezati s epidemijom.Jo upeatljivije je bilo to to to pismo nije bilo poslano iz ove zemlje, nego iz neke druge zemlje, tonije, iz neke druge drave. Taj sam dojam stekao zbog udnog imena te drave koje se nalazilo odmah uz datum, i zbog jednako neobinog peata. Tad sam to pismo brzo proitao te ga, s trenutanom rastresenou, uhodanim pokretom bacio meu druge papire, a da nisam zapisao ni datum ni broj dokumenta. Odmah sam se potom, jasno, pokajao te sam elei jo jednom proitati pismo, sat vremena po svemu prevrtao i sve razbacao, ali ga nisam naao. Po povratku u Istanbul, moje zanimanje za to samo je jo vie raslo. Po glavi mi se bez prestanka vrtjelo mnotvo pitanja vezanih uz to gotovo nestvarno pismo. Tko je taj list stavio medu ostale dokumente i sidile s kojima nema ba nikakve veze? U pismu se govorilo o smrtima i zarazama i kugi; jesam li ondje doista proitao rijei epidemija i kuga, ili sam ih sam onamo smjestio? A tek ta drava? Je li moglo postojati takvo to? Tad sam se odjednom bio sjetio ove ruevine. Moda i zato to sam proitao da su okueni negdje bili zatvoreni, moda stoga to se govorilo o nekom karavansaraju, ili zato jer se govorilo i o jednom i o drugom; ne znam. Na koncu sam napokon naao potok: iz njega se iri smrad prljavtine i trulei, ali jo uvijek udomljuje abe. Ne krekeu; kao da su oamuene otrovom i prljavtinom, miruju jednake mrljama katrana to su se pohvatale po travi i liu. Kad su ule da se moji koraci pribliavaju, one ivlje su s bezonom lijenou poskakale u vodu. Vidio sam da potok ovdje skree i sjetio se da sam nekada davno to ve vidio. Sjetio sam se i stabala smokava. Ali nije li ih nekada bilo vie? Uto sam ugledao i stranji zid neke tvornice koji je obrisao moja sjeanja i sve presjekao, a mene vratio u sadanjost. Samo, nikako ne elim posumnjati da sam takvo jedno pismo prole godine proitao. Ukoliko sve ono to sam proitao u pismu doista upuuje na neto to se nekada dogodilo, postoji nada da u uspjeti izdrati jo
Page 142 / 301

nekoliko godina a da ne izgubim vjeru u to to se zove historiografija. Moda ak i due. Mislim da bih tom kugom mogao opovrgnuti mnotvo pria. Ne samo uvjerenje kako u 19. stoljeu vie nije bilo kuge, nego u injenicom da je samo na ovome prostoru postojala posebna drava u jednom trenutku uspjeti ponititi nevjerojatno mnogo "povijesnih istina" Tako u odjednom izmaknuti tlo pod nogama svim onim priama u iju se vjerodostojnost vjerovalo kao da su aa vode ili posuda za cvijee, a ne plod fikcije. A time e mnotvo uvjerenih povjesniara uvidjeti da se njihov posao svodi na obino prepriavanje pria pa e se nai u nevjerici jednako kao to se to i meni dogodilo.Ja koji u nadolazeu teorijsku pomutnju doekati spreman, toga u dana svojim tekstovima i napadima oboriti s nogu sve te zbunjene kolege. Stao sam pokraj pruge i pokuao zamisliti taj pobjedniki dan, lijep poput sna, ali se nisam uspio pretjerano zanijeti. Slijediti tragove dokaza i pratiti injenice ini mi se mnogo zabavnije nego dokazivati da je na posao izmiljanje pria. Kad bih mogao pronai nekoliko pouzdanih dokaza, s uitkom bih cijeli ivot mogao posvetiti radu koji bi pokazao da u zadnja etiri stoljea sredite Osmanskog Carstva nije bio Istanbul, nego neko drugo mjesto. Uvijek sam zavidio gospodinu Ibrahimu koji je dvadeset godina svoga ivota proivio zadovoljno i ispunjeno istraujui poput detektiva tko se, gdje i kada tijekom razdoblja meuvlaa proglasio padiahom i dao iskovati vlastite ake. Elektrini vlak koji se pojavio negdje u dnu pruge brzo se pribliio postajui sve veim i veim, proao i otiao. Koraao sam uz potok razmiljajui o okuenima. Razlog zbog kojega sam se, nakon to sam proitao ono pismo, sjetio ovoga mjesta moda je i to to mi se ini da sam ondje proitao kako su zaraeni neko vrijeme bili zatvoreni u nekom karavansaraju. udan i nepobitan osjeaj govorio mi je ovako: ukoliko naem onaj zid i hrpu kamenja, moi u ih prepoznati kao karavansaraj, ako naem karavansaraj, moi u se nastaviti baviti kugom, a dok se njome budem bavio, otkrit u i tu dravu. Kao da je moje povjerenje u historiografiju bilo povezano s tom hrpom kamenja. Nisam bio siguran nije li sve to samo igra koju je ispleo moj um, sklon tomu da prvo stvara
Page 143 / 301

napetosti, da bi se potom, uivajui u udnom samomuenju, zabavljao raspleui ih. Hodam uz stranje zidove tvornica i radionica po kojima su ispisani politiki slogani, krupnim slovima da bi ih se lake italo. Budui da se potok poeo odvajati od pruge, ovdje bi negdje, tono se sjeam, trebalo biti kamenje i ruevine zida. Tu negdje prije ciganske erge s ove strane ceste za Dennethisar, meu ovim potleuicama, hrpama smea, limenim bidonima i stablima smokve, tu bi negdje trebala biti povijest. Kad su vidjeli da se pribliavam, galebovi koji su me promatrali s gomila smea digli su se poput kiobrana ponesenih vjetrom i razletjeli se u pravcu mora. ujem motore autobusa poslaganih u pokrajnjem dvoritu tvornice preda mnom: to su radnici koji se vraaju u Istanbul, polako ulaze u autobuse. Tamo dalje je most ponad pruge i potoka; gledam gomile eljeza ostavljene da trunu, hrpe lima i straare njime pokrivene, djecu koja se loptaju, konja i pred njim njegov obrok; konj je vjerojatno ciganski. Nije ovo ono to sam traio. Vratio sam se, ali noge su me opet povele istim putevima. Beznadan poput make koja je zaboravila to trai, koraao ^am uz zidove, izmeu pruge i potoka, po truloj travi sasuenoj od otrovnih tekuina po njoj prolivenih, uz jo uvijek ivo grmlje, pokraj malene ovje lubanje i kosti za koju nije bilo jasno iz kojega je dijela kostura ispala; hodao sam utajui uz bodljikavu icu kost i zahralu konzervu. Nema ga. Nema. Zamiljao sam ljude o kojima govore zapisi u mojoj torbi i dokumenti iz memljiva podruma ne bih li ih smjestio u priu koju zapravo nisu proivjeli; trudio sam se zamisliti kako su ovdje ivjeli; 160 uivajui svjestan da su moje nade jalove, primijetio sam ak i to da potok tada nije ovako zaudarao. Kasnije sam ugledao blesavu koko veliku kao povea zgrada koja me motrila sa svoga mjesta, neto dalje niz potok: Ko-koko. Gleda me s ogromnoga reklamnog panoa peradarskog posjeda uvrenoga eljeznim stupovima. Odmah je jasno da je preuzeta iz nekoga stranog asopisa: u kratkim hlaama s tregerima, nastojalo se da bude
Page 144 / 301

simpatina; glupa, ovdanja, lana i beznadna. Imanje Ko-koko. Glupi pogled koji pokuava biti lukav. Ne gledaj! Htio sam se okrenuti i vratiti, ali ne jo. Prilazim jednoj od straara u nadi da je moda izgraena kamenom od karavansaraja. Stranje dvorite: gredica luka i rublje i jedna mladica, ali zidovi nisu sazidani jakim, isklesanim kamenom, nego slabim, trulim i neivim ciglama, plodom tvornikoga doba. Zastao sam ondje tupo gledajui u zid straare, osjeajui da se ono za ime tragam i vrijeme skrivaju; zapalio sam cigaretu i pogledao kako je ibica pala u prazninu, pokraj mojih nogu, u mrtvu travu i sasuene granice, pokraj razdvojene plastine tipaljke. Hodam. Krhotine boca, tenad koja tri za svojom majkom, trule uzice, epovi sodavode, poluiva, iznurena trava, lie. Pa sam ugledao stablo smokve i zastao ne bi li me na neto podsjetilo, ali nikakve koristi. U njezinoj sjeni plodovi popadali prije nego to su sazreli, muhe slijeu i odlijeu. Malo dalje dvije krave njukama lunjaju po travi. Kad je ciganska kobila potrala, pogledao sam za njom zadivljen, ali je odmah stala; njezino drijebe nije stalo, nego je nastavilo, ali se vratilo im je primijetilo da nje nema. Na obali potoka komadi guma, boce, kutije od boje i medu njima papiri i jedna prazna najlonska vreica. Nita nije originalno. Pije mi se, znam da u se uskoro vratiti. Dvije vrane proletjele su mi tik iznad glave ne obazirui se na mene, i otile, odletjele. Ovo je iroka ravan na ijem je drugom kraju preminuo sultan Mehmed Osvaja. Tamo kod Poljoprivredne kole, ondje je preminuo. U stranjem dvoritu jedne tvornice stoje ogromni sanduci; iz njih su izvaeni raznorazni metalni komadi pa su posklapani i povezani i odvezeni na trite. Kod kue u itati Evliju elebiju.Jedna glupa aba primijetila me mnogo kasnije od svojih prijateljica. Hop! Blato trule vode! Razgovarat u s Nilgun. Krhotine keramikih ploica zemlju su obojile u crveno.Jedna ena u dvoritu svoje straare kupi rublje. Sve je pria, rei u. Po emu to zakljuuje, pitat e. Zastat u i gledati u nebo. Na leima mi je jo uvijek glupavi pogled one kokoi: Ko-koko. Blokovi, cigle i truli zidovi ispisani politikim sloganima. Kamenoga zida nema! Nekada, kad sam bio mali. Zastao sam: kao da sam se odjednom
Page 145 / 301

neega sjetio, krenuo sam odlunim korakom, proao je jo jedan vlak, gledao sam ostatke neke gradnje: daske i drvene kalupe, ne, nema, ni meu stablima, ni po dvoritima kua, ni meu zahralom eljeznom ogradom, plastikom, kostima, betonom i icama. Ali svejedno hodam, jer znam to je ono to traim. t6z 19. osjedali su za stol, u svjetlu blijede lampe jedu utei. Tiha 1 veera: prvo Nilgun i gospodin Faruk razgovaraju i smiju se, kasnije gospodin Metin ustane i ode i ne progutavi zadnji zalogaj, Gospoda ga upita kamo e i kao odgovor ne dobije ni jednu jedinu rije pa drugi pokuavaju s njom malo razgovarati: kako ste, Bako, kako ste, kau, i kako nema nita drugo to bi se moglo rei, dajte da vas sutra malo provozamo, predlau, posvuda su izgraeni apartmani, nove kue, betonske zgrade, putevi, mostovi, dajte da vam to pokaemo, Bako, govore, ali Gospoda uti, ponekad malo promumlja, ali u tom mumljanju ne mogu prepoznati rijei jer Gospoda gleda preda se kao da optuuje ono to vae i mrmlja ne birajui rijei, a ako i podigne glavu, to izgleda kao da je zbog toga to se zaudila; zaudila se kako to da njima jo uvijek nije jasno da ona ne zna ni za to drugo osim za gaenje. Tad jo jednom, skupa sa mnom, shvate da je najbolje da ute, ali to opet zaborave pa je srde, a kad se sjete da su je time rasrdili, ponu aputati, ba kao i sad. "Opet previe pije" rekla je Nilgun. "to to apete?" pitala je Gospoda. "Nita" rekla je Nilgun. "Zato ne uzmete patlidana, Bako? Redep ga je veeras sprio, tako je, zar ne, Redepe?" "Tako je, gospoice" odgovorio sam. Da bi pokazala da ne voli da je se zavarava i da sve prezire, Gospoda ih je pogledala kisela lica koje joj je po navici ostalo takvo i kasnije; starako lice koje zaboravi nad ime se gnua, ali ne zaboravlja odlunost da nikada ne zaboravi da se uvijek nad neime treba gnuati... ute, a ja ekam dva-tri koraka iza stola. Uvijek isto: veera za kojom se ne uje nita drugo osim zveckanja vilica i noeva, pod svjetlom blijede lampe oko koje se vrte nepametni noni leptiri: i dvorite se stia, ponekad cvrci, ponekad ukanje u
Page 146 / 301

kronjama, a u daljini, tijekom cijeloga ljeta, arene arulje po stablima, auti, sladoledi i pozdravljanje ljudi s druge strane zida naega dvorita... Zimi ni njih nema pa me tama stabala s druge strane zida plai; tad elim vikati, ne viem, elim razgovarati s Gospodom, ali ona ne govori, utim i udim se kako ovjek moe izdrati toliku utnju i bojim se sporih pokreta njezinih ruku nad stolom; ini mi se da u vrisnuti: ruke su vam kao podmukli, stari pauci, Gospodo! Nekada je tu bila i tiina gospodina Dogana, poraen, utuen, poput djeteta; jo ga je i korila. A prije toga galama gospodina Selahattina, vie staraka nego gromoglasna, teko diui proklinje, proklinjao bi... Ova zemlja, ova prokleta zemlja! "Redepe!" ele voe. Odnio sam prljave tanjure i iznio lubenicu koju sam ve izrezao i priredio. Jeli su u tiini, pa sam siao u kuhinju i priredio toplu vodu za sude, a kad sam iziao, jo su uvijek jeli bez rijei. Moda i zato to su napokon shvatili da rijei niemu ne koriste, moda stoga to ne ele uzalud troiti dah kao oni u kavani. Ali ima prilika u kojima ovjeka rijei razdragaju, znam. Netko ti kae zdravo, poslua te, i tvoj ivot, pa onda pria o svom ivotu, ja posluam i tako kroz oi jedni drugih vidimo svoje ivote. Nilgun lubenicu jede s koticama kako je to inila i njezina majka. Gospoda je prema meni istegnula glavu: "Odvei!" "Mogli ste jo malo sjediti, Bako" rekao je gospodin Faruk. "Ja u je odvesti, Redepe, nemoj ti nita..." govorila je Nilgun, ali je Gospoda im joj je rubac bio odvezan ustala i naslonila se na mene. Ili smo stepenicama. Na devetoj smo zastali. "Faruk opet pije, zar ne?" pitala je. "Ne, Gospodo" rekao sam, "zato tako mislite?" 1&A "Nemoj ih tititi'' ree; ruka sa tapom poletjela joj je sama od sebe, kao da e udariti kakvo dijete, ali ne mene. Pa smo opet krenuli. "Devetnaest, Bogu hvala!" rekla je i ula u sobu, pomogao sam joj da legne i pitao je. Voe ne eli. "Zatvori vrata!" Zatvorio sam, siao, gospodin Faruk je bocu koju je skrivao stavio na stol, razgovaraju.
Page 147 / 301

"Po glavi mi se motaju udne misli" rekao je. "Ono o emu govori svaku veer?" pitala je Nilgun. "Da, ali nisam ti jo uspio sve ispriati!" odgovorio je gospodin Faruk. "Dobro, hajde, igraj se rijeima" rekla je Nilgun. Gospodin Faruk pogledao ju je pretvarajui se da je uvrijeen. "Glava mi lii na ucrvan orah!" ree zatim. "Molim?!" odgovori Nilgun. "Da" nastavi gospodin Faruk, "kao da mi u glavi puu crvi i gliste." Ja sam uzeo prljave tanjure i siao u kuhinju, perem sude. U crijeva e vam se naseliti crvi i gliste, govorio bi gospodin Selahattin, ako jedete sirovo meso, ako hodate bosi, crvi, je li vam jasno? Tek smo doli sa sela, nije nam jasno. Majka mi je umrla, gospodin Dogan se nad nama saalio pa nas je doveo ovamo: Redepe, ti e mojoj majci pomagati u kuanskim poslovima, neka i Ismail ivi s tobom, na donjem katu, vi se nastanite u ovoj sobi, a kasnije u ja u svakom sluaju za vas neto uiniti, zato biste vi ispatali za grijehe onih dvoje, zato? Ja sam utio... I na oca e paziti, mnogo pije, hoe li, Redepe? Ja sam opet utio, nisam ak mogao rei ni dobro, gospodine Dogane. Poslije je, ostavivi nas ovdje, otiao u vojsku. Gospoa je gunala, a gospodin Selahattin bi poesto dolazio pa me ovako ispitivao: Redepe, kakav je bio ivot na selu? Reci mi, to rade ondje? Je li bilo damije, jesi li iao? to ti misli, zato se dogaa ono to zovu potres? to stvara godinja doba? Boji li me se, sine, ne boj se, ja sam ti otac, zna li koliko ti je godina, avaj, ak ni to ne zna, pa dobro, tebi je trinaest, a tvome bratu Ismailu dvanaest, s pravom se boji i uti, nisam se mogao vama i6< baviti, da, bio sam prisiljen poslati vas u selo, k onim budalama, ali imao sam i ja svoje obaveze, piem jedno grandiozno djelo, sva su znanja u njemu, jesi li ikada uo to je enciklopedija? Ah, teta, ali gdje bi uo, dobro, dobro, ne boj se, reci, kako vam je majka umrla, kako je dobra ena bila, sva ljepota naega naroda bila je u njoj, je li ti sve rekla, nije li ti sve rekla? Dobro, ti peri sude, a ako vam Fatma uini to naao, odmah doi gore u moju radnu sobu i reci mi, moe li, ne boj se! Nisam se bojao. Prao sam sude, radio, etrdeset godina. Zamislio sam se. Kad sam sude dovrio, poslagao sam ga, i
Page 148 / 301

umorio sam se, skinuo sam pregau i sjeo, da se odmorim, rekoh, a kad sam se sjetio kavane, ustao sam i iziao meu njih. Jo uvijek su razgovarali. "Ne razumijem zato, nakon to si u arhivu proitao toliko zapisa i dokumenata, zato naveer doe kui pa neto trai po svojoj glavi!" rekla je Nilgun. "A u to da gledam?" pitao je gospodin Faruk. "U injenice" odgovorila je. "Dogaaje, njihove uzroke..." "Ali oni su na papiru..." "Na papiru su, ali imaju nekakvo pokrie u vanjskom svijetu... Nije li tako?" "Tako je." "Pa onda pii o njima!" "Ali kad ih proitam, oni se ne dogaaju u vanjskom svijetu, nego u mojoj glavi. Prisiljen sam pisati ono to mi je u glavi. A u glavi su mi crvi." "Glupost!" rekla je Nilgun. Nisu se uspjeli dogovoriti. ute i gledaju u dvorite. Malo alosni, potiteni, ali kao da su i znatieljni. Gledaju ne videi, kao da gledaju u svoje misli, ne primjeujui travu u kojoj se skrivaju dvorite, stablo smokve i cvrci: to vidite u tim mislima? Na kraju ostaju patnja, tuga, nada, radoznalost, oekivanje, uvijek iste stvari, i ako meu njih nita ne stavite, to sam negdje uo, pamet e vam samu sebe izjesti i unititi, poput mlinskoga kamena koji sam sebe melje. Onda kau: poludio! Doktor Selahattin bio je skroman doktor, kad se upetljao u politiku, protjeran je iz Istanbula i zakopao se u knjige i poludio, govorili su. Lazovi, spletkari: ne, nije lud, na svoje sam oi vidio, to 166 je drugo skrivio osim to nakon veere pije i ponekad prevri mjeru; po cio dan sjedi za stolom i pie. A ponekad bi doao pa sa mnom razgovarao. Svijet je kao ona jabuka na zabranjenom stablu, rekao je jednoga dana, ne berete je i ne jedete jer vjerujete u isprazne lai i bojite se; uberi s grane jabuku znanja, ne boj se, sine Redepe, gle kako sam je ja ubrao i oslobodio se, hajde, moe osvojiti svijet; daj reci neto! Ja sam se uplaio i utio. Poznajem ja sebe. Ja se ejtana bojim. Ne razumijem kako su i zato oni taj strah nadvladali. Kako
Page 149 / 301

bi bilo da iziem pa se malo proetam, da odem do kavane? "Kako kao crvii?" pitala je Nilgun, kao da se srdi. "Jednostavno" odgovorio je gospodin Faruk. "Bezrazlona hrpa dogaaja. Kad mnogo itam i razmiljam, glava mi vrvi njima." "Bezrazlona, ha?" "Ne mogu ih uvjerljivo povezati" odgovorio je gospodin Faruk. "Volio bih da taj posao ne pripadne meni, da se injenice same medu sobom povezu, ali to ne ide. im pronaem neku uzronu vezu, odmah mi je jasno da je to moja tvorevina. I tad mi injenice izgledaju kao crvi i gliste. Motaju se meu mojim modanim vijugama..." "Dobro, a zato se to dogaa?" pitala je Nilgun. "Sluaj sad ovo" nastavio je gospodin Faruk, "ini mi se da sam danas shvatio ovo: da bismo i ivot i povijest mogli vidjeti onakvima kakvi jesu, moramo promijeniti poredak u naim mozgovima." "Kako to?" "Ne znam kako" odgovorio je gospodin Faruk. "Ali na mozak nalikuje prodrljivcu koji neprestano trai i guta prie. Moramo se osloboditi te strasti za priama. Tad emo se osloboditi i svijet emo vidjeti onakvim kakav jest! Razumije li?" "Ne!" "Mora postojati nain da se to objasni, ali ja ga eto ne nalazim!" zakljuio je gospodin Faruk. "Trai i nai!" odgovorila mu je. Gospodin Faruk je prvo zautio, pa iskapio ono to je bilo u ai i zatim odjednom rekao: "Ostario sam!" utjeli su: ovoga puta ne zato to se nisu sporazumjeli, nego, ini se, zbog toga to su bili zadovoljni jer su shvatili da je ono oko 167 ega su se sloili nemogunost razumijevanja i sporazuma. Ponekad dvoje ljudi tako jedno uz drugo uti, ali se ta tiina svejedno ini razumnijom od razgovora. Kad bih barem i ja imao nekoga takvog, kad bih imao takvoga druga... "Gospodine Faruk" rekao sam, "idem ja malo u kavanu. Trebate li togod?" "Molim?" odgovorio je. "Ne, hvala, Redepe."
Page 150 / 301

Siao sam u dvorite, osjetio svjeinu trave, a im sam iziao kroz dvorina vrata, shvatio sam da neu moi u kavanu. Petak je, guva je, ne bih mogao podnijeti jo jednom istu muku, bolje ne. Svejedno sam hodao, nisam se nikome pokazao, ak ni Ismailu koji prodaje lutriju, iao sam sve do kavane, nisam se pribliavao njezinu obasjanom izlogu, otiao sam na pristanite, nema nikoga, sjeo sam i razmiljao gledajui kako odsjaj arenih arulja svjetluca na vodi; zamislio sam se. Poslije sam ustao, popeo se uzbrdicom i pogledao u ljekarnu: gospodin Kemal je ondje, sjedi promatrajui mlade pustolove koji u svjetlu nasuprotnoga bifea jedu sendvie galamei. Ne vidjevi i ne pozdravivi se ni s kime, brzo sam se vratio kui. Kad sam zatvorio dvorina vrata, s druge strane galame i stabala, ugledao sam njih pod svjetlom malene i slabe balkonske svjetiljke: jedno sjedi za stolom, a drugo se od stola malo odmaknulo i polako se ljulja na zadnjim nogama stolice koja ga jedva nosi; brat i sestra; kao da se boje pomaknuti se i razgovarati da ne bi rastjerali onaj oblak tunoga ivota koji su oko sebe nakupili, kao da nastoje udahnuti jo vie nesree. A moda pomalo i zato da ne bi razljutili one prijekorne starake oi koje lunjaju iza raskriljenih aluzina. Na trenutak mi se uinilo da sam te oi i vidio, ali one mene nisu: Gospodina sjena, podmukla i okrutna, pojavila se na prozoru, ini se da joj je u ruci tap, sjena je pala na dvorite pa se odjednom povukla, kao da bjei pred grijehom. Tiho sam se popeo balkonskim stepenicama. "Te stvari koje zove priom, zapravo nisu pria, nego istina!" rekla je Nilgun. "Potrebne su da bi se objasnio svijet." "Znam ja sve te prie i protuprie" rekao je gospodin Faruk pomalo potiten. "I?" pitala je. "Nema ni ti neku uvjerljiviju priu!" 168 "Pa znam da je nemam" odgovorio je sit ivota. "Samo - to nije dovoljan razlog da s ushienjem povjerujem u druge prie." "Zato?" pitala je. "Potrebno je osloboditi se svih pria!" rekao je gospodin Faruk. Vjerojatno se malo zanio. "Hajte laku no!" rekao sam. "Ja u lei."
Page 151 / 301

"Dobro" odgovorila je Nilgun. "Samo ti lezi, ja u stol raspremiti sutra ujutro." "Kasnije dolaze make" rekao je gospodin Faruk. "Ja znam, dolaze pred jutro, na mene i ne gledaju, gadure." Siao sam u kuhinju, iz friidera izvadio kajsije, bilo je i malo vianja od juer, stavio sam ih pokraj njih, oprao ih i odnio gore. "Gospodo, donio sam vam voa." Nita nije rekla. Stavio sam voe na stol, zatvorio vrata, siao, oprao se, otiao u svoju sobu. Ponekad osjetim da nekako udno miriem. Obukao sam pidamu, ugasio svjetlo, lagano otvorio prozor i legao; glava mi je na jastuku, ekam jutro. Kad svane, rano u ustati i hodati. Poslije u otii do arije, moda u opet sresti Hasana, moda u vidjeti i koga drugog pa emo porazgovarati, moda e me posluati. Kad bih barem znao lijepo pripovijedati! Tad bi me sluali. Gospodine Faruk, rekao bih tada, previe pijete, ako ovako nastavite, i vi ete, kao i va djed i va otac, sauvao nas Allah, umrijeti od krvarenja eluca. Umro je Rasim, sjetio sam se, sutra u podne ii u mu na denazu; po podnevnoj zapari penjat emo se onom uzviicom za tabutom. Vidjet u Ismaila, zdravo, brate, rei e, zato nikad ne svrati k nama? Iste rijei! Sjetio sam se onoga vremena kad su nas majka i otac sa sela vodili doktoru. Zakrljalost uzrokovana batinama koje je dobio kao mali, rekao je doktor, neka to vie budu na suncu, rekao je zatim. Noga ovoga manjega mora se mnogo sunati pa e se moda ispraviti. Dobro, a to sa starijim, pitala je majka. Paljivo sam sluao: to se vie ne da ispraviti, rekao je doktor, on e uvijek biti ovako malen, ali neka pije ove tablete, moda bude kakve koristi. Gutao sam tablete, ali nije bilo nikakve koristi. Malo sam razmiljao o Gospodi i njezinu tapu i podmuklosti, ali - ne misli, Redepe! Pa sam se sjetio one lijepe crne ene. Svakoga bi jutra u pola deset dolazila bakalu 169 i kasnije kod mesara: opet ona. Ovih je dana nema. Visoka, tanka struka, tamnoputa! I lijepo mirie. ak i kod mesara. Volio bih s njom porazgovarati: zar vi nemate slugu, gospodo, pa sami obavljate kupovinu, zar vam mu nije bogat? Lijepa je ak i dok
Page 152 / 301

gleda kako stroj melje meso. Nemoj misliti, Redepe! I moja je majka bila crna. Jadna moja majka! A mi smo, eto, ovakvi ispali. Ja sam opet u kui, eto ti na, jo uvijek u ovoj kui. Previe razmilja, ne razmiljaj, spavaj! Ujutro ne razmiljam. Da barem mogu zaspati! Polako sam zijevnuo i odjednom sa strahom primijetio: nema ni glasa, mrtva tiina: udno! Kao zimske noi. Mislim na kakvu priu kad se za zimskih noi uplaim. Opet misli o tome! O onomu iz novina? Ne, o nekoj od pria koje nam je majka znala priati: jednom davno, jedan je padiah dobio tri sina, ali prije toga uope nije imao sina pa se jako alostio i jako ga elio i preklinjao Allaha. Zar ni poput nas, mislio bih ja dok bi majka pripovijedala, zar padiah nije imao barem jednoga ovakvog sina kao to smo mi? Jao, jadan padiah, bilo bi mi ga ao, i jo bih vie volio majku, Ismaila i sebe. Nau sobu, nae stvari... Kad bih barem imao knjigu s priama kakve su bile te majine, i da bude krupnih slova, pa da itam, itam, i zaspim dok ih itam i razmiljam o njima, pa u snu vidim njih i sirotog padiaha. Jesu li sretni? Nekada su svi bili sretni. ovjek je u snu sretan. A ponekad se i boji. A opet, im svane, taj strah iz sna ini ti se mio, zar ne, zavoli strah iz snova, nije li tako? Voli ga kao to voli razmiljati o lijepoj crnoj eni koju si vidio kod bakala. Hajde, sad misli na crnu lijepu enu i lijepo spavaj. 170 20. Cim je nakon veere otac s listiima zarana otiao na ljetne terase, i ja sam iziao iz kue ne rekavi majci ni rije. Kad sam stigao u kavanu, pogledam, svi su doli, tu su i dvojica novih, Mustafa im objanjava. Sjeo sam ne privukavi niiju panju i posluao: tako je, rekao je Mustafa, dvije supersile ele podijeliti svijet i idov Marx lae jer svijet ne usmjerava ono to on zove klasnim sukobom, nego nacionalizam, a najvei nacionalist je Rusija, i k tome je imperijalist. Zatim im je objasnio da je centar svijeta Bliski istok i da je njegov klju Turska. Onda je rekao kako supersile da bi nas podijelile i probile frontove ujedinjene u borbi protiv komunizma posredstvom agenata ubacuju raspravu "je li ti vanije to da si Turin ili ti je na prvom mjestu injenica da si musliman": ti su agenti posvuda, uvlae se medu nas, rekao je; da, naalost, mogue je da ih ima i
Page 153 / 301

meu nama. Tad smo malo zautjeli. Kasnije je Mustafa ispriao kako smo nekada uvijek bili jedinstveni i kako emo zbog toga izdajnike, klevetnike i imperijalistike Europljane koji tvrde da kud barbar Turin proe, tu trava ne raste, natjerati da pljuju krv, i meni se uinilo kako ujem topot kopita naih konja od kojega u hladnoj zimskoj noi krani drhte. Zatim sam se odjednom jako rasrdio jer je jedan od ta dva zelena glupana koji su se tek pridruili pokretu upitao ovo: "Dobro, a kad bi se i kod nas nala nafta, bismo li i mi tad kao i Arapi zabogatili i razvili se?" 171 Kao da je sve u novcu, kao da je sve materijalno! Ali Mustafa im je strpljivo ponovno objasnio, nisam sluao, to sve znam, nisam ja vie nov. Tamo su stajale novine, uzeo sam ih, itao, pogledao sam oglase u kojima se trae radnici. Poslije im je Mustafa rekao da dodu kasnije. Oni su pak, da bi pokazali kako su nauili da disciplina znai poslunost do kraja, s potovanjem pozdravili i otili. "Veeras idemo pisati po zidovima?" pitao sam. "Da" odgovorio je Mustafa. "Sino smo pisali, gdje si bio?" "Kod kue" rekao sam. "Uio sam." "Uio si?" pitao je Serdar. "A da nisi uhodio, ha?" Podlo se nacerio. Ne smetaju meni njegove rijei, ali sam se uplaio da ga Mustafa ne bi ozbiljno shvatio. "Jutros sam ovoga uhvatio pred plaom" rekao je Serdar, "piljio je u jednu curu. A cura je bogataica, zaljubljen je u nju. I ealj joj je ukrao." "Ukrao?" "Gle, Serdaru" rekao sam, "nemoj za mene govoriti da sam lopov, nee biti dobro!" "Dobro, to sad, hoe rei da ti je ona dala onaj ealj?" "Da" odgovorio sam,"jasno da mi ga je ona dala." "Zato bi jedna takva cura tebi dala svoj ealj?" "Ne moe ti to shvatiti, mali moj." "Ukrao ga je!" ree. "Zaljubio se kreten i ukrao ga!" Odjednom sam se raspalio. Iz depa sam izvadio oba elja.
Page 154 / 301

"Pogledaj" rekoh, "danas mi je dala i drugi ealj. Jo uvijek ne vjeruje?" "Daj da vidim" rekao je Serdar. "Evo ti", rekao sam i pruio crveni ealj. "Nadam se da si jutros shvatio to e se dogoditi ako ga ne vrati." "Ovaj je ealj sasvim drugaiji od zelenoga" rekao je. "Ovo nije stvar kojom bi se ona cura eljala!" "Svojim sam oima vidio da se njime eljala" odgovorih. "I u torbi ima jedan takav!' "Znai da ti ga nije ona dala" ree. "Odakle to?" odgovorih. "Zar nije mogue da je kupila dva ista elja?" 172 "Jadnik" zakljuio je Serdar."Toliko se zaljubio da je izgubio glavu, ne zna to govori." "Hoe rei da ne vjeruje da ja tu djevojku poznajem?" viknuo sam. "Tko je ta djevojka?" pitao je odjednom Mustafa. Zaudio sam se i pomislio kako to znai da i Mustafa slua. "Ovaj se zaljubio u jednu malu burujku!" rekao je Serdar. "Ma hajde?" pitao je Mustafa. "Voda je dola do grla, kaem ti" nastavio je Serdar. "Tko je ta djevojka?" pitao je Mustafa. "Jer neprestano krade njezine eljeve!" ubacio se Serdar opet. "Ne!" rekao sam. "to ne?" pitao je Mustafa. "Ona mi je dala taj ealj!" "Zato ti ga je dala?" pitao je Mustafa. "To ni ja ne znam" odgovorio sam. "Vjerojatno kao poklon." "Tko je ta djevojka?" ponovio je Mustafa. "A kad mi je ona poklonila ovaj zeleni ealj" nastavio sam, "i ja sam njoj poelio neto pokloniti pa sam kupio ovaj crveni. Ali kao to i Serdar kae, ovaj crveni je, da, neto loiji ealj, nije ba kao zeleni." "Zar nisi rekao da ti je oba elja ona dala?" pitao je Serdar. "Tko je ta djevojka, to te pitam!" viknuo je Mustafa. "Poznavao sam je kao mali" odgovorih sa stidom. "Starija je od mene godinu dana!" "Ona je iz one kue u kojoj mu amida slui" rekao je Serdar.
Page 155 / 301

"A tako?" pitao je Mustafa. "Hajde, da ujem dalje!" "Tako je" potvrdio sam, "amida mi kod njih slui." "I sad ti ta bogataica svako malo poklanja eljeve?" "A zato ne bi?" odgovorih. "Pa kaem da je poznajem!" "Bitango jedna, zar ti to krade, kretenu glupi?" izdera se odjednom Mustafa. Zaprepastio sam se; mora da su ga svi uli. Preznojio sam se, zautio, pognuo glavu i pomislio da barem sad nisam ovdje. Da sam barem kod kue, nitko mi ne bi smetao: iziao bih u dvorite i T 7 -> gledao daleka svjetla, pratio zastraujua svjetla na tihim brodovima koji odlaze u daljinu i zanosio se. "Jesi li ti lopov, da ujem!" "Nisam. Niti sam lopov niti bilo to slino" odgovorih. Neega sam se sjetio pa sam se prvo malo nasmijao, a zatim rekao. "Pa dobro" poeo sam, "rei u istinu! Sve je ovo bila ala. Jutros sam se sa Serdarom naalio: da vidim to e rei, mislio sam, ali me nije shvatio. Ovako: ovaj crveni ealj kupio sam kod bakala. Ako netko eli, neka ode kod bakala i pita ima li jo ovakvih. A ovaj zeleni ealj jest njezin. Ispao joj je putem i ja sam ga naao pa sam ekao da joj ga vratim." "Jesi li ti njezin sluga da je eka?" "Nisam" odgovorih. "Ja sam joj prijatelj. Dok smo bili mali mi smo..." "Zaljubio se u burujku, mulac" ubacio se Serdar. "Ne" rekao sam, "nisam se zaljubio." "Ako se nisi zaljubio, to je eka pred vratima?" "Zato to" rekao sam, "ukoliko neto naem pa ne vratim onome komu pripada, ispada da sam lopov, eto zato." "Izgleda da ovaj misli da smo glupi koliko i on" rekao je Mustafa. "Eto vidi" ubacio se Serdar, "zaljubio se do uiju." "Nije tono!" ponavljao sam. "Umukni, kretenu glupi!" izderao se odjednom Mustafa. "Nema ni stida! A ja sam mislio da e od njega biti ovjeka. Nasjeo sam jer je doao i traio da mu dam kakav velik posao, zato sam mislio da e od njega biti neto. Kad ono - on pue pred bogataicama!"
Page 156 / 301

"Ja nisam takav!" "Koliko ve dana hoda naokolo kao oamuen!" nastavio je Mustafa. "Dok smo mi juer ili u pisanje, jesi li bio pred njezinim vratima?" "Nisam." "Jo e nas osramotiti svojim lopovlukom!" rekao je Mustafa. "Dosta je bilo: gubi se odavde!" Malo smo utjeli. Da sam barem sad kod kue, pomislio sam, sad bih kod kue u miru rairio matematiku. t7/i "Bestidnik, jo uvijek sjedi!" ree Mustafa. "Ja ga vie ne elim ovdje!" Gledao sam. "Ma pusti, nemoj pretjerivati" rekao je Serdar. Gledao sam. "Nosite ga od mene! Ne elim pred sobom jadnika koji pue pred burujkama!" "Oprosti mu!" rekao je Serdar. "Gle, trese se. Ja u ga nauiti pameti. Sjedni, Mustafa." "Ne!" rekao je."Idem!" I stvarno je krenuo. "Ne moe tako!" rekao je Serdar. "Ti e sjesti!" Mustafa je ustao, igrao se remenom. Da skoim i odvalim ga jednom, pomislio sam. Da ga ubijem! Ali na kraju svega, ako ne eli ostati sam, sve e lijepo objasniti pa neka shvate. "Ja se u nju ne mogu zaljubiti, Mustafa!" rekao sam. "Vi ete veeras doi ovamo" rekao je Mustafa drugima. Zatim se okrenuo meni. "Ti se vie nikada nee pojaviti ovdje. Niti si nas vidio niti uo, jasno?" Malo sam razmislio."Stani!" viknuo sam zatim odjednom i nastavio ne obazirui se na to to mi glas drhti: "Sluaj me, Mustafa! Sad e shvatiti." "to?" "Ja se u nju ne mogu zaljubiti" rekao sam. "Ta je djevojka komunist!" "to?!" ponovi. "Tako je!" rekao sam. "Kunem se, na svoje sam oi vidio." "to si vidio?" upita pribliivi mi se za korak. "Novine. ita Republiku. Svaki dan kod bakala kupuje Republiku i
Page 157 / 301

ita. Sjedni Mustafa, da ti objasnim" rekao sam i uutio ne bi li mi glas prestao drhtati. "Bitango jedna, kretenu glupi, zar si se ti to zaljubio u komunistkinju?" zagalamio je. Na trenutak sam pomislio da e me udariti. Da me udario, ubio bih ga. "Ne", rekao sam. "Ja se u komunistkinju ne mogu ni zaljubiti ni bilo to takvo. Pa dok sam to bio, jo nisam znao da je komunistkinja." "Dok si bio to?" "Dok sam mislio da sam u nju zaljubljen!" rekao sam."Daj sjedni, Mustafa, da ti objasnim? "Dobro, sjedim" rekao je. "Svjestan si kako e se provesti ako bude lagao, zar ne?" "Hajde prvo sjedni i posluaj me. Ne elim da me krivo shvati. Rei u ti." Pa sam malo zautio. "Daj mi jednu cigaretu!" rekao sam zatim. "Jesi li ti to poeo i puiti?" uletio je Serdar. "Hajde umuknite i dajte ovomu cigaretu!" rekao je Mustafa i napokon sjeo. Jaar mi je dao cigaretu i nije primijetio da mi se ruke tresu jer je on zapalio ibicu. Uvidjevi da sva trojica ekaju na mene, malo sam razmislio. "Kad sam je vidio na groblju, molila se" poeo sam. "Zato sam mislio da ne moe biti kao druge bogataice jer je bila pokrivena i kako je sa svojom bakom ruke rairila Allahu..." "to pria ovaj, bogati?" rekao je Serdar. "uti!" rekao mu je Mustafa. "to si ti radio na groblju?" "Ondje ponekad ostavljaju cvijee" rekao sam. "Moj otac, kad naveer ide na posao, oni na terasama bolje kupuju ako za kragnu zatakne karanfil. Idi pa pogledaj, kae mi ponekad." "Dobro." "Kad sam toga jutra otiao na groblje zbog cvijea, vidio sam je na grobu njezina oca. Bila je pokrivena i ruke je rairila na molitvu." "Lae!" rekao je Serdar. "Curu sam jutros vidio na plaj: bila je gola golcata." "Nije, bila je u kupaem" rekao sam. "Ali na groblju jo nisam znao
Page 158 / 301

da je takva." "Dobro, to sad, je li ta djevojka komunist?" pitao je Mustafa. "Ili ti to mene vue za nos?" "Ne" rekao sam."Tako je. Pa objanjavam vam, sluajte... Kad sam je ondje vidio onakvu, dok se molila, malo sam se, to priznajem, zbunio. Jer kad je bila mala nije bila takva. Znam ja kakva je ona t76 bila kad je bila mala. Nije bila loa, ali nije bila ni dobra. Ne znate vi njih. I tako, kako sam neprestano razmiljao, na kraju sam se malo pobrkao. Zanimalo me kakva je sad i tako to. Tako sam zbog te znatielje krenuo za njom i poeo je pratiti, malo i iz zabave..." "Bijedni, besposleni dangubo!" rekao je Mustafa. "Zaljubio se, to je!" zakljuio je Jaar. "uti!" rekao je Mustafa. "Kako si doznao da je komunist?" "Dok sam je pratio" rekao sam. "Ne, zapravo, nisam je vie pratio. Taj put sluajno je ula kod bakala gdje sam ja pio Coca-Colu i kupila Republiku. Tako sam shvatio." "Samo si po tome shvatio?" pitao je Musatafa. "Ne, ne samo po tome" rekao sam i malo poutio, a zatim rekao ovo: "Svako je jutro dolazila i kupovala Republiku i nijedne druge novine. Uope nisam sumnjao. Osim toga, vie se ne drui s ovdanjim bogataima." "Svako je jutro kupovala Republiku" rekao je Mustafa, "a ti si to od nas skrivao jer si jo uvijek bio zaljubljen u nju i jurio je, je li tako?" "Nije" odgovorio sam. "Jutros je kupila Republiku" "Ne lai, razbit u te" viknuo je Mustafa."Sad si rekao da je svako jutro kupovala Republiku" "Svako je jutro ila bakalu i ondje neto kupovala, ali ja nisam znao to kupuje" rekao sam. "Jutros sam vidio da je to to kupuje Republika" "Ovaj lae" rekao je Serdar. "Ne znam" rekao je Mustafa. "Sad e dobiti svoje. Jurio je za djevojkom svjestan da je komunistkinja. Dobro, a to su ovi eljevi? Hou istinu." "Rei u" odgovorio sam. "Jednoga od njih izgubila je dok sam je pratio. Tad sam ga skupio. Znai, nisam ga ukrao... A drugi je ealj
Page 159 / 301

moje majke, kunem se." "Zato nosi uza se majin ealj?" Povukao sam jo jedan dim i zautio svjestan da mi ne namjeravaju povjerovati to god da im sad kaem. "Tebe pitam!" izderao se. "Pa dobro" odgovorio sam. "Ali ionako mi ne vjerujete. Kunem se t-77 da sad govorim istinu. Ovako: ovaj crveni ealj nije od moje majke. Malo prije sam se postidio pa sam rekao da je majin. Ovaj je crveni ealj ona danas kupila kod bakala." "Zajedno s novinama?" "Zajedno s novinama. Moete pitati bakala." "Pa ti ga je, znai, poslije dala?" "Ne!" rekao sam. Malo sam zautio i potom rekao ovo: "Kad je ona otila, i ja sam si kupio jedan od tih crvenih." "Zato?" proderao se Mustafa. "Kako zato?!" rekao sam. "Pa zar ne razumijete zato?" "Ako mu opalim jednu preko usta..." rekao je Serdar. Da nije bilo Mustafe, pokazao bih mu ja, ali Mustafa se derao: "Zato to si se zaljubio, je li zato, kretenu? Tad si ve znao da je komunistkinja! Pa jesi li ti pijun?" to god da sad kaem, ovaj mi vie nee vjerovati, mislio sam i malo sam utio, ali se tad toliko izderao da sam odluio po zadnji put rei to imam pa nek' napokon do kraja povjeruje u to da nisam zaljubljen u komunistkinju. Bacio sam cigaretu na pod i ugasio je zgazivi je, kao da sam posve miran. Crveni ealj uzeo sam od Serdara, malo ga presavinuo i zavrnuo i rekao ovako: "Evo zato: da nae ovako lijep i jeftin ealj za 25 lira, ni ti vjerojatno ne bi propustio takvu priliku!" "Ubio te bog, lazove kretenski!" viknuo je Mustafa. Na to sam odluio da u odsad utjeti kao zaliven. Nemam ja namjeru vie razgovarati s vama, gospodo, jasno? Htjeli vi da s vama ostanem ili ne, ja u ionako uskoro krenuti kui. Sjest u za matematiku, a onda u jednoga dana otii na Uskudar i rei dajte mi kakav velik posao: oni u Dennethisaru ne rade nita drugo osim ,to jedni druge proglaavaju pijunima, dajte mi kakav velik posao! Ja ionako uskoro idem kui, a sad da pregledam ove novine
Page 160 / 301

koje sam ostavio napola proitane. Rairio sam ih i ne obazirui se na njih itam... "to emo sad, ljudi?" pitao je Mustafa. "S bakalom koji jo uvijek prodaje Republiku!" pitao je Serdar. "Ne" odgovorio je Mustafa. "Ne govorim o bakalu. to da radimo s ovim glupim komunistikim ljubavnikom, to pitam." "Oprosti mu',' rekao je Serdar. "Nemoj to uzeti zaozbiljno, on se odavna pokajao." "to, znai da ga pustimo da bude mamac za komuniste?" izderao se Mustafa. "Odmah e otrati i sve ispriati djevojci." "Da ga istuemo?" apnuo je Serdar. "Zar komunistkinji neemo nita napraviti?" pitao je Jaar. "Napravimo joj ono to su napravili onoj djevojci na Uskuda-ru." "A i bakalu treba dati lekciju!" zakljuio je Serdar. Zatim su jo razgovarali doaptavajui se i govorili to su komunisti napravili naima u Tuzli i razgovarali o meni kao da sam maloumni kreten i ispriali kako su na Uskudaru djevojku koja je itala Republiku objesili s broda i jo su razgovarali, ali im ja nisam pridavao vanost i nisam ih ak ni sluao; itao sam novine, i mislio kako ja nisam iskusan voza s profesionalnom vozakom koji se hitno trai, nisam teleoperater koji zna engleski, nemam iskustva u radu s aluminijskim aluzinama, nisam ni ljekarniki egrt koji se razumije u optiku, nisam elektroinstalater koji je odsluio vojsku i trebao bi se baviti telefonima, ni strojar za rad na traci za proizvodnju hlaa, k vragu, ali ja u svejedno otii u Istanbul i jednoga dana, kad obavim velik posao, da, da, razmiljao sam o tom poslu, a budui da nisam znao o kakvom se tono poslu radi, opet sam poelio pogledati naslovnu stranicu novina, kao da u medu velikim dogaajima vidjeti svoje ime i posao koji treba obaviti, ali novine su ispreturane, traio sam naslovnicu i nisam je nalazio, kao da nisu ispreturane samo novine, nego i moja budunost. Skrivao sam ruke kako ne bi vidjeli da se tresu, kad mi se Mustafa odjednom obratio: "Tebi govorim, glupane!" izderao se. "Kad ta djevojka ide bakalu?" "Molim?" odgovorih. "Nakon plae." "Idiote! Kako da ja znam kad ona ide na plau?"
Page 161 / 301

"Na plau ide oko devet, pola deset." "Svoje e sranje sam poistiti." "Dobro" rekao je Jaar, "neka je istue." "Ne, nee je istui!" rekao je Mustafa. "Djevojka te poznaje, je li tako?" "Naravno!" rekao sam. "Mi se pozdravljamo." "Kreten!" rekao je Mustafa. "Jo se i hvali." "Pa da" rekao je Serdar, "zato ti i kaem da mu oprosti." "Ne, ne!" odgovorio je Mustafa."Nismo ba dotle doli." Okrenuo se meni."Sluaj me!" rekao je."Ja u sutra biti ondje oko pola deset. ekat e me! Koji je to bakal? Pokazat e mi! Hou jo i na svoje oi vidjeti da djevojka kupuje Republiku? "Svako jutro je kupuje!" rekao sam. "Prekini!" ree. "Ako je kupi, dat u ti znak. Tad e prvo otii i istrgnuti joj novine iz ruku. Rei e da komunistima ovdje nema mjesta. Zatim e novine potrgati i baciti ih. Je li jasno?" Nita nisam rekao. "Je li jasno?" ponovio je. "uje li me?" "ujem" rekao sam. "Aferim" odgovorio je. "ak i takvog kretenskog akala kakav si ti komunistima u predati samo mrtvog! Oi e mi odsad cijelo vrijeme biti na tebi. Veeras e doi s nama pisati po zidovima. Nema vraanja kui!" Poelio sam Mustafu odmah ondje ubiti! Ali na kraju bi samo ti nadrljao, Hasane. Nita nisam rekao. Traio sam jo jednu cigaretu, dali su mi. 21. unejt je odjednom otvorio vrata i u tamu viknuo svi su I_/ nastavnici manijaci, i dok je stenjao svi nastavnici, svi profesori, Gulnur se gromko nasmijala, napio se, rekla je, leti, vidite li ga, ljudi, govorila je, a Dunejt se derao pederi, ove su me godine potpuno izigrali, nitkovi, odakle vam pravo da se igrate mojim ivotom, a tad su odjednom dotrale Funda, njegova starija sestra, i Dejlan, halooo, Dunejt, to to radi, u ovo doba, gle sad je tri, susjedi, svi spavaju, a Dunejt se izderao nek' i susjedi idu k vragu, pusti me, i susjedi su isti kao i nastavnici, i Dejlan je rekla za tebe vie nema ovoga i pokuala iz Dunejtovih ruku uzeti joint, ali joj
Page 162 / 301

Dunejt nije dao i govorio je svatko je povukao po dim, zato sam sad samo ja kriv, i Funda se, da bi nadglasala uasnu glazbu i buku, iz svega grla proderala pa onda uti, uti i ne deri se, je li jasno, i Dunejt se odjednom smirio i kao da je u trenutku zaboravio svu srdbu i mrnju, poeo se polako njihati u ritmupop-rocka koji mi je probijao ui pa su otili meu mirkajue arene aruljice koje je Turan postavio ne bi li ovo mjesto sliilo diskoteci, a ja sam pogledao Dejlan, ali nije izgledala pretjerano zabrinuta, bila je lijepa, smjekala se jedva primjetno, i sjetno, i tugaljivo, moj boe, ja ovu djevojku volim, ne znam to trebam uiniti, pomozi mi, kako je jadno ovo stanje, zar u i ja na kraju ispasti isti kao jadni, bezvoljni, bubuljiavi mladi Turci koji jedva da se zaljube, a ve misle o enidbi, zar u biti poput onih napaljenih iz nae kole: djevojke poniat8t vaju, a zatim sjednu i do zore sriu slinave ljubavne pjesme i u dosjeima skrivaju te svoje bijedne osjeaje da bi te ujutro poput pravih mukaraca mogli bez imalo ustezanja uhvatiti za dupe, dosta je, ne misli, Metine, svi mi se gade, nikad neu biti kao oni, ja u biti hladnokrvni bjelosvjetski bogata i zavodnik, da, da, u novinama slika s groficom de Rouchfoltien, sljedee godine privatni i svakodnevni ivot turskoga fiziara u Americi, asopis Time uhvati me dok u talijanskim Alpama ruku pod ruku etam s lady tom i tom, a kad s privatnom jahtom doem na rutu po turskom Sredozemlju pa na prvoj stranici novina Sloboda ugleda moju ogromnu fotografiju s mojom treom enom, lijepom jedinicom meksikog naftnog milijardera, Dejlan, hoe li tada pomisliti ja Metina volim, toga dana, o, boe, kako sam puno popio, i opet sam pogledao Dejlan i dok sam gledao njezino lijepo lice preneraeno od nekoliko dimova jointa, odjednom zauh kako neki iz one poludjele, izbezumljene i sumanute mase muu, moj boe, ujem i da zavijaju, i, ne znam zato, i meni odjednom doe da muem, da se derem i s njima skupa, eto, i ja galamim, prvo mi iz grla pobjegne nerazumljiv glas, a kad sam poeo i s pravim ivotinjskim mukanjem, Gulnur mi je rekla ti uti, Metine, ti uti, nema pravo pridruiti se njima, kae i pokazuje smotanu cigaretu u ruci, ti ne
Page 163 / 301

vue, rekla je, a ja sam se nasmijao kao da je to ala i zatim ozbiljno rekao ja sam dokrajio bocu viskija, jel' jasno, u toj boci viskija ima mnogo vie nego u tom vaem piljivom jointu, osim toga, ja je nisam davao od ruke do ruke, sam sam je dokrajio, ali nije me sluala, glupane, oprezna kukavico, zato nisi povukao, ako nita, stidi se Turana, odakle ti pravo da mu kvari zadnju no pred vojsku, govorila je, i ja sam rekao pa dobro i nagnuo se i uzeo cigaretu iz njezine ruke i gle, Dejlan, gle kako i ja uvlaim dim kao i ti, volim te i jo sam malo potegnuo i Gulnur je rekla aha, eto tako, i kad sam jo malo potegnuo, vratio sam joj je i tad je Gulnur shvatila da gledam tebe, Dejlan, i glasno se nasmijala i rekla gle, Metine, i ova tvoja leti, morat e jo mnogo potezati da je stigne, a ja sam, Dejlan, mislio kako je za tebe rekla "ova tvoja" utio sam, Gulnur je rekla hoe li je srediti, a ja sam utio, ako je brzo ne uhvati, gle, ovdje u zapisati, Fikret e je smotati, rekla je Gulnur i napravila nekoliko pokreta 182 debelom cigaretom kao da pie, pitala je gdje je Fikret, nato sam ja au nagnuo do dna, a kad sam krenuo napuniti au da se maknem odande da ne bi bilo kakva zla, Gulnur se opet nasmijala i dok sam u mraku traio oko sebe bocu, odjednom se ne znam ni ja odakle pojavila Zejnep i zagrlila me govorei hajdemo plesati, molim te, Metine, gle kako je glazba dobra, i grlila me je, pogledajte, nemojte misliti da ja od jutra do mraka mislim na Dejlan, evo gledajte, pleem s ovom debelom koja se zove Zejnep, ali brzo mi je dojadilo jer je odmah zaklopila oi poput site make i poela glumiti nekakvu romantiku, i dok sam smiljao kako da se izvuem, neki su me poeli udarati nogom u dupe, k vragu, ugasili su i svjetla i viu poljubite se, poljubite se, a ja sam odgurnuo tu stvar toplu poput ogromna jastuka i izvukao se, i dok sam traio onaj viski i ae, u lice me udario ovoga puta pravi jastuk, pa dobro, zar tako, zamahnuo sam u tamu i uo da je Turgaj jauknuo, na kuhinjskim vratima nailazim na Vedata i vidim da me gleda kretenskim pogledom i odjednom se nagnu prema meni s rijeima kako lijepa stvar, ovjee, zar ne, to je to lijepo, pitam, a on se udi to ne znam, mi smo se sad zaruili, rekao je i poput dostojanstvena
Page 164 / 301

mua koji zna kako se treba ponaati na Semino rame stavio ruku i rekao ba dobro, zar ne, ma da, ba jako dobro, odgovorio sam, a on je rekao to je divan dogaaj, zaruili smo se, zar mi nee estitati, i opet smo se poljubili, a Sema samo to nije zaplakala i ja sam se zbunio i ba kad sam htio umaknuti, Vedat me opet uhvatio i jo smo se jednom poljubili, bojim se da e ona Engleskinja vidjeti kako se ljubimo pa e pomisliti da smo pederi i sjetim se kako je u koli, u spavaonici, svakome bilo najvanije nekoga proglasiti pederom, prokleti bili, manijaci, bolesnici, kreteni nastrani, tko nije bio dlakav, bio bi gotov, hvala bogu da sam ja dlakav, jesam li, pa jesam, moe se rei da jesam, ako poelim, mogu pustiti i brkove, ne bi mi ni loe stajali, ja sam bradat, dodue, jednom me je ivotinja Sulejman uhvatio za dupe, ali sam se i ja, dok je spavao, popeo na njega i naplatio mu to tako da sam ga pred cijelom spavaonicom osramotio, jer ako tako ne uini, ti te uspaljeni luaci samelju kao to su uinili i onom jadnom Demu, divljaci, divljaci, ali smiri se, Metine, zato se uzrujava, sljedee si godine u Americi, ali pred tobom je jo jedna go183 dina koju mora pregrmjeti u ovoj kretenskoj zemlji, i Faruk i Nilgun, ako ja nagodinu ne odem u Ameriku, tad ete mi i vi platiti, mislio sam i na kraju na svu sreu naao kuhinju i ondje ugledao Huliju i Turana; Hulija je plakala, a Turan je elavu glavu gurnuo pod slavinu, kad me ugledao, uspravio se i odjednom me gadno udario akom, a kad sam rekao ma gdje su te boce i ae, rekao je ae su ondje, ali nije pokazao gdje su, ponovno sam pitao gdje su, eno ondje, odgovorio je, ali opet nije pokazao i dok sam ja traio otvarajui i zatvarajui ormare, Turan je Huliju zagrlio i ljubili su se grizui se, kao da jedno drugom pokuavaju isisati zube, mislim kako bismo i mi mogli tako, Dejlan, i onda isputaju i neke udnije zvukove i Hulija je, oslobodivi svoja usta od Turanovih, rekla proi e, duo, proi e, a Turan se odjednom raspalio i rekao to ti zna o vojsci, vojska je za muke, rekao je i raspalio se jo vie, tko ne odslui vojsku, nije muko, riknuo je trgnuvi se iz Hulijina zagrljaja, i jo me jednom odvalio u leda, jesi li ti muko, bitango, kae mi, i jo se smije, zar ne, zar si toliko siguran u sebe, dobro,
Page 165 / 301

ako je tako, doi da usporedimo, da vidimo koliko si muko, i dok je otkopavao dugmad na hlaama, Hulija je vrisnula: to radi, nemoj, molim te, i on kae dobro, za dva dana odlazim, ali i sutra naveer emo se ovako zabavljati, je li jasno, Hulija je pitala a to ako tvoj otac neto prigovori, poserem se ja tom primitivcu u usta, viknuo je Turan, dosta je bilo, ako si otac, znaj gdje ti je mjesto, zar ja moram zavriti gimnaziju zato to ti to hoe, zar me zato alje u vojsku, da zna koliko sam bijesan zbog toga, budalo, daj shvati jednom svoga sina, kakav si ti to otac, od mene nee biti ovjeka i gotovo, je li jasno, auto ti razbijem, pa to, uzet u i mercedes, gle, kunem se, i njega u slupati, Hulija, pa nek' shvati, govorio je, a Hulija je jauka-la nemoj, nemoj, Turane, molim te, rekla je i Turan me jo jednom udario u lea pa se odjednom poeo njihati u ritmupop-rocka koji je dopirao iznutra kao da nas je sve zaboravio i polako je nestao u dimu jointa i u glazbi i mirkajuim bojama, Hulija tri za njim i ja napokon pripremam svoje pie, a onda sam naiao na Turgaja, hajde, kae mi, doi i ti, idemo plivati goli, i ja sam se odjednom uzbudio, tko, tko, pitao sam i on se nasmijao, glupane, rekao je, cure ne idu, naravno, ne ide ni Dejlan, ja sam se zaudio i pomislio na 184 tebe, Dejlan, kako su to svi odmah shvatili da te volim, kako su shvatili da vie ne mislim ni na to osim na tebe, mislio sam, Dejlan, gdje si, u dimu, magli i glazbi, da barem otvore prozore, traio sam te, Dejlan, gdje si, k vragu, traio sam te, traio, i nisam se uspaniio, i tad sam te ugledao kako plee i kad sam vidio da je kraj tebe Fikret, smiri se, Metine, nemoj pridavati vanost tomu, i nisam, nego sam otiao i sjeo, pio sam viski i dobrano me oamutio, razmiljao sam, kad odjednom glazba stade i netko pusti glazbu za kolo, hopa-cupa, hopa-cupa i svi poskakae kako se to radi na primitivnim, zaostalim svadbama i pohvatae se u kolo, hvatamo se ruku pod ruku, ja te, Dejlan, drim pod jednu ruku i kriom pogledam: kad ono, jasno, Fikret je dri pod drugu ruku i zavrtjeli smo se, moj boe, kako turski!, kao na svadbama mojih tetki i dalekih roaka, a kad se kolo rastavilo, pretvorili smo se u vlak, vrtimo se po salonu, jedan kraj izlazi na dvorite, izili smo pa kroz
Page 166 / 301

druga vrata ulazimo i na ramenu osjeam Dejlaninu lijepu ruku i pitam se to misle susjedi, uli su u kuhinju i ondje smo mi ispali iz vlaka, ali Fikret nije i nas smo dvoje ostali, Dejlan, i vidjeli da je u kuhinji Sema otvorila friider i plae gledajui u njega i uli smo kako joj Vedat kao ozbiljan mu govori hajde, duo, da te odvedem kui, Sema neprestano gleda u friider i gleda po njemu plaui, kao da je u njemu ono to ju je rasplakalo, Vedat kae to e ti mama rei, ve je kasno, ja mamu mrzim, vie Sema, ali ti si ve sad na njezinoj strani, kae, i kad joj je Vedat rekao barem mi daj taj no, Sema je odjednom no koji joj je bio u ruci bacila na pod i ja sam tad, kao da je to posve prirodno i kao da te titim od opasnosti, ruku stavio na tvoje rame, Dejlan, i izveo te iz kuhinje i ti si se na mene naslonila, da, da, nas dvoje zajedno, evo, pogledajte nas, uli smo u salon, svi galame, skau i ja sam jako sretan jer si se na mene naslonila, ali se Dejlan odjednom trgnula i otrala, ne znam kamo je otila, da idem za njom, pomislio sam, ali se odjednom opet naoh kraj nje, pogledam, svi zajedno pleemo, pogledam, drim je za ruku i zatim pogledam: opet je nema, ali zar je to vie vano, sad je sve jasno, jako sam sretan i jedva se drim na nogama i odjednom pomislim kako te vie neu vidjeti i tad se jako bojim, Dejlan, pomislio sam iz nekog razloga kako te nikada neu moi natjerati da me zavoli, traim te beznadan, i8s Dejlan, gdje si, tebe elim, Dejlan, Dejlan, gdje si, jako te volim, Dejlan, Dejlan, gdje si, gdje si, duo, u ovom uasnom dimu i magli i bljetavim bojama i jastucima i udarcima i jaucima i glazbi, traim te i kao da se vraam u ono vrijeme dok sam bio mali kad sam mislio kako svatko ima mamu koja ga poljubi kad dode kui, a ja je nemam, i kad sam vikendima u domu bio tako jako sam da mi se samoa gadila, i kad sam u tetinoj kui mislio kako me nitko ne voli, tako se jadan i bespomoan osjeam i mislim kako svatko ima novaca, a ja nemam pa je zbog toga potrebno da otkrijem velike izume i da se svojom kreativnou i pameu u Americi obogatim, ali, Dejlan, emu sve te muke i emu Amerika, ivjet emo ondje gdje ti eli, ako eli, ostat emo ovdje, nije ni Turska toliko usrana zemlja, otvaraju se nova mjesta i novi duani, jednog e dana
Page 167 / 301

prestati i ova nerazumna i beznadna anarhija pa emo po istanbulskim duanima moi nai sve to se prodaje u Europi i Americi, vjenajmo se, ja sam pametan i sad u depu imam tono etrnaest tisua lira, nitko nema toliko, ako eli, negdje u raditi i napredovati ili emo, ako eli, zakljuiti da novac nije vaan, tako je, zar ne, Dejlan, gdje si, zajedno emo studirati, gdje si, Dejlan, niste valjda sjeli u Fikretov auto i otili, nije mogue, ja te jako volim i eto, hvala bogu, vidim te da sjedi sama ondje, u kutu, moja usamljena, malena, jadna, lijepa, moj anele, to je bilo, to te mui, reci mi, zar te mama i tata rastuuju, elim te pitati zato si tako beznadna i tuna, ali te ne pitam, nego utim i kad na kraju progovorim samo da bih neto rekao, provaljujem najgluplje i najbezlinije rijei, jesi li jako umorna, pitam te samo onako, a ti me ozbiljno shvaa, tko, ja, pita, da, malo me boli glava, kae i ja opet ne nalazim rijei, sjedim dugo ne govorei nita i poinjem se raspadati od dosade i glazbe kad se Dejlan odjednom od sveg srca nasmija i gledajui u moje zbunjeno lice ree ba si simpatian i drag kad si ovakav, Metine, kai, da ujem, koliko je dvadeset sedam puta sedamnaest, kae, i ja se odjednom, ne znam zato, ljutim na sama sebe, i stavljam ruku na tvoje rame i zatim tvoja lijepa glava njiui se pada na moje grudi i naslanja se i ondje osjeam tvoju glavu, nevjerojatna je ta srea, osjeam miris tvoje kose i tena, a ti kae ovdje je uasno zaguljivo, Metine, hoemo li malo van, i odmah izlazimo, moj boe, 186 nas dvoje zajedno u svoj toj prljavoj graji, eto, izlazimo van i moja je ruka na tvojem ramenu i jedno smo se na drugo naslonili, jedno smo drugome oslonac, bjeimo od rune glazbe i rulje kao dvoje jadnih, usamljenih ljubavnika koji su jedno drugome podrka u ovome otrcanom, stranom i runom svijetu, i evo, sve smo ostavili za sobom i zajedno koraamo tihim i praznim i tugaljivim ulicama ispod stabala, i gledamo arena i tiha svjetla na ljetnim terasama u daljini i razgovaramo s razumijevanjem i dubokom povezanou, kao par kojemu svi zavide ne samo zbog ljubavi koja ga povezuje, nego i najodanijega prijateljstva, i ja ti kaem kako je vedro vrijeme jako lijepo, a Dejlan kae kako se svojih roditelja i ne boji ba tako
Page 168 / 301

jako i kako je njezin otac zapravo dobar ovjek mada je pomalo kao pravi Turin, a ja kaem kako ih naalost ba ne poznajem i kako su moji roditelji umrli, a Dejlan kae kako bi voljela obii svijet i studirati novinarstvo i biti novinarka i nemoj gledati na ovo to sam sad, kae, mi se ovdje uvijek zabavljamo, nita ne radimo, ali ja ne elim biti takva, htjela bih biti kao ona ena, kako joj je ono ime, ona talijanska novinarka, zna, ona koja uvijek intervjuira poznate, razgovara s Kissingerom ili s Enverom Sedatom, da, znam da treba biti obrazovan da bi se bilo kao ona, ti si pomalo takav, ali ja ne mogu sjediti za knjigom od jutra do mraka, imam i ja pravo na ivot, gle, ove sam godine razred prola bez problema, elim se i zabavljati, ne moe se stalno itati, u naoj je koli bio takav jedan deko, puno je itao i na kraju poludio, odveli su ga u ludnicu, to ti misli, Metine, i ja ne govorim nita, samo mislim da si lijepa, a ti jo uvijek pria, o ocu, koli, prijateljima, planovima za budunost i o tome to misli o Turskoj i Europi i lijepa si, lijepa si dok ti na lice pada svjetlo ulinih svjetiljki to se probija kroz kronje, lijepa si dok potee dimove tuna lica, kao da si jako zamiljena i zatrpana naj-zapetljanijim ivotnim problemima, lijepa si dok zabacuje uvojak s ela, moj boe, toliko lijepa da ovjek odmah s njom poeli imati dijete, odjednom rekoh: kako bi bilo da odemo na plau, gle kako je lijepa, nema nikoga, mirna, aha, odgovorila je, moe, i uli smo i dok smo hodali po tihom pijesku, Dejlan skida cipele i uzima ih u ruku i hodali smo obalom dok su njezine noge na pijesku odsi-javale svjetlo koje je dolazilo ne znam odakle, ona je i dalje priala 187 0 koli i o onome to eli napraviti u ivotu, a zatim je onim lijepim nogama zakoraknula u mranu i tajnovitu vodu i ja sam osjeao kako je i kraj mene i nedohvatna, i dok je zapljuskivala vodu i objanjavala mi, meni se inila sirova i bezduna i prokleta i obina i nevjerojatna i ubojita i nita vie nisam vidio osim tih njezinih nogu koje su vodu zapljuskivale poput ribica, govorila je kako bi odsad htjela ivjeti kao prava Europljanka, nije me sluala, osjeao sam vlanu i ljepljivu zaparu i miris alga i mora i miris njezine koe i gledao sam one svjee i ivahne i zavodljive noge mislei kako
Page 169 / 301

smo sami, kad sam odjednom obuven uao u vodu i zagrlio te: Dejlan, ja te jako volim, to to radi, rekla je prvo smijui se, volim te, rekao sam i pokuao je poljubiti u obraze, Metine, jako si pijan, rekla je, a onda se vjerojatno uplaila, na silu sam je izvukao na obalu i naslonio se na nju tako da smo se prevrnuli na pijesak i dok se trzala poda mnom i dok mi je ruka traila i stiskala njezine grudi, ne, rekla je, ne, ne, Metine, to to radi, zar si poludio, pijan si, ja sam govorio ja te jako volim, a Dejlan je rekla ne, i ja sam ljubio tvoje obraze i ui i vrat i udisao tvoj nevjerojatan miris, a ona me gurnula, i ja sam opet rekao jako te volim, a kad me opet gurnula, poludio sam: odakle ti pravo da me gura kao da sam zadnji prostak, tad sam je jo jae pritisnuo, podigao sam joj suknju i eto: one duge, preplanule, nevjerojatne noge sad su pod mojim prstima, i ono toplo tijelo za koje sam mislio da je daleko i nedostino sad mi je, eto, medu nogama, kao san, ne mogu vjerovati, otkopao sam i patent na hlaama i jo je uvijek govorila ne moe i gurala me, zato, Dejlan, zato, toliko te volim, jo me je jednom gurnula, valjamo se po pijesku kao pas i maka i prevremo i kako glupo, eto, sve je beznadno, valjamo se i ona jo uvijek govori ne moe, pijan si, dobro, dobro, nisam ja ba takva bitanga, evo, gotovo, putam te, a to bi bilo da smo se, ali ne, nisam ja silovatelj, samo da te malo poljubim i da shvati da te volim, govorio sam, od vruine se nisam mogao suzdrati, samo to, kako je sve otrcano i besmisleno i glupo, dobro, pustio sam te, nek' se tvoje tijelo izvue ispod moga, nek' mi se uznemireni penis u hladnom i glupom pijesku spusti a da nije doao na svoje i dobio to je htio, dobro, dobro, putam te, zatvaram patent 1 licem okrenut u nebo uzaludno gledam u zvijezde, pusti me na 188 miru, moe, idi i odmah ispriaj svojim prijateljicama, ljudi, uvajte se, Metin je pravi udak, napao me, nasilnik, grubijan, to je ionako otpoetka bilo oito, nije nita drugaiji od silovatelja ije slike izlaze po novinama, moj boe, plakat u, Dejlan, pa dobro, i ja u skupiti svoj kufer i vratiti se u Istanbul, gotova je avantura u Dennethisaru, da bi se u Turskoj leglo s lijepom djevojkom, potrebno je, znai, biti milijuna ili je oeniti, dobro, shvatio sam, sljedee sam
Page 170 / 301

godine ionako u Americi, a do kraja ljeta gimnazijalac daje instrukcije iz matematike i engleskog, izvolite, kreteni, sat 250 lira i dok ja budem cijelo ljeto skupljao novce u tetinoj vruoj i zaguljivoj kui, ovdje e Fikret i Dejlan, ne, o ne, kakva nepravda, djevojke se ne moe dobiti novcima nego pameu i nadarenou i pristalou, ali pusti, Metine, zar je to vano, pogledaj ove zvijezde, to znae ove blistave zvijezde to tako jako sjaju, u njih gledaju pa recitiraju pjesme, zato, pitam se, neto navodno osjeaju, glupost, zbune se pa tu zbunjenost zovu osjeajima, ne, znam ja zato recitiraju, stvar je u tome da se osvoji ene i zaradi novac, im doem u Ameriku, ja u odmah izbaciti neko jako vano i jednostavno otkrie iz fizike koje nikome nije palo na pamet, pa e to istoga trenutka biti objavljeno u asopisu Annalen der Physik u kojemu je Einstein objavio svoja prva otkria, i nakon slave i novca koje u u asu zadobiti, nai e me moliti za raketu koju sam otkrio i pokrenuo: hajde, molimo te, daj je i svojim sunarodnjacima pa da Grke zaspemo raketama, preklinjat e me, ali ja tad u svoju vilu u Bodrumu, veu i raskoni-ju i od vile bogatuna Erteguna, naalost dolazim godinje samo na tjedan dana, i to na brzinu jer naalost nemam vremena, a Fikret i Dejlan su tad, moj boe, moda ve i vjenani, ali odakle ti to, meu njima nema niega, Dejlan, Dejlan, gdje si, moda me i ostavila i otrala pa zadihana prepriava ostalima: zamalo me silovao, ali ne, nisam dala da me obeasti; ne, nije ona ba takva prostakua, ali moda je obalom otila i rekla im, kakva sramota, samo, moda i nije otila, neu se ispriati, sad sigurno eka da je preklinjem, ali gdje je sad, podigao sam glavu da pogledam, ali ne mogu ni gledati, naljoskao sam se, kakav jad, ovdje sam na pijesku posve sam, nikoga nemam, a sve zbog vas, mama, tata, zato ste tako rano umrli, niiji roditelji nisu svoga sina tako rano ostavili i otili, da ste mi rSn barem, ako nita, ostavili kakvo dobro nasljedstvo pa bih se tad s tim novcem mogao mjeriti s njima, ali niste ostavili ni novia, jedino to ste mi ostavili su tromi i debeli brat i sestra zaluena ideologijom, i naravno tu su i ishlapjela baka i njezin patuljak i ona trona, glupa, vlana, odurna kua, a nju ne daju sruiti, ali sruit
Page 171 / 301

u je ja, vrag je odnio, jasno je meni zato niste zaradili novaca, kukavice, uplaili ste se ivota, niste imali hrabrosti za sve one pokvare-nosti koje su potrebne da se neto zaradi, da bi se novac zaradio, potrebna je hrabrost i vjetina i srce i ja sve to imam i bit u bogat, ali svejedno sam se stuio i zbog vas i zbog sebe i zbog svoje usamljenosti, razmiljao sam o tome, mislio sam i bojao se da u zaplakati, kad sam iznenada zauo Dejlanin glas: jel'ti to plae, Metine, rekla je; znai ipak nije otila; tko, ja, pitao sam, ma neee, zato bih plakao, rekao sam, jako sam se zbunio; pa dobro, rekla je Dejlan, uinilo mi se, hajde digni se da se napokon vratimo, Metine, rekla je, dobro, dobro, rekao sam, evo diem se, ali sam leao ne miui se i blesavo gledao u zvijezde i Dejlan je ponovno rekla hajde ustani, Metine, i kad mi je pruila ruku i povukla me, ustao sam, jedva se drim na nogama, zanosim se i gledam u Dejlan, znai to je ta djevojka koju sam maloprije napao, kako udno, pui cigaretu kao da se nita nije dogodilo, kako si, pitao sam samo da neto kaem, dobro sam, odgovorila je, otpala mi je dugmad na bluzi, rekla je, ali ne srdito, pa sam se posramio mislei kako je ona topla i dobra osoba, moj boe, nije mi jasno, to trebam uiniti, malo sam utio, ljuti li se na mene, pitao sam, jako sam pijan, nemoj se ljutiti, ne, ne, odgovorila je, nisam se naljutila, takve se stvari dogaaju, oboje smo pijani, i ja sam se zaudio, pa dobro, o emu razmilja, Dejlan, pitao sam, a ona je rekla ni o emu, ba ni o emu, hajde da,se vratimo, rekla je i krenuli smo natrag, kad se odjednom nasmijala ugledavi moje mokre cipele i tad sam je poelio ponovno zagrliti, nita mi nije jasno, tad je Dejlan rekla: ako eli, idemo k tebi da promijeni cipele, i ja sam se jo vie zaudio i izili smo s plae i bez rijei hodali tihim ulicama, hodali smo i udisali miris cvijeta kozje krvi koji je dopirao iz svjeih i mranih dvorita, miris sasu-ene trave i zagrijanoga betona, i kad smo doli do vrata naega dvorita, bilo me je stid zbog jadnoga stanja nae ruevne i trone kue i ljutio sam se na mrtva puhala, gledao sam u Bakino svjetlo koje je jo uvijek gorjelo, kad odjednom, moj boe, spazih da se brat skljokao za stolom na balkonu, jo je sjedio u mraku, njegova tamna silueta se pomaknula, ne spava, znai, ljulja se na zadnjim nogama
Page 172 / 301

stolice u ovo doba noi, ne noi nego jutra, zdravo, rekao sam, da vas upoznam, Dejlan, Faruk, moj stariji brat, rekli su drago mi je i osjetio sam odurni alkoholni zadah iz usta moga brata i da ih ne bih dugo ostavio nasamo, odjurio sam gore i brzo promijenio arape i cipele, a kad sam se spustio, Faruk je ve bio poeo: Korak po korak uveer, taj bijedni Naili pristie Svijet itav vrijedan nije ove patnje iekivanja. govorio je, jasno, razumjeli ste, od Naila je, ali kad je to odreci-tirao, debeli se uzepurio poput pijetla, kao da je on to smislio, pa je jo i nastavio: Tako sam opijen da ne mogu pojmiti to je svijet, Tko sam ja, tko je vronoa, to je vino rujno. odrecitirao je i dodao ne znam ije je ovo, to je iz Evlijina Putopisa; Dejlan je otvorenih usta gledala u tu osmanlijsku bavu i pripremala se za dalje sluanje kad sam ja, da brat ne bi nastavio, pitao hoe li mi dati kljueve auta, mi idemo, hajte sa sreom, rekao je, hajte sretno, ali pod jednim uvjetom: neka mi lijepa gospoica odgovori na jedno pitanje, da, ja ne uspijevam pojmiti to je svijet pa recite vi, gospoice Dejlan - Dejlan, zar ne, kako lijepo ime - gospoice Dejlan, kaite, molim vas, to je svijet, na to nas to upuuje sve ovo, ova stabla i zvijezde i stol i prazne boce, da, to kaete, pitao je i Dejlan ga je pogledala ljupko i srdano, ali nita nije rekla, samo mi je uputila srameljiv pogled koji je govorio "ti to bolje zna" i ja sam da bih razgovor skrenuo s ove teme i da nas pijani brat pusti na miru rekao: ovjee, i Bakina lampa jo uvijek gori, pa smo se na trenutak svi okrenuli i pogledali gore i pomislili na nju, a zatim sam rekao hajde, Dejlan, idemo, otili smo i sjeli u plastini anadol i dok smo, pokrenuvi motor, izlazili, pomislio tot sam to e Dejlan misliti o tom dvoritu koje mirie kao groblje, o staroj kui i pijanom, debelom bratu i o meni, i sav sam se najeio, sigurno misli: da, onaj tko ima takvu kuu, auto i obitelj, nou spopada djevojke na pustoj plai, ta to bi drugo, ali ne, Dejlan, sve ti elim objasniti, mora me posluati, mislio sam i skrenuvi krenuo uzbrdicom, kamo emo, pitala je Dejlan, da se malo provjetrimo, odgovorio sam i nita nije rekla, i eto idemo i mislio
Page 173 / 301

sam: sad u joj objasniti, ali kako nisam znao kako da ponem, samo sam sve vie gazio po gasu, i kad smo sletjeli nizbrdicom, muio sam se pitajui se kako bih trebao poeti, poela je uzbrdica, pa smo se opet spustili, a ja joj jo uvijek nisam poeo objanjavati, ali sam toliko gazio po gasu da se anadol poeo tresti, ali Dejlan nita nije rekla, pa dobro, jo sam vie nagazio, na zavoju se zadnji kraj auta zanio, ali Dejlan opet nita nije rekla, i izili smo na cestu Istanbul Ankara i gledajui vozila koja su prolazila pitao sam, samo da neto kaem, hoemo li koje pritisnuti, Dejlan je odgovorila hajde da se vratimo, puno si pio, pa dobro, zar se ti to hoe spasiti od mene, ali ako nita drugo barem me posluaj, elim ti objasniti, mislio sam, priat u ti i ti e me razumjeti, ja sam dobar ovjek, ak i ako nisam bogat, znam ja jako dobro to vi mislite i kojim se pravilima pokoravate, i ja sam kao vi, Dejlan, sve ti to elim rei, ali dok se pripremam izgovoriti, sve mi izgleda uasno otrcano i dvolino i tad jedino mogu jo jae nagaziti na gas, pa dobro, ako nita drugo, barem shvati da nisam nitkov, jer nitkovi se boje, a ja se ne bojim, gle, s ovim trulim autom idem 130 na sat, boji li se, moda emo i umrijeti, i dalje gazim po gasu i kad uskoro pone nizbrdica, poletjet emo i umrijeti, i kad umrem, prijatelji u uenikom domu meni na spomen organizirat e pokerski turnir, novcem koji skupite od bogate kopiladi barem mi grob pokrijte mramorom, magarci, i jo sam jae nagazio, ali Dejlan je i dalje utjela, i tad sam pomislio kako je smrt sada doista blizu kad odjednom, moj boe!, nasred ceste ugledah kako se neki preetavaju kao da su na plai, i kad sam uspanien stao na konicu, auto se kao amac okrenuo na stranu i poeo kliziti, i dok je iao tono prema njima, oni su se s kantama u rukama rastrali i auto je jo malo klizio pa izletio na njivu, udario u neto i tad se motor ugasio i uli smo cvrke; pitao sam: Dejlan, jesi li se uplaila, jesi li tq7 dobro, dobro sam, rekla je, zamalo smo ih pregazili, i kad sam vidio da nam prilaze i da su im u rukama kante s bojom, shvatio sam, oni piu po zidovima, anarhisti, i kako mi se sad nikako nije dalo s trojicom probisvijeta zapoeti s priom tipa "dobro je prolo, zato ne pazi, ovjee" odmah sam pokuao upaliti auto, ali nije ilo i jo
Page 174 / 301

sam jednom pokuao i, hvala bogu, pokrenuo se, i dok sam vozio naprijed-natrag ne bih li auto izvukao na cestu, one su tri bitange dotrale i poele psovati, zakljuaj vrata, Dejlan, rekao sam, i dok su nas njihove psovke zasipale, jo sam uvijek iao naprijed-natrag i tad je jedan od tih kretena vjerojatno podletio pod auto jer je dreknuo i poeo akom udarati po stranjem dijelu, ali zakasnili ste, kreteni, ja sam se izvukao na cestu, eto, hajte dovienja, mi smo se spasili; malo dalje ugledali smo neke koji su jo uvijek pisali po zidovima: Nova mahala bit e komunistiki grob, i Turke e spasiti od ropstva i tako to, fino, fino, aferim, ako nita drugo, barem nisu komunisti, mi smo im brzo umaknuli, jesi li se uplaila, Dejlan, pitao sam, ne, rekla je, i htio sam da jo malo razgovaramo i dogaaj prepriamo jedno drugome, ali odgovarala je jednom rijeju; u povratku smo zautjeli i vozili se bez rijei, doli smo i kad sam auto parkirao ispred Turanove kue, Dejlan je izletjela iz auta i potrala unutra, a ja sam pogledao: autu se i nije nita posebno dogodilo, da je onaj debeli koji mi dode brat plau dao da promijeni ove izlizane gume umjesto to je troi na rakiju, ne bi nam se ovo ni dogodilo, hajde dobro, dobro smo proli, i uao sam u kuu i ugledao njih, polijegali su po naslonjaima, kauima i podu, izvaljeni, lee napola oamueni, omamljeni, kao da neto ekaju, smrt ili pokop ili da se neto vano okona, ali kao da se boje ne samo toga to ne znaju to ekaju, nego i svih svojih kua, motora, auta i novaca i stvari, pa su sad beznadni i uprazno ekaju to to ne znaju to je, evo gle, Mehmet jede trenje i polako i paljivo iz usta vadi kotice i kao da je to najvanija stvar koja se na svijetu moe napraviti paljivo ih baca Turgaju na glavu, a Turgaj, leei na mokrome podu, uredno psuje svaku koticu koja ga udari i bespomono stenje, a ja tad shvaam da jezero na podu potjee od mrka koji je kroz prozor provuen u sobu i iz ijega kraja jo uvijek kapa, i od prevrnutih boca i od bljuvotine, i vidim da Zejnep spava, a Fafa sledena pogleda prevre po nekom modnom asopisu, Hulija poljupcima zasipa Turanovu glavu, a on hre otvorenih usta, a ostali s cigaretom u ustima sluaju Dejlan koja prepriava pustolovinu, i ja tad vie ne nalazim to bih trebao misliti i to bih, kako, zato i gdje trebao uiniti, pa se
Page 175 / 301

oajan bacam u jedan od naslonjaa shvativi kako je sve ispreturano i kako vie ni s ime neu moi uspostaviti vezu; hajde, kae Fafa podigavi glavu iz asopisa, hajde, ljudi, sunce izlazi, idemo neto napraviti, idemo na kembe-orbu, idemo u ribu, hajde, hajde, hajde. to/i 22. Jeste li uspjeli proitati registraciju?" pitao je Mustafa. "Bijeli anador, rekao je Serdar. "Da ga jo jednom vidim, prepoznao bih ga." "Jeste li dobro vidjeli one unutra?" "Momak i cura" rekao je Jaar. "Jeste li im vidjeli lica?" pitao je Mustafa. Kako nitko nita nije rekao, i ja sam utio: jer Metina sam prepoznao, a to se djevojke tie, nisam uspio vidjeti jesi li to bila ti, Nilgun. Malo je nedostajalo da nas u ovaj rani sat pregazite... Kad sam potom uo koje su vam sve psovke upuivali ovi moji, nisam htio dalje razmiljati: ja samo po zidu piem ogromna slova i obavljam svoju dunost. Serdar, Mustafa i novi momci sjeli su u jedan kut i pue i vie nita drugo ne rade, ali pogledajte mene, ja jo uvijek piem, piem po zidovima to e ovaj kraj biti komunistima: grob e biti, grob, nego to! "Dobro, hajde, dosta je bilo" rekao je Mustafa neto kasnije. "Sutra naveer nastavljamo." Malo je utio, a zatim se okrenuo meni: "Aferim! Dobro si radio!" Nisam odgovorio; ostali zijevaju. "Ali sutra e ujutro biti ondje!" dodao je. "Pa da vidim to e s djevojkom..." Opet nisam odgovorio: kad su se svi razili, krenuo sam kui itajui ono to smo napisali i mislio: jesi li ona djevojka kraj Metina u autu bila ti, Nilgun? Odakle ste se vraali? Moda im je baka bolesna pa su krenuli po lijek... A moda ste se i vozali dok sunce izlazi, od vas se tota moe oekivati. to ste radili? Sutra u te ujutro pitati. Sjetio sam se Mustafe pa sam se uplaio. Razdanilo se; kad sam stigao, pogledam: u naoj kui svjetlo jo uvijek gori. Pa dobro, tata! Zatvorio je prozore, zakljuao vrata, i
Page 176 / 301

eno ga ondje spava, ne u krevetu, nego opet na seiji, jadni epavac! Prvo mi ga je bilo ao, potom sam se malo razljutio. Pokucao sam po prozoru. Ustao je i otvorio, izderao se, mislio sam da e me opet udariti, ali ne, odmah je poeo trubiti o tome kako je ivot teak i koliko je diploma vana; kad pone o tome, ne udara. Sluao sam ga i gledao preda se ne bi li se smirio, ali izgleda da ovo nee prestati ako budem samo sluao. Nakon to sam cijelu no radio i poslije svega to me je snalo, ne mogu sad jo i tebe sluati: uao sam, iz friidera uzeo aku treanja i jeo ih kad - vidi vraga! - odjednom zamahnu: izmaknuo sam se pa me udario po ruci tako da su se trenje i kotice razletjele. Govorio je i dok sam ih skupljao, a kad je shvatio da ga ne sluam, poeo me preklinjati: sine, sine, zato ne ui i tako to. Bilo mi ga je ao, rastuio sam se, ali to ja tu mogu. Kad me je zatim udario u rame, razljutio sam se. "Udari me jo jednom i ja u iz ove kue pobjei!" rekao sam. "Pa idi, gubi se!" dreknuo je. "Nikad ti vie neu otvoriti prozor!" "U redu" odgovorio sam. "Ja svoje novce ionako sam zaraujem." "Ne lai!" derao se. "to radi u ova doba po ulicama?" Kad se iz sobe pojavila mama, rekao joj je: "Ovaj e, kae, pobjei od kue. Nee se vie vratiti." Glas mu je postao udan, zadrhtao je, kao onaj drhtaj pred pla i kao samotno zavijanje staroga, naputenog psa, kao da taj jadni pas od patnje i gladi zavijanjem priziva nekoga koga niti vidi niti poznaje. Dodijalo mi je. Majka mi je oima rekla da se maknem; otiao sam bez rijei. epavi je lutrija jo malo mrmljao i galamio, razgovarali su. Na kraju su, hajde, ugasili svjetlo i uutjeli. L Ja sam pak, dok mi je sunce ve udaralo u prozor, otiao i izvalio se na svoj krevet u odjei. Samo sam se izvalio i gledao u strop, u jednu pukotinu na stropu iz koje, kad pada kia, kaplje, u tu tamnu crtu. Nekada mi je ta pukotina izgledala kao orao; rairio je krila taj stari orao i kao da e dok spavam sletjeti i uzeti me, a ja tad kao da nisam deko nego djevojica! Razmiljao sam. Otii u k njoj, na plau, u pola deset, zdravo, Nilgun, rei u, jesi li
Page 177 / 301

me prepoznala, gle, opet ne odgovara i mrti se, ali sad vie nemamo vremena jer smo naalost u opasnosti, rei u, ti si me krivo protumaila, oni su me krivo razumjeli, sad ti moram sve objasniti, rei u, objasnit u joj: ele da se na tebe izderem i iz ruku ti uzmem novine i potrgam ih, pokai im da sve to nema smisla, rei u, i tad e Nilgun otii Mustafi koji nas izdaleka promatra i objasniti mu kakva je osoba, Mustafa e se posramiti i moda tada Nilgun shvati da je volim i prestane se na mene ljutiti, moda se ak i obraduje, jer u ivotu je sve mogue i nikada ne zna... Jo uvijek gledam u krila pukotine na stropu. Slii i na orla i na crnu lunju. Iz nje je nekada i kapalo. Ali nekada jako davno nije je bilo, jer otac tad jo nije bio napravio ovu sobu. Ali tad se ja jo nisam ovako jako sramio to nam je kua mala, to je otac ulini prodava, a amida patuljasti sluga. Ne, ne kaem da se nisam nimalo sramio, jer dok jo nismo imali bunar pa bih s majkom odlazio na esmu, bojao bih se da e nas ti, Nilgun, vidjeti, jer tad si ti s Metinom poela ii u lov i neko smo vrijeme bili tako dobri prijatelji, kad su se ono i oni s Beevlera vratili u Istanbul - oni iz onih novoizgradenih kua koje su bile sve iste, a kasnije ih obrastao brljan - poetkom listopada svi su bili otili, a vi ste jo uvijek bili ovdje, i tad si jedan dan s Metinom i Farukovom starom zranom pukom, doli ste k nama da zajedno idemo u lov na vrane; preznojili ste se jer ste prevalili nau uzbrdicu i mama vam je dala vode, iste vode, nae, iz novih, nelomljivih Paabahe aa i ti si je popila naiskap, ali Metin nije pio, moda zato to je mislio da su nae ae prljave, ili je mislio da je voda prljava, mama je rekla: ako elite, idite pa si uberite groa, djeco, ali kad je Metin pitao, ne, loza nije naa, ali nije vano, od naeg je susjeda, ma kakvi, samo idite i jedite, ali vas dvoje niste htjeli i kad sam pitao hoe li da odem i IQ7 uberem ti, Nilgun, rekla si neu, jer nije nae, ali ti si barem popila vode iz nove ae, Metin ni to nije htio. Sunce se jo vie podiglo; ujem da su ptice po kronjama poele s cvrkutanjem. to li Mustafa radi, eka li i on, lei li, je li zaspao? Razmiljao sam.
Page 178 / 301

Nedugo nakon dananjega dana, samo petnaest godina kasnije, dok jednoga dana radim u svojoj tvornici, ulazi ne tajnica, nego djevojka-muslimanka, moja pomonica, ude i kad mi kae tu su neki idealisti koji vas ele vidjeti, zovu se Mustafa i Serdar; evo odmah, samo da dovrim ovaj posao, kaem i im sam dovrio posao, dok su me oni ekali, pritisnem automatsko dugme i pozovem, sad ih mogu primiti, neka dodu, kaem; Mustafa i Serdar odmah stanu objanjavati, a neugodno im je, jasno mi je, naravno, kaem, treba vam pomo, dobro, uzet u pozivnica za 10 milijuna, ali te pozivnice ne kupujem jer se suprotstavljam komunizmu, kupujem ih zato to mi je vas ao, jer ja se ne bojim komunista, astan sam, u mojoj trgovini nema prijevara, dajem milostinju u ramazanu i zekat, nijednu godinu nisam preskoio, moje radnike uinio sam malim ortacima, vole me jer sam hrabar, zato bi se dali zavesti od sindikata i komunista, znaju kao i ja da nam ova tvornica svima daje kruh, znaju i to da se ja ni po emu ne razlikujem od njih, izvolite, i vi doite veeras na iftar na koji idem s njima, ja sam kao jedan od njih, zapovijedam sedam tisua radnika, rekao bih ja, a Mustafa i Serdar bi se jako zaudili, shvatili bi kakav sam ja, shvatili bi, zar ne? Poznat zvuk: Halilov smetlarski kamion penje se uzbrdicom. Ptice su uutjele. Orao na stropu dodijao mi je, okrenuo sam se u krevetu, gledam u pod. Po podu ide jedan mrav. Mrave, mrave, jadni mrave. Pruivi prst, lagano sam mu dotaknuo lea; zbunio se. Ima mnogo jaih od tebe, ti to ne zna, mrave. Pomeo si se, zar ne, tri, tri, a kad pred tebe opet stavim prst, samo se okrene i bjei. Jo sam se malo zabavljao, bilo mi ga je ao, smuio mi se; bilo mi je udno i teko; htio sam razmiljati o dobrim stvarima pa sam se sjetio onoga lijepog pobjednikog dana o kojemu uvijek mislim. Toga dana, dok ja trim s jednoga telefona na drugi prosipajui naredbe, na kraju preuzimam zadnji poziv, halo, je li to grad Tundeli, kaem toga pobjednikog dana, halo, kako je ondje, u redu tq8 je, glavnokomandirajui, kae glas iz telefona, ovaj smo kraj poistili, zahvalim pa na kraju jo nazovem i Kars, kakvo je stanje kod vas, kaem, gotovo da je sreeno, vodo, kau, jo malo pa emo
Page 179 / 301

sve srediti, u redu, kaem, dobro ste obavili svoj zadatak, hvala lijepa, kaem pa poklopivi slualicu izidem iz ureda i dok s brojnom pratnjom ulazim u veliki salon, na tisue zastupnika doekuje me na nogama i s pljeskom, i dok sa zanimanjem ekaju moje obraanje, ja u mikrofon kaem: prijatelji, Idealistiki gromoviti pokret ovoga trenutka ispunio je sve svoje dunosti, upravo saznajem da smo unitili i zadnja crvena legla u Tundeliju i naem pograninom gradu Karsu, Idealistiki dennet vie nije san, prijatelji, i dok im govorim kako u Turskoj vie nije ostao ni jedan ivi komunist, moj pomonik neto mi apne na uho, ma dajte, zar tako, kaem, dobro, odmah dolazim, i nakon to proem beskrajnim mramornim hodnicima, u zadnjoj od sto soba s naoruanim uvarima i vratima koja se otvaraju jedna na druga ugledam tebe, vezana si za stolicu i pomonik mi kae: sad je uhvaena, voo, ova je ena navodno kolovoa svih komunista, kae mi, a ja odgovaram: odmah je odveite, ne dolikuje nam da jednoj eni veemo ruke, ak ni to; odveu te i ja kaem ostavite nas same, molim vas, i moj pomonik i njegovi ljudi lupe petom o petu i pozdravivi izlaze, i kad zatvore vrata, ja te pogledam, ima etrdeset godina i jo si ljepa, zrela ena, i dok ti nudim cigaretu, pitam te jeste li me prepoznali, drugarice Nilgun, jesam, kae sa sramom, prepoznala sam, i nastupi trenutak tiine, a nas dvoje odmjeravamo jedno drugo i ja odjednom kaem: mi smo pobijedili i Tursku nismo prepustili vama komunistima, kaje li se, da, kae, kajem se, pa kad ugledam da ti ruka koju si pruila da uzme cigaretu drhti, kaem ti: smirite se, ja i moji prijatelji enama i djevojkama nikada ne bismo naudili, smirite se, molim vas, mi smo dokraja odani tisuljetnoj turskoj tradiciji i zato se nemate ega bojati, kaem, neu vas kazniti ja, nego e vam presuditi sud povijesti i naega naroda, kaem, a ti odgovara kajem se, Hasane, kajem se, a ja kaem kakve koristi od zakanjeloga kajanja, naalost nije mogue da postupim prema svojim osjeajima i oprostim vam jer sam prije svega odgovoran pred naim narodom, govorim ja tako i pogledam kad ono: auuu, pa ti se svlai, skinula si se i prilazi 199
Page 180 / 301

mi, postaje ista kao one bestidne i nepristojne ene u pornofilmu na koji sam kriom otiao na Pendiku tako da me nitko nije vidio, aman Allah!, i jo govori da me voli, pokuava me zavarati, ali ja sam kao led, gadi mi se, odmah sam se pribrao i dok ti zapomae, pozovem straare i kaem im: vodite ovu Katarinu, kaem, nemam namjeru ponoviti pogreku Baltadije Mehmet-pae, moj je narod mnogo propatio zbog toga slabog Baltadije, ali ti su dani gotovi, i kasnije, dok te straari odvode, povuem se u neku sobu i moda i plaem pa, prepustivi se osjeajima, moda odluim biti stroi prema komunistima iz jednog jedinoga razloga, a taj je stanje u koje su ak i djevojku poput tebe uspjeli dovesti, ali kasnije mi se suze osue i utjeim se mislei kako sam znai godinama uzalud patio i kad se pridruim pobjednikom slavlju, moda te toga dana i potpuno zaboravim. Dosta mi je, dosta mi je svih tih glupih snova, okrenuo sam se, s ruba kreveta pogledao sam pod: mrav je otiao, nestao. Kad si pobjegao? Sunce je odskoilo. Odjednom sam se sjetio i izletio iz kreveta. Kasnim. Uao sam u kuhinju, neto sam pojeo i iziao kroz prozor, a da me nitko nije vidio: odoh. Ptice su opet bile na granama, Tahsinovi su uz rub ceste slagali koare s trenjama. Mnogo kasnije, kad sam stigao do plae, pogledam: uvar i prodava karata su doli, ali Nilgun jo nema. Otiao sam do pristanita i gledao jedrenjake. Jako mi se spavalo, sjeo sam. Da, sad bih mogao nazvati: halo, u opasnosti ste, gospoice Nilgun, nemojte danas doi na plau i kod bakala, kaem, nemojte vie ni izlaziti iz kue! Tko sam? Jedan stari prijatelj! Paf!, odluno ti spustim slualicu. Bi li shvatila tko sam, bi li shvatila da je volim i da je elim zatiti od opasnosti? Ma ne, znam ja da se prema enama treba lijepo ponaati, kakvo otimanje novina! ena je bespomono stvorenje, s njom se ne smije runo postupati, kako je moja majka dobra osoba! Ne volim one koji se prema enama runo ponaaju; ljudi koji gledajui enu misle samo kako bi je povalili, to su zli i bubuljiavi uspaljenici, bogatai-materijalisti i pokvarenjaci. Ja znam da treba biti pristojan i uljudan; kako ste, izvolite vi prvi kroz vrata, kad hoda sa enom
Page 181 / 301

200 pa ugleda vrata, noge ti same od sebe moraju usporiti i ti e se i nesvjesno, s jednom rukom na leima, nagnuti i otvoriti joj vrata, izvolite, vi prvi, znam ja kako se razgovara sa enama i djevojkama kao to ste vi, ooo!, vi puite, i to na ulici, nema veze, slobodno puite, to je i vae pravo, nisam ja zaostao, kres!, otprve vam upalim cigaretu upaljaem u obliku lokomotive i sa enom razgovaram kao i s bilo kojim mukarcem ili prijateljem iz razreda, slobodno, ne pocrvenim, ako poelim i malo se potrudim i s djevojkom mogu razgovarati, a da se ne smetem i ne zarumenim; tad bi se djevojke, kad vide kakav sam, postidjele jer su o meni krivo mislile; ma kakvo trganje novina! Moda Mustafa i nije mislio ozbiljno. Dodijalo mi je more i jedrenjaci, ustao sam, vraam se na plau. Mustafa je to rekao samo kao alu jer i on zna barem toliko da se prema djevojkama ne smije runo ponaati. Sad kad mi Mustafa kae: to sam rekao da bih te provjerio, da vidim jesi li doista nauio da disciplina znai poslunost do kraja! Nema potrebe da zlostavlja tu djevojku koju voli! Kad sam doao do plae, pogledam, Nilgun je stigla i legla kao i inae. Toliko sam pospan da se ak nisam ni uzbudio. Gledam je kao da gledam u spomenik. Kasnije sam sjeo, Nilgun, tebe ekam. Moda Mustafa i ne doe, mislio sam. Zaboravio je, odustao je ili je zaspao. Stie rulja koja uri na plau: auti iz Istanbula, u rukama im koare i napuhane lopte: oevi, majke, djeca, odurne, glupe obitelji: svi ste vi krivi, svi ete dobiti to zasluujete. Mrzim ih. Moda i neu to uiniti, mislio sam. Ta ja nisam takav! Tad bi rekli: nije komunistkinji mogao novine ni oteti, a kamoli da ih je potrgao! Nekada je bio idealist, sad je komunist, rekli bi ak; budite oprezni, toga Hasana Karataa iz Dennethisara ne primajte u svoje redove! Ne bih se bojao, sam bih napravio velike stvari, svi biste vidjeli! "Halo! Na noge, bitango!" Prepao sam se! Mustafa! Odmah sam ustao. "Je li djevojka dola?" pitao je. "Jest, ondje je" odgovorio sam. "U plavom kupaem." "Ona koja ita knjigu?" pitao je i gadno te pogledao, Nilgun. "Zna to treba uiniti!" rekao je zatim. "Koji bakal?"
Page 182 / 301

201 Pokazao sam mu i pitao za cigaretu, dao mi je i otiao i ekao izdaleka. Zapalio sam cigaretu; zagledan u njezin vrh, razmiljao sam ekajui: nisam ja glupan, Nilgun, rei u, ja sam idealist, imam svoja uvjerenja, juer smo izlaui se opasnosti pisali po zidovima, gle, ak mi se ni boja s ruku jo nije isprala! "Gle, pui! Nije li teta? Tako si mlad!" Amida Redep! U ruci mu mreice. "Prvi put u ivotu!" rekoh. "Baci tu cigaretu pa se vrati kui, sinko!" rekao je. "to sad opet radi ovdje?" Bacio sam cigaretu ne bih li ga se rijeio."Imam jednog prijatelja s kojim uim, njega ekam" rekao sam. Nisam ni traio novaca. "Otac e doi na denazu, zar ne?" pitao je. Malo je zastao, pa otiao udno se njiui. Kao konj koji, sam upregnut u kola, ide uzbrdicom: tupa-tapa, tupa-tapa; jadni patuljak. Malo kasnije pogledam, Nilgun je ula u more, izila i dolazi. Otiao sam Mustafi i to mu rekao. "Ja odoh bakalu" ree. "Ako, kao to si rekao, kupi Republiku, izii u prije nje i nakaljati se. Zna to u tom sluaju treba napraviti, zar ne?" Nita nisam rekao. "Pazi, ja te gledam, nemoj to zaboraviti!" rekao je i otiao. Zaao sam u pokrajnju ulicu, priekao. Prvo je Mustafa uao bakalu. Odmah nakon njega i ti si ula, Nilgun. Uznemirio sam se; da vre stegnem vezice na tenisicama, rekoh, kad ono ruke mi se tresu. Dok sam ekao, mislio sam: u ivotu je sve mogue. Onda sam pomislio ovo i kao da sam se uplaio: moda jednoga dana ustanem i pogledam, a more pocrvenjelo; ili se moda sad dogodi potres, Dennethisar se razdvoji, iz plae prokulja plamen. Najeio sam se. Prvo je iziao Mustafa, pogledao je prema meni i zakaljao se. Za njim je izila Nilgun, u ruci joj novine. Gledam u njezina stopala koja se poput vrabaca na zemlju spuste pa dignu; ako misli da e
Page 183 / 301

me razuvjeriti tim lijepim nogama, vara se! Odmaknuli smo se od 20z guve. Pogledao sam za sobom, nema nikoga osim Mustafe. Kad sam se pribliio, Nilgun je ula moje korake i pogledala me. "Zdravo, Nilgun!" rekao sam. "Zdravo" rekla je i okrenuvi se nastavila. "Samo malo!" rekao sam. "Moemo li malo porazgovarati?" Hoda kao da me nije ula. Potrao sam za njom. "Stani!" rekao sam. "Zato ne razgovara sa mnom?" Nema odgovora. "Ili si neto skrivila pa se stidi?" Nita od odgovora, hoda. "Zar ne moemo razgovarati kao dvoje civiliziranih ljudi?" Opet nema odgovora."Ili zar me ne poznaje, Nilgun?" Kad je krenula jo bre, shvatio sam da je uzalud ii za njom i galamiti pa sam potrao do nje. Sad idemo kao dvoje prijatelja, rame uz rame, i ja govorim. "Zato bjei?" kaem joj. "to sam ti uinio?" uti. "Jesam li ti ikada ita naao uinio, kai, molim te?" Opet ne odgovara. "Reci, zato ne otvara usta?" Opet nita. "Pa dobro" rekao sam. "Znam ja zato sa mnom ne razgovara; hoe li da ti kaem zato?" Nita ne govori; ljutim se. "O meni misli krive stvari, zar ne?" rekao sam. "Misli da sam ja takav. Ali grijei, draga, grijei, sad e shvatiti zato grijei" rekao sam, ali nita nisam uinio.Jer - bilo me je stid i odjednom sam poelio vikati, valjda zato jer sam se uplaio gluposti! I ba sam tada, k vragu, ugledao ona dva uglaena gospodina koji su nam dolazili ususret. Priekao sam da mi se ti snobovi koji ak i po ovoj vruini hodaju s kravatama i sakoima ne upetljaju u posao. A i zato da ne bi sve krivo shvatili; malo sam usporio, kad pogledah: Nilgun samo to ne tri! Kako je do njezine kue ostao jo samo jedan ugao, i ja sam potrao. I Mustafa tri za mnom. Kad sam skrenuo za ugao, zaudio sam se: otrala je i uhvatila pod ruku patuljka koji se njie s mreicama u rukama. Pomislio sam da odem i oboma im pokaem, ali noge me nisu htjele ponijeti. Stao sam i gledam tako za njima, posve tup. Doao je Mustafa. "Kukavice" rekao je. "Pokazat u ti ja." "Zapravo u ja njima pokazati!" rekao sam. "Sutra! Sutra u im
Page 184 / 301

pokazati!" "Sutra e to uiniti?" 203 Ali htio sam to sad uiniti! Tako bih sad htio uiniti neto loe: kako bi bilo da i Mustafu odvalim? Da ga udarim, sruio bi se i ostao ondje. Da uinim neto loe, neka svi shvate: udaram ga po licu da me ne vidi i da nitko ne misli da sam kukavica. Jer ne svia mi se da bilo tko o meni misli to eli. Ja sam posve drugaiji, znate li vi to, pogledajte moje ake! Ja sam sad posve drugi, ja nisam ja; toliko sam se rasrdio da mi se uinilo da vidim tu srdbu koja je iz mene izila pa se ak i ja bojim toga drugoga. ak ni Mustafa nita ne govori jer je shvatio. Zato to e se poslije i ti kajati, shvatio si, zar ne? U duanu nije bilo nikoga osim bakala. Kad smo zatraili Republiku, mislio je da hoemo jednu pa nam ju je pruio, ali kad sam rekao hoemo sve, shvatio je: i on se, kao i Mustafa, mene prepao i dao sve. Nema kante za smee, kae. Novine sam, rastrgavi ih, razbacao, bacao sam ih sve po tri-etiri. Strgnuo sam i potrgao i slike golih ena koje je bakal povjeao po vitrini, pokvarene tjednike, grijehe, odurnost, zlo... Znai ja sam taj koji je trebao poistiti svu ovu prljavtinu! ak se i Mustafa zaudio. "Dobro, u redu je, dobro, dosta je bilo!" govorio je. Izveo me od bakala. "Naveer e doi u kavanu!" rekao je. "A sutra ujutro da si ovdje." Prvo nisam nita rekao. Kasnije sam, dok je kretao, pitao za cigaretu, dao mi je. 204 23edep je, nakon to je odnio moj pladanj od doruka, otiao l\.u ariju. Kad se iz arije vratio, kraj njega je bio jo netko. Po lakom i tihom koraku, shvatila sam da je to Nilgun. Popela se stepenicama i provirila k meni; kosa joj je bila mokra, plivala je, znai. Otila je. I zatim sve do podneva nitko vie nije navraao u moju sobu. Leala sam u krevetu i oslukivala svijet. Prvo sam sluala Nilgun i Faruka koji su dolje razgovarali, a poslije je odurna subot-nja graja s plae toliko ojaala da ih vie nisam mogla uti.
Page 185 / 301

San mi nije htio na oi; to je taj tvoj dehennem, govorila sam, Selahattine, dehennem koji si zvao dennetom spustio se,eto, na zemlju; sluaj: svi su jednaki, svatko tko da toliko i toliko novaca moe ui i lei kraj ostalih, sluaj! Da ih ne bih ula, ustala sam te sam privukla aluzine i zatvorila prozore. Dugo sam ekala da odruam pa da se prepustim zaboravu popodnevnoga sna. Redep je okasnio. Iao je na denazu nekoga ribara. Ni na ruak nisam sila. Redep je uzeo pladanj i zatvorio moja vrata. ekam popodnevni san. Najljepi je sanak popodnevni sanak, govorila bi moja majka. Nakon ruka sanjat e najljepe snove i biti jo ljepa. Pa da. Malo bih se oznojila, opustila; kao da bih se pretvorila u lakoga vrapia pa prhnula i poletjela. Kasnije bismo otvarali prozor da ude isti zrak, a ustajali izie; zelene grane naega vrta na Niantau samo to ne bi ule u sobu dok bi iz nje izlazili moji snovi.Jer ponekad bih vjerovala da je moj san i nakon to bih se probudila nastavio ivjeti. Moda bude tako i kad se umre: misli mi lunjaju po sobi, medu stvarima i vrsto zatvorenim aluzinama, vrte se misli i povlae izmeu stola i kreveta i zidova i stropa i ako netko odkrine vrata uini mu se da u zraku vidi sjenku mojih misli. Zatvori vrata, neka se nevinost mojih misli ne okalja, nek' mi se uspomene ne uprljaju i neka moje misli poput anela lunjaju ovuda sve do sudnjega dana, neka budu ovdje pod ovim stropovima, u ovoj tihoj kui, navodei vas da se sami sebe stidite. Ali znam to e tada uiniti: ah, Iblisova unuadi, jednom se jedan od njih, i to onaj najmlai, izlanuo: ova je kua jako stara, Bako, hajdemo je sruiti pa emo umjesto nje izgraditi apartmane. Jer znam ja: ne mui vas to to ste do grla potonuli u grijeh, nego vam je teko gledati da je netko uspio ostati bezgrean. Tu glupost koju zove grijehom i ti bi trebala nadrasti, poput mene, govorio bi Selahattin, popij i ti kao i ja malo rakije, barem da okusi kakva je, zar te nimalo ne zanima, uope nije tetna, tovie, korisna je, ovjek se od nje razbistri. Proklet bio! Pa hajde barem jednom reci ovo, Fatma, samo jednom bit e dovoljno, neka grijeh ide na duu tvoga mua: Allaha nema, kai, Fatma, hajde. Proklet bio! Pa dobro, onda posluaj ovo, gle, ovo je najvanija natuknica moje
Page 186 / 301

enciklopedije, sluaj, tek sam je napisao: itam ti saetak natuknice o znanju koja prema novom alfabetu dolazi pod slovom B20, sluaj: Izvor naega znanja je iskustvo... Nijedna informacija koja se ne oslanja na iskustvo i nije njime provjerena, nije utemeljena... Ova reenica koja je temelj svake znanstvene spoznaje, pitanje Allahova postojanja ini posve izlinim... Jer to je pitanje koje se ne moe dokazati iskustvom... Ontoloki je dokaz obina brbljarija!... Bog je samo misao kojom se zabavljaju metafiziari... A ako je tako, u svijetu naih jabuka, kruaka i Fatmi, Allahu naalost nema mjesta!... Ha, ha, ha! Razumije li, Fatma, nema vie ni tvoga Allaha ni bilo ega njemu slina! Nemam strpljenja ekati do kraja enciklopedije, tiskaru Istepanu poslao sam pismo, ovo u prirediti kao posebno izdanje i odmah dati tiskati, ponovno sam pozvao kujundiju Avra-ma, gle, o tomu sve ovisi: molim te da se u vezi s ovim vanim problemom ne prenemae poput mlade djevojke, nego iz kutije izvadi neki vrijedan komad, kunem se da e korist od ovoga imati itava domovina, a ako je ovi glupi nazadnjaci ne uspiju prodati, otii u, boga mi moga, i sam je prodavati na Sirkediju! Vidjet e: nastat e grabe! Jer zna i ti koliko sam svojih godina dao da bih napisao ove spoznaje, da bih ih preuzeo iz francuske literature pa ih prenio jezikom koji e narod razumjeti, Fatma, i sama zna! A ono to me zapravo zanima i nije hoe li oni ovo proitati ili nee, nego u koje e stanje doi kad proitaju! Ali, hvala dragom Allahu, osim njega samoga i moda patuljka, nitko drugi nije proitao te odurne lai i jedino sam ja s gnuanjem proitala opis dehennema koji je taj jadnik zaluen ejtanom nazivao "lijepi dennet budunosti" i jedina sam ja vidjela koliko se zalagao da to to je opisao odmah side na zemlju; nitko drugi to nije proitao. Bilo je to sedam mjeseci nakon to je Selahhatin otkrio smrt i tri mjeseca nakon to je umro; moj je Dogan bio u Kemahu; sredinom zime, u kui osim mene i patuljka nikoga nije bilo: te je noi padao snijeg i ja sam zamiljala kako mu je mezar sad sigurno pokriven snijegom, kad sam se odjednom stresla i pomislila da bi bilo dobro zgrijati se. Jo sam uvijek naime bjeala od onoga vinskoga zadaha
Page 187 / 301

iz njegovih usta pa sam se bila povukla u sobicu gdje su mi se noge sledile dok sam sjedila sama u hladnoi; hladno i sumorno svjetlo svjetiljke nije me zavaralo, snijeg je udarao u prozore, nisam plakala. Htjela sam se zgrijati, popela sam se gore i pomislila kako bih sad mogla ui u onu sobu u koju dok je Selahattin bio iv nikada nisam ulazila, sobu u kojoj nikada nisu prestajali njegovi koraci. Lagano odgurnuvi vrata, ugledala sam ovo: papiri su razasuti posvuda, podlo su polijegali na sve strane, po stolovima, naslonjaima i stolicama, po pretincima i ladicama, lee na knjigama i u knjigama, po podu, na prozorskim daskama, papiri, papiri, ispisani, iscrtani papiri, snopovi papira. Otvorila sam vrata ogromne pei i stala ih trpati u nju. Ubacila sam i ibicu, pa jo papira, tekstova i novina, i kako je pe lijepo gutala tvoje grijehe, Selahattine! Tvoji grijesi nestaju, a meni se dua grije! Moje djelo za koje sam dao itav ivot: dragi moj grijeh! Da vidimo: to li je ejtan napisao? Dok sam ih trgala i palila, malo sam i itala: poinju kratkim napomenama: Republika: oblik vladavine kakav je nama potreban... Postoje razliite vrste republika. .. De Paset o toj temi u svojoj knjizi... 1342... Ove je godine osnovana u Ankari, tako kau novine... Dobro je... Samo da je ne skroje prema sebi. Usporedi Danvinovu teoriju s Kur'anom, a prvenstvo znanosti potkrijepi primjerima koje e i maloumni razumjeti... Potres, u cijelosti geoloki dogaaj, pomicanje je Zemljine kore... ena je mukareva nadopuna... Dijele se u dvije skupine... Prve su prirodne ene: to su one koje uivaju sve blagodati i darove koje im priroda prua; prirodne ene koje su oputene, zdrave, bezbrine, ne ivane i ne srde se, a velika veina njih potjee iz puka, iz niih slojeva... Poput ene koju Rousseau nije oenio... Rodila je Rous-seauu estero djece; bila je sluavka... ene druge vrste razdraljive su, prohtjevne, otmjene, prisiljene na slijepa vjerovanja, hladne i bez razumijevanja... Kao Marija Antoaneta... ene ove druge vrste toliko su hladne i odbojne da je veoma mnogo znanstvenika i filozofa toplinu ljubavi i razumijevanja bilo prisiljeno potraiti kod ena iz niih stalea... Rousseauova je bila sluavka, Goetheova pekarica, a komunistikoga uenjaka Manta opet kuna sluavka... Imao je s
Page 188 / 301

njom i jedno dijete... Engels ga je preuzeo. ega bi se tu trebalo stidjeti? To su ivotne istine... Ima jo mnogo primjera... Tako su ti veliki ljudi zbog svojih hladnih ena, muei se u nezasluenoj patnji i boli, zatrovali vlastite ivote: uzalud su se istroili ne uspjevi dovriti neki svoju knjigu, neki filozofiju,neki pak enciklopediju... A djeca koju zakon i drutvo smatraju kopiladi, to je tek jad svoje vrste... Promatrajui krila rode, razmiljao sam ovako: je li mogue napraviti cepelin jednak rodi, bez propelera na repu? Avion je sada postao orue rata... Osoba imenom Lindbergh prologa je tjedna uspjela preletjeti Atlantik... U dvadeset i drugoj godini... Svi su sultani idioti... Unitaristiki lutak Reat po gluposti prednjai pred svima... injenicu da guteri u naem vrtu, iako nisu itali Danvina, svoje repove ostavljaju u skladu s Darvvinovom milju, ne treba smatrati udom, nego pobjedom ljudske misli! Da sam uspio dokazati da je Danvin ubrzao industrijalizaciju, odmah bih napisao kako je neophodno da s islama prijeemo na kranstvo... itala sam, itala, s gaenjem bacala u pe i grijala se. I ne znam koliko sam proitala i bacila, kad su se odjednom otvorila vrata: pogledam - patuljak, ali tad je imao tek sedamnaest godina: to to radite, Gospodo, nije li grehota? Ti uti! Nije li teta i grijeh? uti, ors kaem ti! Nije li grijeh? Jo uvijek ne uti! Gdje je moj tap? Uutio je. Ima li jo papira, jesi li to sakrio, kai mi istinu, mali, je li ovo sve? uti! Znai da si neto sakrio, ti nisi njegov sin, ti si kopile i nema prava ni na to, je li ti jasno, daj mi ih, sve u te papire ja popaliti, brzo ih donesi, gle jo mi uvijek ponavlja nije li teta! Gdje mi je tap? Krenem na njega. Podlac, sletio je stepenicama tupkajui. Odozdo vie: kod mene nema niega, Gospodo, kunem se, nita nisam skrio! Pa dobro! Nita nisam rekla. U pono sam mu odjednom uletjela u sobu, probudila ga i izbacila van, pretraila sam svaki kutak njegove sobe koja ima tako udnu zaduhu, razbacala njegov djeji krevet, ak i maleni madrac: da, doista nema vie papira. Ali svejedno uvijek strepim. Sigurno je negdje neto skrio, mora da mi je barem kakav listi promaknuo pa ga je Dogan, sin svoga oca,
Page 189 / 301

naao i dao objaviti, jer neprestano mi je dolazio zapitkujui: majko, gdje je ono to je otac napisao? Ne ujem te ja, sinko. Ta godinama je pisao, gdje su njegovi spisi, majko? Ne ujem, sine. Draga mama, pitam te za oevu nedovrenu enciklopediju? Ne ujem. Moda je imala kakvu vrijednost, otac je itav ivot za nju dao, jako me i zanima, majko, hajde daj mi njegove zapise! Ne ujem te, dijete drago. Moda bismo je mogli negdje i objaviti, to je bila i oeva elja, jer, gle, pribliava se obljetnica 27. svibnja, pria se da e vojska opet izvesti udar. Ne ujem ja tebe, moj Dogane. Nakon toga opet emo se vratiti kemalizmu, ako nita drugo, mogli bismo barem objaviti neke zanimljive dijelove iz enciklopedije: gdje god da su, izvuci ih i daj mi ih, majko! Moje ui tako slabo uju... Ta gdje su ti papiri, moj boe, traim, traim i nita, nema ih, ostali su samo oni udni alati u veeraju. Ne ujem. to si uinila, majko, s knjigama i papirima, nisi ih valjda bacila? utim. Potrgala si ih, popalila, pobacala, zar ne? Pa zaplae. Kasnije se prihvati rakije. I ja u pisati, i ja, kao i otac: gle, sve se opet pogorava, treba uiniti neto to e zaustaviti sve to zlo i glupost, ne mogu ni ti ljudi biti toliko nepametni i zlonamjerni, i medu njima sigurno ima dobrih, majko, ministra poljoprivrede poznajem iz kole, bili smo zaljubljeni u istu djevojicu, ali smo bili jako dobri prijatelji, bio je generacija iza mene, ali smo u gimnastikoj grupi bili zajedno, bacao je kuglu, bio je jako debeo, ali je imao zlatno srce, sad mu piem opiran izvjetaj; a i sadanji 209 zamjenik predsjednika glavnoga taba, general taj i taj, dok sam ja u Zileu bio kajmakam, bio je ondje kapetan, jako je dobar ovjek, izgarao je ne bi li bilo nekakve koristi za domovinu, i njemu u poslati jedan primjerak ovoga izvjetaja, majko, ti ne zna, ali toliko su nepravedni da... Dobro, ali zato bi za to ti bio odgovoran, sine? Ako neto ne poduzmem, i ja u biti odgovoran, eto zato, majko, pa da ne bih bio odgovoran, barem u sjesti i napisati ovo.. .Jadniji si i od svoga oca, i od oca si vea kukavica!... Nisam, majko, majko, nisam, da sam bio kukavica, i ja bih se njima bio pridruio, na meni je bio red da budem valija, ali dovde mi je dolo, majko, zna li to rade onim jadnim seljacima? Ta mene to i ne zanima, sine! Tamo po
Page 190 / 301

pustim brdskim vrhuncima... Moj me rahmetli otac nauio da znatielja niemu ne koristi! Putaju da ive i bez lijenika i bez uitelja... A ja tebe, naalost, nisam uspjela nauiti to to sam od oca nauila, moj Dogane! I da bi jednom godinje za sitne pare pokupovali ono to proizvedu... Naalost, na tebe nisam uspjela prenijeti ba nita od svoga! I kasnije ih ostave u onome stranom mraku i zaborave... Pa bi i dalje objanjavao, a ja ne bih sluala, nego bih se povukla u svoju sobu i mislila: kako udno: kao da ih netko tjera da ne budu kao ostali i da spokojno ive izmeu posla i svoga doma! Mislila bih: taj koji ih na to tjera sad gleda koliko se patim i podlo se smije! Zgadilo mi se, pogledala sam na sat. Tri je, ali jo ne mogu zaspati, ujem buku s plae. Kasnije sam pomislila na patuljka i zadrhtala. Moda je mome Doganu tada sa sela poslao pismo pa ga tako raalostio i obmanuo, mislila sam. A moda je Doganu to rekao i njegov otac. Samo, inilo se da Selahattin u to vrijeme vie nije bio sposoban vidjeti bilo to osim svoga pisanja. U ljeto nakon to je diplomirao, Dogan se poesto stao za njih raspitivati: zato su Redep i Ismail otili, majko? Onda je jednoga dana nestao. Kad se tjedan dana kasnije vratio, kraj njega su bili oni, obojica na pragu djetinjstva: patuljak i epavac, izmueni i u dronjcima! Zato si ih uzeo sa sela i doveo ovamo, sine, to e oni u naoj kui, rekla sam. Zna ti dobro zato sam ih doveo, majko, odgovorio je i obojicu ih smjestio u sobu u kojoj sad ivi patuljak. epavac se kasnije doepao novaca od bisera koje je moj Dogan prodao, pa se pokupio, ali ne 210 daleko: svake godine kad idemo na groblje, pokazuju mi njegovu kuu na uzviici. Uvijek me zanimalo zato je patuljak ostao. Zato to se stidio, kau, jer se bojao izii meu ljude. Spasio me kunih i kuhinjskih poslova, ali mi se uvijek gadio. Nakon to je moj Dogan otiao, ponekad bih ula kako bi Selahattin patuljka stisnuo u kakav kut: kazuj mi, sine, govorio bi Selahattin, kakav je bio ivot na selu, jeste li mnogo propatili, jesu li i tebe tjerali da klanja namaz, reci mi, vjeruje li u Allaha, priaj mi, kako ti je majka umrla? Kako je bila dobra ena, posjedovala je svu ljepotu naega naroda, samo to
Page 191 / 301

sam ja naalost morao dovriti enciklopediju. Patuljak bi utio, a ja ne bih izdrala pa bih pobjegla u sobu i pokuavala zaboraviti, ne bi ilo, sjeala bih se svega guei se od gaenja: kako je bila krasna ena, lijepa kao na narod, kako dobra ena, kako dobra ena! Ne, samo je bila grenica, Selahattine: obina sluavka. S muem je zbog krvne osvete pobjegla sa sela u Gebze, a kad je on otiao u vojsku i kad se amac ribara kod kojega ju je ostavio prevrnuo te se taj utopio, ja sam je toliko puta vidjela ondje kod ruevine pristanita: jadna, krmeljiva, uboga, tko zna ime se uzdrava, i kako je tada prijanji kuhar iz Geredea bezono napao Selahattina rijeima vi ne vjerujete u Allaha, ali pokazat u vam ja i sve tako, Selahattin ga je potjerao i u kuu doveo tu odurnu krmeljivku: to da radimo, Fatma, nema drugoga; nemam nita protiv, rekla sam ja, a kad je ona vrlo brzo svladala sve poslove, kad je smotala prvu sarmu, Selahattin je rekao kako vjeta ena, Fatma, i ja sam jo tada shvatila to nas eka i odmah mi se sve zgadilo i mislila sam: kako udno, kao da me je majka na ovaj svijet donijela da budem svjedokom tuim krivicama i grijesima i gnuam se, mislila sam. Gadilo mi se, da: za hladnih zimskih noi, dok bi mu iz usta kuljao odurni rakijski smrad, Selahattin bi mislio da spavam pa bi tiho siao stepenicama i dok bi ga u sobi u kojoj sad ivi patuljak ekala ena koja e ga kasnije roditi, moj Boe, kakvo ponienje, tiho bi otiao, a ja bih gledala i gnuala se; kasnije je da bi bio mirniji i da bi se s njom mogao, kako je ono u enciklopediji esto govorio,"slobodno i nesputano" zabavljati, sagradio onu kolibu kod dananjega kokoinjca, a ja sam samo gledala i gnuala se: dok bi usred noi, pijan kao zemlja, izlazio iz svoje sobe i odlazio onamo, jtt ja bih sjedila ukoena, drei u rukama pletivo i igle, i pitala se to sad ondje rade. Sigurno tu enu tjera da uini ono to ja nisam htjela, mislila bih; da bi je obeastio, prvo joj daje da pije, pa je nagovara da govori da Allaha nema, Allaha nema, govori da bi razdragala ejtana, nema, nema, ja se grijeha ne bojim, nema, Allaha nema! Pokaj se, Fatma, ne misli! Nekada bih tiho otila u stranju sobu pa bih, gledajui grena i mutna svjetla iz kolibe, mrmljala: sad su ondje, eno ondje,
Page 192 / 301

sada... Moda sad ljubi svoju kopilad, objanjava im gdje sve nema Allaha, moda se i smiju ili moda... Ne misli, Fatma, ne misli! Vratila bih se u sobu posramljena njegovim nedjelima, uzela bih igle i pletivo za Doganov prsluk pa bih ekala i ne bih morala dugo ekati: nakon sat vremena ula bih kako Selahattin izlazi iz kolibe, malo potom ula bih kako tetura stepenicama jer se vie nije trudio da ga se ne uje, i dok bi se penjao, ja bih malko odkrinuta vrata svoje sobe i kroz taj uzani razmak sa zanimanjem, strahom i gaenjem pratila ejtana sve dok ne bi uao u radnu sobu. Jednom je, vukui se stepenicama, na trenutak zastao: pogledao je i vidio da su moja vrata odkrinuta te se, spazivi moje oi, prepao, a ja sam htjela prikuiti vrata i povui se u sobu, ali bilo je kasno jer je Selahattin ve poeo galamiti: to si gurnula nos kroz ta vrata pa me gleda, plaljiva zvjerko! Zato svake noi viri kroz ta vrata? Kao da ne zna kamo idem i to radim!... Htjela sam zatvoriti vrata i pobjei, ali nisam mogla pustiti kvaku: kao da u, ako je pustim, i ja postati sudionicom grijeha! Kasnije se jo vie razgalamio: niega se ja ne stidim, Fatma, niega! Nije me briga za one bijedne strahove i vjerovanja kojima je tvoj mozak opleten kao pauinom: ja sam nadrastao sve gluposti i krivnje i grijehe ovoga Istoka, razumije li me, Fatma? Uzalud me gleda: stvarima nad kojima ti uiva gnuati se i optuivati ih, ja se ponosim! Proteturao je nekoliko stepenica pa se opet izderao prema vratima koja sam jo uvijek drala jedva primjetno otvorenima: hvalim se i onom enom i djecom koju mi je rodila!... Ta je ena vrijedna, asna, potena, otvorena i lijepa! Ne ivi poput tebe, vjeno u strahu od krivnje i grijeha, jer nije, kao ti, nauila kako se dri vilicu i no, i kako se izigrava pristojnost! uj to u ti sad rei, dobro me posluaj! Glas mu vie nije bio prijeko212 ran, nego sablanjiv; meu nama su bila vrata iju sam kvaku po navici drala i sluala ga: nema tu niega zbog ega bismo se trebali stidjeti, gaditi ili optuivati, Fatma, mi smo slobodni! Drugi su ti koji nam oduzimaju slobodu! Ovdje osim nas nema nikoga drugog, Fatma, zna i sama da ivimo kao da smo na pustom otoku. Poput Robinsona, prokletstvo zvano drutvo ostavili smo u Istanbulu i
Page 193 / 301

onamo emo se vratiti samo onoga dana kad svojom enciklopedijom budem protresao cijeli Istok! Sluaj sad: dok postoji mogunost da ovdje ivimo uivajui u slobodi, daleko od krivnje i grijeha i stida, zato sve unitava tim glupim vjerovanjima i otrovom morala, kao da si o njima ovisna? Ako ne eli biti slobodna nego nesretna, to je tvoja stvar, ali zar je ispravno da i druge unesreuje tim svojim izborom, zar je pravedno da i drugi pate zbog tvojih glupih vjerovanja i moraliziranja? Gle, uj to u rei: sad dolazim iz one kolibe, nema potrebe da se to skriva, zna da dolazim od sluavke i od svoje djece, Redepa i Ismaila; u Gebzeu sam im bio kupio pe, ali nikakve koristi, oni se ondje tresu od hladnoe, i ja vie ne mogu na to pristajati, da se oni ondje tresu zbog tvojih besmislenih vjerovanja, slua li me? Shvatila sam i uplaila se: posluala sam i ono to je izgovorio kroz pla, zapomaui, udarajui akama po vratima, ali sam i dalje utjela. Malo potom ula sam kako se odvukao u svoju sobu stenjui, a neto kasnije sam se i zaudila jer sam ula kako pijan hre mirno i spokojno, zaudila sam se i do jutra razmiljala. Padao je snijeg, gledala sam kroz prozor. Ono o emu sam razmiljala i to sam shvatila objavio mi je za dorukom. Dorukovali smo i ona nas je ena posluivala i kasnije se, ba kao to sad patuljak ini, spustila u kuhinju i povukla se kao da joj je dosta sluenja, kad Selahattin otpoe: ti govori da su kopilad, ali i oni su ljudi, apnu. Govorio je nevjerojatno plahim i pristojnim glasom, kao da mi odaje tajnu ili za neto moli. Jadna djeca, smrzavaju se u onoj kolibi, jedan ima tek dvije, a drugi tri godine: odluio sam ih zajedno s njihovom majkom smjestiti u ovu kuu, Fatma! U malu sobu vie ne stanu. Smjestit u ih u ovu pokrajnju sobu. Ne zaboravi da su oni zapravo moja djeca. Nemoj se tome suprotstavljati svojim nesuvislim uvjerenjima! Ja sam utjela i mislila. Kad se spustio na ruak, ponovio je to glasno i dodao: ne mogu vie podnijeti da lee na onim leajima na podu i zamataju se onim krpama za koje misle da su pokrivai. Kad sutra odem u Gebze u mjesenu nabavku... Znai sutra ide u Gebze, pomislila sam ja! A popodne sam ovako razmiljala: moda e za veerom rei da emo odsada i sjediti za
Page 194 / 301

istim stolom. Zar ionako ne ponavlja da smo svi jednaki? Ali to nije rekao. Popio je svoju rakiju, rekao da e sutra u Gebze i bez ustruavanja ustao i iziao. Odmah sam se popela gore i otravi u stranju sobu gledala za njim: po snijegu koji je na mjeseini svjetlucao, posrui je napredovao prema grenome svjetlu kolibe: idi, vrae, idi, sutra e vidjeti svoje! Sve dok se nije vratio, promatrala sam snijegom pokriveno dvorite obasjano mjeseinom, a jedno mi je oko neprestano bilo na blijedoj, prljavoj lampi. Vraajui se, ovoga je puta uao u moju sobu i rekao mi u lice: dvije je godine otkako mi je, da bih se od tebe razveo, potreban sud, i uz to dvije godine otkada, da i hou, ne mogu uzeti jo jednu enu: nemoj si uzalud umiljati da se radi o neemu drugom! Medu nama nije ostalo nita drugo osim onoga glupog sporazuma koji zovu enidbom, Fatma! Povrh toga, prema uvjetima koji su vrijedili kad smo taj sporazum sklopili, ja te s dvije rijei mogu otpustiti ili pokraj tebe mogu uzeti neku drugu, samo to za time nisam osjetio potrebu dok je bilo vrijeme. Razumije li? Jo je govorio i ja sam sluala. Kasnije se s rijeima da e sutra u Gebze odvukao u svoju sobu i tamo se skljokao.Ja sam razmiljala promatrajui snijegom pokriveno dvorite, cijelu sam no razmiljala. Ali dosta je bilo, Fatma, ne razmiljaj vie! Pod jorganom sam se uznojila. Pria li im patuljak, pomislila sam. Djeco, kae im, vaa nas je Baka onim tapom... Uplaila sam se, nisam htjela misliti, htjela sam spavati, ali ne mogu spavati dok do mene dopire subotnja graja s plae! Povukla sam jorgan do ela, svejedno ujem i sad mi je jasno, mislila sam, sad mi je jasno kako su lijepe one puste zimske noi: dok je nona tiina moja, a sve lei skamenjeno i mirno, uho spustim u meku tamu jastuka pa zamiljam pustu tiinu svijeta dok mi se svijet polako javlja odnekud ispod moga jastuka, polako, polako, kao da taj glas dolazi iz tla i izvan vremena; Selahattin je sljedeega z1a dana otiao u Gebze. Koliko je Sudnji dan bio daleko tada! U kui sam bila sama. Koliko su daleko bili mrtvaci koji u grobovima ne trunu! Kao to sam namjeravala, uzela sam svoj tap, sila
Page 195 / 301

stepenicama i izila na dvorite. Kako su daleko bili kljuajui dehenemski kazani i patnje muenja! Ostavljajui trag u snijegu to se topio, brzo sam se uputila u gnijezdo grijeha koje je onaj ejtan nazivao kolibom. Kako su daleko bili imii, egrtue i leevi! Stigla sam do kolibe, pokucala na vrata, malo priekala: bijedna, prosta ena, nepametna slukinja, odmah je otvorila. Crknuti takori,sove, dini! Odgurnuvi je, ula sam unutra: znai ovo je tvoja kopilad; pokuala mi je zadrati ruku! Usmrdjele vode, ohari, smrtni strahovi! Nemojte, Gospoo, nemojte, ta to su djeca kriva! Tamnoputo roblje, crnci, zahrale reetke! Nemojte udarati djecu, mene udarajte, oni nisu krivi! Moj Boe, bjeite djeco, bjeite! Nisu mogla pobjei! Trule, crkotine, kopilad! Nisu mogla pobjei, udarala sam po njima i tada - zar ti to na mene podie ruku, zar tako?!, udarila sam i po njihovoj majci, a kad je i ona pokuala mene udariti, navalila sam jo jae i na kraju jasno da je pala ta ena za koju si govorio da je tvoja vrijedna, snana i stamena ena, Selahattine, ona se sruila, ne ja! Tad sam promotrila to gnijezdo grijeha koje ve pet godina stoji na rubu dvorita i koje si zvao kolibom, gledala sam sluajui glasove rasplakane kopiladi. Drvene lice, limeni noevi, polomljeni i odbijeni tanjuri iz kompleta moje majke, i, gle, Fatma, ovdje su ak i oni itavi za koje si mislila da su se zagubili, sanduci koriteni kao stolovi, krpe, rastrgana platna, cijevi za pei, leaji na zemlji, zguvane novine nagurane pod vrata i prozore, dragi Boe, kakav uas!, prljavi, runi dronjci, hrpe papira, sagorjele ibice, zahrao, slomljen vatralj, cjepanice u limenim kantama, prevrnute stare stolice, zasuni, prazne boce od rakije i vina, po podu krhotine stakla i - moj Boe! - krv i kopilad koja jo uvijek plae, meni se zgadilo, a kad je Selahattin te veeri doao kui, malo je plakao te ih deset dana nakon toga odveo u ono daleko selo. Dobro, Fatma, govorio je, neka bude to ti kae, ali to to si uinila, nije ljudski, manjemu si slomila nogu, a s veim ne znam tono to je, sav je modar, bit e da je preivio ok, na sve ovo pristajem zbog enciklopedije i aljem ih u to daleko selo, naao sam 2ts i nekoga bijednog starca koji je pristao djecu usvojiti jer sam mu dao
Page 196 / 301

poprilian novac, opet u vrlo skoro morati pozvati idova, ah, to da radimo, za iskupljenje naih grijeha, dobro, dobro, ne poinji opet, ti si bezgrena, samo zbog mojih grijeha, ali nakon ovoga nemoj da bi pitala zato toliko pijem, pustit e me na miru, ti e raditi u praznoj kuhinji, ja sad idem gore raditi, a ti mi se gubi ispred oiju prije nego to pobjesnim, zatvori se u svoju sobu, legni u svoj hladni krevet pa cijelu no prelei sama kao uk, zagledana u strop i budna do jutra. Jo uvijek leim i ne mogu zaspati. ekam no: da dode no kad ete svi polijegati i spavati pa neete imati snage za grijehe! Tad u, kad ostanem sama, doticati, mirisati, kuati, sluati i misliti: vodu, vr, kljueve, breskvu, kolonjsku vodicu, tanjur, stol, sat... Da je sad no, sve bi te stvari stajale ovdje za mene, kao i ja sama, u praznini, stajale bi oko mene slobodne i s razumijevanjem, tiktakale bi i pucketale u nonoj tiini, kao da se, zijevajui zajedno sa mnom, iste od krivnje, grijeha i prljavtine. Tad bi i vrijeme bilo vrijeme i one bi mi bile blie, a i ja bih sama sebi tada bila blia. 216 24. Gledao sam, gledao u udne i zanimljive stvari pa se trgnuo i probudio te se, shvativi da je to to sam gledao bio san, raalostio. U snu mi se prikazao starac u pelerini koji se oko mene uzvrtio dozivajui me: "Faruk, Faruk" Vjerojatno mi je trebao rei tajnu povijesti, ali me prije nego to mi to kae malo muio. Ja koji iz nekoga razloga vjerujem da sve mora imati svoju cijenu, na to sam muenje pristao ne bih li to doznao; bilo me je stid, mislio sam: hajde da jo malo stisnem zube pa da to doznam, ali je ponienje postalo toliko da sam se probudio okupan u znoju. Sad ujem graju s plae i buku automobila i motora koja dopire s druge strane dvorinih vrata. Ni dugi popodnevni san niemu nije koristio: sino sam cijelu no pio pa sam jo uvijek mamuran. Jo nije bilo vrijeme da nastavim s piem, ali sam ustao. Iziao sam iz sobe. Kua je tiha. Siao sam stepenicama, uao u kuhinju: uhvativi po navici ruku friidera, osjeao sam isto iekivanje: neto novo, nekakvo oduevljenje, neoekivanu pustolovinu. Da mi se barem u ivotu takvo to posrei pa da
Page 197 / 301

zaboravim onaj arhiv, prie i povijest. Otvorio sam friider; sve blista, kao da sam pogledao u kujundijski izlog: posudice, boce, boje, rajice, jaja, trenje - hajde, zavarajte me! Ali oni kao da mi ovo govore: ne, ti se vie ni nama ne moe zavarati, ti se zavarava uivajui u odustajanju od svijeta i u pretvaranju da ga se odrie! A kasnije taj uitak i patnju nadopuni piem i pusti se. Boca s rakijom je poluprazna; da odem 217 do bakala i kupim novu? Zatvorio sam friider i odjednom ovako pomislio: kako bi bilo da i ja uinim kao oni, kao moj djed i otac, da sve ostavim pa se ovamo zatvorim, da svaki dan odem do Gebzea i sjednem za stol pa se dam u pisanje teksta od milijardi rijei, bez kraja i konca, o onome to se zove povijest? Da to uinim ne zato da bih svijet popravio, nego zato da opiem to je? Digao se hladan vjetar. Pogledao sam: i oblaci su se pribliili. Stie gadan junjak. Gledajui kroz zatvorene aluzine, mislio sam kako Redep sad u svojoj sobi spava. Nilgun je sjela tamo kod kokoinjca; izula je sandale i tabane spustila na zemlju. Malo sam besposlen lunjao po dvoritu. Poput djeteta koje ne zna to bi sa sobom, poigrao sam se pumpom na zdencu; razmiljao sam o svojoj mladosti i djetinjstvu. Kad sam neto kasnije ponovno poeo misliti na svoju enu, rekao sam: hajde da barem neto pojedem, pa sam uao. Ali umjesto da odem u kuhinju, popeo sam se stepenicama i vratio u svoju sobu; jesu li moje misli vrijedne toga da ih se slijedi i za njih ivi, promrmljao sam tupo zagledan kroz prozor. Mogu li smisliti ita za to bi se isplatilo ivjeti? Da ne bih vie razmiljao, bacio sam se na krevet, nasumce otvorio Evliju elebiju i poeo itati. Opisivao je svoje putovanje po zapadnoj Anadoliji: Akhisar, kasabu na Mramornome moru, pa neko malo selo i toplice u kasabi: od vode iz toplica ovjek zablista kao da se uljem mazao, kae, a koristi i gubavcima ako je piju etrdeset dana. Pa sam proitao kako je jedan bazen dao popraviti i oistiti da bi zatim s uitkom uao u njega. Jo sam jednom proitao o veselju koje mu je priutio bazen i Evliji pozavidio na uitku koji ne zna za krivnju i grijeh te se poelio i sam nai na njegovu mjestu. Kasnije spominje i datum
Page 198 / 301

popravka jednoga stupa nad bazenom. Nakon svega toga, na konju je preao rijeku Gediz i otiao. Sve je to napisao tako divno uravnoteeno, ne ustruavajui se ni pred ime, sigurno i spokojno; poput bubnjara koji nesputano i razdragano udara u svoj bubanj. Zatvorivi knjigu, pitao sam se kako mu je to polo za rukom, kako je uspio tako sretno povezati svoj ivot i pisanje, kako je mogao na sebe gledati tako izvana, kao da promatra nekoga drugog. Da sam ja takvo to pokuao napisati, da sam recimo to pokuao objasniti u pismu nekomu prijatelju, niti bih mogao biti toliko jednostavan, 218 niti toliko radostan: i sebe bih u to umijeao, moj zbrkani i vinovni um zabaurio bi golotinju injenica. Sve bi se pomijealo: ono to bih uinio ispreplelo bi se s mojim namjerama, a injenice s mojim stavovima te bih, ne uspjevi s predmetima ostvariti onu izravnu i stvarnu vezu kakvu je Evlija ostvarivao, muio samoga sebe ribajui nosom samo po povrinama. Otvorivi knjigu, jo sam jednom itao o gradovima Turgutluu, Nifu i Uludakliju, i o tamonjem posve drugaijem svijetu: "Razapevi na ador uz jednu izvorsku vodu, od planinskih pastira kupismo ugojeno janje te ga, ispekavi ga, pojedosmo u radosti i spokoju." To je, eto, to: i razonoda i uitak bili su jednostavni koliko i vanjski svijet. A svijet je bio mjesto koje treba prikazivati i u kojemu treba ivjeti sa svime stvorenim, spokojno, moda katkad s oduevljenjem ili vedrom tugom; nije to mjesto gdje bi se u bijesu i srdbi kritiziralo, neto mijenjalo ili ivjelo u pohlepi. Kasnije mi je palo na pamet da se Evlija moda pretvarao kako bi zavarao itatelja. Moda je i on bio isti kao ja, ali je znao dobro pisati, odnosno dobro lagati. Moda je i on stabla i ptice, kue i zidove vidio istima kakvim ih ja vidim, ali mi je vjetim perom zamazao oi. Ali ne, nisam se u to uspio uvjeriti: nakon to sam jo jednom proitao, zakljuio sam da se ne radi o vjetini, nego o svijesti. Evlijina svijest o svijetu, stablima, ljudima i kuama bila je posve drugaija od moje. Pa me zainteresiralo kako je to mogue i kako to da je njegova svijest bila takva. Kad se dobrano napijem pa se raalostim i pomislim na enu, ponekad mi se dogodi da zaspim te, sanjajui mune i neizdrive snove, beznadan nekoga dozivam.
Page 199 / 301

Sad sam mislio s istim beznaem: ne bih li i ja mogao biti poput njega, ne bih li mogao neto uiniti da moje misli i moj mozak nalikuju njegovima, ne bih li se i ja poput njega mogao upustiti u opirno opisivanje svijeta u svoj njegovoj jednostavnosti? Zatvorio sam knjigu i bacio je na stranu. Hrabrio sam se govorei si: i ti to moe; ako nita drugo, moe barem pokuati svoj ivot s oduevljenjem posvetiti tome poslu. Ovako: s opisom u poeti od prve toke na kojoj se prepleu svijet i prolost. Kao to je on zapisao koliko je tko u Manisi imao posjeda i od koliko aki, koliko je imao zijameta, timara i vojnika, i ja u nizati injenice. 7 to Te me injenice ionako ekaju u arhivu. Arhivske u dokumente prenijeti na papir s istim onim spokojem s kojim je Evlija govorio o starim graevinama, narodnim obiajima i navikama. Dok o njima budem pisao, ni ja, kao ni on, neu dodavati svoje sudove. I jednako kako je on znao zabiljeiti da je neka damija pokrivena crijepom ili limom, i ja u dodati ovakav ili onakav detalj o nekoj injenici. Tako ni moja povijest kao ni Evlijin Putopis nee biti nita doli beskrajan opis injenica. Budui da sam toga svjestan, i ja u, kao i on, ponekad zastati te, sjetivi se da na svijetu postoje i druge stvari, na jedan papir napisati pria i injenice itatelju podastrijeti liene one ugodne, zabavne fiktivne strane koja ovjeka nuka na strast i uzbuenja. Ako netko jednoga dana proita ono to napiem - a toga e biti mnogo vie od Evlijinih 6000 stranica - u njima e maglovitu gromadu povijesti koja postoji u mojoj glavi vidjeti onakvom kakva jest. Na papiru e sve stajati prirodno, kao u Evlijinim rukopisima, kao kakvo drvo, ptica ili kamen, a itatelj e bez imalo naprezanja naslutiti da iza svake rijei lei injenica. Tako u se rijeiti i onih crvi povijesti za koje mislim da mi se motaju meu modanim vijugama. Onoga dana kad doivim to izbavljenje, moda u otii pa zaplivati u moru. Uitak koji u u moru osjetiti bit e jednakovrijedan uitku koji je Evlija osjetio u bazenu, govorio sam sam sebi, kad se odjednom prenuh: neki je auto bezobzirno zatrubio. Taj odurni i prodorni "suvremeni" zvuk koji prekida snove i brie uspomene
Page 200 / 301

posve me je izbacio iz takta. Skoio sam iz kreveta, sjurio stepenicama i iziao na dvorite. Vjetar je ojaao, oblaci su se pribliili: stie kia. Zapalio sam cigaretu, proao dvorite, iziao na ulicu, hodam. Evo, sad mi pokaite to elite pokazati, vi zidovi, prozori, auti, balkoni, ivoti na balkonima, plastine lopte, klompe, plastini simiti, japanke, boce, kreme, kutije, koulje, runici, torbe, noge, suknje, ene, mukarci, djeco, kukci: pokaite mi svoja neraspoloena i izmorena lica, preplanula ramena, majinske grudi, nepovjerljive tanke ruke, nespretne poglede, pokaite mi sve boje i povrine jer ja samoga sebe pokuavam zaboraviti trljajui nosom o njih, elim poletjeti, elim sebe zaboraviti gledajui neonska svjetla, reklame od pleksiglasa, politike slogane, televizore, slike golih ena zakucane na zidove, duanie, novinske slike i otrcane oglase; hajde, pokaite mi, pokaite... Dosta je bilo! Stigao sam do pristanita! Uzaludan zanos: samoga sebe zaluujem! Znam da sve to potajno volim, da iskreno udim za svime to smatram bezdunim i bezlinim i da sam i ja dio svega za to bih volio vjerovati da mi je odurno. Ponekad se uvjerim kako bih volio ivjeti dvjesto godina ranije ili kasnije, ali to je la: svjestan sam da volim ak i ovaj odurni zanos povrnosti. Oboavam reklame za soda-vodu i sapun, ve-maine i margarine. Stoljee u kojemu ivim stavilo mi je naoale koje sve iskrivljuju,osjeam da ne vidim stvarnost, ali k vragu, svejedno volim ono to vidim. Jedan se jedrenjak polagano pribliava pristanitu njiui se na valovima koji jo nisu ojaali. Njiui se, kao da ne zna da je ono to ga njie uzburkana svijest: blago njemu! Idem prema kavani. Guva. Vjetar podie rubove stolnjaka na stolovima koji su vani, ali guma kojom su stolnjaci stegnuti spaava stvar tako da majke, oevi i djeca u miru mogu piti svoje ajeve i sokove. S mukom sputaju jedra koja uivaju u vjetru. Bijelo se platno, dok ga sputaju, trza poput uhvaena goluba koji beznadno lepee krilima, ali uzalud: na kraju su, eto, jedro spustili. Kako bi bilo da zaboravim igru o tome to je povijest? Da uzmem svoju biljenicu i itam je pa se pokorno zavaram arhivskim uspomenama? Nema praznoga stola. Otiao
Page 201 / 301

sam i kroz izlog pogledao u kavanu. Ima kartaa, ima praznih stolova. Redep dolazi ovamo! Gledaju, u rukama im karte, spustili su ih, kao da su se umorili pa se odmaraju. Jedan je karte pokupio, mijea ih. Dok sam odsutno gledao kako ih mijea, odjednom mi je neto palo na pamet, ivnuo sam: da, da, jedan snop karata sve moe rijeiti! Vraam se kui i razmiljam. Ovako: Sve one zloine i lopovluke, ratove i seljake, pae i spletke i sve injenice koje spavaju u tiini arhiva popiat u jednu po jednu na papire veliine karata. Potom u taj strani snop, koji e se sastojati od stotina, ne, od milijuna papira, promijeati kao da mijeam karte, samo to e to, naravno, biti mnogo tee, promijeat u ga posebnim strojevima, strojevima za lutriju koji se koriste s biljenikim spokojem, i predati ga u ruke itatelju! Evo, rei u zatim, nijedan od ovih nema veze s ostalima, nema tu prije i poslije, ispred ili iza, uzroka i posljedice: izvolite, mladi itatelju, evo vam povijesti i ivota, itajte ih kako god elite! Sve samo postoji, sve to postoji, ovdje je, ali nema prie koja bi ih sve povezala. Ako elite, vi im smislite priu. Tad e mladi itatelj tuan pitati: zar nema prie, zar ba nikakve prie nema? Dat u mu za pravo, naravno, rei u, razumijem vas, mladi ste, potrebna vam je pria kako biste mogli u miru ivjeti vjerujui kako ete svijet moi uhvatiti za jedan kraj pa ga odvui kamo elite; zbog vjere u moral potrebna vam je pria koja sve objanjava, inae u vaoj dobi ovjek poludi; u pravu ste, rei u te u u snop od milijun papira kao da umeem dokera umetnuti papire na kojima e pisati pria i na kojima e pria biti napisana. Dobro, a to je smisao svega, pitat e svejedno mladi itatelj. Kakav zakljuak prua sve ovo? to treba initi? U to vjerovati? to je ispravno, to krivo? Za to se treba boriti u ivotu? to je ivot? Odakle treba poeti? to je bit svega? Kakav zakljuak iz toga proizlazi? to da radim? to da radim? to da radim? Ma k vragu sve, ne mogu vie. Vraam se. Dok sam prolazio pokraj plae, sunce se odjednom skrilo za oblake i masa ljudi koja je pokrivala pijesak ostala je bez svoga cilja. Poeo sam zamiljati da oni ne lee na pijesku, nego na ledenjaku i da se
Page 202 / 301

ne sunaju, nego pokuavaju zagrijati ledenjak, poput kokoi koje sjede na jajima. Ali znam ja zato sam tako mislio: zato da prekinem lanac uzrone povezanosti i rijeim se moralnog impulsa primoranosti. Ako to na emu lee nije pijesak nego ledenjak, ja sam nevin, slobodan, sve mogu uiniti i sve je mogue. Hodao sam. Izilo je sunce, uao sam kod bakala i zatraio tri piva. Dok mi je egrt boce stavljao u vreicu, jednoga sam niskog, runog starca irokih usta iz nekog razloga pokuao usporediti s Edwardom G. Robinsonom. Za divno udo, ak mu je i nalikovao. Upravo nevjero22z jatno: imao je iljast nos poput njega, sitne zube i na obrazu made. Ali glava mu je bila kao tikva i bio je brkat. Eto, to je ta beznadna sociologija nerazvijene zemlje: po emu se sve konkretna forma koja nam je dostupna razlikuje od originalne forme ija je kopija? Po elavoj glavi, brkovima, demokraciji i industriji. Naemo se oi u oi s lanim Edwardom G. Robinsonom. Odjednom nam se, recimo, pone povjeravati: znate li vi, moj efendija, kakva je muka itav ivot provesti kao blijeda kopija nekoga drugog? Moja ena i djeca povazdan gledaju u pravoga G. Robinsona pa mi broje sve moje strane koje njemu ne slie, kao da sam ja za to kriv! Kako mogu biti kriv to sliim njemu, recite mi, tako vam Allaha, ne moe li ovjek ostati kakav jest? I da taj ovjek nije bio poznati glumac, to bi onda bilo, kakvu bi mi tad manu nali? Nali bi nekoga drugog pa bi te optuivali to njemu ne slii, pomislio sam. Tako je, u pravu ste, efendija, da niste i vi moda kakav sociolog ili profesor? Nisam, docent sam. Stari je Robinson uzeo svoj sir i tekim korakom iziao. A ja sam uzeo boce, vraam se kui i mislim kako je sad dosta. Vjetar koji se dobrano razmahao kupae kostime objeene na balkonima bez razloga mota oko uzica za rublje. Jedan prozor uzaludno udara. Otiao sam kui, boce stavio u friider; dok sam ga zatvarao, ejtan mi nije dao mira pa sam jednu au rakije sasuo u prazan eludac kao da pijem lijek i otiao k Nilgun. I ona je ekala mene da idemo u etnju, kae. Vjetar se igra njezinom kosom i stranicama knjige. Rekao sam da se u mahali nema to vidjeti. Odluili smo ii autom.
Page 203 / 301

Popeo sam se po kljueve, uzeo sam i moju biljenicu, iz kuhinje skupio bocu vode, rakiju i piva, ni otvara nisam zaboravio. Vidjevi to sam uzeo, Nilgun me je pogledala kao da e me prekoriti; otrala je i vratila se nosei tranzistor. Auto je stenjao i zakaljavao se. Polako smo proli kroz gomilu koja je izlazila s plae; dok smo izlazili iz mahale, tamo daleko udario je grom, nije ga se ulo. Zvuk je stigao mnogo kasnije. "Kamo emo?" pitao sam ja kasnije. "U karavansaraj onih tvojih okuenih" odgovorila je, "u kunu dravu." "Nisam siguran postoji li takvo mjesto" rekao sam. "Pa dobro" odgovorila je, "otii e i provjeriti pa e biti siguran." "Biti siguran" mislio sam, kad je dodala: "Nije valjda da se boji biti siguran?" "Kune noi i rajski 2.2.x dani" promrmljao sam. "Zar ti to ita roman?" zaudila se. "Zna to" poeo sam oduevljeno,"ta misao o kugi sve mi je zanimljivija. Noas sam se sjetio da sam jednom proitao da u pozadini onih dogaaja kad je Cortez s onako malom vojskom porazio Asteke pa zauzeo Mexico-City stoji kuga. Kad je u gradu izbila kuga, Asteci su zakljuili da je Corteza poslao bog.""Ba zanimljivo"rekla je,"i ti e sad ovdje otkriti kugu pa je povezati s drugim dogaajima i time se baviti.""A ako takvo to ne postoji?""E - onda se nee time baviti." "A to u ako to neu?" "Radit e ono to i inae radi. Bavit e se povijeu." "Bojim se da to vie ne mogu." "Zato ne eli vjerovati da e biti dobar povjesniar?" "Zato to ovjek u Turskoj ne moe napraviti nita dobro." "Ma hajde." "Da, shvati to, takva je eto ova zemlja. Daj mi rakiju." "Ne moe. Pogledaj kako su lijepa ova mjesta. Krave. Krave tete Dennet." "Krave!" viknuh odjednom. "Krave! Glupa stvorenja! Vrag ih odnio!" Glasno sam se nasmijao, ali vjerojatno usiljeno. "Trai razlog da se naloe, zar ne?" pitala je Nilgun. "Traim. Daj mi rakiju, hajde!""Zato se bez razloga hoe napiti?" pitala je. "Nije li teta?" "Zato bi bila teta? Po emu se razlikujem od svih ostalih koji lou?""Naitani ste, gospodine!" podsmjehnula se. "Zapravo bi to htjela rei ozbiljnim glasom, ali nema hrabrosti, nije li tako?""Tako je" odgovorila je, ovaj put odluno."Tako je. Zato bi se bez razloga napijao?" "Pa nije bez razloga" odgovorio sam. "Kad se napijem, bit u sretan. Bit u onaj
Page 204 / 301

pravi ja." "I sad si onaj pravi" rekla je sumnjiavo. "ovjek koji upravlja sobom i neprekidno se propituje u Turskoj ne moe izdrati, poludi, u to nema sumnje! Da ne bi poludio, ovjek u Turskoj mora piti. Nee li mi dati rakiju?" "Evo ti je!""Ha, tako! I ukljui svoj tranzistor!""Voli izigravati starijeg brata." "Ne izigravam" rekao sam, "takav sam! Ja sam Turin!" "Kamo e?" "Prema gore" rekoh s iznenadnim oduevljenjem, "na mjesto s kojega emo sve to najbolje vidjeti. Sve skupa..." "to to sve?""Ako sve vidim odjednom, moda.. .""Moda?" pitala je Nilgun, ali ja sam uutio. utio sam, utjeli smo, uzbrdicom smo proli pokraj Ismailove kue. Skrenuo sam na put za Daridu te proavi ispred groblja iziao na stari, zemljani put koji zalazi za tvornicu cementa; uzbrdicu koju su kie razorile proli smo drmusajui se. Kad smo stigli 224 na vrh, kia je poela rominjati. Prednji kraj anadola okrenuo sam prema panorami; parkirali smo se poput mladei koja iz Dennethisara nou autima ovamo dolazi ljubiti se i zaboraviti da ivi u Turskoj; pogledali smo: obala koja se od Tuzle do Dennethisara prua krivudajui, tvornice, ljetna odmaralita, bankarski kampovi, izgubljeni maslinici, stabla treanja, poljoprivredna kola, livada na kojoj je preminuo Osvaja, teglja na moru, stabla, kue, sjene - sve je to nestajalo u kii koja je polagano nadolazila od tuzlanskoga rta. Vidjeli smo nemirni bijeli trag pljuska na moru koji se sve vie pribliavao. U au sam nasuo i ono to je ostalo na dnu boce rakije i popio."Unitit e si eludac!" rekla je Nilgun."to misli, zato je mene ena ostavila?" pitao sam. Nastupio je kratak tajac nakon kojega je Nilgun opreznim glasom, ustruavajui se, rekla ovo: "Ja sam mislila da ste vi ostavili jedno drugo.""Nismo, samo je ona mene ostavila. Zato to nikako nisam mogao dospjeti do onoga to je ona htjela... Vjerojatno je shvatila na to u spasti.""Ma nije ba tako!" "Tako je, tako!" odgovorio sam. "Pogledaj kiu!" "Ne razumijem." "to? Kiu?" "Ne" odgovorila je Nilgun posve ozbiljno. "Zna li ti tko je bio Edward G. Robinson?""Tko?""Glumac iji sam falsifikat vidio u Turskoj. Dosta mi je dvostrukoga ivota. Razumije li me?" "Ne." "Ako bude pila,
Page 205 / 301

shvatit e me. Zato ne pije? Misli da je pie znak poraza, zar ne?" "Ne, ne mislim tako." "Znam da misli, misli. A ja se predajem..." "Ali ti se jo nisi ni pokuao boriti" rekla je Nilgun. "Predajem se jer ne mogu ivjeti dva ivota. Ponekad mislim da su u meni dvije osobe; osjea li se i ti tako?""Ne!" odgovorila je. "Nikad to nisam doivjela." "Meni se dogaa" rekao sam. "Ali sad sam konano odluio, vie mi se nee dogaati. Bit u jedna osoba, cjelovit, zdrav ovjek. Volim prepune hladnjake koje pokazuju na televiziji, reklame za tepihe, moje studente koji dignu prst pa pitaju: profesore, moemo li poeti odgovarati od drugog pitanja?, novinske magazinske stranice, momke koji piju i ljube se, oglase za narodna uilita i reklame za kobasice koje vise po autobusima - sve to volim. Razumije li me?" "Malo" rekla je tunim glasom. "Ako to ne moe sluati, utjet u." "Ne, zanimljivo je." "Stie gadna kia, zar ne?" "Da." "Napio sam se." "Premalo si popio da bi bio pijan." Uzeo sam jednu bocu piva, otvorio je i nagnuo. "Dobro, to misli sad dok sve gleda ovako odozgor?" pitao sam je. "Ali ne vidi se sve..." odgovorila je razdragana. "A kad bi mogla vidjeti sve? U Pohvali ludosti proitao sam ovako neto: kad bi netko mogao otii na mjesec pa pogledati na svijet i u jednom trenutku vidjeti sve, sav ovaj pokret, to bi mislio?" "Moda bi pomislio da je zbrkano." "Da" rekao sam i odjednom se neega sjetio: "/ ova utvara od misli nejasnom se ini." "ije je to?""Nedimovo!" odgovorio sam."Tahmis na Neatijev ga-zel. Ostalo mi je u sjeanju dok sam ga onako bez veze itao.""Hajde jo malo recitiraj!""Ne znam ja ba mnogo toga. Sjeanje mi je izbrisano! Ionako sad itam Evliju. to misli, zato nismo kao on?" "Molim?""Taj momak nije podvojen. Uspijeva biti svoj. Meni to ne uspijeva. A tebi?" "Ne znam." "Ah" rekao sam, "kako si oprezna! Umre od straha kad treba napraviti makar i jedan korak izvan svojih knjiga. Svaka ast, vjeruj, vjeruj! I oni vjeruju, vjeruju... Ali jednoga dana nee vjerovati. Gle, i tvornica je sad pod kiom. Kako je udno mjesto ovaj svijet!""Zato?""Ne znam...Jesam li ti dosa-dan?""Ma ne.""Da smo barem poveli i Redepa!""Ne bi doao.""Da, stidi se." "Jako ga volim!" rekla je Nilgun. "Chops!" "to?" "Podli patuljak iz jednog Dickensova
Page 206 / 301

romana..." "Ba si okrutan." "Juer me je vjerojatno htio pitati neto u vezi povijesti Uskudara.""to te pitao?" "Ma nije me ni uspio pitati! im je spomenuo Uskudar, sjetio sam se Evlije elebije: 'Taj Uskudar, iskrivljeni oblik od stara kua21, jedna je nenatkrivena tamnica^ rekao sam ja." "A to je on rekao?" "Vjerojatno je razumio ono 'stara kucaj pa se posramio i uutio, Chops! Ali zna to mi je poslije, danas pokazao?" "Jako si okrutan.""Listu koju je napisao na djed!""Na djed?""Popis stvari kojih je kod nas, u Turskoj, nerazumno mnogo i nerazumno malo." Pruio sam se i izvadio je iz biljenice. "Odakle je ispao taj papir?" "Pa kaem ti, dao mi ga je Redep!" odgovorio sam i poeo itati. "Znanost, eiri, slike, trgovina, podmornica.. .""Molim?""To je lista onoga ega je kod nas premalo...""Zna onog Hasana, Redepova neaka?" "Ne znam!" "Mene taj Hasan prati." "Da proitam listu?" "Govorim ti da me prati!""Zato bi te pratio? Podmornica, buroazija, slikarstvo, vodena para, ah, zooloki vrt." "Ni meni nije jasno. .." "Kad ti to izlazi iz kue da bi te mogao pratiti? Tvornice, profesori, disciplina. Nije li to smijeno?" "Smijeno je!" "Nije, tragino je." "Nije vano. Svaki put kad se vraam s plae, Hasan mi je za petama." "Valjda bi se htio druiti." "Da, tako je rekao." "Vidi? Onda me sad sluaj: ovjek je prije bog zna koliko godina razmiljao o naim nedostacima i imenovao ih, pogledaj .""Ali dosadno mi je to!""to? Zooloki vrt, tvornice, profesori - ja bih rekao da profesora sad ve imamo sasvim dovoljno - zatim disciplina, matematika, knjige, principi, kaldrma, tu je drugom olovkom dopisao strah od smrti i svijest o Nitavilu, pa konzerve, sloboda...""Dosta!""I tu bi jo trebalo dodati civilno drutvo. A moda je i zaljubljen u tebe." "Mogue.""A ono ega je kod nas do nerazumne mjere previe jest ovo: ljudi, seljaci, inovnici, muslimani, vojnici, ene,djeca.. .""Meni to nije smijeno...""...kava, protekcija, lijenost, bezobrazluk, mito, mrtvilo, strah, nosai.. .""Taj ovjek nije ak bio ni demokrat!"".. .minareti, erefe, make, psi, gosti, drugovanja i poznanstva, stjenice, zakletve, bitange, prosjaci.. .""Dosta!"".. .enjak, luk, sluge, zanatlije. .. Svega toga ima previe, kae.. .""Dosta!"".. .duanii, imami..." "Izmilja!""Ne izmiljam. Evo pogledaj!""Ali pisano je arabicom." "Redep mi je to dao danas: evo ti, itaj, rekao je, to mu
Page 207 / 301

je dao na djed, kae." "Zato ti je dao?" "Ne znam." "Pogledaj kiu! Nije li to zvuk aviona?""Jest.""Po ovakvome vremenu!""Kako je sjajna stvar taj avion!""Da!""Da smo barem sad u njemu!""Meni je dosta, hajde da se vratimo.""I kad ono: padne!""Idemo natrag!""Avion padne, mi umremo, i postoji drugi svijet!""Meni je dosta, uje li me?""A na drugom svijetu mene pitaju za raun: zato nisi obavljao svoju dunost? A to je ono bila moja dunost? Jednostavna: ljudima pruiti nadu!" "Tono!" "Da, i sestra me je bila podsjetila da mi je to dunost. Ali ja sam se napijao." "Ne, pretvarao si se da si pijan." "Jesam, jer nisam mogao izdrati." "Ako hoe, ja u voziti." "Zna li voziti?" "Pa jednom si mi prole godine pokazao..." "Zar sam ja prole godine bio na ovome svijetu?" "Redep nas sigurno eka." "Chops. I on me udno gleda." "Sad je dosta." "I ena mi je uvijek ponavljala isto: sad je dosta, Faruk!""Ne vjerujem da si toliko pijan." "U pravu si: ni u to ne treba vjerovati. Idemo na groblje!""Hajdemo natrag, put je sav u blatu.""Sad kad zaglavimo i godinama ostanemo ovdje u blatu.""Ja idem.""to?""Vratit u se pjeice." "Ne lupetaj!" "Pa hajde, vratimo se, ako je tako!""Kai mi to misli o meni!""Jako te volim!""Dalje?""Ne elim da toliko pije.""Jo?""Zato si takav?" "to to znai?" "Hou kui!" "Misli da ja nisam zabavan, zar ne? Stani, sad u te zabaviti. Gdje mi je biljenica? Daj je! Sad sluaj: kod kasapa Halila izvagana je govedina vrijedna 21 aku i ustanovilo se da nedostaje 120 drahmi. Datum: 13. zilhide 1023. to to sad znai?""Jasno je to znai!""Sluga Isa svome je gospodaru Ahmetu ukrao 30 tisua aki, jedno sedlo, jednoga konja, dva maa i jedan tit te pobjegao nekomu koji se zove Ramazan.""Zanimljivo!""Zanimljivo? to je tu zanimljivo?" "Ja idem van, idem natrag!" "eli li ostati sa mnom?" "Molim?" "Ne, ne mislim ovdje, u autu, nego, sad sam jako ozbiljan, sluaj me: nemoj u Istanbulu ivjeti s tetom i njezinima, doseli se k meni, Nilgun! Imam jednu ogromnu praznu sobu, uasno sam sam." Nastala je tiina. "O tome nikada nisam razmiljala" rekla je. "I?" "Pitam se bi li se teta alostila." "Pa dobro" rekao sam odjednom. "Vraamo se." Upalio sam motor i ukljuio brisae. t7
Page 208 / 301

25Budui da su zakljuili da su se sino sjajno zabavili te su i veeras namjeravali uiniti isto, sjedili smo kod Turanovih. "Hoe li tko okolade?" pitao je Turgaj. "Ja!" javila se Zejnep. "okolade!" rekla je Gulnur."A ja u puknuti!" Skoila je na noge, srdita. "Zato ste veeras svi ovakvi? Zapravo znam: zato to ste tromi, zato! Nema ovdje zabave!" U tekoj glazbi koja bi trebala biti tugaljiva, medu arenim aruljama, uzvrtjela se sva ivana, a onda nestala. Zejnepina su usta bila puna okolade. "Poludjela je!" Glasno se nasmijala. "Ma nije" odgovorila je Funda, "i ja se dosaujem." "To je sigurno od kie!" "Kako bi bilo lijepo po ovoj kii krenuti na nonu vonju... Hajde, ljudi, idemo!" "Neka barem stave neku drugu glazbu" rekla je Funda. "Imala si, rekla si, onu jednu staru plou, Elvisa Preslevja..." "Onu Best ojElvisT pitala je Dejlan. "Da! Hajde, donesi je da je sluamo!" "Po ovoj kii?" "Imam ja auto!"uletjeh odjednom. "Odvest u te." "Ma pusti..." 2.2q te volim!""Dalje?""Ne elim da toliko pijer"Jo?""Zato si takav?" "to to znai?" "Hou kui!" "Misli da ja nisam zabavan, zar ne? Stani, sad u te zabaviti. Gdje mi je biljenica? Daj je! Sad sluaj: kod kasapa Halila izvagana je govedina vrijedna 21 aku i ustanovilo se da nedostaje 120 drahmi. Datum: 13. zilhide 1023. to to sad znai?""Jasno je to znai!""Sluga Isa svome je gospodaru Ahmetu ukrao 30 tisua aki, jedno sedlo, jednoga konja, dva maa i jedan tit te pobjegao nekomu koji se zove Ramazan.""Zanimljivo!""Zanimljivo? to je tu zanimljivo?" "Ja idem van, idem natrag!" "eli li ostati sa mnom?" "Molim?" "Ne, ne mislim ovdje, u autu, nego, sad sam jako ozbiljan, sluaj me: nemoj u Istanbulu ivjeti s tetom i njezinima, doseli se k meni, Nilgun! Imam jednu ogromnu praznu sobu, uasno sam sam." Nastala je tiina. "O tome nikada nisam razmiljala" rekla je. "I?" "Pitam se bi li
Page 209 / 301

se teta alostila." "Pa dobro" rekao sam odjednom. "Vraamo se." Upalio sam motor i ukljuio brisae. 25Budui da su zakljuili da su se sino sjajno zabavili te su i veeras namjeravali uiniti isto, sjedili smo kod Turanovih. "Hoe li tko okolade?" pitao je Turgaj. "Ja!" javila se Zejnep. "okolade!" rekla je Gulnur."A ja u puknuti!" Skoila je na noge, srdita. "Zato ste veeras svi ovakvi? Zapravo znam: zato to ste tromi, zato! Nema ovdje zabave!" U tekoj glazbi koja bi trebala biti tugaljiva, medu arenim aruljama, uzvrtjela se sva ivana, a onda nestala. Zejnepina su usta bila puna okolade. "Poludjela je!" Glasno se nasmijala. "Ma nije" odgovorila je Funda, "i ja se dosaujem." "To je sigurno od kie!" "Kako bi bilo lijepo po ovoj kii krenuti na nonu vonju... Hajde, ljudi, idemo!" "Neka barem stave neku drugu glazbu" rekla je Funda. "Imala si, rekla si, onu jednu staru plou, Elvisa Preslevja..." "Onu BestofElvisF pitala je Dejlan. "Da! Hajde, donesi je da je sluamo!" "Po ovoj kii?" "Imam ja auto!" uletjeh odjednom. "Odvest u te." "Ma pusti..." "Hajde idi i donesi tu plou, Dejlan, pa emo je lijepo sluati" ponavljala je Funda. "Hajde, dii se, mala, idemo po plou" rekao sam. "Dobro, mala" nasmijala mi se Dejlan. I tako smo nas dvoje, Dejlan i ja, ostavivi za sobom one nesretnike da polagano trunu u onoj tugaljivoj i otrcanoj glazbi, izili iz kue i otrali do bratova anadola. Zajedno smo krenuli promatrajui kapi kie koje su klizile s lia, mokru cestu obasjanu starim i obamrlim automobilskim svjetlima, tamu i brisae koji su kripili i cviljeli. Auto sam zaustavio pred njezinom kuom. Kad je Dejlan izila iz auta, gledao sam njezinu naranastu suknju dok se trei udaljavala obasjana farovima. Kasnije, kad su se po kui popalila svjetla, pokuavao sam si predoiti kako Dejlan prelazi iz sobe u sobu i to
Page 210 / 301

sve ondje radi. Kasnije sam ovako razmiljao: kako je udno to to se zove ljubav! Kao da uope ne ivim u sadanjosti! S jedne se strane nikako ne mogu zasititi razmiljanja o budunosti, a s druge nebrojeno puta prelazim preko svega to je u prolosti uinila i rekla. Da stvar bude gora, ak nisam ni siguran je li to ba ta stvar koju oni bestidnici napuhuju i zovu ljubav. Ali kao da je to vano! Nek' samo napokon prestanu besane noi u kojima traim hladnu stranu jastuka da rashladim usijane obraze i misli! Malo potom Dejlan je dotrala s ploom u ruci i sjela u auto. "Svaala sam se s mamom!" rekla je. "Derala se: kamo e u ovo doba?" Malo smo utjeli. Proao sam pokraj Turanove kue ne zaustavivi auto."Kamo emo?" pitala je Dejlan uznemirena i sa sumnjom. "Tamo se guim od dosade!" rekao sam svjestan da sam kriv."Ne elim se onamo vratiti! Idemo se malo provozan, moe li, Dejlan, ne mogu vie, malo emo se i nadisati svjeeg zraka, idemo se malo provozati!" "Dobro, ali brzo emo se vratiti, ekaju nas." Zautio sam. Polako sam vozio kroz sporedne ulice, pristojan i zadovoljan. Gledajui blijeda svjetla ljudi koji s malenih balkona svojih malenih kua promatraju kiu koja polako prestaje i drvee, zamislio sam - ah, koji sam ja jadnik! - zamislio sam da emo i nas dvoje biti takvi, da emo se vjenati, ak i da emo imati djecu! Kas210 nije, kad je dolo vrijeme da se vratimo, opet sam izveo djetinjariju i umjesto da se vratim Turanovima, krenuo sam iz mahale i udario uzbrdicom to sam bre mogao. "to radi?" pitala je. Prvo nita nisam odgovorio; vozio sam ne miui pogleda s ceste, poput koncentrirana vozaa autoutrka. Kasnije sam rekao da moramo natoiti goriva, potpuno svjestan da mi je la i vie nego prozirna. Izgledao sam si uasno otrcano. "Ne moe, idemo natrag!" rekla je. "ekaju nas!" "Htio bih malo s tobom ostati nasamo i razgovarati, Dejlan." "O emu?" otresla se. "to misli o onome sino?" "Nita! Takve se stvari dogaaju, oboje smo bili pijani."
Page 211 / 301

"I to je sve to ima rei?" bio sam uporan. Jo sam jae nagazio na gas. "To je sve, znai?" "Hajde, Metine, vratimo se, sad je ve sramota." "Ja nikada neu zaboraviti prolu no!" rekao sam beznadno, gadei se samome sebi, svjestan kakve bljutave gluposti izgovaram. "Pa dobro, puno si popio, nemoj vie tako!" "Ne, ne zbog toga!" "Nego zato?" pitala je nevjerojatno nezainteresirana. U sve veem oaju, moja je ruka uhvatila njezinu koju je spustila na sjedalo. Malena joj je ruka bila vrua. Nije ju istrgnula, kako sam se bojao. "Ne, idemo natrag!" "Volim te!" rekoh sa stidom. "Idemo natrag!" Uinilo mi se da u zaplakati i jo sam joj jae stisnuo ruku i iz nekog razloga pomislio na svoju mamu koje se uope ne sjeam i uplaio sam se da e mi krenuti suze i htio sam je zagrliti, kad odjednom kriknu: "Pazi!" Zaslijepio me par snanih, okrutnih svjetala koji je iao na nas; odmah sam smotao nadesno. Pokraj nas je poput vlaka protutnjao jedan dugi kamion, trubei runo i prodorno. Kako sam u panici gazei po konici zaboravio stati na kvailo, plastini se anadol stresao i zastao i motor je umuknuo. uli su se samo cvrci. 2.31 "Jesi li se uplaila?" upitah. "Hajde, idemo odmah natrag, kasnimo!" odgovorila je. Okrenuo sam klju, ali se motor nije pokrenuo. Uzrujao sam se i pokuao ponovno, ali nije ilo. Iziao sam iz auta i pokuao ga pokrenuti gurajui ga, ali se opet nije upalio. Ravnim dijelom puta, do nizbrdice, gurao sam ga toliko dugo da sam duu ispustio. Zatim sam sjeo u auto, ugasio svjetla da se akumulator ne pokvari i pustio ga nizbrdicom: poeo se sputati u tiini. Ubrzavao je; sluali smo dopadljiv zvuk kotaa na mokrom asfaltu i napredovali nizbrdicom poput broda koji se na otvorenome moru probija kroz mrklu tamu. Nekoliko sam puta pokuao pokrenuti motor, ali nije ilo. Kad je negdje daleko sijevnulo, nebo je bljesnulo
Page 212 / 301

utom svjetlou pa smo ugledali neke koji su pisali po zidovima. Uope nisam koio; proli smo zavoj i spustili se sve do eljeznikog nadvonjaka i jo dalje, do benzinske stanice na cesti za Ankaru, i nita nismo govorili. Kad smo doli do benzinske, iziao sam iz auta i otiao u trgovinu. Probudio sam prodavaa koji je kunjao nalegnut na stol i rekao mu da mi je starter otkazao i da se i kvailo pokvarilo; pitao sam ima li tu koga tko se razumije u anadol. "Nije vano da se razumije u anadol" rekao je."Priekaj malo." Zauen sam pogledao u Mobil-Oilovu reklamu na zidu: manekenka koja je u ruci drala kantu ulja nevjerojatno je sliila Dejlan. U auto sam se vratio potpuno smeten. "Volim te, Dejlan!" Puila je, na rubu ivaca. "Kasnimo!" "Volim te, kaem!" Vjerojatno smo jedno u drugo gledali posve zatupljeno. Iziao sam iz auta, krenuo brzim koracima kao da sam se neega sjetio i pobjegao odande. Povukao sam se u jedan mrani kutak i promatrao je izdaleka. Obasjavalo ju je iritirajue svjetlo neonske svjetiljke koja je mirkala, bila je sjenka koja pui cigaretu, zaledila je sve moje misli; bojao sam se, znojio sam se, vidio sam kako poesto zasvijetli crveno dugme njezine cigarete. Bit e da sam ondje tako, gledajui je i osjeajui se kao pokvareni bijednik, proveo gotovo pola sata. 232 Poslije sam otiao do kioska, kupio okoladu koju najvie reklamiraju na televiziji, vratio se u auto i sjeo kraj nje. "Gdje si bio, brinula sam se" rekla je. "Kasnimo." "Kupio sam ti poklon, gle!" "Ah, s bademima! Te ne volim..." Jo sam joj jednom ponovio da je volim, ali mi te rijei nisu zvuale samo runo, nego i beznadno; posve prazno; jo sam jednom pokuao, a onda mi je glava pala na njezinu ruku koja joj je leala u krilu. Nekoliko sam puta, kao da neto otimam, poljubio tu njezinu nemirnu ruku koja se trzala, i dok sam joj brzo govorio iste prazne i
Page 213 / 301

sramotne rijei, ruku sam joj uzeo medu dlanove i inilo mi se da sam u ovo beznae i poraz toliko potonuo zato to nisam mogao ras-poznati je li slani okus na njezinoj ruci od znoja ili od suza! Nakon to sam je jo nekoliko puta poljubio i protisnuo one besmislene rijei, uspravio sam se i okrenuo se da udahnem svjeega zraka. "Vidjet e nas!" rekla je. Opet sam iziao i otiao i promatrao neku gastarbajtersku obitelj koja je u svoj auto toila benzin. Lice mi je gorjelo. Neonska svjetiljka nad pumpama bila je valjda pokvarena, svaki se as gasila i palila. ovjek se moe roditi i kao bogata i kao siromah, to je pitanje sree i ovjeka obiljei za sav ivot, mislio sam. Ja vie nisam htio, ali noge su me opet ponijele onamo, i u autu je opet zapoela ista uzaludna budalatina. "Volim te!" "Hajde, vratimo se, Metine, ako boga zna!" "Ostanimo jo malo, Dejlan, molim te!" "Da me stvarno voli, ne bi me nasilu drao navrh ovog brda!" "Stvarno te volim!" Pa sam traio druge rijei koje bih mogao izgovoriti, prave rijei koje bi me mogle predstaviti onakvim kakav jesam, ali to sam vie razmiljao, kao da sam sve vie shvaao: rijei nas ne razotkrivaju, nego nas jo vie skrivaju! Dok sam se u toj bezizlaznosti osvrtao, ugledao sam neto na stranjem sjedalu, uzeo i pogledao: nekakva biljenica, mora da ju je moj pijani brat zaboravio. Poto sam je malo pregledao u svjetlu neonske svjetiljke, dao sam je Dejlan da ne pukne od dosade i srdbe i rekao joj neka je ita. Malo je itala 23.3. "Jesi li se uplaila?" upitah. "Hajde, idemo odmah natrag, kasnimo!" odgovorila je. Okrenuo sam klju, ali se motor nije pokrenuo. Uzrujao sam se i pokuao ponovno, ali nije ilo. Iziao sam iz auta i pokuao ga pokrenuti gurajui ga, ali se opet nije upalio. Ravnim dijelom puta, do nizbrdice, gurao sam ga toliko dugo da sam duu ispustio. Zatim sam sjeo u auto, ugasio svjetla da se akumulator ne pokvari i pustio ga nizbrdicom: poeo se sputati u tiini.
Page 214 / 301

Ubrzavao je; sluali smo dopadljiv zvuk kotaa na mokrom asfaltu i napredovali nizbrdicom poput broda koji se na otvorenome moru probija kroz mrklu tamu. Nekoliko sam puta pokuao pokrenuti motor, ali nije ilo. Kad je negdje daleko sijevnulo, nebo je bljesnulo utom svjetlou pa smo ugledali neke koji su pisali po zidovima. Uope nisam koio; proli smo zavoj i spustili se sve do eljeznikog nadvonjaka i jo dalje, do benzinske stanice na cesti za Ankaru, i nita nismo govorili. Kad smo doli do benzinske, iziao sam iz auta i otiao u trgovinu. Probudio sam prodavaa koji je kunjao nalegnut na stol i rekao mu da mi je starter otkazao i da se i kvailo pokvarilo; pitao sam ima li tu koga tko se razumije u anadol. "Nije vano da se razumije u anadol" rekao je. "Priekaj malo." Zauen sam pogledao u Mobil-Oilovu reklamu na zidu: manekenka koja je u ruci drala kantu ulja nevjerojatno je sliila Dejlan. U auto sam se vratio potpuno smeten. "Volim te, Dejlan!" Puila je, na rubu ivaca. "Kasnimo!" "Volim te, kaem!" Vjerojatno smo jedno u drugo gledali posve zatupljeno. Iziao sam iz auta, krenuo brzim koracima kao da sam se neega sjetio i pobjegao odande. Povukao sam se u jedan mrani kutak i promatrao je izdaleka. Obasjavalo ju je iritirajue svjetlo neonske svjetiljke koja je mirkala, bila je sjenka koja pui cigaretu, zaledila je sve moje misli; bojao sam se, znojio sam se, vidio sam kako poesto zasvijetli crveno dugme njezine cigarete. Bit e da sam ondje tako, gledajui je i osjeajui se kao pokvareni bijednik, proveo gotovo pola sata. 232 Poslije sam otiao do kioska, kupio okoladu koju najvie reklamiraju na televiziji, vratio se u auto i sjeo kraj nje. "Gdje si bio, brinula sam se" rekla je. "Kasnimo." "Kupio sam ti poklon, gle!" "Ah, s bademima! Te ne volim..." Jo sam joj jednom ponovio da je volim, ali mi te rijei nisu zvuale
Page 215 / 301

samo runo, nego i beznadno; posve prazno; jo sam jednom pokuao, a onda mi je glava pala na njezinu ruku koja joj je leala u krilu. Nekoliko sam puta, kao da neto otimam, poljubio tu njezinu nemirnu ruku koja se trzala, i dok sam joj brzo govorio iste prazne i sramotne rijei, ruku sam joj uzeo medu dlanove i inilo mi se da sam u ovo beznae i poraz toliko potonuo zato to nisam mogao ras-poznati je li slani okus na njezinoj ruci od znoja ili od suza! Nakon to sam je jo nekoliko puta poljubio i protisnuo one besmislene rijei, uspravio sam se i okrenuo se da udahnem svjeega zraka. "Vidjet e nas!" rekla je. Opet sam iziao i otiao i promatrao neku gastarbajtersku obitelj koja je u svoj auto toila benzin. Lice mi je gorjelo. Neonska svjetiljka nad pumpama bila je valjda pokvarena, svaki se as gasila i palila. ovjek se moe roditi i kao bogata i kao siromah, to je pitanje sree i ovjeka obiljei za sav ivot, mislio sam. Ja vie nisam htio, ali noge su me opet ponijele onamo, i u autu je opet zapoela ista uzaludna budalatina. "Volim te!" "Hajde, vratimo se, Metine, ako boga zna!" "Ostanimo jo malo, Dejlan, molim te!" "Da me stvarno voli, ne bi me nasilu drao navrh ovog brda!" "Stvarno te volim!" Pa sam traio druge rijei koje bih mogao izgovoriti, prave rijei koje bi me mogle predstaviti onakvim kakav jesam, ali to sam vie razmiljao, kao da sam sve vie shvaao: rijei nas ne razotkrivaju, nego nas jo vie skrivaju! Dok sam se u toj bezizlaznosti osvrtao, ugledao sam neto na stranjem sjedalu, uzeo i pogledao: nekakva biljenica, mora da ju je moj pijani brat zaboravio. Poto sam je malo pregledao u svjetlu neonske svjetiljke, dao sam je Dejlan da ne pukne od dosade i srdbe i rekao joj neka je ita. Malo je itala grizui usne, a zatim je tu biljenicu iz povijesti odjednom bacila na stranje sjedalo. Kad je doao mlaahni mehaniar, auto sam gurnuo pod svjetlo i u dreavoj svjetlosti ugledao Dejlanino prazno i nemilosrdno lice. Mnogo kasnije, nakon to sam s tim dekom pregledao motor i
Page 216 / 301

nakon to je on otiao po neki dio koji mu je trebao, opet sam se okrenuo i vidio da Dejlanino lice sja istim okrutnim i nezainteresiranim sjajem. S udnom eljom za patnjom, pokuavajui kazniti i sebe i nju, pomislio sam: ovako znai izgleda mladost jadnoga stvorenja zvanog kuanica! Ali k vragu: ja je i unato tome volim! Malo sam se udaljio od pokvarenoga anadola, pod kiom koja je opet poinjala prevrtio sam zbrkane misli o ljubavi i prokleo pjesnike i pjevae jer uzdiu taj katastrofini i razarajui osjeaj. Ali kasnije sam s gaenjem pomislio kako i taj osjeaj ima jednu svoju stranu na koju se ovjek eli naviknuti i zavoljeti je; kao da elim smrt neke osobe koju sam izbliza poznavao i volio samo da bih vidio to e biti poslije, ili da elim da neka kua izgori i srui se samo da bih mogao uivati dok to budem promatrao, i k tome osjeam krivnju zbog takve nastrane elje. Jasno mi je da se s vremenom sve vie zatrpavam u osjeaj katastrofe. Nisam mogao izdrati Dejlanin srditi i optuujui pogled pa sam se prvo udaljio od auta, a poslije se zajedno s mehaniarom zavukao pod auto. Dok sam ondje kraj mehaniarskog egrta leao u prljavoj i masnoj tami natkrivenoj autom, osjeao sam da je Dejlan 50 cm iznad mene i jako daleko od mene. Mnogo kasnije auto se zatresao te sam s mjesta na kojemu sam leao kraj glave ugledao Dejlanina draesna stopala koja su se iz auta spustila na tlo i one lijepe duge noge. Crvene cipele s potpeticama malo su tamo-amo poigrale pa se uznemirile i postale nestrpljive da bi na koncu srdito i odluno nekamo krenule. Nakon to su mi u vidokrug uli i njezina naranasta suknja i iroka leda, shvatio sam da ide prema trgovini. Kako mi je odmah bilo jasno o emu se radi, brzo sam se izvukao ispod auta, egrtu doviknuo "Popravi to brzo!" i potrao. Kad sam uao u trgovinu, Dejlan je gledala u telefon na stolu, a pospani prodava u Dejlan. "Nemoj ti, Dejlan" rekao sam."Ja u telefonirati!""Sad si se sjetio?" odgovorila je."Jako smo zakasnili. Sigurno su se zabrinuli, tko 234 zna to su pomislili... Dva su sata..." Ona je i dalje gunala i hvala bogu da se pumpama pribliio jedan auto pa je prodava iziao iz trgovine te sam se spasio od jo vee sramote; otvorio sam imenik i
Page 217 / 301

odmah naao broj Turanovih. "Jako si nepromiljen, nisam mislila da si takav" govorila je Dejlan dok sam okretao broj, "imala sam posve krivo miljenje o tebi." A ja sam joj opet rekao da je volim i ne mislei ba nita, s vjerom i nemirom, dodao i "elim te oeniti!" ali rijei vie nita nisu mijenjale: Dejlan je stala kraj ene na reklami koja joj nalikuje i samo srdito gledala; ne u mene, nego u telefon u mojoj ruci. Ne znam jesam li se bojao mrnje na njezinu licu ili njezine tajnovite slinosti s manekenkom na Mobil-Oilovoj reklami. Ali sad sam ve bio spreman na zastraujuu katastrofu. Malo kasnije netko je podignuo slualicu i - vrag ga odnio! - odmah sam prepoznao Fikretov glas. "Jesi li ti?" pitao sam. "Zovemo da ne biste brinuli to je s nama!" U isto sam se vrijeme pitao zato je meu svim onim ljudima koji su kod Turana ba on morao podii slualicu. "Tko ste vi?" upita odjednom Fikret. "Pa ja sam: Metin!" "Ma dobro, znam da si ti, ali tko je s tobom?" "Dejlan!" rekoh posve zbunjeno. Na trenutak sam ak pomislio da su se njih dvoje udruili pa se sad zabavljaju na moj raun, ali Dejlanino je lice bilo prazno, samo je neprestano zapitkivala tko je na telefonu. "Ja sam mislio da si ti Dejlan odvezao kui!" rekao je Fikret."Ne"odgovorio sam, "mi smo ovdje zajedno, na benzinskoj. Nita ne brinite, zato zovemo. Hajde, vidimo se!""Tko je to, s kim razgovara?" ponavljala je Dejlan. "Daj mi tu slualicu!" Ali joj je nisam davao, nego sam pokuavao odgovorima pokriti Fikretova runa pitanja. "to radite vi na benzinskoj?" "Mali kvar" rekao sam i brzo dodao: "Evo nas odmah! Vidimo se!" Meutim, Dejlan se tad proderala ne bi li je se i s druge strane ulo: "ekaj, stani, neka ne poklopi, tko je to?" Ba sam krenuo spustiti slualicu, kad je Fikret svojim hladnim i prodornim glasom rekao ovako: "Izgleda da bi Dejlan htjela sa mnom razgovarati!" Nisam imao hrabrosti poklopiti mu, na tren sam se pogubio, slualicu sam predao Dejlan i iziao iz trgovine u mranu i prljavu kiu, osjeajui katastrofu i ponienje. Malo sam hodao, ali nisam se mogao suzdrati pa sam pogledao u osvijetljenu prostoriju, u Dejlan koja je medu policama, reklamnim plakatima i kantama Mobil-Oila navlaei kosu razgovarala na telefonu, i pomislio sam kako u im odem u Ameriku sve ovo zaboraviti, ali sad vie nisam elio ii u Ameriku. Ljepa je od svih
Page 218 / 301

djevojaka koje sam ikada upoznao i vidio!, promrmljao sam proklinjui dok je Dejlan razgovarala prebacujui teinu s jedne lijepe noge na drugu, zanosei se od nervoznih pokreta. Ukoio sam se i ekao ondje, pod kiom, kao da se beznadan i pomiren spremam za izdravanje kazne koja e mi biti dosuena. Malo kasnije Dejlan je poklopila slualicu i izila ozarena: "Fikret odmah dolazi!" "Ne! Tebe ja volim!" Otrao sam do auta i javio se egrtu: vikao sam i govorio mu da u mu, ako auto odmah popravi, dati sve novce koje imam u depu! "Sad u, sad u" odgovorio je egrt, "ali ovo e te kvailo opet ostaviti na cesti!" "Nee! Samo neka proradi!" Nakon to je jo malo radio, rekao mi je da pritisnem starter. Uzbuen, sjeo sam u auto i pritisnuo starter, ali nije proradio. Opet je neto proeprkao i ponovno mi rekao da pritisnem starter, i opet nije proradio. Nakon to se to nekoliko puta ponovilo, vjerojatno sam se posve izbezumio od napetosti, srdbe i beznaa. "Dejlan, Dejlan, nemoj me ostaviti, ne idi, molim te!" "Ti si se previe uzrujao" rekla je. Kad je malo zatim na benzinsku stigao Fikretov alfa-romeo, sabrao sam se i iziao iz auta. "Hajde, idemo mi odmah odavde, Fikrete!" rekla je Dejlan. "to je s anadolomT pitao je Fikret. "Sad e proraditi" odgovorio sam. "Bit u ja u Dennethisaru prije njega, Dejlan! Ako hoe, moemo se i utrkivati!" "Moe" ree Fikret izazivajui. "Idemo se utrkivati!" Dejlan je otila i sjela u Fikretov alfa-romeo. Brzo sam pritisnuo starter, i, hvala bogu, auto se pokrenuo. egrtu sam prvo dao jednu od tisuu lira, potom jo jednu. Aute smo postavili jednoga kraj drugog, spremne za utrku. "Pripazi, Fikrete" rekla je Dejlan, "Metin je jako ivan." "Do Turanovih! Jedan, dva..." izbroja Fikret, i kad je rekao tri, nai 236 su auti zakripili i poletjeli kao strijele, hajde, da vidimo, dobro je, do kraja sam nagazio na gas, ali kako je on prije mene krenuo, ve je
Page 219 / 301

na poetku bio prvi, ali jo i bolje, jer ja sam mu duga svjetla uperio u potiljak i trubim, ak ni s ovim trulim anadolom ne odvajam se od njega; ne bih te ja nikada ostavio samu s njim! Kod nadvonjaka sam mu se jo vie pribliio i dok smo ulazili u zavoj pred uzbrdicom, umjesto da usporim, ja jo jae gazim po gasu jer, jest da je to moda bljutava i smijena misao, ali sad znam da moram biti spreman i na smrt ako elim djevojku poput tebe natjerati da me zavoli, ali pogledaj ti tu nepravdu, ti si u autu toga plaljivca, i dok je ulazio u zavoj, taj je kukavica, gle, Dejlan, zakoio, zasvijetlila su mu crvena svjetla i kad sam mu htio doi slijeva, jo me i izigrao, ne doputa mi da proem, vidi li, moj boe, nema veeg jadnika od mene, mislio sam, kad sam se odjednom jako zaudio: alfa-romeo je usporio, a kad je nakon toga dodao gas, naprosto se, da, pretvorio u raketu, i dok je nevjerojatnom brzinom napredovao uzbrdicom, njegova crvena svjetla koja su se sve vie smanjivala, u dvije su minute, eto, jednostavno nestala! Moj boe! Gazio sam po gasu koliko god sam mogao, ali kako mi je auto trom, uzbrdicom smo ili kao brza koija, tresui se po rupama, stenjui, vrag ga odnio, poeo je i kripati i stranji su kotai opet prestali sluati motor, zbog prokletoga kvaila, i kad sam ga ugasio da mi jo i motor ne izgori, ostao sam ondje, tako, nasred uzbrdice, ja u tiini, sam i bez ikoga i kao zadnja budala. I opet su tu bili samo cvrci, vrag ih odnio. Nakon to sam nekoliko puta pokuao pokrenuti motor, shvatio sam da je jedini nain da doem do njih taj da auto odguram do vrha brda pa do druge strane ravnice i pustim ga da se spusti do Dennethisara. Krenuo sam gurati, psujui; kia je stala. Nije prolo dugo, a ja sam ve krepavao od umora; nisam se dao boli u leima, nego sam nastavio gurati. Kad je kia opet poela rominjati, bol u leima postala je neizdriva. Povukao sam runu konicu i s gaenjem utnuo auto. Kasnije sam pun nade mahao nekom autu koji je dolazio uzbrdicom, ali je taj trubei proao, nije se zaustavio. Kad je negdje daleko zagrmjelo, opet sam poeo gurati. Sad su mi ve ile suze na oi, toliko su me boljela leda. Da bih zaboravio na bol, gurao sam i mislio na njih s gaenjem. Kad sam kasnije vidio koliki sam komadi puta preao uz toliku
Page 220 / 301

muku, zavrtjelo mi se u glavi, poeo sam trati cestom, kia je ojaala; da bih iao preicom, spustio sam se u trenjike, zaao u vinograde, ali kako da trim kroz taj mrkli mrak i blato! Slezena i leda toliko su me boljeli da sam se pognuo i jedva disao, cipele su mi propadale u blato; uo sam da se udaljeno zavijanje ukletih pasa koji su prijetei lajali dobrano pribliilo pa sam se vratio. Da ne bih jo jae prokisao, uao sam u auto, sjeo, i glavu naslonio na volan: volim te. Malo kasnije vidio sam da se nizbrdicom sputaju tri osobe ivo razgovarajui; sretan sam izletio iz auta nadajui se pomoi. Ali kad su se sjenke pribliile, sjetio sam se tko su i premro od straha: onaj ogromni nosio je kantu s bojom, drugi je bio brkat, trei u jakni. "to ti radi ovdje po ovom mraku?" pitao me brkati. "Auto mi se pokvario. Hoete li mi pomoi pogurati?" "Jel' ti to misli da smo mi konji ili sluge tvoga oca, ha? Gurni auto prema dolje." "Samo malo, samo malo!" ubacio se onaj u jakni. "Sad sam vas prepoznao, gospodine, sjeate li se nas, jutros ste nas zamalo pregazili!" "Molim? Aha, da! A to ste bili vi? Oprosti, prijatelju!" "Ah, oprosti, srce, jutros sam te zamalo pregazila!" nastavio je momak u jakni, kao da ne oponaa mene, nego kakvu enu. "A da si nas pregazio, to bi onda bilo, ha?" "Hodajte, momci, pokisnut ete!" rekao je brkati. "Ja ostajem ovdje s ovim" rekao je onaj u jakni. Otiao je i sjeo u auto."Hajde, ljudi, doite i vi!" Nakon kraeg premiljanja, i brkati i onaj s kantom sjeli su na stranja sjedala. A ja sam sjeo za volan, kraj momka u jakni. Vani je kia lijevala kao iz kabla. "Ne smetamo, zar ne, srce?" pitao je momak u jakni. Odgovorio sam mu osmjehom. "Aferim! Svia mi se ovaj momak, zna to je ala, pravi je deko! Hajde, kai nam kako se zove!" Rekao sam. 228 "Jako mi je drago, gospodine Metine. Ja sam Serdar, ovo je Mustafa, a ovoga kretena zovemo 'akal! A zapravo se zove Hasan."
Page 221 / 301

"Pazi, opet e nastradati!" rekao je Hasan. "A to sam krivo rekao?" pitao je Serdar. "Zar nije red da se upoznamo? Nije li tako, gospodine Metine?" Pruio mi je ruku. Kad sam i ja pruio njemu, uhvatio mi je ruku i poeo je iz sve snage stiskati. Uinilo mi se da e mi na oi krenuti suze, pa sam i ja, ne znajui to bih drugo, stisnuo njegovu. Tad mi je ruku pustio. "Aferim! Jak si, ali nisi jai od mene!" "U koju kolu ide?" pitao me Mustafa. "U Ameriku gimnaziju!" "U burujsku gimnaziju, ha?" rekao je Serdar."Na se akal zaljubio u jednu od tvojih burujki!" "Ne poinji opet!" rekao je Hasan. "Stani, stani! Moda ti ovaj pokae pravi put. I on je jedan od njih. Nije li tako? A emu se ti smije?" "Niemu!" rekao sam. "Znam ja zato se smije!" rekao je Serdar."Smije se ovom jadniku jer se zaljubio u bogataku ki. Nije li tako, bitango?" "I ti si se smijao" odgovorio sam. "Pa to ako sam se smijao?!" izderao se. "Ja sam mu prijatelj, ako se i smijem, ne ismijavam ga, ali ti ga ismijava! I to je tu smijeno, magare jedan, zar se ti nikada nisi zaljubio?" Jo me je vrijeao i psovao mi, a kako ja nita nisam rekao, jo se vie raspalio i poeo prevrtati po autu, otvorio je pretinac ispred sebe, itao dokumente derui se iz svega grla i smijui se kao da je to to na njima pie smijeno, pa kad je jo doznao da auto nije moj nego moga brata, poniavao me i zatim odjednom upitao: "to vi radite s tim autima i s djevojkama nou?" Nisam odgovorio. Prljavo sam se cerekao kao da sam jedan od onih sramotnih pokvarenjaka. "Bestidnici! Ali imate pravo, svaka ast! Je li ti ona koja je juer bila s tobom djevojka?" "Ne" odgovorio sam uznemirivi se. "Nije." "Ne lai!" rekao je Serdar. Malo sam promislio. "To mi je sestra!" rekao sam. "Baka nam je bolesna, traili smo lijek." "Zato ga niste kupili u ljekarni na uzbrdici preko puta plae?" "Bila je zatvorena."
Page 222 / 301

"Lae! Ta je svake noi otvorena. Nije valjda da zna da je taj ljekarnik komunist?" "Ne znam." "A to jo zna, osim to se zna vozati s bogataicama?" "Zna li ti tko smo mi?" pitao me Mustafa. "Znam" odgovorio sam. "Idealisti." "Aferim!" rekao je Mustafa. "A za to se mi borimo, zna li i to?" "Za nacionalizam i tako to." "to znai to 'i tako to] nitkove jedan?" "Ovaj deko vjerojatno nije Turin!" ubacio se Serdar. "Jesi li ti Turin, bitango, jesu li tvoji Turci?" "Turin sam!" "A to je onda ovo?" pitao je Serdar pokazujui plou koju je Dejlan zaboravila. "Best ofElvis" proslovkao je. "To je ploa" odgovorio sam. "Ne pravi se pametan, skupljat e zube!" odgovorio je Serdar. "to radi ploa ovog pedera u autu jednoga Turina?" "Mene to ne zanima" rekao sam. "Sestra je tu plou zaboravila u autu." "Hoe rei da ti uope ne ide u diskoteke i na takva mjesta?" "Jako sam malo iao!" "Jesi li protiv komunizma?" pitao me Mustafa. "Jesam!" "A zato si protiv?" "Pa zna zato..." "A neee, ne moe tako... Nita ja ne znam. Ti e rei, a mi emo nauiti..." "Izgleda da je ovaj momak jako utljiv" rekao je Serdar. "Samo bi utio." "Jesi li ti kukavica?" pitao me Mustafa. "Ne bih rekao!" zao "Ne bi rekao, jeste li ga uli?" nastavio je Mustafa. "Mudrac! Ako nisi kukavica, zato se ne bori protiv komunista kad si ve protiv njih?" "Pa nije bilo prilike" odgovorio sam. "Vi ste prvi idealisti koje sam upoznao." "E, i to misli o nama?" pitao je Serdar. "Jesmo li ti se svidjeli?" "Jeste." "Onda si na! Hoe da i tebe skupimo sutra naveer kad krenemo u pisanje?" "Naravno, doite po mene..."
Page 223 / 301

"Umukni, varalice kukavika! im se od nas izvue, otrat e u policiju, jel' tako?" "Lake malo, Serdare" rekao je Mustafa, "nije on lo deko. Gle, sad e od nas uzeti pozivnice!" "Prireujemo veer u Sportsko-izlobenoj dvorani. Hoe li doi?" "Doi u!" odgovorio sam. "Poto je?" "Je li itko spominjao novce?" "Nema veze, Serdare. Kad ve hoe platiti, neka deko plati. Barem e nam pomoi." "Koliko komada elite, gospodine?" pitao me je Serdar uljudno. "Za 500 lira." Iz novanika sam to sam bre mogao vadio 500 lira. "Je li taj novanik od zmijske koe?" pitao je Mustafa. "Nije!"500 lira sam u panici pruio Serdaru. Nije uzeo novac."Da vidim ja tu zmijsku kou!" "Nije zmijska, kaem!" "Ma daj mi da malo pogledam taj novanik!" Dao sam mu novanik pun novca koji sam skupio radei cijeli jedan mjesec po ljetnoj egi. "Aferim!" rekao je Serdar."Nije ovo zmijska koa, ali je pravi novanik, tko bi to oekivao..." "Daj mi da ga vidim, ja se u to razumijem" rekao je Mustafa. Uzeo je novanik i prerovao ga. "Treba li ti ovaj adresar? Ne treba... Koliko mnogo poznanika ima, i svi imaju telefonske brojeve... Kad netko ima tako mnogo poznanika, nije mu potrebna osobna da se drugima predstavlja, ja u je uzeti... 12 tisua lira! Jel' ti to otac daje toliki novac?" "Ne, sam sam ga zaradio" odgovorio sam. "Dajem instrukcije iz engleskog i matematike." "Gle, akal, ovaj je ba za tebe!" rekao je Serdar. "Hoe li i njemu dati instrukcije? Besplatno, jasno..." "Hou" odgovorio sam i u tom trenutku shvatio koji je Hasan taj Hasan kojega zovu akal... "Aferim!" rekao je Mustafa. "Ja sam ionako odmah shvatio da si ti dobar momak. A za ovih 12 tisua lira moe kupiti tono 24 pozivnice. Pa e ih podijeliti prijateljima." "Ostavite mi barem jednu tisuu" govorio sam.
Page 224 / 301

"Pazi, nemoj nas ljutiti!" izderao se Serdar. "Ne, ne, on se ne ali: ovih 12 tisua daje nam svojom voljom, zar ne?" pitao me Mustafa. "Tebe pita, bitango!" "Dosta je, Serdare, nemoj deka alostiti!" "A to je ova biljenica?" Serdar je na zadnjem sjedalu naao Farukovu biljenicu, otvorio je i poeo itati. "Jedno selo u okolici Gebzea vrijedno sedamnaest tisua aki koje je nekada pripadalo spahiji Aliju da bi kasnije, budui da nije iao u vojnu, bilo njemu oduzeto i predano Habibu... to je ovo, ne da se itati! Velijeva tuba protiv Mahmuta jer nije mogao isplatiti mazgu koju je kupio..." "to je to?" pitao je Mustafa. "Brat mi je povjesniar" odgovorio sam. "Jadnik!" rekao je Serdar. "Hajde idemo, kia staje" rekao je Mustafa. "Barem mi osobnu vratite!" viknuo sam. "to znai to 'barem! bitango?" pitao je Serdar. "Zar smo ti uinili neto loe? Da ujem!" Spreman uiniti jo neto loe, gledao je po autu. Uzeo je Farukovu biljenicu. "Odsad e auto voziti polako i nee misliti da su svi sluge tvoga oca! Jadnice bijedni!" Zalupio je vratima i otiao skupa s ostalom dvojicom. Kad sam vidio da su se dovoljno udaljili, iziao sam i anadol poeo gurati uzbrdo. 242 26. Dobru smo lekciju dali onom jadniku!" zakljuio je Serdar. "Ali ti pretjeruje" rekao je Mustafa. "to ako ode na policiju?" "Nee" odgovorio je Serdar. "Zar nisi vidio, plaljiv je kao zec!" "Zato si uzeo plou i onu biljenicu?" Tad sam ja vidio, Nilgun: skupa s tvojom ploom koju si ti zaboravila u autu, Serdar je uzeo i Farukovu biljenicu. Kad smo stigli do donje mahale, zastao je pod svjetlom uline svjetiljke i pogledao naslovnicu ploe. "Zato to mi se smuilo to misli da su svi sluge njegova oca, zato sam uzeo!"
Page 225 / 301

"Nisi dobro postupio" rekao je Mustafa. "Nepotrebno si ga izazvao." "Ako hoete" ubacio sam se ja, "dajte mi plou, odnijet u je natrag u auto." "ovjee, ovaj je stvarno malouman!" rekao je Serdar. "Aha, da, jo i ovo" rekao je Mustafa,"nee vie nikada za Hasana pred drugima govoriti da je malouman i akal, jasno?" Serdar je uutio. Hodali smo nizbrdicom utei: s 12 tisua lira u Mustafinu depu moe kupiti akiju sa sedefnim drkom koju sam vidio na Pendiku, ili zimske kone cipele s gumenim potplatom, mislio sam. Ako jo malo doda, moe kupiti ak i pitolj. Kad smo doli do kavane, zastali su. "Dobro" rekao je Mustafa, "da se sad raziemo..." "Neemo li jo pisati?" pitao sam ja. "Neemo" odgovorio je Mustafa. "Opet e padati, pokisnut emo. Neka boje i etke veeras budu kod tebe, Hasane. Moe li?" Ova e dvojica krenuti nizbrdo svojim kuama, a ja u natrag uzbrdo, a 12.000 : 3 = 4.000 lira. Tu su jo i Nilgunina ploa i biljenica. "to je bilo?" pitao je Mustafa."to si tako zautio? Idemo: razlaz!" Pa se trgnuo kao da se neega sjetio. "Aha" rekao je, "uzmi, Hasane, evo ti cigarete i ibice pa e zapaliti." Mislio sam da ne uzmem, ali me tako pogledao da sam uzeo. "Nee zahvaliti?" pitao je. "Hvala." Okrenuli su se i otili. Malo sam gledao za njima: i za 4.000 lira mnogo se toga moe kupiti! Proli su kroz svjetlo pred pekarnicom i nestali. "Mustafa!" viknuo sam odjednom i uo da su koraci stali. "to je?" odazvao se. Na trenutak sam stao, pa potrao za njima. "Mustafa, mogu li ja dobiti onu plou i biljenicu?" rekao sam hvatajui zrak. "to e s njima?" pitao je Serdar. "Zar e ih stvarno odnijeti natrag?" "Nita drugo ne elim" rekao sam. "Dajte mi ih, meni je to dosta." "Daj ih ovome" rekao je Mustafa. Serdar mi je dao oboje. "Stvarno si malouman" rekao je. "uti!" rekao mu je Mustafa. Okrenuo se meni: "Vidi, Hasane" rekao
Page 226 / 301

je, "odluili smo da se ovih 12.000 potroi za ovdanje potrebe, nemoj krivo shvatiti. I nama e ionako jako malo pripasti. Ovih petsto to tebi pripada ako hoe, moe odmah uzeti." "Neu" odgovorio sam, "neka sve ide za Drutvo, neka se sve potroi za borbu. Ja za sebe nita ne elim!" "Ali plou e uzeti!" dreknuo je Serdar. Tad sam se zaprepastio i uzeo 500 lira koje su mi pripale i stavio ih u dep. "U redu" rekao je Serdar. "Sad vie nema prava na ovih 12.000.1 ne dao ti Bog da to pred bilo kime spomene!" "Nee" rekao je Mustafa. "Nije on glup koliko ti misli. Pravi je din, samo to to ne pokazuje. Vidi kako se vratio da uzme to mu pripada." "Podlac!" dodao je Serdar. "Hajde, razlaz" rekao je Mustafa, pa su otili. Malo sam gledao za njima i uo da razgovaraju. Moda se i ale na moj raun. Jo sam malo gledao, pa sam zapalio cigaretu, okrenuo se s bojama i etkama u jednoj i ploom i biljenicom u drugoj ruci i krenuo uzbrdicom. Sutra u ja ujutro na plau i ako Mustafa dode, vidjet e, a ako ne dode i ne vidi, naveer u mu rei: ja sam jutros iao doekati djevojku, Mustafa, rei u, ali ti nisi doao: shvatit e da sam nauio to je disciplina; nek' sve ide k vragu! Nakon to sam jo malo iao uzbrdicom, iznenadio sam se uvi Metina kako galami: tamo, ispred mene, negdje u beskrajnoj tami, Metin sam psuje. Pribliio sam se koraajui polako po mokrom asfaltu, pokuao sam ga vidjeti, ali sam samo uo kako strano psuje, kao da je preda mnom netko komu su vezane i ruke i noge. Kad sam zauo i udan zvuk plastike, zaudio sam se i povukao se uz rub ceste; ugledavi ga, shvatio sam da nogom udara po autu. Udara ga psujui kao srdit jaha koji udara svoga hirovita konja, ali auto ne daje oekivani odgovor pa kao da ga zbog toga jo vie tue. Razmiljao sam o udnim stvarima. Mogao bih sad ak otii i Metina istui! Mislio sam o olujama, smrtima, potresima. Ostavim ovo to mi je u rukama i odjednom navalim na njega: zato me nisi prepoznao, zato si me zaboravio? Tako je to: oni su vani, ti ga poznaje, prati izdaleka to radi, zna cijeli njegov ivot, a on te
Page 227 / 301

ak i ne poznaje i ivi svoj ivot, a da nikad i ne pomisli na tebe. Znat e oni jednoga dana za mene, doznat e! Ostavio sam bijednika nek' udara po svom autu. Da me ne bi vidio, proao sam kroz blatni vinograd, i dok sam izlazio na cestu, tek sam tad shvatio: mislio sam da psuje zbog novca koji je izgubio i zbog pokvarenog auta, kad ono - nije to, nego neka djevojka! Psuje neprestano ponavljajui onu rije kojom se oslovljavaju ene koje same sebe prodaju. Ja se ponekad te rijei bojim, te su ene jako gadne, ne volim to, zaboravim. Hodam. Moda on to govori o tebi, Nilgun, moda o nekoj drugoj. ene me ponekad plae. Kako je to samo runa rije! Teko ih je razumjeti, kao da su pune mranih misli koje ne moe razumjeti, s jedne su strane tako zastraujue da, ako se prepusti, moe biti siguran da e te snai nesrea: neto poput smrti, ali je na glavu stavila plavu manu i jo se i smjeka, gadura! Kad je nebo tamo daleko zasjalo utom svjetlou, uplaio sam se munje. Oblaci, mrane oluje, misli koje ne mogu razumjeti! Kao da smo svi robovi nekoga koga ne poznajemo, ponekad se pokuamo buniti i suprotstaviti se, ali se poslije bojimo: pogodit e nas munjom, gromom i tko zna kakvim sve nesreama! Tad zakljuim da mi je dovoljno ivjeti u mirnom svjetlu nae kue, i ne mislei na pobunu, u neznanju. Ja se grijeha bojim! Kao i moj jadni otac lutrija. Kad sam vidio da svjetlo u naoj kui jo uvijek gori, kia je opet poela sipiti. Pribliivi se prozoru, vidio sam da ne spava ne samo otac, nego ni mama. to li je taj epavac o meni napriao mojoj majci da sad jadna ne moe spavati? Sigurno je bakal neto rekao, pomislio sam. Debeli bijednik, odmah je sve dojavio. Ismaile, rekao je, tvoj je sin jutros doao u moj duan, rekao je, potrgao i razbacao novine i asopise i prijetio, tko zna s kim se on spetljao, pobjesnio je! Koliko sam ti za to duan, pitao je sigurno moj otac lutrija koji ne zna ni za to drugo osim za novce, koliko te je otetio, i sigurno je zaludu i dao novce za te nitavne novine! Ali nije zaludu, ne: dao ih je zato da bi naveer mogao mene izludjeti; ukoliko me uspije nai, naravno. Nikako nisam mogao odluiti da li da udem ili ne pa sam ondje stajao. Pogledao sam kroz prozor, gledao sam majku i oca. Kasnije, kad je poela kia, otiao sam i boje, Nilguninu plou i
Page 228 / 301

Farukovu biljenicu stavio na dasku svoga zatvorenog prozora, stao ondje pod zid i razmiljao promatrajui kiu. Jako je padala. Mnogo kasnije, kad je kia ve lijevala kao iz kabla i nakon to sam se sjetio Metina, oluci koje je otac svojom rukom postavio nisu vie bili dovoljni za kiu koja se slijevala s krova; oprezno sam se navirio unutra i vidio kako moja sirota majka razmjeta plastina korita za rublje i lavore i skae tamo-amo pod stropovima iz kojih kapa. Na koncu se sjetila i moje sobe jer i izmeu orlovih krila na stropu takoer kaplje. Upalila je svjetlo, preklopila moje ilte. Gledao sam. Kasnije, kad je kia stala, shvatio sam da nisam mislio ni o njima 246 ni o drugima, nego sam cijelo vrijeme mislio na tebe, Nilgun! Sigurno sad lei u svom krevetu, moda te je kia i probudila, gleda kroz prozor, a kad zagrmi, prepadne se i razmilja. Ujutro, kad kia stane i izie sunce, doi e na plau, ja u te ekati i na kraju e me vidjeti, razgovarat emo i objasnit u ti, sve u ti prepriati: duga, jako duga pria: ivot: volim te. Razmiljao sam i o drugim priama: ovjek moe biti netko posve drugi, samo ako vjeruje. Mislio sam na daleke zemlje, tranice kojima se ne vidi kraja, afrike ume, Saharu, zaleena jezera, pelikane iz udbenika za zemljopis, lavove, bizone koje sam vidio na televiziji, hijene koje ih pritisnu pa rastrgaju, slonove iz filmova, Indiju, Indijance, Kineze, zvijezde, svemirske ratove, sve ratove, povijest, nau povijest, svu snagu naih bubnjeva i strah nevjernika dok ih sluaju: ovjek moe biti netko posve drugi, da. Nismo roblje: pregazit u sve strahove i pravila i granice, gazit u prema svome cilju, zastave e se vijoriti: maevi, noevi, pitolji, vlast! Ja sam novi ovjek, nisam ono to sam prije bio, ja vie nemam uspomena, imam samo budunost! Uspomene su za roblje, otupljuju ih. Neka oni spavaju, mislio sam. Mislio sam, a kako sam znao da neu imati dovoljno snage da sve zaboravim, biljenicu nisam ostavio na prozorskoj dasci, uzeo sam i plou i krenuo. Sad kao da sam, budui da sam krenuo u tamu kojoj se vidi kraj, kao da sam krenuo prema mjestu koje vie nije nepoznato, nego se samo nejasno vidi. Nizbrdicom se slijeva kinica. Mirie kia. Prvo da jo jednom, posljednji put pogledam na
Page 229 / 301

donju mahalu, mislio sam: da zadnji put vidim svjetla, ureena, umjetna dvorita, uredni, bezduni beton, ravnodune, grene ulice dok pod svjetiljkama nikoga nema, da posljednji put, odluan da se ne vratim sve do dana pobjede, pogledam i onaj jedan prozor, mislio sam. Nilgun, moda ne spava, stoji na prozoru i promatra kiu pa kad munja bljesne i sve obasja plavom svjetlou, moda e me i vidjeti kako pod ovom stranom kiom usred noi mokar do koe stojim kao kip i gledam u tvoj prozor. Ali kao da sam se uplaio, nisam otiao. Jer kad sam krenuo prema dolje, sjetio sam se: sad bi dolje njihovi uvari poeli: sinko, to radi ovdje u ovo doba, rekli bi, hajde, tornjaj se, nisu ova mjesta za tebe! Pa dobro! 247 Okrenuo sam se i pokraj svoje kue proao kao pokraj kakve strane mahale, pospan, i krenuo prema gore. Svjetlo mojega oca i majke jo je uvijek gorjelo. Kako je jadno blijedo, siromano svjetlo nae kue! Nisu me vidjeli. Kad sam preao i ravnicu i poeo se sputati, odjednom sam se zaudio: Metin je jo uvijek u mraku i uz psovke i jauke gurao svoj auto. A ja sam bio siguran da je dosad ve otiao. Stao sam i gledao ga kao da je nekakav udan ovjek u udnoj zemlji u koju sam prvi put stupio; kao da sam se bojao, ali kako volim znatielju i strah, promatrao sam ga izdaleka. Kasnije mi se uinilo da plae, do mene je dopro priguen glas koji kod ovjeka probudi saaljenje. Sjetio sam se naega djetinjeg prijateljstva, a budui da sam zaboravio da ovakvi ive od toga da ljude optuuju, bilo mi ga je ao i priao sam mu. "Tko je to?" "Ja sam" rekao sam. "Metine, maloprije me nisi prepoznao, ja sam Hasan!" "Na kraju sam te prepoznao!" odgovorio je. "Jesi li mi to donio novac?" "Ja sam sam!" rekao sam."Zar eli da ti se novac vrati?" "Ukrali ste mi dvanaest tisua!" izderao se. "Zar ne zna?" Nita nisam rekao. Malo smo utjeli. "Gdje si?" viknuo je zatim. "Daj izidi da ti vidim lice!" Plou i biljenicu spustio sam na suho mjesto i pribliio se. "Nee li mi vratiti novac?" pitao je. "Izlazi!" Kad sam se pribliio, ugledao sam njegovo znojno i nesretno lice: pogledali smo se.
Page 230 / 301

"Ne" rekao sam, "novac nije kod mene." "Zato si onda doao?" "Jesi li ti to maloprije plakao?" "Nisi dobro uo" rekao je. "Od umora... Zato si doao ovamo?" "Kako smo bili dobri prijatelji dok smo bili mali!" rekao sam. "Ako eli, pomoi u ti" dodao sam odmah, ne ekajui da on neto kae. "Zato?" rekao je prvo. Zatim je rekao: "Dobro, onda guraj!" Naslonio sam se i gurnuo. Kad se auto pomaknuo s mjesta i krenuo uzbrdicom, kao da sam se razveselio vie od njega. udan je to 248 osjeaj, Nilgun. Ali kad sam kasnije vidio koliko smo malo preli, ni meni nije bilo lako. "to je bilo?" pitao je Metin. Povukao je runu! "ekaj! Da se malo odmorimo!" "Hajde" odgovorio je, "zakasnit emo." Opet sam se upeo, ali nismo daleko stigli. Kao da nije stvar na kotaima, nego ogromna stijena! Malo sam se odmorio i namjeravao se jo malo odmoriti, ali je Metin spustio runu. Gurao sam da se auto ne bi vratio, gurao sam, ali sam na kraju stao. "to je bilo?" pitao je. "Zato ne gura?" "Zato ti ne gura? "Ja vie nemam snage!" "Kamo to mora stii u ovo doba?" Nije odgovorio. Samo je gledao u svoj sat i psovao. Ovaj je put i on upro zajedno sa mnom, ali auto ni makac! Kao da mi auto guramo prema gore, a on nas prema dolje, i tako stojimo na mjestu. Na kraju smo ga uspjeli pogurati nekoliko koraka, ali vie nisam mogao, odustao sam. Poela je kia, uao sam u auto. I Metin je doao i sjeo kraj mene. "Idemo!" rekao je. "Sutra e ii kamo si namjerio! A sad da malo razgovaramo!" "O emu?" Malo sam poutio. "Kako udna no!" rekao sam zatim."Boji li se munje?" "Ja ne!" odgovorio je. "Hajde, pogurajmo ga jo malo!" "Ni ja se ne bojim" rekao sam. "Ali se ovjek prepadne kad pomisli, zar ne?"
Page 231 / 301

Nita nije rekao. "Hoe li cigaretu?" rekao sam, izvadio kutiju i ponudio ga. "Neu!" odgovorio je. "Hajde, idemo malo gurati!" Izili smo, gurali smo koliko smo mogli i uli natrag kad smo prokisli do koe. Opet sam ga pitao kamo je krenuo, a kad me je umjesto da odgovori pitao zato me zovu "akal" rekao sam mu: "Pusti ih! Oni su luaci." "Ali hoda naokolo s njima" rekao je. "Zajedno ste me opljakali." 1AQ Kako bi bilo da mu sve ispriam, pomislio sam tad; da mu sve kaem, ali kao da nisam znao to je to sve; ne zato to mi sve to nije bilo u glavi, nego zato jer nisam znao odakle da ponem; jer kao da bi, kad naem poetak, trebao najprije kazniti grenika koji je poinio prvi grijeh, a kako sad nikako nisam bio raspoloen za zloin, nisam htio ni misliti o tom prvom greniku. A znam ja da prvo trebam poeti odande, Nilgun! Sutra u ti ujutro ispripovijedati. Ali zato da ekam do jutra, sad, mislio sam, da, sad emo Metin i ja ovaj anadol zajedno odgurati pa emo se zajedno spustiti nizbrdicom i im stignemo do vae kue, Nilgun, Metin e te probuditi i tad, dok me u tami bude sluala odjevena u bijelu spavaicu, ja u ti odmah sad rei u kakvoj si opasnosti: misle da si komunist, lijepa moja, doi da zajedno pobjegnemo, hajdemo, oni su posvuda, i kako su samo jaki, ali svejedno na svijetu sigurno postoji mjesto gdje emo moi zajedno ivjeti, ja vjerujem, vjerujem da postoji mjesto... "Hajde da poguramo!" Izili smo i gurali pod kiom. Malo kasnije on je odustao, ali ja sam gurao jer sam vjerovao, kao da mi je to dalo jo vie snage, ali kako sam ve rekao, preda mnom, inilo mi se, kao da nije bio anadol, nego stijena. Kad mi je ponestalo snage, odustao sam, ali me Metin gledao optuujui me. Kad sam se pred kiom zavukao u auto, rekao mi je ovako: "Kae za njih da su luaci, ali se povlai s njima. Onaj novac nisu mi uzela samo njih dvojica: sva trojica ste mi ga uzeli!" "Mene za njih nije briga! Nitko meni ne treba!" Nije se inilo da se uplaio, i dalje me gledao kao da me okrivljuje.
Page 232 / 301

"Od tih 12 tisua ja nisam uzeo ni pare, Metine!" rekao sam zatim. "Kunem se!" Ali nije izgledao kao da je povjerovao. Htio sam ga zgrabiti i zadaviti! Klju stoji na svome mjestu. Da barem znam voziti, ah! Koliko je putova na svijetu, kakvih sve dalekih zemalja ima, kakvih gradova, kakvih mora! "Hajde izlazi i guraj ovo!" Ne razmiljajui, iziao sam na kiu koja je pljutala i gurnuo. 250 Metin nije gurao, stavio je ruke na bokove i gledao me kao kakav gospodin. Umorio sam se, odustao, ali on nije povukao runu. "Umorio sam se!" rekao sam gotovo derui se da nadglasam kiu i da me uje. "Nisi" odgovorio je, "jo moe gurati!" "Pustit u ga!" viknuo sam. "Vratit e se!" "Tko e mi platiti za onaj novac?" "Ako ne budem gurao, otii e u policiju, ha?" Nije odgovorio pa sam jo malo gurao i leda su me toliko boljela da sam mislio da u se prepoloviti. Na koncu je ipak povukao konicu. Uao sam u auto. Mokar kao mi. Zapalio sam cigaretu, a kad je nebo odjednom bljesnulo nevjerojatnom svjetlou i grom udario tu preda mnom, uutio sam. "Jesi li se uplaio?" pitao je Metin. utio sam. Opet je pitao. utio sam. "Ovdje je udario" uspio sam izgovoriti kasnije. "Evo tu." "Nije" rekao je. "Udario je jako daleko, moda ak u more, ne boj se." "Neu vie gurati." "Zato?" pitao je."Zato to si se uplaio? Glupane! Nee vie udariti tako blizu. Nisu li vas to nauili u koli?" Nita nisam rekao. "Kukavice!" viknuo je: "Jadni i plaljivi neznalice!" "Ja se vraam kui" rekao sam. "Dobro, a to e biti s mojih 12 tisua?" "Pa nisam ih ja uzeo!" viknuo sam."Kunem se, kad ti kaem..." "To e sutra objanjavati nekom drugom" rekao je. "Policiji e objanjavati..." Uvukavi glavu medu ramena, opet sam iziao; kad sam poevi
Page 233 / 301

gurati shvatio da smo pri kraju uzbrdice, razveselio sam se. Metin je iziao iz auta, ali mu se vie nije dalo ak ni pretvarati se da gura kako bi mene bodrio. Samo je s vremena na vrijeme ponavljao "hajde, hajde" kao da e me to ojaati; kasnije je psovao tko zna kojoj eni za koju govori da je kurva, ali kao da nije bila samo jedna, nego da ih je bilo vie jer je govorio pokazat u ja vama. Ja sam prestao gurati jer nisam ja, kako je ono Serdar rekao, pa da, nisam ja sluga! 2SI "Hoe da ti platim?" rekao je ovaj put Metin. "Dat u ti koliko god eli. Samo sad ovo guraj." Gurao sam zato to smo doli do kraja uzbrdice. Kad su bolovi u leima postali neizdrivi, zastao sam da mi srce i plua dou k sebi i nahvataju se zraka, ali je on i dalje galamio, psovao i zavijao. Dat e mi tisuu lira, kae! Jo sam malo pogurao, zadnjim snagama. Dvije tisue, rekao je. Pa dobro, opet sam se upeo i nisam pitao koje ti to novce meni obeava kad ti moji nisu ostavili ni pare. Kad smo izili na ravnicu, stao sam da predahnem, ali se on opet srdio i uzvrtio: psovao je i vie se nije preda mnom ustruavao. Pomislio sam da bi uskoro opet mogao poeti utati auto. Ali je kasnije napravio neto jo udnije, uplaio sam se: lice je okrenuo kii, psuje u mrano nebo, kao da Njemu psuje. Uplaio sam se ak i onoga to sam pomislio pa sam dalje gurao da ne mislim. Kad je nebo, koje je nad breuljkom jako nisko, zamumljalo i opet zasjalo plavom svjetlou, i kad je opet tako runo zagrmjelo dok mi se nevjerojatna plava kia niz kosu i elo slijevala u usta, ja sam gurao, gurao; da ne bih vidio munje koje su bile sve ee, moj Boe, zatvorio sam oi i uvukavi glavu medu ramena lice okrenuo zemlji i gurao kao rob: ja sam bijednik koji je zaboravio sve svoje misli, nitko mene ne moe kriviti i kanjavati jer sam se pokorio i nisam ni svjestan to su krivnja i grijeh. Gurao sam trei, osjeajui udan polet kako je auto ubrzavao. Metin je sad sjeo u auto, drao je volan, kroz otvoren prozor uo sam da jo uvijek psuje zavijajui, zvuao je kao mu i ena koji i ne znaju zato su se posvaali, kao stari koija koji psuje svojim konjima, ali kao da i Njemu psuje. Kao da nije On onaj koji nas udara gromovima! to misli da si ti? Ja neu biti ortak niijim psovkama! Stao sam, vie ne guram.
Page 234 / 301

Ali auto je svejedno neko vrijeme sam od sebe napredovao. Gledao sam kako se polako udaljava, kao da gledam kakav tih i straan mrani brod koji sam od sebe plovi. I kia se stiala. Gledajui auto koji je sam od sebe iao, ovako sam mislio: kao da nas je On odvajao jednoga od drugog kako kazna ne bi i mene pogodila, samo - auto se, nakon to je jo malo iao, zaustavio. Nebo je bljesnulo i vidio sam da je Metin iziao. "Gdje si?" viknuo je zavijajui. "Dolazi ovamo, guraj!" 252 Nisam se pomaknuo. "Lopove!" viknuo je u tamu. "Pokvareni lopove! Bjei, hajde, bjei!" Malo sam postajao na svom mjestu. Drhtao sam od hladnoe. Pa sam potrao k njemu. "Zar se ti ne boji Allaha?!" proderao sam se. "A ti, zato krade ako ga se boji?" odgovorio je. "Ja Ga se bojim!" rekao sam. "A ti gleda gore i psuje! Dobit e jednog dana to si zasluio!" "Glupane zatupljeni!" vikao je."Maloprije si premro kad je zagrmjelo, zar ne? Kad sijevne, boji se sjena stabala i groblja i oluje, zar ne? A takva ljudina! U koji razred ide? Neznalice! Da ti ja kaem: Allaha nema! Jasno? Hajde sad, guraj ovo! Dat u ti dvije tisue, kaem ti!" "I kamo e poslije?" pitao sam. "Vaoj kui?" "I tebe u povesti" rekao je. "Odvest u te kamo god eli, samo da auto napokon krene nizbrdo!" Upro sam, Nilgun. A on je uskoio u svoj auto i ovaj put nije psovao kao da se srdi, nego poput koijaa koji po navici psuje svojim konjima. Kad je auto ubrzao, pomislio sam da e uskoro poeti nizbrdica i da e se auto upaliti pa mi je na pamet palo ovo: i Metinu je dosta svega, sve mu se gadi! Sjest u u auto, upalit e grijanje, zgrijat emo se. Pa emo i tebe uzeti i zajedno krenuti u daljine, ili emo zapaliti za neko drugo mjesto. Ali kad se auto poeo sputati, motor je utio, napredovao je i uo se samo udan zvuk kotaa na mokrom asfaltu. Tad sam potrao i stigao ga da uskoim unutra, ali - vrata su se zakljuala. "Otvori mi!" vikao sam. "Otvori, Metine, vrata su se zakljuala!
Page 235 / 301

Otvori da i ja udem!" Ali vjerojatno me nije uo jer je i dalje srdit psovao. Udarajui po staklima, trao sam pokraj njega to sam bre mogao, stenjui i gubei dah, ali ta je plastina stvar malo potom prola pokraj mene i otila. Svejedno sam galamei trao za njim, no, niti je stao auto, niti Metin. Tiho upalivi svjetla, obasjao je vinograde i vonjake i spustio se do dolje zavijajui na zavojima, a ja sam trao za njim sve dok mi nije nestao iz vida. Tad sam stao i pogledao. Razmiljao sam. eljusti su mi se toliko tresle da su mi zubi krgutali, i tad sam se sjetio: tvoja je ploa, Nilgun, ostala ak ondje, s druge strane brda. Krenuo sam natrag, uzbrdicom sam trao natrake ne bih li se ugrijao, ali nije pomoglo jer mi se koulja slijepila uz tijelo. Noge su mi gazile po potoiima. Kad sam pak doao do mjesta gdje sam je, koliko sam se sjeao, ostavio, i nisam je naao, poeo sam trati. Nebo je zasjalo pa je zagrmjelo, ali nisam se tresao od straha, nego od hladnoe. Ostao sam bez daha i opet osjetio bol u leima. Trao sam gore-dolje, na svakom koraku zastajao i gledao tresui se, ali je nisam naao. Ni sam ne znam koliko sam puta proao uzbrdo i nizbrdo dok u svitanje plou nisam naao. Posrui od umora i drhtavice, na kraju sam shvatio da sam glupu plou i biljenicu sto puta vidio, ali sam pokraj njih prolazio mislei da su samo sjenka; pomislio sam da se netko mnome poigrava: to mora biti netko tko sve skriva, a meni namjenjuje robovski ivot. Htio sam cipelom zdrobiti lice amerikog pedera Best of Elvisa. Ionako se toliko smoilo da se nije raspoznavalo. Neka sve propadne, neka sve propadne! Ali nisam ga zdrobio, tebi u ga dati! Uzbrdicom je iao prvi auto dana, Halilov smetlarski kamion, straga ga je obasjavalo rumenilo izlazeeg sunca, a ja sam s ceste skrenuo u vinograde. Iziao sam na put za groblje i skrenuvi kod kraja zida nastavio kozjom stazom kojom sam kao mali prolazio s majkom. Imam ja tu jedno svoje staro mjesto, izmeu stabla badema i smokve. Nakupio sam granica, bilo je teko nai suhih. Ali kad sam iz Farukove biljenice istrgnuo nekoliko listova, uspio sam zapaliti
Page 236 / 301

vatru. Krenuo je prozirni plavkasti dim koji nitko nee primijetiti. Skinuo sam koulju, pa i hlae, i samo to nisam zagazio u vatru u tenisicama, i tako sam stajao. Bilo mi je ugodno zgrijati se. S uitkom sam promatrao svoje tijelo posve golo u plamenu koji se dizao odozdo: ja se niega ne bojim! Gledao sam kako mi penis stoji tamo, u plamenu. Kao da je moje tijelo bilo tijelo nekoga drugog mukarca: preplanulo, zdravo, kao elik, kao strijela! Mislio sam: ja sam mukarac, sve mogu, bojte me se! Nek' mi se dlake odime, meni nita ne moe biti! Nakon to sam jo malo tako stajao, maknuo sam se od 214 plamena da bih dodao neto na vatru, traio sam granice, puhnuo je hladan vjetar, dupe mi se smrznulo i tad sam se sjetio ovoga: nisam ja ena, kaem im, nisam peder: uplait e se. Nakon to se vatra ponovno rasplamsala, uao sam u nju i razmiljao gledajui u svoj penis: razmiljao sam o svemu to bih mogao napraviti, o smrti, strahu, vatri, drugim zemljama, oruju, bijednicima, robovima, zastavi, zemlji, ejtanu, pobuni, dehennemu. Kasnije sam navlaenu kartonsku omotnicu ploe osuio drei je kraj vatre. Osuio sam i odjeu, obukao sam se. Razmiljajui o njima i o svemu, legao sam na jedno suho mjesto. Odmah sam zaspao. Kad sam se probudio, sjeao sam se da sam sanjao, ali se nisam sjeao to sam sanjao. Neto vrue, ini mi se. Sunce je dobrano odskoilo. Odmah sam ustao i potrao. Moda vie nema vremena. ini mi se da sam malo zbunjen. Dok sam se s tvojom ploom u ruci brzo sputao pokraj nae kue, obilazili su me odurni auti s nedjeljnom ruljom koja grni na plau. Nitko me iz kue nije vidio: niti se pojavila mama, niti otac. Navukli su zastore. Tahsinovi su urno skupljali trenje da se ne ucrvaju nakon kie. Kad sam stigao do mahale, razmijenio sam 500 lira; ovdje su duani nedjeljom otvoreni. Uzeo sam jedan tost i aj. Dok sam ga pio, iz depa sam izvadio eljeve i pogledao ih: jedan je zelen, drugi crven. Allah sve vidi. Sve u rei. Kad sve bude reeno, krivnja i grijeh bit e razotkriveni. Nita nee ostati nejasno. Shvatit e i tko sam ja, Nilgun. Rei e pa ti si netko posve drugi; nisam rob. Pogledajte me, radim to
Page 237 / 301

elim, u depu mi ostatak od 500 lira, svoj sam gospodar, gospodin. Idete na plau, u rukama vam napuhane lopte, torbe, na nogama udne klompe, kraj vas muevi, djeca, kako ste svi bijedni! Ne razumijete! Gledate, ali ne vidite, mislite, ali ne znate! Ne shvaaju tko sam ja, ne znaju tko u biti, jer su bjedniji i od slijepaca: odurni su! Odurna rulja koja grne na plau, koja gazi za uitkom! Mene je, znai, moralo dopasti da sve ove izvedem na pravi put! Pogledajte me: ja imam tvornicu! Pogledajte me: ja imam korba: ja sam gospodin, ugledni gospodin! Pogledao sam natrpanu plau kroz ianu ogradu i kad u toj guvi vas, gospoice Nilgun, nisam vidio, tad sam se sjetio. Jer ni Mustafa nije doao, pomislio sam. Hodao sam, idem vaoj kui. Doao je neki gospodin, rei e patuljak kad me vidi, eli vas vidjeti, gospoice Nilgun. Ah, tako, rei e ti, je li fin, ako je tako, uvedite ga u salon, Redep-efendija, sad u doi. Dok sam hodao, osvrtao sam se mislei: mogue je da je izila iz kue pa emo se putem sresti, ali nisam na vas naiao, gospoice. Kad sam doao do vaih dvorinih vrata, zastao sam i pogledao: u dvoritu nije bilo auta za koji sam ve zaboravio tko ga je ono nou po kii gurao uzbrdo kao glupi i bijedni rob. Gdje je anadol? Zamiljen sam proao kroz dvorina vrata i nisam krenuo prema velikim vratima sa stepenitem, nego sam se poput pristojna gospodina koji nikoga ne eli uznemiravati uputio prema kuhinjskim vratima. Sjetio sam se smokvine hladovine i zidnoga kamenja. Kao san. Pokucao sam na kuhinjska vrata, malo priekao: jeste li vi u ovoj kui sluga, Redep-efendija, rei u, ova ploa i ovaj ealj pripadaju vjerojatno lijepoj gospoici koja u ovoj kui stanuje, nekada sam je poznavao, nema veze, nije to sad vano, rei u, doao sam ih predati, nita drugo ne elim. Bit e da je amida Redep otiao u ariju, nema ga u kui, pomislio sam nakon to sam jo malo ekao. Moda u kui nema nikoga! Kao san, da! Stresao sam se. Kad sam pritisnuo kvaku, kuhinjska su se vrata polako otvorila. Proao sam kuhinju neujan kao maka. Mirisalo je po ulju, sjetio sam se. Nikoga nema, a kako su mi na nogama gumene tenisice, nitko me ne uje dok se penjem stepenitem smotanim oko velikoga upa. Ja sam sjenka koja lunja u snovima i mislio sam da mi se ini
Page 238 / 301

da je ovo san jer sam neispavan, jer kad sam udahnuo, sjetio sam se: unutranjost njihove kue znai ovako mirie, kao prava kua. Ja sam doao, rei u. Kad sam doao na gornji kat, polako sam otvorio jedna od vrata. Pogledao sam i odmah prepoznao odurno tijelo: evo Metina, pokrio se aravom i spava! Duan mi je dvije tisue lira, pomislio sam, i rekao je da Allaha nema. Da ga uguim, nitko ne bi primijetio. Zastao sam, promislio: ostali bi tragovi prstiju. Oprezno sam privukao vrata i kroz otvorena vrata uao u drugu sobu. Po bocama na stolu i ogromnim hlaama na razbacanom krevetu, shvatio sam da je to Farukova soba. I odande sam iziao i kad sam bez razmiljanja otvorio druga vrata, zadrhtao sam jer mi se uinilo 216 da sam na zidu ugledao svoga oca: kako udno, otac mi je bio bradat, kao da me iz okvira gledao srdit i razoaran i govorio mi: ah, ti si naalost pravi glupan. Uplaio sam se. Zauvi promukao i staraki enski glas, shvatio sam tko je i na zidu i u sobi. "Tko je to?" Svejedno sam vrata otvorio i pogledao: spazivi naborano lice i ogromne ui utonule u zguvanim aravima, odmah sam zatvorio vrata. "Redepe, jesi li to ti, Redepe?" Tiho potravi, doao sam do zadnje sobe; dok sam pred vratima stajao tresui se, opet sam zauo onaj glas: "Redepe, jesi li to ti? Tebi govorim, Redepe, tko je to bio?" Zato sam odmah uletio u sobu i zaudio se: ni vas nema u sobi, gospoice Nilgun! Otkrio sam pokriveni krevet i pomirisao ga pa ga odmah pokrio da ne bih ostavio kakav trag, jer onaj je staraki glas opet viknuo, kao da me upozorava da nita ne diram: "Tko je to, pitam! Tko je to tamo, Redepe?" Izvadio sam spavaicu ispod jastuka i pomirisao je: mirisala je po lavandi i po Nilgun. Pa sam je sloio kao da je nisam mirisao i vratio pod jastuk i pomislio da ostavim plou i ealj: evo tu, tu u ih ostaviti, na tvome krevetu, Nilgun. Kad ovdje nae eljeve, shvatit e, Nilgun: koliko je ve dana kako te pratim, volim te. Ali nisam ih ostavio: da sam ih ostavio, kao da bi sve zavrilo; govorio sam: pa dobro, neka zavri, ali glas je opet vikao:
Page 239 / 301

"Redepe, tebi govorim, Redepe!" Odmah sam iziao iz sobe jer sam po sporom, starakom lupkanju shvatio da njihova baka sigurno ustaje iz kreveta. Dok sam jurio niz stepenice, uo sam da je otvorila vrata: tap udara u pod kao da e ga probiti. "Redepe, kaem, Redepe!" Skrenuo sam i uletio u kuhinju, a kad sam izlazio, zastanem: ne mogu otii, a da ba nita ne napravim. Na tednjaku je posuda pod kojom gori jako tih plamen. Okrenuo sam dugme i pojaao ga do kraja. Okrenuo sam i drugo dugme. Iziao sam, mislio sam: nije ilo po planu. Razmiljajui kako se nikome neu dati, brzo sam hodao; kad sam 9C-7 doao do plae, ovaj sam vas put ugledao, gospoice Nilgun, kako sam i pretpostavljao, kroz icu, u guvi, ondje ste! Da vam napokon dam ovu plou i ealj pa da ovaj posao zavri! Ja se nikoga ne bojim. Brisala se. Znai da ste maloprije bili u moru. Mustafe nema, nije doao. Mislio sam. Poekao sam jo malo, a onda otiao bakalu. Bilo je i drugih kupaca. "Daj mi jednu Republikul" rekao sam. "Nemam je!" odgovorio je bakal crven kao rak. "Vie je ne prodajemo." Nita nisam rekao. Nakon to sam malo priekao, i vi ste, gospoice Nilgun, eto doli s plae i kao i svako jutro zatraili: "Jednu Republiku, molim!" Ali je bakal rekao: "Nemamo je. Ne prodajemo je vie." "Kako to?" pitala si ti, Nilgun. "Pa juer ste je prodavali!" Kad je bakal vrhom nosa pokazao na mene, ti si me pogledala, Nilgun: pogledali smo se: jesi li shvatila, jesi li shvatila, jesi li me shvatila? Pomislio sam kako u ti sad kao fin gospodin sve strpljivo i polako objasniti. Iziao sam, ploa i eljevi su spremni, ekam. Malo potom i ti si izila. Sve, sve u ti sad objasniti, shvatit e me. "Moemo li malo porazgovarati?" pitao sam. Zaudila se, na trenutak zastala i pogledala me: ah, to lijepo lice! Mislio sam da e i progovoriti, zbunio sam se, ali ona nije stala! Potrala je kao da je ugledala ejtana. Odmah sam krenuo za njom,
Page 240 / 301

sustigao je i ne obazirui se ni na koga rekao: "Molim te stani, Nilgun! Barem me jednom posluaj!" Odjednom je stala. Kad sam joj lice vidio izbliza, zaudio sam se! Kakva li je to boja oiju! "Dobro" rekla je. "Kai odmah to hoe!" Kao da sam sve zaboravio: niega se nisam mogao sjetiti, kao da smo se tek upoznali pa se i nema to rei. Na kraju sam sa zadnjom nadom pitao: "Nije li ova ploa tvoja?" Pruio sam plou, ali je nije ni pogledala! "Ne!" rekla je. "Nije moja!" 2<8 "Tvoja je, tvoja je to ploa,Nilgun! Dobro pogledaj! Ne razaznaje se jer se navlaila. Maloprije sam je posuio!" Pogledala je pognuvi glavu. "Ne, to nije moje!" rekla je. "Ti si mene s nekim zamijenio!" Krenula je, ali sam potrao i uhvatio je za ruku. "Pusti me!" viknula je. "Zato mi svi laete?" "Pusti me!" "Zato bjeite od mene? Nee me ak ni pozdraviti. to sam ti ja naao uinio, reci, molim te! Zna li ti to bi ti oni dosad napravili da mene nije bilo?" Galamio sam. "Koji oni?" pitala je. "Zato lae? Toboe ne zna? Zato ita KepublikuT Umjesto da mi poteno odgovori, osvrtala se naokolo beznadno traei oajnim oima pomo. Ja sam joj svejedno sa zadnjom nadom, uhvativi je za ruku, pristojno rekao ovo: "Ja te volim, zna li?" Odjednom mi se otela, poletjela i pokuala pobjei, ali nije ni vjerovala da e mi uspjeti pobjei! Potrao sam i u dva je koraka opet u onoj guvi lijepo uhvatio za njeni zglob, kao kad maka skoi na mia. ekaj malo! Dosad je bilo lako. Drhtala je. Htio sam je poljubiti, ali sad sam pristojan i neu se okoristiti prilikom dok ona preda mnom stoji svjesna svoje krivnje: znam se ja suzdrati. Gle, nitko ti od ovoga mnotva ne pokuava pomoi jer znaju da si kriva. E, pa sad mi lijepo objasni, gospoice, zato si bjeala od
Page 241 / 301

mene, kai mi, to sve motate iza mojih leda, reci pa nek' uje i sva ova rulja i nek' se nitko vie ne usudi napadati me pretvarajui se da je krivo shvatio. Je li Mustafa tu? ekao sam njezinu rije kao da e sad u trenutku prestati sve klevete i beskrajni strah onoga nevjerojatnog sna, kad je odjednom viknula: "Pusti me, luae faistiki!" Eto: tako je priznala da se udruila s ostalima. Ja sam se prvo zaprepastio, a zatim je odmah odluio na licu mjesta kazniti pa sam je i kaznio udarajui je iz sve snage. 27Cim sam shvatio da je onaj koji je udarao pa pobjegao Hasan, a djevojka koja je leala na zemlji Nilgun, ovako sam rekao: to si stao, tri, Redepe, tri! Ispustivi mreice, potrao sam, trao sam i stigao. "Nilgun" rekao sam, "Nilgun, sreo, kako si?" uurila se kao da lei u svom krevetu, glavu uzela meu ruke pa se okrenula asfaltu i drhti. Samo je stenjala, kao da je ne boli tijelo, nego da se gri od duevne boli pa se u tome stanju nije sjetila zazvati pomo. "Nilgun, Nilgun" rekao sam i nesvjesno je uhvatio za ramena. Jo je malo drhtala i plakala. Poslije vie nije stenjala, nego je sa srdbom i gnuanjem, kao da nekoga kori, a pomalo i kao da se s kajanjem ali, stisnula aku i poela udarati po asfaltu. Uhvatio sam je za ruku. Kad sam je uhvatio, Nilgun kao da je shvatila i vidjela neto to do tada nije zamijetila: ugledala je one koji su se sjatili oko nas izvukavi se iz kutova po kojima su se skrivali, one koji su galamili i dovikivali, i one koji su se u guvi istezali gurajui svoje znatielje i plaljive glave ne bi li nas jo bolje vidjeli ili jo neto dobacili: to je vidjela i inilo se da se postidjela. Spremna ustati, okrenula se meni. Ugledao sam njezino krvavo lice. Moj Boe! Jedna je ena vrisnula. "Nasloni se na mene, sreo, nasloni se." 260 Ustala je, naslonila se. Dao sam joj svoju maramicu. "Idemo odavde, idemo kui." "Jesi li dobro?" "Stigao je taksi" rekao je netko, "uite." Razmaknuli su se, sjedali smo, netko je dodao moje mreice i
Page 242 / 301

Nilguninu torbu, a jedno je dijete reklo: "Ovo je tetino" i pruilo nekakvu plou. "U bolnicu?" pitao je taksist. "U Istanbul?" "Hou kui!" rekla je Nilgun. "Hajdemo prije barem do ljekarne" rekao sam ja. Nita nije odgovorila. Putem do ljekarne utjela je, tresla se i gledala ukoeno i nezainteresirano u maramicu koju je poesto primicala oku da provjeri koliko se oporavilo. "Ovako dri glavu" rekao sam i namjestio joj glavu uhvativi je za kosu. U ljekarni opet nije bio gospodin Kemal nego njegova lijepa ena, sluala je radio. "Gospodina Kemala nema?" pitao sam. Ugledavi Nilgun, ena je vrisnula. Ustrala se po ljekarni i u isto vrijeme postavljala pitanja, ali je Nilgun sjela i utjela. Na kraju je i ena gospodina Kemala zautjela i vatom i lijekovima poela istiti rane na Nilguninu licu. Ja sam se okrenuo, nisam gledao. "Gospodina Kemala nema?" "Ja sam ljekarnica!" odgovorila je. "to e ti on? On je gore! Jao, lijepa moja, ime su te to tako izudarali?" Kroz vrata koja su se tad otvorila uao je gospodin Kemal. Ugledavi Nilgun, na tren je zastao, a onda opet pogledao s takvom strau kao da je oduvijek to oekivao. "to je bilo?" upitao je. "Udarili su me" odgovorila je Nilgun. "Istukli su me." "Moj Boe!" zavapila je ljekarnica. "to se to s nama zbiva, to se to zbiva..." "S kim to 'nama'?" pitao je gospodin Kemal. "Tko god da je to uinio..." rekla je ena. "Faisti" promrmljala je Nilgun. "Ti uti, sad uti" rekla joj je ena. "uti, uti." Ali je gospodin Kemal tu rije uo i trgnuo se. Kao da je uo ili se i6t sjetio neke rune rijei. Odjednom se pruio prema radiju: "Zato taj radio toliko navija?" viknuo je na enu. Kad je radio utihnuo, kao da se ljekarna odjednom ispraznila pa su na povrinu isplivali bol i stid i krivnja. Nisam htio razmiljati.
Page 243 / 301

"Nemojte ga gasiti" rekla je Nilgun. "Moete li ga upaliti?" Gospodin Kemal ukljuio je radio i ja nisam razmiljao. Svi smo utjeli. "A sad odmah u bolnicu!" rekla je ena dovrivi svoje. "Da ne bi dolo do unutarnjeg krvarenja, ne dao Bog. I po glavi ju je jako izudarao, da ne bi bilo to s mozgom..." "Je li Faruk kod kue, Redepe?" pitala je Nilgun. "Nije" odgovorio sam, "odvezao je auto na popravak." "Sjednite u taksi i odmah idite" rekla je ena. "Ima li uza se novaca, Redepe?" "Ja u dati" govorio je gospodin Kemal. "Ne" rekla je Nilgun. "Sad hou kui." Dok je ustajala, jauknula je"Stani" rekla je ena, "dat u ti injekciju protiv bolova." Kako se Nilgun nije protivila, odvela ju je straga. Ja sam s gospodinom Kemalom utio. Gledao je kroz izlog, u ono to svake noi gleda do jutra: izlog bifea preko puta, reklamni plakat CocaCole, svjetiljku i doner. "Doao sam u ponedjeljak naveer i kupio aspirin" rekao sam samo da bih neto rekao. "Spavao si. To si jutro iao u ribu, uo sam." "Posvuda je" rekao je. "Ne da ovjeku mira gdje god da pobjegne." "to to?" "Politika." "Ne znam" rekao sam. Pa smo jo malo gledali van. U gomilu koja je ila prema plai. Pa su dole. Kad sam se okrenuo i pogledao, ugledao sam Nilgunino lice: jedno joj je oko bilo napola zatvoreno, oba su joj obraza bila modra. ena gospodina Kemala rekla je da bismo trebali odmah u bolnicu, Nilgun nije htjela, ali je ona opet to ponovila i svome muu 262 rekla "Pozovi taksi" no Nilgun je rekla "Neu" Uzela je svoju torbu. "Hodat emo pa u doi k sebi. Zaas emo biti kod kue." Ovi su i dalje ponavljali svoje, a ja sam uzeo svoje mreice i zamotuljke i uhvatio Nilgun pod ruku. Oslonila se na mene lako, kao po uroenoj navici. Otvorili smo vrata, zvonce je ciknulo, izlazimo. "Jesi li ti revolucionarka?" pitao je gospodin Kemal. Nilgun je ranjenom glavom potvrdno kimnula; inilo se da se
Page 244 / 301

gospodin Kemal pokuao suzdrati, ali nije uspio. "Po emu su to shvatili?" "Po novinama koje sam kupovala kod bakala." "Aha!" rekao je gospodin Kemal odahnuvi, ali jo vie sa stidom, no tad ga je odjednom uhvatio jo jai stid jer je istoga trenutka njegova lijepa ena rekla: "Eto vidi! Nisam li ti ja govorila, Kemale..." "Ti uti!" izderao se na nju. inilo se da ne bi mogao podnijeti jo veu sramotu. Nilgun i ja izili smo na sunce. "Samo se ti nasloni na mene, sreo" rekao sam. "I daj mi svoju torbu." Glavnu smo aveniju preli a da nas nitko nije vidio, uli smo u nasuprotnu ulicu; hodali smo izmeu dvorita i balkona na kojima su visjeli raznobojni kupai kostimi i runici. Bilo je onih koji su jo dorukovali, ali nisu gledali u nas. Pa je proao jedan deko na biciklu i pogledao nas: ne zato to je ona bila ranjena, nego zbog toga to sam ja patuljak, inilo mi se; shvatio sam to po njegovu pogledu. Kasnije nas je zaobila malena curica koja je na nogama imala peraje; Nilgun se nasmijala. Kad sam se i ja nasilu nasmijao, Nilgun je rekla: "Pa ti ima zube!" i bilo me je sram i jo sam se vie nasmijao, ali smo potom zautjeli i ona je plakala; mislio sam kako sigurno ne eli da se primijeti da plae, nisam je gledao, ali kad se poela tresti, odluio sam je utjeiti. "Nemoj plakati, duo, hajde, nemoj plakati." "Kako uzalud..." govorila je. "Kako glupo, ni za to.. .Ja sam glupa, jednom deku..." 263 "Ne plai, ne plai." Zastali smo: pogladio sam je po kosi. Kasnije sam se sjetio: ovjek ponekad poeli biti sam kad plae. Pustio sam je. Gledao sam ulicu. Jedno nas dijete s balkona s druge strane ulice gleda sa znatieljom i strahom. Misli da sam je ja rasplakao. Neto kasnije Nilgun se primirila, zamolila me da joj dam njezine sunane naoale; u torbi su, rekla je; izvadio sam ih i dao joj. Stavila ih je. "Ba ti lijepo stoje" rekao sam, nasmijala se.
Page 245 / 301

"Jesam li ja lijepa?" pitala je, i prije nego to je doekala odgovor dodala: "Je li moja mama bila lijepa? Kakva je bila, Redepe?" "I ti si lijepa, i majka ti je bila lijepa." "Kakva je bila moja mama?" "Bila je dobra ena" odgovorio sam. "Kako dobra?" Mislio sam: ni od koga nita nije traila, nikome nije bila na teret, i kao da nije znala zato ivi; kao sjena; i kao maka, govorila bi Gospoda; ali i smijala bi se, kao sunce, ali ponizno. Dobra, da: ovjek se pred njom nije morao ustruavati. "Dobra kao ti" rekao sam. "Jesam li ja dobra?" "Jasno da jesi." "Kakva sam bila kad sam bila mala?" Mislio sam: u dvoritu biste se tako lijepo igrali. Mali brat i sestra. Gospodin Faruk bio je velik, nije se s vama igrao. Trali biste pod stablima, bili ste znatieljni. Pa bi i on dolazio i igrao se s vama. Niste ga izdvajali. Ja bih sluao kroz kuhinjski prozor: Hoemo li se igrati mire? Hajdemo izabrati! Ti biraj, Nilgun: En ten tini, savaraka tini... A onda odjednom: "Zar ti to zna francuski, Nilgun?" pitao bi Hasan. "I kao mala bila si takva" rekao sam. "Kakva to?" Pa kad bih skuhao, ja bih iznutra viknuo: Gospodo, jelo je gotovo, a Gospoda bi otvorila prozor i viknula njima dolje: Nilgun, Metine, hajdete jesti, gdje ste, opet ih nema, Redepe, gdje su; ondje su, Gospoo, kod smokve, rekao bih i Gospoa bi gledala, gledala, a kad bi ih kroz smokvinu kronju spazila, viknula bi: ama zar opet s 264 Hasanom, Redepe, koliko sam ti puta rekla da to dijete ne dovodi ovamo, zato dolazi, nek' sjedi kod svoga oca, govorila bi Gospoda nato bi se raskrilile jo jedne aluzine i kroz prozor sobe u kojoj je nekada radio njegov otac provirila bi glava gospodina Dogana: to je bilo, majko, to e se dogoditi ako se zajedno igraju; to je tebi, rekla bi Gospoa, sjedi u toj svojoj sobi kao i tvoj otac i pii svoje gluposti, ti i ne primjeuje, ali ova djeca rastu sa sluinakom
Page 246 / 301

djecom, govorila bi Gospoda; aman, majko, pa to je u tome loe, odgovarao bi gospodin Dogan, lijepo se igraju kao braa i sestre. "Ah, Redepe, tebi se rijei moraju klijetima upati iz usta..." "Molim?" "Pitala sam te o mom djetinjstvu!" "Ti i Metin tako ste se lijepo igrali, pravi brat i sestra!" Kakva braa, rekla bi Gospoa, Boe sauvaj, odakle ti to, svi znaju da ova djeca nemaju drugoga brata osim Faruka, jednako kao to ni moj Dogan nije imao brata, to su toboe Doganova braa, tko izmilja te klevete, zar u se nakon svoje osamdesete baviti tim laima, zar su tvoj rod i rod jednoga patuljka i jednoga epavca isti? Ja bih sluao, utio bih: kad bi zatim oboje zatvorili prozore i povukli se, ja bih iziao, hajde, Nilgun, rekao bih, hajde, Metine, gledajte, baka vas zove, jelo je gotovo. Dok bi se oni penjali gore, on bi ostao u kakvu kutu. "I s Hasanom smo se igrali!" "Da, da!" "Sjea li se?" I dok biste vi gore - Gospoa, gospodin Dogan i Faruk koji bi se u zadnji trenutak odnekud stvorio i Metin i ti - dok biste jeli, ja bih njega naao u kutku gdje bi ostao, Hasane, Hasane, dozvao bih ga, jesi li gladan, sinko, hajde, dobro je, doi. Doao bi za mnom tih i preplaen, posadio bih ga u svoju malu stolicu i pred njega stavio pladanj s kojega i sad jedem. Poto bih odozgor spustio tanjur s uftama, salatu, grah i breskve i trenje koje ak ni Faruk ne bi uspijevao dokrajiti jedui ih i punei depove, stavio bih pred njega; dok bi jeo: to tata radi, Hasane? Nita, lutriju! Kako mu je noga, boli li ga, ali li se? Ne znam! Kako si ti, kad e u kolu? Ne znam! Nagodinu, nije li tako, milo? utio bi, gledao bi me sa strahom, 26c kao da me prvi put vidi. A kad je gospodin Dogan umro i kad je krenuo u kolu: U koji e ti razred najesen, Hasane? uti. U trei, nije li tako? Pa e uiti i biti velik ovjek! A to e kasnije? Nilgun se odjednom zanijela i povukla me. "to je bilo?" pitao sam. "Da sjednemo?"
Page 247 / 301

"Boli me slabina" rekla je. "I po tome me je udarao." "Hoe li da pozovemo taksi?" pitao sam. Nije odgovorila, hodali smo. Opet smo izili na aveniju, proli izmeu auta parkiranih na obali i kroz nedjeljnu guvu koja je stigla iz Istanbula. Dok smo prolazili kroz dvorina vrata, pogledao sam i ugledao auto. "Doao je brat, gle" rekla je Nilgun. "Da" rekao sam. "Odmah ete za Istanbul u bolnicu." Nita nije rekla. Uli smo kroz kuhinjska vrata. Zaudio sam se: plin sam ostavio otvoren, a drugo kolo gori najjae to moe. Odmah sam ih u strahu pogasio. Nilgun sam odveo gore. Gospodina Faruka ondje nije bilo. Pomogao sam Nilgun da legne na seiju i za lea joj stavljao jastuke kad sam uo da odozgor doziva. "Ovdje sam, Gospoo, ovdje sam, evo me" viknuo sam. Stavio sam Nilgun jedan jastuk i pod glavu. "Jesi li dobro?" pitao sam. "Sad u poslati gospodina Faruka." Popeo sam se. Gospoda je izila iz svoje sobe, stoji navrh stepenica sa tapom u ruci. "Gdje si bio?" pitala je. "Pa u ariji..." odgovorio sam. "Kamo e?" "Samo asak" rekao sam. "Uite vi u sobu, sad u ja." Pokucao sam na vrata gospodina Faruka, nije se javio. Uao sam ne ekajui, leao je na krevetu i itao. "Auto su odmah popravili, Redepe" rekao je. "Metin je noas ostao na cesti ni za to." "Gospoica Nilgun je dolje" rekao sam, "eka vas." "Mene?" odgovorio je. "Zato?" "Redepe" viknula je Gospoda, "to radi ondje?" "Nilgun je dolje" rekao sam. "Hajde, idite vi malo dolje, gospodine Faruk." 266 Zbunio se. Gledao me u lice. Ostavivi knjigu, ustao je. Pa je iziao. "Evo me, Gospodo" rekao sam. Iziao sam."Zato tu stojite?" pitao sam. "Uhvatite me pod ruku da vas odvedem u krevet. Ovdje ete se nahladiti. A i umorni ste."
Page 248 / 301

"Podlac!" rekla je. "Opet neto lae. Kamo je Faruk iao?" Kroz otvorena vrata uao sam u Gospodinu sobu. "to radi ondje?" viknula je. "Ne prevri!" "Prozrait u, Gospodo" odgovorio sam."Nita ne diram, ta vidite da nita ne diram." Ula je u sobu. Ja sam rastvorio aluzine. "Hajde, leite" rekao sam. Legla je i poput malena djeteta jorgan povukla sve do nosa; kao da je na trenutak zaboravila, kao da je zaboravila na gaenje i gnuanje: "to je bilo u ariji? to si vidio?" upitala je s djetinjom znatieljom. Priao sam, ispravio rubove jorgana, uzeo jastuk i izlupao ga. "Nema nita" odgovorio sam. "ovjek vie nita lijepo ne moe vidjeti." "Tvrdoglavi patuljak" rekla je."To sam i ja znala, nisam te to pitala." Lice joj se zgrilo od mrnje i prezira, uutjela je. "Kupio sam svjeega voa, da donesem, hoete li?" pitao sam. utjela je. Zatvorio sam njezina vrata, siao sam. Faruk i Nilgun odavna su poeli razgovarati. 28. Nakon to mi je opisala ljekarnicu i njezina mua, i kako je uz Redepovu pomo stigla do kue, ja sam ponovno htio pitati kako je bilo. "Nije to nita, Faruk" rekla je Nilgun kao da mi je proitala na licu. "Kao kad te cijepe." "Ali cjepivo oekuje" rekao sam. "K vragu, ali prije nego to te cijepe, na koi osjeti drhtaj igle. Razumije li me?" "Da, ali taj osjeaj dolazi na kraju" rekla je. "U zadnjem trenutku." "A poslije?" "Poslije sam se pokajala, eto. Ljutila sam se sama na sebe. Jer nisam uspjela nekako srediti toga glupana. Tako uzalud..." "Je li glupan?" "Ne znam" odgovorila je. "Dok je bio mali, nije bio takav, bio je dobro dijete. Ali kasnije, ove godine, mislila sam da je glup, glup i naivan. A dok me je tukao, ljutila sam se na sebe to nekako nisam uspjela izbjei to smijeno stanje." "A kasnije?" rekao sam oklijevajui.
Page 249 / 301

"Kasnije sam shvatila da su stvari odavna izmakle mojoj kontroli. Ionako sa svakim udarcem misli kako je to udarac i kako si dobio jo jedan. Vjerojatno sam se i derala. Ba nitko nije priao da mi pomogne. Zato te to zanima, Faruk, zato te toliko zanima?" "Na licu mi se vidi da me jako zanima, zar ne?" 268 "Ti si kao ljudi koji uivaju u patnji" rekla je. "Kao oajnici. Kao bolesnici koji i sami ele umrijeti, pa kad im umre netko blizak, odmah pokuavaju doznati najtunije sitnice; to e ti to?" "Jer sam takav" odgovorih s udnim uitkom. "Nisi takav" rekla je. "Samo eli vjerovati da si beznadan sluaj." "Ma hajde?" "Tako je. Bez ikakve potrebe izigrava oajnika." "Pa dobro: na to ti misli kad kae nada?" Nilgun se malo zamislila. "ovjek izgubi zanimanje" zakljuila je."A nema nikakva razloga da ga izgubi: eto, to je to." Jo je malo promislila, pa dodala: "Nada je ono to ovjeka dri na nogama. Ono to ga dri na nogama da ne umre. Ovako nekako: zna kako ono ovjek ponekad dok je mali misli to bi bilo da ja sad umrem... Tad me obuzme neto kao pobuna, a ako o tom osjeaju malo promisli, na koncu shvati o emu se radi: zanima te to e biti nakon tebe, a ta je znatielja neizdriva, strana stvar." "Nije to znatielja, Nilgun!" rekao sam. "To je ista ljubomora. Zamilja kako e se poslije tebe zabavljati, biti sretni, zaboraviti te i lijepo nastaviti sa svojim ivotima, i zbog toga svima zavidi." "Nije tako" odgovorila je. "Radi se o znatielji. A ti se odrie te znatielje koja ovjeka titi od smrti, pretvara se da te nita ne zanima." "Nije tono!" rekao sam ljutei se."Samo me jednostavno ne zanima." "Pa da ujemo zato te ne zanima!" rekla je s udnom sigurnou. "Jer znam" odgovorio sam. "Uvijek iste stvari: ista pria." "Uope nije tako." "Tako je, tako" odgovorio sam. "Samo to ti to ne eli prihvatiti da ne bi izgubila svoju vjeru." "Ovo moje ne zove se vjera" rekla je Nilgun. "A kad bi i bilo vjera, ja
Page 250 / 301

ne vjerujem zato to ne znam, nego zato to znam." "A ja ne znam, eto!" odgovorio sam. Malo smo utjeli. "Ako je tako, to su sve one rijei koje ita po knjigama i arhivu?" upitala je Nilgun kasnije. "Ti se samo eli ponaati kao da ne zna." "Zato bih bez ikakva razloga takvo to elio?" Tad je odjednom uinila neto od ega mi je laknulo: ne nalazei izlaza, rairila je ruke pokazavi dlanove; to je bila asna predaja kojom je potvrdila da ne moe objasniti razlog koji se skriva negdje jako duboko. Osjetio sam neto neobino: slobodan sam. Ali sam iz nekoga razloga sam sebi bio muan. U meni postoji tota to je lano i dvolino, ali se skriva. Ovako sam razmiljao: ovjek sebe poznaje do odreenoga stupnja, a nakon toga, to god da pokuao, dode do toke na kojoj zapne i pone s brbljanjem koje nema pokria. Redep je uao u sobu. Odjednom sam ustao: "Hajde, Nilgun!" rekao sam sa sigurnou za koju nisam znao odakle mi je dola. "Vodim te u bolnicu!" "Ufff" odgovorila je poput djeteta. "Neu." "Ne izmiljaj! Ljekarnik je u pravu. to ako doe do krvarenja?" "Ljekarnica, ne ljekarnik! I nee biti nikakvoga krvarenja." "Hajde, Nilgun, dosta je!" "Neu. Ne sad." Tako smo poeli razgovarati ne zato da bismo doli do nekakva zakljuka, nego, inilo se, zato da bismo rijei uprazno suprotstavljali jedne drugima, i da bismo tim sukobljavanjem dokazali bezizlaznost njihova znaenja. Ja bih rekao jedno, ona drugo: inilo mi se da sam i ja mogao sad rei to drugo, pa bi ona rekla ono prvo, i tako sam uvidio da rijei nita ne mijenjaju i ne koriste niemu osim to na taj nain ovdje troimo i rijei i vrijeme. Na kraju je Nilgun zakljuila da joj se spava. Lijepo se opruila na divanu na koji je bila naslonjena: "Hajde mi malo priaj o povijesti!" rekla je sklapajui oi. "Kako?" "itaj mi iz biljenice." "Hoe li ti san dobro doi?" Spokojno se nasmijeila, poput djevojice koja se u krevetu sprema
Page 251 / 301

za priu mada je ne eli. Pomislivi kako e one prie napokon neemu koristiti, radosno sam potrao u svoju sobu, ali u torbi 270 biljenice nije bilo. Zapuhan, pregledao sam ladice, ormar i kufer, pa zatim i druge sobe, uao sam ak i u Bakinu sobu, ali prokletu stvar nisam uspio nai. Kad sam malo promislio, sjetio sam se da je mogue da sam je sino, nakon to sam s Nilgun gledao kiu, pijan ostavio na zadnjem sjedalu u autu, samo, ni ondje je nije bilo. Dok sam se penjao da ponovno pretraim sobe, vidio sam da je Nilgun zaspala; zastao sam i pogledao je: lice joj je izgledalo kao beivotna bijela maska obojena modrom i crvenom bojom. Mrani otvor njezinih otvorenih usta podsjeao je na otvore na spomenicima koji kod ovjeka bude iekivanje i stravu. Vidjevi da se Redep pribliava, iziao sam na dvorite s osjeajem krivnje. Svoje ogromno tijelo smjestio sam u lealjku na kojoj je Nilgun ovaj tjedan itala i ostao tako. Mislio sam na fakultetske hodnike, gradski promet, koulje kratkih rukava, vlanu ljetnu zaparu, podnevne objede koji se jedu po tekome vremenu, i na rijei. U kui sad kapaju dobro zategnute slavine, sobe miriu po praini i knjigama, u hladnjaku metalne boje margarin plastina okusa, bijel i tvrd kao kamen, eka neko neodreeno vrijeme. I prazna soba e, znai, ostati prazna! Htio sam piti, spavati. Kasnije sam ovako razmiljao: ovo se dogodilo njoj koja je najbolja od nas! Pa sam ustao, ponovno tiho uao i promatrao izranjavano tijelo koje je spavalo. Doao je Redep. "Vodite je u bolnicu, gospodine Faruk!" rekao je. "Neemo je sad buditi" odgovorio sam. "Zbog toga?" Slegnuo je ramenima i otiao u kuhinju gegajui se. A ja sam opet iziao na sunce i sjedio kod kokoinjca zajedno s glupim kokoima. Mnogo kasnije doao je Metin; nedavno se probudio, ali oi mu nisu bile pospane, razbudile su se od zanimanja za ono to se dogodilo. Rekao mi je: Nilgun mu je ispriala. Dok je sad meni pripovijedao to to mu je rekla Nilgun, ubacio je i ono to se njemu dogodilo: priao je o tome kako su mu juer oteli dvanaest tisua lira, kako se auto pokvario i o kii za koju je rekao da je bila
Page 252 / 301

nevjerojatna. Kad sam ga pitao to je u to doba noi ondje radio sam, na trenutak je zautio pa odgovorio udnim pokretom. >-7t "Imao sam jednu biljenicu" rekao sam tad ja,"mogue je da sam je zaboravio u autu, jesi li je vidio? Nestala je." "Nisam!" Pitao je kako sam pokrenuo auto da ga odvezem mehaniaru. Kad sam odgovorio da je proradio im sam ga s Redepom malo pogurao, nije mi vjerovao, otrao je i pitao Redepa, a kad je i on ponovio isto, psovao je svoju zlu sreu kao da je on, a ne Nilgun, onaj koji je danas nepravedno nastradao. Kasnije me je podsjetio na neto o emu nikako nisam htio misliti: je li itko iao na policiju? Odgovorio sam da nitko nije iao i vidio da se Metinovo lice zgrilo kao da mu se zgadila naa tromost; kasnije je, ini se, zaboravio na nas jer sam mu s lica proitao da se sjetio neke tee patnje. Uao sam; vidjevi da se Nilgun probudila, uzalud sam joj govorio o bolnici i krvarenju; mislei da sam duan, podsjetio sam je i na smrt ne izgovorivi tu rije; vidjevi da se ne boji, pokuavao sam je zaplaiti ne bi li rekla moe, idemo, ali to nije rekla. "Neu sad" rekla je. "Moda poslije ruka." Kako se Baka nije spustila, za rukom sam bez ustruavanja pio, pretvarajui se da ne osjeam krivnju koju nam je Redep svima pokuavao nametnuti. Ali prema Redepovim pokretima koje sam promatrao dok je Metin opet govorio o njima, uinilo mi se da upravo on najvie osjea krivnju: kao da je nesretan jer je kriv i kriv zato to je nesretan. Ali nije bilo ba tako. Kao da smo svi bili izvan stvari: toga smo bili svjesni, ali nismo znali to je ono u emu bismo trebali biti. Onaj koji je bio unutar stvari, bio je Hasan koji je sad tko zna gdje: mi smo ga optuivali, a pomalo i alili. Pred kraj ruka pala mi je na pamet ak i ova neizdriva misao: da mu Nilgun nije rekla "luae faistiki" moda se ovo i ne bi ovako odigralo. Vjerojatno sam bio dobrano pijan. Kasnije mi se iz ista mira po glavi stao motati ovaj prizor: jednom davno proitao sam u novinama kako je negdje na obali Bospora, vjerojatno na Tarabji, jedan gradski harmonika-autobus sletio u more skupa s putnicima koji su se u njemu zatekli. Kao da sam i ja sad eto u tom autobusu, potonuli smo na dno mora, ali svjetla u autobusu jo uvijek gore,
Page 253 / 301

svi prestravljeno gledaju kroz prozore, ali je tama smrti koja nadire unutra privlana poput lijepe i oputene ene; ekamo. 272 Nakon ruka, Nilgun sam jo jednom spomenuo bolnicu, rekla je da ne eli ii. Otiao sam u svoju sobu, legao, otvorio Evliju elebiju. itajui sam zaspao. Kad sam se tono tri sata kasnije probudio, srce mi je nekako udno udaralo. Nikako se nisam mogao uspraviti i ustati iz kreveta; kao da je na mene sjeo nevidljiv slon koji mi je i ruke i noge pritisnuo uz krevet. inilo mi se da bih ponovno mogao zaspati, samo da sam sklopio oi, ali sam se lijepom snu i sanjarijama odupro i prisilio se da ustanem. Neko sam vrijeme glupavo stajao nasred sobe; kasnije sam ovako promrmljao: to je to to se zove vrijeme? to to ja oekujem kao spas? Bilo je blizu pet, siao sam. I Nilgun je odspavala; sad je bila budna te je, i dalje leei na divanu, gledala u knjigu koju je drala u rukama. "Ionako sam uvijek eljela ovako biti bolesna" rekla je. "Da bih se mogla izleavati i uivati itajui knjige koje elim." "Nisi ti bolesna" rekao sam, "tvoje je stanje mnogo tee. Dii se, vodim te u bolnicu." Nije ustala. itala je "Oeve i sinove" po drugi put. Poput knjikoga crva, ne obraajui panju na mene, rekla je da eli itati. Izborio sam se za priliku za razgovor pa sam joj pokuao nametnuti strah od smrti, ovoga puta izgovorivi i samu rije, ali se ona smjekala i ponavljala kako i ne pomilja da je takvo to mogue jer, kako je rekla, ne misli da ju je ba toliko istukao. Kad se vratila knjizi koju je drala, malo sam postajao ondje udei se to te nateene, pomodrjele oi ipak mogu itati. Kasnije sam otiao gore i motao se po sobama traei biljenicu, ali je nisam naao. Muilo me pitanje jesam li u nju zapisao to o kugi. I u dvorite sam se spustio traei biljenicu, ali kao da sam zaboravio da je traim. I kad sam iziao na ulicu, drao me isti osjeaj: lunjao sam, ali kao da nisam bio posve bez cilja: vjerojatno sam jo uvijek vjerovao da u neto nai. Na ulicama i plai nema jueranje ivosti. Pijesak je mokar, sunce ne grije, a prljavo i bezbojno Mramorno more miruje. Pozatvaranim
Page 254 / 301

suncobranima vlada beznae koje podsjea na smrt: kao kad se jedna nedozrela civilizacija priprema da podlegne okrutnim, razornim vjetrovima daleke oluje koja nadolazi s tko zna kojih neznanih 27*. strana. Proavi izmeu automobila koji danu na izmaku vraaju njegovu toplinu, hodao sam sve do kavane na poetku pristanita. Ondje sam sreo jednog starog prijatelja iz mahale: sad je zreo ovjek, oenio se, kraj njega su ak i ena mu i dijete; razgovarali smo: da, te beznadne rijei... Svojoj je eni rekao da sam ja jedan od prvih ovdanjih stanovnika. U ponedjeljak naveer sreli su Redepa, rekao je. Kad je pitao za Selmu, nisam rekao da smo se rastali. Pa je prepriavao nae dogodovtine iz mladosti: sve sam ih pozaboravljao. Sjeli bismo u amac i pili do jutra i slino. Spomenuo je nae prijatelje, prepriavao to rade. Sreo je njihovu majku: evket se oenio, a Orhan pie roman, rekla mu je. Pitao me imam li djece. Pitao je i za fakultet, priao o ubojstvima; nije aputao, ali je izgledao kao da ape: pria se da su jutros i ovdje napali jednu djevojku, tko zna zato su je istukli. Dogodilo se usred guve. Svi su gledali, ali se nitko nije upleo: napokon su i nai ljudi nauili ne upletati se uplaiti se pa ne pomoi. Zatim je rekao da bi volio da se i u Istanbulu vidimo, iz depa je izvadio posjetnicu i dao mi je. Dok je ustajao, vidio je da gledam u posjetnicu; pojasnio mi je: ima jednu radionicu, ne moe se ba rei da je tvornica: proizvodi lavore, kablove i korpe; da, jasno da od plastike. Vraajui se kui, svratio sam bakalu i kupio malu rakiju; Nilgun sam spomenuo bolnicu, a zatim sjeo piti. Nilgun je rekla "Ne, neu ii" i Redep ju je uo, ali me je svejedno prijekorno pogledao. Moda ga i zato nisam zamolio da mi priredi mezu. Otiao sam i sve si sam priredio u kuhinji. Sjeo sam i opustio se kako bi mi se rijei i prizori mogli slobodno vrtjeti po glavi. Mislio sam kako su pobjeda i poraz samo rijei: stigne te ona u koju vjeruje. I u romanima tako ponekad napisu: osjeam da se sve pribliava kraju. Moda u Orhanovu romanu postoji takva reenica. Dok je Redep pripremao stol, nisam se maknuo s mjesta, nisam se dao njegovim
Page 255 / 301

optuujuim pogledima. Kad su, nakon to se smrailo, doveli Baku, bocu sam skrio. Kasnije ju je Metin, ne obazirui se ni na to, izvadio i poeo piti. inilo se da je Baka nije primjeivala: alila se mrmljajui, kao da moli. Poslije ju je Redep odveo gore. Mi smo utjeli. "Hajde, idemo u Istanbul" rekao je Metin. "Sad, odmah!" 274 "A to je s onim da e ovdje ostati do sredine ljeta?" pitala je Nilgun. "Odustao sam" odgovorio je. Malo je utio. "Dosta mi je, idemo odmah natrag!" "Zar ih ne voli?" pitala je Nilgun. "Koga?" "Svoje stare prijatelje." "Ti mora odmah ii, zar ti to nije jasno, Nilgun?" rekao je. "Tu nema ale!" "Pa sutra idemo" odgovorila je Nilgun. "Ja vie ne mogu izdrati ovdje" nastavio je Metin. "Faruk, ti ostani ako hoe. Ali meni daj kljueve auta da odvezem Nilgun." "Nema ni vozake!" rekla je Nilgun. "Mora ii, kako ne razumije" odgovorio joj je. "to e biti ako se to dogodi? Gle, Faruk nije sposoban ni za to. Ja u voziti." "I ti si pijan koliko i on" rekla mu je. "Zar ne eli ii?" pitao ju je. "Zato ne eli ii?" "Veeras smo ovdje" zakljuila je Nilgun. Uutjeli su. Nastao je dugi tajac. Smjestivi Baku u krevet, Redep je siao i pospremao stol. Vidio sam da Metin razmilja: kao da je uao u oblak praine pa se zgrio i zadrao dah. Potom se odjednom opustio. "Ja veeras nisam ovdje" rekao je. Ustao je i otiao gore, kao da ga goni posljednja nada. Malo zatim siao je poeljan i u drugoj odjei, i otiao bez rijei. Miris losiona poslije brijanja osjeali smo i dok je bio na dvorinim vratima. "to je ovome?" pitala je Nilgun. Kao odgovor, odrecitirao sam joj jedan Fuzulijev dvostih, malo ga izmijenivi: Opet se zaljubio u jednu lijepu, svjeu ruu Koja e ga navijeke
Page 256 / 301

prijevarom voditi u svae... Nilgun se nasmijala. utjeli smo. Kao da vie nismo imali o emu razgovarati. I dvoritem je vladala nevjerojatna tiina, dublja i mranija od tiine nakon kie. S runom znatieljom poeo sam prouavati masku na Nilguninu licu. Kao da je prekrivena modrim peatima. Redep je jo uvijek hodao od stola do kuhinje. Razmiljao sam o povijesti, o izgubljenoj biljenici, o drugim stvarima. Postalo je neizdrivo. Nesvjesno sam ustao. "Dobro, da" rekla je Nilgun, "malo proetaj pa e doi k sebi." Nisam to namjeravao, ali sam krenuo. "uvaj se" viknula je za mnom. "Puno si popio." Izlazei kroz dvorina vrata, pomislio sam na svoju enu. Kasnije sam mislio na Fuzulija, na njegovu enju za patnjom. Ba me zanima jesu li divanski pjesnici svoje pjesme pisali u dahu, ili su satima sjedili nad papirom, arajui i ispravljajui... Mislio sam na to da bih se neime zabavio; shvatio sam da se kui neu moi brzo vratiti. Na ulicama pusto nedjeljne veeri, kavane i ljetne terase bile su poluprazne, neke od arenih arulja po stablima ne gore; moda ih je pogasila jueranja oluja. Blatnjavi tragovi bicikala koji su proli kroz jezerca uz rub kaldrme po asfaltu su iscrtali nerazumljive krivulje. Razmiljajui o godinama kad sam vozao bicikl, o svojoj mladosti, pa opet o svojoj eni, o povijesti, priama, o Nilgun koju trebam odvesti u bolnicu i Evi i j i elebiji, doteturao sam sve do hotela. Ondje sam, osim zujanja fluorescentne svjetiljke koja je obasjavala iritantan pano od pleksiglasa, zauo i neku otrcanu glazbu. Dugo sam stajao neodluan. Osjeao sam i krivnju i nedunost. Uvijek sam se udio tipovima koji uivaju u osjeaju odgovornosti, nimalo mi se nije dopadala moja savjest koja me svakoga asa pokuavala uhvatiti u krivnji, moralnost me je izluivala: kao fotografi koji tijekom utakmice izluuju golmane ekajui iza gola! U bolnicu emo ujutro, mislio sam na kraju. Kroz pokretna vrata uao sam u hotel i poput pasa koji njukajui trae kuhinju, ja sam se oslukujui, proavi po tihim tepisima i izmeu konobara, stepenicama spustio do izvora glazbe; otvorio sam jedna vrata: za stolovima sjede pijani strani turisti, i mukarci i ene, pred njima boce, na glavama im fesovi, galame. Shvatio sam:
Page 257 / 301

bila je to jedna od onih "orijentalnih noi" kakve u Turskoj stranim turistima prireuju no prije povratka. Na irokoj pozornici neki je sramotni orkestar proizvodio metalnu buku. Doznavi od konobara 276 da trbuni ples jo nije poeo, sjeo sam za jedan od stolova straga i s nelagodom naruio rakiju. Nakon to sam popio dvije ae, poela je ivahna i jeftina glazba; prepoznavi zveckanje, pogledao sam i uz rub pokretnoga svjetlosnog konusa koji je lunjao po polumraku ugledao kako se njie meso preplanule plesaice; nisam mogao odvojiti oi od njezina bljetavog nakita: kako se brzo kretala, inilo se da joj se iz grudi i stranjice rasipa svjetlost. Uzbudio sam se. Nesvjesno sam ustao. Konobar je donio drugu au. Sjeo sam i mislio kako ne plee samo plesaica, nego svi mi. Plesaica je igrala s namjerom da se predstavi kao istonjaka ena-objekt, a turisti koji provode zadnju no na Istoku vidjeli su je onako kako su eljeli. Kad je svjetlosni konus krenuo po stolovima, gledao sam lica Njemica: nisu bile zauene, ali je mogue da su se eljele uditi, smjekale su se, polako se ostvarivalo ono to su ekale; gledajui plesaicu, mislile su kako one nisu "takve"; slutio sam da su zbog toga sigurne, udruile su se u savez sa svojim muevima; osjeao sam da su nas, sve nas, uvijek vidjeli "takvima"; do vraga: poniavali su nas ba kao domaice koje nareuju svojim sluavkama sigurne da su jedno i jednake sa svojim muevima! Odjednom sam se osjetio nevjerojatno ponienim, poelio sam pokvariti tu prljavu igru, ali znao sam da nita neu uiniti: uivam u porazu i izludenosti. Glazba je postala ea; kad je bubanj, skriven negdje na pozornici, bez mnogo muke nadvladao svu buku, plesaica je stolovima okrenula stranjicu i zatresla je njiui se, poput ivane ruke koja mae da rashladi lice. Da bi pokazala da je to uinila preko volje, odmah se okrenula i isprsila se pred nama ljuti ta i ponosna. Svjetlosni konus na njezinu je licu pokazao neoekivanu pobjedu i samouvjerenost, i meni je laknulo. Tako je: ne moe se nas ba tako lako poraziti; jo uvijek moemo neto uiniti, jo uvijek smo sposobni drati se na nogama.
Page 258 / 301

Evo: plesaica ih sad izaziva; potukla je i poglede strankinja koje svako malo ostaju bez daha, i ono njihovo znanstveno odmjeravanje. Veina muke publike pod fesovima ionako se raspojasala: ne gleda2.77 ju je vie kao enu-objekt, smekali su se, zaboravili su se, ponaaju se kao da se poniavaju pred enom vrijednom potovanja. Obuzela me neobina srea: uzbudilo me glomazno, ali okretno tijelo plesaice. Kao da smo se svi budili iz sna. Gledajui preplanulo meso oko njezina pupka koje se svjetlucalo od znoja, mislio sam kako bih se sada mogao svega prihvatiti; mrmljao sam: idem se sad odmah vratiti kui, pa u Nilgun odvesti u bolnicu, a zatim u se predano i savjesno posvetiti povijesti, prolim i stvarnim priama; vjerujui u prave i zdrave dogaaje, ja to mogu uiniti, odmah sad, odmah to mogu uiniti. Plesaica je zatim, kao da ponienje eli otvoreno pokazati, meu njima poela birati one koji su joj zapeli za oko te ih za ruku izvoditi na sredinu: nagovara ih da zajedno s njom pleu trbuni ples, moj boe! A Nijemci prvo nevjesto ire ruke i polako se njiu, prijateljima upuuju poglede pune stida i istovremeno im oima poruuju kako imaju pravo i na zabavu; ali k vragu, igra, to je sve igra: nepotrebno se pokuavam obmanuti. Kad se malo potom plesaica upustila u ono to sam sa strahom iekivao, zakljuio sam da sam jo jednom pogubio sve nade: majstorski izabravi jednoga od njih koji joj je izgledao kao najvea budala i najodaniji dobrovoljac, poela ga je svlaiti. Debeli je Nijemac, smjekajui se prijateljima i nevjesto zamahujui trbuhom, krenuo skidati koulju: vie nisam mogao izdrati, glava mi je pala na stol. Nek' se izbrie sva moja svijest, neka ne ostane ni traga od moje prolosti, neka ne ostane traga ni od moje budunosti i oekivanja: to elim. Hou se rijeiti svega to se isplelo u mojoj glavi i slobodno hodati svijetom koji izvan toga postoji, ali ve znam da si to neu uspjeti dopustiti, da u uvijek biti podvojen i da u vrtei se meu izmiljotinama i strukturama kojih mi je glava puna, na ovom prokletom i prljavom mjestu, u ovoj runoj glazbi, jako dugo ostati.
Page 259 / 301

278 29. Pono je odavna prola, ali jo uvijek ujem njihovo lupkanje pa me zanima: to rade dolje, zato ne polijeu i tihu no ne prepuste meni? Ustala sam iz kreveta, otila do prozora i pogledala dolje: eto, Redepovo svjetlo jo uvijek obasjava dvorite: to radi tamo, mali? Uplaila sam se! Podmukao je: im me pogleda, ve mi je jasno da je sve na meni odmjerio, da je prouio svaki pokret mojih ruku i da neto kuha u onoj velikoj glavi. Kao da mi sad i noi ele zatrovati i zaprljati moje misli. Sjetivi se, prepala sam se: da se ne bih mogla skriti u istu nevinost svojih misli kako bih se oistila od dnevne prljavtine, nego da bih patila kao i on, Selahattin je jedne noi doao u moju sobu: sjetivi se, opet sam se uplaila, zadrhtala, najeila se: rekao je da je otkrio smrt. Opet sam pomislila na to, a kad sam se jo vie uplaila, povukla sam se od mraka s druge strane prozora: moja sjena koja je padala na dvorite nestala je, brzo sam se vratila u krevet, zavukla se pod jorgan i sjeala se: bilo je to etiri mjeseca prije njegove smrti: vani je puhao sjeverac, kroz prozore je fijukalo. Naveer sam se povukla u sobu i legla u svoj krevet, ali kako nada mnom Selahattinovi koraci nikako nisu prestajali, a i zato to sam se bojala oluje i aluzina koje su tako udno udarale o zid, nikako nisam mogla zaspati. Tad sam zaula korake: sve blie i blie: premrla sam od straha! Kad su se moja vrata otvorila, srce mi je iskakalo iz grudi; mislila sam: nakon tolikih godina eto ga opet nou u mojoj sobi! Uavi, Selahattin je neko 279 vrijeme stajao na pragu: "Ne mogu spavati, Fatma!" Kao da nije pijan, kao da nisam vidjela koliko je za veerom popio! Nita nisam rekla. Uao je posrui. Oi su mu sjale kao vatra: "Ne mogu spavati, Fatma, jer sam otkrio neto strano! Noas e me sluati. Neu dopustiti ni da se s pletivom povue u drugu sobu. Stranu sam stvar otkrio, moram to nekome ispripovijedati!" Patuljak je dolje, Selahattine, i jedva eka da mu pripovijeda, mislila sam, ali nita nisam rekla jer mu je lice postalo tako udno i odjednom je stao aptati: "Otkrio sam smrt, Fatma, nitko toga ovdje nije svjestan,
Page 260 / 301

smrt sam na Istoku prvi ja otkrio! Sad, maloprije, ove noi." Zastao je, inilo se da se na trenutak prepao svoga otkria, ali nije govorio kao da je pijan. "Sluaj, Fatma! Ovo zna: slovo 'O' sam zavrio, makar i mnogo kasnije nego to sam namjeravao. Sad piem slovo 'O'; kao to zna, na red je dola natuknica o smrti22." Znala sam, dakako, jer za dorukom, rukom i veerom ni o emu drugome nije govorio. "Meutim, nikako je nisam mogao napisati: danima ve hodam gore-dolje po sobi i razmiljam zato je ne mogu napisati. Jer, kao i druge natuknice, i ovu sam namjeravao od njih preuzeti; mislio sam kako onome emu su se oni domislili i napisali nemam to dodati, ali mi nije bilo jasno zato se te natuknice nikako ne mogu prihvatiti. .." Nasmijao se. "Moda zato to sam razmiljao o vlastitoj smrti, zato to svoju enciklopediju jo nisam dovrio i zato to sam se pribliio sedamdesetoj, zar tako misli?" Nita ja ne govorim. "Ne, Fatma, nije tako, ja sam jo mlad, jo nisam priveo kraju ono to sam zacrtao! Osim toga, nakon ovoga otkria osjeam se nevjerojatno mlad i io: toliko je toga to se mora napraviti u svjetlu ovoga otkria, toliko toga da mi jo sto godina ne bi bilo dovoljno!" Odjednom je zagalamio: "Sve, sve, svi dogaaji, pokreti, ivot, sve je zadobilo posve novo znaenje! Sad sve vidim potpuno drugaije. Nakon to sam tjedan dana proveo hodajui po sobi a da ni jednu jedinu rije nisam uspio napisati, ovo mi se otkrie odjednom, prije dva sata, objavilo u punom sjaju! Prije dva sata po prvi put na Istoku ja sam, prvi sam ja otvorio oi i ugledao Nitavilo, Fatma! Znam, nije ti jasno o emu se radi, ali razumjet e: sluaj me!" Sluala sam, ali ne zato to sam htjela razumjeti, nego stoga to nita drugo nisam mogla uiniti, a on je koraao gore-dolje kao da je u 280 svojoj sobi. "Tjedan je dana kako hodajui po sobi razmiljam o smrti i pitam se zato su oni toj temi u svojim enciklopedijama i knjigama posvetili toliko mjesta. Na Zapadu je samo o smrti napisano na tisue knjiga, umjetnika djela da i ne spominjemo. Zato toliko preuveliavaju tako jednostavnu temu, mislio sam i planirao kako u je ja u svojoj enciklopediji veoma saeto iznijeti; ovako sam namjeravao napisati: Smrt je krah organizma! Tako sam,
Page 261 / 301

nakon toga kratkog medicinskog uvoda, namjeravao opovrgnuti sve one misli o smrti koje nalazimo u legendama i svetim knjigama, jednu po jednu, a zatim, nakon to sa zadovoljstvom pokaem da su te svete knjige ionako postvarali kradui jedni od drugih, dodati jo i grub saetak kojim sam planirao ismijati pogrebne obrede i tradicije raznih naroda. Mogue je da sam taj posao pokuao ograniiti i zato da bih enciklopediju to prije dovrio, ali sam zapravo tek sad shvatio to je pravi razlog: nisam bio svjestan da sam tu temu omalovaavao zato to sve do prije dva sata nisam znao to je smrt pa sam se ponaao kao obian Istonjak, Fatma; prije dva sata uvidio sam ovo: ono do ega godinama nisam uspijevao doprijeti, prije dva sata ugledao sam promatrajui u novinama slike mrtvaca. Strana stvar! Sluaj! Nijemci su, pie, ovoga puta napali Harkov, ali pustimo to, to sad nije vano! Nego, dok sam prije dva sata zamiljen promatrao slike mrtvaca, dok sam ih gledao s neustraivou koju sam osjeao dok sam etrdeset godina ranije na medicini promatrao trupla, odjednom mi je u glavi sijevnulo, kao da me je poput malja po glavi udario uas sam: ovako sam pomislio: Nitavilo! Da, Nitavilo! Postoji neto to se zove Nitavilo i ove su jadne ratne rtve sad popadale u zdenac Nitavila, tako dubok da mu nema kraja. Bio je to straan osjeaj, Fatma, i sad ga osjeam: ovako sam mislio: budui da Allaha i denneta i dehennema nema, nakon smrti postoji samo nita: postoji samo ono to zovemo Nitavilo. Posve prazno Nitavilo! Ne vjerujem da e ti to sad odmah razumjeti. Ni ja to nisam znao do prije dva sata, ali nakon to sam jednom otkrio to to se zove Nitavilo, shvatio sam, Fatma, razmiljajui sam produbio i shvatio strahotu smrti i Nitavila! Nitko to na Istoku ne uvida. I zbog toga mi ve stoljeima, ve tisuljeima puemo, ali ni sad ne smijemo brzati, polako u ti sve objasniti; teret toga otkria noas 281 ne bih mogao sam podnijeti!"Trzao se, mahao je i rukama i nogama kao u mladosti. "Jer sam u jednom trenutku uvidio zato je sve takvo kakvo jest: zato smo mi ovakvi, a oni onakvi. Shvatio sam zato je Istok Istok, a Zapad Zapad, kunem se, Fatma, da sam to shvatio, preklinjem te, sad me paljivo sluaj, i ti e shvatiti."
Page 262 / 301

Objanjavao je kao da ne zna da ga nikada nisam sluala. Priao je kao za prvih godina, iskreno i paljivo, glasom nepametna, ostarjela uitelja koji poduava maleno dijete, glasom koji je nastojao biti srdaan i njean, ali je mogao biti samo uzbuen i grean: "Sad me paljivo sluaj, Fatma! Neemo se sad mrtiti, dogovoreno? Kaemo da Allaha nema - to sam dosad ve toliko puta ponovio - jer se njegovo postojanje ne moe dokazati, a to znai da su sve religije, budui da se temelje na boanskom postojanju, isprazno pjesniko brbljanje. Jasno da prema tome ne postoje ni dennet ni dehennem o kojima te religije trabunjaju. A ako nema denneta i dehennema, nakon smrti nema ivota. Prati me, zar ne, Fatma? Ako nakon smrti nema ivota, ivoti pokojnika u trenutku smrti nestaju u potpunosti, tako da od njih nita ne ostaje. A sad da to promotrimo i sa stajalita pokojnika: gdje je nakon smrti pokojnik koji je prije smrti ivio? Ne govorim sad o tijelu: gdje je on kao svijest, kao osjeaj, um? Nigdje je: on ne postoji, nije li tako, Fatma, on je u neemu ega nema, potonuo je u ono to zovemo Nitavilo; niti vie koga vidi, niti se kome ukazuje. Je li ti sad jasna, Fatma, strahota toga to zovem Nitavilo? to vie razmiljam, sve me vei uas obuzima: moj Boe, kako je udna, kako zastraujua ta misao! Kad si je pokuam predoiti, prolaze me trnci! I ti si to predoi, Fatma: zamisli neto u emu nema niega: neka ne bude ni glasa, ni boje, ni mirisa, ni dodira, zamisli neto to nema nikakve osobine i nije praznina, Fatma: ne uspijeva si predoiti neto to nita nee obuhvaati i nee se ni vidjeti ni osjetiti, ne uspijeva, zar ne? Samo crna tama kojoj nema kraja i koja i ne zna da je crna tama! Ono to zovemo smrt i od toga je mranije, a Nitavilo je ono to nas eka s druge strane! Boji li se, Fatma? Dok naa tijela trunu u odurnoj i ledenoj tiini zemlje i dok trupla ratnih rtava - njihova tijela izbuena ranama veliine moje ake, njihove smrskane lubanje i mozgovi razasuti po tlu, njihove oi koje cure i rastrgana usta puna krvi - dok 282 zaudaraju medu betonskim ruevinama, njihova svijest, ah, i naa svijest, nestaje u beskrajnoj tami Nitavila; poput slijepca koji se i ne znajui to ga je snalo strmoglavljuje u bezdan, ne, ne poput toga,
Page 263 / 301

jo gore: kao nita; prokleto bilo, kad se toga sjetim, obuzima me uas, ne elim umrijeti, kad pomislim na smrt, doe mi da se pobunim, da se suprotstavim, moj Boe, kako neizdriva stvar, nezaustavljivo propada u beskraj tame i zna da tomu nema ni poetka ni kraja i da e nestati u tami, tako nestati da se vie nikada, nikada nee vratiti i nikada vie bilo to osjetiti: svi emo potonuti u Nitavilo, Fatma, nestanak e nas dovde prekriti! Ne boji li se, ne eli li se tomu suprotstaviti; mora se bojati, mora u sebi probuditi strah, ove te noi neu pustiti prije nego to u tebi probudim pobunjeniki strah pred smrti: sluaj: sluaj: denneta nema, dehennema nema, Allaha nema, nema nikoga tko te promatra i titi i kanjava te i oprata ti tvoje grijehe: nakon smrti, u to nita u kojemu nema nikoga, spustit e se kao da silazi na dno tamnoga mora iz kojega nikada vie nee izii; guit e se u tihoj samoi iz koje nema povratka; dok ti tijelo bude trunulo u hladnoj zemlji, lubanja i usta ispunit e ti se zemljom ba kao kakav lonac za cvijee, meso e ti pootpadati i rasuti se kao sasuen gnoj; kostur e ti se sasuti u prah poput komada ugljena, ui e u movaru gdje e ti sva kosa do zadnje vlasi otpasti, svjesna da nema pravo makar i pomisliti na nadu da e se ikada vie vratiti; nestat e u samoi, u ledenome blatu, Fatma, razumije li?" Uplaila sam se! U strahu sam glavu podigla s jastuka i pogledala sobu. Nekadanji svijet, sadanji svijet: ali moja soba i moje stvari spavaju. Preznojila sam se. Htjela sam nekoga vidjeti, s nekime porazgovarati, dotaknuti. Odozdo sam zaula lupkanje pa sam se zapitala to se zbiva. Odmah sam ustala, pourila do prozora: Redepovo svjetlo jo uvijek gori. Pomislila sam: podli patuljak, sluavkino je kopile! Sa strahom sam se sjetila hladne zimske noi: prevrnute stolice, polomljeno staklo, tanjuri, odurni dronjci, krv: zadrhtala sam, valjda sam se uzrujala. Gdje mi je tap? Uzela sam ga i udarila u pod, pa sam jo jednom udarila, pa sam viknula: "Redepe, Redepe, brzo dodi gore!" Iziavi iz sobe, otila sam do poetka stepenica. 28*. "Redepe, Redepe, tebi govorim, gdje si?" Gledam dolje: u svjetlu koje odande dopire ima sjena, miu se na
Page 264 / 301

zidu: znam da ste ondje. Jo sam malo vikala i napokon ugledala da je jedna sjena krenula prema meni. "Dolazim, Gospodo, dolazim" rekao je: sjena je bivala sve manja i manja da bi se na kraju ukazao patuljak sam. "to je bilo?" pitao je. "to elite?" Ne ide gore. "Zato ti ne spava u ovo doba?" pitala sam. "to radite dolje?" "Nita" odgovorio je. "Sjedimo." "U ovaj sat?" nastavila sam. "Ne lai, odmah u te prozreti. to im govori?" "Nita im ne govorim" rekao je. "to je sad opet s vama? Zar opet razmiljate? Ne razmiljajte! Ako ne moete spavati, uzmite novine, pregledajte svoj ormar, provjerite jesu li vam haljine na mjestu, jedite voa, nemojte opet misliti na njih!" "Ti se ne mijeaj!" rekla sam."Pozovi ih gore, neka dou!" "Tu je samo gospoica Nilgun" odgovorio je. "Gospodina Faruka i Metina nema." "Nema ih?" pitala sam. "Vodi me dolje da vidim. to si im ispriao?" "to to elite da im ispriam, Gospoo, ta ne razumijem vas!" Napokon se popeo stepenicama. Mislila sam da e prii meni, ali uletio je pravo u moju sobu. "Ne diraj mi po sobi!" viknula sam. "to radi tamo?" A patuljak ondje stoji. Odmah sam pourila za njim. Odjednom se okrenuo, pribliio se, uhvatio me za ruku; zaudila sam se, ali dobro. Dodirnuo me, odveo me u krevet: pomogao mi je da legnem, pokrio me toplim jorganom: tako je, ja sam malena djevojica, nevina sam, zaboravila sam. Ja sam leala, on je izlazio. "Breskvu ste malo zagrizli i ostavili" rekao je."To su najbolje breskve, a vama nisu dobre. Da donesem kajsije, hoete li?" Iziao je i otiao: ja sam ostala sama. Dok me je natkrivao isti strop, leala sam na istome krevetu; u vru je bila ista voda, a na stolu ista aa, etka, kolonjska vodica, tanjur i sat, a ja sam leala i razmiljala kako je to to se zove vrijeme tako udno, kad sam se 284 odjednom stresla: shvatila sam da u opet misliti na ono to je Selahattin one noi otkrio, bilo me je strah. Ovako je govorio ejtan:
Page 265 / 301

"Moe li pojmiti veliinu toga otkria, Fatma? Ove sam noi otkrio onu tanku graninu crtu koja dijeli njih od nas! Istok i Zapad ne dijele odjea, strojevi, kue, namjetaj, proroci i vlade i tvornice, ne! Sve je to samo posljedica; njih od nas dijeli ova malena injenica: oni su spoznali bezdani ponor koji se zove smrt, spoznali su Nitavilo, a mi o toj stranoj injenici nemamo pojma! Kad pomislim da nevjerojatno velika razlika potjee od ovako malena i jednostavna otkria, dode mi da poludim! Ne razumijem kako se u tisuu godina na ogromnome Istoku nije pojavila barem jedna osoba koja bi to shvatila. Ako pogleda na izgubljeno vrijeme i ivot, i ti sad ve moe vidjeti kakav su zamah zadobili glupost i tromost, Fatma! Ali ja ipak vjerujem u budunost jer sam, eto, uinio prvi korak: jednostavan, ali i korak na koji se ekalo stoljeima: ove sam noi ja, Selahattin Darvinoglu, na Istoku otkrio smrt! Razumije li to govorim? Tako me tupo gleda! Jasno, jer samo onaj tko poznaje tamu, moe znati to je svjetlost, samo onaj tko zna Nitavilo, zna i to znai postojati. Mislim o smrti, dakle postojim! Ne! I sva ona mrtva puhala po Istoku postoje, postoji i ti i to pletivo u tvojim rukama, ali o smrti nemate pojma! Prema tome, istina se ovako treba izraziti: mislim o smrti, dakle ja sam Zapadnjak! Ja sam prvi Zapadnjak koji se pojavio na Istoku, prvi Istok koji je postao Zapad! Jesi li razumjela, Fatma?" Odjednom je zagalamio: "O, Gospode, i ti si poput njih, ti si slijepa!" Uzdahnuvi kao da e zaplakati, zakoraknuo je prema prozoru i ja sam, kako udno, pomislila da e prozor otvoriti pa skoiti van, u oluju: ponesen zanosom zbog otkria zadobit e krila i poletjeti, mislila sam, s tim e uzbuenjem nekoliko puta zamahnuti i potom, shvativi istinu, pasti i umrijeti; no, Selahattin je samo stajao u sobi i s gaenjem i oajem gledao u prozor kao da iza zatvorenih i mranih stakala nazire cijelu domovinu i taj svoj Istok: "Bijedni slijepci! Spavaju! Zavukli su se u svoje krevete, pokrili se jorganima, mirno spavaju spokojnim snom svojih gluposti! Cijeli Istok spava. Robovi! Poduit u ih smrti i izbaviti ih iz toga ropstva! Ali prvo u tebe spasiti, Fatma: sluaj me, shvati me i kai da se smrti boji!" I tako me opet preklinjao kao i dok ?8c
Page 266 / 301

me je nagovarao da kaem da Allaha nema: opet me je zastraivao, pokuavao me zavarati vjetim rijeima i uvjeravao me lomei mi prste dok mi je nabrajao svoje dokaze. Nije me uspio uvjeriti. Kad mu je dodijalo pa je zautio, sjeo je na stolicu nasuprot meni i tupo gledao po stolu, a aluzina je jo uvijek udarala o zid. Kasnije je, ugledavi sat koji je kraj mene stajao, prestravljen skoio kao da je spazio korpiona ili zmiju i povikao: "Moramo ih stii, moramo ih stii! Bre, bre!" Zgrabio je sat i bacio ga na moj pokriveni krevet galamei: "Medu nama je moda i tisuu godina, ali moemo ih stii, Fatma, stii emo ih jer nam vie nita njihovo nije skriveno, sve smo doznali, znamo i to je najdublja istina! Tu u istinu odmah objaviti kao brouru, odmah u osvijestiti nae bijednike! Idioti! Jo uvijek ne znaju da imaju samo jedan ivot; to vie razmiljam 0 tome, sve sam ludi! ive spokojno ne osjeajui sumnju ni nad ime, pojma nemaju o postojanju vlastita ivota, posluno i zadovoljno ive mislei da je svijet skrojen po njihovoj mjeri! Ja u im pokazati! Natjerat u ih da kleknu pred strahom od smrti! Shvatit e tko su, nauit e bojati se i gaditi se sami sebi! Jesi li ikada vidjela muslimana koji se u pravome smislu sam sebi gadi, jesi li ikada vidjela Istonjaka koji se nad sobom zgraa? Ta oni od sebe nita i ne oekuju, ne znaju se odvojiti od stada; samo se pokore toku za koji i opet ne znaju to je, a onoga tko eli neto drugo, smatraju nastranim i ludim! Nauit u ih da se boje ne samoe, nego smrti, Fatma! Tad e biti sposobni ostati sami: neopisive patnje samovanja bit e im drae od zatupljena spokoja mnotva! Tad e vidjeti da u centar svijeta moraju staviti sebe! Nee se vie ponositi time to su cijeloga ivota ostali isti, nego e se toga stidjeti; propitivat e se, ali sad se vie u tome nee oslanjati na Allaha, nego i opet samo na sebe! Sve e se to ostvariti, Fatma, probudit u ih iz onoga sretnog 1 spokojnog, zaglupljujuega, tisuljetnoga sna! Srca u im ispuniti neizdrivim, izluujuim uasom nad strahom od smrti! Sigurno u to uiniti, ako bude potrebno, uinit u to udarajui ih batinom po glavama, kunem se da e tako biti!" Kasnije je kratko zautio, kao da ga je umorila vlastita srdba; zastao je zadihan: inilo se da se pomalo stidi, a pomalo i boji toga silnoga straha koji e proiriti, ali
Page 267 / 301

kasnije je opet poeo: "Sluaj me, Fatma: ako taj strah u sebi 2.86 ne osjea, moe ga izazvati loginim promiljanjem. ivot kojim ivimo nama Istonjacima ne doputa da taj strah osjetimo. Kad je tako, a mi emo taj strah dosegnuti logikom, i to ak i bolje nego oni, pa emo na taj nain postati poput njih. Da bi bila poput njih, dovoljno je da me poslua i prati logiku nit moga promiljanja. Sluaj me!" Ali - nisam ga vie sluala. Neka me prepusti samoi noi pa da s lijepim snom doekam jutro. Kad me jo jednom omelo lupkanje odozdo, digla sam glavu iz topline jastuka. ujem kako patuljak tapka po kui, kao da po meni hoda. to li radi, mali, to li im pripovijeda? Kasnije sam ula da su dvorina vrata zalupila, uplaila sam se i prepoznala korake: Metin! Gdje li je bio do ovih sati? ula sam da je glasno uao kroz kuhinjska vrata, ali se nije popeo gore. Mislila sam: dolje su, sad su svi dolje i patuljak im pripovijeda. Uplaila sam se: gdje mi je tap, da vas sve uhvatim na djelu, rekoh, ali nisam ustala iz kreveta. Kasnije sam ula da koraci idu uz stepenice pa mi je laknulo, ali sam potom shvatila da su koraci nekako udni: kao da se ejtan pijan vraa u svoju sobu. Umjesto da pred mojim vratima skrenu i odu, zastali su; kad mi je netko pokucao na vrata, htjela sam viknuti kao da se budim iz runa sna, ali nisam. U sobu mi je uao Metin. "Kako ste, Bako?" rekao je. Tako je udan! "Jeste li dobro?" Nisam odgovorila, ne gledam. "Dobro ste, Bako, kako biste bili nego dobro, nita vama nije, nita vam ne moe biti." Shvatila sam: pijan je! Kao i njegov djed! Sklopila sam oi. "Nemojte spavati, Bako! Neto u vam rei!"Nemoj! "Nemojte sad spavati!" Spavam i ujem kako se pribliava mome krevetu. "Hajde da sruimo ovu staru kuu, Bako!" Odavna sam ja to znala. "Da ovu kuu sruimo, pa na njezinu mjestu izgradimo veliki apartman. Ulaga e polovinu dati nama. Bit e dobro za sve nas. Vi nita ne znate." Tako je, nita ja ne znam. "Svima nam treba novaca, Bako! Ako se ovako nastavi, uskoro se u ovoj kui nee moi pokrivati ni kuhinjski trokovi!" Naa kuhinja, mislim ja: dok sam bila mala, naa je kuhinja mirisala po karanfilu i cimetu. "Ako se neto ne uini, uskoro ete ovdje s Redepom gladovati. Nitko se nee
Page 268 / 301

pobrinuti. Faruk je sad svaki dan pijan, Nilgun je komunist, jeste li to znali?" Udisala bih miris cimeta; u to vrijeme jo nita nisam znala, 7 8-7 nisam znala ni to da je, da bi me voljeli, potrebno sve znati. "Dajte odgovorite! Za vae dobro! Zar me ne ujete?" Ne ujem jer nisam ovdje, u snu sam i sjeam se: kuhali bismo dem, pili bismo limunadu, pili bismo erbe."Odgovorite, Bako, molim vas odgovorite mi!" Pa bih ila ukru-painim kerima: zdravo, Turkan, ukran i Nigan, zdravo! "Zar ne elite? Zar je bolje gladovati i smrzavati se u ovoj tronoj kui, nego stanovati u lijepom i toplom apartmanskom stanu?" Doao je do ruba moga kreveta, trese moj madrac s drkama od mesinga kako bi me zaplaio. "Probudite se, Bako, hajde otvorite oi, odgovorite mi!"Ne otvaram oi i drmusam se: kasnije, kad sjednem u koiju da idem k njima. Tika-taka, tikataka. "Oni misle da vi ne elite da se ova kua srui. A i njima treba novaca. to mislite, zato je Faruka ena ostavila? Zbog novca! Ljudi vie ne misle ni o emu drugom osim o novcu, Bako!" Jo uvijek me trese. Tika-taka, tako bi se njihala koija. Konjski repovi... "Bako, odgovorite!" Tjerali bi muhe. "Neu vam dati da spavate ako mi ne odgovorite." Sjetila sam se, sjetila sam se, sjetila sam se. "I meni treba novaca, vie nego svima ostalima, razumijete li me? Jer ja..." Sjeo je na rub moga kreveta, moj Boe."Nisam takav da bih se poput njih zadovoljio malim. Gadi mi se ova idiotska zemlja! Ii u u Ameriku. Treba mi novaca. Shvaate li?" S gaenjem sam udahnula smrad alkohola koji me iz njegovih usta udarao u lice i shvatila. "Sad ete meni rei 'da,' pa emo njima rei da i vi elite apartman. Recite 'daj Bako!" Nisam rekla. "Zato to ne moete rei? Zato to ste vezani za svoje uspomene?" U moje uspomene ne diraj."Sve emo stvari prenijeti u taj apartmanski stan! Va ormar, sanduke, ivau mainu, tanjure, prenijet emo. Bako, i vi ete biti zadovoljni, razumijete li?" Razumijem koliko su lijepe one puste zimske noi: dok je nona tiina moja, a sve spava kao da se nikada nee probuditi! "Objesit emo i ovu djedovu sliku. Vaa e soba biti ista kao ova. Molim vas, odgovorite!" Nisam odgovorila! "Moj boe, zbog toga to je jedno pijano i tromo, drugo komunist, a ova
Page 269 / 301

ishlapjela, ja..." Nisam ula! "Neu zbog toga cijeli ivot proivjeti u zatvoru tih budala, to ne!" Uplaila sam se i njegovu hladnu ruku osjetila na svome ramenu! Plani se glas pribliio, preklinjao je zapuhujui me alkoholom, sjeala sam se: nema denneta, nema dehennema, tijelo e ti u ledenoj tami zemlje ostati samo. I dalje 288 je preklinjao. Oi e ti se ispuniti zemljom, crvi e ti izjesti crijeva, meso e ti pootpadati."Bako, molim vas!"Po mozgu e ti juriti mravi, po pluima ti puzati puevi, srce e ti u zemlji vrvjeti glistama. Tad je odjednom zastao. "Zato su moji majka i otac umrli, a vi jo ivite?" pitao je. "Kakva je to pravda?" Mislila sam: obmanuli su ga. Mislila sam: patuljak im dolje pripovijeda! Mislila sam, ali mi nita drugo nije padalo na pamet. Plakao je; uinilo mi se da mu je ruka krenula prema mome vratu! Pomislila sam na svoj grob. Legao mi je na krevet, jo uvijek je plakao. Zgadio mi se. Nije bilo lako ustati, ali sam ustala, obula papue i uzevi tap izila iz sobe, otila do poetka stepenica i viknula: "Redepe, Redepe, brzo doi gore!" 2q 30. Sjedili smo dolje Nilgun i ja. im sam uo da Gospoda vie, skoio sam i potrao stepenicama. Gospoda je stajala na vratima svoje sobe. "Bre, Redepe!" vikala je. "to se to dogaa u ovoj kui? Odmah mi reci!" "Nita" odgovorio sam zadihan. "Nita, kae" rekla je."Ovaj je pobjesnio! Pogledaj!" Vrhom tapa pokazala je na sobu, s gaenjem, kao da pokazuje krepana mia. Uao sam: Metin je potrbuke legao na Gospodin krevet, glavu zario u vezeni jastuk, trese se. "Samo to me nije ubio!" rekla je Gospoda. "to se zbiva u ovoj kui pitam te, nemojte skrivati preda mnom!" "Nita" odgovorio sam."Nije li sramota, gospodine Metine, hajde ustanite." "Kako nita? Tko je zaludio ovoga? Odmah e me odvesti dolje!" "Pa dobro" rekao sam."Gospodin Metin je malo popio, Gospodo!
Page 270 / 301

Eto, to je sve. Mlad je, popije, ali nije naviknut, ta i sami vidite. Nisu li mu i otac i djed bili takvi?" "Dosta!" graknula je. "Ti uti! Nisam te to pitala!" "Hajde, gospodine Metine!" rekao sam. "Doite da vas odvedem u va krevet!" Ustao je posrui; dok je izlazio iz sobe, udno je pogledao sli290 ku svoga djeda na zidu. Kad je uao u svoju sobu, inilo se da e zaplakati: "Zato su moji mama i tata rano umrli?" pitao je."Zato, Redepe, daj reci!" Dok sam mu pomagao da skine odjeu i legne, zaustio sam da kaem neto s "Allah" kad me odgurnu: "Kakav Allah?! Glupi patuljak! Sam u se raspremiti, nita ne brini." Ali umjesto da se raspremi, uzeo je neto iz svoga kufera. Krenuvi van, zastao je, nekako udno rekao "Idem u zahod" i otiao. Gospoda je galamila, iziao sam. "Vodi me dolje, Redepe. Da sama vidim to ondje rade." "Nita ne rade, Gospodo" rekao sam. "Gospoica Nilgun ita, gospodin Faruk je iziao." "Kamo hoda u ovo doba? to si im ispripovijedao? Ne lai!" "Ne laem" odgovorio sam. "Doite da vas smjestim u krevet." Uao sam u njezinu sobu. "U ovoj se kui neto zbiva... Ne ulazi mi u sobu, ne diraj!" viknula je pa je i sama za mnom pourila u sobu. "Doite, Gospoo, leite u krevet da se ne umorite" govorio sam joj kad sam zauo da Metin vie i prepao se. Odmah sam iziao iz sobe. Metin mi se pribliio teturajui. "Vidi" rekao je odjednom, kao pravi pijanac. "Pogledaj to se dogodilo, Redepe!" S ljubavlju je gledao u krv koja mu je curila iz zapea. Porezao se, ali ne duboko, gotovo da se samo ogrebao. "Je li ljekarna sad otvorena?" pitao je. "Otvorena je" odgovorio sam. "Ali dajte da vam prije dam vate, gospodine Metine!" Odmah sam siao. Vadio sam vatu iz ormara.
Page 271 / 301

"to se dogaa?" pitala je Nilgun ne diui glavu s knjige. "Nita!" odgovorio je Metin. "Porezao sam ruku." Dao sam mu vatu; dok ju je pritiskao, Nilgun je dola i pogledala. "Nisi posjekao ruku, nego zapee" rekla je. "Ali nije to nita. Kako ti je to uspjelo?" "Nije nita?" pitao je Metin. "to ima u tome ormaru, Redepe?" pitala je Nilgun. "Nije nita, kae!" rekao je Metin. "Ali ja idem u ljekarnu." "Sitnice, gospoice" odgovorio sam. "Nema li ba nita od moga oca i djeda?" pitala je. "to su pisali?" Malo sam razmislio. "Da Allaha nema" odgovorio sam. Nilgun se nasmijala, lice joj se proljepalo."Kako zna?" pitala je. "Jesu li ti govorili?" Nita nisam rekao. Zatvorio sam ormar. uvi da Gospoa vie, popeo sam se, opet je odveo u krevet i ponovio joj da dolje nema niega. Rekla mi je da promijenim vodu u vru. Kad sam odnio novu vodu pa se spustio, Nilgun je opet itala. Kasnije sam uo lupkanje u kuhinji. Gospodin Faruk bio je s vanjske strane vrata, iz nekog razloga nije ih uspio otvoriti. Ja sam ih otvorio. "Ta nisu zakljuana" rekao sam. "Popalili ste sva svjetla" rekao je. U lice mi je puhnuo teak zadah rakije. "to je bilo?" "Vas ekamo, gospodine Faruk" rekao sam. "Zbog mene!" rekao je. "Zbog mene, znai. Da ste barem otili taksijem. A ja sam gledao trbuni ples." "Ako mislite na gospoicu Nilgun, njoj nije nita" rekao sam. "Nije joj nita? Ne znam" rekao je, ali se inilo da se zbunio. "Dobro je, zar ne?" "Dobro je. Neete ui?" Uao je. Pa se okrenuo, pogledao u tamu, u blijedu svjetiljku s druge strane dvorinih vrata, na tu stranu, kao da eli da mu ovo bude zadnji dolazak. Otvorio je friider, izvadio bocu. inilo se da je zbog teine boce izgubio ravnoteu: zakoraknuo je unatrag i sruio se u moju stolicu. Jedva je disao, kao astmatiar. "Unitavate se, gospodine Faruk" prekorio sam ga."Nitko ne pije toliko."
Page 272 / 301

"Znam" odgovorio je mnogo kasnije. I nita drugo nije rekao. Sjedio je i bocu drao u krilu zagrlivi je, poput djevojice koja dri najdrau lutku. "Hoete li da vam skuham orbu?" pitao sam. "Ve je spremna, samo u je zakuhati." "Moe" odgovorio je, jo malo posjedio pa odteturao. 292 Kad sam im odnio orbe, i Metin je stigao. Na ranu su mu zalijepili uski flaster. "Ljekarnik je pitao za tebe, Nilgun!" rekao je. "Zaudio se kad je uo da nisi ila u bolnicu." "Da" mrmljao je Faruk. "Jo nismo zakasnili, jo stignemo." "to to govori" rekla je Nilgun. "Nita se nee dogoditi." "Ja sam gledao trbuni ples" rekao je Faruk. "Skupa s glupim turistima s fesovima." "Kako je bilo?" upitala je Nilgun razdragano. "Gdje li je moja biljenica?" pitao je zatim Faruk. "Ako nita drugo, mogao bih iz nje izvui neto o povijesti." "Mrtva puhala... Zbog vas" poeo je Metin. "Zar se ti to eli vratiti u Istanbul, Metine?" pitao ga je Faruk. "I Istanbul je isti!" "Obojica ste pijani. Nijedan ne moe voziti" rekla je Nilgun. "Ja u voziti" viknuo je Metin. "Ne, veeras emo ostati ovdje, ovako bratski" zakljuila je Nilgun. "Sve su to prie!" rekao je gospodin Faruk. Malo je poutio, zatim dodao: "Prie koje nemaju ba nikakva razloga..." "Nije tako! Svaki put u ti ponoviti: sigurno imaju nekakav raz-log!" "Svaka ti ast! Doista ponavlja, ne da se..." "utite, dosta je bilo!" rekao je Metin. "Da smo se rodili u nekoj zapadnjakoj obitelji, kakvi bismo bili?" pitao je Faruk. "Naprimjer da smo se rodili u nekoj francuskoj obitelji. Bi li se Metinu to dopalo?" "Ne bi" odgovorila je Nilgun, "on hoe Ameriku." "Zar tako, Metine?" "Pssst! utite!" odgovorio je Metin. "Spavat u." "Gospodine Metine, nemojte tu spavati" ubacio sam se ja, "na-hladit ete se." "Ti se ne
Page 273 / 301

mijeaj." "Hoete li da i vama donesem orbu?" "Ah, Redepe" rekao je gospodin Faruk. "Redepe, Redepe." "Donesi!" Spustio sam se u kuhinju, i njemu sam priredio. Kad sam je odnio gore, i gospodin Faruk se opruio, na drugi divan. Razgovarao je s Nilgun gledajui u strop, smijali su se. Metin je gledao u plou koja mu je bila u ruci. "Kako lijepo!" rekla je Nilgun. "Kao prijateljstvo iz uenike spavaonice." "Neete li otii gore?" pitao sam ja, kad zauh Gospodu. Popeo sam se. Dugo mi je trebalo da je smirim i smjestim u krevet. Htjela je sii, dao sam joj breskvu. Kad sam zatvorivi njezina vrata siao dolje, gospodin Faruk je klonuo: udno je hrkao, iz dubine; zvuk je podsjeao na starce koji su mnogo propatili. "Koliko je sati?" apnula je Nilgun. "Pola etiri" rekao sam. "Zar ete i vi ovdje spavati?" "Da." Popeo sam se gore. Obiao sam sve tri sobe, uzeo pokrivae i spustio ih. Nilgun je zahvalila, pokrio sam i gospodina Faruka. "Ja neu" rekao je Metin. Zamiljen je gledao omotnicu ploe, kao da gleda televiziju. Kad sam se pribliio, vidio sam: ploa od jutros. "Ugasi svjetlo" rekao je. Kako gospoica Nilgun nita nije rekla, ugasio sam golu arulju koja visi sa stropa, ali sam ih svejedno mogao vidjeti. Jer je nejako svjetlo uline svjetiljke u sobu ulazilo kroz aluzine i padalo na dva brata i sestru koji su ondje leali, kao da je trebalo naglasiti Farukovo beznadno hrkanje, i kao da je mene htjelo podsjetiti da se ovjek, dokle god odnekud dopire svjetlo, makar i slabano, i dokle god ne zavlada potpuna tama, ne smije bojati. Kasnije sam zauo isprekidanu i odlunu zriku nekoga cvrka, ne izvana, odnekud izbliza. Htio sam se bojati, ali kao da nisam mogao, jer sam vidio kako se ponekad netko od njih pomakne, i mislio sam kako lijep mora biti san brae i sestara u istoj sobi, dok vas pokriva jorgan tame i spokojnoga, tunoga hrkanja. Zato to tada ni u snu nisi sam, ak ni za hladnih zimskih noi ako tako spava, nee drhturiti
Page 274 / 301

spavajui u samoi. Kao da su gore u sobi ili u sobi kraj tvoje majka ili otac ili njih oboje, uju tvoje lupkanje i ekaju te; razmiljajui o tome, kao da se izgubi u perju mirnoga sna. Tad sam se sjetio Hasana; iz nekoga razloga bio sam siguran da se sad negdje trese od straha. Zato si to uinio? Zato si to uinio? Mislio sam i govorio sam sebi kako u ondje malo posjediti kako bih jo razmiljao i gledao njihova tijela koja bi se ponekad jedva primjetno promekoljila, razmiljat u o priama i sam ih sebi priati sve iznova i iznova, ne, ne malo, sjedit u do jutra, bojat u se, smjestit u se u toplo srce straha, kad me prenu Nilgun: "Redepe, jesi li ti to jo uvijek tu?" "to ste rekli, gospoice?" "Zato nisi legao?" "Krenuo sam." "Lezi, Redepe, hajde. Meni nije nita." Otiao sam, popio mlijeka i pojeo malo jogurta i nakon toga legao, ali nisam mogao odmah zaspati. Vrtei se u krevetu, mislio sam kako oni ondje, braa i sestra, u istoj sobi zajedno spavaju, pa sam se sjetio smrti, pa sam se sjetio gospodina Selahattina prije nego to je umro. Ah, sine moj, tvojim i Ismailovim obrazovanjem nisam se, naalost, mogao baviti, rekao je. Onaj ovjek kojega su vam predstavili kao oca poto su vas odveli na selo upropastio vas je, tu sam, jasno, i ja malko kriv, dopustio sam da vas Fatma onamo poalje, rekao je, bio sam slab, ali nisam htio Fatmu rasrditi, trokove koji su mi potrebni za znanost jo uvijek Fatma namie, njezin je i kruh koji jedete, kao i zlo koje trpite, rekao je, ali rastuuje me to to su vam oni idioti na selu glave zakreili strahovima. Sad vas, naalost, vie ne mogu odgajati i od vas izgraditi slobodne ljude koji e misliti svojom glavom i sami donositi odluke, jako je kasno, ne samo zato to se drvo savija dok je mlado, nego je kasno i stoga to sam ja jednom nogom u grobu; vie se ne mogu zadovoljiti time da prosvijetlim i spasim jednu-dvije osobe, milijuni jadnih muslimana lunjaju mranim podzemljem, milijuni omamljenih, bijednih robova koji ekaju svjetlo moje knjige! A vremena je, ah, tako malo! Zbogom, moj siroti, tihi sine, da ti barem
Page 275 / 301

dam posljednji savjet, sluaj me, Redepe: budi otvoren i slobodan, vjeruj samo u sebe i svoju pamet, je li jasno? Rijei, mislio sam ja utei i kimao glavom. Uberi s rajskoga stabla jabuku znanja, Redepe, bez straha je uberi, moda e se tada griti u patnjama, ali bit e slobodan, a kad svi budu slobodni, na ovom e svijetu izgraditi pravi raj, 2QC iskonski raj, jer se tada niega nee bojati. Rijei, mislio sam ja, rijei, glasovi koji nestaju tek to se razlegnu, rijei... Zaspao sam mislei na rijei. Mnogo nakon svitanja, probudio sam se jer mi je netko pokucao po prozoru. Bio je Ismail. Odmah sam otvorio vrata. Pogledali smo jedan drugoga s krivnjom i strahom, inilo se. "Hasan uope nije dolazio ovamo, zar ne, brate?" pitao je planim glasom. "Nije" odgovorio sam."Ui, Ismaile." Uao je u kuhinju, zastao je kao da se boji da e neto polomiti. Malo smo utjeli."Zato je to uinio, Redepe, jesi li to uo?" pitao je, ovaj put bez ustruavanja, inilo se. Nita nisam rekao, uao sam u svoju sobu, skinuo sam pidamu; dok sam oblaio koulju i hlae, uo sam ga kako iz kuhinje govori: "Uinio sam to god je poelio" poeo je kao da razgovara sam sa sobom. "Nije htio biti egrt kod berbera. Pa dobro, govorio sam, onda ui. Ali nije ni uio. Hoda s njima, doznao sam, neki su ga vidjeli pa su mi rekli, ide sve do Pendika, nasilu skupljaju novac od zanatlija!" Malo je poutio. Mislio sam da e plakati, ali kad sam se vratio u kuhinju, nije plakao. "to oni kau?" pitao je oklijevajui. "Ovi gore. Kako je gospoica?" "Sino je govorila dobro sam, sad spava" odgovorio sam. "Ali nisu je vodili u bolnicu. Morali bi je odvesti u bolnicu." Ismail se razvedrio, inilo se. "Moda i nije toliko da bi morala u bolnicu" rekao je. "Moda je i nije toliko izudarao." Malo sam utio, a potom rekao: "Ja sam vidio, Ismaile, vidio sam dok ju je udarao kako ju je udarao!" Postidio se kao da je on to uinio, spustio se u moju malenu stolicu, mislio sam da e zaplakati, sjeo je. Malo kasnije, kad sam uo lupkanje odozgor, pristavio sam vodu za aj i otiao Gospodi. "Dobro jutro" rekao sam."Hoete li dorukovati dolje ili ovdje?"
Page 276 / 301

Rastvorio sam aluzine. "Ovdje" odgovorila je. "Zovi ih da ih vidim." "Svi spavaju" rekao sam, ali dok sam silazio, vidio sam da se Nilgun probudila. "Kako si?" Presvukla se, sva je bila u crvenom. "Jako dobro, Redepe" rekla je. "Nita mi nije." Ali njezino lice nije tako govorilo: jedno joj se oko potpuno zatvo296 rilo, rane pokrivene krastama izgledale su kao da su jo vie natekle i pomodrjele. "Ii ete ravno u bolnicu!" rekao sam. "Je li se Faruk probudio?" pitala je. Siao sam. Ismail je jo uvijek sjedio onako kako sam ga ostavio. "Juer nam je u kuu dola policija" rekao je neto kasnije. "Nemojte ga skrivati, rekli su. to bih ga ja skrivao, rekoh, ja u ga kazniti prije drave, rekoh." utio je, ekao je da ja neto kaem, a kako nisam, inilo se da e opet zaplakati, ali nije. "to kau?" pitao je. Ne dobivi odgovor, zapalio je cigaretu. "Gdje u ga nai?"Ja sam rezao kruh da ga zapeem. "Ima drutvo, idu u kavanu, kau" rekao je."Poveo se za njima, zato je to uinio. Nita on ne zna!" Osjetio sam da me gleda. Rezao sam kruh. "Nita on ne zna!" ponovio je. Izrezao sam kruh. Kad sam otiao gore, i gospodin Faruk se probudio. Nilgun ga je sluala, vesela. "Tako sam se naao u naruju anela povijesti!" govorio je gospodin Faruk. "Zagrlio me kao kakva raznjeena baka, govorio mi je sad u ti, evo, otkriti tajnu povijesti." Nilgun se zahihotala, a Faruk nastavio: "Ama kakav san! Uplaio sam se, probudio se, ali nije to bilo ni blizu buenju: eli se probuditi, a sve dublje propada u san. Gle ovu zguvanu krpu, ispala mi je iz depa." "Jao" iznenadila se Nilgun, "fes!" "Fes, nego to! Juer su ih nosili turisti dok su gledali trbuni ples. Bog zna to sam radio. Sad sam ga naao u depu. Kako li se tu naao?"
Page 277 / 301

"Hoete li da vam odmah donesem doruak?" pitao sam ja. "Moe, Redepe" odgovorili su. Jer se, rekli su, u Istanbul ele vratiti prije nego to ih uhvati trgovaka guva u prometu. Siao sam u kuhinju, krike kruha stavio na vatru, zakuhao jaja i vadio sve drugo za doruak. "Ti bi mogao znati" rekao je Ismail. "Uvijek samo sjedi ovdje, a opet na kraju o svemu zna vie, Redepe!" Malo sam promislio. "Znam koliko i ti, Ismaile!" rekao sam. Rekao sam mu da sam ga vidio kako pui. Ismail je pogledao kao da je izigran, zbunjen. "Kamo bi otiao" rekao je potom s nadom. "Jednog e se dana odnekud pojaviti. to se sve dogaa svaki dan, koliko ljudi izgine, ovo bi mogli i zaboraviti." Malo je poutio. "Bi li mogli zaboraviti, brate?" pitao je potom. Nalio sam aj i stavio pred njega. "Hoe li ti zaboraviti, Ismaile?" pitao sam. Popeo sam se. "Probudili su se, Gospoo" rekao sam. "I vas oekuju dolje. Hajde, siite pa s njima dorukujte, zadnji je dan." "Pozovi ih!" rekla je. "Imam neto to im moram rei. Neu da vjeruju u tvoje lai." Siao sam nita ne rekavi. Postavljao sam trpezu, i Metin se probudio. Faruk i Nilgun se ale i smiju, Metin tiho sjedi. Kad sam siao dolje, Ismail je opet poeo: "Hasan ve dvije noi nije doao kui. Jesi li to znao?" Paljivo me gledao. "Nisam" odgovorio sam. "Nije ga bilo ni one noi kad je padala kia?" "Ne" odgovorio je. "Krov je prokinjavao, kia je u potocima nosila sve oko kue. Cijele smo noi sjedili, ekali; nije doao." "Sigurno se, kad je kia poela, nekamo zavukao" rekao sam ja. Pogledao me jo paljivije. "A ovamo nije dolazio?" pitao je. "Nikako nije dolazio, Ismaile!" odgovorio sam, ali sam poslije promislio i sjetio se kola na tednjaku. Odnio sam gore ajeve, kruh i jaja. Pa mi je palo na pamet: "Hoete li mlijeka, gospoice Nilgun?" "Neu" odgovorila je. Da sam ga barem skuhao i odnio pred nju bez pitanja. Siao sam u kuhinju. "Hajde, Ismaile" rekao sam, "popij taj aj." Ponudio sam mu doruak, narezao kruha. "Jesi li rekao, Redepe?" Nisam ak ni
Page 278 / 301

odgovorio, malo ga je bilo stid, poeo je u tiini jesti, kao da se pokuava ispriati. Odnio sam gore Gospodin pladanj. "Zato jo nisu doli gore?" pitala je Gospoa. "Zar im nisi rekao da ih zovem?" "Rekao sam, Gospoo... Sad dorukuju. Jasno da e prije polaska doi da vam poljube ruku." Odjednom je s podmuklom brzinom digla glavu iz jastuka: "to si im noas govorio?" upitala je. "Odmah priznaj, neu lai!" "to to elite da im kaem, ta ne razumijem vas!" Nije odgovorila. Uhvatilo ju je gaenje. Ostavio sam njezin pladanj, siao. 298 "Da sam barem uspio nai moju biljenicu" rekao je gospodin Faruk. "Gdje si je zadnji put vidio?" "U autu. Kasnije je Metin uzeo auto, ali je nije vidio." "Nisi je vidio?" pitala je Nilgun. Zajedno su pogledali u Metina, ali im ak nije ni odgovorio. Sjedio je poraen, kao dijete koje je dobilo batine: dijete koje su istukli i k tome mu zabranili da plae; u ruci mu je bio kruh, ali kao da i nije znao da je to kruh, gledao ga je posve odsutno pa se zatim, inilo se, poput pogubljena starca tekom mukom prisjetio da je to to dri isti onaj kruh premazan maslacem i demom koji je nekada davno jeo te ga, da bi se prisjetio tih prolih, lijepih dana odjednom s nadom zagrizao, ali je istoga trena zaboravio na pobjedniku nadu, zaboravio je zalogaj u svojim ustima i zastao kao da medu eljustima dri kamen, i ostao tako. Ja sam ga gledao i mislio. "Metine, tebi govorimo!" viknula je Nilgun. "Nisam vidio vau biljenicu!" Siao sam, Ismail je zapalio jo jednu cigaretu. Uzeo sam kruh koji je iza njega ostao i poeo dorukovati. Nita nismo govorili, gledali smo kroz otvorena vrata van, u dvorite, u tlo po kojemu su skakutali vrapci. Sunce je ulo unutra, obasjavalo je nae bespomone ruke. Hajde da neto kaem, pomislih kasnije, jer mi se opet uinilo da e zaplakati."Kad se izvlai lutrija, Ismaile?""Sino je bilo izvlaenje!" Pa smo zauli dugu buku i kripu: Nevzatov je
Page 279 / 301

motor proao i otiao. "Idem ja sad" rekao je Ismail."Sjedni" rekao sam."Kamo e? Pa emo, kad oni odu, razgovarati." Sjeo je. Ja sam otiao gore. Gospodin Faruk zavrio je s dorukom, zapalio je cigaretu. "Nekako e valjda izdrati s Bakom, Redepe" rekao je. "Mi emo te ponekad nazvati. A do kraja ljeta sigurno emo jo jednom doi." "Bit e mi drago." "Ako se, ne daj boe, neto dogodi, odmah nazovi. I ako ti to bude trebalo... Samo, ti se nisi navikao na telefon, zar ne?" "Prvo ete u bolnicu, zar ne?" rekao sam. "Ali nemojte odmah ustajati. Donijet u vam jo po jedan aj." "Moe." Siao sam. Nalio sam im aj i odnio. Nilgun i Faruk ve su bili poeli. "Jesam li ti govorio o teoriji s kartama?" pitao je Faruk. "Jesi" odgovorila je Nilgun. "Rekao si mi i da svoju glavu usporeuje s orahom, pa ako ga netko razbije i pogleda, meu tvojim vijugama ugledat e crve povijesti. A ja sam tebi rekla da je sve to lupetanje. Ali su mi sve te prie bile i zabavne." "Tono. Sve su to zabavne, besmislene prie." "Nije tako" rekla je Nilgun. "Nije mi to izgledalo ba toliko uzaludno." "Ratovi, pljake, zloini, pae, silovanja..." "Nita od toga nije uzaludno." "Varalice, epidemije, trgovci, svae: ivot..." "I ti zna da sve to ima neki razlog." "Znam li?" pitao je Faruk. Pa je zautio, uzdahnuo. "Zabavne, besmislene prie, ah!" "Meni se povraa" rekla je Nilgun. "Hajde da napokon krenemo" rekao je Metin. "Zato ti ne ostane, Metine?" pitao je Faruk. "Kupao bi se. to e u Istanbulu?" "Moram zaraditi novce koje nisam uspio zaraditi zbog vas dvoje mlitavaca!" odgovorio je."Cijelo ljeto u kod tete davati instrukcije, 250 lira sat. Jasno?" "Uplaio si me!" naalio se Faruk. Ja sam siao u kuhinju. Pitao sam se to bi Nilgun bilo dobro za
Page 280 / 301

eludac. Ismail je odjednom ustao. "Ja odoh" rekao je. "Hasan e malo lunjati pa e na kraju opet doi kui, zar ne, Redepe?" Promislio sam."Doi e!"odgovorio sam."Kamo bi otiao, doi e, ali ti sjedni, Ismaile!" Nije sjeo. "to kau oni gore?" pitao je. "Da im se odem ispriati?" Odjednom sam se zbunio, razmiljao sam. "Sjedni, Ismaile, nemoj ii" ponavljao sam kad smo odozgor zauli buku. Gospoin tap, udara o pod. Jesi li se sjetio? Zastali smo i pogledali gore. Pa je Ismail sjeo. tap je jo nekoliko puta udario, kao da udara po Ismailovoj glavi. Zauli smo onaj istroeni, nejaki, ali neumorni staraki glas. "Redepe, Redepe, to se dolje dogaa?" 2.00 Popeo sam se. "Nita se ne dogaa, Gospoo" rekao sam, uao u njezinu sobu i smjestio je u krevet. Rekao sam joj da e sad doi u njezinu sobu. Pitao sam se da li da njihove kufere posputam dolje, do auta. Na kraju sam uzeo Nilgunin kufer i polako ga spustio. Dok sam silazio, mislio sam kako e Nilgun sad rei zato si ga spustio, Redepe, ali im sam vidio da je legla na divan, shvatio sam da sam zaboravio da joj nije dobro. Bilo je to kao neto to nisam elio pa sam namjerno zaboravio: jer, istoga sam trenutka vidio i da povraa. Stao sam drei kufer, i Metin i Faruk su zbunjeni gledali: Nilgun je odjednom, ne pustivi glasa, glavu okrenula na stranu: kad sam vidio to iz nje izlazi, sjetio sam se, ne znam zato, jaja. Dok je Nilgun povraala, ja sam se trei i u strahu spustio u kuhinju da naem togod to bi joj moglo biti dobro za eludac. Zato to joj jutros nisam dao mlijeka, mislio sam, kako sam to mogao zaboraviti, zbog mene. Ali ni mlijeko nisam kupio. Gledao sam zbunjen u Ismaila koji je neto govorio. Pa sam se sjetio i potrao. Kad sam ponovno stigao gore, Nilgun je bila mrtva. Nisu mi oni rekli da je umrla, shvatio sam im sam je vidio, ali ni ja nikome nisam rekao da je umrla. Gledali smo s krivnjom u njezino zeleno lice i mrana, oputena usta, kao da su lice i usta mlade djevojke koja se odmara jer smo je mi nepromiljeno zamorili. ena gospodina Kemala koju je Metin dovezao deset minuta kasnije, ona je rekla da je mrtva. Od krvarenja u mozgu, rekla je. Svejedno smo,
Page 281 / 301

ekajui ne bi li moda ustala i prohodala, jo dugo s nadom gledali u Nilgun. im 31. Podigao sam s njega kutiju od boje i malo priekao ne bi li glupi je iz bodlji gurnuo onu malenu i smijenu njuku da se malo zabavim. Ali nije ju gurnuo. Bit e da se opametio. Nakon to sam jo malo ekao, dodijao mi je te sam ga paljivo uhvatio za jednu bodlju i podigao glupoga jea u zrak. Boli, ha? Ispustio sam ga: lupio je o zemlju kao lopta i prevrnuo se. Kako je bijedan stvor taj glupi je, alim te, gadi mi se, dosta mi te je. Pola osam je, itav je jedan dan kako se ovdje skrivam; ve je est sati kako se zabavljam s ovim jeom kojega sam naao usred noi. Kako je nekada bilo mnogo tih jeeva, ovdje, tamo nie, kod nas, nou bi ulazili u dvorite, majka i ja odmah bismo ih prepoznali po ukanju, kad mu u lice zapali ibicu, ukoi se kreten! Pa stavi na njega kakav kabao i zarobi ga do jutra. Svi su oni otili, ostao je samo ovaj: zadnji, smueni jeu, muka mi je od tebe! Dok sam palio cigaretu, dolo mi je da ga zapalim, da zapalim ne samo jea, nego sve ovo, trenjike, zadnja stabla masline, sve. Da vam tako na najbolji nain kaem zbogom, ali nije vrijedno, mislio sam. Nogom sam jea prevrnuo na leda, sad inite to vam volja.Ja odoh, u ustima mi cigareta da zaboravim da sam gladan. Hajde da skupim svoje stvari, rekoh: kutija cigareta - jo ih je sedam ostalo, dva elja, ibice; kutiju od boje ostavio sam kraj glupoga jea, ali sam Farukovu biljenicu iz povijesti uzeo, nikad ne zna, makar nije ni za to, manje e sumnjati u nekoga tko naoko302 lo hoda s biljenicom; ukoliko im, jasno, to bude vano pa krenu za mnom. Prije nego to sam krenuo, rekoh: da zadnji put bacim pogled na to moje staro mjesto izmeu badema i smokve, dolazio sam i kao mali, kad bi mi dozlogrdila i kua i sve. Pogledao sam zadnji put i krenuo. Proavi kozji put, da sad zadnji put izdaleka pogledam i na nau kuu i na donju mahalu, rekoh. Eto, tata, zbogom, kad doe dan da se kao pobjednik vratim ovamo, ionako e to vjerojatno proitati i
Page 282 / 301

u novinama, tad e shvatiti koliko si bio nepravedan prema meni; nisam ja taj koji bi bio obian berber. Zbogom, mama, moda u ionako prvo tebe spasiti toga krtog lutrijaa. Pa sam pogledao bogate i besmislene zidove i krovove onih grenih kua; vaa se kua odavde ne vidi, Nilgun; odavna ste dojavili policiji, zar ne; zasad zbogom. Na groblju nisam zastao, samo sam sluajno proao i prolazei zamiljen proitao kao da itam spomenike s kojima nemam nikakve veze: Gul i Dogan i Selahattin Darvinoglu, pisalo je, Fatiha za njihove due. Proitao sam i osjetio se iz nekog razloga jako sam, kriv i bespomoan; da ne bih zaplakao, pruio sam korak. Netko bi me mogao vidjeti i prepoznati, kakav pametnjakovi koji je uo to se dogodilo i tako to: zato se nisam spustio asfaltom kojim su jurili za Istanbul gdje e jedni druge potkopavati, nego sam skrenuo u vonjake i njive. Vrane koje su se navadile na trenje i vinje razletjele su se iz kroanja kad sam naiao, znaju da su neto skrivile. I Atatiirk je nekada sa svojim bratom iao u lov na vrane, jesi li to znao, tata? Noas sam usred noi skupio svu hrabrost i pogledao u nau kuu, kroz prozor: sva su svjetla gorjela, nitko nije govorio ugasi, grehota je, a tata je glavu drao u rukama; izdaleka nije bilo jasno je li plakao ili gunao. Tad sam pomislio: znai, netko mu je javio, moda je bila i policija. Kad sam si opet predoio svoga oca u tome stanju, bilo mi ga je ao; malo je nedostajalo da se osjetim i krivim. Kako se ondje kod donje mahale okupila znatieljna hrpa besposlenih danguba koji gledaju prolaznike i tko je tko i tko to radi, ja nisam proao onuda. Na mjestu gdje je Metin juer zapeo sa svojim automobilom, siao sam s asfalta i kroz vonjake krenuo ravno 30, prema dolje. Spustivi se do pruge, do drugog sam se kolodvora uputio pokraj Poljoprivredne kole. Da se pitalo moga oca i da na prijemnom ispitu nisu pitali stvari koje nas nisu uili, mene bi dali u tu Poljoprivrednu kolu jer je blizu nae kue, i ja bih sljedee godine ispao diplomirani vrtlar. im se ima diploma, moj tata kae: nije vrtlar nego inovnik, pa da, inovnik je jer ima kravatu, ali po
Page 283 / 301

meni to je samo vrtlar s kravatom. Oni i ljeti idu u kolu. Samo gledaj: sad e zazvoniti, pa tri za nastavnikom da ti u laboratoriju pokae da paradajz ima sjemenke. Pristavi uspaljenici, bijednici! Kad sve to vidim, jako mi je drago to se preda mnom pojavila ta djevojka: da me zbog nje nije snalo sve to me je snalo, moda bih i ja pristao na to da u ivotu budem vrtlar s kravatom, ili berber koji ima vlastitu radnju. K tome, jasno, da bi od berberskog egrta postao majstor berber, deset e godina igrati kako svira ne samo otac, nego i berber. Malo sutra! Tamo kod tvornice kablova stoje radnici, ekaju pred rampom istom kao to su one koje zaustavljaju aute dok prolazi vlak, ak je i obojena u crveno i bijelo, ali radnici ne prolaze kroz nju, nego se pokorno tiskaju kroz uzana vrata pokraj nje, a dok kraj vratarske kuice nekamo guraju kartice koje su im u rukama, vratari ih odmjeravaju kao zatvorski uvari. K tome, tvornica je sa svih strana okruena bodljikavom icom. Da, to to se zove tvornica, zapravo je moderni zatvor i jadni robovi od osam ujutro do pet popodne u njemu troe svoje ivote da bi strojevi bili zadovoljni. Kad bi moj otac mogao nai kakvu vezu, odmah bi me ispisao iz kole i ubacio meu te radnike, ak bi se i radovao mislei kako u ja itav ivot provesti za nekakvim strojem, uvjeren da mu se sin snaao da bolje ne moe. A ovo je skladite tog zatvora koji se zove tvornica: po praznoj buradi nai su ispisali to e uiniti komunistima. Kasnije sam promatrao teret koji je dizalica podigla s nekog broda u tvornikome pristanitu. Kako velik teret! Kako se udno njie u zraku! I sad e taj brod, nakon to ga isprazne, krenuti tko zna kamo! Stao sam i malo gledao brod, ali poslije, kad sam ugledao da dolaze radnici, nisam htio da pomisle da sam besposleni lutalica. Uhvatili su vezu i dokopali se posla, pa bi sad mogli misliti da su bolji od mene. Dok sam prolazio pokraj njih, odmjerio sam ih: i nema neke 304 razlike medu nama; od mene su malo krupniji i odijela su im ista. Da moje tenisice nisu blatne, ne bi se ni znalo da sam lutalica. I zaboravio sam na ovu esmu ovdje. Prvo sam se lijepo napio vode, loe mi je sjela na prazan eludac, ali nema veze. Pa sam obrisao
Page 284 / 301

blato s tenisica. Nek' mi nestane s cipela to crveno blato proklete zemlje, nek' se spere odurna prljavtina prolosti, mislio sam, kad netko prie. "Moe P samo malo, zemljak, da popijem vode" ree. Maknuo sam se. Bit e da je radnik. Ovakva vruina, a on u jakni. Skinuo ju je, paljivo je presloio i stavio sa strane. I zatim, umjesto da pije vode, poeo hrakati. Znai, ako si snalaljiv, em e nai posao, em e, kad se hoe useknuti, rei da bi pio vode, samo da bi drugome preoteo red. Je li ovaj zavrio osnovnu? U depu jakne ima novanik, viri. I dalje je mrkao, naljutio sam se: odjednom sam iz depa njegove jakne zgrabio novanik i ak ga odmah stavio u svoj stranji dep. Nije gledao, nije vidio, jer je jo uvijek hrakao. Na kraju je, da bi se opravdao, popio malo vode, a ja sam rekao: "Hajde, zemljak, dosta je, imam i ja posla." Maknuo se."Ejvala" rekao je hvatajui zrak. Uzeo je jaknu, obukao ju je, nije primijetio. Dok sam ja spokojno prao svoje tenisice, otiao je prema tvornici. Nisam ak ni pogledao za njim. Kad sam lijepo poistio blato s tenisica, vie ga se nije ni moglo vidjeti. A ja sam brzim koracima krenuo na drugu stranu, prema kolodvoru. Toliko je vrue da su cvrci poeli s pjesmom. Sustigao me vlak, u njemu oni koji u ponedjeljak ujutro ure na posao, svi sloeni kao sardine, proli su gledajui me. Ovaj sam propustio, ekat u sljedei vlak. Doao sam do kolodvorskih perona i, kao i svi ostali, kao netko tko je za poslom, s biljenicom u rukama hodao sam zamiljen, nisam ni pogledao dvojicu policajaca. Otiao sam ravno u tamonji bife. "Tost s tri krike kaara" rekao sam. Pruio je ruku u vitrinu i prvo u pecivo ugurao krike kaara koje su virile van. Kaar izvuku iz peciva pa to tako stave u vitrinu da pomisli kako je i pecivo puno kaara. Svi ste snalaljivi i svi mislite da ste pravi ljudi jer ste snalaljiviji od mene. Dobro, a to ako ja nisam takav duduk kakvim me vi smatrate, a to ako sam i 305 od vas snalaljiviji: to ako vam upropastim sve vae igre? Neega sam se sjetio. "Daj mi jedan ilet i ljepilo" rekao sam i na mramorni pult bifea spustio ioo lira.
Page 285 / 301

Skupio sam kusur i sve to mi je prodava dao i otiao. Opet nisam pogledao policajce. Po ovakvim kolodvorima zahodi su na kraju perona. Unutranjost zaudara kao crkotina. Zakljuao sam vrata, iz stranjega depa izvadio novanik: pogledam: na snala-1 jivi radnik ima jednu od tisuu lira, dvije od petsto i zajedno sa sitniima ima dvije tisue sto dvadeset pet lira. U drugom odjeljku novanika naao sam, kako sam i pretpostavljao, karticu. Karticu socijalnog osiguranja. Ime mu je Ibrahim, prezime ener, ime oca Fevzi, ime majke Kamer, Trabzon, selo Surmene i tako to. Fino. Sve sam nekoliko puta proitao i nauio napamet. Zatim sam iz depa izvadio svoju ueniku iskaznicu, prislonio je na zid, paljivo iletom izrezao svoju fotografiju i izvukao je. Noktom sam ogulio karton s poleine. Sliku Ibrahima enera odlijepio sam sa socijalne kartice, a kad sam ljepilom na njezino mjesto stavio svoju sliku, ja sam postao Ibrahim ener. Dosad je bilo lako. Socijalnu karticu Ibrahima enera stavio sam u svoj novanik, a njega u svoj dep. Pa sam iziao iz zahoda i otiao u bife. Tost mi je bio gotov. Jeo sam ga uivajui jer mi ve dva dana u eludac nije ulo nita osim treanja i zelenog paradajza iz vrtova. Popio sam i jedan ajran i pogledao to bih jo mogao pojesti, pun sam novaca. Ima keksa, okolada, ali nije mi do toga. Naruio sam jo jedan tost, dobro ga zapei, rekao sam, nita nije odgovorio. Rame mi je naslonjeno na pult bifea, neprimjetno sam okrenut prema kolodvoru, sve mi je ravno, ni zbog ega ne brinem. Samo sam se jednom malo okrenuo, pogledao sam prema esmi, ide li tko prugom, ali nikoga nije bilo. Na je snalaljivi radnik mislio da je pametan, ali jo uvijek nije primijetio da mu je novanik dobio noge. Moda je i primijetio, ali nije pomislio da sam ga ja mogao uzeti. Kad mi je prodava pruio tost, zatraio sam i novine: "Slobodu1". Uzeo sam ih, otiao, tamo su postavili klupu, sjeo sam ne obazirui se ni na koga, jedem tost i itam. 306 Prvo sam pogledao koliko je ljudi juer ubijeno. U Karsu, Izmiru, Antaliji, u ankarskoj etvrti Balgat... Istanbul sam preskoio i ostavio ga za kraj. Naih je otilo 12, njihovih 16. Pa sam pogledao
Page 286 / 301

imena iz Istanbula, nema je, Izmit se ak i ne spominje. Zatim sam, uzbuen, pogledao mjesto kojega sam se najvie bojao, ali ni meu ranjenima nije bilo Nilgun Darvinoglu. Pa sam sve jo jednom proitao: nema, da. Moda je nema u ovim novinama, pomislio sam; otiao sam pa sam kupio i Naciju. Ni tu je nije bilo meu ranjenima. Ionako napisu samo imena ranjenih, imena onih koji su ih ranili ba i ne piu. Nije vano, da mi je bilo stalo do toga da svoje ime vidim u novinama, bio bih ili kurva ili nogometa. Novine sam, zamiljen, presloio; uao sam, idem do altera, znam ja kamo sam se zaputio. "Za Uskudar" rekao sam. "Vlak ne ide za Uskudar" prozbori mudrija-prodava. "Zadnja stanica je Hajdarpaa." "Ta znam, znam!" odgovorih. "Daj mi za Hajdarpau." Opet ne daje. to sad hoe, Bog te ubio?! "Puna ili uenika?" "Nisam ja vie uenik!" rekao sam. "Ja se zovem Ibrahim ener." "Ba me briga kako se zove" odgovorio je, ali kad me pogledao u lice, vjerojatno se uplaio, uutio je i pruio kartu. Razljutio sam se. Nikoga se ja ne bojim. Iziao sam, pogledao, u dnu pruge nikoga nema. Na klupu na kojoj sam maloprije sjedio uvalili su se neki drugi snalaljivci. Mislio sam da odem pa ih dignem, da kaem: tu sam ja sjedio, ali nije sad vrijeme za to, samo bi vidio: sva bi se ova rulja udruila protiv tebe. Osvrtao sam se da vidim ima li koje drugo mjesto na koje bih mogao sjesti, kad mi koljena klecnue: gledaju me policajci! "Zemljak, ima li sat?" upita me jedan od njih. "Tko, ja?" odgovorih. "Imam ja sat, da." "Koliko je?" "to, sati? Osam i pet" rekoh. Nita nisu rekli, otili su razgovarajui meu sobom. I ja sam nastavio svojim putem, ali kamo da idem? Hajde dobro, tamo je prazna klupa, otiao sam i sjeo. Kasnije sam i ja, kako to rade i rad307 nici koji ujutro putuju na posao, zapalio cigaretu, rairio novine i zaitao se. Nakon to sam dovrio domae vijesti, s panjom i oprezom ljudi koji imaju enu, djecu i hrpu odgovornosti, proitao
Page 287 / 301

sam i vijesti iz svijeta: ako se Brenjev i arter potajno dogovore da podijele Tursku, sve mogu uiniti, mislio sam. Mogue je da ih je u Tursku poslao papa, mislio sam dalje, kad kraj mene netko sjede: protrnuo sam. Ne sputajui novine, pogledao sam ga krajikom oka. Ima ogromne ruke, naborane kao arav, i debele prste; spustio ih je, umorne, na hlae starije od mojih. Pogledao sam mu i lice, shvatio sam: siroti, stari radnik, krepan od posla. Bilo mi ga je ao. Ako za nekoliko godina ne umre, ako se dokopa mirovine, cijeli e ti ivot proi ni za to, ali nije njemu do toga, uope ne izgleda kao da mu je krivo, mirno gleda one koji ekaju s druge strane, gotovo da je i veseo. Tad sam pomislio: nije valjda da neto sprema, moda se i s onima sporazumio, moda svi, svi koji su na stanici, gledaju kako da me smotaju. Zadrhtao sam. Ali stari je radnik odjednom tako zijevnuo da sam shvatio da sam prava budala. Zato bih se ja bojao, nek' se oni mene boje! To me je smirilo. Pomislio sam kako bi bilo da mu sve ispriam, moda ak odnekud poznaje moga oca, ja sam sin onoga epavog lutrijaa, sad idem u Istanbul, na Uskudar; mogao bih mu priati o Nilgun, o naim dekima, ak i o onome to misle o meni, ali gle, ove novine koje drim u rukama zasad ne piu, zna to, meni se ponekad ini da nam se sve ovo dogaa zbog nekih koji se nama poigravaju, ali ja u jednoga dana tako neto izvesti da e se i ta igra izjaloviti, da, sad ne znam to je to to u uiniti, ali znam da u vas sve jako iznenaditi, razumije li? I ove novine tad e pisati, i ovi neznalice koji ekaju vlak i svakoga su jutra sretni jer imaju nekakav posao, a nemaju pojma to se u svijetu zbiva, i oni e shvatiti, malo e se zauditi, ak e me se i uplaiti, i mislit e: znai mi nismo svjesni, znai sve je uzalud, a mi nismo svjesni. Kad dode taj dan, o meni e govoriti ne samo novine, nego i televizije, shvatit e, svi ete shvatiti. Zanio sam se. Dolazi vlak, bez urbe sam presloio novine, spokojno ustao. Pogledao sam biljenicu iz povijesti punu Farukova rukopisa, malo sam je itao. Gluposti! Povijest je za roblje; prie ,08 za mrtva puhala, bajke za glupu djecu; povijest je za glupe, jadne,
Page 288 / 301

kukavice! Nisam je ak ni pokidao. Bacio sam je na dno koa pokraj klupe. Poput ljudi koji ne misle o onome to rade, poput svih, cigaretu sam ravnoduno bacio na zemlju, i jednako tako, kao svi vi, bez razmiljanja zgazio opuak. Otvorila su se vrata vagona: stotine glava koje u mene gledaju iz vagona: ujutro idu na posao, naveer se vraaju s posla, ujutro idu na posao, naveer se vraaju s posla, jadnici, ne znaju, ne znaju! Doznat e! Ja u ih nauiti, ali ne sad; sad, dobro je, i ja, kao i svi vi koji imate posla i ujutro idete na posao, kao svi vi, pogledajte, ulazim u natrpani vlak, guram se meu vas. Unutranjost vagona ispunjena je toplinom ljudi koji se neprestano miu, vlana i topla! Bojte me se, odsad me se bojte! ino 32. Leala sam u krevetu i ekala. ekala sam jer e prije nego to pou u Istanbul doi da mi poljube ruku, doi e za koji asak da me pozdrave, da sa mnom porazgovaraju i posluaju me; zato sam glavu spustila u jastuk i ekala, kad se odjednom zaudih: sva buka koja je dopirala odozdo najednom stade! Ne ujem korake iz sobe u sobu, ne ujem zatvaranje vrata i otvaranje prozora, ni njihove rijei koje odzvanjaju na stepenicama i nada mnom: bojim se. Ustala sam iz kreveta, uzela tap i nekoliko puta udarila u pod, ali se podli patuljak pravio gluh. Nakon to sam jo malo udarala po podu, pomislila sam da e moda i drugi uti pa se nee moi pretvarati da me ne uje, polako sam izila iz sobe, stala na poetku stepenica i opet poela: "Redepe, Redepe, brzo doi gore!" Nita. "Redepe, Redepe, tebi govorim!" Kako je udna i zastraujua ta tiina. Pohitala sam u sobu, hladno mi je po nogama, prila sam prozoru, gurnula aluzine, pogledala dolje: u dvoritu netko usplahireno uri prema autu, prepoznala sam ga, to je Metin, sjeo je u auto i odjurio ostavivi me, moj Boe, tako zbunjenu. Gledajui kroz prozor, u strahu sam nizala najcrnje misli, ali nije dugo potrajalo jer se Metin odmah vratio brzo kako je i otiao i opet me zaudio: iz auta je zajedno s njim izila i jedna ena te su zajedno uli unutra: vidjevi torbu koju je drala i dugi
Page 289 / 301

al, 310 prepoznala sam je: to je ljekarnica; kad bi me proglasili bolesnom, dolazila bi s tom velikom torbom koja bi vie pristajala mukarcima te bi, da bi mi se umilila i da bi mi to lake zabila svoju otrovnu iglu, govorila to je slade mogla, smjekajui se: gospodo Fatma, imate temperaturu, zamarate svoje srce ni za to, dajte da vam dam jednu injekciju penicilina pa e vam biti lake, zato odbijate, ta vi ste doktorova ena, pogledajte: ovdje vam svi ele samo najbolje. Upravo u to zadnje nikada ne bih povjerovala, i na koncu, nakon to bih malo zaplakala, ostavili bi me na miru s mojom temperaturom i pokupili se, a ja bih tad mislila: nisu ti uspjeli otrovati misli pa su se sad okomili na tvoje tijelo, budi oprezna, Fatma. Oprezna sam, ekam u strahu. Ali nita se nije dogodilo. Koraci nisu krenuli stepenicama kako sam oekivala, tiina koja je dolazila odozdo nije se prekinula. Nakon to sam jo malko priekala, pred kuhinjskim vratima zaula sam lupkanje i ponovno pourila k prozoru. Ljekarnica se s torbom u ruci vraa, sad je sama: lijepa ena tako udno napreduje dvoritem, mladenakim, ivim korakom: zagledala sam se, bila mi je zanimljiva: na nekoliko koraka od dvorinih vrata odjednom stade, spusti na zemlju svoju torbu i iz nje neto izvue: veliku maramicu; briui nos maramicom, dade se u pla. Tako mi je bilo ao te lijepe ene: kai mi, to su ti uinili, reci mi, ali ona se pribrala, zadnji put maramicom obrisala oi, uzela torbu i ode. Prolazei kroz vrata, okrenula se i pogledala kuu, ali mene nije vidjela. Ja sam, zabrinuta, stajala na prozoru, kao svijea. Tako me zamorila ta briga da sam se razljutila na njih: idite napokon, idite, iziite iz mojih misli, ostavite me samu! Ali jo uvijek ne dolaze, i jo se uvijek odozdo ne uje ba nita. Otila sam do kreveta. Ne brini, Fatma, sad e oni opet poeti s onom runom bukom, uskoro, opet e poeti bestidno veselje i lupkanje. Uvukla sam se u krevet, mislila: sad e doi, nakon to protutnje stepenicama, Faruk, Nilgun i Metin ui e mi svaki as u sobu, pognuti se do moje ruke, i tad u misliti ravnoduno, sa srdbom i zaviu: kako su udne te njihove
Page 290 / 301

kose to se sputaju do moje ruke! Mi idemo, Bako, idemo mi, rei e tad, ali uskoro emo opet doi, Bako, vidimo da se vi dobro drite, dobro ste, jo se i vie uvajte, ne brinite za nas, idemo. Nastat e 3ii udna tiina, vidjet u kako me paljivo gledaju: paljivo, s ljubavlju, saaljenjem, pa i udnom radou. Tad u znati da misle na moju smrt, shvatit u da zamiljaju kako u umrijeti, a ja ne volim da me saalijevaju, pa u se moda ak i pokuati naaliti ako me ne razljute opominjui me da budem dobra prema Redepu - moda u se tad s njima i naaliti: znate li vi kako ovaj moj tap boli, rei u moda, zato niste obukli kratke hlae, pitat u, sad u vas za ui prikovati za zid, rei u moda, ali znam, te ih rijei nee ni mrvicu nasmijati, samo e ih podsjetiti na iste bezdune i besmislene rijei koje kod pozdravljanja napamet izgovaraju, i nakon to malo posute, upitat e me: "Mi idemo, Bako: recite, kome emo u Istanbulu prenijeti vae pozdrave?" Tako e pitati, a ja u zastati zbunjena i usplahirena, kao da to pitanje nisam oekivala. Pomislit u na Istanbul, na sve to sam u Istanbulu prije sedamdeset godina ostavila, ali se, naalost, neu moi zavarati jer znam: znam da ste ondje do grla potonuli u grijeh o kojemu je Selahattin u svojoj enciklopediji pisao i kojega je prieljkivao. Ali ponekad me zanima. Kad me za hladnih zimskih noi ne uspiju zgrijati sjeanja i pe koju je patuljak aljkavo podloio, poelim ak biti medu njima, poelim se nai u svijetloj, toploj, radosnoj sobi pa se tako zanesem, ali ne!: ja grijeh ne elim! Ako iz glave nikako ne uspijem izbiti veselje te tople i svijetle sobe, na koncu, usred zimske noi, ustanem iz kreveta, otvorim ormar pa iz kutije u kojoj stoje polomljene igle moje maine i rauni za struju, ispod mosura i pokraj kutije za bisere, izvadim i pogledam: ah, kako alosno, svi ste pomrli pa su za vama cijelom svijetu objavili, a ja sam iz novina izrezala i sauvala, pogledajte, pogledajte vae osmrtnice: Preminula: Semiha Esen, ki rahmetli Halita Demila, glavnog direktora Uprave Tvornice eera; Preminula: potovana gospoa Muruvvet, lanica Upravnoga tijela - silna stvar! - trebalo
Page 291 / 301

bi dodati i da je bila gluplja od svih; Preminula: Nihal, jedinica rahmetli gospodina Adnana - on je bio od bogataa staroga kova sjetila sam te se, Nihal, kako ne bih, gle, udala si se za jednoga trgovca duhanom, imala si troje djece i, maallah, jedanaestero unuadi, ali ti si zapravo voljela Behlula, samo to je on volio onu pokvarenicu Bihter, ne misli, Fatma, gle, evo jo jedne, ta je i posljednja, prije nekih deset godina vjerojatno: Preminula: potovana gospoda Nigan Iiki, ki ministra vakufa i ambasadora u Parizu rahmetli ukru-pae i sestra rahmetli Turkan i ukran, avaj, draga Nigan, proitam tako da si se i ti zanavijek smirila, i dok stojim nasred hladne sobe s osmrtnicama u ruci, shvatim kako u Istanbulu nije ostao nitko od mojih, pa pomislim: svi ste se obreli u dehen-nemu koji je Selahattin prieljkivao na zemlji i u svojoj ga enciklopediji opisao, svi ste potonuli u istanbulskim grijesima: mrtvi ste, zakopani medu betonskim apartmanima, tvornikim dimnjacima, u smradu plastike i medu odvodnim cijevima, kako strano! Kad na to pomislim, udan me strah umiri, u hladnoj zimskoj noi poelim toplinu jorgana pa se vratim u krevet te umorna od misli poelim zaspati, poelim zaboraviti: doista izgleda da ja u Istanbulu nemam nikoga koga bih pozdravila, da. Neka dodu, nek' me pitaju: ovaj se put neu smesti i zauditi, nego u im odmah tako odgovoriti; ekam ih, ali odozdo se jo uvijek nita ne uje. Ustala sam iz kreveta, pogledala u sat na stolu, deset je sati! Ta gdje su? Otila sam i kroz prozor gurnula glavu: auto stoji na mjestu gdje ga je Metin i ostavio; kasnije sam se sjetila: vie ne ujem ni pjesmu cvrka koji ve tjednima stoji ondje kod kuhinjskih vrata: strah me je tiine! Malo sam mislila na ljekarnicu koja je maloprije bila tu, ali je ni s ime nisam uspjela povezati, pa sam se opet sjetila da im patuljak pripovijeda, okupio ih je pa im aptom opisuje grijeh i zloin: odmah sam izila iz sobe, otila do poetka stepenica te, udarajui tapom o pod, poviknula: "Redepe, Redepe, odmah dodi gore!" Ali sad sam iz nekoga razloga znala da nee doi, znala sam da uzalud udaram po podu i uzalud muim starako grlo, ali svejedno sam jo jednom viknula, a dok sam vikala, uhvatilo me neto tako udno, zadrhtala sam: kao da su, kriom od mene, otili da se
Page 292 / 301

nikada vie ne vrate, i ja sam u ovoj kui ostala sama samcata! Malo sam se uplaila i opet viknula da bih zaboravila, ali me nelagoda jo jae zahvatila. Kao da na svijetu nikoga nije ostalo, ni ovjeka, ni ptice, ni podmuklih pasa, kao da nema ak ni cvraka koji bi me svojom pjesmom podsjetili na toplinu i vrijeme: vrijeme je stalo i jedino sam ja ostala, i moj prestravljeni glas eto jo jednom uprazno vie, a tap mi uzalud udara u pod, i kao da me nitko ne uje: samo ostavljeni naslonjai, stolice, stolovi pokriveni tekom prainom, pozatvarana vrata, beznadne stvari koje pucketaju same sa sobom: tvoja smrt, Selahattine! Moj Boe, uplaila sam se i pomislila kako e se i moje misli, kao i stvari, ukoiti, bezbojne i bezmirisne poput komada leda, a ja u do vjenosti ostati ovdje, u ovoj tiini. Tad sam se odjednom sjetila kako bih dolje mogla nai i vrijeme i pokret, pa sam se prisilila i sila etiri stepenice, ali kad mi se zavrtjelo u glavi, prepala sam se: tu je jo petnaest stepenica, ne moe sii, Fatma, past e! Vratila sam se u strahu, ali polagano: dok sam se penjala, leda okrenutih stranoj tiini, htjela sam se razveseliti i zaboraviti: sad e oni doi da ti poljube ruku, Fatma, ne boj se! Kad sam stigla do vrata svoje sobe, nisam se bojala, ali se nisam ni razveselila: Selahattin je sa svoje slike na zidu u mene gledao da bi me zastraio, ali ja vie nita nisam osjeala, kao da ni miris ni toplinu ni okus ni dodir vie nisam osjeala. U sedam sitnih koraka stigla sam do svoga kreveta, sjela na rub te se opustila i naslonila na proelje kreveta: zagledana u tepih na podu, vidjela sam kako su moje misli prazne i uvijek iste; bilo mi je teko: ja i moja prazna misao stojimo jo uvijek u praznini. Kasnije sam se lijepo ispruila, a dok sam glavu sputala u krevet, pitala sam se je li vrijeme, stiu li, ulaze li u sobu da mi poljube ruku; zbogom, Bako, zbogom, Bako, jesi li spremna? Jo se uvijek nita nije ulo ni sa stepenita ni odozdo, a kako sam se bojala da me opet ne uhvati znatielja, mislila sam da nisam spremna, mislila sam kako moram ekati i jednako kako to inim za hladnih zimskih noi, vrijeme moram podijeliti na krike, kao da je narana: pokrila sam se jorganom i ekala. Znam da e mi, dok tako ekam, doi kakva misao pa me zabaviti.
Page 293 / 301

Koja li e doi? eljela bih da mi moja svijest pokae to je u njoj, to je s unutarnje strane, poput rukavice okrenute naopako: da napokon kaem: ti si znai, odrasla, Fatma, vanjska ti je strana ista kao unutarnja, kao da se gledaju u ogledalu. Da se zaudim, da zaboravim, da se zabrinem: ako je s vanjske strane to da me neprestano dolaze gledati, da me za veeru stepenicama sputaju dolje i da mi, evo sad, dolaze ljubiti ruku, to li je s nutarnje strane, pitam 3U se ponekad. Moje srce koje neprestano kuca, misli poput papirnatih brodova na vodi tekuici, i to jo? udna stvar! Ponekad se u polusnu, u tami, zbunim, pa se prepustim ugodnome nemiru: kao da sam preokrenuta: to je bilo unutra, sad je vani, a ono izvanjsko sad je unutra, a ja u tami ne mogu raspoznati koja sam od tih dviju strana. Ruku pruim tiho kao maka pa upalim svjetlo, dotiem hladne eljezne ipke kreveta pa se pokuavam snai, ali me hladno eljezo ponese i spusti u hladnu zimsku no: gdje sam? Mislim da ovjek ponekad ak ni to ne moe znati. Znai, ako ovjek koji je sedamdeset godina proivio u istoj kui ak ni u to nije siguran, ja i opet zakljuujem kako ta stvar koja se zove ivot i za koju mislimo da je troimo kako nam volja, mislim i zakljuujem da je ta stvar udna i nerazumljiva i nitko ak ni za svoj ivot ne moe znati zato je protekao tako kako je protekao. Samo gleda i eka i dok on - a da nitko ne zna zato - ide malo na jednu, malo na drugu stranu, ti razbija glavu niui mnoge misli o tome na koju e stranu i dok se tako bavi tim udnim mislima koje nisu ni krive ni prave, a pogotovo nisu konane, putovanje zavri: gotovo je, Fatma, hajde izlazi! Prvo spustim jednu, pa drugu nogu, i iziem iz koije. Zakoraknem jednom-dvaput, pa se okrenem i pogledam koiju. Je li to bila ta stvar koja nas je vozala drmusajui nas? Jest, kau. Kad dode kraj, ja u znai tako misliti: to je bilo to, nita ja nisam shvatila, ali bih voljela iznova poeti. Samo - to ne moe! Hajde sad, rei e, sad smo ovdje, s druge strane, ne moe ponovno sjesti u nju, ne moe krenuti ispoetka. I kad koija pucne biem i krene sa svojim konjima, ja gledam za njima i poelim zaplakati: znai ne mogu opet krenuti, majko, znai nema jo jednom! Ali kasnije uporno
Page 294 / 301

mislim kako bi ovjek morao moi iznova poeti, jednako kao to mislim i da bi djevojica, ukoliko to eli, cijeli ivot morala moi ostati bezgrena djevojica, mrmljam kako bi ovjek morao dobiti priliku poeti sa svime iznova. I tad se sjetim onih knjiga koje su mi itale Nigan, Turkan i ukran, sjetim se kako sam se s majkom vratila koijom, pa se razvedrim od lijepe sjete: toga me jutra majka bila odvela ukru-pai i njegovima, a prije nego to me kod njih ostavila, u koiji mi je, kao i inae, rekla ovako: sluaj, Fatma, kad predveer doem po tebe, nemoj da bi se sluajno opet rasplakala, je li jasno, inae nikada vie neemo ii k njima. Samo - ja sam jako brzo zaboravila da mi je majka tako rekla: dok sam se cijeloga dana igrala s Nigan, Turkan i ukran, dok sam ih zadivljeno gledala mislei koliko su pametnije i ljepe od mene, zaboravila sam da mi je majka tako rekla, jer su tako lijepo svirale klavir i tako lijepo oponaale epavoga koijaa i Ajvaza, a kasnije ak i svoga oca; ja sam se zaudila i tek sam se kasnije ohrabrila da se nasmijem kao i one; a popodne su recitirale, bile su u Francuskoj, znaju i francuski, ali su na kraju, kako su svaki put inile, izvadile i jednu knjigu na turskom pa su je itale naglas putajui da ta prevedena knjiga ide od ruke do ruke. Tako je lijepo bilo sluati tu knjigu, da sam ja zaboravila da mi je majka ono bila rekla, i kad sam je najednom ugledala pred sobom, shvatila sam da je vrijeme povratka te sam se gorko rasplakala, a majka me je tad strogo pogledala, ali ja se nisam sjeala to smo se toga jutra u koiji bile dogovorile, i k tome sam plakala ne samo zato to se moram vratiti kui, nego i stoga to me majka strogo gledala. Tad mi se saalila majka ukran, Nigan i Turkan pa je rekla: hajde, djevojke, donesite joj bombona, i dok je majka ponavljala: oprostite, molim vas, tako me je sram, njihova joj je majka odgovarala: ta ne brinite, nije to nita. Uto je stigla Nigan i pruila mi bombone u srebrnoj bombonijeri i dok su me svi gledali oekujui da u napokon zautjeti, nisam uzela bombona, nego sam rekla: neu to nego ono, nato su svi pitali: a to to eli, a moja me majka korila: dosta je bilo, Fatma! Ali ja sam odjednom skupila svu hrabrost i rekla: onu knjigu, ali kako od plaa nisam mogla objasniti koju knjigu elim, ukran je s majinim doputenjem otila i donijela knjige, a moja je
Page 295 / 301

majka tad rekla: molit u lijepo, nisu te knjige za nju, uz to, ona ak i ne voli itati, a ja sam krajikom oka gledala knjige: bili su tu Monte Cristo, Xavier de Montepin i Paul de Kock, ali ja sam eljela Pripovjetku o Robinzonu koju su mi toga popodneva itali. Upitala sam mogu li je uzeti, i dok je majka opet propadala u zemlju od stida, njihova je majka rekla: dobro, keri, moe biti kod tebe, ali nemoj je izgubiti, to je ukru-paina knjiga. Tad sam uutjela te se s knjigom u ruci posluno zavukla u koiju i sjela. Na povratku kui, bojala sam se pogledati u lice majci koja je sjedila nasuprot meni: moje oi, crvene od plaa, gledale su put koji je koija za sobom ostavljala i prozore ukru-paina konaka koji se jo uvijek nazirao kad je majka odjednom viknula da sam razmaena djevojica. Toliko se rasrdila da se nikako nije mogla smiriti: nakon to je jo neko vrijeme gunala, zakljuila je kako sljedeega tjedna neu ii u ukru-pain konak. Tad sam, pogledavi je u lice, pomislila kako je to rekla samo da me rasplae, jer bi me inae takve rijei rasplakale, ali sad nisam plakala. Osjeala sam, naime, udnu radost i spokoj, obuzeo me spokoj iji sam razlog otkrila mnogo kasnije, leei ovdje u ovom krevetu: mnogo kasnije, shvatila sam da je to bilo zbog knjige koju sam drala u rukama; gledala sam njezine korice i mislila: neto iz nje toga su mi dana redom proitale Nigan, Turkan i ukran; nisam sve razumjela, uinilo mi se da je ta knjiga zamrena, ali sam svejedno razumjela neke dogaaje: jedan je Englez, jer mu je brod potonuo, godinama posve sam ivio na nekom pustom otoku, ne, nije bio posve sam jer je imao i slugu kojega je naao mnogo godina kasnije, ali je svejedno to bilo veoma neobino. Jako je bilo neobino razmiljati o tome ovjeku koji je godinama ivio posve sam, da nikoga drugog nije vidio, ali, kako se koija njihala, bilo mi je jasno da to nije sve, da postoji jo neto zbog ega sam spokojna. Ni majka se vie nije mrtila na mene, i kroz prozor sam gledala ne prema naprijed, nego onako kako sam najvie voljela: okrenula sam se i gledala unazad, ne vie u ukru-pain konak, jer se njega vie i nije moglo vidjeti, nego u put koji smo za sobom ostavljali, gledala sam u prolost o kojoj je tako lijepo razmiljati, ali najljepe je bilo to to sam slutila da u zbog knjige koju sam drala u rukama tu zbrkanu prolost moda moi
Page 296 / 301

ponovno proivjeti. Moda e moji nestrpljivi i tvrdoglavi pogledi kod kue uzalud lutati po nerazumljivim stranicama, ali dok ih budem razgledala, sjeat u se ukru-paine kue u koju sljedeega tjedna neu moi ii i svega to smo u toj kui radili.Jer, kao to sam mislila mnogo kasnije, leei ovdje u ovom krevetu: u pravome ivotu ne moe iznova krenuti na to jedno i jedino putovanje koijom, ali ako ima kakvu knjigu, koliko god da je nejasna i zamrena, kad ta knjiga zavri, moe - da bi bolje razumio sve nejasnoe i ivot - moe se, ako eli, vratiti na poetak pa tu knjigu ponovno proitati, tako je, nije li tako, Fatma? 1980-1983.

BILJEKE 1. Uskudar (Uskudar) je istanbulska etvrt. 2. Sinop je grad u Turskoj, na obali Crnoga mora. 3. Tur.: ittihatftlar, prema: Ittibat ve Terakki, udruenju koje se na hrvatski prevodi kao Jedinstvo i napredak. 4. Tuzla je najjuniji istanbulski okrug, s azijske strane grada. 5. Prema tur. ulkucu. Tako su u Turskoj nazivani pristalice radikalno nacionalistikih stranaka. 6. Ime automobila turske proizvodnje. 7. Raunanje vremena prema lunarnom kalendaru, kad je dan poinjao zalaskom Sunca. 8. Crni kamen. 9. Hrvatski ekvivalent ovoga prezimena bio bi Darvinovi. 10. Prema islamskom pravu, mukarac je enu mogao otpustiti tako da tri puta zaredom kae brakorazvodnu formulu "Putam te'! 11. Tur. Dogan - onaj koji raa, koji ima potomstvo. 12. Kapaliarija je najglasovitija natkrivena trnica u Istanbulu. 13. Babiali je dio grada u europskom dijelu Istanbula gdje su se nekada nalazile novinske i izdavake kue; onodobno glavno okupljalite intelektualne svite. 14. etvrt u europskom dijelu Istanbula. 15. Bejoglu je ugledna kozmopolitska etvrt u europskom dijelu
Page 297 / 301

Istanbula. 16. Stihovi divanskoga pjesnika Fuzulija. 17. Cigarete. 18. Pinar je poznati turski proizvoa mlijeka. 19. Kompot koji se pravi na dan 10. muharema od svakovrsnog voa i zrnevlja. 20. Znanje se na turskom kae bilgi. 21. U starijem turskom "stara kua" glasila bi "eski dar" Evlija elebija pukom etimologijom pokuava otkriti porijeklo imena Uskudar. 22. Smrt se na turskom kae bluni.

RJENIK TURCIZAMA aferim uzvik Bravo! ajan uglednik; pripadnik mjesne oligarhije ajet stavak, ulomak ili reenica iz Kur'ana ajran mlijeni napitak slian kefiru aka najsitniji osmanski srebrni novac aman uzvik Milost! amida stric amin amen bakal, bakalin trgovac na malo (ivenim namirnicama) bakalnica malena trgovina ivenim namirnicama beg plemika titula u Osmanskom carstvu; visoki vojni ili civilni dostojanstvenik; gospodin, gospodar berber brija bojadija zanatlija koji se bavi bojenjem ador ator akija depni no arav plahta arija trnica, dio naselja u kojemu se odvija trgovaki i drutveni ivot orba gusta juha defter popis, registar dervi islamski redovnik, sljedbenik nekog od mistinih redova divanska knjievnost knjievno stvaralatvo uenih krugova u okviru Osmanskoga Carstva, nastalo pod utjecajem islamske kulture doksat izboeno mjesto na proelju kue s prozorima na tri strane doner mesni specijalitet donerdinica ugostiteljska radnja u kojoj se prodaje doner dehennem pakao
Page 298 / 301

demazijel-evel peti mjesec muslimanskoga kalendara denaza muslimanski pogrebni obred dennet raj din nevidljivo duhovno bie, dobar ili zao demon duz dio Kur'ana; Kur'an ima 30 duzova efendija gospodin, gospodar ejvala zbogom!; hvala! emin opunomoenik u dravnoj upravi Fatiha ime prve sure (poglavlja) Kur'ana. Fatiha se ui (moli) kao molitva za duu umrlih. jerman sultanov ukaz gazel lirska pjesma od najmanje pet dvostiha gozleme specijalitet od tijesta s nadjevom hamamdija upravitelj ili vlasnik hamama, javne kupelji han drumska krma; konaite hidra seoba Muhamedova iz Meke u Medinu, polazna toka islamskoga kalendara (622. g.n.e.) Iblis Sotona iftar ramazanska veera u prvi sumrak kojom se prekida dnevni post inallah fraza Ako Allah da jok ne jorgan poplun kadaijslastica od peenih tankih vlakana tijesta prelivenih ukuhanim eerom kadiluk podruje nadlenosti kadije, erijatskog suca kajmakam upravitelj administrativnog okruga unutar jedne pokrajine kajsija marelica karavansaraj svratiste za odmor karavana, konaite kasaba gradi kasap mesar kaar sir kentalizam ideoloki pravac koji nasljeduje i pronosi ideje Kemala Atatiirka, koje se mogu saeti u tzv. 6 naela: republikanizam, nacionalizam, laicizam, populizam, etatizam i revolucionarni reformizam. kepija velika lica s dugom drkom konak zgrada valije ili kojeg drugog visokog upravnog ili vojnog zapovjednika; bolja kua, kua uglednog domaina kujundzija z\axzv lahmadun jelo od tijesta mahala gradska etvrt maallah rije divljenja i odobravanja mehana krma meza zakuska koja se uzima uz rakiju minaret visoki, vitki toranj damije s kojega mujezin vjernike poziva na molitvu ("ui ezan") miralaj spahijski pukovnik u
Page 299 / 301

pokrajinskoj vojsci mosur uplji drveni valji na koji se namotava konac ili tanka ica namaz muslimanska molitva koja se obavlja pet puta na dan, u odreeno doba dana nian nadgrobni kamen oturtma vrsta jela od raznog povra i mljevenog mesa padiah car, vladar paa plemika titula; general rahmetli pokojni ramazan deveti mjesec islamskog kalendara, mjesec velikog posta redep sedmi mjesec muslimanskoga kalendara revanija vrsta slatkog jela araj dvor, palaa seija uzdignuto sjedite od dasaka, du zida, pokriveno ilimom sidil protokol erijatskog suda simit pecivo sa sezamom spahija konjanik provincijske vojske nagraen timarom sura jedno od 114 poglavlja Kurana aban osmi mjesec muslimanskoga kalendara ejh starjeina nekog dervikog reda i tekije ejtan Sotona erbe, erbet slatki bezalkoholni napitak erefa prostor na damijskom minaretu u obliku krunoga balkona, s kojega mujezin poziva na molitvu erijat islamski vjerozakon ilte tanki madrac kembe-orba orba od iznutrica tabut mrtvaki koveg kod muslimana tahmis pjesnika vrsta nastala dodavanjem stihova drugoga pjesnika na vlastite stihove tapija javna isprava o vlasnikom pravu na nekretninu tekija derviki samostan tespih muslimanska brojanica timar nadarbina, leno; veinom za podmirenje provincijske konjice, spahija turlija jelo od mesa i povra turudija onaj tko pravi i prodaje turiju, ukiseljeno voe ili povre vakuf zaklada vala doista, zaista, bogami valija guverner pokrajine zekat milostinja koju je obavezan davati svaki imuniji musliman svake godine zijamet velika nadarbina, prije svega za podmirenje srednjega vojnog komandnog kadra zilhide dvanaesti mjesec muslimanskoga kalendara
Page 300 / 301

Page 301 / 301