STEFAN IE ZVVEIG ...ali snovi ostadoe u Africi Naslov izvornika: Stefanie Zweig: "...

doch die Traume blieben in Afrika" 1998 by LANGEN MULLER in der F. A. Herbig Verlagsbuchhandlung GmbH, Munchen Prevela s njemakog: ONJA BUDAK Nakladnik: Naklada Fran i Katarina Zrinska Zagreb, Palmotieva 60 1999. Za nakladnika: Daroslav Mujai Urednica: Blaenka Mujai Korektura: Blaenka Mujai Grafika priprema:MAS dizajn, Zagreb Tisak: Tiskara Rijeka CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb UDK 821.112.2-31.163.42 ZWEIG, Stefanie ...Ali snovi ostadoe u Africi / Stefanie Zweig; prevela s njemakog onja Budak. Zagreb: Naklada Fran: Katarina Zrinska, 1999. - 299 str.; 21,5 cm Prijevod djela: Doch die Traume bleiben in Afrika. ISBN 953-6750-00-7 (Naklada Fran) 990211048 ^Wr STEFANIE ZVVEIG ...ali snovi ostadoe u Africi NAKLADA U Africi srca ne bi trebala srasti, poput stabala ije se korijenje susree. Ona umiru, ako se razdvoje. 1 Doktor Paul Merkel, ulica Savignv 17 - govorio je on. Dok je slovkao ime ulice i ponavljao svoje, govorio je tako glasno kao da je od nekog znaaja za njegovu budunost to to neka nepoznata ena uz jezero Titi pravilno zapisuje njegove podatke. Merkel osjeti kako mu napetost pomalo poputa, mogao se ak nasmijeiti fotografiji svoje ene. Ukoliko ga hrabrost ne napusti ili u posljednji trenutak ipak ne pobijede njegovi osjeaji odgovornosti i svakod-nevnosti, vjerojatno u ovom ivotu nee ugledati jezero Titi, niti e ikada upoznati enu s druge strane ice koja je govorila rutiniranim optimizmom svojim vedrim germanskim glasom. Posloi etiri kemijske olovke u paralelogram pa zadovoljno ustanovi da njegova ruka pri tome ne dre. Merkela je zabavljala pomisao da je upravo uinio prvi korak na putu s kojeg nije bilo povratka. Njegova slabost prema jednosmjernim ulicama potjecala je iz doba kad je za svoju kornjau kuhaom kopao rovove u vlanom pijesku rijenog korita. Svi su oni zavravali u slijepim ulicama. Dok je crtao lica s napadno velikim zubima i kovrastom kosom, drao je slualicu daleko od uha. Smetala ga je profesionalna ivahnost ene, smetalo mu je to to se

zvala Buerkeli poput neke njegove osobito dosadne stranke, pa njezina tvrdnja daje Paulova odluka osobito originalna jer se kao pedesetgodinjak namjeravao podvrgnuti etve-rotjednom lijeenju. Gospoda Buerkeli bila je profesorova tajnica. Njegov su sanatorij oglaavali u nedjeljnim novinama. Ispriala mu je sve o kui, raspitujui se jednako tako opirno o njegovom zdravlju i zdravstvenom osiguranju. On je nevoljko trljao elo. U uobiajenim okolnostima raspitivanje o mogunostima plaanja njegova osiguranja i ne bi ga toliko smetalo. Ali ipak je oekivao neki snaniji odjek koji je trebalo izazvati ivotopisno opisivanje izgubljene ivotne radosti i njegova prenaporna rada. Ipak je govorio samom sebi da bi bio besmisleni gubitak ivaca dopusti li osjeajima da ovladaju njime, pa je ostao pristojan. Jo uvijek mu bijae lako podvri se onoj logici koja mu uskoro vie nee biti potrebna, jednako kao ni aktovka i odjea. Najvanije bijae samo to da u idua etiri tjedna ne poini pogreke. Onog dana kad se sazna da doktor Paul Merkel nije stigao na jezero Titi, morali bi svi kojima je neto znaio, prije svega njegov sin, njegov suradnik, a osobito Cornelia, pomisliti da je on ozbiljno namjeravao poi na lijeenje. Merkelu bijae ugodno to je ve i sam poeo vjerovati u svoju priu. Dobro raspoloeno govorio je o hladnom i vlanom sijenju u velegradu, sklonosti suvremena ovjeka da se preda postboinim depresijama, te o osobitoj djelotvornosti lijeenja zimi. Kad je razgovor zastao, ponudio je da e dio trokova platiti unaprijed. Gospoda Buerkeli je to odbila pitajui s olakanjem za datum njegova dolaska. Merkel je brzo proraunao vrijeme potrebno za cijepljenje protiv malarije, narudbu avionskih karata, te obavljanje potrebnih poslova oko kue. Trenutak je razmiljao o tome za to mu je uope vano hoe li se razboljeti od malarije ili nee, pa odmahne glavom. Odlui da e se kasnije pozabaviti svojim tako proturjenim osjeajima. Objasni gospodi Buerkeli da zbog neodgodivih obveza moe otputovati za tri tjedna. Bijae dobro to je mogao odrediti datum pa se osjeao tako slobodno kao u rijetkim trenucima sree kad bi mu uspijevalo iuljati se iz stvarnosti. U takvim trenucima ne bi zapaao Cornelijino prisustvo. Postao je pomalo neoprezniji, dopustivi da njegove misli odlutaju u budunost - i odve naglo, a da ne bi izmijenio boju svog glasa - te je ve vidio crvenu, prasnu zemlju pod niskim granama akacija. Prvo se sjetio tonske kulise koja je odgovarala tom prizoru, a tek potom je uo glas gospode Buerkeli koja se poela na iroko raspitivati. - Ne! - ispravi je on. - Nisam lijenik, ve odvjetnik. Zasigurno znate za odvjetnike koji se osjeaju dobro samo kad mogu nekoga tuiti. Markel ovlai usne i prestane crtati kako bi se srdano nasmijao zajedno s gospodom Buerkeli. Nije bilo sumnje da nikada nije ula tu staru alu o odvjetnikoj potrebi utuivanja. - Imate smisla za humor - laskao joj je. Sada se opet potpuno posvetio stvari, raspitivao se o tome kako je kua ureena, ima li parkiralite i kakve su mogunosti rekreacije bude li imao slobodnog vremena. Zanimalo gaje i kakva e mu garderoba biti potrebna. Odmah e izjuriti iz ureda i kupiti svoju prvu odjeu za jogging, alio se. Zelenu. Poput nade. Ta mu se ala priini i odve banalnom. Pomisli da bi trebao razgovarati o bitnijim stvarima pa se nakalje u nelagodi. Ne znajui to bi, poe listati po papirima pa nacrta novo lice, mnogo ljubaznije od onih ranijih. Napokon je ipak postavio pitanje za koje je vjerovao da bi odgovaralo njegovim potrebama.

- Ne, u bolesnikim sobama nema faksa - odgovori gospoda Buerkeli vrlo odluno, stoje naljutilo Merkela koji iz poslovnih razloga nikada nije volio odbijajue odgovore. - I telefoni su doputeni samo iz terapeutskih razloga. Gospodin profesor eli svoje pacijente potpuno odvojiti od svih obveza. - Zanimljivo - promrmlja Merkel - u zatvoru to nazivaju zabranom kontakata. Mislio je da taj odgovor potpuno odgovara odvjetniku pa je zadovoljno kimnuo dok je govorio. Prisjeti se da ga je sudbina upravo bogato nada-rila. - Gospodine doktore, nemojte to rei - prekori ga gospoda Buerkeli. Nastojei ga smiriti ukaza mu na to da je upravo preoptereenim ljudima potreban svijet bez uzbuenja to ih prua suvremeno drutvo. Ako se iznenadila da je Merkel odgovorio samo: Shvaam to!, nije mu to dala do znanja. - Bi li vam odgovarao dolazak prvog dana veljae? Merkel izvadi iz ladice red letenja pa odgovori: 10 - Trei bi mi bio miliji. - Tri je i moja sretna brojka - nasmije se gospoda Buerkeli. - Raduje me to u vas osobno upoznati. - Prerano se raduje! - uzdahne Merkel nakon to je spustio slualicu. Zadovoljno sloi papir s pet nacrtanih glava. Posljednja bijae u boji, a oko vrata je imala srebrnu ogrlicu i pokazivala je red velikih zubi. Merkel prvo iz paralelograma sloi trokut, a zatim kemijske olovke spremi u dra sa slikom Nefretete koji mu je Cornelia poklonila za pedeseti roendan. Stresao bi se svaki put kad bi ga pogledao. Nakon to je ustao osjeti pritisak medu ramenima. To mu je govorilo da se nalazi tek na poetku svog puta. Iznutra je zakljuao vrata i bacio se na stolicu. Nije mogao zaustaviti divljanje slika. Jednom je bio dijete, a jednom starac, i uvijek su ga muile elje, snovi, iluzije i magija koja je ubijala njegovu savjest. Kada je zapoeo taj ludi bijeg iz svakodnevice? Zato? Kada? Ne, to bijae putovanje na koje se spremao. Dobro je to znao i to ve odavno. Paul Merkel se spremao krenuti na safari. Sada mu vie nije bilo teko zaroniti u sjeanja; i preesto je trao tim putem osjeajui sunce na koi i spaljenu travu pod nogama. Sluao je bubnjanje afrike kie i glasove noi. Bilo je to prostranstvo u kojem su opasnost i mir bili poput brata i sestre, vrsto ga obgrlivi. Pria koju e moi dovriti tek kad postane mukarac i napie posljednje poglavlje, zapoela je dva tjedna nakon njegovog esnaestog roendana. Bijae to njegov posljednji dan u Africi. Paul je sjedio u drutvu Kamaua na panju cedra. Vidjeli su kad ga je sruila 11 oluja. Sada su promatrali vatrenu kuglu sunca - stari pokus hrabrosti iz djetinjstva. Onaj koji je prvi skrenuo pogled jer ga je sunce zaslijepilo, bijae gubitnik. Kamau je u to vrijeme bio vii i snaniji od Paula, ali tek od prije kratkog vremena znao je sve bolje i mnogo ranije. - Kwaheri - nasmijao se Paul kad je sunce obasjalo nebo. - Moje su oi jo otvorene. - Sunce e se sutra opet vratiti - rugao se Kamau - njemu moe rei kwaheri. - Zato to govori? Zato to govori danas? - zaurlao je Paul, bijesom pobijeenog. Zato to govori kad ja moram otii? Kvvaheri bijae oduvijek dobra rije, njena poput jutarnje rose, ali ipak i otra poput none hladnoe. Kwaheri su govorili ljudi koji su znali da e se ponovno sresti. Ali onaj koji se zauvijek opratao, nije vie govorio, ve je samo gutao zrak. - Putujem daleko, ali u se opet vratiti - apnuo je Paul.

- Zato govori tako tiho? Vratit e se istom kad ostari i bude morao umrijeti. Zar to ne zna? - Ostavit u svoju glavu ovdje. - U tom sluaju danas jo ne smije rei kwaheri. - Opet u doi! - zavikne Paul. Radovao se zvuku svog glasa, ali Kamau se nasmijao poput akala koji jo nikada nije bezuspjeno krenuo u lov. Kad god bi se Merkel, nakon mnogo godina saznanja, a i u poetku svoje krize, sjetio tog razgovora posljednjeg dana, spustio bi obeshrabreno tada jo uzdignutu ruku. On nije nita znao, a Kamau sve. Nije vie postojao njegov svijet ogrijan suncem Samburua i 12 oslikan vjetrom boja koje su umirale prije nego to su zablistale. Zatvorena bijae iroka, suha dolina sa svojim crnim noima, svijetlim grmovima i tamnookim impalama. Nikada nije zaboravio blag pogled tih ljubljenih ivotinja, zamah njihovih draesnih rogova, te zvukove kopita po mekom tlu. - Kako si se mogao naviknuti na njemaku hladnou, na ovdanje ljude i na tu kulturu, kako si se mogao pomiriti s tako razliitim ivotom? - Morao sam - govorio je Paul Merkel. - Sa esnaest godina ovjek nema slobodu odluivanja. Osobito ne u Africi. Moj je otac bio inenjer. Njegova ga je tvrtka pozvala natrag. Morali smo se vratiti. Pitanja i odgovori nikada se nisu mijenjali, niti u koli, a niti za vrijeme studija. Tijekom vremena su, meutim, postajali sve rjei pa su ak i prestali boljeti. Cornelia, kojoj je Paul priao to je manje mogue o svojoj afrikoj prolosti i enjama, pouen iskustvom svog prvog braka, ipak je neto naslutila. - Ponekad me gleda tako da mi se ini da me uope ne vidi, - alila se. On bi najee uzdahnuo kad bi Cornelia to govorila, slutei krizu svog braka. Odviknuo se sluati svoju enu. Postojala su i druga vremena. Osobito nakon smrti njegovih roditelja, kad vie nije imao s kime prizivati sjeanja na zatitniki ar Afrike. Tad bi Merkel, u trenucima kad je bio zadovoljan, pomiljao da se naviknuo na Njemaku, na Europu s njezinom bezbojnou, tjesnoom i monotonijom. Da se priviknuo na ljude koji se rijetko smiju, a ni on sam se vie nije smijao. Poetak 13 zaposlenja, neoekivano brz uspjeh, brak s Annom, roenje sina, kratka opijenost skladnou i mladou, dugo buenje i bol razvoda kojeg usprkos svemu to se zbilo nije elio, prualo mu je malo vremena za razmiljanje. Zatim, nakon to se ponovno oenio i stekao ravnoteu due, rodila se mrnja prema njegovom poslu. Paul Merkel, za kojeg su ljudi vjerovali da se nalaze u najboljim rukama, koji je uvijek bio prijazan i ponosan na svoj uspjeh, iznenada se poeo mijenjati. Isprva su mu albe i brige njegovih klijenta bile samo dosadne. Ali potom ga je sve vie poeo muiti osjeaj neraspoloenja, tako suprotan njegovoj revnosti. Napokon ga je obuzela neka tuga koja gaje tjerala u apatiju. Nije vie elio sluati svae koje su mu iznosili njegovi klijenti. Nije vie bio sposoban pokazivati zanimanje za njih. Ve ga je odavno smetalo kad bi gotovo svi oni govorili: Ne radi se samo o mom pravu, ve o principu. Postajao je agresivan kad bi to ljudi poeli iznositi pa je sve snanije zamiljao da e ponovno pronai samog sebe tek kada pobjegne od te omrznute reenice, od tih svadljivih sveznalica koji bi poeli govoriti o "pravu, im bi se samo pogledali u zrcalo. Kad je gospodin Blumenstein, dva puta osuivan zbog prevare, poeo mudrovati o principima iako se radilo samo o dva krivo poloena kamena na njegovoj terasi, Merkel je izgubio svaku mjeru. Opasno mirno, poput zmije, rekao je: Gubite se do vraga! Vai me problemi ne zanimaju! Odmah se ispriao,

pokuavajui kasnije potisnuti taj dogaaj, vjerujui i sam da je za to bio kriv poetak gripe i da ga je ona natjerala na taj ispad. Ali iz klijajueg usjeva razvila se bogata etva. Merkel se osjeao star i bijedan. 14 Stidio se svog depresivnog raspoloenja i slabosti koja gaje sputavala. Doktor Paul Merkel, s doktorskim ispitom i izuzetnom karijerom zbog koje su mu mnogi zavidali, uope vie nije imao elju da slua ljude, a niti namjeru da, ijedan dan due nego li je to potrebno, razglaba o pravnim problemima i trai dokaze za bezrazlone tvrdnje. Bilo mu je teko jutrom zapoinjati dan, a naveer se iscrpljen vraao kui, tako da nije mogao jesti ni govoriti. Preostao mu je samo osjeaj promaenosti i tinjajui plamen nemirnih snova. Previe vas mue kria ustanovio je ortoped. Internist, pak, prepisao mu je mnotvo lijekova od kojih mu niti jedan nije pomagao. Neki prijatelj lijenik za ivce i - hvala nebesima! - Cornelia, savjetovali su mu da krene na lijeenje u neko ljeilite. Pacijent se branio na uobiajeni nain ovjeka koji govori o poslu i obvezama. Svi su mu vjerovali da ne eli promjene. I on je jo neko vrijeme vjerovao u svoj osjeaj odgovornosti i rano steene sposobnosti da se pomiri ne pitajui za razlog, ali sve bi ee zanijemio u razgovoru, a ostajao bi gluh i kad bi ga njegov razum upozoravao na opasnost safarija u koji se uputao u mislima. Tad bi se Merkel izvukao iz koe to ve tako dugo nije bila njegova pa bi potrao kroz visoku travu koja bi upijala rosu vjene mladosti prije izlaza sunca. - Mrmlja tako udne stvari u snu - rekla je Cornelia nakon one veeri, kad su prvi put razgovarali o ljeilitu uz jezero Titi. - Govorim svahili kad sam sam sa sobom. - Varati znam i samu sebe. 15 On se trudio ostati barem korektan. Kako bi ba Cornelia mogla shvatiti da on jo uvijek teno govori svahili i da je godinama s velikim arom traio rijei koje je izgubio? Ta on sam se pobrinuo da njegova ena nita ne sazna o ljudima koji su ga voljeli i obiljeili. Kako bi onda mogla osjetiti sve ono to mui njezinog mua? Telefon zazvoni. Jo prije nego je dignuo slualicu znao je da je to Cornelia. Prije nego se javio, nastojao je ostati miran koliko je to bilo mogue. Samo su nju spajali s njime kad su vrata bila zakljuana. Zamijenila je oprez dugo oenjenog ovjeka s enjom pa bi Merkela prekidala uvijek kad je bio najbolje raspoloen. - Cheri, jesi li telefonirao u Schwarzwald? Pogledao je sliku u srebrnom okviru i opomenuo se da bude strpljiv. - Jesi li? Cornelia je tek nedavno poela Paula zvati Cheri, tek od petog sata francuskog jezika za poetnike. Isprva Paul nije vjerovao da e ona ostvariti tako dugo najavljivanu odluku da krene u narodno sveuilite. Nije je nikada ohrabrivao niti je hvalio. Ponovno osjeti teret savjesti jer je Cornelia morala plaati za ono to mu je nanijela Anna. Ali smatrao je pozitivnim za svoje trenutano stanje stoje ona jo uvijek izgovarala Cheri kao Sherrv pa se nije naljutio kao inae. - Telefonirao sam - priao je, sretan to je to mogao normalno izgovoriti. - Ali ima neto to mi se ne svia. -to? - Nema faksa, nema telefona. Oni ele svoje pacijente potpuno odvojiti od poznate okoline. Kako bi to bilo mogue? 16

- Mislim da je to sjajno. Uvijek se ponovno uje kako ljudima koristi potpuno se iskljuiti. Gospoda Kretschmar priala je da se njezin mu nakon takvog lijeenja preporodio. I on je bio u Schwarzwaldu. U vrlo skupom sanatoriju. - Cornelia, mudro si dijete! - govorio je Merkel. - Druge bi se ene plaile da e njihov mu krenuti krivim putem, ukoliko ne bi bio pod stalnim nadzorom. Priini mu se kao daje lovac koji se odve oslonio na svoju pamet, a premalo na onu svog plijena. Kratak trenutak, tjeran grinjom savjesti i kajanjem, poeli da njegova ena otkrije trag kojeg je upravo poloio. Ali ona se samo nasmijala i rekla: Glupane! i spustila slualicu. Zamislio je kako je Cornelia odmahnula glavom tako da se njezina lijepa kosa zatalasala na ramenima. Iznenada pone eznuti za njezinom toplinom, mladou i dobrodunou. Merkelu ne bijae drago to je dopustio da ga to dirne. Otkako je poeo rjee eznuti za njenou, izgubio je povjerenje u blagost koja mu je neko bila prirodna. Nije bilo dobro sumnjati u razum i karakter, kad bi dua posi-jedila prije od kose. Kao i uvijek kad bi ga obuzimao osjeaj osame, poele su na njega navaljivati neeljene slike. Jedna je tako vrsto prodrla u njegove osjeaje daje poput djeteta stavio ruke pred oi i zajauknuo. Mbua se vratio. Veliki smei pas snanih apa, najpametniji iz svog legla. U starosti izgubio je njuh pa je natjerao vodenog konja u nabujalu rijeku. Mbua se utopio, a vodeni je konj ivio jo mnogo godina. Merkel je jo jednom proivio ok zbog smrti svog ivotnog suputnika kojega nije uspio upozoriti, niti spasiti. Ve se godinama nije sjetio Mbua, pa mu se inilo 17 simbolinim daje to uinio upravo u trenutku kad se i sam spremao na luaki skok onih koji su odreeni da umru. Nakon nekog vremena, koje se inilo muno dugim, uspjelo mu se otrgnuti od obale rijeke. Odluno se posvetio praktinom razmiljanju o svom poloaju. Zamislio je svoj ormar s odjeom pa se zapitao kakvu bi prtljagu trebao ponijeti, kako od zrane luke u Nairobiu najbre stii do sjevera Kenije, kako da platnene hlae i kaki koulje stavi u koveg, a da pri tom ne pobudi Cornelijinu sumnju, jer ona je vjerovala da odlazi u Schwarzwald. Nije ak ni znao gdje bi u sijenju uspio kupiti takve stvari. Tajnovitost koja e mu biti potrebna od tog trenutka inila mu se smijenom. U svakom sluaju, u to je bio siguran, za njegove pubertetske planove, za djetinjaste snove o ponovljivosti sree, nee biti dostatna snaga ostarjelog ovjeka koji vjeruje da vie nije sposoban ni za to, a zasigurno nema dovoljno mate da svojim laima uvjeri druge. Umalo to nije jo jednom telefonirao u sanatorij uz jezero Titi i otkazao svoju prijavu, ali sama pomisao da ponovno uje onaj pretjerano ljubazan glas kojem e morati objasniti iznenadnu promjenu odluke bijae mu i odve neugodna. Tjednima kasnije, kad vie nije bilo vano to je la a to istina, kad je bila vana samo sadanjost, Merkel je uvjerio samog sebe da je ve pruio ruku za slualicom, ali da je tada zauo Kamauov glasan smijeh. Kamau se esto rugao da su ruke koje dre knjige prepolagane, da bi u sluaju opasnosti mogle izvui no iz depa. Ne moe uhvatiti ni sjenu! zavikao je Kamau, kad bi se sunce spremalo progutati dan. Obojici je tada bilo trinaest 18 godina. Plavokosi Paul odlazio je na putovanja u drutvu Julesa Vernea pa je priao prijatelju, dok su doputali da im vrijeme poput pijeska curi kroz prste, o zaaranim balonima u vrtlogu leteih oblaka. Kamau s velikim oima koje bi za vrijeme opasnosti stiskao na nain maaka, nikada nije odbijao da ga rijei odnose u strane svjetove, ali je vjerovao samo u ono to je vidio.

- Nauio sam skakati preko vlastite sjene - promrmlja Merkel. Kad je izvukao snop novanica od tisuu maraka koje je skrivao u prologodinjem rokovniku, a drao ga u pretincu pisaeg stola, priini mu se da su mu mladost i sloboda na dohvat ruke. Deset minuta kasnije krenuo je u putniku agenciju. Ledena mu je kia rezala kou, ali on nije osjeao ni hladnou, a niti bol izmeu lopatica koja je jo za vrijeme razgovora s jezerom Titi budila u njemu slabost i boleivost. U izlogu neke trgovine cipelama ugledao je svoje lice pa poe crpiti snagu iz njega. Oi mu bijahu jasne. Ubrzo je zapazio da mu je korak vrst poput onog u ovjeka koji je upravo izgazio novu stazu. Pogleda svoje noge, nasmijeivi se zbog cipela podstavljenih krznom. Kad je dohvatio kvaku osjeti olakanje jer je dobro izabrao. ' Prepustio se sjeanju odabravi agenciju Cook. Prostor bijae ureen na nain staromodnih engleskih putnikih agencija. Nije tu bilo uobiajenih postera suncem opaljenih ljudi uz plavo more. Nije bilo ni fotografija sa safarija, punih stada zebri i lavova, koji su izgledali kao da im je frizer upravo napravio trajnu ondulaciju grive. Te je slike volio jednako tako malo kao i rije fotosafari. Predodba 19 Kenije kao raja za ivotinje bila mu je posve strana. Dvije mlade ene i jedan mukarac potpuno su se posvetili svojim kompjutorima. Na zidu je Merkel ugledao limenu plou koja je prikazivala parobrod iz tridesetih godina kako plovi plavosivim morem. Dim se iz crvenih dimnjaka dizao u oblake. Kao dijete crtao je takve slike. Dim i oblaci sviali su mu se jo uvijek. Sviala mu se i vitka crvenokosa ena sa sunanim pjegi-cama i zelenim oima. Dok je telefonirala esto se smijeila. Oigledno, nije dugo radila taj posao. Nije posjedovala onu profesionalnu ljubaznost i naglaenu strunost tog posla. Govorila je engleski s naglaskom koji je Merkel odmah prepoznao kao kotski. Prisjetio se svoje itanke iz treeg razreda s mnogobrojnim priama o vilama u kotskim umama. Sve su one imale zelene oi, bijahu vesele i spremne pomagati. Spavale su u ljubiastim posudama za cvijee, a danju su jahale na libelama. Zbunjen jer je na raskriju svog ivota lutao umom koju nikada ranije nije vidio, Merkel sjedne na praznu stolicu ispred crvenokose. Paljivo je sluao kako je priala o Shetlandima. Jednom se glasno nasmijala, a u oima joj se pojavio traak enje koju je on tako dobro poznavao. Zato sa sinom nikada nije razgovarao o Africi? Jens i on nisu uvijek bili tako strani kao sada. Merkel godinama nije razmiljao o Shetlandima. Pomalo razdraen, a ipak i ugodno oputen, pokuavao se sjetiti to je trebao znati o tim otocima. Nije toga bilo mnogo. Tad zapazi da mlada ena vie ne telefonira i da ga paljivo promatra. - Ne znate kamo elite otputovati? - zapita ga. 20 - Oprostite, sanjario sam. O Shetlandima! elim u Nairobi. Merkel poe razmiljati o bezbrojnim problemima. Nervozno je razmiljao to da odgovori kad mu zelena vila kotske ponudi fotosafari ili kupalini boravak u Mombasi. Ipak nije djelovala ni najmanje iznenaeno kad je zapitala: Samo Nairobi? - Samo Nairobi. - U redu! Kad elite odletjeti onamo, a kada natrag? - Samo onamo. Lice mu se ukoi kad je shvatio svoju pogreku. Niti jedan ovjek, koji je izgledao prosjeno poput njega, zabrinut i iskoritavan od ivota, nije rezervirao kartu samo za let iz Frankfurta u Nairobi. Ljudi poput njega odlazili su do jezera Titi gdje su ih

masirali. Merkel obrie znoj sa ela pa stisne zube. eljezni obru straha stisne mu grudi zahtijevajui raun za ono stoje namjeravao nanijeti ljudima koje je usprkos svemu volio i za koje je bio odgovoran. Prestraeno poe izmiljati sve mogue isprike za svoje udno ponaanje, ali nije uspio govoriti. elio je pobjei, kupiti odijelo za jogging i zamoliti Corneliu da mu spremi stvari za jezero Titi. Shvatio je da je bjegunac koji se spotaknuo na samom poetku. - To e biti skupo - upozori ga mlada ena. Sada vie nije izgledala poput vile, ve vie poput odlune uiteljice koja je ispod svakog njegovog sastavka napisala Odve mate. - teta - rekao je Merkel, ne znajui o emu govori. - Moete datum povratka ostaviti otvoren. Uz to imat ete mnogo potekoa bez povratne karte. Pri ulasku u zemlju povjerovat e da elite ostati tamo. Dobro poznam Nairobi. 21 - Hvala! - Merkel odahne. - Kako glupo da se toga nisam sjetio. Umoran sam od posla. Vjerojatno mislite da sam uasno glup. - Uope ne. Mnoge muterije misle samo na to kako e otputovati, a ne i kako e se vratiti. Naruila je zrakoplovnu kartu i iekujui kimnula Merkelu. Bijae mu neugodno pitati za hotel, ali napokon je to ipak uinio. - Povezani smo s New Stanlevjem. Odmah je vidio pred sobom kuu i ivahnu ulicu u kojoj se uzdizala i koja je mirisala po slatkom parfemu, istroenom ulju i znoju prosjaka. Taj je miris grizao njegovo sjeanje. Teka vrata su se okretala. Livrirani vratari, kojima pokoljenja pametnih direktora hotela nisu uspjela zbrisati topao smijeak pri susretu sa strancima, pokazivali su put u sjajno predvorje. Duboki naslonjai bijahu antracitno hladni. Na crnim stolovima uz kau stajale su srebrne pepeljare i boce. Merkel je vidio konobare u dugim bijelim haljama. Punili su iroke ae kockicama leda. Cuo je zveckanje i htio se nasmijati, ali nije vie znao svahili rije za led. A taje rije bila vana, ako je elio spasiti upravo ugaenu stazu. Trava je ve rasla visoko i gusto nad uskim putem, ali ovog puta nije smio dopustiti da ga glava prevari i uskrati mu tu sreu. Rije kao da ga je udarala dugim biem. Isprva je mirisao netavljenu kou, a tad su se sloila tri sloga. - Barafu - nasmijei se s olakanjem. - Je li to hotel? U Nairobiu? - Mislio sam - ree, udei se i sam to su ga grlo i jezik, posluali - hotel Norfolk. Postoji li jo? 22 - Da, bih li pogledala ima li tamo neto slobodno? Kako se sjetio Norfolka? Vidio je taj slavni hotel iz kolonijalnih vremena samo jednom kad je prestraeno uao u predvorje iza roditelja, ostavi bez rijei zbog divote pred sobom. Ali momak iz tog vremena jo je uvijek znao da su bugenvilije obojale bijeli zid hotela ljubiastom bojom. Bilo je to predivno, udesno cvijee zbog kojeg su oi za sva vremena udjele za sunanim bojama tropa. - elio bih stanovati u Norfolku. Mogu li tamo iznajmiti automobil? - Merkelov glas bijae vrst. I opet ga je iznenadilo uivanje u lai. - Zacijelo. Mogu se odmah raspitati. - Nije potrebno. To u srediti na licu mjesta.

kotska vila s bistrim zelenim oima rekla je na rastanku Kwaheri i nasmijeila se, jer se sjetila te strane rijei. Kad je osjetio pritisak kapaka, Merkel shvati da joj je namignuo. Kao u starom ivotu. Htio se nasmijati, ali se nije usudio. Ispred putnike agencije nalazila se telefonska govornica. Tako je odluno otvorio vrata kao daje planirao i taj korak. Dohvati slualicu i nazove broj svog sina. - Ne bi li imao volje iduih dana svratiti do mene? - zapita. - Neto se dogodilo? - prestrai se Jens. Merkel je mogao tono zamisliti kako je njegov sin odmahnuo glavom i stisnuo usne, da ne bi izjavio neto nepromiljeno. Vidio ga je kako sjedi ispred staklenog stola, vidio sliku iznad kaua, tu povrinu maglenosive tuge na bijelom zidu. Jens bijae jednako tako hladan kao i njegov stan. Otkako, zato? - Nita se nije dogodilo - odgovori. - Samo to stara 23 I gospoda ponekad imaju potrebu vidjeti to se dogaa s njihovim sinovima. Jens poe govoriti, pomalo podrugljivo (kako je to slutio njegov otac) trudei se da ostane pristojan, da iduih dana odlazi na put za svoju tvrtku. A priao je i o stresu koji je upravo ostao za njim. Tuio se zbog tereta posla, poetka gripe i zbog premalo privatnog ivota. - Ne brini - nastavio je Jens - ali ovog trenutka doista mogu misliti samo od danas do sutra. Vidjet emo se najkasnije prvog oujka. - Kako si se sjetio oujka? Tek je sijeanj. - Nisam jo nikada - govorio je njegov sin s laganim pred-bacivanjem u glasu zaboravio tvoj roendan. - Ne, to nisi! - potvrdi Merkel. - Zaboravi sve to! Bila je to samo moja iznenadna ideja. Govorio je samom sebi kako je bilo nedopustivo natovariti Jensu teret odluke koju je sam donio. A ipak je to pokuao. Njegovu savjest i odve je tjeila pomisao da bi jedna jedina sinovljeva ljubazna rije bila dostatna da oca pozove natrag. 2 Dan je slao svoje prve znakove. U daljini svaala su se dva majmuna, neka je ptica oduevljeno pozdravljala svjetlost. Dvije su make davale jednoglasne odgovore. S one strane vrata prema svijetu, razgovaralo je nekoliko mukaraca. Njihovi glasovi bijahu jasni, smijeh glasan i podrugljiv. Paulu Merkelu priinie se poznati ti dugi slogovi i duge stanke medu napadno kratkim reenicama. Ali tek to bi pokuao shvatiti smisao tog ivahnog razgovora, zarobila bi ga dungla rijei. uo je udne prie o enama koje nisu prekrivale noge i trbuh, izlaui kou suncu kao rtvu, a zbog ega je izgarao i njihov ponos. Uvijek ponovno spominjali su stare ljude koji su pokapali no u viskiju pa su ih poput hrpe mokrih pokrivaa odnosili u njihove krevete. Kad bi se posuili, prvim bi svjetlom dana, tvrdoglavo poput mladih magaraca, zahtijevali da ga pozdrave toplim ajem. Sto se dogodilo sa satom koji je sjao poput zlatnog mjeseca na nebu oienom munjom? Bjeao je bre od vremena. 25 Merkel je osjeao potrebu zapitati mukarce s druge strane vrata kamo jure satovi koji nisu obraali panju na minute i dane. elio im je ispriati da ima iskustva s gubitkom vremena, ali nije mogao dovoljno podignuti glavu kako bi odgurnuo kamen sa svog vrata. Uspjelo mu je samo odbaciti desnu ruku od tijela1, udarivi njome po nonom ormariu. Dodirnuo je au i prestraeno zauo kako krhotine udaraju po podu. Ali ni taj prodoran zvuk nije prekrio zvuk glasova koji su ga zarobili.

Kad bi Merkel utonuo u san i ubrzo se opet budio, nije mogao u svojoj svijesti odrediti mjesto tih dogaanja. Razmiljao je o tome ne bi li trebao prijaviti samog sebe to je au bacio na sat prekrivi time zakon vremena. Meutim, bijae prenaporno nai odgovarajue rijei u svezi s tim osjetljivim sluajem, a istovremeno toliko otvoriti oi da bi mogao procijeniti nastalu tetu. Bijae mu jasno da mora odmah neto poduzeti ili e propustiti rok. To mu se jo nikada u ivotu nije dogodilo. Bijesan to je njegova poslovna ast bila povrijeena, zaviknuo je na suca. Taj njegov uasnuti krik potpuno gaje probudio. Odluno je prvo izdahnuo, a zatim zijevnuo osjeajui novu snagu u udovima. Sjeo je uspravno. Ta kretnja bijae prebrza i presnana. Pozlilo mu je. Ali glava se osjeala slobodno. Merkel shvati da su oni mukarci na hodniku govorili polaganim, ritmikim svahilijem sjevera. Jo se uvijek osloboeno smijao kad su ga obuzela sjeanja poput vodopada koji se nou pretvara u led, a koga jutarnje sunce spaava. S istom takvom snagom vratili su se izgubljeni sati. Sada je opet znao da je u Nairobiu, vidio je kako se u osvit zore taksijem vozi do hotela Norfolk, polagano izlazi i pregovara s 26 vratarom u bijeloj koulji i prugastoj kravati. ovjek ga je oekivao i promucao nezgrapnim engleskim njegovo ime. Pruio mu je klju na kojem je visio veliki slon iz glatkog smedeg drva. to se zatim zbilo, Merkel nije znao. Je li prespavao cijeli dan, moda i vie njih ili samo jednu no? Tekom je mukom vratio pogled zapaujui sjene, svjetlo, ljude nalik obrisima i drvee s ljubiastim cvjetovima. Prisjeti se kako je osamljen, s bolovima u trbuhu i s umorom koji je inio neosjetljivim oi, ui i nos, isteturao iz zrakoplova u zranoj luci. Afrika je odmah zgrabila svoj plijen i podloila ga svojoj volji. Sada, u stranoj sobi punoj prodorna mirisa spreja protiv insekata i slatkog mirisa orhideja, prisjetio se na zrak ispred zgrade zrane luke koji kao da je slomio sav njegov otpor. Svaki tihi dah neizmjerno blagog vjetra bijae tako hladan i mekan, tako poznat i umirujui - upravo kao u danima za koje je vjerovao da ih je izgubio zauvijek. Merkel se jo nije usudio zapaliti svjetlo. Bijae pametnije osjetiti jo jednom u tamnoj sobi taj zavodniki vjetar, osvojiti ga i svjesno mu se predati. Zatim je oprezno, jer se nije elio povrijediti na krhotinama, krenuo prema prozoru. Strpljivo je odmaknuo barunaste zastore i pritisnuo elo na prozorsko staklo. Kad su mu se oi priviknule na daljinu, obrisi su postajali otriji. Ugledao je ruiaste oblake, drvee debelih grana punih cvjetova. Raslo je na zelenom travnjaku kojeg su natapali vodoskoci. Oni su u sjaju izlazeeg sunca hvatali sjajne plave, crvene i ljubiaste zrake. Ispred visokog grma punog arko crvenih cvjetova, stajao je nepomino poput bronanog kipa neki ovjek irokih ramena, odjeven u,kaki koulju i kratke hlae. U 27 lijevoj je ruci drao drveni bat s kukicama, a u desnoj puku. Njezina je cijev sjala obasjana zrakama izlazeeg sunca. ovjek je duboko na lice navukao smeu vunenu kapu. Merkel posta jo nesigurniji zbog te kape. Bijae to posljednji trenutak sumnjiavosti. Zapita seje li doista uo svahili, vidio crvene cvjetove i osjetio na svojoj koi mokroj od znoja, zrak u zranoj luci. Za njega je na svijetu postojalo samo jedno mjesto na kojem su mukarci poetkom veljae nosili pletene vunene kape, a to mjesto bijae uz jezero Titi. Ne!, otjera od sebe takve misli, slike i strah. Brzo otvori prozor i nagne se toliko van da mu je glava prodrla kroz sjenu plavog zraka pa zavikne to je glasnije mogao: Jambo!

Kako dugo ve nije uo tu rije, nije je izgovorio, a niti smio sanjati o njoj. Morao je ukrotiti jezik u elji da tu rije ne krikne poput momka kakav je neko bio. ovjek podigne glavu i zamahne batom. Oprezno prede pukom preko leda, poee se kukicama bata po elu, pogleda gore pa zapazi Merkela na prozoru. - Jambo! - zavikne i nasmije se. - Habari gani? - Misuri! - zaurla Merkel. Osjeti kako ga hladnoa jutra udara po zubima pa zadovoljno zapazi da ni ovjek koji se upravo raspitao o tome kako se osjea, ne moe zatvoriti usta. Bacio je puku i bat na travnjak i skinuo kapu. Morat e se kasnije raspitati zato naoruan ovjek uva vrt u Norfolku, govorio je Merkel samom sebi zatvarajui prozor. Sad je po prvi put pogledao sobu u kojoj je spavao. Zacijelo su bili sumnjivi turisti koji se nisu kod vratara 28 hotela raspitivali o opasnostima Afrike o kojima su uvijek ponovno itali u njemakim novinama. Merkel pokua shvatiti to osjea, ali to nije bio strah. Ma kako glasio odgovor on nee poremetiti njegove planove. - Jambo - ponovi. Ovog je puta tu rije izgovorio oprezno poput ovjeka koji nakon dugog putovanja eli dobrodolicu samom sebi. Iako je budilica koju je Merkel nosio sa sobom na svojim putovanjima ve bila usaglaena s ovdanjim vremenom, Merkel zapazi da nema njegove prtljage. Dugo je traio koveg i malu torbu, dok nije oboje otkrio u nii ureenoj ratanskim pokustvom. U bravi je visio klju kojeg je u Frankfurtu gurnuo u dep svog kaputa. Koveg i torba bijahu ispranjeni. Rublje je lealo u bijelom pretincu sa zlatnim ukrasima. Debeli pulover i alovi bijahu posloeni jedni na druge. Na mramornoj ploi pisaeg stola leala je cedulja na kojoj je crvenom kemijskom olovkom bilo napisano da su njegove kapute i hlae odnijeli na glaanje. Preko stolice visio je oigledno ietkan par hlaa. etiri nove, vrlo skupe kravate koje je Cornelia kupila dan prije njegovog odlaska, odluno to zahtijevajui, bijahu objeene oko koulja, a one su visjele u ormaru. Kad je Merkel opazio daje u najgornju gumbanicu svake koulje bio zataknut karanfil, morao je sjesti. Ta groteskna slika inila mu se smijenom iz perspektive prolosti i tako tipinom za razigranost afrikog svijeta, na to je ve davno zaboravio, a sad se ponovno prisjetio. Nekoliko trenutaka nije mogao initi nita do li zuriti u cvjetove koji su ukraavali njegove koulje. 29 Na malom stoliu uz prozor, naslonjena na vazu punu bijelih orhideja, stajala je u crvenu kou uokvirena Cornelijina slika. Cornelia je drala jazavara na rukama, a stajala je uz glavnu straarnicu u Frankfurtu, smijeei mu se u Africi. Nije se mogao odluiti ljuti li se na tu sliku ili ga je dirnula u neodgovarajuem trenutku. Cornelia je, usprkos njegovim podrugljivim primjedbama, uloila mnogo truda kako bi u koveg svog mua sakrila sliku s trenutanim ljubimcem. Tijekom godina mijenjali su se motivi, ali nikada rijei na malim karticama koje bi zataknula u desni kut okvira slike. Ovog puta dodue nije svojim djejim rukopisom, na koji bi se Merkel uvijek ponovno naljutio, napisala: Ljubim te!, ve tiskanim slovima: Do skorog vienja...! Svakoje slovo bilo napisano drugom bojom, a njega su uznemirile one tri tokice. Obuzme ga osjeaj sentimentalnosti, jer se pitao nije li Cornelia slutila vie nego li mu je dala na znanje. inilo mu se prije udnim nego neugodnim to je neki stranac raspakirao njegov koveg. Dodue ni u jednom hotelu na svijetu nije doivio takvo zadiranje u privatnost gosta i posvuda bi se naljutio zbog takve znatielje i nametljivosti, ali oigledno je ve poeo ivot mjeriti drugim mjerilima. Ta ga je pomisao razveselila.

Netko pokuca na vrata. Dva puta tiho, a jednom glasno. Prije nego je Merkel uspio izustiti ijednu rije, neki ovjek u kratkim hlaama i bijelim dokoljenicama otkrine vrata, a zatim ih tako snano gurne da su lupila o zid. ovjek bijae visok, imao je svijetlosmedu boju koe i ravnoduan pogled ljudi sa sjevera Kenije. Donio je srebrni posluavnik 30 na kojem je stajao srebrni ajnik, srebrna kutija za eer i alica s finim zlatinim rubom. Za lijevi dep njegove kaki koulje bijae zataknuta bijela ploica s natpisom Sam. Sam je, nasmijeivi se, pokazao sve zube. Glasno je rekao Jambo i promucao, tekom mukom istiskujui iz grla svaki slog: Your morning tea, Sir. - Chai - prevede Merkel. - Chai - kimne Sam. Kad je ponovio tu rije na njegovom se licu nije pomaknuo ni jedan mii, ali tad je shvatio da je gost u bijelim gaama pri pozdravu rekao vie od uobiajenog Jambo. Poe bre disati pa stavi posluavnik na mali stoli u blizini kreveta, obrisa rukavom elo i iznenaeno pogleda Merkela. - Govori svahili? - zapita. -Da! - Roen sam u Samburuu. - I ja - odvrati Sam. Moglo mu je biti najvie dvadeset godina, a njegove oi i boja glasa odavali su da se ne namjerava aliti kad je rekao: - Nikada te nisam vidio u Samburuu. Nitko te nije vidio u Samburuu. - Jo nisi bio ni u trbuhu svoje majke kad sam se ja rodio. - Uvijek sam bio u Samburuu - tvrdio je Sam. Nakon krae utnje, u kojoj je kao oaran promatrao Merkela, prekrii ruke tako vrsto da su mu ile postale tamne pa zatrai: - Reci jo neto na mom jeziku! - Mogu rei sve, ako to elim. - Reci neto da ujem! Reci neto! - Noas je pobjegao sat. - Tvoj sat spava na tvojoj ruci. Nisi li ga noas vidio? - Ne govorim o svom satu - objasni Merkel udarivi 31 desnom rukom po lijevoj. - Govorim o satu koji bjei bre od vremena. - Your morning tea, Sir - promrmlja Sam. Napadno je brzo otrao do vrata i glasno ih zalupio za sobom. Ipak je jo jasno uo smijeh ovjeka s dvostrukim jezikom, jer je taj bio glasniji od krika vrata. I dok se Merkel s djetinjom radou predao svom uspjehu, spoznao je da se nije smio nasmijati. Bijae ve nepromiljeno i to to se tako zaljubljeno u vlastite osjeaje predao lijepoj igri rijeima, dajui Samu na znanje neto to je ovaj shvatio kao prijetnju. Sjetio se svog djetinjstva, Kamaua i dugih razgovora uz obalu rijeke. Koliko mu je puta prijatelj govorio da su njegova usta bra od glave. Razgovorljivost je u njegovom sluaju bila afrika bolest, ustanovi Merkel. U Njemakoj je dobro znao utjeti. Do kraja. Prisjeti se Cornelie, uvijek pune razumijevanja, ali koja ga nikada nije shvatila. Pitao se kad je poeo guiti svoju savjest, ali ni jedna isprika koju bi pronalazio nije ga zadovoljavala. Pritisak u njegovoj glavi bijae sve snaniji. aj je bio gorak i vrlo vru, tako da ga je mogao samo polagano srkati. Nije volio aj, ali mu je bilo drago to se neim mogao zaposliti. Prije nego to isprazni ajnik nee trebati razgovarati ni donositi odluke. Ni u kom sluaju nije smio ostati u sobi preko cijelog dana, ako se elio osoblju hotela predstaviti kao obian turist, ovjek na odmoru eljan afrikih pustolovina. Prosjean ovjek s konkretnim predodbama o

odmoru, s vrstim programom i odgovarajuim terminima. Pri ustajanju Merkel je odluio provesti stoje vie mogue 32 vremena u raspakiranju i spremanju stvari. Kroz to vijeme razmiljat e se o svojim iduim koracima. Sada su ga ovjek s pukom, a prije svega Sam, natjerali prebrzo zbaciti masku iscrpljenog putnika. Kakao je Sam doao do svog engleskog imena? Da lije osoblje hotela ve znalo sve o njegovom skijakom puloveru, krznom podstavljenim izmama i crvenoj kapi? Bi li moda ovjek s pukom u ruci htio zamijeniti svoje afrike kratke hlae za njemaku skijaku kapu? Merkelova je koa gorjela dok je odlazio prema ormaru. Dohvati debele cipele pa ih baci na pod, odmahnuvi glavom. Zlovoljno ustanovi da nema ak ni jednog para tankih arapa koje bi odgovarale ovoj klimi. Jo mi je jasnije bilo kako e neizmjerno neugodno biti pojaviti se na doruku u toj smijenoj odjei. Svi gosti hotela okrenut e se prema njemu. Priini mu se kao da vidi vatrenu loptu irom otvorenih oiju, pa ih obeshrabreno zaklopi. Nakon nekog vremena ipak je krenuo u kupaonicu s mnogobrojnim zrcalima. U svakom od njih ugledao je svoje lice, bore, zabrinutost, umor i gaenje. Kako bi pobjegao od zrcala koja su mu se rugala, brzo se obrijao, navukao tamne hlae, izvadio koulju iz ormara i odnio karanfil u vazu s orhidejama. Zavrnuo je rukave, otvorio oba gornja puceta koulje i izvadio je izvan hlaa. Zatim ju je ipak gurnuo u njih, zamijenivi smei opasa za crveni. Priini mu se da izgleda poput Hamleta, samo to je bio prestar za tu ulogu. Ipak bi toj ludoj situaciji odgovaralo ako bi vratara zapitao je li Ofelija ve pola u samostan. Vratara koji mu je predao klju sa slonom, zamijenio je vitak mlad Indijac melankolina pogleda. Taj je ovjek 33 djelovao samouvjerenije od onog prvog. Dok je telefonirao prolazio je prstima kroz sjajnu crnu kosu. Kad je opazio da mu se Merkel pribliava, odmah je prestao telefonirati i uznemireno ga zapitao je li pravovremeno dobio aj. Dorukovati je mogao na terasi ili u klimatiziranoj blagovaonici. - Kasnije - izbjegavao je Merkel odgovor, elei saznati djeluje li jo smjenije nego to se osjea. - elio bih se prvo odvesti u grad i kupiti neke stvari. Moete li mi pozvati taksi? - Sir, bit e bolje da to mi obavimo za vas. Nairobi nije grad za kupovanje. Barem ne za strance. - Snai u se. Dobro govorim svahili. - Ne vjerujem - odgovori Indijac napadno mirno - da bi to olakalo va poloaj. Hotel vam doista moe sve nabaviti. - Potrebne su mi nove koulje i tanke hlae. - Sir, o tome su me ve obavijestili. Za nas to uope ne predstavlja potekoe. Takve se stvari dogaaju svakodnevno. Mnogi nai gosti zapaaju tek kad stignu ovamo da su ponijeli krive stvari. Ne brinite zbog toga. A niti zbog veliine odjee. Pri raspakiranju vaih stvari odmah smo zadrali koulju i hlae. Recite mi samo to bismo trebali dati saiti i elite li posebnu zatitu. Merkel se zapita bi li zavretak reenice bolje razumio da nije bio toliko zbunjen. Zbunilo ga je to to je Indijac bio tako dobro obavijeten o njemu, smatrajui oigledno razumljivim samim po sebi to je osoblje hotela prekapalo po stvarima gostiju. ak da je Merkel smogao hrabrost za kritiku, ne bi se sjetio engleske rijei za intimnu sferu. Najbolje e biti ponaati se tako kao da je za njega bilo 34

uobiajeno naruivati kod vratara novu garderobu. Zaudo ta mu je misao davala sigurnost. vrstim je glasom naruio est koulja i etiri para hlaa. Njegovo se raspoloenje iznenada popravilo. Priini mu se kao daje rijeio vrlo zamrenu situaciju na najbolji mogui nain. Cijena mu se inila zauujue niskom. Platio je u gotovini, dao vrataru bogatu napojnicu, promatrajui sa zanimanjem kako je on stavlja u dep. Iznenadio se saznavi daje pri dolasku ve iznajmio sef i platio hotel za prva tri dana, ali pretvarao se kao da se toga sjea. - Sir - navaljivao je Indijac - morate mi rei elite li osobnu zatitu. - Mislim da vas nisam dobro razumio - prizna Merkel. - Rekli ste da poznate zemlju. Nove stvari treba zatititi. Treba se zatititi i od bolesti, prepada i smrti. Na sreu raspolaemo ljudima koji se jo prisjeaju starih obiaja. Sve u vam srediti. Obavijestit u vas jo i o cijeni. Sutra ete moi odjenuti nove stvari. Neete se prepoznati. - Recite mi samo da to doista vjerujete. - Da to vjerujem, Sir? - Cijelu tu glupost s osobnom zatitom. - Naredit u da vas odvedu na doruak - nasmijeio se vratar. Ali smijeio se samo usnama. Njegove oi vie nisu gledale onako njeno kao ranije i uope ne melankolino. Zurio je u ogromno rogovlje iznad kamina. Zelenouti prugasti zastori titili su terasu na kojoj su stajali bijeli pleteni naslonjai. Terasa se nalazila iznad velikog bazena u ijoj su se plavoj vodi odraavale flamingo-ruiaste bugenvilije. Jednako kao i stabla mangoa i palmi iji su listovi vukli snagu iz posljednje rose. 35 dralovi su ponosno prolazili kratko oianim zelenim travnjakom. Njihov njean ukras na glavi, smekaste boje s crnim sjajnim tokama, vijorio je na vjetru. Paulu Merkelu uspjelo se obraniti od raja kojeg su stvorili ljudi i koji je znao svoju sjajnu hladnou hraniti iluzijama bogatstva i " luksuza. On bijae i odve skroman a da bi se divio toj rastronosti. Ali bujne boje tropa, velianstvenost skladnih ptica omamljivali su njegove oi i misli. Rez bijae golem. Zaboravio je tko je bio, zaboravio to namjerava, zaboravio umor, osamu i strah pred starou. Sav sretan, ne pomiui se, promatrao je dralove. Njihove su se glave spajale sa svjetlom i sjenama. I dok mu je pod nogama oivljavalo korijenje prolosti, taj lutalica iz sivog svijeta hladnoe, hranio je oi arkim preobiljem zemlje koju zapravo nikada nije uistinu napustio. U mramornom zdencu s tri visoka vodoskoka kupali su se vorci. Ako bi samo jedna jedina kap pala na njihova tijela, metalno bi plava boja njihova gustog perja poela zraiti njenim bojama duge. Neka stara gospoda sa slamnatim eirom hranila je uz ogradu parka marabua koji je imao bijeli prsluk, crna leda, crveni ogroman kljun i mudar pogled svoje vrste. ena je neto njeno aptala ptici, a marabu bi svaki put pogledao prema oblacima, prije nego bi progutao sitni kolai. Nekoliko je gostiju sjedilo oko okruglih stolova, neki su se posluivali kod buffeta ukraenog dinjama veliine bua. U njih bijahu urezane oi, a etiri kuhara s visokim bijelim kapama, strugali su teke tave. Na zlatnom soku ananasa plovile su barke od papaje. Mala plava ptiica smjestila se 36 na kruni od zelenih banana. Istom kad je uronila kljun u cvijet orhideje, Merkel zapazi da nije bila staklena. Konj, izrezan iz leda, ispuhavao je svijetloplavu eernu pjenu, stojei na kristalnom posluavniku.

Merkel zanijemivi osjeti da je ponovno postao dijete. Uronio je u pretpostavku da se ne smije micati, a niti dosanjati do kraja svoje snove, kako ne bi unitio tu divotu. Kruio je oima, a konju kojem je rep ve poeo prelaziti u prolaznost, poelio je vjeni ivot. Neki pa koji je pri smijeku pokazivao sve zube, maui crvenim ubrusom da otjera libelu, odveo je oklijevajueg Merkela do slobodnog stola na kraju vrta. Uz srebrni ajnik i uspravljen ubrus nalik tornju, ukraen rascvjetalom ruom, stajao je stakleni vr. To mjesto, uza zid s ruama penjaicama, nalazilo se daleko od jasnih obrisa, daleko od razgovora i zveckanja suda. Merkelovo sklonite bijae puno slatkog mirisa zavoenja koje je istovremeno budilo i opijalo. Na trenutak je poslao svoje prohtjeve u planine koje su svjetlucale plavetnilom na obzoru, a zatim se ponovno vratio u tu idilu. Blizu njegova stola, na palmu bijae privren natpis: Ne hranite majmune. Na rubu te ploe sjedio je draestan sivi rezus majmun. Drao je glavu nakrivljeno, a tanke je ruke podigao u zrak. Merkel je ozbiljno rekao: Jambo, kao da ne zna da je to bila arobna rije i da se on sam ve naao u toj aroliji. Pruio je ruku ivotinji malih paljivih oiju. Ubrzo je uhvatio sama sebe kako s majmunom razgovara onim istim jezikom kojim je stara gospoda razgovarala s marabuom. 37 Nasmijao se iznenada tako glasno da se trgnuo. Majmun odmahne glavom elei otjerati muhu pa se primakne stolici, prui obje ruke i prede preko Merkelove kose. Zatim dohvati kuglicu maslaca koja je leala u ledu i pone polagano jesti. Uto je pristigao konobar i pljesnuo rukama kako bi otjerao majmuna. Kunui, nazvao gaje kradljivcem, a zatim mirno napunio au ampanjcem i zapitao bi li donio jelo za stol. - Sam u poi do buffeta - ree Merkel. Istom kad se naao ispred zdjela s voem, naranama ukraenih mesom na koji su se smjestile pele, prisjeti se da je konobar govorio s njime svahili i da mu je on odgovorio istim jezikom. To ga vie nije udilo, a ni uznemiravalo. Oigledno je posluga znala sve o njemu. Iako nije bio gladan, napunio je svoj tanjur na radost konobara koji je bacao palainke u zrak. Na kraju je gurnuo bananu u dep. Bude li mu majmun ponovno priao smatrat e to znakom da afriki bogovi jo uvijek imaju dobre namjere s onima bijele koe koji su im iskazivali potovanje. Sjedokosi vragoljan sjedio je na ploi s crnim natpisom i traio ui po trbuhu. Pruio je ruku jo prije nego je Merkel odloio tanjur i sjeo. Izvue bananu iz depa, prui je majmunu i poe zadivljeno promatrati kako je ivotinja vjeto guli i glasno mljacka. Zatim majmun skoi na stol, a da pri tom nije dodirnuo posude, izvue kocku eera iz kutije pa ponovno zauzme svoje mjesto. - Prosit! - nazdravio je Merkel popivi au ampanjca. Bijae to od njegova dolaska prva njemaka rije koju je izgovorio. inila mu se neodgovarajuom. Moda zato jer je vjerovao da moe pobjei sam od sebe ako se dugo slui 38 mekim svahili rijeima, ili se dri hladnog engleskog jezika. Zadovoljno se sjetio da je nugu svahili rije za majmuna. Nugu je doao po ostatak mlijeka u vriu, poeo veselo priati i domamio jo veselijeg majmuna koji je skoio Merkelu na rame, prije nego je dohvatio kutiju sa eerom, a zatim se vratio na plou sa zabranom. S Merkela spadoe godine i iskustvo. Slike, oslikane izbli-jedjelim bojama enje, maknule su vrijeme do nepregledne veliine. Nikada nije otiao. Njegova je glava dodirivala Kamauovu. Ovaj je nakon poara u buu pronaao u umi posve mladog pavijana.

Zajedno su nahranili izgladnjelu ivotinju, prvo na boicu, a kasnije s voem i orasima. Ali majmun je uvijek sjedio samo na Paulovom ramenu. Jo je godinama osjeao njegovu toplinu i veliku povezanost s tim biem. Merkel, nenaviknut da pije alkohol ujutro, oekivao je da e ga zaboljeti glava i da e mu se pomutiti misli, ali je umjesto toga osjetio potpuni sklad sa samim sobom i neki umor koji je polagano prelazio u zadovoljstvo, a zatim u osjeaj slobode. Priini mu "se da sjedi na ljuljaci i da nikada vie nee morati dodirnuti zemlju. Kad bi stisnuo oi i ponovno ih otvorio, male crne mrlje pretvarale bi se u mjehurie od sapunica sree. U takvom stanju, za kakvo nije znao proivljava li ga budan ili u snu, Merkel odlui provesti cijeli dan uz gostoljubiv stol povjeravajui se majmunima. Vrijeme nije vie nita znailo za njega. Nije vie trebao traiti smisao svojih ina. - Mister Paul, je li vam potrebno jo neto? Nije vidio Indijca kako dolazi, nije ak ni zapazio daje sjeo na praznu stolicu, ali bez vee muke uspio je izroniti iz sna. 39 Znao je objasniti i zov afrikih sirena zbog kojih su njegove ui postale gluhe za zakone i logiku. Na pragu odrastanja, u noima bez mjeseine u Samburuu, uz topli plamen ispred travom pokrivenih koliba, nauio je da ovjek samo mora dati svoje ime kako bi postao netko drugi. Jo je uvijek shvaao poruku stare prie. Dakako daje znao kako ga stranac za njegovim stolom naziva po imenu samo stoga to nije mogao izgovoriti njegovo prezime, ali znao je i to daje u Africi sluaj znak sudbine. Glava mu bijae djetinja, a srce lako kad je dopustio da mu uzmu ime. - Mister Paul, je li vam potrebno jo neto? - ponovi Indijac. Da ga nije po drugi put nazvao tako, tad bi taj Paul kome je sunce sprilo kou i iluzije, vjerojatno ponovno govorio o laganim hlaama i kaki kouljama. Ali ovjek, kakav je sada postao, rekao je kao da je promislio svaku rije: - Htio bih brzo na sjever. - U Sudan? Predugo ste se zabavljali s majmunom. - Ne tako daleko - nasmijei mu se Paul. - Isiolo e biti dovoljno. A zatim Samburu. Tamo sam bio ovjek. Indijac kako da se nije iznenadio. - Turistiki safari? - zapita. Glas mu je zvuao pospano, ali njegove oi to nisu bile. - Safari, ali potpuno sam! Mogu li iznajmiti automobil? - Cesta prema onamo je opasna. - I s vozaem? - Mister Paul, to se nikada ne moe znati. - Ne elim sve znati. - To je dobro. Zbog znanja noge se koe. Kad se Indijac pospanim glasom pretvorio natrag u 40 sposobna vratara, otjerao je oba majmuna i rekao da e se pobrinuti za automobil. Uz to e priuvati i onaj dio prtljage koji bi mogao samo smetati Mister Paulu. - Ne biste trebali - predloio je - ponijeti ni odve novaca. Imate kod nas sef. Gabriel e se na vaem dugom putovanju pobrinuti za sve. - Tko je Gabriel? - Va voza! 41 3 Kad bi do ovjeka stizale vijesti iz dalekih koliba visoravni, glasnici iz Naro Morua nazivali su ga Kinanjui. To bijae staro, lako izgovorljivo ime, koje mu je nadjenuo njegov pametni otac u doba dok oi Kinanjuia nisu dopirale dalje od stabla na polju duhana. Mladi ljudi, koji su upotrebljavali pravo Kinanjuiovo ime, priali su mu o

njegovoj eni i o dvojici sinova. Budui je elio da mu djeca kasnije krenu u kolu, Kinanjui je napustio svoje selo, veliku obitelj, prijatelje i mnogobrojne staze koje je sam izgazio, kako bi u Nairobiu potraio posao. Sada je s ljudima koji su odsjekli korijenje prije nego se napunilo sokovima, stanovao u kipuoj limenoj kutiji. Oni su ivjeli bez savjeta iskusnih staraca i bez radosti ivljenja zbog poznatih lica. Koliba je stajala okruena grmljem pocrnjelim od sunca, pranim -kaktusima, otrim krhotinama stakala i zahralim limenkama, u onom dijelu velikog i glasnog grada koga je guilo smee. Ljudi koji su smjeli ivjeti drugdje, stiskali bi nosnice ve kad bi izdaleka ugledali te barake. ak i u sluaju kad bi se vozili u auto42 mobilu. Vijesti iz dobrog starog svijeta, gdje su noi bile hladne, a zrak sa snijegom prekrivenih planina istio grudi, samo su rijetko dopirale do Kinanjuia u Nairobi. To nije moglo biti drukije. Novosti o djeci koja su se mogla zasititi mlijekom jedne koze, a za koju Kinanjui jo dugo nee trebati plaati kolarinu, nisu ga natjerale da neto poduzme. To isto bijae i s njegovom enom. Ona je ve etiri mjeseca nosila u sebi novi ivot. Bude li bog Mungao sklon Kinanjuiu,, bude li sauvao njegove noge od gnojnih ireva, elo od ara groznice, a trbuh mu barem tako dobro punio da mu glava ne ostane bez nade u dobre dane, tad e posjetiti enu nakon to rodi. Naime u Nairobiu nije bilo dovoljno gostiju koji su odlazili na safari, tako da Kinanjui nije zaraivao. U ta vremena bijae vonja do Naro Morua predaleka i preskupa. Za ovjeka poput Kinanjuia nije bilo pametno propustiti priliku koja mu se pruala u Nairobiu. Nije smio dopustiti da mu ona poput pijeska procuri kroz prste. I to samo zato jer je elio dodirnuti nabrekli trbuh svoje ene. Nije to smio ak ni Kinanjui koji je znao itati, pisati i puniti oi ljudima koji su doli izdaleka po stvari za kojima su eznuli. Onaj koji bi se bez razmiljanja prepustio ponosu oca na vlastito sjeme, mogao je brzo imati male rupe u cipelama, a velike u elucu. Ukoliko bi pak do Kinanjuia stizale poruke namijenjene Gabrielu, on ne bi oklijevao ni trenutka. Kao Gabriel Kinanjui bijae veseo mladi, vladar ivota na kojem su mu zavidali i koji je mogao nositi glavu tako visoko da mu ni najmanja sjena nije pritiskala ramena. Gabriel bijae, kad je 43 imao posla, brz, lukav i poten koliko god je to bilo mogue. Tada nije bio samo voza Tovote, iji krov se mogao otvarati i koji je letio preko rupa na cesti nalik ptici to leti prema svom gnijezdu. Kad bi Gabriel sjedio za upravljaem pripadali su mu svi mukarci i sve ene u njegovom automobilu, a i radio stanica koja mu je omoguavala vezu sa svakim jednako tako blagoslovljenim koga bi sreo na cesti. Na safariju je Gabriel bio traga kome su se svi divili. Kad bi pronaao mnogo ivotinja na drveu, obali rijeke ili u visokoj travi, stranci bi ga hvalili zbog njegovih oiju i mudrosti, kuckajui ga po ramenu i nudei mu vakae gume, Colu i cigarete. Ti su stranci bili uvijek siti i tako bogati da su u konatim kesama objeenim oko vrata nosili samo novanice. Naveer bi mu zadovoljni gosti safarija razdragano gurali u ruku sitni koji su im uzvratili prilikom malih kupnji. Ljudima, koji su mu povjerili svoje skupocjene ivote, Gabriel nikada nije smrdio po starom pivu i znoju ispod pazuha. U Tovoti je odijevao svijetle, iste hlae, svjee izglaane koulje s dubokim depovima, paljivo ulatene cipele na kojima je vidio odsjaj vlastitog lica i sat sa zlatnom kazaljkom za sekunde i irokim remenom zbog kojeg mu se runi zglob inio snanijim. Taj je sat neki Amerikanac poklonio Gabrielu jer je tog dana pronaao na drveu tri usnula leoparda.

Osobito vana za Gabriela bijae srebrno uokvirena bijela ploica na lijevom depu njegove koulje. Na njoj je pisalo njegovo ime, koje su mogli izgovoriti samo ueni ljudi. Mala ploica inila je velikim ovjeka koji ju je smio nositi. Gabriela bi pozivali na posao uvijek kada bi Indijac u ventiliranom hladnom uredu Kenya Safari Toursa, na aveniji Kenvata, imao neki osobit posao. Indijac je cijenio samo vozae koji se nisu lako umarali, znali se ponaati pred bijelcima, dobro poznavali ceste i mnogobrojne kue za smjetaj u planinskim predjelima. Uz to su morali poznavati i Europljane i Amerikance ije mozgove i kou je brzo palilo afriko sunce, kao to vatra u buu pali ume. Takav pratitelj safarija bijae Gabriel. Dobro se razumio "s ljudima koji su novcem mogli kupiti sve potrebne radosti, a pri smijanju pokazivali zlato svojih zubi. Njihova su se grla brzo suila, a na elu bi im se pojavljivale grake znoja, sjajui na bijeloj koi poput jutarnje rose na dugim vlatima trave. Oni su vjerovali da su sve ivotinje njihova braa. Njima bijahu vaniji lavovi koji su drijemali, urlajui slonovi, pa ak i krdo lutajuih pavijana ili jato nepominih jastrebova na drveu punom trnja, od ale kojom je prijatelj prijatelju elio pomoi kako bi mu u satovima tuge ozdravila glava. Mukarci i ene koji su mazali lica i ruke mastima i mirisali po mirodijama, nosili su tako vrste kapute da se nikada nisu smoili. Na glavu su stavljali arene eire, a na ramena iroke remene velikih konatih torbi. Takvim ljudima nije bilo potrebno zapovijedati oima da sauvaju slike to su ih eljeli ponijeti sa sobom. To bi preputali svojim ljubljenim fotografskim aparatima sa snanim zoomom. Kad bi ti derai slika izgovarali tu rije, a to su inili esto, onda je to zvualo poput glasanja skakavaca prije kie. Zoomovi su mogli prodirati najvee udaljenosti tako lako kao to gepard moe prodrijeti malo tele gnua naputeno od 44 45 majke. Na fotografijama koje bi gosti safarija pokazivali Gabrielu inilo se uvijek kao da su se lavovi, plahe gazele i nosorozi dali dodirnuti rukom, a da se pri tom ne bi oglasili. Gabriel je ljubio te slike preokrenutog svijeta u kojem ni jedna ivotinja nije derala drugu i u kojoj su kapljice kie bile arene poput cijele duge. Stranci bijahu tako ponosni na svoje slike kao da su umjesto kamerom uhvatili plijen skupocjenom pukom, dovodei pri tom svoj ivot u opasnost. Gabrielu je safari pruao najbolju priliku da se brine za sebe i za svoje. Vano bijae da bude pametan i ne zadovolji se samo vonjom automobila. Lukavi voza nije smio dopustiti da mu zaspu oi, ui i nos, ako je elio da turisti pronau divlja. Oboavali su je kao to ljudi Afrike, oboavaju stare bogove. Samo onaj koji je bio pametan, te neprekidno tjerao noge, ruke i glavu poput tvrdoglavog motora starog kamiona, mogao je slati kui dovoljno zaraenog novca. Kad se Gabriel morao zadravati u smrdljivoj kolibi, tad se nije ponaao poput drugih mukaraca. Oni su vidjeli samo jedan dan, a nikada one koji e jo doi. Kad bi ti glupani" ostali bez posla, sjedili su pod drveem, kartali, pili skupo pivo i ekali da ih netko pozove. Gabriel je, meutim, u Nairobiu ubrzo shvatio da oni moni ljudi koji ti mogu dati posao ne pamte ni imena, ni lica onih kojima je posao bio potreban. Iako je put trajao gotovo dva sata, a sunce palilo grlo, Gabriel je svakodnevno trao do otmjenog ureda Safari Toursa na aveniji Kenvata. Tamo bi pitao, ne podiui glavu, ima li gospodin Singh, ije su koulje bile bijele poput svjeeg mlijeka, neki posao za njega. Petorica mukaraca, koji su s Gabrielom dijelili istu prostoriju, rugali su mu se zbog toga tvrdei da ljudi iz Naro Moma imaju bolje noge od glave. Ali Gabriel nije dopustio da ga obeshrabri njihov zloban smijeh, a niti bol u tabanima, ve

bi u zoru krenuo do avenije Kenvata. Jednog dana kad vie nije znao kako e platiti svoj smjetaj, a trbuh je mogao napuniti samo nadom, njegovo je strpljenje napokon bilo nagraeno. - Sutra ujutro budi u Norfolku - rekao je Singh. - Moj brat je u slubi pa e ti rei kamo kree safari. I to s jednim putnikom. Kad je Singh ispustio iz usta te posljednje rijei, u oima mu se javio pogled pun znanja. Dohvatio je, kako je to Gabriel i oekivao, vor svoje kravate i rekao: To e se isplatiti. Zatim je zahtijevao uobiajenih pet dolara za posredovanje. Singh je dobro znao da najvei broj turista daje napojnicu u dolarima i da Gabriel uvijek nosi ba tu svotu sa sobom dolazei u ured. Ukoliko bi se poeo cjenkati, nikada se vie nije trebao pojaviti kod Singha. Ovog puta Gabriela je manje nego inae zaboljelo to traenje i samo gaje iz navike pretvorio u mislima u hranu za djecu i dvije kutije cigareta za sebe. Sluajno je ovog puta laljivac Singh izustio istinu. Poslovi za Norfolk uvijek su se isplatili. Ljudi koji su tamo stanovali imali su vie novaca od obinih turista, osobito kad bi kretali na safari sami s vozaem. Turisti iz Norfolka nisu se razlikovali od drugih samo stoga to su nosili koulje s ovratnicima umjesto majica punih 46 47 arenih slika na grudima, ve i stoga to nisu uplaivali ve kod kue safarije zajedno s avionskim kartama. Ljudi koji su u estoro dijelili jedan automobil esto su se smijali, ali ipak nisu uvijek ispunjavali zadovoljstvom srce svog vozaa. Njih je gola koa radovala vie od dugih hlaa pa bi im se preesto sprili mudrost i strpljenje. Uz to je goste safarija, koji bi krenuli na put u grupi, trebalo esto nahraniti tako da se na njihovim licima ne bi pojavila mrlja zlovolje. Kad bi po vruini pili alkohol kliktali bi glasno poput majmuna koji su se napili soka uzavrelih plodova. Svojom vikom potjerali bi ivotinje koje su eljeli vidjeti. Gabrielu su ui bile doista vane za oslukivanje pa je cijenio goste Norfolka. I to ne samo zato jer su imali dovoljno novaca i to su znali koliko od toga trebaju dati vozau na kraju putovanja, kako taj ne bi morao stisnutih zubi gurnuti u dep znak njihove zahvalnosti. Onaj koji je sam odlazio na safari rijetko je kada bio mlad i nije vie imao velikih rupa u glavi. Mudri starci nisu se neprekidno brinuli za dobro napunjen trbuh i za najbolju hranu za svoje kamere. ovjek, kojeg je ivot istesao, nije se naljutio to lav spava na podnevnoj vruini pa e na fotografiji izgledati poput mrtvog kamena. Onaj, koji vie nije nalazio nikoga s kime bi se mogao aliti ili se ljutiti na njega, smijeio se pticama i bodljikavom grmlju. Kad bi ovjek poeo gubiti zube i snagu svog jezika, nije od vozaa istovremeno zahtijevao sunce i mjesec, zebre i slonove. Takav ovjek ne bi u hotelu u kronji zahtijevao bazen, a u vrijeme sue kiu. Starim ljudima, bili oni crni ili bijeli, bili siti ili siromani, dostajalo je otvoriti oi, a ne neprekidno i usta. 48 Gabriel se nadao, ponosan na svoje znanje engleskog jezika, da e bogati ovjek iz Norfolka govoriti istim jezikom kao i on. Safari bez razgovora nije bio dobar, bio je poput koze s osuenim vimenom. Iako nije bilo pametno odve esto razgovarati sa strancima koji su pitali i za stvari za koje je bilo bolje da ih ne znaju, ipak je to donosilo dobru napojnicu. Ljudi, koji su se usput guili u svojoj znatielji, prerevno bi na cilju brojili svoj novac. Sunce jo nije progutalo svoje sjene, kad je vratar Norfolka vodio Gabriela njegovom buduem putniku. Ovaj je upravo objedovao, a Gabriel pomisli da je to Singh pametno sredio. Bijae mudrije prve rijei progovoriti sa strancem kad ovaj nije morao govoriti s praznim elucem. Paul je sjedio sam za

stolom uza zid vrta, a Gabriel je odmah vidio da se ne zabavlja paljivo sonim mesom na svom tanjuru. inio je to na nain ovjeka koji je zaboravio to trai, a ipak to i dalje promatra, uvijek ponovno tjerajui svoj pogled dalje. Gabriel razmisli odakle je mogao potje-cati ovjek koji sjedi pred punim tanjurom i broji oblake. Zasigurno ne iz Amerike ili Italije. Amerikanci su jeli samo s jednom rukom, dok im je druga poivala na koljenu. Talijani, boje koe poput Indijaca, imali su jednako tako lijepe sunane naoale kao i satove. Gabriel se nadao da njegov suputnik ne dolazi iz Engleske. U izvjesnim godinama su Englezi i preesto nazivali ljude iz Afrike boy, vjerujui da crne ui ne razumiju nita drugo. Gabriel nije bio neuk poput novoroenog teleta. Po puce-tima na Paulovoj kaki koulji prepoznao je da ju je saio neljubazan kroja koji je bio u rodu s braom Singh i 49 kojemu su slali sve narudbe iz Norfolka. Puceta bijahu ta koja su prva poela govoriti. Nije bilo sumnje da se ovjek s nemirnim oima odluio tako naglo poi na safari da je prvo morao nabaviti koulje u Nairobiu, kako usput ne bi ispario na suncu poput male lokvice. Nijemci nisu inili greke i nisu otputovali od kue s krivim kouljama. Oni su nosili u depu hlaa ak i lijek za sluaj da ih ugrizu muice, jednako kao i maramice za nos, a ve su, dok je sunce izlazilo, znali zbog ega se ele naljutiti naveer. - Ovo je Gabriel, Mister Paul - rekao je vratar pa dohvati vor svoje kravate poput brata u Safari Toursu. - Najbolji je voza koga imamo, kao to sam vam obeao. S njim neete izgubiti ni minutu svog odmora. - Smijem izgubiti minutu - smijeio se Paul. - Ne uri mi se. Pogleda mladog ovjeka koji ga je paljivo promatrao okruglim, tamnim oima. Razmiljao je trenutak bi li trebao rei Jambo, kako bi ponovno osjetio onaj ar to osvjetljava sva lica u hotelu, a njega toliko oraspolouje da je sve vie udio jezino se povezati s ljudima Afrike. Tako je dugo eznuo za time. Ali iznenada se priini glup samom sebi. Sentimentalan i bespomoan. Opazi da je ostao bez rijei. Ruka mu je zadrhtala kad je pokazao na praznu stolicu zamolivi Gabriela neka sjedne. Gabriel se polagano pribliavao stolu i kao da je brojao svaki svoj korak. Njegove kretnje, mir njegova lica, nain kako se spustio na stolicu, a zatim pogledao u daljinu kao da ga zanima samo ivot s one strane obzora, zasmetae Paulu. Pomisli da pozna tog mladog ovjeka, osjeajui istovremeno da mu to ne smije rei. 50 Stisnuo je vrsto zube, iako je odluio da to ne ini. Zbog toga su ga zaboljele vilice i poe mu bubnjati ru' uima. Uasnut osjeti da mu slani znoj tee u oi. Priini mu se da mu je srce prestalo kucati pa se posrami svoje slabosti pred tim mladim ljudima, opazivi da ga radoznalo promatraju. Pun straha zabije prste u rebra. U tom trenutku panike napetost iznenada popusti, onako naglo kako je i dola. Mogao je ponovno gledati, sluati, govoriti pronalazei ono to je grevito traio. Ne bijae Gabriel onaj kojeg je poznavao, samo mu je njegovo lice bilo poznato - ta mjeavina zbunjenosti, znatielje, naivnosti, grubosti i tvrdoglavog samopouzdanja. Kako je esto kao dijete vidio ta lica koja se nisu odmah otkrivala, a ipak kad bi netko imao povjerenje u njih, zauvijek bi mu otkrivala svoje tajne. Kako ga je u tamnim satovima, kad se osjeao izgubljen, privlaila ta ljekovita magija. uo je kako Gabriel govori, kako pita kamo e krenuti i kada, a njegov mu se glas vrati! - U Isiolo - odgovori Paul izgovarajui s uivanjem svaki slog. - Onamo sam htio ve juer. - Iako je zapazio da Gabriel dobro govori engleski, bio je vrsto uvjeren da on

nee razumjeti njegovu alu. Ali Gabriel se irokom kretnjom nagnuo nad svoj sat i vratio kazaljke dvadeset i etiri sata unatrag. Obojica se nasmijae i to istovremeno. - U Isiolu nema lavova - rekao je Gabriel. - Nije ih bilo ni juer. - Lavovi mi nisu potrebni. - A to vam je potrebno na safariju, Sir? Iznenadna promjena od ale do ozbiljne stvarnosti dirnula je Paula. Jo je uvijek znao tu igru. Imala je mnogo vari51 jacija i nikada nije jedna nalikovala drugoj. Zaklopio je oi, kao da je morao napregnuto razmiljati o tome to e odgovoriti Gabrielu, pa ree vrlo polagano i neto odve jasno: - To u istom znati kad e sutra biti juer. Gabriel je tako polagano odmahnuo glavom da je osjetio pomicanje zraka, ali nije otvorio usta. Dobro je poznavao ljude koji nisu zaboravili da su bili i majmuni. Oni su osjeali svoje ui ak i tada kad bi razgovarali s drugima. Takvi ljudi bijahu osjetljivi poput cvjetova hibiskusa kratko prije umiranja. Otekli jezik nije se smio pourivati. - Isiolo lei na putu - prekine Paul lijenu utnju. Uspjelo mu je ukapati u glas, oi i kretnje onaj daak ale koju je Gabriel oekivao, kao to je on znao. - Na kojem putu? - Na putu za Samburu. - Zato - zapita Gabriel, pokazujui pri smijehu i one zube kojima inae nije darovao slobodu - to niste odmah rekli, Sir? Da elite poi u Samburu? Svi ele u Samburu. Tamo ekaju slonovi. - Nisam svi - primijeti Paul. - Poznam slonove u Samburuu. - Jesu li oni odletjeli k vama kui, Sir? - Gabriele, roen sam u Samburuu. - I moj trei sin. Poznajete li ga? - Trei sin? Koliko je star? - Za pet mjeseci bit e star jedan dan, ali tad e vam moi rei da je put u Samburu dalek. - Vrlo dalek - potvrdi Paul. Nije znao govori li o godinama svog polaganog gaenja ili 52 svojoj iznenadnoj odluci da krene. Je li doista elio poi u Samburu ili je samo htio otii od sebe? - elite li ve sutra poi u Samburu? Stajat emo pred hotelom, ako to elite. - Tko to mi? - Ja i automobil. - Sutra je u redu. - Jeste li kupili dovoljno filmova? U Samburuu su vrlo skupi. - Ne trebaju mi filmovi, Gabriele. Nisam ponio kameru. Samo svoje oi. - Imate etiri. Dva oka u glavi i dva za naoale - alu iz djetinjstva doekao je Paul s dobrodolicom pa se nasmijao, kao da ju je uo prvi put. Vidio je da se Gabriel u odlasku dva puta osvrnuo prema njemu pa osjeti kao da gleda svoje djetinjstvo kroz mikroskop. Sjeti se da to ovjek ne smije initi. U Keniji su govorili tko na rastanku ne gleda pred sebe, nikada se vie nee vratiti. Prisjeti se Orfeja, ali pjesma posljednjeg rastanka bijae lagana i slatka. Njegovo je grlo bio suho od rijei koje nije izgovorio, jer ih nije elio

rei pred vratarom. Jednim gutljajem isprazni au. Pivo bijae toplo, imalo je malo alkohola i mirisalo je na sapun, ali mu je prijalo. Jelo, koje nije pojeo jo ni do polovice, uini ga umornim. Bijae to ugodan, blag umor pun ugodnih njenih misli koje su se pretvarale u snove. U aru ranog poslijepodneva ljubiasta je bugenvilija zasjala crveno. Neki marabu gurao je svoje teko tijelo prema bazenu na ijoj je povrini plivalo lie. Pogleda svoj odraz u vodi pa otvori kljun. 53 Konobar je odnio sude u kuhinju i nije se vie vraao. Postalo je tako tiho da je Paul uo Marabua kako pije. Maka u bronanoj odjei s crnom mrljom na oku protri kroz vrt otjeravi ljubiaste vorke. Oni su se spasili s nekoliko zamaha krila, da bi se odmah zatim vratili do svog mjesta uz bunar. U drveu spavali su majmuni, obgrlivi vitka tijela dugim rukama. Jednom se Paulu priini kao da ga je pozvala neka ena. Imala je Cornelijin glas, odve djetinjast i vrlo dirljiv. Odlui da e veeras pisati svojoj eni i objasniti joj ono to ni sam nije razumio. Ali kad je sloio prvu reenicu tako da nee biti potrebno iznostiti druge dokaze, prisjeti se Gabriela. Sviao mu se nain na koji je prihvaao njegove ale. Prolo je toliko vremena otkako se smijehom oslobaao strahova. Pogleda prema'oblacima koji su bili tako bijeli na svijetlom nebu da su ga zasljepljivali, istovremeno ga napajajui mirom velikog zaborava. U beskrajnom prostranstvu, u kojem sumnje nisu bile mogue, Paulu je uspjelo na trenutak uvjeriti samog sebe u smirujuu la da mu se Gabriel odmah sviao jer ga je podsjetio na Jensa. Ali prije nego je ponovno uronio u drijemanje, shvatio je svoju zabludu. Njegov sin i Gabriel bijahu moda istih godina, ali Jens se nikada nije smijao. Ve godinama ne. Kad se Paul probudio, nebo je poelo mijenjati boje. Marabu je uao na vrhu stabla, a travnjak je ve posivio. Ostali su samo dralovi. Skupili su svoje njene glave doputajui da ih mladi vjetar miluje. Njihova draesna drueljubivost probudi u Paulu elju da ne bude sam. Bijae to potreba koju ve godinama nije osjetio. Davala 54 mu je snagu mladosti. Odlui poi u bar. Bar bijae gotovo potpuno zamraen tamnoplavim zastorima, vrlo hladan i - tog kasnog poslijepodneva -gotovo prazan. Na najduljem zidu od tamnog drveta bijahu privreni zavojiti rogovi okruujui veliku glavu bizona. Najvei broj potjecao je od impala. Ispod ventilatora lebdio je napunjeni lav koji je izgledao kao da se smijei. Paul oisti naoale na kojima se nakon dugog boravka u vrtu, zalijepilo toliko malih muica kao to se to dogaa sa staklima automobila u svijetu koji je za njega svakog trenutka postajao sve udaljeniji. Prie lavu pa zapazi da je bio izraen od plia i imao metalno dugme u uhu. Prestraio se kad je zauo urlanje hijene, a jo vie kad je shvatio da se to on glasno nasmijao. Na zidu iza bara, koji je bio oslikan svijetlozelenim granama rua, visjele su poutjele fotografije u tunim crnim okvirima. Bijahu to slike mukaraca koji se Paulu priinie poznati, jer su svi izgledali poput mladog Hemingwayja. Nosili su znojne kaki kapute s mnogo depova, imali poudne oi i naslanjali se na svoje puke. Mladi za barskim pultom bijae iv. Bio je napadno visok, mnogo tamniji od konobara u vrtu i po Paulovoj procjeni potjecao je iz plemena Lumbwe. Noem veliine sjekirice drobio je led u male kristale. Njegovo je lice u sjaju zelene svjetiljke djelovalo sivo, a on je radosno izgovorio: Jambo. Zapita Paula, drei se svahilija, eli li to popiti i je li ve pronaao svoj sat. - Kakav sat? - Sat koji ti je juer pobjegao. Sada ima vuneni eir. Bih li ti izmijeao lijek? 55

- Lijek? Zato bi ovjeku za barom bio potreban lijek? - Za tvoju bolesnu glavu. - Zna mnogo - prizna Paul. Htio je upravo sjesti na crvenom koom presvuenu klupu uz barski pult, kad je opazio mukarca koji je sjedio za velikim okruglim staklenim stolom u kutu. Na zauujui je nain bio nalik mukarcima na fotografijama, iako je bio mnogo stariji od njih. Lice kao da mu je bilo presvueno loe stavljenom koom, prsa ispod raskopane koulje vrlo dlakava, kosa gusta i bijela, a ramena su mu jo uvijek bila iroka. - Mister Paul, pridruite mi se! - zavikne ovjek. -Gospodin Smith ne opija se rado sam. Ispriajte mi to traite u Samburuu. Paul krene prema ovjeku, ne prisjeajui se ni na trenutak da je bilo pomalo zastraujue to'je i on znao sve o njemu. Vrebao je na vrlo sumnjivu procjenu situacije koja mu je do prije kratkog vremena davala sigurnost. Zatim je shvatio da mu logika, a ni razumijevanje, vie nisu vani. Umrla je njegova elja da ini stvari koje ovjek treba initi. Bio je slobodan, zauvijek je pobjegao od sveg predvidljivog. Opijenost ga je toliko omamila da je mogao pogledati u zrcalo iznad glave Mistera Smitha, a da ne svrne pogled sa sebe. - Kako znate da elim poi u Samburu? - zapita. - Prije dva sata naruili ste za sutra automobil. Smith je usprkos svojih godina imao glas koji je odzvanjao od zidova poput jeke u planini. Govorio je staromodnim engleskim jezikom iz vremena kolonijalizma. inio je duge stanke izmeu rijei, esto i polagano punio lulu, priajui 56 da je u svom prvom ivotu bio oficir britanske armije, a u drugom imao farmu u planinama Aberdare. - Je li ovo sada va trei ivot? - zapita Paul. - Uope vie ne ivim. Zaboravili su me. - Tko vas je zaboravio? - Svi - odgovori Smith dobro raspoloeno. - Prvo moje ene i djeca, zatim Kikuve, koji su za ustanka Mau-Maua spalili moju kuu, zaboravivi me zatui. Napokon sam zaboravio sam na sebe. Otada sam sretan, kad ovjek vie ne zna tko je, nema vie briga. A niti novaca. - To mogu zamisliti - promrmlja Paul. Htio je zapitati Smitha kako bez novaca moe ivjeti u tako skupom hotelu poput Norfolka, ali jo nije doao tako daleko da se prepusti naivnoj znatielji Afrike. Starac poe cupkati dlaku na prsima pa pone priati da je u svojoj mladosti lovio lavove. - ovjek koji je lovio lavove svia se svima. Taj zna priati zanimljivije od onoga koji je uvijek samo orao zemlju. Direktoru hotela je drago da ponekad odsjednem ovdje i zabavljam goste svojim priama. Ali sutra ponovno odlazim. - Kamo? - Nemam pojma. Moda u Samburu. Paul pomisli da to zvui vie kao prijetnja nego kao namjera. Bio je siguran da ga je Smith uvukao u razgovor samo zato da se ponudi kao suputnik. - Znam to mislite - nasmijei se Smith. - Ne brinite. Pustit u vas da sam poete na safari. Ako je to nekome potrebno, onda ste to vi. Uz to nikada naveer ne znam kamo e me jutro otjerati. Stoga su mi i pobjegle sve ene. 57 - Sve? - zapita Paul. - Koliko ih je bilo? - To vie ne znam. Jeste li oenjeni?

- Mislim da jesam - odvrati Paul. - Dobro je, ako to vie ne znate. Jasna sjeanja gora su od svjeih rana. Popili su prvo din i tonik, zatim isti din praen bolom ljudi koji jasno vide jo samo slike iz svoje mladosti. Stari Smith sjeao se konja koga je morao ustrijeliti, jer je za vrijeme safarija slomio nogu. Isplakao je dvije velike suze, a zatim se glasno nasmijao sjetivi se da se nakon toga rastao od druge ene. - Nju nisam ustrijelio. Ona mi je pobjegla. S nekim mornarikim kapetanom. Otada razmiljam o tome to je klipan iz britanske mornarice traio na Mount Kenvji. Paul se prisjeti Cornelie, ali ona je imala Annino lice. Obje su mu gurale cedulje u dep nove koulje. Tad je naslutio da je ve poeo zaboravljati najvee razderotine svog ivota. Smijenom mu se priini pomisao da je prije putovanja odnio na ienje svoju odjeu. - Znate li daje opasno poi sam na safari? - Da! - odgovori Paul. Sada je i njegov glas bio dovoljno snaan da odzvanja od zidova. - Oprezno! Ponekad ovjek misli samo na to da eli umrijeti i tada vie nema priliku donijeti nove odluke. Zapamtite ovdje je sve drugaije nego drugdje. Onaj tko nosi uniformu, najee je opasan. - I to se tu moe uiniti? - Nita! U Africi se nikada nita ne moe uiniti. Jo neto - prisjeti se Smith. - Nemojte noas spavati s nekom enom. Afrike ene znaju arati, ali vi jo niste doli do 5? toga. - A odakle bih i uzeo enu? Ne poznam ovdje nikoga. - udit ete se. Kad se Paul nakon veere vratio u svoju sobu, otkrio je enu. Sjedila je na prozorskom okviru i drala u ruci orhideju iste boje kao to su bili i njezini zubi. Bila je odjevena u odjeu sobarice, a crna svilena vrpca drala joj je kosu zategnutu na potiljku. Suknju je povukla gore do bedara. Njezine noge, s bijelo nacrtanim avoni arapa, bijahu duge, a veliki su nokti sjali crvenom bojom u sobi obasjanoj samo svjetiljkom na nonom ormariu. Koa joj je bila namazana uljem koje je mirisalo po ruama. - Sir, je li vam neto potrebno? - Nita! - inim sve - izazivala ga je ena, raskopavajui bluzu. - Danas ne! Umoran sam. - Sutra - rekla je ena teko izgovarajui englesku rije, ljuljajui bokovima dok je prolazila sobom - e biti u Samburuu. Tamonje ene ne znaju zagrijati mukarce. Paul se trenutak udio to njegovo tijelo nije bilo mrtvo kao to je vjerovao, ali je sam sebi zabranio uitak u toj vruini. alio je enu velikih oiju punih molbe, koja je pruala prema njemu ruke s dlanovima biserno sive boje. Poe razmiljati bi li crnoj zavodnici gurnuo neto novaca, ali tad odmahne glavom prije nego je gurnuo ruku u dep svojih hlaa. - Kad se vratim sa safarija - obeao je - tad u te pozvati. Ona je bez rijei pourila prema vratima. Sav na nozi jo je uvijek svijetlio, ali njezino lice ne. - Zna li ve danas to e htjeti nakon safarija? Mnogo se mukaraca ne vraa nakon safarija. 59 4

Jambo, mzee! - zaviknuo je Gabriel, istiskujui zrak iz svojih grudi to je vie mogao. Ta je rije dosta dugo spavala u njegovoj glavi. Sada mu je trebala pruiti sigurnost na koju je imao pravo ovjek koji nije elio potroiti svoju snagu prije vremena. Dok je drui ekao ispod limunova stabla na to da sunce prodre kroz oblake i vrati sivim plodovima njihovu boju, Gabriel je tono razmislio o pozdravu kojeg je sada uzviknuo tako radosno. Trebalo je nai odgovor na pitanje koje ga je uvijek ponovno budilo te noi smetajui mu poput glasnog moskita. Gabriel inae nije uobiavao nou puniti glavu pitanjima. Ako je to ipak inio, uvijek je imao dobrog razloga to je misli slao u lov. Mister Paul, koji je upravo izlazio iz predvorja hotela, udiui jutarnji zrak poput svakog drugog ovjeka, zasigurno je pruao razlog za to. Dan ranije je iznenaujue brzo poeo sa strancem izmjenjivati visoke tonove smijeha i to na nain koji si Gabriel nije uspio objasniti. Taj tajanstveni ovjek ulovio je Gabrielovu alu za rep i 60 medu usnama je obrnuo tako da je poput dobrih konja visoko uzdignute glave i bez teka disanja, galopirajui stigla do cilja. Kasnije su ljudi u Norfolku, kako mukarci tako i ene, ispriali Gabrielu da gost s dvostrukim jezikom govori svahili jednako tako dobro kao i engleski. Ako je to doista bilo tako, nee dopustiti da mu rije mzee prodre u uho, a da se u njegovim oima ne pojavi odbojnost. Ljudi iz Europe nisu voljeli kad bi ljudi iz Afrike odmah zapazili kako je starost poela glodati njihovo tijelo poput psa koji gloe svjeu kost. Ostanu li oi Mistera Paula mirne pri spominjanju rijei mzee, tad su prie hotelskog osoblja koje bi priali nakon posla, bile lane kao i obino. Tad taj ovjek mudra jezika, u iju je kosu vrijeme uplelo boju svijetlog kinog neba, nije znao svahili toliko da bi razumio doista vane stvari. Paul, koji je drao u ruci torbu nabavljenu dan ranije od Singha, zastao je istog trenutka. Oklijevajui poe okretati glavu na stranu, poput ovjeka koji hoe ustanoviti da li se mislilo na njega ili nekog drugog. Bolno siguran, i bez nade, elio je da je Gabriel pozdravio ne njega ve nekog drugog ovjeka pognutih leda sa tapom u ruci. Na vidiku nije bilo nikoga, nikoga tko bi mogao spasiti Paulovu tatinu. Bez muke, samo s brzim, snanim bolom spoznaje, prisjeti se te rijei. Mzee su nazivali mukarce s kratkom sijedom kosom, koja je otkrivala oblik lubanje i koji su imali okrnjene crne zube. Tu je rije bilo mogue dugo drati medu usnama i toliko je razvui da se inilo kao da raste prema beskraju. Mzee nije bila uvredljiva rije, ve samo jedan od 61 neobzirnih iskaza Afrike prepun istine. Nisu postojali samo senilni starci koji su u noima bez mjeseca zamjenjivali svoju djecu s unucima, koji su imali istroene glasove, kretali pri smijanju visokim tonovima poput bijelih ena i kojima su sve doputali kao to doputaju djeci, a to su oni i postajali. Ali bilo je i mzeea s budnim oima, snanim nogama, jakim rukama, s iskustvom o kojem su mladi eljeli uti. Kao dijete, Paul meutim, nikada nije uo da bi tako nazivali nekog bijelca. Pitao se to je Gabriel zapravo mislio. - Jutros sam - poe govoriti - vidio u zrcalu svoje oi, usta i kosu. Bijahu isti kao juer. Tad me nisi zvao mzee. Zato to ini danas? - Mzee, htio sam samo saznati je li ti ta rije poznata. - Poznata mije. Vrlo dobro poznata! Samo to nisam znao da sam ve mzee. - Jesi! Tvoje su oi ve tamne jer gledaju unatrag. - I unaprijed! Ve vidim cestu za Samburu.

- To je dobro - procijedi Gabriel pa dohvati Paulovu torbu. - Mogu - govorio je, kao da se toga sjetio tek ovog trenutka - govoriti i drugaije, ako ti to eli. U danima koji su ve odavno mrtvi govorilo se bijelim mukarcima bwana. Bijele ene bijahu memsahib. To je Kenijata zabranio. Poznaje li ga? - Da! - odvrati Paul. - uo sam mnogo o mzeeu. Kad je Gabriel zapazio da Paul ne samo to razumije tu rije, ve je zna i pravilno koristiti, neoekivana radost mu stisne grlo, ali nasmijao se tako tiho da je to samo on mogao uti. - Sada - objanjavao je - govorimo ljudima bez imena mama i tata. Svia li ti se to, tata? 62 - Zovi me mzee, Gabriele! Korisno je ne zaboravljati. - Jo nikada nisam govorio svahili za vrijeme safarija -izjavi Gabriel, dok je palio motor. - Niti ja - sloi se Paul. Znao je da je to tono samo zbog realnih pogleda na dogaaje. Iako su se njegovi safariji svih proteklih godina zbivali samo u njegovoj glavi i u okolnostima kojih se sada prisjeao samo sa stidom, ipak je svoju tugu i oaj izraavao uvijek na blagotvornom svahiliju, lutajui u mislima do prostranstava Afrike. Pogleda Gabriela i zapita se to bi taj pametni, snani mladi ovjek mislio o lutanjima ishlapjelog mzeea. Ovo bijae dobra prilika zapitati Gabriela kako je doao do svog engleskog imena. U njegovoj mladosti ljudi su imali imena na svojem jeziku. Ipak je jo oklijevao izraziti znatielju. Odlui u budue bre i s vie hrabrosti povjeriti se snazi govora i miljenja u emu nije smjelo biti mjesta poputanju i etiketi. Paulove misli odlutae brzinom koju je teko mogao slijediti do kua iza bijelo obojanih zidova. Stajale su usred vrtova i visokih stabala cedra. Prisjeti se Jensa i toga da je njegov sin pripadao generaciji koja je svoje roditelje zvala po imenu. On i Anna to nikada nisu voljeli, ali se nisu ni branili. Osobito ne nakon fatalne prekretnice, kad je Jens svoju ljubaznost zamijenio zahtjevnou djeteta iz razvedenog braka. Nairobi se samo polagano budio. Automobil je brzo napustio sredite grada. Na irokoj cesti uz koju je raslo drvee utih i ljubiastih cvjetova, meketale su ve nakon nekoliko kilometara mrave koze koje su traile hranu izmeu 63 travom obraslog kamenja i pod trnovitim grmljem. Susretali su samo hrdom izjedene i prepune autobuse bez stakla na prozorima, te pokoji mali kamion bez cerade. Na takvim kamionima natovarenim kutijama, pokrivaima svezanim u tornjeve i automobilskim gumama, i ljudi bijahu stisnuti poput robe. Svi su oni titili svoje susjede da ne padnu, prilagodivi dugogodinje steenim iskustvom svoja tijela pokretima vozila. Mladii s licima koja su sjala na suncu, u ispranim kouljama, esto bez rukava, domahivali su automobilu Paula i Gabriela. Paul podigne ruku pa prui elo prema suncu. Ovo bijae ve tako crveno da je moglo grijati vjetar. - Kamo se voze ti ljudi? Na posao? - Voze se - odlui Gabriel. - eli li uvijek odjednom znati dva aurija? Paul ustanovi da je auri jo uvijek bio dobra rije. Davala je snage umornoj dui i inila ui prijemljivijima. Sauri znai novost, srdbu, nesreu, a ponekad i radost. Stajala je na poetku reenice, a mogla je i zavriti svaki razgovor. Bijae potrebna gipka mata kako bi se znalo to auri znai onog trenutka kad bi je netko spomenuo. - Gabriele, kamo se vozimo?

- To mora ti rei. Put do Samburua je dug. Bit e umoran, ako ne zavri do zalaza sunca, mzee. Gdje eli danas spavati? - Moram li to rei ve sada? - Mora rei sve - objasni Gabriel. - Ja sam uvijek samo voza. A taj jo ne zna to eli. - Poi na safari, Gabriele! - Za noas sam ti naruio sobu u Safari hotelu u Nakuruu. 64 Svidjet e ti se. - To je dobro. Zato to nisi odmah rekao? - Nisi me pitao gdje e spavati. Nisi me pitao to sam radio juer. Ne pita me ni to u raditi sutra. Paul je znao da Nakuru lei na putu za Samburu, ali nije razmiljao o tome da e ve tako brzo vidjeti to malo mjesto. Neko mu se inilo veliko, nalik malom gradu. Jo si je tono mogao predstaviti dugu prasnu ulicu s malim trgovinama, u zeleno obojanim drvenim kuama. Mislio je na uzbuene ene koje su se cjenkale s indijskim trgovcima, a i mukarce koji su uz rub ulice okretali ivae strojeve. Njegov je nos prije vremena osjetio miris vode slanog jezera. Vidio je ruiasti oblak flaminga koji su uzlijetali pa je postao pomalo nestrpljiv jer je Gabriel poeo voziti polaganije. Iao je u kolu u Nakuruu. Slutio je da je vie nee prepoznati. Moda e prepoznati breuljak okruen svijetlom umom i isuenim poljima na ijem je vrhu stajala bijela zgrada. Kad je zatim u udaljenosti od samo nekoliko kilometara ugledao mnogobrojne ploe na kojima je nevjestom rukom bilo napisano KOLA, shvatio je koliko se toga promijenilo od njegovog akog doba. Nije bilo sumnje daje Kenija pronalazila vezu s onim svijetom koji je on napustio. Na cesti za Nakuru pretvorio se ponovno u dijete pa se sjetio svog prijateljstva s Kamauom. Njegovo se srce stis-nulo u oekivanju onog to e doi. Je li Kamau, koji je tvrdio da tri bre od gazele, sa svojih pedeset godina takoer ve imao sijedu kosu i bolove u elucu prilikom buenja? Jesu li ljudi u Keniji u meuvremenu nali rije 65 za melankoliju i za tugu, ili im je dostajala sol u oima koja je gorjela poput vatre, a o kojoj se nije smjelo govoriti? Je li dostajala za sve djeje suze i obeshrabrenost staraca? - Kad ovjek ovdje navri pedeset godina, koliko ima djece? - Dovoljno, ako je naao dobru enu - razmiljao je Gabriel. - Koliko ti ima sinova? - Jednog! - Mzee, to je dobra ala. Podnevna vruina nije mogla doekati svoj sat. Zrak bijae teak i vlaan, a svjetlo bijelo. Gabriel je jo uvijek vozio ravno, briui muhe sa stakla da bi se zatim zaustavio izmeu dva mala naselja s nekoliko koliba. Tu je stajala velika ploa s natpisom: Last Shop before the Equator! Come and buy! Jambo, Kenya!. - Stigli smo - ree Gabriel. - Kamo? - Mora potroiti svoj novac prije ekvatora. Ispred velike crno nacrtane karte, uokvirene crvenom bojom na kojoj je ve bio ucrtan ekvator do kojeg e turisti stii tek nakon 80 kilometara, bijahu postavljeni veliki drveni stolovi sa svim moguim divotama za koje su marljivi trgovci vjerovali da bi mogli razveseliti ljude gladne Afrike. Tu bijahu prljave ae pune limunade, boce s vodom, limenke Cole, vakae gume, ogrlice od malih perla, narukvice od mjedi, iz drva izrezbarene irafe i slonovi svih veliina, mali bubnjevi i majice, potanske karte

i paketii aja i kave koji su oigledno ve godinama leali ovdje. Iako putem nisu sreli gotovo ni jedan autobus, sada se 66 ovdje skupilo mnogo malih safari vozila. Najvei je broj bio bez krova. Bijahu obojani zebrinim prugama. Nekoliko ih je stajalo uz rub ceste, dok su se cLrugi smjestili na poljima mladog kukuruza. Turisti u kratkim hlaicama i majicama sa slikama lavljih glava, leoparda u skoku, impala s natpisom Jambo Kenija, drali su fotografske aparate pred oima, tiskali se oko natpisne ploe, dok su mladi igrali nogomet s limenkama Cole. Vozai su ostali u svojim automobilima. Gledali su kroz prozore zadovoljna izraza lica, poput roditelja koji su napokon svojoj nemirnoj djeci mogli dopustiti da se istre nakon duge vonje. elava afrika djeca svih godina motala su se izmeu crveno opaljenih nogu stranaca. Vukla su ih za odjeu i moleivo pruala zemljom uprljane ruke. Paul zatvori oi. Tako se dobro osjeao u svojoj lijenosti da je na trenutak pomislio ostati u automobilu i promatrati iz daljine tu turistiku zbirku. Meutim, jedan jedini pogled na Gabrielovo lice puno iekivanja, govorio mu je da se to ne smije dogoditi. Pouri do skupine turista, a da nije osjeao potrebu za tim. Osvrnuo se kratko prije cilja i zapazio da ga Gabriel napeto promatra, vjerojatno oekujui da e njegov suputnik pokazati uobiajenu elju za nabavkom suvenira. - Zacijelo ste ve bili ovdje - ree mu neka ena razvuenim saskim naglaskom. Na njezinim grudima je lav pokazivao svoje zube. - Da! - odvrati Paul. Taje ena prije etiri dana bila u Dresdenskoj operi, a sada je umjesto Norme gledala geparda na stablu, veliko krdo 67 gazela i mladog slona koji je epao, zbog ega je bila vrlo zabrinuta. Shvatila je, kako je sa zgraanjem priala Paulu, da ljudi u Africi ne vole ivotinje, ne piju pristojnu kavu, ne njeguju dovoljno svoje ulice, a u kolama ne ue dosta engleski. - To ste zacijelo primijetili i sami - traila je da joj Paul potvrdi. Njemu bijae neugodno to nije znao kako uutkati tu enu. Pokuao je pobjei, ali ona ga je tako dugo drala za rukav i priala mu, dok je nije pozvao voza zbog odlaska. Paul je s olakanjem gledao za njom uivajui u iznenadnoj tiini. Tad je opazio djeaka. Malian je stajao najvie pola metra udaljen od njega. Imao je tijelo etverogodinjaka i mutne oi staraca. Noge mu bijahu jednako tako mrave kao i ruke, a rupe u koulji i hlaama tako velike daje osip na njegovoj crnoj koi djelovao poput snijegom prekrivenih vrhova. Neko je vrijeme zurio u Paula, a zatim mu priao, stao pred njega i zabio otre nokte u njegovu ruku. - Jambo - apne. - Jambo, to to - nasmije se Paul. Htio se osloboditi te ruke, kao to su mu nalagali pamet i iskustvo, zbog mnogobrojne djece koja su prosila, ali nije mogao upotrijebiti tjelesnu silu protiv tog slabanog djeteta. Zbunjeno slobodnom rukom pogladi po glavi djeaka ije su se grozniave oi ve pri prvom dodiru toliko proirile da se pojavilo bjelilo zjenica. - Toto - zahihoe djeak. Istom tada shvati da je stranac govorio s njim na svahiliju. Apatian izraz njegova lica iznenada oivi, a glas mu posta snaniji. - Daj totou dolar! 68 - zahtijevao je. - Zato je totou potreban dolar?

Malian se udio jo i vie jer je stranac doista govorio svahili. Poloi glavu na rame, irom otvori usta, ali mu je bio potreban trenutak kako bi oslobodio grlo elei da svaki slog jasno otputuje u daljinu. Glasno je pozvao svoje drugove koji su dojurili sa svih strana, a svojem je uzbuenju dopustio da ikne iz njega poput vodoskoka, ali tek kad su se djeca okupila. Paul je prepoznao da djeak govori kikuji. Bijae to prvi put nakon mnogo godina daje uo taj jezik. Nije vie vladao jezikom planine, ali u njegovom sjeanju odzvanjala je zvuna rije kojom su se ljudi pozdravljali. - Nikvvega - ree pjevnim glasom. - Muno - odgovorie djeca. Sapui skupie glave pa istovremeno otvorie ruke, kao da su uvjebala taj nastup. Zaviknue: - Dolar! - Moe mi dati svoj sat, ako nema novaca - mamio ga je djeak. Njegove tako pokorne i nevine oi za stranca, a tako pametne i mudre za onoga koji je razumio te znakove, probudie u Paulu poznate, dugo zatomljene osjeaje. Jo dok je i sam bio dijete nije mogao odoljeti afrikoj djeci. Najradije bi djeaka privukao sebi, osjetio kako mu kuca srce i mirisao njegovu kou, tu mjeavinu znoja, sunca i slatkoe, odbojnosti i prisnosti, ali prisili se odvratiti pogled i ukoiti tijelo. Djeak ga je promatrao ne trepnuvi okom. Dotle je kor odrpanih prosjaka ponovo i svakog puta sve glasnije vikao: Dolar! Dolar! Stariji su koturali tu rije dok nije nabrekla u vieglasnu pjesmu, udarajui 69 pri tom nogama po crvenom prainom pokrivenom tlu u ritmu svoje molbe. Mala, odluna ruka vukla je Paulovu koulju, ali on se nije mogao odmaknuti, jer je iz beskrajne udaljenosti do njega dopirao Jensov glas koji ga je pitao mora li ovjek otputovati ak do Afrike da bi pronaao ljubav prema djeci. - Ponovno pronaao - promrmlja Paul, ali bijae jednako tako nemogue pobjei prijekornom glasu svog sina kao i djeaku koji je zabio nokat u njegovu ruku. - Moja tri mala brata su gladna - jaukao je mali ratnik, oiju punih suza. - Samo dolar, tata! - Kwenda! - zaurlao je Paul. Grubom kretnjom, koja mu se gadila ve u trenutku kad je podigao ruku kako bi se oslobodio, odgurne ga od sebe. Djeak padne na zemlju urliui: Samo dolar, tata! Paul se prestraio da e pasti i sam, ali uspjelo mu je ostati na nogama i vrsto zabiti cipele u meku zemlju. Djeca, koju je odgurnuo, hihotala su ponaajui se tako kao da e posrnuti. Neki od njih poee kopati po njegovim hlaama. Djevojica u potrganoj plavoj haljini s crvenom kapom za baseball na glavi, izvukla mu je maramicu iz depa, maui njome veselo pred oima. Tad je doao Gabriel. Spasitelj je pljesnuo rukama i otro, poput nekoga tko tjera muhe s marmelade, utei udarao po pruenim rukama. Djeca kunui otrae, preskaui golim nogama tvrdu, isuenu travu i daske iz kojih su virili avli. Nestala su u polju kukuruza prije nego se slegnuo teak crveni oblak praine podignut sa zemlje. - Mzee, eli li dozvati ovamo svu djecu? - kleo je Gabriel. - Da! - odgovori Paul. - To su samo djeca. 70 - Idui u put doi tek kad te prodru. Naivai sa svojim skupim hotelima i klubom za golf bijae u kolonijalno vrijeme omiljeno okupljalite farmera iz planinskog dijela zemlje. Paul je ve rano shvatio da ljudi koji su tamo ivjeli ele otii to je dalje mogue od Afrike. Sada je vie iznenaeno nego oduevljeno ustanovio daje stari duh bogatstva i nadmenosti ostao nepromijenjen, usprkos svim drugim promjenama. U sreditu grada upadale su u oi otmjene, svijetlouto obojane kue s ogradama obraslim ruama. Oigledno su novi vlasnici budili istu zavist kao i njihovi

prethodnici. Samo to su se za svoj posjed plaili vie od onih bivih. Visoke eljezne ograde oko vrtova umjetno navodnjavanih i njegovanih, poput parkova engleskih gospodskih kua, bile su pune bodljikavih ica i krhotina stakla. Na oianim travnjacima uvali su strau uniformirani ljudi s batovima u rukama. Samo nekoliko kilometara dalje izranjale su kolibe novih siromaha - male limene barake bez prozora s razderanim pokrivaima na niskim vratima i ognjitima na ispucanoj, isuenoj zemlji. Gola djeica nadutih trbuha, zalijepljenih oiju i glava punih crnih muha, puzala su po smeu, dok su majke neto mijeale u velikim zdjelama, zurei pri tom u nebo. Psi, s rebrima koja su se ocrtavala ispod dlake bez sjaja, drijemali su na suncu. U selu su mladii puili i raspravljali ispred malih trgovina, dok su ih utljivi Indijci promatrali prodornim pogledima. Uz rub ceste, ispod rupiastih kiobrana, uale su stare krezube i isuene ene, ispred hrpa banana. Mali su plodovi bili uti, a veliki crveni ili tamnozeleni. Gabriel zaustavi automobil, izae i prie enama. Dugo se 71 cjenkao zaprijetivi im akom. Dva je puta otrao kunui odlunim korakom, a one bi ga odmah pozvale natrag. Napokon je kupio dva tuceta crvenih banana. Nasmijeivi se, polegne ih Paulu u krilo. Ljudi iz Europe ele uvijek jesti crvene banane, rekao je. - I ja - potvrdi Paul - ve godinama. - Ogulio je prvu bananu polagano poput mladog pavijana koji to jo nikada nije uinio i kojemu je za posljednji komad bila potrebna majina pomo. Jo mu je vie vremena bilo potrebno da zaroni zube u bijeli, mekani plod, doputajui jeziku povrat u slatko djeje uivanje. Zadovoljno je zaklopio oi i usudio se oklijevajui prepustiti osjeaju za kojeg je znao da e biti prekratak kako bi ga zatitio od tuge samoshvaanja. Ali znao je i to da e ta melankolija ispariti na suncu. Na sve strmijoj cesti, koja je vodila iz doline to se suavala, uo je buku motora, a kasnije je ugledao jastreba kako trai plijen. I njegove su ui eznule za porukama. Uskoro je prepoznao zvuk bubnjeva u umi i uo krikove majmuna. Iz kukuruznog polja dopirali su do njega muki glasovi, a uo je i svoj dah. Ubrzo nakon polja kukuruza ugledae grmove banana pune plodova koji su sjali na suncu. Kad je Paul spazio ene koje su nosile djecu na pognutim leima i teak teret na glavi, prisjeti se pjesme iz nekog starog filma. Rijei i melodija priinie mu se smijenima, ali nisu se dale otjerati. - Najslae plodove deru uvijek samo velike ivotinje -prevede Gabrielu. - Lavovi ne deru banane, a ne ine to ni leopardi. Samo majmuni deru banane, ali majmuni nisu velike ivotinje. 72 - Gabriele, mudar si ovjek. Mora mi ispriati sve to zna. - Znam - radovao se Gabriel pa spusti lijepu pohvalu iz uha u usta - da si gladan, mzee! Hoe li jesti u Outspanu? To je ovdje najbolji hotel. - Htio bih jesti i sjediti uz jezero, a ne u Outspanu. Kako emo to izvesti, veliki arobnjae? - zapita Paul. udilo ga je to jo zna da se za arobnjaka kae muchau. Bio je dovoljno tat da uiva u Gabrielovom oduevljenom licu. - Donio sam tvoje jelo iz Norfolka. - Gabriele, misli li uvijek na sve? - Ne! Nikada ne mislim na lavove kako deru banane. Gabiriel zaustavi automobil u au uz jezero pa iz prtljanika izvadi koaru i pokriva. Rairi ga ispod cedra guste kronje. Izvadi iz koare tanke sendvie s krastavcima, komadi peene janjetine, malu boicu umaka od mente i plod papaje napunjen pileom salatom. Sve je to paljivo posloio na srebrni posluavnik. Donio je kavu u termosici, bocu rosea iz

Provanse, te au s dugim drkom koju je obrisao mekom krpom. Preko ruke prebacio je ruiasti ubrus iz Norfolka. Paula je zbunio toliki trud kako bi se postiglo savrenstvo. Gabriel je s nekoliko oigledno uvjebanih pokreta nastojao prenijeti ono to bijae europska predodba njegovane gastronomije. I to u afriku divljinu. Ipak ga je dirnula naivnost zamisli o razmjenjivosti stvari. Prije svega Gabrielov djetinji ponos zbog uspjelog iznenaenja, Srebrni posluavnik zasjao je na suncu poput vatrometa, banane su sjale crvenom bojom, a papaje i vino mijenjali su sa svakim lutajuim oblakom svoj izgled. 73 Prisjeti se svijetlih idilinih doruaka Renoira i Moneta. On je, tek to se poeo zanimati za slikarstvo, krenuo prema sretnim trenucima impresionista pa je barem toj svojoj ljubavi ostao vjeran. Vidio se kako u muzejima stoji ispred slika, gubei se iscrpljen u pijanstvu boja, iako se nije ni uz najvei trud mogao odluiti kojem od svojih svjetova pripada. Popio je gutljaj vina koji ga je lagano omamio, ali i usmjerio tako da je odluio vie ne traiti dokaze da jo uvijek ima savjest. Ustanovio je da je ve postao dovoljno ravnoduan kako bi mogao zamisliti daje za vrijeme safa-rija teret svoje savjesti sigurno spremio zajedno s novcem u sef Mistera Smitha. Samo je jednom zastao na putu i rekao nekoliko rijei svojoj eni, neuobiajeno odluno i prilino glupo, kako je pomislio gledajui u svoju napola ispranjenu au. Paul to uini i ugleda Narcisa. Lijepo lice bijae sada sivo i staro. Bolje bila otra, ali ipak prekratka da ga uznemiri dulje od otkucaja srca. Gabriel je sjedio na mravinjaku koji je izgledao poput viteke utvrde uz Rajnu. Nije jeo, nije pio, bacio je kamenie u zrak i tako paljivo promatrao jato divljih gusaka, kao da ih mora prebrojiti. - Zato ne doe ovamo? - Kamo? - K meni! Neemo li jesti zajedno? Ima dovoljno jela za dvoje. - Vozai ne smiju jesti s gostima. - Moj mora - ustvrdi Paul. Vodene ptice sa svijetlozelenim sjajnim glavama plivale su po jezeru boje mahovine, iju povrinu nije uznemiravao ni daak vjetra. Male ptiice, drei duge granice u 74 kljunovima, gradile su okrugla gnijezda u stablima s bogatom kronjom. Orao je dovikivao maloj rodi varajuu poruku o velikom zaboravu pa je zatim odletio u nebo vie se ne vraajui. Kad je Paul kasnije zapazio praznu bocu preko koje je puzala vojska mesnatih crvenih mrava, vie nije znao je li Gabriel doao k njemu i pio s njim ili nije. Nije znao ni koliko je sati, jer mu vrijeme vie nita nije znailo. Ipak je pogledao na sat, ali nije vidio njegovu prijetnju, jer se na veliku kazalju smjestio mali uti leptir. Bijae mu ao to sat nije mogao pokloniti malom djeaku s otrim noktima pa glasno nazove samog sebe starim glupanom. Rije mu se uini odgovarajuom. Onaj koji je inio ono to on pokuava, morao je biti glupan, ukoliko nije htio posum-ljati u svoju pamet. Njegova dua bijae presita, a da bi traila vie ispunjenja od odmaknua od svoje prolosti. Pozva Gabriela. Ovaj je sjedio za upravljaem spustivi noge kroz vrata automobila. Govorio je s nekim preko radio stanice. Paul stisne oi kako bi izorio obrise slike. Nije mogao zamisliti da netko uz jezero Naivai ima vezu s nekim iz stvarnog svijeta. Trenutak je povjerovao da se Gabirel samo igra sa zabranjenom tehnikom spravom poput malog djeteta, ali tad shvati da je Gabriel doista govorio.

Paul je napeto oslukivao tihi razgovor, zapazivi da Gabriel govori kikuju. Jednom je razumio kratku rije za da, a zatim dugu za ne. Ne je prepoznao i po odmahivanju glave. Nije bila snano, ali ipak toliko jako da su oi zasjale. Paulu se priini kao da se veselo Gabrielovo lice izmijenilo. Pri govoru je jedva otvarao usta. Pljunuo je nekoliko puta 75 na vlat trave koja je promijenila boju im bi je kapljice dodirnule. Gabriel je lijevom rukom drao tako vrsto upravlja da mu je kost zasjala kroz kou. Gabrielove su se ui i grlo branili pa nije mogao progutati svoj nemir. Singhova zapovijed dola je prebrzo. Iako se taj zli kujin sin i inae nije drao dogovora, ovog se puta prebrzo uguio u svojoj pohlepi. Na poetku razgovora Gabriel je vjerovao da e ga samo bijes zbog tog omrznutog vrajeg glasa spasiti, ali iznenada shvati da nije bila obina vruina koja je njegovu glavu uinila tekom poput kamena, ve je to bio plamen koji ga je lizao ogromnim jezikom. Osjeao se slab i bolestan pa je htio, kako bi barem smirio oi, zuriti u stablo ispod kojeg je sjedio mzee. Zapazi da ga Paul promatra. Brzo je zaviknuo: Roger, Roger!. Vrati mikrofon, skoi iz automobila pa potri brzo do Paula, kao da ga je ovaj zvao. Nagne se nad posluavnik. - Hoe li noas spavati u Naivau? - zapita. - Rekao si da emo krenuti do Nakurua. - Htio sam samo saznati zna li jo da elimo poi u Nakuru - ree Gabriel. Osjeti, zato to se mogao nasmijeiti, da se ugasila vatra u njegovim oima. S olakanjem napuni grlo dobrim zrakom. - Ako ne elimo tek s mjesecom stii u Nakuru, moramo krenuti dalje. -Sto znai: Roger, Roger? - zapita Paul sat kasnije. Sjene drvea bijahu ve duge, a zrak je pio prvu hladnou noi. Grane su se njihale kad bi majmuni, ne pokazujui svoja lica, dugim rukama letjeli kroz zrak. Automobil se muio vozei uzbrdo. Gabriel gurne glavu kroz prozor, kao da mora pretraiti cestu punu kamenja i rupa. Stisnuo je 76 zube. Usne mu bijahu jedva vidljive. Roger, Roger ponovi, a kad je Paul pomislio da mu vie nee odgovoriti nastavi: Zato to pita? - uo sam da si rekao: Roger, Roger. uo sam te. - Mzee, ima mlade ui. Neki voza iz Nakurua javio mije gdje je vidio lavove. Mora rei: Roger, Roger To uvijek inimo. Paul je osjetio, po tome kako je Gabriel naglasio ba one rijei koje nisu bile vane, da lae. Logika pravnika i iskustvo ovjeka koji je znao da svaka rije u Africi ima svoj odjek, izotrili su mu pamet, ali ne i instinkt. Ono to je glava smatrala prijetnjom, bijae premalo, a da bi zbog toga srca bre kucalo. Bijae to samo nelagoda koja je prela preko njegovog ela, a taj se osjeaj izgubio brzo poput najmanjeg oblaka na posivjelom nebu. - Vrijeme straha lei za nama - promrmlja. - Govorio si na svom jeziku - shvati Gabriel. -Da! - Sto si mi rekao? - Roger, Roger - odvrati Paul. 77 5 Te su noi Paula trgnuli iz sna davno zaboravljeni zvui koje se odviknuo tumaiti. Leao je ispod tekog vunenog pokrivaa koji je mirisao po smoli. Nije mu uspjelo gurnuti mreu protiv komaraca, vrsto stegnutu iznad kreveta, kako bi uspio dohvatiti svjenjak i kutiju ibica s nonog ormaria. Uvijek kada bi pomislio da je pronaao

rupu u mrei kroz koju se uvukao u krevet, ponovno bi zaspao utonuvi u gustu maglu snova. Dodue prizori i dogaaji su se mijenjali, mijenjali su se krajolici i zemlje kojima je putovao, ali uvijek bi se tijekom tog nonog safarija pojavljivale ptice s jezera Naivai. Uvijek bijahu velike poput jastrebova, rugajui se bjeguncu, jer nije na vrijeme pronaao druicu poput njih. Jednom je Paul sanjao daje Gabriel namazao lice bijelom bojom poput klauna, prijetei mu da e ga izruiti Njemakoj, a on je u svom jadu rastrgao avionsku kartu i zaviknuo: Roger, Roger! Uto je neki ovjek s batom u ruci, odjeven u uniformu pilota, skoio kroz oblake, 78 optuivi Paula za jezino svoenje. Kad je Gabriel tada doista zastao ispred Paulova kreveta, nepomian poput mladog stabla ija kronja jo nije dovoljno narasla da se odupre vjetru, Paulu se to djetinje, ljubazno lice priini tako poznatim i pouzdanim da je olakano uzdahnuo. Gabriel ispod madraca izvue mreu protiv komaraca i sloi je u debeli vor koji se jednakomjernim ritmom njihao sa stropa. Svijea je treperila uranjajui veliku prostoriju u blago svjetlo koje se irilo sve do krova od debele pletene trave. Gabriel, tako visok i tako tajanstven, a ipak ve prijatelj, nasmijei se i prui Paulu alicu iz koje se puio aj. - Gabriele, to se dogodilo? Koliko je sati? - Mzee, u krevetu si. Sunce jo nije izalo. I opet si usta napunio s dva pitanja. To si uinio i juer. Dogaanja proteklog dana poee se polagano vraati poput vode u rijeku koja je za vrijeme sue morala previe pretrpjeti. Nakon to im je pukla guma kratko prije cilja, stigli su vrlo kasno u Safari Lodge u Nakuruu. Tama Afrike, koja jednim jedinim udarcem krade danu svjetlo, nemajui milosti s oima kojima je potrebno jo hrane, ve je progutala obalu jezera. Ni ispred hotelskog naselja vie se nije mnogo vidjelo - samo predvorje sa svijetlim drvenim stolovima, naslonjaima presvuenim cvjetnim platnom, koji kao da su potjecali iz budoara neke engleske lady, te irokim pultom. Na njemu bijahu postavljene iz drva izrezbarene ivotinje, a uz njih ratnici iz plemena Massai. Bijahu izrezbareni iz cedrovine, a oko vrata su imali prstenje od fine ice. inilo se kao da kreu u boj. Iza pulta, odjeven u kaki odjeu, stajao je ljubazan mlad 79 ovjek. Nakon to gaje uo razgovarati s Gabrielom, Paul zakljui da je iz plemena Kikuju. Bio je sretan to je pri dolasku mogao prepustiti pregovore Gabrielu, dok je on sam zastao iscrpljeno pokraj svoje torbe. Paul se samom sebi inio nalik ednom djetetu koje vie nije imalo snage dohvatiti puni vr. Na debelom mekom bijelom sagu leao je pas s oima boje jantara. Uznemirivao je Paula jer je vjerovao da gaje ve jednom sreo. Sada, u trenucima buenja, prisjetio se bez napora to za njega znai bijeli pas ija je dlaka ukasto sjala. Ogromna ivotinja u svom oputenom dranju podsjeala ga je na psa na omiljenoj slici Franza Marca. Ona je, izmeu dva Paulova braka, visjela u dnevnoj sobi iznad crnog konatog naslonjaa. Odmah nakon vjenanja Cornelia je iskoristila odsustvo svog mua, koji je boravio u Flensburgu, da sliku zamijeni posterom jazavara koji je leao na lealjci i imao sunane naoale na oima. Tada je dolo do prve svae u Paulovom braku. Kako mu se ona inila simbolinom za sve nesporazume nastale iz slinih razloga, Paul je nikada nije zaboravio. I sada je uo Corneliu kako govori djetinjasto izazovnim glasom: Jazavar je tako sladak. Ponovno se toliko naljutio zbog tog neukusnog postera da je znoj na njegovoj koi postao vru. Istovremeno je promatrao mreu protiv komaraca koja se prestala njihati pa je sada bila okruena velikim bijesnim muhama. Kad je napokon pobjegao od

prolosti, prisjeti se kako se Gabriel dugo i odluno svaao s ovjekom na recepciji, odbijajui dvije ponuene sobe. U tom ratu samopotvrdivanja napokon je ipak pobijedio Gabriel, jer se nasmijao podrugljivou koja se iskazuje 80 oima afrikih mukaraca, ali ne i u njihovim glasovima. To se dogodilo kad je uvar sklonita, napadno nego-dujuom kretnjom, izvukao iz ladice i trei klju. ovjek je nosio na svom irokom zapeu sat koji je zlatno sjao. Mogao je jednako tako snano pucnuti jezikom, kao stoje mogao stisnuti zube. - Dinner is now being served, Sir! - rekao je pokazujui na terasu osvijetljenu kerozinskim svjetiljkama. Paul je vidio daje mnogo sveano odjevenih gostiju sjedilo za stolovima i veeralo. Mukarci su odjenuli tamne kapute, a Paul je zapazio i konobare u crvenim uniformama s bijelim kravatama. inilo se kao da lebde po ukastom sagu. Cuo je i glazbu koja je bila vrlo europska i smetala mu, dok je iz daljine dopirao urlik ivotinja, koji ga je uzbuivao usprkos umora. Znao je i to da ne eli jesti i da mu je neka mlada ena u dugoj haljini boje kave, koja je bila u skladu s bojom njene koe, gurnula u ruku au soka. On ju je odmah iskapio. Zatim ga je Gabriel, maui kljuem, drei depnu svjetiljku u ruci, odveo po stazi poploenoj bijelim kamenom do okrugle kolibe sa zeleno obojanim prozorima. Drvena lavlja glava, kojoj je matoviti rezbar pridodao frizuru s kovricama, sluila je kao kvaka. Paul je znao da se lav smijei i izgleda poput ivotinja iz filmova Walta Disnevja. - Kako sam dugo spavao? - zapita, prije nego je poeo piti drugu alicu aja. - Tri dana - odgovori Gabriel, nasmijavi se tako promuklo izmeu svakog sloga daje ala mogla brzo odletjeti i odbiti se od zidova. 81 - Zato me budi usred noi? - Moramo na safari prije nego sunce izgubi svoju sjenu. - Ve smo juer bili na safariju. - Jesi li juer vidio nosoroga? Sutra e biti novi ovjek, ako danas vidi nosoroga. - Prijatelju, bili bi mi potrebni mnogi nosorozi da postanem novi ovjek. - Dobit e toliko nosoroga koliko ti je potrebno, tata, da izvadi smrt iz oiju. Kad je automobil pola sata kasnije napustio hotel, skrenue na uski kameni put. Paulove su ui jo uvijek sluale reenicu koja gaje natjerala da se tako brzo odjene kao da je doista mogao nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Govorio je samom sebi da je sentimentalna stara luda, jer je rado sluao kako ga Gabriel zove tata. inio je to nekoliko puta proteklog dana, a posljednji put na putu do kolibe kad je Paul posrnuo preko korijena. Sunce se samo nakratko, poput blijedoruiaste ploe, pojavilo na sivom nebu, pretvorivi se minutu kasnije u arku kuglu koja je zasljepljivala. Uz put rasle su akacije i grmlje sa snanim trnjem. Jastreb je irio krila u letu. Krdo gazela pojavilo se na istini i ponovno se izgubilo. Gabriel je nagnuo glavu kroz prozor u potrazi za tragovima u crvenoj zemlji. Mogao je voziti samo polagano i esto je morao zastajati. Kia i odronjeno kamenje napravili su duboke rupe po cesti, a uz to su jata biserki, ne dajui se smetati, zaustavljale automobil. Male su glave gurale iz sivog perja koje je jo uvijek sjalo od jutarnje rose. Kad bi zastale i okrenule se podignuvi jednu nogu, Gabriel bi blago pljesnuo rukama. 82 - Voli ivotinje? - zapita Paul. - Vie od ljudi. - I ja, ali tamo odakle dolazim to se ne smije rei.

- Zato ne? Ima li kod kue neprijatelje koji ti avlima zatvaraju usta? Ovdje smije glasno rei sve, ako ti je jezik dovoljno snaan. Uskoro je do automobila stigla povorka pavijana. - Zna li jo kako se te ivotinje zovu na svahiliju? - zapita Gabriel. - Nugu - odvrati Paul. - Nugu je dobra rije. Ne grebe u grlu. Zna li to je dugu? - Brat! - I tako su - filozofirao je veselo Gabriel, prolazei rukom kroz guste kovrice - svi majmuni braa. - I moja! - Tada smo i ti i ja braa. Jesi li to znao, tata? - Gabriele, nikada to nisam zaboravio. Stoga sam ovdje. - To u danima koji nas love, nee biti dobro za nas. - Zato to govori? - Jer sam majmun! Majmuni previe govore. Veliki i teki mujaci pojavie se, maui rukama, ispred automobila koji je zastao. Predoe preko puta i nestadoe u grmlju. Tek nekoliko minuta kasnije za njima su krenuli mladi mujaci koji su iz svakog skoka crpili novu snagu. Lovili su se sve dok se nisu umorili pa su ostali leati u visokoj travi. Uskoro su opet zapoeli svojim divljim lovom i bitkom za mjesto u oporu da bi napokon, bez ijednog krika boli, skoili na stabla. Visei nogama na njiuim granama promatrali su odozgo svoje majke. Majke s djecom na leima sjedile su mirno uz rub ceste, 83 rairivi oi irom. Novorodenad se pojavljivala samo kad bi ih majke drale na krilu i dojile. Starija mladunad nije mogla ostati mirna, krijetei vukli su jedni druge za krzno i repove, udaljavajui se velikim skokovima od skupine brinih enki. Ljutite majke pozivale bi ih natrag, a neko divlje dijete koje je htjelo mugnuti pokraj njih, dobilo je zaunicu. enka je to uinila vrlo njeno, skladnim kretnjama i za ljude iznenaujuom mimikom. Pauk nije oduevljavala samo ta idila lijepih i miroljubivih stvorenja, jer nikada dotad nije doivio takvu mirnu majinsku predanost, ivotnu radost mladih i mirnou starijih. uo je samog sebe kako uzdie, kao da mu je ba u trenutku ispunjenja ishlapila enja njegova dugog ekanja. Ali ipak je u svakom napetom ivcu osjetio iskupljenje i zadovoljstvo. Sjeti se Fausta, koji je varao samog sebe kratkom sreom, kao to je to inio i on, zapitavi: - Mogu li ovdje izai iz automobila i sjesti na kamen? - Moe li trati dovoljno brzo ako doe lav? Tvoje su noge jo starije od tvoje glave, mzee. - Gabriele, neka lav doe. Ne bojim se! Vie ne. Niega! - Tata, tebi je dobro. Ve si mrtav. Paul je znao daje monom bogu Afrike svejedno vjeruje li netko u njega ili ne. Moni Mungu planina i uma dolazio je i po one rtve koje nisu bile spremne za oprotaj. Ta ga pomisao nije straila. Bespomonost je u Africi bila njena i utjena. Nije vidio kako se vraaju gazele, nije uo njihov lagani korak, a niti ukanje duge zmije koja se probudila u travi. Nije uo ni jastreba koji je najavio svoj rani plijen. Kao i 84 dan ranije zaboravio je tko je i to ga je natjeralo na bijeg, nije osjeao svoje tijelo, a niti sumnje ovjeka ostarjelog prije vremena. Dopustio je da ga snaga prirode vrati na njegovo mjesto. Mjerila kojima je bio naviknut mjeriti svoj ivot, vie nisu postojala.

- Ostat u tako dugo sjediti uz majmune - objasni Gabrielu - dok ne postanem i sam majmun. - Ve si majmun! Ali ne tako pametan poput njih. Ne ustane li sada kruh e postati tvrd, a maslac e se otopiti. - Gabriele, kruh mi nije potreban, ve su mi potrebne samo igre. - Majmuni se smiju igrati. Tebi je potreban pun trbuh za dugi safari u Samburuu. I tvoja glava eli sada jesti. - Moja je glava ve jela. Zato bismo tako brzo krenuli dalje? Imam vremena. Danas u ostati u Nakuruu. Moda i sutra. Moda zauvijek. - Ve si vidio enu. - Koju enu? - Tvoja usta znaju dobro lagati, mzee, ali ne i tvoje oi -ustanovi Gabriel, drei glavu tako dugo na suncu da su mu pred oima poele plesati zvijezde. - Sjedila je na klupi pred hotelom kad smo odlazili. Stajao sam iza tebe, kad ti je ukrala mir. - Gabriele, i tvoja usta znaju dobro lagati. Nisam vidio tu enu. Juer ne, a ni danas. - Zato ne govori o sutra? - elio je saznati Gabriel, dok je otvarao vrata automobila. Na terasi zatienoj crvenim suncobranima, uti stoljnaci su se vijorili na vjetru . Od buffeta punog tropskog voa najsjajnijih boja, irio se iz mjedenog kotla miris slanine i 85 peenih jaja. Bijeli oblaci pare dizali su se sa ara drvenog ugljena prodirui kroz kronje prema nebu. Pele bijahu site, libele ivahne, a leptiri su sjali plavom, utom i crvenom bojom. Neposredno uz nizak zid od sivog kamena nalazila se velika lokva vode. Opsjedale su je dugonoge ptice i vjeverice. Tamo je nepomino stajao bizon sjajnih rogova, nalik kipu od crnog mramora. Slon je u ravnomjernim razmacima uranjao surlu u crveno blato, izbacujui vodoskok koji je na suncu ^poprimao boju ljubiaste zavjese, prije nego je preko leda smoio to ogromno tijelo. Pri svakoj kupelji odletjele bi ptiice koje su uale na slonovim leima, ali bi se jednako tako brzo vraale svom usamljenom domainu, uvlaei se u nabore njegove koe. Okrugli stol uz ogradu bijae postavljen za osmero ljudi. Tamo je sjedila samo jedna mlada ena u kratkim kaki hlaicama i irokoj bluzi zavrnutih rukava. Na suncem opaljenoj koi njezine ruke sjala je konata narukvica ukraena malim arenim perlama kakve su Massai prodavali turistima. Njezina fina kosa bijae izblijedjela od sunca, a padala joj je do struka. ena je drala uz elo au naranina soka, kao da ga je htjela ohladiti. Paul, drei u jednoj ruci tanjur s jajima, a u drugoj bananu, uputi se prema susjednom stolu. Iako to nije htio, zastao je promatrajui enu. Pomisli da nije mogla odabrati bolju boju od one zrelih narani kako bi naglasila svoj ten. Na trenutak, koji se na njegovo olakanje brzo izgubio, osjetio je potrebu to joj rei. Kad je opazio da i ona njega promatra, pokuao je promijeniti smjer i to bre proi pokraj njezinog stola, ali kaput 86 mu zapne za stolicu. Jaja poee kliziti s tanjura. Paul nespretno isturi trbuh kako bi zadrao tanjur, pozivajui lijevu ruku u pomo. Pri tom je zaboravio da njome dri bananu pa ova padne na pod. ena odloi au i podigne bananu. - Doite za moj stol, ne grizem. Onaj koji mora objedovati sam, dobiva ir na elucu rekla je ne dajui mu vremena da je odbije. - ekala sam vas. Vidjela sam da ste jutros krenuli na safari. Vi mene niste zapazili. U Africi mukarci ne vide ene. Svi misle samo na lavove.

- Ja ne! A ipak ne smijem sjesti k vama. Majka mi je zabranila uputati se sa sirenama - nasmije se Paul. Sjeo je za njezin stol udei se jer nije mogao protumaiti njezin naglasak, iako je teno govorila njemaki. udio se i tome to mu je uspjelo naaliti se. Ve je tada osjetio da je postao netko drugi, ali taj stranac nije mu bio nesimpatian. ak mu je pomalo zavidao. - Moje ime nije sirena. Ja sam Antje. - Poput ene na nizozemskoj reklami. - To ste odmah opazili? - Odmah - nasmijei se Paul. - Tko je sirena? - Ne podnosi putovanja. Ostavio sam je kod kue. - To je dobro. Zato? - Ona oboava jazavare sa sunanim naoalama. - Nikada ne nosim sunane naoale - objasni Antje. - Bila bi uasna teta da nisam vidio vae oi. Sviaju mi se. - I vi meni - ree Antje. - Oboavam bogate starije mukarce. 87 Paul zapazi, zauvi svoj glas koji je ponovno postao glas ovjeka to gaje ostavio na cjedilu u noima punim straha, kako upravo poinje proputati trenutak u kojem su zbunjenost i suzdranost koili jezik. - Hvala! - razmiljao je. - Na to sam dugo ekao. - Na to? - Da mi to rekne neka lijepa ena. - U Africi se smije sve rei. - Smije se - potvrdi Paul. - To je oduvijek tako. Ali varate se. Nisam bogat. - A star? - Da, vrlo star! Paul se samom sebi priini glup jer je zamiljao i plaio se da e ta zgodna neposrednost koja je vladala izmeu njega i te vesele mlade ene naglo prestati im zavri s dorukom. Tek sada shvati da je ve i ranije, uz majmune, traio drutvo, a nije shvatio te znakove. Iako je svakim zalogajem njegov tek postajao sve bolji, to je oklijevajui poeo opisivati kao ivotnu radost, ipak je jeo polagano kako ne bi prebrzo ispraznio tanjur. Zabadao je vilicu u brdo jaja koja mu je kuhar natovario. I opet je Antje bila ta koja je preuzela inicijativu u svoje ruke. Naglaskom koji ga je uveseljavao, poe nabrajati da mora pisati kui, oprati kosu i krenuti u potragu za vezicama za svoje izme. Ali vrlo bi rado veerala s njime, ekajui pri tom slonicu koja je u smiraj dana dolazila sa svojim mladunetom do lokve. - Kad bi zbog nepoznate ene mogli odgoditi svoj put u Samburu - mamila gaje. Njezine oi bijahu velike, a imale su, iako je dan jo bio mlad, boju vedrog podnevnog neba. Samo trenutak Paul je potraio nevinost na njezinom licu, bjeei u iluziju daje to bila beznaajna reenica. Tad su ga znanje, logika i sumnjiavost natjerali ne povjerovati u afrike sluajnosti. Nije Antje priao o svojim planovima, a ipak je znala za njih. Sto je jo znala? Stoje namjeravala? Kakva mu je opasnost prijetila od ene zbog koje je u jednom milosrdnom trenutku zaboravio na teret i starost? Zbog sumnjiavosti postao je slijep, gluh i nijem, a ipak je shvatio da se opet jednom prevario i da se u Africi ovjek nije mogao osloniti na samoprijevaru. Jo nije postao fatalist koji doputa da se neto dogodi, a da se on ne pobuni. Htio je ivjeti, a ne umrijeti.

Pogledavi, Paul se oprostio od ravnodunosti koju je osjeao kao zatitu. S bolom se oprostio od radosti tog divnog, na udesan nain potvrdujueg oijukanja. Sada je shvatio da mu prijete, a nije znao ega se trebao plaiti. Iz prizora i rijei, koji su navaljivali na njega, a da ih nije molio za to, nastala je slika to gaje plaila u svojoj jasnoi. Bio je ponovno uz jezero Naivai, vidio Gabriela za radiostanicom, uo njegovo brzo Roger, Roger, nakon ega je poeo govoriti o danima lova. Nakon nekog vremena, koje Paul kasnije nije mogao izraunati ni u jednoj poznatoj vrijednosti, njegova se bespomonost pretvorila u neizmjeran bijes, jer je shvatio da Gabriel nije neka shvatljiva veliina. Taj je bijes palio tijelo i glavu poput poara u buu koji prodire polja, travu i ivot. Paul je ve kao malo dijete znao, a otada to nikada nije zaboravio, da se ovjek ne moe braniti od vatre u buu. A ipak je to inio. - Odakle znate da namjeravam poi u Samburu? - Glas, koji je muio tiinu, bijae snaan i zahtijevajui. - Pitala sam vaeg vozaa kamo ide va safari - odvrati Antje. - Zato je to tako vano? Najvei broj ljudi eli poi odavde u Samburu kako bi vidjeli slonove. Osjeaj oslobaanja bijae odve neoekivan, prejednostavan i smijean. Paul je dodue jo pravovremeno zapazio da mora smiriti usne, grlo i srce, prije nego otvori usne. Osjeao je i to da jo nije ovladao svojim tijelom, pa se ljutio na njega zbog vremena koje mu bijae potrebno za to. Skoi tako nespretno da je sruio stolicu. Poloi Antje prvo ruke na ramena, iako se one jo nisu smirile, a zatim ih stavi na njezinu glavu. Privue je nespretno sebi i poljubi u elo. - Dakle veeras kod majke slonice, sireno! - promuca. - Moje ime nije sirena - hihotala je ona - Ja sam Antje. - Oprez! - apnuo je Paul, ozbiljno se prijetei. - U Africi rijei koje se ponavljaju imaju osobito znaenje. - Znam! - odgovori mu ona. Antje Visser iz Utrechta, koja nije poznavala sirene, a niti Lolitu ili Lulu, nije bila pustolovka, a nije bila ni u potrazi za princom. Traila je samo ovjeka s kojim bi mogla razgovarati i smijati se. Bila je jo dovoljno mlada da je to dvoje osjeala elementarnom potrebom. Meutim propustila je trenutak u kojem je mogla barem grubo ocijeniti razdaljinu izmeu sna i jave. Od dvadeset i est godina svog ivota, provela je posljednjih est iza altera banke, na teajevima engleskog i njemakog jezika, te u neuspjelom braku. Meutim, svoj afriki san sanjala je otkako je mogla uti i govoriti. Kad su njezine prijateljice ve imale vrlo tonu predodbu o svojoj budunosti, Antje je jo uvijek ivjela u nadi da e 90 u Africi pronai svog oca. Poznavala ga je samo kao plavokosog mladia u srebrnom okviru. Dugo nije slutila da su njezina majka i baka znale isplesti tako vrstu mreu lai kao to su to pletenice malih djevojica ovisnih o bajkama. Ne sumnjajui ni u to vjerovala je da se taj lijepi nepoznati otac, u bijelom veernjem odijelu, izgubio jednog dana u afrikoj dungli. Bijae prekasno odrei se svog sna o srei u dalekom svijetu, kad je Antje saznala da se njezin otac ve za majine trudnoe iuljao iz njihovih ivota. Antje je ljubila tog Adonisa u skupocjenom okviru. Trebao ju je odvesti u ivot kojim nisu vladale dvije ogorene, utljive ene kojima je, uz izuzetak staromodne romantine prie o izgubljenoj oinskoj srei, manjkalo mate i sposobnosti da ljube to dijete. Da je Antje nakon svog braka potraila pomo terapeuta njezin bi ivot protekao mnogo mirnije. Udala se za studenta godinu dana mlaeg od sebe kojega su njezine iluzije i igre misli toliko naljutile daje potraio pomo kod nekog drugog mukarca, jer ga je taj ionako privlaio ve godinama. ak i

lijenik koji se ne zanima za duu svojih pacijenata, lako bi ustanovio da se kod Antje radilo o ranodjetinjoj traumi. Mogao joj je objasniti sve o kompleksu oca openito, a posebno u njezinom sluaju. Ali kako je potjecala iz obitelji u kojoj je dua bila znaajna samo kad bi se radilo o ivotu nakon smrti, nije potraila savjet, a niti pomo. Afrika je, i nakon to je odrasla, ostala u njezinom ivotu toka u koju je upirala pogled. Uz to je bila uvjerena da samo stariji mukarci ulau trud u to da shvate mladu enu. Ipak je Antje, koja je imala visoko razvijenu nadarenost 91 sumnjienja vlastitog razuma, a koja se nije ugasila ni steenim iskustvom, otputovala u Keniju u drutvu mukarca svojih godina. Upoznala ga je na teaju engleskog jezika u veernjoj koli, ali ne dovoljno dobro kako bi pravovremeno spoznala da, za jrazliku od nje, on nije mislio samo na sadanjost. Taj mladi, koji je elio postii uspjeh u svom poslu-turizmu, htio je vidjeti Afriku i to u tijeku dva tjedna. Antje je, pak, uloila svu svoju uteevinu i uzela pola godine neplaenog dopusta. Odluila se vratiti kui istom kad shvati zato se ba ona, odgojena da bude marljiva, neprimjetna i portvovna, nije mogla zadovoljiti bankovnim alterom u Utrechtu. Tako razliiti suputnici rastali su se bez aljenja nakon tjedan dana provedenih na plai u Malindi. Antjein prijatelj je pocrnio, a elio je pojesti to je vie mogue jeftinog indijskog jastoga, te ponijeti kui dio uteevine. Ona je, pak, htjela poi na safari na visoravan Kenije. Od rastanka s bakom i majkom, koji je u skladu s danim okolnostima, bio leden, a zbio se prije tri mjeseca, Antje na svom lutanju od svratita do svratita nije doivjela samo fascinaciju Afrikom s impozantnim ivotinjama i ljubaznim ljudima, a to je potpuno odgovaralo njezinim snovima, ve je spoznala i naputenost i zbunjenost u svijetu mraka, svijetu ija je ljepota varala strance. Upoznala je i nagle rastanke sa zametenim tragovima i arke noi u kojima je poela zaboravljati to je isprva eljela nai u zemlji koju ovjek treba prvo upoznati, da bi je zavolio. Kad se Antje raspitala kod Gabirela za Paula, nije traila ni veliku sreu ni muku zatitu ili mogunost da napuni ri putnu blagajnu, kojoj je to dodue bilo vrlo potrebno. Nije bila proraunata, ali zato esto vrlo osamljena, a uz to razoarana to lavovi, slonovi i leopardi nisu potpuno odgovarali slikama iz njezinih snova. Bijae to meutim samo trenutano raspoloenje, strano njezinoj prirodi. Vrlo je brzo stvorila plan da zajedno s tim dobrodunim ovjekom, koji je djelovao tako ugodno staromodno i dirljivo, krene u Samburu, kamo je ionako eljela poi. Da je mogao biti njezin otac, osjeala je kao dugo unaprijed odreenu sudbinu. Kad je poslijepodne vidjela Paula kako ulazi u automobil, ona mu domahne. Iako je odvratio njezin pozdrav s osjeajem nelagode, Antje zapazi koliko se raduje veeri s njom. Siuna ptiica crvene glave, s perjem punim bijelih i crnih tokica i s naranastim kljunom podignutim strmo u vis, drala se za peteljku crvenog cvijeta, oivljavajui svijet-losmedu boju stepe arkim bojama. Automobil je stajao u sivoj sjeni stabla. Kroz kronju provirivala je glava irafe irom otvorenih oiju s dugim trepavicama. Paul odmakne Gabrielovu ruku od upravljaa, dohvati njegovu desnicu i apne: Hvala! - Zato govori hvala kad mala ptiica pjeva? - Mala je ptiica veliki arobnjak. Bez tebe ne bih je nikada cuo. Paul se nakon neuobiajeno obilnog doruka povukao u svoju kolibu. Trebalo mu je dugo da se oporavi od afrike monotonije. A tada ga je Gabriel morao dugo nagovarati da poslijepodne krenu na vonju. Bio je sretan to je popustio. U smiraj

dana prualo se jo vie bezgraninosti i veliine krajolika nego ujutro. Taje zemlja tjerala ovjeka 92 93 na poniznost, jednog ga je trenutka opijala, a zatim uranjala u melankoliju. Tad je Gabriel iznenada izdahnuo zrak kroz zube, potjerao automobil i bez rijei krenuo prema umi. Paul ga kucne po ramenu. - Ostavi to, prijatelju! Moje su oi ve pune. Sutra 'emo potraiti tvog nosoroga. - Sutra je prekasno. Danas ti je potrebna snaga za no. - Mzeeu nije potrebna snaga za no. Ne zna li to? - Danas nee biti Mzee, tata. Mlade ene su lijek za stare kosti. - Brate majmune, odvie govori. Dva nosoroga snanih tijela, stisnuli su se jedan uz drugoga, spustivi glave i podignuvi rogove. Njihova boja bijae nalik boji edne trave, a nisu bili ni deset metara udaljeni od automobila. Ipak nisu podigli pogled kad su im ljudi zasmetali. Djelovali su tako kao da ih je mudri bog Afrike stvorio kao sliku vjenosti, a kad bi se pomaknuli, micao im se samo rep. - Tvoji nosorozi - ree Gabriel. - Samo ovjek koji nije nalik drugima smije vidjeti nosoroge. - Jesam li ja takav ovjek? - Da! - odgovori Gabriel. Njegov glas bijae vrst poput trna punog soka, a ipak mu nije uspjelo pravovremeno potisnuti uzdah natrag u grlo. Kad je Paul otkljuao svoju kolibu uo je kako vjetar lupa otvorenim prozorima i rastrganom mreom protiv komaraca. Istog je trenutka shvatio da e morati provesti no u drutvu mnotva muha i komaraca ukoliko brzo neto ne poduzme. Odlui da e, usprkos umoru i im istrese pijesak iz cipela, potrati do glavne kue i zamoliti ovjeka na recepciji neka poalje slugu sa sprejom. Uzdahnuvi baci klju s lavljom glavom na mali pisai stol. Tada je ugledao svijeu. Ujutro je stajala na nonom ormariu, a sada je leala u pepeljari slomljena na etiri dijela. Svijenjak, kojeg Paul u noi nije mogao dohvatiti, netko je bacio u koaru za smee. I ona je bila prevrnuta. Stolica vie nije stajala uz prozor, kao to je to bila prije nego je krenuo na vonju, ve se nalazila - nogu okrenutih prema gore - usred sobe. Paul je prestraeno podigne i stavi na mjesto. Upravo je htio sjesti kad je ugledao svoju putnu torbu. iroko rastvorena stajala je na podu. Ali on se posve dobro sjeao da ju je prije naputanja kolibe stavio na koom prekriveni 94 95 stolac, jer dok je traio klju, zapazio je male crne kukce kako gmiu po podu. Sad je u sumraku vidio da je netko prekapao po njegovoj torbi. Kad je zapalio drugu svijeu koja je ostala cijela, ve je slutio da je netko provalio u kolibu, ali ne i da je takav nered mogao vladati u cijeloj prostoriji. Posvuda uokolo leali su odjevni predmeti. Mrea protiv komaraca bijae istrgnuta iz uvrivaa, svijetlozeleni zastori uprljani ogavnom smeom bojom koja se stvrdnula u velike grude. Zastori i svijea ljutili su Paula vie od pretraene torbe. Prisjeao se afrikih kraljivaca u posve drugom svjetlu. Kao tihe, brze i obzirne. U doba njegova djetinjstva oni bijahu majstori nenapadnosti. Ma tko bio u kolibi nije se ni najmanje trudio da ukloni svoje tragove. Na krevetu je leala arapa, dvoje gaa i koulja, zatim mokra krpa na stolu uz kau, a cipela bez vezica ostala je na prozorskom okviru. Crna je voda u uskom mlazu tekla iz kupaonice na svijetli sag. Ali istom kad je Paul krenuo u tu malu

kupaonicu, konano je shvatio da se ne radi o obinoj provali na kakve upozoravaju turiste prilikom dolaska u hotel. Tuba paste za, zube bijae pregriena, zrcalo uprljano pjenom za brijanje, sapun, poput svijee, slomljen na komadie, a vr s prokuhanom vodom slomljen. Najvei broj pilula protiv visokog tlaka plivao je u zahodskoj koljci. Plastini poklopac boice netko je savakao. U umivaoniku leale su kore banana pocrnjele od ustajala zraka. U njega je kapala voda. Paul je upravo te kore, po kojima su gmizali crveni mravi, smatrao znaajnim. Nakon doruka predao se sentimentalnom osjeaju pa je ponio sa sobom bananu kojoj je mogao zahvaliti poznanstvo s Antje. Namjeravao joj ju je irokom kretnjom predati za vrijeme veere, zamiljajui unaprijed kako e ona hihotati, a on e ostati posve ozbiljan. Paula obuzme osjeaj pun sentimentalnosti kad se prisjetio da mu je ta nevina radost pri doruku uljepala cijeli dan. Priini mu se da je ar tog trenutka bio neponovljiv. Osjeti snanu bol u sljepooicama, a tad ga obuzme slutnja da za cijelo vrijeme tog putovanja vie nee nai zadovoljstvo. Prisjeti se rijei o crnom safariju. One bi zaslijepile putnika prije nego bi stigao na cilj. Paulu se priini da e se mravi pretvoriti u dugoruka udovita i zadaviti ga, ukoliko mu ne uspije odvratiti oi od njih. Ali nije ih mogao zatvoriti. Mata i zbunjenost pretvorie se u strah koji mu se istovremeno inio nedostojnim i smijenim. Nije uspio svladati osjeaj da je predan nekoj vioj sili. Najednom mu se priini da nije sam u tamnoj prostoriji. uo je glasove, mukarci su se smijali, a neki je mladi pas zavijao. Potrao je tako brzo prema vratima daje posrnuo, obuzet milju da bi mu netko mogao zaprijeiti jedinu mogunost bijega. Stenjui otvori vrata i istetura iz kolibe. Zrak bijae jo uvijek pregrijan arom dana, ali ipak mu je koristio. Smirio je njegove uzbuene ivce tako da je nakon nekoliko minuta mogao ponovno razumno razmiljati. Paul je, stiui jo uvijek ake, sada uspio tono analizirati ono to se zbilo. Nije bio okraden, ve gaje netko izazivao, upozoravao i elio podiniti sebi. - Zato? - mrmljao je uvijek ponovno. - Zato? 96 97 inilo se kao da njegov apat dolazi izdaleka, a ipak se Paulova potitenost izgubila pred odlukom da se bez otpora preda ljudima koji su se rugali svojim rtvama, jer one, za razliku od njega, nisu razumjele govor i znakove Afrike. - Ne! - rekao je Paul. Glas mu bijae vrst, a glava ga vie nije boljela. Ruke se opustie. Zarinuo je nokte u dlanove, elei osjetiti da reagira na bol, da moe ponovno logino i sreeno razmiljati. Bit e pametno da ne krene odmah do recepcionara, ve da prvo tono ustanovi to mu je ukradeno. Ipak mu postade muno kad se vratio u kolibu i stavio torbu na pisai stol. Nije pronaao drugu arapu, a niti lijevu cipelu. Nedostajala je ijedna u Nairobiu saivena koulja, jednako kao i bijela lanena kapa i okolada s piknika uz jezero Naivai. Gabriel ju je umotao u maramicu smijeei se pritom. Paul se uzalud trudio prisjetiti nije li u Gabrielovu smijehu uo trag podrugljivosti, ali ti su zvui ostali i nadalje vedri. Na dnu torbe pronaao je ruiasto perce. Otkrio ga je kratko prije nego je ugledao Gabriela kako razgovara preko radio-stanice. Lealo je u visokoj travi, a pri dolasku u Nakuru poloio ga je na dno svoje torbe u putovnicu. I nje vie nije bilo. Paul je odmah poe traiti. Tono je znao da ju je spremio medu svoje rublje. Postajao je sve uzbueniji pa je na pod bacio koulje, hlae, olovke i Cornelijinu sliku s jazavarom. Ali nije naao nita. Obeshrabreno je otvorio ladicu pisaeg stola i onu nonog

ormaria, pretraio je ak i ormar koji uope nije koristio, podvukao se pod krevet, iako je sada shvatio da je proval98 niku bila vana samo njegova putovnica. Znoj se ohladi na Paulovom tijelu kad je pokuao zamisliti to u Africi znai biti ovjek bez putovnice. Nije mogao odagnati tu misao, a ona se pretvorila u moru kakvu jo nikada nije doivio. Upao je u klopku. Onaj koji je imao vlast u Africi nije davao ovjeku dovoljno vremena da dokae svoju nevinost. Paul sjedne i poe zuriti kroz prozor. Vidio je kako horizont postaje siv, osjeao kako posljednja zatitnika toplina naputa njegovo tijelo, a i to da vrat i ramena vie ne mogu drati njegovu glavu. Pomisli daje zanijemio od uasa kao to se to dogaa ivotinjama u klopci, a ipak je jo uvijek elio osloboditi grudi pritiska koji mu je inio disanje tekim i napornim. Kad je uo samog sebe kako vie, nije vie mogao prepoznati svoj glas i nije znao koga zove. Zaepio je prstima ui poput djeteta. - Urla poput lava, tata - govorio je Gabriel. Njegov glas bijae miran poput noi u njezinom najtamnijem satu. - Zato? Jesu li te nosorozi ve zaarali? Izvue iz depa hlaa svijeu, pripali je, oivjevi je svojim dahom pa prieka dok je plamen bio dovoljno visok za ar tog trenutka. Tek zatim gurne Paulu u ruku njegovu putovnicu. Bila je pomalo vlana i prekrivena mravima. Oni su izvirivali sa svih strana i padali na zemlju. Snani zubi zagrizli su u crvene korice putovnice. - Gabriele, odakle dolazi? Zato ima moju putovnicu? - Dva pitanja odjednom, mzee? - upozori ga Gabriel strpljivou sita magarca. - Zvao si me. Vikao si poput prvog groma velike kie. Moje su ui dobre. Stoga sam ovdje. Noge su mi bile bre od vode rijeke koja je odve 99 pila. - Putovnica, Gabriele? Ukrali su mi je. Posvuda sam je traio i nigdje je nisam mogao nai. Pogledaj moju sobu. - Popij viski - mamio ga je Gabriel. - Ozdravit e tvoju glavu, a ja u ozdraviti tvoju sobu. - Stavi na stol bocu koju je izvukao ispod koulje. - To pomae kad stari ovjek poludi. - Putovnica! - navaljivao je Paul. - Gdje je bila? - Putovnica je bila ispod stabla koje zna zvidukati. Ne zna koje je to stablo? Jutros sam ti ga pokazao. Pogladio si ga oima. Gabriel otvori bocu viskija i prui je Paulu. Trenutak kad su se njihove ruke dodirnule nije bio dulji od otkucaja srca, ali ipak dovoljno dug. Paul je osjeao daje upravo poeo iz tako esto olako izgovorene rijei prijatelj, tkati vezu za koju je vjerovao daje se zauvijek rijeio. Znao je da to nije ni pametno ni dobro, ali ipak nije spustio ruku. Hihoui se privukao je Gabriela sebi, vidio kako su se rairile zjenice na crnom licu i zauo kako je Gabrielov dah poprimio isti uzbueni ritam poput njegovog. - Hvala! - apne. - Hvala, prijatelju! - Mzee, tvoja usta ve dugo nisu'izgovorila tu rije. A moja to nisu nauila. Kad je Paul ispio prvi gutljaj viskija, njegovo grlo poe gorjeti, ruke prestadoe drhtati, a on vie nije osjeao da mu srce juri, pa upozori Gabriela na nered u kolibi. Odveo ga je u kupaonicu do uprljanog zrcala i pljesnive kore banane u umivaoniku. Zatim mu pokaza zalijepljene zastore, te ponovno posta nesiguran i zbunjen. Zapita, gotovo molei za odgovor koji bi mu mogao pruiti mali 100 mir, ako veliki ve nije bio mogu.

- Zato je provalnik to uinio? Tih pet rijei bijahu dovoljne da potresu snano Gabrielovo tijelo poput naleta vjetra na mladi kukuruz,koji jo nije upio dovoljno kie da pusti korijenje. Gabrielovo se lice sada sastojalo samo od irom otvorenih ustiju. Zubi su mu sjali u svjetlu svijee. Poloi ruke na Paulova ramena. Njegov je smijeh imao tako snaan odjek, kao da nije udarao o zidove male kolibe, ve o najvie brdo Kenije. - Kradljivac - ree napokon, nakon to je obuzdao smijeh - je bio majmun. Nisi li to odmah zapazio? Zar ne pozna nau brau? - Gabriel klekne kako bi bio nizak poput pavi- ' jana prema kome je majka pruila ruku. - Zaboravio si - govorio je eui se poput pavijana istovremeno po oba uha zatvoriti prozor. To ne smije. Majmuni oko hotela drski su i ne plae se. Mora prozore zatvarati jednako tako vrsto kao i vrata. Jesi li doista vjerovao, tata, da provalnici u Nakuruu imaju dovoljno vremena jesti banane i uprljati zastore okoladom? - A putovnica, Gabriele? Zato bi majmun uzeo moju putovnicu? I to e mu moja koulja? - Tvoj je majmun bio pametniji od drugih - odvrati Gabriel pa prijee vlanim jezikom preko zuba. - Zagrizao je samo jednom u putovnicu, a zatim je bacio pod stablo koje zna zvidukati. Mzee, ali ipak e odijevati tvoju koulju sve dok ne ugine. Majmuni vole koulje s posebnom zatitom. Ako je Gabrielov jezik sadravao pojam za posebnu zatitu, nije je izgovorio. Rekao je to na engleskom, a ipak Paul opazi da je oponaao visoki, pomalo nazalni glas 101 Mistera Singha iz hotela Norfolk u Nairobiu. - Majmun - uzvratio je Paul smijui se, dok su mu oi podrugljivo sjale poput Gabrielovih - e uvijek misliti na mene kad bude nosio moju lijepu novu koulju. U trenutku kad je Gabriel priao vratima, Paul ga pozove natrag. Otvori polagano, kao da mu to zadaje veliku muku, lijevi dep na grudima pa izvadi novanicu od deset dolara. - Nosorozi - govorio je toplim glasom, pruajui Gabrielu novac - su mi rekli neka ti zahvalim. - Znam! - Odakle to zna? - Misli li da ne ujem to nosorog govori? Tata, doi u s ajem u osvit sunca. Slonica s mladunetom upravo je korak po korak iz gustog bua krenula prema vodi, kad je Paul stigao na terasu. Antje je ve bila tu. Vidio ju je izdaleka kako sjedi za okruglim stolom. Prisjeti se svoje zbunjenosti kad ju je prvi put susreo, oekujui isti osjeaj i sada. udio se to joj je bez suzdravanja poeo prilaziti. Paul, odjeven u bijelu koulju koju majmun nije dohvatio u svoje ake, sa staromodno prugastom kravatom posuenom u hotelu, ija se direkcija nije zbog nekolicine cijenjenih gostiju eljela odrei zakona odijevanja engleskih klubova, bijae tako oputen kao da je spavao cijelo poslijepodne. Zapazi lakou svojih koraka. Vjerovao je da je jo opijen viskijem jer nije shvatio da je osjeaj oekivanja bio taj koji mu je davao snagu. Tek kad ga je neka stara gospoda, ija je mala, sjedokosa glava provirivala iz ruiastog ala, zahvalno pozdravila, Paul ustanovi da se smjeka. Domahnuo je Antjei. Bila je to no s vedrim 102 nebom i blagom svjetlou mjeseca, kakva postoji samo na visoravni Kenije. Oblaci dana pretvorili su se u crni barun i bijahu vidljivi samo onima kojima je Mungu poklonio oi jastreba. S jezera Nakuru dopirao je teak zrak pun soli i ugasle vruine,

sjedinjujui se s blagim mirisom stabala eukaliptusa i divljeg mangoa. Neka je hijena urlala svoju glad u no. Odgovorio joj je samo jedan od mnogobrojnih paunova koji su se smjestili u kronjama stabala. Svjetiljke su osvjetljavale terasu. Stajale su na zeleno obojanim postoljima. Na stolovima, ukraenim bijelim kamelijama u zelenim vazama, gorjela su svjetla u okruglim svijenjacima. Tu bijahu i boce vina, malo pecivo to je mirisalo tako snano kao da je upravo izvaeno iz pei, te velike koare pune voa. Ispod skupine 'stabala, uz veliko ognjite, etiri kuhara zapoee pei meso na aru. Vitlali su noevima koji su sjali poput srebrnih bajuneta. Kad god bi komad mesa ili ribe naputao arki drveni ugljen, kuhari bi jednoglasno pozivali konobare. Tek to bi ovi krenuli prema gostima, jedna od mnogobrojnih maaka iskrala bi se iz mraka, slijedei tiho, podignute glave, plijen na tanjuru. Najnii konobar imao je na svom utom kaputu privrenu ploicu s imenom Stanlev. Kad ga je Paul zapitao odakle mu to ime, odgovorio je da ga je izlovio iz jezera Nakuru. Inae ne bi dobio posao u tom finom hotelu. Izvadi ruiasto pero flaminga iz depa, podigne ga prema svjetlu i poloi zatim na Paulov tanjur. - Hvala, imam ve jedno - udio se Paul. - Znam! - ree Stanlev, uivajui u malim tokicama straha u oima svog gosta. Imao je tako spretne ruke daje u njima 103 pribor za jelo plesao valcer prije nego bi ga poloio na stol. Oi su mu se hranile Antjeinim arom. Nekoliko ju je puta nazvao mama, ali pucketanje jezika odavalo je da pri tom nije mislio na svoju majku. Stanlevjeve vesele oi napunie se velikim razoaranjem i prigovorima kad je Paul naruio vodu uz jelo. On stoga istog trenutka narui bocu crnog vina, iako ga nije podnosio. Antje je, pak, rekla da nije naviknuta na vino. - Ne bih elio uvrijediti naeg veselog prijatelja. Svia mi se. - I ti se svia meni - govorila je Antje, kad je Stanlev sav sretan toio iz velike visine vino u ae, a da pritom nije prolio ni kapljicu. - Kako si se iznenada toga sjetila? - Ne ba iznenada. Tako je to od samog poetka. Tako si predivno staromodan. - Bi li to trebao biti kompliment? -Da! Paul se dobro raspoloeno zapita je li ga Antje namjerno nazvala ti, ili joj se dogodilo samo ono to se dogaa najveem broju Nizozemaca. Oni su koristili taj intimni naziv, iako su teno govorili njemaki. Htio ju je zapitati, ali kad ju je pogledao dobio je odgovor na jedno posve drugaije pitanje. Sjetio se oiju s istim izrazom spontanosti i drskosti i kako im je oduzeo radost. I protiv volje putovao je natrag u vrijeme kad se jo nadao da e mu Cornelijina otvorenost i ivotna radost pomoi zaboraviti. Ta sjeanja optereivala su njegovu savjest, tako da je vjerovao kako to itavu veer nee moi zaboraviti. Zbunjeno je zgrabio drak svoje ae spustivi drui 104 glavu. Ipak je zaboravio da pod afrikim nebom brzo nestaju bol i kajanje, pretvarajui se u slabanu slutnju onog to se zbilo u prolosti. Kad je Paul podigao au nagnuvi se prema Antje i pri tom dodirnuo cvijet kamelije koji je virio iz vaze, mogao se ve opet nasmijeiti. - Carpe noctem - rekao je tiho. - Ne znam tako dobro svahili. - Sireno, uz tvoju je kolijevku stajala dobra vila. - I moja zla baka! Mislim da sam zato ovdje.

- I meni se dogodilo slino, ali bez bake. Uz pastrvu s plavom vrpcom oko vrata, Stanlev je donio za Antje riblji pribor za jelo, a Paulu samo no i malu utu bananu. Poloio ju je tiho, uz kratak zviduk, na mjesto odreeno za vilicu. Nugu, apne u Paulovo uho pa brzim koracima odskoi drei u ruci brdo tanjura za juhu. - Pogodi to mi se danas dogodilo - ree Paul. Isprva je elio istinito ispriati to se zbilo tog poslijepod-neva, ali slike se odmah poee mijeati i bjeati od njega. Sada mu se njegov strah priini smijenim, ali i odgovarajuim za priu iz Afrike. Sto je vie pretjerivao, to je bivao bolje raspoloen, tako daje na kraju i sam povjerovao kako je majmuna otjerao onim krikom koji mu je doao iz dubine due. Izvue putovnicu iz depa pa pokae Antjei ugriz majmuna. Njezino se tijelo ponaalo poput Paulovog dok se smijala, pokuavajui istovremeno odmahnuti glavom i zagristi u putovnicu. Na kraju je putovnica pala na tanjur s ribljim kostima, a Antje se toliko zagrcnula od smijeha da joj je Paul morao pruiti maramicu kako bi obrisala suze. Rekla mu je da jo nikada nije srela ovjeka koji koristi mara105 miu od tkanine pa ga zapita smije li je zadrati. Paul kimne, iako je bio na safariju na kojem se nije trebalo toliko smijati niti mamiti. Antje spremi maramicu, dohvati malu bananu i poe njome mahati. Drugom je rukom pogladila Paulovo lice. Budui da je dotaknula njegov nos kao to je to inila i Cornelia prilikom njihovog prvog susreta, Paul se morao nasmijati, ali vie nije bio dovoljno budan da obuzda svoj jezik. - Kao dijete - odao joj je - uvijek sam se elio nasmijati istovremeno sa svojim prijateljem Kamauom. Ali to se nikada nije zbilo. U Africi naime priaju da ljudi, koji se zajedno smiju, nikada vie ne mogu otii jedan od drugoga. - Kako brzo djeluje ta arolija? Imamo li jo vremena za desert? - Da, imamo sve vrijeme svijeta. - Tvoja je koliba ljepa od moje - odlui Antje, nakon to je Paulu gurnula u usta posljednju jagodu sa svog tanjura. Otrala je onamo poljunanom stazom, drei u ruci depnu svjetiljku. inila je to kao da je tim putem prolazila ve esto. Pri tom je plesala ispod stabla usred kruga svjetla. Paul je skakao uz nju, poelivi kad se vratio na zemlju, da se to nikada nije dogodilo. Rekao je daje to samo zbog vina. Ali Antje mu nije vjerovala. Sjeli su na stolice koje ranije nisu bile tu, a sada su se nale u niskoj travi ispred kolibe. Na malom stolu stajale su dvije ae i naeta boca viskija, obasjana malom svjetiljkom. Paul uvue fitilj i ugasi uti sjaj. - Zbog komaraca - govorio je. - Zbog nas, tata! Paul se trgne, prisjetivi se lica koje je ujutro sreo u zrcalu, ali ipak zapita: Zato me zove tata? - Samo zato to to ovdje svi ine - lagala je Antje. Podigne bocu viskija, ponovno je stavi na stol pa se odlui za Paulovu ruku. Ali istom kad mu je glavu naslonila na tijelo i zaula kucanje njegova srca, ona podstakne novi ar u svom starom snu. Kao u djetinjstvu, pronala je blago skriveno u Africi. Oda Paulu zato ga je tako dugo traila, ali on joj nije odao to misli o lomljivosti afrikih pria. Nakon jednog sata poee zamirati zvui glazbe s terase. Konobari su zveckali suem i priborom za jelo, izvlaei ale iz svojih grla. Uz lokvu punu vode stajale su uzdignutih glava dvije gazele, koje se ranije nisu usudile napustiti zatitu stabala. Zvijezde su ostale na nebu, a ono je prekrivalo vrhunce planina gustom mreom dnevnih iluzija. U daljini su

gorjele vatre. Vjetar je hranio svoj glas bijesom. Neka je ivotinja glasno zavijala. Antje je rekla daje to lav. ula gaje zavijati svake noi. - To je pas edan ljubavi, mala slatka Julijo - znao je Paul. - To je stara pria slavuja i eve. Vidio je sjene koje su se uljale iz grmova punih trnja. Najvee se pretvorie u sablasti, ali prijetile su samo jednom rukom ne doputajui da ih ulove. Paul poe okretati svoj vjenani prsten. Bio je siguran daje to samo stari obiaj, ali uskoro je shvatio kako eli da se Cornelia nade uz njega. Njoj ve dugo nije trebao nita objanjavati, kad bi pokriva povukla natrag. Znala je to se dogaa. Kad bi dodirnula njegovo tijelo nije nita oekivala. Ipak je ostajala prijazna i bila dobra prema mukarcu koji nije mogao uzvratiti njezinu ljubav. 106 107 Kad e spustila hladnoa noi, a Paul zauo da su Antjeini zubi zakripali, odluio je hrabro razgovarati s njom. Predloit e joj da je otprati do njezine sobe pa e sutra zajedno dorukovati, kao da ova no nije postojala. Ali ona se nasmijala, jer je on predugo mljeo kamenje u ustima, pa se polagano oslobodila njegova zagrljaja i otvorila vrata kolibe. Dok je Paul vrsto zarinuo noge u zemlju i ukoio ruke, tragao je i dalje za rijeima koje ne bi uvrijedile Antje, a njega zatitile od onoga to se trebalo dogoditi. Ali ona mu je ve okrenula leda, nestala u mraku i osvijetlila depnom svjetiljkom svijee uz krevet i na pisaem stolu. Odluno gaje odvukla u svjetlo i toplinu. Dok je oklijevajui vjeao kaput na vjealicu i bio sretan kad je taj pao na pod pa ga je morao podignuti, vrlo je polagano uspravljao glavu kao da mu ta kretnja prua mogunost da kae to je trebao. Jo i tada je zamiljao da je njegov pogled zastao samo na iznenada osvijetljenoj mrei protiv komaraca. Ali zapravo mu je pogled zarobila Antjeina razgoliena koa. Ta je koa ostala poteena boje koju je na njezine ruke i lice stavilo sunce Afrike, a ipak je palila Paulove oi. Osjeao je silnu potrebu dodirnuti tu kou. udnja se u trenutku zaprepatenja tako brzo spustila na njega poput munje za vrijeme suhe oluje. Zar mu je obuhvatio udove kao da je fitilj upaljen na nekoliko mjesta. Ali Paul je jo uvijek sumnjao u svoje tijelo. Dugo je razvezivao kravatu prije nego mu je uspjelo razrijeiti vor. Bacio ju je na pod i poeo prstima, koji su natekli do dvostruke veliine, otvarati koulju. Optereen tugom, koja ga jo nikada nije toliko titila i inila se sramotnom kao upravo sada, sjeo je 108 na stolicu na kojoj su leale Antjeine gaice. Iscrpljeno se uvukao u pilju svoje obeshrabrenosti. Antje je stajala gola ispred kreveta, ispruivi ruke prema njemu. Svijetla kosa bijae joj svjetlija u sjaju svijea, nego kad bi je obasjavalo sunce. Bila je duga i fina i prekrivala njezine grudi koje su sjale poput bisera, nalik posljednjem Salominom velu. Usne su sjale crveno i zavodniki, a oi bijahu plave, kao na starim, prejako obojanim potanskim kartama. Paulu sve to posta jasno zbog Antjeinih oiju, sjajnih u treptajuem svjetlu, a toliko nalik oima impala to su se tiho pojavljivale iz ume, uzdiui prema svjetlu glave s draesnim rogovima. Njihova ljepota i skladnost bijahu jedinstvene. Kad god bi se u europskim dugim zimskim noima, koje su ga pomalo ubijale, pokuavao vratiti u Afriku, nikada nije traio nita drugo do tih oiju impala. Sada, kad ih je sreo u tom stranom liku, shvatio je njihovu poruku. Po posljednji put ga dostigne njegova prolost. Vidio je kako se bori, gubi i ojaava, ali kad je njegov glas stigao do uiju, znao je da je to bio teak uzdah mukarca koji zna da moe jo jednom pobijediti. - To nije poteno, sireno! Ta ja sam samo mukarac.

- Njemaki mukarac - apne ona. - A oni svi govore previe. To uimo ve u koli. Sto jo eka? Ponjava bijae hladna i uzbudujua poput zraka mladog afrikog dana. Teak miris smole vunenog pokrivaa djelovao je na drukiji nain omamljujue nego protekle noi. Paul pomisli da vara enu nakon to je osjetio pritisak Antjeinih usana na svojima i kad je njezino tijelo probudilo njegovo te kad je shvatio da se vie nema ega 109 plaiti. I tako se ve u trenutku spasa izloio kajanju, na to ga je natjerala njegova savjest. Kad je zatim Antje zaspala uz njega, mirno diui i leei poput djeteta na leima, nije se dugo mogao odluiti ugasiti svijeu. Promatrajui njezino lijepo lice tako blizu, a tako strano, spoznao je svoju zabludu. Nije on prevario svoju enu s tom nepoznatom i uznemiravajuom impalom, ve je Antje prevario s Cornelijom. ak u opijenosti uzbuenja to je ponovno mukarac, mislio je na Corneliu. Nju je uo kako se smije, ljubio je i osjeao njezine ruke. Govorio je o ljubavi svojoj eni, a ne djetetu koje je snivalo u njegovim rukama i koje gaje zvalo tata. Corneliji je povjerio da se vratio poecima i da su mu rane zarasle. Paul ugasi svijeu kad je gotovo potpuno sagorjela. No je proveo razmiljajui sve dok mu sivo svjetlo jutra nije poelo muiti oi. Uvijek bi ponovno susretao Penelopu koju ekanje nije uinilo starom, runom i nestrpljivom. Kad je za nju napeo Odisejev luk, a uinio je to vrlo odluno, odlui pisati Corneliji. Jo nije znao kada e i kako objasniti ono to njegova ena nije mogla razumjeti, a ni zaboraviti. Ipak je zamiljao koliko e se radovati njegovoj razglednici na kojoj e majmun leati na lealjci sa sunanim naoalama na oima. Ta se pomisao priini Paulu tako smijenom i tipinom za njegov ivot da se glasno nasmijao. Prestraeno stisne usne okrenuvi se prema Antjei. Ona je samo pomaknula desnu ruku, a ni deset minuta kasnije nije zapazila da je on ustao i odjenuo se. Paul je elio samo nakratko stati pred kolibu i rashladiti glavu i misli. Priini mu se vrlo vanim pronai 110 ponovno afriku monotoniju, i to prije nego li se Antje probudi i poe priati o safariju u Samburuu, kamo ga je htjela pratiti. uo je mahanje krilima prve ptice. Sada je ve vidio i lokvu. Bivol je ponovno stajao na istom mjestu - crni div mira. Izlazee je sunce blagom ruiastom bojom obojalo kapljice rose na crvenim cvjetovima trnovite ograde. U predvorju se upali svjetlo. Proao je snaan, visok ovjek uvukavi glavu medu ramena. inilo se kao da se eli smanjiti u trenucima kad se ivot budio. Iako je ovjek vrlo brzo trao po poljunanoj stazi njegovi se koraci nisu uli. Paulu se ta bezglasnost priini tako udnom da je pogledom slijedio sivi lik, sve dok nije skrenuo prema velikom parkiralitu. Tek je tada prepoznao Gabriela. 111 7 Kad je Gabriel u sitnim danima bio na safariju, za njega nisu postojala loa pitanja na koja nije mogao davati dobre odgovore, niti zle zapovijedi iz Nairobia, zbog kojih bi mu prokljuala krv u tijelu i ubijala smijeh prije nego bi se uspio iuljati iz njega. Kad bi u zoru istrao iz hotela prema parkiralitu bez osobitog naloga, smio je glavu drati visoko i okupati elo, nos i bradu u hladnom zraku. Njegovo je srce pri tom bilo tiho poput usnulog cedra, noge lagane, a ruke mirne.

Prvi glasovi dobrih dana gladili bi Gabrielove ui, a bijahu jednako tako dobrodoli kao glasovi prijatelja i obitelji kod kue u Naro Moruu. U Nakuruu je uvijek vjetar s mora bio taj koji je prekidao utnju noi. Zvao je ljude natrag u ivot, dok su biserke u umi jo grijale glave u perju, a paunovi uali na drveu. ak kad bi Gabriel trao brzo poput djeteta koje nogama nikada ne dodiruje zemlju, njegova bi koa u danima bez srdbe i straha ostajala suha poput ugaenog korijena i isuene trave. Kad je elio prije obine vonje oistiti 112 stakla, pogledati ulje i benzin, te ispitati nije li neka ivotinja tijekom noi otrim zubima grickala kablove, njegova bi glava ostajala hladna poput prve veernje rose. Ako Gabriel nije morao ve s prvim svjetlom dana postati ovjek kakav nije elio biti, radovao bi se svom glasu i pjevao pjesme koje je uo od oca svog oca, kad je jo leao na leima svoje majke. Takve su pjesme potjecale iz vremena koje je ve davno bilo mrtvo. Tada su mukarci odlazili na safari samo nogama i glavom, koja je eljela uloviti mlade gazele ili stoku neprijatelja. Ne kapute, kamere i satove bogatih stranaca. Iako je Gabriel znao da ti bogatai mogu u svako doba kupiti nove kapute, kamere i satove, ipak je esto sanjao o vremenu kad lovac jo nije morao biti kradljivac i nije trebao imati vezu sa rtvama koje su ga plaale prije nego bi ih orobio. Onog jutra, nakon predivnog dana kad je Gabriel naiao na nosoroge, a mzee mu dao mnogo novaca i nazvao ga svojim prijateljem, takve su elje rasle bre od uginule trave nakon velike kie. Gabriel je toliko spustio glavu da bi ga ak njegov brat teko mogao prepoznati. Na dugom putu, od koliba u kojima su spavali vozai do parkiralita, mogao je izbrojiti svaki kamen, najkrai snop trave pa ak i najsitniji mravinjak. To nije bilo dobro. Oima, koje nisu smjele imati dovoljnu razdaljinu od zemlje, nedostajao bi ponos koji ovjeku daje snagu. Oi, koje su se lijepile za zemlju, vidjele su u mravim crvima debele zmije irom rastvorenih gubica, a umjesto sitnog ljunka vidjele bi visoke stijene. Gabriel je osjeao hladan strah na koi, dok je trao tako polagano kao da je na parkiralite elio stii tek s 113 mjesecom. Udario se rukama po trbuhu kako bi ga smirio, ali kamenje u njegovim crijevima nije utjelo dulje od stanke izmeu dva teka uzdaha. Nakon toga bi igle u glavi postajale jo dulje i otrije nego prije. Govorile su Gabrielu sve podrugljivije kako je glupo to se nije javio prokletom psu Singhu u Nairobi u ugovoreno vrijeme. Znao je zato je uinio tu opasnu greku. Jo dok je ugledao putovnicu ispod stabla, a i tada kad je novac mzeea leao u depu njegovih hlaa, namjeravao se pridravati uobiajenog dogovora sa Singhom. Ipak je po prvi put njegova glava poela rat protiv pameti i opreza. Gabriel je znao razlog. Ovaj safari nije bio nalik nijednom ranijem. Prebrzo se smijao s mzeeom i dopustio da se njegove ui raduju alama ovjeka ije bi oi postajale svijetle kad bi ga nazivao tata. Taj mzee nije bio poput starih mukaraca koji nisu mogli zadrati rijei u ustima, kad bi ih na safariju zaarale ivotinje. Taj ovjek, koji je znao razgovarati s nosorozima na njihovom jeziku i gledao brau u majmunima, doarao bi Gabrielovim oima slike nikada ranije viene, a za kojima je tako snano eznuo. U noi, kad je lajui pas ukrao Gabrielu san i on dugo leao budan, prisjetio se da bi njegov mzee mogao biti arobnjak koji je jednog ovjeka pretvorio u drugoga. Tog trenutka povjerovao bi da nikada vie nee morati initi ono to nije htio. Sada, kad gaje sustigao sat za zapovijedi, kao to leopard sustie gazelu koju je promatrao od sumraka, Gabriel po prvi put shvati zato stari mukarci svijaju

leda i tada kad ne nose teret vidljiv oima. Gabrielovi udovi bijahu ukoeni kad je pruio ruku prema radiostanici, nakon to 114 je sjeo u automobil. Tek pri treem pokuaju uspjelo mu je uspostaviti vezu. Singhov je glas zvuao poput masti na suncu, ali odmah je postao otar poput svjee nabruene pande kad je saznao da je Gabriel jo uvijek u Nakuruu. - Trebao si - vikao je Indijac, dok je Gabriel mogao jasno vidjeti sjene na njegovom licu kao da stoji uz pult hotela Norfolk - ve juer krenuti u Samburu. - Sir, gospodin Paul eli jo ostati ovdje. - Sto to znai? On hoe ostati! Sto mu se toliko svia u Nakuruu? Tom starom magarcu istekla je pljuvaka ve kad me prvi put zapitao kako moe doi u Samburu. - Sino je stari magarac elio u Nakuruu spavati s nekom enom - priao je Gabriel. A danas hoe ponovno pogledati nosoroge. - udio se to su mu rijei tako brzo istekle iz usta, jer njegovo je grlo bilo usko poput razdaljine izmeu dvaju stabala ije je korijenje sraslo. Jezik ga je pekao poput vatre u buu, oi ga tiskale u dupljama i trljale se o sol. - A ti, kukavina hijeno, trljao si ruke jer moe dulje puniti trbuh u Nakuruu. - Mister Paul tvrdi - prekine ga Gabriel sretan to ponovno moe tako dobro govoriti, a da pri tom ne treba sluati zapovijedi - da ima mnogo vremena. Sir, on to neprekidno ponavlja. Sto bih mu odgovorio, kad on to kae? Indijac ga je nazvao lijenim kujinim sinom i prljavim kikujom, govorei mu da je laljivac, kradljivac i ubojica. Prijetio se da e odmah unititi Gabrielove papire i zabraniti da mu isplate plau. Urlao je da e javiti centrali to se zbilo pa neka Gabriel dobro priuva glavu. 115 Najednom je taj tihi lovac, koji se sam nije pribliavao plijenu, postajao sve tii. Na trenutak se priini kao da mu je snana ruka ugurala suhu travu u usta. Tad je zamro opasan glas ovjeka koji nije morao pomaknuti ni mali prst svoje ruke kako bi kradljivcima pokazao put kojim su trebali krenuti. Ali i krkljanje radiostanice moglo je davati glasne zapovijedi. - Nemam vie vremena - zavikne iznenada zauujue jasno. - Sve je ve pripremljeno. Nai ljudi ekaju. Ali oni mogu uiniti neto tek kad napustite Samburu. Gledaj dakle da barem danas krene onamo. I zapamti neto, prokleti crni glupane, ako i danas neto krivo krene, ne treba nikada vie dolaziti ovamo zbog posla. Nema posla za ljude koji sve znaju, a nita ne ine. Dakle javi se im stigne u Samburu. Napokon se veza prekinula. Gabriel je neko vrijeme ostao sjediti u automobilu zatvorivi oi, doputajui da mu sunce spava na kapcima. To mu se vrijeme priini dugim, jer se svjetlost razilazila u tamnoplavim krugovima sve dok on u njegovoj zatiti nije opet mogao disati tako mirno kao da je trao uz stara ovjeka koji je vukao noge za sobom. Toplina hrabrosti poe mu se uvlaiti u ramena i potiljak. Ui su tjerale bol od sebe. ule su opet samo one glasove za kojima su udjele. Srce vie nije udaralo o rebra, kao to je to bilo kod ivotinja natjeranih u klopku. Kad je Gabriel otvorio oi, svjetlo posta bijelo poput grive plahih, crnih kolibu majmuna u najtamnijem dijelu ume. Izvlailo je iz njegove glave slike zbog kojih je vjerovao da sanja. Isprui ruke, noge i leda poput make koja je prvo morala osjetiti udove, a tek je zatim mogla skoiti. Osjeti 116 da su mu tijelo i glava bili spremni za letenje. Gabrielove usne govorile su rijei koje on nije razumio, ali su mu se inile lijepe poput cvrkuta ptica kad su se glasale u trenutku u kojem se nisu imale ega plaiti. Njegove su oi arale slike. Postao je lav,

a Singh bijae ovjek. Gabriel skoi iz automobila. Noge mu dodirnue samo nakratko zemlju, aljui ga odmah natrag prema nebu. Zalupio je vrata tako glasno koliko mu je doputala snaga njegove ruke. Uivao je u tekom zvuku, jer je njegova priguena jeka otjerala sav bijes koji bijae u njemu. Kad je sjeo na vlanu travu, na licu mu se pojavi zadovoljstvo ovjeka kojemu je uspjelo u posljednji trenutak pobjei neprijatelju. Iako je ve u koli nauio da su svi dani jednako dugi i traju dvadeset i etiri sara, Gabrielu se vrijeme do idueg izlaza sunca priini tako beskrajnim kao to to bijae nebo nad planinama. To je vrijeme pripadalo samo njemu. Idua dvadeset i etiri sata bio je ovjek koji je s mzeeom sjedio u automobilu i do kojeg nije dopirala ni jedna zapovijed. U daljini je odletio u vis oblak flaminga. Bijae ruiast i fin poput svile iz koje su indijskim enama ivali sarije. Gabriel pljesne rukama tako snano kao da eli otjerati ptice do vrha planine. Kad je spustio ruke, zraka sunca dodirne kazaljku njegova sata. Izrauna da bi, ako potjera noge, mogao svom safari prijatelju pravovremeno donijeti aj. Nitko nee saznati da su te noge morale prijei vie od puta izmeu kolibe osoblja i kuhinje. Iako su mu se zjenice odraavale u lokvici ulja, ipak je opazio da su bile svijetle poput zvijezda u noi punog mjeseca. Gabriel zapazi da su iz njegovih usana ve opet 117 izvirivali glasovi koji su mu opijali glavu. Odlui da e cijelog tog dana mzeea nazivati tata, i promatrati pri tom njegove usne. elio je saznati da li je tuga isparila iz njih. Veseli tata e zasigurno danas snimiti svog vozaa. To je bio dio safarija. Najvei broj turista elio je ve prvog dana putovanja imati u svojoj kameri sve slike. Uvijek bi obeavali da e poslati slike Gabrielu u Nairobi, ali nisu to nikada inili. Tata, pak, nije bio poput drugih. Netko tko je znao da se majmuni smiju, plau i govore, zasigurno e napisati i pismo te ga poslati svom vozau. Dok je trao prema kolibi u kojoj je bila kuhinja, Gabriel je po drugi put tog dana krenuo na dugo putovanje u Naro Moru. Vidio je samog sebe kako polagano tri prema svojoj kolibi. Njegova je ena sjedila pred njom i mijeala jelo u velikom loncu kojeg joj je kupio na sajmitu u Nairobiu. Odmah je ustala im je ugledala svog mua i bacila licu na zemlju. On joj prui sjajnu sliku i poe priati o mzeeu koji ga je snimao i koji je poznavao jezik nosoroga i ljudi Afrike. Gabriel se vratio iz Naro Morua istom kad je u kuhinju stigao po aj. Vjerujui da e tata, kao dan ranije, htjeti okupati elo u toploj pari, trao je s posluavnikom to je bre mogao prema kolibi. Bio je nalik bivolu koji napada. Ali onog trenutka kad je nogom htio udariti o vrata Paulove kolibe, munja mu razdvoji glavu. Gabriel se sjetio da je krenuo na safari s ovjekom koji uope nije posjedovao kameru. Samo je na trenutak poalio to sada nee biti nita od lijepe fotografije za njegovu enu, a zatim mu snana poruga rani grlo, tako da je posluavnik stavio na zemlju 118 ekajui da grom prvo napusti njegovo tijelo. Gabriel se zatrese kao to pas trese svoju kost, shvativi da Singh ovog jednog jedinog puta nee biti lukavi kradljivac koji se preodijeva u fina vratara i pljaka ba one goste koji su napunili njegovo uho dobrim rijeima, a ruke jo boljim napojnicama. Po prvi put u ivotu Singh je izbuio bunar iz kojeg nikada nee potei ni kapljica vode. Nije se isplatilo orobiti turista koji nosi sa sobom koulje saivene u Nairobiu i kojem su za slike afrikih ivotinja bile potrebne samo oi. Gabriel se nasmijao tako glasno da su paunovi ispod stabala prestraeno skupili perje. Veliki bog Mungu, koji je s brda vidio Gabrielovu srdbu, poalje mu svoj glas da e ga nagraditi za njegovo potenje. Mungu mu je poklonio veliki komad vremena i ruke

pune mira. Naime vie nije bilo vano kad e stii u Samburu. Ovaj safari pripadao je njemu i njegovom veselom mzeeu. Moda e jednog dana, ili bolje noi, mali Gabriel objasniti velikom prljavom pseem sinu da za svoj posao mora nai druge ljude. - Zato si se ve tako rano nasmijao? - zapita Paul i cipelom udari muhu. - Kako si me mogao uti? Nisam bio ovdje. - Znam. Otrao si do parkiralita i ponovno upotrijebio radiostanicu. Gabriel nije bio ovjek koji bi pokrenuo jezik zbog nekoliko rijei za koje jo uope nije bio siguran jesu li natopljene gorkim sokom. Onaj koji se prebrzo branio, govorio je to i nije smio. utei stavi ajnik na stol, natoi aj pa polagano prie krevetu. Potrajalo je dugo prije nego je 119 mreu protiv komaraca spleo u vor. Zanjie ga izraunavi da je sada prolo dovoljno vremena da nanjueni trag pretvori u beznaajnu rupu. Ali kad su se njihove oi srele, Gabriel shvati da je tata imao slonovsko pamenje i da je jo uvijek bio u lovu. - Juer - podsjeti ga Gabriel ostavi bez nade - nasmijao si se kad se mrea zaljulala. - Nisi li me vidio stajati pred kolibom kad si jutros otrao do parkiralita? S kime si razgovarao, Gabriele? - S Misterom Singhom. Htio je saznati je li s automobilom sve u redu. - Roger, Roger - podsjeti ga Paul. - Roger, Roger, tata! - uzvrati mu uz smijeak Gabriel. - Gdje je - zapita uivajui u osjeaju spasa koji mu je taj mali komadi istine gurnuo medu usne - ena koja je spavala s tobom u tvom krevetu? - Vratila se u svoju kolibu. Htjela je spremiti svoje stvari i krenuti s nama u Samburu, ali ja sam joj rekao da danas jo neemo otputovati. - To je dobro, tata, vrlo dobro! Mukarac ne odlazi na safari sa enom koja je samo jednom leala u njegovom krevetu. To je opasno. Juer sam ti rekao da u ukrasti tvoj mir. Nisi mi vjerovao. Ne plai li se da e ti danas opet ukrasti mir? - Ne, prijatelju, ne plaim se. Mzee je sretan, ako nema previe mira. Tad zna da jo nije mrtav. A sad e mi ispriati tko je jutros ukrao tvoj mir. Gabriel sjedne na stoliicu gurajui s mnogo muke Mistera Singha u duboku rupu pa poe zuriti u grmlje uz lokvu. Bijae dobro utjeti u drutvu ovjeka koji je dep svog vozaa punio novcem. Obojica uzdahnue poznavajui razlog tome. Velika se termosica ispraznila. Rijei, koje se nisu smjele oglasiti, gurale su se u prostoru, traei svoj put iz grla. Ali istom kad je debela muha zalijepljenih nogu ispuzala iz mora eera u alici i nakon nekog vremena poletjela prema prozoru, utnja dovede natrag slike koje su za njih dvojicu bile iste boje. Govorili su o majmunima u umi i pavijanu kraj kolibe, o nosorozima koji su uz pomo Mungua pomlaivali starce, i o slonovima na ijoj koi su se ptiice hranile malim kukcima. Mzee je priao, dok je mirkao u sunce, o hladnoj tami svojih uma, a nakon toga je Gabriel govorio o danima kad mukarac jo nije trebao otii u Nairobi kako bi se pobrinuo za svoju djecu. Tako je dolo i do toga da je govorio o Naro Moruu, o svojoj eni s napunjenim trbuhom i o oba sina koji ve mjesecima nisu vidjeli svog oca. Kad je Gabriel zalutao u maglu svoje zadimljene kolibe, njegov glas posta teak. Paulu se ta strana, ali njemu ipak tako dobro poznata tuga, priini jekom vlastite. Ali njegova melankolija vie nije budila strah, ve samo sve snaniju potrebu da zatiti Gabriela od budunosti o kojoj nije nita slutio. Tog mladog ovjeka, koji gaje zvao tata i zbog kojega je zboravio zato je pobjegao od ivota, trebao je netko upozoriti i objasniti mu to nastaje od sinova za kojima oevi eznu.

U bljeteem svjetlu zore koje ga je prisililo stisnuti oi, priini mu se da je vratio prizore zametenog ivota. Jens, iju ruku nikada nije mogao dohvatiti bez oklijevanja, pretvorio se u Gabrielove sinove. Oni su imali, kad su se 120 121 smijali velike zube poput svog oca. Njihove glave, prekrivene muhama, sjale su na suncu. Manji, s brazgotinom na elu, zbunjeno je hihotao kad gaje nepoznati bijelac dignuo i privinuo na svoj kaput s mnogo puceta. Ali u trenutku kad je Paul udahnuo miris tople koe, kad su ga obuzela sjeanja na mladost, Jens se zlovoljno ugurao u njegove misli pitajui, kao ve i prvog dana putovanja, zato otac mora prvo otputovati u Afriku da bi zavolio djecu. Iako se Paul pravovremeno sjetio da ponovno grijei, ukoliko otme sinu ljubav na koju je ovaj imao pravo, ipak se naljutio. Dodue umirujue je rijei traio dulje nego inae kako ne bi povrijedio Jensa, ali i u Africi mogao je razgovarajui sa sinom samo zapoeti reenice, ali ne ih i dovriti. - Krenimo - odlui, udei se kako mu je bilo lako odgurnuti Jensa od sebe. - Tata, kamo eli poi? - U Naro Moru. - Zato to govori? Nikada jo nisi bio u Naro Moruu. - Bio sam! Ne vidi li se odanle Mount Kenya? - Da! U Naro Moruu na brijeg nije samo za ljude koji love kamerom. Od moje kolibe moe hodajui stii do snijega. Mogu te odvesti gore gdje stanuje Mungu. Bio sam gore ve s mnogo stranaca. Nisu znali nita o tome to su trebali znati, a ipak su stigli. - Prekasno je, Gabriele! Ne mogu se vie popeti gore. Prestar sam! - Stare su samo tvoje oi - odvrati Gabriel. - Prevarile su me. Ti nisi star. Ipak u te i nadalje zvati mzee, kad elim upaliti vatru u tvojim oima. Kad eli krenuti? - Juer! Ili moram prvo pitati i tvoju sablast? - Juer je dobro - istrese Gabriel smijeh iz svojih grudi -Danas jo moram govoriti, a sutra ne. - Kessu e ponovno telefonirati? - slutio je Paul. - Kessu - ponovi Gabriel zadovoljno. - Ali odvest emo se danas, a govoriti o juer. Tvoja torba mora poi s nama na safari. Naro Moru je daleko. Ne moemo se vratiti prije nego se sunce srui s neba. Bih li brzo otrao do ene i javio joj da odlazimo? - Ne, Gabriele! To joj ja moram rei. Odmah u poi do nje. Gabriel je zastao na travnjaku ispred kolibe, ali tad se trei vrati natrag i uhvati za elo, kao da se doista tek tog trenutka prisjetio najvanije novosti dana. Izvana otvori poluotkrinut prozor, gurne glavu u prostoriju i rairi zube. Sirena - zavikne, pri emu je naglasio prvi slog te dugo, dugo uvjebavane rijei - e se veseliti to te tako brzo opet vidi.. Naputali su Nakuru po irokoj cesti prekrivenoj smolom, izmeu natovarenih kamiona i autobusa koji su se ljuljali. Zakrenuli su u Nvahururu. Taj prazni put, za koji je Gabriel tvrdio da mu ga je otac poklonio u satu izmeu loeg dana i dobre noi, postajao je svakim kilometrom sve ui i kamenitiji. Gabriel je esto morao stati. Mukarci i ene tjerali su krave s velikim grbama, mrave ovce i vrlo male janjce. Ta izmijeana krda i njihovi pastiri podsjeali su Paula na arene slike iz njegove djeje biblije. Pokua se prisjetiti imena koja su neko hranila njegovu matu, ali sjetio se samo jednog jedinog. 122

123 I - Laban! - promrmlja. - Poznam Labana - odvrati apui Gabriel - on je otac mog oca. Mukarci, koji su drei duge tapove trali iza svog blaga, bijahu stari i jednako tako mravi poput krava. Njihova su se rebra ocrtavala ispod koe bez sjaja. Djeca bijahu bosa i mrava, ali su mogla trati tako brzo da su nekoliko minuta hodala poravnato s automobilom. Uz to su imala i dovoljno daha u grudima za uzvike: Dolar, dolar!. Traili su olovke i satove, govorei kako e dopustiti da ih fotografiraju. - Mi odlazimo na safari samo s naim oima - dovikne im Gabriel, napajajui glas ponosom, jer nije bio poput drugih ljudi. Dugom suom izrovan put vodio je izmeu grmova punih leptira arkih boja, te stabala euforbije. Sunce je osuilo kosti oglodale od mrava koje su leale u izgorjeloj travi. U grmu punom ljubiastih cvjetova, Paul ugleda lubanju gazele obraslu trnjem. Iz dubokih rupa na cesti dizala se u vis crvena praina koja je padala natrag na automobil. Paul zapazi da su gole Gabrielove ruke sjale jednako tako crvenkasto kao i njegove. Nasmijei se bolno prisjeajui se da je kao dijete bio obuzet milju kako za jedan sretan trenutak ima boju koe arikih ljudi. U ono je vrijeme sa svojim prijateljem Kamauom trao preko neobraenih polja. Osjeali su tvrdu zemlju pod tabanima. Kamau je iznenada sjeo na zemlju, tvrdei da svi ljudi imaju kou crvene boje. U sivoj sjeni visokog stabla stajalo je krdo zebri. U podnevnom suncu crne pruge na njihovim snanim tije124 L lima djelovale su vrlo iroko i tamno. Davale su ivotinjama izgled lijenog mira, koji je vjerojatno bio razlog to su na svahiliju zebre zvali punda milia - prugasti magarac. Mladunad se stiskala uz majke, a njihove oi nisu znale nita o opasnosti i lovu. - Tko ti je rekao - zapita Paul - da se ona zove Sirena? - Ti, tata! Stajao sam pred tvojim vratima kad si spavao s njom. - To si inio? Jesi li magarac koji eli sve vidjeti? - Da! Majmuni znaju da je starom ovjeku koji prvi put spava s mladom enom potrebna zatita. - Ima pravo, ali sirena nije opasna. Ne mora me tititi pred njom. - Tek kad e znati kako se eli ponaati prema njoj, neu te vie morati tititi. - Ti sveslutei anele! Da sam te barem sreo prije nego sam upoznao Corneliu. - Bude li na svom jeziku govorio sa mnom, neu te razumjeti - primijeti zlovoljno Gabriel. - Sto si rekao? - Rekao sam da si vrlo mudar. - To je dobro, tata mzee. To moram rei dva puta. Tvoje mudre rijei ine moje ui snanima. uju odve glasova ivotinja, kao i ljudi koji ne mogu zatvoriti usta kad u njima gori glupost. Sto e sada mudrog rei? Pukla nam je guma. Automobil je stao na cesti koja je ve nekih desetak kilometara postala bolja. Kad je Paul izaao i obiao automobil priini mu se da su sve etiri gume u redu, ali pretvarao se da nije nita zapazio pa je sjeo na debeli panj. Njemu je dostajalo to nije bio ni gladan, ni edan i to je osjeao 125 kako mu vruina tijela pali glavu. Vragovi, koji su ga gonili, ve dugo nisu bili tako mali i posluni kao sada. Neko je vrijeme promatrao samo masne, crvene mrave koji su gradili novu cestu. Zatim je pogledao Gabriela koji je dugo prouavao dizalicu

automobila prije nego ju je namjestio s mnogo veom mukom neko kratko prije Nakurua. Tada je popravak trajao etvrt sata, iako se ve sputao mrak. Sada je snijegom prekrivena Mount Kenya sjala izmeu svijetlih oblaka na nebu, a ono bijae jasno i plavo poput Indijskog oceana. Na padinama brijega sjala je zelena trava. Ispod skupine stabala ekalo je krdo ivotinja na poslijepodnevnu svjeinu. Kad god bi neka krava podigla glavu, uzletjele bi siune ptice. - Tvoj je automobil vrlo mudar - ree Paul. - Odabrao je dobro mjesto za odmor. - Ne mogu te uti, ako moram raditi - mrmljao je Gabriel. Uzdiui skinuo je desnu prednju gumu, sjeo jauui na zemlju, pogledao u daljinu i napokon izjavio da ne moe nai mjesto koje treba zakrpati. Morat e skinuti i obje stranje gume, ali prije e trebati popraviti dizalicu. - Ionako e pasti mrak prije nego saznam koju gumu moram popraviti - uzdahne. - Gabriele, nisam tako glup. Vidio sam kako brzo moe izmijeniti gumu. Zato mi ne kae da eli ukrasti vrijeme? - Ne ukrasti, tata! Nisam kradljivac! elim zadrati vrijeme. U jednoj ruci drim glavu, a u drugoj rep. Vrijeme vie ne moe pobjei. To je dobro za nas obojicu. - Dobro, tad sjedni k meni. Vrijeme je vrlo teko. Moramo ga obojica zadrati. A zatim mi reci zato eli u Naro 126 Moru stii istom nou. - Bolje je da mukarac ne vidi predobro, kad dugo nije bio kod kue. - To moram rei Odiseju. I on pozna sirenu - nasmijao se Paul kad je Gabriel pokuao izgovoriti to ime. - Gabriele, mogu pogledati u tvoju glavu. Ne eli da te vide. Mister Singh ne smije saznati da smo se odvezli u Naro Moru. - Ej, tata! - udio se Gabriel i ustao. - Sada moram sam zadrati vrijeme. eka me posao. Nije trajalo ni deset minuta pa je ve montirao gumu i spremio dizalicu natrag u automobil. Dok je istio sjedalo od pijeska, pio je radost. Pjevao je pjesmu o leopardu koji je zaspao prije lova i kome su se gazele rugale. Ledenoplava ptica spustila se na grm akacije i zapjevala zajedno s njim. Gabriel prieka da ptica prestane pjevati. Zvidei izvadi kartonsku kutiju iz prtljanika pa prostre bijeli ubrus po zemlji. - Tvoje jelo, tata! - rekao je vaui svaku rije. - Mungu nam gaje poslao, kad je ptica zapjevala. Danas u sjesti uz tebe za vrijeme jela. Sjea li se jo da si me zvao kod jezera Naivai, a ja nisam doao? - Znam! Roger, Roger! Zato dolazi danas? - Jer su dani iz Naivaia mrtvi. 127 8 Paul rukom obrie elo. Bilo je vrue i znojno. Koa pod oima gorjela je, a trepavice su se zalijepile. Meutim, sve to ga nije smetalo toliko koliko pomisao da bi se njegova glava mogla odvojiti od tijela prije nego rijei odluujue pitanje. Od dolaska u Naro Moru, a osobito nekoliko sati iza toga, neizmjerno se trudio oblikovati svoj odgovor na zadovoljavajui nain, ali ipak se nije dulje od minute mogao odluiti je li bio lakomislen ili nepaljiv. Paul se poe ogledavati po kolibi bez prozora, ulovljen izmeu mogunosti koje su mu se obje inile dobre i logine. Pokua se dosjetiti stoje u bivem vremenu znaio natpis na zidu i za koga je postao usud. Sjetio se samo da je Jens kao etvorogodinjak uprljao prstima plavom bojom svjee olieni zid dnevne sobe. Za to je ak koristio ljestve soboslikara. Paul se nasmijei, to mu u ono vrijeme uope nije uspijevalo. Napeto je zurio u lica okupljenih, vidjevi samo njihove zube i

zjenice. Ni najednom od njih nije otkrio ni najmanji znak prijetnje. Njegova se sumnja poe gasiti poput utog svjetla svjetiljke na drvenom sanduku. Stajao je uz niski krevet na kojem je leao isprani sivi pokriva. I tako se zbilo daje Paul, dok je istovremeno bio tuitelj i branitelj ovjeka koji je odvjetniku halju zamijenio mokrom kaki kouljom, ipak pledirao za lakou postojanja. Sudac se sloio s njime, ali Paulu se obraloenje presude nije inilo dovoljno opseno. Odlui da e barem bitne reenice protumaiti ire, istraujui njihovo porijeklo i filozofski sadraj. I to tada kad vie nee biti preumoran da odmahne glavom. Uspio sam!, zavikne u punu dvoranu. Bijae mu vrlo neugodno stoje sud opteretio svojim osjeajima, ali sudac mu je u znak slaganja kucnuo po ramenu. Mukarci, ene i djeca oko ognjita nastavili su govoriti kao da im nitko nije smetao nedolinim uzvicima. Potrajalo je neko vrijeme prije nego se Paul sjetio da moda ipak nije glasno govorio. Stoga gaje kasnije jo vie muilo pitanje zato mu je upravo dogaaj, koji ga je natjerao na potpunu suzdranost, pruio osjeaj radosti. Poloaj, koji su njegov razum i iskustvo odredili kao opasan po ivot. Koncentracija mu popusti prije nego je naao zadovoljavajue rjeenje. Okolnosti su se Paulu priinile poznate. Prisjeti se, to je dulje razmiljao, da je pri planinarenju u Dolomitima doivio neto slino. Nakon svae s Cornelijom krenuo je onamo sam. Zalutao je u magli koja se iznenada pojavila, a ipak se neprekidno osjeao kao da je stigao na cilj svoje enje, bez straha da e ikada izgubiti sama sebe. To bijae upravo trenutak da svijet iz kojeg je dolazio spoji s onim u kojem je bio, tako da su se oba raspala rigajui 128 129 vatru. Paul nije osjeao potrebu povezati pojedine dijelove. Jednom je zamolio Gabriela da to uini za njega. Njegov crni sin imao je spretne prste i nikada nije postavljao kriva pitanja. Dim, koji se odbijao od vlanih zidova iz valovita lima, bijae bijel i gust. Dizao se sa ara drva koja su se uruila u kameno ognjite, nalik trbuastom oblaku, razilazei se u visini. Dim je sliio vitkim koncima i stizao do iljastog krova kolibe. Samo zbog zavaravanja zlih i zavidnih, afriki je dim ljutio grla i sputao veo suza na oi. Bijae dodue otar poput isuenih bobica stabla papira, ali nije bio neprijateljski. Oganj je ak u danima koje ni stari nisu mogli vidjeti, kad bi se osvrtali, bio prijatelj noi. Nije muio ljude koji su mu vjerovali. Ta dimna zavjesa uini Paula snenim. Prijeila mu je pogled na ono to bi ranije zasigurno opisao kao sadanjost. Svaki put kad bi upio zrak teak i sladak od vrueg kukuruznog brana, bol mu je prodrla u nos i ui. Ali nije trajala dugo, a zatim je povjerovao da moe disati pravilnije i bolje nego ranije. U takvim trenucima bi mu se rijeka promrml-janih rijei priinila poput pjesme iju je melodiju dugo traio. Paulu bijae vrlo drago to je napokon pronaao ritam svoje prolosti za koji je vjerovao da gaje izgubio. Draila ga je pomisao da svoju veliku sreu podijeli s Gabrielom, ali tad je shvatio da njegovo bogatstvo rijei nee biti dovoljno da mu pria o tom novom safariju. Trebao je utjeti tako dugo dok se njegov prijatelj ne zasiti radosti povratka kui. Paul poe promatrati Gabrielovu enu. Okrenula je glavu 130 kad je zapazila smjer njegova pogleda. vrsto je stisnula tanku tkaninu svoje ute haljine s crvenim prugama, koja je obavijala njezino nabreklo tijelo. Brzo uvue fitilj parafmske svjetiljke. Tiho uzdahnuvi sjela je zatim na nisku stoliicu naslonivi leda

na zid. Drugu je stolicu Gabriel donio iz susjedne kolibe odmah im su doli. Pruio ju je Paulu. - Mzee - govorio je, pucnuvi jezikom to je izmijenilo znaenje te rijei koja je sada postala samo ala - ne smije sjediti na zemlji. - Tvoj mzee - pobuni se Paul - nikada vie nee ustati, ako mu dadne stolicu, umjesto da ga ostavi na podu. ena s laniem od plavih staklenih perlica oko vrata, zvala se VVanjiru, a razgovarala je samo s muem i dvojicom sinova. Ali njezine velike svijetlosmee oi nisu odavale plahost. Kad se Gabriel, koga je poput svih drugih zvala Kinanjui, pojavio u smiraj dana pred kolibom u drutvu stranog ovjeka, ona je svoje iznenaenje progutala tako brzo kao to bi progutala vjetrom ulatenu bobicu, prisilivi oi i usta na mir. im je osjetila Gabrielovu kou i spoznala da je njezin miris ostao nepromijenjen, otrala je do ograenog komada zemlje i vratila se s mladim mahunama i sonim zelenjem. Pri branju se dva puta nasmijala tako glasno daje jeka mogla poi na safari do planine. Svjetlo niskog fitilja nije bilo dovoljno jako da osvijetli zidove kolibe. Uskoro su se snani obrisi mnogobrojnih ljudi, koji su uali ispod prozora, poeli gubiti u tankim sjenama, a te su se sjene meusobno spajale. Slike postadoe ukoene i sive. U svojoj nejasnoi podsjeale su 131 Paula na stare ilustracije pria o duhovima Edgara Allana Poea. Sjeti se pjesme o gavranu. uo je kako ta ogromna crna ptiurina vie Nikada. Nije znao razlog za to, ali je ipak govorio samom sebi kako je ta rije bila namijenjena njemu i da je bila vrlo vana. Odluno je gurnuo prste u one duplje. Priini mu se da mora uvjeriti samog sebe da moe vidjeti. U magli svog raspadajueg ivota pokua vrlo pomno tragati za svojim muiteljima, koji su ga natjerali u tu kolibu pod nogama Mount Kenye, punoj mirisa jela, znoja i pljesnivih prnja. Ma koliko nesmiljeno Paul sudio samom sebi, ipak se nije mogao sjetiti sablasti koje bi tjerale ljude da se izvuku iz svoje stare koe. - Pij, tata! - rekao je Gabfiel pruajui mu au. Paul zarine nokte u vlaan karton. Cola?, iznenadi se. - Cola - potvrdi Gabrielov stariji sin. Stajao je ispod pruene ruke svog oca liui usne dugim jezikom. Oi'mu bijahu zalijepljene gnojnom tekuinom, ruke i noge pune oiljaka i mrave poput suhih grana. Ali imao je snaan glas i mogao biti glasan poput staraca. Roditelji su ga jo uvijek zvali imenom svog jezika. Vrijeme kad e mu biti potrebno englesko, bijae jo daleko. Daleko bijae trenutak kad e poi u Nairobi kako bi tamo potraio posao. Zvao se Kania, i prelazio je prstom uprljanim zemljom preko Paulova sata. - To - rekne Gabriel, odgurnuvi sina na stranu - je bolje od Cole. Bolje i od whiskija koji si pio kad je tvoja putovnica pobjegla. Sjea li se jo? Pozvao si me, a ja sam dotrao bre od sunca i kie i priao ti o majmunu. - Sjeam se - prihvati Paul poznatu igru sjeanja koja mu 132 je pripremila jednako tako naivno pitanje kao i ono Gabrielovo. Nagnuo se nad vr. Prodoran miris tekog alkohola natjera mu otrinu u nos i suze na oi. - Tembo -prepozna. - I te kakav! - Tembo iz Naru Morua. - Tembo iz eerne trske. Gabriele, to mije poznato. Neto slino daju kod nas piti ljudima koji se ne bi trebali probuditi dok ih pljakaju.

- Kod nas krdljivci sami piju tembo. Za svoj posao potrebne su im samo lagane noge i brze ruke. - Budem li ispio tembo zaspat u odmah na ovoj stolici. A gdje u se probuditi? - U krevetu moje ene - odgovori Gabriel. - Ne mogu spavati s tvojom enom. - Mzee, tvoja je glava bolesna ve i bez temboa. Poslat u Wanjiru s djecom do njezine sestre. - A kamo e ti poi? eli spavati sa svojom enom. Stoga smo se dovezli u Naro Moru. - Jesi li ti spavao sa svojom enom kad joj je trbuh bio pun tvog sina? Ostat u uz tebe, to zna, tata. Noas nitko nee smetati tvoj mir. - Oni e znati gdje smo, Gabriele! - Tko to? - Kradljivci vremena! - Zaboravi kradljivce! Ne mogu nam ukrasti nae vrijeme. Zajedno smo ga vrsto drali. Ispod stabla. Kad nae gume nisu htjele krenuti dalje. Mora sada progutati svoj lijek. Majmun ti je ostavio dosta. Jutros sam ga spremio u tvoju torbu. - Ostavi lijek u torbi - govorio je Paul kasnije kad se koliba 133 ispraznila, a utnja postala tako poznata kao da su oba mukarca od samog poetka prisvojila tunu tiinu Afrike. - Sauvat u ga. Sto e biti ako se ovdje razbolim, a vie nemam lijeka. - Ovdje se ne moe razboljeti. To je vlada zabranila. Onaj tko se razboli u Naru Moruu brzo umire - objasni Gabriel. - To mi jutros nisi rekao. - Jesi li me pitao to e se zbiti, ako se razboli u Naro Moruu? Nisam slutio da to eli znati. Kraj majmuna rekao si mi da si ve mrtav. To si mi rekao. Mzee, jesi li zaboravio? - Na, ali vie nisam ovjek kakav sam bio. Ti govori samo 0 majmunima. Zaboravio si na nosoroge. Bila su dva. - Vie ne eli umrijeti? - Danas ne. - A kessu? - Kessu e me probuditi, ako ne budem mrtav - odlui Paul. Oprezno uroni jezik u au. Bio je zadovoljan to je osjetio slatkou koja mu je bila ugodna. Ali nakon provog gutljaja poeli osjetiti kako ga grlo pee pa je brzo ispraznio au, kao da mora utaiti ed od nekoliko dana. - aa otrova, Gabriele! - Sto si rekao? Govori na mom jeziku. 1 tako se-zbilo da je Paul u noi, kad je mjesec sjao tako slabo da se nije mogla razlikovati bijela boja koe od crne, priao u podnoju Mount Kenye Gabrielu o Sokratu. Stajali su ispred limene kolibe, pod visokim stablom, iji su bijeli cvjetovi upili miris sunca, sluali su zov akala, a jedan od njih je slutio da sudbina odreena ovjeku nije mogla vjeno lutati u iluziji dungle. 134 Snano pivo nije djelovalo onako brzo kako je to Paul mislio. Vrijeme, koje mu je preostalo prije nego ga je Gabriel odveo natrag u kolibu, bijae dovoljno dugo da mu objasni zato svu bol osjea samo u udovima. Put bijae dug, ali trud se isplatio. Gabriel nije samo sjedio za upravljaem iznajmljenog automobila vozei ovjeka koga je zvao tata u jedinu pustolovinu njegova prerano osijedjelog ivota. Mudri

voza drao je u ruci sjekiru kojom je mogao razbiti lance spletene od oaja prolosti i straha pred budunou. Taj posueni sin, ne traei nita od svog privremenog oca, znao je to je zaborav koji je Afrika pruala onima koji su samo to traili od ivota. Bio je uitelj koji nije imao krive ene, krive prijatelje i lane pretpostavke o zadovoljstvu i srei. Nije pitao za miljenje bogove koji su u trenucima odlaska gledali unatrag i hvalili oklijevanje. Gabriel se mogao smijati kad je govorio o danima to e doi, a nikada nije alio zbog onih to su proli. Ubijao ih je, prije nego bi ih unitio. Kad su se zidovi poeli kretati oko njega, a s njima i njegov eludac zajedno s crnouokvirenim slikama u njegovim sljepooicama, Paul odlui odmah ujutro pitati Gabriela postoji li na svahiliju rije za ivotnu dosadu. Upravo se spremao opisati taj pojam, radujui se broju varijacija kojih se prisjetio, tako matovitih i- tonih, kad je iznenada zaspao. Te se noi probudio samo jednom, to mu se od njegove mladosti vie nije dogodilo. U uskom snopu svjetla ugledao je Gabriela kako spava uz ognjite. Vatra vie nije gorjela, ali je mirisala tako slatko i teko kao da ju je netko 135 ugasio pivom od eerne trske. Gabriel je umotao samo noge u isprani pokriva kaki boje. Gornji dio tijela bijae gol. Oko vrata mu je, na tankom konatom remeniu, visio lavlji zub. Grudi su mu sjale crno poput ebanovine koja je umjetnosti tamnog kontinenta davala zatitu naivnosti, harmonije i ivahnosti. Pogled na Gabriela, i jo vie ono stoje osjeao za mladia koji je elio biti njegov zatitnik, a sada disao mirno poput djeteta ne znajui nita o nevoljama te noi, na neki udan nain zbuni Paula. Nikada ranije nije razmiljao o tome kako i je li uope mogue da ga privlai tijelo nekog mukarca, a ipak mu nije uspijevalo ponovno zatvoriti oi kao da se nita nije zbilo. U njemu je drhtala prisila, plaei ga i opijajui istovremeno. Osjeti potrebu ustati i lei uz ovjeka s kojim je bio tako povezan kao ni s kim ranije. Osjeao je njegovu snagu, ali mu nijednom nije zavidio na njoj. Paula obuzme potreba outiti oblinu Gabrielovih ramena, dodirnuti mu kou koja se inila tako lijepom i mladom, zaroniti prste u kovrastu crnu kosu. elio je ispitati sama sebe kao to je to inio u godinama patnje, punim sumnji i samooptuaba. Htio je znati hoe li njegovo srce poeti kucati kao ludo, ili e ga kao staru sentimentalnu budalu vratiti natrag u granice. Paul se stidljivo pokua sjetiti kad je u svom ivotu posljednji put bio toliko pijan da zaluta u opasnom, prokletom tunelu strasti i zavoenja. Uspio se prisjetiti samo dogaaja iz kolskih dana u kojima je neki dioni-zijski uitelj grkog odigrao neobjanjivu ulogu. Sjetio se vrlo jasno diva koji je trebao samo nogama dodirnuti 136 zemlju, kako bi se ponovno rodio. Dugo je traio njegovo ime. - Anteus - promrmlja. - Spavaj, tata! Jo u vrijeme sivog svjetla, ali ipak ve dana, Paul ulovi glasove. Neko vrijeme, dok su mu kapci jo bili zalijepljeni, povjerovao je da su se vratili mukarci, ene i djeca od sino, elei upaliti vatru, da su ponovno poeli priati, ali tad iznenada shvati da su razgovarali samo Gabriel i njegova ena. Njihovi su glasovi bili tihi, ali su u sve kraim razmacima postajali sve glasniji, puni onog uzbuenja koje je djelovalo prijetei ba zbog aptanja. Iako je Paul oslukivao svaku rije, nita nije razumio. Istom kad je ulovio visoke glasove, spoznao je da govore kikuju. Neko je dijete jecalo.

Paul tekom mukom okrene glavu u smjeru tog sitnog, mravog glasa. Prisili se u slabom svjetlu razdvojiti obrise likova i obuhvatiti prizor u njegovoj cjelini. Zapazi da je Wanjiru drala svog malog sina na nabreklom trbuhu. Ruka djeteta, za kojeg je Paul vjerovao da jo nema ni godinu dana, mlohavo je visjela. Malo tijelo bijae ukoeno, trbuh nadut, lice sivo. Gnojne oi bijahu irom otvorene i mutne. - Gabriele, to se dogodilo? - Bolestan je! - Sto mu je? - Mnogo groznice. Mzee, zatvori opet oi. Ovo nije za bijelog ovjeka. Taj previe vie, kad dijete umire. Paul je skoio s kreveta onoliko brzo koliko su mu doputali ukoeni udovi. Trenutak je nepomino zastao 137 ispred majke i djeteta, poput osvetnika u trenucima neizbjenosti. uo je sama sebe kako stenje, osjetivi da ga obuzima oluja silnog bijesa. Tad privue dijete k sebi i pritisne ga na grudi. Malian posta jo ukoeniji nego ranije, ali presta plakati. Leao je teko, apatino i uareno u rukama ovjeka koji je cijelog ivota elio biti otac, a ipak se nikada nije mogao pouzdati u svoj nagon odgovornosti i ljubavi. - Niti jedno dijete nee umrijeti - bunio se Paul. - Mora se s djetetom odvesti do lijenika. - Mzee, uje li da vie? Rekao sam da e to uiniti. Juer sam ti takoer rekao "da ovdje nema lijenika. Zar to vie ne zna? - Gabriele, to emo uiniti? Pomoi u ti. Imam novaca za lijenika. To zna. - Poi s djetetom pred kolibu - govorio je Gabriel, a njegov je glas bio taman, no u njemu nije bilo tuge. -Pogledaj prema planini. Tad e vidjeti kako je ovjek malen. Ako Mungu eli mog sina, nee sluati rijei ljudi. To boli njegove ui. Ovisi samo o Munguu hoe li nae dijete umrijeti. A ne o tebi. - Gabriele, ne smije to rei. I Mungu mora znati da otac nee prepustiti sina neprijatelju, a da mu ne navijesti rat. Paul je doista izaao s djetetom pred kolibu, a da nije obuo cipele i navukao kaput. Privine ga sebi, osjeti na svom vjetrom izbievanom tijelu toplinu djeaka koji se trzao pa zapazi, dok je razmiljao o nemilosrdnosti Afrike, kako mu suze kapaju na to malo tijelo koje se borilo za ivot. Gabriel je donio stolicu svom stranom tati, koji je tako lijepo govorio o smrti, a ipak elio krenuti u boj protiv nje, 138 L onako kako su neko mladi ratnici Massaia kretali u bitku protiv kradljivaca stoke i svojih ena. Postavi stolicu pod stablo iji su se bijeli, rosom natopljeni cvjetovi otvarali obasjam prvim zrakama sunca. Paul sjedne s djeakom na krilu. Oaj mu je palio tijelo kao to je groznica palila djetetovo. Prui djeaka prema ljutitom bogu Munguu preklinjui ga neka odustane od svog lova. Molio se, a da nije znao kome, da se smiluje tom djetetu ije ime nije znao i koje mu je hir sudbine stavio u naruaj. Molio se neka ne umre. Prolo je mnogo vremena otkako se Paul pobunio protiv onoga to ga je inilo nijemim i bespomonim. inilo mu se kao da e mu glava puknuti, jer se nije mogao sjetiti oruja hrabrih. Ipak je osjeao silu koja mu je zapovijedala neka ne odustane. Njihao je dijete u ritmu svog posrueg srca, gladio njegovo elo i njeno mu aptao ono to nije svome sinu. I tada, kad je shvatio da dijete ne reagira i da postaje sve tee, govorio je dalje kao da sam njegov glas i ta nova arobna volja mogu spasiti ivot za kojega su svi osim njega vjerovali da je izgubljen. Traio je slike iz vremena kad je Jens jo bio dijete i kad je bio bolestan.

Sjeti se zamraene sobe i ospica i toga da Jens nije mogao upamtiti tu rije, iako mu je tada bilo ve osam godina. Anne bijae vrlo uplaena, ospice su mogle prijei u upalu mozga. Paul stisne oi. Dirnulo ga je to je tog trenutka pobune mogao bez srdbe razmiljati o Anni koja gaje godinama varala s njegovim dobrim prijateljem. ak mu se iznenada priini vanim da se pomiri s Annom. Kako bi inae zatraio njezinu pomo? Hrabra, odluna Anne mogla mu je savjetovati kako sniziti groznicu bez lijekova kod tako 139 malog djeteta kakav bijae Gabrielov sin. Cornelia mu se iznenada ugura u misli i to u haljini bez rukava koju je smatrao uasnom. Njegova sjeanja pretvorie se u plamenu loptu. Razbjesni se. Poe predbacivati Corneliji da nikada nije svladala svoju ljubomoru, i da nije imala ukusa. Zajedno s napadnim naunicama od trasa i posterom jazavara sa sunanim naoalama, prisjetio se i knjiga koje je itala, te serija na televiziji kojima se divila. Ljutio se na samog sebe zbog svoje netolerancije, vjerujui daje ovo krivi treriutak za obraunavanje. Ali njegov bijes nalazio je novu hranu. Na poetku svog drugog braka gledao je u drutvu Cornelie beskrajne, glupe serije koje su se sve odigravale u bolnicama. Jo se uvijek ljutio na sebe to je pristao na to. - Nita nije tako loe, a da se ne bi moglo od toga neto nauiti - uo je govoriti Corneliu. Paul se iznenadi, jer takva reenica nije inila dio njezina govora. Pitao ju je gdje je pokupila tu misao, a ona je prstom pokazala na njega. Paul je odmah ustao i napustio sobu, ali ta reenica koja ga je pratila u njegovom bijegu nije se Paulu inila beznaajnom, a s vremenom ak ni potpuno dostojnom njega. - Mzee, izgorjet e - upozori ga Gabriel. Poao je u kolibu i vratio se s maramom koja je mirisala po dimu, iako je bila vlana. Pritisne je Paulu na glavu. - Gabriele, gdje si bio? - Ovdje! Kako bih te ostavio nasamu s djetetom koje hoe umrijeti? - Gabriele, jesi li ikada bio u bolnici? - Nisam! Ovdje nema bolnica. To sam ti juer ve rekao. 140 Ne pomae ako sve pita dva puta. - Zao mi je. Vjerovao sam da se ovdje nalazi barem neka bolnica u buu. Na televiziji je sve puno takvih bolnica. Samo zato to je shvatio da je to rekao na njemakom, Paul ponovi reenicu, isputajui pojedine rijei. Neke su mu se priinile poput kljua zakljuanog ormara, koji je svakako elio otvoriti. Onih drugih se potpuno odrekao. Paul se postidi to se u trenucima, kad je dijete umiralo, nije mogao odrei zbunjujue igre, ali zbrka slova, nada i slutnji prijeila mu je povratak. Obuzme ga slutnja da mu je sudbina ukazala put, a on je samo trebao nai pravi trag. - Bolnica u buu - uzdahne. Uhvati se za tu rije, izgovori je nekoliko puta pa shvati napokon da su iz glasova nastale slike. Bijahu to prie o bolnici u buu u dijelu Afrike kojeg nikada nije mogao odrediti. Cornelia se njima oduevljavala. On se jedva sjeao tih serija, ali se dobro prisjeao vjetih lijenika koji su gotovo u svakom nastavku spaavali bolesnike od smrti. Zalio je to se rugao Corneliji i time je uvrijedio. Iako nije vjerovao da bi to moglo pomoi, ipak se usredotoio na nekoliko dojmova koji su mu se vraali. Iznenadilo ga je to je pojedine prizore opet vidio posve jasno i to je to neoekivano spasenje od pasivnosti smirilo njegove ivce. Poe sistematski povezivati pojedine krpice sjeanja. Traio je sve vie pojedinosti, za koje je vjerovao da e ga odvesti na pravi put, ukoliko se bude dovoljno trudio. Jedan od lijenika u buu u gotovo svakom nastavku zahtijevao je da

prokuhaju goleme koliine vode. Paul je ak uo kako on govori: Djeca ne smiju isuiti! 141 - Zato? - zapita Paul. - Ne vii, mzee! - smiri ga Gabriel. Lijenik je imao elino plave oi, svijetloplavu kosu i bijae na nadmen nain vrlo samouvjeren. Pravi tip pobjednika iz slikovnica o junacima. Paulu se nije sviao zbog svog savrenstva, ali je upozorio samog sebe da ne bi bilo pametno predati se svojim osjeajima. Zadivljeno je promatrao kako taj plavooki div mijea prokuhanu vodu sa Soli i eerom, vidio je kako puni boce pa kimne. - Mora prokuhati vodu - govorio je Paul. - Donesi mi eera i soli. Bio je uvjeren da e mu se Gabriel suprotstaviti pa mu je to naredio odlunim glasom koji mu se priini pregrubim uz to dijete koje je umiralo. - Nisam to htio - promrmlja. Gabriel se nije maknuo. Ali odmah je proslijedio zapovijed svojoj eni koja je otrala u kolibu. - Potrebne su nam krpe i lonac hladne vode - prisjeti se Paul. Zahvali Anni i Jensovim ospicama. - Ti si poput stabla koje ne osjea smrt, iako mu je munja spalila korijen - rekao je Gabriel. Dijete je stisnulo usne kad je osjetilo na njima au od Cole punu prokuhane vode. Paul je zahtijevao svoju torbu s lijekovima. Kad mu ju je Wanjiru donijela, skinuo je kapaljku s boice kapljica za oi i napunio je rastopinom soli i eera. Desnom rukom ukapao ju je djetetu u usta, lijevom je otjerao muhe s malog tijela, a zajedno s njima i demone u svojoj glavi. - Tko ti je rekao da to ini? - zapita Gabriel. - Mungu - apne Paul. - I moja ena. 142 - Sirena? - udio se Gabriel. - Pa ona je u Nakuruu. - Bila je to Cornelia - odlui Paul. - I Anne - doda pa se nagne nad Gabrielova sina. Jednom ga je nazvao Jens, ali nikada nije zamijenio lica i vrijeme dulje od uzbudujueg trenutka sumnje. Sa svakom kapljicom koju je dijete progutalo, Paul je preklinjao stranog boga, na bijelom vrhuncu visokog brijega, neka povue smrtonosnu strijelu i gurne je natrag u tobolac. Preklinjao ga je da pomogne ovjeku koji je unitio sve u svom ivotu. Sjene nestadoe. Kad su ponovno dole po svoje boje i postale dulje, Paul ustane. Oprezno poloi Wanjiri sina u naruaj, pritisne je na stolicu pa uroni krpe koje su smrdile po znoju i vlazi u posudu s hladnom vodom. Umota djetetove noge u krpe i poloi mu ih na grudi. Pretvori malu nadu u uspjeh u veliku sigurnost da e oblozi izvui groznicu iz kipueg tijela. Paul se jednom ogledao. Vidio je krug uteih mukaraca oko sebe. ene su se stisnule u sjenu pod drvetom gdje su dan ranije stajale zebre. Paul zapazi njihove oi i posta vidovit. Nikada to nisu bile ene koje se nisu borile protiv smrti svoje djece. Kad je kasnije dijete po prvi put zaviknulo, a nakon toga to nastavilo glasno i dugo, zau urlik pobjedonosne hijene. Shvatio je istom kad su se oko njega poela vrtjeti stabla, mukarci i ene, da se to on glasno nasmijao. Iscrpljeno se nagne nad zdjelu, ohladi krpu i poloi je oko nogu Gabrielova sina. Vidio je kako je bljesnulo svjetlo, ali nije vie mogao zatititi oi. Kad se Paul probudio, leao je na krevetu. Koa mu je 143

gorjela, tijelo mu bijae ukoeno, ali glava nije osjeala nikakvu teinu. VVanjiru je sjedila na stolici. Drala je dijete pritisnuto uz svoje tijelo i davala mu piti. - Gabriele - pozove Paul - gdje si? - Ovdje, tata! Zar si mislio da neu biti ovdje, kad se na sin vrati sa svog safarija? 144 9 Gabriel prui Paulu svog drugog sina, jednako onako kao to je to inio kad je dijete krenulo na svoj dugi safari u smrt. Sada je djeak udisao zrak, stisnuo desnu ruku u aku i pokazivao svoja dva prva zuba. Glas oca bijae snaan poput debla iji korijeni jo nikada nisu doivjeli suu. - Na sin! - rekao je Gabriel pa otvori vrata kolibe. Trebale su to uti vesele ptice, kojima je izlazee sunce obojalo krila crvenom bojom. Rijei isprva bijahu samo gosti u grlu. Sada su stanovale tamo. Prvi je put Gabriel pomaknuo jezik tako snano jer je samo elio ispitati hoe li njegov glas biti dovoljno jak da se kao jeka odbije od planine. Kad se to dogodilo, ponovio je svaki glas tiho i polagano. Ni jednom se nije izgubio onaj lijepi ar, koji je u danima bez bolesti i tuge, prevlaio preko starih rijei novu kou. Dan ranije je dijete zaspalo na oevim ramenima, dok je majka hranila vatru. Imala je oko vrata Paulovu bijelu maramicu s plavim obrubom. Istovremeno je mirisala po dimu njezine kolibe i po vodici za brijanje iz svijeta u 145 kojemu se mukarci pomou mirisa cvijea tite od gubitka mladosti. Tog je trenutka Paul shvatio da je promjena jezika i ivota postala trajna. Stoga je dopustio svjetlu radosti da se pojavi na njegovom licu, promatrajui oduevljeno uvijek ponovno kako ga zasljepljuju oi koje vie nisu mogle sakriti svoju zahvalnost. Tek to je groznica napustila tijelo, dijete je poelo ponovno piti vodu kakva je dolazila iz bunara pod stablom. Bila je hladna i mirisala po zemlji. Djeaku sada vie nije bila potrebna sol mudrog boga Mungua kako bi micao rukama i nogama. Dizao je glavu i oslobaao grlo od smijeha i srdbe. Jednako pohlepno kao i prije bolesti. Trbuh mu bjee ravan poput lista, koa glatka, a oi - po prvi put nakon dugo vremena - bez gnoja. Zbog straha da ne prizna jednog Boga, Paul nije elio dopustiti miljenje da se njemu i Gabrielovu sinu dogodilo udo. Traio je rije koja bi bolje odgovarala njegovoj skepsi i poniznosti. Razmiljao je mnogo o sluajnostima i sudbini, zamislima i sjeanjima. Njegova pitanja o smislu i postojanju ostala su bez odgovora. Ponekad bi oprezno pogledao u malo zrcalo na zidu kolibe. U njemu je sreo ovjeka kojeg nije poznavao, ali uspjelo mu je izdrati njegov pogled, jer taj je stranac izgubio pamenje i nije znao nita o grijehu dosade i o boli oaja. Gabriel nije osjeao potrebu da govori kad bi promatrao svog zdravog sina. Nije poznavao dovoljno objanjenja da krene u lov za njima. Nije elio vraati dane kojih vie nije bilo. Nije se optereivao pitanjem smetaju li ga slike u njegovoj glavi. Ali sve je ee zapaao da utnja, u koju se mzee dobro razumio poput ovjeka crne koe, na neki 146 njemu neobjanjiv nain kuje okove koji su ga sve vre vezali za Paula. Nisu ga plaili. Iako su moda takvi lanci bili opasniji od onih koji su se mogli vidjeti oima, ipak su inili dane ugodnijima. Zbog njih je nestajalo lice koje Gabriel vie nije elio vidjeti. Zavezani pas Singh zalajao bi samo povremeno, a i tada umornim glasom. On je doao na safari, ali nije uao u Gabrielovu kolibu. I VVanjiru se promijenila nakon to joj je Mungu vratio sina. Nije vie aptala kad bi razgovarala s muem i nije se vie brinula, kao za vrijeme bolesti svog drugog sina, hoe li imati dovoljno mlijeka u

grudima za dijete koje je nosila u trbuhu. Nije vie stiskala haljinu oko tijela im bi vidjela da je strani gost promatra. Sada je ona esto promatrala Paula. Nije ga se vie bojala kao one veeri kad se iznenada pojavio sa svojom svijetlom kosom i velikim nosom. Nije se bojala razgovora s njim. VVanjirin se jezik elio gibati, ali ona mu je zapovijedila neka bude strpljiv. Kad bi osjetila hladnu kou svog sina i kad bi joj veselje olakalo teko tijelo, dostajalo joj je nasmijeiti se mudrom, bijelom mzeeu, kome je jedinom Mungu odao tajnu soli. On bi tada iz svojih usana uinio luk. Uivala je u njegovoj ljubaznosti, kao to je uivala u toplini jutra nakon hladne noi. Nadala se da e, kad za to doe vrijeme, toliko otvoriti usta da e zraka sunca obasjati njegov lijepi zlatni zub. To se dogodilo na putu do povrtnjaka. Mzee je krenuo za njom brzim nogama i rekao tri puta tako glasno kao da govori sa starim gluhim magarcem, da eli nositi teak kabao vode. Odmahnula je glavom, ali on je pobijedio. Kad je uhvatio ruku, dijete se probudi na majinim 147 leima. Udari je nogom, nagne glavu i povue Paula tako snano za kosu da je ovome ispao kabao iz ruke. Voda namijenjena mahunama preli mu se preko nogu i izazove radost iz njegova grla. - Tata Kifaru - uzvratila mu je smijeh VVanjiru. Paul se iznenadio kad ju je uo govoriti svahili. Pretpostavljao je da zna samo kikuju. Njezina namjera da ga obraduje, dirnula ga je. Kako bi je razveselio, kao to je uvijek razveseljavao Gabriela, povukao se za nos kao da ga eli produljiti. VVanjiru se toliko zagrcnula od smijeha da je postala nepaljiva i prije vremena progovorila tenim svahilijem: Ruke ti nisu potrebne kako bi razgovarao sa mnom. Nisam glupa enakoja razumije samo jedan jezik. - Ona zna za nae nosoroge? - zapita Paul, kad je s Gabrielom ekao na hladnou u sjeni stabla. - To znaju svi. - Sto znaju? - Da su nosorozi stvorili od tebe novog ovjeka, tata mzee. Zato pita ono to ve zna? VVanjiru je poput svih drugih ena. Nije te smjela nazvati tata Kifaru. - Zato? - Mukarci su ti istom sutra eljeli rei da smo pronali to ime za tebe. - Sto je sutra drugaije od danas? - Danas jedemo povre i pijemo vodu, a govorit emo sutra. Sutra emo zaklati janje, pit emo tembo i razgovarati o danas. - Zato? - Zato? - poe Gabriel oponaati Paulov glas i kretanje njegove ruke. - Uvijek mora pitati. Sutra emo govoriti o 148 danas, jer ne elimo da se vrijeme ukrade. Pit emo tembo i jesti meso, jer moj sin nije umro. - Ne moram li - zapita bez zbunjenosti Paul - sutra otputovati dalje? - Zato si to rekao? - Sada ti pita. Rekao si da ne smijemo prekasno otii odavde. - Mzee, ve je prekasno! - Prekasno moe biti i prerano. - Svakim danom postaje sve pametniji - hvalio ga je Gabriel. - Moje su ui sve gladnije tvojih rijei.

Iako je Paul slutio to ga oekuje kad gaje Gabriel odveo pred kolibu, ipak je prekasno zatitio oi i ui. Kad je uo samrtnike krikove janjeta ija je krv iz utrobe sukljala na crvenu zemlju, uhvatio se za vrat kao da ga neto gui. Vidio je, dok se ivotinja trzala, kako sjajni noevi uranjaju u izmueno tijelo. Mukarci su uali na zemlji, a sada se digoe promatrajui znatieljno ovjeka koji je jedini dao odgovor umiruem janjetu. Nitko se nije micao. Kad je napokon prvi izaao iz kruga, svi su poeli toboe teturati, elei udahnuti vie zraka nego su grudi mogle primati kako bi smirili oluju u trbuhu. Smijeh onih koji su znali, ugui veernji vjetar, ali poruga bijae puna dobrodunog iekivanja. Ne mora piti krv govorio je neki mladi. Nismo Massai. Mi emo samo pripremiti rotilj. Izgovorio je tu rije tako glasno i krivo da je Paul morao ponoviti svako slovo kako bi ga prepoznao. Kimne i nasmije se usnama koje su jo drhtale. ovjek bijae vitak i vrlo taman. Odjenuo je, poput turista u hotelu, ljubiastu majicu sa slikom dugodlake zebe na grudima. Natpis 149 Jambo Kenija bijae izvezen, svako slovo u drugoj boji. U jednoj je ruci ovjek drao sjajnu pangu, kakva se koristi za probijanje puta kroz visoku travu, a u drugoj crveni vicarski no s bijelim kriem. Zasjao bi kad je bio okrenut u smjeru zalazeeg sunca. im bi ih polizala svojim mnogobrojnim jezicima, vatra bi prodirala debele kladice svjee posjeenog drva. Mirisalo je po slatkoj smoli. Vatra je gorjela usred kruga tekog kamenja, sloenog ispred kolibe. Plamenovi su se visoko uzdizali i praskali. Paul osta stajati iza skupine mukaraca, privinuvi ruke uz tijelo i jo se uvijek borei protiv munine. Pogleda u daljinu pa zapazi daje snijeg zadrao svoju boju. Poe zamiljati daje nakon dugog penjanja stigao do vrha planine i da e mu sitne tokice vatre u dolini slati znakove kako se zauvijek oslobodio i da je u sigurnosti. Neko vrijeme gaje muilo pitanje postoje li za bjegunca istovremeno sloboda i sigurnost. Kad mu se eludac smirio i grlo ga vie nije drailo, ipak se nije mogao odluiti ni zajedno od to dvoje, ve za milost tog trenutka i za stih u kojem se javljao blagotvoran mir. U njemu je pjesnik elio uivati ujutro prije odluke. Gabriel ga gurne odostraga i prui mu stolicu iz kolibe. - Danas ne r pobuni se Paul. - Danas je mzee mlad. Jesi li zaboravio nosoroge? Dobro raspoloen pripali cigaretu. ovjek sa depnim noem elio je takoer jednu. Gurne je, kad mu ju je Paul ponudio, iza uha. To su vidjeli stari. Svi zajedno ispljunue duhan na zemlju pred noge. Zvakali su ga ve satima, a sada su okruili Paula. Prsti im bijahu mravi i svinuti od 150 starosti. Ipak su bili tako spretni da su ih gurnuli u kutiju, a da Paul nije vidio nijednu cigaretu kako nestaje. Zapazio je da je kutija prazna istom kad ju je najstariji starac, bez zubiju i smrdljiva daha, pobjedonosno pruio prema njemu, a zatim hihoui gurnuo u dep svojih potrganih hlaa. Paul lupne starca po ramenu pa sjedne na zemlju uz mukarce. Bila je mekana i jo uvijek topla. Visoki lonac, s drvenim poklopcem na kojemu je pisalo hotel Nairobi, bijae do ruba pun temba od eerne trske. Gabriel podigne poklopac, ali ga odmah opet stavi natrag pa pokaza prema nebu koje je mijenjalo boje zaustavljajui ipak jo uvijek zvijezde. Mukarci kimnue pucnuvi jezicima. I bijelo janje je upravo mijenjalo boju. Visjelo je sa stabla da se posui i bijae svijetlouto poput mjeseca. Na najviim granama vrebali su jastrebovi na plijen. Kad bi bacili kamenje na njih, uzlijetali su krijetei. Ali vraali bi se na isto mjesto nakon to bi u brzom krugu oblijetali kolibe. Dok su ene brbljajui mijeale zdrobljeni kukuruz s vodom, zainivi ga paprom i solju, dva su mukarca privrstila dva velika komada mesa na

duge tapove i objesili ih iznad ara. Mast poe kapati u vatru. VVanjiru u crvenoj haljini, s djetetom na leima, stavila je oko glave utu maramu, a na uske male naunice s bijelim kamenjem koje je u sjaju vatre sjalo poput bisera. Paula to podsjeti na slike Vermeera. Ona mu prui prvi komad mesa, a on spali prste kad je dohvatio pougljenjenu kost s koje je kapala mast. Zatim je spalio i usne i jezik zagrizavi u meso, na to se morao prisiliti. Mukarci se stinue jedni uz druge, podigoe glave, promatrajui bijelog mzeea koji je od 151 nosoroga iznajmio muku snagu, a majmune zvao svojom braom. Gledali su ga tako kao da nitko prije njega nije pojeo komad mesa. Bijae ilavo kao sve meso iz Afrike koje se pripremalo odmah nakon klanja. Imalo je okus po dimu, bilo je izvana izgorjelo, a iznutra sirovo. Paul se na trenutak eznutljivo sjeti restorana uz katedralu u Frankfurtu, i due nego mu je koristilo, daje Cornelia tamo rado jela odreske s krumpirom u foliji, a i toga da je u posljednje vrijeme uvijek pronalazio izgovor da je ne mora onamo pratiti. Dok mu je krv kapala po bradi i koulji, vakanjem je tjerao bol s eljusti u uha, plaei se za svoje plombe i eludac. Pri svakom zalogaju morao je odluno potisnuti elju da dozove izgladnjele pse i nahrani ih. Psi srednje veliine, rastvorenih gubica i utih oiju, stajali su ispod trnjem obraslog grmlja. Rebra su im se ocrtavala ispod krzna bez sjaja. Paula poe muiti misao da je taj prizor vidio ve i ranije, samo u svjetlijim bojama. Pokua se sjetiti, kao da je to jo uope bilo vano, onog to je bilo i to je prolo. Vidio je ljude svih moguih boja, nastojei se sjetiti njihovih imena. A kad se to dogodilo, imena nisu pristajala uz ta lica. Jednom se sjetio bijele orhideje u srebrnoj vazi. Iako je cvijet snano mirisao, ipak je odveo Paula dalje u svijet shema. U grmlju se poe neto micati. Crni pas, napadno duga repa, izdvojio se iz mase i zalajao. Onog trenutka kad se ivotinja poela rastezati, pruajui leda prema gore, Paul se prisjeti make u hotelu u Nakuruu, koja je trala za konobarom s mesom na tanjuru. Zajedno s makom stigla je i Antje. Sjedila je uz bazen i domahnula mu. On, pak, 152 ulazio je s Gabrielom u automobil, obeavajui da e se uskoro vratiti. Vjebom steenom u godinama punim oaja, Paulu uspije potisnuti zbilju, ali Antje je ostala. Isprva je vidio samo bijelu kou njezinih bokova i mreu protiv komaraca to je padala na njezina ramena, a ona pruala ruke prema njemu. Jo je uvijek bio miran, samo malko iznenaen to se ta mlada i lijepa ena toliko trudila oko starijeg mukarca, koji je oklijevao. I da ga je htjela osvojiti. Ali iznenada ponoVno osjetiti uzbuenje noi koja gaje vratila u ivot i oduzela mu ubijajuu obeshrabrenost. Tijelom i duom proe mu prodorna bol, kad se prisjetio da od dolaska u Naro Moru jo nijednom nije pomislio na Antje. Iako se krivnji predao spontano i hrabro, nije mogao odluiti stoje bilo tee - stid, jer je mogao tako brzo zaboraviti - ili okolnost daje ak u trenutku kad je bio spreman pokajati se, mislio samo na njezino tijelo, kao da je imao pravo onog koji zahtijeva. Sjeanje ga odvede bez milosti na put kojim nije elio poi. Sunce iznad jezera Nakuru probije ruiast veo, ptice su pjevale, a sve je mirisalo po slanini i jajima peenim na oko. On ispusti bananu, a Antje je digne govorei da zna o emu se radi. Dorukovali su uz lokvu vode zajedno s bivolima, utim leptirima i libelama koje su lebdjele. Jo su se jednom dogovorili, iako Paul to nije elio, da e zajedno krenuti u Samburu. Antje

odvrne poklopac sa srebrne termosice na kojoj su se odraavale njezine plave oi pa napuni dvije bijele alice. Paul joj poe prigovarati kako nije pametno, a uz to je i sadistiki, muiti ovjeka kojemu je sva snaga bila potrebna za obrambenu borbu protiv 153 smrada janjeeg mesa. Ona veselo odmahne glavom, a on se zaudi to je koristio tako bombastine rijei, elei opisati arko zubno meso. Upozorio ju je da e se sjeanja jo vie izmijeati bude li mu nalila jo kave. Tek to se nagnuo nad alicu, Antje ga napusti. Bijae to posljednji put te noi da je se sjetio. Njegov ga nos uini bezvoljnim robom bez osjeaja za moral i odgovornost. Odbijao je vratiti aroban miris, koji je udahnuo samo jednom varajui se da e sreu koju trai, pronai tek kad napokon stigne do grala sa svjee skuhanom kavom. Onog trenutka kad je osedlao konja i odjahao, zaboravio je na sve to je znao o afrikim noima, o tome da su prizivale grozniave iluzije i nedostojne banalne elje, da su oduzimale ljudima razum, mjeru, pristojnost i ast. Zudei za okusom uda, koji je osjeao na svom jeziku, Paul je oajniki traio rijei to su ga mogle dovesti u svezu s kavom, prihvaao je oduevljeno svaku pojedinu od njih. Kratko zatim srkao je moku, espresso, capuccino, melan, kavu s irskim whiskijem i panjolskim brandvjem, sjedei u svojoj dnevnoj sobi ispod turskog minareta i drei porculansku alicu u ruci. Upravo se spremao konstruirati savren aparat za pripremanje kave, koji nije trebalo ponovno puniti i kojeg bi ak nou tjerala sunana energija, kad se sjetio nadmenog lijenika. Lijenik bijae plavokos, a odjenuo je Versaceovu crnu svilenu koulju sa zlatnim suncem na grudima. Imao je brkove poput Dalia i mahao sjekirom s rukom presvuenom leopardovim krznom. Gromoglasno je upozoravao da se treba uvati krvnog tlaka, kapi i ira na elucu. Preporuao je prokuhanu vodu sa solju i eerom. 154 Paul mu je odmah oduzeo diplomu optuujui Corneliu da mu je servirala bla-bla, ali ona nije poznavala tu rije. Razbjesnio se i htio je udariti, ali Gabriel uhvati njegovu ruku. Cornelia je skoila prvo s minareta, a zatim kroz otvoreni prozor. Gabriel je ostao i iznenada postao stvarnost, nije govorio ni o prolosti, a ni o budunosti. - Tata, sada poi piti - rekao je. - Svi su mukarci ve oko lonca. Ti si poao na dugi safari. - Predugi - potvrdi Paul. - Zato nema kave? Mislim da ona raste ovdje. - Ne ovdje - nasmije se Gabriel pa povue sa zemlje tog udnog mzeea, koji je zaboravio na ed onog trenutka kad je vrsto zatvorio oi. Odmahne glavom: - Danas e piti tembo. Tembo su okupljeni isisavali iz lonca pomou dugih upljih eernih trski. ene su srkale svoj lijek iz limenih lica. Pivo je stavljalo igle u grlo reui glavu otrim rezovima noa. Ali afriki stari balzam bijae hladan usprkos svoje otrine i jaine. Dobar za ljude koji se nisu mogli vlastitom snagom rijeiti duhova. Paul je sjedio prekrienih nogu i svinutih leda izmeu Gabriela i nekog ostarjelog patuljka, iji zubi bijahu crni poput njegove koe, a brazgotine na licu bijele poput pjene na svjeem mlijeku. - Mzee - govorio je patuljak miui dugim ukama rastegnutim u mladosti. - Mzee - ponovi Paul, ali vie nije govorio o sebi. Sada je vedro i mirno gledao u zvijezde. Od njih je saznao da starost i strah vie nisu bili njegovi suputnici. Kao dijete uo je zvijezde da zvone. Sada se to ponovilo. 155

Zaarani bogalj prui ruku pd smrdljivu koulju, izvue jednu od Paulovih cigareta i pripali je plinskim upaljaem na kojem je pisalo ime neke ljekarnice u Lyonu. Udahnuo je dim i poeo kaljati. Kad je cigareta postala prekratka da bi je mogao drati rukom koja je imala samo tri prsta, pljuno je ljutito u ar, a zatim hihoui ponudio Paulu opuak. Taj je vlane ostatke duhana paljivo stisnuo i tekom ih mukom pripalio. Nije elio uvrijediti starca pa je potegao dva dima. Prije drugog prisjeti se da se vie ne boji zaraze i da ne osjea gaenje, ve samo uspavljujue zadovoljstvo ovjeka koji vie ne poznaje ni cilj, ni elje. Opazi da ga Gabriel zamiljeno promatra, jer je poeo mrmljati neku pjesmu Hermanna Hessea u kojoj je pjesnik hvalio odricanje od svih elja, kao zrelost potrebnu za sreu. Paul mu veselo priapne: Ne boj se, lud sam samo za tembom. - Nisi lud - odvrati Gabriel. - Sada si ovjek koji ne gleda u dane to su umrli. - Nikada vie neu gledati dane koji su mrtvi - obea Paul. Kad mu je tembo oduzeo oklijevanje i znanje, strah i obeshrabrenost, bolove u zglobovima i bol ivota, Paul ugleda liniju svog cilja. Zadovoljno se odrekao lova za sreom u satu kad je naslutio mir. Cranachova slika bunara mladosti, koju je volio, ali nikada nije potpuno razumio, ukazala mu se u snu afrike noi. Slomljene starce su njihove ene nosile na leima do vode ivota. Naputali su bunar kao snani mladii koji vie nisu gledali u smjeru iz kojeg su doli. Paul im se pridrui. Nazdravi zvijezdama i zahvali im na njihovoj poruci. Bijeg u Naro Moru doveo 156 ,Jlk L gaje do ljudi kakve je poznavao kao dijete, traei ih zatim munom bespomonou ovjeka iji se korijeni nisu mogli presaditi. Sada je sjedio medu onima koje je naao, kojima vrijeme nije nita znailo, a jo manje usporeivanje vlastitog ivota s onim nekoga drugoga. Takvi ljudi nisu alili za izgubljenim, nisu traili vie nego im je pripadalo, nisu trali za pustolovinama, niti uranjali u depresiju. Nisu govorili o dosadi, krizama, ratovima, porezima, burzovnim teajevima i bogatstvu. Nisu cijelog ivota patili zbog nevjere ene, niti su milovali svoje beznae u dubokom bunaru kojemu su nedostajale ljestve da se popnu iz njega. Paulova crna braa nisu zurila u zrcalo koje im je uzvraalo nakaradnim licima. Ispitujui poloi ruku na elo. Bilo je hladno i glatko. U zdravlje, skol, prosit, misuri! zavikne. Ta posljednja rije na svahiliju, tako mekana i podatna, najbolje je odgovarala njegovom raspoloenju. Znaila je lijepo, dobro, predivno, sjajno. Jo nije bio tako pijan da bi se glasovi i slike pretvarali u maglu. A ipak ve opijen lutajuim svjetlom, koje u tropskoj noi onome koji trai obeava vjeni mir i svakog jutra ponovno pozdravlja sunce istine. Stoga nije tom varljivom trenutku poelio blagodat ostajanja. Afrika gaje obdarila jednim darom koji je taj strpljivi kontinent poznavao: mirom due. On je uljuljavao u san Paulovu savjest i zamiljen oaj Europe. Gurne eernu trsku duboko u lonac pa proguta omam-ljenost. - Govori glasno sa zvijezdama - zamoli Gabriel. - I ja elim uti to govori. - Priam im stare prie, a one meni nove. 157 - O Sokratu - radovao se Gabriel. - Odakle zna njegovo ime? - U noi si mi priao o svom prijatelju. elio sam sve znati, ali tad se razbolio na sin. Poi u po njega da i on moe uti ono to e mudri tata mzee govoriti zvijezdama. Danas e dobiti ime.

- Jo ga nema? - Samo jedno za Naro Moru. Ovdje se zove Kinanjui. Poput mene. - Wanjiru je donijela stolac za Paula pa poloi mladog Kinanjuia u krilo ovjeka koji je bio pametniji od svih s kojima je pio tembo. Upravo kao onog dana kad joj je Mungu vratio dijete. Nije se vie vratila brbljavim enama u grmlju, ve je sjela iza skupine mukaraca, koji su na Gabrielov poziv okruili ovjeka sa zlatnim zubom. Paul jo nije vidio oekivanje na licima ljudi koji su udjeli za rijeima, priama i slikama iz svjetova to su leali iza njima poznatog obzora. Vidio je samo dijete, osjeao toplinu malog tijela i plamen radosti to je djeak ivio. Kinanjui bijae budan. Zvakao je tvrdi korijen koji je njegova dva zuba inio tvrdima i bijelima, a trebao mu je i oduzeti bol treeg zuba. On je izvirivao iz desni poput snijegom prekrivenog vrha visoke planine. Kinanjuiovi tabani i dlanovi sjali su svijetlom bojom, zemlja pod noktima bila je crvena. Paul je sve to promatrao trenutak predugo. Fine crte zasutih osjeaja, naslikanih kristom, pretvorie se u slike. Nakon mnogo godina ponovno je sreo ruiastog plianog zeca s crnim oima. Jens nije htio odlaziti u krevet bez njega, dok je jo bio mekan i veseo poput Kinanjuia. Anne je ivotinju glupa izgleda, s izboenim pustenim zubima, 158 turala svakog tjedna u stroj za pranje rublja. Paul bi se isto toliko puta naljutio to je pretjerala u svojoj predodbi higijene. istog je zeca prala da bude jo ii. Sada je mogao bez srdbe misliti na zeca, dok je Kinanjui istio na njegovim hlaama blatne noge. Jednako je tako bez tuge mogao razmiljati o sinu kojem nikada nije pokazao zvijezde kad bi se nou budio. - Sokrat - navaljivao je Gabriel. - Tata, ve opet spava otvorenih oiju. Bio si kod svojih nosoroga. - Nikada ne spavam - nasmije se Paul. - Ni po danu, a ni po noi. to dobro zna. Sluao je oarano odjek svog smijeha jer to nije oekivao, ispitujui bi li tu aroliju bilo mogue ponoviti. Svaki bi put uo iz ume potvrdu da je ivot lien tereta. - Kad se ti smije i mi se elimo smijati - upozori ga Gabriel. Njegove usne, pune prigovora i nestrpljenja, davale su jasno na znanje da se od ovjeka koji nije dopustio djetetu umrijeti, oekuje vie od glasa vlastitog zadovoljstva. Paul nije naao poetak. Snano je srkao trsku, tembo mu se popeo iz grla u sljepooice, oslobodivi mu pri tom jezik. Kao kad je kao mladi odvjetnik prvi put odrao svoj pledoaje, tako se i sada pokuavao usredotoiti na ono to je mogao teno iznositi, tako da nedostatak strunog znanja ne bi toliko upadao u oi. Na poetku depresija traio je zaborav kod Sokrata. Paul je vidio sama sebe kako sjedi ispod stajae lampe, vidio je vrlo jasno knjigu u zelenom povezu i au burgundca na -stolu uz kau. S afrikim temboom, spoznao je smijeei se poput bezubih staraca oko njega, nije bilo mogue zaroniti u antiku. Nije se sjetio nieg do Znanje je vrlina, a ta mu 159 se reenica oduvijek inila glupom. Uz to je nije znao prevesti na svahili. Sjetio se i Sokratova vra s otrovom i Ksantipe. Ali o njoj nije znao nita vie od imena. Barem je njega elio glasno viknuti. Oduevljen svojim snanim glasom, podigao je teatralno desnu ruku zapaajui s olakanjem da je ipak pronaao potrebnu rije. Poe priati. ' Mogao se osloniti na Ksantipu. Ona je odluno istresk grku prainu iz kovraste kose, provukla se kroz eernu trsku koju je Paul upravo prinio usnama, pa je odjevena u haljinu od crne zmijske koe pojurila prema trnovitim akacijama. Plamenim maem, upaljenim na vrhu Mount Kenye, prvo je otjerala jastrebove koji su

se borili za janjee kosti, zatim je otjerala suparnice koje su htjele ukrasti muku snagu njezina mua, a napokon je otjerala i barbare koji su se namjerili na Sokratovu mudrost. ene iz Naro Morua poee nagonski likovati. Mukarci su vikali i pljeskali. Paul je znao da je pijan, ali mu bijae novo to pijanstvo njegove mate. Zapovijedalo mu je da napokon oslobodi Ksantipu krivnje, a on ga poslua. Slavni odvjetnik je odluno zahtijevao uvid u spise, zatraivi produljenje roka. U halji obrubljenoj zvijezdama pojurio je uz stube sudnice. Za vrijeme stanke procesa zaljubio se u krivo optuenu enu velikog Sokrata, osiguravi joj prijestolje u analima povijesti. Za razliku od Pigmaliona i njegova kipa od slonovae, Paul nije morao traiti potporu Afrodite da ljubljenoj udahne ivot. Njegova Ksantipa, draesna poput srne, njena poput impale, a snana poput slonice s mladunetom, posjedovala je Anninu pamet i intuiciju, te 160 dirljivo djeje lice Cornelie, kao i Antjeino draesno veselje. Zahvaljujui Paulu, mogao je Sokrat iz blagoslovljene Ksantipine ruke dohvatiti pehar s arobnim napitkom i napokon - drukije nego to su to kronike tvrdile -ostaviti pismeni zapis svoje mudrosti. - Priaj dalje - zahtijevao je mladi sa vicarskim noem. - To je kraj prie - mucao je Paul. - A to e uiniti Sokrat kad sunce izae? - Htjet e umrijeti - shvatio je patuljak zagriznuvi u svoja tri prsta. - Lae - urlao je Gabriel. - Sokrat ne eli umrijeti. Pogledaj ovog mzeea. On dri naeg sina. Njegovo je ime Sokrat. - Samo Sokrat? - bunio se Paul. - Onaj koji ima samo jedno ime, taj brzo umire. Gabrielov odgovor vie nije stigao do njega. Cuo je kako zove Ksantipu, ali pri brojanju odjeka zaklo-pio'je oi i utonuo u san, ispivi posljednji gutljaj iz trske. Njegov crni sin gaje odnio u kolibu, praen odobravanjem mukaraca, ali buka ga nije probudila. I tako Paul nije te noi saznao da e dijete Kinanjui nositi ne samo ime Sokrat, ve i Paul, u danima koji jo nisu bili, kada jednom dou. I 161 10 Paul bi se trgnuo iz sna bez snova svaki put kad bi snani udarci poremetili ravnomjerno ljuljanje. Ako bi mu uspijevalo u tom trenutku otvoriti oi, vidio bi udne oblake. Nisu mogli zadrati boju dulje od jedne sekunde, razilazei se u ogromne balone od vate, a doputali su mu da bez prijelaza utone u ugodno stanje u kojem se ivotni ritam nikada nije mijenjao. U tim rijetkim trenucima buenja posve se jasno sjeao svog pijanstva i neizmjernih potekoa s nogama i tekim jezikom. Ali kako se nije mogao sjetiti vremena, mjesta i okolnosti dogaaja, zadovoljavao se opreznim opipavanjem glave, koja mu se svaki put inila manjom nego bi se to oekivalo nakon stanja pijanstva, a nije ak ni gorjela niti ga boljela. Nepromijenjeni rezultati ispitivanja djelovali su na njega tako pozitivno da je olakano uzdahnuo, a zatim neko vrijeme ekao na odjek svog glasa. Ali nikada ga nije uo. Prije nego je ponovno zatvorio oi, jer je dobio vrtoglavicu od plesa brzih oblaka, Paul se udio to mu je elo hladno, 162 a u elucu i u grlu ne osjea nita od tembao za koji je znao da ga je pio pomou uplje trske, elei osigurati njegovo neposredno djelovanje na psihu. Paul pomisli da mu je tjelesno stanje zadovoljavajue, iako je to po njegovom miljenju bilo suprotno

svim ranijim iskustvima. Uvijek bi ga ponovno zaokupljala misao da zrak u Gabrielovoj kolibi nikada nije bio tako svje i da nije uo ni Wanjiru, ni djecu, a ni pucketanje drva u ognjitu. Dodue, vrijeme koje su mu okolnosti pruile, inilo mu se prekratko, a da bi mu uspjelo jednom zauvijek rijeiti zagonetku tiine. Paula je ljutilo to je bilo teko razgovarati s Gabrielom. Ma koliko iskretao vrat, vidio je uvijek samo jednu stranu Gabrielova lica. Rijetko mu je uspijevalo progovoriti vie od nekoliko- rijei, a one nikada nisu tvorile potpunu reenicu. Naime, tek to bi zakaljao, Gabriel bi rekao: Spavaj, tata, oi ti jo nisu potrebne. Paul pomisli da je vrijeme do idueg uronjavanja i nesigurnosti postojanja uvredljivo kratko. Prekratko da bi svog pomonika u bijegu zapitao zato bi ovjek trebao oslijepiti, ako je negdje popio odve temboa. Ipak mu je problem dolazio do svijesti. Radilo se o jednadbi s dvije nepoznanice. Paul je za svaki sluaj smatrao mudrijim ne upoznati odmah Gabriela sa svojom matematikom nadarenou, ve najprije u miru svesti oblake na zajedniki nazivnik. Njegov smisao za logino govorio mu je da se vie ne smije plaiti truda da zadri oi otvorene. Paljivo je promatrao oblake, ustanovivi ve nakon prvog brzog preraunavanja da su se napokon opredijelili za jednu jedinu boju pa svu svi bili ruiasti. Zatim je nebo postalo plavo. Uskoro je uo kliktanje ptica, 163 ali ih nije vidio pa je vjerovao da su velike. Jednom je zajauknuo majmun, grane su kripale, a on je vidio kako stabla lete umjesto oblaka. Uvijek bi ponovno ugledao snijeg na vrhu Mount Kenye. Ponekad je brdo bilo visoko i snano pa se inilo da juri prema Paulu poput golemog slona. To ga je obeshrabrilo, jer se sjetio da su upravo pijanci skloni tome da vide bijele slonove, ali brdo se pravovremeno smanjilo, kako bi on mogao nastaviti sa svojim pokusima. Meutim, brdo s mijenjajuim likom nikada nije dugo nestajalo, i napokon je dalo Paulu odluujue rjeenje. Oslobodivi se pritiska uspravi se, upre ruke o bokove i okrene glavu u smjeru leteih stabala. - U autu smo - rekne. - Ne! - opovrgne ga Gabriel onim pjevueim glasom koji se hranio porugom. - Ti si u krevetu, a on leti. - Rukom, koja je visjela iz automobila, zalupi vrata s vanjske strane, a drugom lupne jednako tako snano Paula po ramenu. - Glupi magare, dri vrsto upravlja. Ne vidi li da je cijela cesta velika rupa? Zato mi nisi rekao da smo krenuh? - Zar bih trebao razgovarati s gluhim starim ovjekom? Moj mudri mzee bio je vrea, a glupi Gabriel je tu vreu morao vui. Tata, ispio si toliko temboa da vie nisi uo, vidio, ni mogao hodati. Ne zna li da si bio samo meso i kosti? Donio sam te u kolibu. - I u automobil! Ne zaboravi i to rei dva puta. Zato me nisi probudio? - Nisi mi rekao da bih te trebao probuditi. Mnogi mzeei kad legnu vie se ne ele buditi. - Gabriele, prestani! Nisi tako glup. Dobro si me razumio. Nisam htio umrijeti, a ti to zna. elio sam se oprostiti od 164 naeg sina. - Kwaheri - ponovi Gabriel tiho. - Sokrat ti je rekao kvvaheri. Nisi ga uo. Ali i ti si razumio mene, tata. Dobro je za nas to je samo Sokrat vidio da smo se odvezli. I VVanjiru. Dan je jo bio siv. Mukarci su svi spavali. Kad sunce danas rekne kwaheri, svi e zaboraviti da su nas vidjeli u Naro Moruu. Pa i ti ne zna gdje si bio juer. - Odletio sam na nebo i nabrao zvijezde. Kad ve tvoja glava radi tako dobro za mene, mogao bi mi rei gdje emo biti veeras. - To ti mora rei meni. Ti me plaa. Jesi li zaboravio?

- Sve sam zaboravio - rekao je Paul kad je Gabriel zaustavio automobil. - Ali tvoj novac neu zaboraviti. Nosorozi e zabiti svoj rog u moju stranjicu, ako zaboravim tvoj novac. - Tata, lijepo je kad tvoj jezik odlazi na safari. Sjedili su utei izmeu tri ogromna debla s granama koje su se nisko sputale. Sunce bijae jo bijelo od rose jutarnje sumaglice, ali ipak ve dovoljno snano da zagrije kou i prevari glavu. Izmeu stijena otrih rubova cvalo je grmlje puno ljubiastog cvijea koje se njihalo na blagom vjetru. Kroz suhu travu vodio je uski puteljak do mravinjaka s tri tornja. Zeleni oklopi nemirnih kukaca odraavali su svjetlo. Oba mukarca zajedno su se nagurala nad autokartu, kao da znaju koji je njihov cilj pa trebaju potraiti put. Ali obojica su slutila da sat odlaska jo nije svanuo. Paul se prisjetio noi u Naro Moruu pa posta melankolian, jer su to bile samo uspomene, iako su slike jo imale obrise i znaenje. Predbacivao je samom sebi to Wanjari nije dao neto novaca, a sada to vie nee moi. 165 Gabriel je ostatkom olovke ucrtao iroku cestu na papiru koji je zlobno kripao. Ali pri tom je gledao u daljinu, a rijetko u kartu. Djelovao je umorno pa je udarao samo s dva prsta po muhama na svojoj ruci, a ne snanim dlanom, kao u dobre dane. Jednom je htio zazvidukati, ali glas se prevrsto lijepio u ustima pa se ulo samo kripanje zubi. Kako bi se obranio prije nego vatra naini rupu u njegovoj koi, on izvadi bijeli korijen iz depa pa ga poe smeteno savakavati u bijelu kau. - Vratimo se u Nakuru - predloi Paul, kad su se muhe vratile. - Zaponimo ponovno s onim danom kad je majmun ukrao moju putovnicu. Ako eli, moemo se vratiti i do jezera Naivai. - Jesi li ukrao toliko vremena da moe dva puta poi na safari? - Da! - odlui Paul. - Imam ga! Nakuru e biti dobar za nas obojicu. Tamo u sireni moi rei kvvaheri. - Uvijek zakasni kad eli rei kvvaheri - spozna Gabriel. - Sirena eka u Samburuu. Ve e biti u hotelu. - Kako to zna? - Rekao sam joj neka nas prieka u Samburuu. Gabriel sloi kartu, poloi je na zemlju i pritisne nogom. Kad je poeo brisati kapljice znoja s lica, jo se uvijek smijao, ali obje su mu ruke bile potrebne da smiri otkucaje svog srca. Zatvori oi. Na njegovom se elu pojavi dubok jarak. - Roger, Roger! - apne Paul. - Roger, Roger! - prizna Gabriel. - Kreni, razgovaraj sa svojim prijateljem Singhom! Ionako sve znam. Ta mi smo prijatelji. 166 Paul nije bio spreman na Gabrielovo spontano ponaanje. Oekivao je protivljenje i oklijevanje, moda ak tajanstvenost onih dana kad je Singh za Gabriela bio odluujua veliina. - Zaepit u ui - alio se Paul. Ali tad je Gabriel ve poskoio. Pojuri prema automobilu poput ovjeka koji je predugo odgaao odluujuu odluku, a iznenada je osjetio neponovljivu priliku da se napokon oslobodi. Dok je trao, a kamenje letjelo ispod njegovih nogu, koulja mu je vijorila poput pobjednike zastave, nadimajui se na suncu nalik bijelom jedru. Pokraj automobila je pobjedniki podigao glavu tako visoko daje osjetio sunce na bradi. Nasmijao se. Zapee njegove desne ruke iskoi bijelom bojom, a usne je stisnuo toliko da su nestale u ustima, onog trenutka kad je dohvatio omraeni aparat.

Paul shvati da Gabriel trai odluku sudbine, iako mu je bila jasna opasnost u koju je krenuo. Jednog mu se trenutka priini poput crnog viteza koji hrabro kree u boj protiv tamnih sila. Divio mu se zbog njegove brze odluke, ali istog trenutka kad mu je pozavidio na hrabrosti, sjajna se slika iznenada zamrai. Paulu se priini kao da e mu se tijelo raspasti. Teret njegove krivnje posta, mu preteak. On bijae nesavjestan glupan, djetinjasti mzee koji se nije mogao odrei lijepe igre svemonosti nosoroga, ve ju je tako dugo hranio matom, udnjom i naivnom enjom da su dva odrasla mukarca povjerovala u priu o novom poetku. Snani, odluni Gabriel, iako dosad jo nikada nije ispustio iz ruku kormilo svog ivota, upravo je veslao preko derue rijeke, do ije spasonosne obale nikada nee 167 stii. Paul je, mjerei postojanje proivljenim krizama, nalazio zadovoljstvo samo u iluzijama i snovima. Stoga je nabavio amac svom pratitelju koji nita nije slutio i gurnuo ga u smrtonosnu struju. Ni on se vie nije mogao vratiti. - Ne boj se! - viknuo je, prestraivi se kad je shvatio da Gabriela gura sve blie opasnim stijenama. - Njegov ti novac vie nije potreban. - Ne bojim se - ponavljao je Gabriel tako snano da se jeka pretvorila u grom. - Tata Kifaru zna sve, ti kradljivce! - urlao je. - Tvoj mi novac vie nije potreban. - Priekaj, Gabriele! - upozoravao ga je Paul. - Moramo biti pametni. Kazat u ti to mora rei Singhu. Znam kako se moe lagati rijeima. To sam nauio. Znam to bolje od tebe. Mora mi vjerovati. Bijae prekasno. Gabriel je ve veslao svom snagom. Stigao je do najdubljeg mjesta rijeke i sada je svojim prenaglaeno jasnim engleskim zahtijevao Mistera Singha. Paul se iznenadio kad nakon toga nije vie progovorio ni jednu jedinu rije. Oi mu postadoe duboke jame, u bjelini zjenica upalie se zelene i ute varnice. Gabriel je samo jednom neto promrmljao i pri tom se nasmijao tako kratko da ni gepard, koji je oslukivao na niskoj grani, nije mogao uhvatiti pobjedonosan glas. Otvorio je usta tako iroko da je svaki pojedini zub zasjao na suncu. Vatru, koja je u njemu gorjela poput plamena u buu, ne bi bilo mogue ugasiti ni onda, ako bi velika kia jednim jedinim izlijevanjem preplavila zemlju. Jo uvijek vrlo uznemiren, ali sada i znatieljan i nestrpljiv, 168 Paul je brzo ustao sa zemlje, koliko je to doputala bol u njegovom koljenu. Sepesajui krene, posrnuvi preko korijena koji je izvirivao iz suhe zemlje, uspravi se, te stenjui stigne do automobila, upravo onog trenutka kad se Gabriel podrugljivo nasmijao. - Tata, ne mora trati poput ranjene gazele - vikao je, kao da je bura njegova glasa trebala prekriti planine na obzoru. - Pas vie ne laje. Nema ga vie. Morao je istisnuti mnogo novog zraka iz grudi, pri emu su ogromni zalogaji smijeha izlazili iz njegova grla prije nego mu je uspjelo ispriati auri, a da se pri tom ne zalikne poput poudnog psa. Bijae to predivan auri, kakav se dogaa samo u dobrim danima. To je, govorio je Gabriel, upijajui svakom rijeju novo uenje, bio dar Mungua i nosoroga. Nisu zaboravili na njegove molbe. - Singha - ponovi po drugi put kad, na svoju alost, vie nije mogao produljiti kratku priu - vie nema. - Zna li to zasigurno? Dobro si uo? Moda je otiao na dopust, ili ima slobodan dan? - Ne! - tvrdio je Gabriel. - Norfolk ima novog vratara. Moram mu se javiti kad se vratimo sa safarija. Kad se vratimo. Ne zna li to to znai? Zato se ne smije?

Nabijao je crvenu zemlju svojim cipelama sve dok nije nastao vrst breuljak. Pri zadnjem snanom koraku iz njegova tijela nasta strelica kakvu su u starim danima najsnaniji mladi ratnici Massaia slali iz vrsto zategnutog luka na safari bez poetka i kraja. Strelica je tako brzo odletjela prema nebu da je ljudsko oko nije moglo slijediti. Kad se Gabriel vratio iz oblaka, osta stajati tri duga daha, a da se nije pomaknuo. Zatim poloi njeno ruke na 169 Paulova ramena. - Mzee, dobro je - govorio je tiho pa ga iznenada poe vrtjeti tako snano oko sebe da su im stabla letjela iznad glava, a uperci trave pretvarali se u bodljikave svinje. Iz mravinjaka s etiri krunita izraste visok toranj. Plesali su poput pijanih majmuna koji su se nakon oluje najeli plodova sazrelih na arkom suncu. Glasom lavova urlali su Singhovo ime u umu, ubijajui uvijek ponovno neprijatelja zlih dana. Jo prije prvih nonih sati po njega e doi jastrebovi. Gabriel je to dobro znao. Dok je to govorio stajao je na rukama grebui se lijevom nogom po uhu. Kasnije se nasmijao i stavio na nos Paulove zlatne naoale, ali posta slijep im je imao etiri oka. Pao je na zemlju poput odbaene vree. Paul ga podigne. uo je da Gabrielovo srce tue novu melodiju, a osjeti i njegovu glatku kou. Mirisala je slatko i sjala je poput ebanovine pod arkim suncem. Kad su ponovno mirno disali, ali ipak jo morali ubadati prste u rebra, jer su ih od smijeha toliko boljela kao da su starci koji se ne mogu zatititi od hladnoe, Paul se ipak dosjetio da ja za Gabriela mudri mzee, a da je za sebe trebao ostati ovjek to istrauje vrijednost dokaza. Govorio je samom sebi da e naveer iz hotela telefonirati u Norfolk, pitati za Singha pa e vidjeti hoe li dobiti isti odgovor kao Gabriel. Taj se prijedlog nije sviao Gabrielu. Izmijenili su toliko rijei kao djeca koja si igrajui dobacuju kamenie. Kad mala svaa napokon vie nije nala hranu, tata Kifaru je uvjerio sumnjiavog pratitelja divnom priom o starcu koji nije pravovremeno primjetio da postaje gluh. ovjek je 170 elio prodati svog kljastog psa, pa je bio iznenaen kad kupac nije ak ni pokuao sniziti predloenu cijenu. Pruili su si ruke, a svaki je bio ponosan na svoju pamet. - Starac je tek kasnije, kad je mladi izveo krave iz staje, shvatio da je za tri krave dobio samo toliko novaca koliko za kljastog psa. To se dogaa kad se netko oslanja samo na svoje ui. - Dobro - preda se Gabriel - veeras e telefonirati u Norfolk, kako bi sam uo da su moje ui dobre. Vratili su se do automobila drei se za ruke kao sretna djeca koja su zalutala, a tek su u posljednji trenutak nala put do kue. Paul je odluio da e, ukoliko mu uspije razgovarati s Norfolkom, samo natuknuti kako e njegov safari trajati dulje nego to je predvieno. To objanjenje inilo mu se meutim dobro samo tako dugo dok se nije sjetio da e njemu biti mnogo tee prekinuti veze s Norfolkom, nego li je to bilo Gabrielu. - Sto e biti s mojim sefom? - Nisam znao da ima sefu hotelu. - Ni ja to vie nisam znao - odvrati Paul. - Sto je u njemu? - Samo novac! Singh mije prvog dana rekao neka ne ponesem sav novac na safari. Je li to bio dobar savjet? - Nije! - promrlja Gabriel. - Sto onda ako vie nee imati novaca?

- Tad emo uzeti moje kreditne kartice. S njemakim kreditnim karticama moemo kupiti cijeli svijet. - Tvoja Njemaka mora biti lijepa, mzee. - Njemaka je najljepa zemlja na svijetu. Kad ovjek boravi na safariju u Africi, a zaboravi zato je doao. 171 Odluie se odvesti u Samburu kako bi se sreli s Antje i opet jednom spavali u pravom krevetu. Morali su kupiti i benzin. Gabriel je obeao slonove, lavove i najmanje jednog leoparda na stablu. Govorio je da se dobro sprijateljio s mladim, ljubaznim leopardom, a taj se uvijek pojavljivao ve stoga to gaje radovalo da vozai zbog njega dobivaju dobre napojnice. - Javi mu ve sada da dolazimo - predloi Paul. Pomisao na Samburu podsjeti ga na dan kad gaje njegova enja prvi put .otjerala na safari. Za vrijeme puta priao je Gabrielu o svojoj mladosti s Kamauom i odmah vidio polja preko kojih su trali bosonogi. Udisao je prodoran miris smole i sluao kako akali naveer zavijaju. Njegove su oi vidjele sve ljepote svijeta koji ga vie nije putao iz zagrljaja. Ali ne i Kamauovo lice. Prijatelj iz djetinjstva postao mu je stran. Sada je imao Gabrielove oi, nos, usta i bradu. Ali prije nego je Paul imao vremena razmiljati o samovolji afrikih metamorfoza, pred njega je-izronila Jensova slika. Ni on se nije drao obiaja sjeanja pa je od posljednjeg susreta postao mnogo tamniji i ljubazniji. Imao je zauujue mnogo razumijevanja za lutajueg, zbunjenog oca. - Sine moj! - zahvali mu Paul. - Tata, priaj dalje na mom jeziku - alio se Gabriel. Kako od odlaska iz Naro Morua nisu ni jeli ni pili, a akacije su jedva bacale sjenu, zaustavili su se u Isiolu. To mjestace s malim trgovinama, jednom benzinskom stanicom s tri usnula psa, te s nekoliko kua na kojima bijahu privreni rukom napisani natpisi koji su nudili hranu i smjetaj, priini se Paulu, nakon vremena provedenog u Gabrielovoj 172 kolibi, velikim i gradskim. Iako su se ljudi polagano kretali, ivot bijae pun arenih boja i ivahnosti. Visoke, vitke ene nosile su teke terete na glavi, razgovarajui glasno. Djeca su trala uokolo i prosila. Posvuda su stajale manje skupine mukaraca. Kad je automobil stao, orkuie ga mladi mukarci i stare ene nudei nakit od perla, pojaseve i maske. Gabriel ih otjera glasno kunui i gurajui ih obim rukama od sebe. Paul opazi mnotvo vojnika u kaki uniformama. U usporedbi s domaima bijahu niski, ali snaniji. Imali su tamnu kosu Kikuja, a djelovali su zlovoljno i odbojno. U ravnomjernim razmacima dizali bi svoje puke promatrajui sumnjiavo mnotvo koje je veselo brbljalo, a ijem plemenu nisu pripadali. Kad se zaustavio mali autobus sa arama irafe, vojnici poee uzbueno mahati rukama u smjeru turista. Voda turista ih brzo provede pokraj vojnika do trnice. - Roger, Roger - apne Paul. - Tvoja usta jo nisu dovoljno suha - upozori ga Gabriel. - ovjek se ne smije u prisustvu vojnika. Trnica se pruala uz pranjavu ulicu koja je vodila kroz mjesto. Jedan do drugoga stajali su stolovi puni robe. Pred njima su uale starice s nizovima arenih perla ili srebrnih kolutova oko vrata. Mlade majke sa arenim maramama, vjeto svezanim u turbane, drale su na krilu usnulu dojenad. Izmeu stolova trale su koze, kokoi i mravi psi. ene su nudile sjajne crvene banane, zeleni mango, zrele papaje i okrugle zelene lubenice, sitne mahune, isuene krumpire, riu i grubo samljeveno ito. Boce bijahu pune bistre vode, a prodavali su i utu limunadu, plastine

173 zdjele i napuklo keramiko sude. Mladi odjeven u hlae od dinsa, s golim grudima na kojima je o konatom remenu visio leopardov zub, sjedio je izmeu dva sanduka Coca Cole. Za uho je zataknuo sjajnu plavu kemijsku olovku, a na ruci je nosio swatch na crvenom remenu. Glava Mickev Mousa sluila je za kazaljke. Bogata ponuda bronanih predmeta sjala je ak u sjeni. Bijahu tu lonci, tave, lanci svih duina, mnogi ukraeni koljkama iz Mombase. Uz njih, fantastino ukraene narukvice i veliki, plitki tanjuri koje su pruali prema turistima kao da su pobjedonosni pokali, budei u njima elju za kupovanjem. Glasovi putnika bijahu prodorni, a ovjek s bakrenom zdjelom pogleda ih blagim pogledom ljudi koji nita ne znaju o gladi i bijedi. Izmeu banana i drvenih sanduka, Paul otkrije izblijedjele vunene pokrivae. Najednom od njih bijahu rasprostrte dopisnice. On iznenaeno zastane poput lovca koji je naiao na neoekivani trag. Ve zbog toga to danima nije sreo napisanu rije ili sliku, oarae ga bijedne fotografije mjesta i profesionalne snimke ivotinja, cvatuih polja kave, lijepih beraica aja i snijegom pokrivenog vrhunca Mount Kenye. Jo uvijek u lovu za plijenom kojeg nije poznavao, on dohvati kartu sa slikom kudua. Sivosmeda ivotinja s crtama i bijelom grivom na leima, imala je rogove savinute u usku spiralu. Paul je se dugo nije mogao osloboditi. Poe razmiljati, kao da mu je rjeavanje tog problema vano, zato rogovi kod ivotinja izraavaju snagu, dok kod prevarenog mua slue za porugu. Zlovoljno odmahne glavom, zapita trgovca za cijenu karte i ima li potanske marke. 174 Priini mu se udnom i izazovnom pomisao da putnik bez cilja i budunosti, kakav je on, alje razglednice u svijet koji nita nije znao o blagoslovljenom balzamu Afrike. Potisne potrebu pogladiti sliku ivotinje, odloivi zbunjeno razglednicu. Ipak je lovac koji je sanjario shvatio da se on pretvorio u plijen. Poe Comeliji objanjavati u nekoliko dobro promiljenih reenica kako je morao otputovati u Isiolo, elei time objasniti ponaanje i dunosti supruga. Paul pomisli da je tekst, koji nikada nee napisati, vrlo logian, njean i pun takta. Meutim je slutnja kako Cornelia ve dugo nije vjerovala da on boravi uz jezero Titi, postala izvjesna. - Kasnije - shvatio je Gabriel. - Tvoja glava ne moe raditi, ako ima rupu u trbuhu. Mzee, prvo emo jesti. Odluno je odvukao Paula do zgrade od sivog kamena, koja je bila mnogo bolja od drugih kua. Bila je to banka. uvao ju je div sjajnih ruku drei nazupani malj u jednoj od njih, a u drugoj masnu, utu kukuruznu lepinju. Pokraj ulaza u banku bijahu otvorena vrata koja su vodila u tamnu prostoriju. Na okviru visio je komad kartona, a na njemu je ljubiastim tiskanim slovima pisalo: Come and have drink. Glasovi su prodirali iz te prostorije. Pas s jednim uhom, koji je drao kost u gubici, izjuri iz mraka i lupne Paula. - Doi, tata! - govorio je Gabriel. - Ovdje se ne nasite samo psi. Uz veliki stol iz svijetlog neobraenog drveta sjedili su gosti na stolicama s nogama od kroma, presvuenima crvenom plastikom. Medu njima nije bilo ni jedne ene. Najvei broj mukaraca nije potjecao iz okolice. Govorili su 175 o Nairobiu, opasnostima sjevera zemlje i o autobusima na koje se treba ekati danima. Uza se imali su otrcane male kovege i pune plastine vreice. Bijahu odjeveni u svijetle koulje, a na glavu su stavili rupiaste smee eire. Prije nego bi im uspijevalo ispiti utu tekuinu iz svojih prljavih aa, morali su odagnati debele crne muhe sa sjajnim zelenim krilima. Mirisalo je po luku, uegloj masti, bra-vljem mesu, currvju i hladnom dimu. Do Paulova nosa dopre daak duhana natopljenog medom.

Bio je siguran da je ve jednom osjetio taj miris, ali nije znao gdje. Uz prozor stajao je slobodan stol. - Mesa - narui Gabriel - i veliku bocu. ovjek u zaprljanoj bijeloj koulji, koja mu je dopirala do listova, s crvenim fesom na sijedoj kosi, stavi utei dva limena tanjura na stol pa izvadi pribor za jelo iz depa hlaa. Pogleda u Paula, pa iznenada kimne kao da ga je netko zamolio za uslugu. Pouri do police na kojoj su stajale boce viskija, dina i brandvja. Kad se vratio donio je smijeei se mokru krpu, ponovno podigao tanjure i obrisao skorjelu prljavtinu sa stola. Zatim je istom krpom obrisao ae i progovorio po prvi put: - Jambo - ree. - Jambo - odgovori Paul jednako tako znaajno. Jelo, koje se sastojalo od brda poput afrana ute ljepljive rie i masnih komada mesa s crvenim zrncima papra i mrkvicama punih crnih mrlja, toliko se gadilo Paula da je vjerovao kako nee moi progutati ni zalogaj. Nakon drugog zalogaja shvatio je koliko je gladan, a kod treeg pomisli da mu sjajno prija. Komadii mesa u umaku od currvja bijahu tako otro zainjeni da su palili drijelo i 176 grlo. Istovremeno bijahu meki i slatki pa mu se priinie simbolom afrikih suprotnosti. U otvorenoj boci bilo je toplo pivo. Na povrini su plivale dvije muhe koje su se utopile. Trea se mokrih krila spasila na Paulovu tanjuru. On napuni obje ae do vrha, baci mrtve muhe na pod pa stane na njih. Bio je sretan to se na neki naivan, uzbuujui nain nije brinuo za prljavtinu i smrad, za primitivnost i opasnost od bolesti, iako je to dobro shvaao, jednako kao u svom djetinjstvu. Bezbrinost mladosti i teret godina spojie se dok je vakao i pio, zahvaljujui pri tome Munguu to ga je doveo k sebi. Paul vie nita nije znao o mukama koje su ga natjerale na odlazak, nita o sumnjama i depresijama, nije vie bio u bijegu, postao je ovjek bez starosti i budunosti, netko tko nije elio gledati Afriku oima to su htjele samo vidjeti, tumaiti i suditi. Njemu je dostajalo ljubiti tu zemlju. - Posljednji ste put pili din i tonik iz iste ae - govorio je neki ovjek za susjednim stolom. Paul je bio tako iznenaen to uje engleski da isprva nije zapazio bijele ruke ovjeka i crveno opaljeno lice ispod eira iroka oboda. Ali glas je odmah prepoznao. Zvuao je poput dubokog mrmljanja i mogao se odbiti o vjetar. - Mister Smith, i presume - rekao je i smijeei se naklonio. - Iz Norfolka. - A vi ste Livingstone - odvrati Smith. - To dobro znam. Htjeli ste otkriti ili Samburu ili sama sebe. Jeste li se napokon odluili? - Jo nisam - prizna Paul. - Ali na dobrom sam putu. - Zaboravili ste i to jeste li oenjeni ili niste. Jeste li barem 177 to otkrili? - Ne potpuno! - Tako je dobro. ovjek u vaim godinama ne bi trebao uriti. Paula obuzme pijana radost kad je vidio tog sjedokosog Ahasvera koji je puio svoju lulu i nije vie rjeavao zagonetke. inio mu se prisan kao nitko u njegovom starom ivotu. Ta mu je radost davala na znanje da vie nije bilo vano gdje i kada e zavriti njegov safari. Shvatio je da, ukoliko se njegovo tijelo uope vrati u ravnodunost ukoenog svijeta obveza, zakona, prisila i preobilja -njegova glava to zasigurno nee uiniti. Paul veselo dozove u pamenje svoj prvi susret sa Smithom. Prisjeti se svoje nelagode kad je pomislio da e mu se starac nametati kako bi s njim i Gabrielom krenuo u Samburu. Nairobi, Norfolk, vrt, konobari i gosti, Singh i njegova maglovita

upozorenja i prijetnje, sve je to bilo tako daleko kao to je Isiolo bio udaljen od Frankfurta, odvjetnikog ureda, klijenata i Cornelie kojoj e ujutro pisati. Kessu, jednom. Vidio je jo samo marabua. Ptica s bijelim prslukom irila je krila doputajui daje hrani stara gospoda s ruiastim slamnatim eirom. Kasnije, kad su Smith i Paul tkali sagove od sjeanja, gubili niti i ponovno ih nalazili, pojavio se i Jens. Zalio se to kao dijete nikada nije smio piti toplo pivo s mrtvim muhama. - Odvest erno se u Samburu - predloi Paul. - Hoete li poi s nama? - Ne smijem voziti strance. - Gospodin Smith nije stranac, Gabriele! Poznam ga iz Norfolka. To zna i ti. 178 - Ja znam, ali policija ne zna. Pogledat e moje papire, ako elimo poi u Samburu. Tamo si upisan samo ti. Ako hoe - ree Gabriel, kad je utnja trajala dovoljno dugo da povrati izgubljenu radost i ponos nadmonosti na svoje lice - mogu upitati policajca smiju li trojica sjediti u automobilu. - Idi, i pitaj! Znam da e ti jezik biti pametan poput glave - laskao mu je Paul. Vidio je da je Gabriel zastao ispred vrata, smijui se u oblake. Njegov sin nije namjeravao pokazati policajcu nadarenost jezika. Opet je jednom drao vrijeme objema rukama. Smith je to takoer opazio. Smijui se poloi lulu na stol, zamahne eirom u Gabrielovom smjeru pa zatim objasni kako zna to se zbiva. - Ne brinite - obrati se Paulu - ve u stii u Samburu. Neemo uvrijediti vaeg ljubomornog prijatelja. Ali vjerujem da grijeite. - Zato? - U Africi srca ne bi trebala srasti, poput drvea ije se korijenje susree. Umiru, kad ih razdvoje. - Pokuao sam - odvrati Paul - ali moje srce vie nije eljelo pregovarati. 179 11 Otvori napokon oi - ljutio se Gabriel. - Dola je velika mama. Telefonirao sam joj iz Isiola i rekao da e joj ovdje rei Jambo. - Je li to bilo prije nego si govorio s policajcima ili poslije. - Previe govori, a premalo vidi. Zadovoljan to je ispravno protumaio tragove u travi, i opravdao se to su toliko zaobilazili, Gabriel skine s gasa nogu otealu od duge vonje. Zapovijedi automobilu da se kree polaganou zmije s pretovarenim trbuhom. Vozio je oprezno oko velikog kamenja i preko grana, te grmova koji su prekrivali rupe. Vrui kotai su se oprezno uljuljkivali u svjeinu. Vjetar, to je zvidukao visokim tonovima, krene po novu snagu tkajui novu maramu od uzdignute crvene zemlje koja je kratak trenutak bila vrsta poput daske od svjee oborenog drva, da bi se zatim pretvarala u prozirnu vunu padajuih zrnaca. Veo se raspao preko glave malog jastreba uta lica. Taj traga otrih oiju ekao je u zasjedi na grani ostatke plijena koje e mu prepustiti lavica. Ona se jo ni 180 jedne noi nije vraala svojoj mladunadi bez plijena. U zlaanom svjetlu zalazeeg sunca ocrtavali su se tamno-plavi obrisi slonice. Stajala je mirno i strpljivo u sjeni visokog grma s naranastim cvjetovima, dok ju je mladune sisalo. Bijae tako mlado

i nespretno da pri sisanju jo nije moglo dovoljno jako gurnuti noge u isuenu zemlju pa je uvijek ponovno trailo sise svoje majke. Slonica je repom stiskala malu glavu na svoje umirujue tijelo. Tek to bi mladune poelo ponovno sisati, slonica bi surlom rovala po rupi dovoljno dubokoj da sauva u sebi jutarnju rosu. - Mzee, opet si zatvorio oi - prigovarao je Gabriel. Hoe li se ve jednom probuditi? - Ne spavam, samo hranim svoju glavu. - Zato? - Trebala bi mi rei zato si telefonirao ivotinjama, kad si poao traiti ljude u uniformi. - U Samburuu slonovi nisu ivotinje. Naa su braa i sestre, nai sinovi i keri. Ona velika mama je takoer tvoja majka. eli li je prestraiti svojim glupim rijeima? Ona ne zna nita o policajcima. - Jezik ti je opet jednom pametniji od glave, veliki Gabriele! Tko pria tako lijepe prie? - Ljudi iz plemena Samburu. Jedu vrlo mnogo mesa, ali nikada slonove. - Niti ja - uzdahne Paul. - jedem samo staru bravetinu u Isiolu, a od nje me boli eludac. Kad je automobil stigao dovoljno blizu slonice da bi ak i ovjek sa samo jednim okom mogao prebrojiti ptice u naborima njezine koe, krdo mladih slonova pretri preko ceste. Njihova teka, sputena uha leala su uz glavu, a 181 velike su kljove uspravili prema gore. Gabriel tiho doda gas pa krene nekoliko metara unatrag. apne tati koji je mirisao poput mladog ustraenog psa, ali ipak nije cvilio, ravno u uho ono to ovjek mora nauiti na safariju kako bi shvatio mudrost slonova. Slonica sa svojim mladima, govorio je Gabriel glasom njenim poput onog u ene koja po prvi put stavlja dijete na grudi, tvori zasebnu grupu. tite jedna drugu i brinu se i za tuu mladunad. Spolno nesazreli mladi slonovi odvajali su se od enki i starijih mujaka. - Stari su - govorio je Gabriel - najpametniji od svih. Oni odlaze u umu kad ele umrijeti. - I ja bih elio biti slon - apne Paul. - Govori li o mladima ili starima? - O jednima i o drugima, Gabriele! Ali ono s mladim mujacima ispriao si mi prekasno. Kad su se odvezli, nakon vremena koje se nije moglo mjeriti ni satom, a niti brzo mijenjajuim arkim bojama oblaka, nego samo uzbuenjem u sljepooicama i udarcima srca koji su brzali, Paul pomisli da je napokon primio poruku na koju je uzalud ekao tijekom svih tih izgubljenih godina. im njegov eludac da mozgu potreban mir kako bi uspio odgonetnuti afrike hijeroglife, poet e ozbiljno razmiljati o smislu znamenja skrivenog iza jednostavne lekcije iz zoologije. Nasmijeivi se, poe kopati po depu svojih hlaa. Polagano, koliko je to mogue, jer nije elio spretnog vodia kroz tajne mudrih slonova prevariti u vrhuncu dana, izvue novanicu od deset dolara i gurne je u dep Gabrielove koulje. 182 - Hvala! - ree Paul. - Za veliku mamu? - Da! A jo vie za priu o starim slonovima. - Da li da se zaustavim? eli li poi umrijeti? - rugao se Gabriel.

- Ne, ali dobro je da ovjek zna to mu je initi kad dou dani koji jo nisu ovdje. Slonica se pretvorila ponovo u sivi spomenik na obzoru. Sjene su klizile kroz zasljepljujuu svjetlost. Zrak se dimio od sparine, hranei stari san o danima savrenstva koji su trajali zauvijek. Ptice, dugih savijenih kljunova, arke crvene i medeno ute boje, stolovale su na debelim granama zamijenivi ih za leda nosoroga. Mahale su krilima na nain da je njihovo tijelo drhtalo pri svakom pokretu, a isputale su glasove nalik magareem njakanju. Glasom lava crni gavran s bijelim krilima vabio je svoju druicu. Male une sa utim tokama letjele u izmeu grmova plaei lijene leptire. Paulove su oi upijale tu ljepotu. Ali kad bi samo jednom spustio zastor kapaka, jer njegove oi vie nisu mogle podnijeti tu koliinu divote, pojavile bi se slike iz zakopanih godina. inile su mu se tako besmislenim u tom raju boja, mirisa i zvukova da je nekoliko puta zlovoljno odmahnuo glavom. Adam je sveano obeao starom bogu Munguu da ovog puta nee ubrati jabuku s drva saznanja. Jo nije stigao tako daleko. Penjui se do vrhunca sree, Paul se zaboravio zatititi od svojih osjeaja. Sjeti se da je stari Smith pri oba njihova susreta elio znati je li on oenjen. Razmiljao je o tome nisu li Smithova pitanja bila afriki menetekel, obuzet tog istog trenutka saznanjem da 183 mora spasiti duu ili e se zauvijek nai u paklu. Uvijek ponovno govorio bi glasno i ljutito s ovjekom kakav je neko bio, a tiho i obzirno s onim kakav je postao. I tako se zbilo da je Paul iscrpljen razgovorima sa samim sobom, zbog kojih se stidio, poeo Gabrielu priati o Anne i Corneliji i kako se obje nisu mogle odrei toga da u trenucima najveeg zadovoljstva ne mute njegov mir. Bijae mu neugodno i to kako je mogao govoriti o intimnostima, kao da se to razumije samo po sebi. Zasigurno to Gabriel ionako nee razumjeti. Ali nikada mu nije uspijevalo pravovremeno pozvati natrag svoj jezik, a jo manje potisnuti potrebu da se oslobodi muke o kojoj jo nikada nije razgovarao ni s jednim ovjekom. Prezirao je samog sebe, jer nije mogao utjeti, a ipak je sav sretan doivljavao kako ga oslobaa svaka izgovorena rije. - Tebi je dobro s VVanjiru - zakljui. - Ona ne ini tvoju glavu tekom. ak ne eli poi s tobom na safari. - Crne se ene ne razlikuju od bijelih - proturjeio mu je Gabriel. - I one kradu mir svojim muevima. VVanjiru eli poi sa mnom u Nairobi nakon to se dijete rodi. To govori svaki put kad me vidi. - Ne eli ivjeti s njom? - Nairobi je zao grad. Djeca gladuju. Ue se prositi i krasti, a ene postaju drolje. elim da moja ena i djeca ive kao u danima koji su ve davno mrtvi. - Svi mi elimo ivjeti u takvim danima. Gabriele, zna li to emo sada uiniti? Zaboravit emo ene. Postojimo samo ja i ti, sine moj! Ili nam vrijeme vie ne pripada? - Pripada nam. Tata, ti to zna. Zadrali smo ga i vie ga nismo pustili. 184 Budui da su te rijei bile tako znaajne, a glave se na dugom putu preesto sudarile s kamenim zidovima, obojica zakasnie na prijelaz iz osame divljeg vrta raja u svijet ljudi. Na dnu breuljka, gdje su pasla grbava goveda, ovce i koze, ocrtavali su se obrisi okruglih krovova. Iza grmova akacija leale su kolibe ograene ogradom od sjene i svjetla. U daljini lajao je pas. Uz malu piramidu od sjajnog kamenja, uz rub ceste, stajalo je pet mladia iz plemena Samburu. Njihovo dranje bijae dranje ratnika kojima je stalo samo do borbe, ali njihova su lica imala sklad i ljepotu antiknih kipova i bijahu obojana onim mirom kojeg

posjeduju samo ljudi sjedinjeni s prirodom i tradicijama. Ljudi koji se nikada nisu odselili elei se suoiti sa ivotom. Njihova koa, namazana ivotinjskom mau, sjala je poput vlane gline. Oko vitkog vrata i snanih nadlaktica mladi su ratnici nosili umjetniki spletene lance, arenim perlama ukraene kolutove i bakreni nakit koji je sjao zlatnom bojom i javljao se njenom melodijom pri svakom daku vjetra. Okrugli klinovi od slonove kosti bijahu zataknuti za njihove uske. Iz koe ivotinja izblijedjele od sunca, koju su nosili na elu, virila su siva pera sa utosmeim iljcima. Taj koni remen bijae ukraen staklenim perlama i metalnim pucetima, jednako kao i narukvice i lanci. Okerom obojanu kosu spleli su u fine pletenice koje su im prekrivale leda. Koplja, koja su ponosni ratnici drali u ruci, odgovarala su njihovoj visini, a ipak se inilo kao da ti ljudi lebde im bi zakoraili. Samo su noge krenule prema danima koje e 185 sustii. Sandale im bijahu izraene od starih automobilskih guma, a jedan iz kvinteta navukao je teniske na kojima su bile zalijepljene trake leopardova krzna izmeu lika Mickev Mousea i Mercedesa. Najviem i najvitkijem mladiu ljuljao se lavlji zub na grudima. On navlai usne i natjera odbojnost u tijelo, kad im se stranac poeo pribliavati. Istom kad je mogao izbrojiti svaku pojedinu dlaku njegovih trepavica koje su uplaeno treperile, ratnik stupi naprijed. Polagano i bez daha podigne koplje. Gabriel, uznemiren neoekivanom prijetnjom, zakoi snanije nego su mu to govorili ponos i iskustvo. Preduboko je spustio glavu. Vladar zadovoljno baci koplje na kamen. Ispitujui potri oko automobila i nagne se prema ovjeku koji mu bijae straniji od pljos-natog lica psa iz prezrenog plemena Kikuju. - Foto? - zapita na tenom svahiliju, stane u odgovarajui poloaj pa prui ruku. Samo dolar - odredi. - Svaka slika stoji samo dolar. Za pet dolara smije nas slikati est puta. Za tebe emo podignuti naa koplja prema suncu. Ima li dosta filmova? - Nemam aparat - objasni Paul. Poloi obje ruke na elo. -Doao sam na safari samo s oima. Obojica se pogledae - crni Adonis, kojemu su suputnici i mudri starci svakog dana davali novu snagu i sigurnost, a na iji svijet se jo nitko nije usudio poloiti ruku, te bjeloputi, zaarani lutalica, koji nije nita elio do li taj uzvieni svijet zauvijek usaditi u svoje srce. Tad se oba nasmijae, crni kralj koji oprata, i podanik plavih oiju siguran da ga je, crni vladar razumio. Paul prui novanicu iz automobila, rekavi da je to za fotografiranje koje e 186 sauvati u svojoj glavi sve do dana kad vie nee moi vidjeti svjetlo. - To mora biti toliko slika, koliko ima zvijezda na nebu -objasni ratniku. Ovaj pogleda u nebo pa prijetei izjavi kako se po danu ne mogu izbrojiti zvijezde. Dopusti vjetru da mu ude u nos, poe drhtati poput nosoroga probuenog iz sna pa stane udarati nogom o zemlju poput najsnanijeg bika svog stada. Ali tad je pokazao zube i stao se smijati jo jae nego ranije. Gabriel prui glavu daleko iz automobila tako da je vjetar mogao u miru derati njegov bijes. Progovorio je istom kad je jeka omraenog smijeha zamrla u planinama, a od Samburu ratnika bili vidljivi samo vrci njihovih kopalja. - Zato si mu dao toliko novaca? - lajao je u groznici svog bijesa. - Nije te on nosio na ramenima nakon to si popio odve temboa. Jesi li tog ovjeka, koji si mae glavu glinom, nazvao svojim prijateljem ili si tako nazvao samo mene? Sa mnom si plesao

kad je Singh umro! Ne s njim! Je li ti on pokazao veliku mamu ili sam to uinio ja? Misli li da e ti on pomoi kad e htjeti umrijeti, ili u to uiniti ja?. - Bio je tako lijep - ree Paul tiho. - Jesi li htio kupiti njegovu ljepotu? - Nisam, htio sam mu pokloniti svoje srce, ali ne znam kako da ga izvadim iz tijela, a da pri tom ne ubijem oi. - Samburu je lijep u tvojim oima - razmiljao je Gabriel. - Ti si mzee na safariju glup poput djeteta koje eli uhvatiti mjesec. Za nas dvoje bit e bolje da svoj novac pokloni lavu kojeg u ti sutra pokazati. Spremit u ga za njega, kad 187 e ga htjeti uzeti. Lavovima je potrebno mnogo novaca. - Gabriele, hajde, potraimo tvog lava i prestani spaljivati sama sebe. I ti si lijep. Za mene si ljepi od svih Samburua, ali tvoja je glava prazna. Zaboravila je da elimo stii do hotela prije nego padne mrak. To si ti rekao. Sirena e ekati na mene. Zar si zaboravio? - Nisam ovjek koji naveer zaboravlja ono to je rekao ujutro. Vonja po suncem spaljenom nedogledu vodila je sve do posljednjeg kilometra kroz grmlje puno trnja. Drvee, ije se korijenje splelo iznad zemlje nalik debelim vorovima, poprimalo je groteskne oblike. Podsjealo je na prapovijesna vremena. Iznad i ispod tih stabala leao je svijet kojeg je jo trebalo stvoriti. ivot se guio u tiini i mraku to su poput tekog pokrivaa padali s neba. Kukci nisu puzali, leptiri bijahu zalijepljeni za grane, paukove su mree bile bez sjaja. Trnoruica se ubola preslicom, ali nee biti princa da je poljupcem probudi. Samo mala skupina repatih majmuna s bijelom bradom i svijetlim krugom oko ela svjedoila je da je zemlja jo nastanjena, jer je dugim rukama brala crvene bobice. A ipak iznenada posta svjetlije. Iza ogromne stijene pojavio se hotel uz rijeku, tako iznenada poput palme u pustinjskoj oazi. Oni se trgnue iz omamljujueg sna, ije trajanje nije bilo mjerljivo u sekundama iznenaujueg buenja. Paul je bio siguran da e ga istjerati iz blaene zemlje, ako samo jednom sklopi oi prije nego stigne do vrata. Obim je rukama titio elo. uo je svoj dah i Gabrielovo zvidukanje pa zamoli svoje sjeanje za objanjenje biti fata morgane. Ali raj se nije raziao u odsjaju zraka, kao to je on sumnjiavo oekivao. Bijae tako svijetao i zelen, tako blizak kao da ga se moglo dohvatiti. Hotel nije bio luksuzniji ni vei od drugih u zemlji. A ipak je predstavljao spas iz nestvarnosti, povratak u sigurnost gostoljubive utvrde. Vidjeti taj predivni dvorac, zamisliti da smije ui u njega, tu jesti, piti i spavati, uvjeravajui sama sebe da se mirna smea rijeka moe mirisati, naslutiti ljude i ivot, sve to bijae umirujue i predstavljalo je spasenje, ispunjenje i milost. Paul rairi ruke. Poudno napuni usta, nos i grudi zrakom. Povratniku, koji je vjerovao da nikada vie nee ugledati poznati obzor, uini se tako mekanim i opijajuim. Kao da su se male kuice obruile na njega. elio je svaku pojedinu privinuti uza se i nikada je vie ne ispustiti, posjedovati je, uvati i njegovati. Klikui od sree shvati da su arobnjakovi uenici istili kolibe koje su dobre vile napunile krevetima, ormarima, kadama, mekim stolicama i stolovima na kojima su stajali kristalni vrevi puni iste pitke vode uz iste ae. vrste kolibe za goste bijahu male i obojane tamnoze-lenom bojom. Odraavale su sunce koje se opet popelo visoko na nebo, i kao da za njih nije postojala propast. Sada su bile svijetle i impozantne. Ispred svake kuice nalazio se vrti uokviren niskim

zelenim grmovima. Usred ljiljana arke boje, rasle su ute rue i ljubiasti klinii. Ispred otvorenih vrata stajali su stolovi sa svjenjacima i stolice na kojima su leali jastuci s crvenim i bijelim prugama. Kratko oiana trava tvorila je zeleni sag oko bazena. Neka djevojka u kupaem kostimu s plavim i bijelim tokicama bacala je plavu loptu u vis. U Paulovo uho uulja 188 189 se melodija "Lijepog plavog Dunava". Stojei uz prozor poe je pjevuiti sve dok nije sa enom tankih usana sjedio u koncertnoj dvorani za koju se nije mogao sjetiti u kojem se dijelu zemlje nalazi. - Je li te Mungu pretvorio u pelu? - zapita Gabriel, kad se dirigent naklonio. - Da! - odgovori Paul pa bez aljenja napusti nepoznatu enu. Zgradu za prijam s vijoreom zastavom i lavljom glavom izrezbarenom iz drva iznad irokih ulaznih vrata, te s dvije drvene irafe s obje strane, uvao je crni pas, velik poput leoparda i s oima male srne. Kua je bila sagraena od drveta i obrasla ruiastim bugenvilijama. Ispred vrata smijeila se mlada ena iz plemena Samburu. U ukrasu na glavi imala je zataknut perlama optoen kri, a ovratnik od arenih lanaca prekrivao joj je ramena. Govorila je svoju dobrodolicu staromodnim engleskim jezikom bez naglaska, pokazujui stol na kojem su stajale ae napunjene sokom i kockicama leda. Uz tu plahu impalu stajala su tri mukarca u zelenim hlaama i kouljama s natpisima uokvirenim zlatom na grudima. Okruili su automobil im je ovaj zastao, isputajui ivotnu radost iz hrapavih grla, pljeui rukama i veselo uzvikujui Jambo. Pobjednik u iznenadnoj trci otvori vrata suvozaa. Sva trojica dohvatie prtljagu iz Paulove ruke. Glasno su vikali u koru da su ga oekivali. Te su rijei izgovarali u ljuljajuem ritmu, zadravajui ih dugo u ustima. Njihova koa bijae crna poput noi, lica okrugla poput mjeseca, a ljubaznost puna iskonske radosti. - Jambo - nasmije se Paul - i ja sam ekao vas. elio sam 190 prebrojiti sate, ali nisam imao dovoljno prstiju. Preostale sam poklonio gladnom lavu. Zelena trojka zurila je u njegove ruke, glasno prebrojavajui prste. Nisu mogli shvatiti da ovjek, koji izgleda poput svih drugih turista, govori svahili iako je imao male zacrvenjene oi, mokru koulju, izgorjeli vrat i kipui znoj na elu. Salio se na nain o kojem nita nisu znali ljudi s bojom koe kao u svinja i hihotajuim smijehom praia. Iznenaeno stavie na zemlju putne torbe, Paulov eir i kaput. Poee mu hihotati u potiljak svoju znatielju, zaepivi si ui i tresui se poput mokra psa. Rukama velikim poput rairenih lepeza kuckali su Paula po ramenu, istresajui mu ujedno pijesak iz koulje. Tresli su ga poput stabla koje nije eljelo predati svoje plodove, vukli ga vrsto za pojas, tako da umalo nije posrnuo pa su ga morali prihvatiti. Uvijek iznova su dobro raspoloeni ovdanji stanovnici iskuavali ovjeka iz stranog svijeta, elei saznati poznaje li odgovore na njihova pitanja i razumije li njihove ale. Svaki bi se put ponovno obradovali to ih nije razoarao. Nakon male ale s mnogo plamiaka, koji su uspjeli podstaknuti samo hladnu vatru, sloili su se da e sva trojica odvesti veselog mzeea do efa recepcije, iako nije imao dovoljno prtljage ni da oznoji jednoga od njih koji bi mogao oekivati dobru napojnicu. - Vrlo si pametan, ima dva jezika - laskao mu je onaj koji je uspio prebaciti remen Paulove torbe preko ramena.

- Vrlo je pametan - potvrdi Gabriel pa podigne ruku kao da mora potjerati muhu. Zna da ja govorim za njega kad stignemo do recepcije. Rei u vam kuda ete odnijeti 191 njegovu prtljagu. Dobit e najbolju sobu. Dok je Gabriel pregovarao sa efom recepcije na jednak nain kao u Nakuruu, vraajui neprekidno ljutito svaki klju koji mu je pruao dobroduni ovjek, Paul je utonuo u naslonja od bijele koe, siui iz izdubljene dinje sok od ananasa s.uspavljujuom koliinom ruma. Tijelo mu bijae vrue i isueno. e i pouda rugali su se iskustvu koje ga je upozoravalo da se uva ruma, jer ga nije podnosio. Glava mu posta izmjenino teka pa prozirna, a slamka tobogan u pilju poznatu iz djetinjstva. U njoj se ovjek trebao samo posluiti matom i ludorijama, ukoliko je elio asno svladati pustolovine ivota. Paul zau kako ga zove njegova prva ljubavnica, jedina ena koju nije razoarao i u iju je vjernost bio siguran. I Alice u zemlji uda na svom je safariju izgubila pregled nad zbivanjima. Pobijedio ju je umorni bijeli kuni s crnim prslukom i depnim satom, upala je u rupu bez dna i izgubila svoje ja. Nije ak nala ni svoje noge. Nomadi u afrikoj ludnici izbjegli su u odluujuem trenutku tom uasu pa su jo mogli vidjeti sve etiri noge. Bijahu oteene, u arapama iste boje kao koa ratnika plemena Samburu. Paul je zahtijevao vodu, ispraznio na iskap au stvarnosti i uspio ponovno razgovarati sam sa sobom. Odlui da se vie nee predavati svojoj iscrpljenosti prije nego se ispui na krevetu s jastukom i ponjavom. Tek je tada elio zaspati, sanjati i probuditi se dobro odmoren kako bi mogao u miru razmiljati o Antje, sjetiti se njezina imena, a prije svega odluiti o tome kako opravdati svoj odlazak i to joj rei. Sumnjao je u to daje doista stigla u Samburu. Kad je shva192 tio da je se sjetio i nije elio nita kao to da se ponovno sretne s njom, poe jo vie sumnjati u svoju logiku i razum, a poglavito u svoju savjest, tako da se uasnuto zakleo kako nee otputovati iz Samburua prije nego napie pismo Corneliji. Gabriel pozove pokajnika, spasivi ga od sjeanja. Aneo se nasmijeio i objavio pobjedu. Napokon se dogovorio sa efom recepcije o sobi, maui kljuem koji je visio na slonovskom repu. Oduzme pobjedniku borbe za prtljagu Paulovu torbu iz ruke. Odluno naredi svoj trojici nek odu, a Paula utei odvede putem poljunanim sitnim bijelim kamenjem do jedne od koliba. Bila je dvostruko vea od drugih, a leala je uz bazen. Kad je otvorio vrata progovorio je po prvi put i rekao Paulu da e doi po njega sutradan u osvit zore. U Samburuu bijae dobro potraiti ivotinje prije izlaska sunca. Paul razoarano i zbunjeno spusti ruku koju je pruio Gabrielu. Bilo mu je teko ne pokazati da ga je vrijealo neoekivano odbojno ponaanje njegova pratitelja. udio je, jer se osjeao stran, za prijateljskom blizinom posljednjih dana, za dobro poznatim alama, udnim iluzijama i panjom koja je za njega postala navikom. Kad je Gabriel, glasom koji je ponovno postao blag poput nonog vjetra u Naro Moruu, rekao: Spavaj, mzee, umoran ovjek ne moe dobro loviti, Paul se osjeti utjeenim i sigurnim u saznanju da nitko vie ne moe zahtijevati opravdanje od njega. Ne ogledavi se po prostoriji, baci se na krevet u hlaama i cipelama pa odmah zaspi. Kad se probudio vjerovao je da je siva svjetlost buenje jutra, ali spavao je samo kratko, a no se jo nije spustila. 193 Na malom okruglom stolu leala je njegova posljednja ista koulja, iste arape, sloena maramica, a na njoj putovnica. Na hotelskom pisaem papiru bijae napisano Hakuna Matata, Tomorrow Simba, Your sincerelv Gabriel.

Kosa tiskana slova, mjeavina engleskog i svahilija, a prije svega slubeni zavretak kojeg je Gabriel vjerojatno nauio u koli, uinie Paula mekanim i osjeajnim. A kad se sjetio svog roenog sina obuzme ga jednako tako snaan bijes. Kao petnaestogodinjak Jens je proveo ljetne praznike kod prijatelja u vedskoj. Svom ocu nije poslao ak ni razglednicu. Paul je reagirao poput uvrijeene primadone i prigovarao djeaku, da bi se odmah zatim postidio i ispriao, ali nije oprostio Jensu. Bio je to prvi udarac lopate u kopanju dubokog jarka. Zlovoljno ga poe zasipavati. Duboko dirnut prisjeti se s kolikom je mukom Gabriel napisao tih nekoliko rijei. Osjeti da mu suze vlae oi, ali se dugo nije mogao prisjetiti jesu li bile posveene izgubljenom sinu ili onom crnom. Pretpostavka da e sutra ujutro morati priznati kako nije poao na veeru, i da e se Gabriel naljutiti zbog toga to se bojao mogueg susreta s Antje, bila je Paulu vrlo neugodna. Divovi koji se brinu za svoje oeve imaju osjetljive antene za hvatanje istine. Dok se Paul tuirao, priinio se samom sebi nalik poslunom djetetu koje se ne usuuje pobuniti protiv oinske vlasti. Ali ve pri odijevanju osjetio je daje gladan i, iznenadivi samog sebe, pun znatielje i iekivanja. Vratio se u malu kupaoriicu, uspravio se kako bi se vidio u visoko smjetenom ogledalu i ugledao svoje lice po prvi put 194 nakon nekoliko dana. Bilo mu je strano, a ipak gaje neko dobro poznavao. Paul se nasmijei mladom ovjeku bez straha i bez znakova na elu. Taj mu je savjetovao da neko vrijeme sjedne pred kolibu kako bi uivao i ivio bez pitanja ima li safari smisao i cilj. Kad je otvorio vrata srce mu poskoi. Vidio je crno braunasto nebo, zvijezde posute dijamantima, mlijeno bijeli luk mjeseca, areni lanac arulja koje su se ljuljale na stablima, te none lastavice kako lete u uto svjetlo. Izmeu stabala, uz mirnu rijeku, stajala su dva slona. Pavijani su skakali kroz vrt. Majmun je sjedio pokraj bazena, imao je ute sjajne oi i jeo naranu. Stolovi bijahu postavljeni u velikoj, otvorenoj dvorani s krovom od tamnog drva i bijelim ventilatorima. Na njima su sjale svijee, orhideje su cvale u staklenim vazama. Nekoliko je gostiju ve sjedilo za stolovima i veeralo. Bijahu to pretili mukarci koji su se izlijevali iz majica i nisu imali dovoljno mjesta za svoje trbuhe. ekali su na jelo dok su pred njima stajale ae pune piva koje se nije pjenilo. Imali su nabrekle glasove, a kad im se Paul pribliio opazio je da imaju velike glave i oznojena lica. Stigao je do dugog stola sa zdjelama punim salate i velikim peenkama na srebrnim pladnjevima. Neko je vrijeme ostao neodluno stajati, elei da Gabriel doe i odvede ga od pogleda znatieljnih ljudi, koji su svi istovremeno podigli glave im bi se pribliio neki novi gost". Prie mu konobar u snjeno bijeloj koulji. Imao je antike mjere. Lupne Paula po ramenu i stisne mu tako vrsto ruku da mu se vjenani prsten bolno zabio u kou. Paul prestraeno kimne u smjeru tamnog kuta elei krenuti onamo. Ali 195 ljubazni Golijat zagrlio je Davida koji se ljuljao i, smijui se, uperio debeli prst u maglu ruiaste boje. elio je znati hoe li se Mister Paul posluiti kod buffeta ili bi mu on donio jelo za stol. Paul mu je htio uzvratiti smijeak, odgovoriti uslunom ovjeku, koji gaje gurnuo do tornja tanjura i tamo ga iznenada oslobodio, ali iz jedne sekunde u drugu izgubio je glas. Grlo mu je izgorjelo, a s njim i potiljak, te koa na elu. Vatra nije potedjela ni njegove oi. Rairio ih je toliko da mu se lice ukoilo. Zapazio je gazelu koja je upalila taj plamen. Odjenula je dugu suknju od sjajne svile ivahnih boja i trala prema njemu. Kosa joj je vijorila. Paul se elio povui, ali tad se

prisjetio da ga je Gabriel upozorio neka ne krene umoran u lov. U posljednjem je trenutku spoznao da mora svom plijenu presjei put za bijeg i zadrati ga kako bi ugasio vatru. Tono je izmjerio. Hrabro je gurnuo tijelo naprijed. Ve pri prvom koraku udario je glavom o balvan. - Stani, ili si opet izgubio bananu? - apne Antje i poskoi u vis. U jednom trenutku koji je bio predug i odve jasan, Paul se sjeti daje njegov jazavar skakao takoer tako visoko elei ga pozdraviti nakon putovanja. Cornelia je hihotala jer pas nije znao nita o zlovolji svog gospodara koji se bojao za kravatu. Paul ljutito apne da uope nije ponio kravatu u Samburu. Tad osjeti Antjeine ruke oko svog potiljka, njezine iljaste grudi, i svilenkastu kosu na svojim usnama.* Upije njezin miris uivajui to ga je ponovno prepoznao pa posta bespomoan u zagrljaju radosti koji je od njega uinio ovjeka s dvije due. Bio je toliko naivan daje, grlei 196 tu enu, povjerovao kako trenutak moe pretvoriti u vjenost. Antje bijae tako lagana, mlada i zavodljiva. Bila je dijete koje nije znalo nita, a slutilo sve. Kerka koju je oduvijek elio, ljubavnica koja ga je spasila. Je li bila i Penelopa, koja nije postavljala pitanja? - Moja sireno! - promuca priinivi se glupim samom sebi, tako daje poeo zamuckivati. - Reci da si ekala na mene. - Ne, sluajno sam prola ovuda dok sam kupovala. Trebala sam svom efu donijeti mlijeko u konzervi, jer ne voli crnu kavu. - Ni ja - nasmijei se Paul. - Jednog u ti dana ispriati to znai da si govorila o kavi tek to si me ugledala. - Ne zaboravi, sjetila sam se i banane. - Nikada neu nita zaboraviti - obea Paul, slutei da e biti tako. Zapita je za stolom koji je doista bio zaklonjen u kutu u kojem ih nitko nije mogao vidjeti, osim njih samih, moe li mu oprostiti odlazak. Bijae mu neugodno to je postavljao to staro pitanje mukaraca koji su se osjeali obveznim na rijeima, zaboravljajui da pametne ene od davnine znaju odgovor. Antje poloi dva prsta na njegove usne, a on dopusti blaenstvo lai. Kad su svijee izgorjele, a oni bili zaslijepljeni orujem za koje su vjerovali da su Amorove strelice, Antje izjavi da e se udati za Paula. Predloi da se vjenaju pokraj rijeke pa poeli da joj pokloni vjenanicu od ljiljana, ogrlicu od kapljica rose i toliko novca da moe u Utrechtu kupiti perzijski sag. - S lavovima i leopardima koji skau - sanjarila je. - Ovdje ih jo nisam vidjela. 197 - To moramo ispraviti. Gabriel mi je za sutra obeao lava. - Tebi - znala je Antje - ali ne i meni! Rekao mi je da e krenuti s tobom sam. - Gledaj, gledaj, moj spretni sin! Kad si srela Gabriela? I gdje? - Doao je u moju kolibu i rekao mi to. Trebao si ga vidjeti. Tvoj ljubljeni Gabriel ponaao se poput ljubomornog ljubavnika. - Svi smo mi ljubomorni - radovao se Paul. - Samo ti nisi. - Tko ti je to ispriao? - Nisi me ak upitala jesam li oenjen. - Dakako da si oenjen. Mukarci u tvojim godinama su ili topla braa ili su oenjeni. Sada jo samo mora rei da je tvoj brak lo i postoji samo na papiru. To odgovara svemu ostalome. - Nije lo, normalan je.

- To jo nisam ula. Ali nije ni vano hou li nekoj stranoj eni ukrasti mua. U Africi je sve doputeno. - Doputeno je, sireno! - ree Paul. - Hajde kreni! Ali meni ne mora ukrasti samo srce, ve i sjeanje. 198 12 Paul je odve dugo leao budan, a da ga ne bi smetali doivljaji te noi. udio je za toplinom i mekoom, a prije svega za tim da moe ponovo napisati najnovije poglavlje svoje autobiografije. Ovog puta sa zadovoljavajuim vrhuncem, u pravom smislu. Zau prve ptice dana pa prui ruku prema Antjei. - To je - mamio ju je slavuj, a ne eva. U ugodnom stanju osvjeavajue budnosti i pun optimizma koji bi ga, u uobiajenim okolnostima nakon dogaaja te noi, trebao zapravo initi sumnjiavim, Paulu bijae lako potisnuti razoaranje to je tek prije nekoliko sati prebrzo, bez prijelaza i bez rijei utonuo u san. Cak ga je, kako je iznenaeno "ustanovio, razveseljavalo to je mogao biti pun suosjeanja za ovjeka kakav nije elio biti i zasigurno vie nije ni bio. Bio je dovoljno oputen da shvati kako nije ni vrijeme, ni mjesto za razmiljanje o ponovljivosti starih iskuenja koja nisu nalazila zajedniki put za tijelo i duu. Samburu nije bio Frankfurt, a on vie nije bio pesimist koji je muei 199 samog sebe zbrajao poraze umjesto da se raduje novo izraslim korijenima. - Doi - apne njeno - imamo svo vrijeme svijeta. Dodue malko se iznenadio kad je njegova ruka dodirnula samo hladni jastuk, i to je krevet toliko iri nego li je bio u pono. Nije uo Antje kako die. Njegovi osjeaji bili su povrni, a razmiljanja i zakljuci nedovoljno logini da bi mu oduzeli sigurnost kako onaj koji nou oklijeva, treba ujutro samo dohvatiti sreu koja je svakom mukarcu potrebna, ako se ne eli slomiti prije vremena zbog zahtjeva starosti. Paula je tjeilo to vie nije bio dovoljno mlad da ponovi sve greke mladosti. Nikada vie nee oklijevajui prilaziti Antjei,, da ne izgubi elju za vlastitom igrom, prije nego uope shvati njezine potrebe. - Vjeruj mi - navaljivao je ljubazno - potpuno je mrano. Ta glupa afrika ptica ne zna nita. Ja u ti dati odgovor. Ta posljednja reenica priini mu se dodue pretjeranom i neodgovarajuom i smetalo ga je to ju je izgovorio. Tad se odmah sjetio da ju je citirao samo zato jer nije nalazio pravi odgovor. Obuzme ga melankolija kad je pomislio daje ve jednom priao s Antjeom o Romeu i Juliji, i daje ona bila razoaravajue nezainteresirana. Zacijelo bi bilo bolje, poe objanjavati samom sebi s laganom ironijom koja je dobro djelovala na njega, da sebe optui za intelektualni hohtapleraj i preuti smrt dvoje ljubavnika i tako tu tragediju, obzirom na osobite okolnosti Samburua, dovede do sretnog zavretka. Uzdah, koji mu se nametnuo, spretno je pretvorio u jedan od onih glasova koje je nauio od Gabriela. Bijae neodreen, a ipak obeavajui. Usprkos intimi ugoaja, upravo pri zajednikom promatranju neba, 200 Paulova pretpostavka da je Antje ipak samo nizozemska djevojka, pretvorila se u sigurnost. Ona bi radije timarila snanog konja za vuu, nego s njim zajahala krilatog Pegaza. Zacijelo su je proljetni tulipani oduevljavali vie nego plavi cvjetovi romantike. Ona bijae nepokvareno dijete prirode. Poput dobre Cornelie. Bijae ludo, shvati Paul, da ga uvijek ponovo raalosti to su se ak i banalnosti njegova ivota neprekidno ponavljale. Bolno se nasmijei svojoj kasnoj spoznaji. Priini mu se sarkastinom poantom sudbine da je zbog saznanja, koje mu se sada priinilo razumljivo samo po

sebi, morao otputovati tako daleko. Vie od doputenog, dirnula ga je pomisao to je nizozemska djevojka bila tako prozaina, kad joj je mukarac govorio o ljubavi. I ptica je samo glumila maskirajui se u slavuja. To je uistinu bila eva to cvrkue. Galamila je i lupala krilima. Paul zau kretanje nalik naglo otvorenom prozoru s hrdavim akama. Tiho i njeno koliko je bilo mogue, ne elei probuditi Antje, poe potezati mreu protiv komaraca, izmigolji se kunui i potrai ibicu kako bi pripalio svijeu na nonom ormariu. Upali je nakon treeg pokuaja. Ali jo ni tada nije pogledao na sat. Iznenada otkrije uzak trag svjetla. Govori li opet samo svojim oima, mzee? zavikne Gabriel. Otvorio je samo gornju polovicu vrata podijeljenih na dva dijela, gurnuo znojnu glavu u sobu i poeo lupati lijevom rukom po zraku. U desnoj je drao posluavnik. - Ne, ve sireni. Ne vii tako glasno! Probudit e je. Gdje su tvoje noge? - Ovdje - govorio je Gabriel otvorivi tako naglo donji dio 201 vrata da se gornji zaljuljao. Uletio je u sobu poput zebre koja juri, prevrnuo stolicu, jednako je tako glasno podignuo, pa dohvatio mreu protiv komaraca. - Sirena je u noi krenula u svoju kolibu - objasni uivajui, dok je skupljao mreu ne promatrajui pri tom Paula. - Vidio sam je. Rekla je da e nas ekati kad sunce zae. Spremi se! Popij aj dok se brije. Tad nam nitko 'nee pojesti vrijeme. Moramo krenuti odmah. - Opet si jednom mislio na sve - ustanovi zadovoljno Paul dok se odijevao. - Moja je glava ovdje jo samo zato da bi eir znao gdje mu je mjesto. - Ipak je zapitao, vie znatieljno nego prigovarajui: - Zato moram uvijek raditi to ti eli? Zato sirena ne smije poi s nama? Sto da joj kaem kad se vratim? - Tata, mzee, hoe li razgovarati s lavom? Ili sa enom koja nou odlazi u svoju kolibu dok ti spava? - S lavom! - odlui Paul nakon stanke u kojoj se pretvarao da mora dobro razmisliti prije nego odgovori. - S tvojim lavom, prijatelju! I ne pitaj me sada jesam li ponio novac za njega. Najbolje e biti da svoja prokleta usta dri zatvorena. Inae e moja glava ipak poeti raditi. Sa sjajnim plavim naoalama koje jo nikada nije nosio, i vunenom kapom s norvekim uzorkom navuenom na jedno uho, koja je na Paulovo iznenaenje bila ista kao ona koju je ostavio u svom kovegu u Norfolku, Gabriel bijae oigledno sjajno raspoloen. Slavuj, eva i papagaj u jednom. udesna je ptica klicala tako glasno svoju radost u umi da su njezini pernati prijatelji pobjegli s drvea jo prije nego su zauli buku motora. Jednom je zapjevao pjesmu o hijeni koju su prevarili za plijen, ali nije mu 202 uspjelo otpjevati je do kraja, jer je smijeh poeo snano udarati o njegova rebra. Paul gaje promatrao, smijeei se. Desnom je rukom svladavao lijevu kako se ne bi predala elji da privine pjevaa uza se. Pomisli da Gabriel izgleda poput malog, ljubaznog i dragog djeaka koji je pobjegao iz kole. Samo to je posjedovao ar obdarenih, pa bi se vraao kao pobjednik kad bi zvono zazvonilo na uzbunu. Onaj koji bi se usudio neto predbaciti Gabrielu izgubio je igru unaprijed, jo prije nego bi uspio namrtiti elo. Jens je ve tada, kad je bjeao iz kole, bio tako tvrdoglav kakav je bio i kasnije u ivotu. Paul ga je vidio kako se u podne ulja u kuhinju. Mirisao je po alkoholu i duhanu, a torbu je drao ispred lica. Pogoen to se taj rat odvijao uvijek po istom borbenom planu, Paul ponizno zamoli usud za oprost, kunui se svim bogovima osvete da pravom sinu vie nee naplaivati to je ljubio onoga, koji je osvojio njegovo srce.

Gabriel je upravlja drao samo jednom rukom, tek ponekad gledajui u daljinu. Snalazio se u Samburuu jo bolje nego u Nakuruu, pa je uivao to tate mzee tako esto hvali njegovu pamet. Potrajalo je etvrt sata prije nego je pobjegao nizu zelenocrno obojanih malih autobusa u kojima su se vozili turisti odjeveni u toplu odjeu. Oni su istovremeno s njima krenuli iz hotela. Gabriel je uskoro skrenuo na usku stazu i vozio kroz visoku travu i izmeu stabala. Pogledavao je na sve strane i viui vratio se na stari put. Krajolik koji se budio pio je ivotnu svjetlost ruiastog sunca isuujui pri tom biserni sjaj jutarnje rose. Posljednji vjetar noi poigravao se s granama 203 akacije. One su uzvraale pozdrav tihim zvidukanjem. - Stabla pjevaju za tebe - znao je Gabriel. - ujem to govore. - Zato to onda ne kae? Tako rado sluam tvoje rijei. Onda kad misli, misli na dolare u svom depu. - Kasnije, Gabriele, kasnije! Sad razmiljam o Singhu. Nikada mi nisi ispriao zato ga toliko mrzi i zato sam plesao s tobom, kad si uo da vie nije u Norfolku. - Kasnije, tata, kasnije! Ne smijemo vie govoriti, ako elimo nai lava. Ve sam ugledao njegov trag. Za Samburu karakteristine irafe s bijelim tankim uzorkom na svijetlosmedoj koi, stajale su u skupini po dvije ili tri. Te dugonoge miroljubive ivotinje s velikim oima i trepavicama kao od tila, derale su lie, plodove i grane, a da pri tom nisu okretale glave. Ipak su paljivo pogledale automobil. Krda bradaviastih svinja jurila su prema hranjivom korijenju. Jedno mladune bijae prepo-lagano, pa se majka vratila i poela ga gurati ispred sebe. Impale se draesno povukoe u zatitu grmova. im bi sunce obasjalo njihova tijela, duga bi im leda zasjala crvenosmedom bojom, a bokovi zlatnoutom. Paul nije mogao zaboraviti njihove oi cijelog svog ivota. Nita se nije promijenilo, iako je on zatvorio oi, jer nije elio vidjeti to mu budunost sprema dui i tijelu. Uz rub ceste su pavijani, isturivi gubice, vakali voe koje su spretno trgali sa stabala. Polizali bi prste i obrisali rukama usta. Neko su vrijeme etiri mlada majmuna pruala glave iz visoke trave, sporazumijevajui se grlenim glasovima, da bi zatim svi zajedno ustali krijetei i poeli se loviti. Uspinjali su se na stabla, njiui se na najviim 204 granama, prije nego je borba bila odluena. Neka je majka pritisnula mladune na svoje tijelo. Paul je vidio micanje malih tamnih ruica, a zatim se mladune smirilo i poelo sisati. Zaspalo je, ponovno se probudilo i poelo otkrivati ivot. Paul poe dugo razmiljati o Gabrielovom sinu Kinanjuiu, koji se zvao i Sokrat. Ponovno posta ocem stranog djeteta. Ovog je puta to dopustio i nije se postidio svojih suza. Poput pavijana prede rukom preko lica. - Gabriele, nee li zastati pokraj majmuna? Zar ne zna da su to naa braa? - Mzee, kad te lav zove, naa braa moraju ekati. Vidi li, bio je ovdje! Potrao je uz onaj veliki kamen. - Nita ne vidim. - Mora oi baciti na zemlju. Uvijek dri glavu previsoko. - Prijatelju, mudriji si od mene, ali nita ne zna o mojoj glavi. Uvijek je drim prenisko. Neko je vrijeme Gabriel vozio korakom. U sve kraim razmacima promatrao je obje strane, gledajui napregnuto naprijed. Zatim je iz pretinca za rukavice izvadio dalekozor i mirnom rukom pretvorio beskraj u onaj mali svemir u kojem se kriaju

putovi lovaca i njihovih lovina. Sapui svojeglavo, ali i vidno nesigurnije, objasni Paulu zato je safari bez lava prava sramota za dobrog vozaa i da nikada ne bi prebolio, da se to dogodi ba ovjeku koji se preporodio arolijom nosoroga. Onaj koji je traio nije nikada postajao nestrpljiv, njegove kretnje nisu bile brze, i znojio se po elu i ispod oiju koje su se pretvorile u tanke crte. Zastao je naglo, ugasio motor, odmahnuo glavom, tako da su sunane naoale spuznule i poloio dva prsta na usne. Paul zapazi uzbuenje i poudu 205 u oima koje su opet postale velike i sjajne, zau tihi uzdah olakanja, osjeti vlane, vrue ruke na svojoj bradi. Gabriel mu zaepi ui i njeno okrene glavu na stranu. Tada je Paul napokon vidio da su stigli do svog cilja. Lavica boje pijeska uvala je strau u svijetlom umarku. Za nju je udaljenost do puta predstavljala samo jedan skok. Kad joj je mir bio poremeen, pomakla je samo jednom veliku glavu s malim uima. Iako nije imala elju za lovom, njezino velianstvo pokazalo je duge, iljaste zube. Sape snanih prednjih nogu leale su jedna do druge djelujui poput jastuka od svijetla baruna. Kad je kroz travu povukla svoj rep, neto tamnije boje i kratke dlake, zadrhtala je svaka pojedina travka. Dugo je oslukivala, zatim se kratko oglasila, dozvala svoju djecu, polizala prvo, pritisnula drugo njeno apom uza se, i mirno ekala dok se nije pojavilo i tree. Troje mladunadi, jo uvijek makice, ali ve dovoljno veliki da uliju potovanje, zaigrani i dugonogi, imali su mrlje djetinjstva po bedrima, trbuhu i nogama. Njihovi zubi bijahu ve stvoreni za ubijanje. Te gracije, s njukicama to su dirale ljude koji se ne mogu oduprijeti nevinosti malenih, lovile su se svojim debelim apama, nudei jedno drugome okrugle trbuhe i uvijek ponovno bjeei - ali nikada tako daleko da ih majka vie ne bi mogla vidjeti. Lavii, jo bez obveza osim instinkta da iz igre sadanjosti naue neto za budunost, lovili su se onako brzo i vjeto kako e kasnije skakati na onemoali plijen. inili su to dok se nisu svi zajedno umorili, kao da je taj divlji balet tono uvjebana koreografija Stvoritelja. Lavii su, poput 206 umornih ratnika koji nakon borbe vie ne ele jesti ve se samo odmoriti kako to dolikuje pobjedniku, zaspali pretvorivi se u male, bespomone, gotovo nevidljive kugle u travi, a taje bila iste boje kao i njihova tijela. Nakon to je sunce zasjalo svom snagom, majka ih probudi. Njukom je vraala pospance natrag u ivot. Jo je jednom ispruila udove, savinula duga leda i ustala. Oima u kojima su zelene munje upalile svijetlouta svjetla ponosa i brige, priekala je da se trio poreda iza nje u istim razmacima izmeu svakog od poslunih solista. Zatim je polagano presjekla put ispred automobila i povukla se sa svojima iza stijene gdje je ni jedno ljudsko oko vie nije moglo otkriti. - Tvoja etiri lava - govorio je Paul tiho, kad se opet usudio progovoriti - uinila su me siromanim ovjekom. Toliko dolara koliko bih ti trebao sada dati nemam u depu. Moj jezik nije dovoljno dug za veliko hvala koje eli uti. - Tvoj je jezik, mzee - razmiljao je Gabriel, zadovoljno poliznuvi usne - dug poput laviina repa. elim novac od tebe tek kad ti pokaem lava s grivom. Nikada ga nee zaboraviti. - Ne trebam vidjeti mujaka. Djeca su mi milija. - Tata, znam - kimne Gabriel. - Vidio sam da si kod majmuna razgovarao s mojim sinom. Puno razgovara s njim. - Previe, Gabriele!

Vozili su se kroz blaenu svjeinu ume, pokraj irafa s glavama u liu to se njihalo, zatim kroz nemilosrdnu vruinu spaljene trave bez kraja i konca. Sunce bijae bijelo, a njegove sjene elinosive. Cvijeu, koje je opijalo bojama, 207 nisu mogli oteti ivotni sok ni sue, a ni poplave. Imalo je prave listove i njene glave. Bijae to safari bez cilja, a ipak je uz svako stablo, grm, breuljak i ishlapjelu rupu vode, vodio do toke gdje bijae nezamislivo neto jo tie, ljepe, tunije i njenije. Uvijek iznova bi se dogaalo da je za Paula enja pretvorena u sliku postajala jo ljepa, tia, tunija i njenija. Tek na putu za Samburu shvatio je da godinama sanja o Africi, a ipak ne poznaje tu zemlju, niti je dovoljno ljubi. Iz konia, koji su mu u danima zlovolje i u noima oaja obuhvaali srce, nastao je elini lanac. Duboko ga je dirnulo to je Gabriel, za kojega su takve vonje postale uobiajeni dio njegova radnog ivota, jo uvijek mogao uzdisati, diviti se i glasno klicati. Njegove oi pile su preobilje prirode, kao da jo nikada nisu ugledale uda Afrike, suprotnosti i u sklad zamaskiran izazov ljudima i ivotinjama. Jednom je Paul pokuao izrei svoje misli, ali njegovo znanje svahilija nije bilo dovoljno za izricanje njemake romantike. Bogatstvo rijei nije dostajalo da izrazi to je osjeao, a osobito da ne prizna Gabrielu ono to se nije usudio priznati ni samom sebi. Razgovarali su o nosorozima, majmunima, slonovima i lavovima koje su vidjeli i koji su im sada pripadali - poput ukradenog vremena. Iz njega su tkali sukno zajednike prolosti, iako je Paul smatrao daje ostarjeli, sentimentalni, kratkovidni glupan koji je nastojao zatititi barem svoj razum. Krdo zebra projuri u galopu pokraj njih. Iza njih se digne oblak crvene praine, a pred njima bijae cilj koji osim prugastih nitko nije poznavao. Jo ni jednog dana nije nebo bilo tako plavo, idila tako beskrajna, zaborav tako 208 L lagan. Gabriel pokaza prema tihoj smeoj rijeci i ree da tamo ima prijatelje s vrstom koom i zubima od bijelog eljeza. - Moji prijatelji - odvrati Paul, shvativi da ne zna izraze za san i iluzije na divnom Gabrielovom jeziku, toliko povezanom sa stvarnou - su samo oblaci. . Gabriel je pjevuei vozio irokom cestom, otvorivi veselo vrata novog raja. Bio je blagoslovljen po danu i po noi, a za ljude panorama mira to potjee iz vremena kad se jo nije zbilo prvo bratoubojstvo. Uz obale rijeke rasle su palme dugih listova, sjali su crni grmovi, odraavali se stjenoviti breuljci kao da su obasuti dijamantima. Dva slona krenula su prema rijeci. Podigli su visoko surle, pruili ih u vodu i isprskali preko leda smei vodoskok koji je pri padu poprimio ruiastu boju. Ti divovi pjenuave radosti krenue se kupati usred rijeke. Iznad vode kruili su klikui orlovi, dodirnuvi je samo kratko i vinuvi se zatim prema nebu. Prema malim otoiima plutale su patke tamnih tijela s ruiastim kljunovima. Promatrala su ih dva marabua. Vei je podsjeao Paula na klijenta ije ime nikada nije mogao upamtiti, prepoznavajui ga uvijek samo po glavi. Roda je stajala na jednoj nozi. Ptica s velikim kljunom, koja je poput njega bila bjegunac iz Europe, pobudila je Paulovu zavist jer je mogla cijelog ivota letjeti kamo god je htjela. - Mi emo ostati - apne. - Ostavit u automobil ispod stabla - rekne Gabriel. -Ovdje moemo izai. Svi su doli da ti kau jambo. - Tko to? - Moji prijatelji. Krokodili. Razgovaram s njima kaci me 209

obuzima bijes. Doi! Sjest emo na panj. Uvijek sjedim tamo kad sam u Samburuu. Gabrielovi tjeitelji due leali su tako napomino u travi i izmeu kamenja na obali da je Paulu trebalo dugo prije nego ih je prepoznao kao iva bia. Kad je napokon mogao razlikovati glavu od repa tih pretpotopnih divova nalik guterima, opazio je da samo nekoliko metara od njega skupljaju toplinu i ugodu. Gabriel ga uto gurne i kinine u smjeru travom obraslog kamena. Tamo je jedan od dobro maskiranih lovaca traio hladovinu. Krenuo je prema rijeci, kliznuo jednim dijelom oklopljenog tijela u vodu i irom rastvorio gubicu. Najdulji, najsnaniji zub je zasjao bijelom bojom, a u svijetlom drijelu ukazae se crne mrlje. - Moj krokodil - nasmije se Gabriel - zna sve. Svia mu se. dere samo zle ljude. - Poput Singha? - ispitivao je Paul. Gabriel je samo trenutak dao na znanje kako gaje njegova vlastita ala odvela na put kojim nije elio krenuti. Naini zlovoljnu kretnju, kao da hoe zatui moskita koji se predugo hranio njegovom krvlju, ali kad je progovorio glas mu bijae lien srdbe i obrane. - Ti si - divio se - vrlo mudar lovac. Nikada ne gubi trag. Samo to sada lovi krivi plijen. - Gabriele, ne lovim te! Veliki crveni mravi u mojoj glavi love mene. Ve dugo. ele znati zato smo plesali kad je pas uginuo. Ispriaj mi sve o Singhu! Dolo je vrijeme. - Kessu, mzee, kessu! - Danas, prijatelju, danas! Plai li se rei mi ono to je moj nos namirisao ve prvog dana? Plai li se rei to je Singh elio od tebe? 210 - Ne! - govorio je Gabriel. - Ne plaim se! Ali ti nee razumjeti moj auri. - Nemam li ui? Jesam li preglup za tvoj auri? - Predobar - odlui Gabriel nakon duge utnje. - Ti si predobar za zle aurie. - uo sam mnogo zlih auria u ivotu. To mi mora vjerovati. Ispriaj mi sada tvoj. Ne mogu dulje ekati. Gabriel odmahne glavom poput djeteta koje je sve ulo, a nita nije razumjelo. Osjeao je da je kucnuo trenutak kad e morati progovoriti. udilo gaje jedino to stoje ak elio govoriti. Inae nije bio ovjek koji bi iskaljavao rijei kao da su sluz, samo zato to bi to netko drugi htio. Trenutak je zurio u sunce, a kad je shvatio da zasljepljuje samo njegove oi, saznao je sve. Odluno se uhvati za grlo, kako hi se napokon oslobodio kamenja otrih bridova koje je trljalo njegove grudi - i to od onog dana kad je za sva vremena ustanovio da safari s tatom mzeeom nee biti poput drugih. Grlo mu bijae dugi komad uarenog drva, kapci su se vrsto lijepili za oi pune soli, a ruke u depovima postadoe ake. Nokti se zabodoe u bolno meso, svaki se ud ukoi, a ipak je morao samo jednom otvoriti usta, a da nije ispustio ni glasa. Prebrzo i presnano je munja s nazubljenim knutom udarila Gabriela. Zaglui ga grom kakvog jo nikada nije uo. Zatim iz njega izjurie rijei, kao to nakon velikih kia bujica vode juri niz brijeg. Tad je Gabriel znao da ga Mungu povlai za jezik. - Singh - ree, ispljunuvi vlat trave crne poput noi - taj pasji sin, htio je da se s tobom odvezem u klopku. eli li znati jo vie? Istina ima runo lice. 211 - Gabriele, nastavi govoriti! Ne mora se bojati. Kako izgleda klopka u koju se vozi ovjek bez straha? - Tata, zatvori oi! Mogu govoriti samo ako znam da me ne gleda. Put kojim je Gabriel krenuo bijae manje strm i stjenovit, a i krai, nego gaje zadrao u sjeanju. Nije vie bio opasan za ovjeka koji je sada sve dane mogao preskakivati jarke i skakati kroz grmlje, a da pri tom njegova koa ne mirii po strahu, a glava

prijeti da e puknuti. Brzo, kao da se boji da e se rijei razii poput jutarnjih oblaka ako ih brzo ne potjera, Gabriel poe priati o mnogobrojnim napadima na turiste. Dogaali su se u umama u kojima pozivi za pomo nisu nalazili odjeka i na cestama i putovima neucrtanim ni na kakve karte. Gabriel je priao kako su strancima, koji nita nisu slutili, krali kamere, dalekozore, kovege i novac. Tono je objasnio Paulu kakav je bio dogovor izmeu kradljivaca i vozaa koji su se samo toboe branili. Sa srdbom u glasu priao je o monicima u Nairobiu koji su planirali te zloine, o tome da su svi znali za to, ak i policija, koja je dobivala mnogo novaca od ljudi poput Singha da nikada pravovremeno ne budu na mjestu. - Vozai - zavrio je Gabriel - viu glasno poput nastrije-ljenih ivotinja kad napadnu automobil. Bore se protiv kradljivaca, ali nikada ba snano. Njihove ruke hvataju zrak. Kradljivci, pak, udaraju nas u trbuh i u glavu. Tad uzimaju plijen. Kradljivci uvijek pobjeuju. To mora biti tako. Kad policija doe, nita nismo vidjeli i nita ne znamo. Pokazujemo krv na licu, drimo se za glavu i jauemo poput pasa koji su u borbi izgubili uho. Policija sve zapie i odveze se. 212 - A ljudi u automobilima? to je s njima? - Najvei se broj ne brani. Previe se boje. To je dobro i pametno. Mnogi ostaju goli nakon napada pa viu vie zbog svojih hlaa nego zbog kamera. Ipak je ve ubijeno nekoliko gostiju safarija. - Koliko si to puta uinio? - zapita tiho Paul. Dohvati Gabrielovu ruku pa osjeti da dre. Ali zapravo je to bilo njegovo tijelo koje se trgalo. - Kako esto? - ponovi. -Koliko si puta dopustio da te udare po glavi? - Mzee, to vie ne znam. Zato uvijek mora pitati? Nisam brojio. Zna, moramo to raditi. Inae ne dobivamo novac nakon safarija. Moramo uvijek javljati gdje smo. Da nas kradljivci nau. - Roger, Roger - ree Paul. - To je bilo to, zar ne? Gabriel je elio kimnuti, kako to ini ovjek elei pokazati da ponovno prepoznaje rijei i slike to su se javljale iz prolosti. Kretnja je, meutim, bila tako teka da je glava ovjeka iji je jezik Mungu natjerao da govori istinu, pala na rame mzeea koji je znao razgovarati ne samo s nosoro-zima, ve i s ljudima. Zatim su obojica zautjela, uperivi ukoene oi u pleui krug svjetla izmeu stabala. Srca su im kucala u istom taktu uzbuenja i iznenaenja. Obojica nisu mogla shvatiti - jedan da nije dulje utio, drugi da je ve pri odlasku u Keniju znao za napade na turiste, ali da mu je bilo posve svejedno to e se s njim dogoditi. Kad su se mogli ponovno pogledati, a da se njihove oi vie nisu bojale jedne drugih, i dah palio usne, Paul zapita: - Zato si to uinio? Zato se ovog puta nisi elio odvesti u klopku? Nemam sa sobom kameru, ak ni skupi kaput. Nita. 213 - Sve sam ti rekao. Sada vie ne smije pitati. - Sto bi nam se dogodilo? Ne bih se borio protiv kradlji-vaca. To zna. A ti bi dobio svoj novac na kraju safarija. Kao i inae. - Nisam elio - proguta Gabriel slinu - da ti se neto dogodi. Strah loe utjee na tebe. Kad bi me netko udario po glavi, ti bi umro. To znam! Prvog dana safarija jo nisam znao da e me uiniti slabim. Tada si za mene bio samo bijeli bogati mzee poput svih drugih. Oni ele vidjeti samo lavove i tigrove. Nikada ne promatraju vozaa. Ti si drukiji, tata! Govori sa mnom svahili i smije se. Stavlja ruku na moje tijelo i zove me prijateljem. - Gabriele, to i jesi. Zaarao si me.

- A nosorozi? - To doista vjeruje? - Da! Na naem si safariju dobio nove oi i ponovno si postao mukarac. Ne govori vie o smrti. Tata, tvoje se tijelo budi prebrzo. Cesto sam te morao zaustavljati. Ne stoji dobro na nogama. Nosio sam te na svojim leima i mirisao tvoju kou. Nisi elio da moj sin umre. Uinio si me slabim. - Ne slabim, ve jakim. Ti ma hrabrost lava. Zna li - upita Paul pa pogleda u zemlju - da si mi ispriao vrlo lijepi auri? Nisam vjerovao da u u svom ivotu smjeti jo jednom uti takve rijei. Ne ispituj me jer u izgorjeti od bijesa i gurnuti te u rijeku tvojim glupim krokodilima. to se dogaa s tobom? Ostani ovdje. Jurili su jedan za drugim spontanom radou djece koja sf toboe tuku, iako ele samo uivati u odmjeravanju snage. Gabriel potri iza stabla, stavi ruku pred lice pa visokim 214 glasom dovikne krokodilima neka ga spase od poludjelog mzeea. Preskoi grm pun trnja pa poe tako dugo bacati kamenie na stijenu, dok iz pobjedonosnog zvuka nije nastala pjesma. Paul se zagrcne u poudi za radou, posrne i osta stajati stenjui. Bio je to trenutak kad je prestao biti dijete, kad ga je sustigao stid otkrivajui mu daje budala koja je vjerovala u svoje lai. Iscrpljeno klone na travu i preda se. Dok je promatrao rijeku, palme to su se njihale na laganom vjetru, patke koje su se kupale i marabue s otvorenim kljunovima; jedno jedino pitanje ubijalo je svu radost ivota, iluziju vjenog zaborava. - to e,biti s Cornelijom? - zavikne oajno u tiinu. - to, ako poginem u Africi? Potrudi se ponoviti pitanje jo jednom bez osjeaja, bez panike, tiho i polagano. Ponavljao je da e ipak nai odgovor koji ga nee unititi, ali njegova se savjest pretvori u bi. Svaki je udarac pogodio. Pokajanje, ispunjeno suuti za enu prema kojoj je toliko grijeio, i prezirom prema samom sebi, bijae nemilosrdno poput njegove moi predoivanja. Svakom slikom, svakom rijeju, svakom misli koju je razum dozivao, idila pred njegovim oima pretvarala se u moru koja ga je proklinjala. Uvijek iznova Paul se nastojao osloboditi zagrljaja koji ga je vukao natrag u svijet koji je napustio, zaboravio i vjerovao da ga je izbrisao. Nakon svakog uzaludnog pokuaja, savjest je isplela eljezni vijenac, gurajui ga u raireno drijelo stvarnosti. Slike njegova povratka kui bijahu strane. Savinutih leda i sputenih ruku glupan je stajao na vratima svoje dnevne 215 sobe, ne usuujui se zatvoriti oi. uo je kako telefon zvoni, vidio Corneliu koja je skidala slualicu, opazio da joj se lice mijenja kad je primila vijest. Paul je brojao koliko je puta odmahnula glavom, uo kako se buni. Ne, njezin mu nije mogao poginuti u Keniji. On je bio na jezeru Titi gdje se lijeio. Ona to tono zna, jer je sama spremila njegove kovege. Brzo gaje oekivala natrag.

- Mzee, zato vie tako glasno? Spava li opet, ili se jo uvijek igra sa mnom? Krokodili su opet u vodi. Sada se moramo vratiti. - Kamo, Gabriele, kamo? - U hotel! Jesi li zaboravio da nas eka sirena? Rekao sam joj da u te dovesti natrag prije zalaza sunca. Gabriel, mladi voza ivota, sjedio je ponovno u vatrenim kolima i vozio prema suncu. Vjetar vonje hladio je groznicu mudrih i ludih, nevinih i prokletih.. Iza stijene pojavio se hotel. Bijae isti kao dan ranije. Spas iz nevolje, utvrda i dvorac, koji je priao afrike bajke ljudima to su svoje due hranili zrncima zaborava. Antje sa svilenkastom kosom i crvenim usnama, mlada i puna iekivanja, s malom naprtnjaom uza se i s koje se vijorila nizozemska zastava, sjedila je na bijeloj klupi i njeno gladila velikog psa. - Ve sam povjerovala da vas je lav poderao - hihotala je kad je izvukla Paula iz automobila. - Upravo sam htjela potraiti novog mukarca. - Lavica - nasmije se on. - Bila je to majka s troje mladunadi. Bili su slatki i nevini poput tebe. Kad ju je poljubio vidio je da ima Cornelijino lice. I to ne samo po noi. 216 13 Na starinskom pisaem stolu iz kolonijalnih vremena stajala je kobaltno plava tintarnica, a u nju je bila zataknuta kemijska olovka s velikim nojevim perom. Ispred stola stajao je pleteni stolac s dva jastuka sa zelenim i bijelim prugama. Na njemu je stolovao medvjedi obasjan mjeseinom. Imao je skijaku kapu na glavi, nakrivljenu na jedno uho. Oko vrata bila mu je svezana uta iroka barunasta traka. Ispod ruke zataknuli su mu orhideju ljubiaste boje koja je bila u punom cvatu. Taj je debeljko visoko uspravio desnu apu ukraenu srcem od crvenog satena. Obrisi medvjedia bijahu nejasni. Paul ih je vidio kroz veo napete mree protiv komaraca, dok je orhideju okruenu sitnim kukcima promatrao kroz veliku rupu na mrei. Isprva ga je smetala samo raznolikost optikih dojmova, a zatim i sam medvjed. Neko je vrijeme vjerovao da je on jedan od mnogobrojnih lanova ansambla nametljivih glumaca koji su se povlaili iz njegovih zbrkanih snova samo kad bi se uspravio u krevetu. Za razliku od drugih 217 glavnih glumaca nonog horora koji su sudjelovali u drami napada na turiste, medvjedi mu se priini umirujui njenom i ljubaznom pojavom. Ve zato to je ozbiljno utei bio uvijek prisutan kad se Paul budio, inilo mu se da je savren suputnik ljudi bez sna. Ta dva staklena oka irila su udnu fascinaciju. Bijahu razliite veliine, jedno zeleno, drugo smee, a djelovala su kao da moraju predati vanu poruku. Antje je ustala u tri sata ujutro. Njeno je pogladila Paula kad se provukla pokraj njega, zagriznula mu usku i apnula da jo nikada nije bila tako sretna i da je zaljubljena na posve drugi nain nego inae. Ne promijenivi visinu glasa ustanovila je da su mu noge jo uvijek hladne, a nju opet boli grlo. Poput mjesearke odlebdjela je u kupaonicu, odjevena u usku majicu koja joj je dopirala do poetka bokova i bila ukraena istim crvenim srcem poput onog na api ivotinje. Tamo je grgljala melodiju koju je Paul, izne-nadivi se, prepoznao kao evergreen iz pedesetih godina. Nakon povratka u sobu lagano je poljubila njuku medvjedia i apnula mu nekoliko nizozemskih rijei od milja. Paul pomisli da izgleda poput vile. Bio je dirnut, jer je mjesec obasjavao njezinu kosu kao u pjesmi Jamesa Jovcea. Kad se mjeseeva vila

ponovno uvukla u krevet mirisala je po medu. Pritisnula je Paulovu glavu vrsto na grudi i rekla tako glasno da se on trgnuo: Oboje se ludo veselimo to e doi sutra. - Ti si jedna slatka mala, posve slatka - apne Paul. - Spavaj dalje! Ali jo dok je govorio shvatio je kako je podcijenio svoju strast prema romantici, a i prema medvjediima. Njihova 218 pojava bila je samo maskerada. Mogli su posredovati u posve neromantinim mislima. ovjeku, koji je itav ivot volio kod ena zrelost, duh i pamet, jer ga je to erotski zadovoljavalo, taj lutajui Holandez s baruunastom vrpcom oko vrata, objasnio je na vrlo prozaian nain da svoj krevet dijeli s djetetom. Samoironijom, koja je izazivala pesimistiko raspoloenje, Paul poe razmiljati o tome je li bila osobito rafinirana poanta da ovjek u njegovim godinama trai oslonac ba kod ene koja trai oca. Uz to je predviao da e se Antje, zaigrano dijete prirode, ma kako draga i naivna bila, razviti u vrlo zahtjevnu kerku. Njoj se inilo posve ispravnim istovremeno gladiti sijedu kosu svog ljubavnika i izlagati mu pri tom svoju teku materijalnu situaciju. Antje nije na svoje putovanje ponijela ni dovoljno novaca, ni rublja, ali jest suknenog medvjedia iz Amsterdama, koji umalo to se nije prije nekoliko godina utopio na obali otoka Texela. Sretni putnik u daleku zemlju - Paul, lagano opijen i teak od umora nakon obilnog pudinga od karamela, morao je sveano stisnuti apu medvjedia i obeati da e idui dan provesti u hotelu i da se niti minutu nee odvojiti od svoje male Antje, koja se, to se nje ticalo, nikada ne eli odvojiti od svog medvjedia. - Ne smijem se - uvjeravao je Paul malog vraika koji se smijuljio iza njegova ela. Samo s najveim naporom mogao se suspregnuti da ne upali svjetlo i potrai svoje lijekove. Uskoro je bio spreman da za pola pilule sredstva za spavanje rtvuje svoje blaenstvo. Ali vie od duge nesanice plaio se Antjeina zapitkivanja ako pone rovariti po svojoj putnoj torbi. 219 Prvi dio ostatka noi Paul je proveo uzalud se pokuavajui sjetiti kad je itao Nobokovljevu Lolitu i zato mu se nikada nije sviala. U to doba za njega je kardinalno pitanje o ostarjelom ovjeku i djetetu - eni bilo potpuno beznaajno. Vrijeme koje mu je ostalo nakon toga, proveo je u nesmetanim filozofskim i literarnim izletima, zbog kojih je upao u samopredbacivanja, a ona su se sva vrtjela ' oko jedne toke: nikada mu nije uspijevalo odluno izrei ne. Zlovoljno je uvijek iznova pokuavao uvjeriti samog sebe da su mnogobrojni lovovi bili prenaporni za njegovo tijelo i duu, pa e mu jedan mirni dan doista koristiti. Paula obuzme tuga zbog saznanja da se ak ni u slobodi Afrike nije mogao prepustiti svojim nagonima, eljama i potrebama, a da pri tom ne povrijedi drugog ovjeka. Nekoliko puta se dodue pokuao uvjeriti da vie nije ovjek kojim se moe manipulirati bez otpora, ali posve je tono znao da to nije istina. Nije na vrijeme nauio bezobzirnost koja oslobaa ljude svake veze. Nee mu vie uspjeti jo jednom uvrijediti Antje, nakon to ju je dan ranije ostavio samu, a zatim obuzet kajanjem smatrati potpuno prihvatljivim njezin prijedlog da dui dadne mira. Ve taj izraz koji je smatrao tipinim za generaciju to je neprekidno brbljala mudre izreke, a da nije razumjela ni jednu od njih, pobudi Paulovu nervozu. Jo ga je vie rastuila pomisao da e morati razoarati Gabriela, jer je htio zloupotrijebiti zajedniko ukradeno vrijeme. I to zato da bi uz neku stranu enu leao pokraj bazena i, dobro namazan uljem, aputao o vjenoj srei koja e se na kraju pretvoriti u glavobolju. Bit e bolje, pomisli cinino, izloiti 220

se na vrijeme Gabrielovom ruganju. Paul tiho uzdahne kad je ustao, a neto kasnije jo jednom, spoznavi da vie nije naviknut pronalaziti zadovoljavajua rjeenja za nezadovoljavajue odluke. U mraku nije pronaao ni koulju, ni kaput ve samo lijevu cipelu. Golim grudnim koem otvori gornji dio vrata, a zatim pronae zasun tako brzo da je refleksnom kretnjom otvorio cijela vrata i iziao. Stajao je ispred kolibe, bez hlaa, bosonog i drui, pretpostavljajui da izgleda jednako glupo kao Antjein medvjedi ili klasina budala u treerazrednoj izvedbi neke Shakespearove komedije. Neko se vrijeme nije mogao odluiti bi li se smijao samom sebi ili potraio asocijacije koje bi ga izvele na pravi put. Napokon je odluio da e biti najpametnije vratiti se, lei pokraj Antjee i pretvarati se da nije pronaao kupaonicu. A ipak se Paulu uini privlanim, i u skladu s afrikim danom koji se budio, jednostavno potrati ovakav kakav je bio; ni sa kime ne razgovarati, ne razmiljati, niti varati samog sebe daje ovjek bez dunosti i obveza kojemu nije potrebno odobravanje drugih ljudi. Reiju je preuzeo jedan od onih sluajeva u koje je Paul sve vie vjeroyao za vrijeme svog safarija. Na jednom od dva stolca ispred kolibe ugledao je sivi pokriva. Kao u transu omotao ga je oko ramena, ali njegov korak bijae vrst i odluan kad je krenuo dalje. Sjetio se staraca na trnici u Isiolu. Izgledali su tono onako kao on sada. ak su pri jelu i drijemanju djelovali kao da su u bijegu. Pokriva mu spuzne s ramena. Kad se sagnuo po njega, ugledao je vlanu crnu mrlju zemlje koja mu se lijepila izmeu prstiju. Dakle, ve su i noge bile kao 221 one u bjegunca koji se ni na jednoj stanici ivota nije nauio pobjei bez rijei. I tako se zbilo da je Paul, koji nije mogao misliti niti se sjetiti, koji nije elio poloiti raune puno prije zadanog vremena, donio odluku da e pisati Corneliji. Osta stajati, ukoivi se poput stabla koje je pogodila munja, a ono ipak jo nije umrlo, udei se da mu ta pomisao vie nije bila gadljiva i nije ga plaila ni najmanje jer se upravo sjetio isprike koja e primiriti Gabriela. Opijao se sluajui odjek svog gromoglasnog smijeha. U Africi pisma nisu bila samo znakovi na papiru. Bila su poruke iz stranog svijeta, mo i ar. Gabriel e zacijelo shvatiti da je za ovjeka na safariju pismo imalo jednaku vrijednost kao i lavovi. Svakim korakom raspoloenje mu se popravljalo. Uivao je osjetivi svjei zrak na koi, hladnu glinu pod tabanima, te jedinstven osjeaj da stoji na spoju grotesknog i istinitog. Poput oklijevajueg djeteta koje nakon kole nije eljelo doi do cilja, jer bi on izbrisao san o vjenoj slobodi, i'on je polagano prolazio vrtom maknuvi pokriva s ramena na kraju nasada ljiljana. Skine hlae i osta stajati gol pruivi ruke prema nebu. Napokon je imao svoj vlastiti planet. Od vremena djetinjstva u Samburuu, Paul nije trao gol i bosonog. Sto je to opet smio initi, izgledalo mu je poput sudbonosnog znaka koji ipak nije uspio protumaiti. Zamiljeno se ponovno umotao u pokriva svezavi hlae oko struka. Travnjak, mokar od rose, bijae mekan i ve ponovo topao. Vjetar je bio dovoljno tih za meke pjesme koje su zani-jemile nakon prvog zvuka. Pela poleti prema utoj rui. 222 Pila je i postala besmrtna. U bujnom grmu s tekim mirisom truljenja zijevao je majmun, pruajui mu jednu ruku. Paul ga nazva bratom, a brat mu odgovori. eva od prethodnog dana ponovno poe udarati krilima. Mala siva maka sila je s akacije. Paul poe bre trati. Dok je promatrao difuzno svjetlo izlazeeg sunca, obuzme ga osjeaj mladosti, vitalnosti i bezbrinosti. Ipak, budui je slutio da je to samo varljivo svjetlo Afrike ,koje ga opija, on ponizno zamoli Gabrielovog boga Mungua za

razumijevanje, pa neka prihvati glupana iz tuine koji je sanjario. Paula obraduje to je znao gdje se nalazi smjetaj za poslugu, iako ih je samo jednom vidio iz blizine. Ipak nije mogao zamisliti da e izmeu mnogobrojnih malih koliba, koje su sve bile jednako graene, pronai upravo onu u kojoj je spavao Gabriel. Ve izdaleka, dok je na trenutak neodluno zastao ispred dva drala, Paul otkrije Gabriela pod stablom. Bijae ve odjeven. Navukao je bijelu koulju, crne cipele i vakao dugi, svijetli korijen koji je, ugledavi Paula, ispljunuo u irokom luku. - Izgleda poput kradljivca. Sto si noas ukrao? Ili je majmun ukrao tvoju koulju, ti glupi mzee? Rekao sam ti da ne smije razgovarati s majmunima. - Prestani se smijati - promrmlja Paul, ljutei se to se prebrzo bez prijelaza, pretvorio od pobjedonosnog titonoe jutarnjeg rumenila u polugolog glupana. Doao sam ti rei da se danas neu odvesti. - Zato? Je li majmun ukrao i tvoju stranjicu? - Da! Mojim je kostima potreban mir. I mojoj glavi 223 takoer! Moram je prvo oistiti velikom metlom. Tad e opet pripadati meni. - Tata, ne zna lagati! To vidim. Ima previe rijei u ustima. Jezik ti je plav kao i oi. Zato govori o kostima i o svojoj glavi? Sto e mi rei, kad prestane lagati? - Ne ba mnogo, Gabriele! Moram danas napisati pismo svojoj eni. - Cijeli dan mora pisati pismo? Do zalaska sunca eli napisati samo jedno pismo? Hoe li da ti pomognem? Iao sam u kolu. Mogu pisati, a da prije toga ne moram pomesti svoju glavu. - Bit e to - govorio je Paul, ugrizavi tako snano donju usnu kako se ne bi nasmijao, da ga je zaboljela - vrlo dugo pismo. Za njega mi je potrebno vie vremena nego ga moemo danas ukrasti. Ne spominji mi sada lava kojem je dolar potreban kako bi prehranio obitelj. I tvoj leopard mora ekati. Vidim rijei u tvojim ustima, prije nego ih izgovori. - Zato - zapita Gabriel smijui se samo oima, a ne i grlom i ustima - mora sireni napisati pismo? Bila je cijelu no pokraj tebe. Vidio sam je u tvom krevetu. Jesi li je poslao majmunima? - Sirena nije moja ena. To zna. - Mzee, koliko ena ima? - Previe, sine moj! Ali pisati moram samo jednoj. Njezino je ime Cornelia. Priao sam ti o njoj kad smo bili pokraj slonova. Ona ne zna gdje sam. - Tata, je li to dobro ili loe za tebe? - To jo rte znam - shvati Paul, ali kad je pogledao Gabriela pomisli da taj ovjek Afrike zna vie o bjeguncima i 224 njihovim utljivim odlascima od lutalice bez cilja, koji je vjerovao da za mir savjesti dostaje ubiti sjeanja. utei su sjedili pod starim stablom s crvenim listovima. inilo se kao da ekaju vlastite glasove. Bijae to meutim stara afrika igra Sv nemoi rijei i snagom znanja, koja je uvijek ponovno bila mlada jer je svaka tiina govorila drugim jezikom. Paul je zurio u sunce, dopustivi da ga zaslijepi, pa je ponovno prebacio pokriva preko ramena koja nisu eljela nositi teret. Gabriel svue koulju, dohvati komad zemlje i pusti je da mu iz visine tee na trbuh, sve dok mu se pupak nije pretvorio u breuljak kojeg je snanim disanjem pretvorio u kljuajui vulkan. - Ako Mungu sada od nas dvojice naini jednog ovjeka, bit emo zebre - rekao je Gabriel. - Neka zapone s poslom, Gabriele! - Danas ne! Danas mora napisati svoje pismo.

- Kessu - uzdahne Paul. - Kessu emo postati zebre. Veeras e doi i jesti sa mnom. - To nije mogue. - Je li zabranjeno? - Zabranjeno nije, ali ovdje gosti ne jedu s vozaima. Konobari to ne ele. - Gabriele, ti nisi moj voza. Ti si moj prijatelj. To u rei debelom konobaru. Ne prija mi jesti sam. - Tata, opet si zaboravio sirenu. - Naviknut sam na tebe - smjekao se Paul. - A ne na sirenu. Cijela ena nije tako dobra kao pola zebre. ekat u te. To je - prisjetio se - stara pria o lisici i malom princu. - Nisi mi je jo ispriao. - Kessu. To je auri za koji treba mnogo vremena. I mnogo 225 hrabrosti. Kad je uz bazen vruina oduzela Paulu sve elje osim poude da se stopi s vremenom i zaroni sve slike u duboki bunar, zapitao je sirenu eli li da otri u umu i ulovi zebru. Antje je poeljela ruiastog konjia s pletenicom na kojem bi mogla odjahati do duge od srebra i zlata. Paul posluno navue arobnu kapu, koja je mukarce s borama i iskustvom pretvarala u mlade junake koji nisu problijedili pri pogledu unatrag. Junak bijae hrabar i snaan, ali zvao se Don Quijote, a njegova kobila Rosinante. Sancho Pansa bijae crn i nije imao dobro miljenje o vjetrenjaama. Vitez se na povratku ponovno zvao Paul. Poloio je glavu na Antjeino rame. - Izgleda tako slatko kad spava - govorila je. - to se mene tie nisi se uope trebati probuditi. - Hvala ti! Uz to - ispravi je automatski - trebala si rei: trebao probuditi. Tko treba bez potrebe, ni sam nije potreban. - Pri tom se sjetio da Jensu cijeli kolski ivot nije bio dostatan da razumije gramatiku. - Pravi si uitelj - hihotala je Antje. - Ali tako mekan. Poput mog medvjedia. Njezino je tijelo lagano mirisalo po ulju za sunanje, a snano po vatri Afrike, tako da je Paula obuzela vrtoglavica. Ruke su mu gorjele dok je doticao meku Antjeinu kou. U mokroj kosi sjali su joj biseri svjetla. Imala je sitne zube i usne koje su mamile. Jo vie nego li njezinim tijelom, koje je bilo tako mlado da je zaboravljalo teret njegovog, Paul se poeli opiti nevinou Antjeine mladosti, jer ga iskustvo neprospavane noi vie nije obiljeavalo kao starca. 226 Kad god bi vrui udarac podnevnog zraka spalio sjeanja na sumnje i ravnodunosti starog svijeta s njegovim zlatnim teletom kojemu se vie nije mogao klanjati, Paul je poeo razmiljati o zajednikoj budunosti s Antje. Ona je bila bajka od istog zlata, zauvijek osloboena potekoa, diskusija, svaa, prevara i ljubomore. Antje nije bila Anne. Ona nikada ne bi prevarila ovjeka kojeg je ljubila i udala se za njega, da bi ga na dan konanog obrauna nemilosrdno nazvala alosnim intelektualcem, ostarjelim knjievnim bogaljem koji nalazi ispunjenje samo kod ena mrtvih pjesnika. Antje mu nikada nee predbaciti to je prerano ostario i odve se lagano predao. Nije ak ni poznavala rije hipo-hondar, i cijelog e se ivota smijati s njim - a ne njemu. U draesne je ui zataknula walkman i bila gluha za aptanje zmije koja je zaljubljene otjerala iz raja. U raju s afrikim drveem, cvijeem i biima, aneo s plamenim maem nije prijetio zanesenima koji su sanjarili. Kad nisu drijemali i letjeli u svjetove u kojima ni jedan ovjek nije mogao slijediti drugoga, Paul i Antje drali su se za ruke poput djece. Trali su preko travnjaka od zelenog plia, jurili preko glatkih bijelih

kamenih podova, skakali s osunanog tornja u bazen i duboko ronili. Ona se pretvarala u vodenu vilu, on je bio ovjek zbog kojeg e se mala morska sirena ubrzo odvojiti od svojih peraja, ali jo nije znala kamo vodi odricanje u ime ljubavi. Kad bi izlazili iz plave vode i krenuli do svojih lealjki uz rub bazena, konobar u zelenom odijelu pruao bi im smijeei se, velike, izdubljene dinje na sjajnim staklenim tanjurima. Kroz ruiaste slamke srkali su pun od plodova 227 iz arobnog vrta Samburua i jo uvijek arobne vode Lete koju piju due mrtvih, kako bi zaboravile zemaljsko postojanje. Antjei je upravo bilo deset godina, a Paul je bio eonima stariji. U dva sata vie nije bilo drugih gostiju oko bazena. Majmuni, asni starci s ozbiljnim licima i oni drski mladi, koji bijahu osobito spretni i hrabri, poee trgati runike s lealjki, zamatajui svoje uske glave i maskirajui se na trenutak u ljude. Lovili su ptice koje nisu eljeli uhvatiti, vadili lie iz bazena i rovali po koarama za papir. Tukli su se zbog ostatka hrane. Njihove su oi postale velike kad bi zagrizli u kore od narani, trgali kore banana i lizali iz kartonskih aa posljednje ostatke ljepljive limunade. Paul ih je zadivljeno promatrao, uspio je ak razlikovati pojedine majmune, razumijevati njihovu mimiku. Odluio je cijeli dan ne misliti ni o emu to nije mogao vidjeti. Upravo kad je formulirao tu odluku i prepoznao je kao jedinu mogunost za trajnu sreu, prekrio je rije. Utonuo u misli, prisjetio se jutarnjeg razgovora i poziva Gabrielu na veeru. Kako mu objasniti da ni cijeli dan nije bio dovoljno dug da napie pismo? Govorio je samom sebi da je diletant nedostojan slobode jer je doputao da ga jedno jedino kratko razmiljanje izbaci iz putanje sree. Nekoliko minuta punih nade pokuao je doarati djelotvorno protusredstvo za otrov koji je samom sebi ukapao u uho, ali trebao je samo zamisliti Gabrielovo podrugljivo lice, njegova naivnou zamaski-rana pitanja, nain na koji je kratku rije mzee izazovno razvlaio, kako bi shvatio da ga je vrijeme opet jednom sustiglo. Vidio je kako s Gabrielom sjedi uz rijeku s 228 krokodilima, sluajui jo jednom svako slovo njihova razgovora. Priali su o Singhu i prepadima na turiste, a Paul je vidio kako sputa glavu, a njegove lijepe oi ostaju bez sjaja. Paulu je odmah uspjelo smiriti Gabriela. Shvaao je bol ovjeka koji si nije mogao priutiti savjest. Dohvati Gabrielovu ruku pa potri s njim preko kamenja i trave, ali za njegovu savjest zvuk oslobadajueg smijeha bijae nalik zrncu pijeska u pustinji. Paul je konano spoznao da se mora predati i pisati Corneliji ili je se zauvijek odrei. Antje, ta bezbrina vila s plavim cvijetom u kosi, leala je na leima zatvorenih oiju pjevuei melodiju iz svog walkmana. Paul zapazi da se pomaknula i otvorila usta kad je ustao, ali nije progovorila. On ukoi svoje bolno koljeno pa uini prvi korak. Polagano koliko mu je to bilo mogue, krene prema kolibi i gurne vrata. Koa mu bijae vrela a glava teka, ali ipakje uivao u tom trenutku, jer je vjerovao kako ne osjea nita osim pritiska dunosti da bude sam, da vie ne mora uvlaiti trbuh pri tranju, niti se zbunjeno nakaljati kad bi iznenada uzdahnuo, a prije svega da opet jednom smije biti star kao to je bio. Koliba je bila vrlo tamna, vrlo hladna i puna razumijevanja. Paul, smijeei se, podigne medvjedia sa stola pa mu poe priati vrlo ozbiljno dubokim pjevueim glasom da njegova zavisti vrijedna majka jo spava, ali da e ubrzo doi. Posjedne plianu ivotinju koja se cerekala tono ispod vora mree protiv komaraca, popravi paljivo barunastu vrpcu koja se pomakla i gurne

medvjediu orhideju pod ruku. Neko je vrijeme zastao izmeu kreveta i pisaeg stola kao da mora dobro promisliti o svakom iduem koraku, jer si nije smio 229 dopustiti krivi. Uznemireno zapazi da mu srce juri i da pred njegovim oima svjetlucaju bijele slike sa arenim zvijezdama. Kad su otkucaji srca napokon postali ravnomjerniji, a svjeina u kolibi poela koristiti, Paul stade izmiljati pojedinosti koje su ga zabavljale usprkos okolnostima. Pitao se to bi Cornelia rekla kad bi ga vidjela tono u ovom trenutku - u vlanim kupaim gaicama, s viseim trbuhom. Kad bi vidjela tog arko izgorjelog gubitnika koji je kratkovidno treptao oima, razgovarao s medvjediem i borio se protiv potrebe da odmah pobjegne ili da se pretvara da je mrtav. Napokon je ipak sjeo za pisai stol. Izvadio je iz mape listovni papir i poeo paljivo promatrati lavlju glavu s grivom i zubima u njegovom desnom kutu. Uveseljen svojim grotesknim poloajem, nasmijao se ustanovivi da ne moe napisati ak ni datum, jer od svog dolaska u Afriku nije vidio kalendar, niti imao novine u rukama. Priini se samom sebi nalik na sablast koja je prespavala svoju vlastitu smrt. Tad je napokon slovima, za koja je mislio da su izdajniki klimava, napisao na nervirajue bijelom papiru Draga Cornelia. Dugo se zadrao razmiljajui bi li nakon tog naziva stavio zarez ili tradicionalni usklinik i bi li imalo smisla prije navoenja imena mjesta napisati za sada. Poudno je zurio kroz prozor, vakao svoju olovku, prisjeajui se neugodno jasno nekog suuenika koji nikada nije mogao smisliti poetak sastava pa je za vrijeme mature doivio slom ivaca. Vrlo je alio zbog svog tadanjeg nerazumijevanja, duhovne nadmoi djeaka kojemu je jezik 230 ve zarana pruao utjehu i ispunjenje. Rijei se uhvatie za Paulovu duu poput malih crnih kukaca za prozorski okvir pred njegovim oima. Spozna da osim nekoliko beznaajnih dopisnica s kratkih slubenih putovanja i mnogobrojnih papiria s kratkim isprikama nakon nevanih svaa, nikada nije pisao svojoj eni. Zatim se nije mogao odluiti kojim bi bijednim poglavljem svoje autobiografije zapoeo - s odlukom o bijegu, koji nikada nee moi objasniti svojoj eni, ili s njegovim trenutanim zavretkom? Povratak u prolost inio mu se jednostavniji i loginiji, ali i bezosjeajniji, drzak i ni na koji nain odgovarajui za Corneliu jer ona ve kod televizijskih krimia nije mogla podnijeti da se ubojica otkrije prije posljednje minute filma. Nakon nekog vremena, ne pogledavi ni jednom na sat, Paul spozna da je takvo ranjavajue pismo, kakvo e biti njegovo, imalo smisla napisati samo u sluaju da svoje ponaanje pokua prikazati istinitim i bez okolianja. Nije elio hraniti Corneliu opsenim uvodima, glupim dokazima ljubavi i stilistikim finesama. Znam da e te ovo pismo vrlo boljeti pa sam stoga dugo oklijevao da ga napiem. Ne oekujem da e me razumjeti ili mi oprostiti. To ne inim ni sam, pisao je. Budui su te prve reenice, ma kako mu se banalne inile, ipak izraavale njegovu nesreu, postalo mu je lake razotkriti se. eni, s kojom nikada nije dijelio svoj ivot, kojoj ni sada nije dao priliku da mu pomogne i pati s njim, pisao je o praznini i gubitku poude, o depresijama, dugoj borbi za samopotovanjem, svom strahu od ivota i panici daje duevno bolestan, jednako koliko i tjelesno. Upotrije231 bio je sliku o crnim rupama i demonima koji su ga uinili nesposobnim za ljubav, pokuavajui pronai odgovarajue rijei za Corneliu kako bi shvatila to mu znai

Afrika: njegov san, domovinu, ispunjenje, kolijevku koju nije poznavao, aroliju koja ga je inila nemonim u borbi protiv dunosti i pristojnosti. Ne moe zamisliti boje i glasove ove zemlje pisao je. Prije svega ljude, s kojima se na neki. nain osjeam povezan, to ne mogu objasniti nikome tko nije krenuo mojim putem. Ovdje znam napokon da jo ivim. Idem bez straha u krevet i budim se bez straha. Moda sada misli da sam upoznao druge ene, zaboravio te, prevario, ali to nije tako. Nikada jo nisam mislio toliko na tebe kao ovdje u osami, u harmoniji svijeta kojeg se nikada nisam oslobodio.. Pozlilo mu je od stida kad je shvatio da sada ipak uljepava svoj grijeh. Milosre lai jo je uvijek osjeao kao dunost. Ispovijed, koja bi ga trebala osloboditi zauvijek, nije bila stvorena za slabie i bjegunce, one koji nisu obraali panju na rane to su ih zadavali drugima. Nije smio objasniti Corneliji da ju je upravo zbog dogaaja proteklih dana promatrao s novim razumijevanjem i da bi to, u drugim okolnostima, za njih oboje mogao biti novi poetak. U tom sluaju morao bi joj pisati o Antje. A on to nije mogao. enu, koju je ranjavao svakom rijeju, nije smio potpuno unititi. Uvijek je elio tititi Corneliu i omoguiti joj da vjeruje u njihovu ljubav. Nita se nije promijenilo. Moi u razumjeti, ako se bude htjela razvesti, pisao je Paul. I ne mogu zamisliti da nakon onoga to sam ti uinio, postoji drugi put za tebe. Nisam htio da se to 232 dogodi. To mi mora vjerovati. U svakom sluaju, potovat u tvoju odluku. Ne brini zbog financija. Bogat sam ovjek, iako ti to nisam govorio. Paul jo jednom proita posljednje reenice, elei ispitati jesu li u skladu sa situacijom i da li se izrazio dovoljno suutno. Meutim rije razvod bijae dovoljna da ga pretvori u pravnika kojem budunost znai vie od prolosti, postupak vie od osjeaja. Vidio je samog sebe kako pregovara o izdravanju i imetku, kako kod biljenika potpisuje sporazum o raskidu braka. Nije mogao shvatiti da jo poznaje pojam koji se lijepio za njega, otkrivao ga kao gubitnika, jer nije bio u stanju zaboraviti ono to nije trebao znati nitko tko je prerezao vor. uo je samog sebe kako govori Corneliji da predloi visinu svote za uzdravanje, te da moe zadrati stan, sav namjetaj i jazavara. Da ga i u budue moe pitati za savjete. On e uvijek biti tu za nju. Laljivost tih fraza i logika prizora natjerala je Paula u kut. Veo pred njegovim oima posta gust, bol uasna, a slijedile su ju suze. Nije znao zato plae - zbog ene koja gaje ljubila, ili zbog sebe, jer joj je naplaivao uvrede to mu ih je zadala Anne? Cornelia se branila. Po prvi put. Njezino lice, tako draesno naivno i mlado poput Antjeinog, prodre kroz sivu maglu. Njeno kao uvijek, uzme Paulu olovku iz ruke. Tad on posta slijep, nijem i gluh. Tijelo je reagiralo bre od glave. Otri u kupaonicu. Morao je povratiti pa zatetura i sjedne na zahodsku koljku. Vjerovao je da e se onesvijestiti, da e se utopiti u vlastitoj krivnji, ali tad opet ustane drei se za umivaonik. Pokajnik je tiho preklinjao da mu oproste i u svojoj je boli glasno 233 pozvao Gabriela koji nije doao, ali je ipak savjetovao svom tati to treba uiniti ovjek kako ne bi potonuo u blatu jedne jedine oluje. Tata je isprao usta viskijem, svukao mokre kupae gaice, pustio da mu hladna voda tee po rukama i pogledao se u zrcalo. Nije izbjegavao svoje lice, vratio se u sobu na krevet s mreom protiv komaraca i s medvjediem na njemu. Oi mu bijahu nalik stijenama koje su se ruile, a ipak je ponovno sjeo i dohvatio olovku. Nije vie proitao ni rije onog stoje ranije napisao, iskrivio i uljepao. Ponovno u se javiti im saznam to e biti sa mnom, to e biti s nama - odluio je vjerovati u to. Mora mi dati vremena. Ako ne traim

previe, bio bih sretan kad bi Jensu mogla javiti ega se sjetio njegov glupi, neodgovorni otac. A ti, Cornelio, ne trai krivnju u sebi. I pisanje adrese inilo mu je potekoe. Nije se sjetio potanskog broja, a uz to mu nije bilo drago napisati ime Merkel. Paul ga dugo nije uo, odrekao ga se, potisnuo. - Zauvijek? - zapita medvjedia, gurnuvi omotnicu pred sebe. Poloi ruke na pisai stol i obuhvati glavu. Nije uo kripu vrata, nije osjetio daak zraka, nije znao daje Antje ula, dok nije poloila ruke na njegov potiljak. Zbunjeno obrisa oi rukom, pokuavajui ponovo ivjeti, ponovo zapoeti s velikim zaboravom. Mogao je to, Mungu nije bio bog osvete. Opratao je laljivcima, tovao luake i ozdravljivao grenike. - Medvjediu, plakao si - rekne Antje. - Je li to postalo tuno pismo? - Slatka moja, vrlo tuno! Pisma stare gospode mladim enama uvijek su tuna. - To mi se svia. Tako si romantian. Oduljao si se i 234 napisao pismo. - Ne, pisao sam svojoj eni, a plakao sam jer toliko eznem za tobom. Pitaj svog medvjedia! Ljubio je tu nijemu sirenu zbog znatielje u njezinim oima i zbog toga to nije postavljala pitanja. Sjela mu je u krilo, zakopala nos u dlake na njegovim grudima i zatvorila oi. On je svoje drao otvorene kuajui posuenu sreu. Neki majmun poe tresti mreu. Paul mu prie, otvori prozor i dadne mu bananu. Kad se vratio, ispriao je Antjei da je Gabriela pozvao na veeru. Ona dopusti da joj traak zlovolje prede licem, ali tad srdbu zaara u osmijeh. - Za tvog Gabriela u se osobito urediti - ree. - Odmah u krenuti u svoju kolibu i preodjenuti se. Ako eli mogu pismo ponijeti na recepciju. Tada vie nee biti alostan. - Ba to hou - spozna Paul. 235 14 Antje su na svakom putovanju pratile duga crvena svilena suknja i crna majica sa zlatnim polumjesecom od ljokica oko vratnog izreza. Ta je majica ve tri godine bila njezin talisman. Pobrinula se za nekoliko izvanredno lijepih laskanja, dvije gotovo ozbiljne brane ponude, poziv na veeru s jastogom koji joj dodue nije iao u slast, ali je ve drugog dana dobila malu svotu na lutriji, a ta je dosta-jala za kupnju skupe suknje. Dobro raspoloena Antje je promatrala sjajne polumjesece na suncem opaljenoj koi. Stajala je ispred svoje kolibe, drei u ruci Paulovo pismo upueno Corneliji. Prisjetila se vremena kad je bila mala djevojica s pletenicama, a uitelj u kojeg su bila zaljubljene sve djevojice u razredu, odabrao ba nju za vaan zadatak. Kao i onda nainila je malu piruetu. Suknja je vijorila oko njezinih nogu, a na koi je osjetila strujanje toplog zraka. Na trenutak je pomislila da bi opet mogla postati onako bezbrina kao na poetku svog putovanja, i da e se sadanje brige pretvoriti u mjehurie od sapunice bude li se dovoljno vrsto usredotoila na ono 236 stoje namjeravala poduzeti iduih sati. Namjeravala je prvo predati pismo efu recepcije, a zatim iznenaditi Paula, koji ju je oekivao tek kasnije. Sjest e mu na krilo, biti njena i paljiva, moda ak i pomalo koketna, kao utonula u snove, dok mu bude priala o dobroj vili koja je sve sreivala za nju. Ta pria priini joj se odgovarajuim prelazom da Paulu bez ikakve zbunjenosti prizna da se dobre vile ba ne snalaze najbolje u Africi, pa joj je zato potreban savjet mudra ovjeka. To je

potpuno odgovaralo istini. Vrlo zabrinuta i odgovarajue nesigurna, Antje je naime spoznala koliko su njezini snovi i elje ovisni o vremenu i mjestu. U domaem Utrechtu elje joj bijahu vrlo romantine i najee neskromne, a na kraju, njezine su enje postajale svakodnevno sve prozainije i skromnije. Afrika je izmijenila tu veselu optimistinu djevojku, uinivi je prvo zamiljenom, a zatim i tunom. Poela je unitavati njezinu udobnu sigurnost da je vana samo sadanjost. Antje je iz dana u dan udjela sve vie za Nizozemskom, ali nije mogla zamisliti kako e i da li e ikada opet poloiti nogu na domae tlo. Antjeina zrakoplovna karta nestala je negdje izmeu Nakurua i Samburua, moda ispod slatko mirisavog stabla jakarade uz rub ceste. Ali vjerojatnije je da se to dogodilo u automobilu prilikom dvoboja s nekim mladim vedskim navaljivaem. Taj ju je ljubazno poveo sa sobom, a onda zasigurno nije prilikom grubog nasrtaja razmiljao o njezinoj naprtnjai. To se dogodilo upravo kad je ivotni san o srei u Africi dobio prve napukline. Sve do tada nije se zanimala za ironiju sudbine i za obilaznice ivota koje su vodile do cininih zavretaka. 237 Ne daje Antje bila nezadovoljna ili ak nesretna. Ne! Bila je zahvalna za doivljaje proteklih mjeseci i zadivljujuu raznolikost u toj zemlji slobode, u kojoj nisu postojali zakoni i prisile, a njih je u svojoj domovini smatrala zaguujue malograanskim. Neovisnost je za nju znaila da moe uivati, ali ne u onoj koliini kako je to doivljavala u dugim godinama svog sna o Africi. Prostranstvo zemlje, koje je u prvim danima ispunjavalo njezino srce oduevljenjem, poelo je gubiti svoju dra. Kontrasti joj se priinie odve naglaenima. Ljepota odve gorkom, a tiina i osamljenost su je sputavali. Antje bijae iscrpljena i nije vie osjeala kao radost, ve vie kao teret, injenicu da je uvijek ponovno morala osvajati strani svijet koji ju je tijekom putovanja vie zbunjivao nego usreivao. udjela je, iako joj je to bilo neugodno, za umirujuom preglednou Utrechta, za tempom, umovima i raznolikostima grada. Nedostajali su joj znaci, a eznula je za dobrim prijateljima iji je broj u njezinim sjeanjima postajao vei iz dana u dan. Ponekad bi poeljela ak i to da se vrati u svoju banku. Tamo je mogla priati s kolegama i opet jednom uivati kad bi je njezin zgodni ef kucnuo po ramenu i pohvalio je. Prije svega priini joj se silno izazovnim da ima dovoljno novaca u novaniku i da u svakom trenutku moe popiti Colu, ne bojei se pri tom moguih potekoa. O svakodnevici, kojoj kod kue nije pripisivala vanost, u monotoniji Afrike poela je dnevno sanjati, a to joj je oduzimalo mir. eznutljivo je razmiljala o kavi u udobnom malom bistrou nasuprot svog stana i dobro sazrelom siru gouda koji je nabavljala u supermar-ketu. Priini joj se da moe osjetiti miris prvog slea te 238 sezone i sanjariti o polju tulipana u Volendamu, mjestu njezinog prvog poljupca. Kad joj je tijelo postalo tako vrue da je vjerovala kako ima groznicu, poeli da stoji uz zaleeni kanal, glave okrenute prema otrom vjetru. Ipak je najvie od svega eljela razgovarati s nekim na nizozemskom, a ne da to ini samo s medvjediem. Pomisao na materinski jezik uvijek bi ju ponovno dovela do oca, koji joj je nedostajao cijelog ivota i kojeg je eljela nai u Africi. I na to je sada, zbog steenog iskustva, gledala iz posve druge perspektive. Paul je dodue potpuno odgovarao njezinom idolu mukarca sa svojom sijedom kosom i dobrodunim pogledom, kreditnom karticom koja je pruala sigurnost, a i svojim prijaznim ponaanjem, ali ipak je shvatila da njezin oinski prijatelj ne trai toliko ker kojoj je potrebna zatita, koliko traga za izgubljenom mladou. Iako ju je susret s Paulom isprva oduevljavao, jer je on ostavio na nju dojam ba zbog suzdranog ponaanja, ipak se Antje pitala, slijedom svojih novih saznanja, nije

li i u toj vezi postala rtvom ranijih iluzija. Naime, tijekom vremena priinila joj se prilino napornom veza sa starijim mukarcem naglaenih karakternih crta i ustaljenih navika. U trenucima bez erotskog naboja ta je veza bila mnogo kompliciranija od onih s bezbrinim mladiima s kojima je kod kue provodila slobodno vrijeme. Oni, kojih se Antje prisjeala, nisu iznenada upadali u melankoliju i nisu je napadali pretjeranim intelektualnim zahtjevima kojima nije bila dorasla. Mladi kolege i prijatelji iz portskog drutva smijali su se istim alama i dogaajima kao i ona, nikada nisu inili apstraktne 239 usporedbe, nisu priali o muzejima, slikama, slikarima, a osobito ne o mrtvim junacima. Zasigurno nisu recitirali pjesme, koje Antje nije mogla razumjeti ak ni na materinskom jeziku. Trudila se da bude objektivna i pravedna. Uvjeravala je samu sebe daje Paul ba onakav staromodan ovjek kakvog je zamiljala u najosamljenijim trenucima svog ivota. I u onima, kad nije bila najbolje raspoloena, mogla je bez muke nabrojiti Paulove zasluge. Taj dragi, dobri ovjek kako ga je uz lagani nedostatak potovanja nazivala u oslobadajuim razgovorima s medvjediem, bio je tako pristojan i paljiv, kako to jo nikada nije doivjela ni kod jednog partnera. Usreivao ju je oinskim malim panjama o emu mladi osvajai njezina, u tom pogledu bogata ivota, nisu nita znali. Ali Antje ipak nije znala da e biti tako teko razgovarati s tim predivnim primjerkom oca, priznati mu male ludosti to su se dogodile njegovoj keri vrue krvi. Nije se usudila tom dragom postarijem gospodinu, koji je oigledno bio lud za njom a to se moe pretpostaviti i za nju, priznati istinu o njegovoj naivnoj maloj vili. Potroila je posljednje ostatke novca da bi krenula za njim u Samburu, ne znajui kako e uspjeti platiti hotel, a jo manje kako e otii odavde. Kad god bi mu Antje pokuala otkriti to se zbiva, on je bio tako daleko, tako povuen u sebe i toliko zaokupljen nastojanjem da pod afrikim suncem stvori raj, da ga nije eljela smetati svojim ovozemaljskim potrebama. A ipak joj bijae jasno kako joj vie ne preostaje mnogo vremena, ako eli rijeiti svoj teak poloaj prije nego vitez, koga je odabrala 240 za spasitelja, ne krene ponovno na jedno od svojih putovanja. U trenucima kad je kritizirala samu sebe, priini joj se da je iz dvadesetog stoljea skoila natrag u vremena kad je sva dobrobit ena ovisila iskljuivo o velikodunosti i trenutanim osjeajima njihovih mueva. Uz bazen, obodrena veselim raspoloenjem, odluila je da e mu najkasnije za vrijeme deserta ispriati to se zbilo s njezinom avionskom kartom. Meutim, otada je saznala za dvije novosti. Prvo da se Paul oigledno slagao mnogo bolje sa svojom enom nego lije to pretpostavljala, i drugo da e Gabriel veerati s njima. Antje nije osobito oraspoloilo to to joj njezin ljubavnik ape njene rijei, a sat kasnije pie pismo eni, dugo nekoliko stranica, pri tom plaui. Paul nije bio prvi ovjek u njezinom ivotu koji je u krevetu udio za tijelom ljubavnice, a pri navlaenju hlaa zaboravljao to se upravo dogodilo. Antje nisu muile moralne skrupule, ni staromodne pretpostavke o braku i vjernosti, osobito otkako se njezin brak neoekivano brzo raspao. Bila je suvremena mlada ena koja je znala to hoe i to treba i koja je samu sebe, iako to zapravo nije bila, voljela opisivati kao total cool. Uope nije bila sklona ljubomori, osobito ne u vezi koju je smatrala kratkotrajno ugodnom, i koju e jednog dana opisati kao tipian afriki susret.

Vrlo ju je oneraspoloila pomisao na veeru s Gabrielom. Bilo joj je jasno da u njegovom prisustvu nee moi nesmetano razgovarati, a to nije eljela. Brbljavi Gabriel, uvijek usluan, s njenim pogledom i muki vrstim rukama, bio je suparnik kojega Antje nipoto nije podcjenjivala. Budui je imala nagonsku spoznaju o mukim 241 vezama koje su ljutile ene, smetalo ju je to Paulove oi iznenaujui zasvijetle pri spominjanju Gabrielova imena, i to o njemu govori kao o prijatelju i sinu. Antje nije voljela ljude koji su uvijek znali i vidjeli vie od drugih, koristei svaku priliku da objasne svoje stajalite. Kod nje Gabriel nije gubio vrijeme na to da postavi ograde. Ve pri prvom susretu nedvojbeno joj je dao do znanja da pri safariju ene u automobilu smatra jednako tako nezgodnima, kao majmune na hladnjaku automobila. Antje se mogla tono sjetiti njegovih rijei, i toga da je izjavio kako je on big boss u automobilu. Tad se jo smijeila. Gabriel nije. Strgnula je bijesno, iako to nije eljela, list s gustog grma punog bijelih cvjetova. - Za mene ne - govorila je glasno. - Big boss e se iznenaditi. Zbunilo ju je to je u smiraj dana ula svoj bijesni glas. Ali prkos, koji je inae bio stran njezinoj popustljivoj naravi, koristio joj je, a jo vie su je stimulirali zvui nizozemskog jezika jer su se njezine ui odviknule od njega. Stajala je neodluno u malom vrtiu ispred kolibe, ne elei otii prije nego joj se raspoloenje smiri. No kad je pogledala na sat, opazila je da je mnogo kasnije nego je mislila, pa je brzo potrala u smjeru recepcije. Ve pri prvim koracima Antje je osjetila da je te snane kretnje oslobaaju i usreuju. Osjeala je kako sumnje i srdba nestaju pa je potrala jo bre, dok nije hropui zastala uz grm hibiskusa. Pokua se opet nasmijeiti pa pomisli da je svladala taj test. Htjela je jo samo jednom duboko udahnuti mlaki zrak i uivati u iznenadnoj 242 oputajuoj radosti koja je u svjeem vjetru poslijepodneva brzo prelazila u euforiju. Ali njeni cvjetovi oarali su je toliko da nije mogla otii. Kad je ugledala ute leptire s tokicama na krilima koji su letjeli izmeu grmova, nije se uspjela odvojiti od te ljepote boja, prije nego je preduboko utonula u radosti svog djetinjstva. Mala Antje nije mogla trati mimo cvijeta, a da ne ubere barem jedan i zatakne ga za uho. U trenutku se ta proraunata diplomatkinja, koja se spremala iskoristiti najstarije ensko oruje, pretvorila u estogodinju draesnu princezu prasta nosa. ekala je princa koji e dojahati kroz mranu umu drei srebrni ma u ruci. elio ju je osloboditi siromatva i bijede. Podigao je ljubljenu na bijelog konja i odjahao u svoj stakleni dvorac, gdje ju je poloio na divan od rua. Nije bilo teko narugati se samoj sebi jo prije poetka bala, jer je u Samburuu zalajao pas kojega je netko udario nogom, a istovremeno je zaurlao neki ovjek. Lako je bilo pobjei od zastarjele izvedbe bajke u Utrechtu, ali tropsko cvijee nije doputalo oima opijenima ljepotom da se odvrate od njega prije nego ih arolija uspije potpuno osvojiti. Antje prui ruku i digne nos prema zamamno mirieem zavodniku. Milovala je list i dodirnula cvijet, a pri tom je bacila pismo na zemlju i odmah stala nogom na njega. Oprezno je s peteljke otkinula crveni cvijet koji se branio i privrstila ga pribadaom za izrez. Na zlatnim polumjesecima majice zasjale su zvijezde. Duga suknja je iznenada, zbog snanog vjetra, postala tako teka daje dijete cvijea posrnulo i skupilo svilu kako ne bi 243

palo. Tada Antje ugleda majmuna. Sjedio je izmeu njezinih nogu, siui rub suknje i igrajui se naranastim vezicama njezine tenisice. - Ti lijepa ivotinjo - aptala je Antje - ostani sjediti! Znam da si zaarani princ koji eka da ga poljubim. Ispunjena uzbudujuim osjeajem sree to smije to stvorenje promatrati iz velike blizine, Antje se nije usudila pomaknuti nogu ili ruke. Maslinastozeleni majmun, koji je sjajnim okruglim oima promatrao Antje nevinou svojstvenom samo mladim ivotinjama, bio je sitan ali je imao ruke to su snano grabile. Jedna od njih izleti ispod pazuha pa vrsto potegne cipelu, tako da je Antje sada doista posrnula i pala. Kriknula je, zbunivi majmuna bez iskustva, tako da je prestraeno pobjegao. Pourio se, meutim, brzo natrag dok je Antje leala na zemlji maui objema nogama. Sjeo je na travu, obgrlio rukama tijelo, nakrivio glavicu djelujui tako jo sitnije nego ranije. Zatim, zahvativi samo jednom, taj majstor pretvaranja dohvati pismo i pomirisa paljivo Paulov rukopis. Antje se jo uvijek smijala kad je poskoila. Dodirnula je meko zeleno krzno, elei desnom rukom oteti majmunu pismo. Ali on je pokazao zube podigavi obje ruke. Trenutak je drao svoj plijen visoko iznad glave, poput djeteta koje eli prije poetka borbe jo vie naljutiti okradenog. Zatim je veseli kradljivac, drei pismo u ustima, odskakao kroz visoku travu. Penjao se preko kamenja i korijenja, kroz grmlje i po niskim granama, ponovno se sputao i otrao kao da se bori za svoj ivot. Antje je teko diui trala za njim. Tiho ga je preklinjala neka joj se smiluje. Posrnula je preko debele grane koju je 244 izaziva bacio pred nju, ostala suknjom visjeti na snanom trnu, oslobodila se druim prstima i tada shvatila da je izgubila bitku. Ali ipak se nije htjela predati. Nekoliko je puta nadmoni progonjeni dopustio svojoj progoniteljici da mu se priblii, pa je ona ponovno stekla nadu vjerujui da mora pruiti ruku samo nekoliko centimetara kako bi mu istrgla pismo, ali tad bi joj taj draesni umjetnik dao do znanja kako su djeca uvijek ta koja pobjeuju u toj staroj igri. Kod njih je lukavost smjelih bila vanija od zahtjeva prevarenih lovaca. - Molim te! - jaukala je rtva. - To mi pismo pripada. Ali pobjednik je samo odmahnuo glavicom. Jednom je ak dopustio da ga uhvati, ali zatim se grebanjem dugih noktiju ponovno oslobodio i skoio na kameni breuljak. Imperator barunastih oiju skoio je zatim sa svog prijestolja. Uspravno stojei pozvao ju je na posljednji krug nejednake borbe. Suvereno se ogledao kuda e. Polagano je otrao do stabla s debelom smeom korom, popeo se s grane na granu, pokazao jo jednom svijetle grudi na koje je privinuo pismo, a zatim se vidio jo samo vrak njegova dugog repa. Antje je stajala ispod stabla, udarajui rukama po granama sve dok se nisu zaarile. Po posljednji je put ugledala majmunia kad je s krune stabla preskoio na drugo najblie stablo. Nije znala bi li vikala, plakala ili se smijala. Osjeala je samo bol u koljenu koje je ogrebao trn. Obuzme je neto to se moglo pretvoriti u bijes, ali se ipak na kraju histerino nasmijala, ne prepoznavajui taj smijeh odmah kao svoj. Nesretna Dijana se umorno okrenula, povukla tri koraka i 245 zbunjeno zurila u zemlju, slutei kako izgleda. Zatim se uvjerila u to, ali nije mogla uiniti nita do glasno se nasmijati. Suknja je bila rastrgana, rub rairen, na bijelim tenisi-cama lijepila se trava, mali crni insekti i veliki kukci sjajnih oklopa. Obje su joj ruke bile izgrebene, s jednog je lakta kapala krv, znojna kosa leala je poput mokre krpe oko potiljka. Jedino je lijepi cvijet hibiskusa ostao netaknut u izrezu njezine majice. Antje ga pogladi, a zatim prui dlanove prema vjetru.

Priini se samoj sebi poput neposluna djeteta koje je, umjesto da nakon kole krene kui svojoj majci, otralo u umu, tamo izgubilo torbu i skupu kopu za kosu, a zatim se odluilo nikada vie ne vratiti kui, ve cijelog ivota jesti samo bobice. Antje sva iscrpljena klone na travu. Legne na leda, pritisnuvi noge vrsto uza zemlju. Pogleda prema nebu. Jo uvijek kao da je dijete, pomisli da nikada nitko nee saznati to se zbilo, samo ako ostane leati sve dok na zemlji opet ne bude sve u redu. Kad je ponovno mirno disala, dijete se poe tjeiti pre-divnom priom. Majmun je jeo bananu, zatim je svojim dugim otrim noktima otvorio omotnicu i proitao znatieljnoj brai i sestrama to starija gospoda na putovanjima piu svojim prevarenim enama. Ali kako se djeca ne zanimaju dovoljno za pisma koje melankolini- odrasli vlae suzama, Antje je napokon morala izai iz ahure svoje lijepe prie. Neko je vrijeme razmiljala bi li bilo pametnije Paulu prvo ispriati to se dogodilo s pismom, a kasnije spomenuti avionsku kartu, ili to uiniti obrnutim redoslijedom. Ali ni jedno joj se rjeenje nije inilo zadovoljavajuim. 246 Kad je neto kasnije stajala u kupaonici svoje kolibe, nakon to se istuirala i pobrinula za povrede i usprkos svemu ostala dobre volje, njezino joj zrcalo pokae da ima isto tako nevine oi kao onaj majmuni. Antje je, pak, obeala majmuniu da e zauvijek uvati njihovu zajedniku tajnu. Ta je pomisao utvrdi u donoenju odluke. Popravit e rub suknje, cijelu se veer nee brinuti za Gabriela, a Paulu e tek sutradan objasniti svoju situaciju. Kad je Paul krenuo na veeru, konobari su upravo palili svijee na stolovima i stavljali ruiaste orhideje u vaze. Ve izdaleka opazio je Gabriela koji je stajao na vratima sveano ukraene dvorane. Zbunio se onog trenutka kad je debeli konobar, rairivi ruke, potrao prema njemu. Dobacivao mu je bujicu oigledno bijesnih rijei. Gabriel podigne ramena, ali istovremeno spusti glavu. Nije bilo mogue ne uti da ga konobar psuje. Oigledno, Gabriel nije bio dovoljno hrabar da se pobuni protiv tih uvreda, ve je samo stisnuo ake. Nekoliko je puta otvorio usta, ali nita nije rekao. Paul se prisjeti jutronjeg razgovora i Gabrielove primjedbe o vozaima koje direkcija hotela nije eljela vidjeti u prostorijama za goste. Prisjeti se uzbueno apartheida u Junoj Africi. ak i po povrnim zapaanjima s tog putovanja, mogao je zamisliti da vladajui u Keniji mogu svoje sugraane izvrgnuti istoj sramoti. Zbunjeno, jer je ba on doveo Gabriela u tako poniavajui poloaj, Paul brzo potri u blagovaonicu. Posljednjih nekoliko metara pouri pa stigne do svog cilja dahui od vrueg bijesa. Ugura se medu dvojicu mukaraca, kimnuvi ipak ljubazno uzbuenom konobaru. Usprkos svemu izrekao je ljubazno 247 Jambo, ali ipak tako glasno daje rije iznenada zazvuala poput prijetnje. S prijateljskim ponaanjem mukaraca koji se dugo znaju i spremni su sve budue zapreke zajedno preskoiti, Paul lupne Gabriela po ramenu. Zahtijevao je da mu dadnu stol s pogledom na rijeku tako odluno da se postidio svog glasa, tipinog za bogate turiste, a koji je uz to zvuao i vrlo njemaki. - Danas moramo razgovarati o krokodilima - objasnio je konobaru neto tiim glasom, stisnuvi oi poput Gabriela. - Moj dobri prijatelj rekao mi je da e mi ispriati sve to mi ele rei. Ili je moda u ovom hotelu zabranjeno razgovarati o krokodilima? Moj je prijatelj rekao da za vrijeme jela ne smijem govoriti s kime elim, ali ja znam da on lae. - Lagao je - naceri se konobar. - Tko tako dobro govori na jezik poput tebe, smije razgovarati sa svima. ak i s krokodilima. Kenija je slobodna zemlja. Odmahne lagano i pomalo odbojno glavom, kao da eli otjerati moskita sa svoje

sjajne lubanje. Nakon toga dobroduan se izraz vratio na njegovo lice. Prebacivi ubrus preko ruke, krenuo je ispred njih do okruglog stola uz iroku ogradu i postavio tamo i trei tanjur, iako se Antje jo nije pojavila. - Nisi htio - shvatio je Gabriel kasnije, iako jo uvijek zbunjen i u potrazi za svojim ponosom koji je tako brzo pobjegao iz njegova tijela i glave - govoriti o krokodilima. Vidio sam da ti oi gore. Samo si elio tom glupom, debelom magarcu rei da sam tvoj prijatelj. - I opet jednom zna sve o meni, Gabriele! Tko te uinio tako pametnim? - Ti, tata, mzee! Samo ti! Pamet je poput bolesti. Skae s 248 ovjeka na ovjeka. Samo ti ima uvijek u ustima ljepe rijei od mene. Kako ih pronalazi? - U svom ivotu nisam nauio nita drugo do li govoriti lijepe rijei. Vidjeli su zajedno prvu zvijezdu koja je probila oblake, muice kako lete u svjetlosnom krugu bazena, uli posljednji zov ptice prije nego je odletjela u mrak ne brinui se vie za budunost. Kad su im se pogledi sreli ni jedan od njih nije pitao za dane koji jo nisu doli. Podijelili su prisnost, odrekli se rijei i zasitili se osjeajima koji nisu smjeli napustiti grlo, ako su eljeli ostati u njihovim glavama. Bijae to duga utnja koja je objasnila kako Paulu, tako i Gabrielu, da su spone oko njihovih srdaca postale odve vrste. Nee ih moi razrijeiti, a da zauvijek ne ostanu brazgotine. Gabriel digne au prema svjetlu pa je ispije zatvorenih oiju, onako kako to ine znalci koji razmiljaju samo o dobrobiti svog jezika, ali pri ispijanju je progutao toliko uzdaha kako to ini ovjek koga tjeraju na safari, a on to ne eli. Ruiasto vino posta gorko ve u ustima. Prisjeti se slatkog temboa Naru Morua i svog sina kojemu mzee nije dopustio umrijeti. - Jesi li danas napisao svoje pismo? - upita prije nego ga je obuzela silna elja to ga je vodila do njegove kolibe. - I gdje je sirena? - Nije ti nitko rekao da ovjek ne smije ispljunuti iz ustiju dva pitanja odjednom? Ne moe li ekati dok kucne trenutak? Moje je pismo ve krenulo na safari, a sirena e ubrzo doi. Jo sam ti neto elio rei. Sutra u je povesti na safari. 249 - Zato? - Mora li uvijek sve znati? Kod nas su ene i za dan, a ne samo za no. Sirena ne moe uvijek samo ekati da se vratim sa safarija. Nikada u ivotu nije vidjela lava. Sutra e biti s nama kad krenemo. - Sutra e biti s nama - ponovi Gabriel. Stisne usne kako ne bi brzinom glupana pretvorio slike iz glave u rijei. Rastvori ubrus i oprezno ga poloi na krilo. Neko je vrijeme gledao samo u svoja pokrivena koljena i kopao po depu hlaa. Kad je izvukao ruku, ponovno se nasmijeio, ali budui daje osjetio da ga Paul promatra, okrenuo je oi ravno prema bijelom mjesecu. Ovaj mu objasni da mudri mzee nije uvijek bio dovoljno pametan. Govorio je prerano i bez razmiljanja o stvarima koje je elio uiniti. Gabriel poskoi im je opazio da se Antje napadno polagano pribliava stolu. Zastala je dok ju je Paul zagrlio, a zatim pruila Gabrielu ruku. On je nije odmah vratio, ve je poudnim prstom preao preko duge, crvene ogrebotine na njezinoj lijepoj, mekanoj ruci. Pokua desnim okom namignu ti poput revolveraa iz amerikog westerna, kojem se divio zbog tog trika. Ipak se nije dobro razumio u tajne poruke bijelih ljudi. Zabunom je irom otvorio oba oka pa nije znao kako je ovjeku iz filma uspjelo da ono jedno, koje bijae vano, postane malo. Pristojno, skupivi obje noge i drei lijevu ruku iza leda, kako je to vidio kod nadkonobara u Norfolku,

kojem se takoer divio, Gabriel primakne Antjei stolicu. Pozdravi je s nekoliko teko izgovorenih engleskih rijei, koje je poznavao jo iz kole, udei se da mu izlaze tako lako iz usta kao to gazela izlazi na jutarnju svjetlost iz tamnih sjena. 250 Paul je s Antje razgovarao na njemakom jeziku, a ona na engleskom s Gabrielom. On, pak, svahili s Paulom. Gabriel shvati, jo prije nego je to sama zapazila, da Antje preesto gubi plijen engleskih rijei. Njemu se ta nezgoda zbila samo dva puta. Kad god je nesretna progoniteljica zapoela s duljim razgovorom i pri tom davala svom glasu mamei prizvuk poput ptice kojoj vie ne ostaje mnogo vremena da sagradi svoje gnijezdo, veseli mzee je poeo priati o krokodilima, lavovima, slonovima i leopardima. Pri tom je gledao Gabrielu u oi, kao da dijeli s njim znanje i tajne, pretvarajui svaku svahili rije u dugu zvunu melodiju. Budui da su Antjeine oi gladovale, njezin jezik posta ubrzo teak poput stijena u planinama na kojima nije mogla rasti ak ni trava. Gabriel je promatrao nijemu enu pa je morao smijeh u svom grlu piti vrlo oprezno. Njegovoj protivnici nikad nije uspijevalo otjerati sive sjene sa svog lica, prije nego su se pretvorile u crvene mrlje bijesa. Paul je posljednji opazio da je Antje utihnula. Djelovala je nesretnije i, usprkos blagom svjetlu, starije nego za vrijeme boravka uz bazen. Tamo je bila puna razuzdane radosti. Pun grinje savjesti Paul privine uza se vilu koja je odrasla i vie nije bila zaarana. Protrlja lice o njezinu kosu i tiho kucne aom o njezinu. - Zao mi je - poe se ispriavati - cijelog sam svog ivota bio bezobziran i nepristojan. Ali kad sam u drutvu s Gabrielom zaboravljam da u Africi ima nekoga tko ne govori svahili. Kad je zapoeo govoriti tek je naslutio kako e glasiti posljednja reenica. Sjetio se da je ve prije dugog vremena 251 doivio istu situaciju. Bilo je to sa enom koja nije posjedovala Antjein mir. Isprva nije znao tko jo sjedi s njima za stolom osim starog kolskog prijatelja, kojega je radosno doekao. Nije trebao dugo priekati na uznemiravajue pojedinosti. Glasan, veseo gost bijae dravni odvjetnik nekog malog gradia, a njih dvojica oivljavala su prolost dvoznanim pubertetskim razgovorom kolaraca, kao da otada nisu ostarjeli nijedan dan. Anne bijae u ono vrijeme ta koja je bila osuena na utnju. Veer je zavrila vrlo burno. Ironinim, ledenim glasom nazvala je Paula najveim sebinjakom kojeg je ikada srela. Tada je po prvi put uo rije ovinist. U ast proslave dana rugala se Anne. Obino si samo nepristojan maco, a sada si i intelektualni hohtapler. Udarac knutom jo je uvijek pogaao, a ipak je Cornelijino lice bilo tako preplaeno i izgubljeno poput Antjeinog. No Cornelia se nije znala braniti, a on je postajao sve bezosjeajniji i neobzirniji. Taj stari teret strgne iznenada s Paula lakou afrike noi, naredivi mu da osudi samog sebe. Nikada se nije trudio dopustiti Corneliji da sudjeluje u njegovom ivotu. Za to bi bilo potrebno samo malko razumijevanja to je shvatio tek za vrijeme safarija na svom emocionalnom krianju. Ipak je bio odve zaokupljen svojim raspoloenjima, a da bi izrekao i jednu rije. Paulova savjest i njegovo kajanje vrlo polagano predoe iz prolosti u sadanjost. - Sutra na safariju - obea napokon - sve e biti drukije, uboga moja mala sireno! Mi emo govoriti samo engleski. Uvijek zaboravljam da Gabriel dobro govori engleski. - Tko je to mi? 252 - Nas troje, dakako! Pratit e nas, zar ne? Gabriel ti eli napokon pokazati lavove.

- Dakako da u vas pratiti - potvrdi iznenaeno Antje. - To elim ve dugo. Zapita se zlovoljno je li Paul sve ene svog ivota zasljepljivao lijepim obeanjima i je li moda zato postao tako melankolian, budui mlade ene u odluujuem trenutku nisu bile djeca koju je postariji ovjek elio vidjeti u njima. Ipak je prebrzo pogledala Paula, a da bi se zadrala na toj temi. Slijedei svoj nagon, koji nije mogla objasniti samoj sebi, ona se nagne prema Gabrielu. Antjei se iznenada priini da mu vidi lice pod lupom. U tom poveanju djelovao je odbojno i opasno, ali Antje ipak nije razumjela to su joj oi na tom stranom licu htjele priopiti. Mudrac je ve onog trenutka kad je uo rije safari, i mzee spomenuo njezino ime, poeo postavljati prvu klopku. Drao je jednu ruku preko ograde preputenu vjetru shvativi da se moe pouzdati u hladnou te noi. - Donijet u ti kaput - ponudi kad je vidio da mzeeu nije potrebna samo toplina, ve i toaleta. - Ne, poi u sam u kolibu. Prijatelju, opet jednom zna sve o meni. Odmah u se vratiti. Usprkos nestrpljenju, Gabriel prieka dok je mrak progutao onoga iji ar mudrih rijei nije elio podijeliti ni sa kim, a pogotovo ne s nekom enom. Trenutak je stigao. Dohvati soljenku, iako mu je tanjur bio prazan, a pri tom lijevom rukom udari o au, spasi je od pada sigurnom desnicom, prestraeno poskoi, pa opet sjedne promrmljavi nekoliko tihih rijei. Vrlo glasno ree: Sorry, upravo tako kako je to inio mzee, pa stisne Antjeinu ruku. 253 Kad ju je oslobodio i poloio na stol, izjavi smijeei se: - Govori li engleski ili njemaki kad pria s majmunom? - apne. - Gabriele, to eli od mene? Cijelu veer zuri u mene ili me dira. Kakve su to gluposti s majmunom? - Pogledaj svoje ruke! Tako grebe samo majmun. Lovac opazi da se njegov plijen povlai i irom otvara oi. Antjein je jezik traio la, ali je nije nalazio. Ona, koju su zarobile mree, posta bijesna i bespomona. Cak nije ni pomiljala na bijeg. Gabrielu je trajalo predugo da Antje otvori zube. Pogleda u smjeru Paulove kolibe i s olakanjem opazi da mzeeu nije bilo traga. - Ne mora drhtati - tjeio ju je vitki ratnik. - Vidio sam da je majmun vrlo malen. On jo ne zna govoriti. - Ako si sve vidio, zato mi nisi pomogao! Mogao si tom prokletom majmunu oteti pismo. - Nisi me zvala - odvrati Gabriel ljubazno. - Dolazim samo kad me zovu. Ja sam samo voza Mistera Paula. U dubokoj tiini on povue glavu koja se nala vrlo blizu Antjeine. Izgladi malu brazdu na elu, uspravi tijelo pa pogleda prema nebu. Kad je vidio kako svijetli i najmanja zvijezda, Gabriel prui ruku u dep hlaa pa izvue vreicu s bijelim prahom. Nije imao ni okus ni miris, ali je kradljivcima poklanjao slatkou sna. ena, koja e ga uskoro progutati, nije vidjela ba nita, i nikada nee saznati zato e, kad se probudi, ugledati veernje sunce, a ne jutarnje. - Gospodin Paul se vraa - govorio je Gabriel, gurnuvi oprezno brigu u svoje grlo. Vrlo e se ljutiti kad sazna da je njegovo pismo otputovalo samo do drvea. Neu mu to 254 rei. Zato da se ljuti zbog majmuna? Antje je htjela kimnuti, dati Gabrielu na znanje da dijeli

njegovo miljenje, ali glava joj je bila vrua i nije je mogla micati. Gorjela je i ruka kojom je dodirivala au. elja da ispere strah, bijes i ponienje, palila joj je kou. Podigne au, ali Gabriel joj je oduzme i stavi neizmjerno njeno na stol. - Ne! - upozoravao ju je. - Zaboravila si da sada mora piti iz moje ae. A ja u piti iz tvoje. Antje se eljela podrugljivo i glasno nasmijati i doivjeti da taj drski, hipnotizirajui pogled nestane iz Gabrielovih oiju. Neka on vodi svoju bitku dok ga to veseli, ali ona je bila ta koja je birala oruje. Jednim jedinim visokim podrugljivim tonom, zlobnim, koketnim i iskonsko enskim, osvetit e se ovjeku koji ju je poniavao. Njezine oi odapee prvu strelicu. Ponosno makne glavu na stranu pa s oba prsta dodirne elo. Grubo ree: - Kod nas samo dobri prijatelji piju iz ae onog drugog - pri tom se smijeila prestraena djevojica koju je uitelj uhvatio pri kradi. Kad joj je ruka zadrhtala, znala je da je izgubila i posljednji boj u ratu s Gabrielom. - Kod nas - uzvrati Gabriel sa smijekom dok je Antje gutala njegovo vino, a on njezino - takoer samo dobri prijatelji piju iz ae onog drugog. 255 15 Vjetar je satima udarao tako snano o kolibu i po laganom namjetaju na nezatienoj terasi da su psi poeli lajui juriti uokolo, a prozorska stakla zveati. Tek kad je oluja izgubila posljednje ostatke svoje snage, oblaci su oslobodili mjesec. On je snanim snopom utog svjetla osvjetljavao mali stolac uz pisai stol, tako daje teke misli ponovno pretvarao u lanu lakou afrike noi. Paulu se smirivanje osloboena bijesa priini balzamom za ui i ivce. Vjetar je jurio odbijajui se od drvenih zidova poput udaraca groma. Ali trenutak nakon neoekivanog pomilovanja, zau se dugi krik. Budui da nije odmah pronaao put iz ugodnog stanja u kojem su se spojili ivot i lakoa ivljenja, Paul pomisli na urlajue hijene koje su svake noi tugovale zbog gladi. Osjeti suut za nesretne lovce, jer je njegov plijen bio velik i zasiujui. Tijekom estih budnih faza napokon mu je uspjelo dovesti pod zajedniki nazivnik safarije kroz afriku pustinju i putovanja procjepima ranijeg ivota. Paul je te nazivnike smatrao matematiki ispravnim i na 256 usreavajui nain mudrim. Silno je elio na svjetlu idueg dana provjeriti ta u mraku naena rjeenja. Jo pomalo opijen teretom konfrontacije koja se samo teko mogla sloiti u vremenu i prostoru, neto ga natjera na pokret. Nestrpljivo je doviknuo Gabrielu neka ukrade vie vremena od ono nekoliko bijednih sati koji su im jo preostali. Kad je sanjar irom otvorio oi kako bi dohvatio ukradeno, shvatio je da svijea na njegovom nonom ormariu lagano trepe, a Antje, pritisnuta teretom svojih druih ramena, sjedi na rubu kreveta i jeca stavivi ruke pred lice. - Za Boga, mala moja sireno, to se dogodilo? - Gabriel me eli otrovati - govorila je Antje tako mirnim glasom, kao da trenutak ranije nije ni vikala ni plakala. -Zato to sam izgubila svoju avionsku kartu. - Sve je u redu. Loe si sanjala, uboga moja! Gabriel ti nikada ne bi uinio neto takvo. On uope ne zna to je otrov. Paulu se meutim priini, kad je Antje privinuo uza se, a i nakon iskustva posljednjih dana, daje doista izgubila svoju kartu. Nekoliko je trenutaka napeto razmiljao kako bi joj mogao pomoi, ukoliko se to dogodilo. Napokon se prisjeti da zrakoplovne kompanije za izgubljene karte najee obraunavaju samo trokove nove, a ne trae punu cijenu karte. Ali nije to stigao rei, jer je Antje pala na krevet glasno jecajui. U

trenutku je utonula u onaj duboki san koji mu se prve zajedniki provedene noi inio dokazom njezine djetinjaste naivnosti, pa gaje zato duboko dirnuo. Sada ga je jednako tako snano diralo to je obiaje spavanja dviju generacija smatrao neugodno 257 I karakteristinima za neprevladiv jaz izmeu mladosti i starosti. Jo dok je Paul razmiljao o cinizmu zakljuaka koji su se nudili kao nova saznanja, a u biti nisu bili nita drugo do li skup melankolinih zapaanja, Antje se probudila po drugi put. Iako je sada plakala jo tunije, poela mu je priati s nauenim darom za iznenaujue efekte, neto o majmunu koji joj je ukrao vano pismo i da je Gabriel stoga ucjenjuje. Ovog je puta tjeitelj bolje iskoristio djeli vremena koji mu je stajao na raspolaganju kako bi pokuao smiriti Antje. Ovako zbunjenu nije ju trebalo dugo uvjeravati daje samo sanjala. Sigurnou koja ga je podsjeala na vrijeme puno nade, kad mu je sin pripisivao sva uda svijeta, obea joj da e drugog jutra rijeiti sve njezine probleme. - Tata e - rekao je uzdahnuvi, jer je vidio Jensa u bijeloj pidami od frotira sa utom patkicom na grudima - sve to srediti. - Medvjediu, ne ljuti se? Niti malo? - Slatka moja, ni najmanje! - obea Paul. Dva sata kasnije drao je sat tako da gaje mjeseina obasjavala. Bacala je zlatno svjetlo i na glavu Antjeina medvjedia. Bilo je kratko prije pet sati. Tad se prisjeti obeanja datog Gabrielu: Izai u u est sati pred kolibu, dogovorili su se. Ni minutu ranije ili kasnije. Gabriela je oduevilo to tono navoenje vremena. Bila je to ala, ali i vrlo izazovna u ritmu afrikih dana. Za vrijeme veere Gabriel bi se uvijek ponovno vraao na minutu prije i poslije est. Poloio je svoj sat na stol, crtajui noktom stotinu i dvadeset zaokreta. Koncentrirano je uprizorio ritual igre brojaka, ari i zavjere. Ma koliko to naivno bilo, Paul 258 se tome nije mogao oduprijeti. Antje je posve ispravno tumaila apate, smijeh i znaajne poglede, kao zavjeru iz koje je ona bila iskljuena. Kad ju je gledao kako spava, prisjetio se nekih pojedinosti koje je smatrao pretjeranim, a inile su mu se i nevane. Sjetio se njezina zlovoljna lica i odbojnih kretnji kad je promatrala sat na stolu. Sjetio se i kako su se ona i Gabriel pogledali. Shvatio je poruku i posramljeno prihvatio ulogu ovjeka koji je dopustio drugima pogled u svoje misli. Paul je znao od rastanka s Anne da mu nije bilo dano da svoju duu preda zbog ljubavi nekoj eni. Uskoro e i Antje predstavljati za njega samo veliku enju koja je pripadala Africi, poput vitkih ratnika Samburua boje sjajnog okera, lavova, majmuna i uma koje su natapale srce tugom. Zbog njih je zaboravljao to se zbilo. Zaboravio je da stari san mukaraca o ljubavi koja pomlauje, a koji je doivio u Antjeinom zagrljaju, nee trajati dulje od cvijeta hibiskusa na osunanom zidu. Gabriel je bio onaj koga Paul nikada nee zaboraviti. Samo je s njime mogao razgovarati a da ne mora vagati rijei. Samo je s Gabrielom sanjao ne bojei se trenutka buenja. To nije bila igra, ni mata, a prije svega ni zabluda, to ga je nazivao prijateljem i sinom. Kad je Gabriel pozivao na safari, svijet nije imao poetka ni kraja. Nije poznavao ni zakone, ni ograde, nije postavljao pitanja i zadavao zadatke. Samo na trenutak, ispunjen udnjom i pobunom protiv forme i obiaja, Paul se poe igrati s mogunou da se iskrade iz kolibe i ostavi pismo na nonom ormariu u kojem e Antjei javiti kako je nije htio probuditi nakon

259 tako teko provedene noi. Ipak pobijedie kajanje i obzir, disciplina i potenje. Iz velikog iskuenja nasta mala, ispriavajua kretnja; od pobunjenika odgovornog samo prema samome sebi, ovjek koji nikoga nije elio povrijediti. Pokajnik je oklijevajui dodirnuo Antjeino rame. Paljivo joj je pogladio lice, maknuo s nje ponjavu, ali nije reagirala. Tek kad ju je Paul pozvao nekoliko puta, svakog puta sve glasnije, ona otvori oi. inilo se da ga ne zapaa. Vidio je da joj lice gori, a kosa je znojna. Ruke je zgrila jednu u drugu. Paulu je bila dobro poznata situacija kada pun krivnje bespomono stoji uz krevet ene. Cornelia je patila od migrene, a Anne prvih mjeseci svoje teke trudnoe nije mogla ustati prije jedanaest sati. - Zar nee poi s nama lavovima? - upita je tiho. udio se to mu glas nije odavao koliko se istroila njegova sposobnost saaljenja, od onih dana kazalinih ulaznica i svilenih Anninih nonih koulja, do hladnih obloga za Corneliu. Ta ga jasna sjeanja oneraspoloie. Antje se pokua uspraviti u krevetu, ali odmah teko diui klone natrag na jastuk. Poe stenjati: Ostavi me spavati, zlo mi je. Imam uasnu glavobolju. - Migrenu? - zapita Paul. - Migrenu - ponovi Antje s olakanjem. - Mala moja, nastavi spavati. Ne brini zbog mene. Ostat u pokraj tebe. - To ne smije! - branila se uasnuto Antje. Iznenada je njezin glas postao vrst i jasan, kao da se probudila sama od sebe i kao da nita ne eli toliko koliko odmah skoiti iz kreveta. Ali usne su joj drhtale, a u oima su bile suze. 260 - Gabriel mi to nikada ne bi oprostio - plakala je. - Odvezi se! Kad se vrati opet u se bolje osjeati. Znam to. To mi se esto dogaa. Antje je tiho jecala, a Paul je sada ve bio vrlo uznemiren zbog njezina stanja. Prisjeajui se oba svoja braka, sjeo je na rub kreveta. Dohvati Antjeinu ruku, zbunjeno promrmlja nekoliko utjenih rijei koje su mu se inile jo banalnije nego neko, pa je poe uvjeravati da nee otii ve e samo brzo krenuti i javiti Gabrielu to se dogodilo. Nakon nekoliko minuta, ona je opet usnula. Disala je mirno i ravnomjerno. Paul se nasmijeio i poloio medvjedia na jastuk do nje. Popravio mu je vrpcu, a zatim se brino obrijao kao da je kvaliteta brijanja vana za ovjeka uz bolesniku postelju svoje ene. Dok je oslukivao Antjeino disanje, postavio je dijagnozu svog stanja na osnovi dugogodinjeg iskustva, ne uljepavajui nita pri tome. Znao je posve tono da je njegovo razoaranje, zbog mogunosti izostanka safarija, bilo tako veliko ne zato to je bio pun suuti, ve zato to mu je osjeaj dunosti prijeio krenuti onamo s Gabrielom. Ljutei se, krivio je svoju savjest to se nije eljela pokajati ni za najmanju greku. Razmiljao je poput djeteta kome su odbili dugotrajnu elju, ljutei se to jo ipak ima savjest. Imao je barem toliko vremena, pomisli zlovoljno, da otri do koliba posluge. Tamo pod stablom, pod kojim je sjedio gol vjerujui da e se napokon rijeiti dunosti i ropstva ako Corneliji napie pismo, moi e Gabrielu, bolje nego na dogovorenom mjestu, objasniti da se ni jedan ovjek ne moe za stalno osloboditi okova koje je predugo prihvaao. 261 Bio je miran, iscrpljen i, na svoje iznenaenje, jo uvijek spreman uvjeriti samog sebe da je jedan odgoeni safari bio bez ikakva znaenja u zemlji u kojoj se smjelo krasti vrijeme, zadovoljstvo i srea. Pomalo utjeen zbog toga, otvorio je vrata kolibe i pogledao prema obzoru kako bi naviknuo oi na neprozirno svjetlo prelaska iz noi u dan. Ve nakon nekoliko

sekundi spazio je u magli nejasan obris akacije i malu svijetlu toku. Ali prije nego li je mogao uiniti prvi korak, ugledao je Gabriela na maloj terasi. Sjedio je za okruglim stolom, prebacivi nogu preko noge pritisnuvi ruke na bokove. Gabriel poskoi onog trenutka kad je ugledao svoju rtvu, stavi irokom kretnjom ruku u dep koulje, izvue malu depnu svjetiljku pa poe njome crtati male bijele krugove oko svoje glave. Usta je otvorio polagano poput lava koji zijeva i pokazao zube, ali nita nije govorio. Jo samo na kratko, dok je osjeao kako mu krv juri tijelom, a bol prolazi sljepooicama, Paul je bio siguran da e dan provesti uz Antjein krevet. Zatim vie nije mogao odvratiti pogled od Gabrielovih oiju. Vidio je kako su te oi zasjale u svjetlu dana koji se budio, osjetio kako ga mame, izazivaju i ovladavaju njime. U opijenosti zbog koje se istovremeno ukoio, ali i osjetio bezgraninu sreu, Paul osjeti da se nee moi braniti od nijemog iskuavatelja, to uostalom nije ni htio. Njegova je savjest napokon ipak nauila znaenje velike afrike utnje. - Jesi li mi za vrijeme veere stavio otrov u au? zapitao je kad su vatrena kola jurila prema danu, a opijeni pobjednik na trenutak ispustio upravlja, klikui pljesnuo 262 rukama, a zatim malim, njenim udarcem dodirnuo Paulovu glavu. Jo bre i sigurnije nego svih prethodnih dana jednom jedinom strelicom oslobodio ju je razuma i melankolije. - Sireni, ne tebi! - odvratio je Gabriel zadovoljnim glasom, koji bijae njean i smirujui poput zamirueg vjetra, a ipak pun poput prvih kapljica velike kie nakon sue koja je neizmjerno dugo muila zemlju, stabla, ivotinje i ljude. - Moje su ui danas loe. Ponovi to! - To nije bio otrov. Vjeruj mi! Bio je to lijek. Dobar lijek! Munguova ruka gurnula mi ga je u dep. Kad se vratimo, tvoja sirena nee vie spavati'. Stajat e pred hotelom, a uta kosa e joj vijoriti. Pruit e ti ruku i mirisati po ruama, a ti e mahati repom i trati za njom poput psa. - Gabriele, zato si to uinio? - Tri nije dobar broj. Donosi svau. elio sam poi sam na safari s tobom. Je li to bilo loe, mzee? - Vrlo loe, Gabriele! Pravi si vrag. Ali ni ja nisam bolji. To mi moe vjerovati. Mungu e nas kazniti. - Nee, tata! - nasmije se Gabriel. - Mungu nije oenjen. Vozili su se irokom cestom u smjeru sjevera, a nijedan od njih nije prebrzim jezikom pokvario tu alu. Isprva su se vozili izmeu polja osuenog kukuruza, uz male kolibe s krovovima od crne spaljene trave koje su leale daleko jedna od druge. Djeca sa sjajnim perlicama oko vrata, ruku i pupka, tjerala su stada na gotovo gole padine. Zaboravljala bi svoje krave i koze im bi ugledala automobil. Za koji blaeni trenutak osloboeni monotonije svog postojanja, trali bi uz njega, sve dok nisu iscrpljeni i veseli padali na zemlju. 263 Pola sata kasnije pojavie se dvije natovarene deve. Prednju je vodio bosonogi mladi koji je preko ramena prebacio neutavljenu ivotinjsku kou. Drao je dugo koplje u ruci. Bacio gaje u oblak praine u koji gaje automobil zavio. Ali kako je traio samo panjake, a ne plijen, nasmijao se i rije Jambo pretvorio u melodiju iznenaenja i radosti, koja je dugo oklijevala prije nego je krenula za vjetrom. Kad je okolica sa spaljenom travom medu sivim kamenjem postala jo ednija i naputenija nego ranije, u daljini se poee ocrtavati glasnici vjene usamljenosti. Stijene i goli breuljci djelovali su tako kao da na njih nikada nije kroila ljudska noga, a ni ivotinjska. I ogromne, crne ptice sa irokim krilima, visoko uspravljene, djelovale su poput

glasnika smrti. Ali leptiri na suhim granama umiruih stabala kao da su najavljivali plave cvjetove nade. Zemlja bijae bezbojna, odbijajua u svojoj tvrdoi, raspucana i suha, a ipak je sunce sjalo poput srebrnog kotaa izmeu mekanih, lijenih oblaka koji su plovili nebom tako plavim kao jo ni jednog dana dosad. Vruina je poput elina ogrtaa pritiskala vrela tijela. Obojila je crnu kou sivo, a bijelu arko crveno poput vatre u buu pri veernjem nebu. Zraka bijelog plamena pretvarala je rijei u paru, prije nego su mogle napustiti isuena grla. Rastopila je tiinu i zaborav, koji jo ni pri jednom safariju nije bio tako opijajui i milosrdan. Ta utnja u vruini bez sjena, pretvorila se u najboljem od svih ukradenih satova u vjeno nerazdvojivu vezu izmeu dvaju mukaraca. Njima bijae dovoljno sjediti zajedno, ubijati nakarade budunosti poput dosadnih moskita, tkati sagove od snova i iluzija o vjenoj srei. Nisu vie imali ni 264 cilja ni potreba. Obojica su osjeala da ih je obuzela arolija, ali se nisu usudili pitati odakle dolazi i koliko e trajati. Paul pomisli naTristana, ali se, iako je odgovarajua glazba muila njegove ui, nije mogao sjetiti je li taj smio ivjeti ili je morao umrijeti. Sunce je pretvorilo srebrne kapljice znoja na Gabrielovu elu u iroke potoie. Pruao ih je prema nebu, a zatim je poloio vruu ruku na Paulovu eli li umu ili jezero? zapita. - Zato tjera moju glavu na rad? Ne vidi li da je krenula na daleki safari? - Pozovi je natrag kako bi tvoja usta mogla rei barem jednu rije. - Prvo emo se odvesti u umu, a zatim na jezero. - Mzee, vrlo si mudar. Znam kamo eli ii. Krenuo sam krivom cestom. - Ni jedna cesta nije kriva, ako ovjek ne eli stii. Zato bi to bila naa? - Ovdje se vie ne smijemo voziti. - Zato? Tko je to zabranio? - To sam zaboravio - odvrati Gabriel vaui tako dugo svaki slog dok nije postao dovoljno vlaan kako bi ga mogao lagano progutati. Prvo je udario upravlja, a zatim zatrubio odmahujui glavom. . - A ti si opet zaboravio da se ne smiju postavljati dva pitanja - potuio se. - Prijatelju, to se smije ako ni na jedno ne treba dobiti odgovor. Suma se pojavila poput oaze u pustinji. Prvi od mranih, ali ipak toliko dobrodolih divova, stajao je na vratima 265 posljednjeg raja koji je Mungu stvorio. Lijeio je glavu od zbunjujuih fantazija, eludac od gladi i usne od ei. Tek to se Gabriel provezao gotovo zaraslim ugaenim puteljkom i zaustavio auto na istini koju su stvorila sruena stabla, njih dvojica izadoe. Zaslijepljene oi mogle su ponovno gledati, izgorjela koa disati. Drvena utvrda gutala je vruinu bre nego to zmija guta svoj plijen. Ogromna debla s korom koja se mrvila, bijahu obrasla draesnim sitnim bijelim cvjetovima. Oni su se na svojim bespomonim domainima pretvorili u stanare bez potreba. Na vjetru, aru sunca i potocima kie, kronje stabala ujedinile su se poput bogatog crnog krova irei miris smole i meda. - Tembo za nos - njuio je Gabriel. Polagano je usisavao slatki zrak, istiskujui ga iz svog tijela poput veernjeg vjetra koji akacije budi iz sna. Ptica mu je odgovorila, iako se nije pojavila. - I za glavu - ispravi ga Paul.

Jo prije nego su ga slike enje mogle zaboljeti svom jasnoom, on okusi tembo na svom jeziku. Priini mu se da nije smio bez pozdrava napustiti ljubazne ljude u Naro Moruu. Spremao se ponovno zajedno s njima sjesti uz vatru. Krezubi starac s kojim je podijelio opuak i stekao saznanje o radosti umiranja, hihotao mu je u uho, dok je plamen derao mozak. - Spava li ve opet? - navaljivao je Gabriel. - Ne, krenuo sam na safari. - Bih li prokuhao vodu? - Da! - udio se Paul to je jedan znao kamo putuje drugi. - Ne zaboravi na sol! Ubija vruicu. 266 Zvijezde, okupane bijelom mjeseinom, ponovno su stvarale lanac zlatnog svjetla, a Paul je uo odjeke smijeha u vjetru koji nikada vie nee biti tako blag i tajanstven kao one duge noi slavlja zbog spasenja Gabrielova sina. Dijete ritalo, hvatalo klikui puce Paulove mokre koulje, se otvarajui usta vodi ivota. Malian jo nije imao ime, ali pri prvom svjetlu dana mukarci e ga nazvati Sokrat. Slike s priguenim bojama noi postadoe razuzdane sjene koje oi nisu mogle dovoljno dugo zadrati, prije nego su se istopile u kaleidoskopu koji je Mungu napunio granitnim kamenjem. Kad su zamrli i glasovi, Paul poe toliko udjeti sa snom i snovima da se spustio na meku mahovinu mirisne zemlje ispod debla na kojem je sjedio zajedno s Gabrielom. Otvorio je koulju, rairio ruke i pogledao granu s koje je polagano padao list. Veliki crni pauk tkao je zlatnoutu mreu. Nita nije znao o lukavstvu iluzija i bezumlju mate, pro-cvalih u afrikoj umi poput biljaka kojima svjetlo nije bilo potrebno kako bi se razvile u neraskidivo bunje. Ni jedna prirodna sila nije ih mogla razoriti. Zaslijepljenom je dostajalo jednim treptajem zatvoriti oi, zaboraviti to je ikada bilo i osjeati se jednim sa svijetom oko sebe, s njegovim biima, glasovima i mirisom. Jo nikada to nije zapaao na takav nain, a niti slutio to se s dobronamjernim zbiva. Paul je sav blaen osjetio kako mrak i vlaga oduzimaju tijelu vruinu, a glavi tugu, savjesti teret sumnje, a dui njezin mir. Ona mu je napokon zapovjedila da nikada vie ne napusti ljude Afrike koje je ljubio kao brau i kojima ni u kom dijelu svog ivota nije uspio oteti svoje srce. 267 Bila je to afrika zemlja na kojoj je Paul leao, osjeajui se sigurnim. Odstranjivala je iz njega svu bol koja je ikada postojala, a njoj je zahvaljivao i konano izlijeenje od bolesti sumnje. Uinila je od njega ovjeka, djela a ne pesimistu koji je oklijevao i doputao da mu cijelog ivota otimaju plijen. Kao i one duge noi u Gabrielovoj kolibi, div Anteus koji je pri svakom dodiru s tlom crpio novu snagu od majke Gee, a mogao je biti pobijeen samo u zraku, sada mu je ukazivao put i smjer. Paul je drao zemlju u svojim rukama, shvativi daje stigao na cilj. Tog je sata prestao brojiti godine koje su leale za njim i plaiti se onih koje e doi. U mjerenju vremena bez brojaka i cilja, vremena koje je upravo zapoelo, nisu postojali ni tatina, ni razoaranja, ni ivotne lai, ni rane koje nisu mogle zacijeljeti. Nije postojalo lagano umiranje zbog hladnoe i ravnodunosti, a niti rijeke preko koje su ivi veslali samo stoga da bi umrli, jer su njihove predodbe, potrebe, snovi i ideali pobuivali sumnjiavost sposobnih mladih junaka i bezobzirnih pobjednika. Iz crne rupe straha digao se mladi bez godina, koga je blagoslovila Afrodita. Pruao je stisnutu aku

prema nebu, odluivi da se vie nikada nee vratiti u zemlju svog poraza i da e zauvijek ostati u Africi. Kad je uo samog sebe kako se smije, poeo je rukom podignutom na zakletvu dirigirati trijumfalni mar. Zbog njega su se uruili zidovi tamnice, i bio je spreman na novi poetak. Jo prije nego su Gabrielovo iznenaujue raspoloenje i poznata podrugljivost nali u njegovim uima potvrdu kako ne sanja, bacio se prema dauem konju. Hrabro je uhvatio uzde i odgalopirao u budunost. 268 Kad je skinuo sedlo s konja i odveo ga u staju koju je oistio na jednako udesan nain kao i Heraklo, iz mudrog analitiara kakav je bio u starom ivotu, postao je trgovac lien osjeaja koji je tono znao procijeniti svoj poloaj, mogunosti i prednosti. Paul naini bilancu i otvori novi raun. Bio je dovoljno bogat da uzmogne bez financijskih briga ivjeti u Keniji, nakon to se pobrine za velikodunu otpremninu Corneliji i primjerenu svotu za Jensa. Zbog svog znanja jezika i drugih sposobnosti zacijelo e smjeti raditi, a to ga je oduevljavalo. Mogao se zaposliti u upravi, u hoteljerstvu, kod njemakog veleposlanstva, a i u turizmu. Ve je vidio kako otvara putniku agenciju. Gabriel, koji nikada vie nee morati aptati Roger, Roger, postat e njegov partner. S dobrim klijentima polazit e zajedno na safarije, a u slobodno e vrijeme odlaziti u Naro Moru. Upravo u pravi trenutak, kad je ponovno htio sjesti uz Gabriela, prisjetio se da Anteus ne smije napustiti tlo. Oprezno ustane, pazei na svaki korak, titei ponizno svoje srce od euforije glupih, a razum od ludosti i prevare obijesnih. Iako je bio ljubimac bogova, ipak nije poklanjao svoju pobjedu u pijanstvu odabranih. - Gabriele, veeras emo potrgati moju avionsku kartu -govorio je. - uti, i ne mii se! - Zato? Nisi li uo to sam upravo rekao? To je vano. - Kasnije, tata, kasnije! Na stablu iza grma s bijelim cvjetovima sjedi leopard. On je krenuo na safari samo zbog tebe. Ne ivi u ovoj umi. Lovac sit pobjede, sa utosivim krznom, spavao je, a noge 269 i rep visjele su s dugake grane. Jedina zraka sunca koja je prodrla u umu pretvorila je pjege na njegovoj glavi, na bedrima i trupu u sjajne crne mrlje. Izmeu gustih grana, napola prekriven liem, leao je njegov plijen. Mlada impala. Krv se sasuila, crijeva bijahu istrgnuta, a trulo tijelo pokriveno glasnim crnim muhama sa sjajnim zelenim krilima. Nije bilo stranjih impalinih nogu, ali glava je ostala cijela. Oi bijahu tako velike, njene i lijepe kao za ivota. Paul zadrhti. Na vrhuncu svog blaenstva zaboravio je da su smrt i ivot u Africi bili blii nego igdje na svijetu koji je upravo napustio. Njegov ga je instinkt natjerao ustati i pobjei poput uplaenog djeteta koje skriva lice rukama, titei se od vjenog zla. Nije vie htio disati, ni gledati, kako bi svoju svijest otrgnuo od susreta velianstvenosti i boli. Nemonost ga je guila, koljena mu zadrhtae, osjeti znoj na elu, ali je ipak netremice zurio u leoparda. Paul nije mogao uvrijediti Gabriela, oduzeti mu radost i ponos zbog plijena kojeg je traio pri svakom safariju jer je vjerovao kako samo onaj koji je vidio najljepu afriku ivotinju moe razumjeti Munguove poruke. Ali Gabriel je ipak znao to se zbiva. - Bi li leopard trebao umrijeti od gladi, jer ti voli impale, mzeer - Previe govori! - A ti premalo. Ili si ve pitao svog leoparda koliko bi mi dolara trebao dati?

- Toliko, lukavi kujin sine, da moe Sokrata poslati u najbolju kolu u Keniji. - Ima li moj tata toliko novaca? 270 - Da, on to ima! I nee se vratiti u Njemaku. Nikada vie. - Ne smije lagati kad vidi leoparda. Tad e umrijeti. - Gabriele, ne laem. Ostat u! Sve u ti ispriati kad vie ne budem morao gledati mrtvu impalu. Odvest emo se do jezera koje si mi obeao. Sve je zapoelo na jezeru. Gabriel tako lagano odmahne glavom da je samo on mogao osjetiti vjetar. Dolo je vrijeme da objasni njegovom poludjelom, uvijek gladnom i uvijek u krivi trenutak hrabrom mzeeu, zato ne bi bilo dobro voziti se cestom prema jezeru za vrijeme dugih sjena. Cestom koju ve godinama ne koriste miroljubivi ljudi,i koja je od prije kratkog vremena bila zabranjena za safarije. Crnom se sinu, meutim, poslijepodne nije dogodilo nita drugo, nego ono to se dogodilo njegovom ocu ujutro. Gabriel se nije mogao odrei oaravajueg sjaja u Paulovom pogledu. Zasljepljivao ga je, tjerajui ga jo dalje na safari na kojem je preao ve velik dio puta. Groznica u glavi prijatelja koji je lovio, ukrala je plijenu volju i snagu obrane prije nego se njegov jezik mogao oboruati znanjem. Zbog takve groznice ovjek bi gubio razum i zaboravljao djecu, iako je bio snaan poput lava koji jo nije izgubio ni jednu bitku i ni jedne se noi nije vraao bez plijena. Protiv razbuktale grozniave poude koja je ljude danju tjerala u oblake, a nou prema zvijezdama, nisu mogli nita uiniti ni najstariji ni najmudriji vraevi. Ni pilule u divno istim staklenkama s plastinim poklopcima najsuvremenije ljekarnice u Nairobiu nisu mogle spasiti onoga kojeg je pogodila munja. Ta je munja razbila Gabrielovu glavu. Ali umjesto da se uhvati za nju, nasmijao se i pokazao svoje zube. Samo toliko koliko traje jedan udisaj, 271 oprez, iskustvo i sumnje suprotstavie se Gabrielovoj elji. Zaklopljenih oiju stajao je ispred onoga koji ga je iskuavao. Tad se njegove noge pokrenue, iako im jo nije zapovijedio kamo da podu. Gabriel im to dopusti i zastane kad se naao samo tri koraka ispred svog grozniavog prijatelja, na safariju koji je Mungu zaarao. Presnano bijae veselje to sada ni jedan od njih nee morati raskinuti lance koji su ih vezivali. Poput ptice, koja u posljednji trenutak iri krila kako bi izbjegla makin skok, Gabriel rairi ruke. Poleti prema Paulu i pritisne ga na grudi. Obojica su ula otkucaje srca onoga drugog, ali nisu pitali, kako to prilii preobilju, koliko e trajati ta srea. Gabriel oduevljeno klikui udari upravlja i upali motor. - Danas emo se voziti toliko dugo dok potraje benzina -zavikne Paul prema bijelim oblacima. Iznenadi se shvativi koliko daleko je njegov glas nauio prodirati. Kako se dugo uo odjek smijeha i kako je sve to bilo lako ovjeku koji je napokon odluio da nikada vie ne pogleda unatrag. Preda svoju prolost neizmjernim daljinama Afrike. - Budemo li gladni - urlao je Gabriel - ulovit emo impalu. Speci e je za mene. - Hou, sine moj! Snaan sam ovjek bez straha. - Tuni moj tata, gdje si izgubio strah!? - Izgubio sam ga zajedno sa svojom zrakoplovnom kartom. - Nisi je samo ti izgubio, izgubila ju je i sirena. - Kako to zna? - Jesi li zaboravio da straarim ispred tvoje kolibe kad spava sa enom? - Pa dobro! Imam zrakoplovnu kartu, a nju e dobiti sirena. 272

Vozili su se cestom prekrivenom crvenom prainom. Bila je puna dubokih rupa. Doputali su vruem poslijepodnevnom vjetru da im biuje kou. Njihova povezanost i osjeaj slobode, kao i iekivanja budueg, uinie ih slijepima i gluhima. Svaka trenja u elucu pretvarala se u snove natopljene obeanjima. U svjetlu, koje je iza svakog zavoja odijevalo nove pastelne boje, mamila je ljubiasta povrina jezera za koje Paul nije znao kako se zove i zato je toliko elio sjediti na njegovoj obali. Priao je Gabrielu o putnikoj agenciji koju je htio otvoriti u Nairobiu, ne sumnjajui vie da e to uiniti. Kad je uo to njegov pametni mzee namjerava uiniti, Gabriel posta tako ponosan da mu je lice oteklo, a usne postale debele. Zamolio je da dobije bijelu uniformu sa zlatnim puce tima i sunane naoale sa staklima plave boje. Paul mu to obea pa mu prui njegovu prvu plau. - Leopard je- izjavi, nastojei govoriti istim aljivim, pomalo zbunjenim glasom kao i prvi put kad su Gabrielove oi uhvatile plijen - rekao neka ti dadnem taj novac. Gabriel vie nije vidio kako je novanica zasjala zelenom bojom obasjana suncem, nije uo kako papir uka na vjetru. Nagonom ivotinje, koja vie ne osjea glad i iscrpljenost kad nanjui neprijatelja, otrao je dalje od dana zlatnih puceta, sunanih naoala i nade. Pogled mu je bio pun napetosti, usmjeren prema nekoj sjeni. Stoga i nije okrenuo glavu prema Paulu. Ta sjena je bila dugo vremena svijetla i daleka. Nije se micala i napokon je srasla s grmovima iste boje. Iznenada je vratila svoju boju i lik. Postala je prvo crna, zatim crvena i pretvorila se u automobil s. kotaima od plamena. Pojurila je 273 prema dvojici ljudi koji nisu smjeli oekivati pomo velikog Mungua, jer su povjerovali da su presnani i preslobodni. Jo prije nego li je shvatio to se zbiva, Gabriel je potroio odve dragocjene sekunde kako bi udario po Paulovoj pruenoj ruci, pritisnuo mu glavu na noge, gurnuo tijelo u dubinu i zaurlao u lice koje nije nita slutilo: Tata, lezi na pod! Povuci se pod sjedalo! Oni su tu. Moram u umu! vikao je. Usnama hladnim poput snijega na planini njegove domovine, Gabriel odjuri natrag putem kojim je doao. U retrovizoru je vidio kako automobil lovaca bez milosti postaje sve manji, osjeti spas i kako mu se znoj na elu poeo suiti. Lakomisleno dopusti samom sebi duboko udahnuti zrak. Kad se automobil pojavio drugi put, ali sada ne iza njih, ve pred njima, Gabriel spozna istog trenutka da su kradljivci vremena bili i kradljivci ivota. Dodue, pokuao je skrenuti s ceste, ali kola se poee zanositi, okrenue se na cesti, sjurie u grmlje i tamo se zaustavie. Tog trenutka punog uasa i panike, kad su ljudi s maskama i noevima izjurili iz oba automobila, Gabriel opazi da Paul stoji uspravno uz njega. Lezi, tata, preslab si!'preklinjao ga je, ali mzee bijae odve ukoen, prepolagan i preglup. Kad je Gabriel bacio svoje tijelo na Paulovo, uo je ljude kako viu. Podigne ruku, ali vie nisu osjeali vruinu krvi, koja ih je obojicu natapala u mraku smrti. 274 16 Iako mu se glava pri svakom pokretu ponaala poput vatre u buu, a tijelo se rastopilo u krvavocrvenom jezeru, Paul se drao svojih direktiva. Kao agent na tajnom zadatku Njegova velianstva Mungua, nije ni u kom sluaju smio zatvoriti oi prije nego ga prozovu kao svjedoka. Ipak tom neustraenom, usamljenom borcu nikada nije uspijevalo ostati dovoljno dugo budan kako bi u prostoriji bez boja domamio zidove k sebi. A pritom je bilo vano stei zidove kao saveznike u ratu u kojem su se neprijatelji opskrbili smrdljivim orujem iz doza sa spre-jom, a pomou kojih e u odluujuoj bitci izjesti nosove onih hrabrih i uspravnih. Kad god se crni kavez

pretvorio u mreu bijelog pauka, koja mu je otimala jo vie slobode kretanja od mranog podruma, Paul se trudio dodirnuti zidove barem jednom. Nije se radilo samo o tome da sa zidovima pregovara na istoj razini. Ti vrsti zidovi bijahu mu neophodno potrebni kako bi uredno objesio svoje slike. Slike nisu znale nita o dunosti i odgovornosti. Bjeale su 275 iz sjeanja, kao to zmije bjee iz zahvata ruku, a u svom bijegu ne mogu drati smjer. Slike su neprekidno bjeale s ceste u smrtonosno grmlje. Tamo su se istopili obrisi svega postojeeg, pretvarajui se u otrovne ljubiaste batove s kukicama. Uvijek iznova progonjeni je uzimao novi zalet, kako bi se popeo preko obzora, iako je osjeao da e svaki pokuaj biti uzaludan, jer je u trenutku odluke odbio poslunost i propustio zatititi glavu. Sada se glava stisnula i nije se vie mogla potpuno koristiti. Njezine mogunosti dostajale su samo kako bi Paula suoile s teretom nadmenosti i promaaja. Jo nije mogao ocijeniti tete na tijelu i dui, kako bi ih po uput-stvima svojih nalogodavaca tono naveo. Znao je samo to daje nastala nepopravljiva greka autonomije i mobilnosti. Kad god bi htio primiti elo ili zaepiti uasnim smradom izmuen nos, to mu je uspjelo samo jednom i to onom rukom koju kradljivci vremena nisu svezali za njegovo gorue tijelo repom usnulog leoparda, udario bi o brdo. Bilo je tako meko i bezoblino da je svaku kretnju morao voditi ad absurdum i daje svaku rije morao progutati prije nego su usne apnule prvi slog. im bi zalutao u toj klopci unitavajue bezglasnosti, pozvao bi Gabriela. Iako je njegov glas, dopirui iz grudi rascijepljenih na dva dijela, bio tako dubok da mu je moralo biti lako odzvanjati od zagonetne planine poput zastraujue jeke, nikada nije uo samog sebe glasno vikati. On je to smatrao ruganjem ovjeku koji je godinama uio u pravno nepreglednim situacijama koristiti gipku retoriku umjesto sile. Tim se vie udio to je zatim ipak ugledao Gabriela, upravo u trenutku kad je odustao da ga doziva. 176 To gaje tim vie radovalo. Bilo mu je samo ao to njegov oklijevajui sin nije rekao ni rijei. Dodue, Paul nije mislio da je prikladno obraati se Gabrielu. On mu se inio izmijenjen na upravo apsurdan nain. Bio je prenizak, premrav, odve ozbiljan i imao je krive zube - ne onakve kakvi bi sjali poput oblaka nad Mount Kenvom kad bi izvirilo sunce. Gabriel se iz svoje lijepe glatke koe uvukao u nekakvu koja mu nije odgovarala. Nije vie bila dovoljno tamna i imala je boju kave pomijeane s mlijekom. Samo kosa, iako vie ne kratka i kovrasta, svijetlila je istom crnom bojom, ali je bila premazana uljem kao kod onog prokletog psa Singha. Ta teka utnja rastuila je Paula, jer je Gabriel drao alicu u ruci. A uz alicu ila je uvijek i lijepa reenica da tata mzee treba radije oprati lice u vruem aju nego u hladnoj vodi. To nisu mogli sprijeiti ni zidovi koji su kruili oko njega. Iako je bijelo obojani Gabriel imao doista dovoljno vremena da se sjeti dobro poznate ale, veliki utljivac to nije uinio. Paul je zlovoljno odmahnuo glavom jer se protivilo pravilima igre da alu koja je pripadala samo njima, zakopaju bez pomirujueg zvuka rastanka. Stoga je Gabriel urlajui potrao prema jezeru. Onog trenutka kad je nesmiljeni neprijatelj napao Paula, Gabriel se izgubio u grmlju. - Pokuajte piti, Sir! - govorio je veliki bijeli. - Ne morate nita raditi. Prinijet u vam alicu usnama. Iako je Paula razveselilo i pruilo mu olakanje to se Gabriel pravovremeno vratio kako bi ga spasio, ipak je zamolio vrijeme za razmiljanje. inilo mu se udnim, a ipak i karakteristinim za humor svog bistrog pratitelja, da 277

Gabriel govori s njim engleski i da ga kao prvog dana safarija naziva Sir. Kako ga ne bi raalostio zbog te dosjetke, Paul pokua razdvojiti drue usne. Iznenadilo gaje to mu je ta prijateljska usluga uspjela. Nakon nekog vremena shvatio je da ta nova igra ima i neke prednosti. Osjeaj da je njegov natekli jezik postao vlaan bijae vrlo ugodan. Kroz povrijeeno grlo porekne tekuina, dodue gorka, ali i ugodno hladna. Muno je bilo jedino to je odmah zatim poeo kaljati, i taj je prijetei kaalj udarao o njegova rebra poput prijetee stijene tjerajui vruinu natrag u tijelo, kao da se nije upravo sada oslobodilo ara pakla. Sir, bit e bolje da ne govorite. To je prenaporno za vas. Radije pokuajte spavati. Imate mnogo vremena. Ovog puta Paulu nije bilo potrebno vrijeme za razmiljanje, a ni zahtjev za novim dokazima. Njegova osuda bijae neoboriva. Zakljuio je napokon da to nije bio Gabriel s kojim je razgovarao, ve neprijatelj koji je posjedovao nedoputeno oruje. Meutim taj ga glas nije uznemiravao. Bio je ugodno tih, a ipak dovoljno jasan da ne optereti ui neim za to nisu bile spremne. Ponovno otvori usta pa osjeti hladnu umirujuu struju na svom nepcu. Sir, vie se ne morate bojati - obeao je blagi glas. - Niste . sami. Medu prijateljima ste. To mi morate vjerovati. Doi u odmah k vama, ako me budete trebali. Sada je sve na vama. Lijenici u bolnici u Nairobiu u ulici Ngonga, uvijek su iznova potvrivali dobar glas da su idealisti. I to usprkos obeshrabrujuim iskustvima svakodnevice u klinici koja je najtonije odraavala krizu te zemlje. Protivno obiajima, brinuli su se za bolesnike ne obazirui se na boju njihove 278 koe i poloaj, pripadnost plemenu i financijskom stanju. Meutim, za pacijenta u sobi broj est lijenici su se osobito brinuli i to ne zato to su inae rijetko lijeili turiste, veinom zbog malarije ili tekih proljeva. Otkako su pri-mili golog, krvavog Nijemca, oi cijele zemlje bile su uperene u njihovu kliniku. Paulova sudbina dirala je sve ljude od Mombase do Kisuma. Oni inae nisu razmiljali o vrijednostima tuih ivota. Brutalnost im je bila isto tako razumljiva, kao to su to bila gladna djeca koja su prosila na aveniji Kenijata u Nairobiu. Jednako tako kao prirodne katastrofe i smrtonosne zaraze uz obalu i u planinama. Prepadi na turiste, ak u Nairobiu, a sve vie i na safarijima, postali su svakodnevica. Samo to ih dosad nisu spominjali u novinama. Za to su se pobrinule upute ministra turizma, koji se bojao za dobar glas svoje zemlje, a jo mnogo vie za svoj. Meutim, Paulov sluaj smjela je tampa opirno objaviti. Ta se tragedija inila ministru kao stvorena za podizanje samosvijesti Kenije. Jer nije postojala samo preivjela rtva, kao najbolja potvrda sjajnog funkcioniranja skrbi za unesreene, ve je postojao i mrtvi junak. A taj je junak bio crn, i uz to, to je bila prava srea za vladajue, i pripadnik plemena Kikuju kao oni. Svi zaposleni u bolnici u Nairobiu osjeali su se poaenima kad su po prvi put spomenuli kliniku u novinama. Ve su drugog dana objavili sliku lijenika koji je lijeio Paula. Bio je to mlad, vrlo sposoban ovjek iz Bombaja. Jo vie od neoekivanog zanimanja za bolnicu, netipian tijek tog sluaja tjerao je sve lijenike, bolniare i medicinske sestre da ine vie od svoje dunosti. Svi su se 279 oni, vjerovali u Mungua ili u medicinsko znanje, osjeali na neki nain obavezni vioj sili koja je u odluujuem trenutku spasila njihovog pacijenta. Njegovo je stanje bilo krajnje zabrinjavajue, ali je po svim kriterijima imao ogromnu sreu. Najvei broj rtava pljaki u graninim podrujima pronalazili bi mrtve nakon nekoliko mjeseci. Kako se taj dogaaj zbio u blizini jezera Turkana, gdje su razbojnici bili osobito okrutni, zapravo i nije postojala nada u spas. I tako nitko od onih koji su sudjelovali

nije mogao sumnjati da se Paulu dogodilo najvee mogue udo. Napad je primijetio pilot zrakoplova Leteih lijenika koji je letio neuobiajeno nisko. Posada se usudila spustiti na izuzetno teak teren. Odmah su se pobrinuli za Paula i odletjeti s njim u Nairobi. Svima se inilo ogromnim udom to je Paul preivio. Novine su svakodnevno pisale o tome kako je spaeni ovjek koji se guio svojom vlastitom krvlju, bio onesvijeten, imao povrede grudnog koa, slomljena rebra i dva puta slomljenu desnu ruku. Leao je ispod tijela svog vozaa. A njemu su zloinci slomili lubanju pukama i pitoljima. Pretpostavljalo se da su lopovi, koji su prema pisanju tiska upali iz Etiopije, pobjegli zbog hrabrog upada Leteih lijenika. Za sobom su ostavili dio plijena. Nisu otvorili pretinac za rukavice u kojem je leao skupocjeni japanski dalekozor. Gabrielu nisu ostavili ak ni ime. Novinari su pisali o njemu, iako je jedva tko od itatelja znao o komu je rije, kao o nepoznatom vojniku. SafariTours je objasnio da ni jedan od njihovih vozaa nije nestao. Automobil je zasigurno ukrao neki nepoznati ovjek. Naalost, takve su se stvari dogaale. 280 Lijenici nisu uspijevali proitati sve lanke. Bili su zabrinuti jer su vjerovali da se njihov pacijent jo uvijek nalazi u stanju tekog oka. Iako se inilo da Paul reagira kad su ga njegovali, a njegovo se tjelesno stanje popravljalo, niti treeg dana nije bio spreman za duhovnu pomo koju je dobri, neumorni doktor Khan smatrao neophodnom za ozdravljenje. Indijski lijenik koji je jedini raspolagao znanjem iz neurologije, preuzeo je svu odgovornost za sobu broj est. Doputao je samom sebi tek kratak san. Muilo ga je to nije mogao saznati govori li njegov pacijent engleski, a uasno ga je zbunilo kad je ono nekoliko rijei koje je bolesnik nou promucao, prepoznao kako svahili. Otada je doktor Khan, iako mu je to bilo teko jer je taj jezik smatrao nedostojnim svog intelekta i iskustva, esto govorio svahili na veliko olakanje domaih njegovatelja. Nije bio pripravan da se to dogodi u vrijeme kad je raunao s krizom, ali Paul je progovorio petog dana boravka u bolnici. - Vjerovao sam da svi Indijci govore engleski. Zato sa mnom govorite svahili? pitao je. Doktor Khan ni nakon nekoliko mjeseci nije bio siguran to ga je u tom neoekivanom dogaaju najvie iznenadilo. Tean engleski jezik njegova pacijenta ili okolnost da je sjedio uspravno u krevetu, bistrih oiju, snana glasa, lica manje nateena nego ranije. A osobito to to nije bio ni priblino onako zbunjen kako se to iskusni lijenik bojao. Paul zamoli da mu namjeste jastuke. - Sir, raduje me to se napokon bolje osjeate - promucao je doktor Khan. - To smo svi toliko eljeli. Ali ne smijete 281 se umarati i previe govoriti. Imat emo kasnije dosta vremena. - I vi? - Da! ak i sada imam svo vrijeme svijeta za vas. - Vjerovao sam da smo ukrali vrijeme. - Tko? - upita doktor Khan oprezno, pa dohvati Paulovu ruku elei mu opipati bilo. Tko smo mi? - Gabriel i ja - objasni Paul. - Kad e on napokon doi? Moram mu rei da sam previsoko drao glavu. Od tog se dana doktor Khan varao u bitnoj prosudbi svojih razmiljanja. Sva su se ona svodila na to da mora svom pacijentu, im ovaj to bude mogao shvatiti, ispriati sve o napadu. Paulovo je sjeanje zapravo dobro funkcioniralo. Mogao se u satima bez poetka i kraja, kad se pretvarao da spava, tono prisjetiti slika zadnjeg dana svog

sigurnog ivota - svih osim jedne. Vidio je stabla u crnoj umi, leoparda na grani, oi mrtve impale, uo je Gabrielov smijeh i dugo zatim kripanje kotaa kad se okrenuo prema njemu i zaviknuo: Lezi, tata, preslab si! Paul jedino nije shvaao da je Gabriel mrtav i zato napokon ne dolazi kako bi mogli umrijeti dani bijelih lanaca i tekih pokrivaa, a njih dvojica ponovno krenuli na safari i pri tom skidali snove s neba. Ali kad bi ipak progledao u trenucima bez zatitnike mrene iluzija, prepoznavajui cilj svog safarija, nije vie bio tako lud da prihvati zavaravajue ponude mira svojih neprijatelja. Oni su mu savjetovali da se zavee za jarbol saznanja i slijedi sirene, ali on nije reagirao na to jer je nauio spustiti glavu u smrtnom strahu i lei na tlo. Draesni pupoljci visokog stabla sjali su ljubiastom bojom nade im bi ih sunce dodirnulo. U prvom jutarnjem vjetru 282 njihali bi se u istom taktu mahanja krila plavih voraka, koji u glasnom gradu nisu slutili nita o velikoj tiini uma i planina. U podne, kad bi se vrui zrak isparavao, stablo bi irilo miris zaborava. Doktor Khan, ije su oi bile od istog crnog baruna kao i noi u Naro Momu, i koji je bio pun dobrote strpljivih, odgurao je krevet do prozora poloivi pokrivae koji su mirisali po kamforu ispod jastuka. Paul pogleda u vrt sa sagom od zelene trave, s kaskadama svijetloplave boje i s dva crno-bijela drala koji su imali ute krune i igrali se ispod stabla punog smokava. Oko bijelo ruiastih ljiljana letjele su pele velike poput osa. Paul duboko uzdahne i priini mu se daje kod kue. Ali uto je doktor Khan rekao: Danas e vas netko posjetiti. Njegovo visoanstvo, njemaki veleposlanik, bit e ovdje u etiri sata. - Ni minutu prije ili kasnije? - upita Paul. Nasmijei se kad se jo prije posljednje rijei prisjetio nokta koji je krenuo u lov za kazaljkama sata. - Nijemci su uvijek toni - priao je doktor Khan. - Ne brinite! To su fini ljudi na koje se moete osloniti. Koristit e vam da napokon moete razgovarati s nekim iz vae zemlje. U tuini ni jedan lijek ne koristi toliko koliko materinski jezik. To uvijek ponovno doivljavamo. Njegovo visoanstvo bio je slubenik veleposlanstva, ugodno nizak i neprimjetan za zalutalog u krevetu koji je izgubio perspektivu visine. Zvao se doktor Christian Lamm. Imao je miroljubivo lice, u skladu sa svojim prezimenom -janje. Bio je ljubazan i nenapadan. Zapravo je taj mladi bio nadlean za izgubljene putovnice i uzbuene sugraane kojima su ukrali sve osim vjere da su vele283 poslanstva ureena iskljuivo za turiste, pa su slubenici, u roku od najvie dva sata, trebali besplatno nabavljati ukradene putovnice i stvari, i jo im vratiti izgubljenu vjeru. Doktor Lamm bio je tono obavijeten o neuobiajenim dogaajima uz jezero Turkana, jer je to spadalo u njegove slubene dunosti. Sve ga je to osobito dirnulo jer je njegova briga sada bila posveena ovjeku koji je bio star kao njegov otac. Na vratima se plaho osmjehnuo, ali je ve pri prvom odlunom koraku nadvladao svoju zbunjenost pa je predao Paulu umjetniki sloen buket bijelih orhideja, pomirisavi ih zbunjeno prije nego ih je prepustio tuoj panji. Poloio je na noni ormari etiri dana star Frankfurter Allgemeine Zeitung izmeu ae soka od narani, u kojoj je plivala mrtva muha, i hrpe bijelih maramica. - Mislio sam da e vam njemake novine razbiti dosadu -rekao je. - Doista nee! - promrmlja Paul, ali istog mu je trenutka bilo ao njegovog uplaenog posjetitelja koji ih je ve poeo spremati natrag u torbu. Kako ga ne bi uvrijedio, Paul objasni:

- Nisam progovorio njemaki otkako boravim u Africi. S Gabrielom sam razgovarao na svahiliju. - Je li to bio va voza? Ubogi ovjek! Cijela zemlja govori o njemu. Prvih est rijei, retorika pitanja koje nije oekivalo odgovor, a prije svega proli oblik tako bespotedan i konaan, bijahu nalik udarcu otro nabruene sjekire. Paul je iznenada progledao. Iako je stajao uz rub ponora, pokuavao je ostati mudar i lukavo zaklopiti oi, natjerati ui na gluhou, spasiti duu i srce gurajui ih natrag u grudi 284 koje su poele pucati. Bilo je prekasno. Svako pojedino slovo razbijalo mu je lubanju kao to su mukarci s pitoljima i noevima razbijali Gabrielovu. U tom trenutku uasa i spoznaje, Paul vie nije zvao Gabriela. Znao je da to vie nikada nee initi. Ne vii, mzee! uo je kako govori sin koji je s njim letio vatrenim kolima prema suncu. Stvar je Mungua, ako naa djeca umiru. Njegove usne nisu mogle zaustaviti porugu, a njegove oi ljubav. Pred Paulovim oima su prolazile slike ivota, prizor po prizor, umotani u miris meda i smole, praeni sve glasnijim odjekom nikada zaboravljenih glasova. Ali smrt, koju je poslao u beskonanost drei na rukama Gabrielova sina, vratila se kao pobjednik. Pobijeeni je tiho dopustio da ga osvetnik razorua pa mu je predao budunost, iskopanu iz afrike zemlje. Nije se branio kad je osjetio da mu sol pali oi, a suze oblijevaju ukoeno lice. Samo se jo jednom pokuao graniti, pokuao polagano i oajno krenuti na putovanje nade, zakopati razum, logiku, saznanje i svoj san pred kradljivcima vremena i tako se spasiti, ali njegov je razum zaboravio mehanizme bijega. - Da, Gabriel je moj voza - rekao je Paul. inilo mu se izdajom da za onoga koga ljubi koristi smrtonosan perfekt. - Spasio vam je ivot - izjavi doktor Lamm. - A sada mi ga je oduzeo. Opet sam jednom zaboravio pravovremeno rei kvvaheri. - Na alost, ne govorim svahili. Sto to znai? - Nita to bi se moglo objasniti. Ispriajte mi to se dogodilo i kako sam stigao ovamo. Moram to znati. Doktor Lamm izvadi iz torbe novine s velikim crnim 285 slovima, koja su se pretvorila u zmijske glave i drijela krokodila, poprimajui krvavo crvenu boju, prije nego ih je Paul uspio spojiti. Kad je glasnik smrti pun razumijevanja, spoznao da novine uzbuuju bolesnika, uzeo mu ih je iz ruke pa mu je ispriao stoje obzirnije mogao sve o napadu, vjetom prizemljenju Leteih lijenika, letu u Nairobi, o tome da policija ispituje sluaj, ali dosad jo nije pronala trag zloinaca. Bijae to obziran kroniar koji je govorio tiho i patio zbog boli koju je morao zadati Paulu. Uspjelo mu je uljepati bilancu brutalnosti, spominjui iznenaujue Paulovo spaavanje i govorei to je manje mogue o ubijenom vozau. Doktor Lamm je povjerovao da je dobio pohvalu zbog svoje panje, jer mu se bolesnik inio miran, pa je jednom ak spomenuo koliko je bio lakomislen. - Mi smo - govorio je zadovoljno, pretvorivi se opet u vjetog diplomata - pronali adresu vaeg sina u Frankfurtu i odmah ga obavijestili. Nadam se da e vas to barem malko umiriti. Paulov glas vikne ne snagom ubijenih dana. Nije se zaustavio u grlu, ve je oslobodio sablasti iz crne rupe za koje je vjerovao da su zauvijek nestale. Zamahnuo je zdravom rukom, podigavi je tako visoko kao da jo uvijek stoji ispod akacije u Samburuu i pozdravlja Gabriela u prvom svjetlu dana elei otjerati demone. Pogodio je njihova nacerena lica i razbio im kostur. U tom pijanstvu pobjede zaslijepila gaje munja. Ogluio je zbog groma, saznanje ga je onijemilo. Doivio je jo kako su se

vodenaste oi veleposlanika Lamma pretvorile u tjeee tamne oi indijskog lijenika, ali tad je pao u krater prebrzo i preduboko, a da 286 bi tu obeavajuu promjenu mogao upotrijebiti u svoju korist. Kad se probudio, doktor Khan je sjedio uz njegov krevet. Imao je kosu koja je sjala crnom bojom na crvenkastom svjetlu, uske ruke i kou koja je mirisalapo menti i svjeem drvu. - Moja je krivnja - govorio je - to ste se toliko uzbudili. Nisam smio dopustiti da gospodin ostane tako dugo kod vas. Bilo je prerano. - Ne, ve prekasno - usprotivio se Paul. - Da je doao ranije, imao bih jo izbor. Uzak luk mjeseca poprifnio je boju nevinosti. Zvijezde su tkale zlatne girlande oko oblaka od sivog tila, razailjajui svoju poruku o poniznosti i miru. Jezik nita nije znao o mudrosti utnje. Traio je ponovno, kao da dobrih i tihih dana nikada i nije bilo, utjehu budala koje su vjerovale u balzam rijei. Tako se dogodilo da je Paul u svojoj nesrei odabrao doktora Khana za svog pratitelja natrag do samog poetka, jer su ga oi indijskog lijenika podsjeale na one zbog kojih je ivio, smijao se i zaboravljao. Samo zato mu je povjerio duu i savjest. Sada, znajui da je Munguov raj izgubljen zauvijek, udio je progovoriti jo jednom istom snagom kojom umirui od ei udi za vodom. Prije nego se lanci zatvore oko njegovih ruku, a on zanijemi u pokajnikoj odjei. - Ponovno sam postao dijete - priznao je Paul, kad je snaga njegova grla zamrla. - Ne kajem se zbog djela, ve samo zbog otkria. Ne znam to u rei kad budem morati odgovarati sinu i pogledati enu. 287 - Ne mislite sada na dane koji jo nisu doli. - Govorite poput Gabriela. - Niste mi mogli rei nita ljepe - prizna njegov ispovjednik. Drao je injekciju prema svjetlu i gurnuo iglu vrlo polagano, gotovo njeno, u meso grenika. Smijeei se obea mu san i zaborav. Ne smijete se vie plaiti, preklinjao je Paula. Jednom u ivotu mukarac mora initi ono to doista eli. Inae e umrijeti dugo prije smrti. Kod nas govore: ene ute, sinovi razumiju. - Na to se kod nas ne moete osloniti - odvrati Paul. Tek kad je bio mnogo blie snu nego kajanju, shvati da se smijao samo ustima, a ne i oima - poput Gabriela kad je koristio ironiju kako bi strahu oduzeo zube. Od tog dana prestao je dijeliti struju osjeaja na vrijeme prije i poslije Gabriela, braniti se protiv snage slika. Gledajui unazad uivao je u bogatstvu boja i mirisa dobrih dana, kao da se sunce nikada nije sruilo s neba kraj jezera Turkana. Bol je izgubila svoje bodlje. Paul ju je nauio prihvaati sa strajalita poinitelja, koji nije trebao raditi nita drugo nego ekati dan proglaenja osude. Samo budunost i ljudi na kojima je zgrijeio oduzimali su mu mir. Paul je esto razmiljao o Antje, o njezinom golom tijelu ispod mree protiv komaraca i njezinoj finoj svilenkastoj kosi. Ali nije je nazivao sirenom, jer njegovo tijelo nije vie nita slutilo o udnji koja je ovjeku davala na znanje da ivi. Nije se smijao kad je Antje svojim djetinjastim glasom aptala njene rijei medvjediu, ali je bio zabrinut to ju je ostavio bez oprotaja. Savjest ga je tjerala zakljuiti raun 288 koji je jo uvijek bio otvoren. Svake noi bez svjetla i nade, Paul bi odluio zamoliti doktora Lamma da se povee s Antje i poalje joj novac za zrakoplovnu kartu. Ali kad

bi ga doktor Lamm posjetio, to se dogaalo gotovo svakodnevno, nije se mogao sjetiti Antjeina prezimena. Stoga se taj razgovor nikada nije odrao. Muila ga je i tuga zbog VVanjiru i njezina neroena djeteta. Sada, kad se Gabriel vie nije mogao brinuti o svojima, Paul je osjeao kao svoju posljednju obvezu prije dana obrauna, da se pobrine za VVanjiru i njezinu djecu i zatiti je od bijede afrikih udovica. Ali Cornelia mu je uvijek ponovno stala na put. Trala bi prema njemu rairenih ruku, prije nego bi on, uz rub povrtnjaka, uzeo kabao za vodu iz VVanjirinih ruku i uspio joj ispriati sve o leopardu koji gaje zamolio neka dadne djeci dolare koje su ubojice otele Gabrielu. Potroio je mnogo vremena na razgovor s Cornelijom. elio joj je opirno objasniti zato mora jo jednom krenuti u Naro Moru. Ali tek to bi dodirnuo VVanjirinu ruku, njegova bi mu ena predala buket grahora, iako ga on nije volio, a uz to i kola koji je bio tako suh da mu se lijepio za nepce. Pri svojim neugodno estim posjetima bolnici, Cornelia bi uvijek odjenula duboko izrezanu utu haljinu i stavila na ui jeftine naunice. Dok se svaao s njom, Paul ni sam nije mogao shvatiti zato ga ta haljina jo uvijek ljuti. Doktor Khan, pun razumijevanja, bio je odve neiskusan i uvijek pristojan, pa mu nije uspijevalo odagnati sablasti koje su zaposjele sobu broj est, tek to bi on zatvorio vrata za sobom. Mijenjao je zavoje, opipavao bilo, brinuo se za 289 rane na tijelu, pitao za glavobolju, a ipak govorio: Sjajno napredujete. udit e vas kako ete brzo moi otputovati. - Kamo? - zapita Paul. Tjedan dana nakon dolaska u bolnicu smio je po prvi put sjesti na stolicu uz prozor. Bijae to konaan povratak u svijet boja i mirisa. Nigdje grmovi bugenvilija nisu bili tako bogati. Cvali su ruiasto, bijelo i uto u vrtu punom debelih stabala. Ptice su cvrkutale, a ivotinje traile blizinu ovjeka. Crvene rue penjaice rasle su po bijelim zidovima. U sjeni oronule pojate dva su marabua skupila glave. Sa stabla smokve kretao je papagaj s plavim i utim perjem. Veliki zvonii zvonili su malu sreu. Paul se izloio sparnom podnevnom zraku oaran tom ljepotom. Vruina je titila glavu od oboruanih demona koji su mu eljeli oteti plijen. Uzdiui dopustio je da ga san o prestanku brojanja vremena omami kao onog prvog dana safarija. Oprotaj je jo uvijek bio samo slutnja, udo Afrike jo odve blizu. Stablo jakarana prualo je svoje grane prema vedrom nebu. Dva su se vorka, s krilima koja su zasljepljivala Paula, kupala u malom bijelom bunaru. Dijete boje ebanovine udaralo je po muhama na svojoj sjajnoj lubanji i smijalo se. Skotna maka ispruila je na suncu svoje okruglo tijelo. Pele su pile iz tekih utih rua. U trenutku kad je njihov miris doletio do Paula, pred njim se pojavi vitak mlad ovjek. Odjenuo je sivo odijelo, svijetloplavu koulju i utu kravatu s tokicama. Paula je jo vie iznenadila svijetla koa i plava kosa. Ta kosa, koja gaje podsjetila na mladost, vrlo ga je uznemirila. A jo vie nain na koji je ovjek hodao, pruao bradu i trao onako kako to ljudi Afrike ne 290 ine. Paulovo se tijelo ukoi, koa na licu napne, i on osjeti da bi se trebao braniti. Ali i opet iznova bio je star, glup, sagorjeli mzee s ugaenim srcem, koji vie nije mogao zapovijedati oima da pogledaju u drugom smjeru. Nisu se mogle odvojiti od plave kose. Mladi je ovjek trao sve bre. Nije se ogledao ni jednom, nije pomirisao rue, nije pogledom slijedio uzlijetanje libela, nije opazio dijete koje se glasno smijalo pruajui mu svojim mravim ruicama crvenu loptu u kojoj vie nije bilo zraka. Doviknula mu je Jambo, kao da mu prilazi ovjek s oima, nosom i uima. Zdralovi su prestraeno pobjegli.

Taj grenik, koji nije zapaao ljepotu Afrike, izvue komad papira iz depa i stavi ga pred lice. Kao da nije znao kojim bi od dva puteljka krenuo dalje. Papir je utao na vjetru. To je bio trenutak kad je Paul prepoznao svog sina. Uasnuto zatvori oi. Znao je da je izgubljen ako ih samo jednom otvori. Ali ipak je to uinio, irio ih sve vie, dok nije vidio nita osim ute kravate, koja se pretvorila u stijeg unitavanja. - Kraj safarija - promrmlja Paul. Nikada nije pomislio da e se na dan proglaenja osude morati opravdati svom suvremenom sinu koji nikada nije opratao. Ali optueni je ipak znao odgovor. Samo izgubljeni sinovi imali su pravo na olakotne okolnosti, ali ne i izgubljeni oevi. Otac, koga bi pronali ispruena na zemlji, tamo gdje uope nije smio biti, izgubio je pravo na tovljeno tele. A ipak Paul nije mogao disati, misliti, ak niti se narugati samom sebi. Prisjetio se da je takav groteskni epilog bio odgovarajui zavretak tragedije ovjeka koji cijelog ivota 291 nije mogao donijeti pravu odluku. Promatrao je paljivo svoje lice u liici za kavu. Vidio je da gaje strah napustio. Izgubljeni otac spremao se primiti sina. Paula je iznenadilo jedino to stoje osjeao suut za Jensa, jer je mogao zamisliti kako mu je neugodan bio taj zadatak. Njegov je sin neodluno zastao pokraj grma s velikim bijelim trnjem. Pogleda jesu li mu hlae u redu, potegne vor kravate, poe se hladiti svinutim novinama pa nastavi hodati napadno polagano. Napokon je nestao iza vrata. Paul se nasmijei pri pomisli daje njegov sposobni sin zacijelo zapisao sve pojedinosti koje u trenutku sastanka nije smio zaboraviti. Jens je oduvijek bio majstor organiziranja. Tek to je nauio brojiti i pisati, obiljeio je brojkama svoje medvjedie, popisavi ih u crvenom depnom kalendaru. Zato to ini? zapitao je Paul svog estogodinjeg sina. uo je kako mu glas zlovoljno zvui, kao da se to dogodilo upravo sada. - Uvijek kad poljubim medvjedia stavljam kri uz njegov broj. Svaki dobiva deset poljubaca na dan. Sve ih toliko volim. Paul se morao nasmijati to se ovog trenutka prisjetio tog prizora - ba u trenutku kad e ga njegov praktini sin razotkriti kao besavjesnu budalu koja nije voljela nikoga do li sama sebe. Taj smijeh, tako stran i izazivajui, zaboli ga u uima i slomljenim rebrima, ali mu dadne novu snagu. - Hvala Bogu! - govorio je Jens. - Bojao sam se da nisi potpuno pri svijesti. Prva obavjetenja bila su tako poraavajua. Stajao je na vratima jednako onako plah i zbunjen, kao to je to i Paul znao biti. Paula dirne nain na koji je Jens 292 zgrio ruke kako bi ih smirio, te crvene mrlje na njegovom licu. Sporazumijevanje sa sinom bilo je krhko poput daka vjetra pri izlasku sunca, ali ipak dovoljno snano da ga zagrije. - Odakle dolazi? - Ja sam ovjek koji dolazi iz hladnoe. Moleivi smijeak, plah i zbunjen, oslobodi Paulov jezik. - Jesi li krenuo na to dugo putovanje samo zbog mene? -upita. - Ne, sluajno sam ovdje u prolazu. - Zato mi nikada nisi odao da ima smisla za alu? - Nisi me nikad pitao - odvrati Jens. Za jedan otkucaj srca, koji nije trajao dulje od umiranja svake nade, Paul prieka na ljubljenu rije mzee. Uzdahne kad je shvatio kako e jo dugo potrajati da mu jedna

jedina reenica i najmanje sjeanje, ne oduzmu mir. Ali sin je vidio oeve suze. Nagnuo se prema njemu i nespretno ga zagrlio djetinjastom kretnjom. Ta dvojica mukaraca, iji su se putovi prerano razili, pogledae pri tom u alicu. Bila je to njena utnja Afrike. Miris orhideja u sobi bio je sladak, lagan poput onog sa stabla jakarande. Na prozorskom okviru sjedila je ptiica. Jens ju je promatrao oduevljenom radou djeteta . velegrada, to je Paula ponovno dirnulo. Prisjeti se da ve godinama nije bio tako dugo zajedno sa sinom. Satovi su prolazili, a oni to nisu zapaali. Kasno poslijepodne priali su o lomovima kostiju i izgledima ozdravljenja kod starijih osoba. - Kako to da si tako dobro upoznat s time? - zapita Paul. - Ranije sam skijao. Zar se ne sjea? Uz jezero Titi. 293 - Nita nije vanije od prave rijei u pravo vrijeme - izjavi Paul. Divio se Jensu stoje, kao daje to razumljivo samo po sebi, stigao do najvanije toke. - Objasnio sam Corneliji da u otputovati na jezero Titi. - Nikada ti nije vjerovala. - Doista? - To je ona stara pria prepuna kia. Ostavio si raun putnike agencije u depu kaputa koji je trebala odnijeti na ienje. Oe, kao laac ne vrijedi ba nita. - A ni inae, Jens, to mi moe vjerovati. Sinje dugo oklijevao prije nego lije odgovorio. - Barem si hrabar - rekao je. - Zavidim ti zbog toga. Cijelog svog ivota neu krenuti na takvo putovanje. Drukiji sam od tebe. Uvijek sam bio mali bijedni malograanin. - ovjek se moe zabuniti - primijeti Paul. - I ja sam dugo vjerovao da sam potpuno u redu kao ovjek. Moda emo obojica jednog dana doi ovamo na safari. Ukoliko to Cornelia dopusti i ponovno me prihvati. - Hoe! - Sto? Prihvatiti me? Ili mi dopustiti da odem? - Bojim se, jedno i drugo. Cornelia je sjajna ena. Ljubi te! Ali prije svega moramo te otpremiti kui. - Govori o danima koji jo nisu doli. Iako je Paul znao da glupi, polagani mzee ne smije govoriti o budunosti, nasmijeio se jer je govorio Gabrielovim jezikom. Koliko god dugo to bude mogao, njegov e ga crni sin pratiti na svim safarijima ivota. KRAJ 294 Tyilaje to no sa svijetlim odsjajem zvijezda i blagim sjajem J-J mjeseca. No kakva postoji samo na visoravni Kenije. S jezera Nakuru irio se u visine teak miris soli i ugasle vruine, sjedinjujui se s onim blagim stabala eukaliptusa i divljeg mangoa. Ne bijae mu teko utonuti u svoja sjeanja; preesto je trao tim putem osjeajui sunce na koi, spaljenu travu pod golim tabanima, oslukujui bubnjanje afrike kie i glasove prirode. Pria ije e zavrno poglavlje moi napisati tek kad postane mukarac, zapoela je dva tjedna prije njegova esnaestog . roendana..." Ovaj veliki roman dar je Stefanie Zweig ljudima i zemlji svoje ljubavi-roman ispunjen poezijom, prirodom, bojama i mirisima Afrike, napet i napisan oaravajuom snagom jezika. Novi roman njemake spisateljice doivio je veliko zanimanje nakladnika i itatelja, te je proglaen bestselerom na 296

Sajmu knjiga u Frankfurtu 1998. godine. Za to su postojali opravdani razlozi. Pisan je ivo i reljefno, bogatim rjenikom punim metafora koje svojom mnogoznanou poveavaju doivljajnu teinu prie. Prilino malobrojna lica u romanu vrlo su plastino profilirana, a okruje u kojem se kreu na svojim putanjama oslikano je fascinantno u svim detaljima. Za najvei broj itatelja bit e to egzotina sredina, a za manji broj ak i potpuno nepoznata. Vrativi se ponovno u Afriku kao pedesetogodinjak, doktor Paul Merkel kroz prijateljstvo s Gabrielom iznova pronalazi Afriku o kojoj je sanjao cijelog ivota, njezine ljude, filozofiju, prirodu i njezin ar. Sve se to odigrava u podnoju Mount Kenye nad kojom vlada veliki bog Mungu koji kanjava i oprata. Paulov ivot ipak ostaje promaen, grijesi se ne mogu izbrisati niti ih se moe pratati, a snove iz djetinjstva nemogue je ostvariti, jer "...SNOVI OSTADOE U AFRICI". Pero Budak 297 STEFANIE ZVVEIG roena je u Gornjoj leziji, a 1938. iselila je s roditeljima u Keniju. Tamo je proivjela djetinjstvo na farmi. Sa svojom obitelji vratila se u Njemaku 1947. godine. Ureivala je trideset godina feljton gradskih novina. 1972. i 1997. ponovo je posjetila Keniju. Dobila je mnogobrojne nagrade za svoje knjige za omladinu, medu njima 1995. Stakleni Globus. Njezina dva autobiografska romana "Nigdje u Africi" i "Negdje u Njemakoj" bili su bestseleri godine. Godine 1997. objavila je knjigu "Maka za ivot". Knjinica Zelina 540002301 zi........ ..a... Naiodne novine, Zagreb - (114) 110735 r k u: OT-XI/11-8