MISTERIJE, NEOBJANJIVI FENOMENI [knjiga druga]

S A D R A J Tko Je Ubio J. F. Kennedya !? ................................................ ....................2. Nibiru, Planet Krianja.................................... ..........................................8. Skrivene Moi U Nama................. .......................................................... 12. Telepatija, Poruk e O Svijesti ................................................................... 14. Snovi, Poruke Iz Drugog Svijeta............................................ .................. 17. ta Je Strah !? .......................................... ........................................... 19. Teleportacija Let Kroz Paralelne Svjetove .............................................. 21. Tunguska Enigma ... .............................................................................. 2 4. Tajanstvene Poruke, ifra Svetog Pisma......................................... .......... 28. Neobjanjive Pojave ............................................... ............................... 31. Velika Svjetska uda ......................... .................................................... 35. Prokletstvo Faraona . ............................................................................ 45. Crna Kia........................................................................ ..................... 48. Ljudi U Crnom ........................................ .............................................. 50. Otkrivena Tajna Tutankamonove Smrti .................................................... 56. Istinite Prie.... ................................................................................ ..... 58. Znanje Prije Znanja................................................... ............................ 63. Misterija Torinskog Platna .................... .................................................. 67. Znakovi U itu ............ ......................................................................... 71. Ch upacabra ....................................................................... .................. 75. Dogoni .................................................. .............................................. 77. Nazca Linije - arolija U Pusti nji.............................................................. 79. Tajne Pira mida U Egiptu................................................................... ...... 82. Legenda O Gradu Zlata, El Dorado .................................... ...................... 87. Ezoterija............................................ .................................................. 92. Legenda O Kralju Arthuru ...................................................................... 94. Prste n Moi ........................................................................... ............... 97.

Copyright [dzaHo] & AdiS, 2004.

TKO JE UBIO J. F. KENNEDYA !? John F. Kennedy je roen 29. Maja, 1917. godine, u Brooklineu, Massacushetssu , u obitelji irskih katolika, koji su u SAD stigli jo u deventaestom stolj eu. Otac JFK-a u svoje je vrijeme bio priznati bizinismen, koji se oboga tio i postao multimilijuner. Svojevremno je bio i ambasodr u Velikoj Britaniji, ali i ef Se curities and Exchange Commison-a. Zajedno sa enom, Rose, imao je vrlo velike ambicije za devetero djece. JFK je nakon zavrenog koleda, zavrio i Pr inceton, a poetkom Drugog svjetskog rata, uao je u US mornaricu, koju je aktivno sluio do 1943. godine, kada je PT 109 kojim je komadirao potopljen. Biografs ki podaci kau da je Kennedy herojski spaavao posadu i putem zaradio malariju. S vojnih se dunosti skinuo 1945. godine. Ve je 1946. postao kongresmen, a 1952. g odine, senator. Tijekom obavljanja dunosti senatora, bio je i dugo vremena bol estan, pa ih kau, i nije najbolje obavio. Ipak, to ga nije sprijeilo da se 1960. godine kandidira za predsjednika Sjedinjenih Drava, pobijedi te postane 35. predsjednik Sjedinjenih Drava. Godine 1963. JFK je bio na predsjednikoj turneji, koja ga je trebala priprem iti za izbore 1964. godine. 22.10.1963. godine, u Dallasu, netko je Kennedya ubio. Zbilo s e to na Dealey Plazi, koja se poela graditi sredinom tridesetih godina, a nazvana je po George Bannerman Dealeyu (1859-1946), izdavau Dallas Morning News nov ina. Kennedy je u Dallas stigao u 11 i 40, a doekan je s oduevljenjem. U otvor enom se automobilu vozio sa guvernerom John Connalyem, njegovom i svojom enom. Na spomenutu Plazu, Kennedy je stigao u 12:30, a nakon to je automobi l proao Stemmons Freeway znak, odjeknuo je pucanj. Kasnije, guverner Connaly je rekao kako je bilo vie pucnjeva; ili je pucalo vie osoba, tvrdio je, ili je b ilo rije o automatskoj puci. Tajna sluba je, kau svjedoci, djelovala poprilino spo ro. etrdeset i pet minuta kasnije uhien je Lee Harvey Oswald, zbog ubistva pol icijskog oficira J. D. Tippita. Nakon nekoliko sati nelegalnog ispitivanj a, bez advokata, optuen je i za ubistvo predsjednika. Kada ga je poli cija nekoliko dana kasnije (24.10.1963) sprovodila u dravni zatvor, u policij skoj ga je garai ubio Jack Ruby, pred milijunskim TV auditorijem. Tjedan dana nak on ovoga, osnovana je Warrenova komisija, koja je trebala utvrditi to se zapra vo dogodilo. Utvreno je kako je Lee Harry Oswald bio i djelovao sam, kako je pucao sa estog kata SchoolBook Depository zgrade, kojoj je Kennedy bio okrenut leima u trenutku ubistva. Osim toga ustanovljeno je kako je koristi o Mannlicher-Carchano puku, i kako je ubio spomenutog policajca. No prisutni s vjedoci su vidjeli druge stvari : dosta velik broj svjedoka, tvrdi kako nij e pucano iz SchoolBook zgrade ve sa Grassy Knolla, gdje se kau vidio i dim

. I prije negoli je JFK ubijen u Dallasu su vieni ljudi s pukama, a p rijavljena je i misteriozna osoba iz Tajne slube, koja je viena na mjest u ubistva. ef policije u Dallasu, Jesse Curry, kasnije je priznao kako nije b ilo nikakvih konkretnih dokaza da je Oswald ubio Kennedya. WARRENOVA KOMISIJA Warrenova je komisija dosta nelogino objasnila stvari : trei pogoeni ovjek, uz guvernera i JFK-a, bio je James Tague, koji je stajao u blizini vozila kada je pucano. Taguea je pogodio jedan od metaka. Prvi je metak pogodio Kennedya, drugi guvernera, trei opet Kennedya i, kako se ini, etvrti Toguea. Zbog etvrtoga metka, Warrenova komisija je i mijenjala izvjetaj. Jedan od n ajboljih dokumenata ovog ubistva je film koji je snimio Abraham Zapruder; u njemu se izmeu ostaloga vidi osoba s otvorenim kiobranom, iako nije bilo oblaka. Osim "Umbrella Man-a", u blizini Grass Knolla, stajali su i "Black Dog Man" i "Badge Man," ljudi iji je indentitet ostao nepoznat, a koje Warrenova komisija nije spomenula, iako se kod jednoga od njih vi di puka. Tri godine nakon ubistva predsjednika Kennedya, 18 je svjedoka umrl o. est od vatrenog oruja, troje u saobraajnim nesreama, dvoje se ubilo, dvo je od nasilne smrti (prerezan odnosno slomljen vrat), troje od sranog udara a dvoje prirodnom smru. Sve u sve mu, vrlo nerazumljivo i vrlo nerazjanjeno ubistvo jednog predsjednika. No, kre nimo redom. to kae Warrenova komisija ? Osnivanje komisije naredio je pred sjednik Lyndon B. Johnson 29.10.1963. godine. ef komisije bio je Earl Warren , a pregledani su svi dokazi, koje su skupile tajne slube Sjedinjenih Drava, ali i ispitani svjedoci. Neki od zakljuaka koje je komisija donijela su : Hici koji su usmrtili predsjednika ispaljeni sa estog kata SchoolBook zgrade; na vode kako su ovo potvrdili brojni svjedoci. Pucano je iz Mannlicher Carano puke, a na spomenutom estom katu su pronaeni i dokaz i o koritenju ovog oruja. Ispaljena su tri hica. Isti metak koji je pogodio Kennedya u rame, pogodio je i guvernera. Pucao je L ee Harry Oswald. Lee Harvey Oswalda je ubio Jack Ruby. Unato nagaanjima da mu je pomagala policija iz Dallasa ovo nije dokazano. Komisija nije pronala nikakav dokaz koji bi govorio da je bilo rij e o zavjeri, domaoj ili stranoj. Slubena verzija, koju je dala i policija, potvrdila je i Warrenova komisij a. Neslubena verzija, se pita tko su "Umbrella Man" i "Dark Complected Man " i zato ih je policija, zajedno sa Warrenovom komisijom ignorirala. Zaprud erov film jasno pokazuje kako je, dok je Kennedy prolazio, "Umbrella Man" imao otvoren kiobran. Nekoliko sekundi prije atentata i neko liko sekundi kasnije, kiobran je zatvoren. Jedan od teorija kae, kako je su ova dva ovjeka zapravo davali signale atentatorima, da Kennedy je i li nije mrtav. Inae, kada je planirana akcija "Zaljev svinja", CIA je obeala " umbrella" zranu potporu, no Kennedy nije htio autorizirati vojnu akciju, pa neki smatraju kako je kiobran bio tu, tek simbolike radi. Iako vei na stoji vie uz prvu teoriju, prema kojoj su ova dva ovjeka davali signale atentatorima, manji ih broj zastupa onu koja kae, k ako je kiobran zapravo bio oruje. Ovo potvruje i agent CIA-e koji je 1975. go dine svjedoio pred Kongresom, a koji je potvrdio kako se 1963. godin

koristilo ovakvo oruje. Na nekima od snimaka pak ini kako jedan od ove dvojice, razgovara na radio, a na jednoj od slika se vidi i neto to bi moglo biti antena. Nakon pucanja obojica su otili u suprotnim smjerovima. Sluben o, niti jedna od ove dvije osobe nije postojala. Kasnije je utvren mogui inden titet jednoga od njih, tonije, ovoga s kiobranom, no negova objanjenja se totalno razlikuju od snimaka, tako da je vjerojatno iskopan od nekuda k ako bi smirili teoretiari, i one koji su atentat prouavali. TEORIJE Teorija o tome tko je ubio Kennedya, vjerojatno je i previe. Naime, rije je o je dnoj od najveih moguih zavjera ikada. Upleteno je toliko ljudi, da organizac ija same zavjere mora biti savrena kako se dokazi prikrili. A ako je tako, ond a je poprilian broj radio protiv Kennedya. Najee spominjana teorija je ova s ovj ek s kiobranom, a koja i ima dobrih temelja, obzirom da je CIA koristila ovakvo oruje poetkom ezedesetih. No, osim ove, niz je drugih teorija, od koji svaka, to je i najljepe u teorijama zavjera, apsolutno mogua. Dick Russel, aut or knjige "The Man Who Know Too Much," svoju teoriju temelji na svjedoanstvu biveg CIA agenta, biveg KGB-ovca, te ovjeka koji je dio ivota proveo u ludnici sa dijagnozom "organic brain damage" - Richard C ase Nagella. Ovaj je tvrdio kako je poznavao Oswalda i kako z na tko je ubio Kennedya, no deseljeima su ga ignorirali svi, ukljuujui i Wa rrenovu komisiju, koja ga je, kao i svi, smatrala bolesnim. Po Russelu, Nage ll je bio dvostruki agent upoznat sa namjerama da se ubije Kennedy, no njeg ov je zadatak bio - da ubije Oswalda. Howard Donahue, balistiki ekspert i z Towsona, Maryland, tvrdi pak, kako Kennedy nije ubijen u atentatu ve kada je agent Tajne slube sluajno opalio. Agent je navodno bio George Hickey, koj i je hodao tik iza limuzine, spotaknuo se i ubio predsjednika. Rije je, tvrdi ovaj strunjak, tek o nesretnom sluaju. Jack White, grafiki dizajner, koji ve desetljeima analizira slike i filmov e iz Dallasa, Warrenov izvjetaj naziva gotovo luakim; no njegova je teorija i nteresantna : on tvrdi kako zapravo ima barem 60 Lee Harvey Oswalda. Lee je, kae , bio prisiljen prodati svoj indetitet US pijunskim slubama, koji su pak korist ili razliiti individualci pijuni tijekom godina, do ubistva Kennedya. Bill Cooper, iz Californije, tvrdi kako je Tajna sluba ubila Kennedya, no ne sluajno kao to se navodi u jednoj od teorija ve namjerno. Ubio ga je ni vie ni manje nego voza automobila, a to kae, potvruje i snimljeni film. Ako ga pogle date, kae, primjetit ete kako je nakon prvog metka, voza usporio auto, ekao drugi metak i tek onda ubrzao. Jedna od interesantnijih teorija je i ona, koja kae kako je Kennedyevo ubistv o bilo tek dio vee zavjere, a koja ukljuuje irenje AIDS-a. Naime, kada je Jim G arrison istraivao atentat na Kennedya, naao je informacije o underground lab aratoriju, koji su vodili Dr. Mary Sherman i agent CIA-e David Ferry. Po nekim izvorima ovaj je labaratorij koriten da se napravi bioloko oruje ko jim e se ubiti Castro, a koje je sluajno iscurilo van. Vie informacija o oveme n ema, jer su i Sherman i Ferry mrtvi. Postoje optube koje se odnose na potpredsednika Lyndon B. Johnsona. Navodno je ovaj mrzio Kennedya; nakon njegova ubistva uklonio je sve njegove stvar i iz Bijele kue. Istraivai kau, kako se moe primjetiti, da je potpredsjednik zn ao to e se dogoditi (vozio se u autu iza Kennedya), po njegovim pokretima. I na kraju, postoji jedna koja se pita - da li je doista ubijen Kennedy ? Neke o d teorija na koje moete naletjeti, vrlo su neobine, i na njih gledate gotov o s prijezirom, no kod teorija zavjera sve je mogue. Ova superzahtjevna i opirna

tema, kojom se ljudi bave ve desetljeima, jo uvijek nije odgovorila na pitanje tk o je ubio Kennedya. OSWALD Iako su postojale indicije kako je Lee imao teko djetinjstvo, nikakvih konkr etnih dokaza o tome nema. Oswald je roen 18.10.1939. godine u New Orleansu. Nakon zavrene kole prijavljuje se, 1956. godine u marince, gdje ostaje do 19 59. godine. Odmah po zavretku odlazi, prvo u Helsinki, a nakon Helsinkija u Mos kvu, gdje se navodno pokuao ubiti. U SSSR ostaje do Maja, 1962. godine. U ovoj se zemlji, i KGB bavio Oswaldom, a sam je pak Lee traio politiki azil, koji nije uspio dobiti. CIA je vjerovala da Oswald radi za KGB, no K GB je sumnjao da radi za CIA-u ili neku drugu neku agenciju. Po izv jetaju KGB-a, ini se kako je Oswald praen 24 sata dnevno. Bjeloruski mu je KGB d ao kodno ime Likhoi, a vrlo je mali broj imao pristup kompletnom Oswaldo vom KGB dosjeu. U Minsku, gdje se preselio donio je posao metalskog radnika , za plau od 761 rubalja mjeseno. Nakon to je Kennedy ubijen, radnici koji su o sluaju esto priali, savjetovani su od KGB-a da manje priaju. U Mins ku, Oswald se oenio za Marinu Prusakovu, za koju nije sigurno da li je ra dila ili ne za KGB. Sam KGB pak ne vjeruje kako je ubistvo Kennedya mogao isplanirati sam. Godine koje je Oswald proveo u SSSR- u izgledaju sasvim obine, bez ikakvih veih uzbuenja, no, mora se priznati, da je stvar krajnje sumnjiva. B ilo bi udno da ga KGB nije ispitao kako tvrde, obzirom da je traio politiki azil i da je bio u marincima. Svjedoci iz vojne faze njegova ivota, kau k ako nije bio najbolji strijelac. U marincima se grekom i upucao, kada mu j e 22 milimetarski pitolj pao na pod. Oswald je, kau, bio inteligentan marinac, koji je normalno izvravao svoje naredbe, no koji se i esto alio. Ipak, tijeko m sluenja u marincima uio je ruski jezik, a itao je i ruske novine; bio je dobro upoznat sa stanjem u Junoj Americi, naroito na Kubi. Sluao je klas iku i i esto igrao ah. Warrenov izvjetaj, spominje takoer ruske godine : kae k ako je na intervju vezanom uz politiki azil, Oswald rekao kako je zainteresira n za komunizam od petnaeste godine, a kako je u marincima vidio ameriki imperijalizam na djelu. Kada se vratio u Sjedinjene Drave, o ovom ga je razdoblju ivota ispitivao FBI, a sudei po njhovom izvjetaju bio je dosta arogantan prema njima. Svakako najinteresant niji dio Oswaldove biografije tie se njegova boravka u SSSR-u. Iako se doima kao da je ivio normalnim ivotom doseljenika u SSSR-a, jednostavno je nemogue da je, u najee doba hladnoga rata, bio gotovo ignoriran od KGB-a, koji ga, navodno nije pokuao regrutirati u svoje redo ve. Svakako udna ivotna pria; nakon marinaca odlazi u SSSR, a nakon SSSR-a se vraa u USA; gdje razmilja o povratku u SSSR ili odlasku na Kubu. Da li je mogue da je cijela komunistika faza, Oswaldov trik kojim se prezentirao ka o neto to nije ? Moda je zapravo trebao ubiti Castra, no vjerojatno je bio tek jedan od iskoritenih likova u ovoj giga zavjeri... Kompletan izvjetaj o Oswaldu, donijela je Warrenova komisija, no pitanje je koliko je on vjerodostojan, obzirom na samu koncepciju izvjetaja. Kompletni KGB dokumenti o Oswaldu t ek trebaju izai u javnost, no i njih se treba primiti sa skepsom, jer to ako su i CIA i KGB imali interes ubiti Kennedya ? Da li je mogue da su u najee doba hlad noga rata dvije tajne slube na suprotnim stranama radili zajedno ? RUBY Izmeu 1949. i 1964. godine, policija Dallsa uhapsila je Ruby osam puta. Toan datu m njegova roenja se ne zna, no pretpostavlja se kako je roen 1911. godine, u Chi cagu, a oboje roditelja su mu u SAD doli iz Poljske. U Chicagu su ivjeli u tip ino emigracijskom getu, a najvei broj susjeda bili su im talijani. Ve kao klina c, Jack je bio problematian, i esto je zavravao na sudovim za maloljetnike. Poe

tkom tridesetih se preselio u Los Angeles, zatim u San Francisko kako bi se krajem destelja vratio natrag u Chicago, gdje je poetkom etrdeseti h otvorio vlastitu firmu. Jedno je vrijeme proveo u vojsci, a 19 47. godine se preselio u Dallas, gdje je njegova sestra imala klub, u koji je i Ruby uloio novce. Doavi u Dallas, Jack je iz Rubenstein prezime promijenio u Ruby, a kasnije je u ovom gradu otvorio Vegas klub, koji su prije negoli j e Kennedy doao, posjetili i ljudi iz Tajne slube, no - neslubeno. Ruby je tvrdio da je krenuo prema Washingtonu kako bi razotkrio zavjeru, u kojoj je i sam uest vovao, no na detektoru lai, kod Warrenove komisije, Rubby je pao na ov im pitanjima. Ruby je tvrdio kako je ubio Oswalda zato to je volio Kennedya, no nekoliko godina prije bio je jedan od onih koji su Kennedya mrzili. Neke od teorija kau kako mu je maf ija platila da ubije Oswalda, druge kako je to uinila policija Dallasa. Najv jerojatnije je ipak da je Ruby bio osoba eljna slave, ovjek koji je elio biti ne ka vrst heroja kojega e amerika oboavati. DEAD PEOPLE DON'T TALK Kao to je ve i spomenuto, dobar broj znaajnih svjedoka, vezanih uz Kennedyevu smrt, umrli su pod misterioznim okolnostima. Karyn Kupicinet, kerka voditelja koji ntata, je ubijena je govorio o smrti JFK-a prije ate

Jack Zangretti, koji je tvrdio kako je znao da e Ruby ubiti Oswalda, je ubijen E ddy Benavides, brat svjedoka Tipittova ubistva, ubijen metkom u glavu Betty Mac Donald, bivi Rubyev namjetenik poinila je samoubistvo Bill Chesher, koji je govorio kako zna to povezuje Oswalda i Rubya, umro je od sranog napada Hank Killamu, muu jedne od Rubyevih namjetenica, a koji je poznavao Oswalda, p rerezan je vrat Bill Huntera, koji je bio u Rubyevu apartmanu 24.11.'63, sluajno je ubio poli cajac Garry Underhill, CIA-in agent koji poinio je samoubistvo je tvrdio da je CIA upletena,

Hugh Ward, privatni istraitelj, koji je radio na ubistvu, poginuo u avionskoj ne srei De Lesseps Morrisonm, gradonaelnik New Orleansa takoer je bio u avionu Teresa Norton, Rubyeva namjetenica, ubijena Guy Banister, FBI agent, povezan s Oswaldom, umro od sranog udara Jim Koethe, koji je takoer bio navedenog datuma kod Rubya, ubijen C. D. Jackson, jedan od predsjednika LIFE magazina, koji je kupio Zapruderov film umro, uzrok smrti nepoznat Mary Pinchot, prijateljica enila njen dnevnik JFK-a ubijena; nakon smrti CIA je zaplij

Tom Howard, Rubyev advokat, koji d sranog udara

se nalazio u njegovu stanu 24.11, umro o

Mona B. Saenz, intervjuirala Oswalda za posao; udario je autobus David Goldstein, koji je pomogao policiji Dallasa pronai Oswaldov pitolj

umro prirodnom smru Dorothy Kilgallen, kolumnistica koja je intervjuirala dila da e "razotkriti sluaj", predozirala se drogom Rubya i tvr

Earl Smith, prijateljica od Dorothy, koja joj je pomagala sreivati biljeke, umrla dva dana nakon toga, uzrok smrti nepoznat Frank Martin, policajac koji je Warrenovoj komisiji rekao kako ima puno toga za rei ali kako je i moda bolje da ne kae, umro od raka Lee Bowers, jedan od Grassy Knoll svjedoka, nastradao u saobraajnoj nesrei Marilyn Walle, jednu od Rubyevih plesaica, ubio je mu nakon mjesec dana braka William Pitzer, fotograf autopsije, poinio samoubistvo Hank Suydam, urednik LIFE-a koji je vodio JFK sluaj, umro od sranog udara Jack Ruby, umro je od raka, no obitelji je rekao kako mu je rak ubrizgan injek cijom Harold Russella, koji je vidio kako Tippitov ubojica bjei, ubio je policajac Cl yde Johnson, koji je trebao svjedoiti o povezanosti Oswalda i Rubya, ubijen Dr. Charles Gregory, psihijatar guvernera Connalya, umro od sranog udara i tako dalje, reklo bi se... Sluajeva udnih smrti je jo, no ono to se da prim jetiti je da je dobar broj kljunih svjedoka umro od sranog udara, kao i da su ljudi umijeani u Tappit sluaj ubijen od strane policije. Neobinije od smrti koje su okruivale one koji su iskopali Tutankamona svakako. Ako su svi ovi ljudi u bijeni od strane onih koji su zavjeru pokrenuli, zamislite opseg same zavjere. ..

NIBIRU, PLANET KRIANJA Savremena nauka je (napokon) otkrila postojanje nepoznatog planeta na rubu nae g sunevog sistema. Planet vrlo velike mase (mogue i do pet puta vee od Zemlje) i jo uvijek neutvrene udaljenosti (navodno oko pola svjetlosne godine od Sunca), otkriven je matematikom metodom, a na osnovu neobinih anomalija u orbitama Urana i Neptuna, kao i u pojasu asteroida koji krue u nutar sunevog sistema. Te su anomalije, dodue, zabiljeene ve mnogo prije otkria Plu tona 1929. godine, kada se pekuliralo o postojanju ogromnog nebeskog tijela, u neposrednoj "blizini", koje ih uzrokuje. Pronalazak minijaturnog Pl utona nije mogao dati zadovoljavajui odgovor zato dva velika planeta imaju nepravilne putanje, pa je to pitanje ostalo otvoreno sve do danas. Zato je trebalo gotovo jedno stoljee da se izae s ozbiljnij im informacijama o tajanstvenom planetu ? Nepostojanje tehnikih mogunosti ili neto drugo, moe se samo nagaati. Ali dobro je podsjetiti se da je Uran otkri ven primitivnim teleskopom jo 1781. godine, a Neptun 1846. godine. Meutim razlika izmeu ovog i ostalih planeta u sunevom sistemu je ogromna i to je osnovni razlog zbunjenosti i zabrinutosti dananjih astronoma i nauni ka. A glavna posebnost planeta je ta da se kree eliptinom putanjom i suprotnim obrtanjem oko osi od svih ostalih planeta. Zabrinutost je tim vea zbog delikatnosti pojave koja bi mogla ugroziti ivot

na Zemlji, a slubeno bi objavljivanje, dakako, izazvalo nevjerovatne reakcije irom svijeta. Teko je i zamisliti kakve bi samo poremeaje doi vjele religijske zajednice, zbog injenice da je planet nastanjen napredn om civilizacijom, a naroito kranska Crkva iji bi krvavo graeni temelji i 2000 godina stara doktrina bili teko uzdrmani. O poremeajima u svijetu kapitala i financija teko je i razmiljati, a toga se najvie i boje oni koj i su za sebe odabrali uloge deurnih svjetskih duebrinika, na prvoj crti obra ne civilizacijskih steevina (i kapitala). Gdje se trenutno planet nalazi nije poznato, ali postoje odreene pekulacije i dobar su temelj za razne proraune i predvianja. Kakva nas budunost oekuje i d a li emo uskoro biti svjedoci apokaliptinog nebeskog dogaaja nitko ne moe sigurn o rei, no ne treba zaboraviti neospornu injenicu da Zemlja, kao i cijeli Sunev sustav, ciklino, prolazi kroz turbulentna razdoblja; prirodnih katastrofa , promjena klime, nestajanja civilizacija.... ! ~ *** ~ "Ovo je veliko udo Sina, Koje se nije dogodilo Zemlji Od davnih dana..... ....Da je Sin, Gospodar svih Bogova I Boica, Koji boravi na nebu, Siao sa nebesa." (Stih na glinenoj ploi iz Sumera) SUMERI, MI I NIBIRU Ono to je za savremene naunike zbunjujua novost, drevni Sumeri su znali prije 6 .000 godina. Svoja su saznanja zapisivali na razne naine, izmeu ostalog i na tzv . "glinene ploice" koje su, jednim dijelom i nekim udom, ostale sauvane do danas. Meutim, podaci koji se nalaze na tim ploicama neprihvatljivi su dananjim naunicima, ne zato to im nisu zanimljivi ili vrijedni prouavanja, ve zato to su u suprotnosti s njihovim, veinom, patrijarhalnim uenjem, zasnovanim prije svega na Darwin ovim evolucijskim tezama i ovjeku nastalom od primata ili majmuna (!?). Sreom, postoje iznimke vrijedne spomena. Prije svega, prerano preminuli, Carl Sag an, ovjek velikog otvorenog uma, koji se usudio prije dvadesetak godina, u svojoj fantastinoj seriji (i knjizi) "Cosmos", spomenuti "... ogroman, tamni planet koji krui dubinama Mlijenog puta, o kojem ne znamo go tovo nita osim da na njemu postoji ivot..." (!). Tko se jo sjea predivnih putovan ja na zamiljenom brodu - maslakovoj pahuljici i preleta preko tajanstvenog planeta ? Carl Sagan ispod "Krilatog Diska". Dr. John Murray, britanski astronom, nakon opsenih matematikih izrauna, prvi se usu dio objelodaniti podatke o postojanju velikog, nepoznatog planeta u susjedstvu Sunevog sistema, kao uzronika neobinih odstupanja u put anjama udaljenih kometa. Do istog su zakljuka doli i fiziar Daniel Whitmire i astr onomi amerikog Sveuilita u Luisiani. I to tek nedavno, 1999. godine. Dr. Zecharia Sitchin, je naunik koji svoja istraivanja, ve vie od p edeset godina, ne usmjerava prema nebu ve upravo suprotno, prema zemlji, kopajui p o arheolokim nalazitima, prouava povijest zapisanu u drevnim narodima. Jedan je od rijetkih ljudi na svijetu koji moe itati sumersko pismo i, kao to sam kae u Prologu svoje knjige "Dvanaesti Planet", svoj je ivot posvetio prouavanju Starog zavjeta, Knjige Postanka i povijesti drevnog Bliskog istoka; sumerskih, babilonskih, asirskih, hetitskih, kanaaskih i ostalih drevnih tekstova i epskih

pria. Arheoloka otkria i odgonetavanje starih zapisa potvrivali su ispravnost bib lijskih aluzija na kraljevstva, gradove, vladare, hramove i obiaje drevnih vremena. Stari Zavjet na vie mjesta navodi : "Prijestolje Jahvea je u nebesima "... "Sa nebesa Gospodin gleda na Zemlju". Rukopisi drevnog Bliskog istoka , ukljuujui mnotvo astronomskih podataka, nedvosmisleno govore o postojanju pla nete sa koje su stigli astronauti ili "bogovi". Svi drevni narodi vjerovali su u bogove koji su se sputali na zemlju sa neba i koji su mogli sa zemlje poletje ti natrag u nebo.

Glineni peat sa Sunevim sistemom i 12 planeta.

"Krilati disk".

~ *** ~ "On je taj koji sjedi na krugu Zemaljskom ...." (Prorok Izaia, veliajui Jahvea, S tari Zavjet) ~ *** ~ "....Vidi moj prijatelju kako izgleda Zemlja ! Pogledaj more, na stranama planin ske kue. Zemlja je zaista postala tek breuljak, iroko more je tek poput kade." (Dio sumerske prie o kralju Etanu, koji je uzaao na nebo) PLANET ILI RATNI BROD Sva dosadanja istraivanja, saznanja, pretpostavke, kalkulac ije, tumaenja ili jednostavno nae elje o tajanstvenom planetu k ao prebivalitu napredne rase u mnogome se mijenjaju posljednjih godinu -dvije. Postoji nekoliko verzija najnovijih istraivanja da se ne rad i o "obinom" planetu, dodue netipine putanje, ve o planetu-zvjezdanom b rodu, opremljenom za duga galaktika putovanja, ali i za ratovanja i odbranu. Povrno gledajui ovo izgleda poput nekog detalja iz e je mnogo kompleksnije i uvjerljivije od filma, a ne uma da filmska industrija uporno smilja i najnevjerovatnije dolarskim budetima. Pitanje za razmiljanje; tko i s kakvom SF filmova, no sv treba smetnuti s scenarije s ogromnim namjerom !?

No, ovdje je rije o planetu kojeg od milja zovemo Nibiru, iako mu daju razne na dimke i nazive; od Planeta X (!?), Tamne zvijezde, Smeeg patuljka do 10. planet a (10. u naem sunevom sistemu, iako taj planet uope tu ne pripada). Dakle planet do 4 puta vei od Zemlje krui eliptinom putanjom unutar Mlijenog puta i u na susta v ulazi, priblino, svakih 3600 godina. Otuda i prisvajanje ovog kozmikog pu tnika i svrstavanje u red planeta koje krue oko Sunca. No, prema tvrdnjama nekih medija (u pravom smislu te rijei) Nibiru pripada "Galaktikoj federaciji"

nae galaksije (na Zemlji nazivane Mlijena staza) kao njen glavni predstavnik. Zbog svoje specifinosti da kao planet putuje na razmjerno ogromne udaljenosti i tako dotie mnoga podruja galaktike Nibiru je odabran za svojevrsnog ambasado ra i rasadnika civilizacija. Ako je Nibiru samo jedna stanica federacije gdje se nalazi baza !? ~ *** ~ "Duboko u Visinama, On odreuje svoj put; Gdje svjetlost i tama nastaju." (Psalam iz Knjige o Jobu - Z. Sitchin, "12 Planet") Originalno, Nibiru je nastao raspadom zvijezde Sirius B i u toj koliziji odbaen u kozmos. Premalen da se zapali i tako postane novo sunce, poprima elipt inu putanju privuen snanijim tijelom, najvjerovatnije naim Suncem. U jednom tr enutku daleke kozmike prapovijesti proavi sunevim sustavom udario je u ogroman planet (Tiamat, prema sumerskim zapisima) koji mu se naao na putu i od tog s raza nastaje dananja Zemlja, Mjesec i pojas asteroida - "Nebeska narukvica". Kako, kada i zato je Nibiru nastanjen prvom civilizacijom ostaje enigma. Ali o no to nas vjerovatno vie zanima od toga je pitanje to skori prolazak tog plan eta znai za Zemlju. Da bi se to razumjelo potrebno je imati na umu tri kljune inj enice; Nibiru je planet do etiri puta vei od Zemlje koji u svom perigeju prolazi putanjom izmeu Marsa i Jupitera, Nibiru je nastanjen naprednijom civilizacijom, Nibiru nije samo planet ve i kozmiki "brod" opremljen ogromnim brojem letjelic a i oruja. Nibiru je u jednom trenutku svoje povijesti iz obitavalita niih ivotnih form i postao boravitem naprednije vrste kojoj je za ivot na takvom putujuem planetu bilo potrebno odgovarajue okruenje u uvjetima dugotrajnog izostanka suneve svje tlosti. Planet je doslovno izdubljen i sav ivot je prebaen u njegovu utrobu, dok se na povrini nalaze postrojenja te baze letjelica i oruja. I dok nam sve ovo moe izgledati udno i nevjerovatno nije na odmet baciti pogl ed na na divni planet i zaviriti pod povrinu. Navodno je i Zemlja ispresje cana podzemnim tunelima, od kojih mnoge nisu izgradile poznate civilizacije. R azlog postojanja podzemnih boravita na Zemlji, ako nisu namjenjeni iskapanju rudaa, vjerovatno lei u potrebi skrivanja stanovnika u sigurnije okruenje dok se na povrini planete dogaaju izvanredne okolnosti; npr. poremeaj sunev e aktivnosti !?

SKRIVENE MOI U NAMA Gotovo da nema osobe koja nije doivjela neko paranormalno iskustvo. Tele patija, telekineza, vidovitost... Radi li se o pukim sluajnostima ? Haluc inacijama ? Ili su to dokazi da nadnaravne pojave uistinu postoje ?

Jo od prahistorije ovjek je vjerovao u postojanje duhova i mogunost da ih prizove i da s njima komunicira. Moda je prvi parapsiholog bio lidijski kralj Krez koji je 550. pr.n.e. iskuao sedam proroita, traei da predvide ta je najuputnije za u niti - na dati dan. Kau da je samo proroite u Delfima polozilo "ispit" . Ipak, pravo zanimanje za paranormalne pojave nastaje sa pojavom spiriti

zma polovinom 19. stoljea : 31. Marta, 1848. godine u Hydesvillu (New York). Porodicu Fox probudili su udni udarci koji kao da su izlazili iz zidova sobe u kojoj su spavale njihove djevojice Kate i Margaret. Roditelji su doli do zakljuka da u kui boravi duh, a djevojice su sa jednim s pretnim medijem, krenule na turneju po SAD prizivajui duhove po narudbi. NAUNA PROUAVANJA Krajem 19. stoljea i znanost se poela zanimati za parapsihologiju. Dok cijenjeni engleski fiziar, sir William Crookes, tvrdi da su paranormalne moi n ekih medija istinite, u Londonu se formira Drutvo za psihiko istraivanje (Soc iety for Psychical Research), koje e demaskirati mnoge obmane. Tridesetih godina panja se usmjerava na laboratorijske eksperimente sa ljudima ob darenim telepatijom i vidovitou. Rije je o sposobnostima za koju je Joseph Rhine skovao termin ESP (ekstraulne percepcije). Danas su se prouavanja par anormalnih fenomena proirila na slijepe i gluhe koji svoje nedostatke mogu na doknaditi telepatijom. Za to je zasluan parapsiholog Charles Honorton, koji je 1974. godine, uveo tehniku "gancfeld" (ganzfeld). Prvi eksperime nti su dali sjajne rezultate, ali nakon paljivijeg prouavanja otkrive ne su, navodno, metodoloke greke. Godine 1990. Honortonova grupa je, pak, pono vila uspjehe, i pored strogih kontrola. Statistika je predviala 25 posto tan ih odgovora. No, procenat je, meutim, iznosio 35 % posto. Vjerovatnost da je r ije o sluajnosti bila je jedan prema dvadeset hiljada. PRISUSTVO FENOMENA Godine 1997. Robert Morris, profesor parapsihologije na univerzitetu Edimbur g, iskuao je osobe koje su se smatrale kreativnim. Tani odgovori umjetnika bili su 47 odsto, a kod muziara ak - 56 odsto. Anthony Lawrence, parapsiholog sa univ erziteta Coventry se nada da e se za deset ili dvadeset godina nai efikasn i instrumenti za poboljanje telepatskih sposobnosti svakog ovjeka. Na polju psihokineze (sposobnost premjetanja ili uticaja na predmete pomou misli) koristi se "generator sluajnih dogaaja", elektronski aparat koji emitu je signale (svjetlost, brojevi ili zvuci) prema sluajnom slijedu. Osoba tr eba nastojati da utjee na mainu tako da rezultatima vie ne dominira sluaj. Jedna analiza rezultata 800 eksperimenata iz 1989. ubjedljivo je potvrdil a prisustvo stvarnog fenomena. U stvari, eksperimenti su dostigli nivo tolike tan osti da su iskljuene metodoloke greke ili obmane. Ali ni formalna besprijekornost nije zadovoljava skeptike. Pokuali su otkriti manjkavosti koje, kada se jednom koriguju, drastino smanjuju procen at uspjeha. Jedan od najspektakularnijih psihokinetikih efekata je, na primjer, proimanje materije. Godine 1988. vicarac Silvio Meyer je rekao da j e "snagom misli" spojio dva kvadrata, jedan od papira a drugi od aluminija. F ederalna laboratirija za probu materijala u St. Galenu, koja je dobila zadata k da to provjeri, nije otkrila nikakav znak lijepljenja ili neeg slinog. Mnogim " nevjernim Tomama" u znanosti krajnje su sumnjivi pranoterapeuti ili bioe nergiari, koji sve bolesti lijee rukama, odnosno bioenergijom vlasti tog organizma. Ipak, najtee je provjeriti takozvana "vantjelesna puto vanja", iskustva u kojima subjekt, znajui da ne sanja, "vidi" ambijent iz poloaja koji je drukiji od poloaja njegovog tijela. Ovoj kategoriji pripadaju i "iskustva pred smrt" : osobe probuene iz kome koje tvrde da su bile odvojene od tijela i da su susrele mrtve roake. SLABE TAKE Jedan od najveih eksperata iz ove oblasti, parapsihologinja Susan Blackmore, sm

atra da je za ovaj fenomen odgovoran perceptivni ili ulni poremeaj mozga. Ona sma tra da se na istim osnovama zasniva i raireno miljenje da ovjek ne koristi vie od 3-4 procenta svoga mozga, to bi znailo da je preostali dio rezerv iran za paranormalne moi. Ona misli da su principi funkcioniranja i mogunost i ljudskog mozga definisani i jasni i da ne postoje "misteriozni" dijelovi u kojima se kriju nae paranormalne moi. Jedna od slabijih taaka parapsihologije jeste nepredvidljivost fenomena. Poetkom sedamdesetih, CIA je pokrenula tajni program za angaovanje senzitiva u pijunai. Godine 1995. angaovani su para psiholog Jessica Utts i psiholog Ray Hyman da ocijene rezultate. Ak o je vjerovati zvaninim izvjetajima, zakljueno je da su informacije bile neja sne i dvosmislene. Po mnogima potpuno beskorisne ! Ali sve to moe biti i pria za javnost, iza koje se kriju ultratajni projekti za koje se zna da postoje i n a Zapadu i na Istoku. Godine je 1990. japanski elektronski kolos Sony zapoeo s pr ojektom za provjeru da li psihiki fenomeni mogu imati neku upotrebnu vrijedn ost. Program je, navodno, poslije dvije godine obustavljen, jer se nije odmak lo ni korak od poetka ! No, pouzdano se zna, da uenjaci, meu njima i oni najugle dniji, ve godinama eksperimentiraju istraujui parapsiholoke fenomena, a rezultati nj ihovih saznanja dre se, kau, u strogoj tajnosti...

TELEPATIJA, PORUKE O SVIJESTI Mada su moderna istraivanja uspjela da zabiljee "ukljuivanje" jedne svijesti u drug u, naunici jo uvijek ne znaju tano kako funkcioniu procesi telepatije. U rano jutro 1980. godine neka je veoma preplaena starica jedva hodajui ula u policijsku stanicu u Barceloni. Gospoa Izabel Kasas 81-godinja udov ica, toliko se preplaila stranog sna, "da je uprkos svojim godinama i fizikoj sla bosti, uspjela da doe do mjesne policije da ih upozori. Govorei od straha nepove zano, ispriala je deurnom policajcu da je vidjela lice svog prijatelja i s usjeda, Rafaela Pereza, "iskrivljeno od uasa", i ula njegov glas kako kae : "Ubie nas ! " panjolska policija je odbacila upuzorenje, ali se zainteresoval a za injenicu da gospoa Kazas ve deset dana nije vidjela 56-godinjeg Pereza, koji je do nje svraao skoro svakog dana. Umjesto posjete, Perze joj je ostavio poruku u kojoj je saoptavao da odlazi na nekoliko sedmica . Policija je smatrala da je udno da je ova poruka uruena tek tri dana nakon to je ona posljednji put vidjela svog susjeda. SLUAJ KENONA VORBERTONA Odluili su da sluaj ispitaju i nali su Pereza vezanog na krovu zgrade. Ispriao im je kako su dva ovjeka provalila u njegov stan, natjerali ga da potpie 28 ekov a tako da bi mogli podii 15.000 funti njegove ivotne uteevine, a onda ga n atjerali da napie poruku gospoi Kasas tako da ona ne bi nita posumnjala. Zatim su ga vezali i rekli da e se vratiti, kad podignu sav novac da ubiju i nje ga i njegovu susjedu. Zapanjujue je da je, izgleda, starica osjetila misli svog prijatelja dok u uasu ekao da se vrate ubice. ivot mu je sp asao njen ivi telepatski san, pa je policija napravila zamku i uhaps ila dvojicu razbojnika kad su se vratili na mjesto zloina. Ova sposobnost jedne osobe da "zaviri" u svijet druge bila je jedna od prvih tema koju su u tajnosti izuavali istraivai. Tipian doivljaj spontane telepatije, koji su pokuavali da objasne uenjaci 19. stoljea, bilo je iskustvo jednog engleskog svetenika iz 1883. godine. Vorberton je sjedio u fotelji u bratovom stanu i za drijemao. lznenada se probudio uzviknuvi "Zaboga ! On je pao ! " Svetenik je u snu vidio svog brata kako je izaao na osvijetljeno odmorite stepenica, spotakao se i naglavake pao niz stepenice, jedva uspijevi da se spasi od ozbiljnih povred

a. Kua koju je vidio u snu nije mu bila poznata. Jedino to je znao bilo je da mu je brat ostavio poruku u kojoj mu saoptava da ide na ples i da e se vratiti oko jedan sat. Oporavivi se od poetnog oka Vorberton je opet zadrijemao oko p ola sata sve dok ga brat nije probudio i rekao : "Ja samo to nisam slomio vrat ! Izlazei iz dvorane spotakao sam se i strmoglavio se niz stepenice ! " Ovaj neobian san je jedan od mnogo stotina - podjednako impresivnih, sluajeva spontane tele patije koje su sakupili aktivisti Drutva za psihika istraivanja u Velikoj Br itaniji i Americi. PRVI EKSPERIMENTI Rije "telepatija" skovao je 1882. vodei uenjak i istraiva iz Kemtorida, F. V. H. Majers, a prva studija tih paranormalnih iskustava "Popis halucinacija", ob javljena 1890. godine, ispitivala je odgovore na 20.000 upitnika. Meutim, nau ci je bilo potrebno da ispita telepatiju pod kontrolisanim uvjetima. Jeda n od pionira naunih istraivanja iz telepatije bio je ser Viljem Beret, profesor fizike na Kraljevskom koledu za nauku u Dablinu, koji je izvodio ek sperimente sa hipnotisanim ispitanicima i to ga je uvjerilo da je telepatija stvarna. Kada je ser Viljem podnio Britanskom udruenju za unapreenje nau ke svoj referat "Neke pojave u vezi sa abnormalnim stanjima svijesti", odbi jen je od strane odbora za biologiju. Kasnije je isti referat primljen u pododboru za antr opoloka istraivanja. Do poetka ovog stoljea mnoge grupe istraivaa su se ukuljuile u matovite testove iz telepatije. Dvadesetih godina Rene Varkolije je rukovodio grupom telepatskih eksperimenata, koji su se odvijali izmeu Fran cuske i SAD od kojih su mnogi dali vrlo impresivne rezultate. Tridesetih godina djelo poznatog pisca Aptona Sinklera postalo je jako poznato. Sink lerova supruga je imala znatne vidovnjake sposobnosti i bila je u stanju tele patijom da "prima" slike koje je crtao njen mu ili drugi parapsiholozi. Ponekad s u ovi eksperimenti izvoeni u susjednim sobama, a nekad i na veoj razdaljini. S inkler je objavio rezultate u knjizi "Mentalni radio", u kojoj s e vidi da je od 290 ekperimenata gospoa Sinkler bila uspjena u 23 procenta, djelimino uspjena u 53 posto, i nije uspjela u 24% sluaja. Slinost izmeu originalnih crtea i kopija gos poe Sinkler bila je upadljiva. Sinkler koji je bio deklarisani socijalista bio je svjestan toga da ueni ljudi jo uvijek sa skepsom gledaju na sve paraps iholoke fenomene, pa i na samu telepatiju. Njegovi prijatelji osjeali su da je n jegovo zanimanje u suprotnosti sa racionalistikim gledanjima na svijet, a jed an od njih ga je ak napao u novinama, objavivi da se Sinkler "bavi duhovima ". PROJEKT "NAUTILUSA" Da bi se ovoj temi dao ugled u oima nauke dr J. B. Rajn poeo je da istrauje t elepatiju u laboratoriji. Rajn je koristio Zenerove karte da ne bi bilo sumn je da li ispitanik pogaa ili ne pogaa u testovima. Rezultati su bili impresiv ni. Meutim, jo je bilo skeptika a jedan od njih je bio psiholog Bernard Ra js. Kad je doktor Rajn pozvan da predaje o svom ESP (ekstra senzitivna percepci ja) radu na Barnard koledu, Rajs ga je na takav nain ispitivao da je Rajs protestvovao govorei da ga optuuju da je laac. Rajn je predloio Rajsu da on sam izvodi testove, koristei se svim kontro lama koje je smatrao potrebnim. Rajs se sloio i nekoliko mjeseci je sam izvodio eksperimente sa kartama. Napravljeno je 1850 eksperimenta i oni su pokazali nevjerovatnih 18 pogodaka od moguih 25. Rajs, koji je nekada opovrgavao ESP i straivanje pozvan je da brani svoj eksperiment 1938. kada je Ameriko udruenje ps ihologa organizovalo nauni simpozij o ESP. On je u tome i uspio, ali je Rajnovo djelo je i dalje bilo tema javnih osporavanja i rasprava. No, sve vie je bilo istraivaa koji su izvodili svoje istraivake

programe na raznim ESP temama, pa su telepatiju uskoro zasjenile teme kao to su vidovitost i predskazivanje koji su dali iznenadjujue eksperimnetlane rezultate. Krajem pedesetih godina, telepatija se ponovo vratila u prvi plan sa pisanjem francuske tampe o uspjenim telepatskim testovima koji su izvedeni izm eu ispitanika na zaronjenoj amerikoj podmornici USS "Nautilusa" i drugog broda koji je bio na obali. Vojne implikacije takvih metoda ko municiranja ako bi se pokazale pouzdanima, bile su oite i pobudile su veliki i nteres vojnih obavjetajaca. Uprkos poricanju amerike mornarice, Sovjeti su to uzeli ozbiljno objavivi djelimine rezultate svojih tajnih istraivanja. RUSKI USPJESI Dr. Vasiljev se sluio hipnotisanim ispitivaima kako bi istraivali "mentalni radio", a kada je 1962. objavljena knjiga o njegovom radu otkrio je da su on i drug i istraivaci bili u stanju da navedu hipnotisane pacijente da izvravaju telep atska nareenja. U jednom izuzetnom sluaju ena sa paraliziranom lijevom strano m tijela bila je predmet opita. To njeno stanje je bilo psihosomatsko, i po d hipnozom je bila u stanju da s lakoom pokree lijevu ruku i nogu. Meutim, Vasi ljev je otkrio da je bilo potrebno da on samo da mentalno nareenje i ona bi p okretala lijevu aku, ruku ili stopalo prema zahtijevu - bez hipnoze. On je de monstrirao ove mentalne komunikacije pred grupom posmatraca. Kao dodat no obezbjeenje, pacijentu su bile vezane oi. Svaka uputa je napisana, a svjedoci su bili grupa pred kojom je ili Vasiljev ili njegov sarad nik, hipnotiar dr. Fine, bio koncentrisan na nju. ena je sluala sa nevjerov atnom tanou i ak je mogla da odredi da li Vasiljev ili Fine daju uputstva. Uskoro su Rusi izvel i jo jedan, jo nevjerovatniji eksperiment iz telepatije, sa biofiziarem Jurijem Kamenskim i moskovskim novinarem Karlom Nikolaj evim. Kamenski je bio u Novosibirsku u Sibiru, Nikolajev u Moskvi, a skup n aunika je nadgledao cijelu stvar. Rezultati su pruili sjajan dokaz mentalne komun ikacije izmeu ta dva ovjeka. U jednom testu, Nikolajev je tano opisao est predmeta koji su dati Kamenskom. Ono to je posebno impresivno u ovim opitima jeste to da su naunici uspjeli i instrumentima potvrditi da se uistinu deavalo neto paranormalno. Oni su prikljuili Nikolajeva na elektroencefalogram (EEG), koji pr ati modane talase. im je Kamenski poeo da prenosi slike, talasi u Nikolajevljevom mozgu su se promijenili. Koristei ovo saznanje oni su izmislili tehniku z a odailjanje poruka Morzeovom azbukom. Umjesto da zatrae od Kamenskog d a misli na neki predmet, oni su zatraili da zamisli kako se tue sa Nikolaj evim. Dok su naunici u Moskvi pratili modane talase Nikolajeva na EEG, otkrili su da je dolo do izrazite promjene u uzorku talasa kad god je Kamenski zami slio da se tue s njim. Kamenski je iz Sibira uspio mentalno da prenosi Morze ovu abecedu na rastojanja od 3200 km. MORZEOVA TEKA Uslijedilo je otkrie istraivaca dr S. Figara da intenzivno razmiljanje o ne koj osobi proizvodi porast volumena krvi kod te osobe - promjena koja se mogl a tano izmjeriti instrumentom nazvanom pletizmograf. To je u brojnim naunim ekspe rimentima potvrdio i britanski prof. Daglas Din. Ako se poiljalac koncentrie na i me osobe koja je ispitaniku emocionalno znaajna, pletizmograf pokae mjerljivu r eakciju koja se interpretira kao Morzeova teka. Ako se ne zabiljei nikakv a reakcija tokom odreenog perioda, to se smatra kao Morzeova crta. Koristei ov u tehniku, Din je uspjeno komunicirao na kratke i duge relacije. U jednom sluaju poslao je Morzeom poruku na rastojanje od 2000 km, izmeu Njujorka i Florid e. Uprkos ovim otkriima i izuzetnim pojedinanim rezultatima koje su dali neki eksperimenti, nisu svi istraivai tako uspjeni kad pokuaju da ponove testove telepat ije. Mentalni radio ostaje zagonetni fenomen. U njegovo postojanje vie niko

ne sumnja, jer je javljajui se spontano i u laboratoriji - uvjerio veinu istr aivaa u svoje postojanje.

SNOVI, PORUKE IZ DRUGOG SVIJETA Mnogi veliki umjetnici i mislioci kau da im inspiracija dolazi iznenada potpu no uobliena. ta je izvor ovih unutarnjih poriva i koliko doprinose stvaranju genij a ? Snovi mogu otkriti ne samo budunost, ve izgleda i oite istine o dananjem svij etu. Mnoge dananje inovacije su se pojavile u snovima. Jedna od najpoznati jih imala je revolucionarni uinak na razvoj hemije. Godine 1863. mladi i d aroviti njemaki naunik August Kekule, pisao je drugi tom rasprave o h emiji u kome se bavio problemom hemijske strukture aromatskih jedinje nja. To su supstance jakog mirisa koje su sadravale vodonik i ugljik, a dobivane su iz ugljenog katrana. Najmanji djeli svakog jedinjenja zove se molekul : to je skup atoma, koji se moe predstaviti vezan hemijskim "kukama", koje se zovu valent ne veze. Sve te "kuke" su meusobno povezane i nijedna ne ostaje slobodna. Svaki tip atoma ima utvren broj valentnih veza. Ugljik ih, na primjer, ima etir i. Kekule je ve pokazao kako ugljikovi atomi mogu formirati lance koji ine "kimu" sloenih molekula. On je racistio neke nedoumice, pokazavi da se atomi mogu vezivati duplim ili ak dvostrukim vezama. Struktura jedne molekule se est o mogla objasniti povezivanjem valentnih veza atoma od kojih je sastavljen. Ali, nikakva koliina dovitljivosti ne bi mogla formirati lanac od est atoma ugljika sa est atoma vodika od kojih svaki ima samo jednu valentnu vezu, a zna se da je to sastav benzola, najjednostavnijeg od aromatskih spojeva . To rjeenje Kekuleu je dolo kada je bio u polusnu. Ugledao je molekul benzola kao neku zmiju koja se savila u krug i progutala vlastiti rep. Kekule se probu dio i shvatio da se problem strukture benzola moe rijeiti ako est atoma ugljika obrazuju prsten, sa pridodatim atomima vodika. Jedno ogromno podruje, hemij a prstenastih sastojaka se otvorilo pred njim i postalo osnovom uspjene njemake in dustrije boja. EKSPERIMENT U SNU Jo jedan nauni prodor vodi porijeklo iz sna njemakog fiziologa Ota Levija 1921. On je izuavao prenos signala du nerava ivotinja. Gotovo 20 godina ranije, Levi je razmiljao da su hemijski procesi usko povezani sa mehanizmom transmisije nervn ih signala, ali je s tom idejom uinjen mali napredak. Inspiracija je Leviju dola u snu : "No uoi Uskrsa (1921.) probudio sam se, upalio svjetlo i navrl jao nekoliko zabiljeaka. Onda sam ponovo zaspao. U 6 sati sljedeeg jutra pal o mi je na pamet da sam tokom noi zapisao neto jako vano, ali nisam bio u s tanju da deifrujem to to sam napisao. Sljedee noi u tri sata, ta ideja mi se vra tila. Bio je to plan eksperimenta da se odredi da li je hipoteza o hemijskoj t ransmisiji nervnih nadraaja koju sam izrekao prije 17 godina bila tana. Smje sta sam ustao, otiao u laboratoriju i izveo jednostavan eksperiment na srcu a be. Ti rezultati postali su osnov teorije o hemijskoj tra nsmisiji nervnih impulsa" Levijevi eksperimenti bacili su novo svjetlo na nain na koji se elektrini signali prenose nervima i izazivaju reakcije u miiima - to e rei kako mozak kontrolie tijelo. Iz svog eksperimenta Levi je zakljuio da kod a ba nervi ne stimuliu srce direktno; oslobaaju se specificne hemijske supst ance na krajevima nerava koje modificiraju rad srca. Za svoje djel o o hemijskoj transmisiji nervnih impulsa, Levi je podijelio Nobe lovu nagradu sa ser Henri Dejlom 1936. godine. Johan Volfgang fon Gete, veliki njemaki pjesnik, naunik i filozof, izvjetava nas da je u snu rijeio mnoge naune probleme i napisao pjesme. Francuski kompozitor Sari No

dje je komponovao kompoziciju "Lidija" u snu. Semjuel Tejlor Kolerid odsanj ao je itavu poemu "Kubla Kan" i jednostavno je prepisao sljedeeg jutra. Meu tim, kad ga je u "prepisivanju" prekinuo neki posjetilac, kraj poeme mu je iscilio iz sjeanja. IZUM U SNU I industrijski su se izumi esto javljali u snu, poput tehnike za pravljenje olovnih kugli, tako to se rastaljeno olovo kapalo u vodu sa visokih kula. Olovne kapi tokom pada postanu savreno okrugle. Ova ideja pala je na um Dejm su Votu, konstruktoru parne maine, u snu ! vajcarski paleontolog iz 19. stoljea Luj Agasi dugo je vremena pokuavao da rekonstruie strukturu fosila n eke ribe iz vrlo slabo vidljivih izmijeanih tragova u kamenu. Na kraju je zak ljuio da je to nemogue. U snu je, meutim, vidio je kompletnu ribu savreno restaur iranu. No, kada se probudio, san se izgubio prije nego to ga je zabiljeio. Sl jedee noi Agasi je sanjao isti san, ali mu je opet iscilio iz sjeanja kada se prob udio. U nadi da e sanjati kompletnu ribu naunik je stavio pero i papir por ed kreveta. Bio je nagraen jo jednim ponavljanjem sna i bio je u stanju da nac rta sliku fosila, dok je jo uvijek bio u polusnu. Sljedeeg dana crte nije impresionirao Agasija. Smatrao je da je po svemu nevjerovatan. Vratio se f osilu i poeo da obrauje kamen, koristei svoju skicu iz sna. Na svoje iznen aenje otkrivao je nedostajue dijelove fosila, za koje se ispostavilo da su u pravo onakvi, kakvi su opisani u snu od prethodne noi. DREVNE TAJNE Izvjetaj Drutva za parapsiholoka istraivanja iz 1900. godine opisuje kako je prof. Hilpreht deifrovao rijei ugravirane na dva mala komada ahata iz drevn og Babilona. Prof. Hilpreht je jedne noi zaspao nakon to je satima uzaludn o pokuavao da shvati znaenje tih natpisa. Sanjao je da ga je neki mravi sveteni k predkranskog Nipura (sveti grad blizu Babilona) poveo u riznicu. Uli su u s obu bez prozora u kojoj je bila velika drvena krinja. Komadii ahata i lapis-lazulija su bili razbacani po podu. Taj svetenik je ispriao profesoru : Kralj Kruigauzu (oko 1300. p.n.e.) je nekom prilikom hramu u Belu p oslao jedan ispisani zavjetni valjak od ahata. No, tada smo mi iznenada d obili nareenje da za kip boga Niniba napravimo par naunica od ahata. Mi smo bili jako ojaeni jer pri ruci nismo imali ahata. Da bismo izvrili nareenje, nita nam dru go nije preostalo nego da dragocijeni zavjetni valjak isjeemo u tri prstena od kojih je svaki sadravao dio natpisa. Prva dva su posluila kao nauni ce za kip. To su ova dva fragmenta koja su vam zadala toliko muke... Profesorova ena je posvjedoila kako je pomenute noi vidjela svog mua kako iskae iz kreveta, juri u radnu sobu da pregleda dva komada ahata i uzvikuje : "Tako je , tako je !" PAKT S AVOLOM ! uzepe Tartini vodei italijanski violinista iz 18. stoljea, navodno je u snu napravio Ugovor sa avolom. Njegov noni duhovni posjetilac odsvirao je jedan komad na violini sjajnije nego to je Tartini ikada uo. Kada je ujutro pokuao da se prisje ti tog komada, komponovao je sonatu koju je nazvao "avolji triler", za koju su najugledniji muzicari tog vremena potvrdili da uistinu ima - davolju teinu ! Po Tartinijevom miljenju to je bila samo sjenka muzike koju je uo u snu. Meut im, njegov Ugovor sa avolom doveo ga je do svjetske slave i uspjeha. Ova pria j e moda nastala zbog dogaaja iz Tartinijeve rane karijere, kada je uhapen zato to je oenio lijepu tienicu arhiepiskopa od Padove. Njegova vjetina na violini mu je doprinjela da mu arhiepiskop sve oprosti.

TA JE STRAH !? Uas u dui Hladan znoj, noge klecaju, srce snano lupa, hoe da iskoi.... Znate li t a vam se dogaa u tom trenutku ? ta je izazvalo takve reakcije ? Zato vam se usta sue i u tijelo uvlai nemo koja vas paralie... Poput ljutnje, radosti, tuge, i strah je ljudska emocija. Ponekad blage, po nekad snane, emocije nastaju kada je mozak zateen i iznenaen. Mozak prima i ana lizira informacije koje dolaze od nasih ula (oi, ui, nos...), paljivo promat ra logiki nastavak onoga to nam se dogaa i reaguje. Tako smo, ponekad, iznenad a sretni, zadovoljni, uplaeni, bijesni... Za specijaliste, emocija je psi holoka i fizioloka reakcija (rad hormona ili nervnog sistema...), koja nastaje pred iznenadnom i nepredvienom situacijom. Ta reakcija predst avlja adaptaciju na promjenu nae okoline i javlja se prilikom pojave opasnosti, prijetnje ili rizika. Ta emocija, zapravo, priprema organizam da efika sno reaguje kako bi obezbijedila njegovo preivljavanje. No, da li na pojavu o pasnosti, kada ih strah obuzme, ljudi i ivotinje reaguju na isti nain ? IZBJEI SMRT

Neosporno, strah je univerzalan. Sve ivotinje, bilo da su beskimenjaci (crvi, ljuskari, insekti...) ili kimenjaci (ribe, reptili, ptice, sisavci...) p oznaju strah. Strah da e biti pojedene, uguene, da e pasti, da e se udaviti... Uk ratko, strah pred opasnostima ! Pravi alarmni sistem, strah omoguava ivim biim a da izbjegnu smrt prilikom pojave opasnosti. Ali, strah muhe nije isti kao strah plivaa. Kod insekata, on je refleks preivljavanja. Naravno, i kod ovjeka se uoava taj refleks (drhtanje, jeza, trzaj...), ali je prisutna i em ocionalna komponenta. Budui da mozak ovjeka moe da objasni ono to vidi, strah se raa kao manifestacija mate i predvianja onoga to se moe dogoditi. ovjek istrauje svoj li i doivljaj da bi hranio svoje strahove. Neki ovjek, suoen s opasnosti, reagovat e drugaije u zavisnosti od konteksta. Pred ajkulom pliva osjea kako mu se krv ledi u venama : ali, gledajui je u akvariju, ajkula postaje lijepo morsko st vorenje koje ne izaziva nikakvo uzbuenje. Kao mali plaimo se svijeta ko ji nas okruuje. Postavlja se pitanje : postoji li gen straha koji se budi s naim roenjem ? Naunici smatraju da ne postoji. Ali, od insekata do primat a (raunajuci tu i ovjeka), izgleda da je strah ugraviran u srce DNA, velike molekule koja sadri program funkcioniranja ivih bia. U kom obliku ? U stvari, mnotvo gena uestvuje u izgradnji nervnog sistema. S te take gl edita, strah je bioloski, to jest, integriran od naeg roenja. Istraivanja to su ih vodili etnolozi, pokazala su da se bebe, ba kao i mlade impanze, spont ano boje pauka i reptila. Kao da ivotinje oblika bitno drugaijeg od naeg i obdarene drugaijim nainom premijetanja iskljuuju instinktivne strahove. Selekcionir ane tokom evolucije, omoguavaju nae preivljavanje. Drugi primjer, snaan zvuk ili na glo gubljenje ravnotee povlae refleksni strah i ne poznavajui uzrok ! IVOT PUN STRAHOVA Dok su drugi, naprotiv, naueni tokom doivljenih iskustava, "steeni strahovi" n astaju zahvaljujui "plastinosti" mozga. Zamislite medu koji prvi put sree jea. Me do poetnik misli da e mala ivotinja biti lak plijen, ali mu ova baca pregrt bodlji u njuku. Kod sljedeeg susreta, medo e se povui ! ovjek je n eosporno ampion u uenju straha. Roditelji, profesori, knjige, televizija, as opisi... On ui da se boji vjetica, elektrine struje, serijskih ubica, ne zaposlenosti, side, globalizacije, nuklearnog oruja... Ali, ovjek i sam se bi stvara strahove. Suprotno od ivotinja, on ima svijest o sebi. Sposoban da se vine u budunost, ovjek zamilja hiljadu bolesti, nesrenih sluajeva, neusp jeha itd. I jo gore od svega : on vidi dolazak smrti, neizbjene i nepredv idive. Gdje ? Kada ? Kako ? Kod ovjeka, strah od smrti pred stvarnom opasn osti se razlikuje od filozofskog pogleda na smrt, to druga iva bia ne poznaju.

Da li su nai strahovi vjeni ? U veini sluajeva, da. Prvi pravi strah koji obuzima ovjeka od dana roenja, i od pamtivijeka, je strah da bude odvojen od mame. Slijedi strah pred drugim osobama i novim stvarima. Izmeu 2,5 i 5 godina, strah od mraka spreava dijete da spava. Jer, tu su fantomi, lopovi, ljudoderi sakriveni u ormaru, ispo d kreveta, iza zavjesa... Neki naunici povezuju ove none more sa onima to su ih morali osjeati prehistorijski ljudi, zavueni u svoje peine, i stalno izloeni napadu divljih zvijeri. Strah od tame kod ovjeka izgleda potpuno priroda n. Jer, suprotno mnogim ivotinjama koje se snalaze u tami zahvaljujui ujnim i njunim osjetilima, ovjek ije je najotrije osjetilo vid, je bespomoan pred divljim zvijerima tokom noi. Dodajte malo mate, i ovjeiji duh proizvodi vla stite monstrume u pomrini. VLASTITI MONSTRUMI U prolosti, nai preci bojali su se svega : snijega, grada, groma, meteora zem ljotresa, oluja, tornada, duge, pomraenja, sue, pozara... mnogo vie nego danas. ud ne klime i drugi prirodni fenomeni za njih su bili prije svega boja predskazanja . Danas, u mnogim tehnoloki razvijenim zemljama, znanost je objasnila udi p rirode. Ali, novi strahovi odmah protjeruju stare : atomska opasnost (ernobil) , genetski modifikovane namirnice, zagaena industrijska hrana (lude krave, b elgijski pilii...), i tako dalje sve do novih dostignua i novih strahova Drij emate na otomanu. Odjednom, trgne vas metalni zvuk. Izgleda da neko pokuava da o tkljua bravu s vanjske strane vaih vrata. Obuzima vas strah. ta inite ? Otvarate prozor i skaete... ? ekate da lopov ue pa da ga tresnete peglom... ? Paralisani ste, nemoni da mrdnete prstom... ? Otvarate vrata, bijesni, ak spremni da vas ul jez ozlijedi... ? Pred nekom opasnou, u funkciji line emotivnosti, koja dobrim dje lom zavisi od kulture pojedinca i njegovog obrazovanja, niko ne osjea i sti strah i ne reaguje na isti nain. Seosko dijete rijetko se boji krave do k se gradsko dijete ne boji da ue u tramvaj. Bilo o emu da se radi, za specijaliste koji prouavaju ponaanje, postoje etiri naina reagovanja : pobj ei, braniti se, ostati nepokretan ili se vinuti u opasnost. SMRT OD STRAHA

Bjeite kada ocijenite da e vas noge nositi. Borite se ako ocijenite da se moet e uhvatiti u kotac s opasnou. Ostajete nepokretni, najee sakriveni, kada ocijen ite da je bjekstvo nemogue. Bacate se u eljust vuka kada mislite da nemate ta da izgubite, va strah se pretvara u bijes. Moe li se umrijeti od straha ? Teko je odgovoriti. Ipak, kad neko ima slabo srce, snane emocije, kao to je strah, mo gu mu nanijeti velikog jada. Jer, strah obino prati snano poveanje sranog ri tma. A srce, zato ne, moe da popusti pred tako brutalnom navalom. U sluaj u dueg i intenzivnog straha, osoba zdravog srca moe da umre od oka : u ovom s luaju reaguje nervni sistem nareujui prestanak disanja i rada srca. To se dogaa nekim vrstama gazela koje umiru od straha u eljusti lava prije nego to on i z arije svoje zube. "Prirodni" prestanak rada srca koje, izgleda, nastoji da skrati trajanje patnje ivotinje u trenutku uginua. Kod ovjeka, negativne posljedice to moe da ih izazove snaan strah vie su psiholokog reda. Atentat , rat, strah za djetetom iji je ivot ugroen, saobraajni udes, katastrofal ni zemljotres... teko se zaboravljaju. Kada je neto doivljeno i kada se ovjek vrati u "normalne ivotne tokove", strah zauvijek ostaje. rtva je u stanju neprestane pripravnosti i stresa. Nou ima komare, a danju joj slike dogaaja ne izlaze iz glave. Ljekari to nazivaju posttraumatskim stresom. Danas u mnogim zemljama postoje medicinsko-psiholoki centri za pomo traum atiziranim osobama. rtva moe da "istrese svoju vreu", da ispria ta joj se dogod ilo u prolosti i ta sada osjea. Koliko joj to pomae zavisi i od nje i od sam og psiho-tretmana.

TELEPORTACIJA - LET KROZ PARALELNE SVJETOVE Mogu li se vrsti objekti dematerijalizirati i ponovo pojaviti na nekom drugom mjestu ? Neki sluajevi to potvruju, ali je pitanje kako ih objasniti. U jutro 06. Maja, 1878. Johan Celnar, profesor astronomije i fizike na uni verzitetu u Lajpcigu, sjedio je sa Henrijem Slejdom, amerikim medijem, u sobi za eksperimente iz parapsihologije. Niko drugi nije bio prisutan. Iznad stol a za kojim su sjedili, Celner je drao obje Slejdove ruke. Minutu kasnije okru gli drveni stoli koji je stajao u blizini poeo je da se ljulja tamo-amo a gornja daska se podigla iznad ruba stola za kojim su sjedili, zatim je okrugli sto li polako kliznuo ka ovom stolu, malo se nagnuo unazad i skliznuo ispod njeg a. Sljedeih minuta se nita nije deavalo i Slejd se upravo spremao da kons ultuje svoje "duhovne kontrolore" o tome ta treba da oekuju, kad je Celner bac io pogled ispod veeg stola i sa zaprepatenjem otkrio da je okrugli stoli netra gom nestao. Zatim su njih dvojica pretraili sobu, ali stoli nisu nali ! Kao da je u zemlju propao. ZAUUJUA POJAVA Celner i Slejd su zatim ponovo zauzeli svoja mjesta, stavivi ruke iznad stol a. Slejd nije mogao napraviti nikakav neprijmijeen pokret. Nakon pet minuta Slejd je vidio svjetlosti u vazduhu, kao to se to obino deavalo prije nego to su m u se dogaali paranoramlni fenomeni. Ni Celner niti iko od njegovih kolega nisu nikada vidjeli ova svjetla kad su bili prisutni sesijama sa Slejdom. "Dok s am okretao glavu, slijedei Slejdov pogled prema plafonu iza mojih lea", sjea se Celner, "iznenada sam primijetio na visini od 1,5 metra onaj okrugli st oli kako se sa nogama okrenutim navie sputa na sto za kojem smo sjedili" Ovo n evjerovatno svjedoanstvo opisuje teleportaciju - iezavanje materije i njeno pon ovno pojavljivanje na istom ili drugom mjestu. Ovaj je fenomen, navodno, usko po vezan sa ostalim slinim fenomenima - prolaskom jedne materije kroz drugu i vezivanjem vorova bez ljudske pomoi, o emu izvjetavaju mnoga svjedoans tva iz prolosti. I druge sesije sa Slejdom, kojima je prisustvovao Celner, rezultirale su "nemoguim" kretanjima predmeta; u nekim sluajevima sami od sebe su se vezivali vorovi na vrpci, koi ili ak svinjskom crijevu dok ih je Celner drao ili ih jednostavno samo posmatrao. Jedna seansa ija je namj era bila da se poveu dva drvena prstena nije uspjela - ali se seansa zavrila ta ko to su ta dva prstena balansirala "na memogu nacin" na sredinjoj nozi okrugl og stolia iju smo teleportaciju ve opisali. Kad se taj dogadaj zbio, stoli je bio izvan Slejdovog domaaja. Da bi se ti prstenovi navukli na nogu stola , bilo je potrebno rastaviti sto na dijelove pa da ga ponovo sastaviti ! UDESNE MOI SAI BABE Celnerovo djelo o parapsiholokim fenomenima sastoji se od nekoliko debelih sveza ka, ali je samo neznatan dio ovog materijala dostupan javnosti. U njemu se n alazi i izvjetaj objavljen 1932. godine, u asopisu "Journal" amerikog Udruen ja za parapsiholoka istraivanja. Izvjetaj je napisao V. Batn, tadanji predsjed nik Drutva, koji je prisustvovao eksperimentima medija Marderi Kandon. U tim eksperimentima duh Marderinog umrlog brata, Voltera, navodno je stavljao i vadio male predmete iz raznih vrsta kutija, najee kartonskih, zatvorenih samoljepljivom trakom, te vrsto zakljuanih drvenih i metalnih kutija. Ovo je raeno vie puta, a za to vrijeme Marderi Kandon je bila vezana za stolicu. K ad su ti predmeti teleportirani iz kutije u kutiju bilo je lako provjeri ti tu injenicu. Godinama kasnije, Uri Geler je tvrdio da je uspjevao telepo rtirati ne samo manje predmete nego

ak i ljude i ivotinje, ali to nikada nije i nauno potvreno. Ipak, mnogi uglednic i bi se zakleli da se jedne prilike Geler iznenada pojavio na ustakljenoj ve randi svog prijatelja Andrije Puharica u Osining, u dravi Njujork, nak on to je trenutak prije etao Menhetnom, koji je od Osininga udaljen jedan sat vonje automobilom. Indijsk i guru Sai Baba je posebna pria. Njegova specijalnost je materijaliziranje malih predmeta; najuobiajeniji poklon je sveti prah vibhuti, prakasta siva supstanca, ko ja se koristi za lijeenje. Zapadnim parpsiholozima koji su ga posjetili nik ada nije dozvoljeno da mu nametnu neku kontrolu. Meutim, Karlis Osis i Erle ndur Haraldson uspjeli su, navodno, da prekontroliu jednu od Babinih haljin a i nisu nali na njoj depove ili neka druga skrovita mjesta. A nije bilo ni znakova vibhutija niz rukave, to bi se moglo oekivati ako ga je Baba istresa o iz rukava u ruku. INTELIGENTNI PROJEKTILI Primjeri oiglednih teleportacij, prenoenja materije kroz materiju, poznati su i kao "slucajevi kunih duhova" u kojime se u zatvorenim sobama deav aju nevjerovatne pojave, najee kamenje ili drugi predmeti pristiu iz - niotkuda. Ponekad nisu vidljivi sve dok ne udare u neki predmet. Moda se najpoznatiji sluaj ove vrste dogodio 1903. Neki geolog, V. F. Grotendik, izvodio je geodets ka mjernja na Sumatri. Jedne noi dok je spavao u kolibi pokrivenoj debelim slojem lia, odjednom ga je probudilla "kia" kamenja koje je padalo po njemu i svuda oko njega. To se ponovilo i sljedee noi dok je leao budan. Oito, ka menice su dolazile s krova ali on nije mogao naci rupe u liu kroz koje je kam enje prolazilo. Uz sve to, kada je treu no pokuavao da uhvati poneki kamen, on bi istog asa promijenio pravac ! To se ponovilo nekoliko puta. "Inteligentni projektili" ove vrste nisu neobini u "sluajevima kunih duhova". Ali, u velik om broju sluajeva deavalo se da odredeni predmeti misteriozno iezavaju, mada postoji samo jedan kratki nauno obraeni izvjetaj koji potvruje istinski nestanak n ekih predmeta. NEPOZNATE DIMENZIJE Dogodilo se to nekoj gospoi Kogelnik u Londonu 1922. godine ije je kuanstvo mjesecima uznemiravano raznim nestalucima "kunog duha". Ali jednoga dana d esilo se neto krajnje nevjerovatno. Njen mu pria : "Kad je moja ena vidjela kako joj sjekira nestaje pred oima izala je iz sobe. Sve se ovo dogodilo izmedu 10 sati i podneva." Moe se navesti znatan broj prilino uvjerljivih sluajeva teleportiranja - iezavanja i ponovnog pojavljivanja razliitih predmeta. Po stoji sve vie dokaza da nam se to deava u svakodnevnom ivotu. Telepatija s e javlja mnogo ee, ali ni teleportacije zasigurno nisu tako rijetke kako bi se moglo pretpostaviti na prvi pogled. ta sve ovo znai ? Odgovor lei, kau neki parapsiholozi, u injenici da prostor ima i etvrtu dimenziju, ili ak i vie nama nepoznatih dimenzija. Drugim rijeima kad se predmeti pojavljuju i li iezavaju, oni se tada kreu etvrtom ili jednom od tih dimenzija. Ovo je savreno razumna hipoteza, ali naravno postoje i dodatna objanjenja. Jedna hipoteza kae da predmeti postaju nevidljivi samo privremeno. Ali, ona ne b i mogla da objasni izlazak predmeta iz zatvorenih kutija. S druge strane, halicinacije - jedno drugo esto ponueno objanjenje - ne mogu objanjavati sluajeve u kojima se odvija trajna strukturalna promjena - kao to su vorovi na Celenr ovim vrpcama. Tamo gdje je materija prola kroz drugu materiju u obinom trodimenzionalnom prostoru, ona je moda rastavljena, prenesena atom po atom i opet ponovno sastavljena. Ili su moda dotini atomi uinjeni "pasivnima" i nekohezivnim, tako da nisu djelovali jedni na druge dok su prolazili jedan kr oz drugi ?!

PARALELNI SVJETOVI Neki naunici teleportaciju objanjavaju "kvantnim provoenjem", u kojem jedna atomska estica na "nemogu" nain prodire kroz barijeru energije : estica se vidi kao da se probija kroz neku barijeru koja je suvie visoka da bi s e preskoila. Moda bi se moglo i prihvatiti da je transpot materije kroz mater iju fenomen "kvantnog provoenja" ali se tada postavljaju mnoga druga pitanja na koja znanost jo uvijek nema racionalne odgovore. Ako etvrta dimenzija uisti nu postoji ona otvara zapanjujuu mogunost postojanja beskonanog broja drugih dimenzija koje ine neogranien broj univerzum a paralelnih sa naim. A to ve prelazi u naunu fantastiku !

TUNGUSKA ENIGMA Dan kada su se otvorila nebesa... Bilo je praskozorje 30. Juna, 1908. godine kada se misteriozno plamtee tijelo pojavilo na nebeskom obzorju. U dugoj kosoj putanji letjelo je prema sjeveru... A onda je odjeknula strana eksplozija, ije uzroke nauka ni do danas nije odgonetnula... Samo je jedna injenica do kraja neupitna. 30. Ju na, 1908. godine, u sredinjem Sibiru se dogodilo neto nevieno, silovita eksplozija jaline termonuklearnog oruja razorila je i opustoila umski masiv na preko 2150 etvornih kilometara i izazvala potres kojeg su registrirale sv e geofizikalne stanice u svijetu. Sljedeih godina i desetljea, kada s u prve ekspedicije krenule u to negostoljubivo pustono podruje kako bi i straile to je eksplodiralo u Sibiru, misterija se samo poveala. Zbog toga nije ni udo to taj dogaaj i danas zbunjuje naunike i pobuuje interesovanj e svjetske javnosti. Arthur Koestler ga je nazvao "najveom naunom misterijom 20. stoljea", Isaac Asimov "fantastinom eksplozijom koja prevazilazi mat u i najboljih SF pisaca", a znameniti Arthur C. Clarke ga proglasio - "scena rijem sudnjeg dana" ! TA SE ZAISTA DOGODILO 1908. GODINE, U SIBIRU ?! Ugledni ruski naunik Nikolaj V. Vasiljev, koji je u Tomsku osnovao Kompleksnu sa moinicijativnu ekspediciju za istraivanje tunguske katastrofe (KSE) u ijem je istraivanju sudjelovalo preko 1500 naunika razliitih profila, sedamd esetih je godina izazvao pravu senzaciju kada je svoja otkria saopio Sovj etskoj akademiji nauka, ustvrdivi da se u Sibiru sruio vanzemaljski svemirsk i brod ili svemirska sonda i da za ove tvrdnje posjeduje valjane dokaze ! Onima koji se profesionalno ili amaterski bave istraivanjem i odgonetanjem miste rioznih dogaaja posve je jasno da sibirska enigma spada u mali broj onih koj ima je nauka poklonila podosta vremena. Proteklih desetljea, dogaaj u Sibiru p okuali su objasniti najeminentniji naunici Istoka i Zapada; vrena su detaljna prouavanja izrovanog tla; analizirana je flora i fauna; biljeena su dramatina svjedoanstva onih koji su preivjeli "susret tree vrste" s nevjero jatnom eksplozijom; izvodene su komplicirane kompjutorske animacije i raunic e; odgonetavan pravac leta zagonetnog tijela... Kao posljedice svega toga , rodile su se, ni manje ni vie, ak 72 razliite naune teorije ! Na koncu, n i jedan od njih nije prevagnula, ali se izdvojilo pet-est teorija koje su vjerojatno mogue objanjenje za ono to je 1908. uzbudilo i potreslo svijet.

Tvrdnja ruskog naunika Nikolaja V. Vasiljeva da je posrijedi bila eksplozija meuplanetarne letjelice nije nova. Novo je jedino to, to je sve do svoje ekspedicije na mjesto zagonetnog dogaaja, Vasilje v bio jedan od najogorenijih protivnika teorije da je iznad Tunguzije eksplod irao svemirski brod neke nama nepoznate kozmike civilizacije ! to je to utjecal o da ugledni naunik promijeni svoj stav i prikloni se teoriji koja se jo juer doimala vie nego fanatstinom ?! - Raspolaem s dokazima - izjavio je Nikolaj Vasiljev u velikom intervjuu za sarajevski "Svijet" - da je zagonetno tije lo, prije nego to je eksplodiralo, napravilo nevjerojatan luping. To je bio posljednji pokuaj nepoznatih gostiju iz svemira da otklone kvar i usposta ve kontrolu nad letjelicom. Na alost, nisu uspjeli... Vasiljev rapolae i dru gim, konkretnim dokazima. Ali, o tome kasnije... Vratimo se u prolost. KAO SMAK SVIJETA... Bilo je praskozorje, 30 Juna, 1908. godine, kada se zagonetno tijelo pojavilo vi soko iznad Indijskog oceana. U dugoj kosoj (?) putanji letjelo je prema sjeveru preko azijskog kopna, iznad ledenih vrhova Himalaje. to je dublj e prodiralo u Zemljinu atmosferu, postajalo je svjetlije, grmljavina sve p aklenija, a istovremeno oko sebe je irilo i sve ubitaniju jaru. Prvi put postalo je vidljivo iznad pustinje Gobi. Karavane koje su se probijale i zmeu sprenih pjeanih dina, zaustavljale su se i u udu gledale misteriozno letee tijelo to je, poput golemog leteeg Sunca, plamtjelo na jutarnjem nebu, bljetei silnom vrelinom od blizu 3000 stupnjeva Celzijusovih (5000 F). Istodobno, iznenaeni nomadi i siroti stanovnici ubogih naselja, u udaljenim prostranstvima sredinje Rusije, u strahu s u promatrali nebo, panino se hvatajui za ui, jer im je zagluujua buka, inilo se, prodirala sve do samog mozga. Mnogi su od silne tutnjave za sva vre mena izgubili sluh. Tano u 7,17 sati usnula sredinja sibirska visor avan, koja se prua nedaleko od rijeke Tunguska Podkamenaja, desne pritoke monog Jeniseja, inae rijetko nase ljen i nepristupaan kraj nepreglednih tresetita i borovih uma, po kojima su tumar ala golema stada sobova, poela je silovito da podrhtava. Istodobno, Zemljine dr htaje registrirali su svi seizmografi svijeta, a eksplozija se ula u radijus u od 1000 kilometara. Podzemni potres se osjetio bez ikakvih ureaja ak i u Ir kutsku, a strah je ispunio ljude u radijusu od 700-800 kilometara. Zatim je nastupio nevieni kaos. Eksplozija ! Vatra ! Lom ! Paklena vatrena jar a, dim i praina u kojima se gubi jutarnja svjetla ! Sibir nestaje u zlokob noj pomrini ! Je li to bio smak svijeta ?! Kraj planete Zemlje ?!... Nad Sibirom se iri gigantska vatrena peurka. Zrak je suh i ispunjen zagluujuom ek splozijom, koja odjekuje deset tisua kilometara unaokolo. Golemi val vruine, to se silnom brzinom iri preko movara i blagih breuljaka sjeverne tajge, topi i spaljuj e sve pred sobom. Plamen i dim dizat e se i zamraivati nebo jo mjesecima iz a tog kataklizmickog dogadaja. Nepregledne tisuugodinje ume u jednom jedinom s u trenutku povaljane kao da se radilo o ibicama koje je netko neoprezno ist resao. Drvene kolibe sjevernih nomada naprosto su sravnjene s tlom, a ljud i i ivotinje - to su imali (ne)sreu da preive, unezvjereno su lutali opustoenim krajolikom tragajui za odgovorom - to se dogodilo. Prizori pakla su svuda oko njih. Pet tisua kilometara unaokolo. ini se da za njih nema spasa. I dok se beskrajni gusti oblaci, ispunjeni udnim dimom i pepelom, diu d vadesetak kilometara iznad Sibira, cijelo podruje je zasuto zloslutnom "crn om kiom". Za sirote i neuke sibirske nomade to je jo jedan predznak da je odista stigao - sudnji dan ! ZEMLJA SE ZATRESLA Svjedoanstva onih koji su preivjeli tungusku katastrofu su vie nego uzbudljiva : "Bilo je vrijeme doruka i zadesio sam se na trijemu kue blizu trgovake postaje u Vanovari. Upravo sam podigao sjekiru da presijeem obrue na jednom buretu, kada s

u se otvorila nebesa, a visoko iznad ume, itav sjeverni dio svoda kao da je b io zahvaen silnim plamenom... U istom trenutku zapljusnula me je strana jar a. Kao da mi je koulja buknula pravim ognjem... Maio sam se da je strgnem sa sebe i odbacim, kada se u taj mah nebom razlijegao prasak, a odmah zatim oglasila grdna lomljava. Bio sam odbaen i tresnuo sam na zemlju nekih est metara daleko od mjesta gdje sam radio, izgubivi na trenutak svijest. Moja je ena ist rala i uvukla me u brvnaru. Poslije silnog treska zaula se zagluujua buka, kao da je kamenje padalo s neba. Zemlja se poela tresti, a ja sam, leeci na tlu, prekr io glavu rukama, plaei se da me ne pogodi neki kamen ili neto drugo, jo opasnij e, to je padalo s neba. U trenutku kada su se nebesa otvorila, sa sjevera je oko nae kolibe poeo da hui vreli vjetar, kao iz topovske cijevi, ostavljajui sago rjeli trag na tlu... " Stravicne je trenutke zagonetne eksplozije jedan seljak doivio u polju : "Tek to sam sjeo dorukovati pored pluga, kada se najednom razlegoe silni prasci, slini detonacijama topova. Konj mi pade na koljena, a sa sjevera povrh ume suknu plamen... U tom trenutku spazih kako je vjetruina pooba rala drvee i najprije mi pade naum da je u pitanju orkan. epah vrsto rukama drke pluga, kako ga oluja ne bi otpuhala. Vjetar je bio tako snaan da je podi zao gromade tla s povrine, a onda orkan poe da die vodeni zid uz Angaru. Jasn o sam ga mogao vidjeti, jer se moje imanje nalazi na obronku brda. Istodobno, tutnjava je toliko prestraila konje da su upaniene ivotinje poele sumanuto gal opirati vukui za sobom opremu za oranje... " I seljanka je Lj. Konova tog jutra bila izvan svog doma : "Prala sam vunu na obali rijeke Kan, kada se iznenada zaula buka slina snanom lepetu krila prestrae nih ptica..., a uz rijeku otpoe da se valja golemi unitavajui val nalik vod enom zidu. Ubrzo zatim, razlijee se jo jedan prodoran prasak, koji je bio t oliko silovit da je jedan od radnika u mojoj blizini, kao pokoen pao u vodu !" U isto vrijeme iznad Sibira se irio gigantski stub vatre, a zrak je bio ispun jen serijom silovitih razornih detonacija koje su odjekiva le tisuama kilometara unaokolo. Vrela zrana struja munjevito se irila preko blagih breuljaka ostavljajui ugljenisanu pusto. Drvee je bilo sravnjeno, nomadske kolibe dignute u zrak, ljudi i ivotinje rasuti kao estice praine. Zap anjeni Sibirci u Vanavaru, skrivali su lica od kobne vreline, dok im je zag onetni udarni val pustoio selo, rujui zemlju poput dinovske krtice.... Dodatak : www.galaksija.com Nexus magazin je objavio u svom posljednjem broju Vol. 10, No. 4, na strani 63, pod naslovom "The Installation", dio intervjua koji je britanski novinar Graham W. Birdsall snimio nedavno s Valerijem Uvanovom, predstavnikom rusk e Akademije za Nacionalnu Bezbjednost. Graham Birdsall : ta je vaa zvanina funkcija ? Valerij Uvanov : Ja sam ef Odjeljenja za Istraivanje NLO-a, Nauke i Tehnologij e, ruske Akademije za Nacinalnu Bezbjednost, koja je bazirana u Petrogradu. Da li je to zvanina vladina organizacija ? Naravno da jeste. Ja imam samo dva ovjeka iznad sebe, a oni su direktno odgo vorni predsjedniku Putinu. ime se bavite ? Nae istraivanje je je podjeljeno na dva dijela. Prvo neprestano skupljanje po

dataka koji dolaze iz cijelog svijeta, a onda njihovo sortiranje u "utu" ili "crvenu" kategoriju. Ti podaci se onda dalje raspodjeljuju raznim drugim odjeljenjima po cijeloj Rusiji. Drugi dio naeg rada potekao je iz pitanja pos tojanja NLO naravno, mi znamo da oni postoje, ali ne znamo ta se krije iza te njihove aktivnosti i kakvi su njihovi interesi. To je trenutno na na jvaniji zadatak tj. ono emu poklanjamo najvie panje. Neto prije nego smo poeli sa snimanjem ovog intervjua pomenuli st e par interesantnih detalja u vezi eksplozije u Tunguskoj, 1908. g. Moete li sada da opet da kaete ta je bio pravi uzrok te eksplozije ? Mi sa sigurnou znamo ta je bio uzrok. Radilo se o meteoru, meutim, taj meteor je bi o pogoen recimo nekom vrstom projektila. Taj projektil je bio ispalje n iz jedne instalacije, tj. baze. Mi ne znamo ko je tu bazu sagradio, ali ona je sagraena veoma veoma davno i nalazi se u Sibiru, nekoliko stotina k ilometara sjeverno od Tunguske pokrajine. Ovo mogu sa sigurnou da tvrdim jer pouzdano znamo da se u tom regionu dogodilo nekoliko eksplozija. Rei u vam i ovo, posljednji put kad je iz ove ins talacije ispaljen projektil i pogoen meteor, bilo je u pono izmeu 24. i 25. Septem bra, prole godine. To je poznato i nekim amerikim krugovima, koji su pratili ovaj dogaaj. Izvinjavam se, ali meni to sve nekako zvui kao nauna fantastika. Znate, Graham, mi inae kad razgovaramo o sutinskim aspektima pozadine svega ovoga, mi to inimo samo s onima koji razumiju i prihvataju i odgo vornost koja ide zajedno sa tim. Znate, mi ovdje imamo posla s tehnologijom koj a je daleko ispred nae, i koja je u stanju da ini stvari koje mi jo uvijek ne moemo . Moete li biti malo vie specifini u vezi tane lokacije gdje se ta baza nalazi ? Kada pronaete na karti mjesto u Tunguskoj, gdje se ova eksplozija dogod ila, na jugoistoku ete vidjeti poznato Bajkalsko jezero. Iza njega se prema sjeveru protee ogromna pustara veliine nekih 100 000 km2. To podruje je veoma s labo naseljeno, nema ni gradova ni sela. Tamo smo pronali tu bazu. Sada u da bu dem otvoren i kaem da ova baza ima i neku vrstu vlastitog energetskog sistema, kojeg smo mi uspjeli da lociramo. Za vrijeme sukoba u bivoj Jugoslaviji po prvi put smo primjetili pojaanu emisiju energije iz tog postrojenja, od nosno, baze. Za nas je ovo bilo jedno nevjerovatno otkrie, mada ve od prije pouzdano znamo da je ta baza u nekoj vrsti interakcije sa socijalnim previran jima i ratovima. Veliki dio naih istraivanja ini i pretraga prastarih spisa. Ta ko smo pronali i zapise Echutin Apposs Alanhor, koje jednostavno nazivamo Alanhor spisima, i koji su prema naim procjenama stari najmanje 4000 godina . Ono to je najnevjerovatnije je to to je u njima jednim naunim jezikom opisa no sve to se tu deava. Ja sam posjetio to podruje dva puta. Prvi put su nai detektori otkrili veoma visok nivo radijacije. Moram da priznam, bilo je veoma opasno jer nismo nikako mogli da se zatitimo od nje. Nekoliko lokalnih itelja znaju dosta toga o tom postrojenju, ak su nam detaljno opisali i nacrtal i metalne tvorevine koje su tamo vidjeli. Ovi ljudi, lanovi njihovih porodica i njihove ivotinje, svi pate od radijacione bolesti. Jo u neto da vam kaem u vezi Tunguske eksplozije, to vjerovatno nikada prije niste imali priliku da u jete. Sva iva bia su ve bila napustila taj region dva mjeseca prije nego to se eksplozija dogodila

TAJANSTVENE PORUKE, IFRA SVETOG PISMA

Da li su u Bibliji ve zapisani dogaaji ovog svijeta ? Ameriki autor Michael Drosnin vjeruje da je "provalio" tajanstveni kod Svetog pisma... Prvog Septembra, 1994. godina ameriki novinar M. Drosnin je odletio za Izr ael da bi tadanjeg predsjednika tamonje vlade Jiaka Rabina (Jizchak) u pozorio na smrtnu opasnost koja mu je navodno prijetila. Zbog nedostatka po znanstava, novinar i pisac iz Njujorka (New Yorka) je jednom Rabinovom prijatelju, piscu saimu Guriu (Chaim), predao pismo za Rabina. U njemu je bilo upozorenje na atentat, koji e se kasnije uist inu dogoditi. "Bojim se", napisao je Drosnin Rabinu, "da se nala zite u samrtnoj opasnosti, ali istovremeno smatram da se ta opasnost moe za obii i izbjei... !!!" Lov na duhove ! Guri je smatrao, a to je saopio i Dros ninu da izraelski predsjednik tom upozorenju nee pokloniti pre vie panje, ali je ipak predao pismo nadlenom ministarstvu.ta se kasnije desilo ve odavno nam je svima poznato : 04 . Novembra, 1995. godine Rabin je ubijen, ustrijeljen od jednog vjerskog fanatika . Rabin i njegova sluba sigurnosti ovo su upozorenje, kao i velik broj prijanjih, naalost, smatrali neozbiljnim ! Na dan ubistva Rabina, Drosnin je na najgori mogui nacin dobio dokaze za svoje upozorenje. Jiak Rabin je ustrijeljen s lea od ovjeka koji je sebe smatrao poslanim od Boga, a ono to je u svemu i stinska senzacija jeste injenica da je - ubistvo zapisano u Svetom pismu koja j e, kako je poznato pisana prije 3000 godina ! Upravo atentat u Izraelu bio je jo jedna potvrda i dokaz o postojanju tajanstvenog koda Biblije, ifriranog teks ta kojim je, navodno, zapisana cjelokupna budunost ovjeanstva. U svojoj knjizi "ifra Biblije" ("The Bible Code") ovaj ameriki novinar nam otkr iva, ako je istina, da su praktino svi svjetski vaniji dogaaji ve davno zapisani u Bibliji. Pomou matematikog izraunavanja izvedenog pomou raunara, navodno se mogu dobi ti proroanstva iz izvornog teksta na hebrejskom jeziku. "Rabinovo ubistvo nije jedini dogaaj naeg doba zapisan u Bibliji. Dodatno su tu jo i dogaaji kao to su ubistva egipatskog i amerikog predsjednika Sadata i D. F. Kenedij a (J.F.Kennedy), Drugi svjetski rat, afera Votergejt (Watergate), Holokaus t, tragedija Hiroime (Hiroschima), slijetanje ovjeka na Mjesec, Zaljevski rat, pa sve do predsjednikovanja Bila Klintona (Bill Clinton). I sve to napisano j e - "Boijom rukom", navodi u svojoj knjizi ovaj ameriki novinar. Drosnin je ozbiljan novinar "Vaington Posta" ("Washington Post") koji je radio izmeu ostal og i na policijskim reportaama, te se njemu ne moe tako lako pripisati lakovje rnost. Nakon ubistva Rabina njegova situacija se naglo mijenja, za njega na bolj e. U trenutku kad se ostvarilo proroanstvo koje je sam proitao u Bibliji, ifra Biblije mi je po prvi put zaigrala pred oima kao potpuno jasna i izvjesna !... Do sada je pria o proroanstvima zapisanim u Svetom pismu zvuala preaps urdna da bi zaiteresirala vei broj strunjaka. ifrovane poruke koje se navodno mogu nai u Bibliji predstavljaju potragu za duhovima, smatra Andreas Michel s a katedre za Strari zavjet na Sveuilitu u Tibingenu (Tbingen). Autori Starog zavjet a dodaje on - nisu posjedovali takvu matematiko-unjetniku spoznaju svijeta da bi s voje tekstove mogli ifrirano zapisivati ! UBICA KOJI ELI UBITI ! Dodatni dokazi za one koji vjeruju u postojanje koda Biblije dolaze iz matemati ke. Elijahu Rips je matematiar u pjeanim zgradama Hebrejskog sveuilista u Jerusalemu, smjetenom na breuljku iznad "Vjenog grada". Odatle se prua magian pogled ka Faseldonu, ka starom gradskom zidu - idelno mjestu za inspiraciju ? Ripsovo specijalno podruje je takozvana grupna teorija, matematiki element m oderne fizikalne teorije. ifra Biblije je kompjuterski program ! - obj anjava izraelski naunik. Zajedno sa

dvojicom izraelskih kolega, fiziarom Doronom Witztumom i Joavom Rosenbergo m sa jerusalemskih Visokih tehnolokih kola - Rips je tekst Biblije podvrgnuo jednom programu za deifriranje. Posao je trajao sve do 1994. g odine kada su u poznatom naunom asopisu "Statistical Science" objavili svoja iznenaujua saznanja pod naslovom "Konstante slova u Knjizi". Oni su prvo izabrali 300 hebrejskih pojmova koji imaju slina znaenja, kasnije su tome dodali imena, dane roenja i smrti 66 najpoznatijih Jevreja koji su ivjeli izmeu IX i XIX stoljea. Tada su sv e to skupa tretirali kao jednu cjelinu, jedan tekst, bez praznog prostora i zmeu rijei i znakova. Tada su u tom tekstu, u kome je bilo jedan do drugog 304.805 znakova, potraili prethodno izabrana imena. Raunar je poeo ko mbinirati slova tako to je kombinirao prvi sa drugim, pa sa treim... sa hi ljaditim itd. Onda je kobinirao to isto samo sa poetnim drugim slovom. Na k raju je tako proao sva slova. Upozorenje za Rabina je bila kombinacija slova reda nih - svako etvrto, dvanaesto ili petnaesto slovo teksta. Ako pri itanju znakova preskaemo odreeni broj slova, dobivamo itak tekst. Rijei kao : "Rabin", "A mir", "Tel Aviv" i godina ubistva. Poprijeko preko Rabinovog imena mogu se nai rijei : "Ubica koji zeli ubiti". Da li je to sve samo sluaj ?! ZAPANJUJUE OTKRIE Izraelski matematiar je objavio svoje iskustvo u vezi sa Zaljevskim ratom. Raunaru smo dali zadatak da nae ime - Saddam Hussein. To smo uinili poto smo se u vjerili da je kombinacija slova koji daju traeni pojam povezana nekom matema tikom logikom. U podruju koje je ukazivalo na zaljevski rat nali su se pojmovi kao : "Scuds", "ruske rakete" kao i datum poetka rata i ime "Hussein". Z a Michaela Drosnina to je bio neoborivi dokaz za postojanje ove ifre : sve rijei tvore neku vrstu ukrtenice. Tako se moe ispitati da li se rijei meusobno povezanog znaenja nalaze jedna blizu druge. Tako se uz pojam "Bill Clinton" nalaze pojmovi "Predsjednik", kod "Sletanje na Mjesec" nalaze se pojmovi " Svemirski brod", "Apollo 11", kod rijeci "Hitler", nalazi se rije "Naci", kod "Kennedy", rije "Dallas"... Zar to moe biti puki sluaj ?! Da e jedan renomiran i struni asopis publicirati ovakve tvrdnje nisu se ni sami autori nadali. Robert Kass, koji je 1994. godine bio izdava "Statistical Science", kae da su itaoci u poetku bili skeptini to je normalna reakcija. Mislim da niko u t o vrijeme ovu fantastinu teoriju nije prihvatao kao neto ozbiljno - navodi ef Odjela za statistiku amerikog univerziteta Carnegie Mellon u Pittsburghu. Sv i su mislili da tu postoji neka caka, ali nisu znali koja i kako je otkriti... A da bi se uvjerijo da kod Biblije uistinu postoji, Rips je novostvorenom programu podvrgnuo jo neke tekstove, na primjer, prijevod Tolstojevog "Rata i mira". Ali, traena su se imena, podaci i datumi mogli nai jedino u Bibliji i to, kako navodi, u ifriranom obliku. Za odluujui eksperiment izraelski je ma tematiar od 32 imena i 64 podatka napravio oko 10 miliona razliitih kombinacija, od kojih je samo jedan jedini par bio taan. Rips je ponovo pohranio podatke u raunar da bi saznao koja od 10 miliona kobinacija daje zadovoljavajui rezultat. I ispostavilo se da je zadovo ljavajue rezultate mogao nai samo u Svetom pismu ! OVO PREVAZILAZI LOGIKU ! Robert Kass je, nakon svega, dao trojici ekspeata da provjere njegova otkria i on i su to uinili. Kad su sva trojica potvrdila korektnost statistikih postupak a i brojeva, Kass je odluio da objavi rezultate. Harold Gans, zaposlen u t ajnoj slubi SAD na poslovima deifriranja, uvi za ovu priu bio je odmah ubijeen da moe nai dokaze za obaranje teorije o biblijskom kodu. Da bi otkrio "u kom grmu lei zec" on je ispisao 64 osobe i to ne samo njihova imena, nego i mj esta roenja i smrti. Rezultat ga je okirao. "Niz lea mi je prola neka hl

adna jeza", sjea se Gans. "Imena gradova su odgovarala imenima osoba naenim u Bi bliji." Australijski statistiar, Abraham Haofer, jedan je od onih koji su uporno kritikovali tezu o ifri u Bibliji : "Pri analizi tolikog broja podat aka, neminovno je da se odreene mustre pojavljuju", kae on. "Ali, ovo prevazilaz i logiku i postojee zakone vjerovatnoe !" Sljedee analize su Drosnina j o vie uvjerila u ispravnost svoje teze. On i koautor Doron Witztum su oko p ojma "holokaust" potraili jo neke pojmove i pronali rijeci kao to su : "Njemaka", "Berlin", "Eichmann", "Ciklon B"... Matematiar Piatetski-Shapiro sa Yale univerziteta, kome je Drosn in meu prvima pokazao svoje analize, pun je zbunjenosti i oduevljenja : "Ovdje je rije o jednoj inteligenciji koja je izvan naeg znanja i shvatanja mi govorimo o Bogu. Jedini siguran odgovor je Bog !" U Svetom pismu su s e do sada otkrili jo neki zanimljivi podaci : propast njujorke burze 1929; Beethoven, Bach, Picasso, izbor Natanjahua na vlast uz koje je jo stajao i nadimak "Bibi", udar kometa na Jupiter u Julu 1994. i Trei svjetski rat kao najava posljednje apokaliptine borbe na Zemlji 2112. godine. Atomski napad se nije desio ! Dana 26. Januara 1996. godine otkriven je podatak koji je D rosnina uzbudio. U veernjim satima 06. Maja, 1996., Libija e napasti Izrael atomskim orujem ! Naao je naina da razgovara sa Peresom, tadanjim predsjednikom izraelske vlade. Razgovor je tekao ovako : PERES : Za kad je predskazan n apad ? ta moemo uiniti. To je upozorenje, a ne predskazanje, odgovorio je Dros nin i time relativirao svoje upozorenje. On je jednostavno od biblijske ifre napravio neku vrstu proroanstva, a la Nostradamus, kakva ve odavno poznajemo. 0 6. Maj je, sreom, proao bez atomskog napada, ali Drosnin, ne umije objasnit i kako to da se to nije dogodilo. Gdje je pogrijeio ? Na Drosninovo pi tanje - da li je u Bibliji skrivena prolost ili budunost - odgovara Rips : " Sve to je bilo, jeste ili e biti !" A kako je ovo mogue u jednom tekstu od sam o 304 805 znakova ? "Teoretski ne postoje ogranienja za broj informacija sadranih u jed nom tekstu !", odgovara matematiar iz Jerusalema. Broj skrivenih informacija se ne moe otkriti, ak i ako nije beskonaan. Na taj n ain su se Rips i Drosnin nali u situaciji slinoj vulkanolozima ili onim koji prate pokrete Zemljine kore i koji stoje pred dilemom kad e se dogoditi slj edea katastrofra, kako bi blagovremeno i tano obavjestili gradonaelnika koji bi trebao evakuirati grad. Zemljotres iz 1995. godine u Kobeu u Japanu je tak oe pojam koji je Drosnin naao u Bibliji. Osim toga, naao je jo i ove rijei : "Kobe", Japan", "Vatra", "Veliki zemljotres", sa tano navedenom godinom. Moda se uz pomo deifriranja Biblije stvarno moe proitati prolost i predvidjeti budunost. Moda moemo predvidje ti sliljedei atentat ili neki dogaaj planetarnih razmjera, kao to je bio udar k omete prije 65 miliona godina, koji je unitio dinosauruse... Ali, onima koji ifrirane poruke nalaze u Bibliji, takoe bi se moglo desiti neto slino to se dogodilo Kasandri. Lijep i Apollon je bio u nju zaljubljen i obeao joj, ako mu uzvrati ljubav, poklon iti dar proroka. Kasandra je prihvatila ponudu i dobila moi proroka, ali s e ogluila o svoje obeanje. Tada je Zeusov sin uinio da lijepa Kasandra ost ane proroica, ali je uinio i da je niko ne slua niti joj vjeruje !

NEOBJANJIVE POJAVE UDNA SLIKA DJEVOJICE Jedan od najzanimljivijih i najuspjenijih britanskih "psihografa" bio j

e dr. T. D'Aute Hooper, jednonogi iscjelitelj i medij iz Birminghama - ovjek ko ji je, po rijeima svojih pristaa, bio "iznad svake sljeparije i prljave po dvale". Tako je jednog dana Jedan njegov pacijent doao kod njega i rekao mu da se osjea udno; da ima osjeaj da ga netko prati i da Hooper uzme aparat i da g a slika. Hooper je uzeo aparat , te vidio da kraj pacijenta stoji prekrasn o dijete. Slikao je i nakon to je razvio sliku pokazao ju je pacijentu . On je uskliknuo : "Gospode Boe !, pa to je moja ker koja je umrla prije 30 godin a". Jedan istraiva je pisao : "Ona vidovnjaka fotografija je, drim, naprsto lukava d vostruka ekspozicija. Jo je jedan duh 'upokojen', bojim se". JEZOVITA SLIKA DUHA Godine, 1959. gospoa Mabel Chinery iz Suffolka snimila je sliku svog mua Jima kako sjedi u automobilu. No, ta slika nije jezovita sve dok se nakon razvitk a slike nije ustanovilo da pokraj Jima sjedi njegova punica.Prema izjavi g ospoe Chinery, gospoa izgleda kao njezina majka. Mabel je sigurna da j e u automobilu sjedio samo Jim. Kada su slike napravljene i kad je pre poznala izrazite crte lica svoje majke, Mabel je bila uasnuta : "Osjeala sam se jezivo, zbilja. Naprosto nisam mogla vjerovati". Kompjuterskom analizom ustanovili su se tri injenice : inilo se da svjetlo na liku dolazi iz drugaijeg smjera od onog koji je osvj etljavao ostali dio slike. Njene naoale kao da su odraavale vie svjetla nego to ga je moglo biti unutar automobila. Stara dama nije ba dobro pristajala uz vozilo. Na primjer, njeno rame kao da s e protezalo ak na drugi prozor. Strunjaci su dakle zakljuili da je slika bila sluajna dvostruka ekspozicij a, koja se sastojala od snimke Jima u automobilu, i vrlo kratke ekspozicije Mabeline majke snimljene ve ranije. Dakako, i kompjuteri i k amera mogu lagati. Tuna je injenica da nijedna slika snimljena u toku 150 godina ne prua uvjerljiv dokaz o postojanju duhova, nadnaravnih bia. FANTOMSKA KUA Geoff i Pauline Simpson i Lan i Cynthia Gisby putovali su automobilom kroz Franc usku na praznike u panjolsku. Naveer su odluili pronai hotel u kojem bi mogli prespavati i veerati. Doli su do hotela Ibis, ali sve su sobe bile zauzet e, pa su tako krenuli dalje. Nakon kratke vonje doli su do dugake dvo katnice okrenute proeljem prema autoputu. Putnici su se parkirali, a Len Gi sby je prvi uao u hotel. Naao se u dugakoj prostoriji u kojoj je bio smjeten bar. Onda se pojavio patron i rekao im da ima slobodnih soba. Hotel se parovima ui nio draeso, gotovo smijeno, starinski. prozori nisu imali stakla, plahte su b ile od tekog platna, a umjesto jastuka podmetai. Sve je bilo uredni i isto. Nako n veere - biftek, pommes frites i pivo - poli su na spavanje. Ujutro su d orukovali, a u hotel su uli ena s psom i dva policajca. ena je imala dugu haljinu, a policajci su nosili gamae, plateve i visoke eire. Uniforme su bile razliite od onih koje su viali putem kroz Francusku. Raun ih je okirao, ali u pozitiv nom smislu. Bio je nevjerojatno malen. Za veeru, pivo, noenje i doruak za etiri osobe, platili su svega 19 franaka (manje od 2 funte). Nevjerujui takvoj srei nastavili su prema panjo lskoj. Na povratku su se parovi opet tamo zaputili. Proli su istom cestom, kra j hotela Ibis, isto onako kao i prije petnaest dana, ali ovog puta kao da je itava zgrada nestala. Tri puta su se provozali tom cestom, ali

ni traga hotelu. Morali su se zadovoljiti hotelom blizu Lyona koji ih je stajao 247 franaka - realna cijena za 1979. ali trinaest puta vea od one koju su platili u onom ljepem hotelulu, a sada, i ni se, tajanstvenim. Tjedan dana kasnije, kad su filmovi iz aparata vr atili s razvijanja, parovi su se jo vie zaudili. I Geogg i Len su sigurni da su s likali ene na prozorima tog hotela, ali tih slika nije bilo. Nije bilo ni pr aznih kvadrata na filmu i brojevi su tekli bez prekida. Slika koji su slikali u tom hotelu nije bilo. Nestake su. Jesu li oni nekako otputovali u pr olost ? Cynthia kae da su joj mnogo ljudi govorilo da rupe u vremenu postoje i da se to ba njima dogodilo. 1983. Gisbyjevi i Simpsoni vratili su se u Francuk u kako bi organizirali temeljitu potragu za nestalim hotelom. O tome su obavje stili mjesno turistiko drutvo. Njihov predstavnik je proeljao itavo podruje i ob avjestio da je naao kuu koja donekle odgovara njihovom opisu. Vlasnicu su M. i Mme Judges i ,premda to nije hotel, znali su primati putnike. Kasnije se taj predstavnik odvezao s jednim istraivaem, a on je zapisao da su ili ist im putem kao i parovi. Zaustavili smo se kod benzinske pumpe i on mi je pok azao zgradu s druge strane ceste, koja se nije poklapala s opisom parovima. A ako je ovo ta kua, gdje je onda odmorite i kameni zid koji bi morao nasupro t. Na ta su nam pitanja dali odgovor vlasnici benzinske pumpe. Pumpa je tek n edavno podignuta, a cesta je znatno proirena prije dvije godine. Uli su unutra i poeli prouavati unutranjost kue. Par je rekao da je kameno stubite s desne strane, a bio je u sredini izmeu dvije prostorije. Na katu su bile dvije spavae sobe s prozorima bez stakla, kupaonica s metalnim drkama za sap un, tano kako je bilo 1979. to se tie smijeno malog rauna, Mme Judges rekla je da v ole pomagati i da ne vole biti sami, pa naplauju samo neznatnu, simbolinu svotu. Tada su brani parovi povedeni u kuu, ali su oni nakon prianja s vlasnicim a i razgledavanja zakljuili da to nije hotel u kojem su proveli no, te se vrat ili u Englesku, a misterija je i dalje ostala nerijeena. Ako se dokae da ho tel u kojem su proveli no ne postoji, to e biti jedan od najzanimljivijih sluaja u analizama psihikih istraivanja. Ako se, pak, hotel pronae, bit e to j o jedan sluaj "mislokacije", odnosno kad vidimo neko mjesto, a poslije ga ne moemo pronai. KRISTALNE LUBANJE Dvadeset godina najneobiniji dragi kamen pripada eni koja ga dri na polici u svojoj kui. Kristalna lubanja napravljena je od vrstog kristala i teka 5,18 kilograma. to je tu neobino ? Oi lubanje napravljene su u obliku prizme, a tvrdi se da se u njima moe vidjeti budunost. Nazvana je "Lubanja smrti". Lubanja ve pola stoljea drai matu znastvenika koji je pomno prouavaj u. Neznaju joj porijeklo i svrhu. Zapravo, postoje dvije takve lubanje. Je dna je u "Muzeju ljudskog roda" nedaleko Londona u V. Britaniji. Poseban proble m upravi muzeja je taj to istai ne ele raditi u njezinoj blizini. Zahtijevaju da se lubanja prekrije crnom tkaninom jer su prestravljeni njenim uk oenim pogledom u priguenom svjetlu dvorane. Druga lubanja vlasnitvo je Anne Mitchell-Hedger. Do nje je lubanja dolo preko njezina oca koji j e bio pustolov. Obje lubanje temeljito je pregledao i istraio istaknuti antrop olog G.M. MORANT, a njegov izvjetaj izaao je u asopisu Kraljevskog antropolskog ins tituta V.Britanije. Kae da su u mnogoemu sline, ali da postoji jedna bitna razl ika. Lubanja iz muzeja je u jednom komadu, dok se onoj Anne Mitchell-Hedge r eljust moe micati. Nadalje kae da su lubanje oblikovane prema enskim lubanja ma. Nema izgleda da emo dobiti odgovor jesu li lubanje drevne ili suvremene, jer nema znastvenog naina da se ustvrdi njezina starost iako u muzeju stoji "neg dje oko 14. i 15. stoljee, vjerojatno Aztekog porijekla." Meutim, kad je laboratorij Britanskog muzeja ispitao lubanju iz svog muzeja, nije naao tragove k oji bi mogli pomoi raistiti pitanje njezine starosti, iako je na jednom zu bu bilo i tragova elektrine pile. I zato, u nedostatku daljnih dokaza, p ria o kristalnim lubanjama ostaje tajna, ali iako je njihova izrada i svr ha tajna, treba rei da bi bilo alosno da njihova prolost prekrije njigovu ljepot u.

KIA LJENJAKA

13. Marta, 1977. godine, Alfred Wilson Osborne vraao se s enom iz crkve. Odjenom je zauo klik kao da mu je puklo dugme. Shvatio je da mu nije puklo dugme nego d a ga je pogodio ljenjak. Odjednom je poela kia ljenjaka. Osborneovi su procjenili da je palo izmeu 300 - 400 ljenjaka. Bilo je dovoljno udno to je poela kia ljenjaka, a i u ulici ne samo da nije bilo ljuski nego ljenjaci ne dozrijevaju prije rujna ili listopada, a bio je oujak. Bili su posve sigurni da su ljenjaci padali s neba, a ono je bilo vedro i plavo, izuzev jednog oblaka. Alfred se obratio prijateljima i ispriao im dogaaj. isprva su mislili da je udaren u glavu, ali tu se naao jo jedan kojeg je zahvatila kia ljenjaka. Niti itaoci mjesnih novina nisu mogli objasniti zagonetku. "Zapravo, to i nije mogue objasniti", kae Alfred. "Kako su doli i odakle padali, nemam pojma, ali sa m pomiljao da ih je usisala vijavica. Samo neznam gdje je u oujku nala ljenjake." CRNI DAN 19. Maja, 1780. izmeu 10 i 11 sati poeo je znameniti "crni dan", pa je Nova Engle ska uronila u zagonetni mrak. Izvjetaj iz toga vremena kae : "... Ptice koje s u pjevale veernju pjesmu uutjele su i nestale; ivad se vratila na spavanje; posvuda naokolo kukurijektali su pijetli, kao u zoru; predmeti se nisu mogl i razazbrati osim vrlo izbliza, posvuda se stjecao dojam noi." Meutim, mrak ni je potrajao i svi su se vratili svojim poslovima. udnu je pojavu uskoro objas nio profesor Samuel Williams. On je prouio vremenske uvjete i ispitao sloj prljavtine, pa je dokazao da poari mogu uzrokovati "crne dane". Zakljuio je da j e dim od umskih poara uzrok "crnih dana". U tom dijelu Amerike je uobiajeno pal iti i kriti ume, a ovog puta je ovo bio doista veliki poar. Neto slino se d ogodilo 1950. u Edinburgu kada je sunce poplavilo. VATRENI LJUDI U zimu 1985. dogodio se stravian dogaaj u Cheshireu. 17-godinja st udentica Jacqueline Fitzsimon silazila je s prijateljicama niz stepenice Hal ton Collegea u Widnesu kad se odjednom zapalila. Odmah su dojurili nastavni ci, ali je ona neto kasnije umrla. Na scenu su stupili vatrogasci, poli cija, sudski kemiar i uveni Institut Shirley iz Manchestera. Svjedoci, koji su bili prisutni na tom jezivom dogaaju, pod zakletvom su opisivali dogaaj. Car ina Lazer i Rachel Heckle prole su stepenicama pokraj Jacqueline. Carina je izjav ila da je nad Jacquelininim desnim ramenom primjetila udan sjaj, koji se pojavio u zraku i onda kao da joj je pao iza lea.Dva starija studenta su isto pr ola stepenicama, kad su proli pokraj Jacqueline uli su krik i vidjeli da ju je o bavio plamen. Prije toga nisu vidili dim ni tinjanje. Jacqueline se poalila da je samo opekla prst, meutim na lea joj se lijepio najlon. Umrla je u bolnici. U poetku se inilo da postoji razumno rijeenje, jer je pohaala teaj ku hanja. Malo je ranije zavrila svoj zadatak, pa je stajala i priala s prijatel jicama. Pretpostavljalo se da se naslonila na jedan plinski tednjak koji je bio upaljen, pa je njena kuharska kuta poela tinjati. Meutim, uitelj kuhanja Robert Carson zakleo se da su svi tednjaci bili ugaeni. Jacqueline nije bila sama. Bilo je mnogo ljudi oko nje, a nitko nije primjetio tinjan je ni dim. Poslije je kemiar instituta, Philip Jones izjavio kako nije us pio da se kuta koja tinja zapali, ak ni na jakom strujanju zraka. Porota na sud u presudila je da je dolo do nesretnog dogaaja. Nitko od oevidaca ni od onih na sudu nema objanjenje kako bi se jedna 17-godinjakinja mogla bez upozorenja sama od sebe zapaliti. NEVIDLJIVI OVJEK U podne, 10. Maja, 1951. ulice filipinskog glavnog grada Manile bile su pune

prolaznika, jer su slubenici u to vreme izlazili na pauzu za ruak. Usred naj vee guve, na aveniji Rizal, jedna mlada, tamnoputa devojka dozivala je u pomo, maui rukama kao da se od nekog brani. Prolaznici su zaueno zastajkivali, a onda odlazili dalje, jer pored mlade ene nije bilo nikoga, ona kao da s e branila od nevidljivog napadaa. I dalje je zapomagala na sav glas : "Pomozite, preklinjem vas. Zar ne vidite d a hoe da me ubije !". Ljudi su samo odmahivali glavom i, verovatno, zakljuivali da se radi o psihiki poremeenoj osobi u trenucima nervnog napada. Tada je devojka, kao da je na trenutak uspela da se otrgne neijim rukama, potrala kroz gomilu, a onda uzasno vrisnula : "On me je ugrizao !". Na b lijedoj i napola onesvjeenoj eni prolaznici su zaista ugledali jasne tragov e zuba na koi i ranu iz koje je tekla krv. Tog trenutka uslijedili su novi ujedi, a jedan od posmatraa, ubjeen da je djevojka histerina, pred loio je da je odvede u policijsku stanicu. Putem do stanice Filipinka se jo t ri puta bolno trzala, a novi tragovi zuba pojavljivali su se na razliitim dijelo vima njenog tijela. Kada je stigla do policije, i ruke i noge bile su joj krvave. Hitno je st igao ljekar i poeo ispitivati djevojku. Saznao je da se zove Klarita Viljano va, da ima 18 godina, da ivi sa tetkom i da odnedavno radi kao bolniarka. Pr egledajui rane, ljekar je sluao njenu priu kako se iznenada, niotkuda, pojav io neki straan ovjek, bacio se na nju dok se oblaila i ugrizao je na nekoliko mijesta. Pokuala se spasti istravanjem na ulicu, ali on ju je i tamo sledio. Sada ve siguran da je pred njim bolesna osoba, ljekar je ipak, toboe zainteresova no, upitao Klaritu kako je izgledao taj ovjek. "Bio je mali, uasan, velikih oi ju. Imao je na sebi neto kao pelerinu i ogromne bijele zube". Jo kada je ovjek k oji je dopratio Klaritu u policijsku stanicu izjavio da nije video nikakvog napa daa, doktor je deurnom policajcu u pola glasa objasnio da je djevojka epileptiarka i da je u trenucima napada sama sebe izgrizla. Iskusni policajac, navikao da zap aa detalje, samo je zavrteo glavom i pokazao na vrat Klarite Viljanove : "Kako je mogla ugristi samu sebe i za lea i za vrat ?". Dok je sada i ljekar zbunjen i zaprepaen utao, pred njihovim oima djevojka je zavriskala i inila pokrete kao da se otima viui da je udovite ponovo tu i da je opet napada. Ljekar joj je pritrao u namjeri da je sprijei da sama sebe povrijedi, ali je ugleda o nove jo vlane ugrize na njenim obrazima i ramenu. Pozvao je jo jednog ljekar a, pa su odluili da Klaritu prebace u bolnicu, a policajac je o svemu ob avestio gradonaelnika Manile Arsenija Laskona. Dok su je etvrt sata kasnije kola hitne pomoi nosila u bolnicu, nesrena djevojka j o se borila protiv nevidljivog napadaa. U posebnoj sobi psihijatrijskog odjel jenja prizor se ponovio jo nekoliko puta, ak i u prisustvu ljekara, gradonaelnika i nadbiskupa Manile. Doktorica Marijana Lara uputila je na hitnu analizu tragov e sline koji su ostali oko mjesta ujeda, a ona je pokazala ne samo da ne prip ada Klariti, nego uopte nije ni ljudskog niti bilo kakvog poznatog porije kla ! Sluaj mlade Filipinke jedan je od najbolje dokumentovanih, jer ga je objavila sva filipinska tampa, kao i brojne intervjue sa dok toricom Marijanom Lara. Klarita Viljanova do veeri kobnog 10. Maja ve pot puno smirila, a doktorica je morala da konstatuje da djevojka ne pati ni od kakvih psihikih smetnji. Ostala je u bolnici dok joj rane nisu zarasle, a pos le toga nikada vie nije susrela nevidljivog napadaa. Ko je bio mali runi ov jek u pelerini, sa ogromnim bijelim zubima ? Doktor Vilijam Sotfel, ozbi ljni britanski naunik, nije se libio da se pozabavi ovakvim zbunjujuim sluaj evima. Nakon istraivanja u oblasti parapsihologije, on je zakljuio : "Stie se utisak da je sve ono to nazivamo nevidljivim nastanjeno biima sposobnim da se prikau osobama koje sami izaberu. Moda su to bia koja nastanjuju paralelni svijet uz nas, ili lutajui pokojnici ?". Doktor Sotfel naveo je primjer takozvanih "prek obrojnih" osoba na fotografijama, naroito na porodinim proslavama, kada nakon razv ijanja filma lanovi porodice na slikama ugledaju i svoje davno pokojne

roake. Poznati istraiva okultnog, Carls V. Lidbriter, autor knjiga "Astraln i svijet", "Nebeski svijet", u prvoj govori o preminulima koji nastanjuju nii astral, a tu se radi o sjenama okrutnih i surovih ljudi, ubica i sam oubicama, pa esto i o "vampirima" koji za produavanje sopstvene egzis tencije na onom svijetu crpe i oduzimaju energiju ivima. Po njemu, ova astra lna bia, u sluajevima kada ne mogu nai pogodne medije, izvode manifestacije kao to s u bacanje kamenja, zvonjava i slino. U poglavlju o "neljudskim stanovnicima", k ojih takoe ima na astralu, Lidbiter navodi da oni, ako to iz nekog razlo ga ele, stvaraju privremeno tijelo od astralne materije, a ako i doemo sa n jima u dodir, "to je onda na istoj fizikoj ravni".

VELIKA SVJETSKA UDA EGIPATSKE PIRAMIDE SA SFINGOM Tri velike piramide, grobnice drevnih egipatskih faraona IV. din astije : Keopsova, Kefrenova i Mikerinosova proteu se u pravilnom obliku ( u meusobnom Pitagorinom trokutu sa stranicama u omjeru 3:4:5) na desetak km od grada Kaira do Fajumske oaze u Gizehu. U starom Egiptu se vjerovalo da je ovjekova linost sastavljena od razliitih el emenata od kojih su neki bili besmrtni. Na smrt se gledalo kao na prekid i vota, prepreku preko koje ovjek mora prijei da bi dosegnuo vjenost. U trenutku smrti tijelo naputa besmrtni element, Ba. Vjerovanje u nain na koji on postoji razlikovalo se prema poloaju to ga je pokojnik zauzimao na ovome svijetu, a takoer i s obzirom na razdoblje egipatske povijesti u koje m je ivio. Meutim, ma koji mu se oblik postojanja pripisivao, on je predstavlja o trajnu vezu izmeu ovoga svijeta i tijela u grobu pa je i nadalje bio ovisan o hrani i drugim poklonima koje se ostavljalo u grobu za njegovo neprekidn o trajanje na drugome svijetu. S razvojem izuzetno profinjenog i sloenog drutva, p oglavare raznih zajednica pokapalo se u razraenije grobove od naredanih opeka, k oje se bogato opremalo. Tijelo u grobu vie nije bilo u neposrednom dodiru s v ruim, suhim pijeskom. Stoga bi tjelesno tkivo doseglo mnogo vei stupanj raspad anja prije no to bi prirodno isuivanje zaustavilo taj proces. Zato se razv ilo vjerovanje da tijelo pojedinca treba ouvati nakon njegove smrti, kako b i se, ako poeli, u bilo koje vrijeme mogao vratiti na zemlju, na mjesto koje mu je namijenjeno u njegovu uuvanu tijelu u grobu. Stoga je postalo nuno razviti m etodu ouvanja tijela u beskonanost i postupno, kroz pokuaje i pogreke, metoda je bil a pronaena : mumificiranje. Mumificiranje je postupak u kojem se iz mrtvog tijela uklanjala utroba koja s e odlagala u posebne posude, kanape, zatim se tijelo ispiralo palminim vinom, natapalo solju, bitumenom i eterinim uljima, ispunjalo aromatin im tvarima, uranjalo due vrijeme u natron i konano vrsto umatalo u tra ke i povoje u smolastim ili u alkoholnim supstancama. Kad je mumija k onano posve umotana jo jednom se obavija tamjanovim parama dok sveenici izgovaraju veliku zavrnu molitvu : "K tebi Ozirise, dolazi tamjan, koji je doao iz Hor a, mirha koja je dola iz Rea, natron koji je doao iz Nekbeta, bilje ankjemi, ko je je dolo iz Ozirisa : smola koja je dola iz blaenoga Kenofrea..." Nakon smrti, kralj se (kojeg se dijelom smatralo boanskim) iznova sjedinjavao sa svojim ocem Raom, bogom sunca. Piramidu, mjesto njegova ukopa, moe se smatrati rampom ili nekom drugom vrstom kraljeva pristupa na nebo. Kralj Keops (2575.-2550. pr.Kr.) je dao izgraditi svoju piramidu, Veliku piramid u. Velika piramida je jedan od najvelianstvenijih i najsavrenijih primjera tehniko

g umijea svih vremena i svake kulture. Ako i ne uzmemo u obzir primitivnost raspoloivih orua u 3. tis. pr.Kr. po tehnikoj virtuoznosti i smjelosti nju ne nadmauje ni jedn a dananja graevina. A ipak tog velikog pothvata latila se kultura koja je netom izala i z kamenog doba, i jo se dugo sluila kamenim oruem i jako je raspolagala bakrom za dlijeta i pile kojima su oblikovani golemi kameni elementi za nove spomenike. Sve radnje na piramidama obavljale su se iskljuivo runo ! Za gr adnju tih gigantskih struktura bili su nuni ne samo matematiki prorauni, neg o i pomno astronomsko opaanje, jer je svaka njihova stranica tano usklaena sa stran ama svijeta. Tako fino mjerenje zahtijevalo je visoke zanatske standarde, nen admaene sve do naih dana. Budui se za vrijeme poplave piramida nalazila samo nekoliko stotina metara od Nila, za izgradnju je bila potrebna vrsta kamena podloga, to je zahtijevao pijesak. Ploha leita Velike piramide odstupa od libele tek neto vie od pola palca. Rad su obavljali specijalizirani radnici i obrtnici potpomognuti vojskom neobuenih ili priuenih radnika koji su se svaka 3 mjeseca regrutirali iz po ljoprivrede. itava gradnja je obavljena uz pomo ona dva "jednostavna stroja" kl asine mehanike : poluge i kosine. U to vrijeme nisu bili izumljeni kota, ni ko lotura ni zavrtanj. Visina piramide je dosezala 147m, a stranice su duljina po 230m. Izgraena je od 2.5 mil kamenih blokova teine i do 3t. Pri gradnji nije primjenjivano nikakvo vezivno sredstvo. Kamene gromade su prislanjane jedna na drugu da su se drale samo vlastitom teinom. Pretpostavlja se da je gradnja trajala 20 godina. Velika piramida je struktura sloene unutranjosti koja se sastoji od 3 glavne komore i niza hod nika na raznim razinama. Hodnici vode u krajnju, pogrebnu komoru. U samom srcu p iramide nalazi se jo jedno graevinsko udo : Velika galerija. Naime, granitne grede u toj komori koje su postavljene na svodu visokom 8.5m ne lee u horizon talnom smjeru, nego koso gore. Obrade greda i ploa je tako perfektna da se fug e jedva prepoznaju. Velika galerija vodi koso gore ka kraljevskoj komo ri monim hodnikom duljine 46.61m, irine 2.09m, visine 8.53m. Hodnik se s uava u pravcu tavanice. Kraljevska komora je etverokatna prostorija koja u prav cu sjever-jug mjeri 5.27m, a istoka prema zapadu mjeri 10.47m, a visina joj je 5.28m. Zidovi ove male sale sastoje se od 5 enormnih granitnih greda k oje su postavljene jedna na drugu, a pod je obloen granitnim ploama. Na zapadnom zidu se danas nalazi prazan kraljevski sarkofag dimenzija : 2.280.981.04m. Zanim ljivo je da su njegove dimenzije vee od dimenzija hodnika koji se penje i vodi ka velikoj galeriji. Isto su tako hodnici u piramidama Ke fren i Mikerinos ui od njihovih sarkofaga. Uz brojne pretpostavke ni ova ta jna koja se pripisuje piramidama nije objanjena. Trea komora, duboko pod zemlj om nije nikad dovrena. Svaka je piramida imala i svoje pomone zgrade, meu njima i hram-mrtvanicu, gdje se dua mrtvoga kralja pripremala za drugi ivot. Unutranjost piramida kod Gizeha ureena je vrlo domiljato kako bi se odbili pljakai grobnica. Ulaz je u Keopsovu pir amidu bio skriven iza obloge od glatkog i finog kamena, a ini se i da su prazna podzemna komora i prolaz koji se sputa prema njoj bili namijenjeni skre tanju pljakaa s puta prema zazidanom gornjem prolazu i samim grobovima . Arheolozi koji su iskapali kasnije piramide otkrili su pravi labi rint pun skrivenih vrata, slijepih prolaza i stubita koja ne vode nikamo. Na istanom rubu kompleksa piramida u Gizi, kraj puta prema Kefrenovoj piramidi nala zi se poput uvara groblja divovska sfinga, tajanstveni sloeni lik grabeljive make i kralja, koja se esto objanjava simbolom u kralju utjelovljenog jedinstva sna ge i duha. Egipani Nove drave nazivali su tog diva "Hor u horizontu" videi u n jemu boga Sunca u stadiju izlaenja, svitanje kao simbola uskrsnua i buenja u novi i vot. Sahranjivanjem u kou grabeljive make, kralj se tjelesno sjedinio s boicom grabeljivom makom u nadi da e se iz njena tijela ponovno roditi

. Ova sfinga je napravljena u vrijeme Stare drave, 4. dinastije (2550.-2500 . a. Ch.) otprilike kad i piramide. Napravljena je od vapnenca, duine je 7.35 m, visine 20m. Ima oblik lava sa ljudskim licem. Stare civilizacije poznaju sfinge u svim varijacijama : tijelo lava sa g lavom ovna, tijelo jarca ili psa sa glavom ovjeka, tijelo ovna sa glavom ptice, ljudsko tijelo sa glavom krokodila, itd. Ovi neobini likovi su p ripadali boici Hator. U narodnim vjerovanjima ovakva su udovita ivjela kao boansk i pijuni meu ostalim ivotinjama. Ovo posljedne udo obavijeno je velom misterije sa iznenaujuom injenicom da su u to vrijeme arhitekti ovog spomenika izvrili ova (tek ih je par nav edeno) precizna mjerenja : Piramida je tano postavljena prema stranama svijeta Meridijan koji prolazi kroz Gizeh dijeli mora i kontinente Zemlje na dva di jela iste veliine Piramida je divovski pjeani sat. Sjenke koje ona stvara od sr edine listopada do poetka oujka pokazuju godinja doba i duinu godine. Dulji na kamenih ploa koje se nalaze oko piramide odgovara duini sjenke u jedn om danu Rastojanje Velike piramide od sredita Zemlje je isto tako rastojanje od sjevernog pola i time odgovara rastojanju od sjevernog pola do sredite zemlje Ukupna povrina etiri strane piramide odgovara kvadratu visi ne piramide Vrh Velike piramide se poklapa sa sjevernim polom, njen obu jam odgovara duljini ekvatora (duljina ekvatora = 40 076.592 km, a ob ujam Zemlje izraunat preko polova = 40 009.153 km) Jesu li sve ovo puke po dudarnosti ? Samo e vrijeme i budui povjesniari moi dati odgovor na to pitanje. RODSKI KOLOS Rodos je otok iz otone skupine Dedokanez u Egejskom moru. U drevnoj Grkoj Rodos je bio istaknuto sredite Grke i helenistike kulture. Prema navodima nekog suvre menika na bogatom otoku Rodosu bilo je 3000 kipova, od toga ih je 100 bilo i zvanredne veliine. Tu se nalazi i najznamenitiji kip, orijaki Kol os, skulptura boga Sunca Helija. Pretpostavlja se da je stajao na ulazu u luku grada Rodosa. Helije je bio zat itnik grada. Po mitu, Helije je dobio otok od Zeusa, budui da ga je Zeus zabor avio pri razdiobi otoka i gradova ostalim boanstvima. Da mu se odui obea o mu je svaki novi otok. Tako je prvi niknuo Rodos i pripao Heliju. U grkoj mitologiji Helije je bog Sunca, sin Titana Hiperiona i Titanide Teje pa esto i njega smatraju Titanom. On, kao bog sunca, svaki se dan u svojim sjajn im kolima i konjima koji sipaju vatru vozi gore-dolje : rano jutrom izlazi iz valova Oceana, a uveer se ponovno sputa u njih. Helijem su se stari zaklinjali, jer on kao Svevidni iznosi na vidjelo s krivenu krivnju. Najavljuje ga sestra Eoja (lat. Zora). Sestra Helijeva j e i Selena (lat. Luna), boica Mjeseca koja se polako vozi po nonom nebu, a vuku je dvije bijele krave. Od Helijeve djece su najpoznatiji : Faetont, Eje t i Kirka. Odluku da podignu gigantski kip donijeli su stanovnici Rodosa po predaji posli je njihove pobjede nad makedonskim kraljem Demetrijem. Naime, mali se otok Rodos sastojao od tri grada drave : Ialisosa, Kaimeirosa, Lindosa. 408. pr. Kr. ujedinivi se, stvorili su jedan teritorij sa glavnim gradom Rodosom. Grad je cvao i imao jake ekonomske veze sa svojim glavnim saveznikom Ptolomejem I. Soterom. Roani su iz Egipta uvozili i ito. 305. pr.Kr. rivali Ptolomejevia, Antigonidi iz Makedonije opsjeli su Rodos u pokuaju da slome Rodsko-Egipatsko saveznitvo. Nikad nisu uspjeli slomiti otpor Roana ni prodrijeti do grada te su po sklopljenom primirju 304. pr.Kr. kr alj Demetrije i njegova vojska ostavili obilje ratne opreme za sobom. Na naro dnom skupu je bilo odlueno da se novac dobiven od prodaje ratne opreme iskoris ti za podizanje kipa bogu Heliju, zatitniku grada koji ih je i ovom prilikom sau

vao od neprijatelja.

Podizanje Kolosa bilo je povjereno Haresu iz Linda. Kipar je prvo trebao sta novnicima pokazati kako je zamislio da e izgledati njihov zatitnik. S prvim je nacrtima zapoeo 291. pr.Kr. Skicirao je Helija kao visokog i vitkog mladia sa svijetlim vij encem na glavi, po uzoru na Homerove opise. Nakon svih priprema Hares je sa oko stotinjak radnika zapoeo gradnju. Podnoje je bilo isklesano od bije log mramora, a kip je bio uvren eljezom jer je bio vrlo teak. Prvo su bili privre zglobovi i stopala. Kostur kipa je bio od eljeza i kamena, zatim je obloen g linom pa tankim slojem voska te opet glinom kako bi gornji sloj bio to privreni ji. Hares je odluio koristiti tanke listove bronce za vanjski dio kipa, zbog teine. Za osnovu Kolosa postavljena su tri masivna stupa od kamena sastavl jenih od etiri kamene ploe uvrene eljezom. Da bi se dosegnulo do viih dijelova oko kipa je bila izgraena rampa koja je kasnije bila otklonjena. Rad na K olosu je odmicao vrlo sporo. U podnoju kipa se ak formiralo malo naselje u kojem su ivjeli slobodni robovi i bili pri ruci kiparu. Ukratko, itava izgradnja je trajala 12 godina. Kolos kad je bio dovren 282. pr.Kr. dosezao je oko 35m i bio je, kako se smatra, postavljen na obali zaljeva; na odabra nom mjestu u luci i to u stavu raskoraka. No s obzirom na visinu i irinu prolaza u luku takav, stav je vrlo malo vjerojatan. ak tovie, srueni bi Kolos blokirao ulaz u luku. Po nekim istraivanjima lokacija je na istanom rtu luke ili ak malo dalje, u unutranjosti. Svakako, kip je pli jenio svojim preciznim proporcijama i monumentalnou sve do 226. pr.Kr . kad je jaki potres pogodio Rodos. Grad je bio razruen, a Kolos je bio s lomljen u najosjetljivijim tokama, koljenima. Poslije ovog stranog potresa stano vnitvu Rodosa pristizala je materijalna pomo. ak je egipatski faraon Ptolomej III . (246.-221. pr.Kr.) poslao pomo za ponovnu rekonstrukciju Kolosa, no kip nisu mogli pomaknuti sa zemlje. Ni kasniji pokuaji obnove nisu bili uspjeniji . Ali, i onako leei Kolos je impresionirao svojim divovskim razm jerima. Ostaci su tako leali sve do 97. pr.Kr. kada su ih arapski osvajai r astavili i prodali nekom idovskom trgovcu iz Sirije. Sauvano je svjedoanstvo da s u dijelovi bili prenoeni na leima 900 deva. Tako se izgubio svaki trag Kolosu. Iako vie ne postoji, uspomene na tog diva su ostale, sauvale su se i u svakidan jem govoru. Kae se da je neto kolosalno kad zapanjuje svojom veliinom. Kolos je inspirirao i mnoge umjetnike dananjice, npr. Augusta Bartholdija poznatog po svome radu, "Kip Slobode". FIDIJIN OLIMPIJSKI ZEUS Ovaj kip je bio postavljen u Zeusovom hramu dorskoga reda u Olimpiji na za padnoj obali dananje Grke, oko 150 km od Atene. Stari Grki kalendar poinje s odbrojavanjem godina od 776. pr.Kr. za kad se smatra da su poele Olimpijske Igre. Za vrijeme Olimpijskih Igara bio je proglaa van i "sveti mir". Grke Olimpijske Igre su se odravale u Olimpiji na svetom mjes tu gdje se nalazi grob i rtvenik Pelopa (po kojem je Peloponez i dobio ime) . Prema mitu, Olimpijske Igre je utemeljio Heraklo u ast Zeusove pobjede na d Kronom. Olimpijske Igre su trajale pet dana i odravale su se svake etvrte go dine u srpnju i kolovozu. U Zeusovu ast je bio sagraen i velianstveni hram u dorskom stilu. Konstruirao g a je Libon i izgraen je oko 450. pr.Kr. No, pred rastuom moi Grke hram nije izgledao dolino raskoan. Bile su potrebne preinake; rjeenje : velianstveni kip. Ta sveta zadaa bila je povjerena Fidiji, atenskom kiparu. O Fidijinom se i votu ne zna ba mnogo. Ali sigurno se zna da je bio Periklov prijatelj. Ota

c mu se zvao Harmid i imao je brata takoer kipara. Poslije 465. pr.Kr. posvetio se kiparstvu i stvorio mnoga nenadmana djela izmeu kojih su Atena Partenos i Zeus Olimpijski. Fidije je Zeusa gradio izmeu 456. i 447. pr.Kr. Pomagali su mu njegovi uenici. Fidije je ve savladao izraivanje kolosa u hriselefantinskoj tehnici. Tijelo kipa je b ilo uplje. Lealo je na potpornim gredama, bilo je od drveta i ve sasv im izrezbareno. Na to se lijepila slonovaa i zlato; slonovaa u tankim ploicama koje su se jo tople lijepile na otkrivene dijelove tijela; a zlato u listiima oblikovanim poto s e ohladi. Zatim su se prikucavali na drvo. Neophodan je bio toan proraun veliin e uglaanih listia jer je i najmanji nagib zahtijevao veliko iskustvo. Moral o se voditi rauna da listii tano prianjaju jedan na drugi kako se avovi ne bi vidjeli (da bi se na taj nain stekao dojam cjeline). Umetanje dragog i poludra gog kamenja pojaavalo je sjaj oiju i inilo bogatijim izvjesne dijelove ukrasa. Mo gu se samo zamisliti umjetnikove tekoe pri izradi tako sloenog rada, koji je pored kiparskih zahtijevao i draguljarska znanja. Osim toga, nakon to je kip bio zavren, trebalo ga je briljivo uvati da ne bi spojevi otkazali, da se ne bi dijelovi odvojili ili potamnili. Trebalo je paziti da takori ili mravi n e napadnu kostur. Ve od samog njegovog postavljanja pribjegavalo se predostronost ima : tlo se polijevalo vodom ili uljem da se ne bi osuilo ili raspuklo. Kad je k ip bio dovren, jedva da je stao u hram. Strabon je napisao : "...iako je sam hram veoma velik, kipar je bio kritiziran to nije precizno odredio proporcije. Iako je Zeus prikazan u sjedeem poloaju, glavom je doticao strop, tako da se stie dojam da, ako bi se Zeus pomaknuo, sruio b i krov hrama." Strabon je bio u pravu, samo to Fidije nije bio kritiziran, n ego hvaljen. Ba taj dojam veliine ini statuu velianstvenom. Taj dojam da se kral j bogova moe ustati i sruiti krov hrama fascinirao je kako pjesnike tako i kipar e. Zeusovo postolje je bilo 6.5m iroko i 1m visoko. Sam kip je bio visok 13m (visina dananje etverokatne zgrade). Kip je bio tako visok da su posjetite lji opisivali tron vie nego sam Zeusov lik. Prijestolje na kome je sjedio Zeu s bilo je izraeno od sjajne bijele slonovae i crne ebanovine ukraene zlatom , gemama i reljefima. Tu su bile predstavljene mitoloke scene i legende, motivi s a olimpijskih takmienja, ljudske i ivotinjske figure. Na naslonima za ruke i lea vo dile su kolo krilate Nike i Hore. Tu su bile prikazane i zagonetne sfi nge. Na irim povrinama Zeusovog prijestolja prikazana su znaajna djela Herak lova, a pored njih tragedija Niobida te scene iz borbi s Amazonkama. Na po stolju je prikazana i Afrodita kako se raa iz morskih dubina. Izgled Zeusa poznat nam je i po novcu Elide iz doba cara Hadrijana. Izvjesnu p redodbu o Zeusu daje i glava koja se uva u muzeju u Dresdenu, ali koja prije ukazu je na Fidijinu kolu, nego na Fidiju. Sline podatke pokazuje nam i Fidijina glav a u Bostonu. Na osnovu ovoga, predodba o Zeusu iz Olimpije svodi se na podatke sauvane u pisanim antikim izvorima. Zeus je u desnoj ruci drao figuru boice pobjede Nike, a u lijevoj ezlo vrhovnog boga iji je simbol orao, kao kralj ptica, irio krila na vrhu tog ezla. ezlo je bilo napravljeno od skupocjenih me tala, ukraeno dragim kamenjem. Glava boja bila je ukraena vijencem od maslinovih granica. Otkriveni dijelovi tijela, osim brade i kose koje su bile od zl ata, izraeni su od slonovae. Plat, koji se sa lijevog ramena sputao prema trb uhu i nogama ostavljajui nagim snano poprsje, bio je od finog zlatnog lima. O d zlata su bile i sandale kao i neke figure na trnu i podnoniku na kojeg su se oslanjale noge vrhovnog boga. I od ovog uda su ostale samo legende. Jedna o d njih kae da je Fidije, kada je zavrio i postavio kip na za to odreeno mjes to, uao u hram. Podigao je glavu prema Zeusu i pitao : "Jesi li zadovolj an, Zeuse ?". Zauo se udarac groma i mramorni pod se zatresao tamo gdje je sta jao kip. ini se da je to bio odgovor : "Da !". ALEKSANDRIJSKI SVETIONIK

Svjetionik se nalazio u Aleksandriji, uvenoj prijestolnici Egipta koj u je osnovao Aleksandar Makedonski koja po njemu i nosi ime. Grad se prua o na obali Nila na mjestu gdje je bilo malo egipatsko naselje Rakotis. A leksandrija je prvi grad helenistikog perioda i bila je poznata po to me to je podignuta na osnovu jedinstvenoga plana. Plan je izradio rodsk i graditelj Dinokrat. Grad je u osnovi graen poput pravokutnika, a ima opseg 15km. Grad je podijeljen na 5 podruj a. Dvije najvee ulice irine 30m sjekle su se pod pravim kutem, a itavom njihovo m duinom pruali su se mramorni stupovi. Nedugo nakon smrti Aleksandra Velikoga, Ptolomej I. Soter preuzeo je vlast u Egiptu. Bio je svjed okom osnutka i utemeljenja Aleksandrije kao glavnoga grada te je odluio poveati sjaj i popularnost svoje drave pa je 308. pr.Kr. ut emeljio Muzeon "hram muza", boginja umjetnosti. Tu je bio usredotoen itav umjetniki i znanstveni ivot Aleksandrije. Tada je bila sredite, odnos no "ogledalo svijeta". U tu kulturnu instituciju je bilo smjeteno svo blago grkog pjesnitva i preko 700 000 svitaka. Unitili su ga Arapi. Meutim, usprkos znaenju Muzeona ipak je jedno od najveih uda u Aleksandriji bio Aleksandrijski svjetionik. Bio je podignut na stijeni koja se uzdizala na istanoj obali otoia Farosa. Prema lege ndi ime otoia je varijacija od imena "Faraonov otok". Otoi je pripojen kopnu nas ipom od zemlje i kamenja, duine 34 km, 285. pr.Kr. Tako se dobila i dvostruka luka (ratna i trgovaka). Zb og raznih nanosa rijeke i mulja na dnu mora prilaz lukama Aleksand rije zahtijevao je veliku obrazovanost i iskustvo jer su i podvodne stijene ugroavale plovidbu. Zbog sv ega toga bilo je potrebno izgraditi svjetionik. Izgradnja je bila zapoeta za Ptolomeja I. Sotera, oko 290. pr.Kr; a bila j e povjerena Sostratu iz Knida. Arhitekt, Sokratov suvremenik se latio posla i oko 280. pr. Kr. svjetionik je bio gotov. Svjetionik je bio t rokatna kula 117m visoka. Najnii kat je bio kvadratnog oblika dok mu je unutranjost bila valjkasta i bio je visok oko 56m. Bio je izgraen od velikih komada vapnenca, a strane su mu bile okrenute prema stran ama svijeta. Srednji kat je bio osmerokutnog oblika; strane osmerokuta su iro ke 18.30m, a visina mu je 7.30m. Na samom vrhu je bila kupola pridravana uglaani m granitnim stupovima. Tu je, na zadnjem katu gorjela vatra iju je svjetlos t reflektirao itav sustav metalnih konkavnih zrcala koje je navodno izumio Arhi med. Gorivo za vatru donosilo se na magarcima spiralnim stepenicama koje su ile unutar prva dva kata. Svjetionik je ujedno bio i tvrava. Osmerokutnu kulu su ukraavali bronani kipovi kojima su se pripisivala uda. Jedan je poka zivao smjer vjetra. Drugi je pratio kretanje sunca po nebeskom svodu. Kad a bi sunce zalo tada bi i kip spustio ruku. Trei je otkucavao vrijeme sv akoga sata, danju i nou. Najudniji je bio kip koji vie. Kada bi se Aleksandri ji pribliavali neprijatelji, on je sve glasnije proizvodio buku. Oito se radilo o alarmu i to prvom na svijetu. Stoljeima je tako svjetionik obiljeavao luku. Danju reflektirajui sunevu, a nou svjetlost vatre. Kad su Arapi osvojili Egipat, oko 651. pr.Kr., divil i su se Aleksandriji i njenom bogatstvu. Svjetionik se nastavlja spominjati i u njihovim djelima. Kako im pomorske veze sa Mediteranom iz Aleksan drije nisu bile jake, glavni grad su Arapi premjestili u Kairo. Jednom prilikom su grekom skinuta zrcala sa svjetionika i nikad vie nisu postavljen a. 956. p.Kr. potres je pogodio Aleksandriju i nanio sitne tete svjetioniku. Tek kasnije vei potresi : 1303. i 1323. p.Kr. znaajno su otetili graevinu. Posljedn je poglavlje u povijesti svjetionika ispisano je 1480. p.Kr. kada je tadanji

sultan Mehmed II. Osvaja izgradio srednjovjekovnu tursku utvrdu na istom mjestu gdje je stajao svjetionik, koristei kamen i mramor iz ruevina. Do dana dananjeg sauvalo se samo ime i uspomena. Ta nije uzalud Sostrat, grad itelj ovog svjetionika, u elji da ouva svoje ime za pokoljenja koja e doi iza nj ega, uklesao na mramornom zidu ovaj natpis : "Sostrat, sin Dekstifona i z Knida, posvetio ovo bogovima spasiocima pomoraca." Ovaj natpis je prekr io tankim slojem buke koja je bila iste boje kao i mramor, a odozgo je napisa o ime cara Ptolomeja I. Sotera samo da bi ga prevario dok je u dubini due bi o uvjeren da e se vremenom ovaj sloj buke skinuti i da e itavom svijetu biti po znato ime pravog graditelja ovog velianstvenog svjetionika. Nije se prevario ! ARTEMIDIN HRAM U EFEZU To je Artemidin hram u drevnom gradu Efezu, oko 50km juno od dananjeg grada Izmira u Turskoj. Boicu lova, Artemidu, su tovali diljem Male Azije. Pr ema grkom mitu Artemida je bila ki Zeusa i njegove prve ene Lete, a sestra bli zanka Feba Apolona. Roena je na otoku Delu kamo je pobjegla Leta da se sakrije o d Pitona kojeg je poslala ljubomorna Zeusova ena Hera da ju podere. Prema drugoj verziji roena je u Ortigiji, u Efezu, zbog ega su joj uostalom ovaj hram i podi gli. Artemida je inae bila boica lova i smrti, zatitnica uma, livada i priro de. Izgradnju svetita svojoj boginji zatitnici Efeani su u drugoj polovici 6. s t. pr.Kr. povjerili arhitektu Herzifronu. Za graevni materijal uzeo je mramor koj i se dovozio sjeveroistano od mjesta koje je odreeno za svetite. Kako je Efez tru sno podruje, hram se gradio na obali rijeke Kaistre, na movarnom tlu gdje ruilaka snaga potresa i nije tako jaka kao na suhim i vrstim mjestima. No to je oteavalo prenoenje mramora. Izgradnja hrama trajala je dugo, 120 godina . Herzifrona je naslijedio njegov sin Metagen, a kad je i on preminuo grad nju su dovrili Peonije i Dimitrije. 450. pr.Kr. hram je bio konano gotov. Nij e bio ponos samo grada Efeza, ve i ostalih maloazijskih gradova budui su i oni uestvovali u njegovoj izgradnji. Veliku novanu pomo je pruio lidijsk i kralj Krez. Hram je izgraen u jonskom stilu. Pravokutnog je oblika. Tlocrt je imao dimenzije 10055 m i sa svih strana dvo struki red stupova koji su dosezali i do 15m. Dva puta po 8 stupova skrivalo se straga, dva puta po 20 stupova stajalo je sa strane, a sve su to bili monoliti od m jesnog mramora. Cijela zgrada je sa fasadom gledala na prostrano dvorite. Mra morne stepenice koje su okruivale graevinu vodile su do visoke terase. Hram j e bio u dvostrukoj funkciji : kao hram i kao svetite. Godinama su svetite posj eivali trgovci, turisti, umjetnici i kraljevi koji su iskazivali poast boici darivajui joj blaga iz svojih riznica. Arheoloka iskapanja su otkrila daro ve hodoasnika : kipie Artemide od zlata i slonovae, razne naunice, narukvice , ogrlice... umjetnine iz itave Perzije i Indije. Noi 21. Jula, 356. pr.Kr. neki luak Herostrat je do zemlje spalio hram, u namjeri da svoje ime uini besmrtnim. Herostratov prijestup izazvao je ogore nje Grka budui je Artemizij bio riznica svih maloazijskih gradova. Poslije tog a sve su Jonske drave donijele odluku da Herostratovo ime nitko od pis aca vie nije smio spomenuti, ak ni u dokumentu o poaru u kome je zauvi jek nestao Artemidin hram. Meutim kod nekih se autora i pored toga sjeanje na Herostratovo ime sauvalo pa mu se tako bolesna elja i ostvarila. Zanimljiv sl uaj je da se Aleksandar Makedonski rodio te iste noi kad je hram spaljen. U n aredna dva desetljea su svi graani prionuli na posao i prikupljali novac za obn ovu hrama. Kad je 333. pr. Kr. Aleksandar Makedonski osvojio Efez pri osv ajanju Male Azije pripomogao je obnoviti Artemidin hram. Obnavljanje je povjereno Dejnokratu. On se okvirno drao prvotnoga izgleda hrama. Kao ranije hram je bio u jonskom stilu postavljen na stepeniastoj osn

ovi i okruen dvostrukim redom stupova od po 18m. Artemidin kip u hramu izradio je poznati kipar Praksitel. Artemidi n hram predstavlja jedan od najznaajnijih muzeja staroga doba. Kad je itavo Sredozemlje potpalo pod vlast Rima, Efez kao trgovaki c entar nije izgubio svoj znaaj. Rimljani su potovali Artemidu pod imenom Dijana. Kad je Sveti Pavao u 1. st. p.Kr. posjetio Efez da propovijeda kranstvo bio je suoen sa oboavateljima Artemidinog kulta koji nisu imali namjeru napustiti svoju b oicu. 262. p.Kr. privueni glasinama o bogatom hramu Goti su osvojili Efez i razorili hram. Efeani su prisegnuli da e ga ponovo obnoviti no do 4. st p.Kr. v eina ih je prela na kranstvo. Tako je Artemizij pao kao rtva potresa i Gota, a nj egove posljednje stupove dao je odvesti car Justinijan za ukraavanje Aje Sofij e. Godine 389. p.Kr. car Teodozije je izdao edikt protiv poganskih hramova . Mramorni materijal svetita koristio se za izgradnju raznih objekata, a nekoliko elnih stupova s podnojima, do kojih kranima nije bilo naroito stalo , nakon desetogodinjeg traenja naao je ispod 6m dubokog sloja blata Englez J. T . Wood i dopremio ih 1869. u British Museum. Na jednome od njih nalazi s e darovni natpis lidijskog kralja Kreza. No najstranije ruenje hram je doivio zato to se nalazio na movarnom tlu koje ga je trebalo, po graditeljevoj ideji tit iti od potresa. MAUZOLEJ U HALIKARNASU Grad Halikarnas se nalazio u Maloj Aziji na mjestu dananjeg Bodruma, na obali Ege jskog mora u jugozapadnoj Aziji. Kad su Perzijanci proirivali svoje kraljevstvo u Egipat, Siriju, Mezopotamiju, sjevernu Indiju i Malu Aziju; kralju je bila pot rebna pomo pri nadziranju svoga velikog carstva. Uveo je lokalne vladare-sat rape. Jedna od provincija, Karija u zapadnom dijelu Male Azije (danas Tursk a) bila je toliko udaljena od Perzijskog glavnoga grada da je praktiki bila auto nomna. Od 377.-353. pr.Kr. dorskom provincijom Karijom vladao je kralj Mauzol i premje stio je glavni grad u Halikarnas. Svaki obrazovani Grk potovao je Ha likarnas, domovinu velikoga grkog povjesniara Herodota (484.-424. pr. K r.), grad pun znamenitosti. Meutim, putnike je najvie privlaila grobnica kra lja Mauzola. Iz njegova ivota nema nekih znamenitosti : pripojio je Kariji neka obalna mjesta i otoke. Po osvojenju poeo ih je pljakati uvoditi u cijeloj dravi poreze i dadbine. ak je uveo i porez na sah ranu stanovnitva. Tako je od raznih poreza i prireza sakupio ogromno bogatst vo koje mu je bilo potrebno za podizanje vlastite grobnice. Ta je grobnica bila tako velika da su stari Rimljani nazivali "mauzolejima" sve velike, monumen talne nadgrobne graevine i od njih je mauzolej preao u jezik i njegovo znaenje : veliki nadgrobni spomenik. Naime, Mauzolej je zamiljen i kao grobnica i kao hram. Sa izgradnjom je zapoeto jo za Mauzolova ivota. Mjesto za Mauzolej odreeno je u jednoj od najirih ulica H alikarnasa. Ova se ulica pruala kraj samoga mora, du luke. Projekt je povjeren a rhitektima Piteju i Satiru. Po zavretku izgradnje Mauzolej je izgledao vel ianstveno : pravokutno zdanje irine 66m i duine 77m. Bio je visok 45m i podijeljen na tri dijela : prvi kat visok 20m je bio grobnica Mauzola i njegove ene Artemizije sav obloen mramornim ploama i okrunjen frizom (trakom koja je opas ivala grobnicu mramornim reljefima. Na tom frizu je prikazana borba Grka s Amaz onkama, enama ratnicama koje su prema mitologiji ivjele na sjevernim obalama Male Azije, na dananjem Krimu, a praotac im je bio bog rata Ares. (Ovaj se r eljefni ukras danas nalazi u British Museumu u Londonu) Iznad prvog kata se uzdizala kolonada visoka 12m koja je okruivala prostorije za prinoenje rtava u ast kralja i njegove supruge te podupirala krov visok 7m. Krov je im

ao oblik stepeniaste piramide, a u prostoru izmeu stupova nalazili su se mramor ni kipovi lavova koji su bili simboli kraljevske moi. Na vrhu krova, dakle n a vrhu piramide isklesana je koija u koju su bila upregnuta etiri konja, a njom su upravljali Mauzol i Artemizija. Ljepota Mauzoleja ne lei u veliini graevine, ve u dekoracijama i kipovima koji su ga krasili izvana na razliitim katovima. Kod kipova se teilo prirodnoj v eliini, iako nije bilo pravilo. Kipove su izradili grki kipari : Skopas, Timo tej, Brijaksid i Leohar. Svakome je bila povjerena jedna strana graevine. Svi su doli sa svojim radionicama da sudjeluju u ukraavanju ogromne velianstve ne grobnice. A evo ve vie od jednog stoljea otroumni arheolozi uzalud pokuavaju da f ragmente naene u ruevinama spomenika svrstaju u jednorodne grupe da bi na t aj nain odredili koji od majstora ih je izradio, a sve to zato to su ti majst ori, i te kako slavni, i svakako obdareni vrlo osobnim nainom izraavanj a umjeli da svoj osobni talent prilagode zahtjevima nune suradnje . Osjeaj za zajedniki rad i potivanje zanata; to su najvanije osobi ne grkog kipara. Tu, u prisutnosti takmiarskog duha agona kako su ga stari Grci zvali, nastale su majstorske skulpture izvanrednih proporcija, vjeti spoj grkog i istonjakog kiparstva. Gradnja ove grobnice bila je naporna. Medite ransko sunce i suha zemlja koja se pretvarala u prainu oteavali su rad. Prij e nego to je zavrio svoj rad Pitije je umro. Nedugo za njim umro je i Mauzol. No izgradnju je nastavila Artemizija ne alei ni ljude ni novac da otme svog voljenog mua zaboravu. Poslije godinu dana umrla je i ona, a Mauzolej je konano d ovren za Mauzolovog unuka 356. pr.Kr. Do 15. stoljea Mauzolej se drao u dobrom sta nju dok mu nije potres otetio krov i kolonadu. U prvoj polovici 15. st. p.Kr. kr iari reda Sv. Ivana iz Jeruzalema provalili su u to podruje. Nisu potedjeli Mauzo lej i na ruevinama nekad prekrasne grobnice-hrama podigli su neprist upanu tvravu, Zamak Svetog Petra. Danas, u Bodrumu, masivni zamak jo stoji i brueno kamenje i mramorni b lokovi Mauzoleja se mogu vidjeti u strukturi zida zamka. Zamisao kralja Mauzola da sebe ovjekovjei ovim spomenikom ispunila se. Jer da nismo obavijeteni o ovom umjetnikom djelu antike, nitko ne bi znao za kraljevo ime, kao to danas ne znamo imena mnogih regional nih kraljeva i tirana. Osim toga, ovaj spomenik ostaje i kao simbol jedne veli ke ljubavi, Mauzola i njegove Artemizije, ljubavi koja je ovjekovjeena u nadgrobnoj graevini. VISEI VRTOVI BABILONA Herodot : "Tim Babilonom vladalo je mnogo kraljeva koji su zidove i hramove sagradili, a meu njima i dvije ene. Ona koja je davno vladala i kojoj je ime bilo Semiramida, podigla je nasipe na ravnici vrijedne da im se ovjek divi. T o su bili Semiramidini vrtovi." Babilon se nekad nalazio na istanoj obali Eufrata, oko 50km juno od dananjeg Bagdada u Iraku. Babilonsko carstvo je cvjetalo za slavnog cara Hamurabija (1792.-1750. pr.Kr.). Civil izacija Mezopotamije je dosegla vrhunac moi za vladavine kaldejca Nabopo lasara (625.-605. pr.Kr.) koji je htio prema Hamurabijevom uzoru osnovati novu Babilonsku dravu. Diplomatska spretnost te vojni uspjesi dopust ili su da se brzo ostvari ideja obnove velike Babilonske drave iz II. tis. pr.Kr . To "ludilo veliine" oitovalo se za Nabopolasarova sina Nabukodonosora II. (6 05.-562. pr.Kr.) u samom Babilonu, glavnom gradu nove drave. Grad je izgraen u bo gatu i prekrasno oblikovanu metropolu. Prvobitno ime grada je Ka-dingir (sumers ki=boji dvori) to je u akadskom prijevodu znailo Bab-ilu (=boja vrata). U novobab ilonsko doba to je ime promijenjeno u naziv istoga znaenja, Bab-ilani.

Bio je izgraen na sedam breuljaka. Grad je opkoljavao dvostruki zid il i, bolje reeno, sustav dvostrukih zidova. Na sjevernoj je strani Nabukodonozor dao izgraditi jo jedan zid od 18km. U grad se ulazilo kroz 8 vrata. O na su bila posveena bogovima koji u gradu imaju svoja svetita. U sjevernom se di jelu grada nalaze Sjeverni i Glavni dvorac, a du obje palae protee se U lica procesije. Obje te palae titile su Juni dvorac koji se nalazio neposredno unu tar gradskih bedema. To je ogromna palaa babilonskih kraljeva, a u tlocrtu i ma 322190m. Na sjevernoj strani dvorca blizu vrata boginje Itar vjerojatno su b ili izgraeni Visei vrtovi. Za njihovu izgradnju su vezane mnoge prie i legende koje se veu za ime kraljice Semiramide. Jedna od njih kae da je Semiramida bi la kerka smrtnika i nimfe Derkete. Poto ju je majka napustila, prihvatili su je golubovi i othranili je mlijekom i sirom. Kad su je nali pastiri, odnije li su je nadzorniku koji ju je oenio. Tako ju je primijetio kralj Ninos i on ju je uzeo za enu. Poslije njegove smrti vladala je sama i osvojila je : Perziju, Egipat, Libiju. Kad je saznala da e ju ubiti sin s kojim je ivjela u i ncestu izala je na terasu i pretvorivi se u golubicu odletjela je u besmrtnost. Druga legenda kae da je bila obina dvorska dama na dvorcu nekog asirskog kra lja. Poto je stekla njegovu naklonost, postala mu je enom. Jednom ga je prilikom nagovorila da joj na pet dana da vlast u ruke. On je to i uradio, a Semiramida ga je bacila u tamnicu i nastavila vladati sama. Proslavila se kao vojskovoa, no i kao graditelj ica Viseih vrtova. No, dao ih je izgraditi Nabukodonozor da, kako se prialo, udovolji svojoj eni ili prilenici Semiramidi dovedenoj iz Midije. V rtovi su leali na etverokatnoj kuli. Po Strabonu svaka je strana bila 4 pletara duga. Unutar svakoga kata bili su vrsti svodovi od crijepa koji su se oslanjali na snane visoke stupove. Platforme terasa bile su izraene od masivnih kamenih ploa razliitih oblika, a odozgo prekriveni jednim slo jem trske, a potom zalivene asfaltom. Na to je bio nasut debeli sloj plodne zemlje dovoljan da u njemu rastu ak i male ume. Katovi vrtova bili su spo jeni stepenicama i pokriveni ploicama ruiaste i bijele boje. Stupovi su dosez ali visinu i do 25m te je bilo dovoljno svjetlosti za raslinje. Na polijevanju ovih vrtova radi lo je stotinjak robova po itav dan vukui vodu iz Eufrata pomou sustava poluga i pu mpi. Dok mnogi opisi Vrtova dolaze od Grkih povjesniara kao to su Beros i D iodor sa Sicilije, Babilonski opisi o njima ne govore nita. Ploice z a pisanje iz vremena Nabukodonozora ne daju ni aluziju o Viseim vr tovima; opisi kraljeve palae, grada Babilona i zidina su naeni. ak ni antiki p ovjesniari koji su dali detaljne opise Viseih vrtova nisu ih vidjeli. Po lege ndi je ak i Aleksandar Makedonski htio umrijeti u vrtovima. Umro je od malarij e 13. Juna, 323. pr. Kr. u Babilonu. Tako su prolazila stoljea. Vod a je poela unitavati loe peene glinene ploice. Pali su svodovi i stupovi na ko jima su se nalazile terase sa zelenim vrtovima. Mrano proroanstvo Izaijino se ob istinilo : "Babilon, ures kraljevstava, ures i ponos kaldejski bit e kao Sodo ma i Gomora kad ih Bog zatrije. Nikad se vie nee naseliti, od koljena d o koljena ostat e nenapuen. Arapin ondje nee dizati atora, niti e pastiri ondje p oivati." KINESKI ZID Za izgradnju zida bio je odgovoran car i-huang-ti. Kasnije su mnoge dinas tije koristile u svrhu obrane. U izgradnji je sudjelovalo oko 300 000 vojnika , ali nisu mnogo napredovali, pa je car otvorio zatvore i pustio zatvorenike d a rade. Ni to nije bilo dovoljno, te je zaposlio i veliki dio stanovni ka. Govori se da je kineski zid izgraen na leevima, jer su mnogi tu umrli od gladi i iscrpljenosti. Zid se nije obazirao na tekoe terena; uspinjao

se uz najstrmija brda, vijugao je kroz puste pustinjske predjele i zaokruivao itave planinske lance. Dolaskom dinastije Ming na vlast zid je obnovljen. Time su sebi postavili trajan spomenik. STONEHENGE Trideset snanih uspravnih blokova, svaki visok preko 4m i irok do 2.5m nalazi se na podruju junoengeske grofovije Wiltshire. Postavlj aju se razna pitanja o svrsi Stonehengea. Jesu li to bili hramovi za prinaanje rtava ? Ili moda opservatorij ? Neka prahistorijska zvijezdarnica ? Odgovore na ova pitanja nitko ne zna. Stonehenge je svjedok megalitik e kulture; one prahistorijske kulture; gdje se njegovao kult g roba i smrti. 30 vanjskih i 49 unitranjih blokova bilo je izraivano kamenim alatom. Ali i dalje ostaje jo pitanje bez odgovora : zato su "arhitekti" Stonehengea nosili kamene gromade iz kamenoloma 180 km daleko ?

PROKLETSTVO FARAONA Od onih stvari koje su povezane sa kletvama i koje su se urezale u svijest ljudi jeste i ono to se zove "Faraonsko prokletstvo". Primjeeno je da m nogi oni koji se bave iskopavanjem faraonskih grobnica ili uestvuju u pr enoenju njihovoh ostataka bivaju pogoeni razliitim vrstama nedaa. Za ovu temu se v eu mnoge prie tako da neki ljudi vjeruju da ta mrtva tijela nose sa sobom proklets tvo koje zadesi svakog onoga koji im se priblii. Poslije dueg prouavanja ove taj ne jedan njemacki pisac Filip Vandenberg u svojoj knjizi "Prokletstvo fara ona" je rekao pitajui se : Da li je ovo prokletstvo povezano sa nuklearnim zraenjem ? Ili su faraoni upotrebljavali neke druge radioaktivne materije kojim bivaju izl oeni svi oni koji otvore grobnicu ? Da li je to neka vrsta otrovnih gasova koji prilikom otvaranja grobnice ? isparavaju iz biljaka i drvea

Da li je to neka vrsta sujevjerja koja slijedi svakog onoga ko otkrije grobnicu ? Da li je prokletstvo samo koincidencija tako da osoba umre u isto vrijeme ka da se otvara grobnica ? Da li imii koji se nalaze u katakombama i grobnicama imaju kakve veze sa ljudima koji zapadnu u histeriju tako da umru ? Da li su pljackai grobnica i stranci koji su umrli u misterioznim uvjeti ma doli u dodir sa radioaktivnom zemljom ili otrovom iz biljaka ? Zatim nastavlja sa izlaganjem svoje zbunjenosti onim to se deava atskim istorijskim grobnicama, govorei : "Kako da objasnimo injenicu lo kojem mjestu na kojem se nalazi mumija mora doi do nekakve nesree, najvei brod kojeg su ljudi nainili tj. Titanik se sudario sa santom leda uo, a razlog je to se na njemu nalazila ukradena faraonska mumija." u egip da na bi tako da i poton

Sa istim udenjem i zbunjenou pita se Enis Mensur u svojoj knjizi "Prokletstvo farao na" te kae : "Veliki broj naunika vjeruje da ima neto u unutranjosti piramida i

faraonskih grobnica to utie na zdravlje ovjeka, meutim ta je to ? Niko to ne zna." Kakva je to pria koja se zove "faraonsko prokletstvo" ? Kako je poela ? Kako objasniti sve ono to se deava onima koji uestvuju u potrazi za tijelima d revnih egipatskih faraona i njihovim bogatstvom ? Ova pria koja se zove "prokletstvo Faraona" je poela 06. Novembra, 1922. god ine, kada je Hauard Karter poslao telegram lordu Karterfonu obavjetavajui ga o slj edeem : "Otkrio sam neto velianstveno u "dolini Kraljeva" ! Postavio sam prekriva na vrata i tunel kako bi mogao i ti doi i vidjeti to lino." Lord je stigao u El-Aksar 23. Novembra, a s njim je bila i njegova kcerka. Kad a je doao do "doline Kraljeva" Karter je priao, slomio katanac i vrata iza k ojih je naao tijelo mrtvog faraona Tutakamona koji je tu poivao 35 vij ekova. Svjetske novine su bile preplavljenje ovim vijestima, a ljudi su i h prepriavali, ali odjednom Karterovo srce je pocelo bre da udara i o sjetio je panian strah. Meutim blago, zlato i slava su ga bili zanijeli tako da nije obraao panju na ono to osjea. Hauard Karter biljei u svojim memoarima : "Prema dogovoru, oko 2 sata sakupili su se svi koji su imali privilegiju da prisustvuju otvaranju grobnice. Ukupno dvadeset dvije osobe." Meutim, u pozadini velikog dogadjaja, zbivala se neverovatna drama i niz misterioznih d ogadjanja je pokrenut. Nedugo zatim, lord Karnarvon se razbolio. Patio je od malaksalosti, groznice i visoke tamperature, koja je dostizala i 40 stepeni. Buncao je dok ga je groznica tresla. Ljekari su ustanovili da je lor d prilikom brijanja rasjekao ubod nekog insekta i povrijedio se. Meutim, p o njihovom miljenju, to nije moglo uzrokovati tako visoku temperaturu. Doao je i njegov sin iz Indije kako bi ga posjetio. Jedne noi, oko dva asa pos lie ponoi, u itavom Kairu je dolo do nestanka struje iz neobjanjivih razloga. Iz hotelske sobe u kojoj se nalazio lord Karnarvon zauo se udan um koji je pr obudio njegovog sina. Naao je oca u bunilu, oblivenog znojem. Peti lord Karn arvon je bio na samrti. U bujici nerazumljivih rijeci koje je izgovarao na kraju, njegov sin i sestra su uspeli da uju samo posljednju reenicu : "Posluao sam njegov zov, odlazim za njim." Iz kairske elektrine centrale su javili d a nema tehnikog razloga za iznenadni nestanak struje. Tako zapoinje legenda o prokletstvu faraona. Meu kopaima i radnicima na lokalitetu Tutankamonove grobnice, poslije smrti lorda Karnarvona zavladala je pra va panika. Uzrok tome je bila mala glinena ploica, koju je Kart er naao u pretkomori. Nakon deifrovanja, ustanovljeno je da natpis g lasi : "Smrt e svojim krilima prekriti svakog ko narui mir faraona". Ova ploica je kasnije nestala i iz popisa i iz fundusa, a da niko nije uspio da o dgonetne kako i gdje. Zanimljivo je, da se i na jednoj od figura koje su se u drevnom Egiptu koristile iskljuivo u magijske svrhe, postoji slian zap is : "Ja sam onaj koji plamenom pustinje protjeruje razbojnike prodr le u grobnicu. Ja sam onaj koji uva Tutankamonov grob." Smrt lorda Karnarvona je, naravno, mogla biti i ista sluajnost, bez ikakve veze sa grobnicom egipatskog faraona, da se sve zavrilo na tome. Meutim, nekoliko godina pos lije otkria Tutankamonove grobnice, dvadeset dvije osobe iz ekipe Hauarda Kartera umrle su na udan i neobjanjiv nain. Trinaestorica su direktno prisustvova la otvaranju grobnice, poput Artura Mejsa. Ubrzo posle Karnarvonove smrti, Mejs je poeo da se ali na premorenos t. Njegova agonija je trajala kratko. Umro je od posledica "ned efinisane" bolesti. Prokletstvo faraona je delovalo. Doktor Muhamed Muhamed Da'fer navodi u svojoj knjizi "Sihr" jedan dio ovih pr

ia te kae : "U britanskom muzeju se trenutno nalazi jedan koveg veoma precizne izrade u kojoj se nalazi egipatska mumija." Priu ovog kovega koja sama po se bi izaziva uenje biljee akti britanskog muzeja. Ovaj koveg je kupio Daglas Mevar i kako bi ga prenio u svoju kuu u Londonu. Svi oni koji su imali bilo kakve veze sa ovim kovegom su zadesile nekakve nedae tako da su ga se rijeili poklonivi ga britanskom muzeju. Na dan kupovanja kovega dok je Mr. Daglas istio svoje oruje pitolj je odjedn om opalio i pogodio ga u lijevo stegno. Izvrena je operacija u toku ko je je preminuo. Prije operacije je oporuio jednom od svojih drugova koji s e nalazio u Egiptu, a zvao se Mr. Hobli, da ako mu se neto desi u toku operac ije da urui taj koveg njegovoj sestri koja je ivjela u ulici Bejker u Londonu. Poslije smrti Mr. Daglasa krenuo je Mr. Hobli da izvri opruku te je prenio koveg u Bur Seid pripremajui ga za prijevoz parnjaom do Londona, meutim kad je doa o u Bur Seid doekao ga je telegram u kome stoji da je njegov brat ubijen. Kada je stigao u London predao je koveg sestri pokojnog Daglasa. Postavila je kovceg u uglu salona i od momenta preuzimanja kovega nevolje su poele da se redaju j edna za drugom. Na dan preuzimanja kovega njena kerka je poginula od udara auta prelazei cestu dok je ila u kolu. Poslije sedam dana preminuo je mu izvrivi sa moubistvo zbog smrti svoje kerke. Njihovo materijalno stanje se pogoralo. Pogubi la je ivce i postala histerina. Pozvala je vraare, parapsihologe, astrologe i one koji prizivaju duhove te su se svi sloili da ta mumija koja se nalazi u njenoj kui izaziva sve ove probleme koje nije mogue sprijeiti. Nazvala je brit anski muzej kako bi uzeli ovu mumiju kao dar od nje i prenijeli je u muzej. U toku noenja mumije poeo je jedan od nosaa da se ismijava i podruguje na raun Engleza koji vjeruju u ta kva sujevjerja tako da osnivaju posebne muzeje kako bi u njima radili njegovi s unarodnjaci kao sluge. Koveg jo nije ni bio postavljen na svoje mjesto kada ov og radnika uhvatie strahoviti bolovi od kojih se uvijao i cvilio nekoliko min uta, a zatim pao mrtav pokraj kovega. Svi oni koji su se bavili prouavanjem drevnih egipatskih tragova u Englesko j su vodili strogog rauna o ovom kovegu tako da su formirali komisiju ko ja je istraivala taj problem. Ova komisija je zaduila H. I. Mansela da fotog rafie ovaj koveg iz razliitih perspektiva. Njegova kompanija je poslala svog iz aslanika da uslika koveg to je on i uinio. Kada se vratio u ured doekao ga je drugi zahtjev. Otiao je da ga izvri i kada se vraao doivio je saobraajnu nesreu u kojoj je izgubio prste desne ruke tako da vie nije mogao da slika. Kada je razvio film i izradio slike otkrio je da se na kovegu nalazi izrezbarena slika djev ojke ili djevojice obuena u vraarsku odoru, na licu joj se odraavao izraz ljutnje i zla. Kada su pitali sve one koji su vidjeli koveg ili bili poveza ni sa njim prije slikanja svi su potvrdili da nisu vidjeli nikakve slike n a njemu niti bilo ta slino tome. Ima mnogo pria koje govore o katastrofama i nesreama koje zadese sve one ko ji uestvuju u iskopavanju i otkrivanju faraonskih ostataka, takva je i pria je dnog Engleza koji se zove Pol Brejton koji se zatvorio u sobi kralja Hofo i tu proveo itavu no. Ujutro kada je ustao obavjestio je prisutne k ako je vidio duhove i da je vidio ogromnu sahranu, a sve ono to je vidio i o sjetio lii u potpunosti na stanje onoga koji uzima drogu koja izaziva haluc aniciju, a izdisaji su ga guili sve dok nije umro. Tu je i pria Engleza Em erija koji je nadgledao iskopavanje u selu Sekare 10. Marta, 1971. godine , kada je odjednom vrisnuo jedan radnik te poeo da mjaue kao maka, zatim da laje ka o pas, zatim da zavija kao vuk. Njegova supruga je bila pored njega u bolnici sve dok nije preminuo 11. Marta. Naunik Johats Vemti je precrtao sa zida na stotine rezbarija i pokuao da ih razum i i protumai, meutim obuzelo ga je ludilo to su kasnije i lijenici ustano

vili. Jedan francuski naunik je uspio da rijei te znakove ali ga je poslije svog povratka u njegovu zemlju obuzela paraliza, a poslije nje buncanje, i na kr aju padavica. Mnogi naunici, skloni da poveruju samo u ono to se eksperimentom moe dokaza ti, pokuali su da pronau neko logino objanjenje uzroka smrti brojnih istrazivaa. Bio log i ljekar dr. Ezedin Taha sa kairskog univerziteta, obavestio je nov inare 1962. da je konano uao u trag prokletstvu faraona. Taha je u laborator ijskim uslovima dokazao postojanje itavog niza moguih uzronika smrti, meu k ojima i gljivicu "Aspergillus niger" koja, po miljenju dr. Taha, moe u mumi jama i zatvorenim grobnicama preivjeti i nekoliko hiljada godina. Teorija dr. Ezedina Taha, potkrepljena je i injenicom, da je kod slubenika muzeja i arheolo ga koji istrauju grobnice otkrio ovu gljivicu koja izaziva upale disajnih organa, svrab i nadraaje na koi. Smatrajui da su naunici umrli zbog infekcije glji vicama, dr. Taha je izjavio da su naklapanja o prokletstvu faraona samo puste prie. Nekoliko dana posle konferencije za tampu, dr Taha je poginuo u saobraajnoj nesrei. Uzrok smrti - zakazivanje krvotoka. I danas je javno mnjenje podjeljeno u pogledu toga postoji li nekakvo " prokletstvo" ili je to samo pria i vjesto smiljena prevara. Gamal Muh tar, direktor Uprave za prouavanje starina u Kairu, na pitanje da li vjer uje u prie o prokletstvu faraona, odgovorio je : "Ne. Mnogi ljudi pokuavali su da poveu zagonetno umiranje istraivaa grobnica sa poznatim ploama prokl etstva, otkrivenim u sarkofazima faraona. Ali ja u to ne vjerujem . U toku gotovo cijelog svog ivota, imao sam posla sa grobnicama farona i njihovim mumijama i, kao to vidite, predstavljam ivu negaciju tih pria. " Dvadesetak dana poslije intervjua i poslije razgledanja blaga iz Tutankamono ve grobnice, Gamal Muhtar je iznenada umro od "infarkta". Sluajnost !?!

CRNA KIA Stanovnici Cimarron Drivea u junom Lakelandu ve nekoliko sedmica (godina 2002) ne znaju kako da se nose s udnim meteoroloskim fenomenom. Neto smrdljivo i c rno svakodnevno pada po njihovom gradu i na sve strane ostavlja prljave otiske. Zbunjenost graana Cimarron Drivea dijele i slubenici amerikog Ministarstva zdravst va koji su uzeli uzorke i obeali da e izvriti detaljnu analizu. U poetku su svi sumnjali da je moda u pitanju izmet ptica koje visoko lete ili ulje koje kaplje s aviona, ak se spominjao i polen. No, vrlo skoro se odustalo od svih takvih pretpostavki. U svakom sluaju izgleda da spomenute crne kapi ip ak organskog porijekla. I tako, vrijeme prolazi, a strpljivi ljudi s amerikog Ju ga uglavnom sjede kod kue i peru svoju isprljanu odjeu. Tu i tamo kroz prozore bace tuan pogled na parkirane automobile koji iz dana u dan gube svo ju prvotnu boju i postaju jednoobrazno crni. Poetkom Oktobra prole godine slini fenomen se dogodio i u Australiji. Za vrijeme vikenda juna obala je bila zahvaena kiom crne boje. Stanovnici Smoky Ba ya i Laura Baya svjedoili su kako je ta kia ostavila tragove pepela na njihov im automobilima i brodovima. Nakon to je sve bilo gotovo ljudi su istom vodo m ispirali krovove zgrada i ulice. Po australskim su se novinama nakon dugo vremena ponovno pojavili tekstovi o drevnim aboridjinskim proroanstvima koj a su se prenosila s generacije na generaciju usmenom predajom. U njima se najavljuje kraj svijeta ovakvog kakvog poznajemo i ulazak u novu dimenziju postojanja. Kao glavni znak dolaska tih vremena spominje se pojava "crnih kia" koje e pada ti irom nae planete. U Junoafrikoj Republici ivi poznati Zulu saman Cre do Mutwa. Prije mjesec dana posjetio ga je ameriki novinar Richard Wo olly i s njime napravio intervju. U tom intervjuu Credo Mutwa je odluio isp riati drevnu legendu iz svoje samanske tradicije. To je pria o kraju ovog svijeta

i ona u ovoj afrikoj interpretaciji glasi ovako : "Sad u vam rei dvije posljednje stvari. Prva je ona koju sam doznao od velikih pripovjedaa svog plemena i odnosi se na to da svjea voda nije nastala na naoj Zemlji. Prije mnogo tisua godina pojavila se strana zvijezda s imenom Mu-so-so-no-no, zvijezda koja je imala vrlo dugaak rep i spustila s e vrlo blizu s neba. Bila je tako blizu da se Zemlja okrenula naopake i ono to je bilo nebo je otilo dolje. itav svijet je bio naopake. Sunce je izlazilo na jugu i zalazilo na sjeveru. I onda se pojavila crna kia. Njezine gorue kapi s prile su sva iva bia koja se nisu mogla skloniti. Nakon toga je slijedila gro zna poplava uz vjetrove tako snane da su otpuhivali vrhove planina. Poslije popl ave su pali ogromni komadi leda, tako da je tijekom mnogih generacija svij et bio prekriven ledom. Ljudi koji su preivjeli mogli su tada vidjeti ude san prizor. Vidjeli su rijeke i izvore pitke vode, te neke od riba iz mor a koje su sada bile u rijekama. Ovo je velika pria naih predaka. Nama je b ilo reeno da e se ta ista stvar uskoro ponoviti. To e biti zato to e se velika zv ijezda, koja je lava naeg sunca, vratiti na dan crvenog bika, a to je 2012. g odina. Hm, meni je drago to tada neu biti ovdje da vidim tu zabavu. Moja je elja da bude blagoslovljeno sve to ste uinili, ba kao i sve to ete uiniti. Nek snaga koja je iznad zvijezda, ma koja ona bila, osnai vaa nastojanja, jer sva ko jezero koje vratite natrag u ivot je svetinja za itav svijet. Ovdje je aman Cre do Mutwa zautio i vratio se svojim astralnim putovanjima. Najavio nam je dolazak strane zvijezde i crne uarene kie. Da li uistinu svako otvaranje nove dimen zije postojanja mora biti popraeno globalnim katastrofama ? Da li e ponovno pljutati crne kie ? U svakom sluaju neizmjerno se zanimljivim ini 2012. godina koju afriki aman uzima kao poetak kraja. To je ona ista godina kojom z avrava drevni kalendar Maya Indijanaca. Ve dugi niz godina Hopi Indijanci upozoravaju svjetsku javnost kako se blii kraj svijeta kakvog poznajemo. Oni s u osjetili dunost da ukau na sve greke koje inimo i koje e za rezultat imati nesagledive posljedice. Odlazili su i do Skuptine Ujedinjenih naroda, no nitko nije ozbiljno sasluao njihove rijei. Bijelo pero iz plemena Hopi Indijanaca ovako je opisao vremena u kojima ivimo : "etvrti svijet e u skoro zavriti i poet e Peti svijet. To znaju starosjedioci po itavom sv ijetu. Znaci koji najavljuju to dogaanje tijekom mnogih godina su se skoro s vi pojavili, a tek nekoliko ih je ostalo. Ovo je prvi znak : Reeno nam je da e k nama doi ljudi bijele koe, isti k ao Pahana, ali koji nee ivjeti kao Pahana. To e biti ljudi koji e oduzimati zemlju koja nije njihova i koji e neprijatelje gaati gromovima (vatreno oruje). Ovo je drugi znak : Naa zemlja e doekati pojavljivanje kutija na kotaima ispunjenih glasovima (koije). Ovo je trei znak : Velika ivotinja slina bizonu, no s dugim rogovima, naseli t e u velikom broju nae krajeve (longhorn govedo). Ovo je etvrti znak : Zemljom e vijugati eljezne zmije (zeljeznicke tracnice). Ovo je peti znak : Zemlja e biti uhvaena u mreu velikog pauka (elektrine i telefonske ice). Ovo je esti znak : Zemlja e biti ispresjecana kamenim rijekama koje e stvara ti slike pod zrakama sunca (ceste i efekti koji na njima nastaju za vrijeme sunanih dana. Ovo je sedmi znak : ut ete vijesti o moru koje je postalo crnim, a mnoga iva bia e z bog toga umirati (zagaenost mora). Ovo je osmi znak : Vidjet ete mnotvo mladih koji e nositi dugu kosu

poput Indijanaca. Oni e se skupiti u plemenima kako bi nauili na nain ivota i m udrost (hipi generacija). A ovo je deveti i posljednji znak : ut ete o naseljenom mjestu na nebu, i znad zemlje, koje e pasti uz veliki tresak. Ono e se pojaviti kao plava zvijez da. Ubrzo nakon toga prestat e rituali naroda Hopi. Ovo su znaci da je blizu veliko razaranje : Svijet e se ljuljati i tresti . Bijeli ljudi e napadati ljude ostalih zemalja, one koji su posjedovali prvotno svjetlo mudrosti. Biti e mnogo dimnih i vatrenih stupova, onakvih k akve stvaraju bijelci u pustinji. Oni koji e ivjeti u mjestima Hopija biti e na sigurnom. Nakon svega trebat e mnogo toga ponovno izgraditi. I ubrzo, vrlo skoro, doi e Pahana. On e donjeti sa sobom poetak Petog svijeta. On e zasa diti sjeme svoje mudrosti u naa srca. To e svima olakati ulazak u Peti svije t." Neprestano povezivanje crne kie s dolaskom zvijezde koja e unititi vei dio ivota na Zemlji povlai sa sobom pitanje o karakteru tog nepoznatog nebe skog tijela. U prvi as moglo bi se pomisliti kako je to jedan od mnotva op asnih asteroida ili neka kometa, no ono to odmah negira takve pretposta vke je cikliko ponavljanje te globalne katastrofe. Kometa ili asteroid mogli bi jednokratno posluiti u tu svrhu, ali nikako ne i ponoviti istu stvar vie puta . Dakle, radi se o neemu to rotira oko Sunca i u pravilnim vremenskim interval ima dolazi u neposrednu blizinu Zemlje. Prije neto vie od godinu dana englesk i astronom je ponovno aktualizirao pitanje nepoznatog lana Sunevog sustava. Ra dilo bi se o ogromnom planetu kojem treba na tisue godina da uini ophodnju oko Sunca. Murrayeve pretpostavke potvrdili su prije nekoliko dana i znanstvenici NASA-e koji dodatno smatraju da spomenuti planet rotira pod pravim kutem na pu tanje svih ostalih, pa tako s vremena na vrijeme prolazi i u neposrednoj blizini nae Zemlje. Ove znanstvene teorije samo recikliraju sad ve tridesetak godina star a otkria iz proroke knjige Zecharia Sitchina pod nazivom "Dvanaesti planet". Sitchinov NIBIRU je ta zagonetna planeta koja je direktno odgovorna za nastana k ivota na Zemlji, ali i sve ostale kljune transformacije tog ivota.

LJUDI U CRNOM U Oktobru, 1953. godine, asopis "UFO MAgazine" je izdan poslednji put, a na prvoj stranici bila je i naznaka kako se radi o poslednjem izdanju. Tu je bilo i par udnih komentara, kao npr : "urednik asopisa obavjeten je iz pouzdanih izvora kako je istraivanje, odnosno, rjeenje fenomena NLO ulo u svoju zavrnu fazu." "Isti izvor od kojeg smo dobili ove materijale sugerirao na m je da ovo nije ni vrijeme ni mjesto da se ti podaci javno i objave." U nas tavku : "Vano obavjetenje : Misterija leteih tanjira nije vie nikakva misterija. Njihovo porijeklo nam je poznato, meutim, sa viih instanci dobili smo naredbu da informacije o tome ne objavljujemo. Mi smo eljeli da objavimo cijelu priu, meutim zbog same prirode informacija, morali smo da odustanemo od toga." N a kraju je bilo : "Savjetujemo sve one koji se bave ovom tematikom da budu ve oma oprezni." Nakon toga, Bender je zatvorio biro za istraivanje NLO-a i prest ao sa daljim objavljivanjem magazina "Space Review". Oni koji imaju imal o iskustva u prouavanju kojekakvih tajnih drutava, ve dobro znaju kako svi oni tvrde da znaju odreene tajne, koje isto tako iz odreenih tajanstvenih razloga ne smiju javno objelodaniti. ak ni apel "budite veoma oprezni" nije bio nita sp ecijalno novo, osim to je uinio kod onih koji se bave ovom tematikom da se os jeaju jo vie vanima. Na kraju krajeva, ko bi to jo proganjao one koji gube vrije me istraujui neto slino ? Kratko nakon to je zatvorio tu svoju organizaciju i prestao sa objavljivanjem as

opisa, Bender je dao jedan intervju za lokalne novine u kome je izjavio kako su ga posjetila tri "ovjeka u tamnim odjelima" i naredila mu da prestane sa tampa njem materijala na temu NLO-a. On je rekao kako su ga ti ljudi "na smrt ispr epadali" i da nakon toga nije nije mogao "ni da jede nekoliko dana." Neki od njegovih kolega tada su pokuali da iznude od njega neto vie informacija o tom dogaaju, meutim, Bender je na sve to samo odmahivao glavom. Mnogi od onih koji su se bavili istraivanjem UFO fenomena, u to vrijeme, bili su dost a skeptini u vezi ove Benderove prie. Tako su govorili kako su Benderova organizac ija kao i asopis bili na rubu kolapsa, te je on izmislio cijelu priu kako bi izbjegao bankrot a da istovremeno ne izgubi i obraz. Meutim, kako je vrijeme pro lazilo ova pria je dobijala sve vie i vie kredibiliteta. Neki od Benderovih prijatelja smatrali su da su ona tri ovjeka, u stvari, bili agenti CIAe ili neke druge vladine organizacije. Kasnije se ve poelo vjerovati kako se ipak radi o natprirodnim entitetima, vanzemaljskog porijekla, jer se isti s luaj poeo deavati i drugima koji su se bavili ovom problematikom. Neto vie o onim svojim misterioznim posjetiocima Bender je rekao tek 1963. godine. kada je objavio knjigu pod naslovom "Flying Saucers and the Three Men in Black" (Letei Tanjiri i Tri ovjeka u Crnom). Knjiga je bila dosta konfuz no pisana sa vrlo malo injeninog materijala u vezi samih NLO-a, meutim, mat erijal kojeg je iznjeo, dao je mnogo vie kredibiliteta ovom fenomenu. Bender je tu ak opisao i jo jednu slinu misteriju, tj. govorio je o tome kako nasuprot "ljudi u crnom," postoje i tzv. "ene u bijelom", tj. veoma lijepe ene koje nose bijele kostime vrsto pripijene uz tijelo, a imaju i svijetle, odnosno, bljetave oi. Navodno, razlog to ova stvorenja uvijek i nose naoale, uprav o je bio taj da sakriju te "svijetlee oi". Veina ljudi u crnom bila je opisana tako da su imali sivomaslinastu boju koe i crnu ravnu kosu, te da su izgledali slino kao "cigani," odnosno, bili su "orijentalnog" izgleda. Veinom se radilo o grupi od tri ovjeka koja su se obino vozila u novim, dobro uglancanim autima, uglavnom marke Kadilak . Svjedoci koji su imali priliku da se priblie tim autima, tvrdili su kako s u oni imali i miris specifian za nove aute. Ljudi u crnom su se sami esto pred stavljali kao agenti CIA ili neke druge vladine organizacije. Imaju i obia j da samo mahnu nekom "slubenom iskaznicom", meutim, nikome nisu davali p riliku da provjeri detalje sa tih kartica. Ponekad nose kojekave bedeve sa ne poznatim amblemima, a isto tako na autima im se ponekad mogu vidje ti i odreeni simboli. Sama svrha njihovih posjeta je uutkivanje ljudi koji su vidjeli NLO-e ili bili u bilo kakvoj interakciji sa vanzemaljcima. Oni uglavnom to rade izazivajui stanje opte konfuzij e kod svjedoka ili im, jednostavno, utjeraju strah u kosti. Ljudi esto poslije takvih iskustava ponu patiti od neke vrste paranoje, te dobiju tendenciju d a svrstavaju sve nepoznate osobe iz svoje neposredne okoline u kategoriju "lju di u crnom", pa ak i ako ovi ne nose crna odijela i nemaju "svijetlee" oi. Jedn a od glavnih karakteristika ljudi u crnom je da su nepoznatog porijekla i da se neobino ponaaju. To njihovo ponaanje nije karakteristino za lju de a kod ljudi ostavljaju i neku vrstu utiska neposredne prijetnje, odnosno, osjeaja da se nalaze u ivotnoj opasnosti. Kao i u svim ostalim sluajevima, kada su vanzemaljci u pitanju, i ovdje imamo problema sa materijalnim dokazima. ini se da su "Men in Black" (MIB), upravo i dizajnirani za svrhu zaplaivanja svjedoka i zapljene svih materijalnih dokaza o postojanju vanzemaljaca i NLO-a, koji bi se akcidentalno nali u posjedu ljudski h bia. Tako, prilikom prouavanja ovog fenomena jedino na ta se moemo osloniti to su izjave onih koji su ipak odluili da priaju o tome. Jedan od klasinih sluajeva dogodio se nadzorniku autoputeva Rex-u He flin-u, iz Kalifornije. On je tvrdio kako je 03. Augusta, 1965. dok je stajao p arkiran pored autoputa Santa Ana, nekoliko puta snimio svojim polaroid aparatom jedan nepoznati letei objekat, dok je ovaj lebdio iznad zemlje.

Nedugo zatim, posjetile su ga neke osobe koje su mu se predstavile kao sluben ici Komande Sjevernoamerikih Zranih Snaga - North nAmerican Air Defense Command (NORAD), te ga ubjedili da im preda fotografije radi daljnjeg ispitivanja. NORAD je kasnije demantovao da je slao bilo kave s lubenike kod Rex-a. U svakom sluaju, Rex je tom prilikom dao 3 od 4 fotografije koje je imao. Na jednoj, koja je ostala u njegovom posjedu , lijepo se vidjeo letei tanjir, meutim, s obzirom da se radilo o snimku nap ravljenom polaroid aparatom, nije se mogla dokazati njegova autentinost, je r nije bilo negativa. Dvije godine kasnije, Rex Heflin je prijavio jo jedan sluaj misteriozne posjete. Ovaj put radilo se o osobi koja mu se predstavila kao C. H. Edmonds, kapetan amerikih vazduhoplovnih snaga i tvrdila kako je ona bila ukljuena u istrag u Heflinovih fotografija, pa je sada samo dola da ga pita da li ih on eli natra g. Heflin kae da je za to vrijeme napolju, ispred prozora njegove kue, stajala par kirana limuzina sa jo jednom osobom koja je sjedila unutra. Ta osoba, u autu, kao da je zraila nekom ljubiastom svetlou. Dok je razgovarao sa kapetanom Edmon dsom, radio koji je do tada svirao u sobi poeo je da ima stalne smetnje. Hefl in je pretpostavljao da su ga ovi snimali, te je dolazilo do interferencije e lektromagnetnih talasa i to je bio razlog zato je radio krio cijelo vrijeme, dok je ova posjeta trajala. U svakom sluaju, Heflin je rekao kako njemu te fo tografije vie nisu potrebne te ga je tako misteriozni posjetilac n apustio "sa znakovima olakanja na licu".Kasnije, kada je Heflin prijavio ovaj incident, istraga je pokazala kako osoba pod tim imenom nikada nije radil a za Vazduhoplovne Snage. Ivan Sanderson, u knjizi "Uninvited Visitors", opisuje sluaj gdje je je dna porodica, takoe nakon vienja NLO-a, bila posjeena od strane mukarca visine neto vie od dva metra, sa relativno malom glavom, razvijenim grudnim koem, tankim ekstremitetima i bjelom bojom koe. Osoba im se predstavila kao agent jedne o siguravajue kompanije i rekla da trai nekoga veoma slinog ocu ove familije i k ako se radi o nasljeu prilino velike sume novca. Posjetilac je samo mahnuo isp red njihovih oiju nekom karticom a zatim, nakon to ju je stavio u dep, skinuo je sako ispod koje se na koulji vidjeo neki bed, kojeg je ovaj odmah pokrio rukom i sklonio. Stranac im je postavio nekoliko pitanja koja nisu uo pte bila u vezi sa NLO-ima a to je u svemu bilo najudnije, to su bile dvije zelene ice koje su, kako je najstarija kerka primjetila, izlazile iz njeg ovih arapa i na dva mjesta zavravale u miiima noge. Nakon ovog "intervjua" posjet ilac je uao u jednu veliku crnu limuzinu u kojoj su bila jo dva ovjeka i l imuzina je uskoro nestala u mraku na putu koji je vodio prema umi. Na automobilu su cijelo to vrijeme svjetla ostala ugaena, iako je bila no. U svakom sluaju, osim to "ljudi u crnom" znaju zlostavljati i zastraivati svjedoke, mnogi od njih su se takoe alili na mnogo nekih drugih neugodnih fiziki h simptoma koji su ostajali kao posljedica ovih udnih posjeta. Tu se ubrajaju, recimo, jake glavobolje, gubitak memorije, osjeanje nekog udnog neprijatnog mir isa. Jo jedna od sposobnosti MIB-a je ta, da imaju sposobnost da se pretvore u koga god hoe, tj. da izgledaju kako god hoe. Tako recimo, John Keel, poznati istaiva NLO fenomena, koji je napisao i dosta knjiga na tu temu, tvrdi da su se ovi u nekoliko navrata pretvarali u njega samog prilikom posjeta nekih svjedoka, te tako kada se on kasnije pojavljivao na njihovim vratima, ovi su bili okirani tj. nisu mogli da dou sebi i nisu mu vjerovali da je to on , "jer je ve jednom bio" !? Kasnije su neki od onih koji su bili redovno otim ani od strane vanzemaljaca poeli da pronose glasine kako je i pravi John Keel otet, i kako su ga vanzemaljci zamjenili sa jednom replikom, androido m, koji nije vie onaj pravi John, mada izgleda isto kao on.

Ljudi su kroz istoriju pokuavali da objasne odreene fenomene jezikom, odnosno pojmovima baziranim na vjerovanjima koja su za neko odree no vrijeme bila karakteristina. Ako uzmemo u obzir srednjovjekovne prie o sus retu ljudi sa kojekakvim demonima, moemo vidjeti kako su esto avoli takoe bili "ljudi" koji su bili obueni u crno. Imali su sposobnost da promjene oblik, da izgledaju kao neko ko je veoma blizak rtvi, a isto tako da uzmu izgled kojekak vih anela i svetaca. Mnogi od onih koji su tvrdili da su sreli avola, alili su se i na cijeli niz nekih drugih popratnih simptoma, koji su slini onima koje danas imaju ljudi koji su imali posla s "ljudima u crnom". Na Haitiju, domoroci vjeruju u postojanje jedne grupe veoma zlih "arobnjaka", koje oni naz ivaju "zobops". Tako Haiani kau da ako ikada vidi novu limuzinu kako se bez vozaa kree putem, ona je sigurno pod kontrolom "zobops-a", i najbolje da se dri to dalje od nje. uveni aman junoafrikog plemena Zulu, Credo Mutwa, u jednom intervjuu koji je snimljen i odnedavno distribuiran na video traci pod nasl ovom "Reptilian Agenda", tvrdi kako su "Men in Black" poznati i u Africi jo o d davnina, s tim to su se tamo tek odnedavno "modernizovali," to se oblaenja tie. Tako on kae da su MIB prije nosili mantije sa kapuljaama, a oko tih njiho vih mantija bilo je svezano neto slino konopcu, upravo kako su katoliki sveten ici imali obiaj da se oblae. Tako on navodi i sluaj jednog svog roaka, koji je za vrijeme dok je uvao neki objekat imao priliku da se konfrontira i nesretnim sluajem ubije grey-a, kojeg je zatekao u pokuaju da se uvue unutra. On j e tom prilikom oduzeo od mrtvog grey-a neki "zaveljaj" koji je ovaj nosio sa so bom i kasnije ga odnjeo kui. Ubrzo zatim, bio je posjeen od strane "ljudi u c rnom" koju su ga na smrt isprepadali i oduzeli mu sav dokazni materijal. Da li s u, u stvari, oni patuljci, vile, vilenjaci, vampiri, zmajevi itd. iz pras tarih narodnih pria ono to danas nazivamo vanzemaljcima ?!? Da je mogue da u tim narodnim priama ima i dosta istine koja je simbolino izraena ? Da li su on e nastale kao rezultat interakcije ovih entiteta s ljudskim biima, kroz nau istori ju ? U davnanjim vremena veina ljudi su vjerovali u avole i kojekakve "sile mraka" , dok danas malo ko vjeruje u stvorenja koja dolaze ovamo iz svemira ili iz ne ke druge oblasti postojanja. Poznato nam je da su ljudi u srednjem vijeku sasv im ozbiljno uzimali avole, pa su tako mnoga ljudska bia zavrila na lomaama pod optub om da su bili opsjednuti avolom ili u nekom "dosluhu" s njim. Danas, bilo ko da se odlui da prijavi jedan ovakav sluaj susreta sa "ljudima u crnom" moe se susre sti samo sa nevjericom, a velike su anse da e biti i ismijan ili proglaen ludim. Ovakve prie se i od strane medija smatraju suvie bizarnim, tako da e oni rijetko objaviti tako neto. Do sada su takve stvari bile najee objavljivane samo u magazi nima na temu UFO, tako da je ipak mnogo ljudi ulo neto na tu temu, mada veini njih nisu poznati svi detalji ove problematike. Danas mnogi asocir aju taj pojam sa popularnim filmom "Men in Black," mada taj film nema nikak ve veze sa samom sutinom ove teme. injenica jeste da su agenti odreenh tajnih agen cija amerike vlade pokuavali u mnogo navrata da kopiraju neke aktivnosti vanzemaljaca, kako bi izazvali konfuziju kod ljudi, meutim ta praksa je imala veoma ograniene rezultate. Jedan od incidenata koji je dobio neto publiciteta bio je sluaj "kidnapova nja" Betty i Barneya Hilla. Ovaj brani par vraao se kui u Portsmouth, New Ha mpshire, autom iz Kanade u noi 19. Septembra, 1961. godine, Kada su se nali na jednom izolovanom dijelu puta, vidjeli su iznad sebe neto to je liilo na letei ta njir. Nakon toga usljedila su dva "prazna" sata u njihovom ivotu, u toku kojih im nije bilo poznato ta se deavalo s njima. Nisu se mogli sjetiti niega od mo menta kada su vidjeli UFO pa do onog momenta, dva sata kasnije, kada su se nali u autu na istom putu, samo nekoliko kilometara dalje od onog mjesta gdje su primjetili letei tanjir. Mjesecima nakon tog dogaaja oba brana partnera patila su od raznih psihikih tegoba, te su se na kraju obratili jednom psihijatru, ko

ji ih je hipnotisao. Pod hipnozom, Hillovi su opisali cijeli sluaj abdukcij e, tj. kako su bili kidnapovani od strane vanzemaljaca i prebaeni na neinde ntifikovani letei objekat. Betty i Barney nisu ni imali namjeru da o svemu tome javno priaju, meutim, pisac John Fuller se zainteresovao za njihov sluaj te je on, nakon jednog dubljeg prouavanja ovog dogaaja, objavio i knjigu "The Interr upted Journey" ("Prekinuto Putovanje"). Iako je autor na nekoliko mjesta u k njizi sugerisao kako bi se moglo raditi i o halucinacijama, odnosno, snu, kod veine italaca ostao je utisak kako se ovdje radilo o jednom istinitom dogaaju. Entiteti koji su navodno kontrolisali taj svemirski brod teko da se mogu svrstati u "ljude u crnom," mada su Barney i Betty opisali jednog od kidnapera kao "Irca sa crvenom glavom", za jednog drugog su tvrdili da je n osio crni mantil, te da je imao crnu maramu omotanu oko vrata. Ostali ent iteti na brodu su veinom odgovarali opisu greys-a. Pod hipnozom, Hillovi s u nacrtali i ske "voe" otmiara. Radilo se o insektoidnom obliku lica sa dugi m i tankim ustima, kao i velikim kosim oima. Za razliku od mnogih knjiga na temu interakcije vanzemaljaca sa l judskim biima, "The Interrupted Journey" je bila veoma ubjedljiva. ovjek stie utisak da su, kako pisac, tako i Barney i Betty Hill, sasvim inteligentni, poteni i iskreni ljudi koji jednostavno vjeruju kako je sv e ono to je ovdje opisano istinito. Tako je u naoj novijoj istoriji ovo bila pr va od knjiga u kojoj je iznesen koncept u smislu da NLO mogu da se prizemlj e, da vanzemaljci mogu da kidnapuju obine ljude, da ih izloe nizu poniavajuih i bru talnih laboratorijskih istraga a onda da im izbriu sjeanje na sve to, to na kr aju ostavlja kod rtava cijeli niz psihikih posljedica. Da li smo pod kontrolom bia koja imaju sposobnost da zamagle ljudski um, pa moda i da ga programiraju ? Na jedno ovakvo pitanje svaki pojedinac bi trebao posebno da odgovori al i tek nakon jednog dubljeg istraivanja ove tematike. Kada ljudi prijave o vakve sluajeve, oni se ve tada mahom nalaze u jednom naruenom psihikom stanju. Oni koji ih sasluaju esto posumnjaju da je pria koju su uli atribut naruenog psihikog stanja osobe od koje su je uli, meutim, ne pada im napamet da je psihiko stanje te osobe narueno upravo kao posljedica njene interakcije sa vanzemaljcima. Klasian sluaj intervencije ljudi u crnom izgleda otprilike ovako : kratk o nakon to ovjek, kao sluajni svjedok ili istraiva, vidi ili ima neku vrstu int erakcije sa NLO ili vanzemaljcima, dobije posjetu. To se najee dogaa odm ah, neposredno nakon incidenta, dok se o tome jo nita javno nije ulo. Ukratko reen o, ne postoji ansa da su posjetioci ve prethodno mogli da uju o tom incidentu uz pomo normalnih sredstava informisanja a uvijek posjeduju sve podatke, uklj uujui imena i adrese svih onih koji su imali bilo kakvog uea u tom incidentu. rt va je skoro uvijek sama kod kue za vrijeme posjete. Posjetioci, obino trojica, stiu u velikom crnom autu. U Americi, to je najee Kadilak, ali rijetko kada najnoviji m odel. Iako stari tip auta po datumu proizvodnje, auto izgleda kao da je tek pr oizveden, pa ima ak i onaj "miris" novog auta. Ako neko uspije da zapie broj t ablica jednog od takvih auta, kasnije se redovno ispostavi kako se radi o b roju koji ne postoji. Posjetioci su skoro uvijek mukarci, samo u rijetkim sluajevima meu njima se nalazi i jedna ena. Po izgledu se najee uklapaju u stereo tip agenata CIA ili neke druge tajne obavjetajne slube. Nose tamna odijela, tamn e eire, tamne kravate, tamne cipele i arape, dok uvijek imaju na sebi bijele k oulje. Svjedoci uvijek tvrde da njihova odijela izgledaju kao nova tj. kao da su tek kupljena. Njih ova lica su veinom opisivana kao "orijentalnog" izgleda sa kosim oima. U jednom sluaju, ovjek u crnom je navodno imao na usnama i svijetli karmin ! MIB su generalno opisani kao bezizraajni, nesposobni da pokau bilo kakvu emociju, pokr eti su im ukoeni, odnosno, trapavi. Odaju utisak hladnoe, formalnosti ili pri jetnje. Ne pokazuju nikada neku toplinu ili srdanost, ak kada se i ne ponaaju nep rijateljski. Svjedoci esto upuuju na to kako njehovi posjetioci nisu imali ka

rakteristike ljudskih bia, osim samo po izgledu, tj. kako se u sutini, ne r adi o ljudima. Neki od njih pokau kojekakve identifikacione kartice, meutim, veina ljudi ni ne zna kako izgledaju orginalne legitimacije CIA ili neke dr uge tajne slube, tako da te kartice i nisu od nekog veeg znaaja, osim to kod ovjeka treba da ostave utisak kako se radi o posjeti agenata neke zv anine organizacije. Posjetioci ispituju, upozoravaju a esto i prijete. Sam incide nt im je ve prethodno poznat do nasitnijih detalja. Govore perfektno, odnosno, kako svjedoci esto sami kau, "previe perfektno", bez ikakvih gramatikih greaka i sa savrenom intonacijom. Ove udne posjete najee zavravaju prijetnjom svjedoku il i rtvi incidenta da ukoliko ovaj bude javno govorio o tome, njemu ili ne kome iz njegove ue porodice desie se "neto strano". esto se sline posjete i p rijetnje upuuju i onima koji istrauju ovu tematiku a nisu prethodno lino imali priliku da se sretnu sa vanzemaljcima. Meutim, ima dosta i sluajeva koji nisu toliko klasini, odnosno, stereoptipni. Jedan od njih dogodio se doktoru Herbertu Hopkinsu, iz drave Maine, USA, u Septembru, 1976. godine, kada je uz pomo regresivne hipnoze pokuavao da rijei j edan sluaj abdukcije od strane vanzemaljaca. Jedne veeri, nakon to su njegova ena i djeca izali napolje, nazvala ga je telefonom jedna osoba koja mu se predstavila kao potpredsjednik Organizacije za Istraivanje UFO Fenomena iz New Jerseya, te ga pitala da li ga moe posjetiti u vezi diskusije nekih det alja, na temu sluaja kojeg je on upravo istraivao. Dr. Hopkins se sloio s tim, t o je na na kraju krajeva u to vrijeme bilo i prirodno. Nakon to je spustio slua licu, doktor Hopkins je otiao do vrata da upali vanjsko svjetlo kako bi njegov p osjetilac lake naao put od parkiralita do kue, meutim, ovaj je ve tada bio na vr atima. "Nisam vidjeo niti uo bilo kakav automobil, rekao je kasnije Dr. Hopk ins, a da ga je ovaj ak i imao, nema teorije da bi njime uspio tako brzo da stigne od telefona do moje kue". ovjek koji mu se pojavio na vratima bio je sam, obuen u crno odijelo sa crnim eirom, crnom kravatom i cipelama a nosio je i bijelu koulju. Kasnije je Dr. Hopkins izjavio kako je njegov prv i utisak bio da je ovaj izgledao kao neki, "pogrebnik". Odijelo mu je bilo novo, perfektno ispeglano bez ijednog nabora. Kada je ovaj skinuo ei r, Dr. Hopkins je primjetio kako je njegov posjetilac skroz elav, ak su mu ne dostajale obrve i trepavice na onim kapcima. Koa mu je bila bije la kao "kod mrtvaca" dok su mu usne bile jarko crvene. Za v rijeme njihove koverzacije, posjetilac je sluajno obrisao svoje usne sivom ru kavicom koju je nosio na ruci. Doktor je nakon toga tada ostao zapanjen jer je t ek tada primjetio da je ovaj razmazao karmin na usnama, koje su sada ostale skr oz blijede dok su na njegovim rukavicama ostale mrlje od karmina ! Govorei o svom udnom posjetiocu, Dr. Hopkins je naveo i podatak da mu je ovaj u jednom m omentu dao na znanje kako mu je poznato da on (doktor) ima dva novia u svom depu, t o se ispostavilo kao tano, te ga je onda zamolio da izvadi jednog od njih iz depa te se koncentrie na njega dok ga dri u ruci. Kako je doktor gledao u n ovi, tako je novi polako iezavao dok na kraju nije kompletno nestao. "Ni ti ni bilo ko drugi na ovom svijetu nikada ga vie nee vidjeti," rekao mu je posjetilac. Nakon nekog vremena diskusije na temu NLO-a, posjetioc je poeo govoriti sve sporije i sporije; - "ostajem bez energije, moram odmah da idem, dovienja," rekao je na kraju, oteturao do vrata pa se jedva nekako spust io niz stepenice. Dr. Hopkins je onda vidjeo neku plaviastu svjetlost ispre d svoje kue i u prvom momentu pomislio je kako se radi o farovima automobila koj i je pripadao njegovom gostu, meutim, stranac je nestao a da se nije uo zvuk mot ora auta, odnosno, doktor na kraju krajeva nije uspjeo ni da vidi ikakav auto . Kada su se doktorova ena i djeca vratili kui, zatekli su ga kako sav rasija n sjedi za stolom na kome je leao pitolj, dok su cijelo vrijeme svjetla u kui trepe rila, palila se i gasila. Kada su kasnije izali napolje ispred kue, na mjestu gdje je posjetioev auto trebao da bude parkiran pronali su par udnih otisaka ali t o nisu bili tragovi guma automobila, niti su se nalazili na mjestu gdje bi tokovi auta norma

lno bili. Sutradan su ti misteriozni tragovi ve bili nestali. Neko vrijeme nakon ove posjete u doktorovoj kui su se dogaali kojekavi bizarni incidenti. Dokt ora Hopkinsa je ova posjeta toliko potresla da je postupio upravo onako kako m u je stranac i naloio, tj. izbrisao je sve trake sa materijalom kojeg je snimi o za vrijeme svog istraivanja sluaja abdukcije i prestao je sa svakom daljom istra gom. ini se da "MIB" imaju sposobnost materijalizacije u naoj ravni postojanja i da se tu radi o vjetakim stvorenjima koja su poslana od strane "kontrolnog sistema," i z druge ravni postojanja (4-te dimenzije), kako bi se zatakali odreeni sluajevi koji bi mogli navoditi na pomisao ili dokazati postojanje tog kontr olnog sistema, kao i samu sutinu manipulacije ljudskim biima. U svakom sluaju, ini se da u poslednje vrijeme, broj ovakvih sluajeva je mnogo m anji nego prije. Da li se kontrolni sistem trenutno vie oslanja na elektronsku kontrolu uma ljudi ili su sada zadovoljnji sadanjim stanjem svijesti ljudske populacije na zemlji u ovoj taki vremena-prostora, te im takve intervencije nisu vie potrebne !?

OTKRIVENA TAJNA TUTANKAMONOVE SMRTI !? Grobnica kralja djeaka Tutankamona izazvala je pravu senzaciju od trenutk a kada je otkrivena davne 1922. Kao jedna od malobrojnih pogrebnih odaj a koje su preivjele vijekove skoro potpuno netaknute, ona je ujedno i najbog atija poto je prepuna zlata, slonovae i izrezbarenog drveta, ukljuujui moda najuveniju svjetsku pogrebnu masku. Meutim, bilo je neeg udnog u nainu na koji je Tutankamon sahranjen, do te mjere da su mnogi arheolozi pomislili da nije u mro prirodnom smru. Tutankamon je imao jedva 18 godina kada je umro, to je premalo za faraone koj i su uivali najbolju ljekarsku zatitu i dobijali najbolju hranu u t ada najcivilizovanojoj kraljevini starog svijeta. Osim toga, njegova grobn ica je bila u takvom stanju, malih dimenzija, sa nedovrenim detaljima - da je navodila na pomisao da je kralj-djeak preminuo neoekivanom ili ak nasilnom smru. Posle bro jnih pekulacija i nagaanja tokom svih ovih decenija, danas se pojavila hipote za koja potkrepljuje miljenje svih onih koji su oduvijek tvrdili da je Tutankamon ubijen. Posle vie od 3.300 godina nakon to je Tutankamon sahr anjen, Greg Kuper, bivi profajler FBI i naelnik policije u Provu u d ravi Juti, i Majk King, direktor kriminoloke jedinice policijske stanice u Ogdenu, u Juti, pozabavili su se ovim istorijskim sluajem na zahtev br itanskog filmskog producenta Antonija Gefena. Njih dvojica, u saradnji sa Gefenovom londonskom kompanijom "Atlantic pro ductions", prouila su itav niz izvora, ukljuujui knjige, akademske radove, fotografije Tutankamonove gro bnice, rendgenske snimke same mumije i razgovore sa savremenim strunjacima - da bi primijenili dostignua savremene sudske medicine na taj drevni sluaj. D vojica njukala smatraju da su pronali dokaz da je rije o ubistvu i pri tom vjeruju da znaju ko je ubica ! Istaknuti egiptolozi, meutim, kau da su sve to gluposti. Sluaj je podrobno razmotre n toliko puta u prolosti i nije donio nita konkretno. Ko god da je u pravu, u sta rtu je bilo savreno jasno da je britanski arheolog Hauard Karter prije 80 god ina otkrio grobnicu koja nije liila ni na jednu drugu. Bila je prije svega aljkavo sagraena i loe ureena. Po veliini nije odgovarala ovjeku kraljevske kr vi, po podu su se vidjeli tragovi boje koje niko nije oprao, a brojni pr edmeti kojima se svijet toliko divi uzeti su izgleda iz pogrebnog skladita, s tim to su sa njih izbrisana imena ljudi kojima su bili namenjeni i ure

zano Tutankamonovo. Postupak balsamovanja je obavljen na brzinu, to se vidi po tome to su na mumiju prosute itave kofe balsama. Da li je to dio rituala ili dokaz prikrivanja ubistva ? Prvim pregledom nije otkriveno nita sumn jivo. Preko 40 godina kasnije, meutim, istraiva sa Univerziteta u Liverpulu je dobio dozvolu da napravi rendgenski snimak mumije i pri tom otkrio za nimljive detalje : u modanoj upljini je lebdio djeli koice, a u dnu lobanje se vid jela tamna mrlja koja je mogla da predstavlja krvni ugruak nastao udarcem tupog p redmeta u glavu. Da bi bacili malo vie svjetla na misteriju, Kuper i King su se dokopali tog snimka i odnijeli ga medicinskom strunjaku, radiologu i neurologu . Oni su odmah otkrili nove pojedinosti - abnormalnosti u kostima iznad Tut ankamonove one jabuice govore o prelomu koji nastaje prilikom udara glave o vrstu podlogu pri emu se mozak pomijera naprijed. tavie, prljenovi u djeakovom vratu su bili spojeni, to je simptom miino-kotane deformacije poznate k ao Klipel-Fejlov sindrom. Ljudi s tim sindromom ne mogu da okreu glavu a da p ri tom ne okrenu cio torzo, zbog ega se teko kreu. Drevni kriminalac je is koristio tu kraljevu slabost i likvidirao ga. Isljednici su se zapitali , kao u svakom savremenom sluaju, ko je za to imao sredstvo, priliku i mot iv. Zato su detaljno prouili cjelokupnu egipatsku imperiju iz tog vremena. Krug osumnjienih su suzili na etiri osobe : Maju, Tutankamonovog gl avnog rizniara; Horemheba, njegovog vrhovnog komandanta; Akesenamen, njegovu enu; i Aja, njegovog premijera. Sistemom eliminacije, na osnovu slika iz grobnice na kojima se vidi u kakvim je odnosima kralj-djeak bio sa svojim saradnicima i enom, na osnovu poklona koje su mu blinji ostavili, kao i po tom e ko ga je naslijedio, zakljuili su da je vinovnik bio premijer Aj. On je obavl jao istu funkciju i za vladavine Tutankamonovog oca, bio je de facto kralj poto je o svemu savetovao mladog Tutankamona i tako zadobio njegovo povjerenje. (Tuta nkamon je postao faraon sa devet godina.) I, to je najvanije, preuzeo je presto poslije deakove smrti. Veina egiptologa ne vjeruje u pekulacije savremenih dete ktiva i smatra da njihovi dokazi nisu dovoljno ubjedljivi. Meutim, koliko god da su dokazi protiv Aja vrsti ili slabi, oni sigurno nee staviti taku na drevn u zagonetku. "Kriminalno ponaanje je kriminalno ponaanje", kae Kuper. "Nije bitno da li se radnja deava danas ili prije 3.500 godina." To je samo jo jedna pot vrda gesla savremenih strunjaka za sudsku medicinu - zloin nikada ne zas tarijeva !

ISTINITE PRIE MISTERIJA DAVIDA LANGA Dogodilo se to u jednom trenu, 23. Septembra, 1880. godine, sunanog poslijepodne va na farmi Davida Langa, nekoliko kilometara od mjesta Galatin, d rava Tenesi, SAD. Sudbina je htjela da se ova misterija odigra u prijatnoj okolini. Langov dom je bila velika kua od cigle i sastojala se od vie di jelova, sva obrasla lozicom. Ispred je bio veliki panjak, koji je stoka ure dno popasla a sada je posmeio od dugotrajne ljetne sue. Toga poslijepodneva dvoje djece Langovih, osmogodinji George i jedanaestogodinja Sarah, igrali su se igrakom koju im je otac tog jutra donio iz Neshwilla - drvenim ko licima koja su vukli drveni konjii. Djeca su vukla igraku po dvoritu a roditelji su ih gledali. Gospodin Lang je poao prema ogra di pogledati svoje konje sa kojima se je ponosio. Stao je uz ogradu i pogl edao na svoj veliki depni sat kada mu ena doviknu : "Vrati se brzo, Davide, h tjela bih da me odveze u grad prije nego se duani zatvore". David mahnuvi rukom ree : "Evo me za par minuta". Ali, nije se nikada vratio, jer je David Lang bio samo trideset sekundi udaljen od sastanka sa sudbinom, ma k akva da je ona bila ! Djeca su se prestala igrati jer su ugledala laku dvok

olicu kako se pribliava iz daljine. Dolazio je sudac August Pack koj i im je uvijek donosio darove. Gospoa Lang je takoer vidjela dvokolicu, i Da vid isto tako, jer je mahnuo sucu i krenuo prema kui. David Lang nije uinio vise o d pet-est koraka, kada je nestao na oigled svih prisutnih. Gospoa Lang je vrisnula. Djeca su ostala zabezeknuta. Svi su instinktivno potrali prema mjestu gdje je Lang bio vien posljednji put p rije par sekundi. Sudac i njegov zet, koji je bio u dvokolici, potrae preko polj a istog trena. Nije bilo ni grma ni stabla ni rupe koji bi naruavali pov rinu. Niti ikakvoga traga koji bi pokazivao to se desilo sa Davidom Langom. David Lang je nestao pred oima supruge, dvoje djece i dvoje ljudi u dvokolici. Naknadna ispitivanja svjedoka pokazala su da su svi vidjeli iste stvari u is to vrijeme i na istom mjestu. Mjesni geodet je pregledao teren i izjavio d a nema nikakvih podzemnih upljina ni rupa te da je sav teren vrlo vrst. Nik ada nije bilo pogreba niti zadunica za gospodina Langa. Njegova ena, koja je p oivjela jo mnogo godina, ivjela je u nadi da e se on, David Lang, jednom vrati ti. Najzad je dozvolila sucu Packu da iznajmi cijelu farmu osim panjaka isp red kue. Panjak je ostavila da bude nedirnut dok je ona iva. Koliko je bio udan nestanak toliko je udno i ono to je primjetilo dvoje Langove djece jedne tople veeri u Aprilu, 1881. g, sedam mjeseci poslije dogaaja. Dj eca su zapazila da se na onom mjestu gdje je otac bio zadnji put vien nalazi krug zakrljale ute trave od nekih pet metara u promjeru. Jedne veeri dok su stajali pored tog kruga jedanaestogodinja Sarah je zazvala oca i n a njihovo iznenaenje uli su njegov glas koji je zvao u pomo... ponovo i ponovo.. . sve slabije, dok nije utihnuo, zauvijek. LJUDI IZ AMCA Zbog nerijeenih problema u Vijetnamu, tisue ljudi je krenulo preko nemirnih mora u potrazi za boljim. Koristili su amce i improvizirane splavove, a gutalo i h je nevrijeme, nevjeto upravljanje i pirati. Njima nita nije ilo na ruku; od zla su plovili prema gorem. "Ljude iz amca" su presretali pirati koji su oduzi mali sve to su imali. Samo izuzetno rijetko bi za sobom ostavljali svjedoke. Tisue ena silovano je i mueno prije nego to su baene u more. Ukoliko su imale "sree", bile su, a na alost i djeca, prodavane u svjetske kupleraje. Naj gore od svega je injenica da su esto na moru "ljude iz amaca" sretali mnogi brodovi. Kapetani raznih nacija nisu se ni osvrtali na pla t ih ljudi; svijesno su ih ostavljali morskim razbojnicima. Godine 1986. g rupa humanista iz Francuske i Zapadne Njemacke odluila je neto pokuati uiniti . Zakupili su brod "Cap Anamoor 2", koji je samo u Februaru i Martu te go dine iz Kineskog mora spasio nekoliko stotina izbjeglica prije nego to su do njih doli morski razbojnici. Jednog jutra, krajem Marta, 1986. godine, osmatra sa broda "Cap Anamoor 2" primj etio je veliki ali nespretno napravljen splav. Alarmirao je kormilara i brod je promijenio pravac. Prili su malom brzinom splavu, spremni prihvatiti j adnike. Na palubi su se ve sakupili spasioci, dva lijenika i gotovo kompl etna posada na elu sa kapetanom Linegeom. lan posade Vijetnamac Li Traon , dovikivao je maloj grupi da se, jedan po jedan, ukrcavaju u sputenu koaru. Ulrih Dregher, novinar, snimao je cijeli dogaaj kamerom. Doktor Herger je uzb ueno komentirao izgled ljudi na splavu. Na splavi su bili jedan starac sa du gom bijelom bradom, nalik na kineskog mandarina, dva mlaa ovjeka, jedna mlaa ena i troje djece. Svi su bili oajno mravi i gotovo bez kapi krvi u obrazima. Starac je izgleda preutno odobrio raspored i jedan od mlaih ljudi je podigao enu i stavio je u mornarsku koaru. Ona je pruila ruke kao da eli uzeti jedno od djece ili da se pozdravi, ali su mornari snano podigli koaru u vis. Jedan od njih je i kriknuo kada je shvatio da na splavi vie nema nikoga.

Doktor Herger je uzbueno trljao oi a kormilar sa uasom shvatio da je toliko pio da mu se svata privia. Li Traon je kasnije izjavio da ga je ena molila, na koji metar od pramca broda, da je spasi. A, zatim, nestala je minut ka snije od ostalih na splavi, sa izrazom na licu kao da ju je netko prevario. Kapetan nije elio tu pojavu " dematerijalizacije" zapisati u dnevnik ali je kasnije priznao da se to stv arno dogodilo. Uostalom, kamera Ulriha Dregera je sve lijepo zabiljeila, uklj uujuci tu i trenutak kada su "ljudi sa amca" nestali ! ISPUNI UGOVOR S VRAGOM Obitelj Brandhauser iz srednje Slovake je prokleta. To o njoj tvrdi nekoliko s tanovnika grada. Prie o povezanosti s vragom rairile su se po okolici brzin om munje. to je zapravo u svemu istina ? Prokletstvo obitelji Brandhauser poinje jo u 19. stoljeu. Tada je, navodno, jeda n od lanova obitelji potpisao ugovor s vragom. Nije ga ispunio, i zbog t oga vrag ve vie desetljea podsjea njegove potomke na dug, koji obitelj prema njemu ima ! Glasine o naoj povezanosti s vragom stare su godinama. O njima mi je pripovi jedao ve moj pokojni otac - kae (1996. god) danas 76-godinji Karlo Brandhauser. - "Mislim, da to tada otac nije uzimao za ozbiljno i priao mi je to kao k uriozitet", objanjava dalje Karlo i dodaje : "Ne, ne sjeam se da se u vri jeme mog djetinjstva u naoj obitelji dogodilo neto, to bi potvrivalo ove oeve p rie". Uprkos tome, Karlo Brandhauser, najstariji lan obitelji u Oktobru, 1995 . godine, na dan svog roendana - kao prvi od zivuih potomaka dobio je poruku od vraga. Poruka je bila napisana crvenom tintom (kasnije se utvrdilo da je to bila krv) i sadravala je na latinskom slijedee rijei : "Ispuni svoj ugovor s vragom". Poruka u obliku papirnatog svitka, bila je stavljena u malu trubu, sl inu vrajem kopitu. Najprije sam pomislio kako se netko sa mnom grubo naal io, i smatrao sam to malo neprimjerenim poklonom za ovjeka mojih godina, na stavlja priu stari gospodin. - "Samo nisam znao tko i zato se ali na moj raun. Nitko iz obitelji si to ne bi dozvolio". Na lo vic se zaboravilo. Kada je n a dan svog roendana, dva tjedna kasnije, dobila isti takav "poklon" njegov a 55-godinja kerka Marija, a zatim istom prigodom poetkom Decembra i njezina kerka, 36-godinja Ana, cijela stvar postala je vie nego sumnjiva i vrlo ozbil jna. Nitko iz obitelji nije imao velikih neprijatelja, dapae, obitelj Brandhaus erovih bila je kod mnogih ljudi uvijek vrlo cijenjena. "Postepeno smo elimi nirali sve mogunosti da bi nas netko htio prestraiti." - kae Marija - "N ismo pronali ni mogue zastraitelje, ni motiv, koji bi ih u tome mogao vod iti. Tada smo poeli traiti uporinu toku u prolosti." Nakon mjesec dana uspjeli smo otkriti dnevnik Kornela Brandhausera, mojeg pradjeda. Dnevnik je bio ut, a neke njegove stranic e su poispadale. Otkrili smo da su Kornela zanimale okultne, nadprirodne pojave. Na jednom mjestu u dnevniku pronali smo zanimljiv dio : "Danas sam potp isao ugovor, koji e odrediti sudbinu roda Brandhausera iduih desetljea. Nada m se da e to moji potomci, a i svi daljnji njihovi potomci znati cijeniti." Ovaj dio otkriva da je Kornel Brandhauser mogao s nekim tajanstvenim potpisat i nekakav poseban ugovor, jer je inae bio vrlo precizan u opisivanju svojih poslovnih poteza. Samo na ovom mjestu nema nikakvih pojedinosti. Karlo Bra ndhauser tome dodaje : - "Kornel, moj djed, umro je kada je meni bilo samo d evet godina, tako da ga nisam imao prilike bolje upoznati. Ipak, jednom me odveo u svoju sobu, pokazao mi horoskope, kristalnu kuglu za gatanje i ostale druge okultne rekvizite. Za mene, tada djeaka, bile su sve to vrlo zanimljiv e stvari, ali nisam tano znao emu slue. Nisam razumio ni neke djedove prie, koje mi je priao. Bile su strane, ali zanimljive. Moj je otac uvijek govorio kako

je moj djed udak. U takvom mi je sijeanju i ostao." Ono to najvie zauuje jeste analiz a. Njome je utvreno kako je upotrijebljeni papir na svicima star oko 150 godi na (!) a poruke su doista ispisane krvlju, i sve tri su u najmanjoj crt ici identine. Obitelj Brandhauser eka to e se dalje dogaati. SVEENICA SMRTI Jedan Amerikanac neuredne vanjtine nije mogao izazvati nita drugo osim podoz renja kada je doao na ugovoreni sastanak u Kairu 1910. godine sa egiptologom Daglasom Moorayem. Sve, od odjee do izgleda stvaralo je odbojnost i nepovjerenje kod prefinjenog Britanca, ali nedolini sugovorn ik je ponudio Moorayu otkrie od neprocijenjivog znaaja - moda n ajvee u njegovoj karijeri. Mooray nije odolio primamljivoj ponudi. Ispunio je ek na donosioca kod Engles ke banke, predao ga Amerikancu i odmah poduzeo korake da dragocjeni teret prvim brodom bude poslat njegovoj kui u London. ek nije nikada unoven. Iste veeri Amerikanac je pronaen mrtav. Tek tada Mooray od jednog kolege doznaje za p ozadinu "dobrog posla". Bila je to krinja u obliku mumije koja je pripadala v rhovnoj sveenici hrama posveenog bogu Amon Ra. Pretpostavlja se da je ivjela u periodu oko 1600. g.p.n.e. u Tebi. Na vanjskoj strani poklopca bi o je ugraviran njen lik, minuciozan rad izveden u zlatu i emajlu. Povrh sv ega, cijeli koveg je bio izuzetno dobro sauvan. Sveenica iz hrama Amon Ra je zauzimala visoko mjesto u hijerarhiji kulta mrtvih, koji je nekad itorodnu dolinu Nila pretvorio u predio smrti. Na zidovima njene grobnice stoji urezano p rokletstvo da e se ivot onog tko se drzne poremetiti vjeni mir grobnice izvrgn uti u nepregledni niz nesrea i uasa. Prva tri dana Mooray je samo odmahivao ru kom na to praznovjerje, sve dok mu za vrijeme lova puka nije neobjanjivo eksplodir ala u ruci. Poslije vietjedne agonije ruka mu je amputirana do iznad lakt a. Na povratku u Englesku umiru dva Moorayeva prijatelja. Dijagnoza je glasila : "Uzrok smrti nepoznat". Dvoje egipatskih sluga, koji su doli u do dir sa teretom prilikom transporta, zadesila je smrt na nepunu godinu. Kad je Mooray stigao u London, koveg je ve bio tamo. Bacivi pogled na izrezbaren lik sveenice na poklopcu, "inilo mu se da je oivio, sa pogledom koji ledi krv u ilama". Sa ve donijetom odlukom da se oslobodi neprijatne kutije, Mooray objeruk e prihvati molbu jedne prijateljice da preuzme dalje uvanje kovega. Nij e prolo ni nekoliko tjedana, a umrla joj je majka, ljubavnik je napustio, a on a sama je poela naglo slabiti od nepoznatog uzronika bolesti. Piui posljednju izjavu volje, njen advokat je inzistirao da u testament ue odredba da prokleta krinja bude vraena Daglasu Moorayu. Mooray, koji je sada bio sj ena nekadanjeg ovjeka, nije zadrao kutiju ve ju je na najsigurniji mogui nain i sporuio dalje. Koveg je ukrcan na najsuvremeniji putniki brod, koji je tog mjeseca prvi put trebao zaploviti na liniji iz Suothamptona za New York. Ali, sarkofag u obliku mumije nikada nije stigao do New Yorka. Zajedno s a ostalim teretom nalazio se je na "nepotopivom" "Titanicu", koji je 15. Aprila, 1912. godine zaplovio prema katastrofi sa 1513 putnika. Radi potovanja prema mumiji, mumija je smjetena na komandni most ! Ovo je prava isti na o propasti broda "Titanic" ! PRINCEZINA RUKA Grof Louis Humond bio je nadaleko poznat kao okultist i psihoterapeut. I kao ta kav, esto je od zahvalnih pacijenata bivao darivan nesvakidanjim poklonima. Ali, najneobiniji od svih poklona donio je grofu i najvee nevolje. Za vrijem e posjete Luksoru 1890, izlijeio je od malarije tamonjeg uglednog eika. Zauzvrat , eik je insistirao da grof primi na dar mumificiranu desnu ruku davno umrle egip atske princeze. Humondovoj eni se od samog poetka taj bizarni poklon nije svidio. A kada je ula cijelu legendu, njena odbojnost se pretvorila u mjeavinu uasa i odvr atnosti. Pria glasi da je u sedamnaestoj, posljednjoj godini svoje vladavine, e

gipatski kralj Ahnaton - jeretiki Tutankamonov tast - doao u sukob sa svojom keri oko nekih vjerskih pitanja. Osveta kraljeva bila je strana. Godine 1357. p.n.e. po nalogu kralja i oca, njegovi sveenici su djevojku najprije silovali, a potom ubili. Odsjekavi njenu desnu ruku, potajno su je zakopali u Dolini kraljeva odvojeno od tijela. Postupak dobiva smisao kada se uzmu u obzir tadanja vjerovanja da osoba sahranjena necijelovitog tijela nij e mogla dobiti pristup u rajske predjele. Niti jedan kustos muzeja nije elio primiti jezivi eksponat. Nemajui kuda, Hum ond je poklon smjestio u ispranjeni sef svoje londonske kue. Kada su Oktobra, 1922 . godine, Humond i njegova ena otvorili sef - sledili su se od uasa. Poklon se nije mogao prepoznati. Mumificirana i usahla, 3200 godina stara, ru ka je djelovala potpuno svijee ! Grofica je zahtijevala da se ruka neizostavno uniti i Humond, koji do tada nikada nije osjetio strah od nepoznatog, prihv ati prijedlog. Postavio je samo jedan uvjet : princezina aka mora biti sahra njena na najprigodniji nain. Sve je bilo pripremljeno za sahranu u noi 31. Ok tobra, 1922. godine, na Dan mrtvih. U pismu upuenom svom dugogodinjem prijatelju, arheologu lordu Karna rvonu, Humond je do detalja opisao ceremoniju sahrane. aku je paljivo poloi o u loite kamina itajui naglas poglavlja iz egipatske "Knjige mrtvih". Iznenada, zavrne rijei je popratio jak udar groma i kua je utonula u tamu. Ulazna vrata popu stie pod naletom snanog i iznenadnog vjetra. Od siline udara, Humond i njegova e na naoe se na podu sa osjeajem neke neprirodne hladnoe koja je zavladala u kui. K ada su podigli pogled, pred njima je stajala uspravna figura neke ene. Prema Humondovom kazivanju, "ona je bila obuena u kraljevsku odoru starog Egipta , sa vijugavom zmijom oko glave, sa znamenjem faraona". Umjesto desne ake , visio je okrvavljeni patrljak. Prikaza se na trenutak nadvi nad plamenom u kaminu da bi narednog momenta iezla netragom. Sa njom nestade i aka, da vie nikad ne bude viena. etiri dana kasnije Humond je iz novina saznao da je ekspedicija lorda Karnarvona na pragu senzacionalnog otkria grobnice Tutan kamona i da e grobnica biti otvorena uprkos upozorenju uklesanom na vanjskim zi dovima. Iz bolnicke sobe, gdje se sa suprugom jo uvijek oporavljao od pr etrpljenog oka, Humond uputi starom prijatelju pismo molei ga da jo jedno m preispita svoju odluku o otvaranju grobnice. Napisao je : "Sada pouzdano zn am da su stari Egipani posjedovali znanje i mo koje na razum ne moe shvatiti. Za ime Boga, preklinjem te, budi oprezan". Meutim, iskuenje svjetske slave bilo je suvie veliko da bi lord Karnarvon uzeo za ozbiljno pismo svog prijatelja. Nedugo, zatim, umro je od ujeda m alarinog komarca. Jedan za drugim umirali su i ostali clanovi ekspedicije potvrd jujui legendu poznatu kao "Prokletstvo faraona". TRAGOVI NA GROBU MUITELJA Samo u 1692. godini, u Salemu, Masachusets, pod optubom da su se bavili crnom magijom objeeno je 13 ljudi. Za pukovnika Bucksa iz Bucksporta u Mainu bila je stvar prestia da i njegovo selo uzme uea u sveopem lovu na vjetice. Nije bilo sastanka lokalnog vijea, a da pukovnik ne postavi to pitanje. Ustrajnost j e dala rezultata. Prst javne osude je pokazao na jednu staricu. Kroniari se ne mogu sloiti oko toga kako se je uope zvala i koliko je imala godina. Prema j ednoj zabiljeci, ime joj je bilo Comfort Ainsworth i bila je starija od 90 godina. Proces je poeo. Svjedoci su se red ali jedan za drugim izriui besprizorne osude. Na okrivljenu gotovo da nitko nije ni pogledao, a sve oi su bile uprte u pukovnika Bucksa. Jedna je ena is priala kako je ula staricu kako neto nerazgovijetno mrmlja u bradu. Ali, kada joj je po dolasku u kuu potekla krv iz uiju, bila je sigurna da su ini bae ne na nju. Jedan ovjek se, pak, zakleo da je na vratima stariine kue vidi

o spodobu deset stopa visoku - oigledno da je to bio o od sljedbenika neastivog.

sam avo ili barem netk

Porota nije dugo vijeala. Citirajui tekst "Zlo ne zasluuje da ivi", sudac je optuio Comfort Ainsforth za bavljenje crnom magijom i osudio je na smrt. Pres uda se trebala izvriti slijedeeg dana ujutro. Tada je, prije nego to su uvari mo gli bilo to poduzeti, upirui svojim kvrgavim prstom na pukovnika, jasnim glas om povikala : "U cijelom svom ivotu nikada nisam proklela nijedno ivo ljudsko bie ! Ali, vas, gospodine, i vae ulizice, to me u smrt poslaste, mogu prokleti mirn e due... A sada posluaj i zapamti ovo - kada umre, a to e biti uskoro, obeavam t i da u ostaviti otisak svog stopala na tvom nadgrobnom spomeniku. A taj bil jeg, pukovnie Bucks, ostae za sva vremena da svijet nikada ne zaboravi nepravdu uin jenu na ovaj dan". Tri mjeseca poslije suenja pukovnik je umro. Nasljednicima je ostavio u amanet da mu podignu nadgrobni spomenik od takvog kamena da ga nita ne bi moglo oskrnaviti. U poetku je rad na spomeniku odmicao normalnim tokom sve dok jednog dana uzbueni radnik nije obavijestio nasljednike da su se na mramoru pojavil i tragovi stopala koji se ni najmarljivijim trljanjem pijeskom nisu mogli ukloniti !? U potpunoj tajnosti unajmljen je drugi kamenorezac. Obeavi da e sauva ti tajnu, isklesao je spomenik u svemu isti kao i prethodni. Stara ploa je zakopana, a nova postavljena na predvienom mjestu. Nije prolo ni deset ak dana kada nasljednici saznadoe od preplaenih ljudi da im varka nije uspjel a. Na ploi su se vidjele jasne konture stopala. Gunajui protiv neuvenog va ndalizma, objanjenje koje nikog nije uvjerilo - nasljednici nisu odustali, ve dadoe da se napravi spomenik od jo plemenitijeg i skupljeg kamena. Dakako, i on je po nio biljeg izreenog prokletstva. Obeshrabreni nasljednici nisu inili dalje pokuaje. Poslije tri stoljea, biljeg je poput ive rane i dalje prisutan na grobu pukovnika Bucksa.

ZNANJE PRIJE ZNANJA I danas, mnoge ljude zauuje pria koja se desila 1927. godine, u praumi blizu B elize (tada Britanski-Honduras). Britanski arheolog i avanturista Fredrick M itchell-Hedges tada je bio u potrazi za nestalim kulturama koje bi mogle biti povezane sa mistinom Atlantidom. Njegova, usvojena, kerka je na svoj 17-i roendan zapazila ud an sjaj meu ruevinama arheolokog mjesta koji su istraivali. Radnici su pourili da pronau uzrok tom sjaju. Otklonili su zemlju i kamenje, i pronali lobanju izrae nu od istog kristala. Veliina je odgovarala lobanji ovjeka, vie od 5 kg teka i sav rene obrade. Pri vijesti o pronalasku lobanje odmah su doli domorodci iz obl injih mjesta, pali na koljena i molili se. Jedan stari Maya je objasnio da je lobanja preko 100.000 godina stara, i da je samo jedna od ukupno 13 lo banja koje su neprocjenjivo blago njegovih predaka. One sadre informacije o nastanku ovjeka, odgovore na pitan ja o najveim tajnama i, ako se svih 13 lobanja spoje, poinju da priaju. Mitchell-Hedges je izjavio da je neobian nalazak najmanje 3.600 godina sta r, i da je obraen na nepoznat nain. On nema pojma na koji nain su ih Maya mogl i napraviti. Detaljnija pretraga lobanje, uinjena 1970. godine u laboratori jama Hewlett-Packard, proizvoaa kompjutera, potvrdila je njegove navode : Lobanja je izraena od istog kristala, i suprotno njenoj prirodnoj osovini. Pri ta kvoj obradi bi trebala zapravo da se raspadne u hiljade dijelova. Vjerovatno je prvo grubo obraena dijamantnim oruem, te kasnije sa smjesom vode i pijeska glatko polirana. Procjenjeno radno vrijeme : preko 300 godina. "Ova prokleta stvar zapravo nebi smjela postojati", izjavio je jedan od naunika.

ta to znai ? Dali su Maya bili u stanju izraditi predmete koje ni danas, sa mode rnom tehnikom, nismo u stanju napraviti ? Dali su prijanje kulture bile mnog o dalje razvijene, nego to to danas pretpostavljamo ? Ili ovdje utjecaj im aju neke nadnaravne sile ? Moda ak dolaze sa drugih planeta, a doneene su od svemiraca ? Ovo zadnje tvrdi Anna Mitchell-Hedges, adoptirana kerka Fr edericka. Odgovori na ovakva pitanja nisu jednostavna, jer naunici i arheolo zi uvijek pronau predmete koje nije mogue smjestiti u poznati tok istorije. Oni se istiu iz toga, i bivaju "Out of Place Artefacts" nazivani, na naem j eziku prijevod bi otprilike glasio : umjetno stvoreni predmeti na udnim mjestima. Tome pripadaju baterije iz doba prije naeg vremenskog rau nanja, slike sijalica iz starog Egipta, eljezni predmeti pronaeni u sediment ima pijeska iz kamenog doba, pa i kompjuteri iz antike Grke. Dali su to sve kri votvorine ili moramo ranu istoriju ovjeka potpuno novo shvatiti i pisati ? Jedan od takvih predmeta je tzv. bagdadska baterija. 1936. godine, u Khujut Rabu'a austrijski istrazivac Dr. Wilhelm Knig je iskopao jednu udnu glinenu, pre ko 2000 godina staru, posudu. Unutar te posude se nalazio bakreni cilindar, koji je omotavao eljeznu polugu. Omot je tako postavljen, da je bilo mogue popuniti ga sa nekom tenou. U sredini te tenosti, od bakra elektrino izolirana, nalazila bi se spomenuta eljezna poluga. emu je sluila ta neobina sprava ? Naunici nisu mogl i nai odgovor i tada je Dr. Knig postavio svoju smjelu tezu : "Ta glinena posuda mogla je da bude baterija." Prema toj tezi, elektrina struja nije otkri vena 1798. godine od Luigi Galvania, ve skoro 2000 godina ranije. I zaista, mn oge istraivake grupe (meu njima i nauna grupa iz "Roemer und Pelizaeus" Muzeja u Hil desheimu) uspjele su dokazati da je ta glinena posuda mogla proizvoditi elektrinu struju. Naunici su identinu posudu sami napravili, te je ispunili sa sokom od groza, izmeu bakrenog cilindra i eljezne poluge je bio napon od 0,5 Volt-a, ne mnogo, ali ipak. Sa malim naporom Partareni su znaci mogli da proizvod e struju. Ali, za ta ? Sijalice, telefoni, motori ili fliperi tada nisu postojali. Ili jesu !? "Ve su starom Egiptu postojalo je elektrino osvijetlje nje" , tvrde Peter Krass i Reinhard These, autori knjige o sijalici iz Egipta. Glavna osnova njihove argumentacije je reljef iz Dendere. Na tom reljefu, nastao oko 50 g.p.n.e., vidljiv je egipatski svetenik koji dri u rukama ogromni predmet u obliku balona. U unutranjosti tog balona vidljiva je zmija koja se kree prema nebu. Za Krassa i Habecka indicija je jasna : Ta j reljef je tehniki nacrt, balon je sijalica, a zmija je bakrena spirala u sijal ici. Sa takvim elektrinim osvijetljenjem, Egipani su osvijetljivali tamne hodnike piramida. S time bi bilo objanjeno zato takvi hodnici nisu zaaen i po zidovima i plafonima. Interesantna pretpostavka - ali ne i dokaziva. Bagdadska baterija proizvodi struju, ali jako malo. Da bi i 1 Watt sijalicu upotrijebili, potrebno bi bilo 40 bagdadskih baterija spojiti - sabrana tezina : 80 kg. "Za osvjetlje nje svih hodnika jedne piramide, potrebno bi bilo 116 miliona baterija , sa ukupnom teinom od 233.600 tona !", objanjava fiziar i matematiar Frank Drneburg. Te dodaje : "Zato ni jedan primjerak baterije nije pronaen ? Ni jedan ! " Pored toga : Ni danas ne postoje tolike sijalice kao navodno predstavljen e na spomenutom reljefu. Iz dobrog razloga : Bile bi opasne po ivot. Snaga implozije jednog staklenog predmeta koji nema vazduh u sebi, raste sa veliin om tog predmeta - i veliina "sijalice" iz Dandere bi imala pritisak vazduha od 6 3 tone. Egiptolozi imaju drugaije objanjenje za "sijalicu" iz Egipta : Egipatski reljefi uvijek imaju simbolino znaenje : Stvarnost nikad nije p redstavljena. Stilizacija ponekad ide tako daleko da je iz malih isjeaka mogue rekonstruirati kompletna djela. U reljefu oni prepoznavaju amac boga sunca, Ra, k

oji zavrava u cvijetu lotosa. (Drugi to shvataju kao "kablove" u "drci" sij alice). U mitologiji Egipana sunce navee umire, da bi se ujutro ponovo rodi lo. Stoga je zmija kao simbol ponovnog raanja (i ona poslije mjenjaja svoje koe se "ponovo raa". Na "alteru" ispod "sijalice" bog Heh prua svoje ruke prem a nebu i usmjerava Sunce prema nebu. Kontroverzni dio reljefa je pre dstava "navoja sijaliine drke". Ni egiptolozi ne znaju kako tano da se odredi, odno sno tumai. Mogao bi znaiti "horizont", i tada bi reljef predstavljao boga sunca, to u jutro Nove Godine, putuje ka nebu. Jedno je sigurno : Radnici koji su klesali taj reljef, svoj posao nisu radili p ri elektrinom osvjetljenju, ve pri sjaju baklji. Iz doline kraljeva pronaeni su det aljni zapisi o upotrebi baklji, kome su dodijeljene, koliko komada i koliko ih je vraeno. A, ne zaaeni hodnici i plafoni ? Izmiljeni su ! U stvarnosti su ti z idovi i plafoni toliko zaaeni, da je potrebno bilo odreene hodnike rastaurirati. Ako baterija iz Bagdada nije sluila za osvjetljenje, a je bila obloena zl atom - pozlaena. Tako je to moglo biti. Ipak, mnogo pitanja ostaje. Da li su se baterije zaista za to upotrebljavane ? Da li su Partareni poznavali proizvodn ju zlatnog praha potrebnog za galvanizaciju ? I zato arheolozi pronalaze i s line "baterije", u kojima se umjesto eljeznih poluga nalaze bakrene poluge u bakrenoj spirali ? Sa dva ista metala nije mogue proizvesti struju. Da l i te posude onda sluajno mogu biti upotrijebljene za galvanizaciju, a zaprav o slue drugoj svrsi ? Nae pretke ne bi smjeli potcjenjivati. ta su stvarno mogli i ta su mogli pojedinci, poslije par stoljea teko je znati. Vjerovatno su postojali genija lci i genijalni izumi o kojima su nestali svi tragovi i koje nikad neemo s aznati. Ako naunici danas pronau takvu stvar, onda se nau pred novom zagonetkom. Tu je i kompjuter iz Antikitere. Pronaen je u antikom brodu u moru, 1900. godine, na dubini od 42, a veliine je kao karton za cipele. Arheolozi su katal ogizirali pronaene predmete : Vazne, posude vina, kipove, amfore, mramorne i bronane figure. Po svemu sudei, bio je to trgovaki brod, potonuo u prvom stoljeu prije nove ere. ta su zaista katagolizirali kao brvinu broda, to je otkriveno skoro dvije godine kasnije. Tada je taj komad drveta, sada osuen, popucao i na svjetlo dana se pojavio udan metalni predmet. Potrebno je bilo jo 70 godina da bi se taj predmet dovoljno prouio i shvatio. Uinjeni su rentge nski snimci predmeta i ostataka u "drvetu", kao i provjereni detaljni arheoloski zapisi prvobitnog izgleda, te i stare fotografije. Otkr ie je zaista bilo zauujue : Astrolabijum ! "Maina" koja pokazuje vrijeme iz lazka i zalaska sunca, te kretanja 5 (tada poznatih) planeta, ukljuujui i faze mjeseca. Skoro 30 zupanika pokretalo i pomjeralo je jedno drugo i tako doaravalo faze mjeseca, izlazak i zalazak sunca itd. Svi zupanici su bili na pravljeni od bakra sa malom koliinom cinka. Zubi tih zupanika imali su ug love od 60 stupnjeva. A sa strane imali su "navojak" koji je pokreta svemu bio. Jednom navijen, astrolobijum je pokretao oznake to su o znaavale poloaj planeta u odreenim vremenskim periodama. Otkrie je senzacion alno. Teko nam je shvatljivo da su stari Grci bili u stanju da naprave jedan tako komplikovan sistem sa zupanicima. Sistem, koji moemo usporediti sa sistemom zupanika dananjih satova na navijanje. A takvi s atovi su tek 1.400 godina kasnije po prvi puta napravljeni ! Pored toga, kompjuter iz Antikitere ima i diferencijalnu getribu : zupanike, ije osovine na drugim zupanicima krue. Tek 1828. je taj princip privaljen u birou za pa tente. Zato su stari Grci to poznavali 1900. godina ranije ? Da li je s time dokazano da su Grci bili "napredniji" 2000. godina vie nego to se smatra ? Ili da postavimo pi tanje, koje je ve postavio Erich Von Dniken : "Od kojeg astronautskog kuma je

ta sprava i to znanje dobiveno ?" Ovo drugo pitanje, postavljeno kao sugestija, moemo lako osporiti : Zato bi vanzemaljci darovali znanje koje je ogranieno na samo pet planeta, koje su Grci tada poznavali, a ne odmah svih devet ? Plauzibilniji odgovor je, da tok razvoja nije uvijek tekao ravnomjern o i uvijek prema gore. Postoji gore i dole kod znanja, kao i znanje koj e se u toku vremena izgubi te ponovo mora "otkriti". Matematiar Hero iz Aleksandrije je ve u prvom stoljeu nae ere otkrio parnu mainu i napravio dva funkcionirajua primjera. James Watt je to isto "otkrio" tek 1 765. godine. Takoe i beton je u starom Rimu bio poznat, Koloseum je sagraen uz ko ritenje cementa. Ali tek 1849. je James Parker prijavio patent na "svoj" izum. t a su onda ljudi prije 2000. godina stvarno poznavali ? Poznavali su avione", tvrde neki istraivai i kao dokaze navode male zlatne figure iz June Amerike. Te figure, samo 4 cm duine i datiraju od prije 1 500. godina i potiu iz Tolima kulture i bile su kao pokloni/posjed sta vljane u grobove mrtvih. Nije mnogo poznato o toj kulturi u podruju dananje Kolumbije, a jo manje je poznato o mjestima i okolnostima pronalaska tih figurica. Veina se ipak, bez dvoumljenja, moe odrediti kao nakit na glavi : pange i iglice za kosu, ukrasi za noseve i ui, kao i razni privjesci. Izmeu toga postoje i udne figure koje predstavljaju insekte, a prije slie jednom spaces huttleu nego ijednom insektu ! Dananji posmatra teko se moe oduprijeti zamisli da pred sobom ima modele aviona. Da bi tu teoriju provjerili, Dr. Algund Eenboo m i oficir zrakoplovstva Peter Belting su od stiropora i drveta napravili kopi ju 16:1, te joj dodali propelere i motor, i najzad se uputili na aerodrom sa modelom-aviona. Senzacija Imitacije tih figurica su bile odline za navigaciju u vazduhu. Da li je to dokaz da su pronaene figure doista predstavljale avione ? Tesko je to rei. Naime, kopije od stiropora i drveta nisu zaista kopije istog materijala. K tome; njih dvojica su dosta tog a iz modernog znanja o zrakoplovstvu "ugradili" u taj model : motor, propele r, "frgice" sa "pilotske kabine" su uklonili, krilima dali aerodinamian izg led, te sve pukotine uklonili. S takvim izmjenama i neka stolica bi mogla d a leti. I otkud da stare Inke poznaju avione ? Za proizvodnju vlastitih aviona potrebna je cijela industrijska grana. Danas bi trebali nai milione dokaza za takvo to. S jetimo se samo prozvodnje eljeza, goriva, proizvodnje motora, aerodromi itd. Tada je vjerovatnije da su avione koristili vanzemaljci, a da su ih Inke samo kop irali sa minijaturama. Ali, ni to nije dovoljno plauzibilno : Strani posjetioci bi prevalili bezvazduni prostor ( svemir) da bi doli do nae planete, a krila tada nemaju smisla. Pa i pret postavka da su sa sobom "vukli" avione istraivae s kojima bi istraivali nau Ze mlju nije uvjerljiva. Tada su morali ve znati kakvu atmosferu naa planeta ima, od ega se sastoji i koja je njena gustina. Inae cijela konstrukcija avi ona ne funkcionie. Da li su onda te figure samo kopije insekata ? Ni to nij e uvjerljivo. Insekti nemaju delta-krila, a krila kod insekata ili ptica ni su na donjem dijelu trupa ve na gornjem. Takoe ni insekti, kao ni ptice nemaju us pravan rep. Figure prije slie ribama to lete, ali ni one nemaju ogrlicu iza vrata. Uvjerljiv odgovor ne postoji. "Ali to nije ni strano. Kada bi na sve imali odgovore, tada bi imali samo radnike u hali to rasporeuju arheolosk e pronalaske, a ne istraivae i naunike. ak, kada i sama nauka ne bi sta vljala pod upitnik ono to ve smatra rijeenim, tada ne bi imali napredak. Ponekad je obavezno i pekulirati", tako govori direktor gradskog muzeja u Linzu. Onda, pekulirajmo malo. ta je sa noem faraona ? 06. Novembra, 1922. god

ine pronaeno je u grobnici faraona Tut-ench-Amun, njegovo blago : sarkofa zi, maske, figure egipatskih bogova, sanduci, zlatni nakiti itd. U kupno vie od 5000 raznih predmeta. Najmisteriozni nalaz je no faraon a bez hre. eljezo u to vrijeme je bilo vrijednije nego zlato, pa i za farao na je to bila velika vrijednost. Znaaj tog noa je itekako velik i po t ome to je faraonu bio zavezan s desne strane nogu, pa ak i u grobu. Ali, kako je faraon doao u posjed tog noa ? Da li je zaista taj no jedan "Out of Place Artefact" kako inae razni izvori na internetu tvrde ? O njemu moemo skoro nevjerovatne navode proitati : Da je sali ven od nehralog eljeza, da nije bio naveden sa ostalim pronalascima, da je njegovu leguru mogue ostvariti samo u vakuumskim uslovima. A tadanji Egipani n isu poznavali ni salijevanje eljeza, a kamoli vakuumske uslove pri dobiva nju takve legure. Manfred Sachse, predsjednik istraivakog instituta za rudna dobra, intezivno se bavio sa tim pronalaskom noa. No, od koj eg materijala je taj no napravljen ni on nezna. "To niko nezna", kae M anfred. I dodaje : "Dr. Lukas, koji je te nalaze tada zapisivao, nije analiz irao sastojke eljeza kod tog noa. Niti je to do danas uinjeno. Egipatski Muzej u K airu odbija dati no za analiziranje van svoje zemlje, a potrebnih aparata za njeg ovu analizu nema u Egiptu. Premjetaj svega potrebnog je jako skup, te nismo nali institucije koje bi finansirale takvu analizu. Znai, svi n avodi o sastojcima i nainu salijevanja tog noa su jednostavno izmiljeni. Dok na drugoj strani u grobnici faraona su vladali odlini uslovi za ouvanje od vlage . Svi pronaeni predmeti su u odlinom stanju." A otkud onda faraonu eljezni no ? Kako je doao u njegov posjed ? Kupljen je u inostranstvu : Hetiti, susjedi Egipana, poznavali su tada ve salijevanje eljez a. Druga mogunost : eljezo je moglo biti dobiveno i od jednog meteorita. I zaista, zeljezo je tada nosilo naziv "crni bakar s neba". I kada se nae takav meteorit, potrebno ga je samo obraditi u eljeni oblik. S izvje snim pravom bi znai mogli tvrdi da je no vanzemaljskog porijekla ! I ka o takav, bi tada mogao imati (to nije dokazano) kristalnu strukturu koju je mogue imati/dobiti samo u vakuumskim uslovima. No, koliko je obian ili neobian taj no, to moemo tek znati kada se dotini nauno provjeri. Svi navodi do tada ostaju - pe kulacija.

MISTERIJA TORINSKOG PLATNA DA LI JE ISUS UMRO NA KRIU !? U dobi od trinaest godina Isus je starim "Putem svile" otiao u Indiju i tam o prouavao ivi budizam ija je naela i sam usvojio i postao duhovni uitelj . Nakon ponovnog dolaska u Palestinu, raspee je oznailo kraj Isusovog po slanstva kao mesije, to, meutim, nije izazvalo njegovu smrt. Naime, egzaktna an aliza "plata iz Torina" dovela je do naunog dokaza da je Isus preivio raspee. Dalja istraivanja su pokazala da je nakon "uskrsnua" Isus prvo ivio na B liskom istoku, a kasnije se vratio u Indiju gdje je na kraju umro u dubo koj starosti. Njegova grobnica se i sada nalazi u Srinagaru u Kamiru. Ovo su samo neke od brojnih smjelih tvrdnji autora nevjerovatne knjige "Is us je ivio u Indiji", njegov nepoznat ivot prije i nakon raspea, koja je nakon svog prvog objavljivanja (1983. godine) u SR Njemakoj tampana u deset i zdanja, a uzgred reeno, prevedena je na dvanaest jezika. Kroz objanjenje (u pred govoru ove knjige) kako se uope rodila ideja o njenom nastanku, njemaki teolo g Holger Kersten tvrdi da je pukom igrom sluaja 1973. godine uo teoriju da j e Isus, navodno, ivio u Indiji. Kako sam priznaje, u poetku je bio veoma ske ptian, pomalo nesiguran u vlastitom vienju te materije, ali i sa vrstom odluko

m da sam krene stopama Isusovog stvarnog ivota. OBILJE ZAPANJUJUIH INFORMACIJA Holgen Kersten je putovao u sva mjesta od povijesne vanosti, bio je u Izraelu, Srednjem Istoku, Afganistanu, a kada je tokom istraivanja stig ao u Indiju, upoznao je ljude koji su se najozbiljnije bavili temom " Isusa u Indiji". Od njih je dobio oblje informacija i dokaza za svoj uzbudljivi izvjetaj, uz puno ohrabrenja i dragocjene podrke. Knjiga "Isus je ivio u Indiji" nije pisana visoko akademskim stilom, te je i iz tog razloga veoma privl ana "obinom itaocu". Pored navoenja brojnih iskaza koji se mnogima mogu uiniti s mjelim (a neki ak i nevjerovatnim), ona je istovremeno otvorila iroko podruje istrai vanja u mnogim srodnim disciplinama koje je preveliko samo za jednu osobu ... Ipak, da nije rije o izazivanju pukog senzacionalizma mnotvom "neprovjerenih dokaza" koji zasigurno nikog nisu ostavili ravnodunim, najbolje potvruju rijei autora, Holgera Kerstena : "Nije moj ci lj, a ni moja namjera, da potkopam kranske nazore ili pustim itaoca ispred gomile krhotina uzdrmane vjere. Od vitalne vanosti je naprosto ponovo pronai put ka izvorima, ka vjenoj i glavnoj istini Kristove poruke koje je bilo skoro dovedena do neprepoznatljivosti profanim ambicijama manje vie svjetovnih institucija koje su sebi prisvajale religijski autoritet. Zbog toga ova knji ga nije najava jednog vjerovanja, ona je samo pokuaj otkrivanja puta u novoj budunosti, vrsto utemeljenog na pravim spiritualnim i vjerskim izvori ma iz prolosti." Ovu konstataciju autor potkrepljuje Goeteovim citatom : "Ne u miljaj da priam nevjerovatne prie. Ustani i dokai suprotno ! itava crkvena istorija j e haos zbog zablude i moi." SENZACIONALNO OTKRIE Iako se Kerstenova knjiga kroz istraivanje "Nepoznatog ivota Isusa" bavi brojnim zanimljivim temama koje su "obraene" u poglavljima "Budistika misao u Isusovom uenju", "Isusova tajna", "Reinkarnacija u Novom zavjetu", najveu panju italaca svakako, privlai poglavlje koje se odnosi na platneni pokrov u koji je (navodno) Isus bio umotan nakon raspea. Naime, kroz navedene brojene detalje o tome ta je ustvari pokazala nauna analiza Torinskog pokrova, holger Kersten dolazi do senz acionalnog otkria - "Isus nije umro na kriu !", to potkrepljuje sa dosta ubjedljiv ih dokaza. Ali da krenemo redom, od biblijskih izvora koji upuuju na postojanje platnenog potkrova iz Isusovog groba... "Kada ve nastane vee, kako bijae Priprava dan uoi s ubote, doe Josip iz Arimateje, istaknuti vijenik, koji je takoer oekivao K raljevstvo Boije, te odvano ue k Pilatu i zatrai tijelo Isusovo. Pilat se audi da j e ve tada umro te dozva stotnika, pa da upita je li davno umro. Kada primi o bavijest od stotnika, doe Josipu mrtvo tijelo. On kupi platno i poloi u gro b koji bijae izdubljen u peini, pa na vrata groba navali kamen. Marija iz Magdale i Marija, Josipova majka, pomno su gledale gdje ga poloie." (Marko 15 , 42-47) Matej, Luka i Ivan potvruju zahtjev za preuzimanjem Kristovog tijela od Pi lata. Matej i Luka spominju platneni pokrov za Isusovo tijelo. Od Mateja saznajemo da je platno bilo esto, a od Ivana da su to bili platneni ovoji. I L uka i Ivan izvjetavaju da je grobnica bila nova i da je do tada bila prazna. Ma tej dodaje da je pripadala Josipu. Luka opisuje da je bila isklesana u stijeni, a Matej kae da je Josip navalio veliki kamen na ulaz. P rema njemakom teologu Holgeru Kerstenu, platno koje se spominje u biblijskim svje

doenjima zaista je do danas sauvano u Torinu i autentian je dokument koji z a potomstvo udesno odraava jedan od najvanijih trenutaka u povijesti ljudske civilizacije i to na fotografski nain. TORINSKO PLATNO uveni Torinski pokrov je dug 4.36m, a irok 1.10m i sa zauujuom jasnoom p okazuje otisak mukog tijela. Jedna polovica pokrova pokazuje lea, a budui d a je pokrov svojom sredinom obavijao glavu, druga strana pokazuje prednju st ranu nedavno raspetog ovjeka. U otisku se lako mogu raspoznati glava, lice, prsa, ruke i noge ovjeka. Boja otisaka je uglavnom u tonu sepije, iako je na nekim mje stima siva. Mogu se takoer jasno vidjeti tragovi krvi koji izgledaju blijedo gri mizni. Rekonstrukcija om pokrovu. poloaja Isusa na kriu prema tragovima krvi na Torinsk

Prvi prvom pogledu na itav pokrov, oko privlae dvije tamne uspravne pruge koje se ire prema dvjema irokim mrljama u obliku romba. To su tragovi paljenja koji su zakrpani neto svjetlijim avom. Njihov poseban oblik nastao je kao rezultat savijanja pokrova u 48 slojeva i uvanja u srebreno j kutiji nakon to je bio gotovo izgubljen u poaru u kapelici u Chamberyju (Francu ska, 1532. godine). Kada se srebrna kutija poela topiti od vreline vatre, v ruina i topljeno srebro ostavili su mrlje geometrijskog oblika, eene u sloeni m aterijal. Pokrov je od platna, niti su tkanjem koso isprepletene tvorei uzorak riblje kosti. U Isusovo doba to je bio rijedak oblik tkalakog umijea koj i je zahtijevao mnogo vjetine i vjerovatno bio veoma skup... Nakon poglavlja knjige o istorijskim podacima koja upuuju na mjesta i vrijeme u kojem je pok rov vien, Kersten konstatuje da je 1578. godine, konano, doneen u Torino gdje mu je bilo sueno da ostane u posjedu savojske kue. Na pedesetu godinjicu italijans ke nacije (1898) pokrov je prikazan publici i tada je fotograf Seconde P ia napravio snimke pokrova, prvi put u povijesti. Fotografski negativ koji j e snimio Pia, bio je polazna taka za pokretanje burne rasprave o autentinosti pla tna, koja traje sve do dananjeg dana. Talijanski kralj Umberto II od Savoje (u to vrijeme zakonski vlasnik pok rova), 1973. godine je, odgovarajui na sve uestalije zahtjeve strunjaka, dozvolio trodnevno sistematsko istraivanje i testiranje pokrova, nakon ega j e torinsko platno prikazano "uivo" u jednoj televizijskoj emisiji koju je gled alo preko milion gledalaca. U to vrijeme posebnu panju javnosti privlaile su izjave njemakog sindonologa (strunjaka za pokrov) Hansa Nabera koji je glasno iznosio tvrdnje da le nebi mogao krvari ti na nain na koji je tijelo u Torinskom pokrovu oigledno krvarilo. Prema njegovim, esto osporavanim izjavama, krv je tekla i nakon skidanja sa kria, to ukazuje na injenicu (pod uslovom da se dokae da je pokrov autentian) da je Isus preivio raspee !? AUTENTINOST KRVNIH MRLJA Na pitanje autentinosti krvnih mrlja na pokrovu, prvi istraivaki pothvati nisu mogl i dati zadovoljavajui odgovor sve dok 1978. godine (nakon ponovnog prikazivan ja javnosti najvrednije kranske relikvije s najautentinijim likom Isusa), u sobi P alazzo Reale kraj katedrale, platno nije podvrgnuto ispitivanjima dva tima vrhunskih strunjaka. Jedna grupa je bila preteno europska, dok se dru ga grupa sastojala od 25 amerikih strunjaka iz podruja fotografije, spektro skopije, radiografije, kompjuterske tehnologije, organske hemije i fizike, opre mljenih nizom izuzetno kompliciranih instrumenata od kojih su neki bili spe

cijalno konstruisani za analizu pokrova. Prema pisanju Holgena Kerstena, pokrov je najprije bio podijeljen u mreu od 60 dijelova da bi se mogle izvriti spektralne i fotometrijske pretrage (svaki dio je paljivo fotografisan, uz koritenje razliitih filtera). U fotografskim laboratorijama NASA-e su tonalne vrijednosti fotografije bile d igitalizirane (tj pretvorene u jezik kompjutera) to je omoguavalo veu jasnou slike, tako da su se fini detalji, nevidljivi za ljudsko oko, mogli otkriti. Ta metoda je ak omoguila da se iz otiska rekonstruie trodimenzionalni reljef tijela u prirodnoj veliini. Na osnovu reljefa bilo je mogue odrediti pravu veliinu i teinu tijela : Isus je bio visok 1,80m, a teak 79kg ! Zatim, istraivai su zakljuili da postoji izravan odnos i zmeu slike na pokrovu i udaljenosti izmeu pokrova i tijela, te da je otisak v jerovatno morao nastati zbog dodira s tijelom. Pokus radiofluorescentno m spektralnom analizom je napokon dokazao autentinost krvnih mrlja. Tra govi su pokazali znatno veu koliinu elemenata eljeza, karakteristinog sastavn og dijela krvi, a nato zagastija obojenost tragova krvi je nastala zbog j ae hemijske reakcije. Naime, Kersten to povezuje s upotrebom veih koliina aloj e (tokom pripremanja grobnice za Isusa) to se spominje u evanelju po Ivanu : "Na to Josip doe i uzme njegovo tijelo. Doe i Nikodem. To je onaj koji je prije Isus u doao po noi. On donese smjesu od oko sto litara smirne i aloje. Tada uzee Is usovo tijelo te ga prema idovskom obiaju sahranjivanja obavie platom s pomas tima..." (Ivan 19, 38-40) A sada slijedi ono glavno... Ono to njemakog teologa navodi na zakljuak da je Isus preivio raspee jesu oni dijelovi analize pokrova koji ukazuju na ranije tragov e krvi koja se javila nakon raspea na kriu i tragove "nove " krvi koji su se j avili poslije skidanja sa kria i nakon umotavanja tijela u platno. Takvi tragov i su registrirani na mjestima gdje su se nalazile rane od klinova na ruka ma i nogama. I jo neto, prema Kerstenovim tvrdnjama, na autentinost pokrov a ukazuju i tragovi krvi koji upuuju na zakljuak da su na rukama klinovi za bijeni ispod zglobova, a ne kroz dlanove, kako to prikazuju nebrojene iko ne i djela brojnih slikara irom svijeta.

Crte prikazuje poloaj u kojem je Isus leao ispod platna. "Ako pretpostavimo da su Josip iz Arimateje i Nikodem bili tajni svjetovn i lanovi reda Esena, tada postaje loginim da su mogli lijeiti Isusove rane i pomagati u procesu ozdravljenja. Kao iskusni iscjelitelji Eseni su pozn avali egzotine lijekove i izvanredne metode lijeenja... Isus je, naravno, prilino oslabio zbog muenja koje j e morao pretrpjeti. Ipak, gubitak krvi je bio relativno malen : svi su zna kovi na pokrovu ukazivali na gubitak krvi manji od jedne litre. Hirurki eks perimenti s leevima su pokazali da, pribijanje na kri ne oteuje ni vee krvne ile, a ni kosti. avao se zabijao izmeu osam koica zgloba, tako da ih je malo razdvajao. Stopala su se pribijala u drugom metatarzalnom prostoru, uzr okujui samo rane mekih tkiva. Nakon to bi se vee rane zaile, ozlijeeni je trebao potpuni mir, a to se moglo postii opojnim napitkom", u svojoj knjizi konstatuje H

olgen Kersten. O IVOTU NAKON RASPEA Prve godine nakon preivljenog raspea Isusu je, prema Kerstenovim tvrdnjama, utoite i zatitu pruila zajednica Esena (jedva 300km sjeverno od Jeruzalema) koja je brojala oko 900 lanova. Za ovu tvrdnju on nalazi uporite u rijeima Sossianu sa Hierodesa, jednog od najviih rimskih asnika (kojeg su smatrali jednim o d najgorih progonitelja rano-krianskih zajednica), u ijem je djelu nazvanom "Kranima" ostalo zapisano : "Nakon bijega (!) od idova, Krist je sakupio devet stotina ljudi odanih razbojstvu." Sasvim je mogue da je tadanja esenska zajednica u Damasku brojala 900 lanova. Takoer, oko 5km izvan Damaska postoj i mjesto koje se i danas zove Mayuam-i-isa, to u prijevodu znai "mjesto gdje je i vio Isus." Perzijski istoriar Mir Kawand je naveo vie izvora kojima se potvruje d a je Isus nakon raspea ivio i pouavao. Broj sljedbenika "Novog uenja" je oigledn o neprestano rastao i to najvie zbog Isusovog linog zalaganja. Prema K erstenovim tvrdnjama, susret Isusa i Pavla dogodio se u Damasku dvije godi ne nakon raspea, a glasine da je Isus u Damasku proirile su se i dalje, tako d a je za Nazarenca postalo suvie opasno produenje boravka u sirijskom dijelu rimsko g carstva... Holgen Kersten potom navodi da je tokom svog istraivanja naiao na na jmanje 21 istorijski dokument koji svjedoi o Isusovom boravku u Kamiru. Jedan od njih je i pria o "Barlaamu i Josafatu", koja je tokom Srednjeg vijeka bila jedno od najznaajnijih djela svjetske knjievnosti poznato svakoj obrazovanoj osob i irom Europe i na bliskom Istoku. Bilo je mnotvo razliitih prevoda i ver zija prie, premda se izvorno djelo pripisivalo Ivanu Damaskenosu, istaknutom arapskom kraninu koji je ivio oko 700 godine n.e. u Jerualemu. U arapskoj verziji ove prie pod nazivom "Knjiga o Balauharu i Budasafu" koja je objavljena u Bombaju, isprian je prikaz smrti islamskog proroka Yuz Asafa (Budasafa) z a koga se pretpostavlja da je bio istovjetan s Isusom... Hadrad Fatimah A-Zahra, roak Muhammedov, prenio je izjavu proroka da je Isus doivi o odmaklu dob od 120 godina ! Kersten konstatuje da ne postoje arheoloki d okazi koji potvruju ovu tvrdnju iako se zna da su u to vrijeme brojni tibet anski sveci dostizali dob od 130 ili ak 150 godina...

ZNAKOVI U ITU Niti jedna tema tokom posljednje decenije nije toliko okupirala (i istovremeno z bunjivala) svjetsku javnost i medije kao pojava misterioznih krugova-piktogram a, u itnim poljima u oblasti june Engleske (a potom i u mnogim drugim krajevima svijeta).

Ovaj fenomen je u svjetskoj javnosti poznat jo od polovine sedamdesetih godina p rolog stoljea, a kada je jedan britanski sportski pilot tokom leta, u itnim p oljima ugledao krugove neobine ljepote i simetrije, tada je po prv i put javljeno o postojanju tajanstvenih krugova (koji su kasnije na zvani piktogramima) ije su neobine forme nastajale na neobjanjiv nain... Nai me, gotovo u pravilu trava ili itarica (u poljima) bi bila polegnuta na zeml ju (u lijevo ili desno) u rotirajuoj galaktikoj krunoj formi, bez da je i jedna vlat trave ili stabljika itarice prelomljena ili otrgnuta, na mjestu na kojem je tajanstveni piktogram nastao. Ono to je tokom brojnih, vrlo detaljnih istraivanja nep obitno utvreno jeste to da su biljke (najee stabljike penice) doivjele snaan spolja i pritisak (ne fiziki), te da u stabljici nastaju jo nedovoljno rastumae

ni bioloki procesi kakvih nema u okolnim bljkama koje se nalaze izvan piktograma. Naime, stie se utisak da su biljke unutar "misterioznog znaka" bile izloene djelovanju neeg to je najblie nainu rada tj. e fektu dananjih mikrovalnih penica... Osim toga u unutranjosti formacija se javlja izrazito pojaano magnetno polje te kompas uneen u prostor piktograma jednostavn o "poludi", dok sve tehnike stvari (radio-aparati, kamere, kasetofoni...) uglavno m prestaju da funkcioniraju. Fenomen sam po sebi nije tako nov, jer je pojavljivanje misterioznih krugova u itnim poljima zabijeeno u Engleskim ana lima iz daleke 1600. godine, zatim 1920. i 1940. godine. Tanije, po miljenju brojnih istraivaa, prvo svjedoanstv o o ovom fenomenu je zabiljeeno na jednom letku iz 1678. godine, pod naz ivom "The Moving Devil" (Pokretni avo), a radilo se o jednom seljaku koji je vidjevi svoje itno polje nou osvjetljenim "nekom vatrom", sutradan ustanovio da mu je "avo tj. Lucifer pokosio penicu u savrenim krugovima." Ovaj se dogaaj oigledno desio ranije, a "gravura" nosi datum, 22. August, 1678. godine. In ae, u ovom periodu, misteriozni krugovi su se najee pojavljivali na podrujima Aus tralije i Engleske. U poetku su to bili jednostavni primjerci, zatim grupe od 4-5 krugova simetrino poredanih ili otro ogranienih. Meutim, tokom poslj ednje decenije (tanije od 1990. godine) kao da je dolo do "kvantnog skoka" ovih misterioznih pojava u itu... Naime, iznenada se umjesto jednostavnih krunic a, poinju pojavljivati nevjerovatno "komplicirane mustre" koje su nazvane piktogrami ili agroglifi, ali ovaj put ne samo u pokrajnama Wiltshi ru i Hampshiru, nego u cijeloj Engleskoj i mnogim drugim zemljama svij eta (Njemaka, Francuska, Rusija, SAD, Brazil, Austrailja itd). UNIVERZALNA SIMBOLIKA Jedan od pionira danas voenih istraivanja ovog fenomena je Colin Andrews, inae glavni inenjer Britanskog udruenja elektrinih centrala - "Test Valley Borough t Council". Jedan dio njegove izjave vezan za fenomen misterioznih znakova u i tu glasi ovako : "Moram da kaem da taj fenomen pratim ve 15 godina, pr ouavam podatke koje sakuplja tim inenjera kao to sam ja. Plodove tog istrai vanja predao sam britanskoj vladi koja je pokazala veliko interesovan je. Ja lino mislim da imam posla sa inteligentnim fenomenom, s neki m ko zna ta radi i ko slijedi neki sloeniji program. to je vie krugova, to imamo vie naunih informacija. U piktogramima se nalaze detalji univerza lne simbolike, kao da fenomen reaguje na nae znanje. Osim toga, prouavanjem geometrijskih oblika u piktogramima otkrivamo, doista, precizne matematike relacije, brojke i podatke." Ovo svjedoenje pokazuje koliko su mister iozni znakovi u itu komplikovani, da zadiru u veoma sloena podruja : od "klasine" i takozvane svete geometrije do fraktalne geometrije i teorije haosa... Takoer , neke od njih je nemogue kreirati bez pomoi kompjutera, kao "Mandelbort-d iagram" koji je otkriven (13. Augusta, 1991. godine) u polju blizu Kembri da, a dugaak je 56 metara. Ako ih posmatramo izbliza, primijetit emo da su kru govi i piktogrami napravljeni sa hirurkom preciznou, njihovi rubovi kao da s u povueni estarom, isti su i izuzetno jasni i otri. Prenici krugova se kreu od 50 centimetara do 45 metara, a velike formacije dostiu i do 180 metara (duine) i pokrivaju povrinu 10.000 kvadratnih metara. SVIJETLEE LOPTE Inae, istraivai piktograma ) video snimaka na kojima je koje se sa izuzetnom lakoom i vrijeme ispod njih (u roku od grami. Predjeli june Engleske raspolau i nizom provjerenih (vjerodostojnih lako primijetiti svijetlee lopte (kugle) jednostavnou kreu iznad itnog polja, dok u isto par sekundi), nastaju najkoplikovaniji pikto zasigurno spadaju u najljepe i najtajanstvenije r

egione nae planete koji nikog ne ostavljaju ravnodunim (to su arobni predjeli, kraljevstvo mitova i legendi, tajanstvenih i u priama opjevanih breuljaka , izvora i usamljenih stabala). Tu je stolovao kraj Arthur, tu je njegova druina tragala za svetim Gralom, tu je ivio Merlin, arhetim svih magova. Stonehange Avaburi - Glastonburi, ine najtajanstveniji trokut u ovom dijelu svijeta, a u samom njegovom centru se nalazi Warminister, koji je do pojave tajanstvenih piktograma bio nepoznat i uspavan gradi. U pomenutom trouglu, poev od daleke 1964. godine, neobjanjive "pojave" su bile sve uestalij e. Gotovo svakodnevno na nebu su se mogla vidjeti "bljetava, raznobojna svjetla " koja su izvodila nevjerovatne manevre. Ljudi su masovno javljali o mistinim isk ustvima i spiritualnim vizijama, da bi sve to, na kraju, rezultiralo prvim mi stinim "crteima" u itnim poljima (u blizini navedenih mjesta i svetita). Zas igurno, taj nevjerovatni talas NLO vienja iz Warministera predstavlja uv od-uvertiru u neto to e bez daha ostaviti svakog, sluajnog ili namjernog posjetioca, laika ili strunjaka. Jedan od istraivaa ovog fenomena, George Wing field (inae zaposlen u IBM-u), u noi Augusta, 1987. godine, namjeravao je da izbl iza pogleda jedan piktogram koji se pojavio u blizini Warministera. Zajedn o sa svojom suprugom bio je fasciniran "bliskim susretom" sa loptastom svije tleom formom koja je odjednom izronila iz centra kruga. Prisjeajui se ovog dogaa ja Wingfield kae : "Iznenada se, niotkuda, pojavila plavkasta loptasta forma, koja se rotirajui i pulsirajui sa zemlje usmjerila ka nama... Zasigurno, pik togrami su proizvod jedne vie inteligencije iju prirodu jo tek imamo istraiti, naravno, koliko je mogue !" SNIMLJENI UDNI TONOVI Do jedne od spektakularnih manifestacija neobjanjivih fenomena dolo je pri dnevn om svjetlu (Jun, 1989. godine), u jednom 35-metarskom "misterioznom krug u", koji se pojavio u blizini Beckhomptona (podruje Aveburija). Naime, jedan od istraivaa, Part Delegado, zajedno sa snimateljem BBC-jeve ekipe stao je u centar kruga da bi odgovarao na novinarska pitanja. Delgado j e drao mikrofon u ruci, i tada, prema njegovom svjedoenju, odjednom se net o desilo... "Odjednom sam se naao unutar snanog, kompaktnog, u sebe zatvoreno g energetskog polja. Ta energija je bila neto to sam, imao sam osjeaj, mogao opip ati prstima neto kao tanka plastina folija. Imala je opipljiv rub unutar ko jeg se nalazila koncentracija, sredite te energije iz kojeg je dolazio on aj isti udni ton, um, koji smo hvatali i snimali na nae vrpce. Bilo je to n eto... neto zaista ivo i inteligentno, iako je za nae tjelesne oi bilo evidljivo i neprepoznatljivo."

Tonski inenjer pomenute snimateljske ekipe, u isto vrijeme je postao jako uz buen, jer je u slualicama koje je drao na uima, zauo isti zvuk, prema njegovim rij eima "neto kao pucketanje i cvranje." Neposredno nakon toga desilo se da je u potp unosti zakazala BBC-jeva kamera. Zvuk koji je snimljen na vrpcu, poslij e je detaljno analiziran u laboratoriju za propulziju NASA-e i identi ficiran je kao "neprirodni, umjetni zvuk od 5.0-5.2 Khz, koji je neko, ili neto proizvodilo." U ljeto 1992. godine, a zatim i 1993. godine, britanski fiziar Omar Fowler je, na osnovu ispitivanja provedenih u oblasti vie piktograma, ustanovio elektrostatike promjene i injen icu da unutranjost svakog od misterioznih znakova "proizvodi" visokofrekventna zraenja. Otkriveno je takoer, da su stabljike itarica u jednoj formaciji, nabijene statikim elektricitetom. Na samim sjemenkama itarica, unutar pik tograma, dolo je do znaajnih promjena : poveanje prenika sjemenke, nagli razvoj klice u sjemenci, a u nekoliko sluajeva ugljenisana je vanjska opna stabljike. ONI NAM PORUUJU... Piktogrami zaista "ugroavaju" naunu i racionalnu sliku svijeta, ugroavaju onaj mate

rijalistiki pogled koji je uzrokom dananjih mnogobrojnih kriza (kako meuljuds kih odnosa, tako i unutar ljudskog bia). Oigledno, neko ili neto n am eli putem misterioznih znakova neto saoptiti, tako da se logino ovjek zapita " koja je naa uloga u svemu tome ?" Posmatrajui piktograme, jedan od najpoznatijih historiara umjetnosti, John McEwen iz Londona kae : "Svaki ovjek bi trebao vid jeti piktograme da bi uhvatio barem dio njihove velianstvenosti, i da bi b arem malo razumio njihovu bit i poruku. Takva ljepota i preciznost, geomet rijsko i matematiko savrenstvo, njihova pozicija, a iznad svega zauujue blagotvorno djelovanje na ljude. To su nenadmaiva umjetnika djela. Ko god da ih je napravio, najvei je umjetnik naeg vremena genije." I zaista, mnogi koji su ih ve vidjeli, slikali, geografisali, "opipali" (neki su ak meditirali unutar piktograma), od skeptika do najozbiljnijih istraivaa, sv ima su zajednike dvije stvari... Prvo, to to niko nije mogao ostati ravnoduni m, a drugo, svi su svjedoili o jednome : "o promjeni i tihoj toplini u n jihovim srcima dok gledaju te divne slikarije." Naime, niko nikada niije posvjedoio o tome da ih je, u vezi sa misterioznim znakovima, neto uplailo ili ugrozilo. Dapae, veina je u tom neposrednom "kontaktu" sa piktogr amima osjeala prisutnost neeg veoma dobronamjernog i prijateljskog. Pa, iako s u o misterioznim simbolima u itnim poljima napisane brojne studije, jo uvijek se malo zna o tome kako su oni nastali i ta se njima eli saoptiti !? Ipak, zasad je jedno sigurno : sve upuuje na zakljuak da piktogr ami nisu djelo ljudskih ruku, a ono to nije produkt ljudske kreativnosti (a ima takvu ljepotu i svjesno usmjereno poruku), moe biti samo vanzemaljskog porijekla. To znai iz svijeta viih duhova, svijeta po hijerarhiji visok o iznad zemaljskog. Moda najbolje objanjenje prua izjava jednog od brojnih istraivaa ovog fenomena, dr. Roberta Pinottia, naunika iz Fi rence koji kae : "Otvoreni, nagli kontakt sa vanzemaljcima, mogao bi izazv ati svojevrsni kulturni ok za cijelo ovjeanstvo koje se nalazi u procjepu izmeu izrazite krize morala i opte prisutnog nedostatka cilja. Zbog toga, svijest ovjeka mora biti postepeno pripremljena za kontakt sa njima. Imam dobar razlo g za vjerovanje, da su uopravo piktogrami dio njihove strategije u naem priprem anju za to." SLIKE PIKTOGRAMA, 1990-2001

1990

1991

1992

1993

1994

1995

1996

1997

1998

1999

2000

2001

CHUPACABRA (II) Pretpostavlja se da je rije o stvorenju koja pokazuje znakove inteligentnog p onaanja, ima ivotinjske navike, kao to su parenje i kretanje u grupi. ivotinjska krv joj je izvor hrane. Nagaa se da je vanzemaljskog porijekla. Oevici s u davali izjave o njoj u Portoriku, Meksiku i na Floridi. Zvanine verzije z a ovo bie kreu se od "... divljih pasa, babuna, egzotinih ivotinja, ljudi koji p ripadaju religioznim sektama itd." Sve je krenulo od Decembra, 1994. kada je Portoriko postao popritem svakodne vnih UFO posjeta. Uz letjelice na nebu, poeli su stizati izvjetaji o aktivn ostima udnog bia na zemlji. U poetku su njegove rtve bile koze koje bi bile naene u potpunosti bez krvi i s dva para uboda/rupica na vratu. Oito je bilo da je krv isisana kroz ove rupice ("chupa" i "cabras" znae "isisati" i "k

oza"). Ubrzo se meni proirio s koza na sva ostala dvonona i etveronona stvorenja (osim ljudi) : krave; ovce, zeevi, kokoi, patke, make, psi, itd. Nakon to bi ubio rtvu, chupacabra bi isisao krv i ostale tekuine iz tijela. Tisue ivo tinja je ubijeno za kratko vrijeme tako da je Portoriko ubrzo doao u stanje p ripravnosti. Po selima se organiziraju none strae, lokalne policijske stan ice organiziraju potjere. Slijedi nalaz lokalnog veterinara dr. Carlos Sotoa : "ivotinje su naene sa malim, perfektnim rupicama izmeu pola i jednog cm radi jusa. One ulaze duboko u vrat rtava, u glavu (mozak) i miino tkivo. Ove rane otkrivaju inteligenciju. Naime, rupice u glavi vode direktno u cerebellu m izazivajui trenutnu smrt ivotinja bez patnje." (Ova injenica odbacuje divlje pse ili druge predatore kao potencijalne kandidate. Cupacabra ne ostavlja nikakve tragove borbe, ugriza, pritiska, trauma itd.) "... Napad otkriva neku vrst tehnike eutanazije, jer ivotinje umiru bez boli . Oito je da nije rije o divljoj ivotinji poznatoj nauci... Pojedine rtve otkr ivaju izreze na trbuhu kroz koje je izvuena jetra i isisana tekuina iz nje. Inter esantno je da usprkos prisutnosti stranog tkiva (napadaa) u organizmu mrtvih ivotinja nije zabiljeen upalni proces, to je redovit sluaj kod mrtvih ivotinja. Ovo je iznimno neprirodna pojava. U nekim sluajevima zabiljeeni su veliki rezovi na tijelu, kao da je rije o skalpelu. Precizno je napravljen otvor kroz k oji su izvueni organi iz tijela : reproduktivni organi, oi i druga meka tkiva. " Bazirano na ovome, jedna od oficijelnih verzija je da je rije o pripadnicima religijskih i sotonskih sekti. Meutim, broj ivotinja koje stradavaju, u sva ko doba dana i noi, na svim stranama otoka, daleko prevazilazi mogunosti bilo koje religijske grupice u Portoriku. Prema izjavama mjetana, chu pacabre ive u podzemnim peinama i prolazima. Mogu se kretati u velikim skokovima kao ken guri ili hodati kao ljudi. Imaju crvene oi i dugaki zmijoliki jezik. Na leima im je izraslina poput krila koja im omoguuje posebnu brzinu i visinu kod kretanja. Boja tijela im je siva. visina od metar do metar i po. lana k u "Boston Globe" iz 1996. godine, opisuje posljedice histerije u Po rtoriku. Spominje ljude koji su se u poetku smijali mogunosti da takvo to pos toji da bi poslije postali svjesni da je rije o neprirodnom fenomenu. Ali, isto tako, opisuju se i situacije kada ljudi prijavljuju "sluajeve" chupacabre samo zato to su vidjeli ou na TV-u ili proitali neto o tome u novinama. Jedno od loginih objanjenja je u domenu genetskih manipulacija. Najvjerojatnije je rije o ivotinji nastaloj mij eanjem genetskih informacija Greysa i dvononog, uspravnog dinosaurusa, bez re pa. Na Greyse su im oblik glave, usta i oi. Glava nema istaknutog nosa, os im dvije rupice. vrsta dlaka je po itavom tijelu. Boja je crna, ali ima mogunost kameleonskog prilago avanja. Bie ima dvije kratke ruke s apama po tri prsta i snane noge, tako er s troprstim apama. Brzo tranje i skokov i po 7-8 metara omoguuju mu da lako hvata rtve. Vi en je i po noi i po danu. Na primje r, u tri popodne u mjestu Canovanas. Kada su mu se ljudi pribliili pobjegao je fantastinom brzinom. teta u stoarstvu je dostigla tolike razmjere da je Juan L opez, predsjednik portorikanske parlamentarne Komisije za poljoprivredu pod nio rezoluciju da se objave rezultati istrage o chupacabri. Ukoliko se id eja o genetskom inenjeringu prihvati kao objanjenje za chupacabru, otvara se pitanje tko stoji iza tog "projekta" ? Prvo, mogue je da je rije o Greysima, s obzirom ne esta pojavljivanja UFO-a nad Portorikom. Drugo, mogue je da je rije i eksperimentima amerike Vlade. Ova druga varijanta ima svoga smisla i u povij esti Portorika kao pokusne laboratorije Amerikanaca. Tokom 1950-ih tamo su ispro bavani efekti kontracepcijskih lijekova na enama (koji su doveli do velikog broj

a hendikepirane djece). Niz kemijskih sredstava je isprobavano na otoku tok om 1970-ih i 1980-ih. Gama radijacija je testirana na portorikanskim umama. Da li je mogue da se "napredna" genetska istraivanja prakticiraju na otoku i da su, recimo, re zultati tih istraivanja pobjegli od svojih stvaraoca !? Tree, moda j e rije o zajednikom eksperimentu. U listopadu 1995. chupacabra je viena u Camp o Rico u veernjim satima. Preskaui preko ograde pala je i ujutro je prona eno neko liko kapljica krvi. Uzorci krvi su dani na analizu i ovo su preliminarni rezult ati : Originalni uzorak upuuje na sline karakteristike kao ljudski tip A s Rh faktorom. Uzorak sadri bakterije i parazite kao E. Coli i druge. Genetska analiza je do sada pokazala da krv nije kompatibilna s ljudskom niti ijednom poznatom ivotinjskom. Uee magnezija, fosfora, kalcija i kalija je mnogo vee nego kod ljudi. Odnos globulina je tako er drastino razliit u odnosu na ljude i bilo koju ivotinjsku vrstu. Trenutano se ovaj uzorak ne moe smatrat i uzorkom krvi sa zemaljskog organizma. Dakle, ili je rije o vrlo sofisticiranoj genetskoj manipulaciji ili je rije o va nzemaljskom organizmu. Ovakvi zakljuci naveli su vlasti Portorika i SAD-a, prvo, da ne pridaju veliki publicitet ovim dogaajima, drugo, da daju razliita objanjen ja (spomenuta na poetku ovog priloga), i tree, da medijskim ismijavanjem obeshrabre one koji tragaju za istinskim odgovorima.

DOGONI

U ona leprava, nesvrstana vremena, ezdesetih godina, izranjale su nove afrike drave ispod skuta neokolonijalizma. Meu njima je bio i Mali, preteno pustinjska zapadnoafrika drava. Rijeka Niger prolazila je kroz ju i dio, a nekoliko planina je na sjeveru. Suvereni vladar Malija, pukovnik Mu sa Traore sastajao se niz puta s Josipom Brozom Titom. Zae li se malo dubl je u planine Malija, i odeta li se nekoliko hiljada godina unazad, nai emo se u udu. Astronomija Zapadnog svijeta se ne moe mjeriti s usmenim predanjima "domorodaca". Prave tajne kriju se u krilu plemena Dogon, u planinama Ho mburi, u centralnom Maliju. Sredinje mjesto u "religijskim" tradicijama ovo g plemena je uenje o zvijezdi koja je nevidljiva golom oku - Sirijus B. Robert Te mple je posvetio osam godina rasvjetljavanju bizarnih informacija plemena Dogon da bi napokon objavio knjigu : "The Sirius Mystery - New Scientifi c Evidence for Alien Contact 5.000 years ago". Temple potvruje tezu da ve pet tisua godina (preciznije od 3.200 g.p.n.e.) Dogoni imaju dokaze o posjeti civilizacije iz zvjezdanog sustava Sirijus. Oni tvrde da svoje znanje duguju posjetiocima sa Sirijusa. Naime... Tradicija Dogona govori o tri zvijezde u ovom sustavu. Sirijus A je vidlji v golim okom na samo 2,6 svjetlosne godine od nas. Za postojanje Sirij usa B se nagaalo zadnjih stotinjak godina. Prve fotografije su dokazale njegovo prisustvo tek od 1970. godine. Postojanje zvijezde Sirijus C su "prvi" pretpostavili dvojica francuskih astronoma 1995. nakon niza godina istraivanja. Dogoni nazivaju zvijezdu Sirijus B imenom "Po Tolo". U prijevodu "po" znai najmanja sjemenka, a "tolo" je zvijezda. Ovime su opisali veliinu zvijezde. Takoer tvrde da je to "najtea zvijezda" i da je "bijela". Modern a astronomija poznaje klasu zvijezda tzv. "bijelih patuljaka". Njihove osobine

su : mali, masivni i bijeli. Dogoni tvrde da je umjesto "zemlje", Po Tolo sagraen od "sagala" ("vrste") materije. Rije je o izvanredno tekom metalu, toliko tekom da ga "sva zemaljska bia kombinirana ne mogu podii". Zbilja, klasa "bijelih patulj aka" su izvanredno guste i masivne zvijezde. Dogoni tvrde da znaju da Po Tolo ima orbitu elipse (potvreno prije 30 go dina) i da je njen orbitalni period dug 50 godina (procjena dananjih astronoma j e 50.04 godine +/-0.09 godina). I na koncu da rotira oko vlastite osi (potvreno !) Dogoni opisuju i treu zvijezdu koju zovu "Emme Ya". U prijevodu rije j e o "sorghumu", odnosno vrsti tropske biljke, i "female" odnosno enskom biu. Zasad nije odgonetnuto zato su joj Dogoni dali takvo ime. Naime, posto janje zvijezde Sirijus C jo nije zvanino potvreno. Fotografija nema, ali pretpostav ke spomenutih Francuza su da je rije o "crvenom zvjezdanom patuljku" (U asopisu " Astronomy and Astrophasics" broj 299 iz 1995. Daniel i Duvent u lanku pod n aslovom "Da li je Sirijus trostruka zvijezda ?", tvrde da samo postojanje crveno g zvjezdanog patuljka moe objasniti promjene u orbiti zvijezda). Dogoni tvrde da se u orbiti oko Emme Ya nalazi samo jedan satelit. Naravno, nai aparati su preslabi da registriraju Sirijus C, a pogotovo njegov siuni satelit. Dogonska mitologija ukljuuje etiri kalendara. i Venerin. Preciznost sva etiri kalendara su potvrena. Sunev, Mjeseev, Sirijuski

Dogoni su davno u prolosti bili svjesni o postojanju etiri Jupiterova mjeseca... Ideja da se Zemlja a prije Galileja... okree oko Sunca im je bila znana 4.500 godin

Isto kao i Saturnovi prstenovi... Dogoni kau da im je astronomsko znanje dao NOMMOS. Rije je o amfibijskim biima, p oslanim na Zemlju sa Sirijusa da pomognu prosperitetu Zemljana. Doli su u zemlju Dogona sa sjeveroistoka. Kada je njihovo "vozilo" sletjelo, uz veliku buku... nova "zvijezda" (moda matini veliki svemirski brod ?) vien je na nebu... Ime Nommos kod Dogona znai "pripremiti pie". Nommos je takoer zvan i "Vl adarom vode", "Monitorom" ili "Uiteljem". Nommos je vie sliio ribolikim nego hum anoidnim biima. Morao je ivjeti u vodi. Ta bia su bili duhovni zatitnici. Legenda kae da e Nommo u budunosti opet posjetiti Zemlju, ovaj put u humanom obliku. Tek kasnije e se vratiti svojoj amfibijskoj formi i "vladat e iz vode". Prii ovdje nije kraj. Dogoni sugeriraju da Nommosi imaju svoju bazu u naem solarnom sustavu... koja se kree u orbiti kao "deseti mjesec" na jed noj od vanjskih planeta ! Pluton ima samo jedan mjesec (Charon); Neptun ima osa m poznatih; oko Urana se kree pet pratilaca; Saturn ih ima 18 (zadnjeg je otkrio Voyager 1990.); Jupiter ih ima 16 (etiri vea se istiu). Kada su u pitanju Saturnovi mjeseci, svi osim jednog imaju povrinu izbrazd anu meteorskim kraterima. Slike Voyagera pokazuju da taj jedan mjesec , poznat kao Enceladus, ima savreno glatku povrinu. Za razliku od ostal ih Saturnovih satelita, Enceladus ima retrogradnu orbitu oko matine planet e. Spomenuti mjesec ima radijus od oko 160 km. Masa mu je nepoznata, jer s e ne zna njegov sastav. Orbita oko Saturna traje 523 dana. Brad Smith s University of Arizona je, nakon analize Voyagerovih rezultata, zakljuio d a je ovo nebesko tijelo "savreno okruglo" i da ima samo 3% refleksije

... Znaaj ove izjave je u tome da se "perfektne nebeske lopte" vrlo rijetk o sreu. Zemlja nije okrugla. Kao ni na Mjesec. Kao ni ostale planete Solarn og sustava. A to se refleksije tie, to samo budi daljnje sumnje da je rije o umje tnom objektu. Moda uspavanom svemirskom brodu Nommosa. Podsjetimo da su Do goni najavili ponovni dolazak Nommosa. Na "Dan Ribe". Prva indikacija njihovo g dolaska bit e nova zvijezda na nebu "zvijezda desetog mjeseca"... "Ljudi stoljeima gledaju kroz teleskop eznutljivo nagaajui da li se ivot krije iza neke od promatranih zvijezda. Moja premisa je drugaija : ja polazim od teza da iva bia stoje iza pojedinih zvijezda... i da je sa mnogih zvijezd a vidljiv konkretan utjecaj na nau Planetu..." A dokazi postoje. Za Sirijus. Za Zetu Reticuli. Za Plejade... Nono nebo ipak moe biti uzbudljivo.

NAZCA LINIJE - AROLIJA U PUSTINJI Kamene pustinje s juga Perua su zaslune da se nauna terminologija obogati nov im pojmom : geoglifi. Poelo je s egipatskim hijeroglifima (slikovnim znacima n a kamenim tabletima), nastavilo s petroglifima (slikovnim znacima u stijenama), da bi uvene Nazca linije oznaile potrebu da se da poseban termin slikama na ka menom pustinjskom tlu. Dodue, termin se jo uvijek ne moe nai u rjenicima. Ali za koj e desetljee e prei iz "alternativne" u "oficijelnu" upotrebu. Vjeno razapeto izmeu neba i zemlje, ovjeanstvo pokuava odgonetn uti kakva ga budunost eka. Istovremeno smo okrueni s toliko misterioznih i mistinih ostataka drevnih civilizacija da nam se i prolost ini jako uzbudljivom i zag onetnom. I oni su ispred sebe imali ista pitanja kao i mi danas. Ako bism o uspjeli kreirati vezu s naom drevnom prolou onda bi razumjeli to se deavalo u p ovijesti i to nas eka u budunosti. Niti naa nauka, a pogotovo religija, sa svoji m vrijednostima i idejama, nisu dovoljne da bi se deifrirale tako kompleksne stru kture kao, na primjer, Nazca linije.

Izmeu visokih Anda i pacifike obale sjevernog ilea i junog Perua, nalaze se suhe visoravni, takozvane "pampe". Ove kamene pustinje nemaju vjetra, a tek ne koliko kapi kie padne svakih sedam-osam godina. Pampe se s pravom sm atraju najsuhijim predjelom na svijetu. I tako je ve tisuama godina. Povrina pustinja je prekrivena pocrnjelim vulkanskim kamenjem veliine ake. Uklan janjem povrinskih vulkanskih stijena otkriva se donji, znatno svjetliji, kameni sloj. Pijeska nema. Samo kamen. Promatrajui iz zraka, ovaj do nji, svjetliji sloj djeluje kontrastno i lako je uoljiv. Na povrini o d preko 500 kvadratnih kilometara kamene pustinje nepoznata civilizacija je ukl

onila vulkanske stijene u ukupnoj duini od 1.300 kilometara. Gledajui iz zraka, formirali su perfektno ravne linije. Neke od njih su samo petnaest ak centimetara iroke, a neke su iroke nekoliko stotina metara. Uz linije se nalazi i oko 300 geometrijskih figura, kojima dominiraju trapezoidi, trokuti, cik-cak linije i spirale. I, na koncu, najuzbudljivije su s vakako biomorfne figure : ivotinje, biljke i ljudi. Njihov broj jo nije definitiv an : vjerovalo se do prije par godina da ih je pedesetak. Meutim, neko liko godina unatrag otkrivene su nove, na padinama kamenih brda, od kojih se neke vide samo u odreeno doba dana (ovisno od suneve svjetlosti i sjene). Do sada je otkriveno 70 figura ija se veliina kree od 25 do 275 metara. Najpoznatiji me u njima s u pauk, majmun, kit, zmija, pas, guter, cvijet, 18 ptijih figura i... astronaut. Fig ure su vidljive samo (!) iz zraka. Nekima od figura nisu najsretnije iza brani nazivi (fotografija "Nasca linije, ruke - "manos", pokazuje da ova figu ra moda oznaava neto drugo umjesto ruku). Deniken je privukao svjetsku panju tezom da su vanzemaljci autori figura pokraj gradia Nazca-e, trapezoidi su, navodno, b ili njihove sletne piste. Toku na i je stavio s tvrdnjom da je figura ovjeka s i zmama i ljemom na glavi, zapravo slika posjetioca iz svemira i objavio ju je na naslovnoj strani svoje knjige, prije vie od 25 godina. U meuvremenu je "astronaut" prozvan "ovjekom s glavom sove"; brojnim trapezoidima su se pridruili trokuti i spirale ... Danikenove teze su se razvodnile. Mn ogi istraivai ne vide smisla da netko pravi sletnu stazu, a pored nje spirale; gdje sletiti, a odakle poletjeti ? Bio bi to konfuzni aerodrom. Plus, nik akvi dokazi o drevnim "sletanjima" nisu pronaeni na samoj "pisti". Meutim, za hvaljujui Danikenu, duna panja se poela posveivati i ovom nerazjanjenom ostatku pr olosti. Miljenje mnogih UFO istraivaa je da Daniken nije daleko od istine, ov a kompleksna struktura je djelo ovjejih ruku, ali inspiracija i dizajn nisu ovozemaljskog porijekla (Od svoje knjige "Koije Bogova", Daniken se et vrt stoljea kasnije javio s redigiranim "Dolaskom Bogova" u kome, s 140 novi h fotografija iz Nasce, tvrdi da su domai Indijanci iscrtali linije da bi zadovoljili "Bogove" - sasvim konkretne posjetioce iz svemira). Istoriar i uporno pokuavaju da nau rjeenje za kreatore Nasca linija koje e zado voljiti njihovu sliku svijeta. Prevladavajua slubena teorija kae da je u o vom kraju od prije 2.300 godina do prije 1.200 godina ivjela kultura Nazca (pravo ime im ne znaju). Pronaeni su ostaci keramike, alata, hrane... Meutim, kao i mnogo puta prije, i ovaj put im taj pokua j ne izdrava ozbiljnu provjeru. Naime, najnoviji rezultati radiokarbonskih testov a na algama pronaenim na odgrnutom vulkanskom kamenju pokazuju starost od 4.000 godina. Drugim rijeima, linije su iscrtavane prije najmanje etiri tisue godina. Tu pada u vodu ideja da je takozvana Nazca civilizacija tvorac ovih figura. Niz teorija koje pokuavaju objasniti ovaj kompleks ugledao je svije tlo dana od 1920-ih godina, kada su figure prvi put primijeene u preletima a viona. Toliko su razliite da ih vrijedi spomenuti. Nijemac G. von Breunig je 1980. godine, sugerirao da su linije koritene kao trkae staze. Navodno su lokalne trke kvalificirale pobjednike za nacional na takmienja. Postoji samo jedan argument koji ide u prilog njegovoj tezi. Naime, sve Nazca linije su povuene iz jednog poteza. Tako, na p rimjer, figura majmuna ili kolibrija nema ni jedne ukrtene linije. Meutim, Breunigova ideja o svojevrsnoj Indijanskoj olimpijadi sa stotine razliitih trkalita od kojih bi najdua dostizala 65 kilometara... ba ne impresionira. William H. Isbell je 1978. godine, izaao s idejom da se kultura Nasca takmiila s graditeljima piramida na drugim kra jevima Perua. Kao, eto i oni mogu da izgrade impozantne komplekse. Usput, po I sbellu, ovo je i bio nain reguliranja broja stanovnika (spreavanj

a demografskog buma). I njegova se ideja djelomino moe razumjeti, obzirom da je za gradnju kompleksa, prema nekim procjenama, bilo potrebno organ izirati rad 20.000 radnika u periodu od 50 godina. Meutim, ako bi se toliko lju di bavilo samo ceremonijalnim graevinskim aktivnostima, koliko bi onda trebalo l judi da njih prehrani (ukljuivo njihove porodice) ? Dvjesto tisua, pola mi lijuna ? Na ovom naputenom prostoru, koje je krto prirodnim resursima, nema izgleda da je tako brojna populacija nekad u prolosti egzistirala. Arheolog Pau l Kosok je, prije 75 godina, promatrao zalazak sunca za vrijeme zimskog solsti cija i zapazio da se sunce kree tono po jednoj od linija. To ga je ponukalo d a prave linije proglasi "najveom astronomskom knjigom na svijetu". Njegov rad je nastavila njemaka matematiarka Maria Reiche, koja je, poevi od 1947. godine, provela 50 godina svog ivota prouavajui figure. Njen rad je legendaran i p oznati su njeni napori u zatiti ovog kompleksa. Ponekad bi tjerala znatieljnike k oji su nemarno hodali po linijama. Tu je naviku zadrala i u starosti kada je ve bila u invalidskim kolicima. Njeni napori su doveli do UNESCO-ve zatite ovog kompleksa (neto ranije je, ipak, auto-put Panamericana presje kao ovu lokaciju na dvije polovine). Uglavnom, nakon pet desetljea marl jivog rada i mjerenja, gospoa Reiche je zakljuila da linije predviaju pozicije S unca, Mjeseca, planeta i zvijezda... i da su one pokazivale kada treba ii sa sjetvom, kada e se pojaviti voda u rijekama, kada treba obavljati etvu... Ona j e i otkrila tri razliite jedinice za mjeru koje su stalno koritene u formiranju fi gura : 32,6 metara, 26,7 metara i 32,5 centimetra. Za figure i geometrijske obli ke nala je ekvivalent na nebu zvjezdanih konstelacija... Slijedea teorija se zas niva na znaaju irigacije i agrikulture. S obzirom da je voda najznaajn iji resurs u ivotu Andskih civilizacija, a ispod kamene pustinje su postojali podvodni izvori i rijeni tokov i, Anthony Aveni je izaao s teorijom da linije idu du podzemnih tokova vod e. Ova teorija ima takoer prihvatljivih stavova, jer je radiestezija doka zala da se uz niz linija zbilja poklapaju vodeni tokovi (Dodue, ovo obj anjava pojedinane linije, ali ne i geometrijske i ivotinjske figure). Slijedea teorija je ona o funkciji linija kao - puteva. Po njima se, dakle hoda (N aravno, najkompliciranija pitanja u ivotu imaju najee vrlo jednostavne odgovore. Ovo lii na jedan takav odgovor, ali nedovoljan za potpuno objanjenje linija). Sli jedi ona o ceremonijalnoj funkciji linija; naime, smatra se da, kada se hod a po liniji koja predstavlja pticu, onda se ima sasvim drugaiji osjeaj nego kada se ta figura ptice promatra iz zraka. Jer, hodajui po zemlji, u glavi se for mira imid ivotinje i slike se poinju raati. I, na koncu, rad nekoliko astrono ma je, u novije vrijeme i uz pomo satelitskih snimaka, potvrdio da se linij e Nasce poklapaju s kretanjem Sunca : izlascima, zalascima, solsticijima, ekvin ocijima. Naravno, markirani su i identini datumi za kretanje Mjeseca. Zvjezdani sustav Plejada (ponovno, Plejade) i njihov izlazak na zvjezdanom nebu je t akoer zabiljeen u postojeim linijama. Mi se suoavamo s limitom kada pokuavamo drugu civilizaciju protumaiti nai m vrijednostima i nainom ivota. U ovom sluaju to nije dovoljno. S jedne st rane, ove linije podsjeaju na rovokopa koji je proao po suhoj zemlji. S druge strane, stvoren je takav graevinski kompleks koji trai multidis ciplinarno objanjenje. Moramo povezati astronomiju, sakralnu geometriju, as troarheologiju, agrikulturu i irigaciju, infrastrukturu i novu, viedimenzional nu umjetnost. Potrebna je nova teorija koja e povezati dva svijeta : spiritua lni i materijalni. Za objanjenje vie nije dovoljno ljudsko trodimenzionalno vienje svijeta. Sedamdesetak biomorfnih figura i preko 300 geometrijskih figura dominiraju kamenom pustinjom Nasce i ine je "najveom astronomskom knjigom na svijetu".

TAJNE PIRAMIDA U EGIPTU

Egipani svoju zemlju nazivaju "To-Mera", ili "zemlja mr". Termin "mr" se p revodi kao piramida tako da se za Egipat koristi fraza "zemlja pir amida". Ipak, nije rije o najpreciznijem prijevodu. Piramida je sekundarni prijevod "mr". Onaj osnovni oznaava "trokut", "geometrijski oblik". Pravi pr ijevod za Egipat bi bio "zemlja kreirana prema geometrijskom planu". "Egipatska civilizacija je zapoela prije 5.000 godina... Donji i Gornji Egipat su se ujedinili 3.100 g.p.n.e. pod Menesom... U ovom periodu su razvijeni hijeroglifi... etvrta d inastija starog Kraljevstva je razvila piramide kao kraljevske grobnice..." Zadnjih deceniju-dvije, izale su nove teze : Robert Bauval u svojoj "Misteriji Oriona" tvrdi da piramide u Gizi odraavaju zvjezdani raspored konste lacije Orion (drugim rijeima, iza gradnje piramida krije se civilizacija s Oriona). Geolozi sugeriraju da je Sfinga znatno, znatno starija nego to se mislilo (itavih 50.000 godina). I na koncu, niz autora tvrdi da je drevni Egipa t nastao na temeljima znatno starije kulture nestale prije 12.000 godina (Atlantide). Najstarija poznata piramida je stepenasta piramida u Sahari i prema Egiptolo zima, datira 27 stoljea prije n.e. Po svom izgledu neodoljivo podsjea na piramide Maja. Da bi je izgradili, Egipani su oistili 15 hektara prostora (u to vrijeme veliin a veeg grada). Zatim su podigli kameni zid visok deset i pol metar a i duine 1.600 metara, koji je udo za sebe. Na svakom metru zida uklesal i su ornamentalne panele devet metara visoke. Unutar ograenog prostora podignut je kompleks paviljona, hramova, terasa, grobnica... Centralni objekt je piramida na povrini dva nogometna stadiona, visine preko 60 metara. Kao da to nije bilo dovoljno, nego su izgradili skoro 6 km podzemnih prolaza, stepenica, galerija i komora. Direktno ispod piramide je 7 metara irok prolaz koji ide na dubinu od 28 metara i povezuje sve podzemne prolaze, tunele i oko 400 podzemnih prostorija ! Jedno te isto im e se susree ispisano na mnogobrojnim zidovima i prolazima - Netjerkhet. Eg iptolozi tvrde da je Netjerkhet zapravo faraon Djoser koji je vladao Egipt om od 2.630 do 2.611 prije nove ere. Drugim rijeima, moderna egiptologija tvrdi da je ovo graevinsko udo nastalo samo devet generacija (450 godina) nak on to su stari Egipani izali iz kamenog doba. To je malo teko za povjerovati. S obzirom da je Djoser vladao Egiptom samo 19 godina postavlja se pitanje da li je imao dovoljno vremena da sebi izgradi tako monumentalan nadgrobni spomenik. P ostoje vrsti dokazi koji upozoravaju da je ovaj kompleks graen u est faza. De vetnaest Djoserovih godina jednostavno nije prihvatljiv odgovor. Ako Netj erkhet nije Djoser, tko je onda ? U podzemnim galerijama pronaeno je 40.000 tanjura, vaza, aa... Datum njihovog nastanka je mnogo stariji nego 4.700 godina. Ujedno, pronaena je i mumija u piramidi ijom je karbonskom analizom utvrena znatno vea starost od Djoserovih s uvremenika. Zakljuak ? Piramida u Sahari je izgraena krajem kamenog doba. Tko ju je izgradio ? Peinski ljudi ? Vrijeme izgradnje piramida je prva zab luda u kojoj nas uljuljkuju egiptolozi. Druga zabluda se odnosi na na mjenu piramida. Tvrdi se da su piramide grobnice. Uz prvu piramidu u Sahari , izgraeno je jo sedam manjih stepenastih piramida irom Egipta : Ombos, na oto ku Elephantine, Edfu, Abydos, Hierakonpolis, Seila i Zawiyet. Nijedna od njih nema prostoriju koja bi makar podsjeala na grobnu komoru. Niti u jed noj nije pronaen sarkofag ili mumificirana tijela. "Grobna komora" u Saharskoj pi ramidi je i previe mala da bi u nju stalo ljudsko tijelo. Dvije piramid e u Dahsuru, "Crvena" i "Bent" piramida se pripisuju faraonu Sneferu. Ali ne postoje indicije da je ovaj

faraon u njima i sahranjen. Dodue, pronaeni su ljudski ostaci u Crvenoj piram idi. Isto kao i u Saharskoj piramidi. Isto kao i u nekim piramidama u Gizi. Ali, to ne dokazuje da su piramide originalno graene kao grobnice ! Ako sovjetske politike lidere sahranjuju u Kremlju, to nije dokaz da je Kremljanski dvorac podignut da slui kao neija grobnica. Ako britan ske monarha i crkvene velikodostojnike sahranjuju u Westminster Abbey to ne dokazuje da je ova crkva nadgrobni spomenik... Ako su egip atski faraoni odluili da tisuama godina stare piramide iskoriste kao sv oja vjena poivalita... to ne mijenja injenicu da piramide nisu originalno graene kao grobnice. Prije izgradnje Eifelovog tornja u Parizu, Velika Piramida u Gizi je vaila za najviu graevinu u svijetu i jedno od Sedam svjetskih uda Staroga svijeta. etiri su teorije o dobu nastanka piramide. Egiptolozi insistiraju da je piramida izgraena kao grobnica faraona Kufua. Pretpostavlja se da je vladao 23 godine, od 2551 do 2528 g.p.n.e. Herodot, osniva povijesti, prilikom posjete Egiptu, u petom p.n.e., zapisuje priu da je piramidu izgradio faraon Keops, koji Egiptom 50 godina. stoljeu je vladao

Prema Koptskoj legendi (drevni kranski narod u Egiptu, Butros Gali je Kop t) faraon imenom Surid je izgradio Veliku piramidu tri stoljea prije Biblijske po plave (prema njihovom tumaenju to moe biti izmeu 7.000 i 12.000 godina natrag u prol ost). Amerikanac Ralph Ellis je u svojoj nedavno objavljenoj knjizi "Thoth : Archit ect of the Universe" (1998.) izaao sa zanimljivom teorijom. Pokuao je odredit i starost piramida prema eroziji. Prouavao je piramide u Dahsuru i na Gizi. U tvreno je da je prije tisuu godina dolo do vandaliziranja piramida u Dahsuru i ota da je erozija napredovala za oko 5 mm. Ako se ona usporedi s erozijo m na originalnim temeljima, koja je iznosila 50 mm, zakljuio je da po slinoj st opi erozije (5 mm svakih tisuu godina) piramide u Dahsuru imaju starost od oko 8.000 godina ! Primjenom iste metodologije na piramide u Gizi do lazi se do jo frapantnijih zakljuaka. Dosadanja erozija originalnih temelj a je napredovala za 200 mm. To bi trebalo znaiti da je piramidski kompleks u Gi zi star 38.000 godina ! Sfinga je mitsko bie s tijelom lava i glavom ovjeka. Ona u Gazi je predmet prouava nja amerikih geologa posljednjih godina. Erozija na kamenom tijelu pokazuje viesto ljetno djelovanje kia. Egiptolozi lociraju vrijeme izgradnje Sfinge u perio d 500 godina nakon posljednjih kia. Geolozi kau da je najkasniji datum za izgradnju Sfinge oko 7.000 godina p.n.e. Poto su egiptolozi "povjesniari", on i za geologe kau da "haluciniraju" i da je to "nemogue". Nekako im se ne uklapa u njihovu sliku. Italijanski profesor drevne povijesti, strunjak za mjere, kvantitativne nauke i matematiku, Livio Stecchini, poznat je po svojim istraivanjima drevnog Egipta. Utvrdio je da je ova "zemlja kreirana pre ma geometrijskom planu". Egipani su izmislili arhitektonske stupove. Prv i se pojavljuju na ve spominjanoj stepenastoj piramidi u Sahari. Stecchini j e otkrio da su ovi stupovi zapravo stilizirane mape Egipta. Proporcija odgovara relativnoj veliini Gornjeg i Donjeg Egipta po osovini. Stupovi takoer odraavaju zakrivljenost planete Zemlje. Obino u centru stupova stoji hijeroglif koji znai "Ujediniti" ili "Jedinstvo Egipta". Stecchini je otkrio d a su Egipani koristili preciznije mjere za geografsku irinu i duinu nego to su d anas u upotrebi. Faraon Akenaten (Eknaton) se smatra heretikom, jer je uveo k ratkotrajno vjerovanje u jednog boga. Ovaj faraon je osnovao novi glavni grad

u Tel Al-Amarni po striktno geodetskim principima (mada je lokacija bila neprikladna s praktinog stanovita). I niz drugih gradova, osobito religiozno znaajn ih, je osnivan po istom principu. Egipani su vidjeli svoju zemlju kao ogl edalo neba, nastojei da bude perfektna. Stecchini dokazuje da su Egipani da vno znali da je Zemlja okrugla, locirali su svaku znaajnu geografsku pojavu, od ekva tora do mediterana. Bez upotrebe mapa, koristili su sasvim novi geografski sustav. Naime, na arhitektonskim stupovima su imali stilizirane geografske poj move (udaljenosti, gradove, prirodne objekte). Gledanjem u ove stupove dobivali su neophodne informacije. Mnotvo obeliska, koji su teili i do 1.000 tona, bili su postavljeni irom zemlje kao posebni markeri. Uz njih su bili i posebni kameni markeri koji su oznaavali meridijane i paralele. Ovakav geografski sustav nije nastao kao rezultat viestoljetnog ili viemilenijskog razvoja. O n je bio u opticaju tokom (prvog) starog kraljevstva ! Komentar e giptologa na sve ovo : potpuno ignoriranje. Egipatski hramovi su, nem a sumnje, bili vrlo precizni astronomski instrumenti. Sjetimo se jednog od film ova Indiana Jonesa i snopa svjetlosti u piramidi na ljetni solsticij. Upravo ta scena u filmu je bazirana na primjeru hrama Amen-Ra u Karnaku. Tamo su, nai me, "hvatali" sunev zrak tokom ljetnog solsticija (najdueg dana u godini). Svje tlost ulazi u tamnu prostoriju, dostie vrhunac, a onda se postepeno raspada i nestaje, itav proces traje dvije minute. Izraunavanjem. egipatski astronomi-sveeni ci bi kalkulirali duinu zemaljske godine. Rezultat je bio : 365,2422 dana. Dak le, sada se otvara novo pitanje. Da li je hram bio hram, ili astronoms ki instrument izvanredne preciznosti ? ak ni tako precizan instrument n e moe ostati ispravan zauvijek. Razlog - vremenom se Zemlja pokree iz svoje os i i polovi mijenjaju poloaj. Ta smjena je spora - otprilike jedan stupanj s vakih 6.000 do 7.000 godina. Izraunavajui novi poloaj Zemlje, Egipani su prilagoava li izgradnju svojih novih hramova, odnosno astronomskih opservatorija. I tako se dolazi do jo jedne mogunosti utvrivanja starosti egipatskih objekata. Kalkuliranjem Zemljinog poloaja, Britanski astronom Sir Norman Lock yer (1836-1920), je izraunao da je hram u Karnaku originalno izgraen 3.700 p. n.e. Reakcija egiptologa je opet bila ignoriranje. Zato ? Zato to bi to znailo da su oni imali svoju astronomsku laboratoriju 600 godina prije nego to im je ci vilizacija utemeljena. Oni su mu ujedno i preporuili da ostane u svojoj struci (astronomija) i ostavi njihovu (egiptologija) na miru. Umjesto toga, Lockyer je nastavio s izuavanjem ostalih "hramova". Mnotvo ih je bilo poznato pod imenom "zvjezdani hramovi", koji su bili posveeni izuavanju pojedinih zvjezdanih sustava. Na primjer, hram u Tyreu je hvatao svjetlost s Alphae Lyrae (ili poznatija kao Vega). Hram koji je prouavao zvijezdu Dubhe je prema Locky eru trebao biti izgraen prije 8.000 godina. Hram posveen zvijezdi Canopus imao bi starost od 8.400 godina... Slijedea zabluda egiptologa se odnosi na tehniku gradnje. Velika ili Keopsova Piramida u Gizi sadri dva milijuna i tristo tisua kamenih blokova. Njihova ukupna teina je blizu est milijuna tona ! Prije par mjeseci je Amerikanac Richar d Noone objavio studiju u kojoj se tvrdi slijedee : kada bi se kompletna indus trija kamena u dravi Indiani posvetila proizvodnji kamenih blokova, trebalo bi joj 81 godina da napravi istu koliinu kamenih blokova potrebnu za gra dnju Keopsove piramide. Osamdeset i jedna godina ! I to upotrebom naj modernije tehnologije (eksplozivi, visokosofisticirana oprema i alati , laserska tehnologija, dizel transport itd.) I, nakon toliko godina, tek d obivamo materijal za gradnju. A koliko bi tek trebalo da se i izgradi takav pe rfektan objekt ? Podsjetimo se tvrdnji egiptologa o faraonu Kufu i njegove 23

godine vladavine. Ako se piramida zaista poela graditi za njegova ivota, to z nai da se svake dvije minute isklesao, prevezao i ugradio kameni blok od neko liko tona (najtei idu i do 80 tona !). Svake dvije minute i to sve bez toka, pre ciznih alata i eksploziva ! Prijevoz kamenih blokova Nilom od Tura do Giz e je podjednako neizvodljiv. Grupa japanskih inenjera je dobila dozvolu od egipa tske vlade da pokua duplirati ovaj drevni poduhvat. Napravili su repliku drv enih splavova, natovarili kameni blok i - splav im je momentalno potonuo. Slijedei u nizu graevinskih uda odnosi se na plato u Gizi na kojem su sagraene piramide. Da bi se dobila preciznost na kojoj su postavljene piramide itav plato od 5,3 hektara je morao biti izravnan, niveliran. Stjenovita povrina je s jednog kraja na drugi bila skoro apsolutno izravnana (manje od dva centim etra razlike u nivou !). Tehnologija s kojom su to uradili radnici starog kraljevstva ? Nepoznata. Pria ne zavra va ovdje. Preciznost s kojom su kameni blokovi ugraivani bila je savrena. Odstu panja su bila manja od milimetra. Karta za igranje im ne bi mogla upasti izmeu dva bloka. Tako neto ne bi mogli izvesti s dananjom tehnologijom. Jer, kada uzm ete kameni blok od 15-20 tona i spustite ga - on tu ostaje. Zamislimo tis ue primitivnih egipatskih robova (kako nam se sugerira) koji su uadima povlaili kamene blokove i savreno ih slagali jedne na druge. Malo tei sluaj. Takve stvari se ne deavaju upotrebom snage ljudskih miia. U odgovoru na pitanja u vezi egip atske enigmatske kulture, moemo se posluiti tezama dva autora : Herbie Brenn ana, "The Secret History of Ancient Egypt" (2001), i Christophera Dunna, "The Giza Power Plant" (1998). Obojica, s pravom, egipatsku kult uru smjetaju mnogo dublje u prolost od vaee egiptoloke dogme. I obojica vide ve zu drevnog Egipta s Atlantidom. Desetine pitanja u vezi Keopsove piram ide trai odgovor. Meu njima su i : zato je granit (kojeg je bilo teko dovesti s Asuana, a jo tee ga obraditi) upotrijebljen iskljuivo u tzv. "Kraljevoj komori" ? to je izazvalo naslage soli u "Kraljiinoj komori" ? koja je funkcija ventilacijskih otvora, kad nisu nikad koriteni za ventilaciju ? koja je funkcija bakrenih cijevi u ventilacijskim otvorima ? kako to da je "Kraljeva komora" oteena kada je ostatak piramide netaknut ? otkuda frekvencija od 640 ciklusa u sekundi u "Kraljevoj komori" ? itd, itd. Christopher Dunn je naao odgovor na sve te misterije. Izaao je s tvrdnjom da je V elika piramida izgraena kao elektrina centrala ! Zakljuivanje ide ovim redom : "...granit sadri visok postotak kvarca (oko 55%). Kvarc ima prirodno sposobno st da transformira kinetiku energiju u elektricitet (iskru). "Kraljeva komor a" je srce masivnog energetskog generatora. Velika Piramida je dizajnirana d a vibrira. Ono to se naziva "Kraljiinom komorom" je, u stvari, hidrogenski gen erator. Prostorija je svojevremeno bila opremljena kao toranj za hlaenje. Unutr a su bile kemikalije - hidrirani cink klorid i hidroklorska kiselina. On i su ulazili u prostoriju kroz sjeverni i juni ventilacijski otvor. Reakcijom ove dvije hemikalije nastajao bi hidrogen. Dokazi za ovaj proces lee u razliiti m bojama dva ventilacijska otvora i ostacima soli na zidovima "Kraljiine komore ". Viak hemikalija je odvoen kroz "bunarski otvor" u podzemnu prostoriju du boko ispod piramide. Plin hidrogen bi ispunjavao Veliku Galeriju i "Kr aljevu komoru". Na scenu tada stupaju rezonatori u Velikoj galeriji. itav ob jekt (piramida) poinje vibrirati i pretvara se u ujni signal. Piramida poinje "p jevati". Ton je koncentriran kroz tunel prema "Kraljevoj komori". Sada ova "Komora" poinje vibrirati. Pokretni granit izaziva stres u kvarcu. Pie zoelektro efekt generira kretanje elektrona, poinje se stvarati elektrina en ergija. Preuzima je hidrogen koji je ve ispunio itavu piramidu. U ovom momentu, a stronomsko znanje Egipana ulazi u igru. Sjeverni otvor "Kraljeve komore" se o tvara i postoji vodi za mikrovalne signale koji u svakom trenutku bombardiraju nau planetu. Ovaj signal je kreiran od strane atomskog hidrogena. On biva amp

lificiran (pojaan) prilikom prolaza kroz piramidu. Dolazi do isputanja energije... koja se alje van piramide kao elektroenergija..." (Sa inenje rskog stanovita, Nunn tvrdi da bi ovakva naprava radila. Oigledno je rije o proce su bitno drugaijem od onoga to mi koristimo. Ali, zato bi mi polagali pravo na "jedina ispravna tehnoloka rjeenja", kad smo bezbroj puta potvrdili suprotno ?) Mali detalji, na primjer bakrene cjevice, sada dobivaju svoje objanjenje. Sl uili su kao senzori, ispitujui da li je dovoljno kemijskih elemenata dodano u "Kraljiinu komoru". Neprijatan miris u piramidi je posljedica istih . Oteenje u "Kraljevoj komori" je vjerovatno uzrokovano velikom hidrogens kom eksplozijom u dalekoj prolosti - dokaz za to je crni prah na plafonu "Kom ore". Ostalo je jedno nerijeeno pitanje za Nunna. A to je, kako su Egipani (ili ne tko prije njih) "uvjerili" piramidu da vibrira ? Pomo je potraio u fizici. Uzmu se dva predmeta, jedan pored drugog. Prvi oscilira (vibrira), dr ugi je statian. Vremenom e i ovaj drugi, poeti lagano da oscilira. Frekvencija prv og izaziva rezonanciju drugog. to due izloen utjecaju predmeta u kretanju, onaj st atini predmet e pojaavati svoju oscilaciju. Nunn primjenjuje istu logiku na piramidu. I tvr di : "Velika piramida je konstruirana kao model sjeverne Zemljine hemisfere. Loc irana je precizno na toki balansa Planete. Stoga postaje subjektom Zemljine oscil acije." U doba kada je objavio svoju knjigu, 1998. godine, nije bilo dokaza da i naa Pla neta ima vlastitu oscilaciju. Neto kasnije, u Januaru 1999. godine, "The Times" o bjavljuje da je japanski tim s dr. Naoki Sudom dokazao da naa planeta post ojano vibrira ispod nivoa kojeg nae uho zapaa. Herbie Brennan, u svojoj "Tajnoj povijesti drevnog Egipta" daje pregled najst arijih spisa o Egiptu i njegovim vladarima. Poinje od grkih povjesniara Solona i Platon a. Prvi je pisao o svom putovanju u Egipat gdje su mu egipatski sveenici u estom stoljeu prije nove ere govorili o izgradnji grada Saisa osam tisua godina u prolost. A Egipat je osnovan znatno prije toga. Platon, naravno , govori o Atlantidi i prema egipatskim sveenicima, njenu propast smjeta u period prije 12.000 godina. Egipatski sveenik Manetho u svom djelu "Aegyp tiaca" je pripremio dotadanju povijest za svog vladara faraona Ptolomeja Prv og (305. g.p.n.e.). Tvrdi se da je Manethov rad baziran na mnogo starijem dj elu danas poznatom kao "Torinski papirus" (rad pripreman za Ramzesa II, 1279 g.p.n.e.). Tu se, na jednom mjestu, spominju svi kraljevi Egipta o d najstarijih vremena do Devetnaeste dinastije. Torinski papirus tvrdi da su postojala tri razliita perioda u egipatskoj pretpovijesti. Prvi je proao u vladanju pred -dinastijskih kraljeva u ukupnom vremenu od 13.420 godina. Drugi je period "Horus-kraljeva" u trajanju od 23.200 godina. Trei period obiljeavaju polu-bogovi (papirus je na ovom mjestu ot een tako da se ne moe odgonetnuti vremenski period). Menetho kazuje slinu priu. Preddinastijski faraoni su ili 13.777 godina u prolost. Horus-kraljevi i polu-bogovi imaju zajedniku cifru od 15.150 god ina. Dodaju li se tim brojkama one za koje egiptologija tvrdi da su pouzdane (3.100 godina prije nove ere) i dananjih dvije tisue godina, dolazi se do zbira o d oko 34.000 godina. Kompleks u Sahari po arhitektonskom stilu podsjea na rani Babilon i Sumer, a po svojoj monumentalnosti na ostale egipatske hramove i piramide. Zvanina arheoloka objanjenja o vremenu izgradnje su neozbi ljna, samo devet generacija nakon to su stari Egipani izali iz peinskog doba ?

! Istina je negdje drugdje i mora se ii u doba potomaka Atlantiana i nji hove razvijene tehnologije...

LEGENDA O GRADU ZLATA, EL DORADO EL DORADO LEGENDA ILI STVARNOST Jedno od legendarnih mjesta ovoga svijeta koje svakoga oarava smjeteno je negdje u junoj Americi ili tako barem kae tradicija. Stoljeima su ga ljudi traili i stotine ljudskih ivota je izgubljeno u njegovom snu. Njihova ih je neugasiva e i p ouda za zlatom tjerala u otkrivanje i pogibelj. No sve to nas danas zapravo zanim a nije zlato i malo je drugaije prirode, neto to se u toj legendi krije. Neto mistino , mitsko, magino "Nalazi se na otoku usred slanog jezera ije je dno zlatno. U sredini otoka na lazi se hram posveen Suncu. Zidovi, krovovi, fontane, alati sve je tamo od suhog zlata." Ovakvi nam opisi zlatnog grada daje Belalcazar bojnik pod komandom p anjolskog osvajaa Francisca Pizarra, a nakon njega isti takav opis dobivamo i od panjolskog povjesniara Francisca Lopeza. Grad koji su njegovi starosjedioci isto tako nazivali Manoa, prozvan je tako, El Dorado. Opis E l Dorada utemeljen je na legendama Inka koje su panjolski conquestadores pr enjeli iz Amerike. Meu tim legendama nalazimo na legendu kralja boa nskog porijekla, legendu Muisca naroda (o narodu koji je nastanjivao predio dananje Bogote'). Prva legenda pria o kralju kojega su definirali kao sam sin boga sunca koji je ivio u zlatnom dvorcu u koji nije mogla prodrijeti vanjska svijetlost. "Njegov je donji dio lica bilo pokriveno zlatnom maskom a m ogao se pokazati podanicima samo jednom na godinu." Dok druga legenda pria o ceremoniji ustolienja prijestolonasljednika. "Kada je sunce dolo u svoj zenit, posut zlatnim prahom, morao je uroniti tijelo u vode rijeke Guadavita dok njegovi su podanici u istu rijeku bacali zlatan alat." Ove su se legende vrlo vjerojatno iskrivile prepriavanjem sve do kreiranja mita o El Doradu. Tako da se poevi od 1529. g odine, rodila zlatna groznica u potrazi za tim mitskim gradom, i mnoge su ekspedicije k retale u potragu za njim sve do dananjih dana. Prije otprilike godinu dana antr opolog Mario Polia identificirao je El Dorado u Paititiu, gradu civilizaci je Inka. Paititi je, kako se moe proitati u jednom antiknom dokumentu, otkriv en u 16. stoljeu. Otkrili su ga misionari Isusovakog reda i opisali ga kao grad prekriven zlatom i optoen dragim kamenjem. Ipak, nitko nikada nije doznao tonu poziciju grada. Kae se da je Vatikan izbrisao svaki najmanji trag o njemu da bi izbjegao opasnu "zlatnu groznicu". Dananji moderni povjesniari su zapravo skoro svi suglasni da je El Dorado izmiljen pohlepom panjolskih conquesta doresa, iako misterij koji ga okruuje ostaje jo uvijek fascinantan i privlaan. OTKRIE AMERIKE Od alo ovi na svih dragocjenih stvari na svijetu, ona za kojom se uvijek najvie uzdis zacijelo je zlato. Stari Egipani smatrali su ga svetim poput sunca, rat su se vodili zbog njega a Portugalci su zbog zlata riskirali plovidbu kraj svijeta. Zlato ne predstavlja samo blagostanje. Simboliki je i znak ljubavi, vjenani prsten je zlatan. Isto tako u lingvistikom sm islu rije zlato znai dobro. Kao recimo u izrazima : "Zlato od djeteta ili zlatna prilika". Manje od milijun tona zlata je iskopano, moda izgleda mnogo a li je puno manje u usporedbi sa dijamantima i drugim dragocjenostima koje su bil

e ispod zemlje. Velianstvena je legenda famoznog grada zlata El Dorada, i nevjero jatna blaga koja se na njegov spomen ukau pred oima, ue blagodati i dobrostanja, z lata unedogled. "Zlato je kau Zeusovo dijete. Ni hra ni plijesan ne izjedaju to liko koliko ovjekov um izjeda pohlepa za njim.". Tako je pisao Grki poet Pind ar. Zlato je kralj metala i posljednja mjera vrijednosti. Columbo je otiao toliko daleko i izjavio da "sa zlatom ovjek moe zajamiti svojoj dui ulaz u Raj." No to nama daje zapravo uvid u ono to je bio njegov raj a ba je on bio taj ija se ekspedicija pretvorila u eksploataciju. Col umbo je tragaima zlata otvorio put blaga kada je otkrio zlato u San Sal vadoru na Hispanioli. Novosti poslane Ferdinandu i Isabelli panjolskom kr alju i kraljici uskoro se proirila diljem Europe i od tada je poelo p resjedanje na teritorije nove zemlje pod blagoslovom Kranstva koje je potpun o decimiralo ameriku dotadanju populaciju. Pedeset godina je prolo od Columbovog otkria i izvjea o postojanju zlata u "novom svijetu". Narodi Azteca u Mex icu i Inca u Peruu' potpali su pod vlast panjolskih conquestadoresa i n jihove neiscrpne pohlepe za zlatom. Grobnice Sinu Indijanaca u v isokim Andama opljakane su a Europski tragai zlata 1539. godine, osnovali su grad Bogota, na teritoriju naroda Muisca. No najvee nalazite zlata vjeruj e se da je bilo u gradu Manoa, izgubljenom u kinim praumama june Amerike. Prie i kazivanja govore o nevjerojatnom gradu gdje je sve ukljuujui i svakodnevni alat, tanjure i ostalo bilo od suh og zlata. Njegovi stanovnici bili su upravo Muisca narod. O njima se nije m nogo znalo osim da je sve to su posjedovali bilo napravljeno od zlata. I b a je tu meu narodom Muisca legenda o El Doradu po prvi put dola do uiju panjolaca. Reeno im je za ritualnu ceremoniju koja se odravala na je zeru Guatavita, malo sjevernije od novoosnovanog grada Bogote. CEREMONIJA "ZLATNOG OVJEKA" Pria ili bolje legenda o El Doradu jedan je od najjaih mitova vezan uz "No vi svijet". Legenda koja se po prvi puta pojavila etrdesetih godina 16. stoljea. Sve su prie o njemu zapravo potekle iz indijanskih pria o kralju koji je bio toliko bogat se mogao prekriti zlatom tokom odreenih ceremoni ja. U centru prie o El Doradu su rijei koje su meu Indijancima imala znaenje "Z latni ovjek" a to je bio upravo taj je poglavar "El Hombre Dorado", bio je to naziv Meksikog kralja, poglavara naroda Muisca za kojeg se govorilo da je bi o prekriven zlatnim prahom. No kasnije je El Dorado zauzeo svoje mjesto kao baj koviti grad od zlata, antikna, izgubljena metropola naroda Inka. Kada je narod grada Manoa izabirao novog kralja, odravala se odreena ceremonija na vo dama jezera Guatavita. Jezero se pokazalo mistino, mirno kao ogledalo, savren geom etrijski krug. Okrueno uniformnim neplodnim breuljcima. Legenda je opisivala dno j ezera pokriveno neizrecivim bogatstvima koja su preci starih Muisca tamo o dbacili. Narodu Muisca je jezero bilo sveto. Njihov je narod vjerova o da u jezeru ivi duh ene prethodnog poglavara njihova naroda, koju je t amo zatoilo zlokobno udovite. Osobiti ritual koji se odravao na jezeru bio je dio saznanja novookrunjenog kralja. Neposredni svjedok tih dogaaja Rodrigues Frey le, koji je priu uo iz usta svojeg prijatelja Don Juana neaka zadnjeg poglavara naroda Muisca opisao je to ovako : "Ceremonija je imala biti poetak ustolienja novog vladara naroda. Prije njenog poe tka, budui vladar morao je provesti neko vrijeme odvojen od svijet a. Zatvoren u hramu bez ena, a zabranjeno mu je bilo jesti sol i paprenu hranu t e izlaziti van danju." "Prvo putovanje koje novi kralj mora proi, trebalo je biti putovanje preko vel ikog jezera Guatavita gdje e darovati i prinijeti rtvu demonu kojega je narod tovao kao njihovog gospodara i boga. Tijekom ceremonije koja se odravala na jeze ru, izradila se splav koju se uljepavalo i dekoriralo sa najljepim stvarima

koje su imali Na nju se stavljalo etiri upaljena svijenjaka u kojima se palilo mnogo aromatinih trava te smole i mnoge druge parfeme. Dim incensa pokri o je svijetlo dana. Jezero je bilo iroko i duboko tako da je brod sa visokim b okovima mogao ploviti kroz njega, prepun bezbrojem mukaraca i ena obuenih u perje, sa zlatnim ukrasnim tanjurima i krunama" "Budui kralj prekriven je blatom dok mu se puui kroz lulu zlatnom prainom pokri va tijelo. Tada se nasljednika skine do gola i premae ljepljivom zemljom u koju se pomijeala zlatna praina tako da je nasljednik bio potpuno prekriven tim metalom. Postavili bi ga na splav na kojoj bi ostao nepokretan a do njegovih no gu bi se stavljalo zlato i smaragdi da ih daruje bogu. Na splav bi se sa buduim kraljem ukrcalo i etiri poglavara optoeni krunama, draguljima, ogrl icama i naunicama od istog zlata. I oni su kao i nasljednik bili goli i svatko je nosio svoje darove. Kako bi splav napustila obalu, poela b i muzika truba, flauta i drugih instrumenata zajedno sa pjevanjem koje b i streslo planine i doline sve dok splav ne bi dola do sredine lagune gdje b i dignuli zastavu kao znak utnje." "Nasljednik bi tada predao svoj dar izbacujui u sredite jezera hrpu zlata, a poglavari koji bi ga pratili uinili bi isto to za svoj raun. Tom bi ceremoni jom novi vladar bio priznat kao vladar i kralj." PRVE POTRAGE ZA EL DORADOM 1533. godine, Francisco Pizarro panjolski osvaja krenuo je u osvajanje novog s vijeta juno od Cajamarce i poslao svog asnika Sebastiana de Benalcazara da ot prati naeno blago nazad u luku San Miguel. Benalcazar je tada uo za nedozvoljeni upad na panjoski teritorij te je sam pokrenuo isto tako nedozvoljen pohod na grad Quito 1534. godine. Nakon uspjenog pohoda Benalcazar zaposjevi je Quito od tamo pokrenuo malu ekspediciju na podruje dananje Kolumbije. Vjeruje se da je zapravo bio prisiljen napustiti Quito da izbjegne uhienju Francisca Pizarra koji je nauo za njegovu ekspediciju. Kada j e tih godina poela kruiti pria o El Doradu i njegovim bogatstvima, Benalacazar je stao tvrditi da je El Dorado bio od poetka njegov cilj, nadajui se tako da e tom tvrdnjom postaviti pravo na grad u sluaju da ga netko pronae. Benalcazar je p reao ak natrag u panjolsku gdje je estoko zastupao tvrdnju da se grad mora nalaziti u njegovom teritoriju. panjolsko poglavarstvo nagradilo ga je kraljevskom potvrdo m o ekskluzivi toga podruja, dok se zlatni grad El Dorado pokazao nita vie od mita . Sir Walter Raleigh moda je najpoznatiji od svih sanjara koji je isto tako izg ubio ivot u traganju za legendarnim El Doradom. Raleigh je tragao uporno za zlatom El Dorada ciljajui da e kada ga nae vratiti se u domovinu Brit aniju i postati vladar. Engleski avanturist i pisac, miljenik kraljice Eliza bete I koja mu je 1585. dodijelila viteki status, optuen je bio za izdaju sa st rane Jamesa I kraljiina nasljednika. Raleigh je bio zatoen u Londonskom tornj u te uskoro osuen na smrt. Izmeu 1584. i 1589. pokuao je osnovati koloniju u blizini Roanoke Island (dananjoj sjevernoj Karolini) koju je on tada imenovao Virginija, no tamo nije on sam nikada kroio. Ve 1595 predvodio je ekspediciju u predjele dananje Guyane u Junoj Americi, plovei po rijeci Orinoc o u srcu panjolskog kolonijalnog carstva. Svoju ekspediciju opisao je u knjizi "T he Discoverie of Guiana" izdanoj 1596. godine. Prie Indijanaca i panjolski d okumenti uvjerili su ga u postojanje El Dorada, nevienom gradu od zlata negdj e u unutranjosti June Amerike. Otkrio je zapravo nekoliko zlatnih rudnika no nitko nije podrao njegov projekt o koloniziranju toga podruja. 1596. kr enuo je zajedno sa Robertom Deverouxom, earlom od Essexa na neuspjean pohod na panjolski grad Cadiz. 1597. ggodine, isto tako su zajedno krenuli na eksped

iciju na Azore. Raleigh je jo uvijek elio eksploatirati dobara Guyane navaljujui da je taj dio zemlje bio darovan Engleskoj sa strane njenih sta rosjedioca jo u 1595. Sa kraljevom dozvolom krenuo je na drugu ekspediciju u isto m podruju obeavajui da e otvoriti zlatan rudnik ne vrijeajui time panjolsko car tvo. Na putu su ga naalost isprijeile mnoge nesree. Groznica je Raleigha sprijeil a da vodi svoje ljude niz rijeku. Njegov drugi asnik Lawrence Kemys zapalio je panjolsko uporite no nije naiao na zlato. Raleighov sin Walter umro je tokom ekspedicije. Vrativi se neobavljena posla Kralj James I osudi o ga je 1618. na smrt. Ubrzo je i Walter Raleigh pao u zaborav, no mjesto blag odati nastavilo je ivjeti i preraslo u legendu o El Doradu. Slijedea dva stoljea ekspedicije su se nastavile u Andama i dunglama Amazone. Nitko se nije vratio sa izvjeem o pronalasku niti jednog jedinog komada sjajnog metala. LEGENDARNI EL DORADO POSTOJI Moda u legendama ima i istine. Ali dali je stvarno mogue da je legendarni El Dorado, zlatni grad iz bajke zaista postojao ? Prema nalazima arheologa Lima Pontifical Catholic University, jest a spominjali su ga ak i Jesuitski mision ari Populacije Inka zvali su ga "Paititi", e El Dorado panjolci. Mitski gr ad prema legendi bio je zadnje utoite Inka kada su pobjegli sa svojim dragocj enostima pred panjolskim conquestadoresima 1532. godine. Mario Polia, talijan ski arheolog koji poduava na Lima's Pontifical Catholic University, pronaao je antikni dokument koji opisuje grad iji su zidovi bili pokriveni zlatnim liem. "Paititi nije samo mit, taj je grad zaista postojao. Pronali su ga krajem 16. stoljea Jesuitki misionari Isusovake udruge." Tako je naveo Polia u zadnjem iz danju arheolokog teksta Archeo. Jo jedan antikni tekst naznauje mogunost postojanj a zlatnog grada, "Izvjee o udu koje se dogodilo po Bojem milosru u kralj evstvu Paititi". Tekst je dio zbirke nazvane "Peruana Historia" (povijest Perua), a uvan je u Romanikom arhivu Isusovaca. U tom je tekstu naveden nevjerojat an susret sveenika Andree Lopeza sa iteljima Paititia. Citat iz teksta kae "...nevjerojatno zdrav grad optoen zlatom, srebrom i dragim kamenjem." Prema izvjeu, sveenik je izvijestio Papu o otkriu i traio doputenje da posvet i i evangelizira podruje. Polia vjeruje da Vatikan zapravo nikada nije odao tonu lokaciju Paititija, zlatnog grada bojei se poplave zlata i masovne histerije vjernika. El Dorado je privlaio mnoge istraivae tijekom posljednjih pet stol jea. Meu njima je poznati Britanski istraiva Sir Percy Harrison Fawcett, ko ji je krenuo u potragu za Paititijem 1925. Druga je nedavna ekspedicija koja je krenula 1972. Amerika ek spedicija predvoena Bob Nicholsom i 1997. ekspedicija Norvekog antropologa Lars Hafksj olda. Zadnji istraiva koji je krenuo u potragu za legendom je Jacek Palkiewicz, bolje poznat po otkriu pravog izvora rijeke Amazone 1996. godine. Palk iewicz je prije nekoliko mjeseci otputovao u neistraene dungle rijeke "Madr e de Dios" na istraivanja, odakle e krenuti na sistematsko traenje u Lipnju ov e godine uz pomo tehnologije "State of the art" Palkiewicz je nedavno izjavio za Dicovery News "Ve dvije godine radim na ovom projektu. ak sam prilino sigur an da sam otkrio poziciju slapa i jezera koje prema legendi vode u Pait iti. Velike su anse da u nai El Dorado." No Polia je zapravo skeptian p rema njegovoj izjavi. A sam je izjavio da njemu to zvui poput jo jedne n eutemeljene izjave. Polia je uvjeren da Paititi nije u zoni rijeke Madre d e Dios, podruje koje su do sada sve ekspedicije istraivale. Brian S.Ba uer, asistent profesora na antropolokom sveuilitu Illinois, Chicago jedan o d vodeih strunjaka civilizacije Inka, isto je skeptian prema Palkiewiczovom istr aivanju

EL DORADO IZ DOBA PRIJE INKA U SREDINJEM PERUU Dali je mogue da je El Dorado postojao prije doba Inka ? Zapravo u Aprilu prole go dine nevjerojatno otkrie britanske, amerike i peruvijanske arheoloke ekspedici je pokazalo je da je jedan El Dorado koji se pojavljuje jo prije civilizaci je Inka, izmaknuo pohlepi panjolskih conquestadoresa. Njihova je potraga donije la na svijetlo dana velike koliine zlata i blaga sakrivenog u grobnicama koj e su stare vie od 1000 godina. Ruevine bi pripadale gradu prije civilizacij e Inka u sredinjem Peruu'. Jedna od dvije grobnice, najvea je do sada otkrivena u Americi. Ovo otkrie bi moglo uvelike doprinijeti stu dijama o pretkolumbovskim civilizacijama. Prema britanskom asopisu "Independent", uenjaci koji su uz pomo ultrazvunih sondi ve otkrili jo dvanaest grobnica u toj zon i, uvjereni su da grad poznat meu arheolozima pod imenom Sican sakriva stotine ko stura i tisuu dragocjenosti Najvea grobnica formirana je od bunara duboko g vie od 15 metara. U njoj je naeno 24 ljudskih kostura, jedan muki, n ajvjerojatnije princ od otprilike 25 ili 30 godina i 23 ene od 20 do 25 god ina. Na kosturima veine naeni su tragovi nasilne smrti kao to su udarci u lubanju i slomljeni vrat to ukazuje na mogunost da su ene rtvovane da bi princa otpratile na drugi svijet. Takvi podaci uvelike pridonose prouavanj u kultura tih naroda i njihovih obiaja. U toj istoj grobnici naena je prelije pa kruna od zlata i bakra, pozlaena maska sa oima od ambre, par rukavica isto tako pozlaenih i ogrlica od dragog kamenja u vie nizova. U manjoj grobnici naeni su kosturi jednog mukarca, dvije ene i dvoje djece, mnogo kila zlata i drugih dragocjenosti. Cijeli kompleks koji su arheoloz i otkrili osim grobnica obuhvaa i jednu piramidu u jednu platformu. Vjeruje se da je sve to bilo dio glavnog grada, drave od prije doba Inka koje se pro stirala i obuhvaala vei dio ilea i Columbije... LEGENDA IVI Sve te antikne legende, prie i predaje starosjedioca latinske Amerike, ceremonije naroda Muisca krunidbe zlatnih kraljeva i druge dale su ivot legendi o El Doradu i nevjerojatnim blagodatima koje lee na dnu jezera Guatav ita. Pokuaji da se jezero isui zapoeli su gotovo odmah nakon to se prvi puta doulo za njih. Danas okolni breuljci nose zanimljiv usjek koje je Antonio Sepul veda, Bogotanski trgovac urezao kada je 1580. godine, pokuao isuiti jezero kako bi otkrio mitsko blago. Usjek je ostao vjeni spomen na taj pokuaj koji je t ragino zavrio. Pokuaj isuivanja jezera obustavljen je kada su se izdubljeni breu ljci uruili i ubili mnoge radnike. No ak i da je zlato bilo pronaeno, pripalo bi tada panjolskom Kralju Philippu II. Mitski El Dorado ukljuuje zlatom posute zido ve, krovove, alate i ostale dragocjenosti. Ali nikada neemo doznati dal i je taj legendarni zlatni grad zaista postojao, ili dali je stvarno bio samo san panjolskih doseljenika u potrazi za blagostanjem i sreom. Mogue je da je nekada bilo mnogo zlata u junoj Americi i da se naavi ga novo pridolima raspalila mata i preko pria starosjedioca poeli zamiljati grad tolik o velianstven i nevjerojatan koji je sav od suhog zlata te je kroz njihovu mat u nastao grad o kojem su mnogi sanjali i mnogi jo uvijek sanjaju. Manoa, Paitit i.. ili El Dorado. Koji je stvaran ? Mnogi su dali ivot da ga pronau, a taj e mit i dalje golicati matu mnogih ljudi na svijetu i ostati e metafora koja nam oznaava potragu za boljim sutra.

EZOTERIJA UKLETI DIJAMANT, TAJNA BUDINOG KIPA

Ezoterija, je kao vrlo zlosretna vjetina nikla na dalekom istoku i kazuje se da j e upravo istonjaka ezoterija najjaa. U toj mistinoj rijei nailazimo zapravo na vrlo jednostavan pojam, prokletstvo. Vjetaci, amani, arobnjaci pa ak i sveenici koristi li su se a moda jo uvijek koriste tu vjetinu. No nije uvijek reeno da je dragocjeni ali opasni predmet zaaran ljudskom rukom. A to je i ono to najvie zauuje. N eka od najpoznatijih prokletstva nevjerojatna su jer su predmeti od prvog trenutka svom vlasniku donosili nesreu i jad... Poput zvijezde koja zrai lede no-plavu vatru, blistao je na elu indijskog kumira u hramu, sve dok ga nije bezbono izvadio lopovski hinduistiki sveenik ija je kazna za ovo svetogre bila spora i bolna smrt. Tako prema legendi poinje mrana povijest jednog od najpoznatijih ukletih dragulja na svijetu. Poznat je pod imenom Hopeov d ijamant. Ali zato se smatrao ukletim ? Zato su njegovi vlasnici mislili da je prelijepi tamnoplavi dragulj zlokoban ? Isto tako mnogi su zacijelo uli za jo jedan tajanstveni dragocjeni predmet koji je pokazao sline sposobnosti ugroavanja vlasnikova ivota. Jednaku tajanstvenu mo imao je Budin kip isklesan iz zelenog ada. Kako i zato ? to je taj predmet inilo toliko opasnim ? HOPEOV DIJAMANT Legenda o jednom od najpoznatijih prokletstva na svijetu "prokletstvu dijamanta Hope"- ija je vrijednost procijenjena na 42,52 karata, je manje-vise poznata. Skupocjeni Hope, naime, nije donio mnogo sree nijednom od bivih vlasnika , poevi od zlosretnog francuskog kralja Luja XIV pa do amerike bogate naslje dnice Eveline Wols McLeean. Njegova pria poinje kada biva iskopan u rudnicim a Golconda u blizini rijeke Kistna i Jugozapadnoj Indiji, a svoj europski de bi imao je 1642. kad ga je kupio francuski trgovac Jean-Baptiste Taverinier. G odine, 1668. prodao ga je za velike novce kralju Luju XIV., ali je tim novc em morao namiriti velike dugove svog sina. Tavernier je otputovao u Indiju u nadi da e nadoknaditi gubitak, ali su ga rastrgali divlji psi. U meuvremenu, di jamant je prelazio iz ruke u ruku nekoliko kraljeva koji su svi doivjeli st ranu sudbinu. Kralj Luj XIV., koji je prije bio neusporediv po svojoj velia nstvenosti, izgubio je veinu carstva i svoju omiljenost. Princeza de Lamballe nasmrt je pretuena a kralj Luj XVI. i kraljica Marija Antonietta pogublje ni su. Mnogo godina kasnije, nizozemski brusa dijamanata vjeto je smanjio nj egovu veliinu, ali ne i opako djelovanje. Njegov mu je vlastiti sin ukrao di jamant pa je brusa, sav izvan sebe, poinio samoubojstvo. Godine 1830. kad ga je ku pio utjecajni bankar Henry Hope, taj je zlokobni dijamant dobio svoje slubeno im e. Jedan od njegovih potomaka, siromani lord Francis Hope, prodao je dijamant k ada ga je njegova ena proklela smatrajui ga krivim za njihov neuspjean brak. A njeg ov kupac, francuski zajmodavac Jaques Colot, poludio je i poinio samoubojstvo, do k su idua dva vlasnika bila ubijena. Turski sultan koji je 1908. kupio dragulj z a 400.000 $, ubrzo nakon toga noem je ubio svoju enu i bio zbaen s prijestol ja. Nakon to je 1911. Edward McLean kupio taj isti dijamantm cijelu su njeg ovu obitelj snale razne nesree. Govori se da je jedini nain da se netko o slobodi predmeta koji donosi nesreu, njegovo je darovanje, a ne prodaja. Stoga je zanimljivo da je jedina osoba koja nije doivjela nesreu, a posje dovala dijamant, bio ameriki draguljar Harry Winston. Kad je kupio dija mant koji je bio u posjedu McLeanove nesreom pogoene obitelji, nije ga d alje prodavao. Umjesto toga, darovao ga je Institutu Smithsonian, gdje se nalazi i dan danas. Neprocjenjivo mineraloko udo, zauvijek e pratiti legenda ije pro dorne plave zrake skrivaju nasilnu povijest prskanu krvlju i morama prijanjih vl asnika. BUDIN KIP ISKLESAN IZ ZELENE ADE Jednaku je tajanstvenu mo kao i Hopeov dijamant imao jo jedan tajanstveni predm et. U knjizi Neujno kroz dunglu, Ludwig Koch-Isenburg iznosi udnu povijest malena prekrasna Budina kipa koji je isklesan iz zelenog materijala kojeg naz ivamo ada. Kipi je

stajao do nogu golema drvenog kipa Bude koji je bio isklesan iz kamena u peini skrivenoj dunglom koja se koristila kao hram u Tajlandu. N izozemac Klaasen bio je toliko oaran savrenstvom ovog kipia, da ga je ukrao i uspio prokrijumariti u svoju zemlju. No iako je bio strasni sakuplja umjetni na, pogled na kipi koji je otada stajao na njegovom radnom stolu nije mu donosi o radost i uitak, ve neobjanjiv osjeaj tjeskobe. Za malo manje od godine dana pri sutnost kipia ga je toliko uznemirivala da je odluio otii na Tajland i vrat iti ga na njegovo mjesto, do Budinih nogu. Dok je to radio, priao mu je budistiki sveenik koji se nasmjeio i rekao mu da je vidio kad je prije godinu dana ukrao kipi, ali je znao da e se prosvijetliti i vratiti ga u njegovo pravo prebivalite...

LEGENDA O KRALJU ARTHURU KRALJ ARTHUR Kralj Artur (Arthur, Artus) bio je britanski kralj koji je vladao oko 500. godine. Artur je jedan od najpoznatijih likova keltske mitologije; od 1 3. stoljea on je sredinji lik brojnih knjievnih djela. Bio legendarni kral j srednjovjekovne Britanije i heroj jedne od najuzbudljivijih i esto pr epriavanih legendi. Prema njoj roen je u Tintagelu, u pokrajini Cornwalll kao sin kralja Uthera Pendragona i Igraine, ene vojvode od Tintagela. Legenda kazuje kak o je Vjetac Merlin je imao svoje prste u prijevari koja je dovela do susret a ovo dvoje, ali je kao nagradu zahtijevao produkt ove unije, bie koje e on uzet i za svog tienika, brinuti se za njega i poduavati ga. S vremenom je Ar thur postao kralj Britanije, te uz pomo i potporu svog savjetnika Merlina drao d vor Camelot i bio voa vitezova Okruglog stola. Vitezovi su jahali u avanture, na mjesta gdje su mogli postizati junaka djela, no njihova najvanija misija je bila potraga za Svetim gralom, prema kranskoj legendi : svetom peharu iz koj eg je Krist pio na Posljednjoj veeri. Izdan od svoje ene Guinevere i sina ili neaka Modreda, Arthur je bio smrtno ranjen u bitci protiv Modreda, a potom od nesen na Avalon, otok besmrtnih heroja. Legenda kae da e se jednog dana vratiti s Avalona i ponovno voditi svoj narod u vrijeme kada im bude prijetila najvea o pasnost. POVIJESNI KRALJ ARTHUR Malo se zna o pravom Arthuru premda se mnogi povjesniari slau da je lik Arthur a iz legende najvjerojatnije utemeljen na stvarnoj pojavi Britanskog ratnog voe i z 6. stoljea kojeg su Rimljani nazvali Artorius. Mogue je da je on bio voa romaniz iranih Britanaca u ratu protiv Saxonaca koji su uestalo vrili napade na Britaniju od 450. godine, pa nadalje. U "Knjizi jadikovki" koju je napisa o Gildas oko 540. godine. pie da su Saxonci bili poraeni u velikoj bitci kod Mount Badona oko 500. godine. Premda Arthur ovdje nije zvanino spomenut po imen u. Nennijeva "Povijest Britanaca" pisana u ranom 9. stoljeu, kae da je Arthur bio dux bellorum Britanaca, dakle ratni voa, general, u bitci kod Mount Bad ona. "Kambrijski anali" pisani u 10. stoljeu, spominju kako je Arthur porazio Saxonce kod Mount Badona 516. a takoer i bit ku kod Camlanna, u kojoj su Arthur i njegov neak Modred pali. Arthur iz ke ltskih legendi je bio heroj herkulskih proporcija. Izbavio je zemlju od divova i borio se protiv udovita i vjetica. Ubio je demona Cata od Losanne i uhvatio znamenitog nerasta Twrch Trwytha, natjeravi ga u more; kao rezultat ovoga jedna od Arthurovih titula bila je "Boar of Cornwall" ("b oar" - nerast). Velka poema, "The spoils of Annwn", vjerojatno napisana u 10. stoljeu, odnosi se na njegov pohod u zemlju mrtvih, na otok Annwn. Cilj

ovog pohoda je bio arobni kotao Annwna, iz kojeg su samo hrabri i iskreni m ogli jesti. Ovaj bi kotao moda mogao biti originalni "Gral", pa se Arthur, op skrbljujui se hranom od besmrtnih heroja, mogao i sam uiniti besmrtnim nako n sto bi ga ukrao. U ranim keltskim priama Arthur ima velik broj drugova, u kljuujui Cei Wynna (sir Kay), Gereintha (sir Gareth) i Llenlleawca (sir Lancelot) , a ena mu je bila Gwenhwyfar (Guinevere). Stari keltski bogovi takoer su se u ovim priama manifestirali kao ljudi : Manawydan, Teyrnon i Gwynn, si n Nudda, gospodara pakla. MERLIN MAJSTOR SVIH AROBNJAKA Merlinu, arobnjaku iz legende o kralju Arturu. Pripisivale su se velike magijske moi. Mogao je izazvati maglu bez tue pomoi, navodno je podignuo Stonehe nge i napravio masivni stol za okrugli stol kralja Artura. Merlin je na vodno prorekao brojne krvave pokolje i atentate na tadanje vladare. Uz to je p redvidio i da svijetu u budunosti prijeti veliko zlo. Opisao ezde i planete iz beskonanosti. Njegova je vizija je kaos koji e se jednom spustiti na Zemlju, izbaciti zvij njihovih putanja i promijenjiti zodijake znakove do "Mora e u trenutku nabujati, a prah se predaka obnoviti". bila uznemirujua, s obzirom na poveane klimatske katastrofe.

LEGENDA O MAU U KAMENU Prema "Povijesti britanskih kraljeva" Geoffreya od Monmoutha, Arthur je imao pe tnaest godina, kada je njegov otac Uther Pendragon umro i bio pokopan na Stonh engeu. Arthur je potom okrunjen za kralja u Silchesteru. U knjizi iz 15. stol jea, "Morte D'Arthur", koju je napisao Thomas Malory, raspravlja se o Art hurovom dolasku na prijestolje. Nije bilo osobe koja je mogla nadmaiti Pendr agona i mnogi su se veliki baruni borili za tron. Merlin je potaknuo nadbi skupa Canterburyja da pozove sve velikae u London gdje je on pripremio ogrom an kamen s maem zabodenim u nj. Natpis oko maa je govorio slijedee : "Whoso pulleth out the sword of this stone and anvil, is rightwise king born of all England", a rijei u prijevodu znae "Onaj tko ovaj ma izvue iz kamena i nakovnja, pravi je roeni kralj cijele Engleske." No premda su mnogi pokuavali, nitko nije uspio izvui ma iz kamena sve dok mla di Arthur nije doao i to uinio. Odmah je okrunjen za kralja i tako pobijedio svoje rivale u serijama borbi. Monmouthova "Povijest..." je s jedne strane bila opisivana kao najuspjenije djelo fikcije ikada napisano, a s druge optuivana kao zloin nad povijesnom istinom. On pie kako je Arthur sa svojim maem Caliburnom, koji je bio iskovan u Avalonu, porazio k ote i osvojio Irsku, Norveku, Island, Dansku i Francusku. U kasnijim varijacija ma ma dobiva ime Excalibur. Merlin i Arthur su otili do jezera, kada je iz njegov a sredinjeg dijela izronila ruka drei ma; on je pripadao Gospodarici Jezera (ili Gos pi od Jezera; "Lady of the Lake") koja ga je potom dala Arthuru. Kada Arthur umire i biva odnesen na Avalon, ma je vraen u jezero. VITEZOVI SVETOG GRAALA Vrlo su proturjene prie o kralju Arturu i o potrazi za Svetim Graalom, za koji se mislilo da ima veliku mo izljeenja. U najpoznatijoj prii sir Thomasa Malor yja "Arthurova smrt" (1485) govori se kako su u potragu za Graalom otili si r Galahad (Gawain u nekim drugim priama), sir Percival i sir Bors. Doli s u do Dvorca Graala okruenog jalovom pustopoljinom i otkrili da sveti kale uva ranjeni, nepokretni uvar Kralj Ribara. Samo na tono postavljeno pitanje koj e se odnosi na Graal, Kralj Ribara e ozdraviti, zemlja se obnoviti, a oni e dobiti Graal. Sir Galahad je ispravno postavio pitanje, pa su trojica vit ezova brodom odnijeli Graal u sveti grad na Istoku koji se zvao Sarr

as, gdje je Galahad okrunjen za Kralja. Percival se vratio u Dvorac Graala a Bors u Camelot. Daljnja sudbina Graala je nejasna zbog brojnih urota, posre dovanja kriara, katara i tako dalje. PROPAST KRALJA ARTHURA Arthur se eni Guinevereom, a kao svadbeni poklon od svog tasta (prema nekim izvorima) dobiva Okrugli stol koji ima 150 mjesta za sjedenje. Njegova sestra se udala za Lotha, vojvodu od Lothiana, i s njim imala dva sina, G awaina i Modreda. Kasnije prie kau kako je sam Arthur, ne shvaajui kako je Lotho va ena zapravo njegova sestra, spavao s njom i tako zaeo Modreda. Upravo je ovaj incest doveo Arthura i Okrugli stol do propasti, onako kako je to prorekao Me rlin. Kada je Arthur shvatio da su njegova ena Guinevere i njegov vitez Lancelot zaljubljeni, nije o tome elio nikome govoriti zbog svoje privrenosti Lancelotu. Al i Modred i Agravaine su mrzili Lancelota i izravno ga optuivali, ravno kralju u lice, a tube na izdaju i preljub su bile otvorene za javnost. Arthur nije im ao izbora ve je naloio Modredu da zatvori Lancelota, no ovaj uspijeva pobj ei u posljednjem trenutku. Neki su vitezovi otili s Lancelotom, a drugi su ostali vjerni Arthuru, te na njegovu pohodu sa Gawainom u Francusku, pro tiv Lancelota, mnogi su hrabri vitezovi poginuli na obje strane. Modred, koji je ostao u Engleskoj privremeno vladati, pokuava ugrabiti krunu, a s njom i Guinevere. Arthur se vraa i u veli koj bitci trai Modreda, te ga konano ubija kopljem. Ali kako ne bi bilo sve ruiasto, Modred zadaje smrtni udarac Arthuru. Sir Bedivere mu pomae da doe do jez era i po njegovim uputama baca ma natrag u jezero, kojeg je prihvatila izronjen a ruka, a potom ponovno nestala u dubine. Vilinski brod dolazi po Arthura i odnosi ga u Avalon, zemlju besmrtnih heroja. Tradicija kae da je zapravo Glast onbury taj mitski otok Avalon : 1191. godine, monaci su tu iskopali hrast ov lijes iz 4m dubine za koji su tvrdili da je Arthurov. Natpis ko ji je pronaen na olovnom kriu unutar lijesa je sadravao : "Here lies buried th e renowned King Arthur with Guinevere his second wife in the Isle of Av alon.", to u prijevodu znai "Ovdje lei pokopan Kralj Arthur zajedno sa Guinev rom, njegovom drugom enom ne otoku Avalon". Takoer je reeno da je na A rthurovoj grobnici pisalo : "Here lies Arthur, the once and future king " ("Ovdje lei Arthur, nekadanji i budui kralj"). Kosti su kasnije prebaene u g radsku crkvu, ali je grob uniten u doba engleske reformacije, a kosti su nesta le...

PRSTEN MOI LEGENDA O PRSTENJU MOI Nordijska Mitologija u sebi posjeduje jednu od moda najljepih pria koje su ikada izmiljene. Fascinantna saga ili legenda o "prstenu Niebelung ena" ili "prstenumoi" legenda je koja govori o pohlepi, izdaji i moi. Ova j e legenda vrlo esto idealizirana a iz nje je nastalo bezbroj kazalinih p redstava koje predstavljaju romantine junake nekadanjih predaji. Skoro u sv akoj mitologiji postoji barem jedna legenda o prstenu koji posjeduje nevjerojat ne moi. Tajanstvenom prstenju koje svojim prokletstvom odnosi ljudske ivote i dobro pretvara u zlo, o vjeitom prokletstvu koje jedino ista dua moe nadjaati. dna od najjednostavnijih legendi openito o razlozima nastanka prstenja je Grka legenda o Prometeju koji je bio omraen meu bogovima jer je volio ljude i donio im s Olimpa vatru. Vrhovni bog Ze us, za kaznu to je to uinio osudio ga je da bude prikovan lancima za stijenu Kavk aza gdje je po noi orao dolazio i kljuvao njegovu jetru. Svake bi noi

Je

rana zacjeljela, a onda bi novi dan donosio Prometeju nove muke. S vr emenom Zeus je uvrstio svoju mo i oprostio Prometeju primivi ga natrag meu bogove svetog olimpijskog ognjita. No iako mu je oprostio i priznao njegov ponos i ljubav spram ovijeka, nije mu do kraja popusti o. Traio je od Prometeja da zauvijek nosi prsten nainjen od okova, prsten u koji je bio ugraen komadi stijene s Kavkaza. Tako su i ljudi u ast svog uitel ja takoer poeli nositi prstenje s kamenom, a nose ih i danas. Simbolika Prome tejeva prstena je vjera u ivot, teret kazne te obaveza koju zauvijek preuzima l judsko bie natiui na prst simbol vjere, u drugim mitologijama ima drugaiju si mboliku. U nordijskoj mitologiji, prsten je bio uvjerljiv simbol moi, sree i s lave. Poasni dar i vrsta valute, katkad je bio kraljevska porodina batina, kao to je to bio vedski prsten Sviagriss. esto su arobni mitski prsteni usto bili s imboli sudbine i, u svojem najsumornijem obliku, simboli propasti. Prste ni junaka uvijek su donosili bogatstvo i mo, no ne uvijek i sreu, a po nekad tragediju ako su bili iskvareni pohlepom. Nordijska mitologija donosi upravo jednu takvu sagu, bio je to jedan od najpoznatijih glasovitih ukletih prstena, bio je to ukleti prsten Andvarinautov koji je unitio mnoge ivote. PRSTEN ANDVARINOV Prsten u mnogome slian Odinovu velikom prstenu Draupniru, tkao je zlatno boga tstvo, ali je bio okaljan Andvarijevom gorkom kletvom. Najslavniji zanatlije nordijskog svijeta bili su mudri i nadareni patuljci koji su radili u podze mnim piljama prepunim dragulja. Nadljudskim umjeem i tajnim zanjima oblik ovali su neprocjenjive dragocjenosti i amajlije. A dok su oni tkali zlato u dubinama zemlje, u vodama Rajne ivjele su snebeske Rajnske djevice, vile koje su zimi ivjele u rijekama i jezerima, a ljeti bi izranjale iz vode kako b i leprale umama. Djevice su u mirnim vodama uvale silna blaga a legenda kae da boje voda u rijekama i jezerima odraavaju nimfna raspoloenja, tako da vode postaj u crne od jada kada su Rajnske djevice ljute ili tune. Desilo se to kada su nimfe izgubile svoje zlato. U davna vremena, jo prije nastanka boanskog dvorca Valhalle kojega su izgradili divovi, vrsni kova patuljak Alberich il bo lje poznat kao Andvarin iz Niebelungenlieda, iskovao je od rajnskog zlata ukradena Rajnskim djevicama prsten moi. poznat i pod imenom Prsten iz Nieb elungena. Potekle novosti o toj pljaki zlata i prstenu moi stigle su i do A sgarda, grada bogova, uzburkavi bogove i divove. Divovi Fafner i Fasolt zaht jevali su upravo to zlato za izgradnju Valhalle, te su oteli boginju plodno sti Freyju kao taoca. Kako bi bogovi povratili svoju druicu, sam Odin odluio je krenuti u potragu za zlatom, a pridruili su mu se brat Honir i lukavi bo g vatre Loki. No Loki im se pridruio smiljajui kako bi se domogao zlata za svoj raun. POTRAGA ZA PRSTENOM MOI Na putovanju u Midgard zemlju ljudi, Loki kamenom ubije usnulu vidru. Nosei tako mrtvu ivotinju Loki zajedno sa Odinom i Honirom nailaze na posjed usre d ume i ponude se podijeliti meso s ukuanima ako im zauzvrat prue prenoite. Zemljopo sjednik kojega su zamolili da prenoe bio je poznati poljodjelac arobnjak Hreidma r. Hreidmar je imao trojicu sinova Regina, Fafnira i Ottera. Na uas Hreidmar a, te njegovih sinova Regina i Fafnira bijae mu ponuen nitko drugi do njego v vlastiti sin Otter (vidra). Odin je tvrdio da je nevin i da nije mogao znati da je vidra Hreidmarov sin a kako je Otter imao sposobnost pretvaranja , to i nije bilo daleko od istine. No nije se dalo nita uiniti kako bi se ublaila Hreidmarova bol. U tuzi Hreidmar je najprije otpjevao aroliju koja je oslabila n jegove goste, a potom su im njegova dva preostala sina, Fafnir i Regin, sveza li ruke i noge, tako ih zatoivi. Nakon upornog uvjeravanja trojica bogova uvje rie Hreidmara da ih pusti, koji im obea slobodu izraunavi cijenu smrti svoga s ina Ottera : dovoljno zlata da pokrije Otterovu kou, iznutra i izvana. Ohrabre ni bogovi osmjehnue se i ponudie mu svo zlato koje su sa sobom imali. No bijae tu

ipak jedna nezgoda. Oderana koa bila je obdarena arobnim moima jer je djeak u tr enutku smrti bio obavijen arolijom, koa se mogla rastegnuti do goleme veliin e i tako nijedna prosjena koliina zlata nije mogla biti prihvaena za naknadu. Z najui da e pomou Andvarinova blaga za kojim su ionako bili u potrazi, zacjelo u spjeti iskupiti Hreidmara, Loki je napokon nagovorio kuedomaina da ga pusti u pot ragu za tim velikim bogatstvom, dok su Odin i Honir ostali na posjedu kao taoc i i jamstvo Lokijeva povratka. No kako su Odin i Honir znali za Lokijevu PRONALAZAK PRSTENA MOI Doavi na morsku obalu nakon mnogo dana, Loki zazove Ran, enu boga mora Aegira. Zat raivi pomo u potrazi za Andvarijem od nje, Ran mu dade mreu za utapanje i uputi ga kroz labirint pokislih tunela kroz koji se mora spustiti sve do podzem nog jezera. Naavi se u dubinama zemlje, Loki je sporo napredovao ali je na kraju doavi do velikog podzemnog jezera koje je svjetlilo neizmjerno sjajn om svjetlou opazio veliku tuku. Mrea boginje Ran pomogla mu je da ju s lakoom u hvati. Pokazalo se da je ta riba, kao i vidra prije nje neto vie od onog to se isprva uinilo. Pred Lokijevim oima, riba se na suhom pretvori u najbogat ijeg stanovnika podzemlja, patuljka Andvaria. Monim i uasnim prijetnjama Loki prisili Andvaria da mu preda zlato, a kad iz njegovog skrovita blaga Loki sil om otme i taj jedan prsten, Andvarijev prsten koji stvara zlato, patuljak poskakujui od bijesa prokle prsten sudbinom vjene pohlepe, Andvarijevo pr okletstvo prstena moi prouzroiti e propast svakome tko ga bude nosio. ANDVARIJEVO PROKLESTVO Kada se Loki sa zlatom vratio na Hreidmarov posjed, nevoljko priznade da se domogao i prstena moi kojega Hreidmar odmah zatrai, tako su i Odin i Honir b ili osloboeni. Iako ga Loki upozorava na prokletstvo, Hreidmar bijae toli ko zadovoljan zlatom da ga prokletstvo nije zabrinjavalo. Odin u znak sklono sti poklanja Hreidmaru udesni ma prije odlaska. Bogovi tada odoe natovareni sa do voljno zlata da otkupe svoju druicu Freyju, boginju plodnosti iz ruku divova koji tako zavrie gradnju dvorova Valhalle. No u Hreidmarovoj kui Andva rijevo prokletstvo zavuklo se u srce njegovog drugog sina Fafnira. Kada je Fafnir ugledao na oevom prstu prsten, poinje udjeti za njim i za blagom koje je mogao stvoriti posjedovavi ga. Bez mnogo premiljanja nagovara brata Regina da ubiju oca. Usmrtivi Hreidmara upravo onim maem koji mu je poklonio Odin, m a se tada slomi u krhotine a Fafnir elei blago samo za sebe, pobjegne s prokletim bogatstvom. Hreidmarov posjed napustilo je Andvarijevo prokletstvo zajedno s Fanfirom te ga je nasiljedio Hreidmanov trei sin Regin. Nakon mnogo godi na na Hreidmanov posjed dolazi djeak Siegfried poznatiji kao Sigurd, ne ima vi sina Regin posvaja djeaka koji izrasta u stasitog mladia. Regin se s v remenom izvjetio u majstorstvu kovanja metala, postavi tako kova na dvoru k ralja Hjalpreka u Jutlandu. Iako na vrijeme osloboen prokletstva prstena, Regin ne prestaje misliti na brata Fafnira za kojega je saznao gdje se krije i u to ga je prokletstvo pretvorilo. Fafnir, izopaen z bog silnog bogatstva pretvoren pohlepom u karakteru i obliku, pretvorio se u g rozomornog zmaja kako bi uvao svoju hrpu blaga. Mnoge nadobudne junake u potrazi za slavom i bogatstvom privukla je legenda u njegovu jazbinu. Veina ih se nije uspjela ak niti pribliiti njegovu brlogu, ve je nala svoju smrt na prokletoj pustopoljini ispred njegove jazbine. Tako se proirila pria o nevjer ojatnom blagu te je dola i do Regina i njegovog posinka Sigurda. elei se dokazati, mlaahni Sigurd poeli poi u potragu za zmajem no Regin ga zaustavlja i teka sr ca ispripovjeda mu tunu priu o svom bratu. Sigurd potiten zbog voljenog p ooima povlai se u sebe a Regin se posveuje svom poslu sve dok jednog dana Regi n ne odluuje iskovati iz krhotina maa svog pokojnog oca otricu udesna maa koji mu j e sam Odin poklonio.

SIGURDOV POTHVAT Regin, pozvavi Sigurda poklanja mu iskovani Odinov ma i predvodi mladia sve do zmajeva utoita okrueno zadahom smrti. Reginov zadnji savjet Sigurdu bjee, neka Sigurd umorenom zmaju ispee srce i popije njegovu krv kako bi nauio je zik ptica. Sigurd lukavo odluuje ne izlagati se izravnoj opasnosti i suoiti se sa zmajem, ve se sakriva u rupi od zmajeva otiska u glib. Kad je z maj izaao iz jazbine i na svojem dnevnom izletu do prljave umske bare puza o iznad Sigurda, on mu od ispod zabija ma u trbuh, tako ga usmrtivi. Sig urdu je, osvojivi tako Andvarijevo zlato i zmajevu mudrost, budui da je sad razumijevao jezik ptica, ovo djelo donjelo slavu i neizmjerno bogatstvo. Da bi se jo jednom dokazalo na djelu prstenovo prokletstvo, Regin dom ogavi se prstena, biva obuzet neizmjernom pohlepom. U elji da Sigurdu preotme zlato, pokuava ga ubiti no prije nego ita uspijeva Sigurd ga u obrani usmruj e te tako nasljeuje prsten za kojega ni ne sluti kakvo prokletstvo nosi u sebi. TRAGINI LJUBAVNICI Valkiria Bynhild, bila je jedna od najljepih Odinovih anela. Valkirie su odu vijek hitro i bespogovorno izvravale Odinovu volju na bojnom polju. O dinovoj se volji Brynhild suprostavila pomogavi svojem polubratu Siegmu ndu. Bila je zbog toga osuena za pokoru bespomono leati na vrhu brijega dok je smrtnik ne zatrai. Usprkos volji ostalih bogova Odin popusti lijepoj Brynhild i ublai joj kaznu zatoivi ju unutar vatrenog prstena. Vatreni joj je prsten omoguio zaarani san i titio ju od svega osim od na jhrabrijeg junaka. Ubivi zmaja Fafnira, i svog pooima Regina, Sigurd je o tpoeo pustolovna lutanja po Midgardu i postao hvaljeni junak hrabra srca. Kada je naiao tjekom svojih putovanja, na vatreni obru, jedino se on u sudio ui u plameni krug da osvoji uspavanu ljepoticu. Njegov neustraiv duh pr oveo ga je tajanstveno neozljeena kroz plameni obru, kao to su predvidjele one pt ice iji je pijev razumio. Kada je Sigurd probudio Brynhild iz zaarana sna p okrenulo se tajanstveno Andvarijevo prokletstvo. Mladi je u zavjet svoje ljubavi dao Brynhild zaarani prsten, nesvjestan njegova prokletstva i t ako ih oboje poveo ka nesretnom kraju. Ljubavnici su putujui kroz Midgard naposli jetku doli i do Niebelungena. Kraljica Niebelunga Grimhild ugostila je Sigu rda i njegovu voljenu. Bila je Grimhild slavljena ali i pribojavana zbog nj ene magije. Svojim inima i napicima mogla je osobi izbrisati pamenje i upravljati njezinom voljom. Grimhildina ki Gudrun, zagledala se u lijepog mladia te ljubomorna na ljepoticu Brynhild zamoli majku da ih r azdvoji. Kad je Sigurdu, koji nije nita posumnjao, ponudila svoju arobnu medovinu , on je zaboravio svoju ljubav prema Brynhild i zaas se zaljubio i oenio Grmhildinu ki, Gudrun. Otkrivi Sigurdovu izdaju, i neznajui nita o Grimhildinim inima, izdana Brynhild u elji za osvetom pouruje brau Gunnera i Hognia koje je Sigurdovo zlato neizmjerno privlailo da ga ubiju. Oaran Bry nhildom Gunner ju uz Grimhildinu pomo osvaja i eni se njome. Braa ubijaju Sigurda kome se vratilo sjeanje te pativi od grinje savjesti i jada dok je i zdisao, umirui zazivae Brynhild. Kada je Brynhild shvatila prijevaru, nadvladan a dubokom alou, usmrtila se kako bi joj tijelo mogli poloiti pokraj Sigurdova u grob. Braa Niebelunga uvuena u mreu tragedije koju je ispleo prokleti pr sten, umiru oboje nakon to ih je vladar Atli isto tako u udnji za zlatom osudio na smrt u zmijskoj jami. Svaki ivot koji je Andva rijev prsten dotakao okonao je besmisleno u pohlepi i prokletstvu, a Nordijska mitologija isprepletena je i nadalje arobnim prstenjem i drugim sudbinama koje su zamrene oblikovale tajanstvene prie.