Krishnamurti Jiddu (1895-1986) suvremeni je indijski mislilac ija je misao izvrila veliki utjecaj na europska duhovna kretanja izmeu

dva rata. Indijskoj je misli vratio njeno istinsko znaenje, koje je pomueno pomodnim sektama i neprekidnim pristizanjem gurua. Krishnamurti - mislilac slobode - u svojim djelima iznosi jasne uvide o bitnim problemima ovjeka, o mogunosti unutranje revolucije i njenoj nunosti ukoliko ovjek hoe egzistirati kao ovjek. Tekst koji donosimo preveden je na temelju izdanja: Jiddu, Krishnamurti. Beyond Violence. India: BI Publications, 1973, pp. 35-44. 'Promjena u drutvu je od sekundarnog znaaja; ona e se dogoditi prirodno, neizbjeno, kada ti kao ljudsko bie izvede tu promjenu u sebi.' Razmatrali smo izuzetnu sloenost svakodnevnog ivota, borbu, sukob, bijedu i zbrku u kojoj se ovjek nalazi. Dok on doista ne shvati prirodu i strukturu te sloenosti, kako je uhvaen u tu zamku, nema slobode - kako slobode da se istrauje tako ni slobode praene velikom radou u kojoj postoji potpuno sebe-naputanje (self-abandonment). Takva sloboda nije mogua ukoliko postoji strah u ma kom obliku, bilo na povrini bilo u dubinama ovjekovog uma. Ukazali smo na odnos izmeu straha, uitka i elje. Da bi razumio strah, ovjek takoer mora razumjeti prirodu uitka. Ovoga jutra razgovarat emo o sreditu iz kojega nastaje na ivot, nae djelatnosti, te da li je uope mogue promijeniti to sredite. Jer promjena, preobrazba, unutranja revolucija je oigledno nuna. Da bi se izvrila ta preobrazba, ovjek mora vrlo paljivo ispitati to na ivot jest, ne bjeati od njega, ne uputati se u teoretska vjerovanja i tvrdnje, ve vrlo paljivo promatrati to na ivot zbiljski jest i vidjeti da li je mogue potpuno ga preobraziti. Preobraavajui ga, mogli biste utjecati na narav i kulturu drutva. Mora biti promjene u drutvu, jer postoji tako mnogo zala i drutvenih nepravdi, postoji zastraujua izopaenost oboavanja i tako dalje. Ali, promjena u drutvu je od sekundarnog znaaja; ona e se dogoditi prirodno, neizbjeno, kada ti kao ljudsko bie bivajui u odnosu s drugim, izvede tu promjenu u sebi. Ovoga jutra razmatrat emo tri sutinske stvari: to je ivljenje? - ivot koji vidimo svakodnevno; to je suosjeanje (compassion), ljubav? i tree, to je smrt? Ovo troje je usko povezano - razumjevi jedno, razumjet emo i drugo dvoje. Kao to smo vidjeli, ne moete uzeti odlomak ivota, izabrati dio ivota za koji mislite da je vrijedan ili koji vam se svia, ili koji odgovara vaim tenjama. Ili uzmete cjelinu ivota - koja ukljuuje smrt, ljubav i ivljenje - ili uzmete puki odlomak ivota koji se moe uiniti zadovoljavajuim, ali koji e neizbjeno uzrokovati veu zbrku. Tako moramo uzeti cjelinu ivota i razmatrajui to ivljenje jest, moramo imati na umu da raspravljamo o jednoj cjelovitoj, razumnoj i svetoj stvari. ovjek uvia da u dnevnom ivotu odnos postoji sukob, bol i patnja; postoji neprestana ovisnost o drugome, u kojoj ima samosaaljenja i usporeivanja; to je ono to nazivamo ivljenjem. Molim vas, dozvolite mi da iznova ponovim: nas se ne tiu teorije, mi ne propagiramo nikakvu ideologiju - jer oigledno je da ideologije nemaju ba nikakve vrijednosti; upravo suprotno, one uzrokuju veu zbrku, vei sukob. Mi se ne uputamo u mnijenje, u vrednovanje, ni osuivanje. Mi se iskljuivo bavimo promatranjem onoga to se zbiljski dogaa da bismo vidjeli da li to moe biti preobraeno. ovjek moe vrlo jasno vidjeti u svom dnevnom ivljenju koliko je ono proturjeno, koliko je zbrkano; ovjekov ivot kako ga se sada ivi, apsolutno je besmislen. ovjek moe izumjeti smisao; intelektualci to i ine, a ljudi slijede taj izumljeni smisao - koji moe biti jedna vrlo domiljata filozofija, ali proizvedena iz niega. Nasuprot tome, ako je ovjek zaokupljen samo s onim 'to jest', bez da izumi neko znaenje, ili

bijeg, ili da se upusti u teorije ili ideologije, ako je izuzetno svjestan, tada je ovjekov um sposoban da se suoi s onim 'to jest'. Teorije i vjerovanja ne mijenjaju ovjekov ivot. Imao ih je tisuama godina i nije se promijenio; one su mu, moda, dale povrinski sjaj, on je moda manje divlji, ali je jo uvijek brutalan, nasilan, hirovit, nesposoban da bude ozbiljan. Mi ivimo ivot ogromne patnje od trenutka kada se rodimo pa sve do smrti. To je injenica. Bez obzira koliko bilo spekulativnih teorija o toj injenici, one na nju nee utjecati. Ono to utjee na ono 'to jest' jest kapacitet, energija, intenzitet, strast s kojom ovjek gleda tu injenicu. A ovjek ne moe imati strast i intenzitet ako njegov um tri za nekom obmanom, nekom spekulativnom ideologijom. Mi se udubljujemo u neto vrlo sloeno za to vam je potrebna sva vaa energija, sva vaa panja. Ne samo za vrijeme dok ste u ovoj dvorani, ve i kroz itav ivot, ako ste uope ozbiljni. Ono ime smo zaokupljeni jest promjena onoga 'to jest', patnje, sukoba, nasilja, ovisnosti o drugome - ne ovisnosti o prodavau, lijeniku, potaru, ve ovisnosti u naem odnosu s drugim, kako psiholoke tako i psihosomatske. Ta ovisnost o drugome neprekidno raa strah. Sve dok ja ovisim o tebi da bi me podupirao, emocionalno, psiholoki ili duhovno, ja sam tvoj rob i otuda strah. To je injenica. Veina ljudskih bia ovisi o drugome, a u toj ovisnosti postoji samosaaljenje koje nastaje kroz usporeivanje. Dakle, gdje postoji psiholoka ovisnost o drugome - o vaoj eni, ili o vaem muu - tu mora biti ne samo strah i uitak, ve takoer i bol koja iz toga proizlazi. Nadam se da to promatrate u sebi, a ne da samo sluate govornika. Znate, postoje dva naina sluanja: sluati leerno, uti niz ideja, slagati se ili ne slagati se s njima; ili postoji drugi nain sluanja, koje nije samo sluanje rijei i znaenja tih rijei, ve takoer i sluanje onoga to se zbiljski dogaa u vama. Ako sluate na taj nain, tada je ono to govornik kae u odnosu s onim to sluate u sebi; tada vi ne samo da sluate govornika - to je nevano - ve itav sadraj vaeg bia. I ako sluate na taj nain s intenzitetom, u isto vrijeme i na istom stupnju, tada mi oboje uestvujemo u onome to se zbiljski dogaa, dijelimo to zajedniki. Tada imate strast koja e preobraziti ono to jest. Ali ako ne sluate na taj nain, svim svojim umom, svim svojim srcem, tada jedan ovakav susret postaje potpuno besmislen. Razumijevajui ono 'to jest', ono zbiljsko, uasan ivot koji ovjek vodi, on uvia da vodi jedan osamljeni ivot - i mada moe imati enu i djecu, u njemu se ipak odvija proces samoosamljivanja (self-isolating process). ena, djevojka ili mladi, svi zapravo ive osamljeni; iako zajedno u istoj kui, svi su osamljeni, s vlastitim ambicijama, vlastitim strahovima, vlastitom patnjom. Takav ivot naziva se odnosom. I ponovo, to je injenica: vi imate svoju sliku o njoj, a ona ima svoju sliku o vama i vi imate svoju vlastitu sliku o sebi. Odnos se zbiva izmeu tih slika i nije zbiljski odnos. Tako ovjek prvo mora pronai kako se te slike konstruiraju, kako ulaze u bie, zato uope postoje, te to znai ivjeti bez takvih slika. Ne znam da li ste ikada razmotrili da li je mogu ivot u kojemu nema slike, formule i to bi ivot bez slika mogao biti. Otkrit emo. Mi imamo mnoga iskustva cijelo vrijeme. Ili smo ih svjesni ili nesvjesni. Svako iskustvo ostavlja trag; ti tragovi se gomilaju dan za danom i postaju slika. Netko vas uvrijedi i vi ste u tom trenutku ve oblikovali sliku o toj osobi. Ili vam netko laska i slika je ponovno oblikovana. Tako svaka reakcija neizbjeno gradi sliku. I poto je stvorena, da li ju je mogue dokrajiti? Da bi se slika dokrajila, prvo moramo pronai kako ona ulazi u bie; i vidimo da, ako ne odgovorimo primjereno na bilo koji izazov, on mora ostaviti sliku. Ako me nazovete budalom, odmah postajete moj neprijatelj ili vas prestajem voljeti. Kada me nazovete budalom, moram biti

intenzivno svjestan u tom trenutku, bez izbora, bez osuivanja, naprosto sluati ono o emu govorite. Ako nema emocionalnog odgovora na vau izjavu, tada ete vidjeti da se ne oblikuje nikakava slika. Tako ovjek mora biti svjestan svoje reakcije i ne dati joj vremena da pusti korijen, jer onoga trena kada ta reakcija pusti korijen oblikovala je sliku. Dakle, moete li to uiniti? Da biste to uinili, potrebna vam je panja - ne tek sanjivo lutanje kroz ivot - panja u trenutku izazova, svim vaim biem, sluanje vaim srcem i vaim umom, tako da moete jasno vidjeti to je reeno - bila to uvreda ili laskanje ili pak miljenje o vama. Tada ete vidjeti da se slika uope ne javlja. Slika je uvijek o onome to se dogodilo u prolosti. Ako je slika ugodna, drimo je se. Ako je bolna, elimo je se osloboditi. Tako elja ulazi u bie, jednu stvar elimo zadrati, drugu odbaciti; a elja uzrokuje sukob. Ako ste svjesni svega toga, posveujui tome panju bez ikakvog izbora, naprosto promatrajui, tada moete otkriti za sebe, tada ne ivite prema nekom psihologu, sveeniku ili lijeniku. Da biste pronali istinu, morate biti potpuno slobodni od svega toga, morate stajati sami. A stajati sam znai okrenuti lea drutvu. Ako ste se paljivo promatrali, vidjeli ste da je dio vaeg mozga, koji je evoluirao tisuama godina, prolost - prolost koja je iskustvo, sjeanje. U toj prolosti postoji sigurnost. Nadam se da sve to gledate u sebi. Prolost uvijek odgovara neposredno; a odgoditi odgovor prolosti kada se susretnete s izazovom, tako da postoji vremenski razmak izmeu izazova i odgovora, znai dokrajiti sliku. Ako se to ne dogodi, uvijek emo ivjeti u prolosti. Mi jesmo prolost, a u prolosti nema slobode. Dakle, to je na ivot,neprestana bitka, prolost modificirana sadanjou koja prelazi u budunost - to je jo uvijek kretanje prolosti, mada modificirano. Sve dok to kretanje postoji, ovjek nikada ne moe biti slobodan, uvijek mora biti u sukobu, u patnji, u zbrci, u bijedi. Moe li odgovor prolosti biti odgoen, tako da ne bude neposrednog oblikovanja slike? Mi moramo vidjeti ivot kakav jest, tu beskrajnu zbrku i bijedu i bijeg od nje u neko religiozno praznovjerje ili u oboavanje drave, ili u razliite oblike zabave. Moramo vidjeti kako ovjek bjei u neuroze - jer neuroza nudi izuzetan osjeaj sigurnosti. ovjek koji 'vjeruje' je neurotian; ovjek koji oboava sliku je neurotian. To su neuroze u kojima ima mnogo sigurnosti, a to ne donosi korjenitu revoluciju u ovjeku. Da biste to izveli, morate promatrati bezizborno, bez ikakvog iskrivljavanja eljom, uitkom ili strahom - morate naprosto zbiljski promatrati to vi jeste ne bjeei. I nemojte imenovati ono to vidite, naprosto promatrajte. Tada ete imati strast, energiju da promatrate, a u tom promatranju zbiva se ogromna promjena. to je ljubav? Mnogo o njoj govorimo - ljubav prema bogu, ljubav prema ovjeanstvu, ljubav prema domovini, ljubav prema obitelji - a ipak udno, s tom ljubavi ide mrnja. Volite svog boga, a mrzite tueg boga. Volite svoju naciju, svoju obitelj, ali ste protiv druge obitelji, protiv druge nacije. I sve vie i vie, u itavom svijetu, ljubav se povezuje sa seksom. Mi ne osuujemo, mi ne sudimo, ne vrednujemo; mi naprosto promatramo to se zbiljski dogaa; a ako znate kako promatrati, to vam daje ogromnu energiju. to je ljubav i to je suosjeanje? Rije 'suosjeanje' znai osjeanje za svakoga, briga za sve - ukljuujui i ivotinje koje ubijate da biste ih jeli. Pogledajmo prvo to zbiljski jest - ne to bi trebalo biti - uviajui to zbiljski jest, u dnevnom ivotu. Da li znamo to znai voljeti ili samo znamo uitak i elju, koje nazivamo ljubavlju? - naravno da uz uitak, uz

elju ide njenost, briga, osjeajnost i tako dalje. Pa je li ljubav uitak, elja? Oigledno je da za veinu nas jest. ovjek ovisi o svojoj eni, voli svoju enu, a ipak pogleda li ona koga drugog, on se razljuti, postane frustriran, jadan -i konano tu je brakorazvodni sud. To je ono to nazivate ljubavlju! - a ako vam ena umre, naete drugu. Toliko je velika ta ovisnost. ovjek se nikada ne pita zato ovisi o drugome (govorim o psiholokoj ovisnosti). Zagledate li se u to, vidjet ete koliko ste usamljeni, dolje u dubini, koliko frustrirani i nesretni. Vi ne znate to uraditi s tom usamljenou, tim osamljivanjem, koje je oblik samoubojstva. I tako, ne znajui to da uinite, vi ovisite. Ta ovisnost vam prua veliku udobnost i druenje, ali kada se to druenje malo poremeti, postajete ljubomorni, bijesni. Da li biste poslali svoju djecu u rat kad biste ih voljeli? Da li biste im dali obrazovanje kakvo sada imaju, obrazujui ih samo tehnoloki, da biste im pomogli da dobiju posao, poloe nekoliko ispita, a zanemarujui ostatak cjeline ovog udesnog ivota? Brino se brinete za njih negdje do njihove pete godine, a poslije toga ih bacite vukovima. To je ono to nazivate ljubavlju. Ima li ljubavi ako postoji nasilje, mrnja, antagonizam? Pa to ete uiniti? Unutar tog nasilja i mrnje nalazi se vaa vrlina i vaa moralnost. Tek kada ih opovrgnete, postajete kreposni. To znai uvianje svih implikacija onoga to ljubav jest; tada stojite sami i sposobni ste za ljubav. Sluajte ovo, jer to je istina. Ako ju ne ivite, istina postaje otrov. Ako ujete neto istinito i zanemarite to, time uzrokujete jo jednu proturjenost u ivotu i stoga vie bijede. Zato ili sluajte svojim srcem i itavim svojim umom ili uope nemojte sluati. Ali poto ste ovdje, vi sluate, nadam se! Ljubav nije suprotnost niemu. Ona nije suprotnost mrnji ili nasilju. ak i ako ne ovisite ni o kome i ivite vrlo kreposnim ivotom - bavite se socijalnim radom, demonstrirate gore-dolje po ulici - ako nemate ljubavi to nema nikakve vrijednosti. Ako volite, tada moete initi to hoete. Jer ovjek koji voli ne ini greke - ili ako se greka pojavi, on je odmah ispravlja. U ovjeku koji voli nema ljubomore, nema grinje savjesti; u njemu nema pratanja, jer ni u jednom trenutku se ne javlja neto to bi trebalo oprostiti. Sve to zahtijeva duboko istraivanje, veliku brigu i panju. Ali vi ste uhvaeni u zamku modernog drutva; sami ste stvorili tu zamku, a ako vam netko na to ukae, vi se ne obazirete. I tako se ratovi i mrnja nastavljaju. Pitam se kako vidite smrt; ne teoretski, ve to ona zbiljski za vas znai - ne kao neto to e neizbjeno doi kao ishod nesree, bolesti ili starosti. To se dogaa svakome: starost i tenje koje prate starost, da se pokua biti mlad. Sve same teorije, sve nada, to znai da ste u oaju. Bivajui oajni, okreete se neemu to e vam dati nadu. Jeste li se ikada zagledali u svoj oaj da biste vidjeli zato postoji? Postoji zato jer se usporeujete s nekim drugim, jer elite zadovoljiti, postati, biti, postii. Jedna od udnih stvari u ivotu je naa uvjetovanost glagolom 'biti'. Jer u njemu je prisutna prolost, sadanjost i budunost. Svo religijsko uvjetovanje se temelji na glagolu 'biti'. Na njemu se temelji svaki raj i pakao, sva vjerovanja, svi spasitelji, sva pretjerivanja. Moe li ljudsko bie ivjeti bez tog glagola? to znai ivjeti i nemati prolosti, nemati budunosti. To ne znai 'ivljenje u sadanjosti' - vi ne znate to znai ivjeti u sadanjosti. Da biste u potpunosti ivjeli u sadanjosti, vi morate znati to je priroda i struktura prolosti - koja ste vi sami. Vi morate sebe poznavati toliko potpuno, da ne postoji skriveni ugao; to 'sebe' je prolost, i to sebstvo raste na tom glagolu 'biti', postati, postii, zapamtiti. Pronaite to znai ivjeti bez tog glagola psiholoki, iznutra. to smrt znai? Zato je se tako strahovito plaimo? Po itavoj Aziji ljudi vjeruju u reinkaranciju; u njoj postoji velika nada - ne znam zato

- i ljudi nastavljaju priati i pisati o tome. Kada pogledate tu stvar koja e se inkarnirati, to je ona? - sva prolost, sva vaa bijeda, sva vaa zbrka, sve ono to ste vi sada? I mislite da je to 'vi' (vi ovdje koristite rije 'dua') neto postojano. Ima li ita u ivotu to je postojano? Vi biste eljeli imati neto postojano i tako pomiete smrt daleko od sebe, nikada ne Krishnamurti Jiddu Unutranja revolucija gledate u nju, jer ste uplaeni. Tada imate 'vremena' - vremena izmeu onoga to jest i onoga to e se neizbjeno dogoditi. Ili projicirate va ivot u sutranjicu i nastavljate kakvi ste sada, nadajui se da e nastupiti nekakvo uskrsnue, inkarnacija, ili umirete svakoga dana. Umrite svakoga dana samome sebi, vaoj bijedi, vaoj patnji; otklonite taj teret svakoga dana da vam um moe biti svje, mlad i nevin. Rije 'nevinost' znai 'ne moi biti povrijeen'. Imati um koji ne moe biti povrijeen ne znai da je on izgradio veliki otpor - ba suprotno, takav um umire za sve to je znao, a u emu je bilo sukoba, uitka i boli. Tek tada um je nevin; to znai da moe voljeti. Ne moete voljeti sa sjeanjem. Ljubav nije stvar pamenja, vremena. Tako ljubav, smrt i ivljenje nisu odvojeni ve potpuna cjelina, i u njoj je razumnost. Razumnost nije mogua kada postoji mrnja, ljutnja, ljubomora, kada postoji ovisnost koja raa strah. Gdje je razumnost, ivot postaje svet; postoji velika radost i moete initi to hoete; ono to tada uinite je krijeposno, istinito. Mi ne znamo sve to - mi znamo samo nau bijedu - i ne znajui, pokuavamo pobjei. Kada barem ne bismo bjeali, ve mogli zbiljski promatrati, nikada ne uzmicati ak ni djeli od onoga 'to jest' imenujui to, osuujui ili sudei o tome - ve mogli naprosto gledati to. Da biste neto gledali, potrebna je briga - briga znai suosjeanje. ivot koji je ivljen tako velianstveno i potpuno moe tada zai u neto o emu emo razgovarati sutra, a to je meditacija. Bez polaganja takvog temelja, meditacija je samohipnoza. Postavljanje tog temelja znai da ste razumjeli ovaj izuzetan ivot, pa imate um u kojemu nema sukoba i vodite ivot suosjeanja, ljepote i stoga reda. Ne reda nekog plana, ve reda koji nastupa kada razumijete to nered jest - a to je va ivot. Va ivot jest u neredu. Nered je proturjeje, sukob suprotnosti. Kada shvatite taj nered u vama, tada iz njega proizlazi red - red koji je precizan, matematiki, u kojemu nema iskrivljavanja. Sve to zahtijeva jedan meditativan um, um koji je sposoban da gleda u tiini. Preveo s engleskoga: Domagoj Orli