Professional Documents
Culture Documents
Filozofija Kalin Skripta
Filozofija Kalin Skripta
Povijest filozofije
Boris Kalin
FILOZOFIJA: "ljubav spram mudrosti" - Pitagora prvi upotrijebio rije filozofija - u stalnu upotrebu uveli je Sokrat i Platon - podjela filozofije na: a) teoretsku (ontologija, gnoseologija) b) praktinu (etika, filozofija politike, prava, povijesti) c) poetinu (estetika, poetika, retorika, filozofija tehnike) METAFIZIKA I ONTOLOGIJA -
znanost o onome to je s one strane fizikog, bitak, bit, zbivanje, kretanje, forma, materija, supstancija, uzrok, svrha - ontologija ili opa metafizika je uenje o bitku, temeljna je filozofska disciplina, esto je se izjednauje sa filozofijom specijalne metafizike: teologija, psihologija, kozmologija to jest? - to je bitak? - s obzirom na pitanje je li bitak jedan, jedinstven razlikujemo: monizam sve je u svojoj osnovi jedno (jedno naelo ili supstancija) dualizam dva su meusobno nesvodljiva samostalna razliita naela svega pluralizam vie naela, osnova ili supstancija svega (Empedoklo: etiri elementa) - prema temeljnom odreenju bitka razlikujemo: materijalizam bitak je materijalan, materija je primarna a svijet i miljenje sekundarni idealizam bitak i osnova svega je ideja, misao, miljenje, svijest, volja, duh, bog. objektivni idealizam: bitak je objektivna zbiljnost neovisna od ovjeka (Platon-ideje ili Hegel-apsolutna ideja) subjektivni idealizam: naa svijest je ono primarno a zbilja je idejna tvorba subjekta ili agregat osjeta SPOZNAJNA TEORIJA ILI GNOSEOLOGIJA J. Locke u 17. st. utemeljio spoznajnu teoriju ili gnoseologiju kao filozofsku disciplinu vani su problem predmeta spoznaje i problem istine
- s obzirom na izvor spoznaje razlikujemo: empirizam: iskustvo je izvor sveg naeg znanja, duh je nakon roenja tabula rasa (J. Locke) senzualizam: osjetilno iskustvo je jedini i glavni izvor spoznaje racionalizam: izvor spoznaje je isto miljenje, umovanje, osnova spoznaje je um, razum, intelekt(Heraklit, Descartes, Spinoza) kriticizam: gnoseoloka koncepcija prevladavanja empiristikog odnosno racionalistikog dogmatizma(kritika sinteza racionalizma i empirizma utemeljio I. Kant)
intuicionizam: izvor spoznaje je intuicija, neposredno gledanje i uvid bez racionalne analize, dedukcije (H. Bergson ; J. Locke i Descartes senzitivna, demonstrativna i intuitivna spoznaja) iracionalizam: oprean racionalizmu, izvori spoznaje su iracionalni, nerazumski, ono to je iznad razuma ili protivno razumu a) voluntarizam pravac koji daje primat volji nad razumom (Augustin i Schopenhauer) b) misticizam izvor spoznaje je u ekstazi, sjedinjenju s apsolutnim (Plotin) - prema dosegu i vrijednosti spoznaje razlikujemo: dogmatizam: mogua je sigurna spoznaja istine, svijet i stvari spoznajemo onakvima kakvi su o sebi skepticizam: nije mogue spoznati objektivnu istinu zato se je mudro suzdravati od izricanja tvrdnji ETIKA: je filozofija morala a) heteronomna etika izvor morala je izvan ovjeka(to su sve eudajmonistike etike) b) autonomna etika izvor morala je u ovjeku samom, on bira normu kojoj e se pokoravati - eudajmonizam = cilj je ljudskog djelovanja srea, blaenstvo - hedonizam = uitak je cilj ivota - utilitarizam = svrha je djelovanja korist pojedinca ili zajednice - perfekcionizam = cilj je usavravanje - svim tim etikama se suprotstavlja Kantovo shvaanje o samoodreenju volje: nunost djelovanja iz potovanja prema zakonu ESTETIKA: filozofija lijepog i filozofija umjetnosti ANTROPOLOGIJA: suvremena filozofska disciplina koja nakon Hegela stupa na mjesto ope metafizike, danas se smatra temeljnom filozofskom disciplinom
Povijest filozofije:
dijeli se na povijest staroga, srednjega i novoga vijeka Antika filozofija: a) kozmoloko razdoblje gr. filozofije b) antropoloko razdoblje gr. filozofije c) ontoloko razdoblje gr. filozofije d) etiko razdoblje helenistiko-rimske filozofije e) religiozno razdoblje helenistiko-rimske filozofije Srednjovjekovna filozofija: a) problem odnosa vjere i uma b) problem univerzalija Novovjeka filozofija: a) filozofija renesanse b) empirizam i racionalizam c) prosvjetiteljstvo d) klasini njemaki idealizam
Miletska kola
- osnovno pitanje: to je pratemelj svega, prauzrok, praelement svijeta? to je pratvar, ono nepromjenjivo? to je izvor, osnovno poelo, poetak, element, osnova prirode, supstancija svega to jest? - predstavnici: Tales: sve je voda Anaksimen: sve je zrak Anaksimandar: praosnova svega je aperion; neto beskonano kvalitativno neodreeno; izdvajanjem iz njega nastaju toplo i hladno a iz njih konkretne stvari - zastupaju monistiko i materijalistiko gledite - svaka tvar je proeta ivotom(hilozoizam) - tvorci su pojma prirode
Pitagorejska kola
red, sekta: "pitagorejski savez" disciplina i obredi orfiko-mistiko-moralnog nadahnua, obveza da intenzivno intelektualno ive utemeljitelj: Pitagora kola na vrhuncu u 5. stoljeu s Filolajem na elu polaze od matematike, glazbe i astronomije brojevi i brojni odnosi su ono najvanije, u svim praktinim djelima i tehnikim umijeima vide prisustvo broja, mjere, bitan je koliinski odnos pojam kvantiteta "broj je bit svega", brojevi su poelo prirode, vjeni i nepromjenjivi, prapoela matematike su prapoela svih stvari, svemir je harmonija i broj matematika spoznaja je uzor spoznaje i znanja uope brojevima su pripisivali simbolike mistike uloge brojevi nisu poela stvari nego su stvari prema njima nainjene
Heraklit
neprekidna promjena, kretanje je bit svijeta, promjena je apsolutna vatra je praelement, ona je simbol vjenog kretanja bit svijeta kao procesa kruni tok izmjene tvari svaka stvar ima svoju suprotnost, suprotnosti se slau svijet je harmonija i borba suprotnosti svijetom vlada logos, jedinstveni zakon, poredak stvari, red, ureenje: navodi zakon reda prirodnog dogaanja i zakon reda kao naelo drutvenog ivota ljudi prvi razmatra pitanje izvora spoznaje; razlikuje racionalnu(prava) i osjetilnu(ne zadovoljava) spoznaju bitno! pojam reda i pojam promjene nema bitka - sve je u bivanju
Elejska kola
izrazito racionalistika utemeljitelj: Ksenofan monoteistiko, panteistiko gledite(sve je jedno, ogranieno, nije nastalo, vjeno je i potpuno nepokretno) Parmenid: suprotna filozofija Heraklitu razlikuje dvije spoznaje: osjetilnu (lanu) i racionalnu (pravu, znanje) bitak jest nebitak nije, misliti znai biti, misliti = biti ono to jest nije postalo, bitak je jedan, vjean, nema mnotva raznolikosti, nema kretanja bitak jest nema bivanja Zenon: Parmenidov uenik, brani njegove ekstremne stavove, Aristotel ga nazvao zaetnikom dijalektike
Empedoklo - tvorac je teorije elemenata - 4 kvalitativno nepromjenjiva elementa: voda, vatra, zrak i zemlja - uvodi pojam sila odvojenih od elemenata(ljubav spaja, mrnja razdvaja) Anaksagora - ima bezbroj vrsta kvalitativno razliitih sjemena, odnosno supstancija, estica - nus-objektivni um(svjetski um) je najfinija i najia tvar
Atomisti
Leukip: osniva atomistikog uenja Demokrit:, polihistoriar, najznaajniji predstavnik antikoga atomizma pojam atoma proizaao je iz elejskog problema beskonane djeljivosti: dijeljenje staje kod nedjeljivih estica atoma (atomos = nedjeljiv) atomi su bitak, vjeni, nepromjenjivi, nenastali, neunitivi, uz njih postoji neogranien prazni prostor meusobno se razlikuju oblikom, veliinom, teinom, tvrdoom i pokretom; stvari se jedna od druge razlikuju po svojstvima atoma, njihovu poloaju i redoslijedu dogaanje = gibanje atoma(sudaranje, ispreplitanje, odbijanje) po Demokritu: dvije vrste spoznaje; mrana (dobivena opaanjem) i prava(daje ju razum); no i osjetno iskustvo je vano jer je izraz djelovanja i oblika atoma svijetom vlada mehanika zakonitost svojstva koja pripadaju atomima su prvotna svojstva stvari a boje, zvukovi, mirisi, toplo, hladno(posljedice djelovanja prvotnih svojstava na naa osjetila) su drugotna svojstva stvari "ljudima prilii starati se vie za duu nego za tijelo"
Sofisti
poznavanje govornikog umijea i vjetine dokazivanja postaju potrebom vremena prvi su pravi prosvjetitelji/pouavatelji Grke (sofist = znalac) vide obrazovnu vrijednost znanja; usmjereni su praktino-odgojnim pitanjima filozofija = sredstvo razvijaju tehnike uvjeravanja, umijee dokazivanja i argumentiranja (uvjeti uspjeha u praktinom ivotu) kasnije dolazi do iskrivljavanja tog umijea do eristike isprazna nadmudrivanja koje postaje samo sebi svrhom
Socioloka skriptarnica E-mail: soc.skripte@gmail.com
esto su izloeni poruzi i ironiji (sofist = mudrija) rehabilitirao ih je Hegel: razvili kritinost usmjerenu protiv dogmatizma starih predstavnici: Protagora, Gorgije(porie mogunost spoznaje), Trasimah, Hipija, Kalikle Protagora: o svakoj stvari postoje dvije tvrdnje, potpuno oprene, provodi dijalektiku "za i protiv" "ovjek je mjera svih stvari", on je taj po emu neto jest ili nije (svjedoanstvo onog vremena) opaaji su izvor spoznaje no oni su subjektivni i nepouzdani (iste stvari se razliitim ljudima drukije ine), nema istine koja bi objektivno vrijedila za sve relativizam i skepticizam mnogo je putovao: donosi sud o relativnosti etikih nazora ovjek je po prirodi odreen na ogranienje nagona mlai sofisti: nagon je osnova odreenja ovjeka
Sokrat
nije pisao nego je diskutirao("knjiga uti ako je to pitamo"); nauavanje mu znamo od uenika Ksenofonta, Platona i Aristotela - smisao ovjekova ivota je krepost, potivanje zakona, samosvladavanje, usavravanje - filozofija ima ulogu odgojiteljice (praktino-etika funkcija) - zagovornik je aristokracije = vladavine najboljih (najbolji su oni koji znaju) - trai istinu i vrlinu, protivnik je demokracije mnotvo neprijatelja osuda na smrt - potuje zakon do kraja, popio je otrov, herojska smrt time je stekao jo veu popularnost - ovjeka ne odreuje opaaj nego um, ne nagon nego osjeaj dunosti, moralna svijest i savjest, mjera svega za ovjeka je umni uvid; miljenje, spoznaja, istina - protivnik sofista: potrebna nam je jasna spoznaja jer onaj koji zna ne grijei - krepost = znanje: onaj koji zna je dobar, nemogue je znati i initi zlo - bit miljenja je spoznaja opeg - pojmovna spoznaja - "znam da nita ne znam" - zadatak: osvjeivanje neznanja; metoda traenja: 1) "negativan" korak je ironija, suoavanje sugovornika sa vlastitim neznanjem, znanje je teko 2) "pozitivan" korak je majeutika: porodiljska vjetina sugovornik spoznaje istinu i donosi je na svijet - provodi induktivni postupak; pojedince pita o raznim stvarima(ljubavi, prijateljstvu), dolazi do onog opeg za sve, stvara definiciju kojom daje tono pojmovno odreenje(velike zasluge u postavljanju temelja logike) - Sokrat je intelektualist i moralist - Nietzsche ga smatra presudnom pojavom te kulture no po tome to od njega poinje njena dekadencija -
mudro je prihvatiti manju bol ako ona vodi veem uitku a treba izbjei ugodu koja vodi neugodi - ne smijemo robovati zadovoljstvima Kinika kola: (Anisten, Diogen) - bespotrebnost je ideal - trebati malo a i to suavati - jednostavan i oskudan ivot u skladu s prirodom kultura je na krivom putu - ravnodunost spram zakona i obaveza civilizacije - znanje je potrebno ako slui djelovanju -
Platon
Sokratov uenik osnovao je "Akademiju"; filozofsku kolu utemeljitelj filozofije politike; problem politike i socijalne etike ostaju su njegov osnovni interes cijeloga ivota - njegova djela su prvi filozofski spisi sauvani u cjelini(dijalozi u obliku razgovora); najpoznatiji je "Drava" - etape Platonova razvoja: sokratsko, prijelazno, zrelo i kasno doba - pod utjecajem je Sokratove etike, elejaca i pitagorejaca - razlikuje ne samo spoznaje nego i predmete tih spoznaja: predmet umovanja je prava zbilja(svijet ideja) a predmet opaanja je prolazna zbilja(svijet pojava) - ideje su vjene i nepromjenjive biti svega; one su bitak i bit, po njima neto jest i nije, izvor su, uzrok i uzor svega, materijalne stvari su odbljesak ideja - dijeli zbilju na a) istinsku zbilju ideja i b) vidljivi materijalni svijet pojava(sjene ideja) - u hijerarhiji ideja najvia je ideja dobra; ona je izvor bitka i biti(stolar je stolar ako je dobar stolar) - nauava objektivni idealizam - pojmovi su ideje, ideje su bitak (uinio je ope pojmove biima) - matematika: matematika odreenja su pojmovna, ista, matematika je argument za nauku o idejama - misaonom svijetu primjerena je umna spoznaja a pojavama vidljivog svijeta odgovara mnijenje - vrste umne spoznaje: znanje o idejama i predoavanje matematike razumske spoznaje - vrste mnijenja: vjerovanje o konkretnim stvarima, pojavama i nagaanje o sjenama tih stvari - etiri stupnja stvarnosti: ideja (npr. trokuta) predodba (trokuta) pojava (trokut u opipljivom smislu) sjena (trokuta u npr. zrcalu, vodi) - spoznaja je sjeanje (prisjeanje due na sadraje koje je znala prije stapanja s tijelom i ivota u ovom svijetu sjena) - eros (ljubav) = filozofska tenja za spoznajom, znanje, mudrou, dobrim, besmrtnim, lijepim - dijalektika = prava metoda spoznaje -
IDEALNA DRAVA - drava je nastala iz potrebe ljudi za podjelom rada - cilj drave je srea svih graana i zajednice - tri stalea idealne drave: proizvoditelji: zemljoradnici, zanatlije, ostvaruju dobra za sve pripadnike drutva vojnici/uvari: brane dravu od vanjskih i unutarnjih neprijatelja vladari: upravljaju - ideja drave = ideja pravednosti; pravednost znai da svatko radi svoj posao, onaj za koji je sposoban i ne ometa druge u njihovim zadacima - drava je drava samo ako ostvaruje ideju pravednosti, zagovara aristokraciju, vladavinu najboljih (najmudrijih) - filozofa - ideju drave gradi na analogiji sa prirodom ovjeka: ovjek ima poudni, voljni i umni dio due; ovjek je pravi tek kad umni dio vodi druga dva, tako je i drava prava ona u kojoj vodi umni dio proizvoditelji: poudni dio drave; mana gramzivost, tenja za ugodom, vrlina razboritost, umjerenost vojnici/uvari: voljni dio drave; mana tenja za vlau i astoljublje, vrlina hrabrost vladari: umni dio drave; vrlina je mudrost, mana nepravda Savrena drava je mudra, hrabra, umjerena, pravedna - pravednost, umjerenost, hrabrost, mudrost etiri temeljne vrline Platonove filozofije - glavna funkcija drave je odgoj graana - elementi totalitarnog poretka; pojedinac i stale se gubi pred zajednicom (u korist sree drutva nema pitanja osobne slobode i sree pojedinca) - ideja lijepog: visoko na hijerarhiji ideja; ona je ideja dobra i istine, ona se ne odnosi na umjetniki lijepo - Platon malo cijeni umjetnost; ima odgojnu zadau no svedena je na puko sredstvo, ona je "trea od istine"(nakon svijeta ideja i svijeta pojava koje su sjene ideja umjetnost je sjena sjene, obmana je, oponaanje, pripada osjetilnoj sferi) - dvojnost svjetova (pojave i ideje), rascjep u zbilji je slabost Platonova idealizma, ma to ga upozorava Aristotel
Aristotel
Platonov uenik i kritiar u "Akademiji" bio 20 godina; odlazi biti uitelj sinu Filipa Makedonskog Aleksandru - osnovao je svoju kolu: peripatetika kola (djeluje kao istraivako i znanstveno sredite) - sistematiar je: daje povijesni pregled i kritiku razliitih gledita o problemu te onda daje svoje miljenje - polihistoriar: aktivan u skoro svim podrujima ljudskih interesa - tvorac je logike - sustavno izlae svoju filozofiju; "Metafizika" - odgojen u prirodoznanstvenom i realistikom duhu; za njega nema drugog svijeta do ovog, otra kritika Platonovih ideja, neprihvaa dvojnost svjetovan svakoj stvari - razlikuje tvar i oblik tvar: pasivna mogunost, postaje zbiljskim tek kad se oblikuje oblik: je ono bitno, bit po kojemu neto jest Socioloka skriptarnica E-mail: soc.skripte@gmail.com
"stvar je oblikovana tvar" - ovjek je dua i tijelo dua je oblik tijela - prijelaz iz tvari u oblik je kretanje, dogaanje - postoji hijerarhija, stupnjevitost oblika (npr. amorfan kamen, klesani kamen, kameni stup, stupovlje hrama, hram, trg ) a itav svijet je ta hijerarhija; vjeno kretanje i razvoj, usavravanje oblika, na vrhu stoji oblik svih oblika, isti oblik, miljenje miljenja, bog, pokreta svega - zastupa teleoloko gledite: svrhovitost vlada svijetom (telos = svrha) - etiri su vrste uzroka: tvar, oblik, uzrok kretanja i svrha - postojee je bit koja se u pojavama sama razvija - prva supstancija je pojedinana stvar (ovjek, stol, ivotinja) a druge supstancije su vrste i rodovi (ope od pojedinanog) - spoznaja poinje u opaanju, tu dohvaamo pojedinano a miljenje se zatim induktivno uzdie do opeg, do spoznaje opih pojmova o opem je jedino i mogue znanje - od njega potjee klasina teorija istine: teorija adekvacije ili korespondencije tok izvoenja istine je deduktivan i obrnut toku istraivanja - razlikuje trpni(pasivni) um prima grau opaaja i djelatni(aktivni) um ista misaona djelatnost ETIKA: ovjek po prirodi tei srei a ona je u dobru kojem teimo radi njega a ne radi neke druge svrhe - sretan ovjek je onaj koji je razvio umnu prirodu u praktinoj djelatnosti i u spoznaji - vrline: 1) etike vrline volje; izbjegavanje neumnih krajnosti (hrabrost je vrlina izmeu plaljivosti i neustraivosti, ponos, dareljivost, pravednost to su sve vrline izmeu krajnosti) 2) dijanoetike (znanje, razboritost, umovanje); izvor su blaenstva za mudraca ovjek je po prirodi politiko bie: zoon politikon, bie zajednice te svoju bit moe ostvariti tek u politikoj zajednici ili dravi(onaj tko je sam sebi dovoljan je ili zvijer ili bog) razlikuje valjanu vladavinu kojoj je cilj ope dobro(kraljevstvo, aristokracija, republika) i lou vladavinu kojoj je cilj korist onih na vlasti (tiranija, oligarhija, demokracija) odgoj graana = temeljna funkcija drave drava treba biti srednje veliine tragedija ima etiku, odgojnu funkciju, proiava, oplemenjuje pjesnitvo(ope) je vie filozofska i ozbiljnija stvar negoli histografija (pojedinano) razlika u Aristotelu i aristotelizmu (skolastiki aristotelizam odnosi se spram njega dogmatski)
Stoicizam
osniva Zenon Hrizip, Seneka, Epiktet, Marko Aurelije razvili su logiku sudova: bitan dio suda je voljni element odluke (prihvaanje ili odricanje kakva pojmovnog odnosa) fizika je samo osnova filozofije a cilj, svrha filozofije je etika imaju heraklitsku sliku svijeta: svime vlada logos(svjetski um, bog, sudbina), svo dogaanje je odreeno sveopom zakonitou, spoznaja je mogua jer je ljudski um dio svjetskoga uma(iste je grae kao logos svijeta pa ga moe razumjeti)
bliski su sa kinicima u etici: mudar ovjek prihvaa nuan poredak svijeta i ivi prema njemu; ivi u skladu s prirodom dobro je ono to ljude ini dobrima i obratno, najvie dobro je besmrtno mudar ovjek je smiren, bez afekata, ne robuje eljama praktina strana filozofije: filozofija kao sredstvo sloboda je mogua u podruju svijesti: proizlazi u prihvaanju nunog poretka stvari vode etiku pomirenja, bespomonosti, pasivnosti, fatalizma stoik = onaj koji smireno prihvaa iskuenja ivota njihova etika ne tei srei drutva nego pojedinca razvili ideju kozmopolitizma
Epikurejska kola
utemeljitelj Epikur, optimistina filozofija filozofija jaa ovjekovu samosvijest i pokazuje put srei srea: bezbolan mir i bezbrinost nauava hedonizam; no ugoda znai ponajprije odsutnost bola nisu cilj tjelesna uivanja nego zadovoljstva duha koja proizlaze iz ljubavi, prijateljstva, umjetnosti, pravednosti, estitosti eli objasniti sve pojave ovoga svijeta i iskljuiti nepoznate, mistine sile obnavlja Demokritov atomizam uz novost: atomi spontano skreu s puta te se sudaraju i isprepliu; iz tog proizlazi: bezuzrono dogaanje, sluaj, doputa slobodno djelovanje ovjeka u njegovoj filozofiji nema mjesta za bogove u spoznajnoj teoriji je senzualist krivo shvaen i ozloglaen
Skepticizam
utemeljitelj Piron (mnogo je putovao), sljedbenik Sekst Empirik korijene vue iz sofizma relativizam i skepticizam: relativnost doivljaja svijeta, mi ne moemo spoznati kakve su stvari o sebi, teza i antiteza su uvijek u ravnotei suzdravaju se od suda: deset je takvih naina(tropa) kojima skeptik dolazi do suzdravanja od suda znanje o relativnosti vodi do suzdravanja od izricanja bilo kakvog suda; to je prednost a rezultat je ravnodunost, nepomuenost, duevni mir(ataraksija) skeptik se konformistiki pokorava okolini u kojoj ivi ali bez uvjerenja o ljepoti ili dobroti odreenih stvari
Plotin
najznaajniji novoplatonist apsolutni monizam sustav emanacije (isijavanja) jedno je uzrok i izvor svega stupnjevi su bitka: um, ideje, dua i materija to je neto dalje od jednog to ono manje jest(put isijavanja)
Kranstvo i filozofija:
etika ljubavi, nenasilja, pratanja i milosra
Srednjovjekovna kranska filozofija = skolastika - scolasticus = uitelj - filozofija postaje predmet kolskog pouavanja a ne istraivanja - filozofija je sredstvo teologije kojim se objanjavaju i brane dogme (dana istina se potvruje a ne istrauje) - aristotelizam: neupitan autoritet i dogma Aristotela(Toma Akvinski zove ga Filozof) - razvoj mistike - temeljno pitanje je pitanje odnosa vjere i uma, religije i znanosti, teologije i filozofije
10
11
b) c) d) -
analitiko naelo: tekou treba rastaviti na jednostavne dijelove naelo sinteze: reda i postupnosti od jednostavnog ka sloenom naelo provjeravanja potpunosti postupka uio u koli; shvatio da nita ne zna, putovao po svijetu; jo je manje znao, zato je odluio da ui iz samog sebe rui autoritete tradicije(no to nije skepticizam), kao i Bacon eli sve poeti iz poetka, "oistiti duh" od zabluda odluio je u sve posumnjati i doao do zakljuka da dok sumnja i misli da je sve krivo nuno je da ono jest dok misli: istina je dakle: MISLIM, DAKLE JESAM. Cogito ergo sum. (cogito mu znai samosvijest, prva istina je samoizvjesnost svijesti) ovjek je za njega misaono bie, na tome se temelji njegovo racionalistiko gledite samo razum moe odrediti to je istinito dedukcija = postupak postupna izvoenja istina iz prvih intuitivnih, oevidnih istina u jednostavnim zakljucima dedukcija se svodi na intuitivan uvid a u sloenim je potrebna indukcija ili nabrajanje. jasnost i razgovijetnost jame istinu razlikuje dvije supstancije: duh i tijelo; misleu i protenu tvar sav tjelesni svijet se kree po zakonima mehanike jedino ovjek ima duu
12
John Locke
otac prosvjetiteljstva utemeljitelj spoznajne teorije (gnoseologije) kao filozofske discipline nije prvi no prvi se tim bavi kao sredinjim pitanjem ne postoje uroene spoznaje; na duh je prvotno tabula rasa-prazan bijeli papir bez sadraja sva spoznaja potjee iz iskustva a ono je dvovrsno: a) izvanjsko osjetilno iskustvo (izvor su predmeti osjeta) b) unutarnje iskustvo refleksija (izvor su radnje naeg duha) - utemeljitelj je empirizma(izvor spoznaje je iskustvo) i njegov najznaajniji predstavnik -
13
prvotna svojstva: neodvojiva su od tijela neovisno o njegovu stanju i veliini(vrstoa, protenost, oblik, pokretljivost, mirovanje) - drugotna svojstva: nisu u predmetima ve su sile koje u nama proizvode razne osjete(boje, mirisi, zvukovi, okusi) ideje tih svojstava dobivamo osjetilima(takve ideje su subjektivne slike) - tri stupnja spoznaje: a) intuitivna sastoji se u neposrednom opaanju, slaganju/neslaganju dviju ideja, najvia je i najjasnija b) demonstrativna otkriva slaganje/neslaganje posredovanjem drugih ideja(zakljuivanjem, dokazivanjem) c) senzitivna osjetna, smatra se spoznajom samo u irem smislu - Locke vjeruje da na um nije sposoban spoznati sve tajne svemira ali je sasvim dovoljan da spoznamo sve to nam treba za sretan i moralan ivot - prirodno stanje odlikuje jednakost meu ljudima, ljudi su jednaki, ne smiju si nanositi tetu - drava mora potvrditi prirodno stanje: jamiti ivot, slobodu, i vlasnitvo. - zagovara podjelu vlasti na zakonodavnu, izvrnu i federativnu - narod je trajno suveren - Locke opravdava pravo na revoluciju, narod ima pravo oduzeti vlast vladaru koji ne potuje prirodno pravo - svjesno odvraa filozofiju od velikih zadataka za koje smatra da im nije dorasla
14
15
a) b) c) -
podjela dijalektike na trolani niz: teza (afirmacija) jednostavno postavljanje pojma antiteza (negacija) stupanj suprotstavljanja tezi, suprotnost tezi sinteza (negacija negacije) ukidanje negacije, stupanj posredovanja koji ukljuuje prva dva odreenja i ukida njihove suprotnosti nakon toga sinteza nije zavretak nego nova teza za novu antitezu k novoj sintezi: poetak novog trolanog niza svijet je povijest disonancije a ne hram harmonije teio je tome da uzdigne filozofiju na razinu znanosti, izradio je sustav filozofije enciklopediju filozofskih znanosti, svaka je pojedina disciplina karika u lancu cjeline jedinstvenog razvoja filozofije kao kruga krugova
LOGIKA: znanost o istoj ideji FILOZOFIJA PRIRODE: priroda je drugobitak, negacija ideje, antiteza, otpor, prepreka; u prirodi je ideja otuena, izvan sebe; u duhu se vraa sebi i stie svijest o sebi kao bitu svega - logika je ideja apstraktna i nesvjesna, u prirodi ideja je u konkretnom obliku no nesvjesna, u duhu ideja je konkretna i svjesna sebe FILOZOFIJA DUHA: ovjek je najvie prirodno bie/djelo prirode no on je i duh; stupnjevi duha: subjektivni, objektivni i apsolutni duh Pravo: odreen je vanjskim pritiskom, dogovorom ljudi da slobodnu volju zatite od samovolje Moralitet: je negacija, antiteza tog pritiska(samoodreenje slobodne volje udorednost: sinteza prava i moraliteta u kojima pojedinac ivi i pokorava im se APSOLUTNI DUH: pojavljuje se u umjetnosti u obliku zora: osjetnoj pojavnosti, u religiji u obliku predodbe i uvstva i u filozofiji u istim pojmovima ESTETIKA: ideja lijepog ili ideal, razvoj ideala, sustav pojedinih umjetnosti - ona je filozofija umjetnosti, njen je predmet carstvo lijepog ali u umjetnosti, ne u prirodi, osjetilno se u umjetnosti oduhovljava FILOZOFIJA je najvii oblik apsolutnog duha; povijest filozofije kod Hegela je zapravo filozofija filozofije BITNE ZNAAJKE HEGELOVE FILOZOFIJE: panlogizam, jedinstvenost sustava, enciklopedinost i dijalektika metoda
16