KNUT HAMSUN

Zavodnik
i druge prie

ZAVODNIK
I. Drutvo mladih veslalo je prema otoku. Jedan visoki mladi uspravio se u amcu i poeo recitirati pjesme tako da se njegov glas uo i na obali. Dame koje su bile u tom amcu sluale su mladia, ali najmlaa meu njima, plavojka drhteih nosnica, vesela i puna ivota, ini se da je radije gledala u mladog laara i osmjehivala mu se iza lea recitatora. Mladi je najednom prestao recitirati, okrenuo se prema nepaljivoj ljepotici koja je sjedila na klupi iza njega, i rekao: Imate pravo, moje pjesme su loe, ali ja umijem i pripovijedati; moda e mi to bolje poi za rukom. Uostalom, i sami ete se uvjeriti kad izaemo na obalu. Dame su zapljeskale, jer su se ponadale da e uti mnogo toga o njegovim putovanjima i avanturama. Samo je ona, koja nije htjela sluati njegove pjesme, ostala ravnoduna. A to je mladia sve vie i vie razdraivalo. to vi zapravo hoete? upitao je, ve oajan. to hou? Ja vas ne razumijem zaueno je odgovorila mlada djevojka. Ime mi je Andrea i neu ba nita. Samo sjedim i radujem se to sam na ovom izletu. I doista, ta je vragolanka, ini se, govorila ono to misli. Izali su na otok, izvadili boce vina iz koarice, napunili ae i poeli piti. Tamo podalje uz obalu, iza niskog ipraja, vjetar je donosio razdragani smijeh to su Andrea i laar traili jaja morskih ptica. Da vas ujemo! Priajte! obrati se druina mladom ovjeku. Zovite sve ovamo. Neka doe i Andrea odgovori mladi. On se tada popeo na jedan kamen i pozvao Andreu umiljatim i moleivim glasom. I Andrea je dola. Stala je ispred njega i upitno ga promatrala. Gospoice, samo u zbog vas pripovijedati rekao je da bi ga svi uli. Eto, vi tu stojite kao srebrni kri pod sunanim zrakama. Mene privlai ne samo vaa ljepota, nego i vaa mladost, vaa draesna mladost. Ona me opija i oarava, i ja ve pomalo gubim glavu. Pogledajte svoje ruke; ta zar se pod tom divnom koom ne osjea vrela krv?! O, pripovijedat u samo vama! Andrea je pogledala drutvo, zbunjeno i nimalo ushieno, te ipak sjela. Mladi je tada poeo pripovijedati. Govorio je gotovo itav sat. Njegov glas ni za trenutak nije zamukao; tovie, bio je nadahnut, pa je sa zanosom pripovijedao o neobinim zgodama i avanturama to ih je neki njegov drugar doivio na putovanju. Moda su vam dosadne ove moje prie? upitao je mladi. Ne, ne, nisu zagrajae svi. Samo Andrea je utjela. Tada je mladi upita: Zato vi utite? A ja pripovijedam samo zbog vas. Ako jo malo poekate, rei u vam i to da ovjek o kojemu sam do maloas govorio nikako nije bio sretan, unato uspjesima u svim svojim galantnim pustolovinama. On nije znao za poraz u tim malim bitkama, ali tek onda kad ga je jednog dana obuzela prava i silna ljubav, postao je i on gubitnik. Bravo! uzvikne Andrea. Priajte o tome! Njezina mirnoa uznemirila je tog zavodnika, do oaja ga je dovodila njezina hladnoa, pa se svim silama borio ne bi li je pobijedio. Ostale dame nisu na to obraale panju; ta mnoge su od njih dobro poznavale njegovo nestalno srce. Ako je danas kocka pala na jednu, sutra e pasti na drugu sve to je ovisilo o nepredvidivim udima njegova srca. Andrea je ponovila: Nastavite! to ne priate? to ne priam?! Pa ja se smrzavam od vae hladnoe. Dame i gospodo, ve je pala no! uzviknuo je zavodnik. Svi su krenuli kui. Na povratku je mladi bez ikakva povoda priio vruu pljusku laaru i sam preuzeo veslo. Niti je to vidio, niti je to uo, samo je veslao kao bijesan. Kad je izaao na obalu, Andrea se najednom nala pokraj njega. Dograbio ju je za ruku i 3

onda, posve blijed i drhteim glasom, izustio: Ne muite me vie, ne mogu podnijeti sve ove muke! Recite mi samo jedno: je li mi ivjeti ili umrijeti? ivite! radosno je uzviknula. Zavoljela sam vas onog istog trena kad sam vas prvi put ugledala. Zato sam vas danas tako muila? Ah, mnogo sam vie samu sebe muila, tisuu puta vie. I patila sam kao nikad prije. I pogledala ga je irom otvorenih oiju i nazvala ga je svojim gospodarom i svojim boanstvom... O, ta je pobjeda bila slatka i za uivanje, pa se do mile volje naslaivao napitkom te sree, ali to je sve kratko potrajalo, tek nekoliko dana. A onda ga je ponovo zadesila njegova zla sudbina, njegovo prokletstvo: obuzela ga je dosada i klonue nakon borbe. Potiho je nestao iz kue i naao se u oblinjem gradu, i nita otud nije pisao, nikakova glasa poslao i nikad se vie nije vratio. II. Prije dva dana stigao je u ovaj tako pusti i dos adni gradi u kojemu se vie nita nije moglo dogoditi to bi utjecalo na taj monotoni ritam ivota ili, ne daj boe, promijenilo njegovu uasnu amotinju. I srce putnika koji je tu stigao bijae isto tako pusto i prazno. Odsjeo je u malom turistikom hotelu u kojem gosti bijahu prava rijetkost. Jedne veeri, penjui se stubitem, sretne damu koja je silazila s kata. Skinuo je eir kad je prola pokraj njega. Iezla je u vrtu. Na njegova zapitkivanja vlasnik mu je odgovorio da je dama sa svojim ocem tek pristigla u hotel. Njezina dugaka haljina od zelene tkanine, veliki crni eir i jahaki knut sve ga je to nagnalo da zastane na stubama. Ona ga je tek ovla odmjerila onim brzim, gotovo nehotinim pogledom, a onda je jednom rukom podigla haljinu i prola pored njega. Mladi je krenuo za njom u vrt. Bilo je sedam sati i ve je pala rosa. Vlano je izustio je prilazei mladoj dami. Pokazao je na njezine cipele. Ona se okrenula i htjela otii od njega. Oprostite rekao je nisam poao za vama da bih zapodjenuo bilo kakav razgovor, nego da bih vas upozorio na rosu i vlagu. Samo sam vam to htio rei, jer moda niste opazili rosnu travu i vlane staze. Hvala vam, ali ja dobro vidim da je posvuda vlano odgovorila je. Ja sam vas pozdravio na stubitu nastavio je. To sam ja tamo stajao i pozdravio vas, a vi ste me tek letimice pogledali. Taj je va pogled utjecao na mene posve udno i na osobit nain. to vi zapravo elite? upitala je odluno. Tada mu je srce poelo tui kao kakav mali eki i on se vie nije mogao savladati, pa je uzviknuo: Evo, predajem vam se, radite sa mnom to hoete, uzmite sve to imam ako mislite da togod traim od vas! Ja sam htio samo postojati pokraj vas i uivati u vaoj ljepoti. Ta, vi i ne znate kako ste divni! Nikad nisam ula tako neto rekla je hladno i pomalo uvrijeeno. Onda oprostite promrmljao je klonulim glasom. Ona se okrenula i zagledala u cvijetnu lijehu. Mladi je htio popraviti svoju pogreku, pa je rekao: Vi sad gledate te rue, a moete li zamisliti da se meu njima uje neki amor? Ja sam to uo. to vi mislite, razgovaraju li rue meu sobom i nije li to blago utanje u stvari njihov govor? Posluajte, moda ete razumjeti govor rua. to to one apuu? No djevojka se ve odmakla od njega. Zar sam opet rekao neto nedolino? tuno je zapitao. Da, jer ovo nisu rue ve makovi odgovorila je ona.

 To su, dakle, makovi ponovio je. Zar vi ne mislite da je to utanje cvijea u stvari njegov govor? Ali ona se opet udaljila od njega i on nije imao kada dovriti svoje misli, jer su se za njom ve zalupila vrtna vrataca. Ba lijepo! Obuzelo ga je neko udno raspoloenje, priao je do klupe i sjeo. Ta udesna ljepota mlade djevojke bjee ga posve oamutila. Kada se zaulo zvonce koje je pozivalo na veeru, on je ustao i krenuo u blagovaonicu. O, kad bi ona dola i sjela za taj zajedniki stol! O, kad bi je mogao pozdraviti! I ona je dola. U ruci je opet imala jahaki knut. Pratio ju je otac, lijep i odvaan starac asnikog dranja. Sad treba biti snalaljiv, uljudno se pokloniti i sjesti naspram nje. Tako u i uiniti, pomislio je i sjeo. Ljepojku je oblila rumen do uiju. Otac i ki poeli su govoriti o putovanju koje ih eka koliko sutra. Starac se tu za stolom poeo raspitivati o samom putu i hotelima. I jadni zavodnik koji je o svemu tome imao nejasne predodbe pribrao se i odgovarao starcu na mnoga pitanja. Kad se zavrila veera, priao je njezinu ocu i oboma se naklonio: Drago mi je. Vrlo mi je drago. I ocu i keri bilo je poznato njegovo ime. U hodniku je naglo zaustavio asnikovu ker i rekao joj: Samo jednu rije, gospoice: nemojte sutra odlaziti! Ostanite ovdje. Pokazat u vam lijepi krajolik, skverove i krasne vodopade kojih ovdje ima mnogo. A sutra naveer zahvalit u vam kleei pred vaim nogama. Ljepotica nije odmah otila; strpljivo ga je sasluala. On je potom dodao: Moj je ivot u vaim rukama. Ona se osmjehnula i rekla: Da ne bi bilo kakvog nesporazuma, molim vas imajte na umu da ja putujem svom zaruniku i da ve sutra neu biti ovdje. O, ne! uzviknuo je lupnuvi nogom i uhvatio je za ruku. Jako ju je stegnuo i poljubio. Ona se tada otrgnula, zamahnula svojim jahakim knutom i oinula ga po licu. To ga je sasvim umirilo i on se ispriao. Na lijevom obrazu iskoila je krvlju podlivena crvena masnica. Ona ga je promatrala koji trenutak i spustila jahaki knut. Vi ste me udarili rekao je ali to me ne boli. To nije nita. Ako me ponovo oinete, priinit ete mi zadovoljstvo. Ona je naglo odstupila i visoko uzdignute glave udaljila se od njega, brzo se popela stubitem i nestala u svojoj sobi... Sutradan nije otputovala. Razgledala je gradske znamenitosti, vodopade i skverove. O, kako se najednom cijeli svijet promijenio u njezinim oima i kako je sl atko bezumlje obuzelo njezino srce! Ne, ona vie nije eljela otputovati na jug, niti je voljela svog zarunika i zacijelo bi odustala da je otac nije silio da krenu na taj dosadni put. Da, da, ona e se svakako vratiti ovamo, ponovo e tu doi. Tada je zavodniku pruila ruku. Sutra i ja polazim za vama rekao je. Do skorog i radosnog susreta, jedina moja ljubavi! III. Nastalo je, kao i mnogo puta prije, ono kratko zatije, tek nekoliko sati sretne vrtoglavice kada je mogao uti i vidjeti samo svoju draganu. Cim je otila, poeo je slati brzojave, i to jedan za drugim i u kratkim razmacima. Potom su mu stizala pisma pisana na mirisnom papiru. S neobuzdanom radou itao je divne rijei i cijelog dana hodao s takvim osjeajem kao da mu je prsa resio vijenac miomirisnog cvijea.

Prolaze dani. Zato odmah nije otiao za njom? Obuzelo ga je takvo ushienje da je zaboravio napustiti hotel i krenuti na put. Prola su dva dana, a on je jo bio u hotelu, jer nije imao srca rastati se sa zanosnim pismima koja su i dalje neprestano stizala. A zato su zapravo tako esto stizala? Prva su bila najdivnija. Premda sve su to bile krasne rue koje je on skupljao u svome srcu. No, ve ih je bilo i previe. Jedne veeri ostavio je pismo svoje ljepotice i nije ga otvorio sve do jutra. Zamislite samo, nije ga odmah otvorio nestrpljivim i drhtavim rukama! A ujutro ga je proitao na miru, bez uzbuenja i polako, a zatim se obukao i siao u blagovaonicu. Dolje je ugledao jednu damu, bila je u drutvu postarije gospoe, jo u putnoj opravi i oigledno tek pristigla u hotel. Bila je to mlada umjetnica na svojoj prvoj turneji, prekrasna djevojka, tako ivahna i vesela, puna ivota i strasti, vedrine i vatrenog raspoloenja. Putovala je u pratnji svoje majke. Zavodnik ju je pozdravio, a djevojka se osmjehnula i kimnula glavom u znak odgovora. Njezin osmijeh bio je rumenkast. On je odluio otputovati ba toga dana, ali na put nije krenuo. Nije li to moda sudbina?! I im je iskrsla prigoda, on se mladoj umjetnici ponudio kao vodi pri razgledanju gradskih znamenitosti. Dogovorili su se da se u odreeno vrijeme sastanu na skverovima koje joj je htio pokazati. On je doao itav sat prije zakazanog vremena. Padala je kia, ali on je ustrajno i hrabro ekao. Ovo nije nita govorio je samom sebi. Za mene je to boja srea to sam pokisnuo zbog nje. Stajao je tu puna dva sata, ali nju nije vidio. Napokon se pojavila njena mati i ispriala se u ime svoje keri koja nikako nije mogla doi, jer je morala posjetiti prijatelje koji ive u ovom gradiu. Stara gospoa je zamolila da oprosti njezinoj keri, ali uope ga nije pitala koliko je dugo ekao i nije li se prehladio na kii. Vratio se u hotel, tumarao je tamo-amo tim dosadnim hotelskim odajama, nikako se nije mogao smiriti, bio je nestrpljiv i uzrujan. Zar se moe tako dugo ostati kod svojih prijatelja?! I o emu ona moe tako dugo razgovarati sa svojim prijateljima? No je uvelike pala, bjee ve kasno, tako da mu i nije preostalo nita drugo doli da legne ne vidjevi je vie toga dana. Ali nije mogao zaspati. Zapalio je obje svjetiljke i nije ih gasio. Kako mu je bilo teko i mrano u dui! Kako su bolno zurile njegove oi u are na tapetima! Napokon je uo kad su se otvorila ulazna vrata. Poekao je malo, a zatim je skoio i z postelje i obukao se. Znao je gdje je soba umjetnice i odmah se uputio tamo. Dakle, ona se vratila u hotel, uo je njezine korake u sobi, a u jednom trenutku ukazala se na vratima njezina obnaena ruka koja je spustila cipele na pod. Nakon toga vrata su se zatvorila, a onda se ulo i zakljuavanje brave. Laku no! Spavaj mirno, ljepotice moja! kleknuo je i poljubio njezine cipelice. Teturao je kao idiot, kao luak. I zarekao se da e koliko sutra zavriti sa svime: ispovjedit e joj se pobijediti ili umrijeti! No sutradan ujutro mlada je djevojka zajedno s majkom otputovala. On se raspitivao i doznao da je otila na sjever, u oblinji grad. Tog istog jutra dobio je pismo od asnikove keri: "Doite na jug. Sada je ovdje sve u cvatu." A on je otiao na suprotnu stranu, na sjever.

PRSTEN
Jednom sam vidio u nekom drutvu mladu i zaljubljenu djevojku. Njezine su oi bile duboko plave i prozrane, a ini se da nije mogla sakriti svoje osjeaje i svoju zaljubljenost. Koga je voljela? Onog mladog gospodina tamo pokraj prozora, domainovog sina, ovjeka u uniformi s dubokim lavovskim glasom. Oh, Boe, kako su njezine oi milovale tog mladia; o, kako je ta djevojka nemirno sjedila na svojoj stolici! 6

Kada smo se nou vraali kui, rekoh toj zaljubljenoj djevojci koju sam dobro poznavao: Kako je vedro i krasno vrijeme! Jesi li se noas zabavljala? I da bih preduhitrio njezinu elju, skinuh svoj zaruniki prsten i nastavih: Gle, tvoj prsten! Postao mi je suvie uzan i ulja me. Kako bi bilo da ga odnese na proirenje? Ona isprui ruku i proape: Daj mi ga, ve e se on proiriti. I ja joj dadnem prsten.

Mjesec dana kasnije ponovo sam je sreo. Htio sam je pitati za prsten, ali sam odustao. Ta nije to bilo tako hitno. Moram joj dati jo vremena, pomislio sam. Tada se ona zagleda u daljinu i ree: Da, doista... prsten. Imala sam nevolju s njim, negdje sam ga zaturila, a moda ak i izgubila. Nakon toga ona prieka da uje to u ja rei. Ljuti li se zbog toga? upita. Ne odgovorih. Ah, Boe, kako je lako i smireno nastavila ulicom kad je shvatila da nisam ni najmanje ljut zbog prstena.

Potom proe cijela godina. Jedne veeri ponovo se naoh u tom kraju. Hodao sam meni znanim putem; da, da, putem koji sam dobro poznavao. Tad ugledah nju, ila mi je u susret. Oi joj bjehu plave, a i posebno su zraile, pa se taj plaviasti sjaj bjee utrostruio. Jedino su njezina usta postala nekako velika i pomalo blijeda. Evo tvoga prstena ree tvog zarunikog prstena. Pronala sam ga, dragi, i dala da se proiri. Sad te vie nee uljati. Pogledao sam tu ostavljenu enu, ta njezina velika i blijeda usta. A onda sam pogledao i prsten. Ah! rekoh i naklonih se duboko ba nemamo sree s ovim prstenom. Sada je preirok!

SIN SUNCA
Nou je pao snijeg. Perjasti bijeli pokriva prekrio je zemlju. On se probudio i odmah se prisjetio jueranjeg dana koji ga bjee ispunio radou, makar su do njega stizale mnoge porazne, ali istodobno i spasonosne vijesti. On se osjeao mladim i sretnim, pa je poeo tiho pjevuiti. Ali kad je priao prozoru i razmaknuo zavjese, ugledao je snijeg. Tada je umuknuo, jer ga istog trena obuze alost, a duu nadvlada oaj tako da se stresao, a potom pognuo svoja mrava ramena. Zajedno sa zimom za njega je nastupalo muno razdoblje i neka neobjanjiva potitenost koju nikako nije mogao odgonetnuti. Ve sam snjeni prizor za njega je imao znaenje smrti i propasti. Nadolazile su i duge zimske veeri, grube u svojoj besmislenoj tiini, mrane i mualjive. Nije mogao raditi u svom atelieru; njegova je dua uranjala u zimski san. On je nekako preivio ljeto u malom gradu i u prostranoj svijetloj sobi s prozorom ija su donja okna bila premazana vapnom. Bijeli premaz na prozorskim oknima podsjeao gaje na led i izazivao u njemu tjeskoban osjeaj. On se upinjao da savlada tu svoju odbojnost prema zimi, pa se povukao u sobu i tu proveo nekoliko mjeseci uvjeravajui samoga sebe da i led za mnoge ima svoju dra, da su zima i ljeto samo izriaji jedne te iste vjene ideje pripadnosti

Bogu. Ali ni te ga spoznaje nisu mogle smiriti, patnja ga je razdirala i nikako nije uspijevao posvetiti se svome poslu. Napokon je otiao u Pariz i tamo proveo neko vrijeme. Kada je grad slavio svoje blagdane, on je lutao bulevarima uivajui u tom veselju. Tada je bilo arko ljeto, veer zaguljiva, a nad gradom se irio miris cvijea iz vrtova i perivoja. Ulice su bile obasjane elektrinom svjetlou, ljudi su se gibali kao valovi, bili su radosni, gromko su pjevali i dozivali se, smijali se i posipali konfetama, jer je posvuda vladalo veselje. Izlazei iz kue on je iskreno elio da se pridrui toj svjetini i da se veseli zajedno s njom, ali ve nakon pola sata on je pozvao koijaa i vratio se kui. Zato? Jer se tu, pod elektrinim obasjanjem, posve tiho poput pahuljica snijega, vihorila i lelujala bezbrojna masa konfeta, pa je pred njegovim oima ponovo iskrsnula ona daleka snjena slika i namah ga uinila potitenim. Taj osjeaj i kasnije se ponavljao, gotovo iz godine u godinu. Onda, koja je zemlja bila domovina njegove due? Moda zemlja junog sunca, obala Gangesa, tamo gdje lotosov cvijet nikada ne vene? Nou je napadao snijeg. I on je mislio o tome kako se smrzavaju ptice po uma ma i kako stradaju korijeni ljubiica prije nego posve propadnu. A ime e se hraniti zec? On vie ne moe izlaziti na ulicu, a za dugih hladnih mjeseci ne kani napustiti svoju sobu; hodat e tamo-amo izmeu etiri zida, ili e pak sjediti na stolici i razmiljati. I tko e shvatiti to njegovo ropstvo, tko e ui u dubinu te patnje? On je jo bio prilino mlad, mogao je sudjelovati u ivotu, imao je dovoljno snage za takvo to, ali samovoljni mraz, studen, sluajna promjena vremena, prinudili bi ga da se povue u svoju sobu i da se usredotoi na samoga sebe i svoje misli. Sve njegove navade mijenjale su se strahovito brzo. Bilo mu je sve tee odgovarati na pisma, ali sada je udno priao svome radnom stolu i poeo pisati neuobiajeno mnogo pisama, ak i nepoznatim ljudima, ali i onima kojima nije bio duan odgovarati. A uza sve to, on je imao tako mutan predosjeaj kraja i sveope propasti, pa mu se inilo da su ta pisma razaslana na jug i sjever jo jedina kopa sa ivotom, barem za dogledno vrijeme. I u svim drugim odnoajima kod njega su nastupile promjene; njegov se duevni ivot srozao, a tek to bi malko zadrijemao, poeli bi ga muiti neobini snovi. On je sada esto plakao. Onaj ovjek koji je ljeti bio tako ivahan, za hladnih zimskih dana prepustio bi se oajanju. Njegovi osjeaji bijahu tako silni kao navala bure, pa je katkad znao pasti na koljena pred svojim najmlaim djetetom, zaplakati i moliti se Bogu za nj. Njegova je elja bila da taj deko nikada ne postane poznato lice kao stoje on. Slavni ljudi uvijek su duevno uznemireni, o njima se posvuda govori, na ulici su u centru pozornosti, a esto su prinueni sluati primjedbe koje im upuuju prolaznici. I zbog te vjeite izloenosti, njihovi pogledi, koraci, pa i nain dranja, postaju lani. Djeak bi trebao obraditi i zasijati svoj vlastiti komad zemlje i sam skupiti etvu s polja. On se takoer mora izbaviti od te potrebe da ivi u tuini, jer ondje se teko dolazi do zemljita na kojemu bi se mogli pustiti korijeni i sagraditi domae ognjite. Tamo se pogledi i osmijesi ne razumiju, a nekmoli rijei. Nebo je tamo drukije, zvijezde gledaju iz drugog kuta i teko ih je poznati. I kad se naslauje kakvim cvijetom u tuoj zemlji, to nije isto, to je razliit miris. I ptice su drukije. A na jarbolima se vi hore druge zastave. On je sam instinktivno osjeao da je izbaen iz svoje prirodne sredine. Moda je i sam, ne tako davno, pripadao nekoj dalekoj stranoj zemlji, ali sad e njegov sin, za svog zemaljskog ivota, obraivati svoj komad zemlje na njemu ivjeti i umrijeti. Minus 30 po Celsiusu. On s uasom primjeuje da se hladnoa pojaava, da u poljima umire ivot. Njegov prozor gleda na umu i iroki drum kojim ljudi idu i vraaju se iz grada. Ni jedan list ne drhti, iglice borova ispruile se uvis kao ila, a drvee je pokriveno injem. Mala nesretna sjenica jo je sauvala dovoljno snage da mae krilima. Tamo gdje je ona proletjela vidi se u zraku laka struja pare. Priroda je prestala disati. Ona je potpuno nijema i hladna; vjetar vie ne dira zrak sve je obamrlo, sve je postalo bijelo, kao salo. 8

A putem se razlijee zvuk zvona, promiu saonice u kojima sjede gospodin i dama. Ponad konja i gospode stalno lebdi bijeli oblaak. To dvoje ljudi zasigurno nikad nisu vidjeli kako raste groe, a moe biti da ga nikada u ivotu nisu ni okusili. Na njihovim licima ne primjeuje se nezadovoljstvo zbog godinjeg doba; oni se voze svojim malim poslom u grad i s vremena na vrijeme viu na konja i to onda kad im se uini da zastajkuje i da se suvie sporo probija kroz to udnovato salo. Stanovnik zemlje junoga sunca smijao bi se do suza tim ljudima u saonicama. Ali njihove oi mirno i bez najmanjeg uenja promatraju uasnu hladnu zagonetku koja ih opkoljava sa svih strana; oni ne rtvuju nijedne misli uenju, jer su i sami djeca snijega i odrasli su u snijegu! On vidi kako se njegova kerkica igra pod prozorom. Ona je od glave do pete zamotana u toplu vunenu haljinu, a dugake arape od kozje dlake podivene su konim potplatima. Kada potegne male sanjke, snijeg tuno zakripi pod njezinim noicama. Pri pomisli na sv e to, on se samo strese, ramena mu zadrhte, a onda nemono zaklanja oi. To neobino muenje obliva njegovo elo hladnim znojem. Djevojica ga zove. Ona podie svoje od hladnoe po-crvenjelo lice i ali mu se da joj se konopac na sanjkama prekinuo. On odmah poleti dolje, privezuje uzicu i stoji na mrazu bez kape i bez toplog rublja. Zar ti nije hladno? pita ga djevojica. O ne, njemu nikada nije studeno; njegove su ruke potpuno tople, samo ledeni zrak izaziva pri disanju otar bol u grlu. Ali njemu nikada nije hladno! I on tada primjeuje da se visoka stara breza, koja raste pred ulazom, nekako promijenila; stablo joj je ispucalo. To je uinio mraz, pomisli on s jezom u dui. Vrijeme se preko noi opet izmijenilo. On je sjedio na krevetu, tu je drijemao i eznuo za toplim vremenom, premda je posve dobro znao da e se zima oduljiti i da e jo biti hladnih dana. Ali unato svemu kod njega se bjee probudila neka nada. Mraz je popustio, a s krovova je napokon poelo otapanje leda, posvuda se uo ubor kao da negdje blizu udaraju morski valovi. To uborenje koje se irilo u prostoru, doivljavao je kao glazbu, a to mu je vraalo nadu koja je danomice rasla. Samo proljee moe tako ivo udarati u zlatni dobo i pozivati prirodu na uzbunu. On je preko noi zauo kako kia bubnja i tue u prozorska okna, pa je ustao i radosno oslukivao taj um kie, a onda se brzo obukao i pohitao u svoj atelier. im je stigao, zapalio je sva svjetla. Sada su gorjele lampe dajui gotovo nestvaran sjaj svim njegovim udnjama za ljetom, obasjavajui zadovoljstvom sve njegove okovane snage koje su se ponovo probudile i oivjele, pa je istog asa prionuo na posao. Lica i glasovi iz toplih krajeva nadirali su odnekud i ispunili cijelo njegovo bie. Pred njegovim oima bjee se otvorio kao slika jasan i udesan pejza tajanstvena dolina u kojoj stoji Bogoovjek kao kakav razbarueni cvijet u ranom jutru i plijeni svojom pojavom u tome udnom krajoliku. Biljno carstvo je raskono, posvuda su beskrajna polja vinogorja, palme i tropske biljke sa svojim plodovima i svojim velikim crvenim cvjetovima, crvenim poput mesa. U toj dolini pasu ivotinje, tiho i posve blizu ovjeka koji prati svaki njihov pokret i uje svaki um. A gore, na vrhu stijene, ui jato ptica; njihova su pera prava kao maevi, a oi nalik malim zelenkastim plamicima. I na drugoj strani doline vidi se jo jedan pejza s palmama koji see u dubinu tog prostranstva. Na samom obzoru izranja jutarnje sunce i svojim zrakama obasjava Bo-goovjeka koji tamo stoji. On u svom atelieru radi do zore, potom odspava koji sat i ponovo poinje raditi. Nita ga ne moe odvojiti od posla, tovie, neka neobina snaga okrepljuje njegov duh. On je za samo pet kiovitih dana napravio skicu za sliku "Sin Sunca". Taj mali crnoputi i crnooki, gotovo runi ovjek, bez brade, s velikim i glatkim elom, sjedi mirno na stolici i preputa drugima da govore. On se katkad zakalje i zbunjeno prinosi ruku kako bi dlanom pokrio usta. Ako mu se netko obrati kakvim pitanjem, on samo nervozno uzdrhti i prije nego bilo to izusti, dugo i paljivo promatra sugo vornika. On je u stanju cijelu veer sjediti na istom mjestu, a da ga nitko ne zamijeti, jer on se ne istie, niti se pak eli nametati. Tko god ga vidi, pomislio bi da je taj ovjek sluajno dospio u drutvo slavnih ljudi.

Kroz nekoliko tjedana ovaj e isti ovjek izloiti svoju sliku. I od toga dana njegovo ime postat e slavno.

Moda je ovo izmiljena pria o umjetniku, ali to nikako ne znai da takav slikar ne ivi ondje, na sjeveru, u stranoj zimi. I moe biti da je ba on napravio sliku koja se zove "Sin Sunca".

UTVARA
U djetinjstvu sam proveo nekoliko godina kod mog ujaka, upnika u Nordlandu. To su za mene bile teke godine, bilo je mnogo posla i mnogo batina, a malo ili nimalo sl obodnog vremena za igru i odmor. Moj ujak bio je strog, pa sam kriom odlazio od kue i sve vie uivao u svojoj samoi. im bih ugrabio malo slobodnog vremena, odlazio bih u umu ili na groblje, a kad god bih lunjao izmeu krieva ili itao nadgrobne natpise, uvijek bih utonuo u neke sanjarije, a esto sam i razgovarao sam sa sobom. upnikova kua nalazila se na lijepom mjestu, ba na kamenitoj obali iroke i brze rjeice Glimme koja se ulijevala u more. Rjeica je uborila dan-no, ljeti-zimi; njezina pjesma nikad nije utihnula. Na vrhu brijega bjehu crkva i groblje; stara drvena crkva i malo zaputeno groblje. Na te grobove nikad nitko nije stavljao cvijee, ali je pored kamene ograde rasla malina s krupnim i slatkim bobicama koje su se hranile sokovima te masne zemlje mrtvaca. Poznavao sam svaki grob, svaku humku, a zapazio sam kako su novi krievi u poetku uspravni, kasnije bi se malo nagnuli, da bi naposljetku, nakon kakve olujne noi, leali na zemlji. Iako na grobovima nije bilo nikakvog cvijea, ljeti je cijelo groblje prekrivala trava. To je bila velika i gusta trava, pa sam tu esto sjedio i oslukivao kako huji vjetar kroz te stabljike trave koje su mi dosezale do pojasa. Katkad bi se tom utanju travki pridruila kripa vjetrenice koja je dopirala s crkvenog zvonika, jer bi se okrenula od siline vjetra, pa su se ti zvui zahralog eljeza nekako alostivo razlijegali po cijelom groblju. Kad god je grobar radio na groblju, ja bih mu priao i razgovarao s njim. Bio je to ozbiljan ovjek, rijetko bi se osmjehnuo, ali prema meni je bio ljubazan i uvijek bi me upozorio da se malko odmaknem dok on iz rake izbacuje zemlju, jer se esto dogaa da lopatom zahvati i kakvu veliku kost ili lubanju s iskeenom eljusti. U grobovima sam katkad nalazio kosti i hrptenice pokojnika, koje sam isti as ponovo zakopavao u zemlju, jer me grobar tako poduio. Mene nije zbog toga obuzimao nikakav neugodan osjeaj, bio sam se ve naviknuo na te ovjeje ostatke. Ispod crkve, u jednom kutu podruma, bjee neto kao kosturnica gdje su bile skupljene na gomilu kosti pokojnika, tamo sam esto sjedio i neto djeljao ili pak razmjetao kosti po podu i pravio od njih razliite figure. No, jednom sam na groblju naiao na zub. To je bio prednji zub, bijel i vrst. Podigao sam taj zub sa zemlje i stavio ga u dep. Mislio sam da u to ve za neto upotrijebiti i izraditi od njega kakvu krasnu stvaricu, a moda ga i ugraditi u neku od onih mojih tvorevina od drveta. No, dobro, donio sam taj zub kui. Bila je jesen, a sumrak je nadolazio rano. Nakon to sam pozavravao neke poslove, otiao sam u sluinsku sobu i tu sam se htio pozabaviti naenim zubom. Tada je iziao mjesec, bio je gotovo pun. U toj mojoj sobi nije bilo svjetla. Bio sam sam i nisam smio zapaliti svjetiljku dok ne dou sluge, ali mogao sam koristiti svjetlost iz pei, pa sam odluio naloiti veliku vatru. Otiao sam u upu po drva. U upi je bio mrak. Ja sam tu pipao kako bih pronaao drva, ali najedanput osjetih lak udarac po glavi, kao da me je netko kvrcnuo jednim prstom. Trgnuo sam se, ali nikog nisam opazio. 10

Poeo sam uzmahivati rukama oko sebe, ne bih li otkrio tko me to kucnuo, ali nita nisam napipao. Onda sam upitao tko je tu, ali nikakav odgovor nisam dobio. Bio sam gologlav. Dotaknuo sam ono mjesto na glavi gdje me maloas kvrcnulo, i najednom sam u svojoj ruci osjetio neto posve hladno, ba ledeno, pa sam to bre-bolje ispustio. Kako je to udnovato, pomislio sam. Ponovo sam dotaknuo svoju kosu, ali tamo vie nije bilo niega. Pomislio sam: to bi to moglo biti tako ledeno i kako to da padne s tavana i pogodi me u glavu? Uzeo sam veliki naramak drva i vratio se u sobu, naloio pe i tu ekao da se vatra razbukti. Tada sam uzeo zub i izvadio turpiju. Najedanput se zaula lupa o prozor. Pridigao sam glavu i ugledao ovjeka koji bjee priljubio lice uz staklo. Bio mi je posve nepoznat, nikad ga prije nisam vidio, iako sam poznavao sve ujakove upljane. Imao je riu i gustu bradu, na glavi kapu, a oko vrata crveni al. Tek kasnije kad sam o tome razmiljao, pitao sam se: kako to da sam mogao jasno vidjeti tu glavu neznanca, iako je bila u sjeni, gdje nije dopirao ni traak mjeseine? Dakle, vidio sam lice u pomrini tako jasno da sam uoio ak i bljedilo tog lica, gotovo bjelinu, a te oi su me otro motrile. Proe jedna minuta, a onda se to lice osmjehne. To nikako nije bio glasan smijeh, onaj od kojeg se trese tijelo, ve samo otvaranje usta i otar pogled. Kosa mi se digla od uasa, a oni predmeti ispali su mi iz ruku. U tim sablasno otvorenim ustima koja su se kezila prema meni spazio sam jednu crnu rupicu umjesto zuba; dakle, tom ovjeku koji se tu smijao iza prozorskog stakla nedostajao je jedan zub. Sjedio sam i promatrao to strano lice. Proe trenutak, a lice poinje mijenjati boju, postaje posve zeleno, a onda crveno, ali se i nadalje smijei isto kao i maloprije. Nisam gubio razum, sve sam oko sebe zapaao, vatra u pei bjee se razbuktala, a slab odsjaj plamika padao je na suprotni zid uz koji su bile ljestve. Takoer sam uo sat koji kuca u susjednoj sobi. Sve mi se tako jasno ukazalo, ak i vunena kapa sa zelenim porubom na glavi tog ovjeka koji je stajao iza prozora. No, najedanput se ovjekova glava poinje lagano, sasvim lagano, naginjati i napokon nestaje iza prozora. Kao da je taj lik u zemlju propao; vie ga nisam vidio. Moj strah ne moe se opisati i ja sam poeo drhtati. Poeo sam pipati po podu ne bih li pronaao zub, a istodobno i pogledavati prema prozoru, plaei se tog lica koje bi se ponovo moglo pojaviti. Kada sam pronaao zub, htio sam ga odmah odnijeti na groblje, ali nisam imao hrabrosti. Sjedio sam nepomino najednom mjestu i tada zauo korake u dvoritu; to je jedna slukinja lupkala drvenim cipelama, ali ja se nisam usudio glasnuti, pa su se ti koraci napokon izgubili. Vatra u pei ve je dogorijevala i ja vie nisam vidio nikakvog spasa za sebe. Tada stisnem zube i ustanem. Hodam natrake i otvaram vrata ne skidajui pogled s prozora na kojem se pojavio onaj ovjek. Kad sam se naao u dvoritu, pojurio sam koliko m e noge nose prema konjunici, nadajui se da u tamo pronai nekoga od slugu i zamoliti ga da ode sa mnom na groblje. No, u konjunici ne bjee nikoga. Tek vani, pod vedrim nebom, vratila mi se prisutnost duha, pa sam odluio sam otii na groblje. Moda je i bolje da se nikome ne povjeravam, jer bi neto od ove prie moglo doprijeti i do ujaka, a tako bih mogao navui njegov gnjev. Zub mi je bio u depu. Zastao sam pred kapijom groblja. Bio sam posve obamro od straha. Vladala je prava grobljanska tiina, jedino je ubor Glimme remetio taj mir. Kapija je bila otvorena, tako da

11

nikakva vrataca nisu kripnula. Zastao sam ispod svoda kapije i nikako se nisam usuivao kroiti na groblje. Tu mi koljena ponu klecati i ja padnem na zemlju kao snop. Malo podalje od kapije, izmeu dva groba, ugledah onog istog ovjeka s kapom na glavi. Sada mu je lice bilo bijelo i on ga je stalno okretao prema meni i neto mi je pokazivao rukom, kao da me poziva da priem groblju. To je bilo neto kao zapovijed, ali ja nisam imao hrabrosti krenuti dalje. Leao sam na zemlji i gledao ovjeka, i to onim moleivim pogledom, ali on se nije pomicao s mjesta i neprekidno me gledao. U jednom trenutku vratilo mi se samopouzdanje, jer se kod konjunice pojavio neki od sluga; bit e da je tu doao poslom. Taj znak ivota toliko me ohrabrio, pa sam odluio ustati. Tada je onaj ovjek poeo pomalo uzmicati, sada mi se inilo da ne hoda ve klizi, premda me i dalje mamio da uem na groblje. Onda sam odluno napravio dva ili tri koraka, ali dalje nisam mogao, zastao sam i tu izvadio iz depa onaj bijeli zub i hitnuo ga na groblje. U tom trenutku na zvoniku se prevrnula vjetrenica, a njezina jeziva kripa prostrujala mi je do kostiju. Istrao sam na kapiju i pojurio kui to sam bre mogao. Kada sam uao u kuhinju, rekli su mi da sam blijed kao krpa... Otada je prolo mnogo godina, ali ja se sjeam svega, i jo i danas vidim onog ovjeka s riom bradom koji me mami na groblje, a vidim i sebe kako kleim pred grobljan skom kapijom. Ni danas ne mogu rei koliko mu je moglo biti godina; moda dvadesetak, a moda i punih etrdeset. I kasnije sam ga viao i esto razmiljao o njegovim godinama. Ne znam to kazati; doista ne znam u kojoj je dobi mogao biti taj ovjek... Bilo kako bilo, on mi se mnogo puta javljao i nou i predveer, pokazivao se i smijao, otvarao usta u kojima nije imao jednog zuba i gotovo na isti nain iezavao. Onda je napadao veliki snijeg i vie nisam mogao ni do groblja, tako da onaj zub nisam zakopao u zemlju. Malo-pomalo poputala je ta sablasna jeza, vie nisam bio uznemiren kao prije, pa ipak me pojava tog ovjeka uinila nesretnim; da, ba tako: neizrecivo nesretnim. Katkad sam mislio da bih sve ove muke mogao prekratiti tako to bih se bacio u Glimmu, i to u vrijeme kad nabuja. Potom je dolo i proljee, a taj ovjek je posve iezao. Rekoh li posve? O, nije on posve nestao, ve samo preko ljeta, a idue zime ponovo se pojavio, i to samo jednom. Tri godine iza toga napustio sam Nordland i nisam se tamo vraao cijelu godinu. Vr atio sam se tek poslije krizme; tada mi se i samom inilo da sam odrastao ovjek. Vie nisam stanovao kod ujaka u upnoj kui ve kod roditelja. I jednom u jesen, tek to naveer bijah legao, a san me jo ne bjee svladao, osjetih na elu hladnu ruku. Tada ot-vorih oi i spazih onog ovjeka; sjedio je kraj mene na pos telji i gledao me. Sa mnom u sobi spavala su i moja dva brata, ali ja ih nisam budio, niti sam bilo to viknuo. Kada sam osjetio tu hladnu ruku na elu, samo sam tiho izustio: Ne odlazi! To je bilo dovoljno da se moja braa probude i priupitaju me s kim to razgovaram. ovjek je tu i dalje sjedio i poeo tamo-amo mrdati gornjim dijelom tijela. inilo mi se da postaje sve vii i vii, i izduio se gotovo do stropa, a onda vie nije mogao ni ta mo ni ovamo, pa je tihim koracima priao do pei i tu iezao. Sve vrijeme pratio sam ga pogledom... Jo nikad nije bio tako blizu mene kao ovaj put, pa sam mu mogao vidjeti svaku crtu lica. Pogled tih oiju bio je bez sjaja i nekako neodreen. On je zurio u mene, a u isti mah kroz mene i pokraj mene, kao da eli svojim pogledom prodrijeti nekamo unutra i sagledati neki drugi daleki svijet. Njegovo lice bilo je nepomino i vie se nije smjehuljilo. Kada sam odgurnuo njegovu ruku sa ela i rekao da ne odlazi, on je tada lagano sklonio svoju ruku. I zaudo, dok je sjedio na mojoj postelji, nijedanput nije trepnuo okom... Poslije nekoliko mjeseci, kad je ve zima uvelike dola, otiao sam od kue i nastanio se kod trgovca W. Radio sam u duanu i pomalo u uredu. Tu mi se posljednji put ukazao moj ovjek.

12

Jedne veeri uao sam u svoju sobu, upalio svjetiljku i svukao se, a onda sam iznio svoje cipele pred vrata; to je bila uobiajena stvar da svoje cipele ostavljam slukinji. Tada sam u hodniku ugledao ovjeka s riom bradom, stajao je ispred mene. Nisam se plaio, jer sam znao da su sluge u susjednoj sobi. Glasno sam promrmljao: Ti si opet ovdje! ovjek je odmah otvorio svoja velika usta i poeo se smijeiti na onaj svoj nain. To vie nije bio onako muan dojam kao prije, a uz to, spazio sam daje sada ovjek imao zub na mjestu gdje je nekada bila rupica. Sam Bog zna to je sve bilo s njim za ovih nekoliko godina. Moda se ponovo sjedinio s prahom i smrtnom sjenom od kojih je dugo bio odvojen, a moda gaje tkogod i zakopao u zemlju; to doista sam Bog zna. Sada je taj ovjek otvorio usta i tako je stajao pred vratima, zatim se okrenuo i siao niz stube i negdje tamo iezao. Otada ga vie nikad nisam vidio. A od toga doba prohujalo je bogme mnogo vremena... Taj ovjek, taj glasnik iz carstva mrtvih, nainio je mnogo zla, a i kasnije sam imao razliitih utvara, susretao sam se s udnovatim stvarima koje nisam uspio objasniti, pa ipak je taj riobradi najdublje obuzeo moju duu. I napokon, ruku na srce, moda on meni nije uinio nikakvo zlo; o tome sve vie razmiljam, moda mi je samo pomogao i nauio me da vrsto stisnem zube i gledam ravno u oi svim opasnostima. Da, doista, kasnije sam u ivotu bio sposoban nositi se vrsto i odluno s mnogim nedaama.

ALEXANDER I LEONARDA
U mom zaviaju, u Nordlandu, bila je rijeka Glimma. A bio je tamo svojedobno i jedan ciganski momak koji se zvao Alexander; s njim sam jednom zapodjenuo razgovor u tvravi Akershus; ondje je robijao kao nasilnik. Sada evo itam u novinama da je taj opasni zloinac umro; ubio ga je tamniki zrak. Tada mi je Alexander pripovijedao da je neko davno usmrtio jednu djevojku... Ne znam zato ba danas o njemu mislim, i zato sam zapoeo pripovijedati na ovaj nain i bez ikakva reda, zagrabivi stvar u sredini. Krenut u od samog poetka. U Nordlandu ima velikih ribara, a ima i malih. Veliki ribar redovito ima svoj hambar i punu konobu; znaajan je i imuan ovjek, nosi odijela od punijeg sukna, katkad su mu i preiroka, ali eli da se pokae jo veim i da uvjeri ljude kako se dobro hrani. Takav znaajan ovjek nikada nita ne duguje upniku ni vlastima, a o Boiu uzima u kuu cijelu polovau rakije. Lako se dade razabrati gdje stanuje veliki ribar; njegova je kua obloena drvom obojenim u crveno, dok su vrata i prozori bijeli. Na pristanitu velikoga ribara Jensa Olaia pristane jednoga dana povea ciganska druina. Bilo je tada rano proljee. Cigani su se dovozili u svojim posebnim obiteljskim amcima, a vodio ih je stariji Alexander, zvani Splint, gorostas ovjek, visok gotovo dva metra. Iz amca iskoi lijep momak od svojih dvadesetak godina i zae u kuu Jensa Olaia da togod isprosi. Bio je to mladi Alexander! Da, to je bio on; odmah smo ga prepoznali, jer se nekada u djetinjstvu igrao s nama i mijenjao s nama sjajna puceta i metalne komadie. Jens Olai, ponosni i krupni mu, koji nije nikome nita dugovao, zapovjedi Ciganima da izjedre iz njegova pristanita bez ikakve milostinje. No Alexander je bio drznik, neustraivi drznik, pa se nije micao s mjesta, premda su ga triput odgonili. Ovdje ima posla, moe togod zaraditi ree Jens Olai. Kakva posla? Moe krpati kotlove i lonce. A mogao bi pomagati i mojoj eni i keri kad se mi mukarci odvezemo u lov na ribu. Tada se mladi Alexander okrene i uputi prema amcu kako bi se posavjetovao sa svojim ljudima. Kad se vratio ree Jensu Olaiu: Dobro, prihvaam posao! Zacijelo se dogovorio sa svojim ocem da e od ribara to vie krasti. 13

Nakon nekog vremena izveze se Jens Olai sa svojim sinovima u ribolov, a ena mu i ki ostadoe kod kue. Ki se zvala Leonarda. Nije joj bilo vie od dvadeset godina. Mladi Alexander brzo se privikao na sve poslove. Razumijevao se u stone bolesti, znao ih je iscjeljivati, a bio je i vrlo vjet u krpanju posuda. Ribareva ena domalo mu stane iskazivati osobitu naklonost, premda se ve bliila etrdese toj godini. Ciganin je lagao kako nije u stanju pomisliti ni na koju drugu enu osim na svoju izabranicu koja ga eka u oevoj lai. To je snanoj ribarici zadavalo mnogo boli, pa je dobro pazila na svoju ker i uvala je od Ciganina. Ona ga je odbijala od kue, a im se zemlja bjee odmrznula, poslala je mladoga Alexandera da prekapa treset. Alexander je na tresetitu pjevao nerazumljive pjesme, ali je radio kako valja i svakog bi dana obavio dobar dio posla. Bio je to velik i veseo poganin. Leonarda nije s njime mnogo govorila. Ne, Leonarda nije mnogo s njime govorila i nikada nije zaboravljala da je ki Jensa Olaia. No, proljee je vrlo opasno doba, pa kad je toplina razgrijala zrak, onda su Alexanderove oi sijevale kao zvijezde, pa se sve vie primicao Leonardi i prolazio pokraj nje. Na neobjanjiv nain iezavale su stvari iz njezina sanduka, i to jedna po jedna zaredom, premda je kljuaonica na njemu ostajala netaknuta. Tek kad se otkrilo da je dno sanduka bilo odvaljeno, Leonarda je okrivila Alexandera da ju je potkradao. Nisam odgovori on. Ali ako mi veeras ostavi vrata svoje sobe otkljuana, moda u pronai tvoje stvari. Ona ga odmjeri i smjesta mu uzvrati: Zar ti hoe silom, koliko sutra, otperjati iz ove kue? No, Ciganin se dobro razumije u udvaranje i poznaje svu slatku mo svojih crvenih usana, svoje tamnopute koe i vatrenih oiju. Velik je majstor u zavoenju, veliki ljubavni pustolov. Sutradan je Leonarda, s predivom u rukama, sjedila u dvoritu, a kada je naiao Alexander, obratio se djevojci: Nemoj me tjerati iz slube, nego poi sa mnom na tresetite. Nikada ti vie neu onako govoriti. Ona podigne oi. Tih nekoliko rijei upiju se u njezino srce. On skine kapu, a crna mu se kosa spusti na oi. Njegove crvene usne bijahu odve lijepe. I Leonarda odgovori: Dobro, dobro, vidjet emo! Ona porumeni, ali istog asa natkrili se nad svojim predivom. Ciganin je znao to radi kad je pozvao djevojku na tresetite. Odluio joj se umiljavati, premda je znao da se kuna vlast ne nalazi u njezinim, nego u materinim rukama. I dani su prolazili. Stolarov sin Konrad oslobodio se i postao svoj ovjek. Zanat je izuio kod gradskih majstora, pa je brzo izaao na dobar glas. Okuio se na drugoj strani rijeke Glimme; seljaci su odlazili k njemu, a kadgod su naruivali i fine krinje. Jednog dana zaputi se onamo i Leonarda, a Alexander je preveze amcem. Leonarda se zaudo dugo zadrala kod Konrada, pogaala se s njim i cjenkala oko jedne nove krinje, a govorili su i jo tota drugo, jer su se poznavali od malih nogu. Kad je Alexanderu ve dojadilo ekanje kod amca, uspne se do stolarove kue i pogleda kroz prozor. U isti mah odskoi, a onda jurne u sobu uzbuen i bijesan. Sve troje zanijeme. Ciganin se inio kao konj trka sa sputenom grivom i s drhtavim nozdrvama. Evo me, evo! Ve idem ree Leonarda da bi ga smirila. Momci su se mjerkali od glave do pete, a obojica su bili mladi kao kaplje rose. Alexander opipa bedro traei no, ali ga nije imao uza se, pa mu se oi opet ugasie. Ci ganin se ne zna pomoi bez noa, a s njim je smion i mahnit do ubojstva. To je bio prvi sukob. Nekoliko dana kasnije doe stolar Konrad sa sandukom u ribarovu kuu. Sanduk je bio osobito brino izraen i slijepljen, a brava je bila nova i umjetniki napravljena. Kad je Leonarda htjela spremiti svoje stvari iz staroga u novi sanduk, izbije na vidjelo da su joj sve ukradene stvari na okupu. Mirno su leale na svom starom mjestu, kao da nikada nisu odande ni odlazile. 14

 To je opet tvoje maslo obrati se Leonarda Alexanderu. Ne, nije odgovori Ciganin. Zasigurno je ponovo slagao, premda mu to nije nita pomagalo. Stolar Konrad zadrao se podue u kui kod Leonarde, a ona mu je skuhala kavu i poastila ga. No, prije toga naao je Ciganin priliku da pljune u kotao. A kad je stolar odlazio, on je motrio na nj. I momci se ponovo odmjerie, ali sada je Alexander imao no uza se. Nita ti ne pomae, Ciganine ree Konrad. Danas mi je dala rije. U Alexanderovim oima zaplamsa i on trgne no. Stolar skoi u amac i otisnu se od obale, a kad se malo udaljio i naao nekoliko hvati od kopna, dovikne da e skitnicu prijaviti vlastima. I opet proe neko vrijeme. Stari se Splint ponovo iskrca sa svojom druinom u pristanitu i zaeli povesti sa sobom sina, a Alexander se opirao i traio da odslui ugovoreni posao. On je lagao i obeao ocu da e jo mnogo potkradati ribara, pa je tako ciganski amac opet odjedrio bez njega. Mladi je rekao Leonardi: I lastavice su se vratile! Nije li vrijeme da sa mnom poe u hambar i da mi naloi da nategnem obrue na abrice i spremim bave za ribolov? Ona ga zacijelo jo nije dobro poznavala, pa mu je zato podrugljivim glasom odgovorila: Smijem li ti se povjeriti? No, njezino podrugivanje ne bjee posve ozbiljno, jer nju vie njegove dvoline rijei nisu ozlojeivale kao prije. Opaala je da se njegova ljubav razgorijevala iz dana u dan. Tek to su proveli nekoliko asaka u hambaru, a Alexander je ve poeo sezati za njom i cjelivati je usred usta, i to mnogo, mnogo puta. Ti si izgubio pamet ree ona i pone mu se otimati onako crvena i zadihana. Da li jo i sada misli da bih koliko sutra morao otperjati iz kue? Sada je Leonarda bila ve sasvim ukroena, pa je odgovarala: Sve e zavisiti od toga kako se bude vladao. Pa, neu nikada vie ree on. Ali svoju rije nije odrao. Lagao je neprestano umiljavajui joj se i ne putajui je iz ruku. I morao je doi dan da Leonardino srce sasvim popusti tamnoputom poganinu. Upravo nita nije postigao prvih tjedana, ali ve etvrtog tjedna obnevide njezine oi i ona mu se prikloni. A bilo je to ba u doba kad je drvee poelo pupati i kad su se nad Nordlandom tako beskrajno irile vedre noi. Napokon, djevojka se zaputi na tresetite i ponese mu ruak u samu movaru, premda mu ga je mogla ostaviti na rubu movare, kako je to prije radila. Ali ne, sada je eljela da mu se to vie priblii. Mati je gotovo pobjesnila od ljubomore, pa je nastojala i sve uinila da stolar to prije doe do djevojke. I Leonarda pristane da bude po materinoj volji, premda je sama, kao u kakvoj omaglici, lunjala dvoritem i ve dobro uviala daje s njezinim srcem sasvim drugaije i da ono ne pristaje. Skitnica Alexander stajao je usred tresetita i kopao motikom, a ona je gazila blato i gledala njegovu ljepotu i mladost. Bilo je dana kad joj je stolar Konrad sasvim iezao iz pameti, ali to nikako nisu bili njezini najtmurniji dani. S proljea se veliki ribar i njegovi sinovi vratie iz ribolova; dolo je vrijeme sijanja, a Alexander je i tada pomagao u svim poslovima, premda je ve o Ivanju morao otii. Iz dana u dan postajalo mu je sve tee sastajati se potajno s Leonardom, jer su je sada uvala i braa, koja su takoer drala stranu stolara Konrada. A povrh svega ljubav je tako hirovita, umije katkad i dotuiti, pogotovo kad se ovjek previe zanese i prepusti uivanju, pa je tako i mladi Ciganin ve pomalo poeo dosaivati djevojci. I ona se pone spremati za svadbu i udaju za Konrada. A Alexander ree: Kad stolar prvi put prekorai prag kue, dobro u ga zatui! No on je Leonardi dojadio i dotuio, pa mu se opet poela podrugivati: Gle, gle! A to e onda drugi put uiniti?

15

Na samo Ivanje bjee dogovoren ples u stolarovoj kui, pa je Leonarda trebala poi onamo. No, iste je veeri i Alexander morao ostaviti slubu u domu Jensa Olaia. I Leonarda ree Alexanderu: Prevezi me prije nego to ode! A kamo si naumila? zapita je on. To se tebe nita ne tie odgovori ona. I Alexander se spremi. Skupi svoju sirotinju u jedan zaveljaj i ree: Spreman sam! Spustie se na obalu i ukrcae u amac. Otkako se led bjee pokrenuo, rijeka je toliko nabujala, pa je svaki prijelaz preko nje bio opasan i rizian. Dok je momak veslao, upita djevojku: Pa e onda valjda i poi za njega? Hou odgovori ona. Nisam ja krao tvoje stvari nastavi on. Majka ih je krala i sakrivala. Cijeli jedan asak Leonarda je zurila u njega, a onda uzvikne: to si kazao? Njoj je bilo stalo do toga da nas omrazi ree Alexander ali ja sam se dosjetio kamo ih je mogla skrivati, pa sam ih onda opet krao od nje! Lae i triput lae! uzvrati ona. Leonarda mu nita nije vjerovala, a Ciganin je veslao sve neopreznije; nije vie gledao kuda vesla. A ja ti nisam nita naao uinio ree on napokon. Mogao bih postati poten ovjek kad bi ti htjela. to me briga za to! odgovori ona i pone se svaati s njim. Kako to vesla? Nabasat emo na kakvu hrid! On je tada pustio amac da ide kamo ga rijeka nosi. Onda ona u sav glas povie jo jedanput, izusti iste rijei, a on zahvati veslima jae, kao da joj se eli pokoriti, ali u taj mah prebije jedno veslo. Nisu znali to e se dogoditi. To si namjerno uinio ree ona, a ve je bjee obuzeo strah. On odgovori: Jesam. Nee iva pristati na obalu. asak kasnije razlijee se krik, amac udari o neku stijenu i jedna mu se strana probije. Za tren oka Ciganin skoi na stijenu. Odande je vidio kako se Leonarda nekoli ko puta okrenula, onda ju je voda izbacila, pa opet progutala naglavce. Vir ju je zaronio na dno. S obale su ih gledali i spasili Ciganina. Nitko mu nita nije mogao predbaciti, niti bilo to dokazati. Veslo mu se prebilo, pa na njega nije mogla pasti nikakva sum nja. Nesrea ih je zadesila. Ovu pripovijest priao mi je sm Alexander u tvravi gdje je robijao kao nasilnik.

ROBOVI LJUBAVI
I. Ovo sam ja napisala, a pisala sam i danas kako bih olakala svome srcu. Izgubila sam posao u kavani, a tako i mnoge svoje radosne dane. Jedan mladi gospodin u sivom odijelu dolazio je svake bogovetne veeri s dvojicom prijatelja i sjedao za jedan od mojih stolova. Tu je dolazio otmjeni svijet i svatko je imao poneku ljubaznu rije za mene, svatko osim tog mladog gospodina. Bi o je visok i vitak, imao je mekanu crnu kosu i tamnopute usne, a samo bi me ponekad i tek usputno okrznuo pogledom svojih plavih oiju. Mora da je u poetku imao neto protiv mene. Dolazio je svake veeri, pa se bijah navikla na njega, a im jednom nije doao, posve sam lako zamijetila da ga nema. Odmah sam 16

krenula u potragu za njim, obigrala cijelu kavanu da bih ga napokon ugledala kraj velikog stupa sasma na drugom kraju. Sjedio je s jednom damom iz cirkusa. Ona je imala utu haljinu i duge rukavice koje su sezale preko lakata. Bila je mlada, imala je lijepe tamne oi a moje oi bijahu plave. Zastala sam kratko pokraj njih i sluala o emu govore. Ona mu je neto predbacivala, a onda mu je otvoreno rekla da odlazi i da je ve sita njega i njegovih ludos ti. Tada pomislih u svom srcu: O, Sveta Majko Boja, zato ne doe k meni? Idue veeri pojavio se s dvojicom svojih prijatelja i sjeo za moj stol. Nisam prila, kao to sam to inae radila, ve sam se pravila kao da ih ne primjeujem. Kad mi je dao znak, pridoh stolu i rekoh: Juer niste dolazili. Kako je divno porasla naa konobarica ree on svojim prijateljima. Pivo? upitah. Da odgovori on. I ja donesem tri ae piva. II. Proe nekoliko dana. On mi dadne jednu ceduljicu i ree: Odnesite to preko... I prije nego stoje izustio njezino ime, uzeh tu ceduljicu i odnesoh je utoj dami. Usput sam proitala njegovo ime: Wladimierz F. Kad sam se vratila, on me pogleda upitno. Odnijela sam rekoh. I niste dobili nikakva odgovora? Ne. On mi dadne franak i ree s osmijehom: I nikakav odgovor je odgovor! Cijele veeri sjedio je i zurio prema dami i njezinim kavalirima. Oko jedanaest sati ustade i prie njihovom stolu. Ona ga prima hladno, ali se oba njezina kavalira upustie s njim u razgovor. inilo se da ga peckaju. On je tamo ostao minutu-dvije, a kad se vratio, rekoh mu da su mu u dep gornjeg kaputa nalili piva. On skide kaput, naglo se okrenu i usmjeri pogled prema stolu dame iz cirkusa. Osuih mu kaput, a on mi ree smijeei se: Hvala, robinjo! I dok ga je ponovo oblaio, pomogoh mu i tada kriomice pomilovah njegova lea. On sjedne, bijae rastresen, a jedan od njegovih prijatelja porui jo piva i ja uzeh ae; htjedoh uzeti i F.-ovu au, ali on ree: Ne! i poloi svoju ruku na moju. Pri tom dodiru moja ruka najednom klonu; on to zamijeti i skloni svoju. Naveer sam se dvaput molila pred svojom posteljom za njega. I, sva sretna, ljubila sam svoju ruku, onu to ju je on dodirnuo, svoju desnu ruku. III. Jednom mi je poklonio cvijee, bjee to hrpa cvijea koju je kupio kod cvjearice na ulazu. On je kupio sve to je imala, a cvjetovi bijahu svjei i crveni. Taj buket stavio je preda se na stol, a tu nije bio nijedan od njegovih prijatelja. Ja sam stajala koliko god mi je vrijeme doputalo, stajala sam iza jednog stupa, gledala ga i mislila u sebi: pa taj se ovjek zove Wladimierz F. Vrijeme je protjecalo, moda cijeli sat vremena, a on je tu sjedio i neprestano pogledavao na svoju uru. Upitah ga: Zar vi oekujete nekoga? On me pogleda rastreseno i naglo ree: Ne, ne! Ne ekam nikoga. Zato pitate? 17

 Samo sam pomislila da moda ekate nekoga. Doite ree on. To je za vas. I on mi dadne cvijee. Jedva izustih rije zahvale i to apui, a zasigurno sam se i zarumenjela, jer mi od radosti navre krv u lice. Bijah uzbuena i posve smeteno zastadoh pred bifeom; tu sam morala neto uzeti, ali nikako nisam znala to. elite neto? upita mamzel, kako smo zvali gospoicu za pultom. A to vi mislite? upitah. to mislim! ree mamzel. Jeste li ludi? Pogodite od koga sam dobila cvijee. Glavni konobar proe pokraj nas i dobaci mi: Zaboravili ste donijeti pivo gospodinu s drvenom nogom. Dobila sam ga od Wladimierza rekoh i odjurih s pivom. F. ne bijae jo otiao. Ponovo mu zahvalih kad je ustao i krenuo prema izlazu. On se osvrnu i izusti: To je bilo namijenjeno drugoj! Dobro. Moda je on kupio cvijee za drugu, ali ja sam ga dobila. Dobila sam ga ba ja, a ne ona kojoj bjee namijenjeno. Hvala mu i na tome. Laku no, Wladimierze! IV. Sutradan je padala kia. Pomislih: koju li u haljinu danas obui? Crnu ili zelenu? Aha, obui u svoju posve novu zelenu haljinu! Tako vedra i raspoloena stignem do postaje na kojoj zatekoh jednu damu; stajala je na kii i ekala tramvaj. Nije imala nikakva tita, pa joj ponudih da stane ispod mog kiobrana, ali ona to uz zahvalnost odbije. Tada i ja zatvorih svoj kiobran i nastavih ekati na kii. Ne, ne, nee ona sama kisnuti na tramvajskoj postaji, pomislih. Naveer dode Wladimierz u kavanu. Hvala vam na cvijeu rekoh oholo. Kakvom cvijeu? upita on. Ah, da! Ali ne govorite vie o cvijeu. Htjela sam vam zahvaliti rekoh. On slegnu ramenima i odbrusi: Vas ne volim, robinjo! Dakle, on me nije volio! Pa ja to i nisam oekivala, niti sam bila i najmanje razoarana, ali sam ga zato svaku veer gledala. Sjedio je za mojim stolom i ja sam mu donosila pivo. Do vienja, Wladimierze! Idue veeri doao je vrlo kasno. Upita me: Imate li mnogo novaca, robinjo? Ne! Naalost, nemam odgovorih. Ja sam siromana djevojka. On me tada pogleda, pa e s osmijehom: Loe ste me razumjeli. Treba mi neto malo, do sutra. Neto novaca imam odgovorih. Imam kod kue sto trideset franaka. Kod kue? A ovdje nemate? Odgovorih: Priekajte etvrt sata i poite sa mnom kad zatvorimo. Priekao je etvrt sata i poao sa mnom. Samo sto franaka ree on. Cijelo vrijeme iao je pored mene i nije me putao da zaostanem, niti da odmaknem. Kad smo stigli pred kapiju, rekoh mu: Ali ja imam samo jednu sobu. Neu gore odgovori on. Priekat u ovdje. Kad sam donijela novce, on ih prebroji i ree: Ovdje ima vie od sto franaka. Evo vam deset franaka napojnice ree. Da, da, ujete li, evo vam deset franaka napojnice! On mi dadne deset franaka i udalji se zaeljevi mi ugodnu i laku no. Vidjeh ga kako zastade na uglu i baci jedan novi staroj i sakatoj prosjakinji.

18

V. Idue veeri jadao se kako mi ne moe vratiti novac, a ja sam mu bila zahvalna ba zato to ga ne moe vratiti. Otvoreno je priznao da je sve spiskao. to da se na to kae, robinjo? ree on smijeei se. Vi znate: uta dama! Zato ti nau konobaricu zove robinjom? upita jedan od njegovih prijatelja. Prije si ti rob nego ona. elite piva? rekoh da bih prekinula njihov razgovor. Malo kasnije ude uta dama. F. ustade i pokloni se. Ona proe pokraj njega i sjedne za slobodan stol, odgurnuvi druge stolice kako joj nitko ne bi priao. F. odmah uzme stolicu i sjedne kod nje. Nakon dvije minute ustade i ree vrlo glasno: Dobro, onda ja idem! I nikad se vie neu vratiti! Hvala odgovori ona. Tada osjetih silnu radost i otrah do bifea. Bijah uzbuena, pa sam tu izustila neto neodreeno, a potom sam priala kako Wladimierz F. nikada vie nee pogledati utu damu. Glavni konobar naie i otro me prekori, ali ja za to nisam marila. Kad se kavana zatvarala, F. me je saekao na vratima. Pet od onih deset franaka, to sam vam juer dao ree. Dadoh mu svih deset i on ih uze, ali mi usprkos protivljenju vrati pet franaka. Veeras sam tako sretna rekoh. Ako smijem moliti, poite sa mnom gore, iako imam samo jednu sobicu. Ne, neu s vama odgovori. Laku no! Otiao je. I ponovo je proao pored stare prosjakinje, ali nije joj nita dao, iako mu se ona poklonila. Bit e da je zaboravio, pa sam otrala do nje i dala joj nekoliko groa. To vam daje gospodin koji je maloas proao rekoh. Gospodin u sivoj odjei. Gospodin u sivoj odjei? izusti ena. Onaj s crnom kosom, Wladimierz rekoh. Jeste li vi njegova gospoa? upita. Ne. Ja sam njegova robinja odgovorih. VI. Gotovo svake veeri kukao je to mi ne moe vratiti novac, premda sam ga molila da me ne alosti toliko. On je tada uzviknuo tako glasno da su ga svi mogli uti, a neki se tome i nasmijae: Ja sam hulja i nitkov! ree. Pozajmio sam novac od vas i sad vam ga ne mogu vratiti. Dao bih da mi se odsijee desna ruka za jednu novanicu od pedeset franaka. Boljelo me to tako govori, pa sam poela smiljati kako da mu nabavim novaca, ali to nikako nisam mogla. On mi jo ree: Ako me pitate kako sam, onda to rei. uta dama otputovala je sa svojim cirkusom. Zaboravio sam je. I vie ne mislim na nju. Pa ipak si joj danas napisao jo jedno pismo ree jedan od njegovih prijatelja. To je posljednje odgovori Wladimierz. Kupih jednu ruu od male prodavaice i zadjenuh je u rupicu na lijevoj strani njegova kaputa. I dok sam to radila, osjetih njegov dah na svojim rukama, tako da sam jedva udjenula ruu. Hvala ree on. Zatraih tri franka koja sam imala na kasi i dadoh mu ih. Sitnica. Hvala ree on ponovo. Cijelu veer bila sam sretna, a onda Wladimierz najedanput ree: Za ova tri franka otputovat u na tjedan dana. Kad se vratim, dobit ete svoj novac! On tada opazi moje uzbuenje i dodade: Ali ja volim samo vas! I uzme moju ruku. 19

Bila sam utuena to e otputovati, a nije mi htio kazati kamo, premda sam ga pitala. Sve mi se zavrtjelo, ba sve, cijela kavana i svi gosti sve je to igralo oko mene. Vie nisam mogla izdrati, pa sam plaui zgrabila njegove ruke. Za tjedan dana vratit u se k vama ree i ustade. Zauh glas glavnog konobara: Vi nas, dakle, ostavljate na etrnaest dana! Oho, ne brinem se za to, ne hajem mnogo; Wladimierz e za tjedan dana ponovo biti ovdje, kod mene. Htjedoh mu zahvaliti, okrenuh se, ali on bijae otiao. VII. Tjedan dana kasnije naoh kod kue njegovo pismo; bilo je prepuno gorine i nimalo utjeno. On mi je pisao kako je otputovao za utom damom i kako mi nikad ne moe vratiti novac, nikad i nikako, jer je on ovjek kojega su nedae posve skrile. Nazivao je sebe niskom duom, a ispod pisma stavio je potpis: rob ute dame. Tugovala sam dan-no i vie nisam mogla nita drugo raditi. Tjedan dana kasnije izgubila sam svoje mjesto, pa sam morala potraiti drugo. Odlazila sam u gostionice i hotele; zvonila sam i kod privatnih osoba i nudila svoje usluge, ali nisam imala sree. Kasno naveer kupovala bih sve novine i kad doem kui briljivo itala oglase. Mislila sam: moda bih mogla spasiti Wladimierza i sebe... Juer naveer nala sam njegovo ime u jednom listu i itala o njemu. Odmah zatim izala sam i dugo hodala ulicama, a vratila sam se tek jutros. Moda sam negdje i spavala, tko zna, ili pak presjedila na kakvom stubitu. Danas sam ponovo itala sve ono od sino, a o nda sam sjela na jednu stolicu i krila ruke. Nakon nekog vremena sjela sam na zemlju i naslonila se leima na stolicu. Udarila sam dlanovima o pod i onda razmiljala. Moda i nisam nita mislila. U glavi mi je zujalo tako da nisam znala za sebe. Onda sam ustala i izala. Dolje, na uglu ulice, toga se dobro sjeam, dadoh staroj prosjakinji gro i rekoh: To vam alje gospodin u sivoj odjei. Vi ga znate! Da vi moda niste njegova nevjesta? upita ona. Ne, ne, ja sam njegova udovica odgovorih. I sve do jutros tumarala sam ulicama. I sad sam ponovo proitala. Zvao se Wladimierz F.

KRALJICA OD SABE
I. ovjek putuje uokolo, luta od mjesta do mjesta i svaki as, providnou sudbine, susree ljude koje je prije vidio; susree ih iznenada, na neoekivanim m jestima, tako da katkad zaboravi skinuti eir i pozdraviti ih. To se meni dogaa esto, bogme vrlo esto. I tu ne pomae nita. Ono to mi se dogodilo 1888. godine u udnoj je vezi s jednim ovogodinjim doivljajem koji se zbio pred tjedan dana, na jednom kratkom putovanju u vedsku. To je posve obina i razumljiva pria; sve je proteklo jednostavno, toliko jednostavno da moda i ne vrijedi o tomu pripovijedati. Pa ipak u pokuati onako kako znam i umijem. Ti se zacijelo i sam sjea to si me pitao kad smo posljednji put bili zajedno; to sada neu ponavljati, ali jo jednom odgovaram da se pri svakom mojem pokuaju neto isprijeilo, tako da sam svaki put ostao s onu stranu vrata. Due mi, ne laem i dokazat u da je istina, jer nikad nisam bio tako blizu vjeridbi kao tada, i nikad tako nemilosrdno ostavljen ispred vrata kao tada. Ali tu vie nema pomoi.

Godine 1888. dobih neto novaca, tek za jedan kratki izlet priam tono kako je bilo. Krenuo sam u vedsku i putovao vesela srca eljeznicom, dok su vlakovi jedan za drugim i 20

svakog dana zaredom prolijetali pokraj mene. Sretao sam mnoge ljude i svi su me pozdravljali rijeima: "Bog vam pomogao!", a i ja sam uzvraao isto tako srdano: "Bog vam pomogao!", jer drugo nita i nisam znao odgovoriti. Kada sam stigao u Gteborg, prvi par cipela bijae mi bijedno poderan; ali o tome neu govoriti. Jo prije nego to sam doao u Gteborg zbio se jedan dogaaj o kojemu elim pripovijedati. to misli o tome kad te jedna lijepa dama zavodljivo pogleda kroz prozor vlaka, a poslije se vie i ne osvrne? to onda? Moda samo mirno proi pokraj nje i ne praviti od toga nikakav dogaaj. Doista, morao bi biti lud da si nakon takva povrna pogleda togod umisli! Ali kada te dama ne samo pogleda s najveom znatieljom, nego ti jo ustupi svoju sobu, pa ak i svoju postelju na jednoj vedskoj potanskoj postaji, zar ne nalazi da onda ovjek ima razloga povjerovati u realnost njezinih nakana i uza sve to neemu se ponadati? Tako sam i ja mislio i nadao se do posljednjeg trena. Prije tjedan dana to me stajalo ak i jednog bolnog puta do Kalmara... Dakle, bijah doao do potanske postaje Brby. Bilo je kasno naveer, a ja sam pjeaio od rana jutra, te odluih malo otpoinuti. Uoh u gostionicu i zatraih jelo i prenoite. Jelo sam mogao dobiti, ali prenoite nisam, jer sve sobe bijahu zauzete. Govorio sam s jednom mladom djevojkom; kasnije se pokazalo da je to gostioniareva ki. Gledam je i pravim se kao da ne razumijem. Moda mi je htjela staviti do znanja da smo mi Norveani ovdje politiki protivnici, prema tome i nepoeljni? Koliko li ovdje kola stoji rekoh ravnoduno. Da, dolaze sa sajma i ovdje e prenoiti odgovori ona. Stoga vie i nema slobodnih kreveta. Ona potom izae i narui mi jelo. Kad se vratila, pone opet govoriti kako je sve zauzeto. Moete ree ona otii do sljedee postaje, to vam je Yterrn. Ili se vratite vlakom donekud. Ovdje je, kako rekoh, sve puno! Oprostih naivnom djetetu i ne htjedoh biti neprijazan, ali bogme nisam kanio pomaknuti se odavde prije zore. Ja sam se naao u jednoj javnoj potanskoj postaji i gostioni ci, dakle, u hotelu, pa sam svakako morao dobiti leaj! Krasno vrijeme rekoh. Da odgovori ona. Bit e pravo uivanje otii do Yterrna. Nije daleko: jedna dobra milja. To me ve naljuti i ja rekoh ozbiljno, ali tiho: Razumije se da ja moram prenoiti ovdje. Umoran sam i ne elim nikamo dalje! Ali svi su kreveti zauzeti! odgovori ona. To nije moj problem! Nakon to sam to izustio, zavalim se svom teinom u jedan naslonja. Bijae mi ao te djevojke; inilo se da mi ne pravi smetnje tek iz puke pakosti. Njezino je lice imalo poten izraz, a njezina mrnja prema nama Norveanima izgledala mi je vrlo umjerena. Smjestite me gdje god vam drago! Moe i ovdje na divanu rekoh. Ali i divan je ve bio izdat. Tada me pomalo obuzme strah. Ako budem morao pjeaiti jednu dobru vedsku milju, upamtit u je za sva vremena, jer sam dobro znao da vedska milja nema kraja! Pa zar ne vidite, zaboga, da su mi cipele poderane! uzviknuh. I neete me valjda izbaciti van s ovakvim cipelama! To ne, ali vae cipele ni sutra nee biti nita bolje primijeti ona smijeei se. I doista, imala je pravo, a ja vie nisam znao to initi. Tada se otvore jedna vrata na kojima se pojavi mlada djevojka. Ona se smije neemu to joj se maloprije dogodilo i na to svakako jo misli. I ba u asu kad je htjela neto izustiti, ona me zamijeti. Nije se dala zbuniti, tovie, zagleda se u menei naposljetku kimne mi glavom. Tada tiho upita: to je, Lotta? I Lotta joj neto pria, ali ja shvaam da apuu o meni, premda ne ujem nijednu njihovu rije. Sjedim i prislukujem, kao da mi se tu sudba rjeava. One kriom pogleduju moje cipele

21

i pomalo se smijuckaju. Djevojka koja je maloprije ula, sada mae glavom i hoe ponovo izai. Kad je dola do vrata, naglo se okrenu kao da se neeg prisjeti, a potom ree: Pa ja noas mogu s tobom spavati, Lotta, a on moe u moju sobu! Ne uzvrati Lotta to je, gospoice, doista nemogue! Ah, to da ne izusti djevojka. To je posve mogue! Stanka. Lotta razmilja. Pa, dobro, gospoice, ako tako elite. I okrenuvi se prema meni, Lotta mi se obrati: Gospoica e vam ustupiti svoju sobu. Tada skoim, sastavim pete i naklonim se. Mislim da je taj naklon ispao vrlo otmjen. Zahvalim gospoici i kaem da sam sada prvi put u ivotu doekao toliku ljubaznost, a naposljetku izjavih da je njezino srce isto tako dobro, kao to su lijepe njezine oi. Pri tom se jo jednom poklonih, takoer otmjeno. Da, da, sve sam to odlino izveo. Ona porumenje, a asak kasnije, zajedno s Lottom i uz hihot, odjuri prema vratima. Ostadoh sam i poeh razmiljati. Stvar stoji vrlo dobro; djevojka se nasmijala, porumenjela je, a potom se i hihotala. Poetak ne moe biti bolji. Boe, kako je bila mlada, jedva ako je napunila osamnaest godina. Imala je jamice na obrazima i jednu rupicu na bradi. Oko vrata nikakve marame, ba nita, ni ipke na kaputu, samo neka mala vrpca i uza sve to jedan taman pogled crnih oiju na tom slatkom licu. Neto takvo nisam jo nikad vidio. Dobro, ona me sve vrijeme promatrala sa zanimanjem. Sat kasnije vidjeh je vani, u dvoritu; sjedi u koiji i pucka biem, kao da su kola upregnuta. Kako je bila mlada i vesela, dok je sjedila u koiji i puckala biem. Pribliim se, i u tom trenu spopadne me elja da se upregnem kao konj i vuem kola. Skidam eir, elim joj neto rei, ali ona naglo ustaje, ponosna je i gorda kao kakva kneginja, gleda me tre nutak i silazi s kola. Neu to nikad zaboraviti. Premda nije imala razloga uzeti za zlo moju nakanu, ona je ipak ustala i sila s kola, a tada je doista izgledala prelijepo. Stavih eir na glavu, to drugo, a onda se udaljih pomalo zbunjen i potiten. Vrag odnio tu pomisao da se upregnem i vuem kola! S druge strane, to joj bi najedanput? Zar mi nije maloas ustupila sobu? Otkud onda ta hladnoa? To je pretvaranje, rekoh sam sebi. Ona me hoe namuiti pa lijepo, pokoravam se i muit u se! Sjedoh na stubite i zapalih svoju lulu. Ljudi su se vraali sa sajma i posvuda su avrljali, a u vie navrata uo sam kako se unutra otvaraju boce i zveckaju ae. Gospoicu vie nisam vidio. Jedina lektira koju sam imao uza se bijae jedna karta vedske. Sjedim tako, puim i ljutim se, a onda vadim svoju kartu i ponem je prouavati. I nakon kratka vremena pojavljuje se Lotta da bi me, ako je po volji, otpratila do sobe. Deset je sati, ustajem i mi krenemo. U hodniku susreemo gospoicu. Sada se dogaa neto posve udno, sjeam se svakog detalja, svake i najmanje sitn ice. Naime, zid u hodniku svjee je obojen, ali ja to ne znam i sklanjam se u stranu pred gospoicom; to je samo jedan tren, a nevolja je tu. Gospoica vie bez daha: Pazite! Masna boja! Tada je kasno, ve sam cijelo lijevo rame naslonio na zid. Ona me gleda zaprepateno, zatim gleda u Lottu i kae: to emo sad? Oistit emo neim odgovara Lotta. I obje dame prasnue u smijeh. Nakon toga sve troje izlazimo na stubite; Lotta uzima neto i pone istiti mrlju. Sjednem! Zatim ponemo askati... Vjerovao ili ne, ali kaem ti da sam tu veer, nakon rastanka, bio ispunjen najboljim nadama. Brbljali smo i askali, smijali se svemu i svaemu, a mislim da smo punih etvrt sata sjedili na stubitu i avrljali. A poslije? Poslije nita! Ne razmeem se i ne hv astam, ali sam 22

vie nego uvjeren da ta mlada dama nije tek tako poklonila svojih etvrt sata nekom mladom ovjeku. Kada smo se najzad rastajali, dvaput mi je rekla laku no. Naposljetku je i vrata odkrinula rekavi mi po trei put laku no. Poslije sam uo nju i Lottu kako se od srca smiju. Velim ti, svi smo bili divno raspoloeni. Evo me, dakle, u svojoj sobi; ne, u njezinoj sobi. Bijae to posve obina gostionika soba s golim i plavo obojenim zidovima, te i jednim uzanim, niskim krevetom. Na stolu je leao nekakav prijevod Ingrahamovog "Kneza iz doma Davidova". Poeh itati. Jo ujem hihotanje i smijeh iz sobe mlade djevojke. Kakva divna i vesela djevojica; kakav raskalani smijeh i tamni pogled te mlaahne ljepotice! Kakva gordost! Potonuh u misli; sjeanje na nju arilo se nijemo i silno u mome srcu.

Ujutro se probudih, neto tvrdo bolo me u rebra; bijae to "Knez iz doma Davidova" s kojim sam spavao. Skoim i obuem se; ve je devet sati. Odlazim dolje i dorukujem, a od gospoice ni traga ni glasa. ekam jedno pola sata, ali nje nema. Fino i uljudno upitam Lottu to je s mladom damom, zar je nekamo otila? Da, gospoica je otputovala odgovori Lotta. Otputovala? zaudih se. Ta zar gospoica nije odavde? Ne! Gospoica je odozgo, vlastelinka. Ona je jutros otputovala za Stockholm. Zanijemim. Razumije se, nije mi ostavila nikakvo pi samce, ni rije za mene. Bio sam toliko potiten da nisam bio u stanju pitati za njezino ime. Najednom sam postao ravnoduan prema svemu. Doista, eni se nikad ne moe vjerovati. Ranjena srca, malaksao i potiten, putujem za Gteborg. Tko bi se tome nadao, a izgledala je tako asna, tako ponosna! Sad, to je tu je sve sam ljudski podnio, a u hotelu nitko nije smio znati za moje boli...

Bilo je to ba u vrijeme kad je Julius Kronberg izloio u Gteborgu svoju uvenu sliku "Kraljica od Sabe". Kao i mnogi drugi, poao sam na tu izlobu, a slika koju sam vi dio ostavila je na mene dubok dojam. udno, ali kraljica od Sabe tako je nalikovala mojoj vlastelinki, i to ne onoj koja se vragolasto smijala i alila, nego onoj ozbiljnoj gospoici dok je sjedila u koiji i strogo me pogledala svojim krupnim tamnim oima onda kad sam elio upregnuti se kao konj. Bog mi je svjedok kako mi je srce ustreptalo kad sam vidio tu sliku koja mi je potakla misli o izgubljenoj srei. Bio sam ponovo uznemiren. I tako jedne lijepe noi, inspi riran tom udvojenom slikom, napisah svoju poznatu kritiku na "Kraljicu od Sabe". Evo to sam tada rekao: "Ona je Etiopljanka, vitka i zamamno lijepa, ve sa svojih devetnaest godina spaja u sebi kraljevstvo i enu. Lijevom rukom podie veo s lica i usmjerava pogled na kralja. Nije tamnoputa, ak i njezine crne oi potpuno su zasjenjene sjajem srebrne dijademe; izgleda kao Europljanka koja je putovala po istoku, pa je tek malice preplanula od sunca. Samo su joj oi tamne; one i odaju njezin zaviaj, a pogled je u isto vrijeme sme i vatren, tako da gledaoca podie jeza. Te oi se ne zaboravljaju, dugo ostaju u sjeanju i priviaju se u snu..." To o oima lijepo je reeno, a kada netko tako govori, onda tako osjea i u svom srcu. Pitaj koga hoe, svatko e ti rei isto to i ja. I otada je udnovata djevojka s postaje Brby zauvijek ostala u mojem srcu kao Kraljica od Sabe. II. Pria jo nije gotova. etiri godine kasnije, i pred tjedan dana, moja Kraljica ponovo iskrsava. 23

Putujem iz Kopenhagena u Malm, tamo me netko oekuje i hou ga obii dakle, priam sve kako je bilo, ovo je iva istina. im sam stigao u Malm , uzmem sobu u hotelu i ostavim svoje stvari, a potom izaem da bih se vidio s osobom koja me oekuje. Prije toga hou se proetati do kolodvora, elim se malo sabrati. Tu susretnem nekog neznanca, ulazim u razgovor s njim. I tek to smo razmijenili nekoliko rijei, kadli, najedanput, v idim jedno lice u vlaku koji samo to nije krenuo. U jednom trenu to lice se okrene prema meni i sada me promatraju dva tamna oka. Boe dragi, pa to je Kraljica od Sabe! Uskoim u vlak i ve kroz nekoliko sekundi putujem. Nita drugo nego sudbina! Ugledati Kraljicu nakon etiri godine, uskoiti u vlak koji polazi s kolodvora, a svoju prtljagu ostaviti u hotelu, to je drugo nego sudbina! Tu ovjek ne moe nita. I jo ovo: u vlak sam uao bez ogrtaa. Osvrem se i gledam svako lice, a onda uem u kupe prvog razreda. Ba lijepo, nalazim slobodno mjesto, pridruim se nekolicini putnika i odmah ponem dobroudno pri premati cigaru i malo lektire. Kud li e me odvesti sudbina? Htio sam putovati kamo i Kraljica od Sabe. Motrit u na nju i dobro paziti gdje sila zi, a onda u za njom; cilj mi je ponovo se nai s Kraljicom. Kada je uao kondukter i zatraio kartu, rekoh da je nemam. Pa, kamo to putujem? To se zapravo i sam pitam. Ne znam kamo putujem, ali moram platiti do Arlfa i jo doplatiti etrdeset ora. U Arlfu svakako moram kupiti kartu. Uinih kako je rekao kondukter i doplatih etrdeset ra. U Arlfu sam izvadio kartu do Lunda. Moda Kraljica od Sabe putuje u posjet Lundu; drat u je na oku. Ali ona ne sie u Lundu. Opet sam morao platiti kondukteru, ovoga puta do Lackalnge, i ponovo doplatiti etrdeset ra dakle, svega osamdeset. U Lackalngi izvadih kartu odmah do Hessleholma, to je sigurno sigurno, i ponovo sjedoh u kupe, ve pomalo nervozan, jer se putovanje komplicira. Takoer me razdraivalo i brbljanje putnika; kog me se vraga ticalo to je u Hamburgu izbila stona zarazna bolest slinavka! Moji suputnici zasigurno bijahu obini vedski trgovci stokom, jer tri etvrt sata nisu ni o emu drugo govorili nego o slinavki u Hamburgu. Strano zanimljivo! A uza sve to: zar me nije netko oekivao u Malm u? Pa dobro, neka ga, neka jo eka! Ali Kraljica od Sabe nije sila u Hessleholmu. Sada ve postajem bijesan, plaam kondukteru do Balingslofa, ponovo s doplatkom od etrdeset ra dakle, krunu i dvadeset. U Balingslofu stisnem zube i uzmem kartu do Stockholma. To me sve stajalo sto osamnaest kruna; odnio me vrag ako nije! Sada mi ve postaje jasno da Kraljica od Sabe putuje u Stockholm, uostalom kao i proli put. Vozimo se tako, sati protjeu, a ja i nadalje budno motrim na nju, izlazim na svakoj postaji i vrebam je, ali ona ne silazi. I kad god je ugledam na prozoru kupea, ulovim njezin pogled koji me promatra s pozornou. Ah, ta djevojka nije se uope izmijenila i nije nita izgubila od svojih osjeaja prema meni. To mi bjee posve jasno, pogotovo to bi se i sama zbunila i oborila pogled dok je izvana promatram. Nisam je nijednom pozdravio, bio sam toliko rastresen, pa sam to svakiput zaboravio. I da ne bjee stijenjena u kupeu za dame, odavno bih joj priao; da, da, to bih zasigurno uinio i podsjetio je na staro poznanstvo i na to da sam jednom spavao u njezinu krevetu. To bi je obradovalo, jer sam tada odlino spavao, do devet sati. Boe, kako se proljepala za ove etiri godine; sada je to bi la, kao nikad prije, tako velianstvena, tako arobna ena. Prolazili su sati, a nita se posebno nije dogaalo, osim to smo oko pet sati pregazili jednu kravu. uli smo kako su joj popucale kosti, a vlak se nakratko zaustavio; pruga je pregledana, pa smo nastavili put. Ona dvojica putnika ponu govoriti o plovidbi na Oresund, to je takoer bilo izvanredno zanimljivo. O, kako sam patio, kako sam patio! A to ono bijae, zar me nije netko oekivao... Neka taj bratac u Malmu ide do vraga! 24

Sve smo dalje i dalje, prolazimo Elmhult, Liatorp, Vislandu. U Vislandi silazi Kraljica od Sabe; nikako je ne isputam iz vida, ali ona se ubrzo vraa. Pa, dobro, putujmo dalje! Zatim stiemo u Alfestu. Putnici za Kalmar prelaze u drugi vlak! Kraljica od Sabe ponovo silazi, a ja i nadalje motrim na nju, premda ovoga puta ona prelazi u vlak za Kalmar. Tu sam bio zateen i nadoh se u udu. Sada sam izvan sebe, smeten i neodluan, ali u posljednjem trenu, na vrat na nos, uskoim u vlak koji ve kree za Kalmar. U kupeu jedan jedini ovjek, ne die oiju, ita. Sjednem i ja na klupu i ponem itati. Dvije-tri minute kasnije zaujem: Molim kartu! Sada je neki drugi kondukter. Kartu! Evo! kaem i dajem mu kartu. Ova karta vam ne vai ree on. Ovo je kalmarska pruga. to ste rekli? Ne vai? Na ovoj pruzi ne! Pa to ja tu mogu kad su mi prodali kartu koja ne vai! Kamo putujete? U Stockholm kaem kamo drugdje? Lijepo, ali ovo je vlak za Kalmar, razumijete li me, ovaj vlak ide za Kalmar govori on ljutito. To nisam znao, ali ja osjeam da me on gnjavi i cjepidlai samo zato to sam Norveanin; to je ta politika mrnja prema nama. Zapamtit u to. I to emo sad? upitah. Dakle, uradit emo ovako! Kamo vi uope putujete? Ovom prugom ne moete do Stockholma! Dobro! Onda putujem u Kalmar odgovorih. Naumio sam do Kalmara, a Stockholm mi se nikad i nije sviao. I ne kanim jo jednom troiti novac za taj put. Ova prokleta Kraljica putuje dakle u Kalmar, barem e jednom i tome doi kraj. Platite kartu do Gemle, a povrh toga jo etrdeset ra kae kondukter. U Gemli morate kupiti kartu do Kalmara. Ve sam platio sto osamnaest kruna primijetih, a onda doplatih tih etrdeset ra, to sve iznosi krunu i ezdeset. Bijah na rubu nerava. U Gemli jurnem na blagajnu i viknem: Dokle se moe putovati ovom prugom? Dokle? Do Kalmara! glasi odgovor. Zar ne bih mogao i dalje, zar ba nikako ne bih mogao jo malo dalje? To je iskljueno! Jer onda vam dolazi Istono more. Dobro! Molim jednu kartu do Kalmara! Kojeg razreda? ovjek me pita: kojeg razreda. Zna li on tko sam i to sam napisao. Taj me zasigurno ne poznaje, taj nije nita itao, pa mu odgovorih kako je i zasluio: Razumije se, prvog razreda! Platih i zauzeh svoje mjesto u vlaku. Ve je i no dola. Moj neprijazni suputnik ispruio se i zatvorio oi. uti. Kako da ubijem vrijeme? Spavati nisam mogao, pa sam svaki as ustajao, pregledao vrata, otvarao i zatvarao prozor, a u nekoliko mahova stresao sam se od hladnoe i vie puta zijevnuo. A povrh svega, kad god bi vlak stajao, morao sam paziti na Kraljicu. Dakle, uvijek budan i na strai, ali ve pomalo ogoren. Ponem je proklinjati. Napokon, napokon svanu. Moj se suputnik pridie i pogleda vani, a potom se, posve budan, namjesti i pone itati. I nikako da me pogleda; ini se da njegova knjiga nema kraja. Postadoh ve pakostan i poeh pjevati i zvidati ne bih li ga naljutio, ali to ga ni najmanje ne zbuni. Zaalih za onim razgovorom o slinavki; bolje je i to od ovog nijemog izleavanja! To mi postade nesnosno, pa ga upitah: Ako smijem pitati, dokle putujete? Jo malo odgovori. I to je bilo sve. Juer smo pregazili jednu kravu rekoh. 25

 to kaete? Juer smo pregazili jednu kravu. A, tako! I on nastavi itati. Biste li mi prodali tu knjigu? rekoh ve sasvim na granici strpljenja. Knjigu? Ne! odgovori on. Ne? Ne! I na tom se svri, a ovjek me i ne pogleda. Unato tolikoj upornosti da s njim zapodjenem razgovor, najzad klonem. Za sve je kriva Kraljica, pa i za to to moram pu tovati s ovakvim tipom. Ona mi je doista zadala mnogo muke, ali kad se sastanem s njom, spreman sam sve oprostiti i zaboraviti. Ah, kako u joj opisati sve svoje neugodnosti, a onda neto rei i o onoj umjetnikoj kritici, o ovjeku koji me ekao u Malmou i kojeg sam ostavio na cjedilu, o putovanju, najprije na stockholmskoj pruzi, a po tom za Kalmar. Da, gospoice moja, zacijelo emo na vas ostaviti dojam. I ni rijei o onih nekoliko ora vika, niti o sto i osamnaest kruna; to je doista sitnica! A vlak juri. Poinjem od dosade buljiti kroz prozor. Vjeito i uvijek jedno te isto: ume, polja, njive, kue koje promiu, telegrafski stupovi du pruge i na svakoj postaji obini i prazni teretni vagoni s natpisom Golfyta. to mu je to Golfyta? To nikako nije broj, niti ime ovjeka. Da Golfyta nije neka velika rijeka ili neki tvorniki znak, ili moda ak neka vjerska sekta? I posve iznenada prisjetim se daje golfvta stanovita mjera za teinu; jedna golfvta ima, ako se ne varam, sto trideset i dvije funte. Ali one stare dobre funte! Pa ipak, u golfytu staje sto trideset i dvije takve funte, toliko je teka jedna golfvta. I vlak ide dalje. Kako moe ovaj luak sjediti itave sate i neprestance itati! Tako malu knjiicu ja bih dosad ve triput proitao, a on se tu epiri kao kakva nadmena neznalica. I taj glupan se ni najmanje ne ustruava, ne enira se i to najzad prelazi sve granice pristojnog ponaanja. Vie nisam mogao izdrati, pa se okrenem prema njemu, pogledam gaj uzviknem: to kaete? On otvori oi i zagleda se u mene, kao da je pao s neba. Molim? upita on. to? Jo nita ne shvaa. to hoete? upita ljutito. to hou? to vi hoete? Ja? Nita! No, pa ni ja neu nita! Tako. Pa, to mi onda govorite? Ja? Zar sam vam ja togod govorio? Dobro kad niste! ree on i bijesno se okrenu. Potom obojica zautimo, a prolaze sati i sati. Napokon, vlak zvidi pred Kalmarom. Evo nas! Dakle, sad e se stvari rasplesti. Opipah lice razumije se, bio sam neobrijan. Tako je to uvijek kad putujem, jer je sve loe ureeno, a doista bi na o vako dugakoj pruzi trebalo imati postaju gdje bi se ovjek mogao obrijati i urediti ako zatreba. Ne traim ja posebno plaenog brijaa na svakoj postaji; to nikako, ali, dozvolit ete, da ne bi bilo loe kad bi se na svakoj petoj postaji mogao dobiti jedan brico. Dabome, to je samo moje miljenje. Vlak stade. Odmah iziem, stojim i motrim da mi ne umakne Kra ljica od Sabe. I, najedanput, ona je okruena ljudima, tako da je nemogue doprijeti do nje. tovie, neki mlad ovjek ljubi je; bit e da je to njezin brat koji ovdje stanuje. Dakle, Kraljica je stigla u posjet. Trenutak kasnije dolaze kola i ona se penje u njih, a za njom dvoje-troje iz one skupine maloas nazonih. I kola odlaze. to je sa mnom? I nadalje tu stojim, a ona mi je umakla ispred nosa, takorei bez pardona. E, pa lijepo, tu zasad nema pomoi! Ali, ako bolje razmislim, zahvalan sam joj to je tako 26

otila, jer mi je dala vremena da se obrijem i dotjeram prije negoli joj se prikazem. Sada je valjalo iskoristiti vrijeme! Prilazi mi jedan nosa i nudi mi svoje usluge. Ne, ne treba! Hvala! Nemam prtljage! Zar nemate ba nikakve prtljage? Ba nikakve! Sad je razumio! Ali kako se otarasiti toga ovjeka, htio bi znati nastavljam li put. Ne! Dalje ne putujem! Ostajete ovdje? Moda neko vrijeme! Ima li ovdje blizu kakav hotel? Ali on hoe znati zato sam ovdje i to kanim raditi. Da nisam moda agent ili kontrolor? Evo jo jednog koji o meni nita ne zna i koji nije ni retka proitao od tolikih mojih pisanija. Dakle, nisam nikakav kontrolor! Onda to sam i tko sam? Zbogom! viknuh mu u lice i odoh. Tolika nasrtljivost! Kao da ja ne mogu i sam pronai hotel, ako mi je ba do toga. Meutim, moram smisliti neku poziciju, pronai nekakvu svrhu svojega boravka ovdje, neto to e mi sluiti za izgovor, jer ako je jedan izgladnjeli slunik tako znatieljan, to e tek biti s gazdom hotela. to sam, dakle, imao raditi slubeno, pred Bogom i pred ljudima? Nekim poslom sam se morao zakloniti ve i stoga da ne bih kompromitirao svoju Kraljicu. I bacih se u divljaku potragu za izmiljenim zanimanjem; to ja to, do vraga, radim u Kalmaru? I pod brijaevom britvom ta pitanja me mue. Jedno je jasno: u hotelu se ne smijem pojaviti dok ne budem nacistu oko tih stvari i svrhe mog boravka. Imate li telefon? pitam brijaa. Ne! Dakle, u brijanici nema telefona. A moete li poslati nekoga u oblinji hotel da uzme sobu za mene? Nemam vremena sam otii, moram najprije pozavravati mnogo poslova! Da, vrlo rado! Poeh tumarati ulicama. Obiem pristanite, razgledam crkvu, a sve to inim u grozniavoj urbi, jer me strah da e me netko prepoznati i zapitati za svrhu borav ka u Kalmaru. Naposljetku, dooh u park, svalih se na jednu klupu i prepustih se svojim crnim mislima. Bio sam sam. I napokon, to u ja u Kalmaru? To ime Kalmar bjee mi poznato, itao sam negdje o tom gradu. Bog e ga znati je li to bilo neto iz politike, o nekom izvanrednom saboru ili o nekom miru. Moda Kalmar ski mir? Mir sklopljen u Kalmaru jesam li to negdje ve uo. Bit e da je rije o Kalmarskom ugovoru! Ali nakon kratkog razmiljanja morao sam sebi priznati da nisam jo nikad uo za bilo kakav Kalmarski ugovor! Najednom skoim, ini se da sam se sjetio: Kalmarska bitka, da, bitka kod Kalmara, kao primjerice bitka kod Kalvskindeta ili Wrtha. Dakle, tu smo! Pojurim u hotel. Ako je doista bila kakva bitka kod Kalmara, onda sam doao prouiti povijesna mjesta! I to je svrha mojeg boravka. Ondje je stajala laa Nielsa Juelsa, onuda je proletjelo jedno neprijateljsko topovsko zrno i arilo se u zemlju, u jedan vrt pun kelja. Ondje na palubi linijskoga broda pao je Gustav Adolf. I tada je Kolbein Jaki zapitao: "to se to zbiva gore?" "Norveka ti izmie iz ruku!", odgovorio je Einar... Ali kad sam stigao do hotela, podvijem rep kukaviki i napustim cijelu svoju ratnu priu; ta nikad i nije bilo bitke kod Kalmara! Bitka se zbila u kopenhagenskoj luci! I ja opet odlazim u grad. Sve mi je crno pred oima. Onda sam naprosto lutao uokolo, a cijelog dana nisam nita okusio, ni zalogaja kruha. Bijah sasvim klonuo. Htio sam svratiti u neku knjiaru i kupiti nekoliko knjiga o Kal maru, ali ve je bilo kasno; sve su knjiare bile zatvorene. Dovuem se naposljetku do nekog fenjeraa. Oprostite rekoh uljudno to se ono vano dogodilo ovdje u Kalmaru? to se ovdje dogodilo? ovjek se zaudi i pogleda me.

27

 Da, mislim da je to bilo nekad davno rekoh. Zasigurno se ovdje u Kalmaru zbio dogaaj od velikog historijskog znaaja. Volio bih o tome neto vie znati. Stojimo jedan prema drugom. Gdje vi stanujete? upita on. Ovdje sam i doputovao samo zato da ispitam to se to u davnini doista dogodilo u Kalmaru rekoh. I sve me kota mnogo novaca, morao sam jo i doplatiti krunu i ezdeset ra, pored toga to sam platio za put sto i osamnaest kruna o kojima ne elim govoriti. Moete pitati konduktera! Pitajte ga, ako vas ne mrzi! Jeste li vi iz Norveke? Da! Iz Norveke sam! Jeste li agent? Sada sam morao im prije nestati odavde, izgubiti se bre-bolje, a bio sam ve i umoran. U svakom sluaju, ja sam i htio doznati to oni misle tko sam i to sam ovdje! Napokon, za sve je kriva moja Kraljica! I ja tada poelim, premda blago i bez zloe, da je sam vrag odnese! I ponovo se naoh u parku. Ne, ne, vie ne vidim nikakvog spasa! Naslonim se na jedno drvo i tu stojim, a ljudi prolaze i promatraju me. Onda odluim krenuti dalje, jer nema svrhe stajati najednom mjestu. Tri sata kasnije iziao sam iz grada i obreo se na poljani. Tu sam posve sam, ogledavam se na sve strane, a onda najednom zamijetim golemo crno zdanje. Zastanem i promatram; taj je kolos kao kakav brijeg s crkvom na vrhu. Tada nailazi neki ovjek, zaustavljam ga i pitam kakav je to brijeg, ve sam zaboravio neke stvari iz zemljopisa, premda znam imena mnogih brijegova. To je zamak! odgovori on. Zamak! Kalmarski zamak! Da se moda nije upravo tu dogodilo sve ono to sam do maloas zamiljao. Dakle, to je taj zamak! Ne ini li vam se da je propao i oronuo? Nije to vie onaj blistavi dvorac u kojem su se nekad zbivali velianstveni dogaaji? A ne, upravitelj brine o tom zdanju. I dobro ga nadgleda odgovori ovjek. Pa tko sada ivi u tom dvorcu? upitah. Ne sjeam se imena onog kneza koji se bijae nastanio u lijevom krilu? Kako se ono zvae? Na vrh mi je jezika! Sad je dvorac pun muzejske opreme. Tamo ima vrijednih starina, maeva i svakovrsne starudije uzvrati ovjek. Tada mi u hipu bljesne jedna dobra ideja: mogao sam ovamo doputovati da bih prouio starine u zamku. Da taj ovjek nije imao vreu na leima, zasigurno bih ga zagrlio, pa ipak sam se raspitivao za njegovu enu i djecu prije nego to smo se rastali. I napokon, oko ponoi, stigao sam u svoj hotel i odmah se najavio gazdi. Bio sam vrlo odrjeit. Ovdje sam doao da bih prouio starine u zamku rekoh pomalo drsko. I ne samo to, nego i kupujem raritete. Sad znate ime se bavim! Gazda je bio zadovoljan mojim nastupom i odmah je naredio da mi se pokae soba.

Sada dolazi tjedan razoaranja i izgubljenih iluzija. Ci jeli jedan tjedan. Iz dana u dan, ovdje i ondje, traio sam Kraljicu od Sabe, posvuda sam zavirio, ali nje nigdje ne bjee. Bio sam i kod potara i raspitivao se o njoj, askao sam s nekolicinom straara, prokrstario park uzdu i poprijeko i to u vrijeme kad je tamo najivlje, a gotovo svakog dana obilazio sam fotografske radnje nadajui se da e u nekom izlogu osvanuti njezina slika. I sve je bilo uzalud. Unajmio sam dvojicu mladia koji su dan-no motrili kolodvor i vrebali da Kraljica ne otputuje. Tako sam ja ekao i ekao svretak svoje avanture, a uza sve to, morao sam svakodnevno odlaziti u zamak i razgledati riznicu starina. Veliku biljenicu napunio sam biljekama, unosio sam svakovrsne podatke, brojio na sabljama i izlomljenim mamuzama mrlje od hrde, zapisivao godine i natpise s mrtvakih pokrova i slika, a nije mi promakao ni onaj detalj s vreom perja koja se jednog jutra posve iznenada nala meu starinama! Kasnije se pokazalo 28

da je ta vrea pripadala upravitelju. Hrabro sam vrio ta svoja istraivanja, premda je to sranost oajnika, jer su moje misli bile pune jada i gorine. Kad sam ve jednom krenuo u potragu za Kraljicom od Sabe, onda je valjalo i nastaviti i nikako ne zastati na pola puta, pa makar postao pravi istraiva starina. Brzojavih u Kopenhagen da mi se poalje pota; ta ja se ve spremam ovdje zimovati. Bog milostivi zna kako e se sve ovo svriti! esti je dan kako sam u hotelu! Kad je dola nedjelja, unajmim etiri momia, obuim ih i poaljem u crkvu u vrijeme jutarnje i veernje mise da motre hoe li se tamo pojaviti moja Kraljica! Ali ni to nije urodilo plodom. I napokon u utorak ujutro stie moja pota, taj kobni utorak naprosto me sruio. Jedno pismo bijae od od onog ovjeka koji me ekao u Malmu, a kako se tamo nisam pojavio, onda to znai da uope i neu doi! I taj mi ovjek kae zbogom! Osjetih jedan dubok ubod u srcu. U drugom pismu javlja mi prijatelj da me "Morgenbladet", a to su prenijele jo jedne novine, uhvatio u plagijatu i to potkrijepio dokazima. Osjetih u srcu jo dublji ubod. U treem pismu bijae neki raun; to nisam ni itao, nisam vie imao snage. Padnem na divan i ponem tupo zuriti u jednu toku. Ali au jada jo nisam ispio do dna. Netko pokuca na vrata. Naprijed! viknem glasom koji me ve izdaje. Ulazi gazda u pratnji jedne postarije ene koja nosi koaru na ruci. Oprostite! ree gazda. Vi kupujete stare stvari? Blenem u njega. Stare stvari? Zar ja kupujem stare stvari? Pa sami ste kazali! Da, sasvim tono! Tako je. Doista, kupujem stare stvari. Oprostite to nisam odmah razumio, zanio sam se u posve druge misli. Razumije se, ja kupujem razne stare stvari. Dopustite da razgledam te dragocjenosti! ena otkriva koaru i ja se bezvoljno ponem zanimati za tu starudiju. Pljesnuh rukama od ushienja i izjavih da u sve zadrati, svaku tu stvaricu. Kakva prekrasna trcaljka za ui; volio bih znati koji se kralj posljednji put posluio tom udesnom napravom? Ali ima vremena, to u i sam istraiti kad se zadubim u svoje papire. Koliko trai za tu ronatu licu? Ona tri nagorjela Jaabkova kamia ne bih ispustio ni za kakve pare. Pa te krasne viljuke. Koliko to sve skupa kota? ena razmilja. Hoe li biti mnogo dvadeset kruna? Bez ikakve dvojbe i bez cjenkanja dadnem joj dvadeset kruna samo da bih se to prije rijeio te ene. im sam je ispratio, odjurim u park da bih malo predahnuo. Sve je ovo suvie naporno; to je mnogo mnogo je! Pokraj mene na klupi sjedi jedna dadilja s djetetom; oboje pjevaju, a ja ih najednom pogledam poprijeko ne bih li ih uutkao. Malo kasnije tuda naie jedan par, eu se ruku podruku. Zagledam se i ustajem: pa to je Kraljica od Sabe! Dakle, napokon sam ulovio svoju Kraljicu! Dri je pod ruku jedan gospodin, zacijelo njezin brat, onaj isti to ju je poljubio pri dolasku. Lagano hodaju i neto tiho govore meu sobom. Stojim kao zapeta puka! Sad se mora sve razrijeiti, pa kud puklo da puklo! Htio sam odmah poeti tako to bih je podsjetio da sam jednom spavao u njezinu krevetu, a kad joj to kaem ona e se zasigurno prisjetiti svega. im razgovor tako krene, onda e i brat shvatiti da se mora malo udaljiti. Istupim pred njih. Gledaju me zaueno, a ja najednom ponem mucati i nikako da sredim svoje misli. Zbrka u glavi! Gospoice! Ovaj... prije etiri godine... i tu zanijemim. to on hoe? pita gospodin i gleda je, a zatim se okrene prema meni i izusti to isto: to vi hoete? a dri se prilino nabusito. Htio sam odgovorih htio sam samo zamoliti za ispriku ako si uzmem slobodu pozdraviti gospoicu! I to se to vas tie? Gospoica i ja stari smo znanci, a ja sam ak i u njezinu krevetu... 29

Kraljica me prekida i uzvikuje: Hajdemo! Hajdemo! Tako dakle, ona me ne prepoznaje! Ona se odrie mene. Obuze me bijes i ja krenem za njima, premda se oni urno udaljavaju. Tada se, najedanput, gospodin osvrne, vidi me kako ih pratim i taj as se isprijei ispred mene, stane mi na put. Nije mi djelovao nimalo odvano; vidjelo se da drhti. Kraljica odmie sve bre i bre, a naposljetku pone gotovo trati. to vi hoete, prijatelju? upita ponovo taj gospodin. Od vas nita odgovorih. Samo sam elio pozdraviti damu i to uljudno. Uostalom, gospoicu s kojom eete poznajem jo otprije. "Gospoica" vas, po svoj prilici ne eli ponovo vidjeti. To je jedno, a drugo: "gospoica" nije gospoica nego gospoa. Ona je udana. Sad znate i to. I jo neto: ona je moja ena! Ona je to? Ona je vaa ena? Da, moja supruga vikne. Sad razumijete! Kraljica je njegova ena! to rei dalje? To je za mene bio smrtni udarac. Klonuh i svalih se na klupu. Zatvorih oi i pustih prijatelja da ode. to ja imam s njim raspravljati kad je sunce moje sree zauvijek potonulo! Sjedio sam nekoliko sati na klupi, skrhan u svojem jadu i emeru. Pred podne odem u hotel i platim raun, a potom se kriomice uputih na kolodvor. Tu sam ekao jo dobar sat vremena, a onda doe i moj vlak. Tako jadan i utuen, opljakan i do zemlje pogrbljen od bola, najzad otputovali. Cijelo vrijeme u vlaku grizao me taj bol. Koaru sa starim stvarima ostavio sam u Kalmaru.

Kao to vidi, nije mi sueno da se oenim! Nikad nisam bio tako blizu kao tada, pa ipak sam tako slavno nadrljao. Ne hajem ni za kakvu muku, ne plaim se nikakva puta, ne prezam od trokova, a na koncu sve propadne! I to da radim? Takva mi je sudbina.

DAMA IZ TIVOLIJA
Bilo je to ljeti, u Kristianiji, za vrijeme koncerta Parikog pjevakog zbora u Tivoliju. Izaao sam da bih se malo proetao u dvorskom parku, a kad sam stigao do jedne uzvisine, okrenuh se i usmjerih korake prema Tivoliju. Tamo se bjee skupilo mnotvo svijeta, pa se i ja umijeah u tu gomilu koja je vani ekala da pone koncert Parikog zbora. Vrzmajui se kroz svjetinu naioh na jednog znanca i zapodjenuh razgovor s njim. Unutra pone pjevanje koje je vjetar u lakim tonovima i na mahove iznosio vani. Najednom me obuzme neka potitenost, osjetih nervozu i uznemirenje, pa se lagano i nehotice odmaknuh u stranu, a na pitanja znanca odgovarao sam rastreseno i u vjetar; katkad sam svata trabunjao. Onda sam se zakratko primirio, sve dok nije ono isto neobjanjivo raspoloenje ponovo nadolo. I u tom trenutku moj znanac me upozori i ree: Tko je ona dama koja te toliko gleda? Brzo se osvrnuh i vidjeh jedan par oiju, onih udnih plavih zasjenjenih oiju koje zure ukoeno i bez titraj a. Dama je stajala tik iza mene. Ne poznajem je odgovorih i okrenuh lice. Bio sam jako uzbuen. Njezine oi jo su poivale na meni, pa sam neprestano osjeao kako gore na mom zatiljku. One su imale neku metalnu prodornost i gaale me otro kao dvije hladne igle. Kako sam bio nervozan, nisam mogao dugo izdrati taj pogled. Nakon to sam se jo jednom osvrnuo i uvjerio se da tu damu ne poznajem, udaljih se od tog mjesta i odoh svojim putem. 30

Nekoliko dana kasnije sjedio sam s jednim znancem, nekim mladim porunikom, na klupi ba preko puta sveuilinoga sata. Sjedili smo i promatrali etae koji su se vrzmali tamo amo. I najedanput, usred te promenade, ugledah ona dva oka, dva hladna zasjenjena oka usmjerena prema nama. Istog trena poznadoh damu iz Tivolija. Ona nas u prolazu stalno fiksira, a mladi porunik znatieljno me pita znam li tko je ona? Ne, nemam pojma odgovorih. Bit e da poznaje jednog od nas dvojice ree on i pridie se. Moda ba mene ree. Meutim, dama je sjela na oblinju klupu. Krenemo prema njoj i ja hvatam porunika za kaput, vuem ga ustranu. Ne budi lud ree on. Razumije se da je moramo pozdraviti. Ah, tako rekoh i pooh s njim. On je pozdravi i kaza svoje ime. Smijem li sjesti? upita, a potom bez okolianja sjedne pokraj nje. Razgovarao je s njom, a ona je uzvraala ljubazno, ali i rastreseno. Ne potraja dugo, a on uzme njezin suncobran i pone se igrati njime. Ja sam cijelo vrijeme stajao i gledao, bio sam malo zbunjen i nikako nisam znao kako se tu postaviti. Tada naie jedan deko s cvijeem u koarici. Porunik, vian takvim zgodama, zovne ga i kupi nekoliko rua. Hoe li jednu zadjenuti na njezina prsa? Smijem li? upita porunik. Ona se malko opirala i napokon pristala, pa je mladi asnik zadjenuo ruu u zapuak njezina kaputa. Taj je mladi bio lijep; onda nimalo udno to mu je ona zakratko dopustila takvu bliskost. asak kasnije dama istrgne ruu iz zapuka, zagleda se u nju, a onda je uasnuto baci daleko na stazu. Ta rua ne valja! Podsjea me na djeji le! izusti ona. Nisam obratio pozornost na njezinu posljednju rije, ali sam zapazio uzbuenje mlade dame. Onda smo na prijedlog porunika napravili jednu kratku etnju tamo do dvorskog parka. Usput i bez ikakva razloga dama spomene nekakvo djetece koje je ona vidjela, a sada je taj mali stvor u grobu. Mi na to nita ne rekosmo. Malo kasnije ona pone govo riti o ludnici u Ganstadu; to mora da je zlo biti tamo zatvoren a ne biti lud. Ali danas se ree porunik takvo to vie ne dogaa. O da, ba to se dogodilo majci tog djeteta uzvrati dama. Tada se mladi porunik pone smijati. To je, bogami, vraka stvar! ree on. Njezin glas zvonio je vrlo simpatino, a govorila je kao svaka obrazovana ena. Mislio sam da su joj ivci malko popustili, moda je ak i histerina; na to je upuivao onaj bolesni sjaj u njezinim oima. Inae nisam mislio da joj togod nedostaje; ne, nikako. Meni je teko bilo pratiti njezine mnoge brze prijelaze s jedne stvari na drugu; to me zbunjivalo. Uz to, bila mi je dosadna, pa sam zastao da se oprostimo! Skidoh eir i duboko se poklonih, ne znam ni sam zato, ali poklonih se pred njom iskreno i duboko. Kada sam odmakao, vidjeh kako njih dvoje zalaze dublje u park, premda nisam vidio kuda su otili, jer se vie i nisam osvrtao. Proe cijeli tjedan. I dok sam jedne veeri hodao ulicom Karla Ivana, sretnem nau damu iz Tivolija. Prije nego to smo se pribliili jedno drugom, oboje i nehotice usporismo korake, a ja se za tili as, dok bi udario dlanom o dlan, nadoh pokraj nje i krenusmo zajedno. Razgovarali smo o mnogim nevanim stvarima i koraali plonikom posve lagano. Kada mi je rekla svoje ime i obitelj iz koje dolazi, odmah mi bjee jasno da je iz dobre kue i poznate obitelji. I dok smo tuda hodali, ona me upita kako se zovem. Tek to bijah zaustio da odgovorim, dama stavi ruku na moje rame i ree: Ah, nemojte, znam tko ste! Tako, znai rekoh. Moj prijatelj, mladi porunik, uvijek je tako usluan. Smijem li pitati kako je rekao da se zovem? No, njezine su misli bile ve nekamo drugdje i ona tada pokae prema Tivoliju, a potom ree: Pogledajte! 31

Jedan ovjek vozio je bicikl visoko u zraku, na tankoj vijugastoj ici; vozio je gore -dolje promiui kroz mnotvo upaljenih buktinja. Da odemo tamo? upitah. Bolje da si potraimo jednu klupu odgovori dama i poe naprijed. Preli smo Dramski put i stigli u park. Ona je tamo pronala skrovito mjesto, najtamniji kutak parka i tu smo sjeli. Pokuah zapodjenuti razgovor, ali bez uspjeha. Ona me prekide jednom kratkom moleivom gestom: ne bih li bio tako ljubazan da jedan asak savreno utimo? Vrlo rado rekoh i zautjeh. utio sam jedno pola sata; nisam rije zucnuo. Dama je sjedila nepomino. Iako je bilo tamno, mogao sam vidjeti bjelinu u njezinim oima, a utio sam da me cijelo vri jeme motri ispod oka. Napokon mi postade neugodno od tog prodirueg bolesnog pogleda, htio sam ustati, ali savladah se i samo izvadih svoj sat. Deset je sati rekoh. Nikakva odgovora. Njezine ukoene oi poivahu na meni. Bez i najmanje kretnje, posve iznenadno, ona mi se obrati: Imate li hrabrosti iskopati jedan djeji le? Gospode Boe, kako me tada obuze zebnja oko srca. Bilo mi je sve jasnije da imam posla s luakinjom, a istodobno me kopkala i znatielja, pa nisam htio tek tako otii. Pogledah je otro i rekoh: Djeji le! A zato ne? Mogao bih vam u tome biti od koristi. Ali to je djetece ivo zakopano ree ona. I moram ga svakako vidjeti. Razumije se rekoh iskopat emo vae djetece. Ponem je otro motriti, a ona to odmah opazi. Zato kaete da je to moje dijete? upita ona. To vam ja nisam rekla, samo sam kazala da poznajem majku tog djeteta. A sad u vam sve ispriati. I ta dama, koja inae nije mogla voditi sreen razgovor, sada pone priati jednu udnu povijest. Pripovijedala je posve prirodno, prostoduno i dojmljivo. U njezinom kazivanju nije bilo praznina niti pogreaka u govoru. Ona vie ni po emu nije odavala slaboumnu osobu. Neka mlada ena ona nikako nije govorila da je ona ta mlada ena upoznala se ne tako davno s jednim gospodinom, zaljubila se u njega i napokon se zaruila. Bili su njih dvoje stalno zajedno, kako na javnim mjestima, tako i nasamo, u kakvom skrovitim zakutku. Posjeivali su jedno drugo, on nju u njezinoj, a ona njega u njegovoj sobi. Sastajali su se u mraku i to ba na ovoj istoj klupi na kojoj sjedimo. Ali jednog lijepog dana kola krenue nizbrdo, pa je tada izalo na vidjelo u kojem se stanju djevojka nalazi. Pozvali su kunog lijenika i po njegovom naputku poslae djevojku u jedan gradi u unutranjosti; tamo su je zbrinuli kod mjesne babice. Vrijeme je prolazilo, dijete se rodilo, a kuni lijenik iz Kristianije, za veliko udo, doao je u provinciju. Mlada majka jo je leala bolesna kada su joj javili da je njezino dijete umrlo. Mrtvoroeno? Ne, ne, ivjelo je nekoliko dana. Stvar i jest u tome to dijete nije umrlo. Za sve vrijeme majci nisu htjeli dopustiti da vidi novoroene. I napokon, na dan pokopa donesoe joj ga u malom sanduku. "A sad sluajte to u vam rei: dijete nije bilo mrtvo, ono je disalo, imalo je krvi u obrazima i u nekoliko mahova pomaknulo je svoje prstie na lijevoj ruci." No i pored svih jadikovanja mlade majke, uzee joj dijete i pokopae ga. Kuni lijenik i babica udesili su cijelu stvar. Vrijeme je prolazilo, majka se pridigla, premda se ne bjee sasvim oporavila, i otputovala kui, u prijestolnicu. Ona je sada javno pripovijedala nekim svojim prijateljicama o svemu to joj se dogodilo u provinciji. I kako je mislila samo na svoje dijete, ona nita nije tajila, pa ni to da je beba iva pokopana. Djevojka je tugovala i patila, kod kue su je gledali poprijeko, pa ak i njezin vjerenik bijae iezao, vie se nikako nije pojavljivao. Jednoga dana, pred roditeljskim domom, zaustavlja se koija; hoe provozati mladu mamu. Ona sjeda i koija kree; vozar tjera ravno u Ganstad. Sada se ponovo pojavljuje onaj

32

kuni lijenik. Zato su je odveli u ludnicu? Zar je doista poludjela? Ili su se bojali da ne pone glasno govoriti o djetetu? Vrijeme je prolazilo. U Ganstadu je svirala luacima na pijaninu, ali kod nje nisu pronali nikakve duevne mane; moda je samo bila slabe volje i svakako ve poprilino iznemogla. Hahaha, poee je moliti da snagom svoje volje ovrsne i prizna zloin protiv svojega djeteta! Tuno, zar ne, podbadati nesretnu majku da otkrije neto to nije poinila. Onda su je otpustili. Tugovala je i patila; nije mogla nai ovjeka koji bi joj pomogao u svemu tome. "Osim ako vi niste taj koji bi htio?", zavri ona. Damina pripovijest podsjeala me na prie iz romana; no ipak sam imao stanoviti osjeaj da je ona u to vjerovala, a sve je to ispriala tako toplo i predobro, da nitko nije mogao posumnjati u istinitost prie i u postojanje tog djeteta. Moda je za vrijeme bolesti toliko oslabila da nije mogla shvatiti kako je dijete doista umrlo, a u asu grozniavih fantazija rodila se u njezinoj glavi pomisao da je ono ubijeno. Je li dijete ovdje pokopano? upitah. Ne, ne odgovori ona pokopano je ivo tamo gdje sam bolovala! Dakle, to je dijete ipak bilo vae? rekoh brzo. Ona ne odgovori nita. Motrila me iskosa onim plaljivim i nepovjerljivim pogledom. Razumije se da u vam pomoi koliko god mogu rekoh mirno. Kad emo otii tamo? Sutra odgovori ona ivo najbolje sutra! Dobro rekoh. I dogovorismo se za sastanak idue veeri oko sedam sati, neto prije polaska vlaka. ekao sam pred postajom u zakazano vrijeme, odluan ispuniti svoje obeanje. Bilo je sedam sati, a nje jo nema. Vlak ode. ekao sam i ekao i tu stajao do osam sati, ali nje nikako nije bilo. I na koncu, kada sam ve htio krenuti kui, eto nje, stie gotovo treim korakom. Ona me i ne pozdravi nego odmah uzviknu tako glasno i razgovjetno da su je svi unaokolo mogli uti: Vi ste se i sami dosjetili da sam vas juer lagala! Vi ste razumjeli da je sve to bila ala! Da, svakako uzvratih, kao stidei se malko zbog nje dabome da sam razumio! Ali vi ste to mogli i ozbiljno shvatiti, zar ne? ree ona. A onda bi se mogao samo dragi Bog smilovati na mene! Zato bi se onda Bog smilovao? Doite ree ona i povue me za rukav. Ali vie o tome neemo ni rijei! Budite tako dobri! Hoete li? Kako vi elite odgovorih pristajem na sve. Ili smo Rosenkrantzovom ulicom navie prema Tivoliju, zaobili smo Dramski put i savili u park. Ona je ila naprijed. Sjednemo na nau staru klupu i ponemo razgo varati o kojetarijama. Ona je bila, kao obino, nestalna barem u slijedu svojih misli, a inae je bila vrlo ivahna. ak se i nasmijala nekoliko puta i pjevuila neku pjesmicu. Oko deset sati ustade i zamoli me da je pratim. Vie u ali nego ozbiljno, ponudih joj ruku. Ona me pogleda. To ne smijem! ree odrjeito. Ili smo prema Tivoliju i ponovo sluali glazbu. Onaj ovjek i nadalje je vozio bicikl po ici. Moja se dama najprije jako uplai i uhvati me vrsto za ruku, kao da i sama lebdi u opasnosti i strahuje da se ne sunovrati. Ali odmah potom ona se oraspoloila i poela se smijati na pomisao: to bi bilo kad bi onaj sa ice pao, kad bi se sruio i obreo na stolu, u pivskoj ai! Ona se toliko smijala da su joj suze potekle niz obraze. U najboljem raspoloenju poosmo kui. Ona je opet pjevuila neku melodiju. Naosmo se u jednoj mranoj ulici, pred zgradom koja je s vanjske strane imala crno eljezno stubite. Ona zastade i namah pone gledati preda se, a onda sva uasnuta pokaza najdonju stubu i ree promuklo: Ba je toliki bio mrtvaki sandui. Tada se ozbiljno naljutih, slegoh ramenima i rekoh: Dakle, poinjemo iznova! 33

Ona me pogleda. Oi joj se polako, sasvim polako napunie suzama. U svjetlu niskih prozora vidjeh kako drhte njezine usne. Ona potom oajniki sklopi ruke. asak kas nije pode korak-dva naprijed i proapta: Mili moj, najdrai, imajte obzira prema meni! Razumije se odgovorih. I krenusmo dalje. Pred njezinim vratima stisnu mi jo jednom ruku i ree: Laku no. Proe nekoliko tjedana i ja nita ne uh o udnovatoj dami. Bio sam ljut na samog sebe zbog svoje lakovjernosti i bio sam sve vie uvjeren da je samo zbijala alu sa mnom. Pa, dobro, neka je vrag nosi! Ali jedne veeri sjedim u kazalitu i gledam Ibsenov "Savez mladih". U drugom inu obuzima me najedanput neki nemir, neto izvanjsko djeluje mi na ivce. Osjeam istu nelagodu kao onda pred Tivolijem za vrijeme koncerta Parikog pjevakog zbora. Okrenem se brzo i vidim da moja dama sjedi tono iza mene i gleda me svojim u misli utonulim pogledom. Pognuh se, naprosto se skupih na svom sjedalu i poeh gledati napregnuto prema pozornici, ali cijele veeri imao sam neugodan osjeaj da me odstraga probadaju dva metalna oka koja nikad ne trepu. Naposljetku ustanem i odem, ne saekavi kraja. Bio sam nekoliko mjeseci izvan grada. Kad sam se vra tio, bijah ve potpuno zaboravio na damu iz Tivolija. Ni jedan jedini put nisam na nju pomislio. Nje nestade iz moje svijesti, isto onako naglo kao to se pojavila. Jedne od posljednjih maglovitih veeri etao sam se tamo-amo ulicom Torv. Hodao sam i promatrao ljude kako se sudaraju i spotiu u magli. etao sam najmanje etvrt sata, a onda posve neoekivano rekoh u sebi: "Idem jo jedanput do gore, pa u se vratiti kui." Bilo je ve jedanaest sati. Poem dakle jo jednom gore. U obasjanju fenjera ugledam jednu osobu kako mi se primie. Sklonih se postrance kako bih izbjegao susret, a onda krenuh na suprotnu stranu, sasvim ulijevo, ali tada ugledah dva oka koja me prostrijele kroz maglu. Dama iz Tivolija! apnuh sav skamenjen. Ona poe prema meni gledajui me onim svojim ukoenim pogledom. Njezino lice bjee udno iskrivljeno. U jednoj ruci drala je muf. Gledala me je jedan trenutak, a onda ree naglaeno: Ono je bilo moje dijete! Zatim se okrenu i izgubi u magli.

GLAS IVOTA
Moj prijatelj, knjievnik H., pripovijeda: Pokraj unutranjeg pristanita Kopenhagena prua se ulica Vestervold. To je nov i najee pust bulevar; tamo je malo kua i jo manje svjetiljki, a i ljudi se ondje gotovo ne vide. ak i u ljetnim mjesecima etai su prava rijetkost. No, preksino se neto dogodilo ba u toj ulici. Vrzmao sam se gore -dolje, i u dva ili tri maha proao plonikom, kad najedanput iz tmine iskrsne jedna dama i uputi se prema meni. Bjee posvuda mrano i pusto, unaokolo se nitko nije vidio, a upaljene svjetiljke nisu mogle obasjati njezino lice. To je jedna od onih obinih keri noi, pomislih i prooh pokraj nje. Tek kad sam stigao do ruba bulevara, osvrnem se i krenem natrag. Dama se takoer okrenula, pa smo se ponovo sreli. Pomislih da eka nekoga; a vidjet u i koga. I mi se jo jednom mimoiemo. Kada sam se po trei put naao blizu nje, skinuo sam eir i zapodjenuo razgovor: Dobra veer! Dama nekoga eka? Ona se uznemiri i zbunjeno uzvrati da eka nekoga. Ima li dama neto protiv da joj pravim drutvo dok se taj ne pojavi? rekoh. Ne, nije imala nita protiv; tovie bila je zahvalna, a asak kasnije rekla je da ona zapravo i ne eka nikoga i da se ondje samo ee, jer je to miran kutak. 34

Ili smo jedno pored drugog i zapoeli razgovor o kojekakvim sitnicama. Ponudih joj ruku, ali ona nije prihvaala. Ne, ne, hvala lijepa! ree. Dakle, ona je odbila moju ruku! Takva etnja nije bila ba osobito vesela, a uz to damu nikako nisam mogao vidjeti u mraku, pa sam zapalio ibicu da bih toboe pogledao na sat, a istodobno sam osvijetlio i njezino lice. Devet je i pol rekoh. Ona zadrhta kao da je zimogroljiva; to mi je dobro dolo, pa iskoristih da je priupitam: Vama je hladno? Hoete li da svratimo gdjegod? U Tivoli ili u National? Ta zar ne vidite da ne mogu nikamo svraati? ree ona. Tek tada opazih da je bila u koroti, a niz lea joj je leprao dugaki crni veo alost i. Zamolih je da mi oprosti i bacih krivnju na mrak. Nain na koji je prihvatila moju ispriku uvjerio me da nemam posla s kakvom od onih lakih dama koje nou trae avanture. Uzmite me pod ruku! rekoh. Bit e vam toplije. I ona me uzme pod ruku. Proli smo nekoliko puta gore-dolje, a onda me ona zamoli da vidim koliko je sati. Deset rekoh. Gdje vi stanujete? Na Gamle Kongeveiu. Zastadoh. Doputate li da vas pratim do vaeg stana? Ne, ne bih htjela odgovori ona. Ne, ne, to nije mogue. Vi stanujete u Bredegadeu? Otkuda vi to znate? upitah zaueno. Ja znam i tko ste vi odgovori ona. Stanka. Nastavili smo osvijetljenim ulicama drei se pod ruku. Ona je ila brzo, a njezin dugaki veo alosti leprao je. Ona mi najednom ree: Pourimo! Kod svojih vrata na Gamle Kongeveiu ona se okrenu da mi se zahvali to sam je pratio. Otvorih joj vrata i ona lagano ude u kuu. Tada i ja ramenom zaprijeih vrata i krenuh za njom. Ona me ondje dohvati za ruku. Nitko od nas nije izustio ni jedne rijei. Doli smo na drugi kat i tu zastali. Ona je sama otkljuala vrata od predsoblja i uvela me unutra ne isputajui moju ruku. Zatvorila je vrata za nama i ja se naoh u nekoj sobi; uo sam kako kuca zidni sat. Ona je najedanput stala, zagrlila me, a on da me drui zgrabila i toplo poljubila u usta. Da, ba u usta! Sjednite ree. Evo, ovdje je divan, a ja u zapaliti svjetiljku. I ona zapali svjetiljku. Zaueno i znatieljno razgledao sam unaokolo. To bijae prostran i vrlo lijepo ureen salon iz kojeg je vodilo nekoliko vrata vjerojatno u sporedne sobe. Nikako nisam mogao shvatiti gdje sam to dospio, ni tko je i to je ta enska. Kako je ovdje lijepo! Vi tu stanujete? Jest, to je moj stan! odgovori ona. Dakle, to je va stan! Vi zasigurno ovdje stanujete sa svojim roditeljima? Ne, ne, ja sam ve u godinama, zrela enska ree. Evo, pogledajte! Ona tada skide eir i onaj veo. Sada vidite ree i opet mi pade oko vrata s nekom neobuzdanom strau. Moglo joj je biti jedno dvadeset dvije, dvadeset tri godine. Na desnoj je ruci imala prsten, to je donekle pokazivalo da je bila udata. Lijepa? Ne, nije! Bila je sva pjegava i gotovo bez obrva, ali svakako puna ivota koji je kiptio iz nje. Uz to, njezina su usta bila vrlo lijepa. Htio sam znati kako se zove, ima li mua i tko je on ako ga ima, u kakvoj sam kui; no tek to bih otvorio usta, ona bi mi padala oko vrata i branila mi da budem radoznao. Ime mi je Ellen ree. Hoete li togod popiti? Meni to ne zadaje posla, samo u zazvoniti. A vi dotle idite tamo u spavau sobu.

35

Otiao sam u spavau sobu. Ellen je zazvonila i zapovjedila da se donese vino. uo sam kako je sobarica donijela vino i odmah otila. asak kasnije i Ellen je dola za mnom u spavau sobu. Zastala je na vratima. Koraknuo sam joj u susret, a ona je lako i uzbudljivo vrisnula i poletjela mi u zagrljaj. To je bilo preksino. to se jo dogodilo? Priekajte, ut ete i to. Kad sam se ujutro probudio, ve je poelo svitati. Dnevna svjetlost dopirala je u sobu s obje strane sputenih aluzina. Ellen se takoer probudila, uzdahnula je i osmjehnula mi se, a onda mi je apnula nekoliko rijei. Ruke su joj bile bijele i barunaste, a grudi udesno uzdignute. Ja sam joj neto apnuo, a ona mi je tada njeno i s radou zatvori la usta svojim ustima. Bilo je sve svjetlije i svjetlije. Nakon sat-dva ustao sam. I Ellen je ustala. Na nogama je ve imala papue i bila je zaposlena oko odjee. Tada sam proivio neto to mi se jo i sada ini kao nekakav muan i nevjerojatan san. Stajao sam kod umivaonika, a Ellen je ula u susjednu sobu. Onog trenutka kad je otvorila vrata, okrenuh se i pogledah tamo. Oinu me hladan zrak koji je dolazio otuda, kroz otvorene prozore, a na sredini sobe ugledah dugaak stol na kojem je leao pokojnik. Dat da, pokojnik je leao u mrtvakom lijesu, obuen u bijelo. Bio je to mukarac; vidio sam njegovu prosijedu bradu. Ispod bijelog pokrova otro su strali vrhovi pokojnikovih mravih koljena koja nalikovahu na dvije ljuto stisnute ake. Lice mu je bilo jako uto, a na njemu se zgrio izraz od kojeg me podila jeza. Sve sam to vidio u potpunoj dnevnoj svjetlosti, a potom okrenuh glavu od tog prizora i ne izustih ni rijei. Kad se Ellen vratila, ja sam ve bio obuen i htio sam poi. Jedva sam imao srca uzvratiti na njezin zagrljaj. Ona se neim ogrnula i zaeljela me ispratiti do samih vrata, pa sam krenuo zajedno s njom i nadalje utei. Kad smo sili dolje, ona se pribila uza zid da je tkogod ne opazi. Dovienja! proapta. Sutra? upitah, iskuavajui je. Ne, ne, sutra je nemogue. to? Eto vidi, dragi, sutra moram na pogreb jednog svog roaka. Dakle, sad zna! A prekosutra? Pa, dobro. Prekosutra! Doi ovamo, ekat u te na vratima. Sad zbogom! I ja odoh. Tko je bila ona? A pokojnik? Kako samo bijae stisnuo ake i kako se na oba kraja njegovih usana ugnijezdio uasno podrugljiv osmijeh. Dakle, ona e me prekosutra eka ti. A hou li ponovo otii tamo? Kad sam se oprostio od nje, svratio sam u kavanu "Bernina" i tamo zatraio adresar. Gledao sam kune brojeve na Gamle Kongeveiu i pronaao njezino ime. Jo sam malo sjedio i ekao jutarnje novine, a kad sam ih se domogao poeo sam gledati osmrtnice i za divno udo tamo sam naao njezinu objavu, bjee prva i bjee tiskana krupnim slovima: "Moj mu je umro danas, nakon duge bolesti, u pedeset i treoj godini." Objava je bila od juer. Dugo sam sjedio i razmiljao o svemu tome. ovjek ima mladu enu, tridesetak godina mlau od njega, on dugo boluje od teke bolesti i umire jednog lijepog dana. A mlada udovica dahne punim prsima, ivot je zove u svoju zanosnu razuzdanost. Ona uje taj zov, taj glas ivota i odgovara: Evo me! I ve se te iste veeri ee na Vestervoldu. Ellen, Ellen, do prekosutra!

36

ENINA POBJEDA
Bio sam kondukter na ikakom tramvaju. Najprije sam radio na liniji Hallstead izmeu sredita grada i stone trnice. Mi iz none slube bili smo sve prije nego zatieni na toj pruzi kojom su u kasne sate krstarili svakakvi problematini tipovi. Nismo smjeli ni na koga pucati, niti koga ubiti, a ako bi se neto takvo dogodilo, onda je Tramvajsko drutvo moralo platiti veliku odtetu. to se mene tie, bio sam bez ikakva oruja, a jedino u to sam se mogao pouzdati jest sretna zvijezda koja me prati. Uostalom, ovjek je rijetko kad bez n ekog sredstva za obranu, pa sam i ja imao ruku od konice koja se mogla zaas skinuti i odlino posluiti. No, ja sam se tom rukom koristio samo jednom. Za vrijeme boinih blagdana, 1886. godine, svake noi zaredom stajao sam na platformi svojih kola, a nita se nije dogodilo. Jednom je kod stone trnice ula velika gomila pijanih Iraca i potpuno zakrila kola. Nosili su boce u rukama i urlali, a nisu pokazivali nikakvu volju da kupe karte, iako smo ve bili krenuli. Oni rekoe da su se naplaali preko cijele godine; svakog jutra i svake veeri po pet centi, pa je sada red da se o Boiu provozaju besplatno. Takvo shvaanje nije bilo ni najmanje glupo, ali ja ih nisam smio pustiti, plaei se zbira koji su bili u slubi Drutva i imali zadau paziti na potenje konduktera. Jedan nadzornik popeo se na kola, stajao je nekoliko minuta, progovorio par rijei o Boiu i vremenu i opet se spustio, jer su kola bila pretrpana. Znao sam vrlo dobro da bi svi putnici morali platiti svojih pet centi da sam kazao samo jednu rije tom nadzorniku, ali ja nisam nita rekao. Zato nas niste tuili? upita jedan od njih. Mislim da je takvo to nepotrebno odgovorih jer ja imam posla s gospodom! Neki se ponu od srca smijati i izrugivati se sa mnom, ali drugi su prel i na moju stranu i rijeili tu nimalo ugodnu situaciju tako to su platili za sve. Idueg Boia doao sam na Cottage liniju. To je bila velika promjena. Sada sam imao vozilo od po dvoja, a katkad i troja kola koja su se napajala podzemnim kabelom. Publika je u ovom dijelu grada bila otmjena, pa sam svoje "petake" morao uzimati u rukavicama. Ali ovdje vie nije bilo onih ivotnih sokova i sve je protjecalo bez intenzite ta, a svakodnevno gledanje i sluanje istih ljudi iz otmjenih vila postalo je zamorno i dosadno. Pa ipak se i ovdje zbio jedan mali dogaaj o Boiu 1887. godine. Na Badnji dan prije podne moj je tramvaj vozio do grada. Bio sam tada u dnevnoj slubi. Jedan gospodin ue u kola i otpone sa mnom kratak razgovor. Bio je strpljiv i svaki put bi me saekao dok ne obavim svoj posao u kolima, a im bih se vratio natrag, on bi ponovo zapoinjao razgovor. Mogao je imati oko trideset godina, bio je blijed, nosio je brkove i bio otmjeno odjeven, ali bez gornjeg ka puta, premda bjee poprilino hladno. Krenuo sam od kue kako sam se zatekao ree. Htio sam preduhitriti enu. Zbog boinih darova primijetih. Tako je! odgovori on i osmjehnu se. No, to je bio nekakav udan smjeak, tek jedna grimasa i gr iskrivljenih usta. Koliko zaraujete? upita. To ne bjee nimalo neobino pitanje u zemlji Yankeeja, te mu odgovorih koliko zaraujem. elite li zaraditi jo deset dolara? upita. Da, elim odgovorih. On izvadi lisnicu i bez rijei mi prui novanicu. Pri mijetih samo toliko da je imao povjerenja u mene. I to bi trebalo uiniti? upitah. On zatrai da vidi raspored mojih satova, a onda ree: Vi ste danas osam sati na ovoj liniji? Da. Na jednoj od vaih vonji uinit ete mi uslugu. Ovdje na uglu ulice Monroe prelazimo preko okna iz kojeg vodi podzemni kabel. Povrh tog okna postoji jedan poklopac; ja u taj poklopac dignuti i sii dolje. 37

 Hoete li oduzeti sebi ivot? Ne ba to. Ali u uiniti tako. Aha! Vi ete zaustaviti tramvaj i izvui me vani, ma koliko se ja opirao. Dobro. Hvala vam. Uostalom, ja nisam umobolan, kako vi moda mislite. Sve to radim zbog svoje ene, neka vidi da sam htio oduzeti sebi ivot. Dakle, tada e vaa gospoa sjediti u mojim kolima? Da. Ona e biti u the gripu. Trgnuh se. The grip su kola u kojima stoji koniar i upravlja tramvajem. Ona su otvorena, zimi vrlo hladna, tako da u njih nitko ne ulazi. Ona e se voziti u the gripu ponovi ovjek. Ona je u jednom pismu obeala svom ljubavniku da e se voziti u tim kolima i da e mu dati znak kad doe. Dobro. Ali moram vam skrenuti panju da poklopac skinete to bre moete i smjesta se spustite u otvor, inae e nas sustii novi tramvaj. Mi se kreemo u razmacima od tri minute. Sve mi je to poznato odvrati ovjek. Poklopac e biti odmaknut kad stignem. On je ve sada odkrinut. I jo neto: otkuda znate kojim e kolima putovati vaa gospoa? O tome u biti telefonski obavijeten. Imam ljude koji prate svaki njezin korak. Moja ena bit e u smeem krznenom kostimu. Ona je lako uoljiva, jer je vrlo lijepa. Ako bi pala u nesvijest, vi je otpremite do ljekarne na uglu ulice Monroe. Upitah ga: Jeste li govorili i s koniarem? Jesam ree ovjek. I njemu sam dao istu sumu kao i vama. Ali ne bih htio da vas dvojica zbijate alu s tim stvarima. O tome ne smijete govoriti. Neemo. Vi zauzmite mjesto na the gripu i dobro motrite im se pribliite ulici Monroe. Kad vidite moju glavu nad oknom, dajte znak da tramvaj stane. Koniar e vam pomoi da me savladate i izvuete iz okna, ma koliko ja zapomagao kako elim umrijeti. Razmislih malo o cijeloj stvari, a potom rekoh: Meni se ini da bi bilo pametnije da ste utedjeli svoj novac i da niste nikome otkrivali svoje namjere. Mogli ste se naprosto spustiti u okno. O, Boe moj! uzviknu ovjek. A to bi bilo da me nitko ne primijeti, ni koniar, ni vi, niti bilo tko drugi! to onda? Jest, imate pravo. Jo smo malo porazgovarali do posljednje postaje, a kad je moj tramvaj krenuo natrag, tada je i on poao s nama. Na uglu ulice Monroe ovjek ree: Ovo je ta ljekarna u koju ete poslati moju enu ako padne u nesvijest. Zatim iskoi iz tramvaja. Sada sam bio bogatiji za deset dolara. Hvala bogu, bilo je i sretnih dana u ivotu! Cijele zime, na otroj hladnoi i vjetru, vatirao sam prsa i lea naslagama novina. Svaki moj pokret pratilo je to uketanje novina, pa su mi se drugovi slatko smijali. A sad e, pored ostalog, barem neto pretei i za jedan divan, debeo i vatiran prsluk! I kad moji drugari dou sljedei put i prislone se k meni da bi uli ono uketanje to zadovoljstvo bit e im uskraeno! Napravismo jo dvije, napravismo tri vonje po gradu, a nita se nije dogodilo. I ba kad smo krenuli po etvrti put, na poetnoj postaji popne se jedna mlada dama i sjedne u the grip. Na sebi je imala smei kostim od krzna. Kroio sam naprijed i priao joj, a kada sam od nje primio novac za kartu, ona je podigla lice prema meni i pogledala me. Bila je mlada i lijepa, oi su joj bile duboko plave i nevine. Jadnice, predstoji vam veliki strah, pomislih u sebi , ali vi ste zasigurno uinili kakvu opainu, pa vas sada treba kazniti. Svakako u vas s uivanjem i paljivo nositi u ljekarnu.

38

I dok smo jurili prema gradu, primijetih sa svojega mjesta kako je koniar najednom poeo razgovarati s damom. to je mogao rei? Osim toga, njemu nije bilo doputeno razgovarati s putnicima za vrijeme vonje. Na moje veliko iznenaenje vidjeh kako se dama pomaknu za jedno mjesto blie koniaru, a on stoji kod svojih komandnih ureaja i paljivo slua to ona govori. Jurimo dalje prema gradu, zaustavljamo se na postajama, ljudi ulaze i silaze, i tako redom; sve ide svojim tokom. Pribliavamo se ulici Monroe. Pomislim u sebi: ekscentrini ovjek je izabrao zgodno mjesto, ugao ulice Monroe je tih i ne vjerujem da e mu tkogod smetati pri sputanju u okno. I mislim nadalje kako sam tu i tamo viao ljude iz Tramvajskog drutva dok vre popravke u tom oknu. I da je tada nekom prunom radniku palo na um da stoji u oknu u vrijeme prolaska tramvaja, taj bi bio skraen za glavu; vilica koja see od the gripa do kabela zasigurno bi mu presjekla vrat. Poto je Monroe bila sljedea ulica, odem naprijed na the grip. Sada su zautjeli i dama i koniar, a ja sam jo zamijetio da je koniar kimnuo glavom kao daje nacistu to treba initi, a potom se zagledao naprijed i pojurio svom brzinom. Za komandnim ureajem bio je on, veliki Pat, Irac. Slack her a bit rekoh koniaru u argonu, to je otprilike znailo da vonju malo uspori. Rekoh mu da sam vidio jednu crnu toku izmeu tranica, a to bi mogla biti i neija glava koja stri iz okna. Pogledah damu koja takoer bjee upravila pogled u istu toku vrsto se drei rukama za sjedalo. Tako je zabrinuta i sluti nesreu, pomislih. to li e tek biti kad vidi da je taj ovjek koji eli umrijeti glavom njezin mu? Veliki Pat nije usporavao vonju. Ja mu doviknuh da ima ljudi u oknu, ali to je ostalo bez ikakva odziva. Sada jasno ugledasmo glavu; bio je to onaj ludi mladi ovjek. Stajao je u rupi, licem okrenut prema nama. Stavih pitaljku u usta i oglasih jak signal za zaustavljanje. Pat je tjerao istom brzinom. Za manje od pola minute morala se dogo diti nesrea. Udar ih u alarm koji snano zazvoni, a zatim skoih naprijed i dohvatih konicu. No sve je bilo kasno, tramvaj je kripei projurio preko okna i tek potom stao. Iskoih iz tramvaja. Bio sam posve smuen, a mislio sam samo o tome kako sam morao spasiti tog ovjeka; zgrabiti ga unato njegovu opiranju. Ponovo se naoh u the gripu, ali nikako se nisam mogao smiriti. I koniar je bio izbezumljen, svaki as je zapitkivao ovo i ono, te je li bilo ljudi u oknu i kako se moglo dogoditi da ne zakoi tramvaj. Mlada ena je vikala: Strano! Uasno! Bila je blijeda i bez kapi krvi u licu, a i nadalje se grevito drala za sjedalo. Ali nije pa la u nesvijest, a malo kasnije sila je i odmaglila svojim putem. Bjee se skupilo mnogo svijeta. Glavu poginulog ovjeka naosmo ispod posljednjih kola, dok je tijelo ostalo uspravljeno u oknu. Viliasta opruga bijae ga dohvatila ispod brade i otkinula mu glavu. Uklonismo le s kolosijeka, a stigao je i nadzornik koji e ga otpremiti dalje. On je popisao mnoga imena, a to se mene tie, svi su putnici mogli posvjedoiti da sam zvonio, puhao u pitaljku i naposljetku sam povukao konicu. Uostalom, mi smo obavezni sami podnijeti raport naem birou. Veliki Pat me zamolio da mu posudim svoj no. Ja sam ga krivo razumio, pa mu rekoh da je nesree ionako previe. Tada se veliki Pat osmijehnu i pokaza mi svoj re volver kao dokaz da mu ne treba nikakvo oruje i da on ne misli poiniti nikakvu glupost, nego mu je no potreban za posve druge stvari. Kada je dobio no, ree mi zbogom, jer on vie ne kani ostati u toj slubi. ao mu je to u morati sam odvesti tramvaj do zadnje postaje, a tamo u dobiti drugog vozaa. Zatim mi objasni kako se rukuje vozilom. I jo ree da mora zadrati moj no; svratit e u kakav mirni prolaz i odsjei svoju dugmad s uniforme. Potom ode. Nije bilo druge, te sam morao sam voziti tramvaj do odredita. Sada se iza mene nanizalo nekoliko tramvaja; svi su ekali da se maknem s mjesta i oslobodim prugu. A kako sam i prije neto malo vjebao oko stroja, moja vonja svrila se dobro.

39

Jedne veeri izmeu Boia i Nove godine bio sam slobodan i lutao po gradu. Kad sam doao do eljeznikog kolodvora, uoh zakratko unutra pogledati taj silni promet. Izaao sam do jednog perona i promatrao vlak koji je ekao na polazak. Odjednom zauh svoje ime. Jedan ovjek se osmjehuje, stoji na papuici vagona i zove me. Bio je to veliki Pat. Trebalo mi je nekoliko trenutaka da ga prepoznam. Bijae fino odjeven i nije vie nosio bradu. Meni se otme kratak i zauujui uzvik. Pssst, ne tako glasno! Kako je zavrila cijela ona afera? upita Pat. Mi smo sasluani, a trae i tebe rekoh. Pat ree: Putujem na Zapad. Ovdje nema ivota! Sedam, osam dolara na tjedan, a od toga idu etiri za jelo. Kupit u zemlju i baviti se gospodarstvom. Sreom, novaca imam. Ako hoe, podi sa mnom, idemo preko, a potrait emo zemlju blizu San Francisca. Ne mogu rekoh. Ah, dobro sam se sjetio; evo tvog noa. Hvala ti. Doista, mislim da ivot tramvajca nema nikakve budunosti. Tri godine sam sluio, a da se nisam mogao estito ni odjenuti. Tada se zauje zviduk vlaka. Onda, zbogom ree Pat. uj, koliko si dobio od onog ovjeka to ga pregazi smo? Deset dolara. I ja sam toliko dobio. On je poteno platio, ali dama je bila bolja. Dama? Da, da, s njom sam napravio mali posao. Nije marila za tisuu-dvije, jer se htjela rijeiti svog mua. Ako sada uzmognem zapoeti neto laki ivot, to svakako mogu zahvaliti njoj i njezinu novcu.

STRAH
Iskreno reeno, ja nisam znao to je pravi strah sve dok jednom nisam proivio taj osjeaj i to u vrijeme svog prvog boravka u Americi. Ne mislim da sam bio neto po sebno hrabar, pa nisam znao to je strah, nego naprosto moja hrabrost dotad jo nije bila stavljena u ozbiljnu kunju. Bilo je to 1884. godine. Daleko u preriji bjee gradi po imenu Madelia, gadno i neugodno mjesto s runim kuama, loim plonicima, nezgodnim ogradama i neljubaznim ljudima. Eto, u tom gradiu uhvatili su Jessieja Jamesa, najkrvolonijeg i najcrnjeg od svih amerikih razbojnika; ondje su ga napokon uhvatili i ubili. To mjesto, kao utoite bjeguncu, bjee u potpunom suglasju s takvim udovitem koje je mnogo godina, svojim nasrtajima, grabeima i ubojstvima, dralo u strahu Sjeverne Drave. Tamo je sudbina bacila i mene, premda sam ja tu dospio zbog kudikamo mirnijeg razloga; elio sam pomoi jednom svom znancu i nekako ga izbaviti iz nevolja u koje bjee zapao. Amerikanac Johnston bio je kolski uitelj u jednom gradu u dravi Wisconsin gdje sam se i upoznao s njim i njegovom enom. Uskoro je taj ovjek napustio kolu i la tio se trgovakog posla; otiao je u grad Madeliju i otvorio trgovinu drvom. Moda samo god inu dana iza toga, otkako se poeo baviti tim poslom, dobio sam od njega pismo u kojem me zamolio, ako je samo mogue, da doem u Madeliju i pripazim njegovu trgovinu za vrijeme dok on bude izbivao, jer je kanio zajedno sa svojom enom putovati na Istok. Dogodilo se da sam ba tada bio slobodan, te sam prihvatio njegovu ponudu. Jedne mrane zimske veeri stigao sam na kolodvor Madelia. Doekao me Johnston, odveo me svojoj kui i pokazao mi moju sobu. Njegova kua bijae prilino daleko od grada. Dobar dio noi nismo spavali, jer me Johnston upuivao u sve finese meni toliko stranog posla, kao to je trgovina drvom. Sutradan ujutro u ali mi je dao svoj revolver, a dva sata kasnije ve je sjedio sa svojom enom u vlaku.

40

Ostavi sam u kui, odmah sam preao iz svoje sobe u drugu, kako bih se to zgodnije namjestio i odatle mogao bolje paziti na cijelu kuu. Osim toga, koristio sam se i spavaom sobom branog para. Prolo je nekoliko dana. Prodavao sam daske i balvane, a svake veeri odnosio u banku svotu ubranu od prodaje. Treba rei da u cijeloj kui nije bilo ni jedne ive due osim mene. Sam sam si spremao jelo, muzao i hranio dvije Johnstonove krave, pekao kruh, kuhao i prio. Prvo moje peenje kruha bilo je posve neuspjeno; uzeo sam previe brana, a osim toga, kruh sam rano izvadio iz pei, tako da se nije dobro ispekao i sutradan je otvrdnuo kao kamen. Takoer, prvi put nisam imao sree ni s kaom. Naao sam u smonici punu vreu jemene prekrupe koja je bila, kako mi se uinilo, dobra za kau. Nalio sam mlijeka u veliki lonac, zatim sipao prekrupu i sve to poeo mijeati, a ubrzo sam opazio da moja kaa postaje pregusta, pa sam dodao mlijeka. Zatim sam opet poeo mijeati kau. Prekrupa je vrila i nadimala se, zrna su bubrila i najzad bila velika kao graak; mlijeko je opet prekuhalo, a osim toga kae je u loncu bilo sve vie i vie, pa se poela prelijevati preko ruba. Tada sam poeo vaditi kau u alice i tanjure, ali nita nije pomagalo, kaa se i dalje prelijevala preko lonca. Svaku praznu posudu napunio sam kaom, a lonac je i nadalje bio jednako prepun. Pa i mlijeka sam morao dodavati, a kaa je jo neprestano bila pregusta. Na kraju krajeva nije preostalo nita drugo doli isprazniti sve ono to je bilo u loncu. I kaa se razlila po stolu kao divna lava, brzo se ohladila i pretvorila u glatku i tvrdu masu. Tako je dobivena materia prima. I svaki put kad sam htio kae, odrezao bih komadi te mase, dodavao mu mlijeka i sve to kuhao. Junaki sam jeo za svaki obrok, kako bih se to prije rijeio te kae. Istina, to nije bilo lako, a na moju nesreu nisam poznavao nijednog ovjeka u cijelom gradu, tako da nisam imao koga pozvati kako bi mi pomogao unititi tu hranu. I na koncu, sam sam morao kusati svoju kau. U toj velikoj kui bilo je teko mladom ovjeku kojemu je tek dvadeset godina. Noi bijahu mrane, mogao si oba oka izbuljiti, a nigdje ne bi vidio susjeda, niti bilo kakve naseobine sve tamo do samog grada, ali ja se nisam plaio, takvo to nije me uope obuzimalo, a i ega bih se bojao. Istina, dvije veeri zaredom uinilo mi se da ujem utanje i tih govor iza kljuaonice kuhinjskih vrata, pa sam druge veeri, ne razmiljajui mnogo, ustao, uzeo lampu i pregledao kuhinjska vrata s vanjske i unutranje strane. Na kljuaonici ne bjee nieg sumnjivog. A tada ak ni revolver nisam imao u rukama. No, ubrzo sam morao preivjeti jednu no kada sam osjetio takav strah od kojeg mi se kosa digla na glavi i kakav prije i poslije nisam osjeao. I jo dugo nakon toga, kad god bih se sjetio te noi, obuzeo bi me uas. I jednog dana, nekako sam imao vie posla nego obino, ugovorio sam nekoliko veli kih pogodbi i radio do kasne veeri, a kad sam se naposljetku izbavio od posla, bjee ve pao mrak. Banka je bila zatvorena i nisam vie mogao predati svotu koju sam preko dana skupio, pa sam novce prebrojio, nekih sedamsto-osamsto dolara, i ponio ih sa sobom. Kao i uvijek, i te sam veeri sjeo za stol i poeo pisati. Bilo je ve kasno, ali ja sam neprestano pisao sve do dva sata po ponoi. Tada sam najedanput zauo udnovato utanje kraj kuhinjskih vrata. to bi to moglo biti? Na kui su bila dvoja vrata jedna kuhinjska, druga paradna, koja su vodila u predsoblje pred salon. Na ta vrata, poradi vee sigurnosti, metnuo sam iznutra zasun. aluzine u salonu bile su zatvorene i nisu proputale svjetlost, tako da se izvana nije moglo vidjeti ako u salonu gori svjetiljka. Dakle, uo sam utanje pred kuhinjskim vratima. Uzimam svjetiljku i idem u kuhinju. Zastajem pred vratima i oslukujem. Netko neto petlja vani, apue prikradajui se, ide po snijegu tamo-amo. Najzad utanje prestaje i meni se ini da netko kradom odlazi od vrata. Zatim se sve utia. Vraam se u svoju sobu i ponovo se hvatam pisanja. Proe jo pola sata. Najedanput, ipnem sa stolice, poskoim visoko. Provalili su vrata. Razbili su ne samo kljuaonicu, nego su i zasun skrhali. uo sam korake u predsoblju i to ba pred mojim vratima. Ulazna vrata 41

bilo je mogue provaliti samo u jakom zaletu, i to zdruenom snagom nekolicine ljudi; nikako drukije nije bilo mogue skrhati zasun koji je bio vrst. Moje srce vie nije kucalo, ono je drhtalo. Nisam uzviknuo, nisam pustio ni glasa od sebe, ali sam osjeao da me neto stee u grlu i teko sam disao. Bjee me obuzeo takav strah da nisam znao gdje sam i to je sa mnom, ali mi je najedanput sinula misao da moram spasiti novce. Otiao sam u spavau sobu, izvadio novarku iz depa i gurnuo je ispod madraca. Sve je to potrajalo kratko; moda ni minutu, a kad sam ponovo uao u sobu, uo sam pred vratima prigueni govor onih koji razbijaju kljuaonicu. Tada sam izvadio Johnstonov revolver i pregledao ga; bio je kao to treba. Ruke su mi jako drhtale i jedva sam se drao na nogama. Pogledao sam ta svoja vrata, izgledala su vrlo vrsta, jer su bila napravljena od debelih dasaka i pojaana prekama da, da, nije to bio stolarski ve drvodjelski rad. Ta masivna vrata ohrabrila su me i ja sam opet poeo razmiljati; ta me sposobnost u prvi mah bjee napustila. Vrata su se otvarala iz sobe u predsoblje i stoga je bilo ne mogue izvana provaliti. Ta i predsoblje je bilo malo i tu nije bilo dovoljno mjesta da bi provalnici uhvatili zalet. Sva ta razmiljanja projurila su mi kroz glavu i ja sam na jedanput postajao hrabar kao Maur. Viknuo sam u predsoblje da u prvoga koji se usudi provaliti vrata na mjestu ubiti. Toliko sam doao k sebi da sam uo i razumio to govorim, a nakon to sam izustio tih nekoliko rijei na norvekom, odmah sam se dovio da sam napravio glupost, te sam potom jakim glasom ponovio svoju prijetnju, ali ovoga puta na engleskom. utnja. Da bih priviknuo svoje oi na mrak, ja sam ugasio svjetiljku, jer sam strahovao da bi to mogli oni uiniti u sluaju da razbiju prozore. I najednom, naoh se u potpunom mraku, s revolverom u ruci i pogledom uprtim u prozore. Vrijeme je protjecalo uasno sporo. Postajao sam sve hrabriji i hrabriji; ak sam poelio junaiti se, pa sam viknuo: E, pa to ste odluili? Hoete li ui ovamo ili otii svojoj kui? Meni se ba spava! Malo kasnije odgovorio je promukli hrapavi bas: Otii emo, kukin sine! uje li? I doista, netko je otiao iz predsoblja, a odmah zatim zakripao je snijeg pod neijim nogama. Izraz kukin sin nacionalna je psovka u Americi, pa i u Engleskoj takoer, ali ja nisam htio dopustiti da mi sutra netko predbaci kako sam tu psovku ostavio bez odgovora, pa sam odluio otvoriti vrata i pucati za tim huljama. Pa ipak sam se zakratko suzdrao od te pomisli, jer mi je najednom palo na pamet da je moda samo jedan lupe otiao iz predsoblja, dok me drugi vreba iza vrata i samo eka da ih otvorim kako bi me napao. Onda sam pritrao do prozora, podigao aluzine i pogledao prema vratima. Tada mi se u snijegu ukazala crna mrlja, pa sam otvorio prozor, nanianio koliko je to bilo mogue i opalio prema toj crnoj mrlji. Promaio sam. U bijesu sam ispucao cijeli arer bez ikakva cilja, a naposljetku razlij egao se i jedan jedini nesretni pucanj koji je otro odjeknuo u hladnom zraku. Zauo sam kad je netko viknuo: Bjei! Bjei! Tek je tada iz predsoblja naglo istrao jo jedan ovjek; trao je po snijegu i ubrzo nestao u pomrini. Pokazalo se da je moje domiljanje bilo tono; jedan je bio ostao u zas jedi. I toj hulji nisam mogao poeljeti laku no kako treba i kako sam htio, jer sam taj jedan nesretni metak u revolveru maloprije ve upotrijebio. Ponovo sam upalio svjetiljku, izvukao ispod madraca novce i metnuo ih u dep. I sad, kad se sve svrilo, najedanput sam osjetio tako sraman strah da nisam imao smjelosti lei u postelju. Priekao sam jo pola sata, a kad je poelo svitati, obukao sam kaput i izaao iz kue. Razbijena vrata nekako sam zatvorio, a onda sam, osvrui se desno i lijevo, otiao u grad i pozvonio na vrata hotela. Ne znam tko su bile te dvije osobe. Ne vjerujem da su bili profesionalci, jer se inae ne bi zaustavili nakon jednih probijenih vrata, a mogli su prodrijeti u kuu i kroz proz ore. Te hulje bile su prilino hladnokrvne i bezobrazno odvane, jer su imale petlje razbiti i kljuaonicu i zasun na vratima. Ponavljam, nikad u svom ivotu nisam osjeao takav i strah kao te noi u malom gradiu Madelia, usred prerije, u tom utoitu Jessieja Jamesa. I kasnije sam se, moda I dvaput, 42

uplaio isto tako jako da sam osjeao kako mi srce i tue pod grlom i kako teko diem a sve mi je to ostalo jo od te znamenite noi. Dotad nisam znao da se strah moe pojavljivati na tako neobian nain.

U PRERIJI
Cijelog ljeta 1887. godine radio sam u jednom odjelu Dalrumpleova golemog imanja u dolini Red River u Americi. Osim mene tamo su radila jo dvojica Norveana, jedan veanin, deset-dvanaest Iraca i nekoliko Amerikanaca. U naem odjelu bilo je svega dvadesetak ljudi, a to je mali dio, tek neznatan broj od one mase zaposlenih na tom prostranom imanju. Zelenkasto-uta prerija beskrajno se irila kao more. Tu se nije vidjela nijedna zgrada osim naih konjunica i baraka u kojima smo spavali. Nije nigdje raslo ni drvce, ni buni, a na sve strane, dokle bi pogled dosezao, samo itna polja i zelenilo trave. I cvijea takoer nije bilo, tek bi se pokatkad, usred penice, moglo naii na vrijee ute i divlje goruice koja bjee jedino cvijee prerije. Tamo ni ptice nisu letjele; sve je bilo nepomino i mrtvo, samo se penica lelujala na vjetru, a neumorni cvrkut milijuna zrikavaca bjee gotovo jedina pjesma prerije. eznuli smo za sjenom. Kad bi u podne stizala kola s rukom, mi bismo se zavlaili is pod tih kola ili konja, ne bismo li koliko-toliko proveli u sjeni i hladu, barem dok objedujemo. Sunce je bilo uareno i nepodnoljivo. Na sebi smo imali eire, koulje, kratke hlae i cipele to je bila sva naa odjea, a manje od toga i nije se moglo, inae bismo izgorjeli na suncu. Ako bismo, primjerice, za vrijeme rada skinuli koulju, sunce bi nam zaas ostavilo na koi opekline i bolne plikove. Dok je trajala etva radili smo i po esnaest sati na dan. Deset etvenih strojeva, jedan za drugim, iz dana u dan, kretalo se po polju. Kad je jedna etvorina bila ponjevena, zauzimali smo drugu i tamo radili. I tako dalje i sve dalje, dok je iza nas ilo esnaest ljudi koji su odmah slagali snopove u krstine. Na visokom konju, s revolverom u depu, jahao je upravitelj i pazio na nas, gledajui u svakog radnika, u svaku ruku. On bi dnevno promijenio i po dva konja i oba bi izmorio. Ako bi se u jeku etve pokvario neki stroj, upra vitelj bi ga na licu mjesta popravljao ili stroj slao kui. Kako nigdje nije bilo prokrenog puta, on je cijelog dana jahao kroz gustu penicu, stizao s jednog kraja na drugi, a njegov konj bio je toliko izmuen od ege i umora da mu je na usta izbijala bijela pjena. Rujan je minuo, a u listopadu je danju i nadalje vladala nesnosna ega, doim su noi bile vrlo hladne, tako da smo se smrzavali. Nikako nam nije polazilo za rukom naspavati se; katkad su nas pozivali na posao ve u tri sata ujutro, dok je jo posvuda bilo mrano. Nahranili bismo konje, sami jeli i izali u polje, a tek bi tada svanjivalo i razdanilo se toliko da smo se mogli latiti posla. Palili smo jednu hrpu da bismo zagrijali limene kutije s uljem kojim smo podmazivali strojeve, a tada smo se ujedno i sami grijali. No to ne bi dugo potrajalo, pa smo ubrzo ve sjedili na strojevima. Blagdana nismo imali; nedjelja-ponedjeljak, bilo nam je svejedno. Jedino nismo mogli raditi kad je padala kia, pa smo ostajali kod kue, razgovarali jedni s drugima, spa vali ili navraali u kasino i tu se zabavljali. Medu radnicima bio je jedan Irac koji mi je u poetku bio udan; Bog bi ga znao tko je bio. Kad je padala kia, uvijek je leao i itao romane. Bio je to visok, lijep muka rac od svojih trideset est godina, a govorio je ueno i biranim rijeima. Isto tako govorio je i njemakim jezikom. Taj je ovjek doao na imanje u svilenoj koulji, a i nadalje je neprestano radio u svilenim kouljama. Kad bi se jedna pohabala, on bi oblaio drugu. Kao radnik nije bio osobito vjet; to se kae, nije "imao ruku", ali je bogme bio ovjek koji je na sebe skretao panju. Zvao se Evans. Dva Norveanina nisu bila nita posebno. Jedan je pobjegao, jer nije mogao izdrati posao; drugi je pak ustrajao, ali nita neobino kad se zna da je bio iz Valdersa. 43

Za vrijeme vridbe svi smo nastojali raditi to dalje od parnog stroja, jer je iz svih otvora i pukotina vijala praina, stelja i pijesak, kao to vije snjena meava. Nekoliko dana proveo sam u tom paklu, a potom sam zamolio upravitelja da me premjesti na neko drugo radno mjesto i to sam postigao. Tovario sam kola u polju, a to je doista bio lijep posao. Taj upravitelj nikad nije zaboravljao da sam mu napravio uslugu u samom poetku naeg poznanstva. Evo u emu je bila moja usluga... Imao sam kratak kaput od uniforme sa sjajnim dugmetima koje sam sauvao jo od onog doba kada sam bio kondukter na gradskom tramvaju u Chicagu. Taj kaput sa svojim divnim dugmetima vrlo se svidio upravitelju; imao je djetinju slabost prema svim ukrasima, a ovdje u preriji nije bilo nikakvih ukrasa. I ja sam mu jednom rekao da mu rado poklanjam taj kaput. On gaje htio platiti i molio je da odredim cijenu koliku hou, a ja sam mu dao kaput zaba dava i tada je rekao da mi je beskrajno zahvalan. Kad se etva svrila, on je vidio da nemam nita obui za put, pa mi je dao drugi kaput umjesto onog to sam mu ga poklonio. Dok sam radio kod kola, zbio se sljedei dogaaj: Doao je veanin da natovari vozilo. Imao je velike izme, a hlae bjee zadjenuo u sare. Poeli smo tovariti. On je radio svojski; stajao je na kolima i ja sam jedva stizao da mu dodajem snopove. Radio je sve bre i bre; to me najzad razljutilo te sam ga htio prestii. Svaka krstina imala je osam snopova, a bilo je uobiaje no da dodajemo jedan po jedan snop, ali ja sam tada poeo dodavati i po etiri. I dogodilo se daje u jednom snopu, koji sam dodao veaninu, bila zmija. Ona je skliznula u saru njegove izme. Ja nisam nita opazio, kadli najedanput zaujem stranu viku i vidim kako veanin skae s kola, a iz izme viri zmijin rep. Zmija ga nije uspjela ugristi i dok je on padao na zemlju, ona je izmiljela iz izme i zaas iezla u polju. Obojica smo s vilama poletjeli za njom, ali je nismo nali. Dvije mazge, upregnute u kola, zadrhtale su cijelim tijelom. Jo ujem veaninovu viku i vidim onaj njegov let s kola na zemlju. Otada smo postali oprezni i ponovo smo stavljali na kola samo po jedan snop. Orali smo i sijali, kosili i plastili sijeno, eli i mlatili penicu sve smo radove pozavravali i dobili raun. Sretni i zadovoljni, s novcima u depovima, otilo je nas dvadesetak ljudi u oblinji gradi u preriji kako bismo dospjeli na vlak koji ide na Istok. Upravitelj nas je pratio; zaelio je piti s nama na rastanku; a na njemu je bio onaj kratki kaput sa sjajnim dugmetima. Tko nikad nije bio na slinim terevenkama prostih radnika s prerije, taj si ne moe zamisliti do kakvih razmjera dolazi raskalanost tih podivljalih ljudi. Poinje se tako da na svakoga dolazi po dvadeset aa, ali tu ni izbliza nije kraj, jer meu nama ima dentlmena koji trae da im najedanput stigne po pet rundi pia, a u svakoj ima dvadeset aa. I da bog sauva gazdu koji bi se pokuao protiviti takvoj neumjerenosti; odmah bi ga otjerali pod njegov vlastiti stol. Takva banda ljetnih radnika unitava sve to joj padne aka. Ve poslije pete ae momci postaju ne-uljudni i od tog trenutka, bez zapreke, ine to im padne na um, gospodare svim i svaim i haraju po gradu. Mjesna policija ih ne sprjeava; tovie, druguje s njima i piju zajedno. Barem dva dana i dvije noi traje terevenka; vriti se i lumpa, momci kartaju, a dogodi se i kakva druga opaina. Mi radnici bili smo neobino ljubazni jedni prema drugima. Ljeti je medu nama katkad i dolazilo do raznih nesuglasica, ali na rastanku bi se to sve zaboravilo. to smo vie p ili i do ludila aavali jedni druge, to su nam se srca otvarala sve vie i vie, pa smo napokon, poneseni pretjeranim osjeajima, padali u zagrljaj jedni drugima. Kuhar, malen grbav starac, sa enskim glasom i bez brade, tucajui mi je priznao na norvekom daje i on kao i ja Norveanin, ali mi takvo to prije nije smio rei, jer Yankeeji openito preziru Norveane. esto je sluao dok sam, za vrijeme jela, razgovarao norveki s onim Val-deraninom; razumio je svaku rije, a sad je spreman sve zaboraviti, jer smo obojica ustvari dobri i krasni momci. Ja i kuhar smo se zagrlili i zakleli da e nae prijateljstvo biti vjeito. I drugi radnici su se grlili i drali za ruke, ili su pak u nekom zanosu i ushienju plesali. 44

Katkad smo znali rei jedan drugom: to e popiti? Ovdje nema niega dovoljno dobrog za tebe! I onda bismo odlazili do toionika da bi pronali kakvo bolje pie. Uzimali smo najneobinije boce s divnim etiketama koje su tamo stajale najvjerojatnije zaradi ukrasa, ali mi smo ih uzimali i toili iz njih, da bismo napokon za tu svoju naivnost platili golemu sumu novca. Evans nas je, dakako, sve nadmaio svojom ustraj-nou. Njegova posljednja koulja jadno je izgledala; njezine su sjajne boje izblijedjele od kie i sunca, a od rukava nije ost alo gotovo nita. Usprkos tome Evans je nadmono stajao u svoj svojoj visini i dostojanstveno traio jo novog i novog pia. Gospodario je cijelom gostionicom, gospodario je cijelim svijetom. Obino smo plaali okruglu svotu od pet dolara za jednu rundu, a Evans je bez ikakva dvojenja naruio nekoliko tura od po est dolara. Rekao je da u toj smrdljivoj rupi nema niega dovoljno dobrog za njega i gospodu koja su s njim. Onda smo se penjali na police i grabili ukrasne boce kako bismo dostigli njegovu cijenu. Evans je bio neobino ljubazan i prijazan sa svima, a mene je odvukao u kut i nagovarao me da idue zime poemo zajedno sjei drva u viskonsinskim umama. Rekao je da e otii u umu im se opremi, kupi nove koulje, par gaa i nekoliko romana, te da e tamo ostati do proljea. A kad nastane proljee, opet e si traiti mjesto gdjegod u preriji. Takav bijae njegov ivot. Eto, ve je devetnaest godina kako ivi polovicu vremena na preri ji, a polovicu u umama; navikao se na takav ivot da vie i ne moe zamisliti neki drugi. Kada sam ga zapitao to ga je u samom poetku nagnalo da se otisne tim putem, odgovorio je kratko i u jednoj rijei, bez onih dugakih i dirljivih pijanakih ispovijedi: Prilike! Kakve? zapitah. Prilike! ponovo je odgovorio. I od njega se nita vie nije moglo izmamiti. Kasno naveer vidio sam ga u susjednoj sobi u gostionici, za kartakim stolom. Evans je gubio. Bio je mrtav-pijan i nije vie obraao nikakvu panju na novac. Kad sam mu priao, pokazao mi je nekoliko banknota i rekao: Ja imam jo novaca. Evo, gledaj! Neki od nazonih savjetovali su mu da se okani igre. Jedan njegov zemljak po imenu O'Brien salijetao ga je da sauva novac barem za eljezniku kartu. No Evans se naao uvrijeen. Ah, da! Novac za kartu e mi ti uzajmiti! rekao je. O'Brien je takvo to odluno odbio i izaao iz sobe. To je raestilo Evansa, pa je sav svoj novac uloio najedanput i izgubio ga. Primio je to sasvim mirno. Zapalio je cigaru i rekao mi osmjehujui se: Hoe li mi dati novac za eljeznicu? Ve se pred kraj bijah malo podnapio od onog uasnog pia iz boca koje smo dohvatali s gornjih polica, pa sam raskopao kaput i pruio Evansu svoju novarku sa svime to je bilo u njoj. Uinio sam to odvano, jer sam elio pokazati spremnost da mu pozajmim novac za put, a uz to sam mu htio staviti do znanja kako jo moe uzeti koliko mu je potrebno. Pogledao je mene, zatim novarku. Na licu mu se ukazao udan izraz; otvorio je novarku i vidio da je tamo sav novac koji bijah zaradio. Kada me je jo jednom pogledao, ja sam kimnuo glavom i mahnuo ispred njegova lica, a on je razumio da mu stavljam na raspolaganje sav svoj novac. Hvala rekao je i na moj veliki uas prisvojio sav moj novac i nastavio igrati. Htio sam ga prekinuti, ali sam se predomislio: Neka najprije potroi novac koji je traio za vlak, a kad izgubi tu svotu, uzet u od njega ono to je ostalo! No Evans nije gubio. Naglo se rastrijeznio i poeo igrati sigurno i brzo. To to sam mu ukazao povjerenje, jo u prisutnosti naih drugara, posve ga je izmijenilo. Onako visok i utljiv, sjedio je na bavici koja mu je posluila kao stolica, stavljao i uzimao dobitak. Ako bi se dogodilo da izgubi, drugi put bi udvostruio ulog, pa je triput uzastopce dobio i naposljetku povratio sve to je dotad spiskao. Na koncu je stavio jo pet dolara i rekao da e prestati igrati ako dobije. 45

Izgubio je. A potom je nastavio igrati i nakon jednog sata pruio mi je novarku sa svim novcem. Pred njim je leala cijela gomila dobitka, a on je igrao i igrao d a bi najedanput stavio sav novac to ga je imao. Tada se medu prisutnima zauo amor. Evans je rekao: Dobio ili izgubio, okanit u se igre! Dobio je. Evans je ustao. Molim, platite! rekao je. Sutra rekao je novar. Sada nemam te novce, ali do sutra u ih nabaviti. Evans je rekao: Dobro! Dakle, do sutra! I tek to smo krenuli iz gostionice, naiosmo na nekolicinu ljudi koji su teko hodajui ulazili u sobu. Nosili su unakaeno tijelo. To je bio Irac O'Brien, onaj isti koji maloas nije htio Evansu pozajmiti novac za put. Doznalo se da je pao pod vlak koji je prevozio penicu. Bile su mu odsjeene obje noge; jedna do samog bedra. Bio je ve mrtav. Izaao je iz nae sobe i u pomrini pao ravno pod vlak. Mrtvo tijelo stavili su na pod i neim ga pokrili. Otili smo na spavanje, svatko na svoju stranu i kako se tko snaao; neki su legli i na pod u gostionici. Ja i moj Norveanin nali smo kutak za prenoite u jednoj upi. Ujutro sam sreo Evansa na ulici. Jesi li dobio novac od blagajnika? zapitao ga je moj drug. Jo nisam odgovorio je Evans. Bio sam u polju i kopao grob za naeg druga. Pokopali smo O'Briena tu odmah iza grada. Mrtvaki sanduk nali smo u stranjem dvoritu; nije bio dovoljno dugaak, ali smo imali sree i nekako smjestili ti jelo u nj; to prije to su pokojniku bile odsjeene obje noge. Pokraj groba nije bilo ni pjevanja ni molitvi; tu smo se samo skupili i utke stajali nekoliko trenutaka drei eire u rukama. I tako je zavrena mala pogrebna sveanost. Kad je Evans htio primiti novac koji je dobio na kocki, doznalo se da je vjeti blagajnik nestao. Evans je i to primio s istom onom mirnoom kao i sve drugo. Bio je posve ravnoduan, imao je on jo dosta novaca; mogao je kupiti kartu za vlak, koulje, hlae i romane, a vie mu nita i nije trebalo bio je opskrbljen za cijelu zimu. Ostali smo u gradu jo do sutra naveer. Terevenka se nastavila, te smo popili sve to je bilo u gostionici. Mnogi radnici propili su sve do posljednjeg centa i ostali posve goli, a kako nisu imali novaca za vozne karte, kriom su uli u teretne vagone i uurili se iza vrea penice. Jedino starom grbavom kuharu to nije polo za rukom, premda se bio sretno i neopaeno sakrio u vagon. No vrag mu nije dao mira, pa je tamo, skriven iza vrea i po d utjecajem alkohola, zapjevao enskim glasom neku svoju uasnu pjesmu. I odmah su ga otkrili i istjerali van, a kad su ga pretraili, pokazalo se da je imao toliko novaca da bi mogao kupiti karte svima nama; o, ba je ispao varalica taj stari kuhar! Razili smo se na sve strane! Norveanin iz Valdersa na stanio se u Minnesoti, i tamo se latio nekog posla. Kuhar je otiao na Zapad, na obalu Tihog oceana. to se Evansa tie, on zacijelo jo luta u svojim svilenim kouljama i obilato razbacuje novac desno -lijevo. On je svakog ljeta u preriji, skuplja penicu, a zimi ide u Wisconsin i sijee drva. Takav je njegov ivot. ivot koji moda nije gori od svakog drugog.

IZ SKITNIKOG IVOTA
I. Ustajte, momci! vie nadglednik na imanju Orange Flat. Mi ga ne vidimo, jo je mrak, tek su tri sata ujutru, ali mi odmah skaemo s postelja i navlaimo hlae i bluze.

46

Vrijeme je jesensko, i mi radimo kao psi; svi smo u neprirodno napetom duevnom raspoloenju. Svaamo se jedni s drugima, i to poradi sitnica, pri najm anjoj zapreci na poslu koji traje cijelog dana; katkad pribjegavamo nasilju i krhanju orua na komade. Sam nadglednik postao je okrutan i otar kao bi. On nam govori da nas je sus jedno imanje ve znatno prestiglo i da e zavriti etvu nekoliko dana prije nas. To ne moe biti uzvraamo prijetei. Mi emo stii oblinje imanje, tovie i prestii; nitko nas u tome ne moe sprijeiti. Zato nas je nadglednik posljednjih tjedana budio ve u tri sata ujutru, a tako e biti i sutra i prekosutra; u isto vrijeme zaut emo njegov glas: "Ustajte, momci!" Mi ne vidimo kraja toj urbi. A urimo i kad sjedamo za stol da bismo progutali onu potrebnu koliinu kruha i maslaca, mesa i kave. Hrane nas dobro, ali mi nemamo teka. Za deset minuta ve smo u kolima, idemo u polje. I radimo luaki. Mi vrlo dobro znamo da nas eka velika pohvala ako nam poe za rukom da makar za jedan dan prestignemo susjedno imanje koje se takoer napree iz svih sila. Svatko ima svoje samoljublje u ovom svijetu, pa i mi imamo svoje. Razdanjuje se, a sunce se raa i rano pone pripeka; onda mi skidamo bluze. Stotine ljudi razmiljeli su se po beskrajnom peninom polju. I ovdje emo se gurati do kasne noi. Ja ne znam hou li moi izdrati, Nute veli Huntley, Irac. A Nut to sam ja. Tog istog dana kasnije ujem da Huntley govori skitnici Jessu da vie nee moi izdrati. Ja sam ga ukorio zbog brbljavosti; ta kako se moe povjeravati skitnici. Huntley vrlo dobro razumije da je tako zadobio nada mnom neku vlast i izazvao moju ljubomoru. On govori jo glasnije i veli otvoreno: Ja vie ne mogu, ja u nou pobjei odavde! Ako hoe sa mnom, nai e me u dvanaest sati kod sjevernog ugla konjunice. Neu ii s tobom rekoh. Cijeli dan sam radio i mislio o tome, a kad je dola veer, odluio sam da ne idem s Huntleyem. Lijepo sam vidio daje htio sa mnom porazgovarati i za veerom, a i kas nije kad smo poli spavati, ali ja sam ga se klonio i bio sam vrlo zadovoljan to sam mogao odoljeti. Naveer smo se svukli i legli u postelje. Sve je utonulo u mrak. Nakon desetak minuta cijela je soba hrkala, jedino sam ja sjedio na krevetu i mislio. Za nekoliko sati nadglednik e opet viknuti: "Ustajte, momci!" I dan e proi isto tako kao i juer. A samo na dva -tri dana hoda odavde, zacijelo se nalazi neki posjed ili grad gdje bih mogao nai drugi posao i zaraditi novac. I moda bih tamo mogao spavati neto due. Iuljao sam se iz sobe i otiao do sjevernog ugla konjunice. Huntley je ve bio tamo; stajao je oslonjen leima na zid i s rukama u depovima. Bjee ozebao. Malo poslije doao je i skitnica Jess. Ja zapitah: I Jess e ii s nama? Svakako. Upravo e on ii sa mnom, jer ti nisi htio ree Huntley. Ali ja hou rekoh. I najedanput sam bio voljan krenuti s njima. Sad je ve kasno ree Huntley. Ja nemam hrane osim za nas dvojicu. Onda u te prijaviti nadgledniku rekoh ljutito. Zar bi ti to uinio? ree Huntley blago, sasvim blago. Razumije se, ti to nee uiniti ree on i prie mi tako blizu da sam osjetio njegov dah. Stani! apnu skitnica. Ako Nut hoe da ide s nama, ja u nai jo hrane. Znam gdje je kuhar spremio meso. Dok je skitnica Jess bio odsutan, ja i Huntley smo stajali pokraj konjunice i prepirali se oko toga to sam ga htio izdati. I kad se Jess vratio s mesom, Huntley je jo bio tako bijesan da je viknuo: Zar, huljo, nisi mogao donijeti vie mesa? to je to za odraslog ovjeka? Dobro, evo ti mesa, Nute! ree i baci mi ga. Tako umaknusmo iz Orange Flata.

47

II. Ili smo nekoliko sati prema sjeveru kako bismo najprije pronali eljezniku prugu. U jednom trenutku skitnica Jess ree da bi predahnuo i kratko odspavao, a ja i Huntley mogli bismo jo malo pjeaiti. Posvuda je oko nas vladao potpuni mrak, a znakovi svitanja jo se nisu mogli naslutiti. Proli smo kroz penino polje u prostranoj preriji, a kako je mraz jako stezao, mi smo ostali suhi, nitko se od nas nije navlaio. U vie navrata traili smo zgodno mjesto za poinak, pa smo unaokolo pipali zemljite nogama da pronaemo pogodan kutak za leaj. Spustih se niice na zemlju, trenutak sam ostao naslonjen na laktove, a onda sam stavio glavu na ruke i zadrijemao. Tek to bijasmo zaspali, Jess nas probudi. Mora da je malo spavao posljednjih tjedana, pa i sada nije mogao zaspati. Ustajte, momci! vikao je on. Skoismo sanjivi i zbunjeni, a oko nas bjee tiina i mrak; nikakva opasnost ne bjee na pomolu. Huntley sipa psovke, proklinje i grdi Jessa, jer nije bilo potrebe da nas budi tako rano. Jess odgovori: Hajdemo dalje. Unaokolo je sve pokriveno injem, nadglednik bi nas mogao slijediti ravno od konjunice. A kako je na konju, mogao bi nas i stii. Pa to? uzvikne Huntley. Mi emo ga ubiti. Prije e on nas ubiti odgovori Jess. On ima puku. Desno od nas kao da je poelo svitati. Taj mali predah dobro nam je doao, odmorili smo se i snaga nam se donekle povratila. ak je i Jess, koji nije spavao, bio krepak, pa je hodao sve bre i vie se nije spoticao po neravnoj preriji zarasloj u travu. Sad oni ustaju tamo na imanju ree Jess. On je po nebu vidio koliko je sati, a malo potom dodade: Sad oni dorukuju. Sad nadglednik pita za nas. Mi i nehotice poosmo bre, sva trojica. Sad je on izaao i trai nas ree Jess. Ja sam uo kako mi udara srce. Zaepi usta! viknu Huntley. Zavei ve jednom! Zar ne moe malo utjeti! Morat e brzo ii, ako eli da nas stigne rekoh ja da bih samog sebe ohrabrio. Da, tu ima pravo ree Huntley. On nas nikad nee stii! Huntley je to izustio samouvjereno, a asak kasnije uli smo ga kako kriom jede svoje zalihe hrane. Postajalo je sve svjetlije, izalo je i sunce. Jess zastane i osvrnu se, ali nitko se nije pomaljao izdaleka, nikakav jaha, nita ivo. I nije bilo ni kue ni drveta u tom beskrajnom moru prerije. Jess ree: Sad emo krenuti na istok; uskoro e sunce rastopiti nae tragove; ali ako se budemo drali ovog istog pravca, nadglednik nas jo moe stii. Ima pravo ree Huntley. Neka on juri dalje na sjever, pa nas nee stii ree Jess. Ili smo jo dobar sat, a umor nas je ponovo svladao. Poto je sunce izgrijalo i osuilo inje, napokon su nestali i nai tragovi s trave. Bilo je oko sedam ili osam sati ujutro kad smo legli da se odmorimo. Bio sam suvie umoran i nisam mogao zaspati; sjedio sam i gledao u svoja dva druga. Skitnica Jess bijae crnomanjast i mrav, s malim i gipkim rukama i uskim ramenima; Sam Bog zna nije li on neko bio na vanom poloaju i nije li sve to ostavio i sve rtvovao da bi postao lutalica, da bi neprestano lutao i lutajui ivio ivotom skitnice, od danas do sutra i u potpunoj neizvjesnosti. Kad je bio ladar na rijekama, on se upoznao s kompasom i zato je mogao govoriti da treba skrenuti za nekoliko stupnjeva istonije. Poznavao je vrijednost robe; bit e da je sluio u kakvoj trgovini u gradu. Bio je odan drug; kad se noas pretvarao da je umoran, to je inio samo zato da nas natjera da zaspimo i predahnemo, a sam je ostao budan.

48

Huntley je pak bio kudikamo vei i krupniji i kao da je pretrpio nekakav udarac sudbine u prolosti. Jednog kiovitog dana na imanju, kad smo svi bili slobodni, tako je ivo suosjea o s ovjekom koji je imao nevjernu enu. Ako je ne ljubi, ubij je! rekao je on. Ali ako je ljubi, onda ezni za njom cijelog svog ivota. Huntley je znao i za bolja vremena, ali je nedvojbeno bio pijanica i postao prijetvorna lisica u mislima. Imao je odvratne male oi koje je bilo muno gledati. Ispod kaputa stalno je nosio staru svilenu koulju boje cigle kao i njegova koa. Ta se koulja toliko sjedinila s njime da se u prvi mah inilo kako je gol do pojasa. Snagom je nadmaivao sve nas i to je bilo dovoljno da ga potujemo. Sunce utjee na mene i uljuljkuje me u san. A vjetar uti u visokoj travi. III. Spavao sam nemirno, nekoliko puta sam skakao i vikao, a kad bih shvatio gdje sam, onda bih opet legao sasvim smiren. Jess je svaki put govorio: Spavaj jo, Nute! Kad sam se probudio, oba moja druga sjedila su i jela. Govorili su o tome da smo utekli od zaraenih novaca, da smo etiri tjedna radili na imanju kao robijai i nismo dobili plae. Kad na to pomislim, doe mi da se vratim i zapalim imanje ree Huntley. On je jeo svoju hranu bez ikakve mjere; nimalo je nije uvao za sutra. Ja sam imao mesa, trebalo mi je samo malo kruha, to sam i dobio od Jessa. Otada je svatko imao svoju zalihu. im smo zavrili s objedom, krenuli smo na put. Sunce se bjee spustilo, moglo je biti etiri ili etiri i pol popodne. I opet smo ili prema sjeveru da bismo se neka ko domogli eljeznike pruge. Ili smo do mrkle noi, pa smo ponovo legli da spavamo u preriji. Prije toga Huntley je pojeo svu svoju hranu; bio je sit i dobroduan, te je odmah zaspao. Nou smo se budili sva trojica, jedan za drugim; bila je uasna studen, pa smo skakali gore -dolje u pomrini sve dok ne bismo pali u lelujavu travu koja bi nas ibala po licu. Priljubljivali smo se jedan uz drugoga i drijemali cvokoui zubima. Huntley je bolje podnosio hladnou, jer je bio sit. Najzad Jess ustade i ree: Bolje da idemo. Huntley se htio uputiti jednim pravcem, a Jess drugim. Nije bilo ni svjetlosti ni zvijezda da bismo odredili pravac. Ja idem s Jessom rekoh i pooh. A Huntley je iao iza nas, prokljinjao nas i grdio, posebice mene nazivajui me jadnim, glupim stvorom. im je svanulo, mi smo poeli jesti hodajui. Huntley nije imao hrane, pa je utke iao iza nas. Danju smo eali, a Jess zloguko ree: Moda cijeli dan neemo nai vode! I uvajte duhan, momci. Ali Huntley je potroio i duhan, tako da smo svoje zalihe morali podijeliti s njime. Naveer, u sumrak, zausmo kako u daljini tutnji vlak. On je odjekivao u naim uima kao slatka glazba koja nas je snaila da krenemo dalje. I napokon, nae noge nabasae na tranice. Mogli smo vidjeti jo samo stupove, sve drugo zakrilio je gusti mrak. Tu gdje smo se zatekli, morali smo prilei i ekati do jutra. Moji drugari legoe na sami nas ip; glave su stavili na tranice. Nisam imao hrabrosti da im se pridruim, nisam se usudio lei pokraj njih, pa sam se malko udaljio i smjestio na travu. I ta no je prola, iako sam dobar dio vremena skakutao gore-dolje po nasipu kako bih se zagrijao. U svanue Jess najedanput ustade i ree: uvajte se, momci, evo vlaka! Kako mu je glava bila na tranicama, on je zauo zujanje koje je dopiralo iz daljine. ine su se blago tresle. Mi smo ekali spremni i davali znakove strojovoi, iako nismo imali novaca. Huntley, stara lija, kleknuo je i pruio uvis sklopljene ruke, kao da moli Boga. Ali vlak je projurio pored nas. To je bio vlak natovaren penicom, lijepo nas je mogao povesti, ali dvojica garavih ljudi stajali su na lokomotivi i smijali nam se. 49

Huntley je ustao, posramio se i rekao: Nekad sam imao revolver, sramota je to ga vie nemam! Krenusmo eljeznikim nasipom na zapadnu stranu. Bio je to dug i zamoran put; koraali smo po tisuama drvenih pragova kao po polegnutim ljestvama. Ja i Jess progutali smo nekoliko zalogaja hrane, Huntley nije imao to jesti, pa nas je zamolio za kakav komadi tek da utoli glad, ali mi mu nita ne dadosmo. I da ne bi, ako zaspim, zalihe moje hrane dopale u Huntleyeve ruke, sve sam pojeo i to pred njegovim oima. Ti misli da je lijepo to to radi? ree Huntley s mrnjom. Oko podne usmo da se pribliuje drugi vlak s penicom. Jess ree da stanemo pokraj pruge na razdaljini od po stotinjak metara jedan od drugog i da pokuamo uskoiti u vlak. Dim se die u daljini, vlak izgleda tako malen, kao kakav jedinstven mali sandui. Mi smo stajali na nasipu, bili smo napregnuti, u stanju najveeg iekivanja. Huntley je pokuao prvi. On se uhvatio za vagon, ali je bio suvie teak, nije stigao uskoiti, okliznuo se i prevrnuo, a potom je odbaen daleko u travu. Ja ak nisam ni pokuao, nisam imao ni najmanje smionosti. Jess je zacijelo i otprije skakao na vlak, potrao je brzim skokovima uporedo s vlakom, uhvatio se rukama za poboni naslon i u taj mah stajao na podnoju vagona. Pseto, on odlazi od nas ree Huntley i ispljunu travu koja mu bjee upala u usta. Najedanput se vlak zaustavlja u daljini, mi vidimo kako dva eljeznika slubenika svladavaju Jessa i izbacuju ga. Kad smo mu Huntley i ja dotrali u pomo, bilo je ve kasno; vlak je otiao. Tri skitnice opet su stajale usred prerije. e nas je morila sve jae i jae. Huntley je po drugi put potroio svoj duhan i nije imao ime da si olaka, pljunuo je malo bijele sline u ruke i pokazao nam. Doista, muio se vie nego to moe podnijeti ovjek, pa smo Jess i ja posljednji put podijelili duhan s njime. I nastavljamo hodati i hodati na zapad. Dan se ve po lako gasi. Ususret nama po eljeznikoj pruzi ide ovjek, ide na istok. To je isti takav skitnica kao i mi, ima malu svilenu maramu na vratu i obuen je toplije od nas, ali su mu cipele poderane. Ima li hrane ili duhana? zapita Huntley. Tada ga pretraismo, pregledasmo depove i opipasmo pod pazuhom, ali nije imao nita. Sjeli smo sva etvorica i malo porazgovarali. Nemate to traiti na zapadu ree skitnica. Iao sam tamo dva dana i dvije noi, ali svijeta nisam vidio. A zato da idemo na istok? zapita Huntley. Mi dolazimo otuda. Ali skitnica nam predloi da se vratimo i krenemo s njim na istok. Znai l i to da je nae zamorno putovanje od samog jutra bilo uzaludno? Tada smo se vie nego ikad ponadali da e se pojaviti kakav kondukter koji e nam dopustiti da sjednemo u vlak s penicom. Na novi drug iao je ispoetka ivlje od nas, bio je tjelesno laki, te je imao jo mnogo snage; ali pred no, kad se priblino vratismo onome mjestu gdje smo proveli posljednju no, on krenu laganije i poe zaostajati. Jess ga upita koliko je prolo otkad je jeo, a on ree da je to ve trei dan bez hrane. Ili smo jo jedan sat s umornim drugom. Kad se posvuda unaokolo smrklo, morali smo visoko dizati noge i koraati kao pijetlovi, kako se ne bismo spotaknuli o eljeznike pra gove. Pokuali smo drati jedni druge, ali se pokazalo da je Huntley bio lijen te se odve jako naslanjao na druge, pa smo se morali razdvojiti. Najzad legosmo da se odmorimo. IV. Tek to je poelo svitati, opet smo bili na nogama. Danas je sve krenulo kao i juer: vlak s penicom iao je na istok i proao pokraj nas ne obraajui nikakve panje na nae znakove. Huntley je stiskao ake i krgutao zubima. On ree pridolici: Kad bi ti imao bar malo duhana, mi ne bismo tako patili od ei. Kako ti je ime? Fred. Dakle, mora da si prokleti Nijemac? Jesam po roenju. 50

 Pa to sam i znao. To sam vidio po tebi ree Huntley srdito. Fred se najednom ohrabrio, ba je junaki hodao, kao da je bio siguran da ga negdje tamo u istonom pravcu eka imanje ili mali grad. On je bio utljiv i nije se uope mijeao u nae razgovore. Ali nakon dva sata hoda, on je posustao i opet poeo zaostajati. Napokon je sjeo, naprosto se svalio na zemlju, a kad smo se osvrnuli i pogledali, on je i dalje tamo sjedio. Skitnica Jess ree: Nute, moramo mu dati nae hrane. To je bilo razmetljivo s Jessove strane, jer je dobro znao da ja imam vie hrane, ali on je to rekao da bismo jasno vidjeli kako je samo on usluan ovjek. Dobro, vratio se do Freda i dao mu svoje hrane. Ti to ini samo zato da bi se pokazao viknuh zajedljivo. Da, da, ja sam ga prozreo, a to je nagnalo Jessa da zadrhti. I ti sve ini samo zato da bi zadobio nae potovanje! viknuh. Ti si arlatan. Sto puta vie volim Huntleya, iako je lo ovjek! Zaepi ta gadna usta! ree Huntley ne razumjevi ni jedne rijei od onog to sam rekao. Ti zavidi Jessu zato to je bolji od tebe. Zakuska, makar i mala, vrlo je pomogla Fredu. I mi krenusmo dalje. Ali hrana je utjecala na Freda i dobro i loe; malo kasnije on je bio u nekoj vrsti zanosa, poeo je sve vie brbljati, postao je napuhan, a kovao je i neke smione planove oko jedne male postaje u preriji. Tamo stoji vlak s penicom ree on. Tu je i jedan ostavljeni motor koji bismo mogli zapaliti. to bismo ga zapalili? zapita Huntley ozbiljno. Tada pone smijean razgovor o tome motoru. Kad ga potpalimo doi e do eksplozije ree Fred. Tada e dotrati mnogo svijeta, pa ih sve moemo pobiti. Onda emo od toga imati hrane! ree Huntley podrugljivo, a potom se meni obrati: Ova luda odmah mora otii od nas. On nam smeta. Nama je bilo lijepo bez njega. Izgovorivi za kratko vrijeme svakakve gluposti, Fred se opet predade svojoj utljivosti. Svi smo utjeli i koraali naprijed, jedino je Huntley govorio. E, pa to e iz toga izai? ree nam on oko podne. Ne znam odgovorih. Ti to ne zna? Ali moda eli natrag, na Orange Flat? I to e tamo raditi? Moramo ii samo naprijed ree Jess. Poslijepodne sjeli smo da se malo odmorimo. Huntley ree: Ti, Frede, nita ne govori? Ti si majmun odgovori Fred s gnjevom u oima. To je razljutilo Huntleya i on ga pecnu zbog njegovih loih cipela. Fred nita ne ree, samo uzdahnu. On je dobro znao da nitko od nas nije imao suuti prema njemu. Kasnije, dok smo hodali nasipom, on je na svaki nain pokuavao skrenuti panju na sebe, pa se naglo saginjao, podizao sa zemlje kakav kameni ili zahrali avao, a onda bi to briljivo promatrao. I doista, svi smo trali k njemu i vraali se razoarani vidjevi to on dri u rukama. Ali Fred je to inio da bi jo neko vrijeme ostao s nama. Doli smo do razvaljene upe koja bjee usred prerije. Ona je tu, po svoj prilici, otkad se gradila eljeznika pruga. Uli smo i razgledali je, ali Fred nije uao s nama. Jess i Huntley, po obiaju svih skitnica, poee urezivati svoja imena po zidovima. Fred je ostao vani, pa je Huntley svaki as pogledivao prema njemu kroz otvore na vratima. Kad su urezali slova, Huntley je doao do vrata i izvirio vani, a onda je ljutito viknuo: On bjei! Pseto! eli da se sakrije od nas. Bit e da zna kakvo dobro mjesto! Pojurili smo za Fredom, ali on je bjeao, pa smo sva trojica poeli vikati za njim, kao da smo ga htjeli liiti ivota. Kad je opazio da smo krenuli u potjeru, opisao je velik luk po preriji, ali kako su bila nas trojica gonia, on se nije imao kamo djenuti. Huntley ga je uhvatio i prodrmao kao dijete, traei od njega da nam kae ako ima u izgledu kakvo zgodno skrovito mjesto. 51

 Nemam nikakva mjesta odgovori Fred. Ali ja ne mogu vie izdrati s vama. Vi ste neke pakosne lude. Budite tako dobri, pa me ubijte. Meni nije stalo do ivota. Opet smo se pomirili i ili zajedno dok nije pao mrak. Rano smo otili na poinak; doista smo bili umorni. Prije toga ja sam se svaao sa skitnicom Jessom; svaa se zavrila tako da me je on udario nekoliko puta po licu, jer sam ga nazvao arlatanom. Ima pravo, Jess! On je zasluio pljuske! ree Huntley gledajui nas radoznalo. Najzad mi poe za rukom da udarim Jessa pod bradu, tako da je pao i ostavio me na miru. Tada me je i Huntley ostavio na miru. Nou sam uo da je Jess ustao i otiao u livadu. Uzlelujana trava utala je dok je gazio kroz nju. On je neto naumio, pomislio sam i polako poao za njim u pomrinu. Proao sam jedno deset koraka i uo da Jess lei u travi i jede. Uinilo mi se da mirii na meso. Dakle, on jo ima hrane, pomislio sam. Polako sam se vratio na svoje mjesto i pretvarao se da spavam. Nakon pola sata doao je i Jess. Huntley je odmah priao i uhvatio Jessa. Pokazalo se da je Jess imao kruha na tri mjesta pod bluzom, i u svakom komadu bjehu izdubljene jamice, a u jamicama je bilo mesa. To nas je spasilo, pa smo odmah razdijelili plijen i sva etvorica neto malo zaloili. Dok smo jeli, zahvaljivali smo Jessu na jelu i blagoslovili ga, premda nas je htio prevariti. Tada je Jess, osramoen, poeo zvidukati, kako bi skrenuo nau panju na druge stvari. A zvidao je kao umjetnik. Poli smo dalje. Otprilike kroz jedan sat ugledali smo daleko na obzoru neke male bijele etverokute. Trebalo nam je dosta vremena da doemo do njih; to je bio posjed s vjetakim bunarima, peninim poljima i ostalim dobrima. Prije nego to smo doli do tog imanja, naili smo na ensku, mladu djevojku, koja je sjedila na stroju i ela penicu. To za nas bijae divan prizor, jer mi dolazimo iz prerije, a tamo ve godinama nismo vidjeli enske. Bila je mlada, na glavi je imala velik slamni eir koji ju je titio od sunca. Kad smo je pozdravili, ona nam je uzvratila i mahnula glavom. Huntley je poeo prvi govoriti s njom, pa ju je zamolio da nam da malo jela i pia. Djevojka odgovori da moemo dobiti sve to elimo. Dobili smo voljno na Orange Flatu, jer je etva tamo zavrila ree Huntley. Tu se Jess ponovo htio pokazati kao potenjaina. Ne, mi smo utekli iz Orange Flata, jer tamo nismo spavali. To je istina. Dobro! ree djevojka. Svi smo joj se pribliili, a ja sam drao eir u ruci dok sam razgovarao s njom. Pa ipak, njezinu naklonost zadobio je na novi drugar, skitnica Fred, jer je bio plav i svakako najljepi od svih nas. Ona ga je zamolila da pode s njom kui da bi donio jelo, a mi smo dotle morali pripaziti njezine konje. Kod kue na imanju nema nikoga od mukih ree ona, a nije mogla povesti svu etvoricu kako ne bi uplaila mater. Da, mi smo to razumjeli. Dok djevojka i Fred nisu bili tu, nas trojica smo redom sjedali za stroj i tjerali konje da bi se ipak radilo. I ulagali smo u to svu svoju uslunost. Malo poslije doao je vlasnik imanja. On je razumio to nama treba, a kad se mlada djevojka vratila s jelom, on je etvoricu skitnica unajmio dok se ne svri etva. Taj ovjek bio je njezin otac. V. etva je trajala nekoliko dana, a suenje je trajalo dva dana, tako da smo dobili plau za sedam dana i opet bili slobodne ptice. Skitnica Jess odmah je htio ostaviti to mjesto, kao to je i otprije ostavljao stotine mjesta; eto ve je sedam dana kako on ne skita! Htio sam krenuti s njim, ali pod uvjetom da s nama ne idu Huntley i Nijemac Fred. Dok smo jo stajali u dvoritu, Huntley ve bjee umakao, gazda nam ree da mu dvojica od nas trebaju najmanje mjesec dana zbog jesenjih oranja. Jess je odmah odbio rekavi da svakako mora krenuti na istok. Tu smo jo stajali Nijemac Fred i ja, pa nam je gazda ponudio posao na imanju. Fred i nije elio nita drugo, odmah je skinuo kaput i otiao u polje. Jess mi ree: 52

 Mi smo se dogovorili da emo zajedno skitati. Isprati me barem do grada. Sad obojica imamo novaca i moemo potraiti bolje mjesto od ovoga. Tada rekoh gazdi da u se sutra vratiti, i odoh s Jessom. Nakon nekoliko sati hoda po eljeznikoj pruzi, stigli smo do jednog imanja, a nakon jo etiri sata do drugog imanja. Tako smo doli u grad Eliot. Putem mi Jess ree da se uvijek moe doi do male zarade ako se ne sjedi itavu vjenost na kakvom dalekom imanju. Eto, to je malen gradi, moda e nam poi za rukom da stupimo u eljezniku slubu. Ja u se sutra vratiti na imanje rekoh. Znam to je tebi u glavi ree Jess. Djevojka. Ostavi je na miru. Fred vrijedi u njezinim oima vie nego ti. On ima vie ansi zahvaljujui svom lijepom izgledu. Meni se ne ini da je Fred takav ljepotan rekoh ja. Na to Jess nije nita odgovorio. Ali nakon nekog vremena ree: Stvar nije u tome! Ni Fred nee dobiti djevojku! Zar je nee dobiti? rekoh ja i obradovah se u dubini due. Ti si pravi vrag u takvim stvarima! Ti doista misli da je Fred nee dobiti? Starac to nee dopustiti. Jedini je nain da je dobije, otii na neko vrijeme, a onda se vratiti s mnogo novaca u depu. Evo, to je put! Otada me je obuzela elja da se domognem to vie novaca. U gradu smo svratili u krmu i poeli piti. Ja nisam navikao na piritna pia, pa sam se naglo opio. Bio sam veseo, smijao sam se i radovao. Ali ta je radost kratko potrajala, jer je ula druina sviraa-skitnica i poela svirati na harfi i violini, pa sam se odmah umirio, a moja dua bijae puna suza. enskici s harfom dao sam malo novaca. Jess me zaueno pogledao. Ti si zaljubljen, eto u emu je stvar ree on. Ili smo iz jedne krme u drugu, a vie i nismo znali kamo emo, premda su nas ljudi posvuda lijepo primali, jer smo doli sa Zapada i pravili se kao da imamo mnogo novaca. U jednoj krmi sreli smo i Huntleya; bio je sasvim pijan, pa je krenuo na nas s depnim noem i htio nas ubiti. Tada se mi nismo eljeli s njime tui, pa smo se okrenuli i sluali gazdu u razgovoru s jednim gradskim ovjekom, eljeznikim inovnikom, koji je pio viski. Vidio sam danas gospodina Harta i njegovu enu u vlaku. Kud su oni otili? upita gazda. U Chicago odgovori ovjek. On je otiao onamo poslom, tako sam uo, a ena onako, tek da se zabavi! Dakle, George dotle upravlja bankom? Ja tako mislim. On je sposoban, samo ako se suzdri i ostane trijezan. Taj razgovor za mene nije bio ni najmanje zanimljiv, ali moj drug Jess paljivo je sluao i odmah me pozvao da sa mnom porazgovara. Izali smo u grad i lagano hodali. Jess je cijelo vrijeme neto razmiljao. Prili smo do zgrade na kojoj je stajala tabla s natpisom: "Hart & Co., posjednika banka". Jess me zamolio da ga priekam za trenutak, a sam je uao onamo. Kad se vratio zapitah ga: to si tamo radio? Razmijenio sam svoju posljednju novanicu ree Jess. Poli smo dalje i stigli na kraj grada. Sjeli smo na oborena stabla koja su leala pokraj tranica. Jess je prije nego smo sjeli obiao ta stabla i uvjerio se da smo tu bili sami. Sad ni jedan od nas vie nema novaca, nije li tako? ree Jess. Ja imam jo dva dolara odgovorih i pogledah da li ih doista imam. Dakle, ima jedan dolar manje od mene. Dao si ga enskoj s harfom. To je najgluplje to si mogao uiniti. Za ljude je da idu po krmama i propiju novac. Ti si rekao kako ja pijem? izusti Jess. Ja pijem, kad i ti pije! O emu si htio porazgovarati sa mnom? zapitah ga. Vidi, da nismo ili po krmama, ne bi mi najedanput sinuo pravi plan nastavi Jess. Kakav plan? Gospodin i gospoa Hart danas su otili u Chicago ree Jess. Pa to? 53

 I George e dotle upravljati bankom. Jest, to sam uo. George je brat gospoe Hart! Pa? Ali George je poznata pijanica. Sve sam to uo toliko puta, Jesse! To su ludorije. Jess je potanje razjasnio svoj plan, a ja sam razumio kako on eli da se jo noas ili sutra naveer uvue u banku i da mu je potrebna moja pomo. Ali ja ne smijem, Jess odgovorih mu. Onda u povesti Huntleya. Takvo to nikad nisam radio rekoh. To mi izgleda opasno. Jedino ako me naui i uvede u taj posao rekoh. Tu nema nikakve opasnosti ree Jess. Ako se George napije, sve ostalo je sitnica. Ja u razgledati kuu. I Jess mi je pokazao pilu kojom se pili eljezo, zatim vrlo lijepa klijeta s napravom za vaenje arafa. Ta klijeta bijahu kao dva noa. A onda? rekoh to poslije? Poslije emo otii daleko odavde odgovori Jess. Gospodin Hart vozit e se tri dana tamo i tri dana natrag, to je est dana; u Chicagu e provesti najmanje etiri dana, to je deset dana dodade Jess. Uz to, ja neu orobiti banku do posljednjeg centa. Sat-dva ili smo tamo-amo, duani su se ve zatvarali, na ulicama je neko vrijeme bilo ivo, jer su ljudi zavravali svoj posao. Samo su jo krme bile otvorene i ostajale su otvorene dok je u njima bilo gostiju. Sad moramo nai Georgea i vidjeti to e on raditi ree Jess. I mi smo ili iz krme u krmu, pili viski i pivo, ali nismo sreli takvog posjetitelja koji bi mogao biti George. I opet smo doli u prvu krmu. Tu smo nali Georgea. VI. George se nekoliko sati drao postojano i nije ludovao, ali kasnije je rekao kako je danas tako krasna jesenska veer, te da je sasvim svejedno gdje e provesti sat vremena u tako divnoj noi. Bio je malen, debeo, ali zaudo dobroudnog izraza lica. Bio je lijepo obuen, imao je male bijele ruke, kao i svi ljudi koji sjede i piu. Na nas nije pogledao. Najedanput je poeo mnogo piti, izvana su pristizali ljudi, njegovi znanci, pa su zajedno pretvorili tu veer u veseli blagdan. Svi su s njim razgovarali uljudno i s uvaavanjem. Kad je Jess priao njegovu stolu i predloio mu da piju zajedno, George je prezirno odbio taj poziv, jer on je bio ugledna osoba u gradu, a Jess samo skitnica. Ta pijte s njime! Ova dva gospodina imaju novaca kao pijeska ree gazda pokazujui na mene i Jessa. Onda imaju vie nego ja odgovori George i pokaza svoju novarku. Imao je nekoliko novanica. Od tog trenutka uzeo je na sebe sve trokove i astio je svakog tko je htio piti. Gazda je inio sve da mu ugodi. Jo mi treba novaca ree George. Priekajte me ovdje, momci. Izaao je. Bio je vrlo veseo i pjevao je. Divan ovjek! govorili su ljudi meu sobom. On e pijaniti cijelu no. Jess je sluao svaku rije. Kad se George vratio, ispoetka se pravio da nema mnogo novaca, ali je bezbrino naruivao pie za piem i obilato plaao asignatama iz novarke. To je trajalo nekoliko sati. Sad emo ii u "Conway" ree George. "Conway" bijae druga krma. Tamo je ve zatvoreno ree gazda. 54

 Onda emo silom provaliti ree George. Hajdemo, momci! Samo smo nas dvojica ostali, a onda nam se obrati George: Zar vi neete s nama? Ja vas pozivam! Lako nas je nagovorio. "Conway" nije bio zatvoren i tamo se skupilo veselo drutvo. George i njegovi prijatelji primljeni su kao poeljni gosti. George je u jednom trenutku poeo zvidati kao pravi umjetnik, pa je doista zasluio veliko odobravanje i pljesak. Vraki lijepo zvidi govorahu svi. Tu smo ostali oko dva sata i ispili ogromnu koliinu piritnih pia. Ja sam nepres tano pio jedan te isti gutljaj, tako me nauio Jess, pa me pie vie nije hvatalo, a i bio sam jako uzbuen poradi onoga to nas je ekalo. George izbroja svoj novac i ree: A ja sad idem k djevojkama. Laku no, momci! Moram otii po novac! Ta mi imamo mnogo novaca odgovorie oni. Ali ja ih nemam odgovori on i posrui izae na vrata. Noas e banka osiromaiti za nekoliko stotina dolara rekoe njegovi pajdai. ini se da je tako umijea se Jess i odmah prihvati razgovor. On je majstor u traenju novca. Nitko nije htio razgovarati s Jessom, jer je bio skitnica, pa su svi otili od nas. Jess je prilazio svakom stolu i nudio svakomu navlastito to eli piti, ali svi rekoe: Ne, hvala! Vie neemo piti! Hajdemo, pijmo vode obrati mi se Jess. Ja ga pogledah zaueno. To ti je potrebno ree Jess. Ispio sam dvije velike ae viskija, tako da sam postao neustraiv i bio u stanju najuriti sav svijet iz "Conwaya". Jess i ja oprostismo se od drutva i izaosmo na ulicu. U gradu je bilo mrano i pusto. Jess je koraao ispred mene, a ili smo prema banci. U prozorima banke bijae svjetlo i to je bio znak da je tamo George. Priekaj ovdje! ree Jess i lagano odskakuta do zgrade, a potom nestade iza batenskih vrata. Gdje bi on mogao otii? mislio sam i ekao dvije minute, a onda se Jess vratio isto tako brzo. Gdje si bio? Bio sam tamo i malo prokuavao bravu od njegovih vrata odgovori Jess. Priekat emo ovdje. Jessme najedanput uhvati za ruku i proapta: uje li? I doista, uli smo kako se netko iz sve snage napree da okrene klju u bravi i kako sve nestrpljivije prosipa grdnje. To je George ree Jess. Mi smo se sakrili iza ugla kue i tu smo ekali. Ne mogu zakljuati ova prokleta vrata! ree George i izae na ulicu. Ali ne mari, na ormaru su duple brave! George se njihao i posrtao, ali je otiao k djevojkama. Da malo proeemo, dok se sve ne umiri ree Jess. Putem mu rekoh: Ja jo mislim da se ti, Jess, nisi na to odvaio! Ne odvaiti se na to! ree Jess. On je osmatrao kuu, koliko je to bilo mogue u pomrini, izabrao duan s dvostrukim vratima i rekao da e mi neto pokazati. Pravio se sasvim pijan i gurnuo u vrata, kao da se nije mogao drati na nogama. ovjek koji je uvao duan viknu otuda: to je tamo, dovraga! Jess je i dalje stajao i pipao po vratima, kao da i sam nije shvaao kako je tu dospio. Tko je to? zapita ovjek iz duana. Ubit u te, kukin sine, ako mi ne odgovori. 55

 Ja sam odgovori Jess, a potom pijan i nemoan padne na pod. ovjek iz duana morao ga je izvui na plonik, a Jess je tako lijepo oponaao pijanca da je uvaru bilo jasno kako je taj nasrtaj na vrata bio posve nehotian. Ljuti me to je u duanu bio ovjek ree Jess stigavi me na ulici. Inae bi ovdje moglo biti male dobiti. Sad vidim da za sve ima hrabrosti rekoh. I evo nas opet pred bankom. Nakupi aku kamenia i pijeska i gaaj u prozore ako se netko pojavi ree Jess. Dobro rekoh. uo sam kako mi udara srce. Stajao sam neko vrijeme gledajui za njim; Jess je nestao iza vrtne ograde. Kad bi mi netko sada priao i zapitao me zato ovdje stojim to bih mogao odgovoriti! Uzeo sam aku pijeska i izabrao kamenie. Ulica je bila raskopana i posvuda je bilo mnogo suhog pijeska. Grad je bio pust, vladala je tiina, samo se s vremena na vrijeme uo zviduk lokomotive. Najedanput zaujem kako netko koraa po drvenom gazitu, pa sam odmah htio baciti kamenie u prozor i opomenuti Jessa, ali umjesto toga poao sam ususret tom ovjeku, pozdravio ga s dobro veer, a on mi je uzvratio i mirno proao. Jessa nije bilo najmanje desetak minuta. Najedanput zaujem u zgradi banke neke zvukove i slabe udarce, pa sam pomislio da Jess sijee arafe. Divio sam se njegovoj hladnokrvnosti, ali sam istog asa razabrao kuda bi trebalo bjeati ako zagusti. Da, da, najbolje je krenuti prema eljeznikoj pruzi i sakriti se tamo gdje su upe i skladita pokraj tranica. inilo mi se da sve to traje itavu vjenost. Jess poinje piliti eljezo i ja odavde ujem udarac za udarcem, stojim kao na iglama, zaprepaten njegovom neuvenom drskou. Samo da mu poe za rukom da ukrade to vie, mislim i eljno iekujem svoj dio. Poslije nekog vremena postao sam mirniji, hodao sam gore-dolje po ploniku i razmiljao. O emu? Pa, mislio sam o djevojci na imanju; ona se zvala Alice Rogers. Sad je Jess bio odsutan vie od jednog sata. I tek to bijah odluio ui u vrt, Jess se pojavi. urno je proao pokraj mene i uputio se prema gomilama dasaka uz eljezniku prugu. Dovraga, kakav peh! ree Jess traei mjesto gdje bi odahnuo nakon marljiva posla. to se dogodilo? zapitah. Taj prokleti George mora da je pokupio sve to je bilo u banci i odnio djevojkama. Ormar je bio prazan. Tamo su samo registri i protokoli. Tada osjetih potajno zadovoljstvo i od ale ga udarih po ramenu. Dakle, nita nisi uzeo? A to sam mogao uzeti, glupa ivotinjo ree Jess gnjevno. Ja vie neu ovdje ostati ree razdraeno. Moramo togod pokuati negdje drugdje. I Jess krenu pokraj tranica prema postaji, a ja sam iao za njim. Sustao sam od svog dugog deurstva i rekao: Zna, Jess, ja ne vjerujem da e nam bilo to drugo poi za rukom. Ostavimo se toga rekoh. Pokuat emo jo jednu stvar ree Jess. On ode do postaje i upita telegrafista kad e doi vlak koji ide na istok. Kroz pola sata ree telegrafist i pogleda na sat. Dakle, nita se ne moe uiniti prije nego proe vlak ree mi Jess. Sjeli smo blizu postaje i ekali pola sata. Bilo nam je studeno, a ve se i jutro naziralo. Kad smo zauli vlak iz daljine, Jess je ustao i zamolio me da ga priekam. On je otiao prema postaji, a ja sam ga ekao, premda je vlak doao, odstajao svoje vrijeme i opet otiao. ekao sam uzalud itav sat, a na istoku je ve poelo svitati. Jess zasigurno jo hoda uokolo i promatra, pomislio sam. Napokon sam uao u postaju i upitao je li tko vidio mojeg drugara. Otiao je vlakom odgovori telegrafist. A, tako! Otiao je vlakom rekoh suzdrano kako ne bih pokazao da sam jako zauen. Tada posumnjah u Jessa; ta on je ipak naao u banci jo togod osim tih protokola. Bio je tako uzbuen i tako se udnovato ponaao prema meni. Telegrafist me zapita smijeei se: 56

 On je pobjegao od tebe? Ne, nije odgovorih. Znao sam da e otputovati. A nisam ga dobro poznavao, tek sam mu rekao da s njim ne elim imati nikakva posla. To sam izustio kao obranu u sluaju da doe do istrage. Otiao sam s postaje, a svakovrsne misli vrzmale su mi se po glavi. Bio sam posve zgranut Jessovim nevaljalstvom. Dabome, ta se hulja domogla lijepih novaca u banci, a meni ak nije dao ni najmanji dio. Neka ga vrag odnese! Hodao sam prema gostionici i prenoitu posve radosno, jer nisam uprljao ruke ukradenim novcem. Oh, kakav je to uitak ivjeti ist i neokaljan u ovome svijetu, mislio sam i smijao se od radosti. Ha, ha, ha, to je pravo uivanje! Bolje je biti siromaan i kao rob raditi do posljednje kapi krvi. Kad sam doao do gostionice i prenoita, predomislio sam se i krenuo do gomile dasaka na kojima se moe lijepo i besplatno naspavati. Nisam imao vie od dva dolara, a elio sam kupiti Alici zlatno dralo za pera koje sam vidio u zlatarovu izlogu. VII. Ja sam mislio da si otiao sa svojim drugarom ree posjednik Rogers, kad sam se vratio na imanje. Svia mi se to si odrao rije. Pa ja sam rekao da u se danas vratiti odgovorih. to se tie moga druga, ja sam se s njim posvaao i ne elim s takvima imati nikakva posla. Bit e ti hladno sjediti na plugu u tim cipelama. Trebao si kupiti par novih cipela, bio si u gradu i imao novaca ree gospodin Rogers. Poslali su me u preriju da sam izaberem par mazgi. Natjerao sam u bijeg cijelo stado i dobro motrio koje su ivotinje i nehotice traile jedna drugu i drale se zajedno, te sam tako izabrao zapregu. To je moj par! ree Alice kad sam se vratio kui da ih upregnem. Postupaj s njima dobro! uvat u ih, gospoice odgovorih. Nazvao sam je gospoicom, kao da je ona bila dama; takvo to uope nismo inili na imanjima. Nisam se mogao dugo koristiti Alicinim mazgama. Nijemcu Fredu jedanput je pala jedna ivotinja, jer su joj se pomrsila crijeva, pa je Fred traio moj par. Ja sam se protivio, a i stari Rogers je bio na mojoj strani, ali Alice i Fred nas nadvladae. Ujutro Fred ustade ranije, a kad sam ja doao u konjunicu, mojih mazgi vie ne bjee tamo. To je za mene bilo dovoljno da odem s imanja, ali gospodin Rogers ree da na to ne obraam panju i da izaberem drugi par mazgi. I ja naoh novi par koji je bio isto tako lijep. Kako sam dobro hranio svoje ivotinje, prao im glave i istio ih ujutro i naveer, to sam skoro znatno prestigao Freda na oranju. Prvog tjedna na imanju bojao sam se da e kraa lupea Jessa izbiti na vidjelo i da u biti umijean u njegov zloin; ali kad su na imanje stigle novine grada Eliota u kojima ne bjee ni rijei o pljaki banke, ponovo sam se ohrabrio i vie se nisam uznemirivao. Ili Jess nije obio sef s novcem, nego se samo htio pohvaliti i dokazati svoju hrabrost, ili je pak banka ve bila pokradena, a George se poradi vlastite sigurnosti nije smio javiti. Poslije sam uo da je George bio sin bogatog mlinara u gradu, tako da je po svoj prilici njegov otac pokrio manjak. Fred me svaki dan istiskivao kod Alice. to god sam radio, on mi je stajao na putu i pobjeivao me. ak se i za vrijeme poljskih radova odijevao bolje od mene, a kad bi trebalo sjedati za objed, on je podugo raeljavao svoje svijetle vlasi. Teko mu je padalo to to nije imao jednog zuba, pa se vidjela jamica kad god bi se nasmijao. A to rei za mene koji sam izgubio svu svoju kosu u preriji i za godinu dana postao gotovo elav. Osim toga, prestao sam se brijati, te sam ostavio da mi raste otra brada; a uza sve to, sunce i vjetar sasvim su unitili moje obrve. Nisam se mogao natjecati s Fredom. Stari Rogers i njegova ena bili su prema meni ljubazni i postupali sa mnom vrlo lijepo. esto se gospoa Rogers okretala k meni za stolom i govorila mi da jedem jo pudinga, a

57

katkad me znatieljno pitala o kraju iz kojeg potjeem. Freda nije pitala o tim stvarima, jer on se rodio u Americi, u gradu Fargg, Jednog jutra Alice se lijepo dotjerala. Ja sam mislio da e u grad, pa sam na sve mogue naine nastojao da meni naredi da je odvezem onamo, ali nita od toga, ona se nagizdala samo zato to je bila sveta nedjelja. Otiao sam na posao danas kao i juer i nisam vie mislio o tome; ali malo kasnije vidjeh da Alice u svojoj nedjeljnoj odjei odlazi daleko u preriju da bi posjetila Freda. Tako je bilo i sljedeih dana nisam imao nikakva uspjeha kod Alice, premda sam je zvao gospoicom i bio vrlo paljiv i udvoran. Fred je bio kudikamo prirodniji od mene. Moda nije dobro biti tako usrdan, mislio sam, pa sam je prestao na zivati gospoicom i otada je zvao samo njezinim imenom to je ona shvatila kao familijarnost. Jedanput sam izveo stvar o kojoj bijah dobro promislio. Nekoliko sati padala je jaka kia, pravi pljusak, tako da je bilo nemogue orati, pa smo ispregli mazge i otili kui. Nisam imao suh kaput, nego sam obukao istu koulju i prsluk i sjeo u blagovaonicu u kojoj bjee to plo. Ondje sam poeo pisati pismo; htio sam pokazati kako sam vjet u pisanju, te sam pisao zlatnim dralom kao da sam na to navikao. Jo nikad nikog nisam vidjela da bi se s njim mogao usporediti u pisanju! zaueno ree gospoa Rogers. Alice me i nehotice pogleda, a i Fred je sjedio tu i ona je razgovarala s njim. Ti pie zlatnim dralom? ree ona. Zar vam se ono svia? zapitah je. Da. Molim vas, uzmite ga, gospoice rekoh i pruih joj dralo. Ja? Meni ono ne treba. odgovori ona kratko i jasno. Samo se udim da ti upotrebljava tako skupocjenu stvar. Upotrebljavam ono to imam odgovorih, a potom dodadoh da sam dralo dobio na poklon. To sam izustio tako da bi ona pomislila da sam ga dobio na poklon od neke djevojke, ali ni to ne ostavi na nju nikakav dojam. I nije mi polo za rukom da joj poklonim dralo, premda sam to htio lukavo izvesti. Ali nije sve ostalo na tome, jer sam i nadalje nastojao postii svoje, pa sam smiljao plan za planom. Jedne nedjelje pokuao sam biti utljiv i zatvoren ne bi li ona na svoj enski nain osjetila saaljenje prema meni. Druge nedjelje bio sam veseo i gledao da se odlikujem brzim i otroumnim odgovorima. Alice samo ree: Koliko si dugo u Americi? Vie od est godina odgovorih. Sad sam ovdje drugi put. A ti, Freddie? Ja sam se ovdje rodio odgovori Fred. Vidi li razliku? ree mi Alice. Mnogo je bolje roditi se u Americi. Ona je Freda nazivala Freddie da bi bilo ameriki, a ne njemaki. Pogledaj njegove vlasi! ree Alice. One su kao zlato. to si ti, Nute, uradio sa svojim vlasima? Izgubio sam ih u preriji rekoh. Ali sad one, ini mi se, poinju jaati pa e opet narasti. Gle! ree Alice. VIII. Doao je dan kad se moja zvijezda visoko podigla, i ja sam neko vrijeme bio pobjednik na imaju. To su bili slavni dani. Na imanje je stigao u goste mali Rogersov unuk; zvao se Edwin. Deko je ponajvie bio sa mnom, iao je sa mnom u preriju, sjedao je na plug, a ja sam mu davao da tjera mazge. Jednom, kad je ostao s djedom kod kue, dogodila se nesrea. Stari Rogers neto je radio s daskama, sputao ih je s krova niz ljestve, pa je tako jedna daska skliznula i udarila dijete u glavu, iznad uha. Edwin je leao kao mrtav. Na imanju je nastala vriska. Alice me pozvala da odmah doem, pa sam ispregao mazge iz pluga, ostavio ih da idu kud hoe i potrao kui. Dakle, Alice se najprije obratila meni,

58

mora da je to uinila u pometnji, a im je dola k sebi pozvala je Freda; u njega je imala vie povjerenja i zapovjedila mu da odmah upregne konja u kola i ode u grad po lijenika. Kad sam doao kui, djed i baka bijahu u potpunom oajanju; nisu se mogli suzdrati od plaa, a gospodin Rogers valjao je dijete po podu, ali ga nije mogao oivjeti. Stara uspomena iz mog djetinjastva doe mi u pomo i ja sam odmah znao to uraditi. Skinite s njega kaput! rekoh. Imao sam pod jastukom britvu, pa sam otrao po nju, vratio se, iscijepao rukav Edwinove koulje i poeo rezati ilu na njegovoj ruci. enske podigoe viku i bacie se na mene kao lude, pogotovo Alice koja je bila izvan sebe, pa je zavikala kako ja hou ubiti dijete. Tada sam lupio nogom i zapovijedio joj da ode; ovdje se radi o ivotu i smrti i ja elim spasiti dijete! Stari Rogers se pokori mojim odlunim rijeima i pomogne mi drati djeakovu ruku. Je li dobro putati krv? zapita. Kad sam dosta duboko zarezao, pojavi se krv, ispoetka po kaplja, a zatim tanak mlaz. Razdrljio sam koulju i naslonio uho na Edwinove grudi; srce mu nije udaralo. Tada sam ga uzeo za noge i drmao ga tamo-amo, tako da mu je glava bila okrenuta nadolje. Krv pone curiti. Opet sam spustio dijete i osluhnuo, sada se srce ulo, ali slabo. To je bila prava operacija kakvu sam mogao poeljeti. Svi smo stajali i gledali dijete. Djeakov mali prst pokrenu se na jednoj ruci. On mie prstima! ree gospodin Rogers, sav zadihan od radosti. On mie prstima! ree baka i izae jecajui. Malo potom dijete otvori oi za trenutak i opet ih sklopi. On je progledao! ree gospodin Rogers. Dijete je ivo ree. I on tada zovnu svoju enu i saopi joj to isto. Donesite mi komadi platna rekoh Alici. Alice se dugo nije vraala, a ja sam u dui postajao tako samouvjeren, pa sam zgrabio prvo to mi se nalo pod rukom; to je bio komadi bijelog platna na kome bjee zapoet neki vez, poderao sam komadi toga platna, zatim otkinuo dugaak kraj za zavoj. Ti si u komadie iscijepao moje tanko platno! uzvikne Alice. Platit u vam za njega! odgovorih i mirno nastavili cijepati platno. Gospodin Rogers bio je potpuno uniten mojom samovlasnou i ree: Uuti, Alice! Edwin je sve ee pogledavao i mirkao, naposljetku je htio opipati ranu na glavi, ali to mu nisam dopustio. Tada je otvorio oi, i ja vidjeh da me poznao. Stavio sam platno na otvorenu ranu i zavezao je zavojem, premda mislim da sam to morao uiniti ranije, a onda smo ga odnijeli u postelju i svukli. Tada smo mu oprali ranu i opet je zavezali. Sada lijenik moe doi! rekoh. Tog trenutka osjeao sam se bogovski, ali ve asak kasnije, kad se moje uzbuenje stialo, ja sam klonuo i umalo nisam pao. Spustio sam se na stolicu, ali ubrzo sam se pridigao i izaao iz kue. Koljena su mi klecala, pa sam uao u konjunicu i ondje posjedio desetak minuta, malo doao k sebi, a potom sam otiao k svojim mazgama, upre gao ih i opet poeo orati. Orao sam dva ili tri sata. Tada mi je doao stari Rogers i rekao da je bio lijenik, te da je previo Edwinovu ranu i dao mu neke kapljice. Gospodin Rogers me zamoli da danas vie ne radim, pa sam ispregao mazge i poao s njime kui. Gotovo ni o emu nismo govorili, ali sam vidio da mi je starac bio zahvalan. Stara gospoda Rogers izae nam u susret i ree: Lijenik je bio ovdje. On misli da e Edwinu biti bolje! Rekao je da si postupio pravilno, pustivi mu krv ree Rogers. Rekao je da si mu spasio ivot dodade njegova ena. I tada me ponovo obuze onaj osjeaj nadmoi; bio sam gospodar i Bog. Preostali dio dana lutao sam i nita nisam radio. Ali u tome nije bilo nikakva zadovoljstva, nisam se mogao skrasiti na jednom mjestu, pa bih najradije, da me nije bilo stid, sjeo na plug. Alice bi se mogla potruditi da mi kae barem nekoliko usrdnih rijei, ali umjesto toga ona doe i ree mi ljutito: Ti si, Nute, lupio nogom na mene! To vie ne smije initi! 59

Nisam na to rije izustio; ona je doista bila nemogua, doim su njezini starci drali do mene i smatrali me ovjekom dostojnim panje, pa su pomno sluali sve to bih ja govorio. ini mi se da su starci pravili razliku izmeu mene i Freda, i to u moju korist. Oni su imali povjerenja u mene, a jednom su me poslali u grad; odvezao sam penicu i nakupovao stvari za kuu. Tada Fred nije iao sa mnom. ak i da sam bio arobnjak, ne bih se mogao itavu vjenost odrati na jednom jedinom udu, pa se tako i moje djelo s malim Edwinom poelo zaboravljati. Dani su prolazili, sve je bilo kao i prije, djeak se oporavljao, a ja sam opet gazio po imanju jadan i pobijeen. Jednog dana Fred mi prie i ree: Uskoro e poeti mrazevi i mi emo svriti s oranjem. to e onda raditi? Ne znam odgovorih. Valjda u se nekako snai. Dobro sam se slagao s Fredom, meu nama nije bilo neprijateljstva, iako sam se ljutio na nj to je onda oteo moje mazge. Tome je bila kriva Alice. Fred nikako nije bio lo kao skitnica, jer ovo je tek prva godina njegova skitnikog ivota. Istina, on se potucao otkad je ostao bez posla, ali usprkos tome on se diio svojim licem i jedva je otvarao usta kad se nasmije, jer je skrivao jamicu koja je zjapila na mjestu gdje je neko bio zub. Fred se ustvari smijao samo vrhovima svojih usana i to mu je lijepo pristajalo. Ba dobro to je tako malo otvarao usta, a imao je i malo podeblje usne. Mora se to vie smijati! govorila mu je katkad Alice. Ona bijae ludo zaljubljena. Jadno sam se osjeao, bilo mi je doista loe; moja ljubav nije naila na odziv, ali ni Fredu nije bilo bolje. Priao mi je da se djevojka obratila svojim roditeljima i priznala da ga voli, ali roditelji su zatraili od nje da se odrekne te ljubavi. Fred mi ree: Ti nam, Nute, moe pomoi. Osjetih se pomalo osokoljen tom molbom i rekoh: Moli li ti mene s Alicinim znanjem? Jest ree Fred. Ona to eli. Onda u sve uiniti rekoh. I tada mi sinu misao da e mi moja izvanredna plemenitost pomoi da istisnem Freda. Razgovarao sam s njezinim roditeljima, a jedanput sam upitao gospodu Rogers odakle je, s imanja ili iz grada? S imanja odgovori gospoda Rogers. Mora da je mladim djevojkama teko ivjeti na ovakvom imanju nastavih. Kako se ovdje uope mogu sklapati poznanstva s ljudima? Gospoa Rogers odgovori da unaokolo ima jo imanja, te da se svake nedjelje odlazi u grad. Ali, naravno, malo je novih poznanstava. I kako se onda ovdje udaju djevojke? zapitah. Ili zgrabe prvog koji proe pokraj imanja? Starci se zgledae. Oni su imali stariju ker koja je pobjegla s nekim namjernikom. Ali taj par se sretno smjestio; mladenci su kupili zemlju i postali posjednici; mali Edwin bio je njihov sin. To moe biti tetno nastavih opet. Mlada djevojka moe se katkad zaljubiti u nedostojna ovjeka i to samo zbog toga to ne poznaje nikog drugog i ne moe birati. Da, ima pravo. Tako je. Dabome, treba biti vrlo oprezan s ovakvim svijetom kao to smo mi prolaznici rekoh. Starci se opet zgledae; ini se da su razumjeli moje rijei. Mati e zasigurno o svemu tome priati svojoj keri, mislio sam. Alice se, dabome, nee odrei Freda, ali e svakako uti da sam ja izvanredan znalac koji se u sve razumije. Pa ipak sam, moda, otiao predaleko; Alice e jo pomisliti da radim protiv Freda. Malo sam se uplaio i iskoristio prvu prigodu kako bih ga pohvalio pred gospoom Rogers. Da, Fred je neto sasvim drugo; on je, dakako, divan ovjek, biser kojega bih zacijelo izabrao kad bih bio djevojka. Postigao sam to da me starica saslua, ali njoj bjee posve jasno kakva sam ja sitna dua. Jedne veeri saekao sam Alice u pomrini i pustio je da ona prva progovori. 60

 Ti nisi Fredov prijatelj ree. to sam uinio? Govorio si o njemu loe. Odveo sam Alice k njezinoj materi i zapitao je to sam loe govorio o Fredu. Govorio si da se treba uvati skitnica, ali da je Fred izuzetak i biser odgovori mati. Ali, mama, ti mi to nisi rekla uzviknu Alice. Bog te blagoslovio, Nute! Tada sam se uzoholio i otiao, bio sam uvrijeen i razdraljiv, a kad me Fred drugi put zamolio da posredujem za nj, odbio sam i rekao mu da vie nemam nikakva odno sa prema njegovoj stvari. IX. Alice je dola uplakana i molila me da porazgovaram s njezinim roditeljima i kaem koju dobru rije za Freda. To je bilo naveer kad su ve svi poslovi bili posvravani. Ona mi je prila blizu i s vremena na vrijeme dirala dugmad na mojoj bluzi. Stajao sam pokraj nje blie nego ikad i osjeao njezin dah. Uzbudio sam se od te sree i odgovarao posve zbunjeno: Za Freda? Ah da, naravno. to treba rei? Nisam znao da Fred prislukuje; a Fred je stajao u konjunici i sluao nas. Ali to da radim? zapitah. Znate li vi to me molite? Ta vi ste shvatili da vas i ja ljubim! rekoh. Ne, nisam to znala odgovori ona. Nikad mi to nisi rekao. Nisam rekao! Ne, nisam. Ja se drim tie od vode, nie od trave. Znam da sam skitnica i da sam vas nedostojan. Uostalom, to niemu ne vodi ree Alice. Jer ja volim Freda. I molite mene da vam pomognem? Ne, ne ree ona onda ne treba. Zar vam nikad nije palo na um da razmislite o meni? Jesam li ja beskoristan? rekoh. I nikad nisam uo od vas nijedne rijei zahvalnosti! Ja znam da si ti dobar ree Alice. Jest! I nita vie! I obrazovan si ree ona. Ima veliko znanje o svemu. Pie neobino brzo. Ali ono to sam elio uti da sam isto tako lijep i zanimljiv kao i Fred, Alice nije izustila. Da li biste me ikad mogli zavoljeti? zapitah je. Da ree Alice. Mogla bih malo. Zar vi mislite da ja ne bih mogao upravljati vaim imanjem, zaraivati mnogo novaca i nositi vas na rukama? A to e Fred raditi? Alice je utjela. Vi ne znate kakav sam ja rekoh tajanstveno. Vi nemate nikakve predodbe o meni! Ali ja imam ovo! viknu Fred i najedanput izae iz konjunice. U rukama je drao vile. Ja o tebi imam predodbu kao o nitkovu i varalici ree Fred u bjesnilu. Ubit u te kao psa! Tada se ja uplaih i podigoh ruke kako bih se obranio. Smiri se, Frede! I pusti me rekoh mu. Da te pustim? Ubit u te odmah viknu Fred i zamahnu vilama prema meni. Samo ne ubijaj ree ona, ali nije se pomaknula i nije stala izmeu nas. Ti si ubojica rekoh Fredu. I molim te, spusti vile! Ali Fred me nije tedio. Ako se makne ma i jedan palac, ubit u te! ree on. Sjeo sam na zemlju. Fred bjee sasvim pomahnitao, pa sam se i ja uplaio za svoj ivot, to prije to je poznato da udarac vilama vrlo sporo zacjeljuje, a moda nikad i ne zacijeli. to si rekao starici za mene? vikao je Fred. Ti si glupa ivotinja rekoh. Nita nisam rekao i neu da inim nikakve usluge!

61

Fred okrenu vile i udari me dralom po glavi. To me nije jako zaboljelo, pa sam odmah ustao. Kad su vile opet bile blizu mene, ja ih uhvatim i ovladam njima. Alice je u taj mah shvatila da je sada Fredu prijetila opasnost, pa je otrala u kuu i zovnula oca. Smirite se, momci! ree Rogers sa stubita. U emu je stvar? Pitajte Freda odgovorih. On je vilama nasrnuo na mene. Svaki je od vas imao vile ree Alice. Sad mi je postalo jasno da je Alice bila lo ovjek, pa ako sam i ja isto tako lo, onda je ona bila kudikamo gora. Otiao sam pun gnjeva i ostavio zaljubljene da se suoe sa mi sa sobom i da govore iza mojih lea to god hoe. Ali ve sutradan otiao sam k Fredu dok je orao i zapovjedio sam mu da sie s pluga. On nije htio. Tada ga udarih u podbradak tako snano da se nagnuo i pao sa sjedala. I da mi se osveti, Fred nije naao nita bolje nego da nou, dok sam spavao, izree na komadie lea mojeg kaputa. Orali smo sve do prve zime, a onda je led pokrio polja, a mraz stegnuo zemlju. Jednog dana gospodin Rogers ree: E, momci, s oranjem je gotovo! Odmah smo ispregli mazge i poli kui. Posljednji put sam oistio mazge, oprao im glave i dao hrane. Smrkava se, uskoro e pasti no, moete ostati do sutra ree nam gospodin Rogers. Izbrojio je koliko smo zaradili i platio nam. Ja nisam nita uzimao unaprijed, pa sam dobio vie od Freda koji je uzimao novac da bi u gradu kupio novo odijelo i novi eir. Gospodin Rogers elio je da mi posudi skupocjeni kaput, svakako neto bolji od moga, a im kupim novi mogu ga ostaviti kod njegova znanca, trgovca u Eliotu. Tada sam izvrnuo depove njegova kaputa da bi gospodin vidio kako u njima nije nita zaboravio. To je s moje strane bila mala, sasvim suvina lukavtina, tek toliko da se pokaem kao poten. Nou sam se probudio, jer je Fred ustao i poeo oblaiti kaput. Kuda e? zapitah ga. On ne odgovori, a potom izae. On je neto naumio! pomislih i douljah se do vrata. Vani je bilo mrano i hladno, a na nebu samo nekoliko zvijezda. Nisam kanio slijediti ga, pa sam se vratio posve ravnoduan to e se tamo zbiti. Uostalom, najbolje je drati se po strani. Prozebao sam na vratima i opet zaspao tvrdim snom; nisam se budio do jutra. Kad sam ustao i uao do Rogersovih, tamo Freda jo ne bjee. Gdje je Fred? zapita gospoda Rogers. Spremila sam doruak. Ne znam odgovorih. Ona je izala i zovnula ga, ali Fred se nije odazvao. Tada starica otvori vrata Alicine sobe i zaviri unutra. Tamo je bilo prazno. Ona opet zatvori vrata i ree: Gdje moe biti Alice? Stariino lice najednom postade sivo. Posvuda smo ih traili, ali ih ne naosmo. U konjunici nije bilo Alicinih mazgi, pa smo shvatili da su njih dvoje pobjegli. Isto kao i naa starija ki ree posve zbunjeno gospoa Rogers. Stari Rogers bijae se rastuio, utao je i hodao tamo-amo. Njegova ena prva se smiri i ree da je sve dobro ispalo s njihovom starijom kerkom, pa e moda i s ovom biti isto tako dobro. Koliko god je starcima priraslo k srcu roeno dijete, toliko im je drago i malo unue; tako je oduvijek i posvuda, pa i ovdje. Sada je mali Edwin bio njihova najvea radost u kui. Kad opet bude ovuda prolazio, dat u ti posla, ako ga bude ree mi gospodin Rogers. Kuda e sad krenuti? Dalje na zapad rekoh. To nije pametno ree Rogers. Trebalo bi da nae neko mjesto ovdje, u gradu, i da ostane u ovom dijelu svijeta. Ali ja odoh u vinogorja, u Kaliforniju.

62

ULINA REVOLUCIJA
Jednog jutra 1894. godine probudio me danski knjievnik Sven Lange. Uao je u moju sobu, u ulici Vaugirard u Parizu i saopio mi da je u gradu izbila revolucija. to! Revolucija? Da, da, sad je na ulicama revolucija. Studenti su uzeli stvar u svoje ruke. Jo mi se spavalo pa sam zlovoljno uzvratio: to ih ne rastjeraju vatrogasnim trcaljkama i speru s ulica? Te su moje rijei naljutile Svena Langea, jer je bio na strani studenata. Uzoholio se i otiao. A studenti su uzeli stvar u svoje ruke zato to je poli cija prekinula bal u "Moulin Rougeu", jer su se etiri dame iz drutva "Quatre arts" pojavile pred publikom gotovo posve gole, ili tek sa svilenim vrpcama oko struka. Parika je policija uvijek bila strpljiva, malo ju je to moglo iznenaditi, ali sada se umijeala, prekinula bal, a veseli kutak "Moulin Rouge" zatvorila. Umjetnici su odmah uloili prosvjed i osudili policijsko nasilje, a onda su im se pridruili i studenti iz Latinske etvrti. Dan-dva kasnije mala orunika patrola nala se na bulevaru Saint-Michel i pred jednom pivnicom doivjela poruge i grdnje od skupine studenata. Ve smo rekli da je parika policija strpljiva i na sve naviknuta, ali sada se jedan redarstvenik ba razljutio i nije se mogao obuzdati, pa je dograbio kamenu posudicu s jednog stola ispred pivnice i gaao one koji su remetili javni red. On je to slabo izveo, razbio je prozor pivnice, a kamena zdjelica pogodila je u glavu jednog studenta koji nipoto nije sudjelovao u zadjevicama i usmrtila ga. Ta je nevina rtva bila povod da studenti uzmu stvar u svoje ruke. Nakon odlaska Svena Langea odmah sam ustao, obukao se i izaao na ulicu. Tamo bjee sve uskomeano; masa svijeta, konjika policija i pjeadija. Teko sam se progurao kroz tu masu kako bih doao do svog restorana i tu dorukovao. Nakon doruka zapalio sam cigaretu i odluio da se vratim kui. Kad sam izaao iz restorana, na ulici je bilo jo nemirnije i jo vie svijeta nego maloprije, a bjee se pojavila i narodna garda. Tek to su konjanici izbili na Saint-Germain, masa ih je doekala urlicima i obasula kamenjem. Neki su konji ustuknuli i skrenuli u stranu, a neki su se propinjali i njitali. Masa je razbijala plonik i tim ko madima gaala konjanike. Jedan je ovjek zastao i zamjerio mi to puim, ak je srdito rekao da nije vrijeme za cigaretu, ali ja nisam tome pridavao vanost i mislio sam da stvar nije tako ozbiljna, a uz to i nisam gotovo nita razumio francuski, pa sam raunao da e ljudi prema meni imati obzira. Ali taj ovjek nikako se nije mogao smiriti, mahao je rukama i vikao: Revolucija! Revolucija! Tek tada sam bacio cigaretu. Da kaem i to: nisu se pobunili samo umjetnici i studenti, nego je na ulice izaao i pariki talog prosjaci, skitnice, protuhe, sitni lupei. Pristizali su sa svih strana i svih gradskih etvrti, izbijali su iz sporednih ulica i spaja li se sa svjetinom. Oh, koliko je tada pristojnih ljudi ostalo bez svog sata ili novarke! I mene je nosila ta rijeka ljudi. Raskre bulevara St. Michel i St. Germain bjee centar paklenske stiske; tamo je vladao pravi kaos. Da, tu je svatko radio to je htio. S druge strane Seine pojavio se omnibus, preao je most i zaustavio se na trgu St. Michel. Tada je iz gomile istupio jedan ovjek, priao omnibusu i, skidajui eir, rekao: Dame i gospodo, budite tako ljubazni i odmah izaite! Putnici su napustili omnibus, a zatim su ispregnuli konje i na radost svjetine izvrnuli kola. I drugi omnibus zadesila je ista sudbina. Tramvajska kola koja su prola pokraj nas, takoer su zaustavljena i prevrnuta; tako su i podignute visoke barikade, pa je ulica zaas bila zaprijeena. Kretanje bjee oteano, a ljudi koji su kanili svojim putem, zapali bi u masu tako da ih je ljudska bujica nosila tamo-amo, neke je otplavila daleko, u sporedne ulice, a neke naprosto skrenula u udubljenja zakljuanih kapija. Mene su odnijeli natrag, tamo gdje sam ve bio; dakle u onaj restoran iz kojeg sam izaao. U jednom asu nasukao sam se na visoku ogradu muzeja, ali tu sam se vrsto uhvatio 63

rukama za eljezne ipke. Masa me i dalje vukla, ali ja sam se vrsto drao za ogradu, vre nego ikad, premda mi se inilo da e mi istrgnuti ruke. Najednom se razlegne pucanj, zatim jo jedan, a onda je masu obuzela panika. Ljudi su u strahu i kriei jurnuli prema sporednim ulicama, a policija je to iskoristila pa je na konjima prodrla u gomilu, gazei svijet, uzmahujui sabljama desno-lijevo i gonei one koji su bjeali u raznim pravcima. U tom trenutku inilo mi se da sam se naao na ratnom polju. Uspio sam ostati pored ograde; tu vie i nije bilo stiske. Jedan je ovjek, gotovo bez daha, dotrao do mene. U rukama je imao neku posjetnicu koju mi je pokazivao i neto me molio kao da ba ja odluujem o njegovoj sudbini. On je tu stajao i drhtao kao vrbov prut. Na toj kartici bjee napisano ime Dr. Hjohannes, ali to mi nita nije znailo. ovjek je tada rekao da je Armenac, da ivi u Carigradu, daje po zanimanju lijenik, te daje doao u Pariz na neki znanstveni skup. Nisam mu mogao pomoi, ali se tako dobro sjeam tog ovjeka, pogotovo njegove crne rijetke bradice i razmaknutih zuba u gornjoj eljusti. Meu svjetinom se pronio glas da je netko pucao iz jedne trgovine cipela i radionice koja se nalazila iznad duana. Govorilo se da su talijanski radnici pucali na poli ciju; dakle, svalili su krivnju na Talijane. I najednom, masi se vratila hrabrost, pa je ponovo jurnula na bulevar. Kordon konjike policije htio je preprijeiti put rulji koja je prozrela tu vojnu nakanu pa je poela lomiti stakla na kioscima i trgovinama, a bilo je poziva da se porazbijaju svjetiljke i porui eljezna ograda na bulevaru. To je svakako bila prijetnja policiji kako bi je sprijeili da zatvori pristup raskru bulevara. Kad to nije uspjelo, onda su odluili da ponu plaiti konje, pa su zapalili barikadu od izvrnutih omnibusa i tramvaja. Rulja je nastavila razbijati plonike i te komade bacati na policiju, ali to nije bilo nimalo lako, a svaki as je nedostajalo tog materijala. Onda su poeli trgati eljezne ipke kojima su ograeni kestenovi na bulevaru, a osim toga lomili su ograde, pa je tako doao red i na moju veliku veoma lijepu ogradu. Ustvari, svjetina je bacala sve to bi dograbila, lomila sve to bi joj dopalo aka, bjeala uz vrisku i ponovo se vraala. Tako je prolo nekoliko sati. Napokon je pozvana u pomo i vojska iz Versaillesa. Masa se jo vie uzrujala i jo ee nastavila s porugama i psovkama policije i narodne garde, ali kad se vojska pojavila, ti isti ljudi uzvikivali su: ivjela vojska! Jedan vojni zapovjednik dotaknuo se kape i zahvalio narodu na toj poasti. I tek to su asnici i vojnici proli, masa je opet poela psovati policiju, lomiti stakla i ruiti ograde. Dola je i veer, a tada su studenti poeli urlati: Popljujmo Logea! Loge je bio policijski prefekt. Rulja se rado odazvala pozivu studenata, pa je beskrajna povorka spremno krenula popij ujvati Logea. Dio mase uputio se prema zgradi prefekture, ali je ostalo jo nekoliko tisua izgrednika. Kako nisam bio na strani pobunjenika, ponovo sam otiao u svoj restoran i tamo ruao, a onda sam se obilaznim putem vratio kui. Dani su prolazili, a neredi nikako nisu jenjavali. Bilo je dovoljno izai iz sobe i odmah na ulici suoiti se s udnovatim prizorima. Tako sam jedne veeri krenuo u svoj restoran, a kako bjee poela kia, onda sam uzeo kiobran. Negdje na pola puta do restorana naao sam se u gomili ljudi koji su ruili ograde i dovlaili daske i debele grede kako bi prekrili rupe na ulicama. Odlunim i zapovjednim tonom naredili su mi da pomaem pri ruenju, jer sam os tavljao dojam jakog ovjeka koji moe mnogo pomoi. Znao sam da bi bi lo uzaludno protiviti se, pa sam ushieno prihvatio tu zapovijed i jo rekao da u im biti od velike koristi. Tada sam poeo ruiti i lomiti ograde. No, ubrzo se pokazalo da stvari nisu ile kako bi trebalo. Nas je bilo pedesetak, a kako nismo bili sloni u ruenju, uspjeh je izostao. Tada sam se dosjetio i iz svega glasa zapjevao norveku radniku pjesmu. I to je pomoglo. Sada smo svi potegnuli u isti mah i ograda je poela pucati, a asak kasnije bila je posve sruena. Onda smo viknuli: Uraaa! Nakon toga elio sam otii u restoran, ali odnekud se pojavio ovjek u traljama, priao je i bez rijei uzeo moj kiobran to sam ga za vrijeme posla odloio u stranu. Pokuao sam uzeti natrag svoj kiobran, ali on ga nikako nije dao, uvjeravajui me da je njegov. Pozvao sam i

64

svjedoke, nekoliko ljudi koji su sa mnom ruili, i oni su doista posvjedoili da sam imao kiobran kad sam pristupio ovom poslu. Pa to rekao je ovjek u dronjcima zar ovo nije revolucija? Moji drugovi su utjeli i inilo se da odobravaju rijei tog siromaka. No, ja nisam prihvatio da mi netko silom uzme kiobran, pa sam ga morao silom i vratiti. Otimajui se oko kiobrana obojica smo pali na zemlju i tu smo se valjali i upali, a onda je ovjek u dronjcima poeo zvati u pomo. Prili su nam oni s kojima sam ruio, a kad im se taj dronjavko poeo aliti, ja sam uzviknuo: E pa to, zar ovo nije revolucija?! Zgrabio sam svoj kiobran i otiao. Svake veeri, nakon to bih zavrio svoj posao, izlazio sam na ulicu i s odstojanja promatrao svakojake prizore. Posvuda je bilo mrano, uline svjetiljke porazbijane, pa je sada obasjanje dolazilo mahom iz trgovina. Gardisti se bjehu razmiljeli po plonicima, njihovi veliki konji izgledali su u polutmini kao kakva udovita, a topot kopita odzvanjao je posvuda. Iz sporednih ulica jo je dopirala galama, jer su se ljudi kretali u oporima. Kada su studenti shvatili da su neredi uzeli maha, izdali su proglas u kojem su skidali sa sebe svaku odgovornost za kaos i zloine, a takoer su pozvali graane da prestanu s neredima. Sami vie nisu prosvjedovali protiv vladanja policije na balu u "Moulin Rougeu", a svoje proglase istaknuli su na drveu. Razumne rijei u takvim pri godama nemaju gotovo nikakvog utjecaja, te je svjetina i nadalje bila protiv policije i htjela ju je pod svaku cijenu dotui. Povorke su neprestano hrlile prefektu policije da bi ga popij uvali, a tu i tamo uli su se pucnji i letjelo je kamenje gdje god bi se pojavili policajci. Svjetina se bjee okomila na jednog nesretnog policajca koji je kasno naveer, obavljajui svoju dunost, hodao preko mosta na Seini; tu su ga uhvatili i bacili s mosta u rijeku. Sutradan se njegovo tijelo pomolilo ondje blizu Notre Dame de Paris. Jedne veeri dogodilo se neto o emu je svijet mnogo priao, a rije je o policajcu koji se pukim sluajem zatekao meu ruljom na ploniku. Tada je neki gospodin izvukao dugaki revolver za dvoboje i na mjestu ustrijelio policajca. Policija je brzo dotrala i u tom meteu neke su ljude propitivali, bilo je tu svakojakih odgovora, a neke su odveli u zatvor, premda je pravi krivac umaknuo. Nakon pucnja ubojica je utrao u masu i vie ga nitko nije mogao pronai. Prialo se da je taj ovjek imao odlije Legije asti; to su vidjeli oni koji su stajali blizu njega. Ustvari, gomili je bilo posve jasno tko je taj ovjek, bio je popularan u Pa rizu, ak se o njemu znalo i izvan granica Francuske. Dakle, taj je ovjek ubio policajca i ieznuo. To je posve prirodan nagon Francuza kad ih obuzme revolucionarna strast; u tom zanosu ne prezaju od ubojstva i teko ih je smiriti. I dok sam jedne veeri mirno hodao ulicom, svjetina me natjerala da i ja razbijam plonik. Naiao sam na skupinu ljudi koji su se bavili tim poslom, a oni su mi dali ipku u ruku i primorali me da radim. Blizu nas bjee se smjestio jedan odred garde koji se spremao presjei pristup ulici. Meni je odmah bilo jasno da rulja namjerava gaati gardiste komadima razbijenog plonika i tako ih natjerati da napuste ulicu. Osjeao sam se kao ponieni rob i gorko se kajao to nisam krenuo drugim putem, ali vie se nije imalo kud, pa sam svojski razbijao plonik. Nisam tu bio jedini koji tue ipkom, ne, ne, radilo je jo nekoliko ipki i posao je iao brzo. Rulja je stajala unaokolo, svi su se razmetali i hvastali kako e garda loe proi, kako e to biti tuan kraj jadnih gardista od kojih e mnogi poginuti. Najedanput se zaula zapovijest: Puke u ruke! Mi smo podigli glave, a taj isti glas viknuo je: Naprijed! Tada je odred gardista krenuo na nas, a mi smo tako sramno i kukaviki bacili ipke i poeli bjeati. Boe, dragi, kako smo bjeali. Neprijatelju smo ostavili sve svoje streljivo, svaki taj lijepi komad plonika i pobjegli s bojnog polja. O, kako su mi tada dobro dole moje dugake noge, bjeao sam kao kakav zeko i zasigurno se u tom asu ne bi mogao nai ovjek tako brzonog, tako spretan i vian bjeaniji. Dobro se sjeam da sam pored nekog zida uda rio nogom jednog mladog Francuza koji se tu valjao po zemlji i vikao iz svega glasa. Dakako, ja 65

sam bjeao pred veinom svojih drugara po nesrei, koristio sam opu strku i odmakao daleko tako da me vie nisu mogli prisiliti da kopam i vadim komade plonika. I doista, ja se vie nikad nisam bavio takvim poslovima. Nakon dva tjedna na ulicama se uspostavio red, a ve kroz tri sedmice u Parizu je ovladao zakon. Samo su jo razvaljene ulice dugo podsjeale da se tu zbila francuska revolucija. Uza sve to, neredi su imali i stvarnih posljedica: prefekt policije, popljuvani Loge, podnio je ostavku.

NA TURNEJI
Htio sam u Drammenu odrati predavanje o suvremenoj knjievnosti; to je bio zgodan nain da se uz malo truda togod zaradi. I tako, Jednog lijepog ljetnog dana sjedam na vlak koji me nosi u taj gradi. To je bilo 1886. godine. U Drammenu nisam poznavao ni ive due, a i mene tamo nitko nije znao. U novinama takoer nisam najavio svoje predavanje, ali na poetku ljeta nekako sam doao do novaca i u jednom sretnom trenutku naruio petsto posjetnica. Sada sam rijeio te posjetnice razdijeliti po svim hotelima, kavanama i velikim trgovinama i tako skrenuti panju mjetanima na taj veliki dogaaj. Istina, posjetnice nikako nisu bile po mom ukusu, pa i moje prezime bijae pogreno, no uz malo volje moglo se nekako dosjetiti da sam to ja. A osim toga, moje ime bilo je toliko nepoznato, da mala pogreka nije mogla ni koristiti ni tetiti. Sjedei u vlaku, poeo sam skicirati predavanje. Nisam bio ni najmanje obeshrabren; ta nije mi prvi put da iz ovakvih prilika izaem s malo novaca ili ak bez njih. Pa i sada n isam bio bogat, niti sam si mogao priutiti ugodnije putovanje ili dati vei znaaj ovom posjetu tuem gradu znaaj kakav zacijelo zasluuje moja estetska misija. Ali uz stanovitu tedljivost i bez ikakvih suvinih trokova, svakako sam mogao sretno isplivati iz svih potekoa. Sto se tie hrane, mogu lijepo proi ako se u sumrak i neopaeno uuljam u kakvu jeftinu krmu i tamo togod pojedem, a odsjesti se uvijek moe u "namjetenoj sobi za putnike". Eto svih rashoda! Sjedio sam u vlaku i izuavao svoje predavanje. Htio sam govoriti o Alexanderu Kiellandu. Moji suputnici, nekoliko veselih seljaka koji su se vraali iz Kristianije, obredivali su se iz jedne boce, a nukali su i mene, ali ja sam rekao: Ne, ne, hvala! I kasnije su se, na onaj osobit nain pijanih i dobrodunih ljudi, pokuali zbliiti sa mnom, ali to im nisam dopustio. Na kraju krajeva, oni su brzo shvatili da pred sobom imaju ovjeka ija glava nije napunjena slamom; dakle, uena ovjeka koji se lijepo izraava, pa su me onda ostavili na miru. U Drammenu sam izaao iz vlaka i stavio svoju putnu torbu na klupu. Htio sam malo pogledati oko sebe, prije nego krenem u grad. Uostalom, ova putna torba meni i nije bila potrebna, ali sam uo da je mnogo lake nai smjetaj u hotelu ako ima prtlja gu. Ta moja jadna torba, skrpana iz tkanine od saga, bijae toliko iznoena i stara da nipoto nije pristajala jednom knjievniku koji esto putuje, ali je zato moj tamnoplavi kaput bio kudikamo pristojniji, kao i cijela odjea na meni. Hotelski podvornik, u livreji i sa slovima na kapi, priao mi je da bi uzeo i ponio moju putnu torbu, ali ja sam ga odbio i objasnio mu da jo nisam odluio u koji u hotel, te da najprije moram potraiti neke urednike, a oni e se pobrinuti o smjetaju, jer ja u ovom gradu drim predavanja o knjievnosti. Da, ali on je bio uporan i rekao da negdje moram odsjesti, a njegov je hotel u svakom sluaju najbolji u gradu, ima elektrino zvonce, kupelj, itaonicu, a povrh svega blizu je; tu odmah, prva ulica lijevo. I on je uzeo moju putnu torbu, ali ja sam ga zaustavio i oteo je. Ako netko mora nositi moje stvari, onda u ih nositi sam, pogotovo to prolazim tom ulicom u kojoj je hotel. Pa, da! I nita me ne kota namaknuti moju putnu torbu na mali prst i nositi je. Tada me taj nametljivi ovjek pogledao i shvatio da nisam pravi gospodin. Odmaknuo se od mene i poeo gledati 66

druge putnike, ali kako nikog drugog nije naao, ponovo mi je priao i stupio sa mnom u nove pregovore. Na kraju krajeva, stavio mi je do znanja da je samo zbog mene doao na kolodvor. I to je, dakako, promijenilo stvar, jer lako moe biti da je tog ov jeka poslao kakav odbor koji je uo za moj dolazak. Moda Radniki savez? Nije tajna da je intelektualni ivot u Drammenu bio vrlo razvijen; tamo su ljudi eljeli uti lijepo predavanje o knjievnosti, pa sam ak u jednom trenutku pomislio da je Drammen u tom pogledu kudikamo jai od Kristianije. Oh da, molim vas, uzmite moje stvari rekoh hotelskom podvorniku. Ba zgodno! Nadam se da va hotel ima dobra vina! Nude li kod vas vina uz jelo? Vina uz jelo! O, da! Najbolje vrste vina! Sad ste slobodni, moete odnijeti moju prtljagu u hotel, a ja u doi kasnije, jer svakako moram najprije posjetiti neku novinsku redakciju. Po svemu sudei, ovaj posluitelj nij e ni najmanje glup, pa mu se obratih za savjet. to vi mislite, kojeg bi urednika valjalo posjetiti? upitah. Ne elim bilo kome doi na noge! Arentsen je najbolji! To je imuan ovjek i svi odlaze k njemu ree.

Razumije se, urednika Arentsena nisam naao u redakciji, ali sam ga zatekao u njegovoj kui i odmah mu kazao to sam doao, te da se radi o knjievnosti. To je sve lijepo, ali male su nade u uspjeh. Lani je ovdje gostovao jedan student i govorio o vjenom miru, a na koncu je svojim novcem morao nadoplatiti trokove. Ja u govoriti o knjievnosti rekoh. Da, da, tako sam i razumio uzvrati urednik. Ali htio sam vas samo upozoriti da ete biti na gubitku. Izgubiti na ovom poslu! Ma ne, gospodin Arentsen bi jae divan! Ali vrag bi ga znao; moda je uvrtio sebi u glavu da sam agent i da putujem po nalogu kakve tvrtke. Upitah ga kratko i jasno: Moda znate je li slobodna dvorana Radnikog saveza? Nije odgovori urednik. Radnike prostorije unajmljene su za sutra naveer. Tamo e se prikazivati protuspiritistiki pokusi, a moi e se vidjeti majmuni i jo neke divlje ivotinje. to se tie drugih prostorija, mogu vam samo predloiti paviljon u parku. Vi mi preporuujete taj paviljon? Da, to su velike i zgodne prostorije. Cijena? To vam ne bih znao rei, ali sam uvjeren da ete ih vrlo jeftino dobiti. Morat ete govoriti s upravom. Odluih se za paviljon u parku. Na dobrom je mjestu, iako su radnike prostorije najee male i nezgodne. Ali tko je u upravi? Odvjetnik Carlsen, krznar H. i knjiar V. Odvjetnik Carlsen stanovao je izvan grada, pa sam dugo hodao i najzad ga pronaao. Odmah sam mu rekao u emu je stvar i zamolio ga da mi ustupe paviljon u parku, jer su zapravo takve prostorije pogodne za moje predavanje o knjievnosti. Odvjetnik se za trenutak zamislio, a onda je odmahnuo glavom. Ne! Zar su te prostorije premalene? Dabome, on je shvatio da bi bilo neugodno promatrati ljude kako se vraaju, jer tamo nema dovoljno mjesta. Odvjetnik je bio posve jasan i izriit, predloio je da se odreknem te svoje namjere. Uz to, ovdje se malo tko zanima za takva ili slina predavanja. On je takoer spomenuo vedskog studenta koji je dolazio ovamo drati predavanje, a ja sam tu uskoio: Da, on je govorio o vjenom miru rekoh dok u ja drati predavanje o knjievnosti, o beletristici. A osim toga, doli ste ovamo u najnezgodnije vrijeme nastavi gospodin Carlsen. Ba su izali oglasi o protuspiritistikoj priredbi u prostorijama Radnikog saveza, a pokazivat e majmune i divlje ivotinje.

67

Tada sam se osmjehnuo i saaljivo pogledao nesretnog Carlsena. ini se da je govorio to je mislio, ali unato tome on je bio posve beznadan. Koliko kota paviljon u parku? zapitah kratko. Osam kruna odgovori on. Uostalom, uprava odluuje o davanju paviljona u najam. Za dan-dva moete dobiti konaan odgovor, premda mi se ini da vam ve sada mogu obeati prostorije. I ja sam odmah kontao ovako: dva dana ekanja stajala bi me tri krune, prostorije osam, to je jedanaest, biljeteru kruna sve u svemu dvanaest kruna. Dvadeset etiri posjetitelja, svaki po pedeset ra, pokrivaju sve rashode, a prihod od sto ili dvjesto prisutnih ve je ista dobit i povoljna zarada. Rekoh mu da prihvaam cijenu. I paviljon je bio unajmljen.

im sam uao u svoj hotel, doeka me jedna posluiteljica i upita: elite li sobu na prvom ili drugom katu? Odgovorih mirno i bez okolianja: Dajte mi jeftinu sobu, najjeftiniju koju imate. Ona me pogleda od glave do pete. Zasigurno misli da zbijam alu s njom ili se i sam zabavljam priom o jeftinoj sobi, a maloprije sam se raspitivao kod hotelskog momka o vinu uz jelo! Ona krenu hodnikom, a potom otvori jedna vrata i pokaza mi sobu. Ta je soba spremljena za vas. Vae su stvari ve tamo. Izvolite! Tu se vie nita nije moglo promijeniti, pa sam uao. To nije bila jeftina sobica, nego najbolji apartman u hotelu. Ovdje ne vidim krevet? Moete spavati na ovom divanu ree ona. Taj se divan rasklopi i spremi kao postelja za spavanje. I posluiteljica ode. Obuzelo me neko muno duevno raspoloenje. A ovdje jo, meu ovim krasnim komadima namjetaja, bijae moja putna torba. A tek moje cipele kako su jadno izgledale nakon duga hodanja glavnim drumom. Ukratko: mnogo sam psovao. Ona posluiteljica ponovo se pojavi i promoli glavu kroz odkrinuta vrata. elite li togod? upita. Boe dragi, pa ovdje se nee moi ni aska ostati sam sa sobom, niti se pozabaviti svojim osjeajima, a da u sobu ne upadne itava gomila posluge. Ne odgovorih otro. elim dobiti dva kruha s maslacem. Ona me pogleda. I nita toplo? Ne. Sad me razumjela, a malo kasnije donijela je kruh s maslacem i uz to vinsku kartu. To dresirano stvorenje ne ostavlja me ni za trenutak na miru. elite li da vam zagrijem pokriva i plahte? Ili da vam spremim kupelj? to jo elite? Ujutro sam naglo skoio iz kreveta, bio sam nervozan i odmah se poeo oblaiti. Bijae mi hladno. A onaj idiotski leaj vrag ga odnio bio je prekratak, pa nisam ni za trenutak mogao sklopiti oi. Zazvonio sam. Nitko se nije pojavljivao. Mora daje bilo vrlo rano, jer s ulice nisu dopirali nikakvi zvukovi. I kad sam konano doao k sebi i malko se sabrao, shvatih da jo nije svanulo. Tada sam poeo razgledati svoju sobu; nikad jo nisam vidio tako divan namjetaj. Obuze me neki zloslutni predosjeaj, te sam jo jednom zazvonio. Stajao sam na mekom sagu koji bjee prostrt po podu i tu ekao. Sad e mi iscijediti i posljednji iling. Poeh raunati koliko mi je jo ostalo novaca, ali evo ih; u hodniku se uju koraci, pa sam bre-bolje prekinuo svoja zbrajanja. Meutim, nitko nije uao! Koraci su mi se samo priinili! I ponovo sam poeo raunati. Kako je bila teka ta neizvjesnost! Kamo li se sada djenula ona sluki-njica koja mi je sino onoliko dodijavala svojom spremnou da mi ugodi! to je sada s njom? Moe li biti da to lijeno stvorenje jo spava, premda se ve posve razdanilo? Napokon se pojavila, bijae tek upola obuena, nosila je al prebaen preko ramena. 68

 Jeste li vi zvonili? Donesite mi raun rekoh nastojei sauvati svoju prisebnost. Raun? To je sada malo tee: madam jo spava, tek su tri sata. Slukinja je stajala i neodluno me promatrala. Kakva je to udna manira stajati razrogaenih oiju? to se to nje tie u koje doba elim napustiti hotel? Snaite se kako god znate! rekoh. Raun traim odmah! Ona je nestala na cijelu vjenost, a ja sam postajao sve nestrpljiviji. Moje uznemirenje je raslo, bojao sam se da e mi naplatiti sobu po satu i stoga oteu s raunom. Nisam znao kakav je obiaj u drugim hotelima, ali ovdje zasigurno imaju svoju raunicu i svoj nain naplate hotelskih usluga. Osim toga, nad umivaonikom bjee istaknut naputak da gosti moraju do est sati naveer otkazati sobu, a ako to ne uine, zaraunava im se i sutranji dan. D akle, sve je to poticalo moje strahove i inilo zbrku u mojoj beletristikoj glavi. I napokon, posluiteljica je kucnula na vrata i ula. Nikada i nikada neu oprostiti sudbini tu pakosnu alu! Dvije krune i sedamdeset ra to je sve! Sitni! Sada mirno mogu dati nekolika groa slukinjici, barem za ukosnice. Bacio sam na stol nekoliko kruna, zatim sam dodao jo jednu. Ostalo zadrite za sebe. Ne, ne, nije potrebna ni kakva zahvalnost, draga moja! ak i da sam htio, nisam se mogao pokazati kao krtac. A da i ne govorim o tome da je ova djevojka zasluila priznanje. Izvanredna djevojka koju krase neobina svojstva, po svoj je prilici dospjela u ovaj hotel nesretnom sluajnou i sada je rtva kaprica kojekakvih gostiju. Takvih enskih vie nema, ta rasa je izumrla! Kakvu mi je izvanrednu brigu ukazivala ba u sitnicama, onda kad je opazila da ima posla s bogatim ovjekom. Deko e ponijeti vau prtljagu! To je nepotrebno i posve suvino! odgovorih. Zar se uope treba brinuti oko takvih sitnica kao to je ta mala putna torba koja je uz to loa i nikakva, premda moram rei da me zapravo ta ista torba pratila na svim mojim knjievnim putovanjima i ja je ne kanim mijenjati. Ne, nipoto; to je moj kapric. Unato odbijanju te usluge, dolje me ve ekao hotelski momak. Kad sam mu se pribliio, on je gotovo raz-rogaenih oiju zurio u moju torbu. O, kako ju je gledao i kako je gorio od elje da je nosi! Sam u je odnijeti rekoh. Tko zna hoe li biti kakvog prihoda od predavanja; moram voditi rauna o novcu kojim jo raspolaem, pa sam stoga i odluio sam nositi svoju putnu torbu. U jednom trenutku deko je zgrabio torbu i nosio je s takvom lakoom, s takvom neogranienom predanou, kako to ine samo revni i savjesni ljudi. ini se da uope nije raunao na napojnicu, a ja bih se zakleo da je to krasno stvorenje bilo spremno staviti ruku u vatru i vodu za vlasnika te putne torbe. Stoj! viknuh najedanput. Kuda vi zapravo nosite putnu torbu? Na to se deko osmjehnu i ree: To morate sami odluiti! Tako je! rekoh. To u i uiniti. I ne doputam da idete kud vas oi vode. Nipoto nisam elio da taj moj nosa i dalje ide sa mnom. Kad smo izbili tamo gdje se iznajmljuju sobe za putnike, odluih potraiti prenoite u jednom od tih pod ruma, ali nikako pred tim momkom; ta on je iz suparnikog tabora! Sam u potraiti svoje utoite! I tada sam iz novarke izvadio pola krune i dao deku. I juer sam nosio vau putnu torbu. Pa to sam vam i dao za va trud. Ali i danas sam nosio nastavi deko. Kakva hulja! Taj je bio spreman oerupati me do gola! E pa, evo za danas rekoh i bacih mu jo pola krune. A sad se isti! Deko se udaljio, ali se vie puta osvrtao i gledao za mnom. Doao sam do jedne klupe koja bjee na ulici i sjeo. Bilo je prohladno, a kad je sunce izgrijalo, zrak je postao blag. Na toj klupi odspavao sam dobar komad vremena, a kad sam se probudio, spazih vrevu na ulici, ljudi su nekamo urili. Iz mnogih dimnjaka dizao se dim.

69

Otiao sam u podrum i tamo se dogovorio s jednom enom oko sobe. Traili su od mene pola krune za svaku veer.

Dva dana sam ekao, a onda odluih jo jednom posjetiti odvjetnika Carlsena. On mi je ponovo savjetovao da odustanem od predavanja, ali ja ga nisam htio posluati. Neto novaca ve sam potroio da bih objavio anonsu u Arentsenovim novinama i tono naznaio vrijeme, mjesto i predmet predavanja. Sada sam htio platiti i za prostorije, a to je znailo da ostajem bez ijednog filira, ali gospodin Carlsen, taj izvanredni ovjek, ree: Moete platiti nakon predavanja. Moda mislite da ja nemam osam kruna rekoh uvrijeeno. Boe sauvaj! odgovori on. Ali moram vam otvoreno rei da nisam nimalo siguran da ete koristiti te prostorije. A ako je tako, onda za njih niste nita duni! Ali ja sam ve objavio obavijest o predavanju. On kimnu glavom. Vidio sam odgovori, a malo potom upita: Hoete li odrati predavanje ako se ne okupi vie od pedeset ljudi? To sam doivio kao uvredljivo pitanje, ali sam razmislio i rekao da je pedeset ljudi svakako malen skup, meutim, to je tu je, predavanje u odrati. A hoete li nastupiti ako tamo bude samo deset ljudi? E, to ne! Oprostite, ali sve ima svoje granice! I vie se nismo nijednom dotakli tih pitanja, niti je bilo rijei oko plaanja prostorija, ve smo zapodjenuli razgovor o knjievnosti. Odvjetnik mi vie nije djelovao tako beznadno kao kad sam ga prvi put vidio, tovie, pokazao je i jednu svoju duhovnu stranu, iako me njegovo miljenje ostavljalo ravnodunim i nije imalo nikakva utjecaja na mene. Na kraju mi je poelio uspjeh i dobro pojseeno predavanje. Otiao sam u svoj podrum, bogme raspoloen i pun najruiastijih nada. Sve je bilo spremno za taj dogaaj. Jo jutros sam unajmio jednog ovjeka koji je za pola krune obiao cijeli grad i poticao staro i mlado da ne propuste taj izvanredni dogaaj. Svi su u gradu znali za predavanje, tako da je moj ovjek nasluivao da bi moglo doi najmanje petsto posjetilaca. Obuzelo me sveano duevno raspoloenje. Pri pomisli na taj veliki dogaaj koji me ekao, osjeao sam se pomalo neugodno u tom jadnom podrumu, okruen obinim i prostim svijetom. Svi su htjeli znati tko sam i zato tu stanujem. Gazdarica je stalno stajala za ankom i objanjavala posjetiteljima i gostima da sam uenjak koji po cijeli dan pie i ita, pa ih je upozorila da me ne gnjave pitanjima. Bila je to posluna ena koja mi je u svemu nastojala ugoditi. Ljudi koji su navraali u tu jazbinu bijahu mahom skitnice i kojekakve protuhe u radnikim bluzama i prslucima, gladni jadnici koji su ondje mogli dobiti alicu vrele kave ili lepinju s maslacem i sirom. Ti ljudi bijahu vrlo neprijazni i grubi prema gazdarici, znali su zanovijetati ako je pecivo bilo tvrdo ili jaja suvie mala. Kad su uli da u drati predava nje u paviljonu u parku, poee se raspitivati za cijenu ulaznice. Neki od njih izjavie da bi me rado sluali, ali pola krune je preskupo, pa su mi prilazili i cjenkali se, ali ja sam imao vrste stavove i nisam dopustio tim ljudima bez ikakva obrazovanja da se upleu u moj ivot. U sobi do moje boravio je jedan gospodin koji je govo rio nekakvim uasnim vedskonorvekim jezikom, a gazdarica ga je nazivala "gospon direktor". Kad je taj ovjek ulazio u podrum, izazivao je sveopu pozornost meu onima koji bi se zatekli u zajednikoj blagovaonici, jer je taj gospodin svaki put depnim rupiem brisao prainu sa stolice prije nego bi sjeo na nju. Bit e da potjee iz nekog vieg drutvenog stalea, pa se i ovdje slui otmjenim manirama. Kad on trai kruha s maslacem, onda uvijek naglasi: "Molim svjeeg kruha s maslacem prve klase." Vi ete drati predavanje? obrati mi se. Jest, on je taj odgovori gazdarica u moje ime. Loe ste poeli nastavi gospodin okreui se prema meni. Pa vi ak nigdje niste oglasili. Jeste li vidjeli kako ja oglaavam? 70

I najedanput mi je bilo jasno tko je gospodin! Pa to je taj protuspiritist, ovjek s majmunima i divljim ivotinjama! Znate to ja radim? nastavi. Lijepim oglase na svakom koraku, posvuda gdje je to mogue, a tiskani su velikim slovima. Jeste li vidjeli moja slova? A uz to, na mojim oglasima su i slike ivotinja! Moje predvanje tie se beletristike rekoh. Dakle, rije je o umjetnosti! Sve je to lijepo ree on i nastavi vrlo drsko: Vi biste mogli dobiti posao kod mene, jer mi je prijeko potreban ovjek koji zna tumaiti ivotinje. Volio bih imati takvog, a vi ste ba pogodni, jer vas u ovom gradu nitko ne poznaje. Ako se ovdje pojavi ovjek kojeg poznaju, onda publika vie: "Pedersen! Pa zar taj zna neto o tropskim ivotinjama!" Prezirno sam pogledao tog bestidnika, a onda sam se okrenuo i zautio. Pa zar bih ja mogao dopustiti ponienje pred tom drskom osobom i odgovarati na njegove bezone zamisli. Razmislite o tome ree gospodin direktor. Razmislite o svemu. Plaam pet kruna za veer. Ustao sarn sa stolice i bez rijei napustio zajedniku blagovaonicu. to drugo? Dabome, taj "gospon direktor" bojao se moje konkurencije, znao je da e moje predavanje privui cijeli grad; htio se nagoditi sa mnom i potkupiti me! Nikada! rekoh sam sebi! Nikada me nitko nee zavesti i nikada neu iznevjeriti duhovne vrijednosti! Ja sam idealist!

Minuo je dan, a no je ve pridola, pa sam obukao isto rublje, uredio svoje odijelo i uputio se u paviljon. Bijae sedam sati. Svoje predavanje spremio sam vrlo savjesno; glava mi je bila puna snanih i lijepih rijei kojima u se sluiti. Bit e to veliki uspjeh, sjajan dogaaj koji e odjeknuti ne samo u ovom gradu ve i u svijetu. Padala je kia; vrijeme je bilo runo, ali to nee utjecati na posjet. To je vjerna publika koja voli knjievnost i koju ne moe smesti nekoliko kapi kie. Neke sam ljude ve sreo na ulici, ili su u parovima i pod kiobranima, dodue u posve drugom pravcu. Do vraga, kamo to oni idu? Ah, po svoj prilici, to je puanstvo ilo u zgradu Radnikog saveza kako bi gledalo majmune. Kad sam stigao u paviljon, biljeter je ve stajao na svom mjestu. Je li tko doao? upitah. Jo nitko odgovori on ali do poetka ima dobrih pola sata. Udoh u dvoranu; ondje su se moji koraci razlijegali kao konjski topot. Boe, kad bi ta dvorana bila dupke puna, tako puna da nema gdje jabuka pasti posvuda dame, mukarci, mlade i svi oni nestrpljivo ekaju govornika! Ali jao; ni ive due! Prolo je pola sata munog ekanja, a nitko nije doao! Priao sam biljeteru i zapitao ga to misli o praznoj dvorani, ali on je bio suzdran, a onda me poeo tjeiti. Rekao je da vearas vrijeme nije pogodno za predavanje, pogotovo to ovdanji ljudi ne vole izlaziti iz kue kad tako jako pada kia. Uostalom veli moemo jo priekati, publika esto pristie u posljednjem trenutku. I napokon, pojavio se jedan ovjek; s njega je curila voda, a bjee se i zadihao od brzog hodanja. Kupio je kartu za pola krune i uao u dvoranu. E pa, evo, poinju dolaziti ree biljeter kimajui glavom. Ovdje ljudi imaju vraju naviku da u gomilama hrle ti posljednji as. ekali smo, ali vie nitko nije dolazio. Naposljetku je i onaj moj jedini posjetitelj izaao iz dvorane. Ba gadno vrijeme ree. To je bio odvjetnik Carlsen. Bojim se da vie nitko nee doi ree on. Kia lije kao iz kabla. Opazi da sam utuen i dodade: To sam odmah vidio po barometru, iva se tako naglo spustila. Zato sam vam i preporuio da ne drite predavanje. Biljeter me i nadalje tjeio.

71

 Priekat emo jo pola sata ree on. Evo, glavu dajem da e na koncu doi barem dvadeset-trideset ljudi. Ja tako ne mislim ree odvjetnik zakopavajui svoju nepromoivu kabanicu. Ah, da dodade okrenuvi se k meni razumije se, ne morate platiti za dvoranu! Pozdravio sa sa mnom i dotaknuvi eir udaljio se. Biljeter i ja bili smo uporni, te smo ostali ekati naj manje pola sata, a i pretresali smo neke stvari. Moj je poloaj bio lo, osjeao sam se jadno i potiteno; uz to je odvjetnik Carlsen otiao, a da nije uzeo natrag svojih pola krune to ih je dao za ulaznicu. Htio sam ga stii i vratiti mu njegov iling, ali me biljeter zadrao. Bolje da ja uzmem taj novac ree on jer onda vam ostaje da mi platite jo samo pola krune. Ali ja sam dao cijelu krunu. Bio je poten ovjek; pokazivao je prema meni takvo raspoloenje da sam ga morao nagraditi. Doista, rijetko zahvalan ovjek koji mi je na rastanku stisnuo ruku. Bio sam zbunjen i razoaran, pa sam u takvom raspoloenju krenuo kui. Taj osjeaj ponienja ovladao je mojom duom, jedva sam hodao ulicom, teturao sam kao oamuen i nisam uope znao gdje sam i to je sa mnom. I nije tu svretak svih nedaa, jer su me ti izdaci doveli dotle da vie nisam imao novaca za povratak vlakom u Kristianiju. Kia je i dalje lila. Dooh do jednog velikog zdanja; bijae to zgrada Radnikog saveza u ijem prizemlju ugledah blagajnu. Tu je jo poneki zakasnjeli posjetilac kupovao ulaznicu i urno nestajao iza vrata dvorane. Priao sam biljeteru i upitao ga je li predstava posjeena, a on je ponosno odgovorio da vie nema nijednog slobodnog mjesta. Dakle, sjajna pobjeda "gospon direktora" nada mnom. Nekako sam se potom dovukao do podruma. Nita nisam jeo ni pio, pa sam polako legao u krevet. Nou je netko kucnuo na moja vrata, a onda je u sobu uao ovjek. U rukama je imao svijeu. To je bio gospodin direktor. Onda, kako je prolo predavanje? upita on.. U svakoj drugoj prilici smjesta bih ga izbacio vani, ali sada sam bio odvie utuen i slab za tako odluan in, zato sam mu potiho odgovorio da sam morao odustati od predavanja. On se osmjehnuo. Jest, vrijeme je posve nezgodno za predavanje o beletristici protumai on. Sam sam to vidio. I opet se osmjehnuo. Da ste samo vidjeli kako se brzo sputala iva u barometru rekoh ja. A kod mene je bilo dupke puno odgovori on. Istini za volju, "gospon direktor" nije se vie smjekao kao maloas, tovie ispriao se i zamolio za oprost to me uznemirio, ali on je svratio poradi posla. udan ovjek; doao je da mi jo jednom ponudi ulogu tumaa na njegovim predstavama. Bio sam do dna due uvrijeen, pa sam ga uljudno zamolio da vie ne naruava moj mir usred noi. Ali umjesto da ode, on je posve mirno sjeo na moj krevet, drei i nadalje svijeu u ruci. Porazgovarajmo na miru i o svemu podrobno! ree on. Najprije se malo hvastao kako je svojim protuspiritistikim priredbama postigao iznimne uspjehe, a onda mu je cijelu stvar pokvario jedan ovdanji ovo, Drammenac, Bjorn Pedersen kojega bjee unajmio da tumai i predstavlja ivotinje. Svi su ga poznavali, pa su se esto uli povici: "Pogledajte! Eno Bjorna Pedersena!" Jednom su vikali: "Hej, gdje si nabavio tog jazavca?" Tada je Bjorn Pedersen odigrao tono po programu i dokazivao da to nipoto nije jazavac nego hijena iz Bumanije, koja je pojela tri misionara. Tada se u publici digla neuvena vika; ljudi su to shvatili kao podsmijeh i omalovaavanje. Ja i danas ne shvaam kako se to moglo dogoditi ree direktor. Pedersena sam tako dobro maskirao, navukao mu na glavu veliku vlasulju i pocrnio njegovo lice, pa ipak su ga prepoznali! Sve me to ni najmanje nije zanimalo, pa se okrenuh prema zidu.

72

 Razmislite o svemu ree gospodin direktor, a na odlasku dodade: Moda u vam poveati plau na est kruna za veer, samo ako budete dobro ispunjavali svoju dunost. Ne, ne! Ne prihvaam tako nedostojan posao, ne padam ja tako nisko. Uostalom, svaki ovjek ima svoje samoljublje i ponos!

Sutradan je ponovo doao gospodin direktor i zamolio me da pogledam opise ivotinja to ih je sam spremio. Samo je htio da to stilski dotjeram i obeao mi dvije krune za tu uslugu. Prihvatio sam posao, premda nevoljko, ali htio sam pomoi ovjeku, uiniti dobro djelo, a osim toga taj posao bijae knjievne naravi. Uz to, dvije krune bile su mi vrlo potrebne. Pa ipak sam ga zamolio da ova moja suradnja ostane u strogoj tajnosti. Radio sam cijeli dan, prepravio opise ivotinja od poetka do kraja, uloio u te opise mnogo osjeaja i mnogo znanja; ukrasio ih divnim usporedbama i sve vie i vie zanosio se svojim radom. Kad sam naveer itao svoje djelo, mogu slobodno rei svoje umjetniko djelo, gospodin direktor bijae ushien; to je na njega ostavilo dubok dojam. Tada mi je rekao da on nikada u svom ivotu nije uo neto tako snano. I u znak priznanja dao mi je tri krune. To me dirnulo i ohrabrilo, pa sam ponovo poeo vjerovati u svoju literarnu misiju. Jo kad bih imao sposobnog ovjeka koji bi to sada umio lijepo izgovoriti! ree gospodin direktor. Ali takvog ovjeka nema! Poeo sam o tome razmiljati. U stvari, bilo bi mi ao kad bi sada nekakav Bjorn Pedersen pokvario moje divno djelo i slabo ga proitao pred publikom. Pomisao na takvo to bila je zapravo strana. Molim vas, ja bih se mogao pojaviti pred publikom na vaoj predstavi rekoh. Ali samo pod jednim uvjetom. Gospodin direktor naprosto poskoi i uzviknu: Pod kojim uvjetom? Dajem vam sedam kruna! Dobro! To je dobro, ali nitko osim nas dvojice ne bi smio znati t ko je tuma na vaoj predstavi! To vam obeaj em. Vi ete razumjeti rekoh. ovjek mog ugleda i moje struke ne bi smio na takvim predstavama kao to su vae, drati predavanja o ivotinjama! On je to dobro razumio. I da ti opisi nisu dio mene, da nisu moje djelo, ja nikada ne bih prihvatio va prijedlog. Dabome, on je sve to vrlo dobro shvaao! Onda, raunajte na mene rekoh. Gospodin direktor bio mi je zahvalan. U sedam naveer zajedno smo otili u zgradu Radnikog saveza. Morao sam razgledati zvjerinjak i malo se udubiti u svoju ulogu. Pokazalo se da su ondje bila dva mlada majmuna, jedan medvjed, dva mlada vuka i jazavac. O mladim vukovima i jazavcu u mojim opisima ne bjee ni rijei, ali sam zato potanko opisao slavnu hijenu iz Bumanije, samura i kunu, poznatu jo iz Biblije, a isto tako i sivog amerikog medvjeda ogromne veliine. O kornjai sam imao sprem ljenu vrlo lijepu dosjetku, kao o dami koja se hrani iskljuivo pravom kornjainom juhom. A gdje su samur i kuna? upitah. Evo ih! odgovori gospodin direktor. I pokaza mi dva mlada vuka. E pa lijepo, a gdje je hijena? Bez imalo zbunjenosti on pokaza na jazavca i ree: Evo hijene! Ja pocrvenjeh od gnjeva i uzviknuh: Ne, gospodine, ne slaem se! To je prevara! Ja moram vjerovati u ono o emu govorim! Moram biti duboko uvjeren u to! E pa neemo se svaati zbog takvih sitnica ree gospodin direktor i izvue odnekud bocu s rakijom i ponudi mi aicu. 73

Da bih mu pokazao kako nemam nita protiv njega, nego samo protiv njegova naina rada, prihvatih ponuenu aicu. Poslije mene i on je popio rakiju. Ne uvaljujte me u nevolje ree on. Sad je govor tako divan, a ivotinje nisu tako loe, bogami nisu ni najmanje loe. Evo, pogledajte samo ovog velikog med vjeda! Treba nam jo samo malo, pa da sve ispadne savreno! U dvorani su se poeli skupljati prvi gledaoci, a uzbuenje gospodina direktora neprestano je raslo. Drao sam njegovu sudbinu u svojim rukama, a bilo bi doista ne zahvalno zloporabiti svoju vlast nad njim. Osim toga, bilo je posve nemogue preraditi opise za tako kratko vrijeme to je jo preostajalo do poetka predstave. Uz to, bilo je teko uloiti toliko osjeaja u opis jazavca, koliko sam uloio u opis strane hijene. Dakle, svakom prepravkom moje bi knjievno djelo izgubilo vie nego to je to doputeno. Tako sam i rekao gospodinu direktoru. Dakako, on je sve vrlo dobro razumio. Nalio mi je jo jednu aicu i ja sam je popio naiskap. Predstava je poela u prepunoj dvorani. Protuspiritist je izvodio takve arolije da ih ni sam vrag ne bi mogao odgonetnuti. Izvukao si je rupi iz nosa, naao puba iz pila karata u depu jedne stare ene koja je sjedila na samom kraju dvorane, natjerao stol da se mie po podu, a da ga nije dodirnuo. I na kraju, gospodin direktor pretvorio se u duha i propao kroz jednu rupu na podu. Publika bjee ushiena; svi su lupali noga ma kao mahniti. A onda je doao red na ivotinje; izvodio ih je sam gospodin direktor, jednu za drugom, a ja sam ih morao tumaiti i o svakoj rei neto mudro. Dakako, bio sam svjestan da ne mogu dostii gospodi na direktora, njegov je uspjeh neponovljiv, ali sam se nadao i vjerovao u onaj obrazovani dio publike koja e u mom predavanju prepoznati neku viu vrednotu. I doista, nisam se prevario. Nakon to sam prikazao kornjau, preostalo mi je pozabaviti se ivotinjama koje ive na kopnu, pa sam kao polaznu toku uzeo slavnu Noinu korablju u koju je Noa smjestio zvjerad u parovima, sve one vrste koje nisu mogle ivjeti u vodi. U poetku je raspoloenje publike bilo suzdrano. Samur i kuna nisu postigli ono odobravanje koje su svakako zasluili, premda su moji opisi jo veoma uresili te dragocjene zvjerice; ak sam pripovijedao da je kraljica od Sabe nosila skupocjena krzna ovih ivotinja kad je dolazila Solomonu. Tada osjetih da stvar kree nabolje; razgalile su me jo dvije aice rakije, pa sam dobro vladao biblijskim izrekama, postao sam Ijeporjeiv, a moje misli bijahu slikovite i blistave. Vie nisam gledao u rukopis, bio sam nadahnut, te sam poeo improvizirati. Kad sam priveo kraju svoja tumaenja, kad sam zavrio svoje predavanje, iz dvorane se zaulo nekoliko povika bravo, a publika je zapljeskala. eka te aica iza zavjese! apnu mi gospodin direktor. I doista, nadoh aicu, a pokraj nje bjee boca s rakijom. Umorno se spustih na stolicu. Tada je gospodin direktor izveo novu ivotinju i ekao da se i ja pojavim. Nalio sam jo jednu aicu i za trenutak ostao na stolici. Gospodinu se to ekanje oteglo, nije bio strpljiv, pa je svojim tvrdim jezikom poeo itati moja tumaenja, a na koncu unio takvu zbrku da je hijenu nazivao jazavcem. Obuzeo me gnjev, pa sam izaao na pozornicu i jednim pokretom ruke sklonio gospodina direktora, a potom sam nastavio govoriti. Hijena je bila trijumf predstave, a i ja sam krasno govorio i mnogo uinio da se taj trijumf dosegne. Ve onog trenutka kad sam gospodina direktora odveo na stranu, pridobio sam i osvojio publiku, jer sam ga obezvrijedio i rekao da taj gospon jo nikada u svom ivotu nije vidio hijenu. Tada sam u ivi m bojama poeo crtati povijest te strane ivotinje o kojoj postoji mnotvo pria. Rakija je utjecala, moje nadahnue dolo je do vrhunca; govor mi je bio sve kitnjastiji i sve zanosniji, a hijena je stajala kraj direktorovih nogu i blago treptala svojim malim oima. Drite je dobro! podviknuh na gospodina direktora. Ona se sprema skoiti i dokopati se mojih crijeva! Drite u pripravnosti revolver i pucajte u sluaju da se otme! Gospodin direktor postao je nervozan, trgnuo je hijenu k sebi, konopac se otkinuo i ivotinja je mugnula izmeu njegovih nogu. U dvorani je nastala vriska ena i djece, a mnogi su skoili sa svojih sjedala. Neopisivo uzbuenje obuzelo je publiku, dvorana je bila na nogama, a hijena je mirno pobjegla preko pozornice i sklonila se u svoj kavez. Gospodin direktor zalupio je vrata za njom. Svi su odahnuli, a ja sam zavrio svoje predavanje rekavi na 74

kraju da smo sretno uklonili opasnost, a sada se moramo pobrinuti da od veeras tu stranu ivotinju drimo na eljeznim lancima! Onda sam se poklonio i otiao s pozornice. Tada se razlijegao pljesak u dvorani, snano odobravanje publike, a to je izazvalo govornika da se jo jednom pokloni. Bez ikakve dvojbe, bio je to veliki uspjeh. Pljesak je i nadalje odzvanjao, sve do kraja, do posljednjeg ovjeka koji je pljeui naputao dvoranu. Gospodin direktor bijae vrlo zadovoljan; iskreno mi je zahvalio na pomoi i ponadao se da emo jo nekoliko puta napuniti dvoranu. Na izlazu iz prostorija Radnikog saveza sudarih se s jednim ovjekom koji me je ekao; bio je to moj biljeter. Odmah mi ree da je bio nazoan na predstavi i da je ushien mojim govornikim darom, te da nipoto ne smijem odustati od svog predavanja u paviljonu. Ljudi su se uvjerili u moju sposobnost, pa bih s uspjehom mogao opetovati izlaganje o hijeni, pogotovo kad bih doveo na predavanje i samu ivotinju!

Ah, taj gospodin direktor, taj ovjek bez due, sutradan mi nije htio dati novce. Kakav arlatan, kakva hulja! Priprijetio mi je i sudom, a na koncu smo se nekako sloili; platio mi je pet kruna, to je s one tri otprije iznosilo osam kruna, a to je bilo dovoljno da otputujem u Kristianiju. No, meutim, taj bezduni ovjek nije mi htio vratiti ruko pis, pa smo o tome poveli duge pregovore, jer nipoto nisam htio dati svoj rad u tako profane svrhe. S druge pak strane, ti su tekstovi bili njegova neotuiva svojina, jer mi je platio za njih. Na kraju krajeva morao sam popustiti, to prije to je on pridavao veliki znaaj mom radu. Nikad prije nisam uo tako krasnu besjedu ree on. To je kudikamo dublje od bilo koje propovijedi. Eto, vidite rekoh ja. Sad znate to je mo literature! To su bile moje posljednje rijei; vie s njim nisam razgovarao. Oko podne sjeo sam na vlak i vratio se u Kristianiju.

OTAC I SIN
I. Prole jeseni putovao sam na jug, daleko na jug, i stigao rano ujutro rijenim parobrodom u selo D., jedno malo selo, zabaeno i zaboravljeno selo s dvanaestak kua, crkvom, potom i jednom motkom za stijeg. Mjesto je poznato pustolovima i kockarima, finim ljudima i protuhama, a u ljetnim mjesecima nade se u tom zakutku ivota i kakva dobrog posla. Tada je u selu bio sajam na koji se bjee sleglo mnotvo svijeta iz okolice. N osili su haljine od svile i urkove s pojasevima, emerima i nakitom, ve prema ugledu i stanju. Oko crkve podignuti su atori; tu se kupovalo i prodavalo. Jedan od tih atora bio je plav; znalo se da je to ator Pava iz Sinvare. A sasvim u blizini crkve, tamo izmeu motke za stijeg i pote, bio je hotel. Gornji kat obojen u plavo bijae stjecite kockara; tu su se rasipali veliki novci. U hotelu se prialo da e jo koliko veeras zasigurno stii i Pavo. Zapitah tko je Pavo, a kad se postavi takvo pitanje, svima namah postane jasno da takvo to moe izustiti samo stranac, jer ovdje svi znaju tko je Pavo; ovdje je Pavo iz Sinvare slavan. Bio je to ovjek koji je triput razbucao banku. Otac mu je bio posjednik velikog imanja to ga je Pavo za posljednje proljetne svetkovine cijelo spiskao. Sve su seoske djevojke, kada naveer siu na esmu, govorile o njemu, a poboni svijet molio se Bogu za nj. Ukratko, taj je Pavo iz Sinvare bio kockar i propalica, propala veliina, bivi knez. Bio je ponos grada i u isto vrijeme njegova sramota. A Pavo je dobio ator od svoje dobre majke koja mu je pripomogla otvoriti trgovinu ne bi li ga tako izvela na pravi put. I sve bi bilo dobro d a j e Pavo ozbiljno mislio; nesretno je dijete jo istog tjedna oliilo svoj ator plavom bojom kockarnice, jer mu se ud nije 75

promijenila bio je i ostao kockar. Sve to bi u duanu zaradio, bacao bi na rulet i odlazio redovito siromaniji nego to je doao. Njegov ator imao je dobre muterije, pravio je lijep utrak, a kupci mu bjehu i seljaci i varoani; svi su htjeli pazariti kod Pava iz Sinvare. Majka mu je opskrbila trgovinu, tamo je robe bilo u izobilju, a ator uvijek pun do krova. Danas, predveer, stii e i on; o tome je brujalo cijelo selo. II. uo sam kako izbija sat na zvoniku i kako se taj zvuk potom mijea sa saja mskom bukom. Na vrata moje sobe pokuca hotelski momak; bio je silno uzbuen. Zamislite ree dolazi nam gospodin iz Sinvare! Nisam traio takvu obavijest i uope me se ne tie to taj gospodin dolazi. Ne znam tko je, ni odakle stie! Tako neto odbrusih hotelskom momku, a on samo slegnu ramenima i objasni mi da gospodin iz Sinvare nije nitko drugi do najbogatiji ovjek u cijelom kraju, prijatelj kneza Yariwa, najotmjeniji gospar i Pavov roeni otac. Dakle, on dolazi, a dolazi samo zato da bi vidio to je s njegovim sinom, da bi svojim oima vidio to je taj prokleti rulet koji unitava njegovo dijete i zadaje toliko jada njegovoj majci. Sve te vijesti mene uope ne zanimaju odgovorih hotelskom momku. Ja samo molim jedan aj i to je sve. A sad zbogom! I momak ode. Oko est sati popodne nastade u hotelu velika strka i pometnja; gospodin iz Sinvare bijae stigao. On i njegov sin bijahu zajedno, jedan uz drugog; otac, ozbiljan i od rjeit, u tamnoj odjei, a sin u svijetloj. Zvonilo je crkveno zvono, jer je bogatun iz Sinvare, im je nogom stupio u selo, obeao crkvi golemu svotu novca koja e osigurati njezinu budunost. Potu je takoer elio ukrasiti novim stijegom, pa je stoga cijelo selo bilo u velikom raspoloe nju. Sluge su dobile slobodan dan, ljudi izili na ulicu, a proelnik se etao u nov novcatoj uniformi. Gospar od Sinvare bijae otmjen ovjek od svojih ezdesetak godina, krupan i pretio, pomalo blijed, razmekan mirnim i ugodnim ivotom. Brkovi mu bijahu kao navoteni, oi mlade, a nos prast. Sve u svemu, vesela pojava. Bilo je ope poznato da je taj gospodin prijatelj kneza Yariwa i da ima dva visoka ordena, premda ih rijetko nosi, jer njegova vanjtina i bez tog kienja ulijeva silan respekt. Nakon to je popio au vina, gospodin iz Sinvare zagleda se u sav onaj znatieljni svijet koji ga bjee dopratio do hotela, a onda svakom pojedincu dadne poneto. Jednu djevojicu iz gomile pozove k sebi i pokloni joj svojom rukom jedan zlatnik. Dakako, to nije bila posve mala djevojica, tovie, mogla je imati vie od esnaest ili sedamnaest godina. I najedanput gospodin iz Sinvare uzvikne: Gdje je ta kockarnica? Hou tamo! Pavo, ushien tom oevom idejom, krenu ispred njega uz stube, a svi ostali za njima. Tamo ga doekae s dunim tovanjem. U igranici je ivo, rulet se vrti punim tempom. Jedan smei gospodin kojega sluga zove princem, ljubazno pravi mjesto za svog prijatelja, velikog gospodina od Sinvare. U tom trenutku krupije uzvikuje: Trinaest! I zgre sav novac na gomilu. Bilo je tu srebrnjaka, manjih i veih zlatnika, te i svenjeva papirnih novanica. Sve je to u hipu smjeteno u eljezni pretinac ispod stola. I onda se ponovo mee novac, mirno i u tiini, kao da se maloas nita nije zbilo. A ustvari, ono trinaest znailo je ve liki zgoditak. Sada nitko ne govori, igra tee dalje svojim ritmom, kuglica zvrji, usporava i najzad staje. Opet trinaest! Trinaest! vie krupije i zgre novac. Ova dva dobitka uinie ga bogatijim za vie stotina zlatnika. I opet se stavlja novac. Princ baca itavu pregrt banknota na stol. Nitko ne govori, posvuda je tiho, samo jedan od slugu uzbueno zvekne praznom aom o stol; odjek nu taj tanani zvuk i pomijea se s onim monotonim potmulim kruenjem kuglice u ruletu. Objasni mi ovu igru ree gospodin iz Sinvare. 76

I Pavo, vrstan znalac ove igre, tumai ocu pravila, ali sada veliki gospar iz Sinvare prati princa, uivio se u njegovu igru, drhti kao da je vlastiti novac stavio na kocku, pomie se na stolici tamo-amo; uzbuen je. Izgubit e! izusti. Nee princ izgubiti uzvrati Pavo. On igra samo na dobitak. Taj zna to je igra! I doista, tako je i bilo. Princ je dobio! Jedan sluga neprestance je stajao pokraj njegove stolice, uvijek spreman trknuti ovdje-ondje, dodati gospodaru au vode ili dohvatiti njegov rupi kad ga ispusti. On je tu za sve mogue usluge i, dakako, uvijek s nadom da e pasti dobra nagrada kad se svri igra. Pokraj njega stoji jedan krupan bljedoliki ovjek, neki Rumunj tamne kose. On igra na ivot i smrt, a sve poradi toga to je dvaput dobila znamenka trinaest na kojoj bjee izgubio golemu sumu, a i nadalje je tvrdoglavo ustrajavao na tom svom nesretnom broju. On stoji iza gospodina iz Sinvare, a kad ulae novac, prua ruku preko njegovih leda. Ruka mu drhti. Mladi ovjek je izgubio! ree gospodin. Sin, Pavo, kima glavom i kae: Da, izgubio je! Zamoli ga da prestane nastavlja otac. Kai da ga ja molim. ekaj, to u sam uiniti! Nije doputeno davati savjete uzvrati sin. Isto tako dodade lukavo kao to nije doputeno samo sjediti i gledati! Otac ga zaueno pogleda. Ne shvaa da u srcu njegova sina bjesni strast kockara. Pa ovdje ih ima mnogo koji ne igraju! To su sve igrai koji samo ekaju da i na njih doe red lae Pavo. Onda gospodin iz Sinvare pone veoma paljivo izvlaiti svoju lisnicu. Na, pa igraj! ree. Igraj malo, pokai mi. Ali s malim novcima. I odmah potom grabi ruku sinovljevu i trai objanjenje o udnom broju trinaest. Kako to trinaest svaki put dobiva? Da krupije ne vara? Reci mu to! I dok lisnicu vraa u dep, iznenada se predomisli i izvlai nekoliko novanica, daje ih Pavu i kae: Stavi na trinaest! Ve dvaput uzastopce izlazi broj trinaest primjeuje Pavo. Otac kima glavom i uzvraa odluno: Da, znam. Stavi na trinaest! Pavo razmijeni novanicu, baca jedan zlatnik na broj trinaest i smije se toj ludosti. Izgubljeno! kae otac. Pokuaj jo jedanput. Udvostrui! Pavo ne prigovara mnogo, stavlja dvostruku sumu, premda mu je takav nain igranja komian. Mijenjaju se mjesta za stolom; svi hoe vidjeti udnog igraa, gospodina iz Sinvare. I on sam ve se interesira, njegove oi ivo prate kretanje kuglice, pomie se tamo -amo na stolici. Gri svoju neto podeblju ruku; na jednom prstu nosi dva skupocjena prstena. Kada krupije vikne broj dvadeset i tri umjesto eljenog broja trinaest, gospodin iz Sinvare kae: Aha, tako! Ma to je to?! Metni jo jedanput na trinaest! Metni stotku! Ali... Stotku metni! I Pavo poslua. Kolo se vrti i prede, kazaljka juri dva deset, trideset puta preko svakog broja, bira izmeu crvenog i crnog, parnog i neparnog, od jedan do sedamna est, od sedamnaest do trideset i etiri, ispituje cijeli sustav, njuka svaki broj i napokon stane. ---- Trinaest! vie krupije. No, Pavo, zar nisam imao pravo? ree gospodin iz Sinvare. I on se prsi i govori da svi uokolo mogu uti: Stavi jo jedanput stotku na trinaest! Valjda ne misli ozbiljno, oe? Trinaest vie nee izai cijele veeri! Stavi stotku na trinaest! Zato baca novac? Gospodin od Sinvare postade nestrpljiv, uini pokret kao da e uzeti sinu novac, ali se savlada i ree: 77

 A to ako sam naumio dignuti kasu i poradi nekih samo meni znanih razloga unititi ovaj odvratni rulet? Stavi stotinu na trinaest! I Pavo ponovo stavlja sto na trinaest izmijenivi jedan osmijeh s krupijeom. Rumunj se glasno nasmije. Prekida se igra farao za drugim stolom, pozornost nazonih usmje ri se na rulet. Trinaest! to sam kazao?! ree gospodin iz Sinvare. Prebroj novce! Koliko je tu? Pavo je zapanjen. Tri i pol tisue ree. Dobio si ukupno pet tisua! Dobro, sad igraj ti! Da te vidim! Stavi na crveno! Pavo metnu na crveno i izgubi. Otac kimne glavom i osmjehne se prema navijaima. Tako li ti igra! Zar ne vidi kamo to vodi? uo sam da si triput razbucao banku, to je dobro. Ali zato si opet sve izgubio? Stavi na parno! Koliko? Koliko hoe. Stavi est stotina! est stotina je premnogo! Ba mislim kako bi dobro bilo da stavi i vie. Metni dvanaest stotina na parno! I parni broj izgubi. Tada gospodin iz Sinvare podie prijetei svoj prst i ree estoko: Odlazi, Pavo! Zbog tebe smo izgubili dvanaest stotina. Udalji se. To ja elim! I Pavo ode. Tada i ja pooh za njim, a on se smijao i smijao, bjesomuno se smijao. Da li sam ikada vidio takvu igru? Sjedi i dobiva tisue svojom glupou. Boe, dragi smiluj mu se. to bi dobrom ovjeku da igra rulet?! Pavo je svakomu objanjavao oevu ludost i svaki put se glasno smijao. Kasno te iste veeri uo sam da je gospodin iz Sinvare izgubio devet tisua prije nego to je otiao. III. Bilo je deset sati. Sjedio sam na balkonu hotela i puio cigaretu za cigaretom. Bio sam u drutvu jednog Rusa, gospodina Iljia. I najedanput, dovikne nam hotelski momak da je gospodin iz Sinvare poslao po sina. I ba sam htio ukoriti momka kao nasrtljivca, ali Rus me sprijei. Postao je znatieljan. Pazite, tu se neto dogaa! alje nou po Pava! Sjedili smo neko vrijeme i utke puili. Pavo doe. Otac izlazi pred njega, doekuje ga ispred stubita. uj ree izgubio sam devet tisua na prokletom ruletu. Bio sam ve legao; ali, nisam mogao zaspati. Taj me novac mui, jer sam ba toliko namijenio crkvi. Moram te novce vratiti. Nemam mira dok ih ponovo ne vidim u svojim rukama. Moram natrag u kockarnicu! Pavo je zanijemio, ak i takav ogrezli kockar zapanjio se od uda. Ne progovara ni rijei. to stoji tu?! vie otac. Igra se ne svrava prije ponoi! Imamo jo itava dva sata. Ne gubimo vrijeme! I odoe. Hajde i mi da poemo! ree Rus. Tamo e se neto dogoditi. Igra je bila uzbudljivija nego ikad. Kao uvijek kada se pribliava pono, padaju vee sume nego u poetku. Princ sjedi na svome mjestu, mraan je i miran, stavlja novac i dobiva. ezdeset tisua lealo je pred njim na stolu. On istodobno igra na tri mogunosti, radi potpuno mirno, ruke su mu pune novca; vie ga i ne broji. Nita ga ne zbunjuje, ak ni onaj bljedoliki, razjareni Rumunj koji je opet poeo gubiti, premda je najmanje tri etvrt sata redovito i skromno dobivao. I on slae svoj novac na gomilu, a kad god ima malo vremena nastoji ga prebrojiti i podijeliti u manje hrpe od po jedne tisue, kako bi imao pregled o svom stanju, premda mu to nikako ne uspijeva, jer je suvie uznemiren, ruke mu drhte, a oi ivo motre okretanje ruleta. I najzad, prestaje brojiti. Kako sada glupo igra, pokrije etiri broja u jednom kvadratu, neprestano se drei tih brojeva kao jogunasto dijete koje ne poputa pred

78

grdnjama. On bi se moda radije digao bez prebijene pare nego to bi promijenio ovaj svoj stil igre. Princ baca pogled prema vratima u trenutku kad ponovo ulaze otac i sin, a onda im pravi mjesta pokraj sebe i nastavlja igrati mirno i posve hladnokrvno. ini se da ga i ostali igrai cijene. Pavo ree gospodin iz Sinvare igraj kao i obino, kako god hoe. Evo ti novca. Ti ima najvie sree s crvenim, zar ne? Onda igraj na crveno! Pavo se raspituje o toku igre, a jedan stari jednoruki ratnik saopava mu da je crven o izilo sedam puta zaredom. Tada Pavo stavlja na crno. Parno, dvadeset i etiri, crveno! uzvikuje krupije i zgre novac prema sebi. Loe si poeo, Pavo! izusti razoarano gospodin iz Sinvare ali ti si svojeglav! Ne misli valjda da ja novac zgrem lopatama! Stavi na crveno! Ali crveno izgubi. I najzad, nakon osam puta doe crveno na red i popravi stanje Rumunja. Bijesan zbog svoje nedae, tjeran u krajnost, bijae ovog puta bacio ogromnu sumu na svoja etiri broja, posve ravnoduan hoe li dobiti ili izgubiti. Kada je krug stao, a kazaljka pokazala jedan od njegova etiri broja, on pozove slugu koji je stajao iza prineve stolice i bez rijei mu dadne jednu novanicu, a onda ponovo poe igrati uzdrhtalim rukama. Pavo ree otac opet si izgubio. Ti nema sree. Dajem ti svoj novac da ga izgubi i to radim zbog tebe. Jesi li me razumio? A prefrigani Pavo razumije ga vrlo dobro. On zna da je njegov otac ve opijen igrom i uiva to sudjeluje u njoj, ak i kada gubi. Igru prati sa strau, sve njezine ari i muke; zastaje mu dah i udara krv u lice kad god se zavrte velike sume. Ah, zna to Pavo, predobro zna taj osjeaj! Postaje zamiljen i odsutan; nije duhom u igri. Krupije se udi to Pavo igra protivu samog sebe; to se dogaa s tim cijenjenim igraem? I sam zamjeujem da Pavo svaki as uzima novac koji je ve poloio, kao da ga eli spasiti prije nego to se zaustavi kota. Da nije doao k sebi? Da se ne boji nesree? Rus me odvodi do jednog kanapea u kutu dvorane i poinje govoriti o Pavu. Jesam li primijetio kako je najedanput promijenio nain igranja? Ah, Pavo je vraki mudar, on doista mnogo zna. Rus pokaza na oca i sina i ree: Od njih dvojice sin je manje strastven. Pavo ve vidi da je oca uhvatila strast i eli ga smiriti. To je komino, ali upravo on pokuava zaustaviti starca. Briljantno, zar ne? Pavu ne moe biti svejedno hoe li njegov otac propasti. Mi sjedimo na kanapeu. Na ruletu se dogaa neto neobino, svi su opkolili gospodina iz Sinvare i njegova sina. Farao se vie i ne igra, ak su i tri seljaka, gortaka, u veli kim sivim gunjevima, s metalnim pojasevima, prila stolu. Stari sitni trgovci iz atorskih duana koji su igrali za svoj gro i u vino, ustadoe i bojaljivo se primaknue stolu na kojem je bio rulet. Svi su pomijeani i stiu se oko igraa. Odosmo i mi tamo. Gledajte ga! Sada je veoma uzbuen ree Rus. Gospodin iz Sinvare bijae opet poeo nadigravati se s brojem trinaest. Sada je sam uzimao novac i sam stavljao uloge. Njegovi oznojeni masni prsti nemirno su rovali po hrpama novanica, prebirali prljave papire, grabili ih i stiskali kao kakvim pandama, grili se i drui ponovo ga brojili i redali u gomilice. Bogatun iz Sinvare sve je to radio strastveno i u zanosu. Niti je to zborio ni romorio, a njegov sin Pavo, namrgoen, gotovo mraan, sjedio je i utio. Trinaest! uzvikuje krupije. Gospodin iz Sinvare stresa se, pa ak i Pavo djeluje posve izbezumljeno. Koliko sree u toj besmislenoj igri! Posljednji dobitak zadaje banci veliki udar. Bankar broji sumu mirnim pokretima. Ovoga ovjeka nita vie ne udi, taj je spoznao sve udi hazarda, doivio oajne stvari. Princ stoji jedan trenutak, rastresen je i uznemiren, a odmah potom uzima sav svoj novac i stavlja ga u depove. Onda trai au vina, ispija je naiskap, zavrava igru i udaljava se od stola. Pri izlasku dijeli novanice desno i lijevo, svatko od posluge dobiva poneto. A gospodin iz Sinvare gura sina i gleda ga grozniavim oima. Vidi li?! Otvori oi! I ti mene ui kako se igra? Svi ste vi mali prema meni!

79

I on se zasmije kratko i glasno, okree se prema zauenim gledateljima. Ushien svojom sreom baca jo jednu sumu na broj trinaest. Ostavi! Ostavi tu novac! kae. Trinaest je udan broj! Ali krupije zgre lopaticom novac, grabi ga polako i oklijeva; ini se da bi mu bilo drago da je jo jedanput izaao broj trinaest, to bi ohrabrilo bogatog igraa koji e prije ili poslije pasti kao njegov plijen. Nakon etiri uzaludna pokuaja s brojem trinaest, gos podina iz Sinvare izdaje strpljenje. I on se esti. Kaem ti, Pavo, neu vie igrati na trinaest. Dosta sam izgubio na tom glupom broju! Postaje razdraljiv. Jednog slugu, ije cipele kripe, za moli da ode. Rumunja gleda poprijeko to odmah ne uzme svoj dobitak, ljuti se to tako zadrava igru. Gospodin iz Sinvare poinje se aliti i na prisutne koji su neprestano oko njega. Zar nemaju nikakvog drugog posla? Zatim migom zovne mladu djevojku iz gomile i ree: Jesam li ono tebi maloprije dao zlatnik? Djevojka rumeni i klanja se. Da, gospodine odgovori. Pa zato onda ne ode, dijete moje?! Njezina mala crvena usta napravie grimasu, ali ona ne ree nita, samo obori oi. Gospodin iz Sinvare pogleda je s pozornou, a potom joj prui jo jedan zlatnik. Na! Uzmi to! I doi k meni poslije igre, poslije ponoi! Ta djevojka zaari se cijelim licem i pokloni se sa st rahopotovanjem. I povue se iz gomile, nasmija se svima i ode. Gospodin iz Sinvare opet se predaje igri. Ovdje ima muha ree. Ovdje ima mnogo toga to mi smeta. Istjerajte muhe! Njegova hrpa novca naglo se smanjivala. Rumunja je sluila srea. Gosp odin iz Sinvare gledao je na tu sreu s velikim negodovanjem. Zar ne vidi da imam jo samo nekoliko ovih bijednih papira? ree Pavu. Ali neu prestati dok sve ne izgubim. Tako! Sada u staviti tisuu na crveno! Moda je to moja boja! Crveno dobiva. Moda je crveno moja srea. Stavit u jo jedanput. Pokuat u! Crveno izgubi. Gospodin iz Sinvare bijae ve na rubu strpljenja. Odlazi! podvikne na sina. Ti mi donosi nesreu! Zar ne vidi da me upropatava? Moram vratiti svoje novce! I u istom trenu prisjeti se d a j e on tu samo da bi odigrao svoju ulogu, pa dodaje: Sad vidi to sve inim tebi za ljubav! elim ti pomoi! Poduio si me! promrmlja Pavo. uti! Nisam te poduio. Ti e opet posrnuti. A ja sve radim samo za tvoje dobro. S ad se isti odavde! I Pavo ode. IV. Bliila se pono. Igrai su jedan za drugim ustajali, samo se Rumunj i jednoruki ratnik nisu pomicali s mjesta. Sijedi ratnik igrao je oprezno ulaui male sume i na te odvratno sitne novce svaki put dobivao. Srea ga je neprestano sluila, ali ga bogme smionim nije uinila. Gospodin iz Sinvare igrao je posve drukije: poslui li ga i najmanja srea, postajao bi ludo drzak, premda je sve u svemu imao jo tisuu franaka u trenutku kad ga je Pavo ostavio. On je u dva maha dobio est stotina, odmah ih uloio i izgubio. Kod onih koji su i nadalje pratili njegovu igru pobuivao je simpatije, a istodobno i samilost. Princ, koji se bijae kao promatra vratio u dvoranu, donese jednu veliku au vina za gospara od Sinvare. Nemate sree! ree princ. Prestanite za veeras! 80

Princ prekri pravilo i glasno saopi taj savjet. Gospodin iz Sinvare, zanesen igrom i posve odsutan duhom, samo pogleda sugovornika i utke ispije au vina. I najednom, ini se, vraa mu se srea, dobiva triput zaredom. Ovako se igra obraa se ivo i vedro starom ratniku koji ga ne uje, jer je opsjednut svojom igrom u sitne novce. Rumunj paljivo promatra to nervozno uzbuenje gospodina iz Sinvare. On razmijeni pogled s krupijeom i privue svoj posljednji dobitak. I on zavri igru. Gospodin iz Sinvare posve je utanjio s novcem. Moda jo ima par stotina; stavlja ih i gubi! Blijed je i smeten, tupo zuri i osvre se na sve strane. Do vraga s tom crnom bojom! vikne bijesno. Tada se zamisli na trenutak, a bankar ga ne isputa iz vida, svaki as ga pogledava dok rutinski isplauje starom ratniku njegovu umicu, bilo d a j e ovaj dobio ili ne. Gospodin iz Sinvare sjedi nepomino i razmilja. Zato ne ode? Ali ne, on i nadalje sjedi skrueno, a onda najednom skida s prstiju dva svoja prstena, jedan po jedan, i prua ih krupijeu preko ruleta. Krupije ih uzme i baca na njih jedan pogled, u hipu ih procijeni, potom ih stavlja u svoj pretinac, meu ostalo prstenje i nakit, a bogatunu od Sinvare daje tri tisue u zlatu. Nitko ne progovara, potpuna je tiina. On sada, cijelu jednu minutu, dri teke omote u ruci, drhti i oklijeva, a onda napravi odluan pokret, pridigne se sa stolice i stavlja oba omota na crno. Zlatnici potmulo zvee u papirnim omotima. Kota se vrti, zuji jedva ujno i lako, zastaje as kod ovog, as kod onog broja i napokon se zaustavlja. Crveno! Gospodin iz Sinvare skae, hvata se objema rukama za glavu, krikne i naputa stol. V. Idueg jutra brbljavi je hotelski momak priao kako je gospodin iz Sinvare prole veeri izgubio pedeset i etiri tisue na ruletu, i to nakon Pavina odlaska u ator. A taj hotelski momak vidio je Pava blizu esme, bio je gologlav i glasno je priao sam sa sobom, nekomu je drao prodiku, a nitko ne umije kao Pavo, nijedan sveenik nije mu ravan, samo kad mu doe volja za to. Okreni neastivom lea! Prui li mu prst, uzet e ti srce. Zar si dotle pao da te mora tvoj razmetni sin, tvoje izgubljeno dijete, opominjati! Po miljenju hotelskog momka, Pavo je vjebao ono ono to e ujutro rei ocu. Taj je lukavi hotelski momak sve znao i u sve zabadao svoj nos. Vi ete danas otputovati obrati mi se. O tome nisam ni s kim razgovarao, niti sam zatraio hotelski raun. Odakle ti to? upitah. Vi ste ostavili adresu na koju emo slati vau potu odgovori. I naruili ste kola za pet sati. To njukalo sve zna. Imao sam osjeaj da me taj prepredenjak uhodi. Bio mi je odvratan. I najednom, obuze me srdba, nisam vie mogao izdrati taj bezobrazni pogled, ta dva oka od kojih me podilazila jeza kao od kakvog ledenog fijuka. Vuci se odatle, ivotinjo jedna! uzviknuh. On je i nadalje mirno stajao. Da, da, taj bezoni momak nije se pomaknuo s mjesta. Ruke je drao na leima. Ne znam to je htio i to je radio s tim rukama iza lea? Da nije imao kakve nakane? To to ste sad rekli, jako me uvrijedilo izusti i zauti, ali je i dalje neprestance buljio u mene. Nije imao nita u rukama, drao ih je sklopljene i krio prste. Opet stanem pokraj njega. Njegova plea se tresu i oi mu se pune suzama. Kajem se to sam ga izgrdio i taman hou popraviti stvar, kad on napravi pokret prema meni, a u nje govoj ruci sijevnu nekakav udan predmet, jedan smijeni nazubljeni klju. On ga die uvis i udari me po pregibu desne ruke. Moja ruka klonu, tupi udar bijae je umrtvio. Ja sam osupnut njegovom drskou, ne mogu rije izustiti, pa jo stojim nepomino na istom mjestu. On ponovo stavlja ruke na lea. Tek tada krenuh prema vratima prolazei pokraj njega.

81

 Vi mislite da u vas udariti jo jedanput ree. To nikako! I o tome ne razmiljajte. Boe sauvaj! Otvorih vrata lijevom rukom i mirno mu zapovjedih: Idi i donesi moj raun! Momak se duboko nakloni i ode. uo sam ga kako jeca. Nisam otputovao toga dana, ruka me prilino boljela, a i osjeao sam se jadno i bolesno. U pregibu ruke ostadoe dvije duboke rupice od udarca nazubljenim kljuiem. Meso bijae nagnjeeno, a obje rane podlivene krvlju. ile mi zaas otekoe sve do ramena. Kakva zloa i okrutnost jednog hotelskog momka! ini se da se odmah pokajao zbog napadaja na mene, pa je donio alkohola i oistio ranu, a naveer mi je stavio zavoje na ruku. Nitko usluniji od njega. Pobrinuo se i za to da u susjednim sobama bude tiina kako bih mogao odmarati i mirno zaspati, a negdje oko jedan po ponoi bijesno je istrao vani i rastjerao skupinu seljaka koji su pjevali i galamili ispod mog prozora. uo sam ga kako ih grdi to naruavaju noni odmor jednog bolesnog i otmjenog gospodina, jednog kneza koji je danas ozlijedio ruku. Sutradan sam zvonio dvaput, ali on nije doao. Bio sam razdraljiv i jako bolestan, estoko sam povukao zvono i jo jedanput zazvonio. Naposljetku sam ga ugledao na ulici, a kad je uao u sobu, doekao sam ga prilino grubo: etvrt sata zvonim! Platit u vam dvostruko, ako mislite da zasluujete! Donesite mi aja! Zaboljele su ga te moje rijei, pa se odmah posluno i utke udaljio; urno je otiao po aj. Dirnula me njegova udvornost, njegova strpljivost i pokornost. Moda ovom momku nikada nitko nije uputio blagu i dobru rije, a evo i ja ispadoh zloest i grub prema njemu. Htjedoh ublaiti one svoje rijei od maloprije, pa mu poradi toga rekoh im se vratio: Oprosti mi! Neu ti vie nikad takvo to rei! Danas sam bolestan i loe volje! ini mi se da gaje jako obradovala ta moja ljubaznost. Odgovori mi: Maloprije sam morao otii! Vjerujte mi! Bilo je neto veoma vano i hitno! Ohrabren mojom ljubaznou, ponovo postade brbljav. Bio je pun pria i svagda spreman pripovijedati o svemu i svaemu, o ljudima i dogaajima to ih je sam nanjuio, pogotovo o onome to se zbivalo u hotelu. Ako smijem rei, ovog je asa gospodin od Sinvare poslao kui svog ovjeka koji e mu donijeti novaca, mnogo novaca! Pavo misli da e staroga upropastiti rulet. Svoje prstenj e jo nije otkupio. Dobro, dobro! rekoh. A ona djevojka koju ste juer vidjeli, bila je prekono kod njega. Mala je odavde, iz ovih brda, i nije mogla sanjati da e se dotle popeti. ak ni njezin otac nije vjerovao. Predveer sam opet sjedio na balkonu i promatrao vrevu na sajmu. Na ruci sam nosio zavoj. Rus je leao na jednoj klupi pokraj mene i itao neku knjigu. Najedanput me pogleda i upita znam li da je gospodin iz Sinvare poslao kurira po novac! Prije podne imao je sastanak s Pavom koji je odrao lekciju ocu, pa je ovaj morao priznati da je sin u pravu, ali on, otac, ne eli vie o tome ni rijei, jer namjerava vratiti svoj izgubljeni novac, ezdeset i tri tisue. Ako netko misli da e to suho zlato ostaviti onim gangsterima, taj se vara! Tko god tako misli, grdno se vara. Uostalom, on nee igrati samo zato da bi povratio svoj gu bitak, a svi oni ljudi koji su ga saalijevali kad je izgubio svoje prstenje, morali bi znati da on svakom prosjaku moe po jedan takav prsten na svaki prst nataknuti, pa da nita ne osjeti. On je ve okorjeli kockar ree Rus. Njemu vie nije stalo hoe li izgubiti, njemu je do igre. Privlai ga dra kocke, ona napetost i neizvjesnost, muenje i slast, ona divlja uzbuenja krvi! A Pavo? to je Pavo na to rekao? Bjei od propasti! govorio mu je Pavo. Saberi se, ovjee! Ugledaj se na mene! Pavo je govorio uvjerljivo, glas mu je bio tuan, a povre meno je pokazivao rukom prema nebu. Bilo je divno gledati toga mladog i okorjelog grjenika kao branitelja vrline koju je odavno izgubio. On je ozbiljno i drsko upozorio oca, a ovaj je uporno tvrdio da igra samo za ljubav svog sina, jer ga eli spasiti poroka, pa makar spiskao cijelo imanje. Tada je Pavo planuo i u dahu izustio kako je sam uvijek pazio na svoj ugled i ime, a njegov otac doe i 82

proigra svoje prstenje, zaloi svoje dragocjenosti i to pred svima. On je, Pavo, drao do dostojanstva, nikada ni paru nije uzajmio na ime svoje trgovine, jer vodi brigu o svom poslu i imutku. I, napokon, Pavo je zaprijetio ocu knezom Yariwom. uti! ree otac. Sve ovo inim samo da bi ti shvatio posljedice i vidio kako razuzdan ovjek tone. I u tome u uspjeti, tako mi Boga! A sada, zbogom, Pavo! I Pavo je morao otii. I kamo je otiao? Dakako, pravo u kockarnicu. Zar ne mislite da bi to doista mogla biti oeva namjera: spasiti Pava i izvesti ga na pravi put? upitah Rusa. On odmahuje glavom. Moda. Ali nee uspjeti. Osim toga, otac je isto tako poludio za kockom kao i sin! Sada su svi govorili o gospodinu iz Sinvare i njegovoj igri. Njemu to uope nije smetalo, hodao je uzdignute glave i vesela lica, a samo bi se katkad upustio u alu s onima koji su ga okruivali. Gledajte moje ruke ree. Ah, do vraga, ostao sam bez prstenja! Sve sam prokockao! Sad sam siroti starac! Hahaha! Kako vie nije imao novaca, onda i nije odlazio u kockarnicu, ali sluge su ga izvjetavale o toku igre, o tome tko gubi, tko dobiva, a tko je najsmioniji i tko ulae najviu sumu. Rus je doao idueg dana i priao mi kako se gospodin iz Sinvare puna tri sata molio Bogu i glasno prizivao sreu da ga poslui barem dok ne povrati sav svoj novac. Zavje tovao se Bogu da vie nikad nee stupiti nogom u kockarnicu, samo ako mu se ovaj put posrei. I u jednom trenutku zaridao je bogata iz Sinvare. Sve je to Rus uo od hotelskog momka koji je virio kroz kljuaonicu. VI. Prooe tri dana. Ruka me vie nije boljela, tako da sam mogao istu veer otputovati. Otiao sam u gradi kako bih posvravao neke poslove, a svratio sam i u policiju poradi ovjere putnih isprava. Na povratku prooh pokraj Pavina atora. I naposljetku, ak i protiv svoje volje, poeh se zanimati za tog ovjeka i njegova oca. Posvuda se govorilo o njima, cijeli je hotel bru jao o toj dvojici ljudi, pa sam napokon i ja sve vie mislio na njih i gotovo svakog dana raspitivao se za gospodina. Uoh u Pavin ator. Uoi toga dana bijah uo da je dobio veliku sumu igrajui farao. Opljakao je svu gotovinu od nekog stranca, a na kraju mu je poklonio nekoliko stotina i onda nastavio igrati na ruletu. Srea ga je neprestano sluila, tako da je ispraznio kasu. Moete li zamisliti ree mi Pavo im sam uao u njegov ator moete li vi to zamisliti da je ovdje maloas bio moj otac, slavni gospar od Sinvare, i da je traio novac u zajam kako bi otkupio svoje prstenje! Razumije se, nije mi bilo ni na kraj pameti da mu uinim takvu uslugu. Moj je otac dobar ovjek i ao mi je to sam ga morao odbiti, ali to sam uradio za njegovo dobro! Svaki sin mora se brinuti za ast obitelji. Otac mora sam uvidjeti kamo sve to vodi. ovjek se ne smije prepustiti ludostima i porocima! Drim da sam postupio ispravno. to vi mislite o tome? Bio mi je oduran u tom trenutku, jer se bjee uzoholio samo zato to je prethodne veeri imao sree napuniti depove novcem. I dok je govorio, sklanjao je pogled i obarao elo, zaranjao ga nekamo i skrivao kao daje obiljeeno, a kad god bi podigao oi, u njima se vidjela neka udna prijetvornost. Jedino je imao fina crvena usta i najljepi vrat kojj sam ikad vidio. to vi mislite o tome? ponovi. O tome nemam nikakva miljenja odgovorih. Tonije reeno promrmlja bijesno vi ne razumijete jednog pametnog ovjeka! On samo slegne ramenima i pone trkarati tamo-amo iza svoje tezge u duanu, a onda zastade i upita: ime vas mogu usluiti kad ste ve ovdje? Kupio sam neto to mi uope nije trebalo, a potom sam izaao iz atora. Tek to bijah stigao u hotel, spopade me onaj brbljavac i poe pripovijedati kako se ve vratio kurir 83

gospodina iz Sinvare. Eno ga, veli, sjedi tamo i eka da se otvori kockarnica. Pavo o tome nita ne zna, ne smije znati, jer je on, hotelski momak, dobio veliku napojnicu da ne bi otrao u Pavin ator i sve mu ispriao. Oko pet sati kockarnica se otvorila, a gospodin iz Sinvare odmah se tamo uputio. Bio je uzbuen, pravio je udnovate pokrete rukama, kao da nekomu prisee ili pak neto zavjetuje. Princ i stari ratnik bijahu takoer nazoni, jedino Rumunja ne bjee tamo. Nekolicina stranaca otponu igru. Gospodin iz Sinvare najprije otkupi svoje prstenje. Veeras igram s najveim moguim ulogom ree krupijeu ne pogledavi ga. Lice mu je bilo mirno, dranje otmjeno. Daj Boe da vam bude sretno ree krupije i zavrtje kuglicu. Igra krenu. Gospodin iz Sinvare zapoeo je odlino. Tri puta zaredom stavio je na crveno i dobio. Zatim je metnuo svoj novac u dep i igrao samo s onim to je dobio. Nekoliko puta pokuava s brojem trinaest, ali gubi. Promjenjive je sree i to ga uzbuuje; stavlja jo nekoliko puta na crveno i dobiva. Sada ve ima pozamanu sumu pred sobom na stolu, igra bez kalkuliranja, bez dvojbe. Kota jo nije stao, a on se ve sprema za novi ulog. Igra i ne broji; u zanosu je. Pogled mu pada na crni etverokut i on tu stavlja veli ku sumu. Crno dobiva. On sada neprestance dobiva, a crni etverokut postaje zlatni majdan iz kojega vadi blago i dobro ga koristi. Najedanput, pone razmiljati; stoji tako jedan asak, a onda duboko uzdahne. Kolo sree se okree, a gospodin od Sinvare zaboravlja uloiti, jo uvijek die duboko. Ulazi njegova djevojka, nasmijana je i rumena; prilazi mu. On je zamjeuje i daje znak da ode. Kad ti dolazi ovamo, zaboravljam uloiti ree. asak kasnije on je zovne. Kota se zaustavlja, kazaljka je na crvenom. Crveno dobiva. Ba je imao sree gospodin iz Sinvare to je propustio metnuti na svoj crni etverokut. I on sada stavlja malenoj u ruku jedan od svojih skupocjenih prstenova. I dok joj gospar neto apue, curicu obliva tamna rumen. Tada djevojka hvata rukama vlastiti vrat i trkom odlazi iz dvorane. A gospodin iz Sinvare nastavlja igrati glupo i drsko, a katkad i posve meha niki. Uzima pune ruke novca, po nekoliko tekih omota i mee na crveno. Odmah nakon toga obuzima ga strahovita nesigurnost, uini rukom plaljiv pokret kao da hoe svoj ulog povui natrag, ali savlada se i ostavi ga. Kota stane. Crveno! Crveno! ponavlja gospodin iz Sinvare. I on se trijumfalno osmjehuje i glasno govori: Opet crveno! Da, da, to sam i slutio! Od toga trenutka sve je rastreseniji; ini se da gubi prisebnost. Deset je s ati. Ulazi nekolicina stranaca; to su oni pravi igrai koji tek u ovo doba poinju. Meu njima je i Rumunj. Ja sam posve zaboravio na svoj put. Ne pomiem se s mjesta i pratim s napetom pozornou svaki potez u igri gospodina iz Sinvare. On ne zamjeuje nikoga oko stola, ak moda ni samoga sebe. Zna li on uope gdje je? Kao omamljen stavlja velike sume na nekoliko brojeva u isto vrijeme. Kopka ga pomisao da uzme punu ruku novca i metne najvei ulog na dvadeset i pet. Tri igraa povode se za njim; svi oko njega apu i ekaju. Trinaest! Izgubljeno. Rumunj u oajanju kripi zubima. Gospodinu iz Sinvare sine nova ideja, pa se pridie na stolici i u polusjedeem stavu metne veliku sumu na niticu. Nitko se vie ne povodi za njim, oajnika igra utjeruje strah u sve. Nitica! Nastane amor i brujanje glasova; zaujem Rumunja kako strahovito psuje. Tada ulazi Pavo u pratnji hotelskog momka koji ga je ipak obavijestio. Pavo odluno prilazi oevoj stolici i bez rijei grabi oca za ramena i prodrma ga. Otac se prene, poznade sina i prepusti mu se. Odmah je shvatio da mu nikakav otpor nee pomoi. Kako si ljut, Pavo! samo to izusti.

84

Gotovo mehaniki privue svoj posljednji dobitak, itavu hrpu novca u zlatu i papiru, sve to prigrabi i u divljem neredu pone puniti depove. Uzima i posljednju gomilu novanica, ustaje i odlazi s Pavom. Krupije gleda za njim bijesnim pogledima. Igra stade. Kasnije se pripovijedalo u hotelu daje gospodin iz Sinvare ne samo povratio ono to je dotad izgubio na ruletu, nego je jo i dobio neznatnu sumu. Govorilo se da je ist dobitak sedam stotina. Ja sam se radovao u dui; neka mu je sa sreom! Nitko nije igrao tako poteno i sa srcem kao on. A sada e zacijelo za sva vremena dii ruke od ruleta. VII. Sutradan naveer bio sam spreman za put. Stvari su mi bile odnesene na brod, raun je plaen i sve je bilo u redu. Tutnuh hotelskom momku jednu novanicu u ruku i rekoh mu zbogom. On trepnu silno svojim bijelim oima i zaplaka. Poljubi me bijednik u ruku. Neete mi vjerovati ree briui oi ali i gospodin od Sinvare putuje istim brodom kojim i vi. Obeao je Pavu da e se vratiti kui. I tako me brbljava sveznalica gnjavila svojim priama do posljednjeg trenutka. Opet je bilo rijei o tome kako je Pavo odrao bukvicu svome ocu. Kad nije pomogla prijetnja s knezom Yariwom, Pavo mu je pokazao jedan mali i potpuno neupotrebljiv pitolj kojim e se, naalost, morati ustrijeliti ako otac nastavi s kockom, jer netko mora spaavati ast obitelji. Tada je otac popustio. Uz to, bilo mu je stalo da ne izgubi prijateljstvo kneza Yariwa, a i zavjetovao se Bogu da e prestati s kockanjem im povrati svoj novac. Ukratko: gospodin iz Sinvare sam je htio otputovati kui. Adio! ree sluga. Vidjet ete ga na brodu! Na tornju izbija pet sati. U vrijeme kad se otvarala kockarnica, stigoh na pristanite. U brod su tovarili rogozinu. Malo kasnije stie i gospodin iz Sinvare u pratnji svojega sluge; obojica bijahu putniki odjeveni. Na molu se vrzmalo mnogo ljudi, ali Pava ne vidjeh. Upitah jednog starca za njega i rekoh: Zato ne prati oca na brod? Pavo je uznosit odgovori jedna mlada djevojka koja ba u tom trenutku prie. On nikako ne shvaa da je njegov otac u stanju prokockati svoje prstenje. To je Pavo! Bila je na keju i ona djevojka gospodina iz Sinvare; stajala je postrance i oborene glave promatrala velikog gospara koji je nije obdario niti jednim pogledom. Prooh nekoliko puta uzdu pristanita, pogledah svoje stvari i platih nosau da ih unese na brod. Stari sluga gospodina iz Sinvare stigao je na kej, ali ja ga nikako nisam mogao spaziti. Okrenuh se da vidim gdje je sada ona djevojka, ali i njega vie ne bjee tamo. Utovari se i posljednji sveanj rogozine, ukrca se i posljednji putnik. Najedanput nasta ope zapitkivanje to je s gospodinom iz Sinvare. Kamo je otiao? Njegov sluga skae. Kud li mu se djenuo gospodar? Brod prieka; ta nije se moglo poi bez velikog gospodina! Traimo ga na brodu, zavirimo u svaki kutak, izaemo na kej, raspitujemo se za njega, ali ni traga ni glasa! I nitko nam nita ne moe rei. Da nije pao u vodu? Da nije skoio i uto pio se? Najednom me obuze jedna slutnja, jedna udna misao, te zamolih brodara da prieka jo pet minuta, moda u ga ubrzo moi izvijestiti to je s nestalim putnikom. Skoim na obalu i pohitam u hotel, jurnem uz stubite i popnem se na plavi kat. Otvorim vrata i pogledam. Najprije spazih onu djevojicu gospodina iz Sinvare. Njezino lice ponovo je sjalo od sree. A pokraj nje, za ruletom i na onoj istoj stolici, sjedi gospar od Sinvare.

NITKOV
Tog ovjeka sreo sam na jednom groblju i nita nisam poduzeo da bih se zbliio s njim, ali on je odmah stupio u razgovor sa mnom. Ja sam samo sjeo na klupu na kojoj je on ve sjedio i upitao ga: Smetam li? 85

Tako je to poelo, dragi itatelju! Nimalo mi ne smetate uzvrati on i poodmakne se. Ja ovdje samo sjedim i gledam to mrtvo carstvo. Tada je napravio pokret rukom pokazujui kamene ploe na grobovima. Bili smo na kranskom groblju. Bilo je jutro. Malo-pomalo, na groblju je postajalo sve ivlje i ivlje, dolazili su zidari i radnici, a stari uvar groblja pojavio se u svom kiosku i itao novine. Tu i tamo, pokraj grobova, bijahu ene u crnini, zaposlene oko humki; zalijevale su cvijee ili podrezivale travu. A visoko u gustom liu razgranatih kestena veselo su cvrkutale ptice. Tog ovjeka nisam poznavao. Bio je mlad, visok, irokih ramena, neobrijan i u iznoenu odijelu. Imao je bore na elu, glas jak i pun samopouzdanja. Ta navika da kilji oima kad govori, inila ga je, kako se to obino kae, iskusnim ovjekom, ali i neto starijim. Vi niste odavde? Ne. Ovdje nisam bio punih devet godina odgovori on. Izvalio se na naslon klupe, ispruio noge i gledao u groblje. Iz njegovih depova strale su njemake i francuske novine. Kakav tuan osjeaj obuzima ovjeka na ovakvom groblju ree on. Toliko mrtvaca na malom prostoru! Zato to? Pa ovo je vojniko groblje. Aha! On nastavi: Ali sramno je to klanjanje mrtvima i to oplakivanje. Nabona besmislica. On uini brz pokret rukom i malo se uspravi. Znate, sav taj granit razbacan po groblju, pa to je itav imetak! Skupo cvijee baeno na hrpu pijeska, pokraj grobova zgodno namjetene klupe na kojima se sjedi i plae, posvuda podignuti nadgrobni spomenici dopremljeni iz dalekih kamenoloma, o, pa to je cijeli okamenjeni imetak! Groblje je mrtvi kapital! Da, da, zar nije istina! Ovdje se ovjek ima nad im zabrinuti nastavi on, Kad jedanput ovdje dospije bogatstvo, onda tu ostane zauvijek, jer je mrtvo! Ali ono trai jo i naroit ugoaj, to jest panju, suze, cvijee koje lei tamo na gomilicama pijeska i vene. Ta ovdje ima vijenaca i od pedeset kruna! Taj je ovjek zasigurno nekakav putnik ili obrtnik koji je bio u inozemstvu i tamo nauio da vie protiv kapitala. Kapital, kapital! A moda je i socijalist, pomislio sam. I vi niste odavde? zapita me on. Nisam. On se opet naslonio na naslon klupe, kiljio je i neto mislio. Tada je dvoje starih ljudi, starac i starica, prolo pokraj nas, oboje sa tapovima, pogrbljeni i jedva ujni, jer su polako hodali i tiho aputali. Moda su to bili roditelji koji su doli da pohode grob svojega djeteta. Vjetar podie prainu du aleje, uskovitla i ostatke uvenulog cvijea koje se bjee pomijealo s liem osuenim od sunca. Pogledajte! najedanput ree ne mijenjajui pozu i pokazujui oima pogledajte onu damu koja ide k nama. Dobro je pogledajte dok bude prolazila pokraj nas. To je bilo vrlo lako uiniti. Ona nas je gotovo dotakla svojom crnom odjeom, a njezin iroki veo alosti dodirnuo je nae eire. Usporedo s njom ila je djevojica s cvijeem u ruci, a otraga je ila ena s vrtnim grabljama i kantom za zalijevanje. Sve troje je iezlo na zavijutku aleje. Dakle? upita on. Zar niste nita opazili? Nita osobito. Ona nas je pogledala. Oprostite, ona je mene pogledala. I neemo se svaati oko toga, ali, vidite, stvar je u tome to je ona prolazila ovuda prije nekoliko dana, a ja sam sjedio i razgovarao s grobarom nastojei da mu ulijem malo sumnje prema njegovom potovanom zanatu. Ali zato? Zato to zaludu kopa zemlju na veliku tetu onih koji ive od nje. 86

Tako, dakle, ovo je neki nesretni zabludjeli slobodoumnik, mislio sam. Ta gdje je to, Boe mi oprosti, napisano da mrtvace ne treba zakapati u zemlju? Poeo je da mi dosauje. Sjedio sam ovdje i razgovarao s grobarom. U asu kad sam rekao: to je veliki grijeh, ta je dama prolazila pokraj nas, ula moje rijei i pogledala me. Ja sam spominjao gri jeh na ovom svetom mjestu. Ba kao narueno! Jeste li zapazili staru enu s grabljama i kantom za polijevanje u uljevitim rukama? Kako je ona pogrbljena! To je stvorenje naruilo svoje zdravlje kopajui i izbacujui zemlju, taj izvor ivota! I vi ste zamijetili da je ona koraala iza te visoke dame koja je ila na grob da tuguje. Ali nije stvar u tome. Jeste li vidjeli to je nosila mala djevojica? Cvijee. Kamelije. Rue. Vidjeli ste? Cvijee, komad jednu krunu, skupo cvijee koje ivi nekoliko trenutaka, a kad na nj padnu sunane zrake ono uvene. Za etiri dana bacat e ga u jamu i zamjenjivati svjeim. Na to odgovorih slobodoumniku: Piramide kotaju jo vie novaca. Ali moje rijei ne poluie oekivani uspjeh. Po svoj prilici, on je to jo prije negdje sluao. U ona vremena to je bila sasvim druga stvar ree on. A osim toga, Egipat je bio itnica Rimljana, onda jo nije bilo na svijetu tako tijesno. Ja sam dobro iskusio koli ko je ovaj svijet postao tijesan. Uostalom, to je moje osobno iskustvo, ali ja znam da su piramide u pustinji jedno, a sadanji ukraeni grobovi neto posve drugo. Evo, pogledajte unaokolo! Stotine grobova i spomenika koji kotaju grdnih novaca, granitni okvir rif po dvije krune i trideset ra, busen iz Egeberga dvije krune i pedeset ra etvorni metar. A da ve ne govorimo o izrezanim natpisima i odjelu kamenih ukrasa s glatkom povrinom, crvenih, bijelih i zelenih, nego, molim vas, pogledajte samo ovu gomilu busenja! O tome sam razgovarao s grobarom: busenja sada ima vrlo malo, jako ga je teko donositi. A jeste li pomislili to je busen? To je sam ivot! Ja sam mu na to odgovorio da se ovaj ivot ne moe i da ga ne treba liavati idealne strane. U tome to ljudi ostavljaju svojim dragim pokojnicima komad busena, postoji etiko znaenje. Ja tako mislim oduvijek, pa i sada. Eto vidite ree on ljutito od toga to se ovdje svaki dan nepromiljeno baca novac, mogla bi ivjeti cijela obitelj i odgajati djecu. Ja znam da ona mlada ena sada sjedi pored groba i tamo sadi kamelije, a za tu cijenu moglo se kupiti u trgovini dvije djeje haljinice. Vie nije bilo nikakve dvojbe da pokraj mene sjedi socijalist, a moda ak i anarhist koji se zabavlja brusei svoju otroumnost tako ozbiljnim temama. Sluao sam ga sve ravnodunije i ravnodunije. On nastavi: A eto tamo, sjedi onaj ovjek, uvar. Znate li to je njegova dunost pored toga to sjedi i srie novine? On uva grobove. I pazi na red u tome kultu mrtvih. Kad sam danas doao ovamo, rekoh mu da drim stranu svakom onom djetetu koje ovdje krade cvijee, da ga proda i da za dobiveni novac kupi kolsku knjigu. Podravam svaku onu malu djevojicu, mravu i uplaenu, koja kradom kida kamelije, da dobije za njih komadi kruha! Takvu djevojicu nikad ne bih izdao, naprotiv, pomogao bih joj! "Ali to je prekraj", ree stari grobar. Prekraj! Jednog dana zaustavlja vas na ulici gladan ovjek i pita: koliko je sati? Vi vadite svoj sat, i toga trenutka skrenete panju na njegove oi. On brzo kao munja otrgne va sat i bjei. I vi imate dva izlaza. Moete javiti o otimaini i nakon dva dana dobit ete natrag svoj sat koji su nali kod lihvara, a lopova obino hvataju za dvadeset i etiri sata. Ali moete i utjeti. To je drugi izlaz. Moete ne prijaviti ukradenu stvar! Naglo zautje, a onda izusti: Umoran sam. Cijele noi nisam spavao. Doista? No sad je ve dosta kasno. A mene eka posao.

87

Bio sam spreman da ustanem i odem, ali on tada po kae rukom na more i pristanite, i nastavi: Hodao sam tamo po zabaenim mjestima i promatrao spavaju li nou nevolje i poroci. ujte, u ivotu ima neobinih sluajeva! Jedne veeri, prije devet godina, ja sam sjedio ovdje, moda ba na toj istoj klupi, i tada mi se dogodilo neto to ne mogu zaboraviti. Bilo je kasno, svi su posjetitelji otili s groblja, samo je jo kamenorezac leao potrbuke na mramornoj ploi, brusio i rezao natpis; napokon je i on obukao kaput, uzeo svoj alat i otiao. Digao se vjetar, vrhovi kestena jako su hujali, a jedan visoki eljezni kri, bio je negdje ovdje, posve blizu, sad ga vie nema, ak se i taj kri malo zanjihao od siline vjetra. Zakopao sam kaput i spremio se da krenem, kad se na zavijutku aleje pojavi grobar, bez kaputa, gologlav. Prolazei pokraj mene urno me zapitao jesam li moda ovdje vidio malu djevojicu u utoj odjei i s torbom u ruci. Rekoh da nisam spazio nikakvu djevojicu. A u emu je stvar? upitah. Ukrala je cvijee ree grobar i ode. Ja sam i dalje sjedio na istom mjestu i ekao da se grobar vrati. Jeste li je nali? upitah ga. Ne, nisam. Ali sam zakljuao kapiju. Spremala se prava hajka, djevojica je zasigurno jo bila negdje na groblju. Da, da, pala je odluka da se poto-poto uhvati to dijete. Grobar ree da su danas ve trei dan krali cvijee. A sve su to bila kolska djeca, vjete djevojice koje su vrlo dobro znale da je to prekraj. Kako vam se to svia? One kradu cvijee, prave od njega bukete i prodaju ih. Jest, nema se to rei, dobra djeca! Otiao sam za grobarom i neko vrijeme pomagao u traenju djevojice. Ali ona se dobro sakrila. Pozvali smo u pomo uvara i utroje je traili na sve strane, ali je nigdje nismo nali. Poelo se smrkavati i mi prestadosmo s potjerom. Gdje je taj grob s kojeg je ona ukrala cvijee? upitah. Eno, ondje. I to je djeji grob. to kaete na to? Priao sam grobu. Pokazalo se da sam znao taj grob, vrlo dobro sam poznavao umrlu djevojicu; bio sam tog jutra na njezinu sprovodu. Pokazalo se isto tako da sam cvijee koje je bilo ukradeno ba ja metnuo na grob; a sad ga nigdje nije bilo. Trait emo dalje rekoh uvaru i grobaru. Grobara se to zapravo nita nije ticalo, ali nam se pridruio, jer ga je kraa takoer uzbudila. I opet smo poeli traiti. Najedanput sam na zavijutku aleje spazio malo stvorenje, tu sitnu djevojicu koja je sjedila skvrivi se na zemlji iza velikog spomenika vojnikog lijenika Wia, i paljivo me gledala. Skvrila se, koliko je to samo bilo mogue, te joj je vrat upao u ramena. Ali ja sam je poznao. To je bila sestra umrle djevojice. Mila moja, zato tu sjedi, ve je kasno? rekoh. Ona nita nije odgovorila i nije se pomaknula. Ja sam je podigao, uzeo njezinu torbu i zamolio je da ide sa mnom. Rekoh joj: Mala Hana nikako ne eli da ti ovdje sjedi, a ve je kasno! Ona poe sa mnom. Poeo sam razgovarati. Nego, zna li da je jedna zloesta djevojica ukrala cvijee s Hanina groba? Neka djevojica u utoj odjei! Nisi li je vidjela? Ali mi emo je ve nai! Ona je i dalje ila pored mene, ne rekavi ni rijei. Eto, to je ona! najedanput uzvikne grobar. Evo kradljivice! Gdje je? Kako gdje je? Pa vi je drite za ruku! Ja se osmjehnem. Ne, vi se varate. Ona nije kradljivica, to je mala sestra one djevojice koju smo danas pokopali. Ime joj je Elina. Ja je poznajem.

88

Ali grobar je vrlo dobro znao to je govorio, pa i uvar je poznao djevojicu, i to p o onom crvenom oiljku koji je jasno obiljeio njezinu bradu. Ona je ukrala cvijee s groba svoje sestre i, sirotica, ni jedne rijei nije mogla rei u svoju obranu. Ali sad morate uti i ovo: ja sam odavna znao te dvije sestrice, dugo smo bili susjedi, imali smo zajedniko stranje dvorite. One su se esto igrale pod mojim prozo rom, a znale su se katkad posvaati pa je izmeu njih dolazilo do tunjave; premda su bile dobre djevojice, titile su i branile jedna drugu kad bi ih tkogod napadao. Njih nije imao tko poduiti, jer im je mati bila ena na loem glasu, gotovo nikad nije bila kod kue, a oca i nisu znale, uostalom, one su bile od razliitih oeva. Ta su djeca stanovala u sobici koja teko da je bila vea od onog nadgrobnog kamena, a kako je moja soba bila nasuprot njihovoj, to sam esto stajao kraj svog prozora i promatrao ih. Hana je drala sve konce u svojim rukama, bila je starija od svoje sestre najmanje dvije godine, a i bila je u mnogo emu razumna kao da je velika. Kad god su htjele pojesti komadi kruha, onda je Hana vadila kruh iz ormara. Ona se ljeti dovijala kako da zakrili prozor starim novinama i obrani se od vrelih zraka. Katkad sam mogao zapaziti kako ispituje svoju sestru prije nego to bi ova odlazila u kolu. Hana je bila ozbiljno dijete, bila je grbava i ivjela je kratko. Grobar je traio da pregledamo torbu djevojice. Deder da vidimo to tu ima ree grobar. I doista, u Elininoj torbi ukazalo se cvijee. Ja sam, tovie, prepoznao to cvijee, jer sam ga sam tamo stavio. I to sad rei? A mala grenica stajala je tu i zlobno nas gledala. Prodrmao sam je za rame i gledao da dobijem od nje ma kakav odgovor; no ona je uporno utjela. Tada je grobar spomenuo policiju i poveo je sa sobom. Tek na kapiji malena je shvatila o emu se radi, pa je najedanput upitala: Kuda vi to mene vodite? U policiju odgovori grobar. Ali ja cvijee nisam ukrala ree djevojica. Ona nije ukrala! A cvijee je bilo u torbi, svi smo ga vidjeli. No ona je uzrujano ponavljala da ga nije ukrala. Na kapiji je mala Elina zapela rukavom za bravu i skoro otkinula rukav. I kroz poderanu odjeu vidjelo se njezino mravo rame. Svi su poli u policiju, pa sam i ja krenuo s njima. Tamo su dane neke izjave, ali, koliko ja znam, Elini nisu nita uinili. I vie se nisam sreo s njom, jer sam ubrzo nakon toga otiao i punih devet godina nisam se ovamo vraao. Sada mi sve izlazi pred oi u posve novom svjetlu. Mi onda nikako nismo postupili onako kako bi trebalo. Ona je, razumije se, krala cvijee, ali pitam se zato da ne! I zar je mogue da se s njom postupa onako kako smo mi postupili? Meutim, nijedan sudac ne bi nas mogao za to osuditi; ta mi smo je uhvatili na mjestu prijestupa i samo je predali u ruke pravde. A sad u vam neto rei: ponovo sam sreo Elinu, a ako hoete mogu vas ak i odvesti k njoj. On je zautio i nekoliko trenutaka sjedio tako utei. Ako razumijete ovo to sam vam pripovijedao, onda ujte i dalje. Bolesna djevojica veselo je govorila da e joj, kad umre, zacijelo donijeti cvijea, mnogo cvijea; dabome, uiteljica e poslati buket, a dobra gospoa Bendish poslat e itav vijenac. Bolesna djevojica je pametna i dosjetljiva kao odrasla. Odve je brzo sazrela i odve mnogo preivjela da bi njezin ivot mogao dugo trajati, a bolest joj je izvanredno izotrila pamet. Kad ona govori, njezina mala sestra uti, paljivo je slua i nastoji proniknuti u svaku njezinu rije. Obje djevojice su preputene same sebi, matere nikad nema kod kue, a gospoa Bendish povremeno im alje togod za jelo; ta one ne umiru od gladi. Sestre se vie nikad ne svaaju, ve su zaboravile da su se u igri tukle i svaale, ali to je sada bilo neko davno vrijeme. Ali cvijee je lijepo samo dok ne uvene govorila je mala samrtnica svojoj sestri. I kakvo je to zadovoljstvo kad je na grobu uvelo cvijee? Osim toga, ona e biti mrtva, bit e joj svejedno i nee ga moi vidjeti, a uza sve to ono i ne daje nikakvu toplinu. Nego, sjea li se mala Elina onih cipela koje su one jednom vidjele u trgovini? Eto, one bi bile tople! 89

A Elina se dobro sjeala tih cipela. I da pokae sestri kako je pametna, ona potanko opisuje cipele. Preostalo je jo malo do zime, a izvana jako pue, naroito kroz prozor. Zato bi bilo dobro, bilo bi doista dobro kad bi Elina imala par takvih cipela. Obje sestre paljivo gledaju jedna drugu. Elina nikako nije tako glupa kao to bi to moglo izgledati. E pa da, Elina moe uzeti njezino cvijee i prodati ga. To ona moe uiniti. Nedjeljom se tako mnogo svijeta eta ulicama i svi rado kupuju cvijee. Elina pita, hoe li kupiti i maleni jeftini eir. Da, razumije se, ako bude dovoljno novaca. Ali prvo mora poto-poto kupiti cipele. Tako su i odluile. Nikome nije stalo do toga to je to dvoje djece medu sobom ugovorilo. Bilo je odlueno da Elina te iste veeri pokupi cvijee s groba prije nego to uvene. Koliko je godina bilo bolesnici? Mislim da je imala dvanaest godina. Ali nije stvar u tome koliko je ona bila stara. Ja sam imao sestru koja je nauila grki kad je bila jo eto tako mala. Meutim, cijeli taj dogaaj za Elinu nije proao tek onako. Istina, nisu je kaznili, policija je htjela tek da je zastrai, i ona se tako olako rastala s policijom. Ali zato ju je uiteljica uzela pod svoju zatitu. Uzeti dijete pod zatitu znai odvojiti ga od ostalih, kaz niti ga, ne skidati oiju s njega! Za vrijeme odmora uiteljica govori: "Mila Elina, molim te, ekaj malo, hou porazgovarati s tobom!" I eto, dre joj lijepu ali otru prodiku, svakom zgodnom prili kom podsjeaju je na njezin prijestup i nagovaraju je da se moli Bogu i da ga moli da joj oprosti. Ali tada se djevojica mijenja, neto se zbiva u njezinoj dui. Elina se zapustila, dolazi u kolu neuredna, zaboravlja knjige kod kue. Ona je neprestance svjesna da je osumnjiena, da budno prate svaki njezin korak, pa se sve vie skriva od uiteljiina pogleda i navikava se da ne gleda ljudima u oi. Gleda iskosa i na licu joj se pojavljuje srdba. Ali eto jednog divnog dana ona se krizma i dobiva od pastora opomenu zbog grijeha, a cijela etvrt u kojoj ona stanuje brine se za njezinu budunost. Ona odlazi iz te etvrti, ostavlja svoju sobicu. Sunce jako sija nad gradom, po ulicama etaju ljudi s cvjetovima u zapuku. Ona isto tako ide izvan grada, ali u fijakeru. Noas sam se ponovo sreo s njom. Ona sada stanuje tamo dolje, a kad sam prolazio kraj nje, stajala je na kapiji i apnula mi nekoliko rijei. Odmah sam je poznao po glasu, a poznao sam i onaj njezin crveni oiljak na bradi. Ali, Boe, kako je ojaala! Hodi ovamo, ovo sam ja ree ona. Jest, a ovo sam ja! odgovorih. Kako si velika, Elina! Velika? Kakve su to gluposti! Ona nema kad tratiti vrijeme u glupom brbljanju. Ako neu ii k njoj, nema razloga da tu stojim i plaim druge. Rekao sam svoje ime, podsjetio je na stranje dvorite, na malu Hanu, na sve to mi je odonda ostalo u sjeanju. Hajde da porazgovaramo! rekoh. Kad sam uao k njoj, ona ree: eli li togod popiti? Eto, kakva je postala! Tada rekoh kako bi divno bilo da je sada i Hana s nama, tako bismo avrljali o svemu i svaemu. to tu govori kojeta? Nisi li malo lud? Ta zar si ve zaboravila Hanu? zapitah je. Tada ona zlovoljno pljune u stranu. Hana, Hana! Valjda ne misli da bi ona dosad ostala dijete? Sve je to tako daleko za nama. Nije li bolje da togod popijemo? Pristao sam, pa je ona izala iz sobe. Iz susjednih odaja dopirali su glasovi, prasak epova, psovke, slaba vika. Vrata su se otvarala i lupala, s vremena na vrijeme u hodniku su zvali slukinju i izdavali joj zapovijedi. Elina se vratila. Htjela je da mi sjedne na koljena, a onda je zapalila cigaretu. 90

 Zato nee da ti sjedim na koljenima? pitala je. Takvo to s tobom ne elim odgovorih. Onda plati vino i odlazi ree. Ali ja traim od nje samo da posjedimo i razgovaramo, a razumije se da u platiti za izgubljeno vrijeme. I dao sam joj novaca, nisam izbrojao koliko sam joj zapravo dao, no bilo je dosta. Ona se odmah utiala i mirno sjela, ali razgovor nam nikako nije napredovao. Kad bih je togod zapitao, ona bi, prije nego to mi odgovori, poinjala pjevati odlomak kakve pjesme ili bi palila novu cigaretu. O prolim vremenima nije htjela ni da uje. Staro, mrsko stranje dvorite, dovraga, zar je vrijedno spomena! Zamolih je da odnese u hodnik au vina i poasti slukunju. Dabome, prihvatila je. Zna ree ona ova slukinja je moja mati. Ona posluuje nas djevojke koje ovdje ivimo. Ja sam joj sredila to mjesto. Ona to zasluuje. I doista, odnijela je u hodnik au vina i opet se vratila. U tvoje zdravlje, stari prijatelju! ree. Tu smo ispijali vino, a ona je i nadalje eljela da mi sjedne na koljena. Zar ti nije dojadilo ovako ivjeti? upitah je. Dojadilo? Ne, nije. Ali zato nee da ti sjedim u krilu? Koliko si dugo ovdje? upitah. Bogami, ne znam ree. Zar je to vano? Pijmo u tvoje zdravlje! I pili smo. Ona je opet bez ikakva sluha zapjevala odlomak neke pjesme, neku glupost! Gdje si nauila tu pjesmu? U Tivoliju ree. Dakle, ona tamo odlazi. Da, da, kad god ima novaca, premda se ali na gazdaricu. Ona od nas uzima i previe, a nama ostane mali dio ree. Moda bi mi mogao dati jo malo novaca ree. Hvala Bogu, kod mene se nalo jo novaca, pa sam dao. Primila ih je bez ikakva osjeaja, nije ak pokazala ni trunke zahvalnosti, ali mora da je utila neku radost u dui. Zamolila me da naruim jo bocu vina. ini se da je bila odluila da iscijedi iz mene sve to je mogue. I donijeli su vino. Ali sad je ona htjela da se sa mnom pohvali. Zovnula je nekoliko drugih djevojaka i ponudila ih vinom. Na djevojkama su bile kratke tirkane suknje koje su utale pri svakom njihovom pokretu. Ruke su im bile gole, a kosa kratko oiana. Elina me predstavila svojim prijateljicama i tada se pokazalo da se vrlo dobro sjea moga imena. Ona se pred njima hvalila da sam joj dao mnogo novaca, da sam to i prije inio kao njezin stari dobri prijatelj, a i sada je ne bih odbio ako bi mi zatraila jo novaca. Eto, kako sam ispao bogat i dareljiv! Djevojke su pile i malko se razveselile. Izmeu njih je nastalo neto nalik natje canju, htjele su nadmaiti jedna drugu govorei svakovrsne dvosmislice i pjevajui ulomke raznih pjesama. Elina je postala ljubomorna, ak zla i neugodna, im sam poeo govoriti s drugim curama. Tada sam i ja hotimice poeo sve ee obraati pozornost na druge, ne bih li nagnao Elinu da bude prijaznija, kako bih se mogao to bolje zagledati u njezinu duu. Ali moj manevar nije bio uinkovit, ona je okrenula glavu i pretvarala se da je neim zauzeta. Najzad je uhvatila svoju gornju haljinu i pravila se kao da e otii. Ti odlazi? zapitah je. Ona nita nije odgovorila, bila je posve ravnoduna, neto je pjevuila i stavila svoj eir na glavu. Najedanput je otvorila vrata od hodnika i zovnula: Gino! Zvala je svoju mater. asak kasnije ona je ula teko koraajui i ljapkajui irokim papuama, ali prije je pokucala i zastala na vratima. 91

 Koliko ti puta treba rei da svaki dan brie prainu s ormara? ree Elina vano. Kakva je to svinjarija?! Takvo ienje ja ne prihvaam! I gledaj da se to vi e ne ponovi! I ove fotografije takoer obri i svaki dan. Mati je rekla: "Dobro, dobro", i okrenula se da ode. Na licu je imala nebrojeno mnogo bora, a i obrazi joj bjehu upali. Pokorno je sluala svoju ker i paljivo gledala da ne propusti nijednu rije. I da mi vie ne zaboravlja te stvari dodade Elina. Mati je odgovorila: "Da, dobro!" I otila je. Zatvorila je vrata polako, da ne bi bilo lupe. Ali i ona je izgledala grubo. Elina je stajala odjevena. Okrenula mi se i rekla: E, pa sad vam je najbolje da platite vino. Bio sam malo zbunjen. Vino? zapitah. Ah, da poekajte! ini mi se da sam ve platio vino, no moda e se kod mene jo nai neto novca. I opet sam se maio za dep. Djevojke se ponu hihotati. Eto kako je bogat! Ta ti si, Elina, dobila od njega mnogo novaca, a on sad ni vino ne moe platiti. Ha, ha, ha! Tada Elina podvikne ljutito: Odlazite vani! Idite dovraga! Novac? On ima novaca kao pljeve. Evo, pogledajte koliko mi je dao!" I trijumfalno baci na stol novanice i srebrnjake. On je platio i vino i mene, evo pogledajte! Nikad niste najednom vidjele toliko novaca! Sad mogu platiti gazdarici za dva mjeseca unaprijed! A za vino sam mu rekla samo zato da ga malo naljutim. A sad se nosite! Djevojke su morale otii. Elina je prasnula u smijeh dok je zatvarala vrata za njima. Bogami su mi dojadile ree Elina pravdajui se. To su ustvari dosadne djevojice s kojima i ne opim. Zar ti ne misli da su dosadne? Ne, meni se to nije uinilo! uzvratio sam da bih je jo vie izazvao. Odgovarale su na svako moje pitanje, o njima sam doznao sve to sam elio. To su mile, dobre i krasne djevojice! Onda odlazi i ti! viknula je Elina. Tri za njima, ako hoe. Ja te neu zadravati! I dok je tako govorila, ona je za svaki sluaj skupila sa stola novac i stavila ga u dep. Neto bih te upitao rekoh ako bi bila tako dobra da me saslua? Neto bi me upitao izusti ona podrugljivo. Nemam ja s tobom nita. Zacijelo e opet ispitivati o Hani. Nerviraju me ta brbljanja o Hani. Dosta! Ali zar nee promijeniti svoj ivot? zapitah je. Pravila se kao da ne uje to sam rekao, pa je opet poela hodati gore dolje po sobi i dovoditi neto u red; svakako je htjela sakriti svoju zbunjenost. Promijeniti ivot? ree ona naglo zastajui preda mnom. A zato? I kamo u? Za koga u se udati? Tko e me ovakvu kakva sam? A slukinja neu biti! Kako bi bilo da se makne odavde i pone negdje drugdje nov i poten ivot? Gluposti! Gluposti! Nisi li ve postao misionar? Zato da odem odavde? Ja ivim ovdje vrlo lijepo i ni u em ne oskudijevam. uj, ne bismo li jo pili vina? Ali samo u dvoje. Druge neu zvati. Gino! viknula je otvarajui vrata od hodnika. Naruila je jo vina. S njom se vie nije moglo pametno razgovarati, neprestano je pjevala neke kuplete, a to je vie pila, postajala je sve odbojnija. Naposljetku se toliko napila da se poela sasvim nepristojno ponaati. Ponovo je htjela da mi sjedne na koljena, plazila mi jezik i najzad me bez ikakva razmiljanja zapita: Hoe li noas ostati kod mene? Neu odgovorih. E, onda ja idem ree ona. I tu pripovjeda naglo zauti. Pa? zapitah ga ja. 92

 Kako biste vi postupili kad bi trebalo birati da se ode ili ostane? Eto pitanja! A znate li kako sam ja rijeio to pitanje? On me pogleda. Ja sam ostao! ree. Ostali ste? zapitah razrogaenih oiju. Preko noi? Kod te djevojke? Da, da! Ja sam podla dua ree on. Ali za Boga miloga, kako vam je to moglo pasti na pamet? Jeste li se opili? Pa i to. Na kraju krajeva i to. Ali treba priznati da nisam gori i odvratniji od drugih ljudi. Eto, u emu je stvar. Ja sam znao povijest te djevojke, tunu i gnusnu, a u takvim prilikama biti podlac za mene je bila osobita nas lada. Moete li to razumjeti? I eto, ostao sam. Oh, u kakav smo bezdan bestidnosti utonuli! Taj odurni cinik mahao je glavom i ini se predbacivao samom sebi. Ali ja u opet ii k njoj! nastavi on. Ipak treba gledati da togod uinim za nju. A vi, dabome, nalazite da se ja zbog tog ne gadim. Ali moda ja nikako nisam tako odvratan kao to vi mislite? Moje vladanje nou? Ali ne zaboravite da bi doao tkogod drugi da ja nisam ostao s njom. I, razumije se, ona bi time samo izgubila. Kad bi njoj bilo ostavljeno da slobodno bira, mogla bi bez straha izabrati mene; ja sam fin, sve razumijem i ne zaboravljam se ni za trenutak. I eto, ta crta mog karaktera najvie joj se i svidjela. Sama je to rekla. to mogu raditi s takvom enskom? A treba pomisliti da je ona dola do takvog stupnja pokvarenosti samo zbog onog nesretnog cvijea. U svakom sluaju, ono je poetak svega. Kad bi bilo doputeno kidati cvijee na grobovima, ona bi moda ostala potena en ska. Ali sva je stvar u tome da smo je mi onda uhvatili na mjestu prekraja. A u tome sam i ja pomagao! Ponovo je mahnuo glavom, a onda utonuo u neke svoje misli. Napokon se trgnuo iz zanosa. Oprostite, ja sam vas zadrao. A i sam sam ve posustao. Ne znate li koliko je sati? Htio sam izvaditi sat, ali ga nisam imao kod sebe. Zasigurno sam ga zaboravio kod kue. Ah, ne uznemirujte se, hvala vam, pa to je sad svejedno! ree on ustajui i popravljajui hlae na koljenima. Evo, pogledajte, visoka dama vraa se sa svog groba, tugovanju je kraj, mala djevojica nema vie u rukama cvijea. Cvijee je ostalo na grobu, rue i kamelije, za etiri dana ono e uvenuti. Ako kakva mala djevojica uzme to cvijee da sebi kupi par cipela, ja ne mislim da bi to mogao biti prekraj... Tada se moj pripovjeda zagleda u mene i cijelu minutu nije skidao oiju s mene, zatim se nagnuo sasvim blizu i prasnuo u prigueni smijeh. Jest, eto kakvi se dogaaji moraju pripovijedati! ree on. Vi ste zgodno zemljite za takvo to. Vrlo sam vam zahvalan, mnogo uvaeni sluatelju! Skinuo je eir, poklonio se i otiao. Ja sam i nadalje sjedio na klupi u nekoj udnoj nedoumici. On me posve zbunio i sputao sve moje misli. Ba je idiot. Ostao je kod djevojke preko noi! Odvratno stvorenje! On mi se prosto podsmjehivao, njegova je potresna pripovijetka tek jedna izmiljotina od poetka do kraja. Ali tko je on, tko je taj lupe? Ako ga jo jedanput sretnem, prisjest e mu! Negdje je proitao tu pripovijetku i nauio je napamet. Ali to nije bilo tako loe, deko ima talenta. Ha, ha, ha, ha! Kunem se, divno me je vukao za nos! Krenuo sam kui u najveem duevnom nemiru. Kad sam stigao, sjetih se sata. Na stolu ga nije bilo. Udarih se po elu; sat je bio ukraden! Dabome, on je ukrao moj sat! Ha, ha, ha, ba je vrag! Sad su ostala dva izlaza. Mogao sam prijaviti krau i za jedno dva dana dobiti natrag svoj sat od lihvara. Zatim bi, svakako, ubrzo uhvatili i lopova. A mogu stvar i preut jeti. To je bio drugi izlaz. Ja sam preutio.

93

SANJAR
I. Na kuhinjskom prozoru upnog dvora stoji sobarica Van Loos. Pogled je uprla daleko, ak tamo do ivine ograde. Ona poznaje ono dvoje pokraj ograde; to nije nitko drugi do telegrafist Rolandsen, njezin zarunik, i Olga, crkvenjakova ki. Ovo je drugi put ovoga proljea da ih vidi zajedno; to to moe znaiti? Da nije sobarica Loos bila ovoga trenutka u velikom poslu, ona bi odmah otila do njih i traila objanjenje. Ali ima li za to vremena? Novi sveenik oekuje se svakog asa sa svojom obitelji, pa se posvuda u prostranoj kui uurbano radilo. Gore, na prozoriu, bio je mali Ferdinand. Nareeno mu je da pazi na zaljev i odmah javi dolazak, kako bi putnici zatekli toplu kavu. Zasigurno e im trebati okrjepa; ta Rosengard je sa svojim pristanitem za parobrode udaljen barem jednu milju. Odatle e na amcu doi ovamo. Jo ima neto snijega i leda po poljima, ali je svibanj i lijepo je vrijeme, a osim toga dan je nad Norvekom dug i svijetao. Svrake i vrane sagradile su marljivo svoja gnijez da, a na golim breuljiima ve se zazelenjela trava. Ljiljan je u vrtu izdikljao kroz snijeg. Sada je bilo vano znati kakav je ovjek novi sveenik. Cijela je upa bila znatieljna. Istina, on e biti samo privremeno kapelan dok se ne imenuje stalni upnik, ali ta privremenost moe dosta dugo potrajati. Ribarsko puanstvo bilo je siromano, pa je odlaz ak svake etvrte nedjelje u podrunu crkvu bio prilino tegoban. Sveeniko namjetenje u njihovoj upi nije bilo bogzna kakvo i nitko se nije otimao za to mjesto. Govorilo se da je sveenik bogat ovjek koji ne tvrdii novcem. Sobarica i dvije slukinje ve su bile nabavljene; nije se tedjelo ni s drugim pomonim osobljem, a obav ljena je i nagodba s dvojicom mladia koji e voditi kuanske poslove. Osim toga, tu je bio i mali Ferdinand, a on je okretan i iv deko i svakome na usluzi. Na opinu je ugodno djelovalo to se mislilo da je sveenik bogat. On nee cjepidlaiti s pristojbama i povlasticama, nego e naprotiv pripomoi siromanima. Znatielja je bila velika. Dolje kod pristanita za amce bila su ve oba sveenikova pomonika i jo nekoliko ribara u svojim tekim izmama; oni su razgovarali vaui i pijuckajui duhan. Naposljetku stie i veliki Rolandsen. Iao je polako, a ispred njega hodala je Olga. I sobarica Loos ostavi prozor. Ona e ve razgovarati s njim; nije to bio prvi put da je Rolandsena pozivala na odgovornost. Podrijetlom je bila iz Holandije, govorila je kao to se govori u Bergenu, i bila je vrlo vjeta na jeziku, pa ju je zbog toga Rolandsen katkad nazivao jeziarom. Uope je Rolandsen bio dosjetljiv i drzak ovjek. Kamo je sada poao? Je li doista namjeravao doekati sveeniku obitelj? Nije danas bio nimalo ozbiljniji nego i obino. U njegovu zapuku bjee zadjenuta ljiljanova granica s pupoljcima, a eir je nosio malo nakoso; takav e izai pred njih! Pomonici sveenikovi svakako bi najvie voljeli da nije nikako dolazio u ovo doba, u ovako vanom trenutku. Zar je lijepo izgledati onako kako je on izgledao? Njegov veliki nos bio je i odve bezobrazan za neznatnu slubu koju je vrio; osim toga, nije se iao cijele zime, pa je izgledao kao kakav razbarueni umjetnik. Njegova je vjerenica pakosno govorila da slii na slikara koji redovito zavrava kao fotograf. Bio je mladi i neenja od trideset i etiri godine, svirao je na gitari i pjevao dubokim glasom svakovrsne pjesme; na dirljivim mjestima katkad se toliko smijao daje plakao od smijeha. Takav je velianstven bio u tim stvarima! Bio je ravnatelj telegrafske postaje i ve deset godina na istom mjestu. Rolandsen je bio velik i ja ke grae; nije imao obiaj izbjegavati tunjavu, samo ako je prilika povoljna. Trgne se i mali Ferdinand, jer je sa svog prozoria ugledao bijelu barku trgovca Maka kako skree u zaljev. Za tili as deko sleti niz stube i u tri smiona skoka uleti u kuhinju: Eno ih! Eno ih! zavikae slukinje prestraeno. Ali sobarica se ne zbuni; ona je ve sluila i kod prethodnog sveenika, pa se posve dobro i temeljito razumije u svoj posao. Dajte kavu bilo je sve to je rekla.

94

Mali Ferdinand odleti sa svojom novosti k slugama koje bre-bolje odloie svoje poslove kako bi svatko od njih to prije stigao do pristanita i tamo pomogao oko doeka stranaca. Sve u svemu na doeku je bilo deset ljudi. Dobar dan ree sveenik s barke, osmjehnu se i skide svoj meki eir. Svi ljudi na kopnu skinue kape, a sluge se tako duboko naklonie da im je duga kosa pala do oiju. Veliki Rolandsen nije se klanjao kao ostali, stajao je uspravno, ali je i on svoj eir spustio nisko. Sveenik je bio mlai ovjek, pjegav, s riim zaliscima, a svijetle dlake brade bijahu najahale na njegove nosnice i gotovo ih zatvorile. Gospoa je leala u kabini na barci izmuena morskom boleu. Stigli smo ree sveenik kroz vrata kabine pomaui svojoj eni da se pridigne. Oboje bijahu u staroj odjei koja nije izgledala nimalo otmjeno, ali to je zasigurno bila samo gornja odjea unajmljena za put, dok je njihova lijepa garderoba bila sloena u kovezima. eir je gospoi spao do zatiljka, njezino blijedo lice s velikim oima privlailo je poglede ljudi. Pomonik Levion zagazi do barke i iznese enu na kopno, a sveenik izae sam. Ja sam Rolandsen, telegrafist ree veliki Rolandsen i istupi naprijed. Bio je podobro pijan i oi su mu se staklile. Ali kako je bio okretan u ponaanju, njegovo je dranje bilo sigurno. Vraji Rolandsen nije inio nikakvih ispada kad god bi se kretao meu otmjenim svijetom, umio je sa svima lijepo, a znao se sluiti finim i za takve zgode uglaenim izrazima. Ako je doputeno nastavi on dalje okrenut sveeniku ja u vam predstaviti sve nazone. Ova su dvojica, mislim, pomonici upnikovi. Ona su dvojica sluge, a ovo je Ferdinand. Sveenik i njegova gospoa otpozdravie ljudima. Dobar dan, dobar dan oni e se ve brzo upoznati. Da, da, sad je najprije trebalo prtljagu iznijeti na kopno. Pomonik Levion pogledao je u kuicu na barci i kao da se spremao da jo jednom zagazi do nje. Zar tamo nema djece? upita on. Nitko ne odgovara i svi gledaju u brane drugove. Ima li djece u kuici? pita uporno pomonik. Nema odgovara vozar s barke. Gospoino se lice zacrveni. Sveenik ree: Samo nas dvoje. Vi ete, ljudi, ve doi gore da naplatite! Naravno, bio je bogat. On nije bio ovjek koji bi sirotinji uskratio nagradu, dok je prijanji sveenik i te kako znao zakinuti zaradu, pa bi samo rekao: Hvala lijepo! Poslije, poslije! Rolandsen je predvodio pridolice, gazio je kroz snijeg pokraj puta kako bi drugima ostavio mjesta. Nosio je lijepe lakirane cipele, ali ga to nije nimalo zbunjivalo, a kaput mu je bio rastvoren, premda je puhao hladan svibanjski vjetar. To je crkva? upita upnik. Izgleda da je stara. Ima li unutra pe? upita gospoa. Premnogo me pitate odgovori Rolandsen. Ja mislim da nema. Sveenik se zbuni. Pred njim dakako nije bio crkvenjak, nego netko tko nije mnogo razlikovao sveani od radnog dana. I sveenik se pone hladnije ponaati prema neznancu. Sobarica je stajala na stubitu, a Rolandsen ponovo pone predstavljati tko je tko, a kad je to svrio, pozdravi se i htjede otii. Priekaj malo! ree sobarica Van Loos, ali Rolandsen nije htio ekati, pozdravi se i sie natrake niz stube. Mora da je ovo udan svetac, pomisli u sebi sveenik. Gospoa je ve bila u sobi. Poela se oporavljati od morske bolesti, pa se sve vie posveivala razgledanju prostorija. Ona odabra najljepu sobu sveeniku za rad, a za sebe uze onu u kojoj je do tada stanovala sobarica Loos. 2. Rolandsen nije htio ekati, jer je dobro poznavao sobaricu Van Loos i znao je to ona kani. A on je nevoljko radio bilo to drugo, osim onoga to je sam htio. 95

Gore na putu sretne jednog ribara iz opine koji bjee zakasnio na doek novog upnika. To je bio Enok, okretan i dobroudan ovjek, uvijek pognut, s pogledom u zemlju i glavom umotanom u al zbog uhobolje. Zakasnio si ree mu Rolandsen. Je li doao? Jest. Rukovao sam se s njime ree, a potom, prolazei mimo ribara, dobaci: I zapamti, Enok, to u ti rei: zavidim mu na eni! Svoje drske i lakomislene rijei otposlao je na pravu adresu; Enok e se ve pobrinuti da to doznaju i drugi. Rolandsen je iao sve dalje i dalje du ume i napokon stigao do rijeke, tamo gdje bjee Mackova tvornica ribljeg ljepila u kojoj je radilo nekoliko djevojaka s kojima se Rolandsen volio aliti kad god bi tuda prolazio. On je doista bio drzak u to m pogledu; to je svatko znao, ali danas je bio dobre volje i vrlo raspoloen, pa se u tvornici zadrao due nego obino. Naravno, djevojke su odmah vidjele da je dobro potegnuo. Ronja, to ti misli zato ja dolazim tako esto ovamo? ree Rolandsen. Odakle ja znam? odgovori Ronja. Ti sigurno misli da me tjera stari Laban. On govori Laban, a misli Adam! zahihou se djevojke. Hou da te spasim ree Rolandsen. Treba da se dobro uva ovdanjih ribarskih momaka, to su nevaljali napasnici. Vi ste sami najvei napasnik ree neka druga djevojka. Vi imate i dvoje djece. Stidite se! Oh, Nicolina, zar ti tako govori? Pa ti si uvijek bila avao za moj sanduk; ti to dobro zna, Nicolina. Ali tebe u, Ronja, spasiti, htjela ti ili ne. Moe ii sobarici Loos ree Ronja. to si ti strano glupa nastavlja Rolandsen. Koliko ti je vremena potrebno da pari riblje glave prije nego zavrne ventil? Dva sata odgovori Ronja. I Rolandsen kimnu glavom; to je ve i sam izraunao. Vrag Rolandsen znao je dobro zato je iz dana u dan iao do tvornice, uljao se uokolo i ispitivao djevojke. Ne skidaj poklopac, Pernille ree on. Jesi li poludjela! Pernille pocrveni. Frederik je rekao da mijeam u posudi odgovori ona. Kad god digne poklopac izlazi toplota ree Rolandsen. Ali kad se pojavio Frederik Mack, sin trgovca Macka, Rolandsen je ponovo nastavio tonom skitnice: Jesi li ti ona Pernille to je sluila kod upravitelja godinu dana? Tada si bila tako pakosna i zloesta da su samo pokrivai ostali itavi, jer ih nisi mogla razbiti! Svi se nazoni nasmijae. Pernille je bila najmirnija dua na svijetu. Imala je i manu, jer je povrh svega bila ki orguljaa u crkvi, zbog ega joj je pripadalo malo svetosti. Kad je Rolandsen izaao na put, ponovo je ugledao Olgu, crkvenjakovu ki. Bila je u duanu. Sad je urila to je vie mogla; eljela je umaknuti kako Rolandsen ne bi pomislio da ga ona eka. Ali Rolandsen nije tako mislio; tovie, on je znao da mlada djevojka obino bjei pred njim kad god se sluajno susretnu. Rolandsen je takvo to odobravao, poglavito stoga to kod mlade dame nije mogao nita postii. A ona ga i nije previe zanimala. Rolandsen stie u svoju postaju. Odmah se uozbilji kako bi se otresao pomonika koji je volio s njime brbljati. Rolandsen nije bio u to vrijeme nimalo prijazan drug. Zatvarao se u svoju zabitu sobicu u koju nitko nije ulazio osim njega i jedne starije gospode. Tu je on ivio i spavao. Ta je soba bila Rolandsenov svijet. Rolandsen se razumijevao i u neto drugo osim u rakiju; dakle nije bio samo lakomislen, nego je bio veliki istraiva i izumitelj. Njegova je soba zaudarala na svakovrsne kiseline, sokove i ljekarije. Ti su mirisi dopirali i na ulicu tako da ih je svaki prolaznik morao osjetiti. Rolandsen nije krio da sve te medikamente dri u sobi jedino zato da bi ubio miris silne rakije u kojoj je naprosto plivao. Ali to je Rolandsen lagao iz 96

posve nerazumljivih razloga; tovie, on je sve te silne so kove u bocama i vrevima koristio za svoje pokuse. Pomou kemije on je izumeo novi nain kako se pravi riblje ljepilo. Taj je nain zasigurno mogao dokrajiti metodu trgovca Macka ija je tvornica zahtijevala velike trokove, prijevoz je bio nezgodan, a nabavka sirovine ograniena na vrijeme ulova ribe, a uza sve to tvornicom je upravljao njegov sin Frederik koji nije bio strunjak. Rolandsen je znao napraviti riblje ljepilo i iz drugih tvari, a ne samo iz ribljih glava, a povrh toga znao je praviti ljepilo i od mnogih otpadaka to ih je Mack bacao. On je koristio ak i one posljednje otpatke kako bi iz njih napravio vrlo vanu materiju za boje. Njegovi izumi ve bi bili stvarnost da se telegrafist Rolandsen nije morao boriti sa svojim velikim siromatvom. Ali u ovom mjestu moglo se do novca doi samo uz pomo trgovca Macka, pa je i Rolandsen imao svojih jakih razloga to nije htio otii k njemu. Jednog dana usudio se nagovijestiti kako je ljepilo iz tvornice na vodopadu preskupo, ali Mack je na to samo odmahnuo rukom kao ovjek od utjecaja i gospodin kakav je ve bio. On je samo rekao da je tvornica zlatni majdan. Rolandsen je gorio od elje da jed nom otkrije rezultate svojih istraivanja, pa je svoje pokuse poslao na ogled kemiarima u zemlji i inozemstvu i dobio uvjerenje da je poetak dobar. Ali dalje nije iao. Trebalo je jo napraviti istu i bistru tekuinu da bi dobio patente za sve zemlje. Zar je Rolandsen bez ikakva povoda, tek onako doao na pristanite da bi doekao sveenika? Vrag Rolandsen imao je svoje planove! Ako je sveenik doista bogat, onda moe lako dati neto novca i za vane izume. Ako nee nitko drugi, onda u to ja uiniti! zasigurno e neto tako rei sveenik. Rolandsen se nadao. Ah, Rolandsen je lakomislen, pa je i najmanji povod raspirivao nadu u njemu. Ali on je i razoaranja podnosio hrabro; da, hrabro, muki i ponosno i nije se tako lako predavao, kao to nije ludovao ni za Mackovom keri Elisom. Bila je visoka i lijepa, crnomanjaste koe i crvenih usnica i bilo joj je dvadeset i tri godine. Govorilo se da je kapetan Henriksen s obalnog broda njezin potajni zarunik, ali godine su dolazile i prolazile, a od svega toga ne bjee nita. Zato? Ve prije tri godine, dakle kad je Elisi bilo dvadeset godina, otkrio joj je Rolandsen svoje srce u svom ludom mladikom zanosu. Ona je bila tako ljubazna, ali ga nije razumjela. Rolandsen je zbog toga trebao prekinuti s njom i povui se, ali on je iao jo i dalje, pa joj je prole godine poeo svata govoriti. Ona nije mogla nita drugo uraditi, doli da se tome ludom i umiljenom telegrafistu nasmije u lice, jo prije nego to mu je otvoreno pokazala kolika je golema razlika izmeu njih. Da, izmeu njega i nje koja je putala i samog kapetana Henriksena da godinama eka na njezino da! To je bilo onda kad je Rolandsen odmah otiao sobarici Loos i s njom se zaruio. Time je htio pokazati da odbijanje na najviem mjestu ne znai njegovu smrt. Ali sada je opet dolo proljee, i on nije mogao izdrati tu silinu ljubavi. Njegova je mata bila u punom naponu, a zanosio se nevjerojatnim i fantastinim snovima. 3. Sa irokog je mora dolazila proljetna haringa. Ribari su neprestano u svojim amcima, gledaju durbinima, istrauju more. Tamo gdje ptice krue u jatima i slijeu ovdje-ondje, tu se zadrava haringa. U dubokoj vodi moe se loviti mreom, ali sada je veliko pitanje hoe li haringa potraiti plia mjesta i skrovita u fjordovima tamo gdje se cijela jata mogu zatvoriti mreama. Tek tada se skupljaju mree, tek tada nastaje ivot, a glasni uzvici odjekuju, do laze barke, a i pritjee silan narod. Zarade ima kao pijeska na morskoj obali. Ribolov je kockanje. Ribar razapne mreu i eka na uspjeh, baca mreu i preputa se sudbini. esto nailazi gubitak za gubitkom, orue mu odnese voda ili propadne i potone, ali on se ponovo oprema i izlazi na puinu. esto otplovi do onih mjesta gdje su drugi imali sree, mui se i pod tekim uvjetima vesla tjednima da bi napokon kasno stigao na odreeno mjesto, jer igra je ve izgubljena. Ali katkad se i srea zna nasmijeiti i tamo gdje se najmanje nada napuniti njegov amac krunama. Nitko ne zna kada e se srea osmjehnuti, ali svi joj se nadaju s jednakim pravom. 97

Ve je bio trgovac Mack na strai, ve je imao u amcu svoju mreu i svoju liku, i nije skidao durbin s oiju. Mack je imao u zaljevu brod s tri katarke (galeazzu) i dvije jahte. Upravo su se vratili s lova na bakalare kod Lofota i teret je bio iskrcan, pa je sada htio natovariti haringe, ako dou haringe; njegov je podrum bio pun praznih baava. On je htio nakupovati haringi koliko god je vie mogao, stoga je i nosio uza se gotov novac da bi mogao isplatiti jo prije nego to bi cijene skoile. Sredinom svibnja poe trgovcu za rukom da prvi mreom zatvori haringe. Nije ih bilo osobito mnogo, samo pedeset baava, ali se ipak o tome prialo posvu da uokolo, a nakon nekoliko dana stigoe na to mjesto strani ribolovci. Tu su anse bile dobre. U to vrijeme dogodi se jedne noi provala u Mackovu uredu. To je bio odve smion zloin, jer su noi bile svijetle od veeri do jutra, pa se moglo vidjeti sve ono to se dogaa ak i na velikoj udaljenosti. Lopov je obio dvoja vrata i ukrao dvije stotine kruna. To je bio neuven dogaaj za upu; nitko to nije mogao shvatiti. Oni najstariji sada su prvi put u ivotu uli za takvo to, jer upljani su mogli zgrijeiti u malim stvarima, ali kraa i provala nikako nije bilo, pa se ovaj put posumnjalo u strane ribolovce koje su odmah poeli ispitivati. Strani ribari imali su dokaze da su tu no proveli na moru, na svojim laama, i da su vrebali haringe na mjestu udaljenom jednu milju od tvornice. Trgovcu je bilo ao to ih je osumnjiio. Onda ostaje samo to da je provalu morao izvriti netko iz upe. Macku ne bjee toliko ao ukradenih novaca, ne, nipoto; on je sam otvoreno govorio da je lopov bio glup to nije uzeo mnogo vie, ali njega je, monog gospodara i zatitnika sviju, boljelo upravo to to ga je pokrao netko iz upe. Zar on nije izdacima za razliite poslove plaao polovicu opinskog budeta? I zar je bilo koji nevoljnik izaao iz njegova ureda a da nije dobio pomo? Mack je obeao nagradu da bi se pronaao lopov. Gotovo svakog dana dolazili su na trnicu strani ribari; mora da je na njih udno utjecalo to to se posvuda prialo da je trgovac Mack opljakan. Kao bogati kralj trgovine odredio je nagradu od etiri stotine kruna. Cijeli je svijet trebalo da uvidi kako njemu nije stalo do novca. Novi je sveenik na duhovsku nedjelju odrao propovijed o Nikodemu koji je nou dolazio k Isusu, i tom je prigodom iskoristio ovu krau da bi napao i osudio provalnika. Oni dolaze k nama nou grmio je s propovjedaonice provaljuju u nau kuu i plijene nau imovinu. Nikodem nije radio nita zlo, bio je bogobojaljiv ovjek i odabrao je no za svoj put k Isusu; ali on je iao zbog svoje due. A to rade oni danas ? Ah, besramna elja ovladala je svijetom, no se iskoritava za pljakanje i grijeh. Neka kazna stigne krivca; izopite ga! Novi upnik pokazao se kao borac. To mu je bila trea propovijed otkako je doao, a ve je prisilio mnoge upljane da se pokaju. Kad je stajao na propovjedaonici, bio je blijed i udnovato je izgledao. Sliio je luaku. Bilo je upljana koji su samo prve nedjelje doli u crkvu, a poslije se vie nisu usuivali doi. Da, povukla se i sobarica Van Loos; ona koja je bila prava djevica sa svom svojom strogou i istoom. Obje mlade djevojke s velikom su radou primijetile tu njezinu promjenu. U zaljevu je bilo mnogo ljudi, a meu njima i onih koji su se radovali to se to dogodilo trgovcu. Oni su smatrali Macka odve monim sa svojom raz granatom trgovinom na dvjema trnicama, sa svojim lovom, sa svojom tvornicom i mnogim barkama, a strani su ribari hvalili svoje trgovce koji su bili druevni i prijazni i nisu nosili ni bijelih jakni ni rukavica od jelenje koe kao to je to Mack nosio. Kad je toliko pohlepan za imutkom, onda je pravo stoje pokraden. Dobri Mack ne bi trebao da izdaje toliko stotina kruna za te stvari, jer bi mu moglo zafaliti gotovine za kupovanje haringe, ako ulov bude dobar. Nee biti da je Mack tako bogat, da ima novaca kao nebo zvijezda. Bog zna tko je lopov; moda je to uinio i on sam ili njegov sin, samo da bi izgledalo kako ima novaca kao pljeve, premda je uistinu u novanim neprilikama. Ogova ranju nije bilo kraja ni na kopnu ni na moru. Mack je uvidio da treba pokazati kako stvari stoje. Ribara je bilo iz pet upa i oni e odnijeti svoje dojmove kad se vrate kuama i priat e ih obiteljima i trgovcima. Saznat e se nadaleko kakav je ovjek Mack iz Rosengarda.

98

Kad je prvi put nakon te provale trebalo da ode u tvornicu, Mack je unajmio parobrod. Tvornica je bila udaljena od postaje najmanje jednu milju, pa ga je taj put kotao dosta novaca, ali za Macka novac nije znaio nita. Kada je parobrod s Mackom i njegovom kerkom uplovio u zaljev, izazvao je veliku senzaciju. On je takorei bio gospodar broda dok je tamo stajao na krovu sa svojom bundom i sa svojom divnom crvenom tkanicom oko pasa, iako je bilo ljeto. Kad su otac i ki izali na kopno, brod se okrenu i odmah otplovi natrag; svatko je mogao vidjeti zato je doao u zaljev. I tada se mnogi od stranih ribara poklonie pred monim Mackom. Ali Mack nije mogao zaboraviti sramotu koja mu je nanesena, pa je iao korak dalje i pribio novu objavu kojom je obeao i samom lopovu etiri stotine kruna nagrade, ako se javi . Ni najistije vitetvo nije nikada takvo to uradilo. Zar nee sada svatko uvidjeti da Ma cku ne bjee stalo do tih triavih ukradenih kruna? Ako je lopov onaj na koga mi sumnjamo, onda se ni ovaj put nee javiti, tako svi govorahu. Silni Mack bio je u nesnosnom poloaju; njegov ugled kao da se poeo potkopavati. Dugih dvadeset godina bio je moni Mack i svi su mu se klanjali sa strahopotovanjem; doim je sada izgledalo kao da ga ljudi ne pozdravljaju s onim prijanjim tovanjem. A on je povrh toga bio vitez s kraljevskim odlijima. Kakav je samo bio gospodar! Bio je voa upljana, ribari su ga oboavali, a sitni trgovci iz susjednih mjesta oponaali su ga. Ma cka je bolio trbuh; to je bila po svoj prilici posljedica gospodskog, kneevskog naina ivota, a im bi malo zastudilo, on bi nosio oko trbuha iroku crvenu tkanicu. Crvenu tkanicu oko trbuha poeli su sada nositi i trgovci iz susjednih mjesta, ti sitni skorojevii kojima je Mack milostivo dozvolio da ive. I oni su htjeli da ih ubrajaju u otmjene oso be koje su jele tako gospodski i raskono da im je trbuh obolio. Dolazili su u crkvu u izmama koje kripe i prolazili kroz crkvu s ponosnom bukom; a on ih je nauio da nose obuu koja kripi. Neki su ak svoju obuu potapali u vodu i suili je do nedjelje kako bi to bolje kripala. Mack je bio veliki uzor u svim stvarima. 4. Rolandsen sjedi u svojoj sobi i pravi pokuse. Sa svog prozora moe vidjeti kako se jedna grana na drvetu u umi mie gore-dolje. Mora da se netko njie na drvetu, ali je lie gust o i ne vidi se nita. I Rolandsen eksperimentira i dalje, ali danas mu posao ne ide za rukom. On pokuava na gitari podesiti aljive tualjke, ali ni to ne moe da izvede. Proljee je dolo, Rolandsenova je krv nemirna. Elise Mack je dola; sino ju je sreo. Bio je ponosan i ohol i znao se ponaati; izgledalo je kao da ga je htjela obradovati s neto malo prijaznosti, ali on je to odbio. Donosim vam pozdrave od telegrafista u Rosengardu rekla mu je. Rolandsen nije ivio u prijateljstvu s telegrafistima; on nije bio druevan. Ona je htjela ponovo podvui odstojanje izmeu njih; oho, on e joj ve vratiti, on e joj se osvetiti. Morate me jednom nauiti da sviram na gitari ree ona. To bi nekome polaskalo i nije bila stvar za odbijanje, ali Rolandsen ju je odmah odbio. Naprotiv, to je bila zgodna prilika da joj se osveti. On ree: Vrlo rado. Kad god zaelite, dat u vam svoju gitaru. Kako je samo postupao s njom! Kao da nije bila Elise Mack, dama koja je mogla nabaviti deset tisua gitara. Neu, hvala odgovori ona. Ali bi se moglo na njoj malo vjebati. Dobit ete je. Tad ona zabaci glavu i ree: Oprostite, ali ja je ne traim! Dobro mu je odgovorila na njegov bezobrazluk. On popusti i promrmlja: Htio sam vam dati ono jedino to imam. Duboko se nakloni i ode. Iao je prema crkvenjakovoj kui. Htio je da se sastane s njegovom kerkom Olgom. Sad je bilo proljee i Rolandsen je morao imati svoju dragu; nije bilo lako upravljati tako ve likim 99

srcem. Osim toga, on je imao posebno zadovoljstvo da se udvara Olgi, jer se govorilo da je Frederik Mack bacio oko na crkvenjakovu ker, a Rolandsen ga je svakako htio istisnuti; da, to je on htio. Frederik je bio brat Elisin, pa e tako njegovo odbijanje pogoditi cijelu obitelj. Uostalom, Olga je bila sama po sebi vrijedna da se za njom tri. Rolandsen ju je poznavao jo kad je bila sasvim mlada djevojka; kod kue su joj prihodi bili dosta skromni, svoju je haljinu morala uvijek dugo nositi, prije nego to dobije novu, ali je bila svjea i li jepa, a stidljivost joj je lijepo pristajala. Rolandsen se s njom sastao dva dana uzastopce, a to je bilo mogue samo tako to bi izravno doao u kuu i njezinom ocu pozajmio po jednu knjigu. On je te knjige morao prosto naturiti crkvenjaku, jer ih starac nije ni traio ni razumijevao. Rolandsen je umio sa strau preporuivati knjige. To su najkorisnije knjige na svijetu govorio je on i ja elim da ih to vie irim. On upita crkvenjaka razumije li se u ianje. Ali crkvenjak se nije nikada u svom ivotu bavio ianjem; Olga je to obavljala za cijelu kuu. I sad Rolandsen navali na Olgu silnim molbama da ga oia. Ona pocrveni i skrije se govorei kako ona to ne zna! Ali Rolandsen je opet nae i obaspe je tolikom bujicom slatkih i laskavih rijei da je naposljetku morala popustiti. Kako elite da vas oiam? upita ona. Kako god vi hoete odgovori on. I tada se obrati crkvenjaku i prestrai ga finim i tekim pitanjima koja starca zbunie i otjerae u kuhinju. Rolandsen se poe praviti vaan i govoriti uenim jezikom. Ako u zimskoj noi uete izvana, iz pomrine, u osvijetljenu sobu, onda svjetlost struji u vaim oima. Olga ga nije razumjela, ali ipak prihvati te njegove rijei. Eto ree Rolandsen tako je i meni kad doem kod vas. Treba li jo malo ovdje skratiti? upita Olga. Treba, treba, samo vi iajte dalje. Kako je vama po volji, onako me oiajte. Vidite, vi mislite samo na to kako biste to prije otili i onda se sakrili, a za mene nema nita gore od toga! Zar se moe sjaj iskre izbrisati? Sigurno je bio siao s uma. Kad bi ste drali glavu mirno, onda bih bre radila ree ona. Zar vas ne smijem gledati? Olga, vi ste zarueni? Za takav razgovor Olga nije bila spremna. Jo je bila mlada i neiskusna, pa ju je mnogoto moglo zbuniti. Ja? Nisam bio je cijeli njezin odgovor. Mislim da je ovako dobro. Jo samo moram malo poravnati. Nastojala je da ga odobrovolji, jer je sumnjala da je pijan. Ali Rolandsen nije bio pijan, bio je posve trijezan; u posljednje je vrijeme radi o previe, jer su se svi strani, ribari mnogo koristili potanske usluge. Nemojte samo prestajati molio je on. Oiajte me jo jedanput okolo ili jo dva puta, onda e biti dobro. Olga se smijala: Ne, to nema smisla. Ah, vae su oi kao zvijezde blizanke ree on. A va me smijeh krasno obasjava. Ona skide zastira, oisti kosu to je popadala po podu. On takoer kleknu da bi joj pomogao i tu se njihove ruke sretoe. Ona je bila mlada ena, njezin je dah strujao i zagrijavao ga. Tada je uzme za ruku. On primijeti da joj je haljina oko vrata zakopana samo obinom iodom. To je odavalo njezino siromatvo. Ostavite! Zato to radite? promuca ona. Nemam nikakva razloga. Doista, samo sam elio da vam se zahvalim za va trud. Da nisam vrsto i neraskidivo zaruen, zaljubio bih se u vas. Ona se pridigne s ostacima njegove kose u ruci, a on je i nadalje kleao na zemlji. Uprljat ete vae odijelo ree ona i izae na vrata. 100

Kad je crkvenjak uao, morao se Rolandsen opet praviti raspoloenim. Pokaza mu svoju oianu kosu i navue eir do iznad uiju da se vidi kako mu je sada bio preve lik. I on naglo pogleda na sat i ree da mora ii u svoj ured. Rolandsen ode u duan. Zatrai da mu se iznesu broevi i igle za zakopavanje, i to najskuplje. Odabra jedan lani dragi kamen i zamoli da mu se dug upie na raun. Trgovac mu to nije htio uiniti, jer je i bez toga Rolandsen ve mnogo dugovao; da, vrlo mnogo. Onda uze jeftiniju iglu od stakla i plati je svega nekoliko ilinga. I Rolandsen ode sa svoj im blagom iz duana. To je bilo juer naveer. Sad Rolandsen sjedi u svojoj sobi i ne moe raditi. Uzme eir i izie pred kuu da vidi tko se to njie u umi na drvetu. Iao je pravo lavu u eljust; jer tamo je bila so barica Van Loos, koja mu je davala znakove i sada ga oekuje. Da je samo znao uutkati svoju znatielju. Dobar dan ree ona. Kako si se dotjerao! Ja imam obiaj oiati kosu u proljee odgovori on. To sam ja radila prole godine. Ove godine nisam dobra za to! Ja se neu s tobom svaati ree on. Nee? Neu. I ti nisi morala ovdje stajati i tresti cijelu umu kako bi te sav svijet vidio. I ti nisi uope morao ovdje doi i aliti se ree ona. Bolje bi bilo da stoji dolje na putu i da mi daje znakove maslinovom granicom mira nastavlja Rolandsen. Jesi li se sam iao? Olga me iala. Da, ona koja e moda biti ena Frederika Macka! Ona te oiala? On to nije htio skrivati; dapae, elio je da se to razglasi. Kae, Olga te iala? Da! to je? Njezin otac nije umio! Ti ide odve daleko. Jednog dana emo se razii ree sobarica Loos. Rolandsen je na trenutak stao i razmislio, a onda je rekao: Moda je to i ponajbolje. Tada ona uzvikne: to kae? to kaem? Ti u proljee sasvim izgubi glavu, to kaem! Pogledaj mene, vidi li se na meni i najmanji nemir u proljee? Ti si zato ovjek odgovori ona kratko. Ali ja neu da se tuem s Olgom. Je li istina da je sveenik bogat? upita on. Sobarica Van Loos obrisa oi i postade opet praktina i drska kao to je bila oduvijek. Bogat? Ja mislim da je siromaan kao crkveni mi. Rolandsen izgubi jednu nadu. Treba da mu vidi garderobu nastavi ona. I treba da vidi gospoinu garderobu. Ima nekoliko donjih haljina. Ali on je kao sveenik neusporediv. Jesi li ga sluao kad propovijeda? Nisam. On propovijeda kao najbolji propovjednik kojega sam sluala ree sobarica Loos svojim bergenskim narjejem. Jesi li sigurna da nije bogat? Bio je gore u duanu i otvorio sebi kredit. Tada, za trenutak, potamni cijeli svijet pred Rolandsenovim oima. Htio je otii. Hoe da ide? upita ona. Da! to ti zapravo trai od mene? Dakle, tako je stajalo meu njima. Novi ju je sveenik donekle otrijeznio i ona se bjee naoruala blagou, ali njezina stara narav ponovo izbije. Jedno u ti rei izusti ona. Ti si ba pretjerao! Dobro ree Rolandsen. Stranu mi nepravdu ini. 101

 Dobro ree opet Rolandsen. Ja to ne mogu izdrati. Ja u raskrstiti s tobom. Opet je razmiljao Rolandsen. I ponovo ree: Nekad sam mislio da e ovo vjeno trajati. Inae, ja nisam Bog, ja ti ne mogu pomoi. Radi to hoe. I to je odgovor! ree ona naprasito. Prve veeri ovdje u umi nisi bila tako ravnoduna. Ja sam te poljubio i nisam uo od tebe nita drugo do mali slatki vrisak. Nisam uope vritala uzvrati ona. I ja sam te volio vie nego svoj ivot. I mislio sam da e biti moja posebna, moja otmjena stvar. Hm, lalala! Nemoj se za mene brinuti ree ona ljutito nego se brini to e sa sobom! Sa sobom! Znam li ja to? To me i ne zanima. Ti ne smije umiljati da e Olga biti tvoja. Ona e se udati za Frederika Ma cka. Tako dakle, mislio je Rolandsen, cijeli je svijet to znao. I on zabrinut poe, a sobarica Loos ila je za njim. Sioe na put i nastavie dalje. Kratka ti kosa dobro stoji ree ona. Ali je vrlo slabo oiana, nije ni izravnata. Moe li mi pozajmiti tri stotine kruna? upita on. Tri stotine kruna! Na est mjeseci. Ne mogu ti ih pozajmiti. Meu nama je svreno. I to je odgovor ree on i kimnu glavom. Ali kad su doli do ive ograde upnog dvora, odakle se Rolandsen morao vratiti, sobarica Loos ree: Naalost, nemam tri stotine kruna da ti pozajmim! Zbogom, do skorog vienja! Ona ode. Rolandsen je osjeao olakanje i pomislio: Oh, kad bi ovo bio posljednji put! Na stupu od ograde bjee zalijepljena objava i Rolandsen je proita; to je bila Mackova objava: etiri stotine kruna isto za otkrie krae. I sam e lopov dobiti nagradu, ako se prijavi! etiri stotine kruna isto razmiljao je Rolandsen. 5. Novi sveenik nije bio bogat; bio je sve prije nego bogat. Samo je mlada gospoa donijela od kue besmislene bogatake navike i eljela je imati veliku poslugu, premda u kui nije bilo djece, tako da ni ona sama nije nije imala to raditi, a nikad i nije bila domaica, ali su joj zato padale na um smijene budalatine. Da, ona je bila draga, lijepa kuna nevolja. Veliki Boe, kako je dobri upnik neumorno vodio kominu borbu sa svojom enom, samo da bi je malo nauio redu i da bi malo vie povela rauna o kui. etiri je duge godine uzalud radio na tome. Skupljao je konce i papire po podu, stavljao svaku stvar na svoje mjesto, zatvarao za njom vrata, pregledao pei i zavrtao ventile. Kad bi gospoda otila od kue, obilazio je sve prostorije da vidi u kakvom ih je stanju ostavila; tu i tamo leale su ukosnice, eljevi su bili puni kose, marame su se povlaile po svim kutovima, a na stolicama su leali razni komadi odjee. Sveenik bi se raalostio, a onda bi sve to pospremio. U svojim mladikim danima, kad je stanovao po kukavnim sobicama, bio je manje beskunik nego sada. Sveenikove molbe i prijekori u poetku su djelovali na nju, sama je shvatila da je on u pravu i dala mu rije da e se popraviti. Poela je ustajati rano i sreivati kuu odozgo do dolje. ivotna zbilja dotakla se toga djeteta i potresla ga, pa je tako od onog derita prekono postala odrasla osoba. Ali ubrzo je popustila, a samo nekoliko dana kasnije kua je ponovo bila u istom stanju kao i prije.

102

Ona se ni najmanje nije udila to je posvuda bio nered; zapravo se udila to joj je njezin mu opet poeo prigovarati. Ja sam alicu prevrnula i razbila, ne vrijedi mnogo govorila je ona. Ali komadi tu lee od jutros odgovori on. Jednoga dana gospoa doe i ree kako bi trebalo otpustiti slukinju Olinu; ta ona se ljutila to gospoa iznosi svakovrsne stvari iz kuhinje i ostavlja ih bilo gdje. Tada i sveenik malo-pomalo ogugla i prestade je svakodnevno koriti. utke i bez mnogo rijei sam je pospremao i ureivao tisuu stvari, a gospoa se nije bunila zbog toga, bila se ve navikla da netko ide za njom i posprema. Mnogo je puta pomislio njezin mu kako treba imati vie samilosti prema njoj. Bila je krotka, mrava i loe obuena, ali nije nikada uzdisala zbog neimatine, iako je bila nauila na dobar ivot. Znala je sjediti i prevrtati svoje ve nekoliko puta prevrnute haljine, znala je biti raspoloena i pjevuiti kao mlada djevojka. Tada bi najednom oivjelo ono derite u njoj, pa bi dobra gospoa ostavljala svoj posao, svoje haljine prebaene preko stolova i stolica i odlazila od kue. Kamo je ila? Jo dok je bila djevojka imala je osobitu sklonost da ide od duana do duana, a veselilo ju je kad god je mogla neto kupiti. Uvijek su joj trebali runici, podvezice, svakovrsni eljevi, mirisne vode, paste za zube, kojekakve metalne stvarice kao to su kutije za strojeve i cijevi za puhanje. Bolje bi bilo da kupi makar jednu jedinu vrijednu stvar, mislio je sveenik, pa neka je i skupa, a ja u se ve nekako snai, zaduit u se, a onda u pokuati da napiem kratku povijest crkve za narod i tako otplatim dugove. Godine su prolazile. Meu suprunicima je bilo trvenja, ali oni su se voljeli i sve je bilo u najboljem redu, poglavito onda kad se sveenik nije odve mijeao u kune stvari. Ali on je imao dosadnu osobinu da motri na ovo ili ono, makar i izdaleka, ak i s prozora svoje radne sobe. Juer je primijetio kako u dvoritu kisnu krevetni pokrivai. On je ugledao svoju enu dok je prilazila kui; bila je u polju i sad je bjeala od kie. Nee pokupiti pokrivae, pomislio je sveenik. I doista, gospoa je otila u svoju sobu. Sveenik je zvao, ali iz kuhinje se nitko nije javljao, a sobarica se ula kako vie u komori za mlijeko. Sveenik izae i unese pokrivae. I trebalo je da se na tome ostane, ali sveenik je bio gunalo i nije mogao da pree preko toga. Naveer je gospoa zatraila pokrivae, a kad su joj ih donijeli, rekla je: Mokri su. Bili bi jo mokriji da ih ja nisam unio ree sveenik. Tada gospoa udari drugim tonom: Ti si ih unio? To nisi trebao raditi, ja bih ve naredila slukinji da ih unese. Sveenik se gorko nasmije: Onda bi pokrivai jo i sada visili u dvoritu! To je uvrijedilo gospou. Zbog nekoliko kapi kie ne treba gunati. Ne moe se od tebe mirno ivjeti , posvuda zabada svoj nos! Ja to ne bih radio kad bi bilo sve u redu odgovori on. Zar ne vidi da ti posuda za pranje lei na krevetu? Gospoa odgovori: Ja sam je tu ostavila, jer drugdje nema mjesta. Kad bi dobila stol za umivanje i on bi bio nakrcan stvarima ree on. Boe, kako si dosadan ree gospoa. Ti si bolestan. Ja to sve neu uope moi izdrati. Ali izdra. asak kasnije sve je zaboravila, njezino dobro srce opratalo je svaku nepravdu. Bila je to ena blage naravi. A sveenik je sve vie ostajao u svojoj radnoj sobi u kojoj se nije primjeivao kuni nered. Bio je ilav i snaan; pravi radnik. Pomonika je pitao o moralnom ivotu u upi, a to to je od njega saznao ne bjee ni najmanje utjeno. Onda je sveenik poeo slati pisma u kojima je korio i opominjao as ovog as onog upljanina; a ako to nije pomoglo, sam je iao u posjet greniku. I tako novi upnik postade opasan ovjek kojega su se ljudi bojali. A on nikoga nije tedio. Sam je ispipao da je Levion, jedan od nj egovih pomonika, imao sestru 103

koja je bila rastavljena, pa je i njoj poslao pismo. On je pozvao njezina brata i po njemu poslao pismo napomenuvi da e budnim okom motriti na njezin ivot. Trgovac Mack doe u posjet i sveenika pozvae u sobu. Posjet je bio kratak, ali vrlo vaan. Mack je nudio sveeniku svoju pomo, ako bi to trebao za kakvu sirotu u upi. Sveenik se zahvali; radosno se zahvali. Da nije ot prije znao, sad bi zacijelo uvidio da je Mack bio zatitnik svih u Rosengardu. Kako je samo bio otmjen i moan stari gospodin; imponirao je i gospoi koja je roena u gradu. Da, doista, bio je fini gospodin, a zasigurno je imao pravo kamenje u igli koja bjee zadjenuta u koulji. Lov na haringe napreduje ree Mack. Opet je uspio ulov. Istina, nije osobito mnogo, samo dvadeset baava; ali je ipak neto bolje u odnosu na proli ulov. I kad sve tako dobro ide, ne treba zaboraviti svoju dunost prema drugima. Tako i treba ree sveenik. To je pravo! Zar je dvadeset baava slab ulov? Ja se slabo razumijem u te stvari. Da, tisuu je baava vie. Tisuu! ree gospoa. Ali to sam ne ulovim, kupujem od drugih nastavi Mack. Nekim je stranim ribarima juer poao za rukom dobar ulov i odmah sam to otkupio. elim sve svoje barke napuniti haringama. Vi upravljate razgranatim poslom ree sveenik. Mack dodade da se posao tek poinje granati. Istina, posao je naslijeen, ali on ga je razgranao i proirio. Sve to radi samo zbog svoje djece. Dragi Boe, koliko vi zapravo imate tvornica i duana? upita gospoa opinjena Mackom. Mack se nasmija i odgovori: Ne znam ni ja, milostiva gospoo. Morao bih ih izbrojiti. I Mack zakratko zaboravi u razgovoru na svoje brige i nevolje; bilo mu je ugodno razgovarati o svojim poslovima. Kad bismo samo bili blizu vae velike pekarne u Rosengardu ree gospoa i time pokaza svoje zanimanje za domainstvo. Ovdje se kod nas pee lo kruh. Kod upravitelja stanuje pekar. Da, ali ne pee kruh. Sveenik ree: Naalost, pretjerano pije. Poslao sam mu pismo. Mack je utio nekoliko minuta. Onda u sagraditi pekarnu i ovdje kod filijale ree on. Bio je svemogu, radio je to je htio. Samo jedna njegova rije i pekarna je tu. Zamisli! otme se gospoi koja je gledala Macka zabezeknuto. Vi ete dobiti dobar kruh, milostiva gospoo. Odmah u brzojaviti radnicima; sve e to potrajati kratko, moda samo nekoliko tjedana. Ali sveenik je zautio. Koliko e se troiti kruha, sad kad svi stanu pei, sve sobarice i sva posluga? A kruh e zasigurno poskupiti. Moram vam se zahvaliti to ste mi predusretljivo otvorili kredit u vaoj trgovini ree sveenik. Da, da dodade njegova gospoa kako bi opet pokazala da se i ona zanima za domainstvo. To je sasvim razumljivo odgovori Mack. Sve to elite, stoji vam na raspolaganju. To je izvanredno kako raspolaete sa svim i svaim ree gospoda. Nisam ni ja svemoan odgovori Mack. Nisam, primjerice, u stanju pronai lopove. To je doista nevjerojatna stvar ree sveenik. Vi ste obeali i samom lopovu najveu nagradu, itav imutak, pa opet se ne javlja. Mack je vrtio glavom. Vas pokrasti, to znai uiniti najcrnju neblagodarnost ree gospoa. 104

 Tome se i sam nisam nadao, milostiva gospoo prihvati Mack. Ne, doista nisam. Ja nisam znao da su moji ljudi takvi. Sveenik primijeti: To je zato to se krade kod onoga kod kojega se ima to ukrasti. Lopov je to dobro znao. Tako je sveenik posve naivno rekao pravu i zgodnu rije. Trgovac se opet odobrovolji. Ako se stvar shvati onako kako je shvaao sveenik, onda je sramota mnogo manja. Ali ljudi idu okolo, mudruju i ogovaraju ree on. To mi kodi i alosti me. Sad ovdje ima mnogo stranaca, a oni me ne tede. I moja ki Eliza ljuti se zbog toga. Ali neka ree on i ustade ionako je to samo prolazno. I kao to sam rekao, ako gospodin upnik naie na bilo kakvu nevolju i nudu u upi, molim vas budite dobri i sjetite se mene. Mack ode. Sveenik i gospoa ostavili su na njega vrlo dobar dojam i on e ih posvuda preporuivati. To im valjda nee koditi? I zato bi? Dokle se dolo s ogovaranjem ljudi? Juer mu je sin Frederik priao da mu je neki pijani ribar doviknuo s amca je li se ve sam javio i dobio nagradu! 6. Nastupie topli dani, uhvaena haringa morala se drati u mreama da se ne bi po kvarila; ulov se sklanjao samo kad je kia ili kad su noi bile hladne. Onda je i ribo lov sasvim zamro, godina je bila ve dobro poodmakla i ribari odoe jedan po jedan. Sada je trebalo raditi u polju, pa se nije moglo ostati ni bez jednog ovjeka. I noi su postale svijetle i tople. Vrijeme je bilo zgodno za skitnje i matanja. Nou je mlade bila po putevima, pjevala i tipkala se. Iz luka i s otoka uli su se ptiji glasovi; eljuge, galebovi i sjeverne guske. I morski pas izae na povrinu sa svojom mokrom glavom, pogleda unaokolo i opet zaroni u svoj svijet. I Ove Rolandsen je fantazirao na svoj nain. U njegovoj sobi nou se esto ulo pjevanje i sviranje na gitari, a vie se i nije moglo traiti od ovjeka u toj dobi. On nije pjevao i svirao samo iz istog oduevljenja, ve je elio da se razonodi i olaka sebi u svom velikom umovanju. Rolandsen je razmiljao i premiljao iz sve snage, on je bio u stranom kripcu, a morao je nai izlaz. Naravno, sobarica Van Loos opet je dolazila, ona nije imala obiaj da kvari ljubav; svom snagom drala se svoje vjeridbe. S druge strane, nije Rolandsen bio Bog, nije znao obuzdati svoje veliko srce; ono bi mu u proljee uvijek odletjelo. Nije mu bilo lako sa zarunicom koja nikako nije razumijevala to znai jasan i otvoren prekid. Rolandsen je opet iao do crkvenjakove kue. Olga je sjedila pred vratima. Sada je cijena haringi bila 24 ilinga po toni; vremena su bila dobra, a u opinu se bjee slio veliki novac. Olga se zbog neeg drala oholo; to joj je to sinulo u glavu? Ta zar je Rolandsen bio takav da se moe olako zaobii? Ona ga je sada tek letimice pogledala, a onda je nastavila plesti. Rolandsen ree: Kako samo pogledujete! Vai su pogledi hici koji me ranjavaju. Ja vas ne razumijem ree Olga. Tako! A to vi mislite da li ja samog sebe bolje razumijem? Ja sam izgubio glavu. Sada stojim ovdje pred vama i olakavam si bol, a vi ste mi ve zavrtjeli pamet! Onda bi vam bilo bolje da tu ne stojite ree Olga. Sino sam oslukivao rijei u svojoj nutrini. To su bile nevjerojatne rijei. Ukratko, ja sam donio veliku odluku, a vi biste mi, ako elite, mogli dati jedan savjet. Ja? to ja imam s time? Tako, tako! ree Rolandsen. Vi ste danas ljuti, vi samo sjedite i uvate svoju kou. Uostalom, kosa vam tako krasno raste da ete uskoro ostati bez ijedne vlasi na glavi. Olga je utjela. Jeste li uli da orgulja Bere ima ki koju mogu dobiti? Olga se nasmija i pogleda ga. Nemojte se smijati. To me jo vie izluuje. 105

 Vi ste lud ovjek! ree Olga tiho i zacrveni se. Zar se guske i patke ne ubijaju tako da se najprije malo ubodu u glavu kako bi otekle, a onda postaju dva puta ukusnije! Olga odgovori uvrijeeno: Zar vi u to vjerujete? Ali ja nisam takva! I ona ustade spremna da ue u kuu. Ako uete u kuu, ja u ui za vama i pitat u vaeg oca je li proitao one knjige ree Rolandsen. Otac nije kod kue. Tako. Ja i neu da ga vidim. Ali vi, Olga, kako ste samo danas oholi i okrutni! Ne mogu iz vas iupati ugodnu rije. Zar sam ja za vas nula? Vi me odbijate. Olga se opet nasmija. Bere ima ki ree Rolandsen. Djevojka se zove Pernille. Ja sam se raspitivao. Njezin otac svira na crkvenim orguljama. Zar morate imati na svakom prstu po jednu dragu? upita Olga otvoreno. Moja se vjerenica zvala Van Loos odgovori on ali mi smo odluili da se rastavimo. Moete je pitati. Ona e zasigurno ubrzo otputovati. Da, majko, dolazim odmah viknu Olga kroz prozor. Majka vas nije zvala, ona vas je samo pogledala. Da, ali ja znam to hoe. Tako, dakle! Dobro, ja u odmah otii. ujte, Olga, vi dobro znate to ja hou, ali vi nita ne govorite. Sad moete ii. Ona otvori vrata. Sada je zasigurno imala dojam da on nije jai od nje, ali on e sve uiniti da se ponovo dokae. Zar se smjelo dozvoliti da se pretrpe grube tete? Zbog toga pone govoriti o smrti i ponaati se smijeno; za njega sada nema drugog izlaza doli umrijeti, a nee mu ba biti teko umrijeti. Ali eli da mu sprovod bude po njegovoj zamisli. On e sam napraviti zvono, a tuak e biti butna kost volovska tako je lud bio Rolandsen. Sveenik e drati najkrai govor na svijetu i samo e nogom stati na grob i rei: proglaavam te umrlim i propalim za vijeke vjekova! Olgi je bilo doista dosadno i nije vie bila stidljiva. Iznad ogrlice oko vrata imala je danas svilenu vrpcu. Izgledala je kao dama i vie nije imala iodu. Rolandsen je mislio da se treba nametnuti jo lue. On ree: Mislio sam da e neto biti izmeu nas. Moja biva zarunica u upnom dvoru izvezla je mnogo stvari s mojim poetnim slovima O. R., pa je sada sve to imam obiljeeno s Olga Rolandsen. To mi je izgledalo kao nebesko znamenje. Ali sad u otii i zahvaliti se za dana nji dan! I Rolandsen skide eir, pozdravi je i ode. Tako se ras tao s njom uvjeren da je ispao dovoljno nadmoan i da e ona barem sada, nakon svega, malo bolje razmisliti o njemu i onome to je govorio. to se u stvari dogodilo? Crkvenjakova ga je ki odbila. Pa dobro! Zar nije mnogoto upuivalo na to da je to sve bila obmana? Zato je ona sjedila ispred vrata, ako nije njega ekala? I zato je stavila vrpcu od crvene svile kao fina dama? Ali ne, prevario se. Nekoliko veeri poslije toga ugleda Rolandsen sa svoga prozora Olgu kako ide u Mackov duan. Tamo je ostala dokasno u no, a kad se vraala kui, pratili s u je Frederik i Elise. Sada je ponosni Rolandsen mogao mirno pjevuiti ili pak ravnoduno pucketati prstima, pa i neprestance misliti o sebi i svom poloaju, ali umjesto toga on je uzeo svoj eir i otrao u umu. Da, on ih je zaobiao da bi izbio na put i presreo ih. I doista, on je ve stajao na putu i ekao ih, a onda im je poao u susret, ali njima je oigledno trebalo mnogo vremena, pa ih Rolandsen nije mogao vidjeti ni uti. Zvidao je i pjevuio kao da oni sjede bilo gdje u umi i promatraju ga. I n apokon ih spazi, hodali su posve lagano to je bilo neobino za ovo doba noi. Nikome se od njih nije urilo. S dugom slamkom u ustima i vrbovim cvjetiem u zapuku, Rolandsen im je iao ususret; oba se gospodina pozdravie, a dame kimnue glavom. to ste se tako zadihali? ree Frederik Gdje ste bili? Rolandsen mu odgovori preko ramena: 106

 Proljee je. Ja lutam i pozdravljam proljee! To nije bilo nikakvo brbljanje, nego prava i ista istina! Oho, kako je lagano i ravnoduno i hladno proao pored njih; tovie, imao je snage da promatra Elise Mack s visine. Ali im je poodmakao od njih, uvue se u umu i nije se vie razmetao, nego se osjeao jadno i potiteno. Olga mu vie nije nita znaila; im je to osjetio, izvue iz depa onu iglu za zakopavanje, slomi je i baci. Ali sada je poeo misliti na Elise Mack koja je bila lijepa i opaljena suncem, a kad se smijala, vidjeli su se njezini bijeli zubi. Nju mu je sam Bog poslao na put. Nije rekla ni rijei, a moda ve sutra putuje kui. To je bilo dobro. Ali blizu kue stajae sobarica Van Loos. Ona ga je ekala, premda joj je jednom rekao da je meu njima svreno; bilo pa prolo! Sobarica je tada odgovorila da je nikako ne treba moliti da ode, niti neto takvo dvaput rei. I zbogom! Ali eto, sada je ponovo dola i ekala ga. Evo ti duhankesa koju sam ti obeala ree ona. Nee valjda prezreti ovaj dar. Duhankesa? Ne trebam je ree i ne htjede je uzeti. Tako dakle ree ona i povue svoju ruku natrag. I on je nastojao da malko ublai svoju oholost: Moda si tu duhankesu obeala nekomu drugom. Sjeti se! Moda si je namijenila za sveenika ili kakvog oenjenog ovjeka. Ona nije mogla da se suzdri, a da mu ne rekne: Vidjela sam na putu dame, ti si sigurno iao za njima? to te se to tie? Ove! Zato ne ode? Valjda i sama vidi da ovako vie ne ide! Bilo bi dobro da ti nisi dragi kamen meu ljudima i da ne tri za svakom suknjom. Hoe li da me naljuti? viknu on. Laku no. Sobarica Loos ree za njim: Da, da, i ti si mi krasan! Ja ujem o tebi najgore stvari! Zar je takva uskogrudnost imala smisla? I zar je treba lo povrh toga zavidjeti siromanoj dui koja se muila pravom ljubavnom nevoljom? Rolandsen ode u ured, sjede za aparat i zamoli kolegu na postaji Rosengard da mu prvom prilikom poalje pola kafa konjaka. Vjeito lutanje tamo-amo postalo je ve besmisleno. 7. Ovaj put Elise Mack ostala je due vremena u tvornici. Ostavila je veliki Rosengard i dola ovamo samo da bi svome ocu uinila boravak na selu to ugodnijim, je r on je izbjegavao da tu provodi vrijeme. Elise Mack lijepo se razvijala i iz godine u godinu bila je sve stasitija i ljepa. Imala je raznobojne haljine, crvene, bijele i ute, pa su je ve poeli zvati gospoicom, premda joj otac nije bio ni sveenik ni doktor. Ona je bila sunce i zvijee, visoko iznad ostalih. Ona je donijela nekoliko brzojava na potu, a Rolandsen se tu naao da je poslui. Progovorio je s njom samo nekoliko rijei, najnunijih rijei; dakle, nije pogrijeio, niti ju je upitao kako je, nije joj ni glavom mahnuo. Rolandsen ni u emu nije pogrijeio. Ovdje stoji dvaput jedna za drugom rije nojevo pero. Ne znam je li to namjerno tako napisano? Dvaput? ree ona. Molim vas da vidim. Dragi Boe, vi imate pravo. Molim vas, pozajmite mi pero. Dok je skidala rukavicu i pisala, govorila je: Brzojav je za jednog trgovca u gradu koji bi mi se sigurno smijao. Je li sad dobro? Sad je dobro. I vi ste jo uvijek ovdje ree ona i osta sjedei na stolici. Iz godine u godinu viam vas ovdje. Rolandsen je dobro znao to radi im dosad nije napustio tu postaju i otiao nekamo drugdje. Da, neto ga je tu moralo privui i zadrati godinama. 107

 Mora biti nekakav razlog odgovori on. Vi biste mogli dobiti Rosengard. To je valjda bolja postaja? Njezino lice obaspe blaga rumen; moda bi sada vie voljela da takvo to uope nije rekla. Ja ne mogu dobiti tako veliku postaju. Da, vi ste jo premladi. To je od vas ljubazno to tako mislite izusti i osmjehnu se pomalo lukavo i pritajeno. Mi smo tamo malo bolji ljudi ree. Kad biste doli k nama, bili biste u drutvu lijenika i knjigovoa, pa i pomonika iz duana. Osim toga, dolaze nam svakakvi udni mornari i drugi ljudi. Hm, k vama dolazi kapetan Henriksen s parobroda, pomisli Rolandsen. to je htjela s ovim izlivom milosti? Zar se Rolandsen od juer tako naglo promijenio? On je znao, da je njegovo ludovanje sasvim beznadeno, tome se valjda nema to dodati. Kad je pola, ona mu prui ruku, a da prije toga nije navukla rukavicu. Dok je silazila niz stube, utala je svila. Rolandsen sjedne za stol, napaen i potiten kao to je uvijek bio i otposla brzojave. Tisue i tisue divnih osjeaja strujalo je kroz njegova prsa. Toplota njezine ruke meke kao kadila prela je na nj. Kad se zrelo promisli, ne stoji on tako bijedno, izum bi mu mogao donijeti mnogo novca. Sada nema ni tristo kruna; on je zapravo propali milijuna. Ali moglo bi se dogoditi da jednog dana nae izlaz. Doe i gospoa, htjela je poslati brzojav svome ocu. Elisin posjet utjeio ga je i on se vie nije osjeao nitarijom, nego velikim gospodinom. Razgovarao je sa sveenikovom gospoom; izmijenjao je s njom nekoliko obinih fraza. I gospoa je ostala due; molila ga je da doe u posjet. Naveer ponovo sretne sveenikovu gospou, i to na putu blizu pote. Ona zastade i razgovor izmeu njih krenu. Vi svirate na gitari ree ona. Da. Priekajte malo, vidjet ete to znam. I Rolandsen ode da uzme gitaru. Ona je pristala da ga saeka, a kad se Rolandsen vratio, pjevao joj je o svojoj dragoj i o prijatelju vjernom kao zlato. Pjesme nisu bile bogzna kakve, ali njegov glas bijae snaan i lijep. Rolandsen je namjerno zadravao gospou; mogao bi tkogod ipak naii i vidjeti ga s njom. Da se gospoi urilo, ljutila bi se zbog toga, ali oni poee opet razgovarati i tako im proe podosta vremena. On je govorio drukije nego njezin mu sveenik; izgledalo je kao da glas dolazi iz sasvim drugog kraja, a kad je nizao svoje kitnjaste fraze, njezine su se oi zaobljavale kao oi djevojice koja prislukuje. Neka vam je Bog na pomoi! ree ona kad je pola. On mi i pomae odgovori on. Jeste li u to sigurni? Kako to mislite? upita zabezeknuto. On ima razloga za to. Istina, on je Bog nad svim stvorenjima, ali to ne znai mnogo biti Bog nad ivotinjama i brdima. Tek ga mi ljudi inimo onim to on jest. Zato nas dakle ne bi pomagao? Nakon toga krasnog govora Rolandsen se osjeao posve zadovoljnim. Dok se vraala kui, gospoa je razmiljala o njemu. Napokon stie konjak. Rolandsen je sam iznio bavicu s pristanita; nije krio svoj teret, nego ga je nosio pod miicom u po dana. Toliko se bjee osokolio. I sad je dolo vrijeme da Rolandsen namiri sve svoje nedae. Bilo je noi kad se vladao kao nasilni gospodar; tada je smetao stranim ribarima da prolaze, a i onima koji su se na pristojan nain udvarali djevojkama. Jedne nedjelje dooe u crkvu neki strani ribari. Svi su bili pijani. Poslije slube Boje vukli su se tamo-amo po putu i nisu htjeli da se vrate na brodicu. Imali su uza se rakije, pili su sve vie i dosaivali prolaznicima. Sveenik je govorio s njima, ali nije mogao nita isposlovati. Kasnije je doao upravitelj redarstva sa zlatnim iritom oko kape. Tada neki ribari odoe na brod, ali tri ovjeka, meu njima veliki Ulrik, nisu htjeli otii. Treba da se zna kad su mornari na kopnu vikali su. Tada su djevojke nae. 108

Meu njima je bio Ulrik, a Ulrik je bio poznat od Lofota i Finmarka sve do ovamo. Tko smije, nek pristupi! Bjee se skupilo mnotvo znatieljnog svijeta; svatko je el io vidjeti velikog Ulrika kako se razmee. Neki su stajali na pristojnom odstojanju od njega, dok su oni sraniji bili blie, a neki su posjedali izmeu drvea u umi. Ja vas molim da idete na brod ree upravitelj. Inae u morati s vama drukije razgovorati. Gledajte da se udaljite zajedno s vaom kapom ree Ulrik. Ne proturjei mi dok nosim ovu kapu na glavi vikne upravitelj. Ulrik i njegovi drugovi poee se smijati grohotom i drati se za trbuh od silnog smijeha. Neki ribarski deko proe; oni ga zgrabie i dobro ga izdevetae. Tko je sada na redu? uzvikne Ulrik. Dajte konopac! podviknu upravitelj im je ugledao krv. Neka netko skokne i donese konopac. Moramo ga svezati! Koliko vas je? upita nepobjedivi Ulrik, a strani ribari opet se grohotom nasmijae. Odozgo s puta pomoli se Rolandsen. Iao je lagano, oi su mu svjetlucale. On pozdravi upravitelja. To je Rolandsen! ree Ulrik. Hoete li, drugovi, da vidite Rolandsena? Upravitelj ree: On je poludio. Sad je upravo istukao jednoga deka. Ali sad emo ga svezati! Svezati? Upravitelj kimnu glavom. To je glupo ree Rolandsen. Dozvolite mi da ja porazgovaram s njim. Ulrik se primaknu, podmuklo ga pozdravi i udari akom. Osjeti da se dotaknuo neeg tvrdog i masivnog, pa se povue natrag i prodera se: Dobar dan, telegrafiste Rolandsenu! Tituliram te punim imenom da zna tko si! Rolandsen je elio da mu ne dopusti priliku za tunjavu, zbog toga se i srdio na samoga sebe, jer je oklijevao i nije odmah vratio prvi udarac. On je odvraao stranca od tue; preklapali su se i nadmudrivali njih dvojica na nain pijanaca. Bili su razmetljivi i previe su se hvastali. Kad bi jedan rekao: Samo doi, namjestit u ti lea; drugi bi odgovorio: Ako doe, doi e u pravo vrijeme: vratit u te natrag mekanog kao pamuk. Svijet koji je bio okolo, odobravao je takav razgovor. Kad je upravitelj vidio da se telegrafist sve vie srdi i pada u vatru, pone se i on smijati. Ulrik zviznu Rolandsena po nosu. On se zanese, isprui ruku i uhvati stranca za jaku. Ali to je bila greka; drati samo golu jaknu u ruci ne znai nita, pa je Rolandsen poskoio nekoliko koraka za Ulrikom i iskezio zube od zadovoljstva, a to je izazvalo protivnika. Kad je Ulrik pokuao udarac glavom, Rolandsen je ve znao za taj njegov specijalitet. Sam Rolandsen bio je majstor u neem drugom, a to je snani udarac "preko ruke" ravno u eljust. Udarac je morao zahvatiti bradu. Posljedica ovoga udarca bio je straan potres glave i vrtoglavica. Ne lomi se nijedna kost i nema krvi, samo malo na ustima i nosu, a protivnik se mora sruiti na zemlju. Sada je Rolandsen zgodno udario Ulrika i on se otkotrljao preko puta. Noge mu se spletoe, tijelo obamre i dobi vrtoglavicu. Rolandsen je dobro poznavao govor kavgadija i on ree: Tko je sad na redu? Bio je zadovoljan i nije znao da mu je koulja na vratu pocijepana. Ulrikovi drugovi bijahu mirni i zapanjeni. Vie se nisu drali za trbuh od smijeha. Vi ste za mene djeca govorio im je Rolandsen. Samo bih vas smrvio. Upravitelj nagovori dvojicu stranaca da uzmu svoga druga i da ga odvedu na brod, na neutralno tlo, a Rolandsenu se zahvali. Ali kad je Rolandsen vidio trojicu stranaca kako odlaze, nije mu bilo milo i zato im je do posljednjeg asa dovikivao: Doite i sutra naveer. Istaknite znak na lai, ja u ga razumjeti. Kao i uvijek, silno se ponosio svojim djelom, nije prestajao da se hvali i da preuveliava svoj podvig. Ali gledatelji se razioe. Tada Rolandsenu pristupi jedna dama, gledala ga je

109

zaarenim oima i pruila mu ruku. To je bila sveenikova gospoa. I ona je maloas promatrala tunjavu. Bilo je doista divno ree ona. On e to dobro zapamtiti. Ona vidje da mu je koulja razdrljena. Sunce mu je oko vrata napravilo crni krug, a malo nie njegova koa bijae bijela. On zakopa koulju i pozdravi gospodu; nikako mu nije bilo mrsko to mu se ona obratila pred svima. Sada se pobjednik u tunjavi kooperio. Jadna gospoa; cipele u kojima je ila nisu bile bogzna to i kanda se nisu sviale nikome. Nemojte zlorabiti vae oi i gledati me ree on. Ona pocrveni. eznete li za gradom? upita on. Ne odgovori ona. I ovdje je dobro. Moete li sada ii sa mnom i biti danas na gost? Rolandsen se zahvali i ree da ne moe; njegov je ured otvoren nedjeljom kao i ponedjeljkom. Pa ipak vam zahvaljujem ree on. Ima samo jedna stvar na kojoj zavidim sveeniku, a to ste vi. ta? Uljudno, ali iskreno reeno, ja mu moram zavidjeti. Vi ste aljivina ree ona im se malo sabrala. Na povratku kui Rolandsen je razmiljao i doao do zakljuka daje danas u svemu imao sretan dan. U svome zanosu i pobjednikom raspoloenju, poe matati o tome kako se mlada gospoda esto s njim zabavlja, a onda najednom postade podmukao i pomisli kako bi ona mogla otpustiti sobaricu Loos i osloboditi ga nemilih okova. Ne treba to izravno traiti od nje; ne, ne, ali ima i drugih naina. Tko zna, moda e mu ona uiniti takvu uslugu kad su se ve sprijateljili. 8. Pjevanje u zoru probudi sveenika i njegovu gospou. To dosad nisu doivjeli. Pjesma je dolazila odozdo iz dvorita, sunce je tek poelo obasjavati svijet, galebovi bijahu budni. Bila su tri sata poslije ponoi. ini mi se da netko pjeva ree sveenik svojoj eni. Ovdje pod mojim prozorom? zaudi se ona. Sada je ona oslukivala i raspoznala glas bijesnog Rolandsena. ula je njegovu gitaru; bio je vrlo drzak, pjevao je o svojoj ponosnoj dragoj. Gospoa je gorjela od uzbuenja. Sveenik se primae prozoru i pogleda vani. To je telegrafist Rolandsen ree on, namrgodivi se. Nedavno je dobio pola bavice konjaka. Taj se ovjek sramoti. Ali gospoa nije smatrala taj mali dogaaj odve traginim, jer se krasni telegrafist umije tui kao nosa i pjevati kao Bogom nadareni mladi. On je svakako unosio mnogo promjena u taj skromni i mirni ivot. To je serenada ree ona i nasmija se. Koju ti ne odobrava odgovori sveenik. Ili to ti o tome misli? On se morao uvijek zbog neega ljutiti! Ona odgovori: Stvar nije toliko opasna. To je njegova bezazlena ala i nita drugo! Ali je u sebi mislila dobra gospoa da se nee nikada vie diviti Rolandsenu i da ga nee vie navoditi na to da pravi budalatine. On pjeva novu pjesmu ree sveenik, primaknu se prozoru onako obuen i pone kucati u staklo. Rolandsen pogleda gore, a kad spazi sveenika, pjesma umuknu, pjeva se zbuni, postaja jedan asak posve smeten i onda izie iz dvorita.

110

 Sad smo mirni! ree sveenik zadovoljan to je samom svojom pojavom uspio. A sutra e dobiti od mene pismo ree. Odavno ga drim na oku zbog njegova nedolinog ponaanja. Moda bi bilo bolje da mu reknemo kako mi ne elimo njegovo jutarnje pjevanje izusti ena, ali sveenik nastavi ne osvrui se na njezine rijei: A poslije toga, otii u k njemu i s njime popriati! to je sveenik naglasio, kao da e se bogzna to dogoditi ako ode do Rolandsena. Sveenik se vrati u svoju sobu i pone leei razmiljati o tomu kako nee ni najmanje tediti ovog ludog i lakomislenog mladia koji se razmee i kvari cijelu upu sa svoj im neobuzdanim manirama. Sveenik nije pravio nikakve razlike nego je slao svoja pisma svakom i odravao svoj autoritet. Ovu pokvarenu opinu treba proistiti. Jo nije zaboravio sestru pomonika Leviona. Leviona je pratila nesrea, ena mu je umrla, ali ga je sveenik ulovio jo za vrijeme pogreba. Prije pokopa svoje ene, pomonik je obeao Frederiku Ma cku telei trup. Kako je put do groblja podugaak, a dani prilino topli, on je ponio meso sa sobom da se ne bi pokvarilo. To je Enok javio sveeniku koji odmah pozva Leviona k sebi. Vie ne moe biti moj pomonik ree sveenik. Tvoja sestra sjedi i grijei u tvojoj kui, a ti nita ne poduzima, samo lei i spava nou, ne vidi tko sve dolazi u tvoju kuu! Naalost odgovori pomonik to se katkad dogaa. Jo jedna stvar: ti pokapa svoju enu i donosi zaklano tele na sprovod. Ima li za to ikakva opravdanja? Pomonik je promatrao sveenika ne razumijevajui ga i smatrajui da mu se ini nepravda. Njegova je pokojna ena bila iroka dua i ona bi svakako, samo da je mogla, bila prva osoba koja bi ga opomenula da tele uzme sa sobom. Put je dugaak, toplo je, rekla bi dobra pokojnica. Ako gospodin sveenik bude uzimao stvari tako strogo, onda nee nai nikakvog pomonika ree Levion. To je moja stvar odgovori sveenik. Ti si otputen. Levion je osjeao svoje propadanje. Bez dvojbe, to je sramota to mu se dogodilo; njegovi e se susjedi naslaivati njegovom propau. Sveenik je bio uzbuen. Zaboga, zar ne moe svoju sestru nagovoriti da se uda za tog ovjeka? ree on. Vjerujte, gospodine veleasni, da sam pokuavao! odgovori Levion. Ali ona nije sigurna kakav je on. Sveenik se zaudi, ali odmah potom pljesnu rukama i hladno izusti: Kao to sam rekao, ja u uzeti drugog pomonika. Koga? Ne moram ti rei. Ali e biti Enok. Seljak je podue razmialjao. On ga je poznavao, imao je s njime nekoliko puta posla. Tako znai, Enok! ne ree drugo nita, a onda ode. I Enok doe umjesto njega. Bio je niskog stasa, nije nikad iao uspravljeno, nego uvijek pognute glave i sve je stvari ozbiljno uzimao. Prialo se da nije bio poten kao drug na moru; prije nekoliko godina uhvatili su ga na djelu kako izvlai tuu mreu. Ali to je bila samo zavist i kleveta. Vanjskim izgledom nije bio nikakav grof niti baron. Nosio je al oko uiju i to ga je jo vie nagrivalo, a osim toga, imao je obiaj da u svakoj prigodi, kad se s njime sretnete na putu, kopa po nosnicama i useknjuje se. Ali Bog ne gleda na vanjski izgled, pa je i njegov sluga Enok imao pohvalnu nakanu da se malko dotjera prije nego se sretne s ljudima. Kad bi dolazio, govorio je: Mir vama! a kad bi odlazio: Mir bio s vama! Sve to je radio, temeljito je promiljao. I sam no koji nosi objeen oko pasa, nosio je tako odvano kao daje htio rei: ima naalost i takvih koji nemaju ak ni noi za rezanje! Posljednjeg zavjetnog dana pobudio je veliku pozornost, jer je spustio na oltar mnogo novia kao milodar crkvi. Zar je u posljednje vrijeme toliko zaradio? Moglo je i to biti, a moda je i neka via sila pridodala 111

neto kruna njegovu imutku. U Mackovu duanu nije bio nita duan, ribarski mu je alat bio nov, a obitelj lijepo obuena. A kod kue je bio kod Enoka najstroi red. Imao je sina, pravi uzor dobrog i mirnog ponaanja. Mladi je bio kod Lofota na ribolovu, pa je tako stekao pravo da se moe kui vratiti s plavim lengerom na ruci, ali on to nije uinio. Otac ga je od rana nauio strahopotovanju i skromnosti. Enok je mislio da blagoslov prati onoga tko krotko i pognuto ide. Ve je svitalo, a sveenik je jo leao i razmiljao. Onaj nesretni Rolandsen pokvario mu je noni odmor i on ustade oko est sati. Tada saznade da se njegova ena posve neujno obukla i ve izila. Kasnije prije podne ode gospoda do Rolandsena i ree mu: Ne smijete vie pjevati pod naim prozorima. I ja sam uviam da se nisam dobro ponio ree on. Mislio sam da u vidjeti sobaricu Loos. Ali ona se negdje skitala. Vi ste dakle pjevali sobarici? Da. To je bilo neuspjelo jutarnje pjevanje. Ja sam spavala u toj sobi ree gospoa. Prije je u njoj spavala sobarica. Gospoa je zautjela; njezine oi bijahu bez sjaja, tupo su zurile u Rolandsena, a na rastanku izusti: Bilo je krasno i ja vam zahvaljuem, ali to vie ne smijete initi! Obeavam da neu ree. Da sam mogao bilo to naslutiti... da, ne bih se naravno usudio... izusti Rolandsen slabanim glasom. Kad je gospoa dola kui, ree: Ja sam danas pospana. Zato se tome udi? odgovori sveenik. Sigurno nisi ni oka sklopila zbog noanjeg deranja. Najbolje e biti da otpustimo sobaricu ree gospoda. Sobaricu? Ti zna daje on zaruen s njom. Neemo nou imati nikakva mira. Danas u mu poslati pismo. Bilo bi jednostavnije da sobarica ide. Sveenik je razmiljao o tome i naao da to nije najbolje, jer bi promjena poveala njegove izdatke. Osim toga, sobarica je bila vrlo vrijedna; bez nje nee biti nikakva reda u kui. On se sjeti kako je bilo u poetku dok je njegova ena na svoju ruku vodila domainstvo; da, to se ne zaboravlja. Koga e uzeti mjesto nje? upita on. Gospoa odgovori: Ja u sama preuzeti njezin posao. Sveenik se nasmija gorko i ree: Da, onda e sve biti u redu! Gospoda uvrijeeno ree: Ja i inae ne radim nita drugo nego pomaem u kui. Ono to sobarica uradi, nije bogzna to! Sveenik je utio. Vie nije imalo nikakva smisla i nadalje razgovarati o tome. Sobaricu ne mogu otpustiti ree on. Gospoa je sjedila sa svojim poderanim cipelama koje je bilo alosno vidjeti na njezinim nogama. I prije nego to je izaao, sveenik ree: Moramo ti to prije nabaviti cipele. Ah, ljeto je odgovori ona. 9. I posljednje barke razapele su jedra, ve spremne da otputuju. Lov je bio pri kraju. Trgovac Mack kupio je svu haringu koju je mogao dobiti, a nitko se jo nije poalio da mu 112

odmah nije isplatio, jedino je posljednjeg zapovjednika barke zamolio da prieka dok brzojavi po novac. im su to uli, ljudi su posvuda poeli govorkati: Aha, on je nasjeo! Ali trgovac Mack bio je moan i sada kao i prije. Od tolikih svojih poslova, on je obeao sveenikovoj gospoi da e napraviti pekarnu. I doista, gradnja pekarne je napredo vala, radnici su stigli i temelji su ve udareni. Gospoa se silno radovala i osobito je voljela da ide i gleda kako napreduje gradnja. Sada je valjalo i samu zgradu napraviti, a za takvo to trebali su vjeti radnici. Mack je govorio da ih je ve pozvao brzojavom. Ali sada pekar ode do upravitelja. to nije moglo da isposluje sveenikovo pismo, uradili su Mackovi temelji. Bit e kruha, ako ljudi hoe ree pekar. Ljudi su dobro znali da se jadni pekar uzalud koprca, jer e ga Mack prstom utui. Rolandsen sjedi u svojoj sobi i gleda u udnovatu objavu s vlastorunim potpisom. Proitao je to vie puta i naposljetku naao da je sve uredu. Onda je savi i metnu u dep, uze eir i izae. Poe prema Mackovoj tvornici. Rolandsen je ekao i ekao da otputuje sobarica Van Loos; ali ona nikako da otputuje; gospoa joj nije dala otkaz. Rolandsen je pogreno raunao kad je mislio da e mu gospoa uiniti uslugu, pa je zrelo razmislio: dakle, nikome nismo zavrtjeli mozak i moramo se drati realnosti.Uza sve to, dobio je i sveenikovo pismo puno prijekora. Rolandsen nije krio to mu se dogodilo, nego je svakome priao da je zasluio takvo pismo i da mu je ono pomoglo, jer se nijedan sveenik jo od krtenja nije toliko zauzimao za nj. Na Rolandsenu se nije moglo opaziti da se u posljednje vrijeme promijenio ili neemu poduio; ne, naprotiv, on je i nadalje matao moda ak i vie nego ik ad prije i zasigurno se hrvao s nekom velikom i osobitom milju. Kad gaje sobarica Loos, njegova prijanja vjerenica, jutros rano uhvatila i zagorila mu ivot zbog glupe serenade pred sveenikovom kuom, on se rastao s njom vrsto rijeen da jednu svoju smionu i ludu nakanu ostvari. Rolandsen ue u Mackov ured, pozdravi oca i sina koji su sjedili svaki za svojim stolom i pisali. Bio je potpuno trijezan. Stari Mack ponudi mu stolicu, ali Rolandsen odbi i ree: Doao sam samo zato da kaem: ja sam vas pokrao i orobio. Otac i sin pogledae ga ukoenim oima. Ja sam doao da se prijavim ree Rolandsen. Nije pravo da i dalje utim; ionako sam napravio loe djelo. Ostavi nas same obrati se stari Mack sinu. Frederik izae iz sobe. Mack upita: Jeste li danas pri svojoj pameti? Ja sam to uradio zavika Rolandsen snanim glasom. Proe neko vrijeme. Mack je murei razmiljao. Vi kaete da ste me orobili? Da! Mack je i nadalje razmiljao. Njegov je bistri mozak rijeio mnoge ivotne zadae; ve se znalo da je brz kad treba stvari sagledati i o njima prosuditi. Hoete li i sutra ostati pri dananjoj rijei? Hou. Odsada vie ne mislim kriti svoje djelo. Dobio sam pismo od sveenika, zato sam i postao drugi ovjek. Je li Mack povjerovao Rolandsenu? Ili je tek onako s njim i nadalje razgovarao? Kad ste okrali? upita on. Rolandsen ree koje noi. Kako ste izveli djelo? Rolandsen do sitnica opisa kako je izveo krau. U ormaru je bilo nekoliko mjenica i papira zajedno s banknotama, jeste li ih vidjeli? Jesam. Bilo je nekoliko papira i mjenica. Jedan ste papir uzeli; gdje vam je? Papir? Nemam ga? To je bilo moje ivotno osiguranje.

113

 Polica osiguranja, da, sad se sjeam. Moram priznati da sam je spalio. Tako. To niste dobro uradili, stajalo me mnogo truda dok sam dobio drugu. Bio sam izgubio glavu, nisam mogao hladno misliti. Molim vas da mi sve oprostite. Bio je tamo jo jedan mali sef i u njemu vie tisua kruna! Zato niste i to uzeli? Nisam znao za to. Mack je zavrio svoje ispitivanje. Rolandsen je za Macka najzgodniji lopov kojega je uope mogao zamisliti, svejedno je li on ukrao ili ne! Stvar nee svakako preut jeti, nego naprotiv, kazati svakome koga sretne. Ribari koji su jo bili u zaljevu ponijet e sa sobom novost i ispriati trgovcima du obale. Mack je spaen. Ja do sada nisam nikad uo da se druite s ljudima i da ste takvo to radili ree Mack. Rolandsen odgovori da se ne drui s ribarima. On ne krade po umezima nego po samim bankama. To je Mack i oekivao! On ree vanim glasom: Ali zato ste mene pokrali? Rolandsen odgovori: Tako sam odluio. Naalost, uinio sam to u pijanom stanju. Vie se nije moglo sumnjati u istinitost priznanja. Taj ludi telegrafist provodio je buan ivot i nije imao nikakvih izvanrednih dohodaka; konjak dobavljen iz Rosengarda stajao je novaca. I naalost, imam vam jo neto priznati ree Rolandsen. Novac sam potroio i nemam vam to vratiti! Mack napravi ravnoduno lice. To ne znai nita ree on. Mene samo alosti sve ono nisko ogovaranje koje je zbog vas nastalo i sve one uvrede moje osobe i moje obitelji. Ja sam spreman tota uiniti da se iskupim. to? Mogu skinuti va plakat s ograde sveenikove kue i zalijepiti drugi koji u ja potpisati. Ne, to ne traim ree on. Ionako ete dosta patiti zbog toga, nesretnie. Ali umjesto toga napiite mi izjavu! I Mack ode do Frederikova mjesta. Dok je Rolandsen pisao, sjedio je Mack i razmiljao. Ta vrlo ozbiljna stvar okrenula se na dobro. Istina, stajat e novaca, ali e se taj novac dobro upotrijebiti, a njegovo ime i nadalje e se potivati u cijeloj zemlji. Mack proita izjavu i ree: Dobro je. Naravno, ja je ne mislim upotrijebiti. To vama stoji na volju odgovori Rolandsen. Ja nemam obiaja da ita odajem o novanim prilikama. To ostaje meu nama. Onda moram ja sam govoriti ree Rolandsen. U sveenikovu pismu izriito stoji da se sve mora javno priznati. Mack otvori svoju kasu i izvadi gomilu novaca. Sad je bila prilika da pokae tko je on. I nitko nije znao da je dolje u zaljevu ekao zapovjednik strane barke da mu se upravo taj novac isplati, jer bez njega nije mogao otputovati. Mack odbroji etiri stotine kruna i ree: Bez uvrede, ali ja sam navikao da odrim svoju rije. Obeao sam etiri stotine kruna, i evo ih! Rolandsen krenu prema vratima. Ja zasluujem va prezir ree on. Moj prezir! podvikne Mack. Sad bih vam neto rekao... Vaa me plemenitost dira. Ne traite moju kaznu, nego me jo i nagraujete. Time to mu je lopov ukrao dvije stotine kruna, to nije za Macka neka velika parada, ali nagrauje lopova dvostrukom sumom, onda cijela stvar dobiva osobito znaenje. On ree:

114

 Rolandsene, vi ete sada propasti! Izgubit ete svoje mjesto. Ja tim novcem ne gubim nita, ali vama moe osobito vrijediti u prvo vrijeme. O tome dobro razmislite. to u? ree Rolandsen. Mack uze banknote i stavi ih Rolandsenu u dep od kaputa. Neka ovo bude zajam od vas molio je Rolandsen. I viteki kralj trgovine pristade na to i ree: Dobro, neka bude zajam! A dobro je znao da te novce vie nikad nee vidjeti. Rolandsen je stajao shrvan, kao da nosi danas najtee breme svoga ivota. Trenutak je bio dirljiv. Najstojte da se popravite! ree Mack hrabrei ga. Ta se pogreka moe popraviti. Rolandsen se ponizno zahvali za svu velikodunost i ode. Ja sam lopov! ree on djevojkama pred tvornicom dok je prolazio pokraj njih. Ode do ograde sveenikove kue, skide objavu i zalijepi svoju, vlastoruno napisanu, da je Rolandsen lopov, a ne netko drugi. Sutradan je bila nedjelja; objavu e vidjeti mnogi prolaznici dok budu ili u crkvu. 10. Rolandsen se ponaao kao pokajnik. Poto je cijela opina proitala njegovu objavu, on je sada izbjegavao susrete. To je djelovalo pomirljivo; greni Rolandsen nije dakle bio okorjeli grenik, a ve se poeo pomalo osvjeivati. Ustvari, uzrok takvom ponaanju bio je taj to sada nije imao vremena da se vucara po putevima; nou je neu morno radio u svojoj sobi. Mnogo je svojih uzoraka i izuma poslao potom i na istok i na zapad; dakako, sve uredno spremljeno u sanducima, u velikim i malim boca ma od ljekarija. I depeama se sluio od jutra do mraka. urio se da bude gotov prije nego to ga izbace iz potanske slube. Za Rolandsenovu aferu saznalo se i u sveenikovoj kui. Sobaricu Loos koja je imala takvog zarunika svi su saalijevali. Sveenik je pozva u svoju radnu sobu i dugo je s njom njeno razgovarao. Sada je sobarici predoeno da izbije iz glave svaku pomisao na Rolandsena, da ode k njemu i raskine zaruke. Ona je zatekla Rolandsena u jadnom i potitenom raspoloenju, ali to nije na nju djelovalo. Lijepo se govori o tebi ree ona. Nadao sam se da e doi; htio sam te moliti da bude milostiva prema meni odgovori on. Milostiva? Nikada! Zbog tebe mi se, Ove, sve pobrkalo u glavi. I odsada, mi se vie uope ne poznajemo. Ne elim imati posla s propalicama i lopovima, ja idem svojim pravim, potenim putem. Zar te nisam opominjala s najboljim namjerama, ali ti nita nisi htio uti? Zar se tako ponaa vjeren ovjek i tri za tuim djevojkama, nudi im se kao dragi kamen? I povrh toga, ti krade ljudima njihov novac i mora objavljivati pokajanje na javnom mjestu. Ja se stidim, ja ne znam to da radim. Samo uti, dobro te poznajem! Ti zna da je s moje strane ljubav bila iskrena, ali upravo ti si bio moja guba i ukaljao si mi ivot kraom. Ne koristi nita to e se sada pravdati. Hvala Bogu, svi ljudi kau, da si me prevario i iskoristio. Sveenik trai od mene da odmah prekinem s tobom, jer si grenik i pred Bogom i pred ljudima! Ti si, Ove, pravi izmet i nitarija! I ako te jo zovem po imenu, nemoj si umiljati da e se opet sve popraviti izmeu nas. Ja mislim da se mi odsada vie ne poznaje mo, i isto tako, neu ti vie govoriti: ti. Jer nitko nije za tebe vie uradio od mene, to zasigurno znam, ali tvoja lakomislenost nije ti dala mira i ti si me iskoritavao jo od poetka. Na alost, i ja sam grena, jer sam ti cijelo vrijeme gledala kroz prste i nisam umjela otvoriti oi! Bijedni Rolandsen nije se mogao opravdati, bio je osupnut njezinom smuenom tiradom; ta zar ju je njegov zloin tako potresao! A ona je, nakon to je svrila s govo rom, bila posve izmorena. Ja u se popraviti ree on. 115

Ti e se popraviti! odgovori ona i nasmije se gorko. Ali i tada ti ne bi bilo spasa, zlodjelo je ve uinjeno! Iako sam iz siromane obitelji, ipak neu dozvoliti da me kalja. Ja govorim onako kako jest. Preksutra putujem kui, ali neu dozvoliti da bude na pristanitu i da se sa mnom oprosti. To mi i sveenik savjetuje. Ja ti sada kaem zbogom zauvijek! I zahvaljujem ti na lijepim trenucima koje smo zajedno proveli, a na zle neu ni da mislim! Ona se nabusito okrenu i poe. Na odlasku ree: Ali moe biti gore u umi, iznad pristanita i mahati mi, ako eli. No, to se mene nita ne tie. Daj mi ruku ree on. Ne, to ne dam. Ti najbolje zna to si uradio sa svojom desnom rukom. Rolandsen se pokloni do zemlje. Hoemo li se dopisivati? upita on. Barem nekoliko rijei. Ja neu pisati. Nikad dok sam iva. Koliko si puta u ali govorio da bi se trebali rastati, a sad sam ti dobra. Ali sad neu ja! Budi zdravo, to je moja elja. Moja je adresa Bergen, kod mog oca, ako sluajno zaeli pisati, ali ja to ne traim od tebe! I dok se Rolandsen penjao uz stube u svoju sobu, bilo mu je posve jasno da vie nije zaruen. To je bio teak dan za njega, a uza sve to trebalo je da spremi svoje posljednje izume i preksutra ih poalje potanskim brodom. Osim toga, trebalo je da pokupi svoju sirotinju i spremi se za selidbu. Dakako, Rolandsen e biti brzo i glatko otputen. Kao po tanski slubenik bio je dobar, pa bi mu svemoni Mack zasigurno pomogao da ostane, ali pravda se morala zadovoljiti! Livade ve bijahu pod mladom travom, ume su takoer ozelenjele, a nastupile su i blage noi. Zaljev je bio prazan, svi su ribari ve otili, Mackove su barke otplovile na jug za haringama. Dolo je proljee. Krasno vrijeme izmamilo je gomilu nedjeljnih posjetilaca crkve; morem i kopnom vrvio je svijet prema crkvi, a meu njima ribari i z Bergena i Haugesunda koji se bijahu usidrili sa svojim jah tama du grebena. Oni su suili svoju ribu, a bijahu se ve udomaili, jer su godinama ovamo dolazili. U crkvu se ulazilo u punom sjaju, sa arenim kouljama od finog pamunog platna i velikim satnim lancima preko prsiju, a bilo je i onih koji su nosili zlatne naunice. ulo se da su rane vruine postale uzrokom umskih poara; a to e tek donijeti ljetne ege... Enok, sa svojim alom umotanim oko uiju, stupio je kao pomonik u slubu kod sveenika. Mlai je svijet uivao gledajui ga, ali stariji su se srdili to se crkva obeauje takovim majmunom od ovjeka, pa su neki otili k sveeniku s molbom da se ta stvar uredi kako treba. Zar ne bi mogao Enok zaepiti svoje ui pamukom? Ali Enok odgovori sveeniku da ne moe ivjeti bez tog ala, jer ga mui kostobolja lubanje. Otputeni pomonik Levion smijao se pakosno svome nasljedniku Enoku i posvuda govorio kako taj nosi al na ovakvoj vruini jer mu je odve toplo. Otkada je otputen, taj vrag Levion nije prestajao progoniti svojega nasljednika; ta bio je pakostan i pun zavisti. Kad god je hvatao svoje, iao je na Enokovu obalu i tu lovio. Ve se saznalo da je sobarica Loos prekinula sa svojim zarunikom i da je zbog velike sramote odmah otila od sveenika. Trgovac Mack saalijevao je izgubljenog telegrafista i odluio da pokua pomiriti Rolandsena i sobaricu Loos. On je sam skinuo s ograde Rolandsenovu objavu i izjavio da je protiv njegove volje tamo zalijepljena. Poslije toga otiao je do sveenikove kue. Mack je htio da ispadne dobrohotan, ve se posvuda prialo o njegovu ponaanju prema lopovu, pa su ga ljudi pozdravljali kao i prijanjih godina; tovie, jo su ga vie potivali nego prije. Samo je jedan Mack na cijeloj obali! Ali njegov put do sveenikove kue bio je bezuspjean. Sobarica je plakala od uzbuenja to je sam Mack osobno doao, ali nitko ne moe vie udesiti da ona opet sve zaboravi i oprosti Rolandsenu. Mack je stekao dojam da sveenik stoji iza ove odlune izjave gospoice Loos. Kad je ona odlazila, pratili su je sveenik i njegova gospoa do pristanita. Oni su joj zaeljeli sretan put. Boe, sad sam sigurna, da je on gore u umi i da se kaje zbog svega ree sobarica i izvadi svoj depni rubac. Brod otplovi. 116

 Vidim ga viknu sobarica i ustade. Izgledalo je kao da hoe da skoi u more i ispliva na kopno. Tada pone iz sve snage davati znakove prema umi. Ali brod je ve zamakao iza rta. Rolandsen je u posljednje vrijeme obiavao da se vraa kui kroz umu, ali sada j e, ponad ograde od sveenikove kue, siao na put i nastavio tim putem. Svi pokusi za lje pilo otposlani su; vie nije imao to raditi dok ne dobije i odgovore i ne stignu rezultati. Ali i to nee dugo potrajati. U dobrom raspoloenju pucketao je prstima. Nekoliko koraka ispred njega zatekao je crkvenjakovu ki Olgu. Sjedila je na jednom kamenu. to je ona tu traila? Rolandsen je ovako promiljao: ona se vraa iz duana i sada tu eka nekoga. Ubrzo doe Elise Mack. Zar su one ve postale tako nerazdruive? I Elise sjedne pokraj nje. Izgledalo je kao da i ona nekoga eka. Rolandsen nije htio da ih uznemirava, zato i pohita natrag u umu. Ali pod nogama mu je utalo suho lie, njegovi su se koraci mogli uti. To je bio neuspjeli bijeg, i on se predomisli. Moda je najbolje da opet izaem na put, mislio je. Ta valjda neu preplaiti dame. I on izae na put. Pa ipak je to bio smion korak sastati se s Elisom Mack oi u oi. Srce mu je snano kucalo, a topli znoj ga oblije itavog. I on je stao. Ni prije nije mogao uspjeti, a kamoli sada nakon velikog zlodjela. Idui natrake, uputi se opet u umu. Da samo sretno proe ovo utanje, onda e umjesto suhog lia gaziti po vrijesku. On u nekoliko sko kova preleti preko suhog lia i tako se spasi. Zato zapravo skakue tuda? Zar on nije Ove Rolandsen? Prkosno se vrati natrag i pone gacati po suhom liu to je vie mogao. Kad je siao na put, vidje dame kako jo sjede na istom mjestu. Dok su razgovarale, Elise je dubila zemlju kiobranom. Rolandsen opet stade. Nema opreznijih ljudi od smionih. Ja sam lopov, mislio je. Kako se onda smijem pojavljivati? Zar da pozdravim i da traim od dama naklon glavom? I jo se jednom vrati u umu. On je bio veliki luak; ta zar nije imao ni na to drugo misliti? Za nekoliko mjeseci, ili neto prije, bit e bogat ovjek. Do vraga s ljubovanjem i udvaranjem! I on poe kui. Nisu valjda jo na onom istom mjestu? On se vrati i kriom pogleda; sada je doao Frederik i sve troje su ili prema njemu. Samo da ga nisu vidjeli! Oni stadoe, uo se Frederikov glas: Pst! Cini mi se kao da je netko u umi. Nee biti odgovori Elise. A moda je tako govorila jer me spazila, pomisli Rolandsen. Sledi mu se oko srca. Naravno, on je sada jo bio nitko i nita, ali razgovarat emo za dva mjeseca! Naposljetku, tko je i to je ona? Djevica Marija iz Eisenblecha, ki poznatog luterana iz Rosengarda. Ba me briga! Na krovu potanske zgrade stajao je vjetrenjak, limeni pijetao poboden na eljeznom iljku. Kad je Rolandsen doao kui, popeo se na krov i uvinuo ipku tako da se pijetao iskrivio i zabacio glavu kao da kukurijee. Neka tako stoji! Tako treba! 11. Sad je vrijeme kad ljudi nemaju posla, nou se ulovi poneto ribe tek za kune potrebe. Kupine i krumpiri rastu, trava po livadama je izdikljala, svaka kua ima i odve haringe, krave i koze daju na akov mlijeka. Mack i njegova ki Elise otili su kui, Frederik opet sam upravlja tvornicom i duanom. A Frederik ne upravlja ba najbolje, on ezne za morem i na silu provodi dane na kopnu. Kapetan Henriksen ve mu je obeao da e mu nai mjesto kormilara na brodu, ali izgleda da od toga nee biti nita. Sad je pitanje hoe li stari Mack htjeti kupiti svome sinu parobrod. On se pravi kao da hoe i govori esto u tom smislu, ali Frederik je slutio da od toga nee biti nita. Frederik se zna ravnati prema prilikama. Priroda ga nije predodredila za mornara, ali on je tip mladia koji je oprezan i pouzdan u svakidanjem ivotu i radi upravo onoliko koliko je potrebno. On ni izbliza nije kao otac; zapravo majci duguje za sve svoje sklonosti to mu ih je predano usaivala. Dakako, on je elio da paradira u svijetu, ali da nikada ne radi suvie, nego naprotiv, da malo radi, a da ima podosta. 117

Kako je proao drski razmetljivac Rolandsen sa svojim pretjerivanjem? Postao je lupe i naposljetku izgubio svoje mjesto. Sad mu je savjest nemirna, odijelo sve starije i sve vie pohabano, a vie nije mogao ni kod koga drugog nai sobicu za stanovanje osim kod orguljaa Berea. Kod njega se preselio Rolandsen. Bere je moda bio estit, ali je bio najsiromaniji od sviju, jer je imao najmanje haringi. A kako je njegova ki Pernille bila izvikano stvorenje, to je Bere uivao malo ili nikakvo potovanje. Ni jedan pristojan ovjek ne bi htio kod njega stanovati. Govorilo se da je Rolandsen mogao ostati u slubi da je bio neto vie skruen pred inspektorom. Ali Rolandsen je bio vrsto uvjeren da e biti otputen, tako da inspektoru nije dao priliku da ga pomiluje. Stari Mack je mogao biti posrednik, ali on bjee otputovao. Ni sveenik nije bio sasvim nezadovoljan s Rolandsenom. uo sam da sada manje pije govorio je sveenik. I ja mislim da ga je moje pismo potaklo da prizna krau. On je osjeao zadovoljstvo zbog svoje misije. A Ivanje se ve primicalo. Na svim uzvienijim mjestima, uoi blagdana zapaljene su krijesnice. Mlade se skupljala oko vatre, a zvui harmonike i violine odjekivahu po cijeloj upi. Nije se smjela vidjeti vatra, ali je s lomae morao izbijati gusti dim; to se smatralo pravom svetkovinom, pa su zato bacali u vatru mokru mahovinu i smreku. A tada se izvijao gusti dim. Rolandsen se ni sada kao ni prije nije stidio sudjelovati na toj pukoj zabavi. Sjedio je najednom visokom breuljku, udarao u svoju gitaru i pjevao tako da se njegov glas razlijegao po itavoj dolini. Kad je siao do lomae, vidjelo se da je pijan kao ep i da se razmee fra zama punim efekata. Bio je i ostao onaj stari Rolandsen. Crkvenjakova ki Olga dolazila je putem. Nije zastajkivala, niti se osvrtala da togod vidi; ne, ona je samo koraala i koraala. Doista, mogla je krenuti i drugim putem, ali Olga je bila mlada, pa su je zvui harmonike privlaili. Nosnice su joj se irile, cijela rijeka sree strujala je kroz nju; bila je zaljubljena. Jutros je bila u duanu i Frederik Mack ju je opinio, premda je on govorio prilino oprezno. Zar se ne bi moglo dogoditi da se i on malo tuda proee? Ona sretne sveenikovu gospou. Sada se obje zaustavie i poee govoriti o Macku i to o Frederiku Macku. On je bio gospodar opine, a srce gospoino bilo mu je naklonjeno. Bio je dobar, suzdran i uvijek trezven mladi. Gospoa primijeti da Olga govori o njemu s najveom stidljivou, pa je upita: Djevojko draga, ti si uznemirena! Da ti nisi zaljubljena u mladog Macka? Jesam apnu Olga i poe plakati. Gospoa se zapanji. Olga, Olga, da li on to prima k srcu? Mislim da prima. Oi gospoine postadoe nepomine; tupo su zurile u zrak. Da, da ree ona smijui se. Nek ti je Bog na pomoi. Vidjet e, sve e biti dobro! I ona udvostrui svoje prijateljstvo prema Olgi. Kad su dame stigle do upnog dvora, zatekoe sveenika, bio je uzemiren i hodao je tamo-amo. Gori uma ree on. Vidio sam odozgo s prozora! I on otpone skupljati sjekire, motike i ljude. Njegov amac bijae krcat lj udima. Gorjela je Enokova uma. Ali prije sveenika i njegovih ljudi, tamo bijae ve stigao otputeni pomonik Levion. On bi uvijek nakon ulova ribe zastao blizu Enokove ume i tamo kuhao ribu. Kad je krenuo kui, spazio svijetli plamen u umi; irio se sve vie i vie. Tada je samo kimnuo glavom, kao ovjek koji dobro zna to znai taj maleni plamen. A kad je ugledao ljude i vrevu posvuda oko upnog dvora, shvatio je da se sprema pomo, pa je bre-bolje okrenuo amac i zaplovio natrag da bi prvi doao na mjesto poara. To je bio lijep in Levionov; zaboravio je svu mrnju i pohitao svome neprijatelju u pomo. Levion izae iz amca i krenu u umu. uo je kako vatra pucketa. Levion nije urio, svaki as se okretao i ogledavao na sve strane. Ubrzo spazi Enoka kako tri prema vatri. Velika znatielja spopade Leviona, pa se zakloni iza jedne stijene da bi promatrao Enoka koji se primicao sve blie cilju, uporno i odluno, ne gledajui ni desno ni lijevo. Da li je Enok 118

ugledao svojega protivnika, pa ga je sada htio sustii? I kada se primakao posve blizu, Levion ga zovne po imenu: Enok! I Enok zastade, zbunjeno se nasmija i ree: Ovdje gori. Nesrea je tu. Levion se okurai i odgovori: To je prst Boji! Enok se namrgodi i upita ga: to stoji tu? Sva mrnja Levionova izbi iz njega i ree: Oho, ovdje e biti prevrue sa alom oko uiju! Idi odatle ree Enok. Ti si zapalio umu. Levion je utao. inilo se kao da Enok eli doi do mjesta iza stijene gdje je Levion stajao. Pazi se! viknu Levion. Ja sam ti otkinuo jedno uho, otkinut u ti i drugo! Idi odatle uzvrati Enok i krenu prema njemu. Levion je kiptio od bijesa. Sjea li se onoga dana u zaljevu? Izvlaio si moju mreu. Tada sam ti otkinuo uho. Sad se saznalo zato je Enok nosio al oko uiju, jer je imao samo jedno uho. Oba su se susjeda tukla i obojica su imala razloga da stvar zatakaju. Ti si isto to i ubojica ree Enok. S jedne strane dolazio je um sveenikova amca koji je ve pristajao uz obalu, a s druge strane poar se buno pribliavao. Enok je htio otjerati Leviona, pa je izvukao no koji je uvijek nosio zadjenut iza pojasa. Kako se usuuje vaditi no na mene? ree Levion kad su ljudi ve stigli. Enok tada uvue no. Zato stoji tu? Idi odatle! uzvikne on. Kakvog ti posla ima ba ovdje? izusti Levion. To se tebe ne tie. Moda sam upravo na tom mjestu neto sakrio. A vatra se primie. Levion nije htio iz prkosa da se ukloni ni za jedan pedalj. Doe i sveenik koji je jo izdaleka uo svau, ali Levion se nije osvrtao na nj. Ljudi se iskrcae na kopno, poletjee sa sjekirama i loptama, sveenik pozdravi u urbi i ree: To su opasni obiaji s ivanjskim krijesnicama. Ako malo puhne, iskre lete posvuda! Gdje da ponemo, Enok? Enok je bio uzrujan. Sveenik ga prodrma i povue sa sobom, odvoji ga od Leviona s kojim se i nadalje elio svaati. S koje strane pue vjetar? upita sveenik. Hajde s nama i pokai nam gdje emo prokopati jarak. Ali Enok je stajao kao na iglama, morao je drati Leviona na oku i stoga je zbunjeno odgovarao sveeniku. Nemoj biti tako potiten zbog nesree ree sveenik. Budi ovjek. Vatra se mora ugasiti! ree i uze Enoka ispod ruke. Neki ljudi odoe sami prema vatri i poee na svoju ruku kopati jarak. Levion je i n adalje stajao na istom mjestu, nogom je doticao plou koja je leala ispred stijene. Nije on ovdje nita sakrio, mislio je Levion, to su samo njego ve fantazije. Pa ipak, zaviri pod plou. I kad je malo zaeprkao zemlju ispod ploe, pojavi se platno. Platno je bilo Enokovo; njime je negda obavijao ui. Levion ga die. U platnu je bio jedan zaveljaj, a u tom zaveljaju bjee hrpa novanica. U tom svenju novanica bio je i jedan veliki bijeli dokument. Levion pomisli: ovo je zasigurno ukradeni novac. On razvi papir i pone sricati slova. Enok ga spazi i kriknu; otrgnu se od sveenika i poleti k Levionu s noem u ruci. Enok! Enok! zavika sveenik i pokua ga zadrati. On je lopov! izusti Levion. Sveenik je mislio da je Enoka poar toliko uznemirio, pa je sada ovjek izvan sebe. 119

 Ostavi no! vikne sveenik. Levion nastavi: On je pokrao Macka. to kae? upita sveenik ne shvaajui o emu Levion govori. Enok poleti prema Levionu nastojei pod svaku cijenu domognuti se zaveljaja. Ja u ga predati sveeniku! ree Levion. Vidite, veleasni, kakav vam je pomonik. Enok klonu na drvo. Bio je zelen u licu. Sveenik se nije mogao snai meu papirima i novanicama. Ondje sam sve to naao ree Levion drui cijelim tijelom. U tom papiru stoji Mackovo ime. Sveenik je itao. Nije znao gdje mu je glava, pogleda u Enoka i ree: To je ivotno osiguranje koje je Mack izgubio. Tu je i novac to ga je Mack izgubio ree Levion zajedljivo. Enok se sabra i ree: To si mi ti sve podmetnuo! Pucketanje i prasak zapaljene ume bio je sve blie. Trojica ljudi mirno su stajala, iako se obru topline sve vie stezao oko njih. Ja o tome ne znam nita ree Enok. Sigurno je to Levion ondje zakopao. Tu ima dvije stotine kruna. Zar sam ja ikada imao dvije stotine kruna? I zar platno nije tvoje? Zar ga nisi nosio oko uiju? ree Levion. Tako je! ree sveenik. Enok je utio, a sveenik je brojao novanice. Nema ni dvije stotine kruna ree on. Valjda je neto potroio ree Levion. Enok je stajao i teko disao. Ja nita ne znam jedva izusti Enok. Ali Levione, upamti, da ti to neu zaboraviti. Sveeniku se vrtjelo ispred oiju. Ako je Enok lopov, onda je Rolandsen samo zbijao alu s pismom to ga je dobio, zato bi inae govorio da je on ukrao? Vruina je bila velika, pa se oni povukoe k moru. Vatra je ila za njima. Oni su morali ui u amac, tovie, morali su se odmaknuti od kopna. Nema dvojbe, ovo je Mackova polica osiguranja ree sveenik. Stvar treba prijaviti ree Levion. To i ja mislim ree sveenik. Da, da, ovo se mora prijaviti izusti i zatvori oi uasnut to se na ovom svijetu dogaaju takve stvari. Veslaj, Levione! Enok je bio izvan sebe, samo je sjedio i pognuto gledao preda se. Pohlepni Enok bio je odve prost. On je policu osiguranja paljivo zamotao, iako nije shvaao o emu se tu radi, ali je nije htio baciti. Na njoj bjee mnogo peata i glasila je na veliku sumu, pa je Enok raunao da e nakon stanovita vremena moi otputovati i unoviti je. Sveenik se okrenu i pogleda u poar. U umi su ljudi radili, drvee je padalo, vidio se iroki tamni jarak. Vatra e se ugasiti sama od sebe ree Levion. Misli? Kad doe do brezove ume, ugasit e se. I amac s trojicom ljudi plovio je prema zaljevu i upraviteljevoj kui. 12. Kad je sveenik stigao kui, zaplakao je. Velika se hrpa alosnih grijeha gomilala oko njega. Bio je utuen i bolno ganut; sad nee njegova ena dobiti nove cipele, iako su joj bile vrlo potrebne. Enokov veliki prilog crkvi morao se vratiti, jer je to bio ukradeni novac. I on odmah ode gore, u eninu sobu. Jo na vratima strese se od oajanja i zlovolje. Gospoa je ila. Oko nje po podu leali su komadi odjee. lica i otira iz kuhinje leali su na krevetu zajedno s novinama i sjeckalicom za meso. Jedna joj je papua bila na stolu. Na 120

sofi je bila brezova grana s liem, a pokraj nje veliki kamen mea. Sveenik po staroj navici poe sklanjati stvari. To nije tvoj posao ree ona. I sama sam htjela skloniti papuu im budem gotova sa ivanjem. Kako moe u ovome neredu sjediti i iti? Gospou to uvrijedi i ne htjede nita odgovoriti. to e kamen ovdje? upita on. Sluajno je tu. Nala sam ga dolje na obali. Dopao mi se ree ona. On uze rukovet uvenule trave koja je visila iznad ogledala i umota je u novinu. Moda i ovo ima nekog razloga to ovdje stoji? upita on iekujui odgovor. Nema ree ona. Prestara je. To je kiselica, htjela sam od nje napraviti salatu. Ima tjedan dana kako je ovdje iznad ogledala ree on. Uprljala je policu. Eto vidi! Polirani namjetaj ne treba kupovati; nita ne valja! Sveenik se zlobno nasmija. Gospoa prekide sa ivanjem i ustade. On je stalno uznemirava i zagorava joj ivot svojom sitniavou. I opet zapoee jednu od onih ludih i nepotrebnih svaa koje se godinama ponavljaju. Sveenik je doao s nakanom da skrueno zamoli suprugu da odgode kupovinu cipela, ali obuzela ga je tolika ljutnja da mu je ta ponizna nakana propala. Zar u kui nije sve polo naopako otkada je sobarica Loos otila, a gospoa preuzela domainstvo? Osim toga, mogla bi s malo vie ekonomije voditi kuu ree on. Ja mislim da vodim kuu ekonomino ree ona. Zar je sada gore nego prije? Juer sam vidio kantu za smee punu jela. Bolje bi ti bilo da svoj nos ne zabada u sve i svata! Nedavno sam vidio kako se posvuda razvlai kaa. Djevojke su je upropastile i vie se nije mogla upotrijebiti. Vidio sam mnogo riota, sve to je ostalo od ruka. Mlijeko se pokvarilo. Tome ja nisam kriva. Dan prije vidio sam u smeu skuhano i oguljeno jaje. Gospoa je utjela, a znala se i te kako opravdati. Nae prilike nisu nimalo sjajne ree sveenik. Ti zna da kupujemo jaja, a neki dan je maka dobila kolae od jaja. To je bio ostatak od ruka. Ali ti nisi zdrav, bogami; trebalo bi da ode lijeniku! Vidio sam te s makom na ramenu, davala si joj mlijeko. A sve su to slukinje gledale. One ti se u potaji podsmjehuju. One se meni ne podsmjehuju, ali ti si lud. Napokon, sveenik ostavi gospou na miru i sie u svoju sobu. Sutradan, za vrijeme doruka, nitko nije mogao zamijetiti da je gospoa uope bila tuna i da je patila. Kao da je nestalo svake boli, kao da je zaboravila cijelu svau. Njezina nestalnost pomagala joj je da prelazi preko svega i da ivot podnosi mirno. To je sveenika diralo. Zar nije mogao utjeti i ne predbacivati joj zbog neurednosti? Nova sobarica koju su naruili ve je bila na putu. Naalost, ti nee ni sada dobiti cipele ree on. Dobro, dobro odgovori ona. Prilog koji sam dobio od Enoka, moram vratiti. On je novac ukrao. to govori? Da, zamisli, on je okrao Macka. Juer je sve priznao upravitelju. I tada joj sveenik sve ispria. Onda ga Rolandsen nije pokrao ree gospoa. On je skitnica i lola! Ali ti e morati i dalje priekati za nove cipele. Ne smeta nita. Takva je bila oduvijek; dobra i portvovna, veliko dijete! I sveenik je nikad nije uo da se tui na siromatvo. Eh, kad bi samo mogla obuti moje cipele raznjei se sveenik. Gospoa se nasmija od srca. 121

 Da ja obujem tvoje, a ti moje, ha, ha, ha! izusti ona i zakai tanjur koji pade na zemlju i razbi se; na njemu je bio hladni kotlet. Donijet u drugi tanjur ree gospoa i otra u kuhinju. Da se barem malo potui na tetu, mislio je sveenik, ali ni traga od toga! A tanjur kota novaca! Nee valjda taj kotlet pojesti? ree gospoa vraajui se. Nego to e s njime uraditi? To emo dati maki. Ja nisam u tako dobrim prilikama kao ti ree on namrgodivi se ponovo. I opet bi nastala svaa da gospoa nije zautjela. Pa ipak, oboma bjee pokvareno raspoloenje. Sutradan se pronese pria da je Rolandsen nestao. Kad je uo da je Enok priznao krau i da je u umi otkriveno njegovo lupeko djelo, Rolandsen je bio bijesan, a uo ga je i orgulja Bere kad je ljutito uzviknuo: To je ludost! Da je to otkriveno barem mjesec dana kasnije! Tog dana naveer Rolandsena nitko nije vidio, ali je orguljaev amac nestao zajedno s veslima, priborom za ribolov i svime to je u njemu bilo. Mack je u Rosengardu saznao tko je pravi lopov, ali zaudo nije pohitao da doe i da rasplete stvar. Znao je valjda stari Mack to treba raditi. Rolandsen mu je izmamio nagradu koju je sada trebalo ponovo isplatiti drugome, a to mu je doista bilo neugodno. On je drao do asti i nikako nije htio u svemu tome ispasti prljav, ali on je trenutano bio u novanim neprilikama. Mackovi poslovi iziskivali su velike sume novaca, a gotovine vie nije bilo kao nekad. Velike zalihe njegove robe leale su u Bergenu kod agenata; cijene haringe bile su preniske i on nije htio da je proda. Mack je eljno iekivao nastupajue vruine; tada e se sasvim zavriti ribolov i cijene e poeti da se penju. Osim toga, Rusi su ratovali, poljodjelstvo u zemlji je zanemareno i narod e trebati haringe. Vie tjedana Mack je izbjegavao otii u tvornicu. Zar nije obeao pekarnu upnikovoj gospoi? to e joj sada rei? Temelji su udareni, plan zgrade je gotov, ali radovi stoje. Ve se poelo govorkati da Mack ne moe izgraditi pekarnu zbog novanih neprilika. Ta se pria toliko razglasila da se pekar, koji je kasnije stanovao u upraviteljevoj kui, opet propio. Dakle, imao je vremena za besposlienje; ta ne moe se pekama napraviti za tjedan dana! Sveeniku je to javljeno i on je osobno otiao do pekara, ali po svo j prilici nije mogao utjecati na nj. Da, doista je sveenik mnogo radio i nije se nimalo tedio taj sluga Boji, pa ipak se posao sve vie gomilao. Sad je izgubio i jednog od najvrjednijih pomonika, Enoka. Nekoliko dana nakon poara doao je Levion kod sveenika i rekao mu da je voljan zauzeti stari poloaj. Sad valjda uvia gospodin upnik da nitko nije bolji pomonik od mene. Sumnja se da si ti zapalio umu. To izmiljaju kojekakve protuhe ree Levion. Dobro. Ali ti nee biti pomonik. Nego tko e biti? Nitko. Ja u se nekako snai i bez pomonika. Takav je bio sveenik, odluan, postojan i pravedan u svemu. I upravo je sada imao razloga da kazni samog sebe. Vjeite kune neprilike i mnoge nedae u slubi mogle su ga obeshrabriti i navesti na krivi put; ta i on je pokatkad pomiljao na one najgore i kanjive stvari. to e primjerice raditi, hoe li se pomiriti s Levionom? Nadalje: Mack mu je ponudio svoju potporu za siromahe kojima je pomo doista potrebna, ali on je sam najvei siromah u cijeloj upi. Zar bi to bilo u redu obratiti se Macku da pomogne neku obitelj koja trpi oskudicu, a onda prisvojiti taj prilog za sebe? Moda bi tako gospoda dobila cipele, a i njemu je bilo potrebno barem nekoliko knjiga, neto filozofije, jer e ve i sam duhov no usahnuti danomice ophrvan jednim te istim brigama i poslovima. Pa onda, Rolandsen, taj junak na rijeima, utuvio je njegovoj gospoi u glavu da ljudi ine Boga onim to on jest. Prvom zgodnom prilikom umijeat e se u to i zapuiti mu usta. Naposljetku pojavi se i Mack, dostojanstven i otmjen kao i uvijek; s njime je bila i njegova ki Elise. Mack je odmah posjetio sveenika. I dakako, nije mu bilo ni nakraj pameti 122

da bjei od svojih obeanja. Gospoa ga upita za pekarnu, ali Mack se poali da poslovi ne idu kako treba i da za to postoje valjani razlozi; pekarna ne moe biti gotova ni ove godine, jer su se pojavile podzemne vode. Gospoda uzdahnu, a sveenik se potajno radovao. To je nalaz strunjaka ree Mack a ja ih moram sluati. Idueg proljea pomaknut emo zidove za nekoliko cola. Uostalom Mack nije bio neraspoloen. Vrui su dani proli, lov na haringe sasvim je prestao, a njegov agent izvijestio ga je telegramom da cijene skau. Mack se nije mogao suzdrati, a da to ne ispria sveeniku i njegovoj gospoi. Sveenik je opet sa svoje strane ispriao Macku da se Rolandsen nalazi na jednom udaljenom otoku i tamo ivi kao divlji ovjek. Jedan brani par koji je otuda doao, priopio je tu vijest upniku. Mack je odmah poslao barku da ode po Rolandsena. 13. Stvar se ovako dogodila. Enokovo priznanje krae zateklo je Rolandsena nespremnog. Sada je bio slobodan, ali vie nije imao Mackovih etiri stotine kruna, pa je stoga i uzeo orguljaev amac, zajedno s mreama i ostalim oruem i isplovio na more. Vozio je na otvorenom moru gotovo milju i pol, veslao je cijelu no, a sutradan naao zgodan otok i tamo se iskrcao. Rolandsen je bio gladan, pa se odmah dao u potragu za hranom i skupio je podosta galebovih jaja, a onda se ispostavilo da su u tim jajima bila mladunad. Nakon toga Rolandsen je uao u barku i poeo loviti ribu, i tu je imao vie sree. Otada je ivio iz dana u dan od ribolova, pjevao, dosaivao se i bio gospodar otoka. Kad je bilo kino vrije me, sakrio bi se pod jednu vrlo zgodnu stijenu. Nou je spavao na travi. Prodoe dva ili tri tjedna. Slaba hrana i neuredan ivot uinili su da smravi, ali njegov pogled bio je i nadalje odluan. Jedino se plaio da netko ne doe na njegov otok; to bi mu doista smetalo! Prije nekoliko dana doplovila je jedna brodica do otoka, u njoj su bili mu i ena, skupljai paperja, ali Rolandsen im nikako nije dopustio da izau na otok. On ih je ugledao jo izdaleka, a onda je uzeo sidro i njime izvodio svakojake tjelovjebe; to je bilo dovoljno da se supruzi prepadnu i odmah otplove. Rolandsen se slatko smijao. Izgledao je strano, kao sam vrag sa svojim mravim licem. Jednog jutra ptice su rano zakrijetale i to je probudilo Rolandsena. Jo je bilo mrano kad je ugledao barku posve blizu otoka. Pribliavala se lagano i pristala uz obalu. Rolandsen je bio pospan i usporen, nije doekao barku kamenjem, a dvojica ljudi koje je poslao Mack, inae otac i sin, nazvae Boga Rolandsenu. Ja nisam nimalo zadovoljan vaim posjetom uzvrati Rolandsen. Mogao bih vam nauditi. to on to govori? ree otac i pogleda sina. Mogao bih vas rukama udaviti. Kako vam se to dopada? Mi smo doli po Mackovoj zapovijedi ree otac. Znam ja to Mack hoe doviknu Rolandsen. Sad se i sin umijea u razgovor i pripomenu da orgulja trai svoj amac i mree. Rolandsen uzvrati ogoreno: On! Je li on lud? I to hoe od mene? Ja stanujem na pustom otoku i moram imati amac i mree, kako bih inae opstao i lovio ribu. Pozdravite mi ga. A onda nam je rekao novi telegrafist da ti kaemo da su stigli za tebe vani brzojavi. Rolandsen poskoi: to! Zar ve? Raspitivao se jo po neto i kad je dobio povoljan odgovor, nije se vie protivio da ide s njima. Mladi je veslao u orguljaevu amcu, a Rolandsen je sjedio u starevu. Na prednjem dijelu amca bila je koara u kojoj obino stoji hrana, pa se Rolandsen ponada da e u njoj nai togod za jelo. Htio je upitati starca ima li jela u toj koari, ali se sav lada i nastavi razgovor. Kako je Mack saznao da sam ovdje? 123

 Proulo se. Vidjeli su te mu i ena. Bogme su se silno prepali. A to su oni traili na otoku? Eto, pronaao sam novo mjesto za lov u blizini otoka. I sada ga ostavljam! Dokle si mislio ostati na otoku? to te se to tie? odbrusi Rolandsen. Promatrao je koaru, ali se opet suzdra, a onda vie nije mogao odoljeti, te upita: Ova je koara neobino runa, u nju se ne bi smjelo staviti nita lijepo! Zbilja, to ima u njoj? Kad bih samo imao toliko mesa, slanine, maslaca i sira koliko je u njoj, imao bih jela za dugo vremena odgovori starac. Rolandsen graknu i pljunu u more. Kad su stigli brzojavi? upita. Ah, ve odavno. Kad su bili negdje na pola puta, otac i sin sastavie amce htjeli su ruati. Rolandsen se vrtio na sve strane. Starac ree: Ako eli jesti s nama, ima dovoljno hrane. I on stavi pred Rolandsena cijelu koaru. On odbi i ree: Jeo sam prije pola sata, ba sam se prejeo. Ali ne moe ni zamisliti kakav je ovaj bijeli i dobro peeni kruh. Ne, ne, hvala vam lijepo. Samo u ga pogledati i pomirisati! ree Rolandsen ogledavajui se na sve strane. Da, da, mi dobro ivimo ovdje na sjeveru. Ja sam uvjeren da u svakoj kui visi sjeckalica za meso. Pa onda ona silna slanina. Ali takav ivot ima u sebi neeg ivotinjskog izusti, a potom zauti neko vrijeme, da bi nakon te stanke nastavio: Pita me koliko sam htio ostati? Naravno ostao bih do etve i promatrao bih letove zvijezda. Ja sam veliki ljubitelj prirodnih dogaaja, ja se naslaujem kad gledam kako se neko nebesko tijelo raspada u komade. To je ono to ja ne razumijem ree starac. Nebesko tijelo. Kad jedna zvijezda sasvim izbaci drugu s njezinog puta i s neba ree promatrajui oca i sina kako jedu. Vi ste u jelu prave svinje! Kako samo moete sve to pojesti! Ve smo gotovi ree starac smireno. Barke se razdvojie, a otac i sin nastavie veslati. Rolandsen je malo prilegao i odmah zadrijemao. Popodne su stigli, a Rolandsena su u poti ekali brzojavi; bijahu to radosne vijesti iz Hamburga, velika nagrada za patente i jo vea pon uda za nove izume. Rolandsen bjee toliko lud od uzbuenja da je odmah otrao u umu i tamo dugo ostao sve dok ga nije poela muiti glad. Ponovo je bio neobuzdani mladi, dijete sa sklopljenim rukama. 14. Rolandsen je otiao u Mackov ured, i to kao rehabilitiran ovjek, tonije reeno, kao pravi lav. Moda e Mackovoj obitelji biti drago kad ga ugleda, a Elise e mu moda i estitati. Prevario se. Zatekao ju je pred tvornicom; razgovarala je sa svojim bratom. Ona ga nije ni pogledala, jedva mu je uzvratila na pozdrav i nastavila mirno razgovarati s Frederikom. Rolandsen ih nije elio uznemiravati, niti pitati za starog Maka, ve se popeo do ureda i gore pokucao na vrata. Bila su zatvorena. On sie dolje i ree: Va je otac poslao po mene, gdje ga sad mogu nai? Ni jedno ni drugo nije urilo s odgovorom. Tek kad su zavrili s razgovorom, Frederik ree: Otac je gore kod ustave. To su mi mogli rei im sam doao, pomisli Rolandsen. Brat i sestra bili su ravnoduni prema njemu, pustili su ga da ide do ureda, a da mu nisu htjeli rei gdje je stari Mack. Moete li koga poslati po njega? upita Rolandsen. Frederik odgovori razvlaei: Kad je otac kod ustave, onda je tamo zato to ima posla! Rolandsen ih oboje pogleda zabezeknuto. 124

 Morat ete ponovo doi ree Frederik. Rolandsen slegnu ramenima i ree: Dobro! I ode. Ali asak kasnije Rolandsen se predomisli i vrati. Ako sam dolazio ovamo, to je bilo samo zato da naem vaeg oca! uzviknu. Doite kasnije ree Frederik. A to to sam sada doao po drugi put, to je samo zato da kaem da neu doi i po trei put. Frederik slegnu ramenima, a uto stie i stari Mack. Bio je namrgoen i neraspoloen, krenu ispred Rolandsena u ured. Tamo ga je primio vrlo hladno. On ree: Proli sam vam put ponudio stolicu, ovaj put neu. Ne treba, naravno ne treba ree Rolandsen, premda nije razumio njegovu sadanju ljutnju. Stari Mack nije ba uivao u strogosti; taj ovjek ga je uvrijedio, pa ipak nije bio prema njemu odve nemilosrdan i nije htio koristiti to to ga je drao u aci. Vi naravno i ne znate to se dogodilo? Rolandsen odgovori: Dok nisam bio ovdje, moglo se mnogo toga dogoditi to vi znate, a da ja ne znam. Sada u vam ja rei izusti Mack kao kakav mali Bog koji je toga asa drao sudbinu jednog ovjeka u svojoj ruci. Vi ste mi ono rekli da ste spalili moju policu ivotnog osiguranja? To je istina poe Rolandsen da sam onda kad ste me ispitivali... Evo je ree Mack i pokaza dokument. I novac je pronaen. Sve je bilo u platnu koje nije vaa svojina. Rolandsen je mirno sluao, a Mack nastavi: Platno je Enokovo! Tada se Rolandsen nasmije toj neobinoj sveanosti, a onda ree alei se: Dakle, vi drite da je Enok lopov! Macku se nikako nije dopao taj njegov aljivi ton; nije bio trenutak za takvo ponaanje. Vi ste se poigrali sa mnom nastavi Mack prevarili ste me za etristo kruna. S vanim brzojavima u depu, Rolandsen se bjee pomalo uzoholio i nije naputao svoj aljivi ton. Pa hoemo li porazmisliti o svemu? ree on. Mack ga doeka otro: Proli put sam vam oprostio, ovaj put neu! Ja vam mogu vratiti novac. Mack planu: U ovoj stvari novac za mene ne igra nikakvu ulogu. Vi ste varalica! Dozvolite da vam objasnim. Ne dozvoljavam! To nije nimalo pametno. to vi hoete od mene? Hou da vas zatvorim ree Mack. Frederik ue i ode za svoj stol. uo je posljednje rijei. Oca nije odavno vidio tako uzbuenog. Rolandsen uvue ruku u dep, pokaza brzojave i ree: Zar neete uzeti novac? Neu odgovori stari Mack moete ga predati sudu. Rolandsen se ukipi; sad vie nije bio lav, a kad se dobro i trezveno razmisli, doista se mogao nai u zatvoru. I dok ga je Mack zaueno promatrao, Rolandsen izusti: Pa, dobro! ekam da me uhite! Ovdje? Ne! Vi moete ii kui i spremiti se ree Mack zauen njegovom drskou. Hvala lijepo uzvrati Rolandsen. Moram otpremiti jo nekoliko brzojava. Te rijei smirie Macka; nije on bio nikakav ljudoder. Imate vremena da se spremite, dajem vam dva dana na raspolaganje ree Mack.

125

Rolandsen se nakloni i ode. Vani je jo stajala Elise i on proe pokraj nje bez pozdrava. Izgubljen je i potiten; tu nema pomoi. Elise ga zovnu i on zastade i zaueno je pogleda. Htjela sam vam samo rei da sve to nije ba tako opasno. On nije razumio to ona hoe rei, a isto tako nije mu bilo jasno to se ona uope zanima za njega. Dobio sam doputenje da odem kui ree Rolandsen. Moram poslati jo nekoliko brzojava ree. Ona mu se primaknu, prsa su joj se odizala i sputala, osvrtala se i inilo se da se ne osjea sigurnom. Ona ree: Otac je valjda bio strog. Ali, njega e to ve proi. Va otac moe raditi to god hoe uzvrati Rolandsen ljutito. Zar je tako? ree ona uzbueno. to me tako gledate? Zar me vie ne poznajete? izusti gotovo s molbom za milost. Poznaje se i ne poznaje, ve prema tome kako tko eli ree on. Tiina. Elise naposljetku ree: Ipak morate priznati da je ono to ste uinili najtee palo vama. Vi ste najvie patili. Dobro, neka sam ja najvie patio. Ja ne trpim sve te napadaje i neka me va otac napokon otpremi u zatvor. I Elise ga ostavi bez ijedne rijei. Rolandsen je ekao dva-tri dana, ali nitko ne doe da ga uhiti. ivio je u u iekivanju i napetosti. Napisao je brzojave i htio ih je poslati onoga trenutka kad bude odvoen u zatvor; odluio je primiti onu veliku ponudu za izum i prodati svoj patent. Za to vrijeme nije bio besposlen, pregovarao je s inozemnim tvrtkama o ovom i onom poslu, o kupovini vodopada naspram Mackove tvornice, o osiguranju prijevoza. On je mislio o svim stvarima i ve je radio na tome da se njegove zamisli ostvare. Ali Mack nije bio takav i nije progonio blinjega. Posao mu je ponovo krenuo, a u takvim prilikama znao je biti rasipnik u milosru i dare ljiv. Stigao mu je brzojav od agenta u Bergenu; njegova je haringa prodana u Rusiju. Novaca je dakle opet imao u izobilju. I nakon tjedan dana nita se nije promijenilo, pa je Rolandsen opet otiao u Mackov ured: elio je biti naistu, jer ga je napetost i neizvjesnost ubijala. ekao sam cijeli tjedan i bio spreman otii u zatvor ree on. Mladiu, ja sam se predomislio u toj stvari odgovori Mack blago. Ovo se odmah mora rijeiti ree Rolandsen ljutite Vi mislite da moete vjeno oklijevati i mene pustiti da ekam; ali ja ve znam to mi je initi. Prijavit u se sam! Danas sam se nadao da ete drukije govoriti. Pokazat u vam kakav se odgovor od mene oekuje ree Rolandsen i nekako izokola predoi Macku svoje brzojave. Mack ih uzme i pogleda. Vi ste postali izumitelj! ree on i nastavi s itanjem brzojava. Riblje ljepilo? ree on naposljetku i ponovo proita brzojave. To izgleda neto ozbiljno upita Rolandsena. Je li istina da vam se nudi tolika suma za izum ribljeg ljepila? Da. Istina je! Onda vam estitam. I da znate, vi morate biti velikoduni i nikako neuljudni prema jednom starcu ree. Imate pravo ree Rolandsen. Prijetili ste mi zatvorom, a sada nita od toga. To iekivanje me ubilo! Sad u vam neto priznati: ja sam vas doista htio poslati u zatvor, ali se netko umijeao. Tko se umijeao? Vi barem dobro poznajete ene. Ja imam ker. Elise je rekla ne! To je vrlo udno ree Rolandsen. Mack opet pogleda u brzojave. Hoete li mi malo objasniti va izum? I Rolandsen mu donekle objasni svoj izum. Onda smo mi u neku ruku konkurenti ree stari Mack. 126

 Ne samo u neku ruku. Od trenutka kad poaljem svoj odgovor, mi smo stvarni konkurenti. Tako? ree Mack udei se. to elite time kazati? Neete valjda otvoriti novu tvornicu? Hou. Preko puta vae tvornice ima drugi i mnogo vei vodopad. Ustava nije potrebna. To je Levionov vodopad. Ja sam ga kupio. Mack se namrgodi, a nakon kratkog razmiljanja ree: Pa, budimo konkurenti! Rolandsen odgovori: Pritom vi gubite! Takvi razgovori silno uzbudie Macka, nije takvo to mogao otrpjeti i ponovo zaprijeti: Ali ne zaboravite da vas ja drim u aci! Samo vi prijavite. Kasnije e doi i moje vrijeme. Ah, to ste to naumili? Upropastit u vas uzvrati Rolandsen. Ue Frederik i odmah zapazi da se otac pregoni rijeima s Rolandsenom. Ljutito se obrecnu to Mack ne zavri kako treba s tim dugonosim otputenim telegrafistom. Rolandsen ree glasno: Ja vam nudim da moj izum iskoristimo zajedno. Preuredit emo tvornicu i ja u njom upravljati. Poslije dvadeset i etiri sata moja ponuda vie ne vrijedi. 15. Dola je jesen. Vjetar je puhao, more je poutjelo i rashladilo se. Rolandsen vie nije imao vremena promatrati letee zvijezde, premda je i nadalje volio prirodne pojave. Na Mackovoj su tvornici u posljednje vrijeme radili mnogi zidari; tu i tamo su ruili i zidali, onako kako im je zapovijedao Rolandsen, novi suvlasnik. Prebrodio je sve potekoe i dospio do visokih poasti. Ja sam ga zapravo uvijek cijenio ree stari Mack. Ja nisam odgovori Elise ponosno. Kakav je samo bio objeenjak. Sad izgleda kao da nas je spasio. Nee valjda tako biti. On pozdravlja, ali ne eka odgovor. Prolazi! Ima posla. On se uvukao u nau obitelj ree Elise sva blijeda. Gdje god smo mi, i on je tu. Ali ako neto umilja u vezi sa mnom, onda se tu ljuto vara. Elise otputova u grad. Moglo se i bez nje, stvari su ile svojim tokom. Rolandsen se zarekao da e marljivo raditi svoj posao i da nee sanjariti o drugim stvarim a, premda je bio matovit i samoga sebe smatrao nepopravljivim sanjarom. Sobarica Van Loos bila je u Bergenu. Rolandsen je dobio od nje pismo da ga ona i nadalje cijeni kao samu sebe, jer se nije uprljao kraom, samo je tjerao alu. Osim toga, napisala mu je da povlai svoj raskid s njime. Elise Mack vrati se u listopadu. Govorilo se da je zaruena i da je njezin vjerenik kapetan Henriksen stigao u posjet kod Macka. U velikoj dvorani spremao se bal; unajmljena je za sviranje u rog i flautu jedna njemaka glazbena trupa koja je bila u Finskoj i sad se vraala kui. Na bal je pozvana i cijela opina, Rolandsen i ostali, a bit e i crkvenjakova ki Olga; prema njoj e se ponaati kao prema buduoj Frederikovoj eni. A kod sveenika se u to vrijeme neto dogodi. Imenovan je novi upnik; njegov dolazak oekivao se svaki dan. Dobri kapelan dobio je drugo mjesto na sjeveru, tamo gdje je neka velika opina bila bez pastira. On se nije protivio da ide u novi kraj i da tamo ore i anje; ovdje mu posao nije cvjetao i nije bio uvijek sretan. On se ipak mogao osvrnuti na svoje uspjeno djelo, uinio je da se Levionova sestra prikloni jednom jedinom muu koji se s njom vjenao. To je bio opinski zidar, ujedno vlasnik kue i ovjek s uteevinom. Kad su stajali pred oltarom i kad ih je sveenik vjenao, osjeao je veliko zadovoljstvo. Neumornim radom 127

popravio je tu i tamo neke obiaje. I u njegovu domainstvu bio je sada neki red; dola je nova sobarica. Bila je postarija ena, ali solidna i on ju je elio povesti sa so bom. I to je ureeno. Sveenik je bio strog ovjek, ali se zbog toga nisu na njega ljutili. Kad se ukrcao na brod, ispratilo ga je mnogo svijeta. to se tie Rolandsena, nije elio propustiti tu prigodu, iako je trebalo da otputuje; ve ga je ekala Mackova brodica s tri laara. Ali ne, Rolandsen nije htio otputovati dok ne isprati sveenika. Za takvu uljudnost, unato svemu to se izmeu njih dogaalo, sveenik se zahvalio Rolandsenu. I kao to je prije bilo preputeno pomoniku Levionu da gospou iznese na kopno, sada ga je takoer zapalo da je odnese na brod. Levionu se budunost osmjehivala, jer je sveenik obeao da e ga preporuiti novom upniku na mjesto pomonika. Sve se sretno zavrilo. Kad vi ne biste morali sada na sjever, a ja na jug, mogli bismo zajedno putovati ree Rolandsen. Da odgovori sveenik. Ali pomislimo, dragi Rolandsen, i na to da jedan od nas sada putuje na sjever, a drugi na jug, ali da emo se jednom nai na istom mjestu. Gospoa je sjedila na prednjem dijelu broda, sa svojim bijednim starim cipelama na nogama; ali ona nije bila zbog toga alosna; tovie, sijala je od zadovoljstva to odlazi u novi kraj. Jedino je sjetno mislila na lijepi veliki kamen mea kojega je ostavila, jer joj sveenik nije dopustio da ga ponese. Kad su krenuli, mahalo se eirima i maramama. I s kopna i s mora odjekivali su oprotajni poklici. Rolandsen nije otputovao istog dana, jer je naveer morao ostati u Rosengardu, na balu i velikoj feti na kojoj se slavila dvostruka vjeridba. I tu je Roland sen ostao iz uljudnosti. Naveer je bilo svetkovanje u velikoj trgovakoj kui, oba kata bijahu osvijetljena, a od pristanita do kue posvuda su vihorile zastave. Rolandsen ree mornarima: Idite sad na kopno i poaljite drugu trojicu ovamo; oko ponoi opet u se vratiti u tvornicu! Frederik primi Rolandsena. On je bio dobre volje. Sad je imao najvie izgleda da postane kormilar. Onda e se vjenati i sam neto uraditi. I stari je Mack bio zadovoljan; nosio je orden koji mu je dao kralj, kad je putovao po Finskoj. Elise i kapetan Henriksen nisu se tu vidjeli, zasigurno su se zabavljali na nekom skrovitom mjestu. Rolandsen ispi nekoliko aa. Sa starim je Mackom razgovarao o poslu; izumio je neku materiju za boju i sada je to trebalo da postane glavni proizvod. Znai, ta materija nikako nije bila sitnica. Rolandsenu su bili potrebni strojevi i aparati za destilaciju. Elise doe. Ona pogleda otvoreno u Rolandsena, nazva mu glasno Boga i kimnu glavom. On otpozdravi i ode. Danas je u velikom poslu ree Mack. Do lova kod Lofota bit e sve gotovo ree Rolandsen i opet sjedne. Mogli bismo unajmiti mali parobrod kojim bi upravljao Frederik. Moda e Frederik sada dobiti drugo mjesto. Ali o tome emo kasnije, ima vremena do sutra. Oko ponoi idem natrag. to govorite? viknu Mack. Rolandsen ustade i ree kratko: Oko ponoi! Tako je bio odluan i nepopustljiv. Ja sam doista mislio da ete ovdje prenoiti, osobito ako za to ima razloga, a ja mislim da ima! Hodali su lagano njih dvojica, zastajkivali i razgovarali, a kad se Rolandsen sastao s kapetanom Henriksenom, pili su zajedno kao dobri stari znanci, iako se nikad prije nisu sreli ni vidjeli. Kapetan je bio od onih dobrodunih pretilih ljudi. Pone glazba. Uzvanici posjedae za stolove koji bjehu razmjeteni u tri prostorije. Rolandsen je sjeo tamo gdje ne bjee nikog iz otmjenog drutva. Kad je stari Mack obilazio goste, zadra se kod Rolandsena i ree mu: to, zar vi ovdje sjedite? Kako elite, ali vama tu nije mjesto! Rolandsen odgovori: Veliko hvala, ali i odavde se moe uti va govor. 128

Mack je vrtio glavom. Ne, ja neu drati nikakav govor! izusti Mack zabrinutim glasom. On je izgledao kao ovjek kojega neto mui. Tada krenu jelo, poe se piti vino, a i buka postade sve vea. Dok se posluivala kava, Rolandsen napisa jedan brzojav za sobaricu Van Loos u Bergenu: "Tvoje vrijeme jo nije isteklo. Doi im moe. Tvoj Ove". I sve je to bilo krasno i dobro, a i poteno s Rolandsenove strane. On sam odnese brzojav na potu i saeka dok nije poslan. Vratio se natrag. Za stolovima je sada bilo veselo, razmjenjivala su se mjesta i svatko je elio poneto rei, pa je i Elise dola do Rolandsena i pruila mu ruku. Ispriala se to je maloas prola pokraj njega. Kad biste samo znali koliko ste ove veeri lijepi ree on uljudno. Mislite? To sam uostalom uvijek mislio. Ja sam va oboavatelj. Moda to znate. Sjeate li se kad sam vam dao ponudu prole godine? Ona ode; moda joj se ton nije dopao. Ali ubrzo nakon toga, Elise ponovo doe do njega. Frederik je otvorio bal sa svojom zarunicom. Igralo se uveliko i nitko se nije oba zirao na njih dvoje. Zbilja, imate pozdrav od dobre vae poznanice, od sobarice Van Loos ree Elise. Tako? ula je da se ja udajem i eli da bude kod mene sobarica. Ona mora da je vrlo vrijedna. Vi je ve poznajete bolje nego ja. Ona moe biti vrlo marljiva, to da. Ali ne moe biti vaa sobarica. Zato? Jer sam joj ja upravo maloas poslao brzojav i ponudio drugo mjesto. Ona je moja zarunica. Elise ga zaueno pogleda. Ja sam mislila da je izmeu vas svreno ree ona. Vi znate to je stara ljubav. Istina, jednom smo bili raskinuli, ali... Tako! ree ona. Pa ipak vam moram rei da niste nikad bili tako lijepi kao veeras! ree on s naglaenom uljudnou. I onda ta haljina, ta zatvoreno crvena svila! Bio je zadovoljan tim svojim rijeima, a tko bi jo mogao naslutiti da se iza njih krije kakav nemir. Ona vas nije mrzila ree Elise. Tada Rolandsen primijeti da su njezine oi vlane, a uznemi rio ga je i njezin uvijen govor. Gdje je va uveni mir? ree ona i osmjehnu se. Vi ste mi ga uzeli ree on. Ona ga pogladi po ruci i urno proe izmeu gostiju, a onda potra uz stube i ode u svoju sobu. Frederik ju je pozdravio i tada zamijetio da su njezine trepavice oroene. Nakon etvrt sata otac je uao u njezinu sobu. Ona mu se objesi oko vrata i ree: Ne, ne, ja neu! Tako. Onda nita i nee biti. Ali mora opet dolje sii i plesati; pitaju za tebe. A to si rekla Rolandsenu? On se promijenio. Jesi li opet bila neuljudna prema njemu? Ne, nisam. Ako si bila neuljudna, mora to odmah popraviti. On oko ponoi putuje natrag. Oko ponoi ree Elise i pone se spremati. Evo me, dolazim! Ona sie dolje i ree kapetanu Henriksenu: Ja neu! On ne odgovori nita. Moda grijeim ree ona. Moda! Ali ne mogu! Dobro, dobro i to je bilo sve to je rekao.

129

Ona nije eljela nikakva objanjenja, a poto je kapetan Henriksen utio, stvar je bila svrena. Elise ode na potu i brzojavi sobarici Van Loos u Bergen, da ne treba prihvatiti Rolandsenov poziv, jer on ne misli ozbiljno. Pismo slijedi. Elise Mack. Vratila se i zaplesala s Rolandsenom. Je li istina da se oko ponoi vraate? upita ona. Istina je. I ja u putovati s vama do tvornice. Imam posla. I ponovo ga pomilova po ruci.

HAMSUNOVA ZVIJEZDA
1. Pisac kojeg su voljeli pisci Henry Miller navodi sto knjiga koje su utjecale na njega; tu je i deset autora koji su utjecali ne samo jednom knjigom nego cjelokupnim svojim djelom, a meu tih deset izabranih je Knut Hamsun. "U onim godinama o kojima sam ve govorio, kad sam rastavljao svoje najdrae pisce na dijelove ne bih li otkrio tajnu mo njihovih ari, prvenstveno sam se us redotoio na Hamsuna", pie Miller u svojoj autobiografskoj prozi Knjige mog ivota. U Dictionnaire des litteratures (Pariz, 1968.) Philippe van Tieghem za Knuta Hamsuna kae da je "jedan od najveih pisaca svih vremena", a Maksim Gorki nazvao je njegove junake iz romana Skitnice "gospodarima svijeta". Thomas Mann, koji je o sebi imao visoko miljenje, svojega je suvremenika Knuta Hamsuna proglasio najveim ivim piscem. U svojoj autobiografskoj knjizi Izgubljen u Americi, Isaac Bashevis Singer kae najednom mjestu: "Moja najvea ljubav bio je Knut Hamsun." Singer je s njemakog i poljskog preveo Pana na hebrejski, a za jedno izdanje Gladi napisao je predgovor. Kada je emigrirao u Ameriku, u torbi je nosio samo nekoliko najdraih knjiga, medu njima i Hamsunova Pana. "Taj je roman pravo remek-djelo", rekao je Singer. "Hamsunova je veliina u tome to je ljubav opisivao kao neprekidni sukob. U Panu se dvoje ljudi, Thomas Glahn i Edvarda, danomice bore za ljubav, vode pravi rat. Rat ljubavi Hamsunova je glavna tema." Njemaki pisac Gerhart Hauptmann, dobitnik Nobelove nagrade, piui o Panu, rekao je da se taj roman "zasigurno moe ubrojiti medu najvee ljubavne poeme svih vremena". A kontroverzni njemaki pjesnik Gottfried Benn, nakon itanja autobiografske proze Knuta Hamsuna Po zaraslim stazama, posljednje knjige to ju je slavni autor napisao u svojoj devedesetoj godini, doivljava tog arobnjaka kao "ostarjelog lava koji iz svog kaveza prezirno gleda posjetitelje zoolokog vrta, a kada medu njima nanjui nekog odvjetnika ili lijenika, pljune kroz reetke na tu stranu". U knjizi Kolos iz Maroussija, Henry Miller pie o svojem putovanju u Grku i odmah na poetku knjige opisuje susret na brodu s jednim Grkom, studentom medicine s kojim je do tri ili etiri sata ujutro razgovarao o Knutu Hamsunu. Henry Miller pie: "Tako sam doznao da Grci luduju za njim. Iz poetka mi se inilo udnim to razgovaram o tom sjevernjakom geniju plovei put toplih mora..." Tako je i Henry Miller, kao odlian znalac djela velikog putnika i skitnice Knuta Hamsuna, i sam sretno zaplovio pod znakom Hamsunove zvijezde, ne samo vodama Sredozemlja, nego i vodama literature. Ako je vjerovati, i ako je to vie vano, Lenjin je znao napamet cijele stranice iz Hamsunova romana Viktorija. Moda se taj podatak kasnije uzimao kao ideoloka propus nica za pisca izopenog poradi odanosti Hitleru i nacizmu, ali danas je to, nakon kraha obje ideologije, samo bizaran detalj i nita vie. U Sjeanjima Norveanina Trygvea Liea, nekadanjeg tajnika Ujedinjenih nacija, stoji da se Molotov zauzimao za Knuta Hamsuna, te da je jednom rekao: "ovjek koji je stvorio tako veliku umjetnost treba da ivi u miru ostatak vremena koji mu jo predstoji." Takoer vele daje i Staljin vie puta intervenirao da se Knut 130

Hamsun ne optuuje kao kvisling. Po svemu sudei, to bi mogao biti toan podatak, jer je cinian, to prije to se zna da je Staljin progonio velike pisce svoje zemlje, slao ih u Sibir, montirao im procese i strijeljao ih. Doista, ti su komunistiki satrapi znali proitati poneku knjigu kako bi se o njima irile fame da su naitani i obrazovani. Mogue je da su i te prie o Lenjinu i Staljinu posve tone, a i uklapaju se u biografiju Knuta Hamsuna, kojemu su sva uda i sve krajnosti, dobro i zlo, nevolja i slava, uvijek ili naruku. U svakom sluaju, Knut Hamsun je bio jedan od najitanijih pisaca u Rusiji, a u to vrijeme poznati knjievnik koji se bavio "okrutnom stvarnou i razarajuim strastima", Mihail Arcibaev, emigrant nakon Oktobarske revolucije, pisao je pomalo zajedljivo i ljubomorno o tome kako je Knut Hamsun uzdignut do boanstva i sada mu se "podiu oltari da bi ga se slavilo kao velepjesnika ivota i ljubavi". 2. Germanofilstvo Bio je Knut Hamsun isto tako itan i popularan u Njemakoj; to je uostalom prvi veliki jezik na koji se prevode njegova djela s norvekog. Zasigurno je i taj podatak vaan za njegovo germanofilstvo, kao i injenica da nije podnosio Angloamerikance i njihovu kulturu, te da su oba njegova boravka u Americi bila istodobno i teka ivotna iskuenja. I kasnije, kada je postao slavan, angloamerika kritika nije ga prihvaala, a niti je u tom bio svijetu bogzna kako itan pisac. I detalj iz biografije Knuta Hamsuna da je svoju mladenaku ljuba v Dostojevskog zamijenio Nietzscheom, takoer moe biti dodatna energija njegovu germanofilstvu koje e, naalost, otii u krajnost i kulminirati politikom zaslijepljenou, jer je veliki pisac dao podrku Hitleru i njegovoj ideologiji "novog europskog poretka" u kojemu bi, kako je sam rekao u svojoj obrani, norveki narod imao znaajnu povijesnu i kulturnu ulogu. Sudei po onome to je cijelog ivota pisao, Knut Hamsun nije mogao imati nikakvih vjerskih, nacionalnih, rasnih ili bilo kojih drugih predrasuda, pa tako i nije bio prijemiv za faistiku ideologiju, ali njemu se, tada ve starcu, zacijelo neto dopalo u toj volji za mo, u toj ideji nove Europe, jer se ponadao da e upravo Njemaka integri rati Europu i spasiti je od "razarajuih sila", a za njega je engleska tiranija bila izvor svih zala, a engleska imperijal na politika kamen smutnje u Europi. Posve je tono da je engleska politika bila licemjerna, dovoljno je proitati briljantne tekstove Georgea Orwella koji je tu politiku nazivao moralnim svinjcem, ali od ovjeka u poodmakloj dobi, kao to je to bio Knut Hamsun, nije se moglo oekivati da bude politiki pronicljiv, i to u vremenu kada su gubili razum mnogo mlai pisci i filozofi. George Orwell bio je napadan i zdesna i slijeva i to uvijek kao individualist, to je za pisca zapravo kompliment i jedino mogua politika pozicija. Ako bismo zanemarili loe propagandne tekstove to ih je u slavu Njemake pisao Knut Hamsun, onda bi i njemu, po svim mjerilima i po svemu to je i kako je napi sao, bilo mjesto na toj Orwellovoj ljestvici individualaca. On je umio estoko i staraki angrizavo napasti prijetvornu englesku politiku, a onda zastraniti u hvalama Hitlera kojega je vidio kao "propovjednika evanelja o pravima svih naroda". 3. Privlanost faizma Nije samo Knut Hamsun bio fasciniran Hitlerom; veliki je broj pisaca, ali i politiara, takoer bio fasciniran tim pojavama kao to su Hitler ili Mussolini, ak je i jedan Winston Churchill jo 1927. godine pisao Mussoliniju: "Da sam Talijan, zacijelo bih svesrdno pristajao uz Vas u Vaoj slavodobitnoj borbi protiv zvjerskih apetita i estina lenjinizma..." U studiji Alastaira Hamiltona Intelektualci i faizam 1919.-1945., nalazimo znaajna knjievna imena koja su na ovaj ili onaj nain uinila da privlanost faizma, kako to veli Hamilton, osvoji europsku intelektualnu elitu. Dakako, ova biljeka o Knutu Hamsunu nije prigoda da se opirno govori o piscima u politici, posebice u razdoblju faizma, pa emo tek ovlano spomenuti neka velika europska imena koja su bila kudikamo utjecajnija od Hamsuna, ako nita drugo, barem i stoga to su pripadala velikim jezicima. Kad jedan Bernard Shaw ishvali faizam i Mussolinija, onda je to moralo imati odjeka. udesni pisac Gilbert Chesterton 131

putovao je u Rim da bi nakon toga jo otrije zastupao faistika stajalita i sloio se s onom odvratnom reenicom B. Shawa da su "dravnici katkad primorani ubijati svoje izravne protivnike". Njemaki filozof Martin Heidegger, sve do 1934. godine lan Nacionalsocijalistike partije, poticao je svoje studente na odanost Hitleru, jer je u njemu vidio "mo naroda koji mora zagospodariti vlastitom sudbinom". I glasoviti njemaki pisac Ernst Jnger, vrhunski stilist, pisao je da je "rat na otac, on nas je rodio u zaarenoj utrobi rovova kao novu rasu..." Jnger je svoje knjige slao na dar Hitleru, sauvan je jedan primjerak knjige Feuer und Blut s posvetom: "Nacionalnom vodi Adolfu Hitleru". Moda je u tom smislu Knut Hamsun ispao neto "ludi", pa je svoju Nobelovu kolajnu poslao na dar Goebbelsu i napisao mu: "Primite moju ispriku to Vam aljem svoju Nobelovu medalju. Ona je za Vas nekorisna stvar, no ja Vam nemam to drugo poslati. Va odani Knut Hamsun." Veliki pjesnik W. B. Yeats razraivao je svoje historijske teorije i polagao nade u rat kao "herojsko razdoblje" koje mora donijeti novi poredak. Isto tako, veliki talijanski pjesnik Giuseppe Ungaretti bio je u poetku Mussolinijev suborac i suosniva radikalne milanske grupe Fascio di Combattimento. Slavni dramatiar Luigi Pirandello smatrao je sebe preteom faizma i pisao 1934. godine "da moraju postojati neki Cezar i neki Oktavijan, da bi postojao jedan Vergilije", a popularni pjesnik, dramski pisac i romansijer Gabriele d'Annunzio, kojega je ak i James Joyce usporeivao s Flaubertom, postao je nacionalni heroj, a povjesniari vele da je svojim nacionalizmom dao ton faizmu, da je utemeljio prije svega "starorimske pozdrave, pjesme, parole, uniforme, parade", te da faizam mnogo duguje D'Annunziju injegovim pustolovinama. uveni pisac Curzio Malaparte vaio je neko vrijeme kao "najbolji teoretiar fai zma u Italiji". U Francuskoj je hvaljeni pisac Louis-Ferdinand Celine bio gotovo vulgarni "prorok antisemitizma", a jednom je napisao da su Hitler, Franco i Mussolini pacifisti, te da su "fantastino debonnaire", plemeniti, zanosni, uzvieni i "dostojni dvjesto pedeset Nobelovih nagrada". I Ernst Jnger se grozio Celineova antisemitizma, a za svog boravka u Parizu prisjea se susreta s njim, njegova unezvijerena pogleda i prijekornih rijei da je "zapanjen to mi vojnici ne strijeljamo, vjeamo i istrebljujemo idove". Knut Hamsun nema nijedne takve mrlje u svojoj biografiji, niti jedne reenice u svojemu djelu, ak ni iz usta nekog junaka, koja bi se mogla tumaiti kao antisemitska. On je sam bio neka vrsta "lutajueg idova", a bit e da su ga mnogi idovski pisci i intelektualci doivljavali kao Ahasvera, divili mu se kao piscu i prijateljevali s njim, a autor kultne knjige Kultura ovjeanstva Egon Friedell nazvao je Knuta Hamsuna "Homerom naeg doba". Hamsun je bio sedamdesetogodinjak kada je, kako to navodi odlini znalac njegova djela i prevoditelj na hrvatski jezik Mirko Rumac, odgovorio na jednu anketu norvekog antisemitskog glasila Nasjonal Tidskrift i izmeu ostalog rekao: "idovi su veoma sposoban narod. Ja tu ne govorim o svojim hrabrim i simpatinim idovskim prijateljima. Svugdje i openito, idovski se narod istaknuo svojim znaajnim intelektualizmom i stoji vrlo visoko. Gdje se jo moe nai to to bismo mogli usporediti s duhom njihovih proroka, njihovom poezijom i njihovom pjesmom. Sjetite se kako je izvanredno muzikalan taj narod; on je bez dvojbe najmuzikalniji narod na svijetu. Bilo bi poeljno da se svi idovi nau u jednoj zemlji koja bi bila njihova domovina, a tamo bi oni mogli sve svoje sposobnosti i osobine staviti u pokret za dobro cijelog ovjeanstva, ali gdje bi se mogla nai ta zemlja? I dok se to ne ostvari, idovi moraju ostati tamo gdje jesu, jer nemaju druge domovine. Oni stoga moraju u budunosti djelovati meu tuim narodima za svoje dobro i dobro tih naroda." Ako se sve paljivo odvae, Hamsunov je nacizam gotovo iracionalan, ak i neobjanjiv, moda ponajprije staraki inatljiv, ako ne i osvetoljubiv prema engleskoj po litici i engleskoj kulturi, premda njegova anglofobija nikome nije mogla nauditi, Englezima ponajmanje, stoga se i ne moe dovesti u bilo kakvu vezu s rasnom netrpeljivou. Knut Hamsun je bio, kako je to jednom rekao Thomas Mann, "najblii Nietzscheov uenik" koji je, prema rijei ma vedskog pisca Larsa Forsella, vjerovao "da se ovjekova posebnost i veliina mogu postii jedino kroz usamljenost na nieovskom Zarathustrinu brijegu", te da je za Hamsuna svetinja 132

"ivot jedinke a ne stada". Dakle, njemu su kolektivni zanosi bili neto posve strano, pa je pravo udo kako je mogao imati bilo kakvih simpatija za njemako masovno ludilo, ili se pak i sam naao u "povijesnoj magli" o kojoj je Tolstoj pisao i na jednom mjestu rekao da "ovjek ivi svjesno samo za sebe, a nesvjesno sudjeluje u traenju povijesnih ciljeva". I Milan Kundera je lucidno pisao o zaslijepljenosti u "povijesnim maglama", ali i o zabludama velikih pisaca koje ne podlijeu sudskim procesima, jer to su zablude koje se pretvaraju u "egzistencijalnu mudrost". Osvrui se na procese piscima u ovom stoljeu, Kundera je spomenuo i Knuta Hamsuna, ali i mnoge druge, traei oprez u prosudbama kad je rije o njihovim zaslijepljenostima, pa je, izmeu ostalih, uzeo primjer Majakovskog i rekao: "Kad je Majakovski pisao svoju poemu o Lenjinu, nije znao do ega e lenjinizam dovesti, a mi koji sudimo o njemu s tolike vremenske distance, ne vidimo maglu koja ga je obavijala. Sljepilo Majakovskog pripada vjenoj ljudskoj sudbini. Ne vidjeti maglu na njegovu putu, znai zaboraviti to je ovjek, zaboraviti to smo mi sami." 4. Ideologija i pisci Veliko ime Knuta Hamsuna zasigurno je zlorabljeno u svakovrsne ideoloke svrhe, pogotovo kad su na scenu stupili mrani, intrigantski i bezobzirni reimi, premda je i sam krivac za takvo to, ali sve vie vjerujem da se u tim okrutnim vremenima naao u "p ovijesnoj magli" i da se u takvom ogranienju vie nije uspio orijentirati. I onaj detalj kad je nakon viemjesenog boravka u Dubrovniku stigao u Be, bilo je to oujka 1938. godine, i tamo zatekao vijest da je njegov prijatelj i pisac Egon Friedell skoio s kata i poinio samoubojstvo, tono na dan ulaska njemakih trupa u Austriju, govori kako je Knut Hamsun dobroudno shvaao i samo zlo, pa je, alei prijatelja, gotovo naivno rekao: "to nije doao k meni u Dubrovnik, tamo sam mu mogao pomoi." I od tolikih pisaca koji su bili pristae faizma, samo su dvojica strpana u ludnicu, i to dvojica najveih, Knut Hamsun i Ezra Pound. Tono je rekao Alastair Hamilton: "Poundovo ludilo lealo je u tome to je vlastitu utopiju podravao do kraja." To isto moe se rei i za Knuta Hamsuna. Njemaka je ve poraena, Hitler je mrtav, a on mu svibnja 1945. godine pie nekrolog u Aftenpostenu i naziva ga velikim reformatorom kojemu je sudba dodijelila da "djeluje u vremenu najbesprimjernije surovosti koja gaje na kraju oborila". Svatko bi se drugi barem suzdrao, ali Knut Hamsun ostaje do kraja vjeran vlastitim zabludama. Veina pisaca sklonih faizmu, a meu njima i mnogi od onih koje smo ovdje spomenuli, odrekla se svojih uvjerenja, odlazei katkad u potpunu suprotnost. Curzio Malaparte, nakon svoje faistike faze, zagovarao je kineski tip komunizma, pa je tako prevalio put od poljskog idova s pravim imenom Kurt Erich Suckret, ratnika, ratnog dopisnika i komunista, do Malapartea talijanskog pisca i faista, onda ultraljeviara i napokon, kau pred samu smrt, katolikog konvertita. I G. K. Chesterton je na kraju svih lomova doao do katolike vjere kao posljednjeg utoita. Benedetto Croce, znameniti talijanski filozof, koji je 1924. napisao da je "srce faizma ljubav prema Italiji", kasnije je postao ljuti kritiar Mussolinija. Nakon 1945. godine, mnogim je piscima i filozofima oproteno urovanje s faizmom, to prije to su se i sami pokajali, pa se, primjerice, jedan Pirandello, nekada lan Faistike partije, igrao na svim svjetskim pozornicama u vrijeme kad se ime Knuta Hamsuna nije moglo spomenuti i kad su mu itatelji zatrpali kuu gomilama vraenih knjiga, zahtijevajui suenje svojeglavom i slavnom piscu kako bi se i preko njega nacizam posve porazio. Dakako, mislim da je dobro to je veliki dramatiar Luigi Pirandello odmah nakon poraza faizma dospio u svjetska kazalita, ali bih takoer volio da je bilo neto vie milosti i za Knuta Hamsuna. Knut Hamsun i Ezra Pound proglaeni su luacima. Poundu je i doslovno navuena luaka koulja, dok se s Hamsunom postupalo neto opreznije, premda je proveo etiri mjeseca u Psihijatrijskoj klinici na Vinderenu u Oslu i tamo bio podvrgnut nimalo ugodnim metodama dr. Langfeldta koji je na kraju svojih ispitivanja zakl juio da su duevne sposobnosti Knuta Hamsuna "trajno umanjene". "Jo i dandanas nosim u sebi muna sjeanja na ono to je boravak u toj klinici unitio u meni", pie Knut Hamsun u svojoj udesnoj memoarskoj knjizi Po zaraslim stazama. "Ne 133

moe se to izmjeriti, ne postoje za to mjere. Bilo je to lagano, lagano, lagano upanje samog korijena. Gdje je krivnja tome? Nigdje posebno, nigdje naroito, ve u sistemu. Vladavini nad ivim ivotom, pravilima bez intuicije i srca, u psihologiji toaka i rubrika, u cij eloj jednoj znanosti koja prkosi znanosti. Drugi moda mogu podni jeti to mrcvarenje, no to se mene nimalo ne tie, ja ga podnijeti ne mogu. Psihijatar bi to morao shvatiti. Bio sam zdravo stvorenje, postao sam drhturava elatina." Kada sam potkraj 1993. godine putovao u Stockholm kao dobitnik knjievne nagrade Tucholsky, jedan moj vedski prijatelj diskretno me upozorio, znajui da sam u literarnom smislu hamsunovac, da to manje spominjem toga velikog pisca, jer Skandinavci mu "ne oprataju Hitlera", premda je Knut Hamsun u lektiri, ali "kad ga stranci veliaju, to se doivljava kao kad nekoga podsjeate na njegovu sramotnu prolost". I doista, ve pola stoljea vode se rasprave i polemike oko intelektualaca koji su se makar i povrno, katkad i nekom nesmotrenom izjavom, izjasnili kao pristae faizma, ili barem simpatizeri te nakazne ideologije, doim one koji su srcem i duom pripadali komunizmu, nitko ne uznemirava, a nekmoli da ih se anatemizira ili odvodi u ludnice. Kada je George Orwell pisao da je europska ljevica bila fascinirana Staljinom, a znamo da iza toga monstruma takoer stoje masovna groblja i koncentracijski logori, i kada je grenim britanskim staljinistima skresao da ele biti "antifaisti, a da pritom ne budu protiv totalitarizma", odmah je ocrnjen kao "sotona koja blati svoju domovinu i naciju" i umalo izopen iz britanskog drutva. Ako negdje neki novi Hamilton pie studiju o privlanosti komunizma, onda se nadam da e se u toj studiji postaviti ozbiljna pitanja o velikim piscima koji su pripadali "neospornom uasu", te da e se to uiniti s blagou, a ne nikako s osudom i divljatvom poput onog amerike vojske koja je genijalnog Ezru Pounda "drala mjesecima u kavezu kao kakvu ivotinju pod vrelim suncem Italije". Ne vidim nikakvu razliku izmeu one Celineove da Hitler & comp. "zasluuju 250 Nobelovih nagrada" i one Aragonove: "Mi stavljamo Staljina iznad Shakespearea, Rimbauda, Goethea, Pukina", ili ode Paula Eluarda u kojoj pjeva da jedino Staljin moe "razbiti sve nesree dananjice". Nitko ne trai anatemu onih pisaca koji su stavljali Staljina iznad Shakespearea, ali bi svakako bilo poeljno da se podjednako rasporede "povijesne magle", ili pak da dublje i sveobuhvatnije progovorimo o nama samima i uasima naeg stoljea, o padu u barbarizam i djelovanju s antihumanistikih pozicija, o intelektualcima "sklonim zloinu, avolskom outsideru i unitenju civilizacije", kako veli Hans Magnus Enzensberger. Jo bih nekako i mogao razumjeti zablude velikih pisa ca, njihovu vjeru u politike utopije, ali nikakova razumijevanja nemam za one pisce koji su izravno sudjelovali u vlasti bilo kojeg totalitarnog poretka. Moda smo i odvie vremena posvetili toj epizodi Hamsunova ivota iz razdoblja faistike epohe, ali u toj su se toki stekle mnoge proturjenosti naeg doba, pa je bilo vrijedno i o tome neto rei i to privesti u jednu cjelovitu priu, to prije to je o velianstvenom djelu Knuta Hamsuna napisano po svoj prilici mnogo vie nego to je sam napisao, a bogme je za svog dugog i plodnog ivota otkrio cijeli jedan literarni kontinent i stvorio, kako sam veli, "nekoliko stotina likova, stvorio ih i oslikao iznutra i izvana kao iva bia, u razliitim duevnim stanjima i nijansama, u njihovim sanjama i postupcima". A u tom mnotvu likova stvorio je i cijelu jednu menaeriju "insekata i paukova u ljudskom liku", kako je pisao G. Benn. Do svoje pedesete godine Hamsun je tako virtuozno vladao svojim pripovjedakim Ja, irei posvuda, u priama i romanima, autobiografske natruhe, ali tako maestralno da se katkad ini kako je i sam tvorac "udovite ili vrag" i kako se lako preobraava i na tisuu i jedan nain prelazi iz osobe u osobu. Tek nakon pedesete godine naputa to autobiografsko Ja i prelazi na poziciju objektivnog pripovjedaa promatrajui svijet ozdozgo, iz rakursa vidovitog Boga kojemu ne promie nijedna sitnica ("Ja piem o sitnicama i piem sitnice", kae Knut Hamsun), koji uje svaki um golemih prostranstava svojega svijeta, zapaa sve to mie i ivi u tome svijetu, stvara kao sam Bog, katkad iz niega, iz jedne kosti, a onda to sve nadahne kao kakav udotvorac i oplemeni stilom "sasvim osebujnim i osobenim u kojemu je razvijeno umijee neizravnog i tek nagovijetenog izraaja; to je clairobscur, u kojemu nema 134

tvarnih i opipljivih obrisa, ve je sve oblikovano samo tre perenjem sjena i polusjena i drhtavim svjetlucanjem pojedinanih sitnih fragmenata", kako je u povodu izlaska romana Skitnice na hrvatski jezik 1943. godine, napisao Slavko Batui. Taj je pisac i Hamsunov prevodilac, jo 1931. pisao u tjedniku Drutva hrvatskih knjievnika Sav-remenik da su romani Knuta Hamsuna "igra istine i privienja, mjeavina najsiunijih drhtaja iz kojih je izgraeno zbivanje s neim golemim tmurnim i tjeskobnim, to doarava zanos, suze i smijeh". 5. ivot, lutanja, knjige Knut Hamsun roen je 4. kolovoza 1859. na imanju Garmostrast pokraj Loma, u pokrajini Gudbrandsdalen, u junoj Norvekoj, kao etvrto od estero djece u obitelji siromanog krojaa. Kada je Knut imao tri godine, obitelj seli u sjeverne krajeve, u Hamaroy blizu Lofota i nastanjuje se na malom priobalnom imanju Hamsund. Knut je zarana postao pisar kod svojega ujaka, a nakon to je zavrio postolarski zanat, vratio se u Gudbrandsdalen. Otada poinje mijenjati zaposlenja, lutati i pisati prve pripovijetke. Bio je sudski podvornik, cestar, luki radnik, loa na parabrodu, knjigovoa i dr. U dvadesetoj godini odlazi u Kopenhagen, nudi svoje prie, ali bez uspjeha. uveni norveki pisac Arne Garborg ne vjeruje u dar mladog Hamsuna; tovie, misli da od njega nikada nee biti pisca. Godine 1882. Knut Hamsun odlazi u Ameriku, tamo se bavi svakovrsnim poslovima, radi kao drvosjea, rudar, poljodjelac, postolar, svinjar, zidarski radnik, da bi se nakon dvije godine provedene u Americi vratio u Norveku da umre, jer su lijenici konstatirali da ima tuberkulozu i da mu preostaju jo dva mjeseca ivota. U Kristianiji, dananjem Oslu, ponovo pokuava kao pisac i napokon objavljuje tekst o Marku Twainu koji potpisuje kao Knut Hamsund, ali tiskarskom grekom ispada slovo d , pa je tako s grekom, dakako samo slovnom, zapoela jedna velika knjievna karijera. U Kristianiji lijenici opovrgavaju nalaze amerikih kolega, pa je i ta greka od redila dugovjenost, a bogme i besmrtnost Knuta Hamsuna. Dvije godine provodi u Kristianiji, ivi teko, gladuje, povremeno odri poneko predavanje, a onda, 1886. ponovo odlazi u Ameriku i tamo nastavlja lutati i mijenjati zanimanja. Bio je etelac na poljima, tesar, pomonik u sitniariji, pokuarac, kondukter na tramvaju u Chicagu, eljezniar, ribolovac na bakalare oko Nove Fundlandije i dr. Godine 1888. vraa se u Europu, boravi u Kopenhagenu, gladuje i pie gladujui svoj prvi roman Glad koji izlazi 1890. u Danskoj, odmah se prevodi na njemaki, a tek nakon izlaska u Njemakoj objavljuje se u Norvekoj. Romanom Glad utemeljena je knjievna slava Knuta Hamsuna, ali ta se skitnica nikako ne moe skrasiti najednom mjestu, putuje po Norvekoj i dri predavanja, sve vie boravi u Parizu gdje se osjea sljedbenikom Strindberga, neko vrijeme ivi u Mnchenu i Berlinu, zatim ponovo u Kristianiji i rodnom mjestu. Pie romane, drame i polemike tekstove. Objavljuje roman Misterije, a potom izlazi udesna knjiga, vrhunsko djelo svjetske knjievnosti, roman Pan. etiri godine kasnije pojavljuje se ljubavni roman Viktorija, ta "pjesma nad pjesmama", ta povijest jedne ljubavi, kako je sam autor naznaio u podnaslovu. Knut Hamsun ponovo putuje, ostaje godinu dana u Finskoj, potom krstari Rusijom do Kavkaza, vraa se preko Turske, stjee nova iskustva, pie putopise i novele, nasta njuje se u jednom malom mjestu blizu Kopenhagena; tu kratko boravi, seli u Kristianiju, ali i tu se nee skrasiti, jer taj "udnovati grad nitko ne naputa, a da ne biva od njega obiljeen", pa se taj sanjar, taj novi Peer Gynt, nakon dvadeset i pet godina, kao i njegov junak moreplovac August, vraa na sjever, u svoj Hamsund. Nee se Knut Hamsun dugo zadrati u mjestu svog djetinjstva, vraa se na jug, odlazi u Dansku, ivi na otoiu Samso, a nakon to mu se rodila ki Viktorija 1902. godine, nakon burnog bohemskog razdoblja u Kopenhagenu, nastoji uploviti u mirnu obiteljsku luku i nastanjuje se u Drobaku, u fjordu Oslo, ali ubrzo raskida brak i nastavlja s lutanjima. Tada nastaju romani Pod jesenjim zvijezdama, Lutalica svira sa sordinom, Posljednja radost i dr. U svojoj pedesetoj godini sklapa drugi brak, ovaj put sa enom mlaom od sebe dvadeset i dvije godine, glumicom Marie Anderson. Zajedno s Marie, koja naputa glumu, odlazi na 135

sjever, kupuje imanje u kotaru Hamaroy, blizu svog nekadanjeg doma, tu se smiruje samo godinu dana, a onda ponovo putuje na jug, boravi u raznim mjestima, pie i tek povremeno obilazi suprugu koja odrava imanje i raa djecu. Nakon svoje pedesete Knut Hamsun naputa pripovjedako prvo lice i prelazi u svoju osmatranicu da bi kao objektivni tvorac napisao niz velikih romana koji nam otkrivaju nepoznate svjetove daleko od buke historije, beskrajna prostranstva i neviene likove "u stalnoj borbi i inicijativi", u pokretu kopnom i morem, voene lutalakim strastima, ali i tvorakim pregnuima, likove koji se spajaju sa svojim autorom, jer svaki nosi dio njegova iskustva inei tako jedinstveni roman bez granica, osobnu povijest svake linosti na tom "golemom polju egzistencije", to ga svaki pravi pisac "istrauje i obraduje do kraja", kako je jednom rekao Witold Gombrowicz. Dakle, nakon svoje pedesete Knut Hamsun stvara romane Gradi Segelfoss, ene na studencu, Posljednje poglavlje, Moj ivot ivi, Skitnice, August, Krug se zatvara i dr., te i remek-djelo Blagoslov zemlje (1917.) za koje dobiva Nobelovu nagradu 1920. godine. Nakon velikog uspjeha Blagoslova zemlje, Knut Hamsun kupuje imanje Norholm u Sorlandetu, nekih desetak kilometara od Grimstada, na samom jugu Norveke. Tu se skrasio, a prema svjedoenjima njegove ene i djece sve vie je postajao udak i osamljenik, neka vrst "modernog pustinjaka", sklon dugim samoizgnanstvima, odbojan na poasti i titule, a posljednje godine ivota proveo je u potpunoj gluhoi. Na tome lijepo ureenom imanju podigao je i jedan jarbol na koji je svake godine, na dan norveke nezavisnosti, 17. svibnja, podizao zastavu. Ta e zastava prekrivati njegov lijes na sprovodu. U obiteljskom krugu, tiho i bez pogrebnih ceremonija, pokopan je 19. veljae 1952. godine. "A zato ne bismo umrli?", pie Knut Hamsun u svojoj knjizi Po zaraslim stazama. "Tacit smatra da smo mi Germani vrlo sposobni da umiremo. A u tom pogledu Vikinzi nas nisu nimalo osramotili. Nae neto mlae spoznaje dale su nam objanjenja emu smrt uope: pa mi ne umiremo zato da bismo bili mrtvi, da neto bude mrtvo, umiremo zato da bismo mogli prijei u ivot, umiremo da bismo ivjeli, nalazimo se u nekakvu planu. Isti Tacit hvali nas to ne pravimo velikih pitanja oko grobova. Tek malko zemlje nabacamo na sebe. Mirisa radi." A najednom mjestu u istoj knjizi veli: "iv ili mrtav, tako je svejedno." 6. Mo pripovijedanja Za svakog velikog romansijera pravi je uitak napisati pripovijetku. Knut Hamsun je u svojim romanima uvijek imao niz pripovijedaka, ali one su tamo u funkciji siea, integrirane u strukturu romana, a prie koje nam je ostavio i koje je pisao izmeu velikih romana, tako su savreno izvedene i anrovski precizne da predstavljaju trijumf autorova umijea, majstoriju na samom vrhu svjetske pripovijetke. Knut Hamsun je slavan kao romansijer, ali kao pisac pripovijetke, kao pisac klasine kratke prie, pomalo je ostao u sjeni, premda je zapravo u tom anru pokazao sve osobine svojega majstorstva i dosegnuo onu razinu kad se za jednog pisca moe mirno i bez ikakve dvojbe rei da je genijalan pripovjeda. Namjerno rabim ovu otrcanu natuknicu, jer kad pored nje stane velianstvena figura Knuta Hamsuna, onda sve "poprima puninu i djeluje istinito", ba kao to su istinite njegove prie. Richard Burgin, u razgovoru s I. B. Singerom, pitao je velikog majstora pripovijetke da li sve te prie potjeu iz njegova ivota, a Singer je odgovorio da su sve prie povezane sa ivotom autora, ali to nita ne znai ukoliko ne postanu jedinstveni sluajevi! Sve su prie Knuta Hamsuna jedinstvene, premda sve potjeu iz njegova ivota i mogle su se dogoditi samo njemu. On sam kae da je svojim likovima davao crte "vlastite linosti, a sve su to podvojene i sloene linosti, niti posve dobre, niti posve zle, ve se to oboje iznijansirano izmjenjuje u njihovu biu i njihovim postupcima. A takav sam bez sumnje i ja sam." Kad to izusti sam Knut Hamsun, kad kae da su u njegove prie utkani mnogi detalji iz vlastite biografije, mnoge osobine njegova karaktera, onda je to razlog da se jo vie divimo autorovu umijeu, jer podvig je razgraditi vlastitu biografiju da bi se iz toga "sazidala kua svog romana".

136

Pisac ne mora biti pustolov da bi imao osebujnu biografiju iz koje bi, kao iz rukava, ispadale prie; mora, ponajprije, biti obdaren "da zapaa ono to drugima promie", obdaren da, kao kakav mamac, privlai dogaaje, da se njemu dogaa upravo ono to druge mimoilazi, ili ak sve ono to i drugima; i napokon, sve to mora, bilo istinito ili izmiljeno, uiniti jedinstvenim dogaajem koji ne smije, kako veli Singer, "nalikovati nijednom drugom dogaaju". Dakako, Jorge Luis Borges drukije je dolazio do svojih pria; slab vid, a potom i sljepoa, nametnuli su mu i poseban stil koji je inae za njega bio "atribut onoga tko pripovijeda". Premda je drukije dolazio do svojih pria, Borges je, kao i Singer, smatrao da se prie moraju ostvariti jednostavnim i jedinstvenim nainom kako bi se postigla "skromna i diskretna sloenost". Nisam nikako elio ovim malim uvodom uputati se u teoriju pripovijetke, ali mi se inilo korisnim navesti neka iskustva i zapaanja velikih pripovjedaa koja su u suglas ju s iskustvima Knuta Hamsuna, jer taj je lutalica izravno ulazio u prie, a saopavao ih neizravnim sredstvima, da bi se te prie izravno vinule u estetske visine. Kad je Singer jednom rekao da "realistina mo proze uveava njezinu mistinu mo", onda mi se ini da je ponajbolje definirao i pripovjedaku mo svojega uzora iz mladosti Knuta Hamsuna. 7. Zavodnik Pripovijetke koje su se nale u ovome izboru i pod naslovom Zavodnik i druge prie, kao uostalom i sve krae proze Knuta Hamsuna, samo su poglavlja jedinstvenog romana u kojemu se dodiruju udaljeni svjetovi i ukrtaju mnogobrojne teme i likovi, a istodobno su i savrene male cjeline kao najvii doseg u svom anru, te i vrhunac pripovjedake magije. Ono to plijeni kod tih pria jest injenica da su stvarni dogaaji iz ivota njihova autora preli u isto tako uzbudljive pripovijesti koje nam pokazuju da je i pisanje, kao god i ivot, uzbudljiva avantura. To je bogomdana osobina da jedan pripovjeda ima sto lica i da se svako lice pokazuje na sto naina. On svaki put mijenja kut gledanja; jednom je sam pripovjeda, drugi je put pripovjeda koji slua pripovjedaa, onda je samo promatra, ali uvijek sudionik u dogaajima bez kojega su nezamislive te "neobine fabule", situacije, zapleti i at mosfera u priama. Sommerset Maugham je rekao da je "sutina pripovijedanja istina u prii", a Rudyard Kipling je esto govorio o istini kao "starijoj sestri stvaralatva". Kad je rije o Knutu Hamsunu vie ne govorimo o istinitosti njegovih pria, ve o tome "da nita nije tako nevjerojatno kao ono to je istinito", kako je to jednom rekao sjajni pripovjeda i stariji Hamsunov suvremenik Ambrose Bierce. U pripovijetkama Knuta Hamsuna iskrsavaju nevjerojatni likovi, dolaze kao kakva "putujua svjetlost" koja se malko zadri, a potom iezne, kako to na jednom mjestu kae sam pisac, da bi nam svaki od tih likova donio komadi svog svijeta, osobnu dramu, neku vlastitu ivotnu kombinaciju, bilo da su negdje daleko na sjeveru Amerike, u preriji ili ikakom tramvaju, na parikim ulicama, u Kristianiji ili u skrovitom mranom kutku kopenhagenske luke. Uz likove i neobine dogaaje stoji cijeli instrumentarij pripovjedakog umijea: uspjene metafore, duhoviti obrati u reenicama, stilske finese, samoironija, humor i sve ono to ini Hamsuna osebujnim i velianstvenim piscem. "Nema nieg boljeg od dobre prie", rekao je jednom E. L. Doctorow. Sve su prie Knuta Hamsuna tako dobre da se teko odluiti za najbolju; i u svakoj prepoznajemo detalje iz ivota njihova autora, ali tako ukomponirane i preporoene da se svatko tko je na b ilo koji nain u doticaju s knjievnou, bilo kao stvaralac ili samo itatelj, mora diviti toj vjetini kojom pisac prevodi vlastite doivljaje u savrenu realnost. Za itanje genijalne pripovijetke Otac i sin, korisno je znati da je i sam Knut Hamsun, u kockarnici u Odenseu, prokockao gotovo sav svoj imetak, ali ne da bi se na tom podatku odmjeravala pria, ve da bi itatelj imao klju u rukama ako eli odgonetati sam stvaralaki in ili pak preobrazbu ivotnog podatka u mit. I u pripovijetci Na turneji imamo razraen "osobni podatak", jer je Knut Hamsun, kao mlad pisac, u to vrijeme cestovni nadglednik, odrao u Glovenu predavanje o Strindbergu na 137

kojemu je bilo estero prisutnih, ali taj je podatak u prii samo uvod za "ironino puteestvije" pisca, glavnog junaka ove majstorski izvedene prie koja obiluje cijelim nizom humornih situacija, katkad dovedenih do apsurda kao da ih je pisao Kafka. Kraljica od Sabe, pripovjedako remek-djelo, poprima obrise metafore o nedosegnutom savrenstvu, o neuhvatljivoj ljepoti i polako prelazi u "malu formu romana", to je po Kunderinu shvaanju svojstvo svake dobre prie, jer on veli da "nema ontoloke razlike izmeu prie i romana". I doista, Kraljica od Sabe u toj "maloj formi" snano ostvaruje veliku romanesknu temu traganja za izgubljenom ljubavi. U jednom poglavlju svoje posljednje knjige Po zaraslim stazama, Knut Hamsun oivljava sjeanja na Ameriku, na lutanja u potrazi za poslom, na likove i sudbine, a ta prisjeanja na vrijeme emigriranja i udaljeni strani krajolik nazvao je "iznenadnom iskriavou uma" koja se javlja, kako sam veli, jedino u trenucima zadovoljstva. Za njega pisanje i jest zadovoljstvo, jest iskriavost uma, jer svaki in stvaranja potjee iz zadovoljstva koje se potom prenosi na druge unato svim onim tegobnim prizorima i munim iskustvima autora to ih je tako majstorski pretoio u "ponovna iskustva", kako Walter Benjamin naziva tu transpo-ziciju od "iskustva ka iskustvu". etiri "amerike" pripovijetke Knuta Hamsuna U preriji, enina pobjeda, Strah i Iz skitnikog ivota, nale su se u ovom izboru jedna do druge, ne zato da bi inile cjelinu, ve da bi se istaknuo neto drukiji unutarnji intenzitet tih pria koje nose peat osobnog doivljaja, ovaj put bez hamsunovskih ublaavanja ironijom i bez one pripovjedake mimikrije, ali sada s pritajenom estinom koja e kasnije postati svojstvena amerikoj prozi. Knut Hamsun nije imao utjecaja na amerike pisce, niti je u angloamerikom svijetu bio previe uvaavan kod kritike i italake publike, ali njegove su amerike pripovijetke tako moderne kao da su nastale u ovom vremenu kada se amerika pria ponovo vraa tradiciji realistinog pripovijedanja i ponovo bavi svijetom izgubljenih iluzija. Taj stil pripovijedanja kritiari nazivaju minimalistikim, pa ako je to dobar i toan termin, onda je Knut Hamsun pretea toga stila, posebice u kratkoj prii Strah koja je tako majstorski nijansirana od onog detalja kada pripovjeda saopava "da nije znao to je pravi strah" sve dok nije sluajno dospio u gradi u kojemu su "uhvatili Jessieja Jamesa, najkrvolonijeg i najcrnjeg od svih amerikih razbojnika; ondje su ga napokon uhvatili i ubili." I na kraju prie pisac veli: "Ponavljam, nikad u svom ivotu nisam osjeao takav strah kao te noi u malom gradiu Madelia, usred prerije, u tom utoitu Jessieja Jamesa". Do te spoznaje straha pripovjeda dolazi gotovo oskudnim sredstvima, bavei se naizgled nevanim detaljima da bi uz pomo sporednih stvari dosegnuo onu viu znaajku "univerzalnog ljudskog nespokojstva". I pripovijetka U preriji takoer se savreno uklapa u tu formu "romana na jednoj stranici", kako se sve ee naziva amerika kratka pria. Pria enina pobjeda i doslovno primjenjuje onu zgodnu tezu Jamesa Joycea da "pisca hoe prie", te da je dovoljno izai iz kue, ui u tramvaj, sagnuti se i uzeti neku od njih, "a nakon to budu uglaane, onda se moji sunarodnjaci mogu ogledati u njima kao u fino bruenim zrcalima", rekao je jednom taj slavljeni i osporavani pisac. Knut Hamsun nije morao ulaziti u tramvaj, nije se uope morao saginjati, jer on je tamo provodio najvei dio dana, radio je kao kondukter na ikakom tramvaju, a u njegovoj biografiji stoji da je otputen s posla jer je pogreno izgovarao imena postaja. Nain na koji je enina pobjeda izbruena, svakako nadmauje sve ostale komponente, pa i onu kako je pisac do nje doao, u tramvaju, imaginacijom ili pak spojem svih iskustava. Dua pripovijetka Iz skitnikog ivota bavi se omiljenim Hamsunovim svijetom skitnica koji dosee svoj tematski i umjetniki vrhunac u velikim romanima Skitnice i August, premda i u drugim njegovim djelima defiliraju skitnice, uvijek sjenane tanahnim i njenim tonovima, ak i onda kad su opake i zle. Kasimir Edschmid pisao je daje Knut Hamsun uzdigao svoje skitnice do razine "poetskog i neizrecivog"; oni se udesno kreu u "prostoru misterija". I sam Knut Hamsun bio je nepopravljiv skitnica koji se, kako istie Karlo Naerup (Det moderne norske litteratur 1890.-1904.) nije nikad uspio orijentirati u svome "skitnikom prostoru". Hamsun je bio u stalnom bijegu i potrazi za novim uzbuenjima, a nije se libio tunjava i opijanja, pokera i lakih djevojaka, o emu je i sam, diskretno i s mjerom, volio pripovijedati. 138

Karlo Naerup pie i o amerikom razdoblju Hamsunova ivota i na jednom mjestu kae: "U ratarskim i tramvajskim poslovima nije se oitovala njegova darovitost. U Dakoti, na jednoj farmi, nipoto nije doivio priznanja. Snage je imao dosta, bio je jak kao bik, ali posao mu nikada nije mogao zaokupiti misli koje su bjeale skupa s njim. Ni kao kondukter na tramvaju u Chicagu nije se proslavio. Nije imao smisla za snalaenje u prostoru, pa se naprosto nije umio orijentirati, sve dok ne bi dospio do krajnje postaje. Unosio je takvu zabunu da su se putnici esto znali nai tamo gdje im nije bilo ni na kraj pameti da idu. Pritube su se gomi lale u ravnateljstvu..." Dvije prie, Utvara i Sin Sunca, odudaraju od Hamsunova udesnog realizma, ali samo u mjeri koliko je to piscu potrebno da prekorai onu granicu realnog i zae u fantastiku koja je samo "izgovor da bi se opisale stvari o kojima se pisac ne usuuje govoriti realistikim terminima", kako to veli Peter Penzoldt u svojim tumaenjima fikcije i nat prirodnog. I u Utvari takoer prepoznajemo Hamsuna djeaka koji je kao petnaestogodinjak radio u pisarnici svog ujaka. Svi elementi prie su stvarni osim same utvare koja je stvorena u mati djeaka otkako je na groblju pronaao zub nekog mrtvaca. Djeakovo hrvanje s tom pojavom i njegov odnos s utvarom, pripovjeda pretae u vlastito ivotno iskustvo da bi na kraju rekao da mu je ta utvara pomogla kako bi se nosio i sa svim drugim nedaama i opasnostima. Tu je Knut Hamsun blizak onim iskustvima psihoanalize koja dri da u ovjekovu duevnom ivotu nema nieg proizvoljnog. On odlino zna da u knjievnosti moe da postoji i ono to ne postoji. Maurice Blanchot je jednom rekao: "Knjievnost je kao da!" Djeakova utvara iz istoimene prie "stvarna je kao i svaki drugi knjievni dogaaj". Sin Sunca je mali kratki traktat o nemiru umjetnika, o svjetlu za kojim ezne, o strahovima od snijega i zime, na koncu i o mjestu prebivalita. Piui tu kratku raspravu u formi neuobiajene prie o svim tim umjetnikim strepnjama, pisac se u jednom trenutku pita: "Onda, koja je zemlja bila domovina njegove due?" Iako je ta pria pre rasla u metaforu, ona nije nita izgubila od pripovjedakog umijea; tovie, pokazala je da Knut Hamsun vlada svim izraajnim sredstvima, pa se i ovaj put na nov nain poza bavio vlastitim strepnjama i za trenutak obasjao vlastitu tjeskobu svjetlom enje. Kao najuspjenije Hamsunove pripovijetke najee se spominju Robovi ljubavi i Ulina revolucija; obje su prevoene na mnoge jezike i tiskane u nekim antologijama, pa se tako, primjerice, Ulina revolucija pojavila na hrvatskome jo 1930. godine u dvadesetom svesku Wiesnerove biblioteke Tisuu najljepih novela. U svaku antologiju ljubavnih pria, uz ve spomenute Robove ljubavi ili Kraljicu od Sabe, mogu ui i pripovijetke Zavodnik i Alexander i Leonarda, pa ak i minijatura Prsten. I Sanjar je takoer ljubavna pripovijest, ljubavna povijest, kako je i sam Hamsun volio nazivati neke svoje proze. Oko Sanjara je bilo anrovskih nedoumica i dvojenja, katkad je svrstavan u kratki roman, ali ovdje se time neemo optereivati, za nas je to dua pripovijetka, premda glavni junak Rolandsen, taj sanjar, telegrafist, izumitelj i zavodnik spada u velike Hamsunove likove i esto se doimlje kao epizoda iz nekog Hamsunova romana. Sanjar je adaptiran za film koji je u reiji Erika Gustavsona snimljen 1992. godine, a na festivalu u Kristiansundu proglaen najboljim norvekim filmom i ovjenan itavim nizom nagrada, izmeu ostalih i nagradom za uspjelu adaptaciju knjievnog djela. Hamsunov omiljeni pripovjedaki postupak primijenjen je i doveden do savrenstva u pripovijetci Nitkov; tu neznanac pria, a pripovjeda slua, da bi se to na kraju sjedinilo u teku i gotovo sumornu ispovijest koja podsjea na najbolje stranice Dostojevskoga ostvarene u novelama kakve su Krotka ili Zabiljeke iz podzemlja. Pripovjeda se u Nitkovu odmah na poetku obraa itatelju i kae: "Tako je to poelo, dragi itatelju." On poziva da se prati slijed ispovijesti, upozorava da je neto poelo, tu na kranskom groblju, i trai surad nju do kraja. Dostojevski je katkad pretjerivao s tim inzistiranjem na tovanom i dragom itatelju, bez kojega nijedna njegova pripovijest nema svrhe. Knut Hamsun je tu oprezniji; on priziva itatelja samo onda kada se i sam uplai prisutnosti zla. Dostojevski primorava itatelja da uje neto to dotad nije uo; Knut Hamsun ga blago i nenametljivo moli da bude suuesnik samo dok pria traje. Dostojevski je esto spreman rei: ovo je istinita pripovijest, dok Knut Hamsun nije tako odrjeit, on se zadovoljava da kae: priam kako je bilo. 139

I Hamsunov nitkov mogao bi se nazvati filozofom podzemlja, ali ne onim koji svodi raune sa samim sobom, poput junaka Zabiljeaka iz podzemlja, ve onim koji razara neke ustaljene predodbe, ali je nemoan otrgnuti se onom mranom i beznadenom u sebi samome. On odobrava kradu cvijea koje propada i vene na groblju, ali potom sudjeluje u potjeri za malom kradljivicom Elinom. On se razmee i filozofira o vrlinama i udoreu, a prihvaa blud s djevojicom Elinom, pravdajui se da bi s njom i tako bio netko drugi, moda i gori od njega. "Ali ja u opet ii k njoj. Ipak, treba gledati da togod uinim za nju", tako razmilja Hamsunov nitkov ne dovodei u pitanje vlastitu dobrotu i potenje, dok se junak Zabiljeaka iz podzemlja stalno koleba i samoispituje, pa e u jednom trenutku za sebe rei da nije uspio postati "ni zao, ni dobar, ni podlac, ni poten, ni junak, ak ni insekt". Hulja iz Nitkova na kraju jo i orobi svojega sluatelja, dok se, primjerice, junak Zabiljeaka iz podzemlja, na kraju odnosa s prostitutkom Lizom, osjea ponienim, jer je elio poniziti drugoga. On se podinjava i gubi samopotovanje, dok se Hamsunov nitkov naslauje spoznajom da je plaajui razvrat inio dobro djelo prema djevojici. "Biti podla c, za mene je bila osobita naslada", kae on. Junak Zabiljeaka iz podzemlja doivljava samoga sebe kao odvratnog crva, dok Hamsunov nitkov mirno izgovara: "Ali treba priznati da nisam gori i odvratniji od drugih ljudi." Ako bih se usudio izabrati najdrau pripovijetku iz ove zbirke, onda bih se kolebao izmeu Glasa ivota i Dame iz Tivolija. Kriterij po kojemu bih se odluio za neku od te dvije prie glasi: to su prie kakve bih i sam elio napisati. Uostalom, to je uobiajeno mjerilo kad god je rije o sastavljaima antologija ili prireivaima izbora pripovjedaka koji su i sami pisci. Takvo pretenciozno ako ne i nenavidno mjerilo moglo bi se primijeniti na cjelokupan izbor u zbirci Zavodnik i druge prie, ali sam istaknuo te dvije pripovijetke moda stoga to je u njima Knut Hamsun pomaknuo zbivanje do same granice bizarnog, gotovo na rub poetskog misterija i stoje na svoj prokuani nain oblikovao enske likove Ellen i nesretne dame iz Tivolija zaogrnuvi ih onim svojim tajanstvenim velom kao to je to inio s velikim likovima poput Edvarde iz Pana ili Yalajali iz Gladi. Dama iz Tivolija, opsjednuta djejim leom, po nekoj unutarnjoj tjeskobi, podsjea na lik Ane Marije iz romana Skitnice koja s uitkom promatra kako se brodar Skaaro utapa u ivo blato movare. Taj djeji grob kojim je dama iz Tivolija opsjednuta, poprima obrise sablasne stvarnosti kao i movara iz Skitnica u kojoj je nestao Skaaro i iz koje e se jo zadugo razlijegati krici i zapomaganja. "To nije bio Karolusov bik, to nije bila nikakva morska ptica koja bi ispustila tek jedan jedini krik i nakon toga opet umukla, dakle, to je svakako bila jedna nespokojna dua koja je jadikovala. Svi su pomiljali na brodara Skaara", tako pripovjeda opisuje tu sablasnu scenu iz movare, a na jednom mjestu i sam se pita je li to "pria ili istinit dogaaj". Knut Hamsun umije pomaknuti "granicu stvarnosti, ali nikad izvan stvarnosti". On svoje junake ne isputa iz prostora zbiljnosti, ak ni onda kada njihove sudbine privodi do samog ruba fantastike. Kod njega je sve pria, kod njega je sve istinit dogaaj. Post scriptum Izbor pripovijedaka koji je pred nama ima i svoju malu povijest; te i neuobiajen pristup da se prie ratrkane po nekim ofucanim jeftinim knjiicama to su davno objavlji vane na hrvatskom i srpskom jeziku, esto bez ikakvih podataka, u izdanju neke knjiare ili knjigotiskare, katkad i bez godine izlaska i bez naznake tko je prevoditelj, nau nakon toliko godina u novom ruhu i opremi, ali ne kao doslovni pretisak, ve na osnovi starih prijevoda stilski i jezino dotjerane. Godinama sam po antikvarijatima pa i knjinicama tragao za starim izdanjima Hamsunovih knjiga, a imao sam i krug prijatelja, poklonika njegove proze, medu njima i sadanjeg urednika Feralove biblioteke, koji su takoer pasionirano skupljali sve to se moglo pronai s imenom Knuta Hamsuna, pa smo te knjiice i dronjaste broure fotokopi rali i razmjenjivali, itali ih i posuivali drugima, to prije to su izdanja Hamsunovih knjiga rijetko ili nikako obnavljana.

140

Zasigurno se moglo i drukije doi do ovih i mnogih ovdje neuvrtenih pripovijedaka, premda bi to bio uobiajen postupak, moda i prikladniji od ovoga, ali ini mi se da upravo u ovom nainu ima neeg osobnog, neke prie o minulim vremenima, sjeanja na radost itanja, na ona prijateljska ushienja kad se pronae kakva Hamsunova knjiica ili samo pria u asopisu, pa se odmah pohita s njezinim umnaanjem i irenjem; stoga je ovaj izbor i pos veen onima koji su sudjelovali u tome Hamsunovu lancu, ako to nije previe smiono njegove itatelje smatrati bilo kakvim bratstvom. itajui prie Knuta Hamsuna i radei na njima, obuzimala me radost, "a literatura i jest jedna forma radosti", rekao je Borges. Tu sam radost doivio kao neku vrst autorskog sjedinjenja, jer knjievnost je nezamisliva bez tog "estetskog fenomena spajanja". Istodobno, ovo je i pozdrav onima koji rado uzimaju knjigu u ruke i jo vjeruju da se tamo moe pronai neko zrnce mudrosti, neto ugodno i ohrabrujue, tajnovito i "bremenito prolou", neto arobno i boansko, uvijek novo i zaprepaujue. Montaigne je traio od knjiga da mu pomognu da upozna samoga sebe i podue ga da dobro ivi i dobro umre. I Knut Hamsun je volio pozdravljati. Na jednom mjestu u knjizi Po zaraslim stazama, kae: "Meutim, ja rado pozdravljam, to se porei ne moe, ja pozdravljam i odvie rado. Ostalo mi je to iz djetinjstva, uili su me da je pozdravljati lijepo, pa to i danas ivi u meni." Mirko Kova

NAPOMENA PRIREIVAA
Za ovaj izbor koriteno je izdanje knjiare S. B. Cvijanovi, Beograd, 1919., pod naslovom rtve ljubavi, u prijevodu N. Polovine, zatim brourica od tri prie u izdanju knjiare Svet. F. Ognjanovia, Slavija, Novi Sad, s inicijalima prevodioca VI. B., i bez naznaene godine izlaska, te izdanje Knjigotiskare V. Voickog, Koprivnica pod naslovom Glas ivota, ali bez ikakvih drugih podataka; jedino je na omotnici tiskana cijena od 60 filira, a preko toga peatom korigirana u K=88, to je uostalom jedini znak koji upuuje na razdoblje kad je knjiga tiskana. I kad sam ve bio zaokruio ovaj izbor na trinaest pria, priskoio mi je u pomo prijatelj iz Zagreba, jo jedan hamsunovac, g. Boidar Malinar. Najprije je doao do prie Alexander i Leonarda koja potjee iz Hamsunove zbirke Sile u borbi, a na hrvatskom je izala u izboru od est pripovjedaka pridodanih romanu Viktorija, u nakladi Zabavne biblioteke, Zagreb 1913. Brourica Nitkov objavljena je kod Narodne knjinice, Zagreb, 1922., a u njoj su tiskane dvije pripovijetke Nitkov i Iz skitnikog ivota, u prijevodu Vladimira Babia. Pria Sin Sunca objavljena je u Beogradu, najvjerojatnije izmeu dva rata, u izdanju knjiare Svet. S. Debeljevia. Dua pripovijetka Sanjar tiskana je u zasebnoj knjiici u Sarajevu, 1919. godine, izdanje I. D. urevia, Beograd-Sarajevo, prijevod ore Pejanovi. Sve ove pripovijetke g. Malinar pribavio je za kratko vrijeme, a uz to obradio i bibliografiju Hamsunovih djela prevedenih na hrvatski i srpski jezik. Prie su jezino usklaene i stilski izbruene u suradnji s prevoditeljicom Ljiljanom Milievi. M. K.

141

BIBLIOGRAFIJA DJELA KNUTA HAMSUNA prevedenih na hrvatski i srpski jezik

Romani: GLAD (SULT 1890.) preveo Milan Dragani, Moderna knjinica, Zagreb, s. a.; 2. izdanje (1919?) GLAD/VIKTORIJA preveli Velimir Raji i dr. Mihailo Smiljani, Minerva, Subotica-Beograd, 1958. GLAD preveo Velimir Raji, Rad, Beograd, 1969. GLAD/PAN preveli Milan Dragani i Nina Bach-Vavra, Naprijed, Zagreb, 1975. MISTERIJE (MYSTERIER, 1892.) preveo Andrija Milinovi, Naklada Kraljevske zemaljske tiskare, Zagreb, 1915. MISTERIJE preveo M. Mladenovi, Beograd, 1940. MISTERIJE preveo Oto Sole, Zora, Zagreb, 1961. UREDNIK LYNGE (REDAKTR LYNGE, 1893.) Roman jednog ovjeka prijevod nepoznat, Nakladna knjiara M. Kelovia, Zagreb, 1919. PAN (PAN - Af Lojtmant Thomas Glahns Papirer, 1894.) prevela St. Gliieva, Beograd, 1912. PAN - Iz zapisaka porunika Thomasa Glahna prevela Nina Vavra, Naklada Kr. zemaljske tiskare, Zagreb, 1917.

142

PAN/PLODOVI ZEMLJE preveo dr. Nikola Mirkovi, Minerva, Subotica-Beograd, 1962.; PAN/PLODOVI ZEMLJE preveli Nikola Mirkovi i Mihailo Smiljani Slovo Ijubve, Beograd, 1977. PAN/VIKTORIJA preveo dr. Mihailo Smiljani, Minerva, Subotica-Beograd, 1963. VIKTORIJA (VICTORIA, 1898. ) Povijest jedne ljubavi preveo dr. Nikola Andri, Naklada Kr. zemaljske tiskare, Zagreb, 1913.; 2. izd. 1917. VIKTORIJA prev. T. Jovanovi, Knjiara S. B. Cvijanovia, Beograd, 1921. POD JESENJIM ZVEZDAMA (UNDER HSTSTLRNEN, 1906.) Pripovest jednog putnika prev. D. Vinjevac, Knjiara Celap i Popovac, Zagreb, s. a. (1919?) POD JESENJIM ZVEZDAMA Pria jednog putnika prev. Vladimir Babi, Enciklopedijska biblioteka, Beograd, 1930. POD JESENJOM ZVEZDOM/ LUTALICA SVIRA SA SORDINOM (EN VANDRER SPILLER MED SORDIN, 1909.), prevela Mara V. Nekovi, pod zajednikim naslovom PRIGUENA SVIRKA, Matica srpska, Novi Sad, 1963. ROZA (ROSA, 1908.) prev. orde Pejanovi, Izdanja I. . urdevia, Beograd-Sarajevo, 1919. RUA prev. V. Nikolajev, Nakladna knjiara Vinka Voickog, Koprivnica, 1927. PLODOVI ZEMLJE (MARKENS GRDE, 1917.) preveo M. Mirkovi, Beograd, 1940.

143

BLAGOSLOV ZEMLJE, preveo Antun Branko Simi, Znanje, Zagreb, 1983. ENE NA STUDENCU (KONERNE VED VANDPOSTEN, 1920.) prev. Milan Tabakovi, Progres, Novi Sad, 1964. POSLEDNJE POGLAVLJE (SISTE KAPITEL, 1923.) prev. S. M. orevi, Izdavako i prometno A. D. Jugoistok, Beograd, 1943. SKITNICE I-II (LANDSTRYKERE, 1927.) preveo Slavko Batui, Naklada Ante Grunbaum, Zagreb, 1943. AUGUST (AUGUST, 1930.) preveli Rudolf Sremac i Jaka Sedmak, Naklada Ante Grunbaum, Zagreb, 1944. KRUG SE ZATVARA (RINGEN SLUTTET, 1936.) preveo Slavko Batui, Savremena biblioteka, Zagreb, 1940.

Pripovijetke: SANJAR (SWRMERE, 1904.) preveo ore Pejanovi, Izdanja I. . urevia, Beograd-Sarajevo, 1919. GLAS IVOTA (zbirka pripovjedaka) prijevod nepoznat, Knjigotiskara V. Voicki, Koprivnica, s. a. (1920?) GLAS IVOTA preveo V. Babi, Enciklopedijska biblioteka, Beograd, 1929. RTVE LJUBAVI (zbirka pripovjedaka) prev. N. Polovina, Knjiara S. B. Cvijanovia, Beograd, 1919. NITKOV/IZ SKITNIKOG IVOTA (dvije pripovijetke) preveo Vladimir Babi, Narodna knjinica, Zagreb, 1922.

144

Drama: NA VRATIMA SLAVE (VED RIGETS PORT, 1895.) preveo Kerubin egvi, neobjavljeno, praizvedba u HNK u Zagrebu 1909.

Autobiografska knjiga: PO ZARASLIM STAZAMA (PAA GJENGRODDE STIER, 1949.) preveo Mirko Rumac, SNL, Zagreb, 1986.

DJELA KNUTA HAMSUNA koja nisu prevedena na hrvatski jezik

Romani: NY JORD (NOVA ZEMLJA), 1893. BENONI, 1908. DEN SISTE GLDE (POSLJEDNJA RADOST), 1912. BRN AV TIDEN (DJECA SVOG VREMENA), 1913. SEGELFOSS BY (GRADI SEGELFOSS), 1915 MEN LIVET LEVER (ALI IVOT IVI), 1933. Samostalne pripovijetke: DEN GAADEFULDE (TAJANSTVENI), 1877. BJORGER, 1878. Zbirke pripovijedaka: SIESTA, 1897. KRATSKOG, 1903 STRIDENDE LIV (SILE U BORBI), 1905. Drame: LIVETS SPIL (IGRA IVOTA), 1896 AFTENRDE (SUTON), 1898. MUNKEN VENDT (REDOVNIK VENDT), 1902. DRONNING TAMARA (KRALJICA TAMARA) 1903. LIVET IVOLD (U RALJAMA IVOTA), 1910. Poezija: ET GJENSYN (PONOVNI SUSRET), 1878. DET VILDE KOR (DIVLJI KOR), 1904. DIKTE, 1921. 145

Esejistike knjige: FRA DET MODERNE AMERIKAS AANDSLIV (IZ DUHOVNOG IVOTA MODERNE AMERIKE ), 1889. ARTIKLER, 1939. PAATURNE (OGLEDI), 1960. OVER HAVET. ARTIKLER, 1990. FRA DET UBEVISSTE SJLELIV. ARTIKLER OM LITTERATUR, 1994. Putopisi: I VENTYRLAND (U BAJKOVITOJ ZEMLJI), 1903. UNDER HALVMAANEN (POD POLUMJESECOM), 1906. Pisma: KNUT HAMSUN SOM HAN VAR. ET UDVALG AV HANS BREV VED TORE HAMSUN, 1956. BREV TIL MARIE, 1969. KNUT HAMSUNS BREV, 1994. Priredio: Boidar Malinar

KAZALO ZAVODNIK PRSTEN SIN SUNCA UTVARA ALEXANDER I LEONARDA ROBOVI LJUBAVI KRALJICA OD SABE DAMA IZ TIVOLIJA GLAS IVOTA ENINA POBJEDA STRAH U PRERIJI IZ SKITNIKOG IVOTA ULINA REVOLUCIJA NA TURNEJI OTAC I SIN NITKOV SANJAR HAMSUNOVA ZVIJEZDA NAPOMENA PRIREIVA A BIBLIOGRAFIJA

146