Gordan Akrap Mač I Štit Partije

MA I TIT U RUKAMA PARTIJE REPRESIVNI SUSTAV U FUNKCIJI OBLIKOVANJA KORPUSA JAVNOG ZNANJA
Dr. sc. Gordan Akrap
SAETAK: Izvjetajno sigurnosni sustav SFRJ bio je dio represivnog sustava kojim se pokualo, nasilnim i nedemokratskim metodama i sredstvima, oblikovati korpus javnog znanja u skladu s potrebama Partije na vlasti. Primjena nasilnih metoda prema protivnicima jednopartijskog totalitarnog sustava vue porijeklo jo iz vremena sovjetske eke koja je jugoslavenskim komunistima posluila kao uzor organiziranja i djelovanja vlastitog represivnog sustava. Osobe koje su traile demokratizaciju drutva i drave, stvaranje i razvoj demokratskog sustava, bile su izloene snanoj represiji, pa ak i likvidacijama, ivjeli u inozemstvu ili u Jugoslaviji. Pobjedom na prvim viestranakim demokratskim izborima u Hrvatskoj odranim 1990., u Hrvatskoj se prestaje, po nalogu novog dravnog vrha, s takvim djelovanjem. U Srbiji se pak takav oblik djelovanja nastavlja kroz sljedee desetljee. KLJUNE RIJEI: korpus javnog znanja, upravljanje i oblikovanje javnim znanjem, cenzura, izvjetajnosigurnosni sustav, KPJ, SKJ, OZNA, UDB-a, SDB, Jugoslavija
NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 4 (11) 2010.
Summary: Intelligence and security system of Yugoslavia was part of the repressive system that used violent and undemocratic methods and means, to shape the corpus of public knowledge in accordance with the requirements of the Communist Party in power. Using violent metods toward opponents of one-party totalitarian system, originates from the time of the Soviet Cheka, which served as a model of action and organize their own repressive system for Yugoslav Communists. Persons who have sought democratization of society and state, the creation and development of a democratic system, were exposed to strong repression, and even murders, despite the fact that some of them have lived abroad. By winning the first democratic multiparty elections in Croatia in 1990., by order of the new Croatian leadership, repesion against, especially political, opponents was terminated with this effect. In Serbia, however, this kind of action continues through the next decade.
Keywords: corpus of public knowledge, Yugoslavian communist party, yugoslavian intelligence and security system, censorship, OZNA, UDB-a, SDB, SFRJ, Jugoslavija
166
G. Akrap: Ma i tit u rukama Partije represivni sustav u funkciji oblikovanja javnog znanja
Uvod
U interesu bezbednosti i odbrambene sposobnosti nae zemlje, mi se sa protivnicima naeg drutvenog sistema moramo obraunati organizovano i efikasno, imajui u vidu i to da su oni, vie ili manje, uvek povezani sa spoljnim neprijateljem. U borbi protiv tih snaga, pored nae idejno-politike akcije, mi emo koristiti sva 1 sredstva, ne ustruavajui se ni od najotrijih mera Josip Broz Tito, iz govora odranog na vojnoj vjebi Sloboda 71 2
Postoji grupica ljudi u Jugoslaviji, a ima i mnogo takvih kritizera u inostranstvu, koji bi da se OZNA raspusti.ako OZNA uteruje strah u kosti onima koji ne vole novu Jugoslaviju, to ini za dobrobit naih naroda.. Josip Broz Tito, citat iz govora odranog u Mladenovcu (Srbija) dana 3 7.7.1945. Sagledavajui iz dananje perspektive procese koji su doveli do stvaranja i obrane samostalne i suverene, demokratske Republike Hrvatske, lako je uoiti da je i ideja o stvaranju takve Hrvatske, bila, jest i bit e cilj protiv kojeg su usmjerene razliite Nacionalne informacijske strategije (NIS) i samim tim i Informacijske operacije (IO). Nerijetko su, u nastojanjima da se sprijei i onemogui stvaranje RH, koritene metode i sredstva nasilja, represije pa i fizikih likvidacija. U ovom emo dijelu izraditi ralambu takvih aktivnosti iz vremena poslije II. Svjetskog rata, za vrijeme vlasti jugoslavenskog komunistikog reima. Stoga je
1 Lopuina, M. 1997., str. 306. 2 Vojna vjeba pod nazivom Sloboda 71 bila je najvea vjeba koju je JNA ikad, tijekom svog postojanja, organizirala. Na vjebi su sudjelovale dvije cijele armija iz sastava JNA. Odrana je (u vremenu od 2.-7.10. 1971.) na graninom podruju izmeu Hrvatske i Slovenije (Lika i Gorski Kotar) s jasnim politikim ciljem: zaustaviti masovni pokret naroda, poznat i kao Hrvatsko proljee, tijekom kojeg su traena prava i slobode nezamislive za komunizam, a prirodna za stvarno demokratska drutva. Na ovoj vjebi, Tito je jasno stavio do znanja da e u ruenju Hrvatskog proljea primijeniti sve represivne mjere i sredstva koja mu stoje na raspolaganju, ukljuujui i JNA. 3 Dimitrijevi, B.B.: Uloga Armije i Slube bezbednosti u obraunu sa politikim protivnicima titovog reima 1944-1954. (I); URL: http://www.srpska-rec.co.yu/arhiva/328/dajstranu.php?a=24
167
potrebno dati prikaz razvoja komunistike partije na podruju bive SFRJ te stvaranja njenog izvjetajno-sigurnosnog sustava po uzoru na sovjetsku eku od koje su preuzeli ne samo oblik organiziranja nego i primjenu nasilnih i represivnih metoda i sredstva u borbi protiv svih onih koji nisu mislili na nain na koji je to Partija od njih traila.
1. Ma i tit u rukama Partije

Sluba je ma i tit u rukama Partije i Revolucije u borbi protiv klasnog i svakog drugog neprijatelja koji eli (s)ruiti socijalistiki-komunistiki poredak i narodnu vlast predvoenu njegovom avangardom: Komunistikom Partijom. Ovako sroenu izjavu lako moemo pripisati bilo kojem dunosniku ili slubeniku izvjetajno-sigurnosnog sustava (ISS) iz bilo koje od drava s komunistiko-socijalistikim drutvenim ureenjem organiziranim po uzoru na Sovjetski Savez. Njihova se slinost nije zadrala samo na simbolikoj razini (znakovlje, moto.) ve i na politiko-ideolokom i organizacijsko-ustrojbenom planu kao i s obzirom na metode, naine i sredstva djelovanja prema svima koji su proglaeni neprijateljima komunistike partije i drutva. To jedinstvo stavova, ideja i djela nije bila puka sluajnost jer je znatan dio komunistikog vodstva, kao i vodstva (tijekom i poslije rata stvorenih) slubi iz ISS, kolovan i obuen u partijskim i odgovarajuim strunim (VK, GPU, OGPU, NKVD) kolama u Sovjetskom Savezu. Pripadnici sovjetskih slubi su izravno sudjelovali u stvaranju ISS u svakoj zemlji posebno, po uzoru na sovjetski organizacijski i metodoloki model. Time je ISS potpuno stavljen u funkciju ostvarenja ciljeva i zadaa odreenih od strane vodstva komunistike partije. Diktatura proletarijata je jedna od kljunih politikih i ideolokih odrednica marksistike doktrine sovjetske komunistike vlasti. Time je, proces nametanja diktature proletarijata svim raspoloivim sredstvima, postao legitiman cilj i zadaa slubi sovjetskog sigurnosnog sustava te jedna od kljunih politikih ideja drugih komunistikih partija i njihovih ISS. 4 Prema definiciji , diktatura je neograniena vladavina jedne ili vie osoba koje monopoliziraju svu vlast u nekoj instituciji ili dravi dok je diktatura proletarijata:
4 Ani, V., Goldstein, I., 2007, str. 129.
168
Vladavina proletarijata poslije revolucije kao prijelazna etapa prema socijalizmu i komunizmu (prema Marxu i Lenjinu) i provedba te ideje kao dravni sustav diktature pod vlau komunistike partije. Meutim, u praksi je diktatura proletarijata provoena na nain koji je potpuno u skladu s definicijom totalitarnog sustava: Nain vladavine u kojoj drava pod vlau jedne stranke ili osobne diktatorske vlasti kontrolira i nastoji usmjeravati kompletan javni ivot, s drastinim ogranienjima osobnih i graanskih sloboda i prava, obavezno uz primjenu politikog terora. Provoenje represivnog i nasilnog terora nad klerom, politikim neistomiljenicima i protivnicima te klasnim neprijateljima i reakcionarnoj buroaziji, bila je zadaa slubi ISS komunistikih zemalja. Primjena svih vrsta represivnih mjera, pa i likvidacija, smatrala se opravdanim i neophodnim oblikom djelovanja prema osobama koje su proglaene neprijateljima Partije i Revolucije. Represivne kao i najotrije mere, sustav je posebno primjenjivao prema osobama koje su javnim djelovanjem (pisanjem, dranjem predavanja) irile ideje o potrebi promjene postojeeg totalitarnog jednopartijskog komunistikog drutvenog ureenja u viestranako drutvo u kojem su osobne slobode i ljudska prava temeljne vrijednosti, u drutvo u iji KJZ moraju biti vraena, od strane partije, zabranjena znanja.
1.1. Komunistika partija Jugoslavije (KPJ) i ilegalni rad

Djelujui po naputcima, ali i po uzoru na Sovjetski savez i tamonju komunistiku partiju, vrh KPJ (dalje Partija) aktivno je radio na svrgavanju s vlasti tadanjeg vladajueg reima Kraljevine Jugoslavije. Cilj koji je postavila KPJ bio je stvaranje nove dravne zajednice u kojoj e KPJ biti vodea, a po mogunosti i jedina stvarna, politika snaga koja moe oivotvoriti diktaturu proletarijata. Meutim, taj put nije bio ni lagan ni lagodan. Ubrzo po osnivanju Socijalistike radnike partije 5 Jugoslavije (komunista) , ukazom Vlade Kraljevine SHS od 30.12.1920., poznatim pod nazivom Obznana, zabranjen je
5 SRPJ(k) osnovana je u Beogradu krajem travnja 1919. Na drugom Kongresu odranom krajem lipnja 1920. u Vukovaru, mijenja naziv u Komunistika partija jugoslavije.
169
njen rad. Nakon toga dolazi do uhienja niza lanova KPJ. Kako bi sprijeili potpuni raspad Partije, rukovodstvo donosi odluku o prijelazu na rad u ilegalnim uvjetima. Poinju razvijati sustav prikupljanja podataka izvjetajne, protuizvjetajne i sigurnosne naravi, te kreu s nasilnim djelovanjem kao reakcijom na pritisak kojem su izloeni. Dana 21.7.1921. u Delnicama, lan KPJ, Alija Alijagi ubija tadanjeg ministra unutarnjih poslova Kraljevine Jugoslavije, i autora Obznane, Milorada Drakovia. Potom, dana 2.8.1921., Vlada Kraljevine donosi Zakon o zatiti javne bezbednosti i poretka u dravi, poznat pod nazivom Zakon o zatiti drave kojim su znatno pootrene represivne mjere predviene za suzbijanje rada KPJ, ali i drugih organizacija koje su se terorom borile protiv vladajueg reima. Partija je prisiljena na odlazak u potpunu ilegalu (jer se ne ele odrei primjene nasilnih metoda s ciljem osvajanja vlasti) te primjenu svih moguih mjera i radnji kako bi se zatitila od progona dravnog sustava. Stoga dodatno razvija svoj vlastiti, unutar partijski zatitni sustav kojem spoj ideologije i aktivnog napadnog djelovanja omoguava o(p)stanak. Vodstvo Partije koristi prikupljene podatke u borbi protiv vladajueg reima, ali i protiv suprotstavljenih frakcija unutar same Partije. Represivni sustav vladajueg reima bio je uspjean u djelovanju protiv Partije. lanovi Partije uhiivani su i osuivani na dugogodinje kazne zatvora. Stoga je sigurnosni sustav Kraljevine Jugoslavije imao opirnu evidenciju komunista, njihovih simpatizera i moguih pomagaa. S druge strane, u zatvorima su se komunisti esto susretali te, to nije bilo neobino s obzirom na situaciju u kojoj su se nalazili, komunicirali i s drugim protivnicima tadanjeg vladajueg reima. Izmeu ostalih i s tzv. Frankovcima, pripadnicima budue ustake vlasti.
1.2. Partija i raspad Kraljevine Jugoslavije

Partija je zateena brzim (ras)padom Kraljevine Jugoslavije zbog ega, uglavnom nespremna, doekuje novu situaciju6. U tom trenutku, Partija ne moe organizirati ni voditi ustanak, dobrim dijelom i zbog vaeeg sporazuma izmeu Staljinovog SSSR-a i Hitlerove Njemake. U Hrvatskoj vlast preuzimaju frankovci koji su zajedno s mnogim
6 Giron, A., 2004., str. 59. (iako autor u ovom radu iznosi razvoj antifaistikog ustanka na podruju Zapadne Hrvats ke, organizacijska i kadrovska nepripremljenost za uspjenu organizaciju ustanka na podruju cijele bive Kraljevine Jugoslavije je bila oita.).
170
komunistima robijali u zatvorima Kraljevine Jugoslavije. Oni staju na stranu Sila osovine (nacistike Njemake, faistike Italije, imperijalistikog Japana). U strukturama nove, pronacistike, vlasti u Srbiji (posebno onim represivnim) ostaju uglavnom isti slubenici koji su te poslove radili i za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Takva situacija dodatno oteava rad Partije jer su se njeni vodei lanovi, ve iskuani u ilegalnom radu te, to je posebno vano, beskrajno odani Partiji nali pred novim/starim protivnicima. Stoga vrh Partije daje razliite zadae svojim lanovima: dio njih se povlai u jo dublju ilegalu, posebno oni koji ive u gradovima dok ostali dio vodstva Partije (po Hitlerovom napadu na SSSR) kree u osnivanje partizanskih jedinica s ciljem organiziranja ustanka pod vodstvom komunistike partije. Ujedno pokuavaju objediniti novonastale antifaistike organizirane skupine unutar vlastite, komunistikom ideologijom voene, strukture. Meutim, ni tada rad Partije i lanova SKOJ-a na prikupljanju podataka ne prestaje nego se prilagoava novim uvjetima. Iako je dolo do promjene protivnike strane, cilj ostaje isti: stvaranje nove dravne zajednice organizirane po uzoru na SSSR. U tome im pomo i podrku pruaju pripadnici mree sovjetskog NKVD-a koji su djelovali na podruju Kraljevine Jugoslavije i s kojima je vrh Partije imao vrlo prisne odnose. Poseban problem partijskom vrhu predstavlja antifaistiki pokret koji, uglavnom spontano, poinje dizati ustanak protiv okupatora i novo uspostavljenih struktura vlasti u Hrvatskoj. Stoga vrh Partije ulae znatne napore kako bi ustanak komunista nametnuli postojeem 7 antifaistikom pokretu i isti uklopili unutar svojih struktura . elei se prikazati jedinim pravim borcima za stvaranje nove jugoslavenske dravne tvorevine, partijski vrh na savjetovanju u Zagrebu, odranom u travnju 1941. donosi odluku kojom partijski vrh postaje istovremeno i vojni vrh. Osniva se Vojni komitet CK KPJ na ije se elo imenuje 8 sekretar CK KPJ Josip Broz Tito .
7 Giron, A., 2004., str. 65. i 103. 8 Proces mijenjanja naziva vrhovne zapovjedne strukture ukazuje na sloenost unutarnjih procesa, ali i odnosa, komunista-antifaista i nekomunista-antifaista. Krajem 1942. komunisti preuzimaju punu kontrolu i nadzor nad ustankom to se oituje u novom nazivlju: Dana 27. lipnja 1941., Vojni Komitet je preimenovan u Glavni tab narodnooslobodilakih i partizanskih odreda Jugoslavije (G NOPOJ). Dana 26. listopada 1941., G NOPOJ preimenuje se u Vrhovni tab narodnooslobodilakih i partizanskih odreda Jugoslavije (V NOPOJ). Poetkom sijenja 1942., V NOPOJ preimenuje se u V rhovni tab narodnooslobodilakih partizanskih odreda i dobrovoljake vojske Jugoslavije (V NOP i DVJ).
171
Svjesni injenice da kvalitetna obavijest, u pravo vrijeme prikupljena i dostavljena na pravo mjesto, moe spasiti mnoge lanove (kako od vanjskih tako i od unutarnjih, frakcijskih, sukoba), vrh Partije odluuje procese prikupljanja i obrade obavijesti tretirati unutar partijskim organizacijskim pitanjem. Odnosno, proces prikupljanja obavijesti se u potpunosti podreuje interesima, potrebama i volji partijskog vrha. Stoga, iako dolazi do postupnog formiranja partizanskih, odnosno vojnih postrojbi, izvjetajno-sigurnosni rad ostaje u iskljuivoj nadlenosti Partije i provodi se 9 iskljuivo kroz partijske organizacije . Sustavno i ciljano prikupljanje podataka vojne naravi (to bi bilo za oekivati s obzirom na ratnu situaciju, svakodnevne borbe, znatne gubitke na svim zapovjednim razinama) ne provodi se u vojnim postrojbama nego u partijskim organizacijama. to vie, naglasak se stavlja na prikupljanje obavijesti politike i protuizvjetajne pa tek onda vojne naravi. Kao izvori se koriste lanovi suradnike mreu razvijene u sustavu Partijskih organizacija i SKOJ-a. Istovremeno lanovi Partije zadueni za izvjetajno-sigurnosni rad prikupljaju i obavijesti o politikim i drugim protivnicima KPJ te organiziraju (i izvravaju) njihove likvidacije. Partija uspjeno povezuje organiziranje izvjetajnog, protuizvjetajnog i proaktivnog sigurnosno preventivnog djelovanja s ciljem onemoguavanja djelovanja buduih politikih protivnika to e u konanici dovesti do apsolutnog monopola vlasti Partije u svim dijelovima upravljanja dravom i stanovnitvom .
2. Stvaranje jugoslavenskog izvjetajno-sigurnosnog sustava

Budui da je Partija na podruju Slovenije i Hrvatske bila bolje organizirana nego na drugim podrujima Kraljevine Jugoslavije, posebno Srbije (veina srpskog naroda u Srbiji bila je zadovoljna s postojanjem Kraljevine Jugoslavije jer ju je vodio srpski kralj na nain koji je zadovoljavao velikosrpske politike svjetonazore) i obrambeni mehanizam
Dana 20. studenog 1942., V NOP i DVJ preimenuje se u Vrhovni tab narodnooslobodilake vojske i partizanskih odreda Jugoslavije (V NOV i POJ). Dana 1. oujka 1945., V NOV i POJ preimenuje se u Generaltab Jugoslavenske armije. Posebno je potrebno navesti da su lanovi vrhovnog zapovjednog tijela istovremeno obavljali i najvie partijske dunosti. 9 Budui da je SKOJ dio Partije nee se, kao organizacija, posebno izdvajati osim u sluajevima kad je to nuno.
172
koji je Partija razvijala u tim podrujima bio je bolje organiziran. Dodatni razlog bolje organiziranosti Partije na podruju Hrvatske i Slovenije krije se u injenici to je partijski vrh, elei ojaati svoju poziciju u hrvatskom i slovenskom narodu, osnovao partijsku organizaciju s isto 10 nacionalnim predznakom (KP Hrvatske , KP Slovenije) obeavajui nacionalnu ravnopravnost kao i mogunost politikog osamostaljenja Hrvatske i Slovenije, tadanjih dijelova Kraljevine Jugoslavije. Ta je ideja naila na podrku 11 kod gradske, posebno studentske i radnike mladei . Meutim, ruralno stanovnitvo je mahom ostalo sklono tradicionalnim vrijednostima (koje su podravali RKT Crkva i HSS). Kroz djelovanje HSS-a, seljatvu je bila poznata loa sudbina koja je pogodila selo i seljatvo u Sovjetskom savezu. Takoer je HSS sve do trenutka kad se mogao oekivati pad Italije vodio politiku ekanja koja nije odgovarala Partijskom vrhu koji je trebao snanu ljudsku podrku. Treba uzeti u obzir da je u to vrijeme HSS bila stranka koja je imala legitimnu podrku kroz rezultate posljednjih izbora dok takav legitimitet nisu imale ni ustae ali ni Partija. U oujku 1943. godine dolazi do mogunosti da vodstvo HSS-a uspostavi kontakte sa Saveznicima te se poinju, po nalogu tajnika HSS-a, dr. Juraja Krnjevia, vriti 12 pripreme za mogue preuzimanja vlasti po zavretku rata . Poveavanjem broja pripadnika antifaistikog pokreta s lanovima HSS-a dovodi u pitanje komunistiku prevlast. Shvaajui opasnost od gubljenja nadzora nad voenjem antifaistikog ustanka, Partija, snanije nego do tada, nastavlja s provoenjem politike kadroviranja u sustavu NOP-a tako to a sve kljune pozicije postavlja odane i provjerene lanove Partije. Takvo djelovanje RKT Crkve i HSS-a, Partijski vrh nije ni zaboravio ni oprostio. To je bio jedan od glavnih razloga, snaan utjecaj RKT Crkve i HSS-a u narodu, zbog kojeg su njihovi prvaci proganjani od strane komunistikog represivnog sustava tijekom, a posebno nakon zavretka rata. Partija je imala ozbiljnih problema u organiziranju snano centraliziranog masovnog ustanka. Malobrojnost, neorganiziranost i nekoordiniranost u organizaciji ustanka oitovala se i u procesu stvaranja ISS-a. Budui da su u Sloveniji i Hrvatskoj partijske organizacije bile dosta
10 Komunistika partija Hrvatske osnovana je 1./2. kolovoza 1937. u Anindolu pored Samobora pod imenom Komunistika stranka Hrvatske 11 Partija je gotovo cijelo vrijeme imala znatno vei broj lanova SKOJ-a nego lanova Partije (iako je SKOJ bio u pomladak partije, ipak su se vodile posebne evidencije broja lanova usp. Giron, A., 2004., str. 199.). 12 Giron, A., 2004. str. 103.
173
uspjene u ilegalnom djelovanju (posebno na podruju stvaranja suradnike mree), proces stvaranja ISS tekao je bre nego u drugim podrujima Kraljevine Jugoslavije na kojima je djelovala Partija te bre nego to je to vrh Partije 13 svojim aktima mogao pratiti . Stoga su vrlo esto, sredinja Partijska i Vojna tijela jednostavno preuzimali (u Sloveniji i Hrvatskoj) isprobane modele organizacije i djelovanja uz snani proces centraliziranog odluivanja i djelovanja.
2.1. Slovenija
Dana 15.8.1941. 14 Centralni Komitet Komunistike partije Slovenije donio je odluku o osnivanju VOS OF (Varnostno obavealna sluba Osvobodilne Fronte), odnosno izvjetajno-sigurnosno sluba slovenske Partije. VOS OF je djelovao po nalozima CK KP Slovenije. Ustroj je prikazan na slici 1:
VOS OF
IZVJETAJNA SLUBA
PROTUIZVJETAJNA SLUBA
MASOVNA IZVJETAJNA SLUBA SPECIJALNA IZVJETAJNA SLUBA
izvrni organ VOS-a grupe za likvidacije
VOJNA IZVJETAJNA SLUBA
Slika 1. Organizacija VOS-a
13 Grupa autora, 1990., str. 74. 14 Grupa autora, 1990., str. 45.-85.
174
VOS OF je imala dva glavna podruja djelovanja: izvjetajni i protuizvjetajni rad. Izvjetajni dio organizirano je prikupljao obavijesti koritenjem kvantitativnih prednosti, odnosno masovnosti (kroz djelovanje lanova OF koji su se nalazili u svim krajevima Slovenije). Specijalna IS imala je zadau ugraivanja i stvaranja suradnikih pozicija unutar neprijateljskih institucija kao i protuizvjetajni rad s ciljem zatite vlastite organizacije od prodora neprijateljskih slubi. Vojni je segment prikupljao obavijesti izvjetajne i protuizvjetajne naravi, ali po vojnoj liniji. Drugi dio VOS OF, protuizvjetajna sluba, bila je izvrni organ VOS-a koji je bio zaduen za likvidaciju svih osoba za koje je politiki vrh Partije u Sloveniji, a kroz djelovanje VOS OF, ustvrdio da predstavljaju neprijatelje Partije i Revolucije, izdajnika, petokolonaa, pijuna, 15 agenata i drugih neprijatelja slovenakog naroda . Ovaj dio OF inile su uglavnom mlae osobe spremne na vrenje likvidacija prilikom ega su spremno riskirali i vlastite ivote s ciljem ispunjavanja zadaa koje je pred njih postavila Partija. Njihovu ulogu, znaaj i djelovanje najbolje opisuje Edvard Kardelj, tadanji lan Politbiroa CK KPJ te VNOP i DV 16 koje je dana 29.3.1942. uputio Jugoslavije u pismu Vrhovnom komandantu i sekretaru CK KPJ Josipu Brozu Titu: ..U stvari se itav aparat (VOS OF-nap.a.) sastoji od lanova Partije i to nai ne daju nikome iz ruku, niti kome kontrolu. Izgraena je iz dva dela od obavetajne slube i egzekutivnog aparata. Rukovodstvo je jedinstveno i sastoji se od sekretara oba dela i rukovodioca itavog tog rada koji je direktno vezan na CK. Egzekucijski aparat sastoji se iz oko 50 momaka, naoruanih revolverima i bombama, koji su se dobro izvebali. Sada su poeli njihov broj podizati obzirom na sve ei talijanski teror i akciju Bele garde. Ti momci rade svake stvari. Nekoliko primera: skoro dnevno padaju denuncijanti, okupatorske sluge izd. .. Iz ovog je pisma vidljivo slijedee: - Partija u potpunosti upravlja i nadzire djelovanje snano centraliziranog ISS u Sloveniji, - postojanje i antifaista-nekomunista koji se, zajedno s komunistima, bore protiv pro-nacistikog reima,
15 Delebdi, M., 1987., str. 17. 16 Delebdi, M., 1987., str. 17.
175
- zajedniko djelovanje izvjetajnog i represivnog (likvidacijskog)17 sustava u obraunu s unutarnjim neprijateljem, a u skladu s potrebama Partije te - VOS OF je uzor prema kojem se organiziraju slina tijela i organizacije prvo po nekim drugim podrujima, a potom i na razini CK SKJ. 18 Poetkom sijenja 1943. CK KP Slovenije donosi Uputstvo za izgradnju VOS na terenu i u vojsci s potpisom Edvarda Kardelja. Uputstvo nalae ispunjavanje novih zadataka koji stoje pred VOS-om koritenjem svih raspoloivih metoda djelovanja, ukljuujui i likvidacije protivnika. Utvreno je da VOS, preko Centralne komisije 19 za bezbedonosno-obavetajne slube , rukovodi i istovremeno nadzire djelovanje, CK KP Slovenije, odnosno da celokupni aparat VOS-a podlee kontroli Partije. Istovremeno su osnovane vojne postrojbe VOS-a koje su tako postale pretee budueg KNOJ-a. Time je VOS postao, u punom znaenju, partijska izvjetajno-sigurnosno sluba sa snano izraenim represivnim djelovanjem. VOS je, odlukom Izvrnog odbora OF, ukinut 19.2.1944. Njegovu ulogu i zadae preuzeo je II odjel G NOV i PO Slovenije. Istovremeno je u sastavu Slovenakog narodnooslobodilakog odbora ustrojen Odsek za unutranje poslove koji je imao tri sektora: za borbu protiv pete kolone, za narodnu zatitu i unutranju administraciju. Dana 7.3.1944. G NOV i PO Slovenije donosi naredbu kojom se utvruje novi nain organizacije vojnih izvjetajnih centara (kako je prikazano slikom 2): I u ovom sluaju, iako se radi o organizaciji ustrojenoj u isto vojnim strukturama, kljunu ulogu (zapovjednu i nadzornu) ima vrh Partije. Slovenski VOS je svojim ustrojem, nainom unutarnje organizacije, zadaama koje je izvravao, metodama i radnjama koje je koristio te posebno naglaena vrsta i potpuna ovisnost o Partiji, bio ogledan primjer za organiziranje slinih ISS u drugim dijelovima Jugoslavije.
17 Delebdi, M., 1987., str. 138. : Prema izvijeu slovenskog G od 1.5.1942., samo je u Ljubljani likvidirano 65 petokolonaa..dok je u celoj Sloveniji likvidirano 250 vodeih petokolonaa.. 18 10.1.1943. 19 Delebdi, M., 1987., str. 32.
176
Zapovjednik Glavnog Obavetajnog Centra
prvi pomonik zamjenik zapovjednika
pomonik za protuizvjetajni rad na razini korpusa
pomonik za izvjetajni rad na razini korpusa
pomonik za izvjetajni rad prema inozemstvu
Slika 2. Ustroj Glavnog Obavetajnog Centra Na slian nain i slinim redoslijedom CK KP, odnosno vojna zapovjednitva (redom: za Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu te Crnu Goru, Boku i Sandak), donose naputke o osnivanju izvjetajne slube u vojnim strukturama, a bez ekanja naputaka i naredbi Vrhovne komande ili CK KPJ.
2.2. Hrvatska
Vrh Partije u Hrvatskoj donosio je odluke sline slovenskim komunistima i u priblino isto vrijeme. I jedni i drugi pokuali su ISS organizirati po uzoru na sovjetski ISS. To se posebno odnosi na Hrvatsku jer je u Zagrebu djelovao snaan punkt sovjetske izvjetajne slube. Takoer je znatan dio hrvatskog komunistikog vrha kolovan te politiki i struno obuen u Sovjetskom savezu. Prvi pisani trag o postojanju osobe zaduene za izvjetajni rad u vrhu partijskog vodstva 20 Hrvatske nalazi se u pismu , od 22.10.1941., autor kojeg je Rade Konar tadanji sekretar CK KP Hrvatske: Takoer smo odredili jednog druga koji e biti odgovoran za izvjetajnu slubu. G NOP odreda Hrvatske donosi, dana 25.12.1941., 21 Uput za organizaciju politike obavjetajne slube (kojeg potpisuju zapovjednik i politiki komesar G NOP odreda Hrvatske Ivan Rukavina i Vladimir Bakari). Ve se u samom nazivu vidi i politika pozadina ovog Uputstva, jer je i
20 Grupa autora, 1990., str. 23. 21 Delebdi, M. 1987., str. 248.-250.
177
sovjetski GPU pri NKVD-u, u svom nazivu koristio pojam politika sluba. Takoer se, s obzirom na koritenu terminologiju, moe odrediti kad su osobe koje su Uputstvo pisale bile na strunom kolovanju u Sovjetskom savezu. U tom se dokumentu navodi: Politiki obavetajni oficir polae rauna o svom radu svom pretpostavljenom komandantu i komesaru, kojima podnosi svoje izvjetaje, upoznava ih sa tokom ispitivanja i prima od njih potrebna uputstva. Suenje nad krivcima vri sud, koji se sastoji od komandanta, komesara, sudskog oficira i obavetajnog oficira. Iz citiranog dokumenta moe se zakljuiti: - Partija se ne eli odrei monopola nad procesom prikupljanja i obrade obavijesti, - Partija ne trpi druga, a posebno ne drugaija miljenja, - Partija u potpunosti upravlja i nadzire izvjetajnosigurnosno djelovanje te - Partija je objedinila osobe tuitelja i suca u sudskim procesima. Izvravajui jedan od kljunih ciljeva koji je Partijski vrh postavio, borbu protiv pete kolone, G NOV i PO Hrvatske, 23 dana 27.5.1943. donosi Naredbu kojom se osnivaju ete protiv pete kolone eta PPK. Postrojba PPK je izravno podreena obavetajnim organima koji su je prema potrebi i svome nahoenju, mogli da upotrebe u borbi protiv narodnih neprijatelja i izdajnika, tj. pete 24 Pripadnici ove postrojbe imali su ovlasti kolone. represivnih organa kao i mogunost primjene najotrijih mera kako prema pojedincima tako i prema grupama (a sve po uzoru na sovjetsku eku). Te su ovlasti vrlo esto koristili posebno pri kraju i po zavretku rata.
22
2.3. Stvaranje jedinstvenog jugoslavenskog sustava

Slijedea faza razvoja jugoslavenskog komunistikog ISS dostignuta je krajem 1942. kad komunistiki pokret preuzima
22 Razvoj ISS u Sovjetskom savezu do poetka II svjetskog rata tekao je na slijedei nain: eka (od 20.12.1917.-6.2.1922.); GPU pri NKVPD (do 2.11.1923.), OGPU (do 2.7.1934.), NKVD (do 3.2.1941.), NKGB (do 15.3.1946.), u listopadu 1947. dolazi do reorganizacije sustava i nazivlja u MGB (a vanjska izvjetajna sluba prelazi u KI gdje ostaje do 1951.), MVD (od oujka 1953.), KGB (od oujka 1953.). 23 Naredbu zajedniki potpisuju komesar G NO PO Hrvatske Vladimir Bakari i komandant G NO PO Hrvatske, Ivan Rukavina. 24 Delebdi, M. 1987., str. 141.
178
punu kontrolu nad antifaistikim ustankom i vojnim postrojbama. Iako je ve ranije uoeno da postojei ISS, koji djeluje kroz tijela Partije, nije stvorio (u mjeri u kojoj je za to nadlean) uvjete za uinkovito voenje borbi sa jaim postrojbama na irem bojitu, tek po preuzimanju potpunog nadzora nad vojnim sustavom (od strane Partije), dolazi do integracije partijskog izvjetajnog djelovanja u vojne strukture. Stoga, partijski i vojni vrh donosi nekoliko bitnih odluka: - Dana 6.5.1942. II (obavetajni) odsek V NOP i DV Jugoslavije izdaje Uputstvo o organizaciji i nainu funkcionisanja obavetajne slube u partizanskim i dobrovoljakim jedinicama i na terenu. Dokument potpisuje naelnik II odseka Aleksandar Rankovi zvan Marko (koristio se i drugim ratnim imenom Leka) koji je istovremeno bio lan Politbiroa CK KPJ i najblii Titov suradnik, - Dana 27.11.1942. V NOV i POJ donosi Uput za obavetajnu slubu, dokument koji potpisuje Vrhovni komandant i sekretar KPJ J.B. Tito. U Uputstvu od 6.5.1942. ukazuje se na uoene probleme u djelovanju kao i poraavajue rezultate pojedinih partijskih organizacija te dijela postrojbi na sigurnosnom planu: Nebudnost odgovornih vojnih i politikih radnika dovodi do nemilih i tetnih dogaaja ne samo u mnogim dobrovoljakim jedinicama nego i u partizanskim redovima. Kako bi se uoeni problemi rijeili, Aleksandar Rankovi trai obavezno, i urno, imenovanje lana KP na dunost obavetajnog oficira nadlenog za izvjetajno-sigurnosno djelovanje postrojbe. Dokumentom se daje okvir za jedinstveno organiziranje i postavljanje u vojni zapovjedni sustav postojeih izvjetajno-sigurnosnih slubi koje djeluju na razliitim razinama i s razliitim uspjehom. Istovremeno se uvodi stroga centralizacija sustava tako to se svi obavjetajci, preko zapovjednika i politikih komesara postrojbi u kojima djeluju, podreuju II odseku Vrhovnog taba. Time se uspostavlja stroga i jasna zapovjedna crta. Pozivajui se na ovo Uputstvo Aleksandar Rankovi alje, dana 2.12.1942. novi dokument (ovaj put u svojstvu lana CK KPJ). U tom dokumentu trai od podrunih partijskih organizacija kao i od drugih partijskih tijela, da sve svoje trenutne izvjetajno-sigurnosne mogunosti stave u punu funkciju sredinje vojno-politike vlasti, odnosno struktura NOV i POJ. Uputstvo od 27.11.1942. podrobno razrauje organizaciju (kako je prikazano slikom 3) obavjetajne
25
25 Grupa autora, 1990., str. 57.
179
slube te njene ciljeve i zadae. U okviru II obavetajnog odseka, formirane su: Sekcija za Obavetavanje (koja vrlo blisko surauje s Komisijom za borbu protiv petokolonaa i Vojnosudskim odsekom V NOV i POJ) te Sekcija za kontrapijunau. Uputstvom se formiraju Glavni obavjetajni centri (GOC), Pomoni obavjetajni centri (POC), Centri Rejona (CR), obavjetajni organi i obavjetajni povjerenici. GOC i POC imaju, kao i II odsjek V, dvije sekcije: obavjetajnu i kontrapijunau.
V NOV i PO Jugoslavije
Vojnosudski odsek (IV.)
Komisija za borbu protiv petokolonaa
Obavetajni odsek V NOV i PO Jugoslavije (II.)
Sekcija za obavetavanje
Sekcija za kontrapijunau
Slika 3. Ustroj Obavetajnog odseka V NOV i PO Jugoslavije Zadae pojedinih ustrojbenih dijelova odgovaraju zadaama koje su ve imale sline ustrojbene jedinice kod npr. VOS OF. GOC je izravno podreen, i za svoj rad odgovoran, II odsjeku V. Kontrapijunaa i ovdje ima zadau da pripremi i izvede pariranje i likvidaciju 26 neprijateljskih obavjetajnih organa . Sustav je potpuno centraliziran i stavljen u funkciju sredinje vojno-politike vlasti (gotovo su iste osobe obnaale kljune dunosti u
26 Budui da je politika emigracija u jugoslavenskom dravnom vodstvu imala status neprijateljske, faistike emigracije koja je radila za potrebe i po nalogu stranih, reakcionarnih, obavjetajnih slubi, to su slube iz ISS imale politiko opravdanje za vrenje likvidacija, a sve u skladu sa revolucionarnim stavovima iz II svjetskog rata.
180
vojnom i partijskom sustavu). Zavrnu obradu ove Upute , odnosno njeno usklaivanje sa Sovjetskim sustavom, dao je 28 pukovnik Fjodor Mahin (Fedor Evdokimovi Mahin ). Mahin je kao sovjetski obavjetajac (NKVD), boravio u Kraljevini Jugoslaviji u vrijeme raspada Kraljevine Jugoslavije.
27
3. OZNA
Analizom rezultata djelovanja ISS na podruju Slovenije, 29 Hrvatske i Bosanske Krajine (gdje je ISS postizao najbolje rezultate), drei se ranijih najava o odvajanju vojne i civilne sastavnice postojeeg II Obavetajnog odseka, a u skladu sa sovjetskim nainom organiziranja i djelovanja ISS, Vrhovni komandant NOV i POJ, Poverenik NKOJ za 30 narodnu odbranu, Maral Jugoslavije, Josip Broz Tito potpisuje, 1305.1944. Naredbu o osnivanju Odeljenja zatite naroda OZNE. U stvaranju OZNE opet aktivnu 31 ulogu imaju savjetnici iz Sovjetskog saveza. Naredbom se postojei II (Obavetajni) odsjek V reorganizira: - mijenja naziv u II (Obavetajni) Odjel V, - nadlean je, jedino i iskljuivo, za izvjetajni rad po pitanjima vojne naravi, - ostale aktivnosti prelaze u nadlenost OZNE koja djeluje u sastavu Povjerenitva za narodnu odbranu
27 Grupa autora, 1990., str. 72. 28 Po raspadu Kraljevine, pukovnik NKVD- a Mahin blisko surauje s etnicima s kojima odlazi preko Sarajeva u Crnu Goru. Potom, u srpnju 1941. godine, ipak prilazi KPJ, dolazi u Vrhovni tab gdje postaje jedan od glavnih savjetnika komandanta V i generalnog sekretara KPJ, J.B. Tita. Njegovo podruje djelovanja bilo je propaganda i izvjetajni rad. Tijekom boravka, vrlo je blisko suraivao sa vrhom KPJ. U veljai 1944. godine dobio je in general-lajtnanta NOV i POJ. Umro je 02.06.1945. godine u Beogradu gdje je sahranjen kao jedan od ratnih heroja. 29 Delebdi, M. 1987., str. 78.: Sredinom 1943. godine, na podruju koje je pokrivao G NOV i PO Hrvatske, obavjetajci su imali vie od 2000 povjerenika. U Zagrebu je djelovalo oko 900 dodatnih povjerenika. Jednako kvalitetna i brojna mrea bila je stvorena i u okviru VOS OF u Sloveniji. 30 U to je vrijeme Tito obnaao etiri razliite vojno- politike-sigurnosne dunosti: generalni sekretar KPJ, Vrhovni komandant NOPV i POJ, predsjednik NKOJ (dananja pozicija Predsjednika Vlade), Povjerenik za narodnu odbranu (dananja pozicija Ministra obrane). 31 Lopuina, M., 1997, str. 39.: Prema izjavi Svetislava Stefanovia zvanog ea, u stvaranju OZNE po uzoru na sovjetski NKVD (ustroj, organizacija, podruja djelovanja, pravilnici) sudjelovali su predstavnici NKVD-a pri V, pod vodstvom sovjetskog pukovnika Timofejeva. Timofejev je doao u V kao lan sovjetske delegacije koju je vodio general Kornjejev dana 23.2.1944.
181
Nacionalnog komiteta osloboenja Jugoslavije (PNO NKOJ). Osnivanjem OZNE eljelo se stvoriti jedinstvenu monu organizaciju koja bi upravljala politikom obavjetajnom slubom u inostranstvu i na okupiranoj teritoriji i kontra obavjetajnom slubom u NOVJ i na osloboenoj i neosloboenoj teritoriji. Jedinstvena struktura i centralizovano rukovodstvo omoguuju obezbeenje jedinstvene i tvrde politike linije u obavjetajnoj i kontra obavjetajnoj slubi i daju Vrhovnom komandantu i rukovodstvu NOP mono oruje za nanoenje jednovremenih udaraca po faistikim i drugim 32 neprijateljskim elementima po itavoj zemlji. Stoga se OZNA popunjava najboljim, i Partiji najodanijim, kadrom. Takoer se, u posebnom Uputstvu OZNe, od 18.5.1944., navodi: Organi OZNE moraju biti najdosledniji zatitnici i uvari tekovina narodnooslobodilake borbe. Stroga i neumoljiva prema neprijatelju, pravedna prema svakom potenom oveku OZNA e postati najomiljenija organizacija u naem 33. narodu. Naredba predvia da se iz ovako organizirane OZNE, prelaskom na mirnodopske uvjete djelovanja, lako stvori dravni aparat dravne bezbednosti time to bi se od vojske odvojili Prvi i Drugi odsjeci OZNE. U dokumentima kojima se nalae osnivanje OZNE, navedeni su i ciljevi prema kojima OZNA djeluje: borba protiv pijuna, diverzanata, terorista i drugih antinarodnih 34 elemenata u NOP . Time su pored poznatih neprijatelja, komunisti naredili OZNi primjenu svih raspoloivih mjera, ukljuujui i one najotrije, protiv politikih protivnika Partije koji su bili dio antinacistikog i antifaistikog pokreta kao 35 to je to bio dio HSS-a (kojeg nazivaju Maekova klika ). Istovremeno, OZNA je od samog poetka koritena i protiv svih osoba iz antifaistikog-komunistikog pokreta koji nisu mislili kao Tito. OZNA je od poetka svog djelovanja aktivno radila na prikupljanju obavijesti o lanovima AVNOJ-a i 36 kako bi se iste kasnije moglo iskoristiti, ZAVNOH-a odnosno zloupotrijebiti. Koritenjem OZN-inog rjenika izvrilo bi se ienje tih tijela od unutranjeg i vanjskog neprijatelja Partije, Revolucije i naroda.
32 Jurevi, J., 2005., str. 242. 33 Delebdi, M. 1987., str. 113. 34 Jurevi, J., 2005., str. 242. 35 Jurevi, J., 2005., str. 259. 36 Jurevi, J., 2005., str. 262.
182
Odmah po osnivanju OZNE, prva grupa djelatnika odlazi na viemjeseni operativni teaj NKVD-a koji se drao pri 37. Vioj koli dravne bezbednosti SSSR-a Druga grupa, sve zajedno 60 osoba, odlazi na isti teaj krajem 1945. Pored ovih polaznika, na podruju Jugoslavije su predstavnici NKVD-a odrali mnoge teajeve i vrili obuku budueg kadra OZNE ve od kraja 1945.
3.1. Ustroj i organizacija

OZNA se organizira pri Povjerenitvima za narodnu odbranu KNOJ-a. S obzirom na postavljene zadae, utvrena je unutarnja organizacijska struktura sa etiri odseka (peti je osnovan 3.3.1945.) kako je prikazano slikom 4: - 1. odsek obavjetajni, - 2. odsek - kontraobavetajna sluba na osloboenoj teritoriji, - 3. odsek - kontraobavetajna sluba u vojsci i - 4. odsek - statistiko-tehniki.
OZNA PNO NKOJ Politbiiro CK KPJ
1. Odsek: Obavetajni
KNOJ
2. Odsek: Kontraobavetajna sluba na osloboenoj teritoriji
5. Odsek: Inostrane ob. Slube, strani dravljani u Jugoslaviji
3. Odsek: Kontraobavetajna sluba u vojsci
4. Odsek: Statistika, analitika, tehnika
Slika 4. Ustroj OZN-e
37 Lopuina, M., 1997, str. 40.
183
Iz ustroja slijede i podruja djelovanja: - 1. odsek djeluje uglavnom u inozemstvu i na okupiranom podruju, - 2. odsek se bavi tzv. unutarnjom problematikom, odnosno izmeu ostalog, kako je navedeno u Naredbi .bdi nad aktivnou raznih politikih grupa u NOP., - 3. odsek djeluje unutar vojnih struktura na protuizvjetajnom planu, - 4. odsek vodi evidencije, baze podataka, prua tehniku potporu, bavi se kriptologijom i kriptografijom te vri druga slina djelovanja, - 5. odsek s podrujem djelovanja borba protiv svih 38 inostranih agentura u Jugoslaviji . Ono to je posebno zanimljivo i to ukazuje na stalnost u elji vrha Partije da pomou ISS kontrolira kako pojedinca tako i odreene zajednice, su prava dana djelatnicima OZNE: - otvaranje i vrenje istraga, - pisanje kaznenih prijava, - uhiivanja, - organiziranja i upravljanja zatvorima. Prijave napisane od strane organa OZNe uglavnom se odmah prihvaaju kao injenice i temeljem njih se donose presude, esto vrlo drakonske. Naime, u navedenoj naredbi stoji da Istragu nad uhapenim narodnim neprijateljima, prebeglicama i slinim vri onaj odsek na osnovu ijeg materijala je izvreno hapenje. Prvi odsek to je pravilo ne vri hapenje i ne bavi se istragom.
3.2. Partija i kadroviranje u OZNI

Prvi naelnik OZNE, Aleksandar Rankovi podreen je i odgovoran, iskljuivo i jedino, Vrhovnom komandantu i predsjedniku NKOJ-a Josipu Brozu Titu kojem je bio zamjenik. Vodee osobe OZNE dolaze iz samog vrha komunistike partije: - naelnik OZNE: Aleksandar Rankovi (pored ostalih 39 dunosti on je i organizacioni sekretar CK KPJ , lan Politbiroa KPJ), - zamjenik naelnika OZNE: Svetislav Stefanovi zvan ea
38 Jurevi, J., 2005., str. 257. 39 Organizacioni sekretar odgovara dananjoj dunosti Glavnog tajnika
184
- naelnik 1. odseka OZNE: Maksimiljan Bae zvan Maks, lan Pokrajinskog komiteta KP Hrvatske za Dalmaciju i politiki komesar, - naelnik 2. odseka OZNE: Pavle Peki, - naelnik 3. odseka OZNE: Jeftimije ai zvan Jefto, sekretar Kotarskog komiteta KPJ i lan Pokrajinskog komiteta KPJ za Slavoniju, komesar 12. slavonske divizije, lan CK KPJ, - naelnik 4. odseka OZNE: Mijat Vuleti, - naelnik OZNE za Hrvatsku: Ivan Krajai zvan Stevo organizacioni sekretar CK KP Hrvatske, - naelnik OZNE za Bosnu i Hercegovinu: Ugljea Danilovi, organizacioni sekretar PK KP Bosne i Hercegovine, - naelnik OZNE za Sloveniju: Ivan Maek zvani Matija, organizacioni sekretar CK KP Slovenije, - naelnik OZNE za Srbiju: Slobodan Penezi zvani Krcun, lan PK SKOJ-a, - naelnik OZNE za Crnu Goru: Veljko Milatovi, lan biroa PK KP za Crnu Goru i Boku i organizacioni sekretar PK SKOJ za Crnu Goru, - naelnik OZNE za Makedoniju: Bane Andreev, organizacioni sekretar CK KP Makedonije, - naelnik OZNE za Vojvodinu: eda Relji, lan PK KPJ za Vojvodinu, - naelnik OZNE za Sandak: ore Perunii, lan Oblasnog komiteta KPJ za Sandak, - naelnik OZNE za Kosovo i Metohiju: Spasoje akovi, lan OK KPJ za Kosmet, - naelnik OZNE za Beograd: Milo Mini, lan PK KP za Srbiju. U kadroviranju OZNE vidljiv je znatan utjecaj Aleksandra Rankovia koji je pripadnike najviih partijskih tijela postavljao na kljuna mjesta ISS. Takva je praksa primjenjena i na niim razinama odluivanja i djelovanja unutar ISS.
3.3. KNOJ
Dana 15.8.1944. maral Jugoslavije J. B. Tito, donio je odluku o osnivanju KNOJ-a (Korpus narodne odbrane Jugoslavije) radi obezbeenja pozadine narodnooslobodilake vojske i odravanja reda na osloboenoj teritoriji Jugoslavije, odnosno zbog provoenja borba sa antinarodnim ustanicima u pozadini NOV i likvidacija etnikih, ustakih, belogardejskih i drugih antinarodnih bandi na osloboenoj teritoriji Jugoslavije. Pod 185
pojmom narodni neprijatelj, antinarodni element i ratni zloinac, podrazumijevane su sve osobe koje su se svojim pasivnim stavom negativno odnosili prema N.O.P. i na taj 40 nain pomagali neprijatelju . Ova je odredba masovno zloupotrebljavana u osobnim obraunima, prilikom konfiskacije imovine (pokretnina i nekretnina), odnosno u svim sluajevima kad je osobe, za koje je Partija pretpostavljala da joj smetaju, ili e joj moda smetati u dolasku (i odranju) na vlast, trebalo ukloniti politiki i fiziki. Postrojbe KNOJ-a postale su izvrno-represivni organi OZNE (vojska OZNE) sa slijedeim zadaama: - borba protiv pijuna, petokolonaa, domaih izdajnika, kolaboracionista u skladu s primljenim nalozima nadlenih iz OZNE, - osiguravanje tijela i organizacija vojne, partijske i dravne vlasti, - osiguravanje i nadzor vanjskih granica te - poduzea sa namjenskom (vojnom) proizvodnjom. U vrijeme neposredno prije zavretka rata (travanj 1945.), KNOJ se sastojao od 29 brigada organiziranih u 7 41 42 divizija i 4 samostalne brigade s oko 120 000 pripadnika . 43 Pojedini izvori procijenili su da je krajem 1945. bilo oko 790 banditskih grupa u kojima je bilo oko nekoliko desetina hiljada naoruanih bandita. Isti izvori navode da su OZNA/Sluba dravne bezbednosti, milicija i KNOJ, do kraja 1948. taj broj pripadnika oruanih banditskih grupa, preostalih na podruju tadanje Jugoslavije, likvidiranjem, 44 svele na svega 470 lica .
3.4. OZNA i oblikovanje KJZ ienjem naroda

Partijskim odlukama stvorena je mona, potpuno 45 centralizirana, integralna politika obavetajna sluba , vrsto povezana s vojno-politikim vrhom i s jasnom zadaom provoenja politike KPJ. Gotovo svi oni koji su govorili drugaije nego to je vrh Partije mislio, smatrani su kontra revolucionarima, neprijateljima Revolucije koji
40 Jurevi, J., 2005., str. 298. 41 Drugi svjetski rat, URL: http://www.vojska.net/hrv/drugi-svjetskirat/jugoslavija/knoj/brigada/ 7.10.2009. 42 Jurevi, J., 2005., str. 285. 43 Domankui., S. Levkov. M., 1974., str. 58.-61. 44 Grupa autora, 1990., str. 105. 45 Grupa autora, 1990., str. 86.
186
napadaju najsvetlije tekovine nae NOB . Stoga je njihovo uklanjanje iz javnosti, a ne rijetko i likvidiranje, bila dio svakodnevnog djelovanja OZNE. U praksi je, u doba zavretka rata i neposredno poslije rata, to djelovanje imalo slijedei pojavni oblik: prilikom ulaska u novoosloboena mjesta i gradove, pripadnici OZNE i KNOJ-a su zauzimali glavne dijelove grada/mjesta te izvravali prva ienja od neprijateljskih elemenata. Djelatnici OZN-e su istovremeno 47 prvi obnaali upravnu vlast u gradovima i mjestima u koja su uli. U tim ienjima ubijen je i velik broj osoba kojima je jedini krimen bio/bila pripadnost politikim strankama i organizacijama koje su mogle predstavljati politiki problem Komunistikoj partiji, nakon pobjede nad pronacistikim i 48 profaistikim reimima . Kako je to ienje izgledalo u praksi, vidljivo je iz depee koju je dana 17.5.1945. naelnik OZN-e, general Aleksandar Rankovi, uputio naelniku OZNE za Hrvatsku, Ivanu Krajaiu zv. Stevo: Va rad u Zagrebu je nezadovoljavajui. Za 10 dana u osloboenom Zagrebu streljano je samo 200 bandita. Iznenauje nas ova neodlunost za ienje Zgb-a od zlikovaca. Radite suprotno od naih nareenja jer smo rekli da radite brzo i energino i da sve svrite u prvim danimaMeutim, ef II Otsjeka zagrebakog odjeljenja ima neki svoj stav. Njega i inae smjenjujemo s ove dunosti.Ovu depeu pokazati Vladi (Vladimiru Bakariu-op.a.), potvrdite prijem i budite ee u 49 kontaktu s nama. Na I. savjetovanju naelnika i rukovodstva OZN-e za 50 Hrvatsku odranom sredinom srpnja 1945. Duko Brki , u funkciji lana CK KP Hrvatske potvruje vrstu sponu izmeu Partije i ISS: sve ono to vam bude stizalo od Odjeljenja OZN-e za Hrvatsku, nisu samo odluke druga Steve (general Ivan Krajai zvan Stevo, naelnik OZN-e za Hrvatsku), nego je to odluka partije, CK KPH, CK KPJ. I vi treba da vodite rauna o striktnom izvravanju svih zadataka ne samo zato to ste na radu u OZN-i nego
46 Navedene su este isticane poruke partijskih dunosnika u javnim istupima. 47 Jurevi, J., 2005., str. 265. 48 Jurevi, J., 2005., str. 266.-267.: ZADATCI NOOa PRI OSLOBADJENJU NOVIH KRAJEVA5.d) Jednovremeno sa vojskom, odnosno odmah nakon nje ulazi vojska OZNe i organi OZNe. 5.e) prvih dana svu vlast, naroito upravnu vri OZN-a. kojoj se stavljaju na raspolaganje svi organi upravnih odjela NOO. kad OZN-a izvri prva ienja (likvidacije- nap.a.) i osigura grad, onda poinje predavati upravu u ruke NOO. 49 Jurevi, J., 2005., str. 269. 50 Prema Bilandi, D., 1999., str. 261., Brki je bio stvarni voa Srba u Hrvatskoj, drugi po rangu u partijskoj i dravnoj hijerarhiji, dakle prvi do V. Bakaria
46
187
zato to je to direktiva nae partije, naeg centralnog 51 Komiteta . O ratnim, te posebno poslijeratnim rtvama pobjedniki razjarenog komunistikog totalitarizma nije se previe govorilo. Meutim, u pojedinim znanstvenim radovima kao i na poluzatvorenim partijskim politikim skupovima, iznosili su se podaci koji nam danas govore o strahotama komunistike represije organiziranim i provoenim po uzoru na sovjetsku eku. Dostupna dokumentacija ukazuje na masovne zloine koje su inili pripadnici OZNE i KNOJ-a. U izvijeu, koje je dana 10.7.1945. po obilasku Slavonije, a u svezi s tamonjim sigurnosnim stanjem sastavio predstavnik Otsjeka narodne milicije, Odjela za javni red i sigurnost Ministarstva unutranjih poslova Federalne drave Hrvatske, istie se: Organi OZNe vre pljake, ubijaju ljude bez suda, ne pokopavaju ih ili ih ne pokopavaju estito. Narod strahuje. Osjea se nesigurnost ne samo u narodu, nego i medju lanovima NOO. Na Okrugu (Brod i Nova Gradika) imade vie sluajeva gore navedenog postupka, gdje su se ubijali i seljaci bez suda i istrage. Dakle nije strah samo u narodu, koji svaki dan eka da nee biti odveden negdje i ubijen (to javno govori) ve je taj strah 52. uao i u same Odbore ak je i naelnik OZNE za Hrvatsku, Ivan Krajai, na sastanku odranom 14.7.1945. s naelnicima OZNE s podruja Hrvatske traio: Drugovi, prestanite konano sa likvidacijama! Ne zato to ja moda alim neprijatelja, ja ne alim ni mog oca, nego zato to se u narodu kuje, ruje. Mi moramo nastojati da naemo nov nain sa kojim emo 53 neprijatelje odstraniti . On meutim nije traio stvarni prestanak masovnih likvidacija. Traio je nain za prikrivanjem likvidacija od oiju i uiju naroda koji ipak sve vidi, uje i ne zaboravlja. Znanja o likvidacijama, potisnuta su u korpus zabranjenog znanja u tadanjoj Jugoslaviji. Meutim, meu pripadnicima hrvatske politike i gospodarske emigracije, ta su znanja bila legitimni i sastavni dio njihovog korpusa javnog znanja koji su uporno odravali u korpusu javnog znanja (KJZ) kroz publicistiko djelovanje. Da se radi o dravnom teroru i brutalnom obraunu s neistomiljenicima, potvruju i statistiki podaci prikupljeni u arhivi Komande KNOJ-a. Iz njih se vidi da su jedinice KNOJa ubile, u periodu od 1945. do 1947. 26.947 naoruanih kontrarevolucionara ustaa, kriara, etnika, balista,
51 Jurevi, J., 2005., str. 332., 336. 52 Jurevi, J., 2005., str. 273. 53 Jurevi, J., 2005., str. 338.
188
stranih pijuna i diverzanata, ranile 2.950, a 86.031 osoba zarobile. U razdoblju od 1948 1951. ubijeno je ili zarobljeno 35.846 naoruanih ustaa, kriara, etnika, 54 balista i raznovrsnih pijuna i izdajnika" . Prema istom izvoru, od 1946-1956. na granicama je uhvaeno 55.053 osoba u pokuajima ilegalnih prijelaza. U periodu od 19551965. sprijeeno je 87.971 ilegalnih pokuaja prijelaza 55 granice . Moa Pijade, jedan od kljunih ideologa titoistikog komunizma, u govoru u Saveznoj skuptini iznio je podatak da je u vremenu od 1945-1953. u zemlji policija pohapsila 56 171.173 osobe .
4. Obiljeja jugoslavenskog ISS-a

Proces stvaranja jugoslavenskog ISS, u vremenu prije i poslije rata, imao je slijedea obiljeja: - ISS je nastao iz potrebe Komunistike partije za prikupljanjem podataka koji su trebali omoguiti politiki, ali i svaki drugi, o(p)stanak Partije na politikoj sceni, - ISS je razvijan i organiziran potpuno u skladu, i po uzoru, na ISS Sovjetskog Saveza, - djelovanje ISS od samog je poetka smatrano unutar partijskim organizacijskim pitanjem jer je Komunistika partija cijelo vrijeme imala punu kontrolu i nadzor nad svim dogaanjima vezanim na ISS-om, - ISS je u potpunosti bio u funkciji ostvarenja postavljenih, od strane politiko-vojnog vrha, ciljeva i zadaa koji su bili na liniji Komunistike partije, - ISS je bio snano centralizirani sustav kojem se ishodite nalazilo u samom vrhu Partijskih struktura, - ISS je objedinjavao izvjetajno i protuizvjetajno djelovanje, - ISS je imao i izvrno-represivne ovlasti: protjerivali su, iseljavali i preseljavali, podnosili prijave, vrili uhienja, zatvarali, likvidirali, - ISS je sustavno ustrojavao i razvijao ustrojbene cjeline zaduene za organizirano eliminiranje, odnosno likvidiranje, protivnika Partije, Revolucije i tekovina NOB. - lanstvo u Partiji bilo je nuan preduvjet za zapoljavanje u ISS sve do (na podruju Hrvatske) odravanja prvih slobodnih viestranakih demokratskih
54 Hlai, V. 1983., str. 23. 55 Hlai, V., 1983, str. 24. 56 Lopuina, M., 1997, str. 149.
189
izbora 1990. (dana 1.1.1990. rasputene su partijske organizacije u RSUP SRH, a time i u SDS RSUP SRH) te - jugoslavenski ISS bio je istinski britki, brzi i nemilosrdni ma i tit u rukama komunistike Partije.
5. KPJ/SKJ protiv Crkve u Hrvata

Katolika Crkva predstavljala je, moe se rei, posebnu vrstu izazova komunistikom totalitarnom sustavu. Crkva, posebno Katolika crkva u Hrvata (RKT) je smatrana antisocijalistikom institucijom te je kao takva predstavljala zbiljan sigurnosni problem. RKT je bila oslonac, uporite i nada mnogima koji komunistiku vlast nisu doekali s oduevljenjem. Ali i mnogima koji su se ubrzo po formiranju narodne vlasti i sami uvjerili u komunistiku okrutnost i represiju. Katolika crkva nije se ustruavala, kao ni prije ni poslije, kritizirati djelovanje vlasti koje je bilo suprotno humanizmu i moralu jer je komunizam, kao i svaki drugi totalitarizam u stalnom sukobu s kranskim naukom. Poseban problem za Partiju predstavljala je injenica da su i RKT u Hrvata (kao i postojee pravoslavne crkve, posebno Srpska PC) snano djelovale na (o)uvanje tradicionalnih (ali i nacionalnih-patriotskih) ljudskih vrijednosti te na zatitu znanja koja je Partija proglasila (slubeno i/ili neslubeno) zabranjenim znanjima. Djelovanjem Crkve, mnoga su zabranjena znanja pokuavala opstati i zauzeti svoje mjesto u KJZ. Naime, prema slubenim podacima, 1982. razliite tiskovine nastale u okrilju Katolike Crkve imale su ukupnu nakladu od 7,1 57 milijuna primjeraka, od ega Glas Koncila 2,76 miliona . Zbog takvih difuzija znanja, mnogi su sveenici osuivani na zatvorske kazne. Meutim, poveanjem represije nad sveenstvom, utjecaj Katolike crkve u narodu je samo rastao. Od vremena neposredno nakon rata koje je obiljeio agresivni ateizam do pada komunistike vlasti 1990. utjecaj Katolike crkve je u narodu, a time i u drutvu i dravi, bio sve vei i sve znaajniji. Meutim, poetak tog vremena, obiljeen je izuzetno agresivnim djelovanjem prema Crkvi i crkvenim osobama: njihovim uhienjima, zatvaranjima, proganjanjima, ubojstvima. U pismu koje je 14.7.1945. Javni tuilac Hrvatske uputio Javnom tuiocu DF Jugoslavije, izriito je navedeno:
57 Novak, B. 2005., str. 809.
190
Stup reakcije, njen organizator i nosioc je katolika crkva i njen kler skoro stopostotno na elu s 58 nadbiskupom Stepincem .
5.1. Uhienje blaenog kardinala Alojzija Stepinca

Sredinom svibnja, vrh jugoslavenske i hrvatske Partije i OZNE (Tito, Rankovi, Bakari, Krajai) planira uhienje zagrebakog kardinala blaenog Alojzija Stepinca. To je vidljivo iz komunikacije Aleksandra Rankovia i Ivana 59 Krajaia od 13.5.1945. : U sporazumu sa drugom Vladom (Vladimir Bakari-nap.a.) da Stepinca ne hapsimo medju prvima, nego iza jednog broja raznih reakcionara. Mi drimo da bi se to moglo sada uiniti. Molimo vas javite vae miljenje o hapenju i postupku sa Stepincem. Stevo. Nekoliko dana kasnije, 17.5.1945. OZNA za Hrvatsku izvjeuje OZNU Jugoslavije: Nad Stepincem koji je danas bezbuno uhapen vodimo privremenu istragu. Molimo vas javite za daljnji postupak s njim. Stevo. Kardinal Stepinac je kao zagrebaki nadbiskup, zbog svog potenja, iskrenosti i odanosti Katolikoj crkvi, kao i injenici da je u komunistikom sustavu Crkva praktiki jedini komunikacijski kanal preko kojeg narod moe uti istinu koja je drugaije od one koju Partija slubeno namee kroz komunikacijske kanale koji su pod njenom potpunom kontrolom, predstavljao problem s kojim se Partija htjela to prije obraunati uz to manje buke. Takva vrsta obrauna s politikim neistomiljenicima bila je u skladu s, u ratu prokuanom, metodom slabljenja organizacije njenim obezglavljivanjem, odnosno eliminiranjem vodeih i kljunih osoba. Partija je znala da je i za vrijeme NDH, Katolika crkva esto i ozbiljno kritizirala, na sebi svojstven nain, tadanje vlasti zbog njihovog neovjenog djelovanja te prikupljala (svjesna rizika) podatke o zlodjelima nacista i faista na naem podruju, ukljuujui okupiranu 60 Dalmaciju . Bilo je realno oekivati da e Katolika crkva i u komunistikoj Jugoslaviji dii svoj glas protiv nasilja i zloina koje provodi nova vlast. Posebno zato jer su sve politike organizacije i udruge koje nisu nastale djelovanjem KPJ, bile zabranjene na podruju Hrvatske (u Srbiji su neko vrijeme ipak djelovale razliite stranke). Nitko nije mogao istupati, osim sveenika, posebno ne javno pred mnotvom
58 Jurevi, J., 2005., str. 299. 59 Jurevi, J., 2005., str. 269. 60 Metrovi, I., Zagreb, 1969., str. 334.
191
ljudi, protiv KPJ. Crkva je, kroz crkvene pisane medije izraavala svoje stavove koji su bili vrlo esto kritiki orijentirani prema stvarnosti. Svjestan mogueg utjecaja RKT Crkve na javnost, Tito je pokuao prisiliti nadbiskupa Stepinca i vrh katolike crkve u Hrvatskoj na osnivanje Hrvatske katolike crkve, odnosno, odvajanje Kaptola od Vatikana. Takvom bi, novo organiziranom crkvom, sasvim sigurno i preko OZNe/UDBe, lake upravljao te manipulirao osjeajima i idejama stanovnitva i istovremeno drao narod u dodatnoj pokornosti (jer je, kako kau ideolozi komunizma, vjera opijum za narod). Meutim, i pod prijetnjom progona i zatvaranja, nadbiskup Stepinac i vrh Katolike crkve odbijaju te Titove zahtjeve. Naime, u Zagrebu je 4.6.1945. dolo do susreta Tita i Bakaria (tadanjeg predsjednika hrvatske Vlade) i predstavnika Katolike crkve (delegaciju je, umjesto 61 uhienog nadbiskupa Stepinca, predvodio biskup Salis) . Na tom susretu, Titova ponuda/traenje za osnivanjem nacionalne Crkve u Hrvata (po uzoru na nacionalne pravoslavne Crkve) je odbijena. Kako bi pokazao svoju ozbiljnost Tito je, na molbu delegacije, omoguio oslobaanje nadbiskupa Stepinca iz zatvora ve dan nakon odranih pregovora. Nakon to je Tito shvatio da je njegova ponuda u potpunosti odbijena, nadbiskup Stepinac je ponovo, kao i mnogi drugi sveenici, izloen snanom represivnom djelovanju Partije i ISS. Nadbiskup Stepinac je ponovo uhien 18. 9.1946. dok je dana 11.10.1946. osuen na 16 godina strogog zatvora te jo 5 godina gubitaka graanskih prava na, od strane Partije i OZNE, montiranom politikom 62 procesu . Nadbiskup Stepinac je bio svjestan koliko su opasni, kao oblici drutvenog ureenja, totalitarni reimi nacizam, faizam i komunizam. Znao je da takvi sustavi ne dozvoljavaju opstanak osoba i institucija koje su u stanju biti ozbiljna oporba, to je u razgovoru s Ivanom Metroviem jasno rekao: Ili e me nacisti ubiti sada, ili komunisti 63. kasnije
61 Bilandi, D., 1999., str. 255. 62 Znakovito je da je tuitelj u procesu protiv blaenog kardinala Alojzija Stepinca bio Jakov Blaevi, kadar OZN-e koji je, nakon sloma Hrvatskog proljea 1971. godine, postao predsjednik Sabora SRH. 63 Spalatin, K. str. 402. Ovaj dio teksta, koji se nalazi na str 378., a koji je objavljen u knjizi Ivana Metrovia (Uspomena na politike ljude i dogaaje) tiskanoj u Argentini (Buenos Aires) 1961. u izdanju Knjinice Hrvatske revije, nije tiskan u Metrovievoj knjizi istog naslova u zagrebakom izdanju Matice Hrvatske tiskanom 1969.).
192
Vrlo brzo se na partijskim sastancima poela uoavati stvarnost i istina: Politbiro CK KPH na sjednici 21. veljae 1947. konstatira da su sveenici manje buni, ali u crkvama 64 nikada toliko ljudi. Ipak se nastavilo s represivnim 65 djelovanjem protiv Crkve kao i s nametanjem ateizma kao slubene dravne ideologije (vjernici nisu mogli raunati na bolje plaena mjesta niti u jednom dijelu dravne birokracije bez obzira na postignute rezultate u radu jer je kljuno mjerilo uspjeha bilo lanstvo u Partiji). Kako bi bolje sagledali odnos slubenih vlasti i samog ISS prema Crkvi, posluit e nam dokument Savjetovanje. nastao u travnju 1987. Naelnik II Uprave SDB Boo Bagari u svom izlaganju Neka saznanja i ocjene o neprijateljskoj djelatnosti ekstremne emigracije sa posebnim osvrtom na preduzete mjere i zadatke slube u 66 cilju onemoguavanja te djelatnosti, istie slijedee : U tim (protujugoslavenskim nap.a.) aktivnostima emigracija ima znaajnu podrku reakcionarnog klera na pastoralnom radu u inostranstvu. Pod izgovorom 'ouvanja nacionalnog identiteta' pri hrvatskim katolikim misijama, crkveno-kolskim optinama i islamskim centrima organizuju razna drutva, kulturne i druge sekcije u koje pokuavaju da ukljue vei broj naih gradjana. Kleronacionalizam i neprijateljsko djelovanje reakcionarnog sveenstva znaajan je duhovni podsticaj i oslonac neprijateljske emigracije. Sprega klera, kleronacionalista i neprijateljske emigracije ogleda se i u sinhronizovanim aktivnostima u cilju rehabilitacije poznatih ratnih zloinaca i kvislinga (Stepinca, Romana, Filipovia, Velimirovia), odnosno u organizovanju hodoaa i posjeta u vrijeme raznih vjerskih praznika Iz njihovih (sveenikih op.a.) zatrovanih usta, kroz vjerske obrede, propovijedi,
64 Bilandi, D., 1999., str. 257. 65 Domankui, S. Levkov, M., 1974., str 53.- 54.: Iz redova katolikog klera, regrutovan je dobar broj ideologa, organizatora i neposrednih izvrilaca najteih zloina, uljuujui i zloine genocida. Pored ostalih, ratnim zloincima proglaeni su sarajevski nadbiskup Ivan ari, ljubljanski nadbiskup Gregorij Roman, krievaki biskup Janko imrak, svetenici Krunoslav Draganovi, V. Cecelja, M. Filipovi i dr. Uz snaan podsticaj Vatikana i Pape Pia XII, Stepinac je organizovao razne oblike neprijateljskih delovanja u zemlji. U svemu ovom uestvovao je i vei broj pripadnika katolikog klera, radi ega su mnogi od njih osueni (Alojz Stepinac, osuen 1946. godine na 16 godina zatvora. Puten 1954. i konfiniran u Raiu, nedaleko od Zagreba, gdje je umro 10. februara 1960. godine; mostarski biskup ule, ljubljanski biskup Vovk, splitski biskup Frani, skopski biskup ekada i dr.). 66 Necenzurirano.com, URL:http://www.domagojmargetic.cro.net/sdb2.pdf, 04.10.2008. (u izvorniku, na str. 34., vjerojatno grekom tiskana rije faiodnog)
193
vjeronauk i vjersku pouku, izlaze perfidno smiljene reenice i zabadaju se u mlade i jo nenavikle da odmah razlikuju glas humanizma od faiodnog ludila zamotanog u dekor kleronacionalizma
5.2. Djelovanje OZNE/UDB-e/SDB-a

Partija, preko OZNE (kasnije UDB-e, odnosno SDB-a) nastavlja s represivnim djelovanjem protiv RKT Crkve i sveenstva primjenom svih metoda, radnji i sredstava koja su im stajala na raspolaganju. Takva vrsta aktivnosti nije bila, niti u tolikoj mjeri niti na takav nain, primjenjivana prema nekoj od drugih vjerskih zajednica. Prema nepotpunim podacima do 20.9.1945. komunistike vlasti su djelovanjem represivnih organa OZNE i KNOJ-a ubile 243 sveenika, 169 sveenika je zatvoreno u razliitim logorima i zatvorima dok ih se 89 vodilo nestalima. Pored njih, u tom je vremenskom periodu, ubijeno i 19 klerika, 3 laika i redovnika 67. te 4 asne sestre Istovremeno, Partija organizira i fizike napade na crkvene objekte i vjernike. Preko reimskih medija, kree sa snanim medijskim napadima na Crkvu i sveenstvo. Skovan je i novi pojam koji je po nalogu Partije, a putem suradnika ISS u medijima, plasiran u javnost: kleronacionalizam. Pojmom su oznaeni (a djelovanjem ISS obuhvaeni) pojedinci i grupe graana koji organiziraju i/ili sudjeluju u protukomunistikim demonstracijama ili se istiu svojim negativnim odnosom prema Partiji, a koji manje-vie 68 redovno posjeuju Bogosluja te odlaze na hodoaa . Time se htjelo pokazati kako vjerske zajednice (a posebno RKT) izravno potiu nacionalizam, djelovanje protiv Partije, a time i protiv drutva i protiv naroda. Katolika crkva bila je snaan predmet interesa partijskih struktura (na saveznoj i republikoj razini) od uspostave pa sve do raspada SFRJ. Stoga su savezna i republike slube, kao jedan od prioriteta svog rada, imale praenje rada RKT crkve na podruju cijele bive SFRJ stalnom primjenom
67 Jurevi, J., 2005., str. 296. 68 Vidi izlaganje efa Detamana SDB Bugojno, Laze dere, pod nazivom: Djelatnost emigracije u ostvarivanju sprege sa nacionalistima i kleronacionalistima; URL:http://www.domagojmargetic.cro.net/sdb7.pdf, (04.10.2008.), u kojem se izmeu ostalog navodi: Neophodno je sa naeg aspekta traiti u svemu ovome (organiziranju vjerskih proslava i hodoaa, izgradnja vjerskih objekata nap.a.) smiljenu i dugo pripremanu aktivnost. koja je rezultat sprege unutranjeg i vanjskog neprijatelja, a nedvojbeno imaju strateki znaaj od strane onih snaga iz inostranstva kojima je cilj derevolucionisanje, prvenstveno omladine u Jugoslaviji, sa snanim osloncem na antisocijalistike i antikomunistike strukture.
194
aktivnih i agresivnih mjera, radnji i sredstava. Uhiivanja i zatvaranja sveenika nisu bila rijetka pojava. ISS je bio posebno aktivan u doba najveih katolikih blagdana (Uskrs, Boi) kad su sva Bogosluja bila puna vjernika. Ta su Bogosluja vrlo esto tajno snimana kako bi se izreene propovijedi mogle koristiti u moguem sudskom proganjanju sveenika. Mnogi su upni uredi (ukljuujui i samo sjedite Katolike crkve na Kaptolu) bili ozvueni, telefonski razgovori sveenstva su snimani, sveenici su praeni, uhiivani i zatvarani temeljem zakonske odredbe o deliktu miljenja. Meutim, taj pritisak doveo je do potpuno drugaijeg djelovanja: ugled i utjecaj Crkve u narodu je svakim danom bivao sve vei. Crkva se odrala jer je (p)ostala institucija kojoj se vjeruje. Djelovanje prema RKT crkvi na podruju Hrvatske prestaje nakon to je na prvim demokratskim, slobodnim i viestranakim izborima 1990. pobijedio HDZ s dr. Franjom Tumanom na elu. Predsjednik Tuman je, po dolasku na vlast, naloio trenutnu zabranu primjene mjera, radnji i sredstava izvjetajnih i protuizvjetajnih slubi prema bilo kojoj crkvenoj zajednici na podruju Hrvatske. Potom je uslijedila reorganizacija postojeeg sigurnosnog sustava te stvaranje ISS Republike Hrvatske u skladu sa standardima zapadne demokracije, uslijed ega je ISS prestao biti instrument represije kao to je bio u komunistikom totalitarnog sustavu.
6. Stvaranje cjelovitog jugoslavenskog ISS

Donoenjem novog Ustava Jugoslavije (31.1.1946.) dolo je i do, dana 13.3.1946., reorganizacije OZNE. Dotadanji 3. odsek izdvojen je u posebnu slubu (s istim zadaama): Kontraobavetajna sluba JA, poznata i pod imenom KOS. Naknadnom reorganizacijom, KOS je postala XII (kontraobavetajna) uprava Ministarstva narodne odbrane. Reorganizacijom od 14.12.1955. mijenja naziv u Upravu bezbednosti Ministarstva narodne odbrane; dok je vojna obavjetajna sluba (p)ostala poznata kao II Uprava G. U isto je vrijeme dolo i do osnivanja, od dijelova 1. odseka OZNE, izvjetajne slube Saveznog ministarstva vanjskih poslova (SID - Sluba za Istraivanje i Dokumentaciju).
195
6.1. Uprava dravne bezbednosti UDB-a

Preostali dio OZNe organizacijski je premjeten iz Ministarstva obrane u dravno Ministarstvo unutarnjih poslova, ali s novim imenom: Uprava dravne bezbednosti (UDB). Iako vie nisu u sastavu ministarstva obrane, djelatnici UDB-e zadravaju status vojnih osoba te nose vojne odore s posebnim znakovljem (kao za vrijeme postojanja OZNe). Partija (KPJ, a kasnije SKJ) zadravaju puni nazor nad radom i djelovanjem svih slubi koje postaju dio ISS Jugoslavije (kako je prikazano slikom 5.). Istovremeno su i na razini jugoslavenskih republika ustrojene republike Uprave DB koje su formacijski smjetene unutar republikih MUP-ova, ali pod izravnom nadlenou savezne UDB-e. Sluba je zadrala snanu ideoloku (komunistiku) crtu te strogi zapovjedni lanac s ishoditem u Beogradu.
CK KPJ
Uprava dravne bezbednosti (sjedite slube)
1. odjel: izvjetajni rad prema inozemstvu 2. odjel: borba protiv unutranjeg neprijatelja 3.odjel: protuizvjetajno djelovanje
8. odjel: kadrovski poslovi
7. odjel: kriptografija
6. odjel: osiguranje partijskog i dravnog vrha 5. odjel: materijalno-financijsko poslovanje
4. odjel: tehnika, arhiv, dokumentacija
Slika 5. Ustroj UDB-e u sjeditu slube
196
U dokumentu Principi rada i sredstva UDB-e , donesenom 1947. jasno je navedena nadlenost, te redoslijed nadlenosti nad radom slube: prvo Partija pa tek onda Vlada: U cilju ostvarivanja zadataka koje pred organe Uprave dravne bezbednosti postavlja Partija i Vlada, organi UDB-e imaju raznovrsna sredstva kojima se slue u svakodnevnoj borbi protiv antinarodnih elemenata i agenata inostranih obavetajnih slubi.
69
6.2. Vanjski neprijatelj

Budui da je jugoslavenska politika emigracija tretirana kao neprijateljska i faistika te u slubi stranih obavjetajnih slubi po uzoru na SSSR, UDB-a je izvrila rasporeivanje emigranata po stupnju oekivane opasnosti kao i s obzirom 70. na mjere i radnje koje prema istima treba poduzeti Tako je, prema modelu sovjetskog NKVD-a, napravljeno 5 popisa 71 osoba: A, B, C, D i E . U skupinu A svrstana su lica koja aktivno neprijateljski 72 deluju i koja treba eliminirati ; u skupini B su lica u vezi sa licima iz skupine A odnosno rezervni sastav ustakih zlikovaca koji nije bio predvien za eliminaciju, ve za druge oblike aktivnosti paljevine, falsifikate, prebijanje, obijanje 73; stanova i slino u skupini C su lica koja su kao neprijatelji pasivni odnosno oni emigranti za koje smo oekivali da e tijekom vremena doi ili na listu B ili na listu A, u skupini D su hapena i osuivana lica dok su u skupini E lica sumnjive prolosti.
6.3. Unutarnji neprijatelj

Vrijeme neposredno po zavretku II svjetskog rata bilo je vrijeme velikog straha i represije. Obiljeeno je organiziranim provoenjem nasilja i zloina nad svima koji nisu mislili kao i Partija. Velik je broj primjera koji potvruju navedeno. Jedan od najpoznatijih primjera je kaznionica na Golom otoku kroz koju je, u svega desetak godina postojanja (1949.69 Maturski radovi.net, URL:http://www.maturskiradovi.net/forum/Threadmetode-i-oblici-rada-slu%C5%BEbi-dr%C5%BEavne-bezbednosti-usocijalisti%C4%8Dkoj-jugoslaviji, 11.1.2011. 70 Postojanje ovih lista nije potvreno. Tonije reeno one su, ako jesu, postojale na saveznoj razini i uvid u njih imao je mali broj najviih rukovodilaca Slube. Republike slube, navodno, nisu imale takve liste. 71 Lopuina, M., 1997, str. 65. 72 Vukui, B. 2002., str. 111. 73 Vukui, B., 2002., str. 111.
197
1958), prolo vie desetaka tisua osoba, uglavnom zbog verbalnog delikta. Goli otok je organiziran kao kaznionica najstroeg reima neposredno po izbijanja sukoba na relaciji Tito-Staljin i rezolucije Informbiroa (IB) 1948. Nakon sukoba sa Staljinom, od 1948.-1951. UDB-a i 74 KOS su uhitili 12 829 osoba pod optubom davanja podrke Staljinu, odnosno Sovjetsku stranu. Tako je general Jovo Kapii, koji je u UDB-i bio zaduen za zatvorski 75 sustav, jednom rekao zatvorenicima: Vi ste pruili ruku neprijatelju, vi ste kao tetni izdvojeni iz nae drutvene sredine, ovdje izolovani na ovome ostrvu, zbog svog izdajnikog politikog stava i kanjeni ste mjerom 76. drutveno korisnog rada Psiho-fizika muenja koja su zatvorenici, osueni i 77 78 neosueni , na Golom otoku doivljavali, tretman koji su imali i uvjeti u kojima su ivjeli bili su ogledalo totalitaristiki organiziranog komunistikog drutva. Stalnost ideje o potrebi represije nad drugaijim politikim miljenjima i stavovima vidljiv je i u definiciji pojam
74 Lopuina, M., 1997, str. 285.: Prema podacima objavljenima u leksikonu Vojna bezbednost od 1948. do 1952. godine, KOS je pred vojne sudove izveo 2440 osoba, od ega 1982 aktivna vojna lica (etiri generala, 1700 oficira i 188 podoficira), zatim 200 graanskih lica, 275 bugarskih agenata, 19 rumunjs kih i 36 ehoslovakih pijuna i saradnika. Zanimljivo je da se niti jedan dravljanin tadanjeg SSSR-a ne spominje kao uhiena osoba iako je do svih ovih uhienja i dolo zbog sukoba Staljin Tito te posebno zbog injenice da je na podruju Jugoslavije djelovao velik broj sovjetskih instruktora i njihovih graana. 75 Bojan B. Dimitrijevi: Uloga Armije i slube bezbednosti u obraunu sa politikim protivnicima Titovog reima 1944-1954. (VI): URL: http://www.srpska-rec.co.yu/arhiva/333/dajstranu.php?a=21 (7.9.2009.)FELJTON, 05.09.2008. godine : Meu navedenima su se nali i sledei visoki vojni rukovodioci: vrhovni vojni tuilac generalpotpukovnik Veljko ii, predsednik Vrhovnog vojnog suda generalmajor Mirko Krdi (ubijen u vojnoistranom zatvoru u Beogradu), pomonik naelnika Politike uprave generalmajor Branko Petrievi, generali Rade igi (umro na Golom Otoku 8. marta 1954), Branko Poljanac i ore Mitrainovi, ali i pukovnici Savo Vukevi (urednik Narodne armije), Dukljan Vukoti (Komandant Tenkovskog vojnog uilita), Vlado Dapevi (politiki komesar Vojne akademije), Momilo uri (komandant divizije KNOJ- a), Jago ari, Novak Peruica (obojica stariji inspektori JA), Milija Lakovi (potpredsednik Vrhovnog vojnog suda), Vlado Laki (pomonik Vrhovnog vojnog tuioca), Mileta Perovi (naelnik odeljenja za odlikovanja i inove G), Danilo orovi, Savo Stanojevi (nastavnik taktike u Vojnoj akademiji), itd... 76 Lopuina, M., 1997., str. 82. 77 Na Goli otok se slalo osobe i bez odranih suenja s opravdanjem o potrebi provoenja mjera zatite drutva izolacijom. 78 Muenja zatvorenika na Golom otoku nisu bila iznimka nego pravilo koje je vladalo i u drugim zatvorima bive Jugoslavije. Velik je broj osoba u tim zatvorima svirepo muen i zlostavljan. Mnogi od njih su i nakon izlaska iz zatvora, osjeali znatne posljedice takvih muenja.
198
unutranji neprijatelj iz 1983. godine, napisan i objavljen tek 6 godina prije pada Berlinskog zida: Pod pojmom unutranjeg neprijatelja podrazumevaju se sve antisocijalistike i antisamoupravne snage u naem drutvu, koje kao klasni i idejni protivnici organizovano deluju na podrivanju i ruenju Ustavom utvrenog socijalistikog poretka u SFRJ i spremni su da vanredne situacije iskoriste za prevrat uz pomo inostranog faktora, kome bi se prikljuile u sluaju agresije na SFRJ. U politikoj terminologiji unutranji neprijatelj se esto naziva i opozicijom a oznaava pojavu postojanja suprotnih stavova ili pokreta u odnosu na vladajue zvanine, ili formalno preovladajue. Oficijelna politika teorija u socijalistikim zemljama odbija postojanje opozicije, to ne znai da je nema. Iako je revolucionarnim inom ukinut viepartijski sistem, ipak se i u socijalizmu javljaju nosioci opozicione delatnosti u vidu ostataka klasnog drutva, negativnih tendencija i struktura koje se reprodukuju iz suprotnosti u daljem 79 socijalistikom preobraaju drutva . Drugaija politika miljenja, u odnosu na vladajue komunistiko-socijalistiku ideologiju su proglaavana protuustavnim djelovanjem i kao takva su bila izloena snanom djelovanju represivnog sustava. Isticanje potrebe postojanja politike oporbe, viestranakog politikog sustava, odravanja slobodnih i demokratskih izbora, traenje zatite slobode misli kao i inzistiranje na osobnim slobodama i pravima bile su zabranjene, tabu, teme u SFRJ zbog kojih su mnogi proveli znatne dijelove svojih ivota robijajui u jugoslavenskim zatvorima. Mnogi od osuenih su tijekom robijanja izgubili svoje ivote.
6.4. Partija vs Andrija Hebrang

Iz velikog broja tzv. IB sluajeva, svojim znaajem izdvaja se sluaj Andrije Hebranga. Kroz njega se vrlo jasno moe shvatiti odnos Partije i Slube kao i instrumenti i metodologija sustavne zlouporabe instrumenata vlasti od strane partijskog vodstva. Hebrang je bio istaknuti prijeratni komunist (lan Socijalistike radnike partije Jugoslavije (komunista) od 1919.). Do poetka II. svjetskog rata etiri je puta uhiivan i zatvaran (etvrti je put, u Kraljevini Jugoslaviji robijao neto vie od 12 godina, sve do poetka 1941.). U listopadu 1941. sudjeluje u osnivanju G NO i PO Hrvatske.
79 Seli, M., Aleksi, J., Beograd, 1983.
199
U studenom postaje sekretar CK KPH. Dana 25.2.1942, , uhien je od strane ustaa. Dana 23.9.1942. osloboen je iz zatvora i razmijenjen u razmjeni zarobljenika izmeu partizana i ustaa. Krajem godine ponovo postaje sekretar CK KPH. Obavlja mnoge znaajne dunosti u partijskom, vojnom i dravnom vrhu. Vrlo je utjecajan na podruju Hrvatske. Zalae se za politiku suradnju s HSS-om. Protivi se nasilnoj uspostavi republikih granica i poveanju teritorija Srbije nautrb drugih republika (prvenstveno 80 Hrvatske na podruju Slavonije, Srijema i Baranje, te na krajnjem jugu na podruju Boko-kotorskog zaljeva). Iako antifaist-komunist, zalae se za snaniju samostalnost i 81 dravnost republika iz sastava Jugoslavije u odnosu na 82 sredinje dravne organe, protivi se predloenim industrijskim i agrarnim reformama koje su odnijele i znatne 83. rtve meu seljatvom Inzistira na bitnoj decentralizaciji Jugoslavije u odnosu na elje Josipa Broza Tita, koji tei stvaranju snane, centralistiki ureene, drave. Dana 7.5.1948., nakon smjene sa svih dravnih i partijskih dunosti, Andrija Hebrang je uhien i odveden na ispitivanje pred sud Partije. Pravu sliku odnosa Partije i UDB-e daje knjiga koju je napisao Hebrangov istraitelj, general UDB-e, Mile Milatovi. 84 U njoj Milatovi navodi da ga je drug Marko , dana 15.5.1948. pozvao i rekao: Hebrang je uhapen. Istragu treba odmah otvoriti. Sluaj nije jednostavan. Ne radi se o obinom 85. neprijatelju Partije Hebrang je tad ve osam dana bio lien slobode. U meuvremenu je Komisija CK KPJ (u sastavu: predsjednik Komisije Blagoje Nekovi, lan general Ivan Gonjak, lan
80 Milatovi, M., 1952., : str 232: Milatovi: A otkad datiraju vae zablude o Sremu? Hebrang: Nije to zabluda. On je bio hrvatski i treba da bude. 81 Hebrang je uporite za svoje stavove crpio iz odluka III. zasjedanja ZAVNOH-a odranog 8. i 9. svibnja 1944. u Topuskom. 82 Prema Bilandi, D., 1999., str 263: Na sastanku (Politbiroa CK KPH) 5. lipnja 1947. Andrija Hebrang upozorava: Tvornice i polja ne smiju postati robijanice. Mi se andarski odnosimo prema radnicima dodajui da se pribjegava teroru i nareivanju bez brige za svakodnevne potrebe ljudi. 83 Prema Bilandi, D., 1999., str 312: V. Bakari na III sjednici CK KPJ 29- 30. prosinca 1949. godine kae da je samo u proljee te godine u Slavoniji pri vrenju otkupapalo 50 glava 84 Marko je ratno ime tadanje potpredsjednika Vlade FNRJ, ministra unutranjih poslova u saveznoj Vladi, naelnika UDB-e i lana Politbiroa CK KPJ, generala Aleksandra Rankovia. 85 Milatovi, M., 1952., str. 7.
200
Vida Tomi) koja je ve nekoliko dana ispitivala 87 Hebranga na izoliranom mjestu negdje na Frukoj Gori , donijela stav da je Hebrang kriv s obzirom na ono to mu UDB-a stavlja na teret: suradnik ruskih i ustakih izvjetajnih slubi, odustajanje od partijske linije djelovanja, zalaganje za suradnju s HSS-om a posebno zbog ovinistikih ispada u odnosu na Srbe u Hrvatskoj jer je harangirao i vodio frakcionaku borbuprotiv pojedinih lanova CK KPJ, a 88 posebno protiv druga Tita . Islednik Milatovi je povjerenu zadau, istragu nad Hebrangom, smatrao svojim uspjehom i opravdavao znaajem koji je imao u Partiji i UDB-i. Za nagradu, ukoliko istragu okona uspjeno po nalogu Partije (Istragu nad Hebrangom smatrao sam ogromnim poverenjem Partije. To mi je ulivalo snagu da u je uspeno okonati i pomoi Partiji 89) da se razoblii jo jedan neprijatelj , dobit e in generala UDB-e (No instinkt uini svoje: misli na nagradu generalskim inom za istragu nad njim (Hebrangom - nap.a.) 90 zakljuih u sebi) i sve, ne ba male, privilegije koje s tim inom idu. Partija je iznad svega, iznad zakona, iznad morala, pravde, potenja, prijatelja, iznad obitelji. Partiju se ne lae, 91 u sud Partije se ne sumnja . A onaj tko u sud Partije sumnja, ne eli dobro ni Titu ni Partiji ni narodu. Tko u Partiju sumnja neprijatelj je Partije i naroda, jer je Partija avangarda radnikih masa, a s narodnim neprijateljima se treba brzo i potpuno obraunati. Tako je razmiljao Mile Milatovi, general UDBe. Na alost, on nije jedini koji je tako razmiljao ali i imao mo odluivanja o sudbinama mnogih osoba. To je znao, prema isledniku Milatoviu, i sam Hebrang: neu i ne mogu vjerovati u to da bih mogao biti izveden pred sud na temelju napakovanja krivine odgovornosti, sa znanjem ili odobrenjem CK (KPJ-nap.a.) 92 koji o tom predmetu konano odluuje. I ta je mo mnogo puta prije, a i poslije ovog sluaja, bila zloupotrebljavana upravo protiv mnogih pripadnika naroda ije je interese Partija branila. Tako je Partija branila narod
86,
86 Andrija Hebrang: ivot i nestanak, URL: http://www.andrijahebrang.com/index.htm, 7.12.2009. 87 Andrija Hebrang: ivot i nestanak, URL: http://www.andrijahebrang.com/index.htm, 7.12.2009. 88 Milatovi, M., 1952., str. 14. 89 Milatovi, M., 1952., str. 9. 90 Milatovi, M., 1952., str. 18. 91 Milatovi, M. 1952., str. 98: Milatovi: Hebrang, kako se moglo dogoditi to, da vi piete da se drite kao jedan od Babinih, a da svoga Babu laete. Babo je, u pismenoj komunikaciji bila oznaka za KPJ. 92 Milatovi, M., 1952., str. 105.
201
od tog istog naroda: uhiivala, zatvarala, muila, sudila, ubijala, iseljavala kako bi promijenila etniki sastav stanovnitva na odreenom podruju (Muslimane sa Sandaka i drugih dijelova june i istone Jugoslavije u Tursku, Nijemce i Austrijance iz Slavonije i Vojvodine, Hrvate iz Like i Dalmatinske zagore, Poljake iz BiH) koritenjem represivnog aparata: tajne policije, policije, vojske, sudstva. Njemaka manjina koja je zavretkom rata ostala na podruju Jugoslavije, odlukom predsjednitva AVNOJ-a ve 21. studenoga 1944. proglaena je 93 kolektivnim krivcem i neprijateljem . Sluaj Hebrang ima sljedee znaajke: - Partijski vrh (Josip Broz Tito, Aleksandar Rankovi, Milovan ilas, Vladimir Bakari) htio se rijeiti, u narodu popularnog i odlunog, Andrije Hebranga koji se protivio pojedinim odlukama partijskog vrha, izmiljenim optubama da je Hebrang sovjetski pijun kojeg je Staljin htio postaviti za novog vou Jugoslavije umjesto J. B. Tita te da je suraivao s ustaama, - Istovremeno je Josipu Brozu odgovaralo optuivanje, smjena sa svih funkcija, uhienje te kasnije i ubojstvo 94 Andrije Hebranga kako bi se postigla politika ravnotea u tadanjoj Jugoslaviji s obzirom na broj pripadnika drugih naroda, prvenstveno Srba i Crnogoraca koji su optueni, uhieni, a neki i ubijeni, zbog suradnje sa SSSR-om; - Partijski je vrh dao nalog tadanjoj OZNi, kasnije UDBi, da se protiv Hebranga prikupi/izradi dokumentacija kojom ga se moe kompromitirati, ukloniti sa svih dunosti, a po zavretku ispitivanja osuditi kao narodnog neprijatelja i neprijatelja Partije, - Budui da je Hebrang, izmeu ostalog, optuen da je radio za Sovjetski savez, a protiv Tita i Jugoslavije, njegovo smjenjivanje sa svih partijskih i dravnih dunosti, zatvaranje, proganjanje i na kraju najvjerojatnije ubojstvo, trebalo je posluiti i kao primjer drugima na to je sve Partijski vrh na elu s Titom spreman u sukobu sa Staljinom i Informbiroom, Nakon to je OZNa/UDBa dokumentaciju prikupila/izradila te nakon to je Hebrag sve optube negirao, partijskom odlukom smijenjen je sa svih dunosti i odveden na sasluanje pred, za to posebno osnovanu, Partijsku komisiju,
93 Vuji. J., 2007., str. 229. 94 Dananjim rjenikom bi se tadanja situacija nametanja politike ravnotee mogla nazvati politiki korektnim ponaanjem; Tito je, nedugo nakon to je slamio Hrvatsko proljee, a sve kako bi zadrao apsolutnu vlast i poslunost, slomio i demokratske snage u Srbiji.
202
- Istovremeno je Hebrangova obitelj (supruga i troje djece, svi mlai od 2 godine) odvedena u kuni pritvor. Supruga Olga je ubrzo osuena na 12 godina robije jer nije htjela svjedoiti protiv svog supruga. Jugoslavenska je administracija obitelji Andrije Hebranga silom promijenila prezime u Markovac (sredinom 1958. godine) elei izbrisati osobu Andrije Hebranga iz KJZ hrvatskog naroda, ali i drugih u bivoj Jugoslaviji. Za povrat prezimena Hebrang, obitelj Andrije Hebranga se uspjela izboriti tek 1983., - Partijska je komisija donijela odluku kojom je Hebranga proglasila krivim po svim stavkama optunice te ga je slubeno predala UDB-i: Neiskren si. Nee da prizna stvari koje te teko terete. Dri se kao da si pred buroaskom policijom, pred klasnim neprijateljem. Na pomo 95 Partije ne moe raunati Osam dana po uhienju, UDB-a je poela s istragom, - Istraga nije dala oekivani rezultat: Hebrang nije priznao ono to mu se stavljalo na teret, - Budui da Hebrangovo priznanje nije iznueno, a dokaza za pravi sud nije bilo (ak ni za to vrijeme) dovoljno te budui da je Hebrang temeljem presude Partije ve bio proglaen krivim, UDB-a je organizirala Hebrangovu likvidaciju. Javnost ni danas ne zna grob Andrije Hebranga, nain na koji je ubijen kao ni osobe koje su dale nalog i osoba(e) koje su ubojstvo izvrile. Uspostavom Republike Hrvatske, pria o stradanju Andrije Hebranga i njegove obitelji napustila je korpus cenzuriranog i zabranjenog znanje i postala je legitimni dio KJZ.
7. IV sjednica CK SKJ reorganizacija UDB-e

Na Brijunima je, dana 1.7.1966., odrana IV. sjednica CK SKJ. Na njoj je rad UDB-e i njenog elnog ovjeka Aleksandra Rankovia doivio osudu Partije. Stoga je, po nalogu partijskog vrha, izvrena reorganizacije UDB-e u kadrovskom ali i u svakom drugom smislu. Rankovi je smijenjen sa svih dunosti (partijskih i dravnih) u skladu sa zakljucima partijske komisije koja ga je proglasila krivim za 96 zlouporabu slube, njeno zatvaranje i deformiranje . U trenutku odravanja sjednice Rankovi je bio na slijedeim dunostima (navodimo samo kljune): potpredsjednik Republike, lan Izvrnog komiteta CK SKJ i organizacioni
95 Milatovi M., 1952., str. 13. 96 Lui I., 2001, str. 55.
203
sekretar CK KPJ/SKJ, savezni ministar unutranjih poslova, naelnik savezne UDB-e. Tako je Rankovi imao uvid i potpuni utjecaj na sva kadrovska postavljenja unutar partijskog sustava, ali i cijelog jugoslavenskog ISS to ga je inilo izuzetno utjecajnom osobom. On je objedinio infrastrukturu Partije i Slube koju je obilato koristio. To je dovodilo do znatnih zlouporaba Slube te nepotrebne represije nad stanovnitvom. Iako bi se oekivalo da je razlog Rankovieve smjene i reorganizacije UDB-e, nasilje i represija nad stanovnitvom koju je UDB-a provodila, to ipak nije bilo tako. Pronalazak prislunih ureaja UDB-e u radnim i stambenim prostorijama Josipa Broza Tita iskoriten je, unutar partijskim i ISS zakulisnim igrama, za smjenu Rankovia i vrha cijelog civilnog dijela ISS koji je Rankovi kontrolirao. Rankovi je optuen za zlouporabu poloaja te postavljanje navedenih tehnikih sredstava to je bilo dovoljno za njegovo potpuno uklanjanje iz javnog ivota. Tada poinje proces otvaranja ISS i prividne demokratizacije samog sustava. Meutim, radilo se ipak o poetnom prividu jer je Partija nastavila s punom kontrolom cijelog ISS i drutva, ali s drugim ljudima koji su drugaije gledali na procese i dogaanja u odnosu na Rankovia i njegove ljude. Rankoviev pad je vrlo esto koriten, od strane velikosrpskih krugova, koji su u toj injenici nalazili uporite za svoje tvrdnje o ugroenosti srbijanskog naroda u Jugoslaviji.
7.1. Sluba dravne bezbednosti

Reorganizacijom UDB-a mijenja ime, a donekle i ulogu. Dobiva novi naziv: Sluba dravne bezbednosti - SDB (u Srbiji i na razini Jugoslavije) odnosno Sluba dravne sigurnosti SDS (u Hrvatskoj). Meutim, ono to se nije promijenilo je ovisnost SDB o Partiji, o djelovanju u skladu s odlukama i nalozima Partije jer se stvarna vlast nalazila u vrhu Partije (Centralnom komitetu), a ne u tijelima dravne vlasti (predstavnike, izvrne, sudske) kako je prikazano slikom 6. Tako je SDB nastavila tradiciju svojih prethodnica, biti ma i tit u rukama Partije. Na slici 6. prikazana je organizacija jugoslavenskog ISS. Crvenom vezom oznaen je utjecaj Partije na ISS SFRJ (u politikom, nalogodavnom, nadzornom i kadrovskom dijelu) koji se vrio kroz institucije vlasti, ali i izravnim putem kroz partijske organizacije. Naime, za vrijeme komunistike vlasti jedan od bitnih uvjeta koji se trebao zadovoljiti prije zapoljavanja u ISS bilo je lanstvo u Partiji. Tako je unutar 204
svih slubi iz ISS-a djelovala i partijska organizacija koja je pazila da Sluba ne zastrani u svom djelovanju. Istovremeno je partijska organizacija u ISS brinula o ciljevima djelovanja (nije se smjelo primijeniti mjere prema nekom utjecajnijem lanu Partije bez odobrenja partijskog vrha) kako ne bi dolo do uporabe neke od sastavnica ISS protiv Partije. CK SKJ
Predsjednik SFRJ / Predsjednitvo SFRJ Savet za zatitu ustavnog poretka
Savezno Izvrno Vijee
Savezni sekretarijat za narodnu odbranu
Savezni sekretarijat unutranjih l
Savezni sekretarijat inostranih poslova
Generaltab JNA
Sluba dravne bezbednosti
Sluba za istraivanje i dokumentaciju
Uprava bezbednosti
Vojna obavetajna sluba
Slika 6. Jugoslavenski ISS nakon Brijunskog Plenuma
205
Poznata je snaga i utjecaj koji je imala partijska organizacija u JNA. Zbog svog utjecaja i brojnosti lanova, esto je nazivana i sedmom republikom (SFRJ se sastojala od 6 republika i 2 autonomne pokrajine od kojih je svaka imala svoju partijsku organizaciju). Predsjednik partijske organizacije u JNA morao je imati generalski in i bio je, 97 uvijek, jedan od najutjecajnijih osoba u JNA . Istovremeno je bio i lan Predsjednitva CK SKJ. Zanimljivo je da je 16 djelatnih generala JNA izabrano u lanstvo CK SKJ na XII 98 Kongresu SKJ . Iz toga je vidljivo da se u ISS, kao ni u drugim bitnim segmentima dravne vlasti, nita znaajnije nije moglo dogoditi niti odluiti bez stava CK SK. S obzirom na ovakav utjecaj Partije na sve institucije u dravi, kao i postojanje drutveno-idejno-politikog monopola, ne iznenauje injenica da je Partija inzistirala na primjeni snanih represivnih mjera nad svima koji su poticali promjene i dopune postojeeg, od Partije definiranog, KJZ.
7.2. Ustroj SDB

Na slici 7. prikazan je ustroj i unutarnja organizacija SDB-a 99 SFRJ koji je vaio krajem 1989. Savezna je sluba imala zadau koordiniranja djelovanja republikih/pokrajinskih slubi koje su imale obvezu izvjeivanja savezne slube o svemu znaajnijem. Istovremeno je savezna sluba imala ovlasti da, kad to procijeni potrebnim, na pojedinim dijelovima SFRJ aktivno djeluje bez znanja matine SDB. Za ovo razmatranje, najzanimljivije su II. i III. uprava koje su se istakle agresivnim represivnim djelovanjem i primjenom najotrijih mera prema politikim i inim protivnicima Partije i SFRJ kako u zemlji tako i u inozemstvu. U II. upravi savezne SDB voene su obrade nad svim vanijim i utjecajnijim emigrantima koji su se isticali po svom antikomunizmu i antijugoslavenstvu. U tome su, pored republikih i pokrajinskih SDB/SDS, vrlo blisko suraivali sa 100 SID SSIP SFRJ .
97 Znalo se esto rei da je o(p)stanak SFRJ izravno povezan s postojanjem tri oslonca: Tito Partija - JNA. 98 Wikipedia: Jugoslavenska narodna armija (prema unec, O., Rat u Hrvatskoj 1991.-1995.: URL:http://hr.wikipedia.org/wiki/Jugoslavenska_narodna_armija#JNA_i_ unutarnja_politika, 11.1.2011. 99 Vukui, B., 2002., str. 118.-119. 100 U posljednjih desetak godina, autor je razgovarao s nekoliko osoba koje su radile na razliitim dunostima u saveznoj i republikoj SDB kao i u SID- u. Prema njihovim procjenama veina podataka o emigraciji, koja
206
SDB SSUP SFRJ
I. uprava:strane obavjetajne slube II. uprava: neprijateljska (faistika) emigracija III. uprava: unutarnji neprijatelj IV. uprava: prevodilaki poslovi V. uprava: istraivanje, analize, izvijeivanje VII. uprava: protuobavetajna zatita saveznih tijela i organizacija
XIII. samostalni odjel: za ope poslove XII. samostalni odjel: za suradnju sa stranim slubama sigurnosti XI. uprava: tajno praenje i motrenje X. uprava: nadzor stranih DKP u Beogradu IX. uprava: operativna tehnika VIII. uprava: za informatiku
Republike i pokrajinske SDB

Slika 7. Ustroj SDB 1988. godine
je dostavljana u savezni SDB, dolazila je iz SID- a. Republike slube nisu smjele izravno komunicirati sa SID-om, nego jedino preko saveznog SDB.
207
Manje znaajnije obrade emigranata, ije se djelovanje zadravalo unutar granica nadlenosti republikih slubi, bili su pod nadzorom tih slubi. Druga je uprava bila nadlena i za represivno djelovanje prema emigrantima. Vrlo su esto angairali ve osuivane kriminalce i ubojice zbog vrenja likvidacija i otmica u inozemstvu. Ali takvo djelovanje nije bilo mogue provesti bez naloga i odobrenja Josipa Broza Tita (dok je bio iv), Saveznog savjeta za zatitu ustavnog poretka, a nerijetko i samog Politbiroa/Izvrnog Komiteta/Predsjednitva CK SKJ. Ubojstva i otmice politikih i gospodarskih emigranata plod su organizirane i planirane politike najueg dravnog vrha: SDB Jugoslavije, odnosno sam Josip Broz Tito i Aleksandar Rankovi jo prvih dana osloboenja, pravili su planove o hvatanju i likvidaciji 101 ideologa faizma na tlu Jugoslavije i ratnih zloinaca . Prema komunistikim mjerilima, gotovo svi ne-komunisti koji nisu izravno sudjelovali u antifaistikoj borbi mogli su biti proglaeni ratnim zloincima. Stoga je i opseg primijenjenih represivnih mjera (razliitih od proganjanja, maltretiranja, uhienja, deportiranja do zatvaranja, muenja i ubojstava) tijekom rata i poraa pa sve do raspada SFRJ, obuhvatio vie stotina tisua osoba.. U III. Upravi savezne SDB voene su obrade nad svim osobama koje su ugroavale Ustavom utvreni drutveni poredak (komunizam-socijalizam, jednopartijski sustav) s razliitih pozicija (nacionalnih, politikih, drutvenih, vjerskih), a koje su djelovale na podruju SFRJ. U razliitim vremenima, dolazilo je do promjene prioritetnih unutarnjih neprijatelja (npr. za vrijeme sukoba sa Staljinom, prioritet je bio obraun s proruski orijentiranim osobama). Meutim, obraun s vjerskim institucijama, posebno s RKT crkvom, bio je trajni prioritet. I kroz djelovanje ove uprave, Sluba je agresivnim represivnim djelovanjem obuhvatila velik broj osoba. Ove dvije uprave (II. i III.) bile su nositelji obrauna Partije s neistomiljenicima. Na slici 8 prikazana je slubena i stvarna raspodjela moi u upravljanju SDB-om na saveznoj, republikim i pokrajinskim razinama. Vezama oznaenim plavom bojom prikazana je slubena zapovjedna uspravnica koja prolazi kroz institucije drave.
101 Lopuina, M., 1997, str. 253.
208
Predsjednitvo CK SKJ Predsjednitvo CK republikih i pokrajinskih SK Republiki/ Pokrajinski Komitet za ONO i DSZ Komitet za ONO i DSZ
Predsjednitvo SFRJ
Predsjednitvo republike i/ili pokrajine Republiki/ Pokrajinski savjet za zatitu ustavnog poretka Republika i pokrajinska Skuptina
Savezna Skuptina SFRJ
Savezni savjet za zatitu ustavnog poretka SFRJ
SIV SFRJ
Republika i pokrajinska IV
SSUP SFRJ
Republiki i pokrajinski SUP
SDB SSUP SFRJ
Republiki i pokrajinski SDB/SDS
Odjeli SDB SSUP SFRJ
Predsjednitva gradskih i opinskih komiteta SK
Odjeli republikih i pokrajinskih SDB
Centri i Ispostave republikih i pokrajinskih SDB
Slika 8. Utjecaj Partije na SDB na svim razinama odluivanja i djelovanja
209
Meutim, kljuna djelovanja u nalogodavnom, nadzornom i upravljakom smislu nad SDB-om, oznaena su crvenim vezama. Radi se o partijskim strukturama na saveznim, republikim, pokrajinskim i lokalnim razinama koje su, svaka na svoj nain i u svom opsegu znaaja, vrile snaan utjecaj na rad (ciljeve rada i kadrovsku politiku) SDB.
7.3. Partija i SDB

Iako je Predsjednitvo SFRJ nakon Titove smrti 1980., postalo kolektivni ef drave i vrhovni zapovjednik JNA, stvarna se mo nalazila u tijelima Partije, posebno u Predsjednitvima CK SK (na saveznoj te republikim i pokrajinskim razinama). Prikazom je vidljiva kljuna uloga Partije, odnosno njenog Predsjednitva, koje je bilo u stanju (na dnevnoj razini) pratiti dogaanja te donositi odluke i prijedloge. Naime, lanovi Predsjednitva CK SKJ predstavljali su sam vrh dravno-politike strukture vlasti jer su se u partijskim tijelima donosile, odnosno davala/uskraivala suglasnost za, sve kljune dravnopolitike-partijske-kadrovske odluke. Potrebno je navesti da je na slici 8. naveden utjecaj Partije na SDB. Ista su pravila vrijedila i za druge slube iz sastava ISS SFRJ, s naglaskom da je utjecaj Partije na zbivanja u JNA (i tamonje izvjetajno-sigurnosne slube bio jo snaniji i intenzivniji). Predsjednitvo CK SKJ je izravno, ali i kroz djelovanje svoje kadrovske komisije, odluivalo o postavljenima na sve vanije dravne dunosti (ali i o ciljevima djelovanja, dijelilo zadae, davalo naloge za uhienja i represivno djelovanje). Imenovane osobe bile su takoer lanovi Partije. I to iz vrhova partijskih organizacija, bilo sa savezne bilo sa niih razina djelovanja i odluivanja. Predsjednitva CK republikih i pokrajinskih SK takoer su odluivala o svim imenovanjima u matinoj republici/pokrajini, odnosno o njihovim predstavnicima u saveznim institucijama. lanstvo u Partiji bio je obvezujui uvjet za bilo kakav ozbiljniji napredak u dravnoj slubi. Posebno u srednjim i viim poloajima u ISS i dravnoj upravi. Na taj je nain sredinja partijska organizacija stvarala i uvala (kroz dravne institucije) svoj monopol na vlast, mo i informaciju, kao i u svakom drugom totalitarnom sustavu. ak su i naelnici glavnih Centara SDB (odnosno SDS u SR Hrvatskoj) na te dunosti dolazili iz partijskih, a ne strunih struktura. Partija i slube iz sastava ISS su pazile na moralno-politiku podobnost (MPP) osoba koje su postavljane na razliite dunosti. Pozitivan, komunistiki
210
orijentiran, MPP je bio temelj za napredovanje, a nedostatak temelj za idejno-politiku diferencijaciju, odnosno odstranjenje sa svih funkcija i dunosti te vjerojatno procesuiranje. Jedno od radnih tijela Predsjednitva SFRJ bio je i Savjet za zatitu ustavnog poretka. inili su ga: pojedini lanovi predsjednitva SFRJ i Predsjednitva CK SKJ, predsjednik SIV-a, savezni sekretari za obranu, unutarnje i vanjske poslove. Savjet je do 1992. imao vie predsjednika; neki od njih su: Vladimir Bakari, Milka Planinc, Stane Dolanc i Bogi Bogievi (Bogievi ni izbliza nije imao mo i utjecaj kao njegovi prethodnici jer je predsjednikom Savjeta postao u vrijeme kad je raspad SFRJ bio ve, gotovo pa, nezaustavljiv proces). Savjet je na svojim sjednicama mogao donositi odluke, ali i davati prijedloge, obvezujue naravi za cijelu SDB. Istovremeno je Savjet bio kljuno partijskodravno tijelo koje je raspravljalo o primjeni najotrijih mera prema pojedincima i grupama, bilo da je prijedlog doao iz samog Savjeta ili iz neke druge institucije. Savjete za zatitu ustavnog poretka, kao jedno od svojih radnih tijela, imala su i predsjednitva drugih republika i pokrajina. lanovi Komiteta za ONO i DSZ bili su predsjednici: Predsjednitva CK SKJ, Predsjednitva SFRJ, saveznog Savjeta za zatitu ustavnog poretka, Savezne Skuptine, Saveznog Izvrnog Vijea, SUBNOR-a i SSRNJ te savezni sekretari obrane, unutarnjih i vanjskih poslova. Komitet je raspravljao o pitanjima obrane i sigurnosti SFRJ. Komitet za ONO i DSZ djelovao je i na republikim i pokrajinskim razinama. Plastian primjer ponaanja i djelovanja predsjednitva partijskog CK u odnosu na dravne institucije vidljiv je na 102 donoenja odluke o stvaranju uvjeta za primjeru ostvarivanjem viestranakih izbora u tadanjoj 103 Socijalistikoj Republici Hrvatskoj . Na izvanrednoj sjednici Predsjednitva CK SKH odranoj dana 10.12.1989., a pod pritiskom javnosti, donesen je prijedlog o sazivanju izvanrednih viestranakih izbora za Sabor SR Hrvatske. Jedan od kljunih razloga za donoenje takve odluke jest oekivanje vrha CK SKH da tadanja oporba nee biti u stanju poluiti izborni uspjeh zbog kratkoe vremena preostalog za pripremu izlaska na izbore (prema tom planu, izbori su se trebali odrati u sijenju
102 Nedjeljna Dalmacija feljton: Darko Hudelist: Banket u Hrvatskoj, dio 2. Pu u vr hu SKH, objavljen sredinom 1991. izvadci iz autorove knjige Banket u Hrvatskoj. 103 Dokument Predsjednitva CK SKH nosi naziv: Obrazloenje inicijative za prijevremene izbore za skuptinske organe SRH
211
1990.). Ono to je u toj odluci za ovo razmatranje vano, jest injenica da je, praktiki, odluku o raspisivanju viestranakih izbora u SR Hrvatskoj donijelo najvie partijsko tijelo, a ne za to stvarno nadlena tijela dravne zakonodavne i izvrne vlasti: Sabor i Izvrno vijee Sabora. Obrazloenje injenice da na izvanredni sastanak nije pozvan nitko od predstavnika stvarno nadlenih tijela u tekstu je, u obliku vlastitih misli, dao sam inicijator odravanja tog sastanka, sekretar CK SKH Drago Dimitrovi: A to, opet, da na sastanak nije pozvao gospodu Latina (Ivo Latin, tadanji predsjednik Predsjednitva SRH-nap.a.), Runjia (Anelko Runji tadanji Predsjednik Sabora SRH-nap.a.) i Milovia (Antun Milovi, tadanji predsjednik IV Sabora SRH-nap.a.), to je iva istina. I hvala bogu da ih nije pozvao, jer se danas rjeava problem politike opredijeljenosti Saveza komunista! ovo je, zaboga, sjednica Predsjednitva CK SKH, pa zato onda da on, kao sekretar Predsjednitva, uplie u njezin tok itavu onu lepezu diskusija o tome to je ustavno, a to neustavno, na emu gospoda iz dravne strukture tako tvrdoglavo inzistiraju? Drava je drava, a partija partija! Jesu li rekli da se ide na definitivno odvajanje? Molim!. Svi povlae tu kartu kad im odgovara! A kad ne, onda na sve 104 strane pljute prigovori!. Nakon to je Predsjednitvo CK SKH podralo prijedlog o raspisivanju viestranakih izbora tijesnom veinom 105 glasova (7:6), 32. sjednica CK SKH , odrana 11.12. 1989. 106 protekla je kao obina formalnost .
8. Sluba vs Faistika/Politika Emigracija

Partijski vrh, koji je stvarno odluivao o svim kljunim pitanjima i upravljao svim kljunim dogaajima u dravi, politiku je emigraciju (posebno onu koja je u emigraciju otila nakon II svjetskog rata) drao jednim od dva kljuna neprijatelja u borbi protiv kojeg je bilo dozvoljeno koristiti sva sredstva. Emigracija je bila u nadlenosti II. uprave SDB. Meutim, znatan utjecaj na rad prema emigraciji imali su i
104 Nedjeljna Dalmacija feljton: Darko Hudelist: Banket u Hrvatskoj, dio 2. Pu u vrhu SKH, objavljen sredinom 1991. izvadci iz autorove knjige Banket u Hrvatskoj. 105 Odluke koje su na ovoj sjednici donesene su kao posljedica oekivanog 14. Kongresa SKJ i odluka koje je isti trebao donijeti na pozicijama promjene Ustava SFRJ. 106 Nedjeljna Dalamcija feljton: Darko Hudelist: Banket u Hrvatskoj, dio 2. Pu u vrhu SKH, objavljen sredinom 199. izvadci iz autorove knjige Banket u Hrvatskoj.
212
djelatnici III. uprave SDB koji su, kroz borbu protiv 107 unutarnjeg neprijatelja, operativno pokrivali i emigraciju . Po miljenju Partije, politika emigracija bila je olienje svih problema jer su: - je inili pripadnici profaistikih i pronacistikih snaga poraenih u II svjetskom ratu, - orue i oruje u rukama reakcionarnih snaga sa Zapada ali i zemalja potpisnica Varavskog ugovora u provoenju njihove protujugoslavenske politike u velikoj mjeri organizirani, podupirani i upravljani od strane stranih obavjetajnih slubi ije je naloge izvravala, - vodei politiki emigranti aktivni agenti-suradnici stranih izvjetajnih i protu-izvjetajnih slubi u njihovom djelovanju protiv SFRJ na svim razinama, - rasadnik za regrutiranje osoba za izvoenje subverzivnih i teroristikih djelatnosti, - skup klasnih i politikih protivnika novog kursa SKJ i naeg drutveno-politikog ureenja kao to su ilasovci, IB-ovci, rankovievci, liberali, anarholiberali, tehnokrati, buroazija, graanske politike partije te posebno ustae, 108 etnici, belogardejci, balisti, VMRO-vci, kler i klerofaisti i kleronacionalisti, intelektualci., odnosno skup osoba, udruga i organizacija koje, uglavnom, ele sruiti postojeu komunistiku vlast u Jugoslaviji i stvoriti vlastite nacionalne drave kao samostalne politike subjekte, - aktivno radili na ruenju mitova koje je Partijski vrh godinama gradio, kako u SFRJ tako i u inozemstvu, o svojoj nepogrjeivosti, potenju, humanosti, izgradnji socijalistikokomunistikog drutva s ljudskim likom, gospodarskoj uspjenosti, pravdi i potenju, o drutvu i dravi koja potuje ljudska prava i slobode, o dravi gdje je nacionalno pitanje rijeeno, idejnom jedinstvu pod rukovodstvom SKJ, - u emigraciji omoguavali opstanak, u Jugoslaviji zabranjenih, znanja i svojim ga djelovanjem pokuavali prenijeti u jugoslavenski KJZ.
107 Vidi izlaganje naelnika II Uprave SDB RSUP SRBiH Borisa Tankosia, pod nazivom: Neke sugestije o potrebi vee sinhronizacije osnovnih linija rada na zajednikim zadacima; URL: http://www.domagojmargetic.cro.net/sdb3.pdf, 04.10.2008. 108 Domankui., S. Levkov. M., 1974., str. 17. : Pod klerikalizmom se podrazumeva sistem ideologije i politike katolike crkve i njenih vrhova da u dravi i drutvu ostvare istaknute pozicije i da mogu da dominantno utiu na dravne poslove i drutvene prilike u interesu crkve. ..Klerikalci su pristalice katolikih politikih partijaKlerikalizam je i danas jak u nekim evropskim dravama, pa i u veini latinskoamerikih drava i u teoriji i praksi zastupa reakcionarne i nazadne ideje, nastojei da se prilagodi novim drutvenim i politikim kretanjima, mada u celini posmatrano njegov uticaj slabi. ..
213
8.1. Divide et impere

Emigrantske organizacije uglavnom su brojale manji broj lanova (rijetke su organizacije kao to je Hrvatska bratska zajednica u SAD s velikim brojem lanova a koja, prema nekim pokazateljima, nije bila posebno tretirana od strane ISS). Znatan broj organizacija i udruga brojao je svega nekoliko desetaka lanova. Stoga su pojedini emigranti esto pokuavali objediniti postojee organizacije i udruge kako bi se olakalo njihovo djelovanje, postizali bolji rezultati i ostvario jai utjecaj prema ciljanim grupacijama (kako u zemlji domainu tako i prema drugim dravama, njihovim vladama, meunarodnim organizacijama te pasoarima, pripadnicima gospodarske emigracije koji su mogli putovati u SFRJ). Te je ciljeve politikih emigranata, vrh Partije djelovanjem SDB sprjeavao ime je onemoguavao uinkovito djelovanje politike emigracije. Znajui za pokuaje ujedinjavanje emigracije, jugoslavenski ISS je aktivno radio na razjedinjavanju organizacija plasiranjem raznih informacija i protuinformacija, odnosno obavijesti protuobavijesti (kao to 109 je sluaj djelovanja kroz operativnu akciju Pismo) . Nije iskljuena ni mogunost da je ISS stalno unosio podjele meu emigrantima poticanjem osnivanja brojnih udruga i organizacija, dobrim dijelom i onih s ekstremnim stavovima, kako bi lake kontrolirali i upravljali djelovanjem emigranata kako grupno tako i pojedinano. Jugoslavenske su Slube svoje suradnike u emigrantskim redovima esto poticale na ekstremizam i nasilno djelovanje kako bi zemlje domaini (emigrantima) promijenile svoju politiku prema SFRJ te im onemoguile daljnji boravak i djelovanje na svom teritoriju. Vrlo esto su upravo suradnici slube, a po nalogu iz Beograda, bili najglasniji u predlaganju i organiziranju 110 ekstremistikog i nasilnog djelovanja .
109 Vidi izlaganje starijeg inspektora u II Upravi SDB RSUP SRBiH Vjekoslava Ivaia pod nazivom: Mjere psiholokog pritiska, uznemiravanja, zastraivanja i dezinformisanja prema ekstremistima u cilju raslojavanja i stvaranja razdora u emigrantskim grupacijama; URL: http://www.domagojmargetic.cro.net/sdb40.pdf, 4.10.2008. 110 Izvadak iz govora koji je tadanji naelnik II Uprave SDB RSUP SR BiH, Boo Bagari odrao na savjetovanu radnika SDB SR BiH 23/24.10.1986. zasluuje ovoliki prostor: Suprotstavljajui se teroristikoj i drugoj neprijateljskoj djelatnosti ekstremne faistike emigracije, Sluba je, na osnovu programskih zadataka i procjene drutvene opasnosti pojedinih emigrantskih organizacija, grupacija i pojedinaca, kontinuirano i planski preduzimala raznovrsne operativno-preventivne, represivne i druge mjere i radnje. Upornim angaovanjem i ofanzivnijim nastupom, osujeene su namjere i planovi ekstremnih organizacija i grupa da teite svoje teroristike i
214
Partijski vrh je, kao i ISS, shvatio da su emigrantske organizacije (nad kojima nisu imali nadzor ni kontrolu) jake, utjecajne i organizacijski sposobne za izvoenje razliitih oblika protujugoslavenskog djelovanja onoliko koliko je sposobno i odluno bilo samo par osoba koje te organizacije vode. Bez njih bi se, prema miljenju Partije, te organizacije najvjerojatnije raspale te slijedom toga i nestale s 111 emigrantske politike scene . Aktivni pojedinci su sredita oko kojih se okupljaju emigranti, koji potiu na razliite vrste i oblike djelovanja pa i na politiko protujugoslavensko djelovanje. Te osobe, predvodnici, slue i kao spone emigracije prema organima vlasti domicilne drave koji istovremeno privlae i panju jugoslavenskih slubi.
8.2. Likvidacije emigranata u inozemstvu

Budui da je Partija bila glavna (i jedina) drutveno-politika organizacija, kroz koju su narodi i narodnosti SFRJ slobodno artikulirali svoje politike stavove zadaa njenih lanova bila je da, u okviru drutvene samozatite vri politiku identifikaciju antisocijalistikih i anti-samoupravnih snaga u i izvan SFRJ. A svi oni koji su protiv Partije i koji se mogu svrstati u neku od ranije navedenih grupacija politikih
druge aktivnosti prenesu u zemlju. Prioritet je dan onim mjerama i radnjama kojima je takva aktivnost spreavana van granica nae zemlje, odnosno u emigrantskim aritima. U tom cilju su prema istaknutim ekstremistima i organizatorima terorizma preduzimane raznovrsne mjere na planu njihove pasivizacije i odvraanja od izvoenja planiranih akcija, te primjenjivane mjere psiholokog pritiska, uznemiravanja i kompromitovanja, inicirani sukobi izmedju ekstremista unutar organizacija i grupa, produbljivane razmirice i sumnjienja tamo gdje su ona ve postojala. Sluba je uspjeno plasirala pojedine napise, pisma i letke u pojedinim emigrantskim glasilima, to je takodje doprinijelo razbijanju homogenosti vodeih grupacija i kompromitaciji jednog broja ekstremista. Ove mjere takodje su bile usmjerene i na razbijanje saradnje izmedju ustake i albanske emigracije, koja je u ovom periodu bila veoma prisna. Medjutim, i mi smo njima (zapadnim ISS nap.-a.) naim kontraakcijama, veoma uspjeno plasirali razne dezinformacije na koje su te policije nasjele i prema nekim teroristima preduzimali raznovrsne mjere od pretresa, pritvaranja, javljanja i sl. prema utvrdjenim, indiciranim i vezama veza emigracije, treba preduzimati energinije mjere i iznalaziti nove mogunosti presjecanja njihove aktivnosti. URL: http://www.domagojmargetic.cro.net/sdb2.pdf, str. 16.-20., 4.10.2008. 111 Politika emigracija, str. 82: .najvaniju ulogu imaju lica oko kojih su se formirale grupice i manja arita. Zapravo, celokupna aktivnost emigracije i njenih organizacija dolazi najvie do izraaja kroz aktivnost organizatora rukovodstva i funkcionera, koji su kao jezgra stalno na okupu.
215
protivnika, a u duhu revolucije koja stalno traje , dozvoljena su sva sredstva u borbi protiv reakcionara, odnosno kontrarevolucionara, upravo onako kako je to raeno u vrijeme tijekom i prvih par godina poslije II. svjetskog rata: organiziranjem likvidacija. Stoga je Partijski vrh, davao upute i smjernice o tome tko su stvarno opasni politiki protivnici koje treba eliminirati, odnosno koje organizacije treba obezglaviti. 113, one uspjele i one neuspjele, Partijski je vrh Likvidacije opisivao kao posljedicu meusobnih sukoba i obrauna unutar grupe i organizacije kojoj su rtve pripadale. Reimski novinari i mediji spremno su prihvaali i objavljivali pripremljene tekstove. Prema dostupnim podacima, OZNA, UDB-a i SDB su u inozemstvu, u vremenu od 1946-1989. godine, napadno djelovale prema mnogim osobama razliitih nacionalnosti. 114 Prema osobama hrvatske nacionalnosti , s obzirom na 115 nain izvrenja djela : - likvidirano je 69 osoba (mukaraca, ena i djece), - neuspjeno pokuana likvidacija 24 osobe, - uspjeno otete 3 osobe, - neuspjeno otete 4 osobe te - izvreno je 8 otmica sa smrtnim posljedicama. Likvidacije su, od strane Partijskog vrha, dio smiljenog, planiranog i organiziranog procesa koji je imao sve znaajke dravnog terorizma. Likvidacije u inozemstvu, kao i represivno djelovanje u zemlji, samo su logina posljedica jugoslavenske Partijske misli o koritenju najotrijih mera prema svim neprijateljima s ciljem uspostave diktature proletarijata. Partijski vrh je, traei naine sigurnog o(p)stanka na vlasti, skoro 50 godina koristio sve instrumente drave, i dozvoljene i nedozvoljene, kako bi se brzo i potpuno obraunao sa svojim politikim protivnicima.
112
112 Parole navedene u ovom poglavlju su bile dio iroko koritenih parola kojima se nametao stav cjelokupnoj javnosti kako je SFRJ slobodna i demokratska drava, ali u kojoj revoluciji stalno traje jer, kako je vrlo esto ponavljano neprijatelj nikad ne spava zbog ega nas nita ne smije iznenaditi. 113 U argonu, likvidacije su, kako je ve reeno, nazivane najotrijim merama 114 Toni podaci za napadno djelovanje prema osobama srpske i albanske nacionalnosti nisu potpuno poznati. Procjenjuje se da je u emigraciji ukupno likvidirano izmeu 20 i 30 osoba srpske i albanske nacionalnosti. 115 Vukui, B., 2002., str. 462.-464. Meutim, kod bar dva sluaja postoje odreene sumnje u stvarne uzroke smrti osoba koje se ovdje vode kao likvidirane od strane pripadnika/suradnika jugoslavenskog ISS.
216
8.3. Likvidacije i oblikovanje KJZ

Primjena najotrijih mera, odnosno likvidiranje politikih protivnika nain je na koji je jugoslavenski politiki vrh pokuao nasilnim putem oblikovati javno znanje u Jugoslaviji, ali i u inozemstvu. Time su pokuali sprijeiti prodor, u Jugoslaviji zabranjenih (kao to je npr. istina o dogaanjima na Bleiburgu i kasnija masovna ubojstva), a od emigracije podravanih znanja o komunistikim zloinima kao i pokuaje objedinjavanja napora za ujedinjavanjem hrvatske politike i gospodarske emigracije. Ralambom djelovanja osoba koje su u emigraciji likvidirane i otete te osoba koje se bezuspjeno pokualo likvidirati i oteti, ukazuje na ranije navedeni zakljuak. Mnogi su, prvenstveno 116 politiki, emigranti ulagali znatnu osobnu energiju kako bi se sprijeilo nametanje kulture zaborava te projektiranje budunosti u skladu s Partijskom ideologijom o borbi protiv hrvatskog separatizma i ovinizma, kao i protiv svih drugih kontrarevolucionarnih i antisocijalistikih i antisamoupravnih pojava, na politici i programu Saveza komunista Hrvatske, 117 Saveza komunista Jugoslavije i druga Tita . Energija koju su emigranti uloili u ouvanje znanja, ostala je sauvana u tekstovima koja su pisali, objavljivali i distribuirali jer kad bi 118 umrla hrvatska Rije, sama Hrvatska bila bi mrtva . Energiju pohranjenu u tekstovima mnogi su, naknadno, koristili kao pokretaku osnovu za vlastito djelovanje s istim ciljem. Posebnu opasnost za komunistiku vlast u SFRJ predstavljali su mediji koji su promovirali toleranciju i suradnju politikih protivnika, odnosno opu pomirbu s ciljem odreivanja zajednikih kljunih nacionalnih interesa i ciljeva po pitanju kojih mora biti postignut konsenzus svih bitnih imbenika. Mediji koji su poticali nasilje i ekstremizam su pak odgovarali interesima Partije jer su na takav nain dobivali opravdanja u traenju represivnog djelovanja ISS zemlje u kojoj takvi mediji izlaze te opravdanje za primjenu, u vlastitoj organizaciji i izvedbi, najotrijih mera. Stoga je jugoslavenski ISS esto poticao upravo radikalno i
116 Zato, kad ovdje elimo progovoriti o odnosu Kultura-Sloboda, najprije mislimo na hrvatsku pisanu rije, jer po njoj smo u stranome svijetu spasili milu materinsku rije, a ta znai i svijest i ponos nacionalni, znai lanac zbivanja u vjekovima i viziju u budunosti, Nikoli V., 1976., str. VI-VII 117 Iz teksta upuenog CK SKH kojim su ostavke na sve partijske dunosti podnijeli tadanja predsjednica CK SKH dr. Savke Dabevi-Kuar i sekretar Izvrnog komiteta CK SKH Pero Pirker, objavljena u Veernjem listu, broj 3813, God. XV, od 13.12.1971. na str. 2. 118 Nikoli, V., 1976., str. VII.
217
ekstremistiko pisanje pojedinih medija putem svojih suradnika koji su ili radili ili pak objavljivali svoje tekstove u njima. Dobar primjer je list Hrvatska drava, glasila Hrvatskog narodnog odbora (koje je izlazilo u Muenchenu, Njemaka), organizacije koju je vodio dr. Branko Jeli. Ralambom pisanja navedenog lista, uoljivi su tekstovi koje je objavljivao Miroslav Varo, bliski suradnik dr. Jelia. Njegovi su tekstovi (npr. tekst pod naslovom Suvremena politika problematika Bosne i Hercegovine, objavljen u broju 20-21 iz travnja 1957., u kojem iznosi opravdanja za tezu o potrebi pripojenja Bosne i Hercegovine Republici Hrvatskoj i opravdanja za postojanje NDH) na tragu poticanja mogueg budueg opravdavanjem prolog ekstremistikog djelovanja. Meutim, nakon desetak godina djelovanja u emigraciji, Miroslav Varo se vratio u Jugoslaviju, gdje, je, iako je bio osvjedoene proustake 119 orijentacije, poeo raditi u policijskoj koli u Splitu . Varo je samo jedan od niza osoba koje su djelovale u emigraciji s ciljem nametanja stavova i miljenja koja su jugoslavenskim institucijama sluila kao opravdanje za primjenu represivnih mjera. Emigrantske publikacije su bile odraz stanja sloboda i demokracije u bivoj SFRJ to je uoio i A. Stipevi: Broj knjiga koje se tiskaju u inozemstvu razmjeran je jaini policijske represije na slobodu knjievnog ili znanstvenog 120. U tom smislu je potrebno rada u jednoj zemlji napomenuti da je zaslugom emigrantskog tiska, u korpusu hrvatskoga javnog znanju ostao postojati Hrvatski pravopis autora dr. Stjepana Babia, dr. Boidara Finka i dr. Milana Mogua koji je Prema uputama Pravopisne komisije Matice Hrvatske sastavljen i pripremljen za objavljivanje 1971. godine. Meutim, nakon sloma Hrvatskoga proljea na sjednici u Karaorevu (1.12.1971.), dolo je do cenzure u medijima, zabrane raznih tiskovina te, izmeu ostalog, i unitavanja ve tiskanih 40 000 primjeraka Hrvatskog pravopisa kojeg je Partijski vrh proglasio nacionalistikom 121 diverzijom . Meutim, Pravopis je uspjeno pretiskan u emigraciji i do danas se sauvao. Od osoba hrvatske nacionalnosti prema kojima su primjenjivane najotrije mere, njih 39 je aktivno sudjelovalo u ouvanju i irenju, za Jugoslaviju, zabranjenih znanja (potreba demokratizacije Jugoslavije, razbijanje jednopartijskog totalitaristikog sustava, objavljivanje dokaza
119 Novak, B., 2005., str. 832. 120 Stipevi, A., 1997., str. 111. 121 Iz Predgovora Urednitva Nove Hrvatske u Hrvatskom pravopisu koji je tiskan u Londonu, 1972.
218
o zloinima Partije i komunista i mnoge druge sline teme). Potrebno je naglasiti sljedee: komunikacijski proces prenoenja razliitih obavijesti ne ovisi samo o autorima obavijesti i njihovim primateljima nego, moda u jo znatnijoj mjeri o osobama (komunikatorima) i procesima (komunikacijskim kanalima) uz pomo kojih se obavijesti sigurno i u neiskrivljenom obliku distribuiraju korisnicima (koji mogu postati novi komunikatori u irenju primljenih obavijesti). Stoga su u ralambi uzeti u obzir i osobe koje nisu bile vine pisanju, ali su bile u stanju, zbog svojih komunikacijskih i ljudskih prednosti i vrijednosti uspjeno distribuirati razliite oblike tiskovina kao i verbalnim putem prenositi obavijesti. Jugoslavenske su vlasti primijenile najotrije mere 122 (ali ujedno i prema prema sljedeim osobama organizacijama i medijima u kojima su ubijeni aktivno 123 djelovali) : - U Italiji je 1946. ubijen dr. Ivo Protulipac, blizak RKT, suosniva i prvi predsjednik Orlovske i Kriarske organizacije u Kraljevini Jugoslaviji. Pisao je za glasilo kriarske organizacije Kri. Zbog svog je javnog djelovanja zatvaran od strane vlasti Kraljevine Jugoslavije ali i NDH. - U Argentini je, 1960., na proslavi zavretka kolske godine odranoj u Hrvatskom domu, eksplodirala prethodno postavljena bomba. Od posljedica eksplozije poginula je trogodinja Dinka Domaninovi. Iako se ubijena Dinka Domainovi ne moe svrstati u osobe koje su pokuavale javno djelovati, ipak su mjesto dogaaja (Hrvatski dom) te sam dogaaj (kraj kolske godine) razlog zbog kojeg se ovaj teroristiki napad moe svrstati u analizirano podruje. - Sredinom srpnja 1965. je u Francuskoj otet pjesnik i revolucionar Geza Pati, koji je neko vrijeme bio urednik lista Spremnost. Najvjerojatnije je nasilno odveden u tadanju Jugoslaviju gdje je tijekom muenja i ubijen. - U Njemakoj je 1967. ubijen Marijan imundi koji je, pod pseudonimom, objavljivao tekstove u emigrantskim publikacijama te iste distribuirao korisnicima. Iste je godine iz Italije otet sveenik dr. Krunoslav Draganovi. Njegov dolazak u Jugoslaviju je i dalje nedovoljno jasno razjanjen. Iako postoje podaci koji ukazuju da je svojevoljno napustio emigraciju i doao u
122 Navedeni popis ubijenih osoba nastao je ralambom znatnog broja dostupne literature te kao rezultat razgovora koje je autor obavio s nekoliko dugogodinjih istaknutih pripadnika emigrantskih organizacija. 123 Nakon ubojstva, jugoslavenski je tisak gotov uvijek ponavljao istu mantru: osobe koje su ubijene se ustaki teroristi; ubijeni su u njihovim unutranjim sukobima.
219
Jugoslaviju, postoje mnoge injenice koje ukazuju da je otet. Po dolasku u Jugoslaviju, a zbog snane reakcije predstavnika meunarodne zajednice, prvenstveno Vatikana, osuen je na zabranu javnog djelovanja i svojevrsnu izolaciju, ali pod 24 satnim nadzorom UDB-e. Dravni je vrh znao da Draganovi aktivno radi na prikupljanju dokumenata o zloinima poinjenim na Bleiburkom polju te u vremenu povratka uhienih osoba na podruje Jugoslavije. Stoga je Draganovi oznaen kao meta prema kojoj treba primijeniti najotrije mere uz istovremeno plasiranje suradnika jugoslavenskih ISS u njegovu neposrednu blizinu. - U Australiji je 1968. ubijen Pero ovi koji je svoje tekstove objavljivao u izdanjima Drina pressa. - Iste je godine, 1968., u Njemakoj ubijen i Hrvoje Ursa, koji je pored toga to je pisao za izdanja Drina pressa aktivno radio na irenju tiskovina meu emigrantima. - Takoer u Njemakoj su iste godine, u stanu koji je sluio za ureivanje tiskovine Hrvatska sloboda, ubijeni Mile Rukavina (predsjednik Ujedinjenih Hrvata Njemake), Kreimir Tolj (glavni urednik Hrvatske slobode) i Vid Marii. - U panjolskoj je 1969. ubijen Vjekoslav Maks Luburi, jedan od zapovjednika logora Jasenovac za vrijeme II. svjetskog rata. Nakon to je izbjegao zarobljavanje i predaju postrojbama JA kod Bleiburga, odlazi u emigraciju. Smjeta se u panjolsku gdje ubrzo osniva stranku, pokree izdavanje knjiga, tiskovina (Obrana, Drina) te osniva izdavaku kuu Drinapress uz posjedovanje vlastite tiskare. iri svoj utjecaj na panjolske medije. Nakon njegovog ubojstva, Drinapress je neko vrijeme nastavila s objavljivanjem tiskovina. U kontekstu ubojstva Vjekoslava Luburia, potrebno je sagledati i pripremu atentata, te njegovo naknadno potpuno pasiviziranje, na jednog od medijski najaktivnijih i najutjecajnijih hrvatskih politikih emigranata, povjesniara Miljenka Dabe-Perania. Shvativi da bi nakon Luburia i on trebao biti ubijen, napustio je sve aktivnosti, otiao u SAD te je prestao s javnim djelovanjem. Dabo-Perani je organizirao tiskanje emigrantskih tiskovina, bio njihov urednik i distributer kako meu hrvatskom emigracijom tako i prema javnostima drava u kojima su emigranti djelovali. - U Njemakoj su 1969. ubijeni Mirko uri i Nahid Kulenovi. uri i Kulenovi su bili najbolji prijatelji. uri je povremeno pomagao Nahidu Kulenoviu i dr. Branku Jeliu u njihovom javnom djelovanju i u tiskovinama koje su ureivali. Nahid Kulenovi, sin Dafer Beg Kulenovia, bio je
220
najutjecajniji Musliman meu pripadnicima hrvatske politike emigracije. Svojim je djelovanjem pokuao utjecati na Muslimane i pridobiti ih za davanje podrke hrvatskoj politikoj emigraciji. Kulenovi je ureivao emigrantske tiskovine Hrvatska sloboda i Hrvatska straa. Kao i ubojstvo Mirka uria, s ubojstvom Nahida Kulenovia treba izravno povezati i pokuaj ubojstva (iste 1969. u Njemakoj) obitelji njegovog punca Berislava ure Deelia (punca, punice i njihove keri, a Nahidove supruge, Marijane Deeli-Kulenovi). - U Argentini je 1971. ubijen dr. Ivo Bogdan, politolog, jedan od najistaknutijih hrvatskih intelektualaca u emigraciji. Dr. Bogdan se u emigraciji bavio jedino i iskljuivo novinarstvom i knjievnou. Njegovi su tekstovi objavljivani u Danici (SAD, englesko govorno podruje) te Studia Croatica (Argentina, panjolsko govorno podruje). Bio je urednik Slobode, Hrvatske novine, istaknuti suradnik Hrvatske revije te jedan od glavnih suradnika u izradi knjiga La Tragedia de Bleiburg (1963.) te Bosnia y Herzegovina (1965.). - Iste je godine u Velikoj Britaniji ubijen vrsni umjetnik, akademski slikar Maksim Krstulovi, sin jednog od najutjecajnijih jugoslavenskih komunista (Vicka Krstulovia, koji je bio uvjeren u politiku pozadinu ubojstva njegovog 124, urednik splitskog Vidika, najvjerojatnije zbog sina) svega onog to je znao, to je mogao prenijeti i emu je 125. mogao biti autentini i relevantni svjedok - U Italiji je 1972. ubijen Stjepan evo, njegova supruga Tatjana te njena maloljetna ki Rosemarie Bahori. evo je, zajedno s Josipom Oreom, sudjelovao u stvaranju nove hrv atske emigrantske politike. Suraivao je s urednicima tiskovine Hrvatska sloboda (Kreimirom Toljom) te Hrvatska Drava (dr. Brankom Jeliem). - U Njemakoj je, iste 1972., od posljedica atentata preminuo dr. Branko Jeli, jedan od vodeih hrvatskih intelektualaca u emigraciji i jedan od predratnih voa ustakog pokreta (britanske vlasti su ga poetkom rata uhitile i internirale na otoku Isle of Man odakle su ga pustile na slobodu krajem 1945.), lijenik, politiar, govornik, publicist. Ve je kao gimnazijalac suraivao u brojnim
124 Vjesnik, Kultura, str. 16, ponedjeljak, 5. srpnja 1999.: Slikar izgubljen u svom vremenu-autor teksta Josip Depolo, URL:http://www.vjesnik.hr/pdf/1999%5C07%5C05%5C16A16.PDF, 5.9.2010. 125 Politika Online, Posle otvaranja nove postavke u Muzeju Jasenovac: istina je jaa od organizovanog zaborava autor Slobodan Kljaki, 2.12.2006., URL:http://www.politika.rs/rubrike/ostalikomentari/t13540.lt.html, 5.9.2010.
221
pravakim tiskovinama. Kao voa Hrvatskog narodnog otpora ureivao je stranaki list Hrvatska drava Der Kroatische Staat , H.N.O. Bulletin, Europaeische ExilUnion - Bulletin. Bio je istaknuti suradnik Hrvatske revije. - Takoer u Njemakoj 1972., ubijen je Josip Seni, pjesnik i revolucionar koji je pisao za tiskovinu Hrvatska drava. Jo je kao gimnazijalac pisao i objavljivao pjesme. U emigraciji je slobodno vrijeme provodio u nacionalnim knjinicama. I za dananja je mjerila bio osoba irokog obrazovanja (staro-kineska i indijska knjievnost su mu bile jako bliske). - U Njemakoj je 1974. ubijen Mate Jozak koji je pisao za izdanja Drinapressa. - U Austriji je 1975. ubijen Nikola Martinovi. Njegova jedina aktivnost bilo je odravanje i uvanje spomen podruja na Bleiburkom polju. - U Belgiji je iste 1975. ubijen Matko Bradari, sudionik Hrvatskog proljea, novinar i urednik kulture na 3. programu Radio Zagreba te dugogodinji tajnik asopisa Encyclopedia Moderna. - U Njemakoj su 1975. ubijeni Nikola Penava (pisao u tiskovinama Republika Hrvatska i Na put) te Ilija Vui (pisao u tiskovinama koje je izdavao Drinapress). Iste je godine izvren prvi u nizu neuspjelih atentata na Stjepana Bilandia, dugogodinjeg urednika tiskovine Otpor, glasilo organizacije Hrvatski narodni otpor s tog podruja. - U vedskoj je 1975. ubijen Stipe Mikuli, pisao je u izdanjima Drinapressa, kasnije Hrvatske borbe. - U Francuskoj je 1976. ubijen Ivan Tuksor, glavni tajnik Ujedinjenih Hrvata Francuske, aktivan distributer tiskovina. - U Junoj Africi je 1977. ubijen Josip Ore, jedan od urednika Uzdanice. - U Italiji je, krajem 1977., otet Vjenceslav iek i odveden u Jugoslaviju. iek je ve kao student objavljivao prozu i poeziju, kasnije je postao novinar, publicist te tajnik Udruenja knjievnika BiH. U emigraciji je pisao u tiskovinama Republika Hrvatska i Hrvatska Revija. Od muenja u jugoslavenskom zatvoru je oslijepio. Osuen je, u kolovozu 1988., na 15 godina robije zbog kontrarevolucionarne propagande. - U Francuskoj je 1978. ubijen Bruno Bui, vrhunski intelektualac, pisac, izdava i urednik nekoliko utjecajnih emigrantskih tiskovina (Hrvatski vjesnik (depno izdanje), Hrvatski list, Hrvatski tjednik), proelnik Ureda HNV za promidbu, jedna od vodeih osoba hrvatske politike emigracije, osoba koja je promiljala novu hrvatsku emigrantsku politiku.
222
- U Njemakoj je 1980. ubijen Nikola Milievi, jedan od najbliih suradnika ranije ubijenog Brune Buia te jedan od osnivaa Ujedinjenih Hrvata Njemake. - U vicarskoj je 1981. ubijen Stanko Nii koji je pisao za Hrvatsku dravu te aktivno radio na distribuciji tiskovina. - Iste je godine u Francuskoj ubijen Mate Koli koji je bio jedan od kljunih osoba kod koje se skupljao ne-europski emigrantski tisak i distribuirao dalje korisnicima u Europi. Bio je jedan od najbliih prijatelja ubijenog Brune Buia, predsjednik Hrvatskog radnikog saveza i mjesnog ogranka HNV-a. - Iste je godine u Njemakoj ubijen Ante Kosti, jedan od vodeih osoba Udruenih Hrvata Njemake, osniva i predsjednik Hrvatskog drutva Zrinski, aktivni distributer tiskovina korisnicima. - U Njemakoj je 1983. ubijen Stjepan urekovi. Kao student je radio kao novinar u Studentskom listu. Jo za rada u Jugoslaviji pie, ali ne objavljuje, knjige o komunizmu, Titu i Jugoslaviji. Odlaskom u emigraciju, objavljuje nekoliko knjiga o Titu i komunizmu: Komunizam-velika prevara, Crveni manageri, Slom ideala, Sinovi orla. Ubijen je u tiskari dok je pripremao tiskanje novih knjiga. - Iste je godine u Njemakoj, u treem atentatu, ubijen i Franjo Mikuli, bivi gradonaelnik Jastrebarskog (1971. godine) i lan CK SKH. Po odlasku u emigraciju, izabran je za predsjednika HNV. Bio je aktivni suradnik Hrvatskog lista i Hrvatskog tjednika. - U Njemakoj je te godine ubijen i uro Zagajski koji je svoje tekstove objavljivao u Novoj Hrvatskoj i Hrvatskoj Republici. Bio je blizak ubijenim Stanku Niiu i Antunu Kostiu. - U Kanadi je 1987. ubijen Damir urekovi, sin ubijenog Stjepana urekovia. Damir je nastavio s publicistikim djelovanjem koje je zapoeo njegov otac. Treba rei da u emigraciji nisu ubijani jedino Hrvati nego i pripadnici drugih etnikih zajednica iz bive Jugoslavije: prvenstveno Srbi i Albanci. Meu ubijenim Srbima (broj likvidiranih kree se oko 20 osoba) nalazi se i znatan broj onih koji su zbog svog javnog djelovanja doli na listu osoba 126 prema kojima su primijenjene najotrije mere : - U Njemakoj je 1969. ubijen Ratko Obradovi, urednik tiskovine Iskra, glasnika organizacije Zbor, ratni
126 L.D., KO JE UBIJAO SRPSKE POLITIKE IMIGRANTE: Likvidatori mafija i UDBA, Srpska dijaspora: Internet novine serbske URL:http://www.srpskadijaspora.info/vest.asp?id=6011, 25.8.2010.
223
komandant Prvog bataljuna prvog puka Srpskog 127 dobrovoljakog korpusa . - Iste je godine u vedskoj ubijen Savo ubrilovi, urednik antikomunistikog lista Jugosloven. - U Njemakoj je 1974. ubijen Jakov Ljoti (brat Dimitrija Ljotia), vlasnik i nakladnik Iskre, glasnika organizacije Zbor. - U Rumunjskoj je, 1975., otet poznati komunistiki disident Vlado Dapevi. Prilikom njegove otmice, ubijeni su oko Stojanovi i Aleksandar Opojevi. - U Belgiji je 1975. ubijen Borivoje Blagojevi, poznati pripadnik etnikog pokreta Drae Mihailovia koji je postao posebno poznat kao ubojica pjesnika Ivana Gorana Kovaia te osoba koja je organizirala teroristike napade na jugoslavenska predstavnitva u Europi. Za boravka u Belgiji je u lokalnom i srpskom emigrantskom tisku objavljivao svoje antijugoslavenske tekstove. - U Belgiji je iste godine ubijen i Petar Vali, urednik tiskovine Vaskrs Srbije. - U Beligiji su 1976. ubijeni Miodrag Bokovi i njegov sin te Uro Milievi, Bokoviev bliski suradnik. Bokovi je bio potpredsednik organizacije Privrednik i izdava lista 128 Vaskrs Srbije . - U SAD je 1977. ubijen Dragia Kaikovi, urednik tiskovine Sloboda i mnogih protujugoslavenskih knjiga. S njim je ubijena i devetogodinja Ivanka Miloevi, ki njegove nevjenane supruge. - U SAD je poetkom 1978. ubijen dr. Mihailo Naumovi, koji je, nakon ubojstva Dragie Kaikovia, preuzeo ureivanje tiskovine Sloboda. - Iste je godine u SAD ubijen i Borislav Vasiljevi, vlasnik i novinar Srpskog radio asa. - U Njemakoj je 1980. ubijen Duan Sedlar, predsjednik Srpske narodne obrane za podruje Zapadne Njemake i urednik tiskovine Beli Orao. - U Austriji je 1986. ubijen kapetan bive Jugoslovenske kraljevske vojske Jovo Carii koji je pisao za srpske emigrantske tiskovine.
127 Lonar, R., URL:http://www.mailarchive.com/sim@antic.org/msg19947.html, 20.8.2010. 128 Lonar, R., URL:http://www.mailarchive.com/sim@antic.org/msg19947.html, 20.8.2010.
224
8.4. Ostali oblici informacijskog djelovanja prema emigraciji

S ciljem izvravanja postavljenih zadaa, savezna je SDB, kao i one na republikoj razini, provodila i druge oblike djelovanja prema politikoj emigraciji. Savezna je sluba bila posebno aktivna u plasiranju mnogih dezinformacija u redovima emigracije distribucijom letaka razliitog sadraja, tiskanjem razliitih tiskovina u Beogradu i njihovom distribucijom u inozemstvu, telefonskim prijetnjama i uznemiravanjima te drugim djelovanjima (organiziranje razliitih lanih proslava, sveanosti pa ak i pogreba utjecajnih emigranata ili lanova njihove ue obitelji) kojima se ciljano unosio nemir i sumnjiavost, poticala nesloga ali i nasilno ponaanje pojedinaca prema ciljevima na podruju drava u kojima su boravili. Jedan od glavnih izvora, pored emigrantskih tiskovina, temeljem kojih se moe izvriti ralamba ovih metoda je knjiga Lasica koja govori, autora Boidara Spasia 129 koji je dugi niz godina osmiljavao i provodio takav oblik djelovanja kao visoko rangirani slubenik Savezne slube. Meutim, knjiga obiluje pretjerivanjima s ciljem davanja znaaja vlastitoj ulozi, ali i netonim podacima koje su namjerno plasirane kako bi itatelje navele na krivi zakljuak, posebno s obzirom na hrvatski dravni vrh. U tone dijelove navedene knjige potrebno je uvrstiti aktivnost tiskanja krivotvorenih emigrantskih novina. Naime, u Beogradu je organizirano tiskanje veeg broja razliitih izdanja utjecajnih emigrantskih glasila kojima su se u emigrantskim krugovima irile mnoge dezinformacije. Poznati su sluajevi tiskanja novina: - Hrvatskog lista kojih je stvarni urednik bio Rudolf Arapovi, - Hrvatska istina iz Sidneya, Australija, - Nove Hrvatske urednika Jake Kuana (poznata je krivotvorina broja 14), - Vjesnik Hrvatskoga Narodnoga Vijea s podacima o glasovanju za izbor lanova HNV-a, - Hrvatska mlade koja je potpuno izmiljena tiskovina,
129 Obnaao je dunost Glavnog inspektora za koordinaciju specijalnih akcija pri SDB, a krajem mandata i Glavnog inspektora koordinatora za oblast kontrapropagande, psiholoke akcije i fiziki pristup odreenim licima u sektoru Sever zemlje Zapadne Evrope. Za sebe tvrdi da je bio najzaposleniji glavni urednik u Beogradu: ureivao sam najvie ustakih listova koje je tampala UDB-a Bile su to kontrapropagandne akcije izvanrednih efekata, a ja sam postao legalni dravni laov i falisfikator. (Spasi, B., 2000., str. 61.)
225
- Zrinski, informativni bilten istoimenog drutva iz Muenchena, - tiskanje najave, s pripadajuim narudbenicama, o pisanju knjige autora Mate Metrovia pod naslovom Put ka povijesti Hrvatske (s ciljem kompromitacije M. Metrovia), - Naa re, tiskovina srpske emigrantske organizacije Savez osloboenja. Meutim, aktivnosti tiskanja krivotvorina nisu se svodile samo na novine nego i na pisanja razliitih pisama sa stavovima i reakcijama itatelja koje su odgovarale navedenoj tiskovini, a negativno govorile o konkurenciji. Spasi je, kako sam tvrdi, objavio znatan broj tekstova u beogradskim Veernjim novostima, Ekspres Politici i Reviji 92 (gdje mu je radila sestra) kojima je vodio pravi klasini kontrapropagandni rat protiv ustakih i iptarskih terorista130.
9. Politiki Beograd kontinuitet zloupotreba ISS

Vjetar demokratskih promjena u bivoj Jugoslaviji poeo je u 131 Sloveniji i Hrvatskoj. Politiki je vrh (Partije, JNA i drave) zagovarao primjenu poznatog oksimorona demokratskog 132 a u drugoj fazi (prije izbora u Hrvatskoj i centralizma Sloveniji) i inovativnog demokratskog centralizma133, a sve kako bi sprijeili pojavu viestranaja te organizaciju i odravanje viestranakih izbora. Vrh JNA je zauzeo stav, prema rijeima tadanjeg saveznog sekretara za narodnu obranu generala Veljka Kadijevia, da viestranaje nije teorija nego praksa kod nas to je jama i kama, to treba 134 jer viestranaje vodi u graanski rat sa rei 135. antikomunistikim revanizmom u osnovi Po zavrenim prvim slobodnim demokratskim i viestranakim izborima, dolazi do bitnih promjena u jugoslavenskom ISS kako na saveznoj tako i na republikim razinama. Sruen je (u Hrvatskoj i Sloveniji) monopol Partije na istinu, na njeno prikazivanje i tumaenje. Ukinute su zakonske odredbe o verbalnom deliktu, odnosno o deliktu miljenja, omoguen je puni razvoj i zatita ljudskih prava i sloboda. Iako izloene agresiji, Slovenija i Hrvatska,
130 Spasi, B., 2000., str. 236. 131 JNA je, s obzirom na injenicu da je Organizacija SKJ u JNA imala 75 000 lanova (prosinac 1990. godine) postajala sve utjecajniji politiki faktor u tadanjoj Jugoslaviji. prema Predojevi, V. 1997, str. 15.-17. 132 Predojevi, V., 1997., str. 23. 133 Predojevi, V., 1997., str. 26. 134 Predojevi, V., 1997., str. 24. 135 Predojevi, V., 1997., str. 33.
226
reorganiziraju zateeni ISS u skladu s demokratskim vrijednostima i pravilima koja vladaju u zemljama zapadne demokracije. ISS je depolitiziran, onemoguava se progon zbog delikta miljenja, djelatnici ISS gube policijske ovlasti. I to sve u vrijeme dok se Slovenija branila od agresije u 7dnevnom sukobu, a Hrvatska tijekom viegodinjeg Domovinskog rata bila izloena snanoj agresiji i privremenoj okupaciji skoro treine svog dravnog teritorija. Meutim, tih i takvih promjena u Srbiji nije bilo. Miloevieva Socijalistika partija, koja je i nakon viestranakih izbora ostala na vlasti (promjena naziva iz Sav ez komunista Srbije u Socijalistika partija Srbije nije dovela do drugih promjena nunih za demokratizaciju drutva i drave), nastavlja sa zlouporabama postojeeg ISS po uzoru na svoju politiku prethodnicu, Savez komunista. Pored nametanja rata, odnosno planiranja i vrenja agresije na Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu, srbijansko politiko vodstvo vodi i estoki obraun s politikim neistomiljenicima (politiarima, novinarima) na podruju Srbije i Crne Gore. U tu svrhu koriste represivne mogunosti i sredstva koja im stoje na raspolaganju kroz postojei ISS, a po uzoru na jugoslavenski sustav koji je svoje protivnike likvidirao.
9.1. Resor dravne bezbednosti MUP-a Republike Srbije i primjena represivnih mjera
SDB RSUP Srbije mijenja naziv u Resor dravne bezbednosti i ostaje u organizacijskom sastavu srbijanskog Ministarstva unutranjih poslova. Meutim, RDB se nalazi pod izravnom kontrolom Slobodana Miloevia. Provodei Miloevievu politiku destabiliziranja Republike Hrvatske i pokuaja njenog teritorijalnog komadanja, naelnik RDB Srbije, Jovica Stanii, daje nalog temeljem kojeg je, dana 4.5.1991., u obunom centru Alfa u selu Golubiu kod Knina (Republika Hrvatska) osnovana Specijalna jedinica za operacije Republike Srpske 136 Krajine . Zadau osnivanja ovakve postrojbe, kao i osiguravanja svakog vida potpore, dobio je pomonik Jovice Staniia u RDB Srbije, Franko Simatovi zvan Frenki. Prvi zapovjednik, i glavni instruktor bio je bivi asnik australske vojske Dragan Vasiljkovi, poznat pod imenom kapetan Dragan. Postrojbu nazvanu Kninde (Kninske Ninde) inili su Srbi dragovoljci uglavnom iz Srbije, BiH i Hrvatske.
136 Jedinica za specijalne operacije, URL: http://www.crveneberetke.com/jedinica.html, 18.9.2008.
227
Pripadnici postrojbe, tijekom agresije na RH i BiH, isticali su se svojom okrutnou, muenjem i ubijanjem civila i ratnih zarobljenika. S vremenom je sjedite postrojbe prebaeno u druga dva mjesta: Pajza (Ilok - Hrvatska), Leimir (Fruka Gora Srbija). Zapovjednitvo nad postrojbom preuzima Franko Simatovi, pomonik naelnika RDB Srbije. U svibnju 1994. godine, postrojba i slubeno ulazi u sastav RDB Srbije pod nazivom Jedinica za antiteroristika dejstva - JATD. Zavretkom ratnih djelovanja, Srbija od pripadnika JATD-a osniva Jedinicu za specijalne operacije JSO koja nastavlja svoje djelovanje u okviru RDB Srbije. Zapovjednitvo nad postrojbom preuzima Milorad Ulemek zvan Legija. Postrojba postaje javno poznata pod imenima JSO i Crvene beretke. Budui da je Slobodan Miloevi odbio priznati izborni poraz na izborima odranim u listopadu 2000., pripadnici postrojbe vre napad na kuu u kojoj se nalazio s ciljem njegovog uhienja. Zbog toga su od dotadanje oporbe, a budue vlasti, dobili obeanje o ne rasputanju postrojbe i ne izruivanju pripadnika postrojbe sudu ICTY u Den Haagu. Meutim, nakon to je dolo do krenja tog nepisanog dogovora, pripadnici postrojbe izlaze na ulice i javno, ali mirno, demonstriraju (9. i 12.11.2001.) blokiranjem prometa u Beogradu. Njihovi zahtjevi za izlaskom iz sastava RDB i prelaskom pod izravnu nadlenost ministra unutarnjih poslova Srbije, smjena tadanjeg naelnika RDB Srbije te imenovanje lana njihove postrojbe zamjenikom novog naelnika RDB Srbije u cijelosti su prihvaeni. Dana 12.3.2003. na ulazu u zgradu Vlade Republike Srbije ubijen je premijer Srbije dr. Zoran ini. Istraga i suenje pokazali su da su ubojstvo organizirali i izveli pripadnici, odnosno lanovi zapovjednitva, JSO. Pripadnici te postrojbe su za vrijeme dok je na vlasti bio Slobodan Miloevi, a to je utvreno na nekoliko sudskih postupaka do kojih je dolo nakon njenog rasputanja, po nalogu tadanje politike, vrili otmice i likvidacije politikih protivnika vladajueg Miloevievog reima. Broj likvidacija koje su izveli, odnosno onih u kojima su sudjelovali nije tono poznat. Meutim, osnovano se pretpostavlja da su sudjelovali, pored ranije navedenih, u velikom broju likvidacija i pokuaja likvidacija politiara, novinara, djelatnika sigurnosnih slubi i pripadnika kriminalnog miljea (P. Stamboli, S. uruvija, M. Gavrilovi, Vuk Drakovi, . Ranjatovi Arkan, Ljubia Buha zv. ume..).
228
Takoer je utvreno da je sam vrh postrojbe bio vrlo aktivan na kriminalnoj sceni Srbije, ali i drugih zemalja. JSO je, kao takva postrojba, rasformirana 25..2003. Meutim, znatan broj njenih pripadnika, ostao je na slubi u Ministarstvu unutarnjih poslova Srbije, u drugim 137. postrojbama S obzirom na dostupne podatke, RDB Srbije i JSO su za vlast Socijalistike partije (biveg SK) Srbije bili isto ono, s obzirom na injenja, to su za Titovu komunistiku vlast bili KNOJ i OZNA/UDB-a.
9.2. Tito, Partija i oblikovanje jedinstvenog jugoslavenskog korpusa javnog znanja

I u posljednjim fazama ivota Titove Jugoslavije, usporeujui ih sa ivotom na tadanjem trulom Zapadu, ivjelo se u drutvu u kojem bi se iskazane tenje za uvoenjem stvarnih instituta zatite ljudskih prava i sloboda te organiziranjem slobodnih demokratskih viestranakih izbora, kanjavalo drakonskim kaznama. Partija, a Tito jo manje, nije prihvaala takva, bitno drugaija, miljenja. ak ni u obliku viceva. Tito je Jugoslavijom vladao kao apsolutistiki monarh, diktator bez skrupula. Podravao je uporno stvaranje i poticanje kulta Josipa Broza Tita, nepogrjeivog, odlunog, potenog, iskrenog, heroja nad herojima. Ustav se pisao za Tita i po Titovoj volji. Prema lanku 220, stavak 1., jugoslavenskog Ustava iz travnja 1963., nikoga se nije moglo izabrati vie od dva mandata za redom na dunost Predsjednika Jugoslavije. Meutim, ve slijedei stavak istog lanka navodi izuzee: Za izbor na poloaj Predsjednika republike nema ogranienja za Josipa 138 Broza Tita. Stoga i nije bilo protivnika Titovoj elji (osim onih kritiara koji su se usudili rei neto je trulo u Kraljevini Danskoj pa su vrlo brzo odlazili u najstroe uvane zatvore poznate po okrutnom ponaanju prema zatvorenicima, kao to su Goli Otok, Stara Gradika, Lepoglava) da jedna osoba istovremeno obnaa (da nabrojimo samo neke) dunosti: doivotni predsjednik Jugoslavije, doivotni predsjednik SKJ, predsjednik Predsjednitva SFRJ, vrhovni komandant OS SFRJ .
137 Jedinica za specijalne operacije, URL: http://www.crveneberetke.com/jedinica.html, 18.9.2008. 138 Vuji, J., 2007., str. 189.
229
Tito je, sasvim sigurno, odgovoran za zloine koje su pripadnici partizanske vojske (pojedinih brigada) poinile krajem II svjetskog rata nad izbjeglim stanovnitvom. Postoje bitne razlike u procjeni broja osoba, ubijenih i nastradalih, tijekom vladavine Tita i KPJ/SKJ. Za prikaz totalitaristike vlasti tadanje jugoslavenske politike elite, odnosno komunistike partije, mogu se uzeti slubeni podaci koje je u svom izlaganju jugoslavenskoj skuptini, 1951. iznio tadanji savezni ministar unutarnjih poslova i naelnik UDB-e, Aleksandar Rankovi: Likvidirali smo 568.000 narodnih neprijatelja, a kroz logore od 1945. do 1951. prolo 139 je 3.777.776 zatvorenika. Ve tijekom rata, Tito je, sa svojim najbliim suradnicima iz partijsko-vojnog vrha, traio i fiziku eliminaciju svih protivnika KPJ kako onih koji to jesu, tako i onih, prvenstveno lanova HSS-a, koji bi to mogli biti nakon rata. Praksa likvidacija, uhienja, muenja, iseljavanja onih za koje je Partijski vrh ocijenio kao smetnjama i protivnicima Partije, revolucije i narodne vlasti nastavljena je i u poratnom vremenu kako je ranije navedeno. Partija je cijelo vrijeme postojanja Jugoslavije imala monopol nad: - istinom, - informacijama, - dogaajima, - inicijativom, - stv arnou. U provoenju mjera s ciljem zatite monopola Partije, aktivnu su ulogu imale slube iz ISS, policija, vojska, pravosue, mediji te sve druge ustanove i institucije koje su u svom djelovanju vrile neku od zadaa kojom se utjecalo na oblikovanje javnog znanja (kultura, znanost.). Tito i Partija su gotovo cijelo vrijeme postojanja Jugoslavije zadrali vrlo vrst stav prema slobodi medija: Sloboda tampe ne mnoe biti bezgranina i ne treba dozvoliti tampi da besni Moramo biti otriji prema tampi bar privremeno zatvoriti mogunosti. Odrat emo hitan sastanak sa tampom im netko neto napie u tisku, to je dovoljan materijal i na osnovi toga moe ga se odmah hapsiti i odmah dovesti pred sud Naa tampa divlja. Ja mislim da po tampi treba udariti, da ne moe divljati kao dosad. Treba poduzeti potrebne mjere i ostvariti takvu kontrolu da to ne moe 140 da se radi .
139 Vuji, J., 2007., str. 245. 140 Neke od izjava koje je, u razliitim prigodama, dao Josip Broz Tito u vezi s pisanjem hrvatskih medija u vremenu 1969.-1971. (prema Novak,
230
Mediji su bili pod posebnom paskom Partije koja je vrena kroz djelovanje unutarnjih partijskih organizacija, politikih komesara ali i slubi iz ISS (Redakcije i vodei novinari bili su ozvueni, praeni. Pota redakcije prije 141 isporuke bila je kontrolirana ). Slobodno objavljivanje drugih i drugaijih stavova i miljenja, u odnosu na postojei stav Partije je bila rijetka pojava. Tenje za promjenama u drutvu su uglavnom zavravale tako to su partijski organi organizirali promjene svih onih koje su takve stavove pisali i objavljivali, ili bi pak, to je bila dosta esta pojava, tiskovinu zabranili (ukoliko je djelovala izvan osnivakog okrilja 142 SSRN ). Preko djelovanja SSRN, osnivaa javnih medija, Partija je osigurala monopolistiki utjecaj i na komunikacijski kanal i na sami sadraj koji je objavljivan. Naime, prema Zakonu o javnom informiranju (iz 1982.), SSRN je dobio zadau usmjeravanja javnog informiranja polazei od 143 vodee uloge Saveza komunista . Vladajui komunisti su sve oko sebe promatrali kroz prizmu MarksistikoLenjinistiko-Titovskog komunistikog nazora kao jedinog ispravnog pogleda na svijet i postavljanja osnova za budua djelovanja, jer je novinar svjesno privren marksizmu144. lenjinizmu Jugoslavenski pravosudni sustav nije bio neovisan. Skoro je u potpunosti ovisio o partijskim organizacijama i naputcima koje je dobivao. istovremeno je pravosudni sustav provodio zakone koji su guili svaku slobodu izraavanja, gdje je delikt miljenja bilo kazneno djelo koje se esto tretiralo kao kontrarevolucionarno i u borbi protiv kojeg su stoga bila dozvoljena sva, pa i ona revolucionarna, sredstva. Poznate su Titove izjave prema kojima se ne treba drati zakona kao pijan plota. Primjer je sastanak koji je nakon sjee hrvatskog politikog vodstva na sjednici u Karaorevu, novi Izvrni komitet (CK SKH-op.a.) sazvao posebno savjetovanje sudaca na kojem su dane jasne upute o ponaanju sudaca u politikim procesima. Naslov izlaganja Josipa Vrhovca je bio Sudstvo mora izraziti
B., 2005, str. 605., 670., 671., 699. ). Posljednje navedeno izjavom (od 6. travnja 1971., praktino je dan nalog slubama iz sastava ISS i partijskim organizacijama da svojim djelovanjem preuzmu punu kontrolu i nadzor nad radom medija. 141 Novak, B., 2005., str. 685. 142 Savez socijalistikog radnog naroda (SSRN), populistika inaica Partije, je slovila kao osniva velike veine tada postojeih javnih medija koji su djelovali pod okriljem drave. Izuzeci su bili npr. mediji osnovani od strane organizacija Saveza omladine (na svim razinama) kao i vjerski tisak. 143 Novak, B., 2005., str. 880. 144 Novak, B., 2005., str. 921.
231
revolucionarni akt drutva u liku neprijatelja . A metode kojima se koriste revolucionari u borbi protiv kontrarevolucionara su uvijek bile meu najrepresivnijim i nedemokratskim. Jedina institucija koja je taj monopol ugroavala bila je Crkva, prvenstveno Katolika crkva. Koja je, usprkos represiji, slobodno i bez straha ispovijedala vjeru u Boga, moralne vrijednosti, humanizam, jednakost. To je razlog zbog kojeg su napadi na crkvene velikodostojnike bili toliko snani i dugotrajni, te zbog kojeg je Partija na druge naina pokuavala kontrolirati javnu informaciju. Partija je bila vrlo uspjena u svom naumu o potrebi kontroliranja misli, znanja i sjeanja svojih graana. U tu su svrhu, pored ISS, osnivane razne komisije koje su brinule o idejnoj i ideolokoj istoi. Svaka je tvrtka imala partijsku organizaciju koja je brinula o radnicima i samoj tvrtci. Posebno su, za partijski vrh, bile utjecajne i znaajne partijske organizacije koje su djelovale unutar represivnog i medijskog sustava. Tadanji su mediji, pored partijskih organizacija, bili i pod nadzorom ISS jer je znatan dio novinara voen u priuvnom sastavu ISS (bilo vojne bilo civilne slube) po najmanje dvije osnove: borba protiv unutranjeg neprijatelja te odbrambene pripreme 146 zemlje . Koritenjem medijskog prostora, Partija je nadzirala informaciju tako da se nije dogodilo ono to nije bilo na TV, radiju ili u tiskanim medijima. Odnosno, dogodilo se ono to Partija kae da se dogodilo. Razloge zato se neto dogodilo upravo tako kako se dogodilo, znala je samo Partija. I to je prenosila narodu. Uz svoja tumaenja i objanjenja. Pokuaj utjecanja na znanje i sjeanje naroda je bio izuzetno velik. Svuda su isticani svijetli primjeri NOB (vrtii, kole, ulice, tvrtke dobivale su nazive po partizanskim herojima) dok su osobe koje su se usudile spomenuti, pa makar i natuknuti, pojedinu mranu stranu NOB bile predmet sudskih progona i drakonskih presuda. Svuda su se podizali spomenici u ast partizanima i komunistiku pokretu. Partija je ciljano djelovala prema znanju i sjeanju naroda kroz instituciju Agitpropa (agitacija i propaganda) koju je osnovala u srpnju 1945. godine kao odjel u sastavu CK 147 KPJ . Tito je to jednostavno objasnio: ja sam protiv toga da se pod izgovorom slobode knjievnog stvaranja pie
145 Novak, B., 2005. str. 712. 146 Tijekom veeg broja razgovora s nekoliko bivih, srednje i visoko pozicioniranih pripadnika Slube dravne sigurnosti RSUP SRH, iskristalizirale su se navedene injenice. 147 Bilandi, D., 1999., str. 240.
232
145
i ono to je tetno onima koji progresivno piu nitko nee zamjeriti ako ta djela ne budu obraena umjetniki 148 onako kako bi trebalo . Snano centralizirana organizacija Partije bila je uzor za organizaciju drugih dravnih institucija. Iako je Ustavom iz 1974., dolo do djelomine decentralizacije institucija vlati, ipak je zadran snaan oblik centralizma izraen novim pojmom: demokratski centralizam. Dan je privid demokracije u procesu donoenja odluka. Meutim, svako nepotivanje odluka sredinjih, centralnih, institucija znailo je pokazivanje neposluha prema Partiji. Jer su podobni i posluni gotovo uvijek imali veu vrijednost od sposobnih ali politiki nepodobnih (jer nisu bili lanovi Partije). A Partija je neposlunost kanjavala, u poetku smrtnim presudama, a na kraju svog postojanja izbacivanjem iz partije i/ili obinim ukorima. Na prvi pogled, utjecaj i znaaj Partije na zbivanja u drutvu je u ovom radu moda prenaglaen. Nije neuobiajeno, i za zemlje razvijene stvarne demokracije, da se mnoge znaajne odluke donose u stranakim tijelima. Meutim, u zemljama razvijene demokracije, mo stranke na vlasti (ili koalicije stranaka) proizlazi kao rezultat slobodnih, demokratskih viestranakih izbora. Takvih izbora u SFRJ nije bilo sve do 1990. Takoer, politike stranke u zemljama razvijene demokracije ne zabranjuju djelovanje drugih politikih stranaka, ne zabranjuju tiskanje i distribuciju medija samo zato jer iznose drugaije politike stavove149, ne zatvaraju i ne proganjaju njihove lanove, ne koriste ISS, policijski i pravosudni sustav protiv onih koji misle drugaije (osim u sluajevima kad se stranke koriste nasilnim sredstvima s ciljem dolaska na vlast te kad potiu na mrnju i nasilje prema drugim i drugaijim osobama). A komunistika Partija je, kao i druge komunistike partije koje su bile na vlasti, to radila: zabranjivala i onemoguavala mogunost stvarnog izbora drugog i drugaijeg.
148 Bilandi, D., 1999., str. 242. 149 Prema navodima iz knjige B. Novaka, u vremenu od Titove smrti do 1990. u cijeloj je Jugoslaviji vie tisua osoba optueno, uhieno i osueno na zatvorske kazne zbog delikta miljenja.
233
Kratice
AVNOJ BiH Bop CIA CK SKJ CP DFJ GOC GS S RH HDZ HSS IB IKS IO, InfoOps ISS JA JNA JSO KDZ KJZ KNOJ KOG KPJ MO MTS MZ NDH NIS NKOJ NOB NVO OZ RH OZNA PO, PSYOPS PPK RDB RF RFE RH RKT RSUP SRH RV i PVO SACEUR SDB Antifaistiko vijee narodnog osloboenja Jugoslavije Bosna i Hercegovina B-operativa Central Intelligence Agency Centralni komitet SKJ Ciljana publika (Target Audience TA) Demokratska Federativna Jugoslavija Glavni obavetajni centar Glavni stoer OS RH Hrvatska demokratska zajednica Hrvatska seljaka stranka Informbiro Informacijsko-komunikacijski sustav Informacijske operacije Izvjetajno-sigurnosni sustav Jugoslavenska armija Jugoslavenska narodna armija Jedinica za specijalne operacije Korpus drutvenog znanja Korpus javnog znanja Korpus narodnog osloboenja Jugoslavije Kontra-obavetajna grupa Komunistika partija Jugoslavije Medijske operacije Materijalno tehnika sredstva Meunarodna zajednica Nezavisna Drava Hrvatska Nacionalne informacijske strategije Nacionalni komitet osloboenja Jugoslavije Narodno-oslobodilaka borba Ne-vladine organizacije Obavjetajna zajednica RH Odelenje zatite naroda Psiholoke operacije Protiv pete kolone Resor dravne bezbednosti Ruska Federacija Radio Free Europe Republika Hrvatska Rimokatolika crkva Republiki sekretarijat unutranjih poslova SRH Ratno vazduhoplovstvo i protivvazduna odbrana Supreme Allied Commander Europe Sluba dravne bezbednosti
234
SDS SFRJ SID SSIP SFRJ SIO SIS SKH-SDP SKJ SKOJ SNS SOOP SRH SSRN SSSR STASI SUBNOR SZUP TO UDB UHNj VOS VOS OF ZAVNOH ZNG
Sluba dravne sigurnosti Socijalistika Federativna Republika Jugoslavija Sluba za istraivanje i dokumentaciju Saveznog sekretarijata inostranih poslova SFRJ Specijalne informacijske operacije Sigurnosno informativna sluba Savez komunista Hrvatske Stranka demokratskih promjena Savez komunista Jugoslavije Savez komunistike omladine Jugoslavije Sluba nacionalne sigurnosti Samostalni odsjek za obrambene pripreme Socijalistika Republika Hrvatska Socijalistiki savez radnog naroda Savez Sovjetskih Socijalistikih Republika Staatsicherheit kolokvijalni naziv za MfS Savez udruenja boraca narodnooslobodilakog rata Sluba za zatitu ustavnog poretka Teritorijalna obrana Uprava dravne bezbednosti Udrueni Hrvati Njemake Vojna obavjetajna sluba Varnostno-obavealna sluba osvobodilne fronte Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog odloboenja Hrvatske Zbor narodne garde
235
Literatura:
Andrew, C., Mitrokhin, V. The Mitrokhin Archive The KGB in Europe and the West, London: Penguin Group, 1999., Andrija Hebrang: ivot i nestanak, URL: http://www.andrija-hebrang.com/index.htm, 20.09.2008. Ani, V.; Goldstein, I.: Rjenik stranih rijei, Zagreb, Europapress holding d.o.o. - Novi Liber d.o.o., 2007. Babi, S., Finka, B., Mogu, M. Hrvatski pravopis s pravopisnim rjenikom, kolska knjiga; pretisak: London, Nova Hrvatska, 1972. Bilandi, D.: Hrvatska moderna povijest, Zagreb, Golden marketing, 1999. Bili, I. Pria o vremenu. // National security and the Future / gl. urednik Miroslav Tuman. Zagreb: Udruga sv. Jurja, 2005., Vol 6, broj 1-2, str. 31-71 Bili, I. Kronologija stvaranja Republike Hrvatske do 15. sijenja 1992. // National security and the Future / gl. urednik Miroslav Tuman. Zagreb: Udruga sv. Jurja, 2005., Vol 6, broj 1-2, str. 73-184 Bokovi, M., Antijugoslavenska faistika emigracija, Beograd: Sloboda i Novi Sad: Dnevnik, 1980. Curtois, S., Werth, N., Panne, J.L., Paczkowski, A., Bartoek, K., Margolin, J.L.: Crna knjiga komunizma Zloini, teror, represija, Zagreb: Politika kultura i Golden marketing, 1999. Dimitrijevi, B. B.: Uloga Armije i Slube bezbednosti u obraunu sa politikim protivnicima Titovog reima 19441954. (I); URL: http://www.srpskarec.co.yu/arhiva/328/dajstranu.php?a=24, 18.09.2008. Domankui, S.; Levkov, M.: Politika emigracija aktivnost politike emigracije protiv samoupravne socijalistike Jugoslavije i njenih oruanih snaga, Beograd, Vojnoizdavaki zavod, 1974. Drugi svjetski rat, URL: http://www.vojska.net/hrv/drugisvjetski-rat/jugoslavija/knoj/brigada/ 7.10.2009. Delebdi, M.: Obavetajna sluba u NOR 1941-1945, Beograd: Vojnoistorijski institut, 1987.
236
Eterovi, F. H. Trideset godina hrvatskog iseljenikog tiska 1945-1975. // Hrvatska Revija Jubilarni zbornik 1951-1975 / urednik: Vinko Nikoli. Muenchen Barcelona: Knjinica Hrvatske Revije, 1976. Str. 345-371. Giron, A.,: Zapadna Hrvatska u Drugom svjetskom ratu, Rijeka: Adami, 2004. Grupa autora: Razvoj oruanih snaga SFRJ, 1945-1985. Vojnoobavetajna sluba, Beograd: Vojnoizdavaki i novinski centar, 1990. Hlai, V.: Istorijska iskustva KPJ-SKH steena u borbi protiv specijalnog rata i u izgraivanju sistema zatite. // Specijalni rat protiv SFRJ danas i mere suprotstavljanja / uredio Savo Martinovi. Beograd: Sektor za IPD u CK SKJ, 1983., str. 23. Hrvatska biskupska konferencija: Bl. Alojzije Stepinac nadbiskup (Brezariu, 8.svibnja 1898 - Krai, 10. veljae 1960), URL:http://www.hbk.hr/novi/hbk/crkva.php?svbl=stepinac 29.09.2008. Jurevi, J.: Bleiburg Jugoslavenski poratni zloini nad Hrvatima, Zagreb, Dokumentacijsko informacijsko sredite, svibanj 2005. L.D., KO JE UBIJAO SRPSKE POLITIKE IMIGRANTE: Likvidatori mafija i UDBA, Srpska dijaspora: Internet novine serbske, 27.6.2005., URL: http://www.srpskadijaspora.info/vest.asp?id=6011, 25.8.2010. Lonar, R. KRVAVI TRAGOVI CRVENE AGENTURE (110), Objavljeno 20.- 29.septembar 2004. u VESTIMA iz Frankfurta, URL:http://www.svetosavlje.org/listarhiva/Home.aspx/Top ic?topicId=12578, 20.8.2010. Lopuina, M.: Ubij blinjeg svog I, Beograd, Narodna knjiga - Alfa, 1997. Lui, I. National Security and the Future: Sigurnosno obavjetajne slube u Bosni i Hercegovini, URL.http://www.nsfjournal.hr/issues/zbornik_s1/lucic.htm, 10.10.2008. Maturski radovi.net, URL:http://www.maturskiradovi.net/forum/Threadmetode-i-oblici-rada-slu%C5%BEbi-dr%C5%BEavne-
237
bezbednosti-u-socijalisti%C4%8Dkoj-jugoslaviji, 11.1.2011. Metrovi, I. Uspomene na politike ljude i dogaaje, Zagreb: Matica Hrvatska, 1969. Milatovi, M.: Sluaj Andrije Hebranga, Beograd, Kultura, 1952. Nedjeljna Dalmacija feljton: Darko Hudelist: Banket u Hrvatskoj, dio 2. Pu u vrhu SKH, objavljen sredinom 1991 godine, izvadci iz autorove knjige Banket u Hrvatskoj. Nikoli, V., Kultura i sloboda uz jubilarni zbornik Hrvatske revije // Hrvatska Revija Jubilarni zbornik 1951-1975 / urednik: Vinko Nikoli. Muenchen Barcelona: Knjinica Hrvatske Revije, 1976. Str. 345-371. Novak, B., Hrvatsko novinarstvo u 20. stoljeu, Zagreb: Golden marketing-Tehnika knjiga, 2005. Predojevi, V., U procjepu: dnevnike zabiljeke o razbijanju Partije, Armije i Drave, Beograd: Dan Graf, 1997. Schmeidel, J.C. Stasi Shield and Sword of the Party, Studies in Intelligence Series, New York-Oxon: Routledge, 2008. SDB RSUP BiH: Suprotstavljanje djelatnosti stranih obavjetajnih slubi i neprijateljske emigracije (I) Materijali sa strunog savjetovanja radnika SDB, Indikatori bezbjednosti 63, Sarajevo, Socijalistika Republika Bosna i Hercegovina, Republiki sekretarijat za unutranje poslove Sarajevo, april 1987.; URL:http://www.domagojmargetic.cro.net/sdb1.pdf; URL:http://www.domagojmargetic.cro.net/sdb2.pdf, URL:http://www.domagojmargetic.cro.net/sdb7.pdf, 10.8.2009. Seli, M., Aleksi, J.: Unutranji neprijatelj, skripta, Obavetajno bezbednosni kolski centar, 1983. Spasi, B.: Lasica koja govori osnovne pretpostavke borbe protiv terorizma, Millenium, 2000. Stipevi, A.: Pria o hrvatskom biografskom leksikonu pokuaj ubojstva jedne knjige, Zagreb: Matica hrvatska, 1997. Stipevi, A.: Kako izbjei cenzora, Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada, 1997.
238
Sun Tzu: Umijee ratovanja, Zagreb: Mozaik knjiga, 2007. Veernji list, broj 3813, God. XV od 13.12.1971. godine, Zagreb, 7. izdanje. Vuji, J.: Trg Marala Tita Mitovi i realnosti titoizma, Zagreb: Hrvatska uzdanica, kolovoz 2007. Vukui, B.: Tajni rat UDBE protiv hrvatskih iseljenika iz Bosne i Hercegovine, Zagreb, Klub hrvatskih povratnika iz iseljenitva, 2002. unec, O., Rat u Hrvatskoj 1991.-1995.: URL:http://hr.wikipedia.org/wiki/Jugoslavenska_narodna_ armija#JNA_i_unutarnja_politika, 11.1.2011.
239

Gordan Akrap Mač I Štit Partije

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Gordan Akrap Mač I Štit Partije

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

MA I TIT U RUKAMA PARTIJE REPRESIVNI SUSTAV U FUNKCIJI OBLIKOVANJA KORPUSA JAVNOG ZNANJA

Dr. sc. Gordan Akrap

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 4 (11) 2010.

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 4 (11) 2010.

1. Ma i tit u rukama Partije

4 Ani, V., Goldstein, I., 2007, str. 129.

1.1. Komunistika partija Jugoslavije (KPJ) i ilegalni rad

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 4 (11) 2010.

1.2. Partija i raspad Kraljevine Jugoslavije

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 4 (11) 2010.

2. Stvaranje jugoslavenskog izvjetajno-sigurnosnog sustava

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 4 (11) 2010.

MASOVNA IZVJETAJNA SLUBA SPECIJALNA IZVJETAJNA SLUBA

izvrni organ VOS-a grupe za likvidacije

VOJNA IZVJETAJNA SLUBA

Slika 1. Organizacija VOS-a

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 4 (11) 2010.

Zapovjednik Glavnog Obavetajnog Centra

prvi pomonik zamjenik zapovjednika

pomonik za protuizvjetajni rad na razini korpusa

pomonik za izvjetajni rad na razini korpusa

pomonik za izvjetajni rad prema inozemstvu

20 Grupa autora, 1990., str. 23. 21 Delebdi, M. 1987., str. 248.-250.

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 4 (11) 2010.

2.3. Stvaranje jedinstvenog jugoslavenskog sustava

25 Grupa autora, 1990., str. 57.

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 4 (11) 2010.

Vojnosudski odsek (IV.)

Komisija za borbu protiv petokolonaa

Obavetajni odsek V NOV i PO Jugoslavije (II.)

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 4 (11) 2010.

3.1. Ustroj i organizacija

2. Odsek: Kontraobavetajna sluba na osloboenoj teritoriji

5. Odsek: Inostrane ob. Slube, strani dravljani u Jugoslaviji

3. Odsek: Kontraobavetajna sluba u vojsci

4. Odsek: Statistika, analitika, tehnika

Slika 4. Ustroj OZN-e

37 Lopuina, M., 1997, str. 40.

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 4 (11) 2010.

3.2. Partija i kadroviranje u OZNI

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 4 (11) 2010.

3.4. OZNA i oblikovanje KJZ ienjem naroda

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 4 (11) 2010.

4. Obiljeja jugoslavenskog ISS-a

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 4 (11) 2010.

5. KPJ/SKJ protiv Crkve u Hrvata

57 Novak, B. 2005., str. 809.

5.1. Uhienje blaenog kardinala Alojzija Stepinca

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 4 (11) 2010.

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 4 (11) 2010.

5.2. Djelovanje OZNE/UDB-e/SDB-a

6. Stvaranje cjelovitog jugoslavenskog ISS

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 4 (11) 2010.

6.1. Uprava dravne bezbednosti UDB-a

Uprava dravne bezbednosti (sjedite slube)

8. odjel: kadrovski poslovi

6. odjel: osiguranje partijskog i dravnog vrha 5. odjel: materijalno-financijsko poslovanje

4. odjel: tehnika, arhiv, dokumentacija

Slika 5. Ustroj UDB-e u sjeditu slube

6.2. Vanjski neprijatelj

6.3. Unutarnji neprijatelj

NATIONAL SECURITY AND THE FUTURE 4 (11) 2010.

6.4. Partija vs Andrija Hebrang