Pulsno-kodirana modulacija (PCM)

PCM sustav logiki slijedi iz kvantiziranog PAM sustava i omoguava prijenos analognog
signala u digitalnom obliku. Dva su razloga zato kvantiziranje signala ima opravdanja:

Rezolucija prijemnika je ionako konana (npr. uho raspoznaje razliku razina dvaju
tonova iste frekvencije od barem 1 dB, oko zapaa samo stotinjak nijansi u intervalu
izmeu bijelog i crnog).
Prijenosu signala uvijek se suprotstavlja um. Smetnje su neminovne i samo je
pitanje njihove relativne jaine u odnosu na jainu signala (SNR). Proizlazi da ionako
nije mogu idealan prijenos informacije budui um unosi neodreenost u amplitudu
(ili drugi informacijski parametar) koja na prijemu ne moe biti cjelovito eliminirana.
Dakle, prijenos diskretnih razina umjesto kontinuiranih, ne znai gubitak na kvaliteti
prijenosa sve dok je nivo razina uma dovoljno malena da se na prijemu moe izvriti
dekodiranje svake kvantne razine.

Kvantizirani PAM sustav (Q-PAM) nije zanimljiv zbog niske otpornosti na um a velikog
zahtjeva za irinom kanala. (Npr. za prijenos telefonskog govornog signala sa Q-PAM-om
trebala bi irina kanala od reda 1 MHz za 256 kvantnih razina!). Meutim, gornja logika vodi
na zakljuak da bi bilo najbolje (obzirom na otpornost na smetnje) prenositi signal sa samo
dvije kvantne razine (0 i V) ili (
2
,
2
V V
+ ). Naime, u tom sluaju se prijemnik svodi samo na
ureaj odluke postoji li impuls ili ne, odnosno da li je impuls pozitivan ili negativan.
Ova logika nas vodi na PCM. Na taj nain dolazimo do impulsno kodirane modulacije (PCM),
ija je funkcionalna shema dana na sl.1.


Sl. 1: Blok shema PCM sustava

Uzimanje uzoraka je ve poznata stvar. Da nebi dolo do gubitka informacije mora biti
zadovoljen uvjet:
c s
f f 2

Kvantizacija meutim nuno vodi na gubitak informacije. Ovaj gubitak informacije se moe
izraziti preko kvantizacijskog signal-um omjera, ija analiza slijedi.


Sl. 2: Karakteristika kvantizatora i kvantizirani uzorci

Greka kvantiziranja je:
x t e t x t x t e
Q
=
2
1
) ( uz ) ( ) ( ) (
max


Ovo je tzv. grjeka granulacije.
Ako ulazni signal ima trenutne vrijednosti koje prelaze granice kvantizatora V , javlja se tzv.
grjeku preoptereenja:

< +
>
=
-V x(t) ; ) (
) ( ; ) (
) (
V t x
V t x V t x
t e
p


Normalno je pretpostaviti da je kvantizator projektiran za sve mogue vrijednosti ulaznog
signala, tako da je greka preoptereenja zanemariva. Npr. za Gaussov signal podruje
kvantizatora od
4
x
V =
praktiki grjeku preoptereenja svodi na zanemarivu vrijednost.
Meutim, trenutna greka e(t) nije prikladna mjera kvalitete kvantizatora. Ovo smo ve istakli
kad smo razmiljali o prikladnom kriteriju kvalitete prijenosa. Potrebno je promatrati srednju
kvadratnu pogreku, odnosno varijancu
2
e

.

Uz 0 >= < e vrijedi:

>= =< dx x p x x e
Q e
) ( ) (
2 2 2

_
_
enja preoptere greka kvadratna srednja
2 2
e granulacij greka
kvadratna srednja
2 2
) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) (



+ + + =
V
V V
V
Q e
dx x p V x dx x p V x dx x p x x


Slijedi omjer signal-um kvantiziranja:

[ ] ulaza varijanca - ; log 10
2
2
2
2
2
x
e
x
e
x
dB
N
S

= =

Grjeka kvantizacije uz linearnu kvantizaciju je ravnomjerno raspodjeljena u podruju
2
x
.
Ako se uzme da je i signal ravnomjerne raspodjele u podruju V slijedi (uz zanemarenu
grjeku preoptereenja):
2
2
2
3
3
V
SNR N
x
= =

ili [ ]
6 SNR m dB =

gdje je
m ld N =
broj bitova po kvantnoj razini.

Budui je signal na ulazu u kvantizator openito sluajan uz danu distribuciju p(x), i to
nestacionaran (npr. govor, slika, mjerenja) po devijaciji, lako je zakljuiti da kvantizator sa
jednakim razinama (linearni kvantizator) nee dati minimalnu snagu (varijancu) grjeke. Za
ilustraciju, na sl.3 prikazan je sluajan signal Gaussove raspodjele, te grjeka kvantiziranja
za sluaj linearnog kvantizatora, ije podruje je
x
V 4 = . Meutim, vjerojatnost da
Gaussov signal poprimi vrijednost iznad
x
2 je samo 0.1 to znai da greke koje
pripadaju tim vrijednostima zauzimaju samo 10% od ukupna vremena.

Nastaje pitanje kako treba birati korak kvantiziranja. Kod PCM sustava, kao to je to
uostalom kod svih digitalnih sustava koji slue za prijenos analognih signala, kvantiziranje je
bitni dio sustava budui da predstavlja ogranienje na kvalitetu prijenosa. Kao to emo
vidjeti, PCM sustav moe biti praktiki imun na smetnje u kanalu, meutim, distorzija signala
unesena kvantiziranjem ne moe biti izbjegnuta. Stoga kvantiziranju treba posvetiti neto
vie panje.




Sl. 3: Sluajni signal neravnomjerene raspodjele i greka kvantiziranja
uz ravnomjerno kvantiziranje

Izgleda razumnim korak kvantiziranja odabrati tako da je raster kvantiziranja tim finiji to je
vea vjerojatnost signala i obrnuto. Ova situacija je prikazana na sl.4. Grjeka sada nije vie
ravnomjerna i ograniena na podruje
2
x
kao na sl.3, nego je neravnomjerno
raspodijeljena u podruju
max
x , gdje uz isti broj koraka kvantiziranja N vrijedi:

min
x x << ,
N
V
x x x
2
;
max
= >> .


Sl. 4: Sluajni signal neravnomjerne raspodjele i grjeka kvantiziranja
uz neravnomjerno kvantiziranje

Uz odabrani broj kvantnih razina N te uz poznatu funkciju gustoe vjerojatnosti signala p(x),
traimo takovu nelinearnu funkciju kvantiziranja koja e minimizirati varijancu grjeke. Ovako
postavljen problem moe biti rijeen ako se nelinearni kvantizator predstavi kaskadom
nelinearnog sustava T(x) i ravnomjernog kvantizatora kao to je prikazano na sl. 5.



Sl. 5: Nelinearna kvantizacija

Nelinearni sustav T(x) bez memorije vri transformaciju ulazne gustoe vjerojatnosti po
relaciji:

=

=
n
i
i
i
x T
x p
y p
1
) (
) (
) (
; (67)

gdje je n broj korijena T(x) y = .
Za ulazne signale sa simetrinom f.g.v. e vrijediti uvjeti za T(x):

) ( ) ( x T x T = i T'(x) kontinuirana u podruju (-V,+V) (68)

Relacija (67) moe biti iskoritena da se za neku p(x) te eljenu p(y) odredi T(x).
Interesantno je kao prvo, potraiti T(x) koja e transformirati p(x) na f.g.v. koja je
ravnomjerna u podruju (-V,+V), to znai da e signal u prosjeku boraviti isto vrijeme unutar
svakog od N kvantnih razina. Budui da se na ovaj nain maksimizira entropija izlaza,
postupak se naziva entropijskim kvantiziranjem.
Na sl. 7 prikazana je eljena ravnomjerna f.g.v. p(y) te Laplaceova f.g.v. koja dobro opisuje
govorne signale. Na osnovu (67) i (68), moe se pisati:
) (
1
) (
) (
) (
y T x
x T
x p
y p

=


odnosno:
) (
) (
) (
y p
x p
x T =
; (69)



Sl. 6: Ulazna f.g.v. i izlazna f.g.v. u analizi entropijskog kvantizatora

Vrijedi:
V
e
x T
x
x
x
2
1
2
1
) (
2

=

odnosno, uz (68):

x
x
V
x
e
e
V x T

=
3
2
3
2
1
1
) (
; (70)

3
) (
6
1
3 2
1
2
1
) (
2
3 3
3
2 2 2
V
V V
V
y
V
dy
V
y dy y p y
V
V
V
V
V
V
y
= + = = = =

Funkcija T(x) ovisi od omjera
x
V

kao parametar. Ovu veliinu nazovimo faktor optereenja

kvantizatora. Za dovoljno veliki odnos (npr. uz 4 =
x
V

) moemo praktiki zanemariti greku

preoptereenja. U tom sluaju e biti:

3
2
4
3
2
1
1
) (

=
e
e
V x T
x
x

Na slici ( ) prikazana je T(x) entropijskog kvantizatora gdje je uoljiva jaka nelinearnost u
usporedbi kvantizatorom optimiziranim u smislu minimalne varijance greki.
Da se dobije T(x) koja minimizira varijancu greke kvantiziranja, potrebno je nai relaciju koja
povezuje p(x), T(x) i
2
e
. Na osnovu slike ( ) moe se pisati:

=
N
i
x
x
x
x
i e
i
i
i
i
dx x p x x
1
2
2
2 2
) ( ) ( ; (72)

Kad je N (broj kvantnih nivoa) velik, moe se unutar svakog intervala
i
x uzeti da vrijedi
) p(y konst. ) p(x
i i
= = , dakle:

=
= =
N
i
x
x
x
x
N
i
i i i i e
i
i
i
i
x y p dx x x y p
1
2
2
1
3 2 2
) (
12
1
) ( ) (



Sl. 7: Nelinearno kvantiziranje

Takoer vrijedi:
) (
1
i i
i
i i
x T y
x
y y
= =

Uvrtenje
i
x u (72) uz
N
V
y
2
= daje:
i
N
i
i
i
e
x
x T
y p
N
V

=

=1
2 2
2
2
) (
) (
3

Kad N raste, dx x
i
, ) ( ) ( y p y p
i
, tj.:

dx
x T
x p
N
V
V
V
e

=
2 2
2
2
) (
) (
3

; (73)

Za sluaj ravnomjerne kvantizacije vrijedi T(x)=x, T'(x)=1 i:

12
3
) (
3
2
2
2
2
2
2
x
N
V
dx x p
N
V
V
V
e

= = =

; (74)

Vjeba: Izraz (74) moe se dobiti izravno kao srednja vrijednost kvadrata greke uz p(e) =
konst. u podruju

2
,
2
x x
.

Minimiziranje
2
e
po T(x) u (73) daje |26|:

= dx x p
V
x T ) (
3
2
) (
3
1

Za Laplaceovu f.g.v. slijedi:

x
x
V
x
e
e
V x T

=
3
2
3
2
1
1
) (
; (75)

Usporedbom (75) i (70) moe se zakljuiti da obje transformacije pripadaju istoj obitelji
funkcija danih izrazom (m-zakon):

m
V
x
m
e
e
V x T

=
1
1
) (
; V x V ; (76)

gdje je m tzv. faktor saimanja.

Za entropijski kvantizator (70) faktor saimanja iznosi:
0
2 k m = ; uz
0
0
x
V
k

= .
Za kvantizator (76) koji daje minimalnu
2
e
, faktor saimanja je:
0 0
3
2
3
2
0
k
V
m
x
= =

; (77)


Sl. 8: Transformacija T(x) kvantizatora za govorne signale

Uz izabrano podruje kvantizatora V, oito e samo signal odreene varijance
2
0
x
dati
minimalnu
2
e
. Meutim, tipini signali su izrazito nestacionarni. Primjerice dinamiko
podruje za govorne signale iznosi i do 60 dB, odnosno za telefonske signale oko 40 dB.
Zanimljivo je stoga istraiti ovisnost omjera signal-um kvantizatora za sluaj ravnomjernog i
neravnomjernog kvantiziranja:



J&M str. 273
Sl. 9: Optimalni i premali signal u ravnomjernom i neravnomjernom kvantizatoru

Primjer: Ravnomjerni kvantizator
2
2
0
2
0
2
2
2
2
2
2
2
2
3 3
3
12
N
k k
N
V
N
x
N
S
x x
e
x
= = =

= =

; (78)

Uz izabrani faktor optereenja
x
V
k

=
0
, signal-um omjer je proporcionalan kvadratu broja
kvantnih razina N. Uz (k
0
=6) N=128, slijedi maksimalni SNR:

dB 31
3
2
0
2
max
= = `
k
N
N
S

Za signale za koje vrijedi 6
0
= <
k
V
x
, omjer signal-um opada po relaciji:

2
2
3

=
V
N
N
S
x

; (79)

Za signale za koje vrijedi 6
0
= >
k
V
x
, omjer signal-um opada zbog poveanja greke
preoptereenja.

Primjer: Optimalni nelinearni kvantizator (m-zakon)

= =
V
V
x
e
x
dx
x T
x p
N
V
N
S
2
0
2
2
2
2
2
) (
) (
3

Uz T
0
(x) dane u (75) slijedi:

) 2 ( 1
2
) 1 (
1 3
0
2
0
0
2
0
2 2
0
2
0
2
0
m k e
m k
e m k k
N
N
S
x
x
x
x
x
x
m

; (80)

Relacije (77) i (78) prikazane su grafiki na sl. 10.


Sl. 10: Ovisnost S/N kvantizatora o snazi ulaznog signala

Treba istaknuti da je optimalni omjer S/N samo nekih 5 dB bolji kod optimalne kvantizacije
nego kod ravnomjerne. Ovo samo za sebe ne bi bio dovoljan razlog za primjenu nelinearne
kvantizacije, tzv. kompandera (kompresor-ekspander), u PCM sustave. Meutim, ako se kao
donja granica kvalitete uzme SNR omjer od npr. 25 dB, vidi se da je dinamiko podruje
rada kvantizatora:
ravnomjerni kvantizator - ~ 10 dB
optimalni kvantizator - ~ 20 dB

Moe se zakljuiti: Nelinearni kvantizator (75) predstavlja znaajno poboljanje u usporedbi
sa ravnomjernim kvantizatorom (70) i to u odnosu na poveanje omjera SNR-a i u odnosu na
poveanje dinamikog podruja.

Meutim, dinamiko podruje od oko 20 dB nije dovoljno za govorne signale. Preostaje da se
problem rijei na jedan od slijedeih naina:

prije ulaska signala u nelinearni kvantizator izvriti automatsko podeavanje jaine
signala (AGC)
ovisno o jaini signala mijenjati korak kvantiziranja (tzv. adaptivni kvantizator)
nai T(x) koja maksimizira dinamiko podruje (uz naravno neminimalnu varijancu
greki)

Prva dva rjeenja su poeljnija budui se moe postii gotovo maksimalan SNR u cijelom
zahtijevanom podruju rada kvantizatora. Svako od ova dva, ustvari slina rjeenja, ukljuuje
meutim mjerenje snage ulaznog signala i odgovarajuu logiku za korekciju pojaanja
odnosno podruja kvantizatora, a samim time i veliine kvantnih razina. Informacija o
regulacijskim veliinama mora biti raspoloiva i na prijemu gdje se PCM signal pretvara u
originalni (analogni) oblik, to daje prednost adaptivnoj kvantizaciji.
Jedno od jednostavnijih rjeenja adaptivnog kvantizatora dano je na sl. 11, gdje se trenutni
korak kvantizatora odreuje po relaciji:
1 1
=
i i i
M x x


Faktor adaptacije M
i-1
se poveava kad uzorak x
i-1
premai pola podruja kvantizatora,
odnosno smanjuje za manje vrijednosti i to tako da je poveavanje znaajno izrazitije nego
smanjivanje (npr. najmanji faktor smanjenja moe biti 0.8, a najvei faktor poveanja 2.4).


Sl. 11: Adaptivni kvantizator

U praktikim rjeenjima odnos
min
max
x
x

je ogranien npr. na vrijednost 100 |28|, to osigurava

gotovo optimalan SNR u podruju od 40 dB. Odgovarajuu ovisnost S/N o jaini ulaznog
signala prikazuje sl. 12.


Sl. 12: Izlazni omjer S/N kod adaptivnog kvantizatora

Adaptivni kvantizator predstavlja sloenije rjeenje od tzv. robusnog kvantizatora koji je
istaknut kao trea mogunost za proirenj dinamikog podruja.

Robusni kvantizator slijedi dakle iz uvjeta da se varijanca greke ne mijenja sa promjenom
snage signala tj.:
2 2
x e
k =
; (79)
odnosno:
2
2 2
2
) (
) (
3
x
V
V
k dx
x T
x p
N
V
=

; (80)

Relacija (80) je zadovoljena uz:

+ =
V
x
k
V
V x T ln ) (
0
; (81)

Meutim, ova funkcija ne prolazi kroz ishodite to znai da nije mogua njena izravna
primjena. U praksi se koriste slijedee aproksimacije:

semilogaritamska ) (x T
A
( zakon A )
kvazilogaritamska ) (x T

( zakon )

A-zakon je predstavljen na sl. 13. Aproksimacija je izvrena na nain da je kroz ishodite
povuena tangenta na funkciju prema (81) to znai da je za sve
A
V
x , karakteristika
linearna. Vrijedi dakle:

=
V x
A
V
x A
V V
A
V
x
A
x A
x T
A
A
V
;
ln 1
ln
;
ln 1
) (
; (82)

Obzirom na eljeno dinamiko podruje konstantnog omjera signal/um, usvojena vrijednost
za A je prema standardu ITU-T G.711 uzeta A=87.6.


Sl. 13: Semilogaritamska kvantizacija (A-zakon)

Karakteristika ) (x T

sa slike ( ), dana je sa:

V x
V
X
V x T
+
+
= 0 ;
) 1 ln(
) 1 ln(
) (

; (83)

Faktor saimanja odreen je opet u skladu sa eljenim dinamikim podrujem i iznosi 255
(tzv. -zakon)
Na sl. 14 prikazana je ovisnost izlaznog omjera signal/um o snazi ulaznog signala,
usporeena sa ovisnosti kod optimalnog kvantizatora (m-zakon). Uz oko 4 dB manji SNR,
dinamiko podruje je proireno na oko 40 dB uz vrlo malu razliku izmeu i A zakona.

Sl. 14: Omjer signal/um robusnih kvantizatora ( i A zakon) usporeen sa onim kod optimalnog
kvantizatora (m-zakon) uz k
0
=0.6, N=128

Primjena kompresora T(x) na predajnoj strani zahtijeva i primjenu ekspandora na prijamu.
Imajui u vidu telekomunikacijsku mreu sa vrlo velikim brojem terminala, sasvim je oit
problem identinosti karakteristika kompresora i ekspandora (kompandora).


Sl. 15: PCM kanal:
kompandor, kvantizator, koder u odailjanju
dekoder, ekspandor i filtar u prijamu

Stoga se T(x) moe realizirati na slijedee naine:
aproksimacija kompandera sa linearnim segmentima
digitalno kompandiranje

Aproksimacija linearnim segmentima definirana ITU-T preporukom G.711 ilustrirana je na sl.
16. Uz N=256 kvantnih nivoa i m=8 bita/uzorku te uz 6 . 87 = A i 255 = , vrijedi:

zakon i ; 2
1
A
x
x
i
i
=

uz: zakon A ; 1
1
2
=

x
x


Zbog linearnosti oko ishodita zakon - A ima dakle ukupno 13 segmenata (A 87.6/13), dok
zakon sadri 15 segmenata ( 255/15).


Sl. 16: Linearizirana karakteristika kompresora prema CCITT G.711

Uz N=256, najmanji segment iznosi V/128, a budui da po segmentu otpada 16 razina, to je
najmanji kvantni nivo:

4096
2
2048 16 128
min
V V V
x = =

= ;

Dakle efektivan broj razina iznosi 4096, to znai da su najmanji uzorci efektivno kodirani sa
12 bitova (ukljuujui predznak).

Digitalno kompandiranje




Sl. 17: PCM kanal s digitalnim kompandiranjem

A/D pretvara daje na izlazu 12 bitova (za zakon - A ), odnosno 13 bitova (za
zakon )
digitalni kompresor saima 12 bitovne kodne grupe na 8 bitovne kodne grupe na
sljedei nain:
- predznak se ne mijenja. To znai da najvaniji (prvi) bit ostaje nepromijenjen.
- preostalih 11 bitova se dijeli u segmente: prvi segment je identificiran sa 3
bitovnim binarnim brojem koji je odreen odbijanjem broja prvih nula (tj. " 0 " )
od broja 7.

Primjer: 12 bitovna grupa:

1101001 0000
nule prve 4
S
kd segmenta: 011 3 4 7 = =

Prva " 1 " nakon grupe nula se ne alje u kanal (poznata informacija u prijamu!).
Slijedea 4 bita se izravno prenose!
Preostala 2 bita su odbaena i ne prenose se!

ne prenosi se ne prenosi se
12 bitovna grupa: S 0000 1 1010 01
8 bitovna grupa: S 011 1010

Dakle prijamnik nema informacije o dva najmanje vana bita. Da se minimizira grjeka,
nakon ekspandirane kodne grupe u prijamniku, za nepoznate zadnje bitove se stavlja niz
10...0!

Naravno grjeka koja nastaje ovisi o segmentu. Za prva dva segmenta nema greke, za trei
segment se 32 razine zamijenjuju sa 16 razina, za 4-ti segment se 64 razine zamijenjuju sa
16 razina itd. do 7-og segmenta koji se od 1024 razine svodi na 16 razina!

Segment 12 bitni kod 8 bitni kod 12 bitni kod
0
1
2
3
4
5
6
7
S0000000abcd
S0000001abcd
S000001abcdx
S00001abcdxx
S0001abcdxxx
S001abcdxxxx
S01abcdxxxxx
S1abcdxxxxxx
S000abcd
S001abcd
S010abcd
S011abcd
S100abcd
S101abcd
S110abcd
S111abcd
S0000000abcd
S0000001abcd
S000001abcd1
S00001abcd10
S0001abcd100
S001abcd1000
S01abcd10000
S1abcd100000

Sl. 18: Saimanje 12 bitova na 8 bitova u odailjau
i ekspanzija 8 bitova na 12 bitova u prijamniku

Panja: grjeka koja je nastala je ustvari oekivana! Svaki segment je efektivno kvantiziran
sa 16 razina (bitovi abcd), s time da su amplitude segmenata u skladu sa 255/15.



Sl. 19: Segmentirana karakteristika 255/15 nelinearnog kvantizatora (digitalno saimanje)








Dekodiranje PCM signala

Prijamnik PCM signala openito ukljuuje demodulator, odluiva, dekoder i prijamni filtar
kao to je to dano na sl. 20. Kad bi kanal bio idealan, tj. signal na prijamu bez izoblienja i
dodanog uma, izlazni signal bi bio izoblien samo zbog grjeke kvantiziranja.



Sl. 20: PCM prijamnik

Uz prisustvo aditivnog uma u kanalu, ukupna varijanca grjeke e biti:

2 2 2
n e uk
+ = ; (87)

Ograniimo se zbog jednostavnosti na signal ravnomjerne f.g.v. i ravnomjerni kvantizator.
Ako nema uma vrijedi:

2
2
2
2
2
2
3
3
N
N
V
V
N
S
e
x
iz
iz
= = =

; (88)

odnosno: [ ] dB 6 2 log 20 log 10
2
m N
N
S
m
iz
iz
= = = `

Relacija (88) ima sljedee znaenje: gornja granica S/N omjera kod PCM sustava je
ograniena na N
2
ili 6m dB. Npr. uz m=8, SNR
max
=48 dB.

Uz prisustvo uma u kanalu, S/N omjer e biti smanjen u skladu sa doprinosom varijance
2
n

ukupnoj snazi grjeke.
Da se odredi ovaj doprinos, treba definirati utjecaj digitalno-analognog pretvaraa (dekodera)
na efekt koji na izlaznom signalu izaziva grjeka na nekom bitu kod PCM signala.



Sl. 21: PCM signal u prisustvu uma na ulazu i izlazu odluivaa

Digitalno/analogni pretvara vri dekodiranje po relaciji:

=
1
0
2

m
j
m j
ij i
b V x ; (89)

gdje m predstavlja broj bitova po uzorku (duina kodne grupe), a
ij
b

(j=1, 2, ...,m) odgovara

bitovima na izlazu iz odluivaa za i-ti uzorak.

Grjeka na nekom bitu nastupa kada u odluivau doe do pogrene odluke. Vjerojatnost da
doe do pogreke odreena je nekom od relacija za p
e
, ovisno o tome koji tip modulacije je
primijenjen (ASK, FSK, PSK, MSK, QPSK, QAM, ...). Neka se grjeke javljaju neovisno te
neka je nivo uma takav da je vjerojatnost da se po grupi od m bita dogode dvije ili vie
grjeki zanemariva.



Sl. 22: Kodne grupe kod PCM signala u kanalu sa umom

Maksimalna mogua pogreka e biti V e =
max
, dok je minimalna pogreka x e =
min
.
Veliina izlazne greke na izlazu iz dekodera u skladu sa (81) ovisi od pozicije bita u kodnoj
grupi. Maksimalna greka za primjer prirodnog koda e se pojaviti kad se dogodi greka na
prvom (najvanijem) bitu koji nosi informaciju o predznaku, a najmanja kad se dogodi greka
na zadnjem (najmanje vanom) bitu koji nosi informaciju o kvantnom nivou. Openito izlazna
greka e biti
i
i
V
e
2
2
= ; i=1, 2, ..., m, pa uz ravnomjernu raspodjelu greke po bitima vrijedi:


= =

=
m
j
m
j
j
e e
i
n
p V p
V
1 1
2 2
2
2
2 4
2
2
; (90)

Koristei izraz za sumu reda, slijedi:

( ) ( )
m
m
e
m
e
m
e n
p V p V p V
2
2
2
2
2 2 2
2
1 2
3
4
1
2 1
3
4
4
1
1
4
1
1
4
1
4

=

=



odnosno uz
N
V
x
2
= , N=2
m
:

( ) ( )
e
m m
m
e n
p
x
p
V

= = 1 2
3
1 2
2
1
3
4
2
2
2
2
2
2
; (91)

Ukupna distorzija (87) je:

( ) [ ]
e uk
p N
N
V
+ = 1 4 1
3
2
2
2
2
; (92)

to daje izlazni omjer signal/um (ulazni signal ravnomjerne f.g.v.):

( ) 1
4
1
1 4 1
2
2
2
2
2
2

=
+
= =
N
N
p
p N
N
N
S
e
e uk
x
`

; (93)

Kad je N velik, vrijediti e:

e
p N
S
4
1
=` ; za N >> ; (94)

Relacija (93) je ilustrirana na sl. 23. Uz p
e
=0 (kanal bez uma), omjer signal/um je
maksimalan i odreen sa (88), kad je um velik, S/N je uglavnom odreen sa (94).


Sl. 23: Izlazni omjer signal/um u ovisnosti p
e
kod PCM sustava

Vjerojatnost grjeke bita p
e
odreena je omjerom signala i uma u kanalu. Neka je prijenos
PCM signala realiziran ASK modulacijom pa vrijedi.:

=
m
e
V
Q p
2


Sada (94) postaje:

= =
m
e
V
Q
p N
S
2
4
1
4
1
` ; (95)

Za dovoljno veliki ulazni omjer signal/um vrijedi aproksimacija:

2
2
8
2
1
4
1
2
n
V
n
m
e
V
V
Q

`

pa je izlazni signal/um omjer:

2
2
8
n
V
n iz
iz
e
V
b N
S

=` ; uz
n
V

>>1 ; (96)

Relacija (96) ukazuje da izlazni SNR raste eksponencijalno sa ulaznim SNR, meutim, kao
to je ilustrirano na sl. 24, uoljivo je da ovakav eksponencijalan rast ima svoju gornju
granicu koja proizlazi iz uma kvantiziranja.



Sl. 24: Poboljanje S/N omjera kod PCM sustava

S druge strane se uoava naglo opadanje izlaznog S/N kad ulazni S/N padne ispod neke
vrijednosti. Ova vrijednost je tzv. prag kvalitete koji je definiran na slian nain kao kod FM
sustava. Uobiajeno je za prag kvalitete uzeti onu vrijednost ulaznog omjera S/N kod koje
izlani omjer opadne za 1 dB. Meutim, ova definicija ne vodi eksplicitnom rjeenju pa se
moe uzeti da je to onaj ulazni omjer S/N kod kojeg je vjerojatnost greke p
e
=10
-5
.
Iz izraza ( ) za p
e
M-ASK signala



slijedi:

( ) [ ] dB ; 1 6
2
= M
N
S
prog
ul
ul
` (97)

Npr. uz M=2, slijedi dB N S 18 / =` .

Izraz (97) upozorava da kod prijenosa signala kod PCM sustava, omjer signal/um na mjestu
prijema smije biti najmanje 6(M
2
-1)dB, inae je kvaliteta sustava bitno naruena.

Treba jo istaknuti neto u vezi gornje granice odnosno maksimuma S/N na izlazu. Ta
vrijednost je ograniena, kako je ve naglaeno, umom kvantiziranja i za sluaj ravnomjerne
p(x) i ravnomjernog kvantizatora ova vrijednost iznosi N
2
ili 6m dB. Kad signal nema
ravnomjernu f.g.v., za maksimum S/N PCM-a e vrijediti [26]:

a) ravnomjerno kvantiziranje i faktor optereenja k
0
=4:

2
2
2
16
3
12
N
x
N
S
x
iz
iz
=

=


ili

[ ] dB ; 3 . 7 6
16
3
log 10 log 10
2
= = m N
N
S
iz
iz
; (98)

b) optimalno nelinearno kvantiziranje uz ravnomjerni kod:

[ ] dB ; 35 . 4 6 log 10 = m
N
S


c) optimalno nelinearno kvantiziranje i optimalno kodiranje:

[ ] dB ; 5 . 2 6 log 10 = m
N
S
`
d) ravnomjerno kvantiziranje i optimalno kodiranje:

[ ] dB ; 5 . 1 6 log 10 = m
N
S
`

Kao to se vidi, za realnu situaciju kad je f.g.v. analognog signala koji se prenosi PCM-om
neravnomjerna, optimalno rjeenje je ravnomjerno kvantiziranje ali uz optimalno kodiranje.


Usporedba PCM i FM sustava

Interesantno je usporediti PCM sustav, kao tipinog predstavnika digitalnih sustava, te
irokopojasnih FM sustava kao najinteresantnijeg analognog sustava. Ono to treba odmah
istaknuti kao znaajnu razliku izmeu ova dva naina prijenosa, to je injenica da izlazni
omjer signal/um kod PCM sustava ima svoju gornju granicu odreenu brojem kvantnih
nivoa, dok FM sustav nema ogranienja.
Iz ove razlike slijedi na prvi pogled paradoksalan zakljuak, da PCM sustav ne moe
prenositi analogne signale bez izoblienja niti u sluaju kad je kanal idealan tj. kanal bez
amplitudnih i faznih izoblienja i bez uma, dok analogni sustavi prijenosa to mogu. Meutim,
idealni kanal, posebno na veim relacijama, ne postoji, a PCM sustav u realnim uvjetima ima
znaajne prednosti.
Kao to je pokazano, i PCM i FM sustav postiu svoje dobre osobine tek kad je nivo signala
dovoljno iznad nivoa uma (oko 20 dB). Na slici ( ) moe se uoiti da pri ulaznom S/N koji
odgovara pragu kvalitete, PCM sustav uz m=8 bitova/uzorku ima znaajno vei izlazni omjer
S/N (oko 20 dB) od FM sustava uz m
f
=6. Meutim, iznad ulaznog omjera od oko 40 dB, FM
sustav ima vei izlazni S/N. Prednost PCM sustava u pogledu izlaznog omjera S/N kod neto
veeg ulaznog omjera od graninog, posljedica je eksponencijalne ovisnosti za razliku od
kubine kod FM-a.



Sl. 25: PCM i FM usporedba S/N

Premda PCM sustav ima gornju granicu izlaznog S/N omjera, dok FM nema ogranienja, ovo
ne znai da, to bi se moglo pomisliti, PCM sustav nije prikladan za prijenos na veim
udaljenostima. Nasuprot tome, ba mogunost prijenosa na vrlo velike udaljenosti uz
koritenje regeneratora, predstavlja jo jednu znaajnu prednost svojstvenu samo digitalnim
sustavima. Pored ovoga, zbog mogunosti jednostavnog vremenskog multipleksiranja (TDM)
PCM sustav omoguava istovremeni prijenos svih tipova signala (govorni, video, podaci, ...)
pa time ini temelj integracije usluga.


Kapacitet PCM kanala

Na temelju relacije:

) / ( ) ( ) ; (
max
X Y H Y H Y X I C = =

te ako se uzme da je izlazna snaga uma zbog smetnji u kanalu zanemariva a signal je
ravnomjerne f.g.v., vrijedi:

( )
2
2
2
2
2 2
2 2 2
1
3 3
3
N
N
V
N
V V
e x y
+ = + = + =

odnosno:

( )
2
2 2
1
4
2
1
) (
N
N V
ld Y H
+
= ; bita/uzorku

2
2
4
2
1
) / (
N
V
ld X Y H = ; bita/uzorku

Slijedi kapacitet:

( )
2
1
2
1
N ld C
PCM
+ = ; bita/uzorku ; (100)

ili:

2
ld
2
1
N C
PCM
=` ; (101)

Broj kvantnih nivoa N je povezan sa snagom uma u kanalu, na nain da vrijedi:

k
x
n
=

gdje je k reda 10 kako bi PCM sustav zadovoljavao prag kvalitete. Ako se uzme signal
ravnomjerne f.g.v. (
3
2
2
V
x
= ) vrijedi:

2 2
2
2
12
n
x
k
N

=

to uz (100) daje:

+ =
2
2
2
12
1
2
1
n
x
PCM
k
ld C

; bita/uzorku

Usporedimo ovo sa kapacitetom idealnog Gaussovog kanala za koji vrijedi:

+ =
2
2
0
1
2
1
n
x
ld C

to uz 10 k daje:

0
C C
PCM
<

tj.:

+ <
2
2
2
1
2
1
ld
2
1
n
x
ld N

odnosno:

+ <
2
2
1 ld ld 2
n
x
c
B f

; B pojasna irina kanala

Moe se pisati:

c
f
B
n
x
N
2
2
2
1

+ <

ili:

fc
B
ul
ul
f
B
n
x
iz
iz
B
fc
N
S
N
N
S c

+ =

+ < = 1 1
2
2
2

; (102)

Relacija (102) ukazuje na mogunost poveanja izlaznog omjera signal/um uz zadani
ul
ul
N
S
.
Potrebno je poveati omjer B/f
c
koji uz veliku vrijednost eksponencijalno poveava
iz
iz
N
S
.







Sl. 26: Maksimalni
iz
iz
N
S
u ovisnosti o
ul
ul
N
S
uz B/f
c
kao parametar.
8. DIFERENCIJALNA PULSNO KODNA MODULACIJA (DPCM)
***
Treba omoguiti prijenos signala 64 i 64/N bita/sec (N-broj kanala multiplexiranih u
jedan B kanal). Meutim, ovaj kanal je predvien ne samo za prijenos govora, nego i za
prijenos video signala tako da bi B kanal omoguio video telefonsku komunikaciju. Za
govorni signal se uzima dovoljnim kanal od
4
B
= 16 bit/sec, a za video signal preostaje
4
3B

= 48 kbita/sec. Tako znaajnu redukciju potrebnog kapaciteta kanala omoguuje samo
primjena adaptivnih sustava kodiranja osnovanih na metodama predvianja. Tipian
predstavnik takvog sustava je DPCM.
Najjednostavniji DPCM sustav je predstavljen na sl. 8.1. Kao to se moe vidjeti, za
razliku od PCM-a, ovaj sustav u predajniku sadri diferencijator tako da je kvantizirana
razlika izmeu sukcesivnih uzoraka, a ne pojedini uzorak. Kad je varijanca razlike manja od
varijance uzorkovanog signala, broj kvantnih razina kvantizatora e biti manji (uz isti S/N) to
znai manji broj bita po uzorku.


Sl. 8.1. Diferencijalno pulsno kodirani sustav (DPCM)

Kada e varijanca diferencije
1
=
n n n
v v v biti manja od varijance originalnog
signala? Moe se pisati:

[ ]
2 2
1
2 2
1 1
2
2
1
2
/ ) 1 ( 2 1 ) (
n n v n n n n n n n v
v v r v v v v v v v

+ = + = = ; (8.1)

ili: [ ] ) 0 ( / ) 1 ( ) 1 ( ; ) 1 ( 1 * 2
2 2
v v v v v v
R R r r = =

(vrijednost nomalizirane autokorelacije za kanjenje 1)

Slijedi:
2 2
v v
<

kad je r
v
(1) > 0.5. Drugim rijeima, DPCM sustav na sl. 8.1. e
omoguiti prijenos sa reduciranim brojem bita samo za signale ija autokorelacija za
kanjenje 1 ima pozitivnu vrijednost i veu od 0.5. Kao to je ve istaknuto u poglavlju 3. ovo
vrijedi, gledajui u prosjeku, i za govorne i za slikovne signale (sl. 3.7. i sl. 3.13.). Za
govorne signale kod kanjenja 1 iznosi 0.8 do 0.9 to znai da e, u skladu sa (8.1.)
varijanca diferencije uzoraka biti svedena na oko 40% varijance ulaza. Sl. 8.2. za ilustraciju
prikazuje jedan segment od 64 uzorka (f
s
= 9600 Hz) glasa ''I'', pripadnu procjenu
autokorelacije te odgovarajui diferencirani niz uzoraka i autokorelaciju tog niza.
Amplituda diferenciranog signala je znaajno smanjena (na oko 45%) to odgovara
upola manjoj varijanci signala na ulazu u kvantizator. Upola manje podruje odgovara utedi
1 bit informacije. Ekvivalentno, ako kvantizator ima jednaki broj kvantnih razina, DPCM
sustav e imati poboljani signal-um omjer. Npr. uz 25 . 0 /
2
v
2
v
=

, poboljanje iznosi 6 dB.

Sl. 8.2. Segment od N = 64 uzoraka glasa ''I''
a) originalni niz ;
b) pripadna procjena autokorelacije ;
c) diferencirani niz ;
d) pripadna autokorelacija.

Na sl. 8.2. prikazana je ovisnost izlaznog omjera S/N od broja bita po uzorku m za
DPCM i PCM sustav gdje su istaknuta mogua rjeenja. Poveati S/N ili smanjiti broj bita po
uzorku.






Sl. 8.3. Usporedba PCM i DPCM
***
DPCM
PCM
20
10
S/N [dB]
m
Opisani DPCM sustav je osnovan na prognoziranju u skladu sa relacijom :


1

=
n n
v v
; (8.2)

tj. koristi se tzv. 'naivna' prognoza, gdje se prognozirana vrijednost izjednauje sa prethodno
realiziranom vrijednosti uzorka.
Grjeka prognoziranja:


n n n
v v =

predstavlja ulaz u kvantizator. to je greka manja, to je uz isti broj kvantnih razina vei
signal-um omjer kvantizatora.
Navire pitanje: Zar nije mogue definirati prikladniju relaciju prognoziranja od (8.2), tako da
greka
n
bude jo manja. Ovo izgleda tim vie znaajan korak kad se uzme u obzir i uvjet
r
v
(1) > 0.5 istaknut u relaciji (8.1) koji nije ispunjen uvijek, pogotovo ne kod naglaenih
glasova. U tu svrhu koristi se relacija:


1 1
*

=
n n
v a v
; (8.3)

gdje a
1
predstavlja parametar prognoziranja koji treba biti odreen na nain da varijanca
greke bude minimalna.
Grjeka prognoze sada je dana relacijom:


1 1
*

=
n n n
v a v

; (8.4)
pa slijedi varijanca :

] 1 + (1) 2 [ = ) ( =
v v n n
r a a v a v
1
2
1
2 2
1 1
2
*

Minimum
2

slijedi iz 0
1
2
=
a

, to daje uvjet a
1
= r
v
(1), odnosno minimalna varijanca
iznosi:

[ ] ) 1 ( 1
2 2
min v v
r =

; (8.5)

Relacija (8.4.) predstavlja (uz a
1
= r
v
(1)) tzv. optimalni diferencijator


1 1
*

=
n n n opt
v a v v

za koje vrijedi, u skladu sa (8.5), da je izlazni diferencirani niz manje varijance od ulaznog
niza, bez obzira na iznos r
v
(1). Parametar a
1
moe biti odreen na osnovu prosjene
autokorelacije r
v
(1) ili, to je bolje i naravno sloenije rjeenje, na osnovu trenutne procjene
autokorelacije. Posljednje rjeenje podrazumijeava primjenu procesora koji na osnovu
odreenog broja uzoraka podeava pojaanje (a
1
) na sl. 8.4.




Sl. 8.4. DPCM koder sa optimalnim diferencijatorom

Moe se pokazati da relacija (8.3) predstavlja optimalnu prognozu (u smislu
minimalne varijance greke) za sve procese ija autokorelacija eksponencijalno opada,
odnosno ija spektralna gustoa sadri samo jedan realan pol. Openito, i govorni i video
signali imaju sloeniju spektralnu sadrinu, odnosno autokorelacija je mjeavina priguenih
sinusoida i eksponencijala. Ako se uzme da su u spektralnoj slici prisutni samo polovi (tzv.
''all-pole'' procesi), optimalna prognoza moe biti definirana relacijom:



=

=
p
i
i n i n
v a v
1
*

; (8.6)

odnosno greka prognoziranja je dana sa:




=

=
p
i
i n i n n
v a v
1
*

; (8.7)

gdje su a
i
, i = 1,2,...p , parametri predvianja, koji opet slijede iz uvjeta minimalne varijance
greke:


2
1
1
*

=

=

p
i
n i n n
v a v
Iz 0
1
2
=
a

slijedi:

=

=
p
i
i m i m
r a r
1
* ; m > 0 ; (8.8)

ili u razvijenom obliku :

p p p p
p
p
p
a
a
a
r r r
r r r
r r r
r
r
r

2
1
3 2 1
2 1 1
1 2 1
2
1
1
1
1
; (8.9)

Relacija (8.8) je poznata kao Yule-Walker-ova jednadba koja omoguuje proraun a
i
na
osnovu vrijednosti autokorelacije

r
1
do

r
p-1
. Parametri a
i
; i = 1,2,...,p su tzv. parametri
autoregresije i opisuju AR(p) model danog sluajnog niza uzoraka v
n
. Varijanca
diferenciranog niza u skladu sa (8.7) je dana sa:

) * 1 (
1
2 2

=
=
p
i
i i v
r a

; (8.10)


i uvijek e vrijediti
2 2
v

< , kad a
i
zadovoljavaju (8.9). Sl. 8.5 prikazuje DPCM koder koji
za prognoziranje koristi autoregresivni model reda p.

Sl. 8.5. DPCM s linearnim prediktorom reda p.

Prognozator moe raditi na osnovu parametra a
i
koji su odreeni iz prosjenih
vrijednosti autokorelacije ili pak na osnovu trenutnih vrijednosti to podrazumijeva koritenje
procesora. U posljednjoj varijanti vanu ulogu igraju tzv. PARKOR koeficijenti koji ustvari
predstavljaju niz parametara a
p
(zadnji parametar modela AR(p)), kad se p mijenja od 1 do
nekog dovoljno velikog broja K (npr. 10). Redni broj PARKOR koeficijenata koji je posljednji u
nizu razliit od nule (tonije reeno, statistiki znaajno razliit od nule), predstavlja red
modela p koji je dovoljan da se dobije optimalna prognoza. Pored toga to PARKOR
koeficijenti omoguuju izbor veliine p za pojedini segment niza uzoraka, oni omoguuju i
jednostavnu kontrolu stabilnosti predikatora, budui da nijedan koeficijent ne smije biti jednak
ili vei od 1. Za primjer, sl.8.6a prikazuje procjenu parametara a
i
za diferencirani niz glasa
''I'' sa slike 8.2c, te pripadnu procjenu PARKOR koeficijenata (sl. 8.6b). Na osnovu ucrtanih
granica
N
2
2 = , moe se zakljuiti, da je za analizirani segment od 64 uzorka glasa ''I''
dovoljno raditi sa autoregresivnim modelom reda 8.





Sl. 8.6. Analiza glasa ''I'' : a) procjena autoregresivnih parametara
b) procjena PARKOR

Granini sluaj primjene prognoziranja kod DPCM sustava je primjena modela koji ukljuuju
svu raspoloivu informaciju o izvoru koji generira signal. U tom sluaju greka prognoziranja
e biti sasvim sluajna veliina minimalne varijance, odnosni niz greki predstavlja bijeli um.
Tada shema DPCM kodera doivljava bitnu promjenu jer otpada kvantizator i koder koji rade
u ritmu ulaznih uzoraka signala (sl. 8.7). Ono to preostaje za prijenos to su samo paramateri
predvianja a
i
, koji se meutim sporo mijenjaju (u usporedbi sa brzinom ulaznih uzoraka) to
rezultira redukcijom potrebnog kapaciteta. Kao to je ve istaknuto, u ISDN mrei za govorne
signale je predvien kanal od 16 kbita/sec to znai da je efektivni broj bita po uzorku 2
umjesto 8. Slina je situacija i sa video signalima kod kojih je redukcija i vea zbog vee
korelacije signala. Za naglaene govorne segmente, autoregresivni moder AR(p) sasvim
zadovoljava. Meutim, za naglaene segmente, gdje su u prijenosnoj funkciji vokalnog trakta
prisutne i nule, model prognoziranja treba biti proiren. Openito e zadovoljavati tzv. ''pole-
zero'' modeli , posebno ARMA modeli koji rade sa minimalnim brojem paramentara pri opisu
prijenosne funkcije sa polovima i nulama. Prognoza po ARMA modelu je dana izrazom:


j n
q
j
j
p
i
i n i n
b v a v

= =


+ =
0 1
* *
; (8.11)

tj. za razliku od (7.54), prognoza trenutnog uzorka ukljuuje i q prethodnih greki oteanih sa
parametrima b
j
. Parametri b
j
se procjenjuju iz vrijednosti autokorelacija zajedno sa
parametrima a
i
, po kriteriju minimalne varijance.
Kod vokodera, umijesto 8 bita informacije po uzorku kao kod PCM sustava, potrebno je oko
10 puta vie, tj. oko 80 bita; po svakom parametru 6 bita (10 parametara), zatim po 6 bita za
visinu glasa T
p
, jainu signala
2

, te 1 bit za naglaeni / nenaglaeni glas. Meutim, ako se
uzme da su ove veliine konstantne za segment trajanja oko 20 msec, to znai da je
potrebno u jednoj sekundi prenijeti 80 bitova tj. potrebni kapacitet kanala iznosi oko 4
kbit/sec. Proizlazi da jedan
4
B
kanal ISDN-a moe prenositi i do 4 govorna signala
primjenom vokoderskih procesora.


8.1. Dekodiranje DPCM signala

Prijamnik DPCM signala je prikazan na sl. 8.8. Ovisno o sloenosti kodera na
predajnoj strani, prognozator je ili jednostavno inegrator ili pak radi po AR(p) modelu,
odnosno ima memorirane parametre a
i
, na osnovu kojih se generira prognoza v
n
kojoj treba
pridodati primljenu vrijednost signala (tj. greke prognoziranja) da bi se dobila vrijednost
odaslanog uzorka.





Sl. 8.8. DPCM prijamnik

Vidjeli smo da je kod PCM sustava maksimalna vrijednost izlaznog signal-um omjera
ograniena brojem kvantnih razina kvantizatora i jednaka N
2
. Ako DPCM sustav sadi
kvantizator s istim brojem razina N, odgovarajui dobitak u S/N omjeru dan je izrazom koji
slijedi iz (8.10): za sustave koji rade sa fiksnim p i a
i
odreenih na osnovu prosjenih
vrijednosti autokorelacije dobitak e ovisiti o redu modela p.

1
1
* 1

=

=

p
i
i i
r a G

; (8.12)

Ovo je ilustrirano na sl. 8.9. gdje se vidi da poboljanje izlaznog omjera S/N moe
iznositi i do 12 dB. Kod vokoderskih sustava kod kojih se parametri procjenjuju na kratkim
segmentima signala i na taj nain se prilagouju na promjenu statistikih karakteristika
signala, dobitak je znaajno vei (8.12)




Sl. 8.9. Ovisnost poboljanja S/N DPCM sustava od reda modela p

Sl. 8.10. Prediktorski prijamnik

Zanimljivo je usporediti DPCM sustav sa PCM sustavom sa stajalita utjecaja smetnji
u kanalu. Ako se uzme najjednostavnija izvedba (sl. 8.4.), prijamnik na sl. 8.8. na mjestu
prediktora sadri jednostavno integrator. Prisustvo integratora znai propagaciju neke greke
na susjedni uzorak. Kod sloenijih sustava propagacija greke se odnosi na p susjednih
uzoraka. Meutim, budui je amplituda signala manja kod DPCM sustava (prenosi se samo
greka prognoziranja) to je amplituda pogreke u primljenom uzorku manja, ali je greka
razmazana na vie uzoraka. Ba ova razmazanost greke na prijamu, na raun smanjenja
amplitude, ini da je razumljivost govora (odnosno kvaliteta slike kod TV prijenosa) vea
nego kod PCM-a. Moe se ustvrditi da je DPCM sustav otporniji na smetnje u kanalu,
naravno sa subjektivnog stajalita kvalitete. Drugim rijeima signal-um omjer preuveliava
kvalitetu PCM, a pogotovo kod manjih brzina prijenosa gdje se i greka kvantiziranja ne
moe smatrati neovisnom varijablom. Sl. 8.11. prikazuje kako subjektivna mjera kvalitete
utjee na redoslijed PCM i DPCM sustava za razliite brzine prijenosa odnosno broja bita po
uzorku.




Sl. 8.11. Usporedba PCM i ADPCM na osnovu objektivnog i subjektivnog
(razumljivost) kriterija








9. DELTA MODULACIJA (DM)

Ovaj sustav je, kao i DPCM, sustav sa jednim istim diferencijatorom, baziran na
relaciji prognoziranja:

+ =

*
1 n n n
a z z ; (9.1)

Meutim, za razliku od spomenutog DPCM sustava gdje se greka
n n n
v v =
kvantizira i kodira kao kod PCM-a, DM sustav greku smatra konstantnom veliinom (), pa
je za prijenos potrebno samo definirati predznak gerke. Stoga se delta modulirani sustavi
esto nazivaju i jednobitni PCM sustavi.

9.1. DM sustav sa jednim integratorom (DM-SI)


Kod DM sustava se za greku prognoziranja smatra da nosi samo jedan bit
informacije to znai da naivna prognoza (9.1) predstavlja vrlo dobru procjenu, U skladu s
relacijom (8.5), ovo je mogue samo kad je r
v
(1) priblino 1, tj. postoji jaka ovisnost izmeu
sukcesivnih uzoraka. Kako za promatrani signal poveati r
v
(1)? Jednostavno! Potrebno je
samo poveati frekvenciju uzimanja uzoraka, kao to je to ilustrirano na sl. 9.1. tj. f
s
>> 2*f
c
.


Sl. 9.1. Uzorkovani signal kod DM sustava

Na ovaj nain se problem generiranja primjerene prognoze rjeava smanjenjem tzv.
horizonta prognoziranja (interval od uzorka do uzorka) umjesto uvoenja sloenijeg modela
kao npr. AR(p) kod DPCM-a. Ovakav pristup zahtijeva bri rad sklopa za uzimanje uzoraka,
meutim, kvantizator i koder su bitno jednostavniji (sl. 9.3.) tako da je DM sustav ba
zanimljiv zbog svoje jednostavnosti u usporedbi sa PCM sustavom. Delta modulirani signal
dan je relacijom

( ) ( )
DM n
n
x t a p t n t =

; (9.2)
gdje a
n
nosi informaciju o predznaku tj a
n
[-1,1], odnosno vrijedi:

) sgn(
n n n
z v a = ; (9.3)

uz: (1 )
n n
L z a = ili
1 n n n
z z a

= +

Relacije (9.2) i (9.3) su ilustrirane sa sl. 9.2. Signal z(t) predstavlja stepeniastu
aproksimaciju signala v(t). Uz izabranu f
s
, ovisno o strmini signala, relacija (9.1) moe dati
sukcesivni podbaaj u prognozi to je nepoeljna situacija budui da ovo znai da greka
sadri dio informacije. Ovaj efekt se obino naziva grjeka preoptereenja i ona moe biti
smanjena izborom prikladnog koraka kvantiziranja . S druge strane kad je signal praktiki
konstantan, signal z(t) oscilira oko v(t), pa veliina direktno utjee na tzv. grjeku
granulacije.




Sl. 9.2. Signali kod DM sustava i utjecaj na izlazni omjer signal-um

Proizlazi da veliinu treba birati kao kompromis izmeu greke preoptereenja i
greke granulacije. Ako se meutim, eli izbjei ovisnost greki , veliinu treba birati tako
da ne dolazi do greke preoptereenja. Ovo je analogno zahtjevu kod PCM-a da vrijednost
signala ne premai podruje kvantizatora to je postignutno definiranjem faktora optereenja
k. Ovdje, meutim, strmina signala ne smije premaiti maksimalnu strminu S
max
= f
s
. Neka
je faktor optereenja k=4 pa vrijedi:


max '
4
v
S = i
'
4
v
S
f


=


; (9.4)

gdje je
v'
devijacija deriviranog signala v(t).




Sl. 9.3. DM predajnik i simulirani signali
a) premalen
b) prevelik
c) optimalan

Uz Furier-ove transformacijske parove:
) ( ) ( f V t v
) ( 2 ) ( ' f fV t v
) ( ) ( f P t R
V C




te uz

=
C
C
f
f
V v
df f P ) (
2

slijedi :

max '
4 8
v v e
S f = = ;


2
1
2
) (
) (

C
C
C
C
f
f
V
f
f
V
e
df f P
df f P f
f ; (9.5)

odnosno iz (9.4):


s
e v
f
f ) 8 (
= ; (9.6)

Ova relacija definira veliinu koraka koja sprijeava pojavu greke preoptereenja.
Odgovarajui signal-um omjer je:


2 2
2
2 2 2
3 3
( )
(8 )
v v s
e e
f S
N f


= = =

; (9.7)

gdje se
2
e
odnosi se na ravnomjerno raspodijeljenu greku granulacije.
Zbog jednostavnosti, neka signal v(t) ima ravnomjernu spektralnu gustou tj.
) ( ) ( f V t v = 1 u podruju
3
c
e
f
f , pa (9.6) postaje:


2
2
9
16
o
S
m
N
= ;
c
s
o
f
f
m
2
= ; (9.8)

Relacija (9.8) pokazuje da je izlazni signal-um omjer kod DM sustava proporcionalan
kvadratu omjera
c
s
f
f
2
. Za usporedbu, kod PCM sustava je S/N proporcionalan kvadratu broja
kvantnih razina N. Moe se rei da je kod DM-a, kao PCM-a s jednim bitom, na raun broja
bita m po uzorku (m = ldN) poveana frekvencija uzoraka m
o
puta, u usporedbi s onom kod
PCM-a. Koliko je ova razmjena uspjena? O tome neto kasnije.
Izlazni signal-um omjer je u praktinim izvedbama jo povoljniji. DM prijamnik (sl.
9.4.) sadri NF filtar koji poravnava izlazni signal i time znaajno smanjuje greku
granulacije, tako da je S/N proporcionalan sa m
o
3
, a ne m
o
2
kao to proizlazi iz (9.8).


Sl. 9.4. DM prijamnik

Efekt poravnavanja izlaznog signala proizlazi iz injenice da je spektar uma
kvantiziranja znaajno iri od spektra signala. Umjesto (9.8), za DM sustav sa poravnanjem
vrijedi relacija:

3
2
9
8
o
S
m
N
= ; (9.9)



Sl. 9.5. Ovisnost S/N o frekvenciji uzoraka kod DM i PCM-a
Kao to se vidi na sl. 9.5. PCM sustav sa m
o
bita ima vei S/N i to tim vei od
vrijednosti kod DM to je m
o
vei. Ovo je posljedica injenice da S/N kod PCM-a
eksponencijalno raste sa brojem bita po uzorku (uz f
s
= 2f
c
). Meutim, kod niih brzina
prijenosa, ova dva sustava nisu toliko razliita po kvaliteti. Neto loiji S/N kod DM-a
kompenziran je bitno jednostavnijim predajnikom i posebno prijamnikom.

Npr. uz m
o
= 8 = m :


3
2
9
: 8 18
8
S
DM dB
N
=

2( 2)
: 3 2 41
m
S
PCM dB
N

=

ali uz m
o
= 5 = m :


3
2
9
: 5 15
8
S
DM dB
N
=

2( 2)
: 3 2 22
m
S
PCM dB
N

=



9.3. Sigma delta modulacija (DM)

Signal-um omjer kod DM-a, uz odreene vrijednosti / 2
o s c
m f f = , e imati tim veu
vrijednost to je ulazni signal vie nestacionaran, odnosno to je jaa ovisnost izmeu
susjednih uzoraka. Jednostavan nain poveanja autokorelacije r
v
(1) je ukljuenje integratora
prije DM kodera kao to je ilustrirano na sl. 9.9. Proizlazi da su u signalu naglaene niske
frekvencije. Tako nastaje tzv. sigma delta modulacija ili DM. DM je posebno zanimljiva
kod signala koji nemaju veliku autokorelaciju izmeu susjednih uzoraka kao to su npr.
signali podataka. Ulazni integrator na sl. 9.9. moe biti kombiniran sa integratorom iz
povratne veze kao to je to prikazano na sl. 9.10. Tako nastaje jedno vrlo zanimljivo rjeenje
DM sustava sa samo jednim integratorom koje je, osim toga, zanimljivo i kao A/D pretvornik
za PCM sustave.

Sl. 9.10. DM prijamnik

DM sustav openito ima sljedee prednosti u usporedbi s DM:
- signal-um omjer raste s
5
2
s
c
f
f



,
- prijamnik je vrlo jednostavan budui da prisustvo integratora u predaji eliminira integrator u
prijemniku.
- grjeke nastale u prijenosu zbog uma u kanalu nisu akumulirane kao kod DM sustava,
budui da DM prijamnik ne sadri integrator u prijamniku.

Znaajan nedostatak i DM-a i DM je nedovoljno dinamiko podruje koje uz prag od
25 dB ne premauje 10 dB. Rjeenje ovog problema vodi na adaptivne DM sustave.


9.4. Trenutno adaptivna DM (ADM)

Zbog promjena varijance ulaznog signala
2
v
, potrebno je namjetati korak . Jedan
jednostavan nain prilagoavanja dan je relacijom:


1
1

=
n n
a a
n n
; (9.12)

gdje su a
n
i a
n-1
trenutni

i prethodni predzank, parametar adaptacije.



Sl. 9.11. ADM predajnik i signali uz = 2

Uz = 1, vrijedi
1
=
n n
, to odgovara standardnoj DM izvedbi . Vrijednost se
bira iz podruja 1 < < 2 i esto je u upotrebi = 1.5 uz f
s
= 60 kHz za govorne telefonske
signale. Koristei ovakav nain adaptacije koraka kvantiziranja, dobije se za oko 10 dB vei
S/N omjer od onoga kod DM-a te uz
max min
/ 100 = i dinamiko podruje od 40 dB.
Uz jednaki S/N, ADM sustav uz f
s
= 40 kHz odgovara DM-u uz f
s
= 1 MHz. Manje vrijednosti
max min
/

su zanimljivije kod prijenosa slikovnih sinala i signala podataka.

Loa osobina adaptivne izvedbe je osjetljivost na smetnje u kanalu. Ako se uzme da se
grjeke javljaju neovisno, grjeka na impulsu koji slijedi nakon vie sukcesivnih impulsa istog
predznaka je viestruko vea od . Tako ve uz vjerojatnost greke u kanalu od 10
-5
kvaliteta
prijenosa je znaajno sruena, to nije sluaj kod DM-a.


9.4.1. Trenutno adaptivna delta modulacija sa promjenljivim nagibom (VSDM)

Za razliku od trenutne adaptacije koraka kvantiziranja kod ADM-a, podeavanje moe
biti temeljeno na vie sukcesivnih impulsa kao npr.sl. 9.12.

Sl. 9.12. VSDM podeavanje koraka kvantiziranja uz maksimalni korak od 4

Blok shema delta sustava sa promjenjivim korakom (sl. 9.14.) sadri detektor niza a
n
,
a
n-1
, a
n-2
, ... te logiku koja generira odgovarajui korak kvantiziranja.

Da bi sustav osigurao minimalna izoblienja za sluaj konstantne razine ulaza
potrebno je da funkcije f
i
osiguravaju konvergenciju koraka na minimalan iznos. Moe se
dokazati da uvjet stabilnosti zahtijeva da vrijedi:

1
1
k
i
i k
f f ; f
1
= 1 ; (9.13)
gdje f
k
predstavljaju Fibonacci-ev odziv i prestavlja najbri stabilan nain podeavanja. Na sl.
9.13. prikazana je situacija step ulaza i odgovarajui VSDM signal koji konvergira na
minimalni korak .

Sl. 9.13. VSDM podeavanje koraka kvantiziranja uz maksimalni korak od 4


9.4.2 Kontinuirano adaptivna delta modulacija (CDM)

Kod ovog tipa adaptivne delta modulacije, korak kvantiziranja se podeava polagano
u skladu sa promjenom anvelope ulaznog signala. Kod govornog signala anvelopa praktiki
opisuje pojavu slogova, odatle i naziv slogovna ili silabika delta modulacija. Kod telefonskih
signala (300 = 3400 Hz), niska slogovna frekvencija (ispod 100 Hz) nije sadrana pa treba
biti uspostavljena pomou tzv. detektora anvelope. Kao to je prikazano na sl. 9.15. detektor
anvelope moe biti realiziran pomou poluvalnog detektora i NF filtra od 100 Hz.



Sl. 9.15. CDM predajnik

Za usporedbu za VSDM, gdje se korak kvantiziranja namjeta na osnovu nekoliko
prethodnih impulsa, ovdje se podeava u skladu sa prosjenim brojem jedinica u
intervalu od 1/100 Hz = 10 msec. Relativno sporo podeavanje je povoljno obzirom na
utjecaj smetnji (greki) u kanalu u usporedbi sa ADM, ali je vea greka preoptereenja pa
se CDM koristi za signale niih brzina.

Sl. 9.16. CDM prijamnik i S/N omjer CDM sustava

Dinamiko podruje iznosi i vie od 50 dB (sl. 9.16.).
Alternativna izvedba kontinuirano adaptivne modulacije je tzv. digitalno kontrolirana
delta modulacija (DCDM). Kod ovog tipa kodera, informacija za podeavanje izvlai se
direktno iz vrijednosti integrala izlaznog niza a
n
konane duine (npr. a
n
, a
n-1
, a
n-2
, a
n-3
). Za
razliku od VSDM, korak je kontinuiran. Kao i CDM, digitalno adaptivna DM ima veliko
dinamiko podruje (preko 50 dB) i nalazi primjenu kod niih brzina (oko 20 kbita/sec).


9.5. Usporedba PCM, DPCM i DM

Na kraju, zanimljivo je usporediti tipine predstavnike pulsno kodne, diferencijalno
pulsno kodne i delta modulacije, kao to su PCM s robustnim nelinearnim kvantizatorom ( ili
A zakon), ADPCM s p=1 (AR(1) model) te ADM sa jednim integratorom. Usporedba sa
stajalita S/N omjera (um kvantiziranja) prikazana je na sl. 9.17. gdje je dana ovisnost
izlaznog signal-um omjera o brzini prijenosa. Sa poveanjem brzine prijenosa, PCM
A
i
ADPCM nude eksponencijalno poveanje S/N omjera, ali ADPCM je superioran za oko 10
dB prema PCM-u.
Usporedba ADM i PCM
A
je ovisna o brzini prijenosa. Naime, kod ADM signal-um
omjer ovisi o
5
* 2

c
s
f
f
, tako da je kod niih brzina ovaj sustav kvalitetniji. Prijelomna toka
je pri brzini od oko 50 kbita/sec iznad koje ADM sustav ma niu vrijednost S/N.




Sl. 9.17. Usporedba PCM
A
, ADPSM, ADM za razliite brzine prijenosa

Kod prijenosa signala govora reducirane pojasne irine (npr. 200-2400 Hz), PCM
A
i
ADM su izjednaeni ve kod 30 kbita/sec. S druge strane, kad se uzme utjecaj uma u
kanalu, ADM sustav prua najmanju otpornost zbog prisustva integratora koji akumulira
pogreke. Iz ovog razloga praktina rjeenja rade sa organienim vremenom integracije.
ADPCM sustav u prisustvu uma jo vie dobija na kvaliteti zbog razmazivanja greki,
odnosno subjektivna mjera kvalitete je povoljnija, kao to je ve naglaeno na sl. 8.11.
Sa stajalita sloenosti izvedbe meutim, ADM sustav kao ekvivalent PCM-u sa
jednim bitom, je znaajno najjednostavnije rjeenje. ADPCM je najsloeniji, ali zbog svojih
znaajnih prednosti i sve jeftinijih integriranih ipova ovaj sustav je temelj izgradnje digitalne
mree integriranog prijenosa govornih, audio, slikovnih im podatkovnih signala.


9. DIGITALNI SUSTAVI S RASPRENIM SPEKTROM (SS)
Kod sustava s rasprenim spektrom, kodirani signal ima znaajno iri spektralni sadraj od
informacijskog signala. Za razliku od ve analiziranih sustava kod SS sustava spektar
signala nosioca je prisutan u kodiranom signalu u cijelom frekvencijskom podruju.

Slika: Shema SS digitalnog komunikacijskog sustava


DS-SS sustavi (Direct-Sequence SS)
Informacijski signal:
( )
0
( ) ; 1
n n
n
v t a g t nT a

=
= =

Nosioc c(t) predstavlja PN niz:
( ) ( ) ; 1
n c n
n
c t c p t nT c

=
= =

Vrijeme Tp odgovara periodu PN niza (tzv. chip), odnosno 1/Tp je broj chip-ova u s (chip
rate).

Kodirani signal je umnoak v(t)c(t):
( ) ( ) ( )cos(2 )
DS SS c
x t v t c t f t

=
Budui je ( ) ( ) 1 v t c t = vrijedi
( ) ( ) cos 2 ( )
DS SS c
x t f t t

= +

Slika Signali i pripadajui spektri u DS-SS sustavu (Matlab str. 393, 394)

U standardnim DS-SS sustavima za trajanja jednog informacijskog bita javlja se cijeli broj
chipova trajanja, dakle
0
c
c
T
L
T
=
je cijeli broj!

Vrijednost L
c
izravno definira kvalitetu DS-SS sustava u odnosu na smetnje u kanalu i
oznaava se kao dobitak obradbe (processing gain). Drugim rijeima, L
c
oznaava faktor s
kojim se, zbog rasprenja spektra, priguuje smetnja u odnosu na signal.
Slijedi da ako se u kanalu prenosi npr. PSK signal, vjerojatnost grjeke je

DS SS
c
n
L V
p Q

=




Slika Demodulacija DS-SS signala (Matlab str. 396)


Primjer 1: WLAN 802.11 b, B=22 MHz, f
0
=2.4 GHz

Primjer 2: Viestruki pristup s kodnom raspodjelom (CDMA)
CDMA (Code Division Multiple Access) sustavi predstavljaju primjenu DS sustava kod koje
se vie komunikacija odvija po istom kanalu. Svaki od korisniki primo/predajnik koristi
razliiti PN niz (tzv. kodirani potpis) koji su meusobno nekorelirani.

Sustavi s frekvencijskim poskakivanjem (FH-SS)
Kod FH_SS sustava ukupna irina kanala je podijeljena na M neprekrivajuih frekvencijskih
pojaseva koji prenose vie informacijskih bitova (sporo poskakivanje) ili samo dio info bita
(brzo poskakivanje). Signal je slian M-FSK signalu gdje su frekvencije pojaseva (frekvencije
nosioca) definirane PN nizom.



Slika: FH-SS koder (Cooper str. 277)
Slika: primjer frekvencijskog
poskakivanja (Cooper str. 276)

Dobitak obradbe (processing gain) je izravno odreen brojem razliitih frekvencija M te
brojem skokova po bitu K:
FH SS
F KM

=


Ako se uzme da je trajanje frekvencijskog skoka jednako trajanju bita T
0
, uz M=2 vjerojatnost
grjeke je
2
1
( )
2
n
FH SS
V
p e e

=


FH-SS sustavi su prikladni za adaptivno poskakivanje u skladu s uvjetima u kanalu. Takoer
se kvaliteta sustava moe poveati ako se isti bitovi prenose u vie frekvencijskih pojaseva
pa se odluka u dekoderu temelji na Bayesovoj procjeni.

Primjer 1: WLAN 802.11 a, B=23/79 MHz, M=32, 5 do 10 skokova/sec

Primjer 2: Bluetooth, B=79 MHz, M=32, 1600 skokova/sec


Sustavi s vremenskim poskakivanjem (TH-SS)

Kod TH_SS sustava svaki okvir sadri M intervala od kojih jedan prenosi informacijski bit ija
je lokacija u okviru definirana PN nizom.

Slika: Struktura signala u TH-SS sustavu (Cooper str. 279)

Dobitak TH-SS sustava je izravno odreen brojem intervala po okviru:

2
TH SS
F M

=

Slino FH-SS kvaliteta sustava se moe poveati ako se isti bitovi prenose u vie
vremenskih intervala pa se odluka u dekoderu temelji na Bayesovoj procjeni.
Komunikacijski protokoli i arhitekture

Komunikacijski protokoli: Skup pravila koji upravlja razmjenom poruka izmeu dvaju
entiteta.

Protokol openito definira:
to komunicirati (tip poruke: govor, audio, slike, video, podatci, ...)
kako komunicirati (jezik, tip kodiranja, tajno, ino, beino, ...)
kada komunicirati (razgovor, sjednica, real-time, jednosmjerno, obosmjerno,...)

Temeljni elementi protokola:
Sintaksa (format podataka, karakteristike signala, ....)
Semantika (kontrolne informacije, upravljanje grjekama, upravljanje tokom, ...)
Ritam (timing) (usklaivanje brzine, poredavanje, sinkronizacija,...)

Arhitektura komunikacijskog sustava: Struktuirani skup protokola koji implementira
komunikacijske funkcije.
Komunikacijske funkcije su npr. uahuravanje, kontrola veze, prospajanje u voritu,
multipleksiranje, segmentiranje/sastavljanje, kontrola grjeki, raskidanje veze, ...



Slika: Osnovna komunikacijska arhitektura (Stallings I str. 3)

2.2 OSI model komunikacija

Slino ljudskim komunikacijama, i komunikacija izmeu ureaja ukljuuje ustvari tri "sudionika": to
su, prvo, krajnji ureaji (stanice), zatim aplikacijski procesi koji se unutar njih odvijaju, te na kraju
mrea na koju su stanice prikljuene (slika 2.10). Krajnji ureaji su manje ili vie "inteligentni" (od
npr. standardnog telefonskog aparata do raunala) i openito mogu podravati istodobno vie
aplikacijskih procesa (npr. obrada govornih signala, prijenos datoteka i elektronska pota).
Komunikacijska mrea moe biti razliitog tipa i sloenosti: od izravnih (iznajmljenih) linija, do
procesorski upravljanih mrea s komutacijom linija i paketskih mrea, te standardnih i optikih
LAN mrea.

vor
X
vor
Y
stanica A
procesi A
pristup
stanica B
procesi B
pristup
mrea


Slika 2.10 Osnovni model komunikacija

Openito, ovakav komunikacijski problem moe se razdvojiti u tri dijela: problem pristupa stanice
na mreu, problem razmjene podataka izmeu stanica odnosno odgovarajuih procesa koji su
izvori i odredite informacije, te problem zadovoljenja zahtjeva samih procesa. Ta tri osnovna
sloja komunikacije su:

sloj pristupa mrei,
sloj transporta,
sloj procesa.

Sloj pristupa mrei bavi se svime to se odnosi na razmjenu informacija izmeu krajnjih
ureaja i mree, a to je nuno za realizaciju razmjene podataka izmeu dvaju procesa. Npr.
stanica koja eli odaslati poruku mora mreu izvijestiti da eli komunicirati i mora joj poslati
adresu stanice s kojom eli komunicirati. Mrea s druge strane treba o tome izvijestiti pozvanu
stanicu, ugovoriti s njom "sastanak" odnosno "razgovor", te o ishodu tog dogovaranja izvijestiti
stanicu koja je inicirala komunikaciju. Funkcije sloja pristupa mrei ovise naravno o tipu ureaja i
o tipu mrea. One trebaju biti cjelovito rijeene kako bi vii slojevi bili "osloboeni" tih briga.
Transportni sloj se brine da razmjena podataka bude potpuna i uredna, a u skladu sa
zahtjevima koje postavljaju aplikacijski procesi. Protokoli transporta koji definiraju funkcije ovog
sloja ne ovise, meutim, o procesima koji razmjenjuju podatke. Sloj transporta mora zadovoljiti
zahtjeve vieg sloja (aplikacije), a s druge se strane mora prilagoditi mogunostima pristupa
mrei. Stoga on prilagouje poruku uvjetima prijenosa (npr. dijeli je u segmente) te joj dodaje
potrebne upravljake informacije, kao to su adresa pripadnog procesa, redni broj zbog kontrole
isporuke i redoslijeda i dodatnu informaciju koja osigurava kontrolu greaka. Sve ove informacije
zajedno trae tzv. zaglavlje (transporta) koje se pridodaje poruci (slika 2.11). Ovako proirenoj
(uokvirenoj) poruci, nii sloj dodaje svoje zaglavlje koje, pored ostaloga, mora sadravati mrenu
adresu (npr. telefonski broj) pozvane stanice.

Sloj procesa podrazumijeva razliite primjene. Za svaku od primjena, potrebno je definirati
odgovarajui protokol. Sloj procesa isporuuje sloju transporta poruku, uz popratne informacije
koje se odnose na zahtijevanu tonost, brzinu isporuke, tajnost i slino.

zaglavlje
transporta
zaglavlje
transporta
zaglavlje
mree
podatci
procesa
podatci
procesa
podatci
procesa
sloj
procesa
sloj
transporta
sloj pristupa
mrei


Slika 2.11 Formati poruka po slojevima

Funkcijama svakog sloja upravljaju jedan ili vie protokola. Protokoli istih ("peer") slojeva moraju
biti meusobno usklaeni, tj. moraju suraivati. Sve funkcije koje su nune za odvijanje
komunikacije podijeljene su po slojevima tako da slojevi mogu obavljati iste, ali ne i sve funkcije.
Funkcije se mogu podijeliti u slijedee kategorije:

segmentacija i sastavljanje,
uokvirivanje,
kontrola spoja,
upravljanje redoslijedom isporuke,
kontrola toka,
kontrola greaka,
multipleksiranje.

OSI (Open Systems Interconnection) model definira arhitekturu koja sadri 7 slojeva (slika
2.12). Na taj se nain pojedine funkcije izoliraju jedna od druge to sustav ini otvorenim, tj.
spremnim za komuniciranje s drugim sustavom, bilo da sam inicira komunikaciju ili je pozvan.
Odvajanjem funkcija smanjena je takoer sloenost u razvoju inae sve sloenijih (inteligentnijih)
komunikacijskih sustava, ali je omoguena i implementacija funkcija koje se neovisno razvijaju od
razliitih proizvoaa opreme.

Komunikacija izmeu dva krajnja ureaja tee ovako: aplikacijski sloj pozivajueg ureaja
zapoinje pozivom aplikacijskom sloju pozvanog ureaja s kojim uspostavlja ravnopravan odnos,
koristei protokol sloja 7. Protokol sloja 7 zahtijeva od sloja 6 potrebne usluge, pa ovaj sloj
uspostavlja ravnopravan odnos s drugim "peer" slojem, uz pomo protokola sloja 6. Protokol sloja
6 zahtijeva potrebne usluge od sloja 5, itd., sve do fizikog sloja na kojemu tek dolazi do stvarne
razmjene podataka. Dakle, svaki sloj predajne stanice, uz pomo pripadnog protokola, alje svoje
podatke k niem sloju i tako sve do fizikog sloja. Fiziki sloj odailje podatke odgovarajuem
sloju prijamne stanice koji isporuuje podatke

sloj aplikacija
sloj predodbe
sloj razgovora
sloj prijenosa
sloj mree
fiziki sloj
sloj veze
sloj aplikacija
sloj predodbe
sloj razgovora
sloj prijenosa
sloj mree
fiziki sloj
sloj veze
fiziki medij
"pear to pear"
protokoli
7
6
5
4
3
2
1
sloj
fizika komunikacija
logika komunikacija


Slika 2.12 OSI arhitektura

sloju veze, ovaj sloju mree, itd. do odredinog sloja. Openito, ak ni fiziki slojevi ne moraju
imati izravnu vezu, nego vezu uspostavlja mrea. Susjedni slojevi iste stanice meusobno
komuniciraju preko meusklopova ("interface") kojima je osnovna zadaa da format poruke
prilagode protokolu slijedeeg sloja. Kao to ilustrira slika 2.13, svaki sloj od najvieg prema dolje
dodaje podacima odgovarajue zaglavlje koje sadri informacije namijenjene odgovarajuem
"peer" sloju prijamne stanice. Na razini sloja veze (sloj 2) ukupna poruka se naziva okvir koji
pored zaglavlja sadri i zavrni dio ("trailer").

Zavrni dio okvira nosi kontrolnu informaciju koja omoguuje detekciju greaka kao i
sinkronizaciju. Ovako dobro "upakirana" poruka alje se u prijenosni medij (kabel, ice, optiko
vlakno, radio-kanal). Prijenosni medij je transparentan, tj. ne prepoznaje sadraj okvira. Za njega
je poruka jednostavno niz bitova koji su ravnopravno izloeni "dobru i zlu" to ih eka na tom
putu.

Slijedi kratak opis pojedinih slojeva OSI arhitekture. Vie detalja moe se nai npr. u /52/.

Fiziki sloj (sloj 1): Ovo je najnii sloj OSI arhitekture. On definira fizike, elektrike, funkcionalne
procedure i standarde za pristup fizikom mediju, odnosno mrei. Protokoli ovog sloja definiraju
parametre kao to su oblik i struktura prikljunica, oblik signala, vremensko trajanje i vremenski
odnosi pojedinih signala, kao to su npr. signali uspostavljanja, odravanja i ruenja veze, zatim
je definiran nain prijenosa (npr. simpleks, poludupleks, dupleks), te multipleksiranje. Primjeri
protokola ovog sloja su V.24/V.28 i RS-232C, RS-449/422/423 i CCITT X.21.

primjena
predodbe
sjednica
transport
mrea
fiziki sloj
veza
fiziki medij
primjena
predodbe
sjednica
transport
mrea
fiziki sloj
veza
sloj
korisnika A
sloj
korisnika B
podatci
podatci
element
podataka
element
podataka
element
podataka
element
podataka
AH
PH
SH
TH
NH
element podataka
(i polje)
bitovi


Slika 2.13 Komunikacija OSI slojeva i formati

Sloj veze (sloj 2): Primarna funkcija sloja veze je osiguranje pouzdanog prijenosa korisnikih
podataka preko pojedine linije, odnosno ovaj je sloj odgovoran za komunikaciju izmeu pojedinih
parova vorita mree. Brine se, nadalje, o svim resursima koji slue uspostavljanju, odravanju i
raskidanju veze. Odlazne poruke uokviruje u blokove odnosno u okvire, a dolazne poruke
oslobaa okvira, kontrolira greke i, ako treba, potvruje primitak svakog bloka. Izlazni okviri
sadravaju odredinu adresu, kao i izvorinu adresu, ako to zahtijeva vii sloj, zatim podatke
redundantno kodirane kodom koji omoguuje detekciju (i korekciju) greaka. Korisniki podaci
dolaze od treega sloja i sloj veze omoguuje pouzdan prijenos, bez obzira na znaenje
podataka. Sloj veze osigurava pouzdan prijenos kontrolom greaka i kontrolom toka podataka.
Posebno zanimljivi protokoli ovog sloja su HDLC, LAP-B, LLC, LAP-D. Ovdje takoer spadaju
IBM-ovi BSC i SDLC protokoli.

Sloj mree (sloj 3): Ovaj se sloj prije svega brine o transparentnom prijenosu podataka izmeu
transportnih slojeva krajnjih stanica. Sloj mree odreuje prijenosne puteve i obavlja funkcije
komutiranja, tj. uspostavlja, odrava i raskida veze. Tipine konfiguracije mrea su mree s
biranjem, mree iznajmljenih veza, te paketske mree s ili bez spajanja. Glavnina komunikacije
koja pripada sloju mree odvija se izmeu krajnjih stanica i pripadnog vora mree gdje je,
neovisno o konfiguraciji mree, veza izravna (stalna). Za taj dio (lokalnih) veza definiraju se
pripadni protokoli. Npr. kod paketskih mrea sa spajanjem to je u prvom redu X.25 protokol koji
obuhvaa prva tri sloja (slika 2.14). Unutar mree, tj. izmeu pojedinih vorova mree definiraju
se odgovarajui protokoli, npr. X.75 za paketske mree. Openito, za upravljanje razmjenom
poruka izmeu razliitih mrea definirani su tzv. meumreni IP (Internet Protocol) protokoli koji
se brinu o rutiranju i isporuci poruka.

7
6
5
4
3
1
2
fiziki medij
krajnji
korisnik
krajnji
korisnik
7
6
5
4
3
1
2
3
1
2
meuvor
funkcije
krajnjih
korisnika
funkcije
mree
protokoli
viih
slojeva
slojevi
mree


Slika 2.14 Komunikacija prema CCITT X.25

Sloj transporta (sloj 4): Sloj transporta se brine o pouzdanoj otpremi i dopremi podataka na
razini procesa krajnjih stanica. On, dakle, osigurava da odredini proces dobije potpune i tone
podatke, pravilno poredane i bez duplikata, sve u skladu sa zahtjevima gornjeg sloja (sloj
sjednice) kao to su npr. prihvatljivi iznos greaka, najvee doputeno kanjenje, prioritet i razina
zatite (tajnosti) poruke. Ovisno o mrei, sloj segmentira odnosno sastavlja poruke, te pretvara
transportnu adresu u adresu mree (i obrnuto). Ako slui otpremi podataka veeg broja
aplikacijskih procesa, sloj obavlja multipleksiranje, a ako slui otpremi podataka preko vie
mrea, sloj obavlja cijepanje ("splitting"). Funkcije i sloenost transportnog sloja bitno ovise o
odnosu izmeu zahtjeva vieg sloja i mogunostima nieg sloja, tj. sloja mree. Zbog toga ISO
definira 5 klasa transportnih protokola. Sloj transporta djeluje, dakle, kao meusklop izmeu sloja
mree i sloja sjednice. Mogue usluge transportnog sloja su esto definirane samim operacijskim
sustavom krajnje stanice (raunala).

Sloj sjednice (sloj 5): Sloj sjednice se brine o konverzaciji izmeu dvaju aplikacijskih procesa.
Kao prvo, upravlja dijalogom u smislu da se zna "tko i kada ima pravo govoriti" (npr. simultani,
naizmjence ili samo u jednom smjeru). Ovaj se sloj takoer brine o ponavljanju poruke, ako je
dobio informaciju da poruka nije uspjeno primljena. Tipine se naredbe odnose na definiranje
poetka i zavretka razgovora, zatim njegovo suspendiranje i ponovno zapoinjanje nakon
prekida. To znai da sloj nadzire (koristei nie slojeve) prometne puteve, obnavlja neplanirano
prekinute veze, te sprijeava djelomino zavrene transakcije. Sloj moe takoer sadravati i
usluge tarifiranja i administriranja.

Sloj predodbe (sloj 6): Ovaj se sloj brine o predodbi izabrane informacije. Funkcije predodbe
koje su este, izvode se u obliku opih rjeenja poput formatiranja, kodiranja, ifriranja i
deifriranja poruka, sinkronizacije, prekida, ograniavanja (izbacivanje razmaka), kompresije i
dekompresije podataka. Sloj predodbe je prije svega povezan sa sintaksom razmjenjivane
informacije. On treba omoguiti krajnjim stanicama dogovor o zajednikoj tehnici kodiranja (npr.
ASCII, EBCDIC), o tehnici kompresije (npr. entropijsko Huffmanovo kodiranje), o CRC kontrolnoj
sekvenci i slino, tako da aplikacijski sloj primi simbole koje prepoznaje sa stajalita sadrane
informacije. Primjer protokola sloja predodbe su npr. virtualni terminal, virtualna datoteka i
ifrirana poruka.

Sloj aplikacije (sloj 7): Aplikacijski sloj omoguuje koritenje OSI arhitekture za realizaciju
eljenih aplikacija. Sloj sadri upravljake funkcije i openito korisne mehanizme za odreene
aplikacije i njihovo raspodijeljeno koritenje. Tipian primjer aplikacija je prijenos datoteka ("file
transfer"), te elektronska pota odnosno tzv. MHS (Message Handling System).

Sa stajalita triju osnovnih komunikacijskih slojeva istaknutih na poetku ovog poglavlja,
OSI slojevi mogu biti tretirani kao na slici 2.15. Podjela s lijeve strane je primjerena mreama s
komutacijom linija (CCITT X.21) i paketskim mreama sa spajanjem (CCITT X.25) u kojima se
prva tri sloja praktiki bave komunikacijom izmeu krajnje stanice i mree, a gornja tri sloja se
odnose na razmjenu podataka izmeu krajnjih procesa. Sloj transporta se brine o pouzdanoj
razmjeni podataka izmeu procesa. U ovoj podjeli transportni sloj, ustvari, predstavlja najnii sloj
koji se bavi komunikacijom s kraja na kraj. Podjela na desnoj strani podrazumijeva da se prva
dva sloja bave vezom izmeu krajnjih stanica i mree, slijedea tri sloja su zaduena za uspjenu
realizaciju veze, poevi od uspostavljanja, odravanja i raskidanja, pa do osiguranja
pouzdanosti i usklaenosti razmjene poruka. Najvia dva sloja su korisnika.

primjena
predodbe
sjednica
transport
mrea
fiziki sloj
veza
transportne
usluge
korisnika
usluge
mree
usluge
transportne
korisniki
slojevi
slojevi za
vezu od
toke do toke
slojevi za
vezu s kraja
na kraj


Slika 2.15 Mogua podjela OSI slojeva

Primjer: Internet arhitektura i protokoli

Slika: Primjer arhitekture Internet komunikacije


Slika: Primjer podatkovnih jedinica protokola


Komunikacija peer-to-peer i susjednih slojeva
- tipian sloj (bez okvira koje razine) ima zadatak da pribavi skup usluga entitetu vieg
sloja!
Gornji sloj
(service user)
Donji sloj
(service provider)

- Temeljne usluge su:
o Uspostavljanje veze
o Prijenos podataka
o Raskidanje veze
Protokoli svakog sloja ukljuuju ove tri faze sekvencijalno:

faza uspostavljanja veze
faza prijenosa podataka
faza raskidanja veze

Slika:Tri faze protokola komunikacije izmeu slojeva
Sustav A Sustav B
vrijeme
Isti slojevi sustava A i B moraju djelovati po istim protokolima! (nunost standardizacije) tzv.
peer protokoli

- Faza 1. Uspostavljanje veze:
Peer entiteti dogovaraju komunikaciju i skup parametara koji e se koristiti tijekom
prijenosa podataka
- Faza 2. Prijenos podataka:
o Segmentacija/ulanavanje/multipleksiranje blokova podataka
o Uahuravanje (enkapsulacija)
o Numeriranje poruka u nizu, sinkronizacija
o Kontrola toka (sprjeavanje preplavljivanja prijamnika)
o Kontrola greki

Segmentacija
Razlozi za segmentaciju, prednosti i mane:
- memorije terminala
- =f(n) maksimalna propusnost uz n
opt

- kanjenje
- manji blokovi, lake obnavljanje prijenosa
- manji blokovi, manja djelotvornost koda zbog fiksnog zaglavlja
- vee ukupno vrijeme obrade

Uahuravanje
Uahuravanje ukljuuje dodavanje kontrolnih i upravljakih informacija (zaglavlja).


Slika: dodavanje zaglavlja
Kontrola toka
Klizni prozor, kontrola redoslijeda, time - out, ARQ mehanimi
Kontrola grijeki
CRC, checksum algoritam
Faza 3: Raskidanje veze
Sporazumno raskidanje komunikacije izmeu oba terminala.

Komunikacija susjednih slojeva
- Svaki entitet N tog sloja komunicira sa entitetima gornjeg i donjeg sloja putem suelja
koje se sastoji od odgovarajuih SAP ova.
- Primjer entiteta je jedan proces vieprocesorskog sustava, jedna ???, jedan od vie
istih procesa i slino


Slika: komunikacija susjednih slojeva

Interakcija izmeu susjednih slojeva je definirana sa 4 osnovne funkcije (primitive):
1) Zahtjev kojim service user Sustav A priziva neku uslugu od svog service prividera
aljui sve za specifikaciju usluge nune parametre
2) Indikacija kojom service provider sustav B:
- Indicira svom service useru da je pozvana procedura za spajanje od strane service
usera Sustav A ili
- Informira svog service usera o akciji iniciranoj od service providera Sustav A.
3) Odziv kojim service user Sustava B potvruje (ACK) ili kompletira prethodno pozvane
procedure indikacijom korisnika
4) Potvrda kojom sevice provider Sustav A potvruje (ACK) ili kompletira prethodno
pozvanu proceduru pozvanu na zahtjev service usera

Neke ili sve od ovih funkcija se koriste u sve tri faze komunikaciji!

Slika: Komunikacija susjednih i peer slojeva

Definicije podatkovnih jedinica:

- Izmeu peer entiteta PDU (Protocol Dana Unit)
- Izmeu susjednih slojeva SDU (Service Data Unit)

Sloj N moe iz jednog SDU napraviti vie PDU ili iz vie SDU jedan PDU.
Logika komunikacija sa PDU-ovima na N-tom sloju se odvija izmeu SAP-ova (Service
Access Point) Sustava A i B.
- Entitet N+1 tog sloja Sustava A poziva odgovarajui entitet sa SDU N sloja funkcijom
Dana request kako bi pokrenuo protokol sevrice providera na niem sloju. Ovo rezultira
u odailjanju protocol dana unit (PDU) ili vie njih sustavu B na sloju N.
- Entitet sloja N sustava B kao service provider alje indikaciju service useru na sloj N+1
u cilju da:
o Service user protocol na N+1 sloju starta svoju proceduru ili
o Da informira servis usera o akciji service usera Sustava A
- Entitet sloja N+1 sustava B reagira sa SDU dana response prema svome entitetu na N
tom sloju. Ova poruka je znak N- tom sloju da kompletira odgovarajui PDU i alje ga
svom peer entitetu u Sustavu A.
- Entitet na sloju N Sustava A aljesvom service useru Data.Confirm to kompletira
komunikaciju izmeu entiteta sloja N i N+1 koja je bila inicirana od service usera sloja
N.


Slika: Tri faze komuniciranja

- Ovakva sekvenca osnovnih funkcija odgovara komunikaciji s potvrdom (ACK)
- Bez odziva i potvrde je komunikacija bez potvrde.

Pregled protokola po slojevima
1) Fiziki sloj:
Usluge fizikog sloja podrazumijevaju da je fiziki medij service provider. Fiziki medij je 1)
point-to-point, 2) multipoint ili 3) komutirana veza.
Klase fizikih usluga ukljuuju:
- Tip prijenosa: sinkroni, asinkroni
- Tip (mod) djelovanja: duplex, sinplex
- Topologija: point-to-point, multipoint, komutiran
- Tip veze: serijska, paralelna

Kvalitet usluge (QoS) ukljuuje:
- Raspoloivost usluge
- BER
- Progresivnost
- Delay
- Zatienost
Meutim na fizikom sloju klase usluga i QoS parametri su fiksno definirani odabranim
protokolom!
Osnovne funkcije (primitivi) su:
- ACTIVE.Request
- ACTIVE.Indication
- Data.request
- Data.indication
- DEACTIVE.request
- DEACTIVE.indication

Signali su po znaenju:
- Podatkovni
- Upravljaki
- Sinkronizirajui (timing)

Protokoli fizikog sloja definiraju pravila po kojima se bitovi prenose od jednog do drugog
sustava. To ukljuuje sljedee karakteristike:

- Mehanike
- Elektrine
- Funkcionalne
- Proceduralne

za poludupleks


Slika: fiziki sloj, protokol fizikog sloja i fiziki medij

Slika: Shema komunikacijskog sustava na fizikoj razini (DCE radi samo na fizikoj razini)


Primjeri prookola na fizikoj razini:
IEEE V28/24, RS-232 C,
RS 449/422/423,
USB (Universal Serial Bus)

Primjer: USB protokol (Universal Serial Bus)
- Kod RS 232 i slinih serijskih suelja format podataka nije definiran!
-
- USB protokol podrazumijeva transakcije koje ukljuuju:
o oznaeni (token) paket, koji definira to slijedi
o podatkovni (data) paket, koji sadri payload
o statusni paket (handshaking) koji potvruje transakciju i omoguuje korekciju
grjeki
- USB je host centric bus tj. host inicira sve transakcije.
-
a) Token paket: etiri su tipa:
- IN, informira USB ureaj da host eli itati informaciju
- OUT, informira USB da host eli dati informaciju
- Setup, oznaava poetak upravljanja prijenosom
- SOF (Start of Frame paket)

SOF pakete alje host svakih npr. 125 s zbog PCM bajtova ili LPC segmenta koji oznaavaju
redni broj paketa (11 bitova):

Sync PID FRAME
NUMBER
CRC-5 EOP
4 11 5 3

Format token paketa:
Sync Packet ID
PID
Adresa End p CRC 5 EoP
8/32 4 7 4 5 3
Zadnja 2 bita
oznaavaju
gdje poima
PID
- Token
- Data
- Handshake
- Special (po
4 etvorke)
Ukupno 127
ureaja
Ukupno 16
krajnjih
toaka
CRC - 5 End of
Paket

CRC 5

grijeke nema p S
p g
p y
rem p S
p p p p g
0 ) (
) (
) (
) (
1 ) (
4 5
=
=
+ + + =

CRC 16
1 ) (
5 12 16
+ + + = p p p p g

b) Data paket:
- data0 i data1 tipovi svaki sa do 1024 bajta podataka

Sync PID Podatci CRC 16 EoP
8 bajtovni: low speed
do 1024 bajtova: high speed



c) Statusni paket (handshaking paket)
Izvjetavaju:
- da li je token ili data paket primljen uspjeno
- da li odredite moe ili ne prihvatiti podatke.
etiri su tipa handshake paketa (paketi za dogovaranje):
- ACK, potvrda uspjenosti prijema paketa
- NAK, izvjetava o nemogunosti slanja ili prijema paketa
- STALL izvjetava o stanju ureaja koji zahtjeva intervenciju hosta
- NYET, nema jo odaziva

Format handshake paketa:








Primjer: faza slanja podataka (slika)
- Host alje token IN jer je spreman za prijem podataka:
o Ako su podatci OK, ureaj alje data paket koji ustvari potvruje ujedno
uspjenost prijema ili STALL paket indicirajui potrebu za intervencijom hosta,
ili NAK kojim indicira da nema podataka za slanje. Ako je grjeka u token IN,
ureaj ignorira paket.
- Host alje OUT jer eli slati podatke. Nakon OUT tokena, host alje podatke. Ako
ureaj uspjeno primi podatke u svoj buffer on alje hostu ACK, ako nema prostora u
bufferu alje NAK, ili alje STALL ako je ureaj u kvaru odnosno izvan rada. Ako je
grjeka u tokenu ili podatcima, paketi su ignorirani.

Primjer: USB verzija 1.1
- Brzine:
o 1.5 Mb/s low speed
Sync PID EOP
8/32 4 3
0010 ACK
1010 NAK
1110 STALL
0110 NYET
o 12 Mb/s full speed
o 480 Mb/s high speed
- Do 127 ureaja istovremeno na jednu USB sabirnicu
- 4 koaksijalne ice (9 pinova)
- NRZI signali (Non Return to Zero Invert) zbog sinkronizacije!
-

Primjer: USB verzije 2.0/3.0 (Hi-speed/Sper-speed poveanje brzine i proirenje funkcija za
videokonferencijske kamere, skenere, printere i brze Flash Drivere!
NRZI znai da se 0 prenosi tako da je bit uvijek razliit od prethodnoga.

1 1 0 0 0 0 1 0

1 1 0 0 0 0 1 0



Sloj veze

- Protokoli sloja veze vode rauna o zahtjevima service user-a (sloj veze) te o
protokolima nieg (fizikog) sloja (service provider)

- Temeljni zadatak ovog sloja je osigurati pouzdan prijenos podataka putem fizike
veze.

- Prema OSI modelu, sloj veze treba pribaviti funkcionalne i proceduralne elemente za
o uspostavljanje veze
o odravanje veze
o raskidanje veze
o osiguranje pouzdanosti
prema zahtjevima vieg entiteta tj. mrenog sloja.



Slika: daje popis usluga i funkcija sloja veze (Stallings str 67)

Usluge sloja veze ukljuuju QoS parametre:
o raspoloivost usluge
o kanjenje
o propusnost
o nedetektirani error rate (koliko se esto moe dozvoliti sluaj nedetektiranih
grjeki u prijenosu)
o srednje vrijeme izmeu detektiranih, ali nepopravljivih grjeki

NRZI
- Sloj veze, kao service provider, preispituje mogunost zadovoljavanja traenih
parametara pa odluuje i izvjetava gornji sloj o prihvaanju ili odbijanju.

- Npr. sloj veze da bi zadovoljio kanjenje moe rascijepati podatke i slati ih po
viestrukom fizikom mediju (pitanje izbora puni/polu dupleks i sl.)

- Veze mogu biti:
a) point to point
b) multipoint prijamna strana (secondary)
c) peer multipoint
d) half/full duplex

a) Point to point (nije potrebno adresiranje)

Primjer: poludupleks


Slika: Protokolne osnovne poruke sloja veze (HDLC protokol) (Schwartz str. 90)


b) Multipoint (potrebna je jedna ili obje adrese)
Ako sustavi nisu peer nego postoji primarna postaja ili sekundarne postaje (master i slave),
onda su temeljne discipline:

- Polling anketiranje (primarna postaja zahtjeva podatke od sekundarne)

- Selection (primarna postaja ima podatke za slanje i izvjeuje sekundarna postaja da
podatci dolaze)

Slika: Multipoint protokoli (Stallings str. 73)

Kontrola toka
- zadatak kontrole toka je sprjeavanje preplavljivanja prijamne postaje podatcima
- prijamnik ima manji ili vei posao obradbe podataka (analiza zaglavlja) prije nego
podatke isporui SAP-u gornjeg sloja. Nuno je kontroliranje brzine dolazaka paketa
podataka u buffer.
-
- Dvije su osnovne metode kontrole toka i grjeki:
o Stani i ekaj kontrola toka (stop and wait - SW)
o Kontrola toka s kliznim prozorom (sliding window)
- Dvije su tehnike primjene kliznog prozora:
Go-back-N ARQ (GBN)
Selective reject ARQ (SR)

Oito je nuno, bez obzira na shemu da predajnik ima buffer za poslane okvire jer je mogue
da e ih trebati ponavljati.

a) Stani i ekaj kontrola toka i grjeki
- Izvorite alje okvir po okvir na nain da se sljedei okvir alje tek onda kad je
potvreno od strane prijamnika da je spreman (voljan) primiti sljedei okvir.
- Dva su tipa grjeki:
o neki bitovi u okviru su u kanalu promijenjeni pa postaja B ne moe dekodirati
informaciju
o poruka ACK je oteena (manje vjerojatno!) pa je postaja A ne moe dekodirati.
Nakon to istekne timeout, postaja A ponavlja slanje okvira pa B ima dvije
kopije istog okvira mislei da se radi o razliitim okvirima.
Stoga je logika rada sljedea:
Okviri se oznaavaju alternativno frame0, frame1
Potvrde se oznaavaju isto, ali po redu ACK1, ACK0
- Kad postaja B primi okvir frame0, ona alje ACK1 to postaji A znai:
o potvruje se prijam frame0
o B je spreman primiti frame1
Ako zbog grjeke primi ACK1, nakon isteka time out, postaja A e slati okvir u skladu s
prethodno primljenim ACK0 dakle frame1, tako da e se duplicirati isti paketi ali sada B
zna da ve ima frame1 pa e duplikat odbaciti!
Poto su okviri po redoslijedu oznaeni frame0, frame1, frame0, frame1, , postaja B
raspoznaje duplicirane pakete

Slika: Stani i ekaj ARQ (Stallings str.79)

b) Kontrola toka i grjeki metodom kliznog prozora
Ako je T
propagacije
> T
okvira
, SW protokol je neprihvatljiv jer sustav nije iskoriten niska
je propusnost.
- Protokoli s kliznim prozorom podrazumijevaju:
o da je veza dupleksna
o da postaja A alje okvire redom bez ekanja potvrde.
o da postaja B pohranjuje N okvira
- Okviri moraju biti oznaeni po redoslijedu!
- Postaje A i B sadre liste rednih brojeva okvira i to:
o A ima listu rednih brojeva koje moe slati
o B ima listu rednih brojeva koje moe prihvatiti
- Time su definirani prozori koji kliu.
- ACK potvruje (RR okvir Receive Ready)
- NAK odbija (REJ reject)

- Svaka ACK poruka postaje B ukljuuje redni broj poruke sljedeeg okvira kojeg B
oekuje. Ovaj ACK ujedno implicira da B moe prihvatiti sljedeih N okvira poevi sa
rednim brojem kojeg nosi ACK.
- Redni brojevi su definirani brojem bitova koji su rezervirani u zaglavlju PDU-a
- Npr. uz m=3 bita moe se definirati ukupno 8 brojeva i to 0, 1, 2, , 7. Nakon toga se
redoslijed ponavlja, tj. redni brojevi su definirani po modulu B.
-


Slika: Primjer kliznog prozora (Stallings str.81)

- Prijamna postaja nakon odailjanja REJ odbacuje ave okvire dok ne dobije onaj koji je
prvi bio odbaen.
Dakle, predajna postaja mora slati nepotvreni okvir i sve sljedee okvire bez obzira
to su oni ve poslani!
*Kad istekne timer u A, postaja A alje RR sa P bit stavljen u 1 to postoji B znai naredbu
koju treba potvrditi sa RR porukom koja nosi broj okvira kojeg B oekuje po redoslijeu.

Primjeri protokola sloja veze
o Highlevel data linkcontrol (HDLC) ISO 4335
o Link access protokol balanced (LAPB, LAPD) (ISDN) ITU T X.25, ITU T
I.440
o Logical link control (LLC) IEEE 802.x
o Pointto-point protokol (PPP) IETF RFC
1) HDLC protokol
- Namjenjen je openito paketskim komunikacijama.
- Definirana su tri tipa postaja
o Primarna postaja koja upravlja komunikacijskim naredbama
o Sekundarna postaja odgovara (responses) na naredbe (commands) primarne
postaje
o Kombinirane ukljuuju obje
- Definirane su dvije konfiguracije veza:
o Uravnoteena (balanced)
o Neuravnoteena (un balanced)









-
-
-
-
-
- Definirani su modovi prijenosa:
o Normalni odzvivni mod (NRM) primjeren neuravnoteenoj konfiguraciji
o Asinkroni uravnoteeni mod (ABM) primjeren uravnoteenoj konfiguraciji (full-
dupley veze)
o Asinkroni odzivni mod (ARM) primjeren neuravnoteenoj konfiguraciji.
Sekundarna postaja moe inicirati komunikaciju uz dozvolu primarne.


. . . .
Primarna
postaja
Kombinirana
postaja
Sekundarna
postaja
N
Kombinirana
postaja
Sekundarna
postaja
1
Naredbe
Naredbe
Odgovori
Odgovori
Neuravnoteena
veza
Uravnoteena
veza

Format HDLC okvira

ZASTAVI
CA
ADRESA UPRAVLJA
KO
POLJE
PODATCI FCS ZASTAVI
CA


- Zastavica: je sinkrorije (01111110) (bit stuffing)
- Adresa: 1xxxxxxx oznaava 8 bitovnu adresu
0xxxxxxx 1xxxxxx 16 bitovna adresa
11111111 poruka svim sekundarnim postajama
- Upravljako polje tri formata:
o Informacijski (I okvir)
o Nadzorni (S okvir)
o Nenumerirani (U okvir)
I okvir ukljuuje N(S) i N(R) u svrhu normalne ARQ komunikacije.
S okvir je posebno namijenjen upravljanju tokom (kad se ne moe puten I okvira)
2) LAP B protokol
- Podskup HDLC protokola namijenjen uravnoteenoj (balanced) konfiguraciji.
3) LAP D protokol
Inaica HDLC protokola namijenjena upravljanju vezama po D kanalu u ISDN mreama
(2B +D kanali)
4) LLC protokol
5) PPP protokol

PPP protokol
In networking, the Point-to-Point Protocol, or PPP, is a data link protocol commonly used in establishing
a direct connection between two networking nodes. It can provide connection authentication,
transmission encryption privacy, and compression.
PPP is used over many types of physical networks including serial cable, phone line, trunk line, cellular
telephone, specialized radio links, and fiber optic links such as SONET. Most Internet service providers
(ISPs) use PPP for customer dial-up access to the Internet. Two encapsulated forms of PPP, Point-to-
Point Protocol over Ethernet (PPPoE) and Point-to-Point Protocol over ATM (PPPoA), are used most
commonly by Internet Service Providers (ISPs) to establish a Digital Subscriber Line (DSL) Internet
service connection with customers.
PPP is commonly used as a data link layer protocol for connection over synchronous and asynchronous
circuits, where it has largely superseded the older Serial Line Internet Protocol (SLIP) and telephone
company mandated standards (such as Link Access Protocol, Balanced (LAPB) in the X.25 protocol
suite). PPP was designed to work with numerous network layer protocols, including Internet Protocol
(IP), Novell's Internetwork Packet Exchange (IPX), NBF and AppleTalk.
PPP is also used over broadband connections. RFC 2516 describes Point-to-Point Protocol over
Ethernet (PPPoE), a method for transmitting PPP over Ethernet that is sometimes used with DSL. RFC
2364 describes Point-to-Point Protocol over ATM (PPPoA), a method for transmitting PPP over ATM
Adaptation Layer 5 (AAL5), which is also a common alternative to PPPoE used with DSL.
PPP is specified in RFC 1661.
[1]

8 8/16 8/16 varijabilno 16/32 8