SECESIJA poetak secesije u slikarstvu naznauje skupina mladih umjetnika izlobom Hrvatski salon u Umjetnikom paviljonu u Zagrebu 1898.

; 1898. dovrena gradnja Umjetnikog paviljona; izlobeni prostor sveano otvoren 15. prosinca izlobom Hrvatski salon, 1898.; izlobu priredilo Drutvo hrvatskih umjetnika, nakon to se grupa mladih umjetnika okupljena oko Vlahe Bukovca (Robert Frange-Mihanovi, Rudolf Valdec), otcijepila od Drutva umjetnosti Ise Krnjavog; uz podrku alskog i Demana, ustali protiv tradicionalnih akademskih ablona, traei punu individualnost i slobodu umjetnikog izriaja; ta izloba prva manifestacija hrvatske umjetnosti moderne: izlau kipari Robert FrangeMihanovi i Rudolf Valdec, slikari Robert Auer, Ivan Bauer, Vlaho Bukovac, Menci Klement Crni, Bela iko-Sesija, Oton Ivekovi, Ferdo Kovaevi, Slava Rakaj te s nacrtima okvira za Bukovev Portret Vranicanija mladi student arhitekture Viktor Kovai; raznolikost motiva: od tradicionalnih portreta, mrtvih priroda, pejzaa, do alegorije; borba likovnih umjetnika za afirmaciju dio je opeg pokreta hrvatske moderne, iji zamah traje 1897-1903.; pojavljuju se prvi programski tekstovi koji teorijski odreuju novu umjetnost (Demanov uvodnik u asopisu Mladost, 1898.) te nastaju prva ostvarenja modernog stila (oprema asopisa Vijenac); djelomino preuzimaju estetske norme iz beke i minhenske secesije u nastojanju da se uklope u nove struje likovnog stvaranja; 1904. Prva jugoslavenska umjetnika izloba u Beogradu (Hrvatska tada u sastavu Austro-ugarske, pa se i umjetnici nastoje oduprijeti pokuajima maarizacije, povezujui se s ostalim junoslavenskim narodima, jer su smatrali da e tako lake postii osloboenje od Monarhije i nacionalno osamostaljenje); 1905. osnivaju Savez junoslavenskih umjetnika 'Lado', ali ve na prvoj izlobi u Sofiji otcjepljuje se skupina mladih hrvatskih umjetnika iz Dalmacije pod vodstvom Emanuela Vidovia te u Splitu 1908. osnivaju Drutvo Meduli; nova strujanja = dolaskom Bukovca u Zagreb, 1893. prvi zajedniki nastup hrvatskih umjetnika na jednoj meunarodnoj smotri - milenijska izloba u Budimpeti 1896.; Bukovac, iko i Frange zahtijevali posebni izlobeni paviljon; Ivo Mallin po dunosti tajnika Drutva umjetnosti predvodio Odbor za milenijsku izlobu - dobili paviljon; Bukovac: 33 djela izloena; otvorena pleneristika paleta > zagrebaka arena kola (nakon to se vratio iz Pariza, Bukovac utjecao na mlade slikare da sumorne boje realizma zamijene svjeinom i svjetlou evropskog impresionizma, pa e se krug mladih umjetnika oko njega prozvati arenom zagrebakom kolom); intimistiki izraz, slobodna impresija u prikazivanju realiteta simbolizam (>iko) u djelima umjetnika Salona uoava se nov nain oblikovanja, ali se secesija u njima u prvom redu oituje u idealistikom otklonu od stvarnosti u motivu, najee nadahnutu literaturom i mitom, koji simbolizira subjektivne osjeaje i iracionalno; 1898. izlazi i secesijski opremljen 15. broj asopisa Vijenac; usmjeren u prvom redu na tumaenje pojava nove umjetnosti u Beu, glavni-teorijsko promidbeni spis Pilarova studija Secesija obuhvaa saete teorije mladih umjetnika: sloboda umjetnikog stvaranja, pojednostavnjenje vanjskog oblika i obogaenje sadraja umjetnosti, ukidanje razlike izmeu tzv. visoke i primjenjene umjetnosti te sinteza lik. oblikovanja (gesamtkunstwerk) uz zahtjev da umjetnost treba rairiti u sve slojeve naroda;

ZAGREBAKA ARENA KOLA ime su joj dali kritiari; bez naroitog ideolokog programa; bez jedinstvene kulturne orijentacije; jedna od odlika - uljepani realizam; zaetnik kole je VLAHO BUKOVAC: on 70-tih studira u Parizu kod Cabanela - predvodnik francuskog akademizma; u poetku mu je paleta tamna; njegova slika 'Crnogorka' dobiva priznanje; 80-tih usvaja 'impresionizam' ('Mlada patricijka') - poinje slikati u plein-airu, posvjetljuje paletu, potez mu postaje slobodniji i meki, ali forma je i dalje akademska; 1893. dolazi u Zagreb - slika 'svijetlim arenim' bojama - time utjee na niz naih slikara: FRANGE IVAN TIOV FERDO KOVAEVI OTON IVEKOVI JOSO BUAN MATO CELESTIN MEDOVI MENCI KLEMENT CRNI SLAVA RAKAJ NASTA ROJC AUER ALEKSANDER kod prvog zajednikog nastupa 1898. nazvali arena kola; prva povezana umjetnika tvorevina kod nas; rade u plein-airu, koriste svijetlu paletu boja, akademske forme; Bukovac u to vrijeme slika 'Hrvatski preporod', 'Gunduliev san'; 1895. na izlobi u Budimpeti kola; 1897. dekoriraju 'Ilirsku dvoranu'; 1898. Bukovevom zaslugom slikari izlau na Salonu; 1903. Bukovac odlazi u Prag;

VLAHO BUKOVAC (1855-1922) 1866. odlazi u Ameriku; radio u Peruu i San Franciscu; poinje se baviti slikarstvom; Pariz 1876-1893. 1876. vraa se u Evropu; otkriva ga dubrovaki pjesnik Medo Puci, savjetuje ga da slavenizira svoje prezime Faggioni u Bukovac i odvodi ga u Pariz: studira na Ecole des Beaux Arts; jo kao ak izlae 1878. na parikom Salonu; do kraja parike faze 1893. stalno je prisutan na Salonu: teme iz crnogorskog ivota i aktovi, pa portreti - izvrsno svladan zanat, vjeta modelacija; portretima brzo stjee velik ugled; razvija se i u plenerizmu: Pejza s Montmartrea, 1882. Dalmacija 1884-1885. prijelomni trenutak je boravak u Dalmaciji 1884-85. - portreti tamnog kolorita i studije uz obalu mora; naputa tamnu paletu - svijetla paleta, meki potezi kista; Zagreb 1893-1898. 1893-1898. dolazi u Zagreb, na nagovor Rakog; radom u pleneru djeluje na mladu generaciju (iko, Ivekovi, Tiov, Kovaevi, Medovi), zaotrava odnose s Krnjavim; kompozicije velikih formata: Gunduliev san Dubravka Hrvatski preporod (zastor - izvrstan portretist, obavio je i nekoliko najveih slikarskih zadataka toga doba sveanu zavjesu u HNK s temom Preporoda i simboliku kompoziciju 'Hrvatska knjievnost' s portretima knjievnika od renesanse do 19. st. u velikoj itaonici Sveuiline knjinice) meki slobodni potezi kista, svijetla ljestvica boja s prozranim obojenim sjenama - radi brojne portrete Zagrepana; izlae u sklopu zagrebake arene kole, na Biennalu, na izlobi Secesije u Beu (svrstan meu najbolje portretiste svoga vremena); osniva Drutvo hrvatskih umjetnika; nakon Salona povlai se u Cavtat; Cavtat 1898-1902. eksperimentira s novim tehnikim i koloristikim izraajnim sredstvima; svijetli portreti i pejzai intenzivnih boja, u duhu secesije slika Dantea na obali i Raj Be 1902. odlazi u Be Prag 1903-1922. Prag tamo je profesor na Akademiji; povlai se iz javnog ivota - samo pedagoki rad; poentilistika manira (ali ne iste, ve mijeane boje), rafinirana skala boja, trai vibrirajuu atmosferu lika i ambijenta; fasciniran suptilnim nijansama ljudske figure i puti, slika aktove, portrete, figure u interijeru; Bukovev stav prema impresionizmu: svijetla paleta, atmosfera, za njega je impresionizam tek sredstvo reprodukcije - time nije zahvaena sama bit impresionizma;

BELA IKO SESIJA (1864-1931) najzanimljivija pojava kruga zagrebake kole; temama bjei iz stvarnosti i priklanja se sadraju Biblije, mitologiji i povijesti; studira u Beu; specijalizira povijesno slikarstvo; 1892. sudjeluje u dekoriranju interijera palae Odjela za bogotovlje i nastavu (pet klasicistikih slika), kompozicije na teme iz klasine starine: Judita i Holoferno, 1892. Napulj 1893-94.: niz pleneristikih pejzaa; teme iz kranske, egipatske i klasine mitologije; slike interpretira kao simbole ivota i njegovih pojava ljubavi, smrti; po povratku u Zagreb, surauje s Bukovcem; faza 1895-96. Zagreb majstor psiholokih portreta, pleneristikih pejzaa, povijesnih prikaza i prizora iz knjievnosti; ciklus motiva starih hrvatskih gradina za milenijsku izlobu u Budimpeti, 1896. kompozicije na teme iz Homerove Odiseje, ciklus kompozicija za Odjel za bogotovlje i nastavu (Dante pred istilitem, Walpurgina no, 1898.) koncipirane simbolistiki, kao likovni izraz odreene ideje; svoj specifini divizionizam razrauje na slikama Atena i Psiha, 1898. i Justi i Pauli, 1899; teme iz Homera, Shakespearea, Dantea i Goethea - koncipirane simbolistiki, kao likovni izraz odreene ideje; pokazuju razvoj od tonskih rjeenja do kolorizma i uvoenja poentilistike tehnike; potresno simbolistiko djelo tog razdoblja je Pieta, 1897., dok ciklus Innocentia, 1899. oznaava usvajanje secesijske stilistike; u okviru prve hrvatske secesije preuzima ulogu intelektualnog voe mlae generacije slikara; on je izraziti simbolist 90-tih; 1902. s Auerom odlazi u SAD, a poslije povratka u Zagreb, sa Crniem 1903. otvara slikarsku kolu - u akademskom radu primjenjuje metode akademskog realizma; 1902-1920. ciklus Apokalipsa opsesija mu je motiv Salome, repliciran u 18 varijanti; esti su mu i prikazi enskog akta pod raznim imenima; radi i portrete po fotografskom predloku; ak i pejzae slika prema fotografijama, u elji za to egzaktnijom obradom motiva; Pokrtenje Hrvata - iroko tretiranje secesijskog slikarstva u Hrvatskoj; OTON IVEKOVI (1869-1939) studirao u Zagrebu kod Quiquereza, Beu i Minhenu; od 1908. predaje na Umjetnikoj akademiji i predsjednik je jugoslavenskog umjetnikog drutva Lado; lan je Zagrebake arene kole; specijalizirao se za povijesno slikarstvo, ali ta djela su konvencionalna, teatralna i isforsirano deskriptivna; najznaajniji autor ranije faze historijskog slikarstva u Hrvatskoj; slikao je niz prizora iz sudbine obitelji Zrinski i Frankopan; najkvalitetniji su mu radovi skice i akvareli malog formata; njegova uenica je Nasta Rojc; JOSO BUAN bavi se seljakim genreom; hrvatski realizam; seoski motivi Slavonije i okolice Zagreba; bogatstvo boje, uljepani likovi, cijenjen vie zbog teme nego zbog umj. vrijednosti; SLAVA RAKAJ (1877-1906) otkrio ju je i pravilno usmjerio iko; vrlo nadarena; gluhonijema; radi fino ugoene akvarele, rodni Ozalj i seoske kue u oklici Ozlja; poslije 1904. glavni predstavnici simbolizma: MIRKO RAKI (1879-1982) akademije u Pragu i Beu; ivio u Mnchenu, Rimu i enevi; od 1920. u Zagrebu i od 1980. u Splitu; prvo i najvitalnije razdoblje: oko Krnjavog i Metrovia; simbolizam ranije faze: grupa djela tipine simbolistike tematike, obuhvaa ciklus motiva Danteove Boanstvene komedije; velike kompozicije jakih svjetlosnih kontrasta i koloristikih efekata u kojima ope teme smjenjuju motivi iz Dantea: Pred vratima smrti, Grad Dis, Prijelaz preko Aheronta; slike u velikoj itaonici NSB-a; pripada uoj jezgri grupe Meduli, 1908. (ideologija jugoslavenskog nacionalizma) s jedne strane tei simbolizmu (ciklus Danteove Komedije), s druge strane tei ideologiziranom monumentalizmu (ciklus slika iz ivota Kraljevia Marka); naslikao jednu od prvih slika s temom zrakoplovstva; za veliku itaonicu NSB-a, kao simbol moderne tehnike, prikazao avijatiara pred avionom (1912/13);

'Austrougarska monarhija', 1916. - antologijska slika; secesijsku dekorativnost prevodi u snaan izraz i izuzetno matovito stvara likovni simbol bez knjievnih natruha: na praznom sivom polju stisnuto tijelo u austro-ugarskoj vojnikoj odori s opancima na nogama, iza kojeg leluja crno-uta zmija - boje austrijske zastave; za vrijeme Prvog svj. rata sudjelovao je na internacionalnim izlobama jugoslavenskog slikarstva; 1921. u Umjetnikom paviljonu njegova prva kolektivna izloba na kojoj je izloio i Kosovku djevojku i Majku Jugovia; zidno slikarstvo: slike u crkvi sv. Petra i Pavla, Osijek, 1938. EMANUEL VIDOVI (1870-1953) pod utjecajem Segantinija (studira u Italiji) - tada radi tehnikom divizionizma; brojne vedute i pejzai; 1895. vraa se u Split i tu se drui sa slikarima i knjievnicima; tada radi skice i studije u prirodi, otvorene boje; kada te motive kasnije u ateljeu prenosi na velika platna, dodaje im maglenu i polumranu atmosferu; u Splitu je udaljen od suvremenih tokova evropskog slikarstva; atmosfera na njegovim platnima postaje sve tamnija, ipak vidi se posebna snaga i osebujnost; 1908. jedan od utemeljitelja grupe Meduli; gotovo monokromna platna u kojima je motiv sveden na lirski i simbolistiki ugoaj: Angelus, 1908.; Ribarske lae u Chioggi; od 30-tih radi i mrtve prirode; 40-te - slike u trogirskoj katedrali; zadnje razdoblje mu je i najkvalitetnije razdoblje stvaranja> sanjivi, magleni lirizam; oznaio je prekretnicu novije umj. 20. st. te odredio nove smjernice: razbijanje akademskih shema - slobodno likovno miljenje otvoren rukopis - ostavlja 'slobodno', nedovreno jedna boja i njene tonske promjene; grafika: MENCI KLEMENT CRNI (1865-1930) u grafici, koja se tek po. stoljea razvija u samostalan umj. izraz, simbolistiki se ugoaji javljaju kod Mencija Klementa Crnia (Suton, 1900.); studira u Beu i Minhenu; 1903. s ikoem otvara privatnu slikarsku kolu > ALU; prvi je u hrvatskom slikarstvu poeo slikati marine, a s njim zapoinje i razvoj moderne hrvatske grafike; pod utjecajem zagrebake arene kole paleta mu postaje otvorenija, namaz pastozniji; najvie slika Hrvatsko primorje, Istru i okolicu Novog Vinodolskog; dojam titranja zraka i nedogledne daljine postie zagasitijim bojama u tonovima i tankim namazima kista; grafika mu je znaajnija od slikarskog opusa, jer je prvi kolovani grafiar u nas koji je postigao evropsku razinu (kod njega su grafiku uili Krizman, Babi, Krulin); radi uglavnom bakropis, jer mu to omoguava tonsko rjeavanje; radi reprezentativne pejzae, ton vaniji od boje, bitan kontrast svjetlo - sjena; TOMISLAV KRIZMAN najistaknutiji predstavnik, ije litografije u boji (Alegorija jeseni, 1904.) i bakropisi pripadaju dekorativnoj struji secesije pod vidljivim utjecajem japanskih drvoreza; plonost, linearizam, simbolizam; portreti, pejzai, figuralne kompozicije; narodni ornamentalni motivi; pejzaisti: FERDO KOVAEVI radi intimne pejzae Zagreba, predjele uz obale Save; jednostavne teme, manje dekorativan, slika panjake, tihe kutke vrtova; najjaa strana - svjei pejzai sa Save; MATO CELESTIN MEDOVI (1857-1920) pejzaist - dubrovako podruje, 1880-1886. koluje se za slikara u Rimu; 1888-1893. koluje se u Minhenu u duhu dekorativnog historijskog slikarstva K. Pilotyja; 1895-1907. boravi u Zagrebu, djeluje u krugu zagrebake arene kole Vlahe Bukovca pod ijim utjecajem mijenja stil > sve svjetlija paleta, esto otvorene boje; slika oltarne slike (Krievci, Poega, Bjelovar), portrete, anr te velike povijesne kompozicije Splitski sabor, Dolazak Hrvata, Zaruke kralja Zvonimira, Krunjenje kralja Ladislava Napuljskog, po narudbi I. Krnjavoga u Odjelu za bogotovlje nastavu, Opatika 10 - tu su mu najbolji detalji, ali suprotno tome, u religijskim slikama znao je krajnjom jednostavnou naslikati izraajne likove svetaca; poslije 1898. slika portrete; do 1907. narudbama vlade vezan je za Zagreb; izlae sa hrvatskim umjetnicima na brojnim izlobama u zemlji i inozemstvu; 1907-1912. - definitivno naputa Zagreb i povlai se na Peljeac; slika u pleneru krajolike i marine koristei novi kolorit i poentilistiku tehniku slikanja;

sada naputa slikanje detalja s poetka stoljea; oko 1905. gusti impasto i impulsivni udarci; oko 1907. prevladava nova tehnika manira sitno crtkanog poentilizma; 1908-1912. rano peljeko razdoblje - pejzai veih dimenzija; poentilizam je grafiki discipliniran; 1914-1918. kasno peljeko razdoblje - manja impresionistika platna; udarci su postali rastoeni djelii boje; 1912-1914. Be - ne donosi promjene; 1913, u Beu je imao samostalnu izlobu, vraa se na Peljeac; uz Bukovca, najvanija linost u prvoj generaciji hrvatskih slikara; prvi je uoio znaenje primorskog pejzaa i njegovao je pejza kao samostalnu vrstu slikarstva; paleta mu se pod utjecajem Bukovca zaarenila i postala ivlja, mada nikad ne nalazi ono svjetlo; u religioznim slikama po shvaanju je daleko nad Bukovcem; prestie ga u izraavanju duevnosti; Bukovac nastoji pojaati vanjtinu, a Medovi vie ide za izrazom;

GRUPA MEDULI, SPLIT 1908-1919. grupu osniva Metrovi 1908. u Splitu - time se simboliki prekida iskljuivost Zagreba kao likovnog centra; ideja junoslavenstva traenje nacionalnog likovnog izraza osloboenje hrvatske umjetnosti od stranih utjecaja elementi folklora i beke secesije inspiraciju trae u epskim narodnim pjesmama i nacionalnom mitu; grupa je snano djelovala na razvoj hrvatske umjetnosti; izlobe: zaslugom Emanuela Vidovia organizirana je u Splitu 1908. prva dalmatinska umjetnika izloba, a krajem 1909. u Ljubljani - sudjeluje dvadesetak umjetnika iz Dalmacije; 1910. u Zagrebu, pod geslom 'Nejunakom vremenu u prkos' - pokreu zamrli likovni ivot; simbol tog naglaenog monumentalizma je plakat to ga je izradio Mirko Raki, s nadnaravno krupnim konjem i nadljudski miiavim konjanikom - izlau 'Ciklus Kraljevia Marka' (Kosovski ciklus) na kojem rade Metrovi, Raki, Krizman; izlagali i Slovenci, Srbi i esi; 1911. Rim 1919. Split (posljednja izloba) ostali lanovi: EMANUEL VIDOVI MIRKO RAKI TOMISLAV KRIZMAN

HRVATSKI PROLJETNI SALON zajedniko im je obiljeje vrsto voluminozno oblikovanje; redovite izlobe, odravale su se svakog proljea u Umjetnikom paviljonu; bile su svojevrsna smotra i okupljale su gotovo sve hrvatske slikare; toliko srodna djela i jedinstveni pristup da je ponekad teko razluiti autore - brda ili drvee oblikovani kao da su od keramike, a kue i naselja podsjeaju na najranije kubistike slike; izbor boja esto sveden na minimum; svijet u njihovoj viziji djeluje nepokretno, neivo - iskljuivo ih je zanimala forma, zaustavljali su se na povrini ili ljusci predmeta, nisu eljeli prodrijeti dublje; tvrdi stil; 1916-1919. izloba 1916. - salon Ulrich u Zagrebu: BABI, MIE, KRIZMAN, ULENTI te kipari US, JUHN i TURKALJ; Ratni salon; mnogo umjetnika odlazi u inozemstvo (Medulievci, Tartaglia); Salon je tada bio jedini oblik organiziranog i kontinuiranog kolektivnog djelovanja na podruju umjetnosti; nastao je na poticaj T. Krizmana; nije cjelovit niti jedinstven, jer pokazuje protuslovne tenje; ovdje izrasta druga generacija hrvatske moderne; nosioci ekspresionizma: VARLAJ, UZELAC, TREPE, GECAN - praka etvorka ULENTI MIE (Schiele) MIJI BABI - secesijski, simbolistiki ekspresionizam STEINER TARTAGLIA kod svakog od tih umjetnika ekspresionizam je samo faza u njihovom razvoju; 1919-1928. jezgru ini mlada generacija: UZELAC GECAN TREPE VARLAJ TARTAGLIA BECI UMANOVI ULENTI oslanjaju se na Kraljevia (mnchenska kola), cezanneizam (u pejzau), pariku avangardu, ekspresionizam (Uzelac, Varlaj, Gecan); vana je prisutnost ULENTIA i TARTAGLIE - s nizom pionirskih radova drugog vala modernizma; 1921. prijelomna godina Salona: poetak prisne suradnje jugoslavenskih sredita; manifest Zenita; ekspresionizam je tek jedan od faktora u oblikovanju fizionomija pojedinih umjetnika (oznake ekspresionizma su samo djelomine); pojava gostiju - srpskih slikara: DOBROVI, BIJELI, UMANOVI; poetak neorealizma + elementi neoklasicizma + magini realizam: TARTAGLIA (mrtve prirode) VARLAJ (Vrbnik) JOB (Santa Maria) POSTRUNIK (Portret sestre) BECI TREPE UZELAC salon nema jedinstvenu idejnu i estetsku osnovu, najsnanije obiljeje mu je ekspresionizam sa kraja 1910-tih i poetka 1920-tih; vrhunac dostie oko 1921. u djelima autora koji su izlagali na izlobama Salona vidi se i konstruktivistika, tj. neoklasicistika tendencija - pojednostavljena kompozicija, isticanje volumena, podreena uloga boje - to je prijelazno raspoloenje kod veine autora, koje se od 1926. poinje mijenjati (ili boja ili sie); skulptura Salona nastala je u sjeni Ivana Metrovia, zastupljeni kipari bave se jednostavnijim motivima i skromnijim formatom; na granici je obrta, mekanih poetiziranih oblika obinog kamena, a ne skupi, monumentalni mramor - sublimaciju tog stava dostigao je KRINI, u zreloj fazi svog opusa, poslije 1928.

MNCHENSKI SLIKARSKI KRUG (1904-1908) pojava moderniteta u hrvatskoj umjetnosti vezuje se, prije svega, uz djelovanje slikara mnchenskog kruga; u zbirci Muzeja suvremene umjetnosti: crtei Miroslava Kraljevia nastali u razdoblju izmeu 1902. i 1912., ulja Vladimira Becia iz najvanije faze njegova stvaralatva 1910-1922., slike iz ranih etrdesetih, slike Oskara Hermana iz dvadesetih godina; slike Roberta Auera, Ljube Babia, Bele ikoa, Vladimira Becia, Zoe Borelli, Otona Ivekovia, Gabrijela Jurkia, Tomislava Krizmana, Maksimilijana Vanke, Anke Krizmani, Naste Rojc, Zlatka ulentia, Save umanovia, Jerolima Mie; termin kojim povijest umjetnosti oznaava poetak hrvatske moderne, a pripadali su mu slikari JOSIP RAI (1885-1908), MIROSLAV KRALJEVI (1885-1913), VLADIMIR BECI (1886-1954), OSKAR HERMAN (1886-1974); zajedno su pohaali Mnchensku akademiju u klasi Huga von Habermanna koji im je, zbog njihovih zajednikih karakteristika i razlika u odnosu na ostale ake dao naziv die Kroatische Schule - grupa mladih slikara kolovanih u Mnchenu 1905-1910.; prekid sa srednjoevropskim tradicijama i usvajanje zasada modernog francuskog slikarstva; kulturni projekt koji odbacuje secesiju, simbolizam i akademizam; utjecaj Maneta, Cezannea, Goye, Halsa; J. Rai i O. Herman prethodno su zavrili pripremni teaj kod Antona Abea koji je drao najpoznatiju privatnu kolu u Mnchenu i inzistirao na studijama po modelu, na plastinosti i jasnom crteu, te istim volumenima; na akademiju se upisuju 1904., isprva u klasi Johanna Hertericha, a nakon njegove smrti 1906. kod H. Habermanna kojem 1906. dolazi Beci te 1907. Kraljevi; Herman na odreeno vrijeme naputa akademiju, te se 1907. vraa u klasu K. Rauppa; slikari "Mnchenskog kruga" nemaju zajedniki odreen stilski identitet, ali ih je, kao prvi povezani narataj hrvatskog modernog slikarstva, ujedinjavala tenja k autonomnom slikarskom izrazu, bez literarnih, historijskih ili moralistikih okvira to ih dovodi u neposrednu vezu s francuskim impresionizmom, ponajvie s Manetom i Cezanneom kao uzorima; svaki od njih zasebno je ime hrvatske moderne, a zajedniki minhenski poeci posluili su vie povijesti umjetnosti za uspostavu termina kojim ih je izdvojila iz dotadanje tradicije; Rai je ve 1908. otiao u Pariz, a uskoro odlaze i Kraljevi i Beci; Herman je jedini ostao u Mnchenu do 1933. uz povremene odlaske u Pariz i Berlin; iako je za slikare ovog kruga najznaajniji modernitet kao stilska odrednica, slian razvojni put ipak im je odredio i neke zajednike karakteristike koje se prepoznaju u tonskoj i predmetnoj istoi, sezanizmu u smislu racionaliziranja slikarske predmetnosti i tenji ka konstrukciji umjesto analizi; zajedniki im je nov, suvremen, anti-akademski odnos prema likovnom radu; nakon 1900. u Hrvatskoj je vrijeme depresije: gubitak vjere u politike i kulturne mogunosti, nema novih stilskih fenomena, nedostaje kultura oblika i konstruktivnog prostora; stil: plastinost pojednostavljeni volumeni oblike doivljavaju u masama naglaena tektonika i arhitekturalnost toan crte, iroki potezi kistom tonska modelacija - monokromija srebrno sivilo klasini ritam svjetla i sjene statinost antinarativnost bez detalja djeluju usporedo s monumentalizmom Metrovia i Rakog; intimisti; djeluju usporedo sa arenom kolom i grupom Meduli; slikaju sline motive - uglavnom nai ljudi i krajevi, ali su se od njih razlikovali istoom svog likovnog izraza i u njemu dosegli visoku stvaralaku razinu po kojoj su postali glavni osnivai hrvatskog modernog slikarstva; Beci - volumen, Kraljevi - crta, Rai - ton;

JOSIP RAI (1885-1908) slika portrete i figure; tonsko slikarstvo - tonsko graenje volumena; tenja na gradnji i plastici volumena; uvaava slikarstvo Velasqueza, Rembrandta, Maneta te tradicije umjetnosti Leibla; isticao vanost plenerizma; 1909. posthumna izloba Drutva umjetnosti; 'Stari prijatelj', 1907. 'Pred stajom', 1907. 'Portret gospoe u crnom', 1907. 'Portret Pepice' - elementarno jasan; 'Autoportret', 1907., 'Majka i dijete', 1908. - sadrajna ekspresija, svjetlo je na figuri, njezinu volumenu, a ne u prostoru, nita impresionistiko, gotovo nita manetovsko; 'Pont des Arts', 1908. - fina, jedinstvena rasvjeta, paleta na bazi sivoga, tonovi u slubi konstrukcije, masa prostudirana i ritmina, potez kista vezan i ravan; slika koja podsjea na Nabis - tradicija slikarstva plohe na likovno suvremen, ali posve drukiji nain negoli avangardisti; njegova sinteza zapoeta konstrukcijom volumena kao konstrukcijom predmeta slike, vukla ga je na vlastito proirenje, na sadrajni naboj, to je njegovu orijentaciju inilo ambivalentnom i nejasnom; 1907. eli ii u Pariz, jer smatra da je u Minhenu nauio sve to se dalo, a da su francuski slikari ispred svih; 1908. je u Parizu; esto radi akvarele s motivima parikih mostova, ulica, parkova; i radovi u ulju pokazuju isto: izvoenje zgusnutih nijansi iz toplog mrkog tona; naen je ustrijeljen u hotelskoj sobi; u Parizu je proveo samo 4 mjeseca; Rai - mrk, tvrd, na licu mu se vidi bijeda, uvijek ozbiljan i bez ikakve erotike; Kraljevi - temperamentan, fantastian i toulouse-lautrecovski senzualan; VLADIMIR BECI (1886-1959) studirao je pravo i iao u privatnu slikarsku kolu Crnia i ikoa; 1905. prekinuo je studij i otiao u Minhen; u istoj klasi s Raiem na minhenskoj Akademiji od 1906.; 1909. odlazi u Pariz, 1910. vraa se u Zagreb; i kod njega se vidi utjecaj Leibla, Velasqueza i Goye; posebnu panju poklanja volumenu i gradnji prostora (1. faza); slika pejzae, figure, mrtve prirode; 1929. osniva 'Grupu Trojice' s Lj. Babiem i J. Mieom; od poetka je okrenut svijetu i motivu, nastojei uhvatiti njihovu izvanjsku ljepotu; 1. faza: mnchenski krug + Pariz (1906-1909) za boravka u Parizu upoznao djelo Maneta i Cezannea i doivio evoluciju na bazi Cezanneova naina; njegova elaboracija slikarskog postupka je intelektualno i formalno brza, ali dosta uska i zatvorena; paleta: preteu sivi, zelenkasti i zemljani tonovi; 'enski akt s novinama', 1907. 'enski akt pred ogledalom', 1908. 'Akt djevojke kod stola', 1907. 'Autoportret', 1907. 'Hrast', 1907. - zahvatio problem slikanja predmetnih masa u otvorenom prostoru metodom koju je primjenjivao slikajui kompozicije s pozadinom; sve je svedeno na zaobljenost, na teinu, na 2-3 odnosa na bazi boje zemlje i tekog zelenila; 'Portret Kraljevia', 1908. 'Mrtva priroda', 1909. sa zemljanim vrem; 'Autoportret s polucilindrom' - vrsta tonska gradnja tjelesnosti 'Klasija', 1911. - zelene kronje drvea i tratina, prebogata i preteka zelenila; 2. faza: dvadesete nakon rata 'Autoportret', 1920. - izravno pribliavanje Cezanneu, a zatim sve naglaenije geometrijsko strukturiranje motiva, snane voluminoznosti oblika i naglaene tonske game bez vidljivih poteza kistom > to mu je razdoblje neoklasicizma; pribliava se maginom realizmu ('Mirjana', 1926.) naglaenije geometrijsko strukturiranje motiva; snana voluminoznost oblika; bez vidljivog poteza kistom; 'Planinski pejza s potokom', 1923. - arkadijski doivljaj svijeta; 'etelica', 1926. 'Kompozicija', 1926. 'Mrtva priroda s kipom', 1927. 1927/28. pojavljuju se prvi znaci omekavanja strogog, strukturalnog shvaanja oblika, sve znaajnija je i uloga boje i vidljivog traga slikareve ruke; 3. faza: tridesete i nadalje bujan egzaltirani realizam; boja postaje vanija; tonsko-koloristiki pristup; to je djelima najbogatije razdoblje; paleta postaje arenija i svjetlija (kasnije e se suziti prema sivom i smeem); vidljivi potezi kista; omekavanje strukturalnog shvaanja oblika;

'Sunanje', 1932. 'Akt u plein-airu', 1932. 'Rakovi', 1933. 'Djeak s kukuruzom', 1935. 'Most u Mostaru', 1931. u drugoj skupini figuralnih motiva postignut je odreeni monumentalizam - iroki namazi boje; u skupini aktova iz tog doba postie najviu stilsku sintezu svog tonskog realizma; najdalje u pravcu ekspresije otiao je u pejzaima i mrtvim prirodama, od rata naovamo gubi se smei ton sa palete; tonska skala se sve vie suava, sve meke i lazurnije slikanje - blagi povratak vlastitim sezanistikim vrlinama: 'Djevojica s lutkom', 1947. posljednja slika: 'Trenje u blauju', 1952. - ne samo da je sezanistika, nego je otvoreno sezanovska; uvodi novu problematiku slikarstva - upuena uskljuivo prema samostalnim vrijednostima slike; poetika istog slikarstva; 1931. puni napon djelovanja Grupe Trojice; njihova poetika 'istog slikarstva'; MIROSLAV KRALJEVI (1885-1913) 1. faza: Mnchen 1907-1910. kopira Jordaensa, van Dycka; realistiki pristup; tonska gradnja volumena, plastinost; 'Autoportret s psom', 1910. 'Autoportret s prijateljem Olszewskim', 1909. - karakteristian sivi prostor - pozadina; 2. faza: Poega 1910-1911. animalistiki motivi, portreti, pejzai, mrtve prirode; boja igra veu ulogu nego kod Raia; namaz soan i iv; 'Konji u staji', 1910. 'Autoportret', 'Djevojka s lutkom' - razvio vlastitu varijantu portreta; 'Teta Lujka', ljeto 1911. - konceptualna obnova: u pozadini frontalno postavljene polufigure = Cezanneovo ukoeno drvee s 'Kupaica', a sam lik slikan je na dosta vrst i zatvoren nain - sezanizam; 3. faza: Pariz 1911-1912. cijeli ivot se kree izmeu dva pola: tonskog stupnjevanja i tonskog kontrastiranja, trai vlastiti jezik i pada pod razne utjecaje, ali ih zna poosobiti; veliki tematski i izraajni raspon: sela s hrvatskog sjevera prikazana jednako vjerno kao i kozmopolitska i morbidna atmosfera zapadnog velegrada; secesijske krivulje i arabeske vode ga do ekspresionizma, do plonosti, preuvelianih i izoblienih formi i lica-maski; mnogi crtei nadahnuti ruskim baletom agiljeva (Kraljevi to radi prije negoli mnogi predstavnici tadanje avangarde); istodobno s tim ekspresionistikim htijenjima javljaju se pokuaji razrade konstrukcije slike, koji ga pribliavaju sezanizmu; usvaja pleneristiki impresionizam; ilustrira moderni i bohemski ivot; 'Parc du Luxembourg', 1911., 'ena u vrtu', 'Mrtva priroda' - karakteristine sezanistike, kao da su u funkciji stilskih vjebi; 'Autoportret s lulom' - najznaajnije djelo naslikano u Parizu, solidna plastina gradnja, oiena i osvijetljena bojom (osnovna misao o gradnji plohama iste boje); 'Eva' 'Stojei akt' 'Djevojka s modrim arapama' 'Olympia' - rasko dekorativnog aranmana 'Vive la joie'- puna naoko ekspresivne razigranosti 'Golgota' - s neobinim linearnim pojednostavljenjima (deformacije u slubi plastine konstrukcije) brdo crtea 1912. - same gole ene, scene iz ruskog baleta, iz kavana; 1912. galerija Ulrich - jedina samostalna izloba za ivota; 4. faza: Zagreb 1912-1913. brojni akvareli, pasteli, grafike odiu atmosferom Pariza; s njima prvi put ulaze u nau umj. motivi iz barova, kavana, nonog ivota; ekspresionistike tendencije - nervozna, ekspresionistika linija > ovom fazom najvie utjee na formiranje Gecana, Uzelca, Trepea; plonost; preuveliani i izoblieni oblici; 'Autoportret', 1912. 'Portret strica Lace', 1912. - sve je isto, otro, stabilno; sve je na tom liku na svom mjestu; u poekom i parikom razdoblju zakoraio u pravcu slobodne, svoje postfovistike interpretacije sezanizma; OSKAR HERMAN (1886-1974) u Mnchenu radi do 1933., vraa se u Zagreb, ali i odavde bjei poetkom rata; poetkom 1944. prikljuio se NOB-u; 1934. retrospektivna izloba u Zagrebu; samostalna izloba 1954. nije krenuo linijom Manet - Cezanne, ve je pod utjecajem Mareesa, a kasnije ekspresionizma; slikanje po objektu, odsutnost svake 'literature', jednostavan predmet i zbit volumen; pojednostavljenje forme; iroki pastozni potezi, dojam nedovrenosti; dinaminost postignuta potezom i bojom; teme: figure, figuralne kompozicije i krajolici;

'Djevojica', 1907. - u poetku i kod njega prevladava konstrukcija; klasini realistiki koncept slike, rana umjetnikova zrelost; 'Starac' 'ena s rukama u krilu' 'San', 1911. 'Kod vrela', 1912. 'Pred buru', 1913. - protoikona hrvatskog ekspresionizma; ista koncepcija kao kod Raia i Becia, ali nijansa vee koncentriranosti u volumenu i sklonost da se poslui otvorenijom bojom; poinje slikati motive u kojima je predmetnost istaknuta saetim jasnim postupkom slikarske gradnje u kojoj se opaa tenja da boja poprimi znaaj gradivne tvari; zaokret oko 1908. - minhenska izloba Hansa von Mareesa; odstupa od zatvorene i jednostavne forme, od iste predmetnosti i poinje stvarati vlastiti svijet romantinog simbolizma ('San', 'Kod vrela') - slika je prostor duha koji se otvorio likovima osjeanja i likovima mate; ikonografija mitskih i legendarnih prizora: motiv dobija karakter nosioca subjektivnih simbolinih refleksija 'atmosfere snovienja i nestvarne stvarnosti'; poetkom 20-tih djeluje u Mnchenu - ostaje po strani od racionalnih naina konstrukcije slike i nastavlja s razradom vlastitog formiranog kontemplativnog znaenja teme; 'ena u naslonjau', 1919. 'ena s plavom vazom', 1921. 'Nagovaranje', 1921-22. slike iz ovog perioda sugeriraju raspoloenja u kojima se proimaju odjeci imaginarnih stanja s moguom realnou prizora; u drugoj polovici 20-tih - dodiri sa slikarskom kulturom Pariza - bez bitnijeg traga; 'Djevojka u vrtu', 1927. - renoirovska ulnost, stalno naglaava latentnu psiholoku napetost slike; 'Uenje Thore', 1932., 'Prosjak', 1936., 'Stari muziar', 1939. - izraziti ekspresionizam - emocionalna nota izbija iz izbora motiva, ali i iz samog pikturalnog postupka, iz zasienosti bojenih namaza i ive koloristike organizacije povrine; naracija ranijih slika zgunjava se u samu atmosferu slike, u sugestiju aktivnog psihlokog stanja; koncentracija ka jezgrovitosti izraza nastavit e se i u poslijeratnom periodu; 'Pred ogledalom' 'Dvije ene' 'Mladi s psom', 1946. ove slike otvaraju polje doivljajnosti u kojoj umjetnik preko stavova figura, njihovog poloaja u prostoru i njihove veze s okolnim predmetima sugerira raspoloenje tekog i sumornog psihikog stanja; novo tematsko podruje: 'Pejza s putnikom', 1947. - okree se motivu predjela koji prvo tumai posredstvom zbira opisanih podataka; od sredine 50-tih usredotoio se na neke osnovne prirodne oblike date proienim i pojaanim bojenim vrijednostima ija funkcija u slici ide skoro disharmoninom intenziviranju koloristikih dijelova: 'Pejza s crvenim brdom' 'Pejza s putem' 'Pejza sa zelenim stablom' koncept pejzaa u kasnom djelu = njegova projekcija idealne predodbe o prostranstvima prirode, projekcija koja u sebi sadri jednu dimenziju nadstvarnog, vraajui se u atmosferu imaginarnih tema njegovog slikarstva mladosti; memorijalna izloba 2006. potvrda da pripada minhenskom krugu ('hrvatska kola' Rai, Kraljevi, Beci etvorica na kolovanju u Minhenu 1905-10.);

IVAN METROVI (1883-1962) 1. faza - od 1901- 1907. Be drutvo za potporu omoguuje mu studij u Beu 1901. prihvaanje likovnih ideja Rodina: radi impresionistiki, u Rodinovom stilu: meka treperava povrina s izrazito luministikim efektima; 'Adam', 'Eva', 'Timor Dei', 'Vrelo ivota' simboliziraju ovjekovu borbu sa sudbinom; mladenake skulpture, oit utjecaj slinih Rodinovih motiva; jo oitiji Rodinov utjecaj u kiparskoj obradi: u isticanom naturalizmu, u pokuaju primjene impresionistikih slikarskih principa na skulpturu i u nehotinim prihvaanjima nekih osnovnih principa suvremenog secesijskog stila; nemir povrine, pokret, zanemarivanje volumena; 'Obitelj', 'Luka Boti', 'Zdenac ivota' refleksija i simbolika ovjekove vjene ei sretno se stopila s funkcijom zdenca i izvora vode u njemu; i impresionistiko i secesijsko; preuzima formalno znaenje Rodinove skulpture (ne bit) - usvaja rodenovsku obradu povrine i graenje skulpture iznutra prema van, ali ne usvaja pouku o osamostaljenju plastine strukture kiparskog djela; 'Zdenac ivota', 1905. - prvo veliko kompleksno djelo; proivljenost kompozicije, iznimna ujednaenost dijelova, 'literarnost' i simbolinost nadahnua nije smetala plastinim vrijednostima cjeline; prema osebujnom rjeenju javnog spomenika fontane i neposrednoj vezi s prolaznikom, to je vrhunski domaaj u razvoju ovog kiparskog oblika; ivotna naga tijela ritmiki komponirana oko vrutka vode, snaga izraza lica i ljepota pokreta - simbolika ei za vodom kao ljudske ei za ivotom; bronani valjak isprepletenih tijela impresionistike obrade povrine moe se usporediti s najboljim Rodinovim djelima; ubrzo je napustio izvornu mladenaku snagu i mijenja pristup umjetnosti, stavlja se u slubu ideologije, monumentalizma i promicanja aktualnih politikih ideja; 2. faza 1908-1914. secesija Otto Wagner bitnije utjecao na M. shvaanje arhitekture; monumentalni spomenik 'Bitka naroda' kod Leipziga, djelo arhitekata Schmitza i Metznera, 1912., tada najvei ratni spomenik na svijetu > mnogi kritiari (Krlea) u Metrovievoj koncepciji Vidovdanskog hrama vidjeli oponaanje tog spomenika; doba 'herojskog ciklusa'; nije bio pristalica larpurlartistikog poimanja umjetnosti, ve angairanog; rodoljubna omladina uoi prvog svj. rata bila je ponesena borbom protiv stranih gospodara i eljom za ujedinjenjem junoslavenskih naroda; postao je idejni voa dalmatinske grupe umjetnika organiziranih u drutvu 'Meduli'; ne mogavi se otvorenim politikim programima boriti protiv austro-ugarske vlasti, a dosljedno tada aktualnom simbolizmu u knjievnosti i lik. umj., on je zamislio, kao olienje tih ideja i tenji, monumentalnu simbolinu graevinu, sastavljenu od stotinjak skulptura, 'Vidovdanski hram' sredinji lik pod kupolom toga hrama, formalno nadahnutog splitskom katedralom, bio bi golemi konjaniki spomenik 'Kraljevia Marka', okruen legendarnim kosovskim junacima i njihovim udovicama; taj bi hram simbolizirao stoljetnu borbu junoslavenskih naroda protiv Turaka; 'Kosovski ciklus' izlae te svoje skulpture na domaim i stranim izlobama; Rodin ga je proglasio najveim fenomenom meu evropskim kiparima; velika izloba u zasebnom paviljonu beke 'Secesije' 1910., zajednike izlobe grupe Meduli 1909. u Ljubljani i 1910. u Zagrebu, meunarodna umjetnika izloba u Rimu 1911. , venecijanski bijenale 1914.; idejno nadahnue tada je crpio iz prolosti; naputa impresionistiko Rodinovo obraivanje povrine i gradi skulpturu u bloku, istiui njezin volumen to se raa iz kamene materije; 'herojsku ideju' istie pojednostavljivanjem detalja i stilizacijom volumena i linija; muki herojski likovi 'Kraljevia Marka', 'Miloa Obilia' nabijeni su unutranjom snagom koja elementarno izbija na povrinu i oituje se u snanom pokretu, u grimasi lica; nasuprot njima, enski aktovi, likovi udovica kosovskih junaka, statini su, smireni, zatvoreni; hipertrofirani oblici, naglaena stilizacija; mramorni aktovi 'Sjeanje', 'Udovica'; izlaui od 1903. do 1910. s bekom umjetnikom grupom Secesija, stekao punu afirmaciju; 1908. Metrovi unajmljuje atelijer u Parizu - tu nastaju radovi epske naglaenosti; mit i simbol bili su tada ne samo dio nacionalne nego i evropske, osobito secesijske duhovne klime; takve je radove izloio godine 1910. u Beu i Zagrebu, a izazvali su veliko zanimanje na svjetskoj izlobi 1911. u Rimu, gdje dobiva prvu nagradu za skulpturu; boravio je u Parizu, u jeku najburnijih zbivanja na podruju moderne umjetnosti, ali ga to nije zanimalo, to mu je zamjerio ve Mato; napajao se starom umjetnou, remek-djelima Mezopotamije i Egipta, to se vidi u alegorijskom enskom liku 'Povijest Hrvata' komponiranom prema egipatskom Pisaru iz Louvrea; meka modelacija skruuje se, organike asocijacije podvrgavaju se stanovitom geometrizmu; redukcija: saimanje temeljnih naznaka radi monumentalne sinteze; dugotrajna herojska skulptura s naglaenom monumentalnou, patetini stavovi i geste, nagli pokreti; u razdoblju do Prvog svj. rata razvija herojski stil u kojem obrauje teme iz epske knjievnosti i junoslavenskih mitova; u nastojanju da privue panju evropske kulturne javnosti na tenju Hrvata za osloboenjem od Austro-ugarske, udruuje se s Rakim, Krizmanom i Babiem i 1911. i 1912. izlau u Rimu, a za rata 1915. u Londonu; teme iz nacionalne mitologije; idejno i stilski se udaljava od avangarde;

Kosovski ciklus: torzo Banovi Strahinja, 1907., Sjeanje - Vukosava, udovica kosovskog heroja, 1907., Milo Obili, 1908., Nevinost, Velika Udovica, Kraljevi Marko, 1910.; 'Moja mati', 1908. - stilizacija dosljedna simbolikoj ideji majke; nakon secesijske stilizacije i rodenovske modelacije okrenuo se prolosti; 3. faza - 1914-1918. u godinama rata djeluje u emigraciji, u Italiji, Francuskoj, vicarskoj; tragediju ovjeanstva simbolino je predstavljao biblijskim likovima i prizorima; tada poinje i rad na nizu velikih drvenih reljefa koje e nakon 40 godina stvaranja okupiti u kapeli u splitskom Kateletu; 28 reljefa 'ivota Kristovog' umjesto herojskog, monumentalnog, prkosnog peata vidovdanskih fragmenata, M. skulpture odjednom postaju produhovljene, refleksivne, pasivne; asketski izduljeni i deformirani likovi postaju gotovo gotiki stilizirani; vrhunsko dostignue 'Raspelo' Kristov lik je personifikacija ispaenog ovjeanstva; u tim je radovima potpuno u toku suvremene evropske skulpture (Lehmbruck, Kollwitz, Barlach); 'Bogorodice s djetetom', enski slikovi toga razdoblja, portret 'Rue Metrovi' imaju lirske znaajke, ne dramatine; 'Vestalinka', 'Djevojka s lutnjom', 'Daleki akordi'; religiozna umjetnost + ekspresivnost (izduljenost) - ekspresivna napetost oblika; radi u drvetu; 'Pieta', 1914. 'Veliko raspee', 1916. - u Splitu, rairene ruke simboliziraju ljubav prema cijelom ovjeanstvu; 'Rua Metrovi', 1915. ciklus velikih plitkih reljefa u drvetu iz ivota Kristova - plastini i linearni elementi se dopunjuju; 'Skidanje s kria', 1917., 'Napastovanje', 1917., 'Izgon iz hrama', 1918. 'ena u molitvi', 1917. 'Vestalinka', 1917. nagla i korjenita promjena sadraja i stila; u ratnim lutanjima doao je u izravan dodir sa suvremenim kiparima i kiparskim ostvarenjima; duhovno poniranje u sebe; 4. faza - 1918-1925. izmeu dva rata nov kiparov likovni izraz, potpuno razliit od prethodnih; patriotske vidovdanske ideje vie nisu bile potrebne; izvodi javne spomenike: 'Marka Marulia' i 'Grgura Ninskog' u Splitu, 'J.J. Strossmayera' i 'Ruera Bokovia' u Zagrebu, spomenik 'Zahvalnosti Francuskoj' u Beogradu, konjanike spomenike Indijanaca u Chicagu, one rumunjskih vladara u Bukuretu; spomenike skulpture pojednostavljuje u realistikim pojedinostima i naroito stilizira, to daje izrazitu monumentalnost; portreti; 'Daleki akordi', 1918. 'Djevojka s lutnjom', 1918. 'Marko Maruli', 1924., Split obnovio staru baroknu kuu u Zagrebu i uredio u njoj svoj atelje; 1924-25. izlobe u Njujorku, ikagu, Detroitu... 5. faza - od 1925. radi preteno u mramoru; svjesno htijenje stilizacije: pojednostavljivanje volumena i linija; sabija lik u obris bloka; smirena i statina monumentalnost; 'Psiha', 1927. 'ekanje', 1928. 'Bogorodica s djetetom' intimnom skulpturom je blizak Maillolu, spomenikom Bourdelleu; radi i javne spomenike koji su nosioci ideja: nastojao je rijeiti samo pitanje spomenika, njihovu funkciju i komunikaciju; pomogla mu je Hildebrandtova teorija forme i vlastito iskustvo to ga je razvio u fazi secesije; 'Strossmayer', Zagreb, 1926. - najsnaniji od njegovih kipova postavljenih u Zagrebu je spomenik Strossmayeru - saet poput kocke u donjem dijelu, a u gornjem pokrenut gestom ruke; 'Grgur Ninski', Split, 1927. 'Indijanac', Chicago, 1927. razdoblje izmeu dva rata: zrelost, smirenost, plodni rad i svjetska slava; antika vedrina i punoa ivota; oblikovao svoj osobni i prepoznatljiv stil, u rasponu izmeu antike i renesansne tradicije i suvremenih usmjerenja prema stilizaciji i apstrakciji, a da se nikad nije odijelio od ljudskog lika i humanistikih shvaanja umjetnosti, esto na tetu likovnih suvremenosti; spomenika mu skulptura ima sve znaajke monumentalne skulpture: naglaena ideja, pojednostavljena stilizacija, promiljeni smjetaj u projektirani ili postojei ambijent, odreena doza teatralne poetike; kiparski je stvarao i obraivao volumen, a ne prostor; arhitekturu je oblikovao jednako kao skulpturu, a ne kao organizaciju prostora; niz mauzoleja; arhitektonska djela:

Vidovdanski hram - skulpturalni spomenik, kojem je arhitektura samo podloga to sve to povezuje; kompozicijski je preslik Dioklecijanova mauzoleja i romanikog zvonika splitske katedrale, ali je cijeli 'zvonik' oblikovan od miiavih ljudskih tijela to stoje jedni na drugima; nije nikada sagraen; sredinjom kupolom dominirao bi gigantski konjaniki lik Kraljevia Marka; Mauzolej obitelji Rai u Cavtatu, 1920-23. Mauzolej obitelji Metrovi u Otavicama, 1927-38. - uklopljen u krajolik, asocijacija na starovjekovnu grobnu arhitekturu Bliskog istoka, koncipiran u duhu wagnerovske arhitekture; Spomenik neznanom junaku na Avali, Beograd, 1934-38. - najznaajnije djelo u sintezi arhitekture i skulpture, cjelovita koncepcija arhitekture, skulpture i pejzaa; spomeniki karakter prevladava nad arhitektonskim, a simboliki karakter u skladu je s namjenom; Metrovieva palaa na Mejama, Split, 1931-39. - reprezentativno proelje inspirirano klasinom antikom arhitekturom, posebna panja u oblikovanju unutranjosti blagovaonice s kaminom i simbolinim karijatidama seljanki; Katelet na Mejama, Split, 1937. - Galerija Metrovi - zaputeni renesansni ljetnikovac, pregraen 1939-41., slikovito dvorite s trijemom; Dom HDLU-a, Zagreb, 1934-39. - originalno posveen kralju Petru I; za NDH Trg nazvan Trgom Kulina bana, a paviljon u skladu s Pavelievom politikom pretvoren u damiju; nakon 2. svj. rata - Muzej revolucije - pregradnje nakon 1945. radio Richter; u doba okupacije i NDH, 1942. bjei u Italiju, vicarsku i potom u Ameriku, gdje ostaje do kraja ivota; 6. faza - nakon 2. svj. rata 'Pieta' 'Job' 'Atlantida' 'Perzefona' obuzet traginim osjeajem ivota; 'Hrvatska rapsodija', 1947. 'Ikar', 1947. 'Prorok Jeremija', 1952. atelje u Syracusi postaje stjecitem mladih amerikih umjetnika; 1955. prihvatio je ponudu Sveuilita Notre Dame u South bendu da bude nastavnik kiparstva na Umjetnikoj koli - tu je ivio i djelovao do smrti; 'Slijepi Homer', 1956. 'Jakovljev zdenac', 1957. skulptura Njegoa, 1958. - prenio u crni granit njegov uenik i suradnik A. Krstulovi u splitskom ateljeu; sljedbenici: Tomo Rosandi, Antun Augustini, Vanja Radau;

MODERNA GALERIJA 1919. nastala zalaganjem Hrvatskog drutva umjetnika koji su skupljali slike od 1905.; galerija je tada bila u prostorijama dananjeg MUO-a; 1934. preseljena je u palau na Strossmayerovom trgu; 1947. od Strossmayerove galerije je preuzela djela domaih slikara 2. polovice 19. i 20. st. + dopunjuje fundus;

PRAKA ETVORICA UZELAC GECAN TREPE VARLAJ izlau zajedno na proljetnom Salonu 1919. i 1920. Prag: tada iv i dinamian grad; utjecaji kubizma, ekspresionizma i Cezannea; s ovom generacijom sazrijeva ekspresionizam; zakljuuju temu Cezannea; unose likovne novosti u jednolinu zagrebaku sredinu; zajedniko obiljeje: Cezanneova stilizacija (fasete monokromne osnove); utjecaj Kraljevia; Uzelac i Trepe nainju temu kubokonstruktivizma; MILIVOJ UZELAC (1897-1977) uio kod Popovia (Bukovev ak), Krizmana i Auera; odlazi na akademiju u Prag; tek nakon rata vraa se u Zagreb i izlae na Salonu; 1. faza - do 1915. boravak u koli u Zagrebu; pod utjecajem Kraljevia; orijentiran na crte i grafiku; posjeduje izvornu virtuoznost i improvizatorski talent; 2. faza - 1915-1923. prako-zagrebaka u pretparikom razdoblju isprepletali su se zaostaci ekspresionizma s konstruktivnom sintezom figura i prostora sa suvremenim klasicizmom i urbanom estetikom nove objektivnosti; pod utjecajem ekspresionizma, kubizma, konstruktivizma; u Pragu je izgradio vlastitu varijantu slikarskog ekspresionizma; vano za njegovo djelovanje uz Gecana, Trepea i Varlaja - ine grupu etvorice i tako izlau na Salonu; njihova znaajka je i usko povezivanje s literaturom onog vremena (ilustracije Krleinih tekstova); Uzelac analizira crnilo i razlijeva ga u sivu, otvoreno zelenu; slika radnitvo, predgraa, tvornice; Venera iz predgraa, 1920. (estetika runoe) slika i svijet cirkusa, erotiku na granici lascivnosti i polusvijet u svom jadu; 3 osnovna njegova nastojanja: tendencija kubizmu dekorativnom + ekspresionizam pornografiji 3. faza - od 1923. pariko razdoblje; traeni je slikar i ilustrator ipak kree dalje od kubistikih reminiscencija - tei ostvariti prostor valerima: svijetle i ive boje; monumentalnija i klasinija razrada; fovistika boja; impresionizam u pejzaima; Autoportret u baru, 1923. Djevojka u amcu, 1928. 4. faza - jug Francuske oteane forme pojaanog kolorizma stil: slike polaze od vienog (ne od unutranjosti) teko se oslobaa fabule ili opisne ideje tektoninost uravnoteenost ritmika pravilnost idealizacija i profinjenost (ideja natovjeka), ali istovremeno estetika runog zbog ekspresije izraza duevnog stanja, drutvene kritike (Venera iz predgraa); Cezanneova konstrukt. geometrija i volumenizacija; VLADIMIR VARLAJ (1895-1962) 1911-1912. privatna kola kod Krizmana; 1918. boravi u Pragu; 1919. prvi puta izlagao na izlobi Salona; 1934. diplomirao na akademiji; lan grupe etvorice, koja je vezana uz kubistike i ekspresionistike oblike izraavanja; najznaajniji predstavnik maginog realizma + vezan uz kubistike i ekspresionistike metode izraavanja; poetkom 20-tih - kratka kubistika faza - prolazi kubistiku fazu Salona i cijeli ivot ostaje privren plastinokonstruktivnom oblikovanju; na osnovi Cezannea ulazi u strukturu volumena, trai osnovne oblike i gradi prostor najveom moguom jednostavnou; istim i jasnim crteom sreuje detalje motiva u paralelne nizove do dalekih horizonata; Vrbnik, 1923. kasnije se povremeno priklanja ekspresionizmu; Crvena kua, 1923.

teme: pejzai, morski krajolici, mrtve prirode, gradski pejza, livade, oranice, ume (svedeni u paralelne nizove do dalekih obzorja); boja: simbolina, pobuuje doivljaj (ne prenosi ga doslovno); intimni doivljaj motiva sugerira ugoajem smirenosti i tiine u duhu poetike maginog realizma; Klek, 1925. plastiko-konstruktivno izraavanje; strukturu volumena i jednostavnost prostora preuzima od Cezannea; radi esto akvarele - isti uti, crveni i modri tonovi koji ine fine koloristike harmonije; vaan za razvoj hrvatskog pejzanog slikarstva; MARIJAN TREPE (1897-1964) pod utjecajem je Kraljevia, Daumiera (grafike), Vlamnicka; u pejzaima, mrtvim prirodama i figurativnim kompozicijama u ulju te u brojnim grafikama metodiki istrauje formu i njen smjetaj u prostor, usklaujui horizontale, vertikale i dijagonale do gotovo ilustrativne tonosti; kolorit: punoa boje i upotreba karakteristinih crveno-utih kontrasta; figure u ambijentu prirode - uvijek su prisutni igra irokih povrina, vrsta ugraenost u jednostavnu pozadinu i svojevrsna naracija; motivi iz predgraa - uglate plohe kua i plotova; sigurnost crtea i vrstoa modelacije su mu trajne oznake; grafika: odreeni linearizam crno-bijelog postupka, umjerene ekspresionistike deformacije; najviu razinu postigao je u prvim godinama stvaralatva: dvije slike koje predstavljaju 2 suprotna pola njegovog stvaralatva: Autoportret s lulom, 1918. - ist i jednostavan volumen (utjecaj Kraljevia) U kavani, 1919. - daumierovski pokrenuta slika, valovita linija, pozadina je prostorno neodreena; ekspresionistika faza 1919-1923. radi grafike sa socijalnim motivima; pokrenuta linija, dramatika (utjecaj Daumiera): ovjek, konj i pas, 1920. - vrhunac kubistikog usmjerenja Golgota, 1920. - remek djelo naeg ekspresionizma Djeak, 1920. 1920-21. Pariz - utjecaj Vlamnicka; vizionarni ekspresionizam zasnovan na najboljoj tradiciji Kraljevia, Cezanneovu strukturalizmu i osobnom senzibilitetu, poprimio je poetkom 20-tih odreene znaajke maginog realizma; sve je tada dovedeno u red, harmonijski usklaeno, emotivno ohlaeno; djela nastala izmeu 1923. i 1930. svrstavaju ga u red najizrazitijih predstavnika novorealistike komponente koja se razvila u krugu slikara Proljetnog salona; konstruktivno slikarstvo 1923-1935. ta promjena se vidi i kod drugih slikara; zaobljeni, puni, jasni volumeni; smirenije linije, statinost volumena; zemljani tonovi boje, figure dobivaju teinu; Kupaice, 1924. Predgrae Zagreba, 1923. - boja potisnuta; posljednja faza - od 1935. promjena: ustreptale povrine, rastvoren namaz, kratki potezi kista Park, 1939. 50-te: hedonistiki senzualni aktovi, mrtve prirode: Prijatelji iz Kazaline kavane, 1958. njegova remek-djela: Maslinik, 1919. - cezanneov stil, ploni namazi proiene boje, zeleno-smei hladni tonovi; Golgota, 1920. - remek-djelo naeg ekspresionizma vitraji (Klub hrvatskih inenjera, crkvica Trpeeg Isusa, Zagreb) i scenografija;

VILKO GECAN (1894-1973) kao dijete boravi s roditeljima u Australiji; 1. faza - do 1922. 1910. pohaa gimnaziju u Banja luci, gdje upoznaje Milivoja Uzelca; poinje slikati; uitelj im je Pero Popovi, koji se kolovao u Pragu kod Vlahe Bukovca - ukazivao im na vanost neposrednog motrenja stvarnosti i vodio ih slikati u pejza; dolazi u Zagreb 1912., pohaa slikarsku kolu Tomislava Krizmana; Autoportret, 1912. uzima ga se za ishodite njegova budueg stvaralatva; slika u ulju, potez slijedi potez; u Salonu Ulrich izlae Kraljevi utjecaj na Gecana; 1913. odlazi u Minhen, gdje se koluje do 1914.; 1914. Pobuna, crte tuem na papiru prekretnica; Gecan ovdje ulazi u samu sr ekspresionizma, kasnije to razrauje u Klinici; prizor marginalizira i teite stavlja na tvarnost crtea, na liniju, mrlju, bjelinu papira; za vrijeme 1. svj. rata bio u logorima; 1919. odlazi u Prag nastaju prva zrela djela; dolazi u Zagreb, no ve 1920. se vraa u Prag tada radi na crtakom ciklusu Klinika; Viktorija, 1919. ekspresionistike inklinacije; odmak od Kraljevia, Gecanova uzora, to se vidi u postavi figure, kompozicijskoj shemi, koncepciji prostora; Mlinovi, 1919. - naglaene fasete su osnovne gradivne estice kojima autor prekriva plohe; cjelina slike se doivljava kao vrsta mrea organski sraslih poteza boje; utjecaj Cezannea i Kraljevia; Odmor pelivana, 1920. prvi Gecanov akt; raena pod dojmom Kraljevia, ali s izrazitom nesigurnou u kompoziciji; 1919-1921. prva Gecanova ekspresionistika faza; 1921. prva samostalna izloba u Umjetnikom paviljonu, nastaje Cinik, grafika mapa Ropstvo u Siciliji; surauje u Zenitu; crtei tuem na papiru, povezani zajednikim imenom Klinika vani za definiranje ekspresionizma u hrvatskom slikarstvu; Cinik kljuno djelo njegova ranog ekspresionizma i hrvatskog slikarstva uope; prizor je krajnje jednostavan: mukarac sjedi za stolom u enterijeru; puna skrivenih znakova: najistaknutija mjesta sredinje zone: glava poprsje ruke - novine; na licu, zgrenom u grimasu, osobito su dojmljive oi i usne; potpuno nesimetrine i gotovo sklopljene oi izraavaju karikaturalan izraz neke duboke nelagode, prezira, to je popraeno usnama razvuenim u gr; izraz lica trebao bi nas uvjeriti u nazivom slike oznaenu karakternu osobinu lika; na novinama naslov Der Sturm glasilo H. Waldena, promovirao ekspresionizam, programatsko djelo hrv. ekspresionizma; prostor paljivo konstruirana dubina u kojoj je dosljedno provedena dramaturgija svjetla i sjene, upravo onakva kakve su u to doba stvarali kazalini i filmski scenografi; klizne, prema naprijed skoene plohe metafora svijeta: krajnje nesigurni poloaji likova na ukoenim povrinama samo su znak ope nesigurnosti ljudi u svijetu; skoeni prostori su i jedna od vanijih osobina ranih ekspresionistikih filmova; efekt padanja, curenja pozadine prema naprijed, svijetlo-tamni odnosi > upravo u doba kad nastaje Klinika identine izraajne postupke provode njemaki filmski autori Wieneov Kabinet doktora Caligarija, 1919., Murnauov Nosferatu, Sjena Arthura Robinsona, 1923.; tu se paljivo provedenom dramaturgijom jakih kontrasta svjetla i sjene ele postii posebni demonski izrazi; takva lica, kao to je Cinik, tada su esto bila u optjecaju, a proizvodio ih je u velikim koliinama najjai medij film, nijemi film u kojem su geste trebale nadomjestiti rijei; Cinik neka vrsta travestiranog autoportreta i summa dotadanjih njegovih iskustava; 2. faza - 1922-1928. 1922. boravi u Berlinu; vraa se u Zagreb, nastaje jedna od najslavnijih slika U krmi, 1922. - hlaenje ekspresionistike retorike, formiranje sintetizirajueg govora to su ga kritiari nazivali i konstruktivistikim i kubo-ekspresionistikim, zapravo kubokonstruktivistiki, mislei pritom na akciju redukcije; prisutan utjecaj umanovia (prvi figuru reducirao na geometrijski proienu formu i uklapao je u kristalizirani pejza izveden potpuno novom konstruktivnm logikom); postoje 2 verzije te slike, jedna u ulju, druga gva; geometrijska shematizacija figura i predmeta raena je po najstrooj kubistikoj recepturi; etvero oko stola, 1923. drukije; nema vie prostorne ralanjenosti, kubistikih citata, niti geometriziranih oblika; likovi su sada zbijeni, a ambijent u koji su smjeteni tijesan; kubokonstruktivistiko zahlaenje; 1923-24. izrauje vitraje ivot drvosjee i nekoliko antologijskih slika: Autoportret s tvornicom (s paletom) tvornice uklapa u pozadinu slike kao vidljive znakove posvemanje hladnoe i otuenja; to je djelo koje na suzdran i hladan nain iznosi kljune programske toke nastupajuih realizama dvadesetih; Amazonke slika potpuno netipina za njega, brojni likovi u pokretu; 1924-28. boravi u SAD; radi enski akt; 3. faza - 1928. vraa se nakratko u Zagreb, a na povratku u SAD staje u Parizu kod Uzelca vano!; do kraja artikulirao svoje iznova probuene ekspresionistike afinitete i zapoinje seriju velikih djela;

povratak redu; drugi ekspresionizam; umjesto osjeaja panike, straha i ope nesigurnosti, sada konstitutivnim dijelom slike postaje vedrina naslijeena s nekog fovistikog izvora ili vangogovska; drugi ekspresionizam javlja se 20-tih i 30-tih diljem Evrope; zrelo Gecanovo razdoblje; nastaju slike Tuika, 1928. jednostavan prikaz enske figure, rezime svega onoga to je radio protekle etiri godine; model djevojka iz Maarske koju je vidio u Uzelevom ateljeu, ba kao to je to bilo s ehinjom Viktorijom; nov osjeaj za boju, koja postaje prozirna sa sedefastim sjajem; njegovo novo otkrie ekspresionizma prepoznaje se prije svega u odnosu prema boji koju poinje nanositi u gustim namazima i razgraivati je oblikujui saet prizor; ta nova ekspresivnost nema nita zajedniko s djelima iz vremena oko 1920.; 4. faza - 1929-1932. SAD 1929. Autoportret najznaajnije djelo njegovog drugog ekspresionizma; niz antologijskih portreta i mrtvih priroda; 1929. odlazi u SAD gdje radi velike akvarele urbanog krajolika; slika tvornice, automobile, brodove bez ljudi; goli prostori sugerirani istim plohama boje; svjetlija paleta; 1932. se vraa u Zagrebu gdje ostaje do kraja ivota; 5. faza kasno razdoblje: 1933. slika mrtve prirode; 1934. pejzae; mnogo portreta; 1935. u 42. godini upisuje ALU kako bi i formalno stekao akademski stupanj; Ugljea, 1942. - remek-djelo kasnog razdoblja; 1941-45. ratne godine provodi u izolaciji; slika sve manje i sve tee (Parkinsonova bolest); usvajaju djeaka, ratno siroe iz Bosne, Zdravka Savia > djela Tomo i Ana Savi-Gecan;

REALIZMI 20-TIH GODINA realizmi = ukupnost svih derivata monumentalnog figurativnog stila dvadesetih; izmeu 1920. i 1930. javio se fenomen realizma u irokom rasponu od maginog do kritikog realizma, od neoklasine idealizacije do novostvarnosnog pokreta manifestno ostvarenog u grupi Zemlja; u europskoj umjetnosti dvadesetih se godina dogaaju bitne promjene u samom nainu shvaanja pojma umjetnost - u tom razdoblju nastanka "povijesnih avangardi" umjetniki iskaz postaje i svojevrsnom drutvenom kritikom; tijekom dvadesetih i tridesetih godina hrvatska produkcija pokazuje formalne i konceptualne odrednice koje denotiraju duh vremena i paralelne su htijenjima dominantnih struja europske umjetnosti; opi kontekst 20-tih: rat - stvaranje novih drava (Kraljevina SHS) Oktobarska revolucija tehnoloki napredak (radio, gramofon, avion) socijalna kriza osjeaj otuenja i nesigurnosti; Evropa: pluralizam stilova, nastavak eksperimenata iz prvog desetljea (dada, konstruktivizam), povratak realizmu, neorealizam; Hrvatska: avangardizam se nije dublje ukorijenio, realizam se javlja kao reakcija na ekspresionizam, ali zapravo u naem slikarstvu realizam i figuracija nikad nisu prestali (sada se samo kroi prema modernijem oblikovanju); prvi poticaji dolaze od slikara koji se koluju u Pragu, Italiji (Tartaglia, umanovi, Reek), ali u tom globalnom kretanju sudjeluju slikari razliitih generacija, iskustava i umjetnikih predispozicija; utjecaji kod nas dolaze iz: Francuske: Picasso (Postrunik, Reek), Lhote (umanovi, Mujezinovi) Lhoteova kola: postkubistika manira egzaktno strukturiranih i geometrijski jasnih formi na njoj su se temeljile poetne formulacije naeg tvrdog, konstruktivnog stila koji se irio u krugu Proljetnog salona; Italije: vana je teorija Valori plastici talijanski neoklasicizam ranih dvadesetih potpuno se koncentrirao na ljudsku figuru, na golo ljudsko tijelo - reakcija na futurizam (Tartaglia, Job), De Chirico (Orli, Car); Njemake: magini realizam = trezvena predmetnost, objektivna jasnoa, tvrdoa, purizam, statinost, metalna zvunost predmeta (Varlaj, Mie, Beci), Neue Sachlichkeit = njemaki neonaturalizam (Zemlja) Zagreb: postaje sredite umjetnikih kretanja; generatori duhovnih kretanja su mladi knjievnici (Krlea, Cesarec, Ujevi, imi, asopis Plamen); utemeljuje se hrvatska likovna kritika; sve se odvija neformalno, jer nije bilo nijednog jasno organiziranog umjetnikog pokreta; 3 glavna uporita promicanju novih orijentacija u slikarstvu: Proljetni salon - od 1916., rasadite likovnih inovacija, kontinuirano djelovao do 1928. Umjetniki paviljon, Salon Ulrich tu su se javno afirmirali svi modernistiki pomaci; 1921. prijelomna godina u razvoju naih realizama: prvi puta magino-realistiko ostvarenje 12. izloba Proljetnog salona; mnogo monografskih izlobi u Salonu Urlich i Umj. paviljonu (umanovi - uveo je kod nas postkubizam) 2 suprotne tendencije: idealizirana - magini realizam, neoklasicizam, postkubizam objektivno prikazivanje - neoobjektivizam, kritiki realizam krajem 20-tih: izrazita tendencija identifikacije naeg izraza, a to e biti rijeeno u korist internacionalizacije punog prikljuivanja naeg slikarstva u ope stilske tokove; karakteristike neorealizma: subjektivitet umjetnika prirodni sadraji vrsta konstrukcija izrazita figuracija plastino oblikovanje prigueni, zemljani i modri tonovi monumentalizacija oblika namjerna deformacija klasine komponente naeg neorealizma: obnova klasinih vrijednosti, vraanje u prolost, vraanje mitu (povratak planinskoj, seoskoj i primorskoj idili); teko je utvrditi granice izmeu neoklasicizma i maginog realizma;

elementi maginog realizma: proieni prostori u kojima prevladava apsolutna tiina i mir idealni svijet magina atmosfera statinost purizam hrvatske stilske i ikonografske posebnosti: primitivizam forma i autohtoni krajolik neoklasicizam: TARTAGLIA (eljanje) REEK (Kupaice - Picasso) JOB PLANI (Kupaice) KLJAKOVI - monumentalni klasicizam - freske Sv. Marko, Vranje FILAKOVAC (Akt - utjecaj Ingresa) FABKOVI - utjecaj Michelangela MUJADI - Boksai, Portret sestre, Nogometna utakmica (utjecaj Picassa) magino (do 1930.): BECI (Planinski pejza s potokom) VARLAJ (Klek) - zaleene strukture gradova MIE (Puia) KRIZMANI (Otrac) TREPE (Autoportret sa enom) ULENTI (Portret arhitekta Pimana) POSTRUNIK (Klek) TILJAK (Park) MIJI postkubizam: UMANOVI RUIKA (Autoportret s lulom) kritiki realizam: Zemlja jedno od kljunih pitanja 20-tih godina je pitanje stila: stvoriti umjetniku formu tako znaajnu i jednostavnu da bi bila monumentalna, lapidarno plono slikanje + istanan crte, tumaenje tjeskobe, samoe, dehumanizacije, naputenosti JUNEK, GECAN, UZELAC - neobina atmosfera, autoportreti teme neorealizma: pejza - prisutan kao tema jo od 19. st., kao i portret; urbani - primorski - zagorski - podravski - prigradski portret naa domaa svakodnevica

MILAN STEINER (1894-1918) crta, grafiar, slikar; slikar posebne senzibilnosti; sudjeluje na Hrvatskom proljetnom salonu 1916-1919. est motiv: ivot ulice; Kia - najbolje djelo; utjecaji: Rai, Kraljevi, impresionisti, Cezanne, Degas; SAVA UMANOVI (1896-1942) studij u Zagrebu i Parizu (utjecaj Picassa); pod utjecajem: ekspresionizma, 1919. Golgota antike tradicije Poussina i Ingresa: Akt s ogledalom, 1921-25. Matisseovog kolorizma, 1925-28. - Pijana barka nakon 1930. ivi u idu - ciklus idski sokaci - poetini realizam; 20-tih glavni nosilac postkubistikih tendencija kod nas (kubokonstruktivizam): najraniji uenik Andrea Lhote prvi je 1921. u postekspresionistiku klimu Proljetnog salona prenio postkubistike konstruktivne metode; MAKSIMILIJAN VANKA (1889-1962) ui kod ikoa i u Briselu; 1926-29. izlae s grupom etvorice; istovremen s Proljetnim salonom, ali suprotan; MARINO TARTAGLIA (1894-1984) studira u Zagrebu; u Italiji dolazi u dodir s futurizmom; izlae s najistaknutijim predstavnicima talijanske avangarde; povezao je nae slikarstvo s avangardnim likovnim zbivanjima u svijetu; 1.faza: do 1920. pod utjecajem je futurizma, ekspresionizma (Autoportret, 1917. - meu najznaajnijim djelima u razvoju hrvatskog slikarstva; izduena, nerazmjerna lica; smjeli kromatski odnosi; nepravilni oblici), kubizma, crnake plastike (Dva akta, 1917.), fovizma; 2.faza: - upoznaje se s djelima Kraljevia i Raia; vrsti obrisi linija, stroe modulacije, cezanistiki pristup, bogati kolorizam, ploni raspored kromatskih masa; pokuava sintetizirati tradiciju Raia i Kraljevia i sezanizma - predmetna stvarnost + apstraktna duhovna predispozicija umjetnika > vizualni doivljaj motiva ima i racionalni i emotivni element; Mrtva priroda s kipom, 1921., Moja ena, 1936. nakon boravka u Francuskoj 1927/28. nestaje trea dimenzija; boja i potez se stapaju neovisno i ravnopravno s plohom platna, slika postaje zaseban zatvoren organizam, sazdan iskljuivo likovnim sredstvima; tartaglin kolorizam - ravnotea izmeu naglaene osamostaljene boje i konstrukcije oblika; za boravka u Zagrebu 1931. razrauje strukturalnost slike - apsolutna sinteza svih i najmanjih djelia, tada radi portrete i mrtve prirode; 3.faza - nakon 2. svj. rata motiv svodi na samu bit njegove pojavnosti; tekstura, boja i crte dobivaju autonomnost; u nekim djelima je blizak enformelu; Buket, 1975. Motiv pod snijegom, 1955. Motiv iz Loinja, 1956. paradigmatski; podsjea na neke Fautrierove slike iz kasnih 40-tih i ranih 50-tih - radi se o slinoj tenji da se ne slikaju stvari, nego sutina njihove pojavnosti; slika sutinu motiva postupnim i dugotrajnim procesom slikarskog sabiranja, sav je u traganju za nesluenim mogunostima svojih pikturalnih kvaliteta; ne odrie se figurativnih poticaja; ZLATKO ULENTI (1893-1971) uz Babia, najznaajniji predstavnik hrvatskog modernog slikarstva vezanog uz hrvatsku kolu, tj. minhenski krug; 60 godina na likovnoj sceni; ui kod Auera (>odjeci Zagrebake arene kole) + Pariz i Minhen (1911-14. u Minhenu - II. minhenski krug); glavni motivi: pejza i portret 1.faza: impresionizam svaki stil tokom svog ivota podvrgao je svom temperamentu; stvorio je jedinstveni osobni stil spajajui naoko suprotne karakteristike: monumentalnost i intimnost, irinu i saetost; radi koloristiki bogate i sone akvarele (sa putovanja po panjolskoj, sjevernoj Africi i junoj Americi); dva glavna motiva su mu pejza i portret; portreti: psiholoka dubina likova; volumen gradi tonskom modelacijom; Kasna jesen, 1913. u Parizu; 2.faza: ekspresionizam nastoji i pejza i portret osloboditi svega sporednog i trai samu sr oblika i sam supstrat boje - rezultat su djela s istoom likovnog teksta; ovjek s crvenom bradom, 1916. Portret dr Pelza, 1917. 3.faza: neoklasicizam, dvadesete, magini realizam (1921-25)

konstrukcija i vrsta figuralika; Moj otac Demetrova ulica 4.faza: nakon 2. svj. rata smirenje, svijetlo razdoblje (polja, jutra), iroke mrlje umjesto plohe; sakralni ciklus - franjevci na Ksaveru; krajem 50-tih: koloristika faza, ide prema apstrakciji;

IGNJAT JOB (1895-1936) koluje se u Zagrebu i Rimu; lijei se u duevnoj bolnici 1914-1916. od 1928. kolorit mu postaje znatno ivlji; pod utjecajem Van Gogha: slobodan namaz boje, slobodan slikarski tretman, uznemireni ritam kompozicije, sklonost ka grotesknoj deformaciji; po tretmanu boje krajem ivota pribliava se fovistima; ostvaruje varijantu ekspresionizma; estoka emotivnost; teme: primorski pejzai, portreti, seoska veselja i pijanke, primorske teme; najznaajnija djela: Lovaki piknik, 1930. Luka u Lumbardi, 1933. Gripe, 1934. Masline I, 1930. Masline II, 1935. JURAJ PLANI (1899-1930) koluje se na zagrebakoj akademiji (kod Kljakovia); pretpariko razdoblje optereeno kiparskim nasljeem i izravnim dodirima s neoklasicizmom Kljakovieve kole; portreti, mrtve prirode, pejzai iz Starog Grada; u Zagreb dolazi 1919. tvrda manira istog modeliranja i vrste konstrukcije; 1926. odlazi u Pariz, gdje ostaje do kraja ivota; profinjena senzualnost, udesan spoj neorealizma s intimizmom i prtavim watteauovskim erotizmom; utjecaji: Beci, Rubens, Watteau, Fragonard, Renoir, Matisse = fenomen naih 20-tih: neorealizam+neoklasicizam Matisse + Watteau (18.st.) - rokoko; teme: pejzai, mrtve prirode, vedute Pariza, kompozicije s dalmatinskim ribarima i mornarima; (Hvaranin - otud ribarski motivi); utjecaj Vidovia - ali tek kasnije; 'Ljuljaka' - lirizam - Watteau; arkadijski ivot u prirodi; 'Leei akt' - rubensovski; mrtve prirode - ribe, cvijee i buketi, kamenice, srdele, ribarski domjenci i sveanosti; pariki pejzai; stil: od tvrdog, gotovo kiparskog modeliranja prelazi na rafinirano slikanje, tanki, prozrani namazi, individualni koloristiki senzibilitet, klasina uravnoteenost; intimizirani neoklasicizam + fovizam + 18.st

KAMILO RUIKA (1899-1972) najranijim figuralnim kompozicijama i portretima naglaene postkubistike manire svrstao se meu kubokonstruktiviste; lan 'Zemlje - kratkotrajno do 1931.; prelazi na socijalnu tematiku; puka i infantilna ikonografija 'malog svijeta', ublaena 'Nova objektivnost' + malo neokubizma Andre Lhotea kratkotrajno; identifikacija sa seljakim ivotom, male kuice i vrtovi; SERGIJE GLUMAC grafiar; krajolik i slika industrijske civilizacije; arhitektura, rad, dizalice, metroi; na suprotnoj strani od 'Zemlje' - on se divi i glorificira, a ne kritizira civilizaciju; mase eljeza i betona; linorezi i bakrorezi; mapa 'Beton'; ostao vjeran ikonografiji do kraja;

EDO KOVAEVI (1906-1993) nastavlja intimizma; slika na staklu; plona, jednostavna koncepcija; bavi se i ilustracijama, scenografijom, plakatima; zaokupljenost motivima zagrebake periferije pribliila ga je kritikom realizmu grupe Zemlja; osvjedoeni intimist i rafinirani kolorist; primitivistika metoda bliska evropskoj naivi svih razdoblja; intima malih stvari i rubnih ambijenata grada; teme: ivot gradske periferije - socijalne teme ljudska bijeda - iz rane faze; vedute, pejzai, mrtve prirode - kolorizam kasnije faze; Kukurunjak, Tvornica papira, Hiice, Zima na Savi, Barutanski jarak; OMER MUJADI (1903-1992) studira u Zagrebu (Babi, Kovaevi) i u Parizu; jedan od prvih slikara mlade poslijeratne generacije zagrebake ALU koji je u Parizu uspostavio izravan dodir s neoklasicizmom i picassovskim povratkom figuraciji; priklonio s tendencijama nove predmetnosti; izlagao s grupom estorice (Augustini, Grdan, Mujadi, Penik, Postrunik, Tabakovi); lan je grupe Zemlja; izravan dodir s neoklasicizmom; bavi se problemima forme; utjecaj klasine linije Metrovi - Kljakovi (Zagreb) + Picassovog neoklasicizma (Pariz); slikar koji se vratio tonskom slikarstvu, samo 2-3 dominantne boje; 1928-29. pristupa Zemlji u okviru zemljake linije razraivao je tematiku rada na selu, osobito ene seljanke; 'Boksai' - heroizacija grubosti 'Nogomet' antologijski primjer specifine izraajnosti volumena i dinamike pokreta; 'etelica' 'Tvorniki pejza' izmeu neoklasicizma i neokubizma; kasnije se vraa akademizmu i intimizmu - isto monokromno - plavi i zeleni tonovi; JOZO KLJAKOVI (1889-1969) najprije hodlerovska secesija (metrovianska) naukovanje kod Hodlera u enevi (1917), metrovievski simbolizam nakalemljen na historijsku i religioznu ikonografiju; neoklasicizam koji je zadrao oblu i sintetinu liniju secesije da bi na freskama iz druge pol. 20-tih taj meki valoviti nain zamijenio geometrijskim rezanjem - vertikale, horizontale, dijagonale; uz Metrovia predstavlja snanu tradicionalistiku struju, uz ponegdje zadebljanja Picassovog neoklasicizma (poput Mujadia i Plania) slikar linija i oblika - a ne boje; izvan realnosti, monumentalizacija i nacionalna idealizacija; studij fresko-slikarstva u Parizu uvruje njegovu neoklasinu orijentaciju i smisao za lijepu liniju i veliku formu; okuplja na velikim fresko zadacima mlade talente (Hegeduia, Kovaevia, Paraa, Plania, Postrunika) ciklusi mu slijede slino Metrovievim, samo s po 10 godina zakanjenja: 1917. kod Hodlera, nakon toga slika Karaora (m. - 'Kosovski ciklus'), 1923. 'Kristoloki ciklus' na zidovima Sv. Marka u Zagrebu (od secesije prema klasicizmu), 'Poklonstvo pastira' najvanija freska - u pozadini utvrde Zagreba; 30-te klasina apoteoza nae ribarske i seljake arkadije (neoklasicizam koji je u svojoj biti romantian nacionalni idealizam); ak je i erotika heroizirana; Giorgio de Chirico mu pie predgovor za izlobu u Rimu; IVO REEK (1898-1979) koluje se u Zagrebu i Pragu, pa u Parizu; jedini na slikar koji je izravno osjetio utjecaj Picassa ('Harlekin', 'Kupaice') - to asimilirano u njegovu regionalnu ikoniku (Zagorac); smijeno, duhovito, karikaturalno zagorska idila i humor; 'Zagorska krma' - nekoliko verzija; portreti - produljene glave - malo njemakog novog realizma, malo neoklasicizma i neokubizma; 'Indijka' - remek djelo naeg neoklasicizma!!!, podsjea na freske; mrtve prirode - krta kromatika, kukuruzi, gljive, lutke; VJEKOSLAV PARA (1904-1986) iz Pariza doao s impresionistikom manirom, dodue neto slobodnijom, bez Cezannea, bez Picassa; mitoloka adoracija zaviaja; potpuno nedotaknut Metroviem ili Kljakoviem ili Vidoviem; u Parizu od 1925. - impresionizam: obojene mrlje! 'Mljekarice'; 1937. studira u Italiji fresko-tehniku i tu se vraa klasicizmu;

freske u Klisu - velike mase i ritmino nizanje u prostoru, vie realistiki i vezano uz domae, nije klasicizam kao u Kljakovia, nego vie realistino; historijski ciklus 'Nae more' - slike gradova, dogaaja i brodova; za vrijeme rata nekoliko crtea - 'Nijemci dolaze'; nakon rata - granulirani smei namaz s ljubiastim sjenama: 'Ruevine amfiteatra' klasik objektivne realnosti;

GRUPA TROJICE (1929-1935) antipod Zemlji s optimistikim i nacionalnim naglaskom; pokazuje pomirljivost, nasuprot iskljuivosti avangarde; nastoji vie pokazati tehnikom nego darom; 1928. BABI stvara Grupu etvorice s BECIEM, MIEOM i VANKOM; 1928. nakon Vankinog odlaska nastaje Grupa Trojice: BABI, BECI, MIE; 1936. grupa se raspada odlaskom Miea; 1937. BABI formira novu grupaciju s REEKOM, BULIEM, DOMCEM, TOMAEVIEM, KOVAEVIEM; osnivanje Grupe Trojice povezano je s tezom naeg izraza, a do njega je trebalo doi dugim procesom stvaranja; koloristiki izraz, tradicija minhenskog kruga, htjenje ka modernitetu, okrenuti se suvremenom duhu Evrope, tematski se oslanjaju na regionalne i etnografske posebnosti zaviaja; s njima izlau Motika, Buli, ohaj, Herman, eremet, Pavlovec, Tomaevi; JEROLIM MIE (1890-1970) koluje se u Zagrebu, Rimu i Firenzi; rana faza: radi niz portreta - plona rjeenja, smjeli odnosi boja; secesionistiki ekpresionizam, unutranja napetost; 1914. u Splitu - samostalna izloba; od 1916. sudjeluje na izlobama Proljetnog salona i na jugoslavenskim izlobama u Parizu 1919. i Londonu 1930. Autoportret, 1914. Autoportret, 1922. 20-tih radi krajolike s Braa: Puia - sumorna boja, elementi maginog realizma, Podne u Supetru, 1928. u poetku je sklon linearizmu sa znaajkama secesije; nakon boravka u Njemakoj 1922. i u Parizu, upoznaje Cezannea i njemaki ekspresionizam > nestaje linearnost i dekorativnost rane faze > slike prostorno produbljuje, naglaavajui volumen i geometrijsku strukturu oblika (konstruktivistika faza) Grupa Trojice, 1929-35.: oblici postaju meki, aktivna upotreba boje - kromatska otvorenost, kolorizam, energina plastinost Medo, 1928.; najznaajnije stvaralako razdoblje: slika sezanistiki uravnoteene kompozicije; oko 1932. radi niz likova djevojica: Portret djevojice, 1929. psiholoki pristup likovima (bolesni, nedozreli, izmueni), motivu uvijek prilazi s namjerom da ga zabiljei onako kako ga trenutano vidi; zadnja faza: nakon raspada Trojice, neko vrijeme boravi u Parizu gdje dolazi pod utjecaj Renoira; Rano proljee, 1937. od 1937. slika mekim impresionistikim koloristikim varijacijama; atmosferu primorskih krajolika ostvaruje intenzivnim bojama i kratkim potezima kista; 50-tih i 60-tih slika pejzae i mrtve prirode u priguenim tonalitetima; LJUBO BABI (1890-1974) uio kod Crnia i ikoa; studirao na minhenskoj akademiji u klasi von Stucka (proputa Kandinskog i Plavog jahaa u Parizu); suosniva Grupe trojice (Babi, Beci, Mie) 1. faza: spontani postimpresionizam njegov poetak je u znaku suprotnih utjecaja: kromatika arene kole i simbolistikih skladova boja i antinaturalizma mitoloko-biblijskih kompozicija; nakon susreta s grupom Meduli on prihvaa politiziranu ikonografiju, nacionalnu angairanost i monumentalizam oblika; Pogled s Plasa, 1910. - zagrebaka arena kola; 2. faza: 1913-21. koloristiki ekspresionizam + simbolizam; smei minhenski kromatizam; organizira hrvatski Proljetni salon 1916-1919. za vrijeme rata u Zagrebu - kod njega se javlja svjetlo, gotovo barokni luminizam > sinteza s bojom; slike mu postaju pune unutranje napetosti: iz linearne secesije razvio se do posve osobnog oblika ekspresionizma; Portret Krlee, 1918. Crna zastava, 1916. - antologijska slika; sa secesijom je povezuje jo samo izdueni format; subjekt je velika crna zastava to poput giljotine visi nad bezbrinim otmjenim drutvom u odjei ivih boja; vrlo blisko Krlei po mranom simbolizmu i ekspresionizmu;

Golgota, 1917. Plamen, 1919. - litografija u boji; naslovnica i plakat za asopis; 3. faza: put u panjolsku - utjecaj Velasqueza i Ribere; Kastiljanski pejza, 1921. nastaje jedinstven ciklus akvarela; slika se postupno objektivizira, javljaju se motivi mrtve prirode, posebno cvijea; forma postaje tektonina, paleta se rasvjetljava i otvara; 4. faza: misao o narodnom izrazu utjecaj neoklasicizma i Nove objektivnosti; utjecaj Maneta; radi uglavnom pejzae i mrtve prirode (doba Trojice) Jesen na iovu 5. faza: poslijeratno doba slika pejzae i ilustrira knjige, plakate;

EKSPRESIONIZAM u hrvatskoj likovnoj umjetnosti javlja se poetkom 20. st., a najintenzivniji je u razdoblju 1914-1928.: nema vlastiti program, poetika mu je sloena, neke osobine preuzima od simbolizma + secesije, fovizma, kubizma, impresionizma; vaan je utjecaj iz knjievnosti (imi, Krlea, Kamov); tragovi ekspresionizma: deformacija predmeta, izraavanje tjelesnog i moralnog propadanja ovjeka RAI - sadrajna depresija - pariko razdoblje, KRALJEVI, HERMAN; poetak prodora (1908-1913) - vanost asopisa Savremenik, Vihor i Kokot; intenzivno razdoblje (20-tih): KRIZMAN (grafike) BABI TARTAGLIA ULENTI (pod utjecajem Schielea) MIE MIJI = ekspresivizacija secesije (svi oni) Praka etvorka - najhomogenija skupina u okviru Proljetnog salona tendencije ka ekspresivnosti nakon 1928.: Nova stvarnost Zemlja JOB DETONI PRICA MURTI IVANI LABA KAVURI-KURTOVI KULMER SEDER u skulpturi: Biafra 1970-78.: PETRI, GRAAN, VUCO METROVI (raspea) RADAU MICHIELI RUI; ekspresionizam je utjecao i na scenografiju izmeu dva rata; ekspresionizam istie duhovne vrijednosti boje, boja isijava dublja znaenja, dok fovizam: ista nemimetika boja je samo boja;

ZENIT I DADAIZAM dada: umjetniki i intelektualni pokret, radikalno odbacivanje tradicije, zakoni sluaja, ironija, provokacije graantine, apstraktna poezija, ljubav prema tehnikom vokabularu, prevlast infantilnih oblika, pripremila teren za klimu nadrealizma; javlja se 1921. kad se javljaju nove struje - te nove struje pokree asopis Zenit (1921-26): meunarodna revija za umjetnost i kulturu; Zenit - jedan od mnogih avangardnih pokreta koji su nastali dvadesetih godina u poslijeratnoj Europi sa slinim ideolokim programom i stavom; zajednika tenja za internacionalizmom i nadnacionalnim te vjera u novu civilizaciju, novu eru strojeva i nove medije (fascinacija radiom i filmom) ujedinila je europski avangardni duh slinim djelovanjem, istupima, manifestima i proklamacijama, kao estetskim kategorijama; glavni pokreta i ideolog zenitizma, knjievnik Ljubomir Mici (1895-1971), u Zagrebu je pokrenuo internacionalni asopis "Zenit" 1921. godine; to je doba u kojemu u Zagrebu izlazi veliki broj novina i asopisa (Hrvatska revija, Knjievna republika, Knjievnik, Kritika, Nova Evropa, Obzor, Savremenik...) s visokorelevantnim tekstovima i kritikama o umjetnikim pojavama u domaoj sredini (sezanizam, kubizam, ekspresionizam) te raspravama o apstrakciji, konstruktivizmu, futurizmu, ruskoj avangardi i slinim pojavama koji su u manjoj mjeri bili prisutni na domaoj sceni; prvi brojevi Zenita jo su u znaku ekspresionizma, kasnije dolazi do usmjerenja prema konstruktivizmu; zbog komunistike propagande Zenit zabranjen 1926.; asopis "Zenit" izlazio je od 1921. do 1926. godine, isprva u Zagrebu (br. 1-24/1923.), a potom do zabrane u Beogradu (br. 25-43). 1921-23. Zagreb 1923-26. Beograd uz Ljubomira Micia asopis je ureivao i francusko-njemaki pjesnik Ivan Goll (br. 8 - 13) koji je umnogome pridonijeo internacionalizaciji asopisa - u tom je pogledu najzanimljiviji dvobroj 17-18/1922. posveen "novoj ruskoj umjetnosti" kojeg su priredili Ilja Erenburg i El Lissitzky, a za kojeg je El Lissitzky napravio i naslovnicu; uskom krugu Micievih suradnika pripadali su knjievnici Branko Ve Poljanski (Miciev brat), Dragan Aleksi, Boko Tokin, Marijan Mikac, Milo Crnjanski i dr., a od likovnih umjetnika Josip Seissel (Jo Klek), Avgust ernigoj, Vilko Gecan, Jovan Bijeli, Mihailo S. Petrov, Eduard Stepani; likovni i tekstualni prilozi za asopis i ostale zenitistike publikacije najee su dobivani izravno od najznaajnijih umjetnika i urednika avangardnih asopisa europskog ekspresionizma, futurizma, konstruktivizma, dadaizma i Bauhausa, (Archipenko, A. Loos, R. Delaunay, A. Gleizes, Kandinsky, Moholy-Nagy, J. Peeters, L.Tihanyi, Maljevi, Michel Seuphor, L.Kassak, Marinetti, Tatlin, K. Teige, H. Meyer...); sam Ljubomir Mici suprostavljao se tradicionalnom shvaanju o nadmoi zapadnog kulturnog kanona; njegovi stavovi i uope ideologija zenitizma, zasnivala se na stvaranju "nove balkanske kulture" i "barbarogenija" kao modelu primitivnog ovjeka koji e, kao nekada barbari, obnoviti Europu (suprotstavlja se tradicionalnom shvaanju o nadmoi kulturnog kanona, elio je stvoriti novu balkansku kulturu da njome barbarizira Evropu > barbarogenij - simbol novog ovjeka i stvaraoca); i nternacionalni duh, antiratno raspoloenje, bitka za novog ovjeka i novu umjetnost, a protiv ustaljenih vrijednosti; kao avangardni pokret zenitizam ima ruilaki stav; zenitistika izdanja pridaju velik znaaj grafikom oblikovanju (izbor slova, mnogo grafikih detalja); 1923. Mici odlazi u Beograd, gdje je zenitizam evoluirao prema balkanskom rasizmu i nacionalizmu; razlaz sa Seisselom (JOSIP SEISSEL radio ilustracije i kolae za asopis; u vrijeme Zenita radi konsktruktivistika djela, dok se kasnije priklanja nadrealizmu; -konstruktivizam spojen s dadaizmom -izradio kostime i inscenaciju za dadaistiku predstavu Oni e doi -razmjeta planove i umnaa toke gledita, ignorira razmjere i izmilja prostorne odnose 'Bajadera' - prikazuje Mesniku ulicu, transformiranu redukcijom i pomicanjem planova; smatra ga se meu prvim autorima apstraktnog slikarstva u Hrvatskoj; VILKO GECAN - za prvi broj daje ciklus crtea Klinika); Dragan Aleksi je nakon raskida suradnje s Miciem pokrenuo u Zagrebu dva dadaistika asopisa "Dada-Tank" i Dada-Jazz" (1922.), a Branko Ve Poljanski, koji uza sve nesuglasice nikada nije prekinuo suradnju s bratom, asopis "Dada-Jok"; osim asopisa, mnogih letaka, plakata i slinih izdanja, vano mjesto unutar zenitistike izdavake djelatnosti zauzima "Biblioteka Zenit" u kojoj su objavljeni "Zenitistiki manifest" Micia, Golla i Tokina (1921.), "Archipenko - Nova plastika" Ljubomira Micia, "Paris brennt" Ivana Golla, te zenitistika proza Ljubomira Micia, Branka Ve Poljanskog i Marijana Mikca;

NEOKUBIZAM SONJA KOVAI-TAJEVI (1894-1968) usavravala se u Grazu i Beu, 1926. odlazi u Pariz u atelier Andrea Lhotea; dosta kritizirana zbog nedostatka realizma; postkubistika manira i puristika odmjerenost, proeta enskom osjeajnou; niz figuralnih kompozicija s mrtvim prirodama - osobni, poetizirani kubizam, od njega se nije teko vratiti intimizmu; VERA NIKOLI (1886-1972) lanica 'Kluba likovnih umjetnica' (osnivai: Nasta Rojc i Lina Crni-Virant) najmodernija od njih; koluje se isto kod Lhotea u Parizu, kod Otona Ivekovia u Zagrebu; analiza predmeta i iroke plohe boje; veinom regionalizam, iz neposredne domae okoline crpila motive - slika rustikalnu idilu, ivot seljaka, pejza svog kraja, ali sve vie i putuje pa se arsenal motiva proiruje; kvadratine mrlje;

KORIJENI NADREALIZMA kod nas je pojava nadrealizma na neki nain odgoena i potisnuta ekspresionizmom, kritikim realizmom, umjetnou NOB-a; nagovjetaji se vide kod: JUNEKA, ULENTIA, JOBA, TARTAGLIE, GECANA, MIEA, VARLAJA, MIJIA, TREPEA, UZELCA, POSTRUNIKA, TABAKOVIA, . I K. HEGEDUIA, V. RADAUA, DETONIJA; kod nas je magini realizam zamijenio dadaistike i nadrealistike likovne revolucije; pravi, svjesni i promiljeni nadrealisti javljaju se 50-tih: JOSIP SEISSEL (1904-1987) roen u Krapini, ivi u Zagrebu; diplomirao kod Ehrlicha, a zatim se posvetio urbanizmu i velikim projektima; izlagao je na 4. izlobi Zemlje; 1922-1925. crtei i akvareli, kolai koji najbolje predstavljaju zenitistiku estetiku; nakon 1925. prekida suradnju sa Zenitom; njegova zenitistika ostvarenja spadaju u vrhunska djela nae avangarde; radio je nacrte za zeniteum i vilu Zenit - ti vizionarski projekti ne zaostaju za idejama jednog Mendelsohna; 2 mala kolaa: Konstrukcija 56, Simetrije u prostoru - na gustoj crnoj osnovi, sa crvenim i bijelim efektima u vidu slogana Nevjero moja i Ljudi su ubice; osjeaj za prostor dolazi do izraaja na bojenim kompozicijama veeg formata, reklame, plakati; izradio i nekoliko velikih plakata za Zenitovu izlobu 1924. Pomozite studentima; supruga pokojnog arhitekta, urbanista i slikara Josipa Seissela poklonila je 1987. godine njegovu ostavtinu slika, crtea i plakata Muzeju suvremene umjetnosti; ta djela ine zaokrueni nadrealistiki opus, a na izrazitu elju Josipa Seissela preuzeta su da budu uvana u Galeriji suvremene umjetnosti, sadanjem Muzeju suvremene umjetnosti, za iju zbirku su ve bila otkupljena neka njegova kapitalna djela iz razdoblja kada je pod pseudonimom Jo Klek pripadao avangardnoj grupi Zenit; PAFAMA, 1922. - kratica od Papierfarbenmalerei, prva je apstraktna kompozicija u hrvatskoj modernoj umjetnosti; djelo posjeduje nedvojbene formalne odrednice konstruktivizma, koji je kao pravac u to vrijeme gotovo sinonim avangardne umjetnosti u Europi; znaaj "Pafame" oituje se ne samo u injenici da markira pojavu avangarde u Hrvatskoj, nego i u njezinu dalekosenom utjecaju na hrvatsku umjetniku produkciju 20. stoljea unutar koje se, osobito tijekom pedesetih i ezdesetih godina, konstruktivistike tendencije pokazuju dominantnima; Vinotoje, 1924., Balkanac mirno, 1922. i Kokot na krovu, 1922. te Autoportret, 1918. i Ex libris Plavi, 1922.; ANTUN MOTIKA, DRAGO IVANIEVI, JOSIP VANITA, MILJENKO STANI, BISERKA BARETI, JOSIP BIFFEL, BORIS DOGAN, VASILIJE JORDAN, ORDAN PETLEVSKI

ZEMLJA (1929-1935) kontra Salonu; izrazito kritiki usmjereni prema tadanjem drutvenom i dravnom poretku; u svojim su djelima nastojali to uvjerljivije i potresnije prikazati akutne tekoe, osobito najsiromanijih slojeva, seljaka i radnika, i time potaknuti njihovo rjeavanje; na njihov se poticaj razvilo i hrvatsko seljako slikarstvo, naiva ili Hlebinska kola; pokret i program Zemlje, nije bio uperen samo protiv nepravednih drutvenih uvjeta, nego i protiv beutnog slikarstva Salona; osniva i idejni voa DRAGO IBLER, koji se vratio u Zagreb nakon to je na izvoru upoznao strujanja u modernoj evropskoj arhitekturi, kod H. Poelziga u Berlinu, a potom u Francuskoj, vicarskoj i Italiji; bio je predsjednik Zemlje od osnutka 1929. do policijske zabrane rada 1935.; u Kraljevini Jugoslaviji, kralj 1929. uveo diktaturu nakon ubojstva Stjepana Radia, Zemlji je policijskim rjeenjem zabranjen rad zbog straha od slobodarskih ideja, socijalnih zahtjeva, a najvie zbog mogueg utjecaja njena kritikog i kreativnog duha; naela Zemlje: nezavisnost naeg likovnog izraza, suzbijanje nekritikog preuzimanja stilova iz inozemstva, borba protiv diletantizma i larpurlartizma, a za umjetnost to e odraavati ivot sredine i odgovarati suvremenim potrebama zajednice (Program, 1929.); zagrebaka grupa, osnovana 1929. godine u tradiciji njemakih ekspresionistikih, socijalno angairanih udruenja (Novembergruppe, Arbeitsrat fr Kunst); kao umjetnika grupa bila je bez formalnih odrednica i programski je zagovarala duhovni angaman kao stvaralaku svrhu; do policijske zabrane 1935. godine, slikari, kipari, grafiari i arhitekti, pripadnici grupe, nastojali su u sklopu kompleksa "lijeve" misli vezati ideje klasne borbe i drutvenog preporoda za probleme umjetnosti; politika zbivanja u to doba: nastanak Kraljevine SHS, prve borbe KPJ, Radiev politiki program, poetak svjetske krize; karakteristike: kritiki odnos prema drutvu, reakcija protiv konstruktivistikog slikarstva, likovni izraz utemeljen na pukoj jednostavnosti, Zemlja je zbir individualnh stilova, ali ipak se pokuala nametnuti ideja primitivizma kao likovne forme proletarijata, nasilno izjednaavanje umjetnosti i revolucije; grupa je imala jasan program, metodu i cilj rada koji je ukljuivao borbu za socijalnu pravdu putem umjetnosti (naputanje larpurlartizma i diletantizma), pribliavanje umjetnosti irim narodnim slojevima (pedagoki rad Hegeduia sa seljacima u Hlebinama), popularizaciju umjetnosti (putem kruoka, izlobi, predavanja, tiska i sl.), formiranje specifinog nacionalnog likovnog izraza (kao spoja povijesnog i suvremenog iskustva) i povezivanje svih umjetnosti; stalni lanovi grupe sudjelovali su na svim izlobama (pet u Zagrebu, jedna u Parizu, jedna u Beogradu i jedna u Sofiji); osim predsjednika arhitekta DRAGE IBLERA i slikara KRSTE HEGEDUIA, koji su pripadali Zemlji od osnutka do zabrane, lanovi su bili ANTUN AUGUSTINI, MARIJAN DETONI, IVAN GENERALI, VINKO GRDAN, ELJKO HEGEDUI, LAVOSLAV HORVAT, LEO JUNEK, MLADEN KAUZLARI, EDO KOVAEVI, BRANKA KRISTIJANOVI-HEGEDUI, FRANO KRINI, OMER MUJADI, STJEPAN PLANI, OTON POSTRUNIK, VANJA RADAU, KAMILO RUIKA, VILIM SVENJAK, IVAN TABAKOVI, URO TILJAK,

ERNEST TOMAEVI, KAMILO TOMPA i FEDOR VAI; u slikarstvu i grafici aktualiziraju se teme sela, ulice, predgraa i periferije, rada, smrti, bijede, buna i nasilja; slino kao i kod njemakih suvremenika, Otta Dixa i Georga Grosza, prikazi su ploni, izvedeni krupnim i jednostavnim formama, pojednostavljene ekspresivnosti s elementima groteske; u arhitekturi ne postoji formalna specifinost, ve se istrauje model optimalnog prostora za ivot primjenjiv, kako u privatnim kuama, tako i u javnim "najamnim" zgradama; s teorijskim zahtjevima istoe i loginosti temeljene na dosljednom izraavanju funkcije i potivanju konstrukcije, arhitektura Zemlje pripada okvirima "internacionalnog stila" ("internacionalni funkcionalizam") nisu nastojali stvoriti jedinstveni stil, nego su samo obraivali srodne teme: mukotrpan ivot u selu, tvorniki krug i radnici, predgraa i sirotinja; 1929. istovremeno se formiraju Grupa trojice (liberalna buroazija) i Zemlja (lijevi front); naprednih lijevih grupa ima i ranije; 1926. izloba estorice: Augustini (lirski), Grdan, Penik, Mujadi (neoklasicizam), Postrunik, Tabakovi - prizori sa drutvenog dna - poetak socijalnih strujanja u Hrvatskoj: svoje grafike nazivaju groteske; 1927. Hegedui izlae kod Ulricha: socijalni motivi, puki izraz (poetak Zemlje); Zemlja je najznaajnija pojava kritikog realizma u Hrvatskoj, ali u mnogoemu je bila kontraproduktivna; lanovi Zemlje su zbog netrpeljivosti znali odbiti suradnike; 1931. trea izloba Zemlje - novost su slikari naivci (Generali, Mraz) - zaetak Hlebinske kole - simbioza podravske tradicije slikarstva na staklu + tradicija Bruegela; OTON POSTRUNIK (1900-1978) ui kod Babia i u Parizu kod Lhotea (postkubizam) 1920-1922. kod Bukovca u Pragu 1925. otvara privatnu kolu s Tabakoviem utjecaj Nove objektivnosti (ve od 1926.), ekspresionizma (preko revije Der Sturm); 1926. izlae grafike Groteske s grupom estorice: Tunjava + Tabakovi on je prvi koji raskida s morfologijom Zemlje; jedan je od osnivaa Zemlje; njegova djela su veristika; satirino i groteskno prikazuje okupljalita polusvijeta u krmama; jednostavan crte, veliki oblici, zemljane boje, sve podreuje temi; njegove slike su slike egzistencije s dimenzijom drutvenog angamana i jasne socijalne aluzije; 1925-28. predzemljako razdoblje; umadijski seljaci 1929-33. Zemlja; Nagovaranje, 1931., Klek, 1929. - elementi maginog realizma, kljuno djelo rane faze; sinteza klasinog osjeanja forme, iskustva Nove stvarnosti i ekspresionistikih elemenata; 1930-34. esto boravi u Dalmaciji - u njegovo slikarstvo to donosi snanu koloristiku komponentu; putuje po panjolskoj, Francuskoj, Portugalu; 1934. mapa grafika Linorezi - diskretnom satirom komentira svijet socijalne nepravde i nasilja; nakon kraeg kriznog razdoblja i traganja za novim izraajnim mogunostima - opredjeljuje se za kolorizam - 1933-50. kolorizam; prijelaz iz slikarstva forme na slikarstvo boje; Pejza za alate; akvareli, crtei, slika malo impresionistiki, potez postaje meki i krai; za vrijeme Drugog svj. rata - opet angairano slikarstvo; nakon 1950. - redukcija figuralnog, sumarni prikazi, plona forma; unosi u svoje slikarstvo znak i krajnje sintetiziranu formu; poslije toga razrauje problem plohe (1959-65) i problem svjetla (1966-69); u posljednjoj fazi sintetizira boju i oblik (1969-78); sve nae grupe razlikuju se od Nove objektivnosti po: fotografskom verizmu - prenosi ono to je u ivotu najrunije (Tabakovi, Postrunik) politikom i angairanom realizmu - Detoni, Tiljak, Hegedui, Svenjak pojednostavljenom realizmu smiljene konstrukcije - Junek vedrom klasinom smjeru (Reek, Ruika, Hlebinska kola) + urbani cinizam (Uzelac) ekspresionizam (eferov) naturalizam (Tiljak) neoprimitivizam (Hegedui) seljaka naiva (Hlebinska kola) MARIJAN DETONI (1905-1981) ui kod Babia, Krizmana, Becia; odlian crta i grafiar; pripadao Zemlji;

pripadnik generacije slikara s kraja treeg desetljea; smisao za pojednostavljenu formu, namjerna sirovost; naglasak na primitivizmu; arolikost, nema sentimentalnosti; narativna osnova; motivi: sajmovi, skitnice, tamburai, gradske teme sa socijalnom tendencijom; Plac muzika, 1929. 1938. fantazija oronulog zida - pretea informela (upotrebljava pijesak) LEO JUNEK (1899-1993) 1924. zavrio Akademiju, otiao u Pariz; uz Hegeduia, Postrunika i Tabakovia, idejni je zaetnik i suosniva grupe Zemlja; ogolio formu, plono graeni autoportreti; 1. faza: Zemlja - kod njega je zemljaka faza uranila 3 godine Glava pred zidom; plono i linearno tumaenje prostora; zemljana paleta; elementi nadrealizma i metafizikog; Autoportret, 1925. 1934-38. - koloristiko razdoblje (Pariz) pod utjecajem Dufyja; IVAN TABAKOVI (1898-) utjecaj: talijanski valori plastici, njemaki magini realizam; kritiki realizam, dvije provokativne izlobe: grafika izloba estorice, Groteske s Otonom Postrunikom (obje 1926.) zatim Zemlja, koju naputa ubrzo; zemljaki period: poruga ljudskoj gluposti; kritika, socijalna nota; Tunjava, 1926. Maina, 1927. - simbol pobjenjele civilizacije, pomalo nadrealizam! - ciklus Satirina anatomija ljudske gluposti i mizerije iz 1927. Genius' - zanemaruje i crte i kompoziciju i sklad boja; 1931. odjednom poinje sve ispoetka - slika bojom mrtve prirode - impresionistiki, zatim intimizam - interijeri 1932-54. kolorizam: lirsko-intimistiko slikarstvo raskona koloristika obrada radi pejzae, interijere, mrtve prirode; Vaga, 1932. 3. faza: od 1954. (ivi u Beogradu) sinteza kubizma, nadrealizma i geometrijske apstrakcije; KRSTO HEGEDUI (1901-1975) ui kod Kljakovia, Becia, Krizmana i u Parizu; Hlebine su za njega uvijek ostale utoite - prisno je vezan za Podravinu (Hlebinska kola) utjecaji: Bruegel, Bosch, Goya, Nova stvarnost; stil: kritika stvarnosti + velianje revolucije (u dodiru je s komunistima) grubi crte naivno crtani primitivni oblik neprestano trai taj na izraz (nacionalni, bez utjecaja Zapada) jednostavnost spoj Bruegelovog realizma i pukog primitivizma esto izraava tjeskobu, beutnost, strah od smrti socijalno kritiki pristup + suosjeanje; 1. faza: Zemlja slika najprije vrbe i krajolike; iz Pariza donosi: utjecaj Brueghela i seljakog slikarstva na staklu: forma ne postoji, postoji samo ista boja i kontura - sve je kolorirano, a ne slikano; u kontaktu je s Krleom; 1929. prva izloba Zemlje - izloio: Zeleni kader, 1928. - svi kromatski apsurdi i primitivizam je zapravo ideoloka pobuna; Rekvizicija, 1929. Poplava knjiga crtea 'Podravski motivi', 1933. - s predgovorom Krlee, izazvala je otre kritike i burne prosvjede, jer se uspavana publika osjetila uvrijeenom grubou crtea i zahtjevom da se umjetnici zauzimaju za sudbinu ovjeka; 2. faza: 1935-55. - koloristika ekspresivnost Poar, 1936. ekspresionizam!

tu kratko eksperimentira s ekspresionizmom (naputa svoj zemljaki stil), ali naglo staje; radi scenografije i ilustracije; 1939. 'Bitka kod Stubice'; za vrijeme rata prestaje raditi; nakon rata vraa se podravskim motivima i 'zemljakom stilu': veliki oblici, ista ploha, naglaene i izdvojene pojedinosti; za suradnju hrvatskih knjievnika i likovnih umjetnika od iznimne je vanosti prvo izdanje Krleinih 'Balada Petrice Kerempuha' 1936. s ekspresivnim grafikim prilozima Krste Hegeduia; 3. faza: od 1955. simbolizam + elementi nadrealizma; slike su pune metafora; smrt kao est motiv; ii i jednostavno slikani oblici; srodno s nadrealizmom i metafizikim slikarstvom!!!! Mrtve vode, 1956. poinje koristiti kola; dolazi do tragova informelizma; 'Pruga Brko-Banovii' - dva predmeta - vlak i kamen; 'Sami' - troje na pustom otoku zove u pomo; 'Optimisti' - ljudi-baloni koji pleu; straan svijet zla i grubosti, potpuno beznadno; leine, odsjeene glave, objeeni (za neki kazalini zastor); 'Tifusari', 'Sutjeska'; na kraju uzima i elemente parikog i amerikog, Novog realizma, kolaa, pop-arta!!! antiestetska vizija!

Drugi svjetski rat u umjetnosti NDH nema odjeka rata, jer je meuratna socijalno-kritika umjetnost bila sasvim uguena; partizani nisu imali uvjeta za rad, a umjetnost u gradovima u manjim je razmjerima slijedila njemaku propagandu, posebno kad se radi o primijenjenoj umjetnosti - plakati, oprema knjiga... humanistiki opredijeljeni slikari u gradovima mogli su raditi jedino intimne biljeke, u akvarelima ili crteima, o vlastitim dojmovima i osjeajima preneseno u nadrealistike vizije (kao Seissel); u slike mnogih kolorista uvlae se boje bijede i smrti - na mrtvoj prirodi E. Kovaevia 'Crna boca' uza stvarnu sliku gladovanja, primijenjen je spektar boja tadanjih zagrebakih ulica preplavljenih crnima, maslinasto-zelenim i tamnosmeim uniformama; neki su naputali Hrvatsku, poput Metrovia, neki su odlazili u partizane, a tamo su mogli raditi samo crtee i grafike ili plakate; pjesnik Ivan Goran Kovai spjevao je poemu Jama, a djelo je bilo opremljeno ekspresivnim linorezima dvaju mladih partizanskih slikara E. Murtia i Z. Price, otisnuto runim tiskom te ukorieno i uvezano u padobransku svilu; nakon rata, Hrvatska postaje dijelom SFRJ te je prema diktatu KP, umjetnost morala sluiti dravi, a umjetnici slijediti sovjetske uzore socijalistikog realizma; nakon Titova raskida sa Staljinom i SSSR 1948. za likovnu se umjetnost stanje bitno promijenilo, jer je prestala obveza nasljedovanja sovjetskih soc-realistikih predloaka, pa u drugoj polovici stoljea poinje nova epoha slobode likovnog izraavanja;

PEDESETE umjetnost se dogaa gotovo iskljuivo u Zagrebu - izlobe, kritike, polemike, rasprave, predavanja, osporavanja; sve avangardne likovne pojave zauzimaju istaknuto mjesto u tisku i na radiju, te obuhvaaju najire slojeve graana; rije je bila o slamanju dravno-partijskog socijalistikog realizma i uklapanju u tijekove zapadnoevropske moderne tradicije i suvremene apstraktne kapitalistike umjetnosti; revolucija je buknula izlobom skupine Exat 51;

EXAT 51 (1951-1956) grupa umjetnika i arhitekata (kratica za Eksperimentalni atelje), djelovala u prvoj polovini pedesetih godina u tada dominantnoj klimi socijalistikog realizma; lanovi: arhitekti BERNARDO BERNARDI, ZDRAVKO BREGOVAC, ZVONIMIR RADI, BOIDAR RAICA, VJENCESLAV RICHTER, VLADIMIR ZARAHOVI i slikari VLADO KRISTL, IVAN PICELJ, ALEKSANDAR SRNEC; programski su se zalagali za legitimnost apstraktne umjetnosti, za jednaku vrijednost "iste" i "primijenjene" umjetnosti, odnosno za sintezu svih likovnih umjetnosti - sama ideja preuzeta iz nasljea ruske konstruktivistike avangarde i iskustva Bauhausa; za cilj se postavljala organska integracija razliitih oblika umjetnosti koji bi bili u vezi s razvojem drutva i njegovim potrebama - u tom duhu grupa Exat nastojala je da se umjetnici ukljue u oblikovanje neposredne predmetne i prostorne okoline, a prednost je dana eksperimentalnom i kreativnom pristupu radu; svoj program grupa je objavila na godinjem plenumu ULUPUH-a u Zagrebu 1951. godine i potaknula brojne napade zagovornika "tradicionalne" umjetnosti; slijedila je vrlo dobro posjeena izloba slikarskih radova lanova grupe u stanu Ivana Picelja 1952. godine, a iste godine Picelj, Raica i Srnec sudjeluju na izlobi VII. Salon des Realites Nouvelles u Parizu - to je bio prvi izvaninstitucionalni nastup hrvatskih umjetnika na jednoj meunarodnoj izlobi u inozemstvu nakon rata; 1953. prva javna izloba (Kristl, Picelj, Raica, Srnec) u Drutvu arhitekata Hrvatske na kojoj je proitan drugi manifest grupe, koji je zapravo bio odgovor onima koji su grupu napadali; to je bila prva organizirana manifestacija nae apstrakcije; iskljuivanje referencija na predmetni svijet, zalaganje za bezuvjetnu apstrakciju, relativiziranje znaenja slikarstva i artikulirana svijest o potrebi povezivanja slikarstva s arhitekturom i skulpturom to su bile bitne inovacije s te izlobe; iste godine izloba se odrala u Beogradu, a pojedini lanovi sudjeluju na Salonu u Rijeci 1954. i 1956.; slikari Exata nastupili su na izlobi suvremene jugoslavenske umjetnosti u povodu kongresa AICA u Dubrovniku, a izloba Picelja i Srneca u Beogradu u Galeriji ULUS-a smatra se posljednjim organiziranim nastupom lanova grupe; EXAT 51 imao je veliki udio u pokretanju I. zagrebakog triennala primijenjenih umjetnosti te osnivanju Studija za industrijsko oblikovanje 1955. godine; iz tih bitnih promjena s poetka pedesetih godina proizlazi i osnivanje Gradske galerije suvremene umjetnosti (sada muzeja) 1954. godine; ideologija grupe: drutvena angairanost (borba protiv preivjelih shvaanja) zalaganje za legitimnost apstraktne umjetnosti jedinstvo iste i primijenjene umjetnosti ukidanje tradicionalne uloge umjetnika (proirenje prostora umjetnike slobode - jedino eksp. rad vodi do kreativnosti) zalaganje za suvremene vizualne komunikacije; ali Exat nije ostvario nijedan svoj sintezni projekt zbog duhovne i materijalne realnosti poslijeratne Jugoslavije; apstrakcija koju su oni zagovarali bila je najradikalniji iskorak u osvajanju slobode, zato to se u najveoj mjeri razlikovala od svega dotad poznatog; umjetnici exata nisu do svojih prvih apstraktnih slika dolazili postupno: jednim potezom oslobodili su se svake referencije na predmetni svijet; prvi puta se nudila sasvim originalna opcija: slika se vie nije shvaala kao prizor, kao scena, ve kao objekt u svojoj fizikoj pojavnosti; to e biti najuoljivije kod Srneca; IVAN PICELJ (1924-) racionalna gradnja slike; nema sluajnosti; u prvom planu uvijek je forma (boje su utiane); dominacija crne i bijele; spontana geometrija; nije sklon organskim sklopovima; umjereni automatizam; Kompozicija X, 1954.

Kompozicija 54, 1956. - izveo je tada najradikalnije minimalno platno u hrvatskom slikarstvu do 1961. radi geometrijske apstraktne slike (Exat) 1961. - godina promjene (Nove tendencije) jedan od utemeljitelja Novih tendencija; od 1961. radi reljefe u drvu (Povrine) po naelu serije/niza strukturalnih jedinica - ti reljefi su samostalni plastini objekti - odabrane elemente forme slae u globalne forme po principu permutacione igre; bavi se i grafikim dizajnom; objavio je 4 mape grafika, skulpture, reljefe u drvu, objekte u metalu; "Kompozicija XL-1" jedno je od najznaajnijih djela iz razdoblja njegova djelovanja na podruju slikarstva strogo organiziranih geometrijskih planova; VLADO KRISTL (1923-2004) 1943. naputa ALU i odlazi u partizane, radi za Agitprop; 1950. prvi boravak u Parizu; sudjeluje u raspravama u stanu Ivana Picelja u kojima se stvaraju teorijske pretpostavke za Exat; 1953. izlae s Exatom, a nakon sudjelovanja na rijekom Salonu 54, odlazi u ile (otac mu je bio trgovac vinom); 1959. nakon povratka u Zagreb postaje crta animiranog filma Kraa dragulja; u Prakoj postavlja izlobu 12 pozitiva i negativa; 1960. radi animirani film agrenska koa, 1961. Don Kihot; 1962. izlae Varijante i varijable, snima kratkometrani film General i stvarni ovjek koji ne uspijeva proi partijsku cenzuru i zbog toga naputa Hrvatsku; jedan od pionira geometrijske asptrakcije i jedan od prvaka Zagrebake kole crtanog filma; najblii Picelju po strogosti organizacije geometrijskih planova; vrlo male i vrlo velike slike; Prije egzila 1943-1962., izloba, veljaa 2007. Umj. paviljon osobine njegova radikalizma i izrazite individualnosti dole su do izraaja posebno u njegovim slikama s kraja 50tih u seriji bijelih i crnih monokroma; pribliava se slici kao objektu brisanjem i iskljuivanjem boje sa slikanog polja; serijom monokromnih djela Pozitiva i Negativa iz 1958. i 1959. maksimalno e sliku pribliiti tautologiji; slika je samo predmet lien svake iluzije; rani crtani film Don Kihot, 1961. njegovo najslavnije djelo; beskompromisno stajalite prema totalitarnom reimu bila je njegova moralna konstanta; u Njemaku se preselio nakon to je zabranjen njegov animirani film iz 1962. General i stvarni ovjek; ALEKSANDAR SRNEC (1924-) najplodniji i najraznolikiji; lirizam; utjecaj Miroa i Moholy-Nagyja; 1953. konstruira prve kinetike objekte: Prostorni modulator serija crtea i slika koje nastaju od 1950-1953., a koje se mogu razumjeti kao uvodna elaboracija za djelo Prostorni modulator, 1953. u kojemu je prvi put razbijena opna prostora kao iluzije te je realan prostor ukljuen u korpus djela; slika je tu u punom smislu postala objekt; 1956. zapoinje eksperimente s pokretnim skulpturama i reljefima; od 1962. posveuje se lumino-kinetikim istraivanjima (Luminoplastika I), a od 1968. problematici cjelovitog ambijenta; 1974-77. ponovo radi kinetike skulpture u visoko poliranim kovinama; BOIDAR RAICA (1912-1992) prijelaz u istu apstrakciju, uz zadravanje odreenih lirskih znaajki; blago nijansiranje, blage linije, mrlje; u arhitektonsko-urbanistikoj djelatnosti istiu se: kola u Mesievoj (1953), stambena zgrada u Vukovarskoj (1953), dvije stambene zgrade na Savskoj (1954), poslovni objekt Jadran-filma (1956), paviljoni Mainogradnje (1956) i Njemake (1964) na Velesajmu; povratak figuraciji poetkom 70-tih;

struju bliskiju organskoj apstrakciji zastupao je EDO MURTI; izazvao je pravu uzbunu svojom izlobom Dojmovi iz Amerike 1951. - izuzetno dinamine slike, jarkih boja, na rubu apstrakcije; uskoro uspijeva apstraktnim zidnim slikama prodrijeti i u javne prostore: prva apstraktna zidna slika osvanula je 1953. u Kazalinoj kavani; zajedno s Vojinom Bakiem oprema apstraktnim freskama kavanu Neboder na poetku Ilice; zatim radi zidnu sliku (asocijacija na razbijanje atoma) 1954. u Institutu Ruer Bokovi - jedina ouvana; EDO MURTI (1921-2005) predapstraktno, figurativno razdoblje; u poetku slika interijere, portrete, mrtve prirode na tragu koloristikog intimizma; krenuo od visoke kulture kolorizma s kraja etvrtog desetljea sinkronizirajui je s prirodom svog ekstrovertnog temperamenta, oslobaanja unutarnjeg impulsa do njegove potpune eksteriorizacije, izvedene smjelou ruke, boje i tehnike; 1937-41. bavi se kazalinim plakatom, scenografijom i ilustracijom; 1944. sa Z. Pricom tiska litografije za poemu Jama; 1944-51. slika mediteranske motive na tragu postimpresionistikog kolorizma; 1951. otiao u Ameriku gdje se susree s aktualnim tendencijama apstraktnog ekspresionizma; gestualni impresionizam kasnih 40-tih i ranih 50-tih: iskra pobune spram tradicionalnih tehnika i samog pojma slike: Doivljaj Amerike, 1951-53. razvodnjeno, sasvim povrno shvaeno gestualno slikarstvo (Makovi) Sluh mora, 1953-54. s ova dva ciklusa uzdigao je svoje slikarstvo na liniju evropske scene prihvaajui rezultate koje je irila nova parika kola; isto tako prihvatit e slobodnu geometrijsku strukturaciju apstrahiranog motiva i plohe slike istraujui istodobno bogatstvo boje u mediju punih pasta; freske u Ritz-baru, dekorativne kompozicije na Glavnom kolodvoru i u Institutu Ruer Bokovi (195354); Opatijski ciklus, 1954-56. Otoci sna, 1956-60. lirska apstrakcija - ovim ciklusima mobilizira fantaziju kao katalizator transpozicije vidljivog; taj e se akvarijski svijet poetkom 60-tih rastvoriti u istim apstraktnim intenzitetima boje i geste; naao se na raskru gdje su se doticale estetike materije boje, irokih namaza kistom i dinaminih procesa slikanja; njegovo slikarstvo sastavljeno je od niza pozitiviteta: kategorije brzine, rizika, improvizacije, podviga, odvanosti, egzaltacije; dijalektikom krugu svojih poetinih obrazaca ubrzo je pridruio i elemente kaligrafije Mathieuova tipa rasporeujui sve zajedno po zahtjevima neke zamiljene geometrijske podloge; od 1964. umnoenost tehnika i prosedea, slojevitost ina slikanja prolazi fazu redukcije i kristalizacije, pojanjenja slikarskih stavova u smislu iste boje i iste geste; platnima se poveava format; 60-tih dekoracije u javnim prostorima i objektima; poetkom 70-tih: bogatstvo kolorita; ostvario je lirsko-epski optimistino slikarstvo u kojem nema egzistencijalne i mitske dubine, ali ima nevjerojatno smjele, neoptereene, niim omeene i usitnjene vizure;

osoban, organski i postupan originalni put od realizma do redukcije na rubu apstrakcije ili apstrakcije same, proli su brojni slikari pedesetih: pejzaisti FRANO IMUNOVI (1908-1995) studira u klasi Ljube Babia; 1934-35. provodi u panjolskoj; do 1955. slikarstvo mu je raznoliko: utjecaji Lj. Babia i njegovih uzora Van Gogha, Goye... u panjolskoj nastaje niz skica i crtea; oni ine temelj jednoj liniji njegova opusa koja e preko figuralnih kompozicija u ulju zavriti velikom slikom poslijeratnog razdoblja: Partizanska kolona, 1948.; druga linija razvoja vodi preko pejzaa poetski realizam; zrelo doba pedesete; jedinstveni pejza dalmatinske zagore koji e ve tada, a od poetka 60-tih u potpunosti postati jedinom temom i motivom; kadar postupno osvaja sve vee dijelove horizonta, sve do uskog pojasa neba; teka i utljiva masa krajolika mirno je noena ritmom trokuta i trapeza kamenih meaa; ekspresija je postignuta samom organizacijom slike; kad nestane horizonta pojaava se apstraktni ritam > enformel; slikarstvo apsolutnog pejzaa; prikazujui pejza pribliio se enformelu, ba kao i Petlevski; i njih dvojica reducirali su motiv na fragment povrine tla; sliku su oslobodili svake iluzije trodimenzionalnosti i sveli je u konanici na istu plohu; istiskujui liniju horizonta na krajnje modificiranim pejzaima ti su slikari tlo poistovjetili s povrinom slike (imunovi, Murti, Gliha, Petlevski); istodobno se motiv gubio u masi boje; OTON GLIHA (1914-1999) diplomirao u Zagrebu 1937.; Pariz 1938-39.; esto radi u Omilju - pejzai i gromae; u ranom razdoblju: portreti i mrtve prirode priguenih boja, radi ciklus figurativnih kompozicija: Trebinjska brigada, 1947.; 1946-56. realistiki pejzai, Jurandvor, 1954. u portretima saima oblike i svodi ih na bitne znaajke: Portret Tadijanovia, 1951., Autoportret, 1953. u ranijim mrtvim prirodama materija se zgunjava gotovo do reljefnosti: Smokve na listu, 1953. 1954. nastaje slika Primorje - kao prvo djelo u velikom ciklusu Gromae: aktiviranje itave povrine, prostor sveden na plohu, rjeenja koja su paralelna s enformelistikim shvaanjem povrine, ne gubei vezu s domaim krajolikom; poslije 1965. njegovo slikarstvo se sve vie odvaja od krke podloge, a potezi su apstraktni znakovi na platnu; radi zastor za HNK u Rijeci; nikada se nije u cjelosti niti oslobodio pejzaa, slikajui ga i crtajui u stotinama varijacija; rije je o karakteristinom kamenom suhozidu, gromaama, koje se istee otokom Krkom dajui mu osobitu konfiguraciju; oko 1960. Gliha e ui u istu magmu boje te gustim i silovitim namazima afirmirati prepoznatljivu gestu upisanu u materiju; saimanjem oblika polja i suhozidnih kamenih ograda na Krku - Krke gromae, 1957. - Gliha je stvorio gotovo apstraktnu mreu oblika, u kojoj je zadrao osobine krajolika, a imunovi je slinim postupkom stvorio ekspresivan dojam krajolika dalmatinske zagore s reduciranim oblicima polja i kamenih mea gotovo apstraktnima, ali ispunjenima ekspresivnim bojama; ORDAN PETLEVSKI (1930-1996) izrazito intimne i meditativne prirode, tei ispranjenju psihikih i emotivnih optereenja i napetosti; njegov je rad suprotan automatizmu, slika nastaje kao polagano grafiko tkanje u samoj materiji boje - mnotvo biomorfnih organizama zaustavljeno u trenutku; Zemljani tonovi, Cvjetanje, Organska forma;

pojava Zagreb pedesetih - sveobuhvatne promjene na irokm planu likovnosti; utemeljena je Akademija primijenjenih umjetnosti koja traje samo 10 godina (1949-1959), jer ju je ukinula socijalistika birokracija; tih godina pojavljuje se i avangardni animirani film (poslije Zagrebaka kola crtanog filma) u kojem sudjeluju sudionici Exata KRISTL i SRNEC (Kristlovi Don Kihot i agrenska koa, 1960. i Srnecov ovjek i njegova sjena 1961.), a u stvaranju pojma Zagrebake kole sudjeluju diplomci Akademije primijenjenih: Z. BOUREK, Z. LONARI, M. PEJAKOVI, P. TALTER; ubrzo stie i najvee svjetsko priznanje: Oskar za animirani film Surogat, 1960. D. VUKOTIA, jedini ikad dodijeljen hrvatskom filmu;

FANTASTINO SLIKARSTVO > POSTNADREALIZAM 1952-55. > 1960. fantastino slikarstvo se u svijetu pojavljuje nakon 1945.; posljedica evropske konstante - nadrealizma 1924-30., koristei se iskustvom snovienja, tajanstvenih metafiziara, provokacijama dadaista i otkriima psihoanalitiara; postnadrealizam otkriva neoekivane poetske prizore koje ostvaruje klasinim slikarskim postupkom; 1952. se pojavljuje fantastina umjetnost kod nas - u Zagrebu je 24. 1. 1952. otvorena izloba crtea A. Motike; crtee naziva arhajski nadrealizam; prodori u podsvjesno, pri emu nastaju asocijacije proete erotizmom; automatizam poteza u mediju crtea; ANTUN MOTIKA (1902-1992) studira kiparstvo i slikarstvo; 1929. boravi u Mostaru, 1930. u Parizu; slikao interijere, mrtve prirode, vrtove, djevojice, enske aktove impulsom trenutka, al prima; dematerijalizirao vidljivo do bijelih rastakanja u svjetlost i prostor; najii reprezentant intimistikog slikarstva, karakteristine slikarske pojave 30-tih; i poslije rata nastavlja u toj atmosferi pa se ini da nema napretka; eterini lirik; ipak, za rata stvara seriju kolaa u duhu sintetikog kubizma, 50-tih crta metamorfoze plodova koje imenuje arhainim nadrealizmom, 1952., nastaju radovi na papiru u tehnici dekalkomanije, pa oaeni papiri i frotai, luminoeksperimenti; nedvodmislene nadrealistike reference; neispunjena mjesta na slikanoj povrini nisu prazna ve ispunjena prazninom, a te praznine ulaze u karakteristiku Motikine forme (Baievi); MILJENKO STANI (1926-1977) slikar varadinskih veduta; prva izloba s Vanitom 1952. 1954. slika Slikar skitnica, Djevojka cvijet, Svadba - slike u kojima se san i snovienje stapaju s perfekcijom slikanja davnih majstora; 1956. krede na papiru gube ikonu nadrealnih stanja i zadravaju sanjalako sjeanje na ulogu rodnog grada i njegove stare plakate; ovdje je sadrana geometrizacija, kao strogi odnos tamnih i svijetlih povrina to daje znaenje nostalginom ugoaju pustih ulica; mek i umiljat; u uzburkanu situaciju pedesetih unio tiinu i izvanvremenski mir starog nizozemskog slikarstva, ali i odjek Nabisa koji su potkraj 19. st. proveli mirnu revoluciju pojednostavljujui kompozicije svojih interijera do ruba geometrijske apstrakcije; u svojim vedutama rodnog Varadina nije opisivao, nego doarao viziju zaustavljena vremena; u drugoj se fazi ta ljepota izobliila u zatraujuu sliku organikog nadrealizma u kojem se ljudska bia rastau i rasplinjuju u gluhoj tiini ivota koji nas naputa; studirao u vrijeme slubeno nametnute doktrine socijalistikog realizma on ju je izbjegao; lik osamljenog djeaka; mrtvo dijete posmrtna postelja; smrt motivi; starinska tehnika rani uzori Georges de la Tour, Vermeer; JOSIP VANITA (1924-) pojavio se zajedno sa Staniem 1952. na izlobi; rije je o portretima, mrtvim prirodama, a ponekad o enterijerima; njegov opus se kree od akademskih slika do ekstremnih slika sa samo jednom horizontalom linijom; istrauje oblik na onom graninom podruju gdje jedna mo prestaje (slobodno polje, neiskoriten prostor), a druga jo nije prevladala (likovni svijet); unosi minimalan broj oblika na plohu, pokriva neznatne povrine, samo zato da bi slobodan prostor slike bio dojmljiviji; serija monokromnih djela: siva, bijela ili srebrna podloga - presijeca je po sredini - samo jedna horizontalna linija; autor = jedini ostatak sadraja, teme u tom slikarstvu bez iluzionizma; Mrtva priroda s jabukom, 1954. Kua na Trnju, 1976. Izloba bez izlobe, 1964.; IVO DULI FERDINAND KULMER VASILIJE JORDAN rovinjska slikarska kolonija - bila je arite fantastine umjetnosti;

EZDESETE GORGONA (1959-1966) djelovanje umjetnika poput Yvesa Kleina, Johna Cagea i grupe Fluxus, Piera Manzonija, Lucia Fontane, grupe Zero kao najznaajnijih pojava s kraja pedesetih godina anticipirale su i najavile mnoge umjetnike koncepte iji se utjecaj prati do dananjih dana; istodobno je u Zagrebu djelovala umjetnika protokonceptualna grupa Gorgona - od 1959. do 1966. godine trajala je njezina intenzivna aktivnost, a grupu su sainjavali: slikari JOSIP VANITA, MARIJAN JEVOVAR, JULIJE KNIFER, URO SEDER, kipar IVAN KOARI, teoretiari i kritiari umjetnosti RADOSLAV PUTAR, MATKO METROVI, DIMITRIJE BAIEVI MANGELOS i arhitekt MILJENKO HORVAT; umjetnici skloni strogoj redukciji, prethodnici minimalizma; svi lanovi grupe nedvojbeno su najznaajniji predstavnici svojih djelatnosti unutar korpusa hrvatske suvremene umjetnosti i njezine teorije, a okupljanje u neformalnu grupu Gorgona omoguilo im je nesputano i slobodno djelovanje unutar svjesno izabrane duhovne izolacije; njihova radikalnost, pa ak i subverzivnost u okviru vremena i vladajue ideologije u kojem su djelovali, dovela ih je do prelaska granice akademskog i konvencionalnog postulata sredine; oblici djelovanja grupe bili su preteito privatnog karaktera i manifestirali su se kao koncepti, projekti i razliiti oblici meusobnog umjetnikog komuniciranja, kojima su anticipirali umjetniku praksu sedamdesetih godina koju je tadanja teorija umjetnosti prevela sintagmama poput "knjiga kao djelo umjetnika", ponaanje kao estetska kategorija, upotreba jezika kao medija, "umjetnost kao ideja" i sl. za javno djelovanje koristili su radnju za uokviravanje slika "Salon Schira" (Preradovieva) kao izlagaki prostor pod nazivom "Studio G"; izdavali su publikaciju - antiasopis "Gorgona" (11 brojeva u razdoblju od 1961. do 1966.) kojeg je JOSIP VANITA, zaetnik i glavni pokreta grupe, zamislio kao niz zasebnih autorskih radova lanova i nelanova grupe; odobravanje i interes na koju su publikacije "Gorgona" i nain djelovanja grupe naile u krugu ondanje internacionalne umjetnike scene dokazuje opsena prepiska i izravno sudjelovanje nekih najznaajnijih autora; dva umjetnika - Dieter Rot i Victor Vasarely - nainili su svoje autorske primjerke "Gorgone", dok su naalost, zbog nedostatka sredstava ostali neizvedeni ve izraeni projekti Piera Manzonija i Enza Marija; za suradnju su bili zainteresirani i Lucio Fontana i Robert Rauschenberg; iako je grupa bila preteito zatvorena, s njezinim su radom bili upoznati mnogi umjetnici slinih afiniteta, a u bliskom kontaktu s grupom bili su i zagrebaki slikari Jakov Bratani, Ivo Gattin, Mio Mikac i Josip Zanetti; takoer im je bio blizak Mihovil Pansini, lijenik i filmski djelatnik, kasnije osniva GEEF-a, festivala avangardnog i eksperimentalnog filma; studijske obrade i teorijski tekstovi o Gorgoni pojavili su se tek petnaestak godina nakon osnivanja grupe, a kapitalnu studiju napravila je Nena Baljkovi Dimitrijevi 1977. godine (u izdanju Muzeja suvremene umjetnosti); ostale znaajne prezentacije grupe nainio je Davor Matievi na Biennalu u Sao Paulu 1981. te u Dijonu 1989. (FRAC Bourgogne; Atheneum), Vlastimir Kusik u Osijeku 1985. (Galerija likovnih umjetnosti), Jea Denegri u Beogradu 1986. (Galerija SKC), Marija Gattin u okviru 47. venecijanskog biennala 1997. (Villa Pisani, Stra; Ex Macello, Dolo); Gorgona je povezana s Novim tendencijama, Putar i Metrovi su inicijatori i tekstopisci u katalogu 1. izlobe Novih tendencija, na kojoj sudjeluje i Knifer; Novim tendencijama i Gorgoni jo je zajedniko: monokromna djela, eksperiment s novim medijima, uvoenje izravnog pokreta i svjetla u konstrukciju djela; dvodimenzionalno slikarstvo - ukida svaki trag iluzije prostora, sve planove svodi na jedan; koncepti i projekti: skupovi su bili oblik kreativnog i duhovnog pranjenja, bez obaveze stvaranja umjetnike produkcije bilo kakve vrste;

odravani su u obliku etnji footing u okolici Zagreba, a povod im je mogao biti zajedniko promatranje zalaska sunca; Vanitina Izloba bez izlobe 1964. jedno je od najradikalnijih i najaktualnijih gorgonskih djela (umjesto slike, samo opis dimenzija, boje i predgovor); gorgonska uporaba pote misli za mjesec - citati filozofske literature ili estetikih tekstova; jo jedan zanimljiv oblik Gorgonski izbor - za razliku od misli za mjesec ovdje je iz dnevnog i zabavnog tiska i neposrednog vlastitog ivotnog dogaanja lanovi su su birali pojave i dogaaje koji su se izdvajali iz sfere obinog i razumnog (obino na principu ready-madea); 1966. aktivnost grupe dolazi u krizu, ali u svom najosnovnijem obliku (druenja) grupa nije prestala nikad postojati;

URO SEDER (1927-) 2 faze: u znaku informela i redukcionizma - Gorgona/ekspresionistika gesta i kromatika, od 1976.; gusti slojevi boje cilj mu je naslikati bespredmetnu meditaciju; na sivoj podlozi u centralnom dijelu slike komponira krune ili polukrune forme nepravilne konture; potaknut aktualnim strujanjima na lirskom krilu poslijeratnog apstraktnog slikarstva, osobito Pollockom, u periodu od 1957. do 1960. slika nefigurativne slike napetou apstraktnog ekspresionista, u poetku koloristiki intenzivno, a kasnije sve suzdranije, sve do crne monokromije; monokromija crnog prekinuta mjestimino nekim bijelim akcentom ili gustim nanosom materije (postavljene rukom tako da se vide tragovi kretanja prstiju); 1962. amorfno zamjenjuje geometriju oko 1970. dolazi blizu slikarstva tvrdih rubova; sredinom 70-tih vraa se figurativnom motivu, neposrednom slikanju u punoj pasti boje i vidljivim namazima kistom; u masne paste sivih, plavih, zelenih svojstava, sve je ee unosio otrim predmetom figurativna oblija; poslije 1981. njegovo slikarstvo postaje izrazito koloristiko i akcijsko u nainu nanoenja boje; MARIJAN JEVOVAR (1922-1998) u slikarstvu ranih 60-tih Jevovar je shvaen kao marginalna pojava glavne umj. struje tog vremena - informela; on se opredjeljuje za prljavu boju, premazujui sliku nekoliko puta dok ne postigne eljeni uinak - prljavost slike; zagasito sive slike, hotimino iscijeena boja, slika nagrena mrljom; u pitanju je svjesna, hotimina degradacija plohe, kompozicija s negativnim predznakom; kvadrat i krunicu (savreni oblici) nastoji oposebiti nasavrenou slobodnog poteza (tada je nijekao savrenstvo likovne prirode); slui se optikim varkama; na monokromnoj podlozi izdvaja se samo nekoliko namaza materije crno i sivo; JULIJE KNIFER (1924-2004) prepoznatljiv znak njegove umjetnosti je meandar, koji se javlja 1960. i traje sve do danas; slikarstvo se svodi na beskonano ponavljanje znaka; akrilne boje - sjaj - pojaava nove odnose crno-bijelo; meandar = forma koja intendira pojam protoka u vremenu i prostoru; iskonski znak; javlja se u postinformel. razdoblju, kad se i u anglosaksonskim zemljama javlja postslikarska apstrakcija i monokromija Yvesa Kleina; vjeito kretanje, beskonano ponavljanje (>suprematizam): crno - punina, bijelo - neodreeni prostor u kojem se odvija rast meandra; stil: eli preko geometrije doi do podruja krajnje spiritualnog, nema boje (samo crna, bijela i siva), kombinira krajnji kontrast crno-bijelo i ritam vertikala i horizontala, metoda radikalnog reduciranja sredstava, stroge i pravokutne forme, eli stvoriti anti sliku; ne osjea se klasinim slikarom; ne eli da mu se vidi potez kista; izbjegava kompoziciju razliitih formi; izbjegava odnose meu bojama; usvaja monotoniju 2D plohe na krajnosti crnog i bijelog; ostali lanovi Gorgone samo su dio svog stvaranja posvetili apstrakciji (za razliku od Knifera); Meandar u kut - antologijsko djelo; meandar kao izabrani motiv, formalno vrsto zadan granicom slike sa sadrajno jednakovrijednim crnim i bijelim povrinama, iskljuiva je Kniferova tema od 1959. godine; dosljednost ponavljanja, kako ritma samog meandra na slici, tako u vremenu, odredila je Kniferov opus jednim od najzanimljivijih pojava u poslijeratnoj hrvatskoj umjetnosti; prve slike s motivom meandra naslikao je 1960.; otada se iskljuivo njime bavi - varirat e ga kroz tisue mogunosti na slikama, muralima, crteima, grafikama, skulpturama; kada je objanjavao zato se opredijelio za meandar, isticao je kako je zapravo elio stvoriti antisliku; sliku koja je odreena krajnostima: crnom i bijelom bojom, okomitim i vodoravnim dijelovima meandra, a monotoni joj je ritam postao kljunim kompozicijskim naelom; to stajalite podjednako iskljuuje pojmove figurativnog i apstraktnog; 1949. poinje raditi seriju autoportreta koje e svakodnevno crtati sljedee tri godine; on prikazuje svoje lice uvijek na istom formatu papira, uvijek istog bezizraajnog pogleda cilj: afirmirati apsurd, monotoniju, vrijeme;

IVAN KOARI (1921-) ve na studiju pokazuje otpor prema soc. realizmu; izlae od 1954. 50-tih tei proienju forme - specijalni odnos prema oblicima iz svijeta geometrije; on ne radi kugle nego globuse (oni su opredmeena forma kugle); on je daleko od konstrukcije utemeljene na geometriji; Osjeaj cjeline, 1953-54. - snaan otklon od tradicije figuralnog ciklus Stakla, od 1956. - pojaana ekspresivnot, saimanje forme; prve skulpture: portreti - proieni humor Unutarnje oi, 1959. 60-tih: lan je Gorgone, tei minimalizmu (umjetnost primarnih struktura); raskid s egzistencijalnom poetikom; 1969. pribliavanje suvremenim avangardnim kretanjima; Oblici prostora, 1962-66. - smirenje Prizemljeno sunce, 1971. 70-te i dalje: istrauje nove materijale (platno, konac), skulptura malih dimenzija; bavi se assemblageom i ready-made skulpturom; opsjednutost zlatnom bojom; nije optereen trajnou skulpture, pa koristi i nekiparske materijale (alu-folije, platno...), princip redizajniranja i recikliranja: ciklus Spontana skulptura 1976. Biennale u Veneciji - izlae assemblage Privremene skulpture - od alu folije serija crtea Reagiranja - gotovo sasvim konceptualistika serija Reljefi, 1979-80. - bijeli karton, umirivanje, skretanje prema estetizaciji forme; 80-te i poetak 90-tih: skulpture od grubo tesana drva + obrada apliciranjem metalnih limova Dvije glave, 1986. 90-tih: reciklira skulpture eli oblikovati neto duhovno i neiskustveno, s obzirom da su kugla i kocka ve prisutne, on ih zato deformira: kocku radi zaobljenih uglova, kugle radi s rupom u sredini; geometrija je mjera koja uvijek uspostavlja odreenu distancu - zato Koariu nije mogla biti trajnijom preokupacijom; u Kelnu je 1981. izloio pravokutno polje rahle zemlje; u Lyonu je 1992. iskopao rupu u galerijskoj podnici ostavljajui pokraj nje hrpe zemlje i ute; 1993. u Galeriji Beck izlagao je kante za smee; javni prostori: Zagreb, 1962. Spomenik palim sportaima, uniteno; u Bogovievoj 1994. replika Prizemljenog sunca, koje je 1971. stajalo ispred Rektorata zgb Sveuilita; 1978. na Strossmayerovom etalitu postavljen spomenik A. G. Matou iz 1973.; ispred Inine Upravne zgrade postavljan Kupa iz 1955.; ispred tvrtke Filip trade stoje Oblik prostora, Dinamika skulptura i Uzlet; 1970. u Labinu Isjeak rijeke; DIMITRIJE BAIEVI (1921-1987) 1950. nastaje slika Hommage a Pytnagora, crni kvadrat na crnoj podlozi ispod kojeg je crvenim krasopisom ispisana posveta; iz tog vremena potjeu radovi sa kolskim ploicama na kojima su kredom ispisane rijei, neki smisao ili kratka pria; na temelju oponaanja kolske ploe u razdoblju 1950-60. nastalo je nekoliko ciklusa: Tabula rasa, Paysages, Abeceda; kao materijal upotrebljava stare kataloge te stranice boji u crno i ostavlja itljivim samo poneku rije te slijed tvori vrstu; jo je potkraj 40-tih i tijekom 50-tih radio antislike, pejzae mrtvih u kojima je afirmirao istu odsutnost; prazni drveni okvir, 1951-56.

INFORMEL, kraj 50-tih - poetak 60-tih GATTIN FELLER HORVAT JEVOVAR SEDER VANITA KRISTL PERI KULMER MURTI (IVANI) kipari DAMONJA i LUKETI; prvi i najradikalniji nepikturalne orijentacije: IVO GATTIN (1926-1978) poinje 1956. koristiti ulja, lak, vosak i pigmente; 1961. izlazi iz predmetnog kadra slike - palei materiju smole, laka dobiva sluajne metamorfoze povrine, sama povrina progorjeva i razara se homogeno tijelo slike; ide radikalno dok od materije ostaje samo hrpa pepela; potpuna afirmacija materije najjasnije se prepoznaje sredinom 50-tih kod njega; on 1956. dolazi do potpuno nove spoznaje o znaenju slike i materijala iz kojega se gradi slika; u njegovu radu moemo otkrivati tragove radikalnog enformela poznate od Burrija do Tapiesa, Dubuffeta i Fautriera; njemu je enformel shvaen kao slikarstvo materije pomogao da drugaije percipira neposrednu stvarnost; ono to Gattin postavlja kao kljunu ifru svog slikarstva jest eskalacija sirove agresivne neslikarske materije; u djelima iz 60-tih razbit e konvencionalni pravokutni format i svesti sliku na oblik nepravilnih obrisa; EUGEN FELLER (1942-) slian Gattinu; jedan od najradikalnijih predstavnika enformela; radio slike reljefnih povrina i monokromnih struktura; gusti namazi gipsa i pigmenta na juti, potom paljeni, sve dok ne ostane samo pepeo; STEVAN LUKETI (1925-2002) roen u Budvi; nakon 2. svj. rata boravi u Zagrebu; uzori Krini i Baki; radi nefigurativne kompozicije dinaminih oblika, preteno u kovini; poetkom 60-tih njegovo se kiparstvo pribliava enformelu - njegovo otkrie enformela dovelo ga je na vrhunac stvaralatva i osobne formacije; osjeaj za tragino iza mediteranske vedrine; ambijent u kojem zapoinje svoj rad jo nekoliko slikara enformela: MAJSTORSKA RADIONICA KRSTE HEGEDUIA: iz prve generacije: KULMER, PERI, KALINA, DOGAN; apstrakcija je tada izazov za sve mlade slikare nakon nastupa u Umjetnikom paviljonu 1954.; pripadnici te prve generacije u radionici okupit e se 1957. u grupi MART (nema odreeni program), koja usvaja inovatorska iskustva apstraktnog slikarstva, tehnikog postupka, taizma, slikarstva materije i geste; za Peria i Kulmera moe se rei da su zaista bili slikari enformela: IME PERI (1920-) sredinom 50-tih poinje slikati apstraktno, ali dolazi do apstrakcije posrednim putem (za razliku od exatovaca), tako to predmetni inventar sa svojih slika pojednostavljuje u fazama; prva faza: kraj 50-tih - 60-te 1958. Pollockova dripping tehnika (slobodno kapanje boje po povrini platna) prvi je kod nas primjenjuje; dinamiko i besformno slikanje; akcija, ali trai estetski cilj slike; poetkom 60-tih - enformel: zgunjavanje materije, boje tamne game koja zaposjeda itavu povrinu platna; Kompozicija, 1959., Zlatni talog, 1960., Opsada, 1960. antologijska djela hrvatskog enformela; intervencije lijevanja gipsom da bi naglasio materinost; 1963-64. koritenje tkanine kao mogueg plastikog sredstva i ekspresivnog naboja rezultirat e jo izrazitijim materizmom dovedenim do morbidnosti; do kraja desetljea slijedi period krize i lutanja; druga faza: jaa disciplina, organizacija, smiljena izvedba; itki konglomerat boje, pijeska i plastofila kao i drugih sintetskih materijala, voen kontroliranom gestom sve ee opisuje krug; nakon decenijske tmurne atmosfere sada vlada neskrivena vedrina izazvana bojom, smiljenom izvedbom, ak odreenom formom; u 80-tima okree se skulpturi; drveni kipovi; 90-te: ciklus slika: Ljeta na Brau, 1994. FERDINAND KULMER (1925-1998) tijekom stvaralatva proao je kroz mnoge stilske promjene;

u poetku: utjecaj Matissea, Dufyja i Juneka; slika stilizirane figuralne motive, u kojima sve manju panju pridaje sadraju i znaenju; sredinom 50-tih boja mu se poinje mutiti; slikom Admiral 1957. poinje apstraktno razdoblje koje traje dvadesetak godina; krajem 50-tih naputa figuraciju i prihvaa enformel, od 1959. radikalno se prikljuuje enformelu, inzistirajui na gustoj i obilnoj materiji boje i njenoj bogatoj kromatskoj teksturi; materijski slikar (nema geste ni akcije) - sve je ogromna prisutnost kromatske tvari (tvarno istie boju); estetika sluajnosti (odbacuje svaki red) + odbacivanje iste boje; slike izuzetne kromatske punoe: gomilanje, struganje, ponovno nanoenje, beskonane varijacije pigmenta; kromatska materija strugana i ponovo u slojevima nanoena (reljefne vrijednosti), 1950-56. Crvena slika, 1960. 1962-70. radi crno-bijele slike; Likovi - u duhu soulageovske gestualne vrstoe; 70-tih povratak boji - NOVA TEHNIKA - lijevanje sintetike materije + polikoloriranje (slike djeluju kao kaligrafija); apstraktno kaligrafsko slikarstvo pisano metodom drippinga, lijevanjem guste sintetike materije na podlogu japanske svile; Struktura ponavljanja, 1972. 1975-80. obnavlja rukopis, tehniku, boju, izvedbu, manualnu i konceptualnu proceduru; simbioza apstrakcije i figuracije, spontane geste i kodirane arabeske; 80-tih obnavlja sliku - groteskno izobliavanje, dinamika; od 1983. slika platna velikog formata sadrajno vezana uz mitoloke i alegorijske teme, priguenim koloritom;

LJUBO IVANI (1925-2003) mrana paleta i tematika; mrki slikar, zatvoren u atelje; vlastiti pokuaj biti do kraja svoj i graditi sliku niemu i nikomu nalik, simboliki je obiljeio autoportretom pred slikarskim stalkom na kojem je platno prekrieno crnom crtom; s obzirom na temu i snagu, to e djelo ostati simbolom dostojnim svake antologije; korijeni njegovog slikarstva su u ekspresionistikom slikarskom stavu i razmiljanju o fenomenu ljudskog postojanja, o drami ljudske egzistencije; obuhvaa prve tradicionalne anrove figurativnog slikarstva: portret, figura, grupa figura, akt, interijer, mrtva priroda, pejza; poetski rastae svakodnevnu percepciju; u njegovim slikama osjea se nemir te snana emotivna veza s motivom; radi ambijentalne pejzae, sjetne izmaglice; u nizu figura predoenih crtakom redukcijom kontrapunktira linearno i voluminozno, ime postie snanu ekspresiju i dramatiku; ponekad su te figure okruene neprobojnom tamom, a ponekad izloene jarkoj svjetlosti (kasnija faza); aktovi > leee figure otrih i prodornih anatomskih i perspektivnih deformacija, rasprostrtih u praznom ambijentu; 1954. prijelomna godina, poetak individualnog izraza; 1955. izloba Grupe petorice (Ivani, Koari, Michieli, Stani, Vanita) 1958-61. radi apstraktne slike (interes za teksturu); apstraktno se javlja kao radikalizacija figurativnog; on je slikar oskudnosti; za njega je slikarstvo vizualno oitovanje duha, sa specifinom funkcijom komuniciranja ljudskih vrijednosti, ideja i osjeanja; on izolira slikarski pogled na fragment starih vrata, buku zida s izdubljenim rupama izgrebenu otrim predmetima... slikom Stara vrata poinje informelna faza (slikarstvo materije) koju naziva Tragovi ovjeka; ciklus Tragovi ovjeka, 1959-61. - apstraktno-metrikih svojstava, to treba gledati kroz prizmu slikareva susreta s imperativima svog vremena; enformel - u razdoblju izmeu posljednjih pejzaa i aktova iz 1962., to je razdoblje Tragova ovjeka, tei stalnoj koncentraciji ekspresije slike; naizmjenine postavke tamnih i transparentnih slojeva s mjestiminim vrlo naglaenim zgunjavanjima materije; od 70-tih - povratak boji i svjetlu; izranjavane i rastegnute figure, najprije su okruene neprobojnom tamom i nitavilom, a sada su izloene jarkoj svjetlosti (bolnikih reflektora); prihvaa duhovnost; on je umjetnik art bruta i kao takvog ga ne zanima nita to se dogaa oko njega; bavi se i skulpturom; portret i akt najbrojniji, provlae se kod njega od poetka do kraja stvaralatva;

EKSTROVERTNI ENFORMELIZAM ZLATKO PRICA (1916-2003) 1960. prelazi granicu figuralnosti; efektno graena kompozicija, visoka koloristika elokvencija, kardinalna nervatura koja je dinamika nervatura slobodnih kontura, predmetnost je relativizirana i apstrahirana i postaje simbol, metafora; on je slikar prijelaza izmeu intelekta i emocija, konstrukcije i procesa, statike i dinamike, grafizma i koloristike punoe; Nabujalo proljee, 1964. trajno je zadrao slobodnu geometrijsku strukturaciju; EDO MURTI IME PERI FERDINAND KULMER IVO KALINA (1925-1995) sredinom 50-tih: slika pejzae postkubistikom stilistikom i gustom pastom to je priprema na putu u apstraktnu liriku; blizak Kulmeru i njegovoj kratkotrajnoj lomljenoj uskomeanoj fazi apstraktnih geometrijskih motiva iz 1957. i u narednim godinama istrauje i produbljuje viziju u smislu ritmiki snanog, najee dijagonalnog spleta crno bijelih poteza, a njih varira izmeu pravocrtnih, zrakastih putanja i destabiliziranog, pastoznog taa i kaotine geste; u oba sluaja cilj je gestualna akciona slika u registru crno-bijele monokromije; prva velika posthumna retrospektivna izloba 2006. od 1953. izlae na skupnim izlobama i kao lan Grupe petorice (Kalina, Kulmer, Kujundi, Dogan, Peri); djela enformelistikog i taistikog karaktera, posebna zanimljivost su njegovi kolai nastaju krajem 50-tih i 60-tih godina, u isto vrijeme kada i Rauschenbergovi;

NOVE TENDENCIJE (5 meunarodnih izlobi odranih u Zagrebu od 1961. do 1973.) polovica 50-tih: kriza geometrijske apstrakcije (jaanje informela), Exatove inicijative se jedva osjeaju, exatovci nastupaju u inozemstvu; 60-te: kod nas vlada klima optimizma i materijalne i duhovne stabilnosti; Nove tendencije: kontinuirano slijede nakon Exata i informela; Exat se zalae za apstraktno geometrijsko slikarstvo, ali NT rade korak prema programiranoj i kinetikoj umjetnosti; u razdoblju od 1961. do 1973. Galerija suvremene umjetnosti organizirala pet meunarodnih izlobi pod nazivom "Nove tendencije" koje su nastavak i razrada razmiljanja pojedinih sudionika Exata; tome je pogodovala ira postenformelistika umjetnika klima kraja pedesetih i poetka ezdesetih godina u Europi; prva izloba Novih tendencija organizirana je na inicijativu likovnih kritiara Matka Metrovia i Radoslava Putara, tadanjeg ravnatelja muzeja Boe Beka, kustosa Borisa Kelemena, umjetnika Ivana Picelja te brazilsko - njemakog umjetnika Almira Mavigniera koji je boravio u Zagrebu tijekom 1960.; Nove tendencije teile su sintetizirati razliite oblike umjetnosti 60-tih i 70-tih; prvu, inicijalnu izlobu 1961. karakterizira ira problemska osnova: slikarstvo je tautoloko i monokromno ili se okree prema objektu - Almir Mavignier, umjetnici oko njemakog asopisa Zero (Oto Piene, Heinz Mack) i talijanskog Azimutha (Enrico Castellani, Piero Manzoni); ipak prevladavaju djela usmjerena na sistemska istraivanja (Franois Morellet, Karl Gerstner), te optika istraivanja povrine i strukture objekta (Marc Adrian, Julio Le Parc, Gnther Uecker, Gruppo "N" - Biasi, Massironi, Chiggio, Costa, Landi); NT istiu potrebu socijalizacije umjetnosti (ukidanje unikatnog karaktera umj. djela) i uvode praksu timskog rada, pri emu se umjetniko djelovanje nastoji dovesti do krajnje anonimnosti; vanije umjetnike grupe bile su N, T - Italija, Zero - Njemaka, Grav - Francuska, Equipo 57 panjolska; izloba 1961.: monokromno slikarstvo (Manzoni, Piene, Dorazio), zaeci kinetikih objekata (Picelj, Knifer): takoer su prepoznati zaeci programirane i kinetike umjetnosti iji e karakteristian jezik, ve od sljedee izlobe (1963.), obiljeiti Nove tendencije kao pokret; zahtjevi za scijentifikacijom umjetnosti dat e prednost eksperimentiranju s novim tehnikim medijima u cilju istraivanja vizualne percepcije na osnovi teorije Gestalta; izloba 1963.: karakteristika Novih tendencija sada su programirani i kinetiki objekti, poetak scientifikacije umjetnosti, eksperimenti s novim tehnikim medijima, ispituje se vizualna percepcija, Picelj, Srnec, Kristl, Richter, Baki, utej, Knifer; ve sljedea, trea izloba Novih tendencija (1965.) istrauje odnose kibernetike i umjetnosti, a samoj izlobi prethodio je simpozij s istom temom; izloba 1965.: nastavak scientifikacije, uvoenje kompjutera, isti autori + Dobrovi; na etvrtoj izlobi (1968./69.) sve vie prodire ideja o teoriji informacija i egzaktne estetike; organiziran je meunarodni kolokvij "Kompjuteri i vizualna istraivanja"; te godine Galerija suvremene umjetnosti pokree asopis "Bit international" kao glasilo ove orijentacije (br.1-9/ 1968/1972.); uz sekciju kompjutorskih vizualnih istraivanja, na Tendencijama 5 (1973.) ukljuuje se i sekcija konceptualne umjetnosti i sekcija "Platno"; u sklopu manifestacije odran je simpozij pod temom Racionalno i iracionalno u suvremenoj umjetnosti; izloba 1973.: konceptualna umjetnost, kompjuterska vizualna istraivanja (Bonai) + vraanje na klasine medije; esta izloba tendencija, iako je bila planirana, nije odrana; odran je samo meunarodni simpozij 1978., a sukladno promjenama koje su se dogodile tijekom sedamdesetih godina organizirana je izloba pod nazivom Nova umjetnika praksa 1966.-1978. ova meunarodna manifestacija dovodila je u Zagreb najznaajnije teoretiare neokonstruktivistike i kinetike umjetnosti te teorije informacija (Giulio Carlo Argan, Umbro Apollonio, Laszlo Beke, Palma Bucarelli, Umberto Ecco, Herbert W. Franke, Udo Kultermann, Enzo Mari, Manfredo Massironi, Abraham A. Moles, Frieder Nake, Frank Popper), a

veina umjetnika - sudionika objavljivala je i svoje teoretske tekstove (Karl Gerstner, Julio Le Parc, Heinz Mack, Alberto Biasi, Almir Mavignier, Franois Morellett, Otto Pienne, Gnther Uecker, Yvaral); od hrvatskih autora na konstruktivistikim izlobama Tendencija sudjelovali su Ivan Picelj, Julije Knifer (jedini sudionik prve izlobe), Vojin Baki, Vladimir Bonai, Ivan imek, Juraj Dobrovi, Vlado Kristl, Vjenceslav Richter, Aleksandar Srnec, Miroslav utej i Ante Vulin; PICELJ - radi luminoplastiku (svjetlost na objektu u pokretu); BAKI - izaziva prijelom prijedlogom za spomenik Marksu i Engelsu 1953. (kao Exat); 60-tih radi Razvijene forme plastina tijela liena pravog volumena; na Tendencijama izlae Forme koje zrae - svjetlosni oblici; RICHTER - konstrukcije Centri 56; prostorne strukture, gradi Reformatore 1960. - neogranien broj razliitih tijela volumena, oblika i sistema koji se translacijom granaju u neiscrpni slijed transformacija; sinturbanizam = projekt sintetskog urbanizma 64.; nova prostorna svijest - nova istraivanja u arhitekturi polifunkcionalne urbane cjeline; Centrijade Reljefometri - novi tip otvorenog djela (pokretljive jedinice, novi odnos ovjeka i djela - gledatelj postaje suuesnik u procesu tvorbe djela); teorijski projekt heliopolisa (4D grad) - daljnja razrada sinturbanizma; zamiljen je kao pokretljive jedinice u plastici primijenjene u arhitekturi - mobilnost pojedinih dijelova arh. objekata putem rotiranja periferne stambene opne; ne odvaja skulpturu od arhitekture i urbanizma > tei sintezi svih umjetnosti (ideologija Exata); njegove teorijske tekstove kritika smatra utopijskim ili neprihvatljivim; MIKULI plotter, zamjenjuje kamerom snimivi 1976. prvi jugoslavenski kompjuterskim putem animirani film Rondo da bi se potom vie bavio videom - autor je stigao do dinamike slike koja pripada novoj elektronskoj ikonici; djela su eksperimentalnog karaktera, uz uporabu ind. materijala i mehanikih pomagala; vaniji asopisi pokreta bili su Azimuth, Documenti darte doggi i Spirale (Milano), Nota (Minhen), Zero (Dizeldorf), BIT international i a (Zagreb); glavni teoretiar Novih tendencija kao pokreta koji se bavio problemom odnosa izmeu umjetnosti i drutva sa zahtijevima za socijalizacijom umjetnosti, ukidanjem unikatnog znaaja umjetnikog djela i izjednaavanjem umjetnosti i znanosti bio je Matko Metrovi; od ostalih hrvatskih teoretiara znaajne priloge dali su Radoslav Putar i Vera Horvat Pintari; VJENCESLAV RICHTER (1917-2002) zbirka je smjetena u vili na Vrhovcu 38 u Zagrebu, koju je za sebe projektirao i u kojoj je ivio; u kui se nalaze brojni radovi umjetnika - "sistemske grafike", "spontane grafike", "spontani crtei", "sistemsko slikarstvo" i "reljefometri" u aluminiju (skulpture s mobilnim dijelovima); okruena je parkom skulpture s djelima autora konstruktivizma iz Hrvatske i svijeta; Vjenceslav Richter i njegova supruga Nada Kare-Richter darovali su 1980. gradu Zagrebu svoju kuu s vrtom te 27 umjetnikih djela (slike, skulpture, grafike), nastalih u razdoblju od 1964. do 1979. projektant Vile Zagorje, 1967.; arhitekt, slikar, kipar, jedan od utemeljitelja Exata za to je napisao manifest; 1956. projektirao zgradu jugoslavenskog paviljona na Svj. izlobi u Briselu; JURAJ DOBROVI (1928-) slikar, grafiar; zanimaju ga racionalne geometrijske strukture u kojima je naglaena plastinost s komplementarnim oblicima i djelovanje svjetlosti; objekti rotiraju u prostoru (prostorne konstrukcije), a oduzeti elementi nadograuju se postupkom zrcalne simetrije; mape grafike: Polja 1, Polja 2, 1964. - bijele povrine malih formata s ispupenim polukuglicama sreeni po geometrijskim sklopovima; sudjeluje na izlobi NT-a;

MINIMALIZAM minimalizam uvodi konceptualni pristup umjetnosti, pomalo dokida pojavu slike, a na njezino mjesto dolazi pojam objekta; druga polovica ezdesetih, nagovjeuje konceptualce; umjesto slike nudi se umjetniki objekt, a predstavnici tog stila programatski nastupaju izlobom Hit parada; u Hrvatskoj minimalizam se pojavio: u manifestaciji Hit parada, 1967. (A. KUDUZ, M. GALI, LJ. IBENIK, M. UTEJ) na izlobi Objekt i boja 68, 1968. na izlobi Mogunosti 71, 1971. u djelima nekih umjetnika u okviru Gorgone (KOARI, KNIFER, SEDER, VANITA...) sredinom 70-tih: novi mediji i postupci redukcija u umjetnosti dovedeno je u pitanje tradicionalno slikarstvo prihvaanje potpune plonosti vana je uloga geometrije vanije je trajanje rada na slici nego finalni produkt - vano je znaenje vremena u nastanku umjetnikog djela; predstavnici: GALI, IBENIK, FELLER, VLAHOVI, JOKANOVI-TOUMIN; namjerna oskudnost izriaja, potiskivanje osobnog rukopisa, sve pikturalno se dovodi u pitanje, potpuna plonost, slika je liena sposobnosti prijenosa bilo kakvog znaenja, tenja ka saetosti, geometrijske forme, boja kao bogata vizualna emisija plastikog tijela slike, slikarstvo je proizvodnja slika koje deklariraju svoju prisutnost; kod mnogih mlaih umjetnika minimalizam je poetna faza, dok se kasnije bave konceptualnom umjetnou; druga polovica 70-tih: NINA IVANI (1953-) prvi radovi bliski minimalizmu i analitikom stilu; pojavom figurativnih i organskih oblika povezuje se s pravcem Nova slika; ve potkraj 70-tih otkriva senzibilitet idueg desetljea; neobina zakanjela apstrakcija iz 50-tih; ona je ispred kritike i vladajuih normi; rane slike - spontanost, bogati kromatski motivi, esto referencije na povijesnu batinu; shvaanje slike kao totalne plohe; u drugoj polovici 80-tih slika apstraktne slike svijetlom paletom i lirskom osjeajnou i postie vrijednosti likovnog izraza; prijelaz koji je napustio granice apstraktnog i kreativno otiskivanje u prostor novog i nepoznatog, neobino sroenim sredstvima ve poznatoga; Nona idila, Otok; sredinom 90-tih nakon povratka iz New Yorka, javila se slikama s motivom brodova; bio je to radikalan odmak od svega to je prethodilo; ona je, naime, bila meu prvima u nas koja je nakon godina svojevrsnog konceptualistikog ikonoklazma, inaugurirala sliku; pojava nove slike na poetku 80-tih u svim njezinim inaicama, kao to su transavangarda, novi ekspresionizam i sl., poklapa se sa slikarskim poecima i prvim izlobama Nine Ivani; 1986. odlazi u NY, redukcija tada postaje njenim kljunim naelom fragmenti figura potpuno iezavaju s polja slike, a kiptei slojevi bljetavih boja smiruju; pitanje kompozicije, tehnike, koncentriranja svih dogaanja na povrinu slike osnovno naelo na kome se zasnivala njena umjetnost u prvih deset godina; brodovi s poetka 90-tih iako su konkretni vizualni predloak, daleko su od bilo kakve realistike ideje; to nisu brodovi iz stvarnosti, nego paljivo iscrtani likovi iz nekog tehnikog prirunika; 2003. izlae avione ponovo je rije o vizualnim formulama; radi se o montai predodbi, gotovih ikona, a ne stvarnih predmeta; iako slikama dominiraju konkretni predmeti, ona ne izlae slike stvarnosti, ve dvosmislenu stvarnost slike; 90-tih je kritiar Germano Celant skovao prikladan naziv neekspresionizam kako bi njime potkrijepio tezu o zanimljivom segmentu suvremene umjetnosti u kojem autori pojam originalnosti zamjenjuju velianjem kopije; Makovi djela Nine Ivani gleda upravo u tom kontekstu;

OBJEKTI I AMBIJENTI pitanje slike-objekta i skulpture-ambijenta kod nas su potaknuli 1967. utej i ibenik; simbioza geometrijskog i organskog u istoj formi; esto ive, fosforescirajue boje; to su konkretna umjetnika djela, jer izbjegavaju sve izvanplastino, govore sebe, ne upuuju ni na to izvan sebe samih; 1967. akcija Hit parada u SC-u: utej, ibenik, Gali, Kuduz, Koevi; svaki od sudionika trebao je rijeiti jedan dio prostora, ali te iste veeri objekti-ambijenti su uniteni od strane umjetnika koji su imali drugaije ideje; Hit-parada - tenja da se od slike - objekta krene jo dalje ka ambijentu, potakla je uteja. Ljerku ibenik, Galia i Kuduza, kao i voditelja galerije SC-a elimira Koevia ka zajednikoj akciji - Hit parada se odrala 20. 10. 1967.; godinu dana kasnije: 1968. Lj. ibenik u Galeriji suvremene umjetnosti je prvi puta izradila 2 ambijenta u Hrvatskoj: Crni ambijent s 9 vertikalnih elemenata Crni ambijent s 1 longitudinalnim elementom elementi su osvijetljeni s UV svjetlou; gledatelj postaje sudionikom zbivanja; prostor gubi osjeaj stvarnih dimenzija; prostor i sam postaje predmetom; MIROSLAV UTEJ (1936-2005) rana faza: radi vrstu pejzaa, kao pod mikroskopom, tzv. naune teme Talas-materija, Tipovi-estice - oblikuje zamisao pomou boje, forme, prostora; druga faza: 1962. prva samostalna izloba u Galeriji SC-a: forme izrazito gotikih svojstava, osobine geometrijskog pretoio u fantastiku; elementi gotike umjetnosti, ali mogue je itanje slike u pojmovima figurativnog; 1963. izlae na izlobi Nove tendencije: Bombardiranje onog ivca, Emisija - prostorni iluzionizam; 1964-65. boravi u Parizu; njegova prva plastika iskustva nisu vezana uz geometrijsku apstrakciju i tradiciju konstruktivizma; on poinje s uobiajenim figuralnim motivima, a tek kasnije otkriva kljuni motiv buduih slika (nauni); trea faza: materijalizacija slika-objekata u 3D; dominacija imaginacije; boja pojaava dinamiku; 1967. Hit parada nakon 1969. posveuje se crteima i grafikama; utjecaj op arta i narodne umjetnosti; uporabom najrazliitije grae za svoje reljefne i prostorne kompozicije (rukometne lopte, stolnoteniske loptice, tokarene drvene kule, preke i tapovi obojeni ivim bojama), gradi sloene objekte to pipcima i kracima zadiru u prostor, a podsjeaju na beskorisne modele svemirskih satelita ili robote; najosebujnije u njegovu opusu, a tipino za kinetiku umjetnost - smislio grafike pokrenutih pojedinih dijelova i promjenjivih kompozicija u velikom broju varijacija; 2004. izloba Prekrivene oi deseci ljudskih figura ovijenih u bijele gaze s crnim povezima na oima sredinji dio izlobe; likovi djeluju kao lutke i predstavljaju vizualizaciju nitavila; zauzimaju jedno krilo; u sredinjem dijelu nalazi se grafika veliine 10x10 koja podsjea na gotiki labirint; u lijevom krilu nalaze se rotirajue grafike;

KONCEPTUALNA UMJETNOST (SREDINA 60-TIH - SREDINA 70-TIH) ili NOVA UMJETNIKA PRAKSA za umjetnost ranijeg doba vizualna komunikacija bila je glavno polazite; umj. djelo bilo je posrednik izmeu umjetnika i gledatelja; umj. djelo bilo je medij kojim je umjetnik prenosio odreene poruke gledaocu; konceptualna umjetnost ukida ovaj posredniki nain komunikacije; ona ukida posrednika - umjetnik se obraa direktno; izjednaavaju se uloge onoga koji daje i onoga koji prima; umjetnik se dakle obraa ne-posredno, ne putem medija nego kroz medij; sam medij postaje poruka; djelo je osloboeno svake nadgradnje; ono je iskljuivo informacija; bitan problem jezika konceptualne umjetnosti je u traenju novih naina komuniciranja, budui da je bit djela upravo komunikacija; dok se klasina umjetnost percipirala vizualnim i taktilnim svojstvima, konceptualna umjetnost prihvaa se cjelokupnim ovjekovim psihofizikim mehanizmima; prema tome, materijalnost umj. djela je sekundarna; konceptualna umjetnost je ista mentalna aktivnost u kojoj sama ideja ili zamisao stoji iznad materijalnog; = injenino postojanje jedne akcije ostvarene s onu stranu fizikih medija; najraniji nagovjetaj predstavlja ljubljanska grupa OTTO: MARKO POGANIK, osniva, DAVID NEZ NEZ, MILENKO MATANOVI, ANDRA I TOMA ALAMUN; primjenjuju mentalne postupke koji se temelje na podacima logike, semantike, teorije jezika, parapsihologije; istrauju mogunost koordiniranja vlastitih spoznaja (sistematika, racionalnost, uvstvenost, intuicija); duhovne relacije unutar grupe; tenja na unutranjoj koncentraciji, meditaciji, duhovnoj sabranosti (yoga + zen); krajnja njihova ideja je stvaranje komuna - temeljene na novoj ivotnoj i radnoj etici; razdoblje u kojemu se pojavljuje i artikulira fenomen koji nazivamo novom umjetnikom praksom, vrijeme je, u sociopolitikom i kulturolokom smislu, obiljeeno studentskim nemirima; umjetnost nastala u tom duhovnom okrilju teila je aktiviranju vlastite okoline, negiranju ustaljenih estetskih vrijednosti te generacijskom spajanju istomiljenika; samom zamjenom rijei umjetnost sintagmom umjetnika praksa naglaen je novi model umjetnosti kojim se u prvi plan postavila aktivnost umjetnika; istodobno s preispitivanjem znaenja i smisla djelovanja umjetnika u drutvu, preispitivao se i pojam umjetnosti te njezina funkcija; intencija k analizi fenomena kulture, drutva, politikih i ekonomskih uvjeta ivota inaugurirala je nove medije kao oblike izraavanja i istraivanja - fotografiju, video, performance, akciju, prostorne intervencije, instalacije, ambijent i sl. - preispitujui najee njihove uvjete, mogunosti, granice i rezultate; radovi nastali u tom razdoblju najee su konceptualni ili ambijentalni s tenjom prebacivanja naglaska s estetskih kategorija na etika naela; karakteristino za takvu angairanu umjetnost je zajedniko djelovanje i okupljanje umjetnika i kritiara oko pojedinih galerija: isprva je to bila Galerija Studentskog centra u Zagrebu (1967.-1973.), potom Galerija suvremene umjetnosti koja je pod nazivom "Nova umjetnika praksa 1966-1978" priredila veliku retrospektivnu izlobu jugoslavenske umjetnosti toga razdoblja; od 1975. vodeu ulogu preuzela je Galerija Nova, a 1976. je osnovan i Centar za multimedijalna istraivanja pri Studentskom centru; takoer se oformljuju i nekonvencionalni, alternativni prostori kao "Haustor" (vea u Frankopanskoj ulici br. 2, Zagreb, 1969.), "Podroom" (Mesnika ulica, Zagreb, 1975.); umjetnici koji su najintezivnije obiljeili razdoblje "nove umjetnike prakse" individualnim izlobama ili grupnim akcijama i gradskim intervencijama bili su GORAN TRBULJAK i BRACO DIMITRIJEVI (povremeno u tandemu pod nazivom "Penzioner Tihomir Simi), BORIS BUAN, GORKI UVELA, DALIBOR MARTINIS, SANJA IVEKOVI, JAGODA KALOPER, JOSIP STOI, LADISLAV GALETA, ELJKO BORI, GRUPA ESTORICE AUTORA (VLADO MARTEK, ELJKO JERMAN, BORIS DEMUR, MLADEN STILINOVI, SVEN STILINOVI, FEDOR VUEMILOVI), GRUPA TOK (VLADIMIR GUDAC, DUBRAVKO BUDI, DAVOR LONARI, IVAN IMUNOVI, GUSTAV ZECHEL, DARKO ZUBEVI), TOMISLAV GOTOVAC i dr.

prvi puta happening (smiljeno zbivanje): GOTOVAC, LUKAS, ERCAR 1967.; 1968. grupa u Splitu Crveni Peristil: DULI, ALETA, API, SUMI, KOGEJ, BLAEVI, DODIG; 1975. u Zagrebu grupa estorice autora, kasnije Podroom: DEMUR, JERMAN, MARTEK, M. STILINOVI, S. STILINOVI, VUEMILOVI; izvode akcije i intervencije u prostorima grada, esto provocirajui graane; JOSIP STOI - ve pedesetih je pisao konkretnu poeziju, a na izlobi Premetaljka 1971. izlae rijei ispisane na ploicama, ispitujui samostalno znaenje veznika i njihov mogui suodnos; gledatelji su sami mogli vaditi rijei iz kutije, prema zakonu sluajnosti i nizati ih vjeanjem na ploi; posebnu grupu ine umjetnici koji istrauju likovne pojave intervencijama u prostoru i tzv. instalacijama u kojima esto istaknutu ulogu imaju svjetlost i oblici to ih ona gradi - GORAN PETERCOL; u Novom Sadu djeluje grupa KOD: MIROSLAV MANDI, MIRKO RADOJI, SLAVKO BOGDANOVI; 1978. kraj konceptualne umjetnosti - pojava postkonceptualnog slikarstva i razliitih oblika Nove slike; BORIS DEMUR (1951-) kao student bio je zaokupljen informelizmom; slikarstvo je diplomirao kod Raula Goldonija, a grafiku kod Alberta Kinerta; radi u najstriktnijem duhu primarnog i analitikog slikarstva, ali istodobno i na terenu konceptualne umjetnosti s rijetkom potrebom da teorijski obrazloi svoj umj. rad; paradigma spirale - sve je spiralno; veza s action paintingom J. Pollocka - dripping + antropometrijama i kozmogonijama Yvesa Kleina (otisci ruku, nogu, tijela umjetnika u spirali) te analitikog i primarnog slikarstva; DALIBOR MARTINIS (1947-) istrauje pitanja identiteta posredstvom videa; izlae od 1969.; bavi se ambijentima, eksperimentalnom televizijom, grafikim oblikovanjem; Open Reel, 1976. Image in virus, 1983. SANJA IVEKOVI (1949-) probleme ene u doba burnog razvoja televizije i ostalih masovnih medija istrauje videom; bavi se ambijentima i intervencijama u urbanom prostoru; radi grafiki dizajn za Televiziju Zagreb 70-tih; sudjeluje na izlobi Mogunosti 71; od 1976. iskljuivo se posveuje mediju videa i performansa; radovi joj se nalaze u MOMI u NY, Nacionalnoj galeriji u Kanadi, Stedelijk muzeju u Amsterdamu; na Documenti u Kasselu 2002. predstavila se projektom Traim mamin broj - majka joj je 2 godine provela u Auvicu, logoraki broj istetoviran na ruci nije evidentiran u arhivima - njena interpretacija mamina dnevnika: video u kojem ona ita mamin dnevnik, video s dokumentima koje je majka sauvala i sredinji video montiran od fotografija logora i njene majke; kip Rose Luxembourg, visok 2,5 metra, od poliestera, pozlaen, izloen na 18 m visokom obelisku u Luxembourgu bio izloen 3 mjeseca; Rosa - trudna - prikazuje poznatu revolucionarku kao trudnicu; 1979. performance Trokut - na balkonu svog stana u Savskoj 3 prolazak sveane povorke u asrt marala Tita popratila leanjem, pijenjem viskija i masturbacijom; intervenirala policija; rad napravljen za odreeno vrijeme i prostor; rad Gen XX, 1997. - kombinira fotografije modela s biografijama ena-narodnih heroja (sestre Bakovi); elja da se suprotstavi nacionalistikom ludilu u Hrvatskoj; TOM GOTOVAC (1937-) da i sam umjetnik moe biti medij, sredstvo i posrednik umjetnike poruke, svojim tijelom izvodei predstavu (performance), pokazao je Gotovac koji je od 1962. pa nadalje izveo niz provokativnih umjetnikih akcija: Happ na happpening, Zagreb, 1967. Tranje gol u centru grada, Proenje, Zagreb, 1980. Zagreb volim te, 1981. - potpuno gol ljubio je tramvajsku prugu u Ilici; Paranoia Art, 1992. - pisao grafite pred publikom; GORAN PETERCOL (1949-) bez izuzetka radi instalacije iji je temeljni konstruktivni element svjetlo - ve dvadesetak godina ispituje najnematerijalniju kiparsku materiju - svjetlo; prostorna instalacija "Sjene 139", izvedena na 22. bijenalu u Sao Paolu (1994.) sastoji se od etiri aluminijske ploe iji su poloaj u zadanoj prostoriji, koja je ujedno i okvir rada, odredile projekcije njihovih sjena; spajanjem refleksija obojenog svjetla od metalnih ploa s njihovim sjenama, odnosno bojenjem samih sjena, postignuta je ravnotea materijalne i nematerijalne forme, te dokinut pojam prostora kao kategorije a priori; nagraen na Trijenalu 2003.

BORIS BUAN (1947-) plakatu ponovo dao ravnopravno mjesto u likovnim umjetnostima; grafiar i oblikovatelj; istrauje u razliitim prostorno-plastikim medijima; bavi se oblikovanjem plakata i primijenjenom grafikom; Museum Palmolive, 1974. - matovitom dosjetkom ukazuje na stereotip industrijske proizvodnje; Pikturalna petlja, 1968. - intervencija u gradskom prostoru; MLADEN STILINOVI kremnita citiranje elementarne stvarnosti > umjetnost nakon predmeta; 1991. postavlja kolae na stepenice (kremnite) vaan kontekst: kremnita postavljena kao korak, ima ih puno, dovodi nas u apsurdnu situaciju i upravo to djelo ini kvalitetnim;

SARDONSKA FIGURACIJA, po. 1972. pribjegava izoblienjima - sugestivna koncentracija osjeaja i misli u plastinoj formi; bitni su osjeaji i mata, u ikonolokom pogledu glavni protagonist je LUTKA - pasivno bie, nekonfliktni simbol - pogodno okruje jedne subjektivistike parodije ivota i zbivanja; KOSTA ANGELI RADOVANI - ena-lutka IVAN LOVRENI - mannequin ZLATKO BOUREK - lutka-konj IVO FRII - kult lutke N. KAVURI-KURTOVI - harlekin KRSTO HEGEDUI - ovjek-kegl VASKO LIPOVAC - lutke-mornari IVAN LESIAK VERGILIJE NEVJESTI ZVONIMIR LONARI sardonski, lat. - zlobno podrugljiv, zajedljiv sardonski smijeh - grevit i cinian smijeh;

BIAFRA (1970-1978) najradikalniji primjer ekspresionizma u novijoj hrvatskoj umj.; kipari: BRANKO BUNI, RATKO PETRI, STJEPAN GRAAN, MIRO VUCO, STANKO JANI, IVAN LESIAK, URA ZANOKI novi materijali: poliester, plastika, juta, aluminij, staklena vuna; slikari: JANJI-JOBO, KAUZLARI-ATA, LABA, VLADO JAKELI, EMIL ROBER-TANAY matovito, ekspresivno, bogati kolorit, problem zbilje; ideja: aktualizirati pitanje humanizma u suvremenom drutvu (komentar ovjeka okruenog birokracijom i mehanizacijom, polemiki odnos prema vlastitoj sredini (kritika kulture i politike), protiv apstrakcije koja liava ovjeka njegove sredinje uloge u umjetnosti; stil: ekspresivna i angairana figuracija naturalistiki postupci snana izoblienja izraavanje antiljepote, ironije, sarkazma, oka, munine sve do brutalnosti to je sadrajna umjetnost koja se ne bavi estetikom niti rjeavanjem formalnih problema kipari uvode nove materijale (poliester, plastika, juta, aluminij, staklena vuna) sadraj umjetnosti je jasan i direktan slikarstvo Biafre je matovito, ekspresivno, bogatog kolorita, s elementima pop arta (Janji-Jobo), bavi se problemom zbilje

prireuju izlobe i akcije na ulicama (od 1974.);

KRIZA AVANGARDE krajem 70-tih modernistiki avangardizam pokazuje znakove iscrpljenja, istroenosti; kulturno podruje u kojem djeluje umjetnost 80-tih je ono transavangarde, koja jezik promatra kao instrument prijelaza, etnje od jednog djela do drugog, iz jednog stila u drugi; dematerijalizacija djela i bezlinost izvedbe, koji obiljeavaju umjetnost 70-tih prema strogo duchampovskom razvoju nalazi put premaivanja u ponovnom oivljavanju manuelnosti, izvedbi koja u umjetnosti ponovo uvodi tradiciju slikarstva; POSTMODERNIZAM rastresita situacija 80-tih; postmodernizam sebe definira kao odbacivanje svih ogranienja; drsko istie prolaznost kao sadraj po sebi; destrukcija, dekonstrukcija, diskontinuitet, decentralizacija, introspekcija; u slikarstvu dekorativno i kiasto; reakcija protiv purizma i funkcionalizma urodila je oduevljenjem za eklekticizam i manirizam, ono to su modernisti najvie prezirali; umjetnik otvara neogranieni dijalog sa svijetom formi, slobodno crpi iz historije oblika; prekidajui s avangardom, umjetnici postmoderne ili postavangardne umjetnosti prekidaju s budunou kao utopijskim projektom i smjetaju se u vrijeme neodreenih obrisa; ameriki umjetnici trae motiv egzistencije kroz slikanje, Evropljani trae vii nivo egzistencije umjetnosti; danas postmoderni umjetnik pristupa apstrakciji jedino kao zalihi, kao bogatom fundusu iz historije oblika ili ne-oblika;

NOVA SLIKA 1981. 13. salon mladih, u Umj. paviljonu u prosincu 1981. - 12 slikara koji su predstavili svojevrstan povratak slici i predodbi; Makovi selektor, taj dio nazvao Nova slika; u isto vrijeme u Galeriji suvremene umjetnosti otvorena je izloba Talijanska transavangarda, koju je organizirao Achille Bonito Oliva; Andrej Medved u Kopru istovremeno priprema izlobu Podobe - immagini - zajedniku izlobu talijanskih i jugoslavenskih umjetnika pripadnika istog trenda - nove slike (transavangarda, nuova immagine, new image painting); sve do izlobe Nova slika na 13. salonu mladih ponovno aktualiziranje slikarstva smatralo se marginalnom pojavom, unato tome to se tragovi Nove slike mogu u Zagrebu pratiti od 1977/78., ak prije znaajnih izlobi odranih u Njujorku, Londonu, na venecijanskom Biennalu (Aperto 80), Biennalu mladih u Parizu 1980., gostujue izlobe u Zg i Bgd America Now 1979.; ti tragovi vide se u radovima pojedinaca: NINE IVANI, ZVJEZDANE FIO, URE SEDERA; 70-te godine u hrvatskoj umjetnosti karakterizira pluralizam ideja i ideologija; u osamdesete se ulazi sa slikom i slikarstvom s jedne strane, dok se s druge jo osjeaju derivati konceptualizma - umjetnici se esto koristili nazivom alternativna umjetnost, ali rije je zapravo o pseudoalternativi, o prividno nekonvencionalnom koje je pod okriljem drave, kontrolom muzeja i galerija; ta pojava za sobom povlai hiperprodukciju koja je imala zatitu kod kritiara koji su hvalili svakog pojedinca; Makovi: kriza kritike povezana je s nepostojanjem kriterija i s gubitkom povijesne dimenzije u svijesti kritiara; stav koji je iznio Lionello Venturi, a kasnije modificirao Giulio Carlo Argan, po kojemu se umjetnici prolosti i sadanjosti ne smiju shvaati kao antiteti; svijest o prolosti mora biti prisutna; ideje to ih je formulirala generacija koja se javlja 1968-70. postaju u interpretaciji mlaih kolokvijalne i trivijalne; kritiari lieni povijesne dimenzije svijesti pridavali su svakom dogaaju identinu vanost, to je rezultiralo iskrivljenom slikom umjetnike produkcije; meutim, u toj istoj generaciji, koja se poinje javljati u drugoj polovici 70-tih, javlja se niz pojedinaca koji afirmiraju medij slike: BORIS DEMUR sliku svodi na nulti stupanj, na osnovne materijalne estice koje ne daju nikakvu izvanslikovnu znaenjsku nadgradnju; slika je slika, povrina - platna, kartona... na kojoj ostaju zabiljeeni tragovi slikanja; slika je tako goli produkt slikanja, registriranje elementarnog procesa rada; bijelom se bojom jo vie nastoji anonimizirati ploha, osamostaliti od subjektivnog; MILIVOJ BIJELI u ogoljenju slike zadrat e znatno iri kromatski izbor - osim bijele, on e upotrebljavati jo i plavu, crvenu i utu; ANTE RAI DAMIR SOKI (1952-) ili potpuno odbacuju boju ili upotrebljavaju iskljuivo bijelu, esto gotovu neslikarsku boju (gips ili bijeli lak), ali oni zato trae osreene likovne osobine u materijalu i minimalnim zahvatima istiu te sirove likovne injenice; 1980. Bijeli i Soki iznova ulaze u slikarstvo; BIJELI radi niz slika velikog formata nastalih utiranjem tragova bijele, ute, crvene i plave boje na najlonu; SOKI prekrivanjem kvadratinih povrina kartona bojom koja oponaa mramor i naknadnim slaganjem tih kartona u ritmiki pravilne cjeline; u isto vrijeme (poetak 80-tih) pojedinci pristupaju drukijoj afirmaciji slikarstva: ZVONIMIR SANTRA njegova su platna krajnje zasiena slikarskom materijom; snana ekspresivnost; boja se na grubu platnenu povrinu nanosi neposredno rukom, bez kista, pa je tako uklonjena distanca izmeu tijela i plohe; MARINA ERCEGOVI saima razliita iskustva - tradicionalni perzijski ornament, beskrajno ponavljanje jedne iste figure s ciljem ritmiziranja povrine slike; uzastopnim ponavljanjem figura i razmaka meu njima postie tautoloko naelo i na formalnoj razini: slika jest ploha, prostor je dokinut, plonost je osnovna injenica slike kao predmeta; NELA BARII izrazita figurativnost; zasienost ornamentalnim arama kao hommage Matisseu; FERDINAND KULMER NINA IVANI Nova slika referencijalna je umjetnost - ona nas upuuje na brojne izvore iz prolosti, a veliku vanosti imaju specifine, lokalne tradicije; u talijanskoj se transavangardi mogu uoiti nasljea metafizikog slikarstva, u njemakoj novoj umjetnosti prepoznaju se odjeci ekspresionizma, u francuskoj fovizma;

OSAMDESETE osamdesete su godine na hrvatskoj, kao i na svjetskoj sceni obiljeene pojavom "nove slike", "nove skulpture","anakronizma", "nove geometrije"; to je razdoblje koje karakterizira individualno suoavanje umjetnika s vlastitim povijesnim nasljeem i apostrofiranje temeljnih pitanja o jeziku umjetnosti te njegovo preispitivanje; IGOR RONEVI (1951-) slui se jezikom slobodne apstrakcije i uz Editu Schubert najapstraktniji je u generaciji hrvatskih postmodernista; naoko moda najblii klasinoj slici: mirni, dobro proporcionirani formati, boja paljivo odabrana; obiljeja Nove slike ploni prostori ne doputaju nikakav dubinski pomak, slika se rasprostire poput ravnog ekrana na kojem se ukazuju crvoliki motivi; kada je rije o umjetnosti 80-tih, novoj slici, o slikarstvu postmoderne, njegov sluaj je indikativan: na Salon mladih 1980. on alje slike koje iri ne prihvaa pa ih izlae u sekciji odbijenih; sljedee godine na Salonu za te iste slike dobiva nagradu; EDITA SCHUBERT (1947-2001) njen rad karakteriziraju prijelazi s jednog apsolviranog iskustva forme na sljedee, uz naputanje prethodnog; serija slika "Bez naziva (Katedrale)" pripada jednoj od faza njezinih takozvanih tvrdih slika izraene tektonike vertikalih matematikih konstrukcija s depersonaliziranim nainom nanoenja osnovnih sirovih boja (crvena, plava, uta, crna) izvedenih u velikim dimenzijama od poda do stropa; na samostalnoj izlobi 1980. povratak na poetak - individualna mitologija, prikupljenim primitivnim rekvizitorijem (drvo, lie, kosti, pepeo) uobliila, aranirala predmete, ambijente neke ritualne provenijencije; slikarske plohe su redovno nepravilne, impregnirane dubokom crnom monokromijom i proarane neutralnim gestikim intervencijama; njena daljnja evolucija ide ka slici koja nema simbola, ka totalnoj apstraktnoj slici u kojoj svaka mrlja ipak ima svoju snagu; kasnije je na njenim slikama mrlju zamijenila ploha iz klasinog repertoara geometrijske apstrakcije; koristi razliite materijale (kolci, savijeno iblje, presvueni bojom); slike nepravilnog formata, ukljuuje i prostor zida galerije; slika vie nije samo ploha; ANJA EVIK (1956-) meu najvanijim predstavnicima Nove slike; iskazala je svoju osobnost u strasti ekspresije, impulsivnosti i neobuzdanosti; 1983. nastala je slika posve apstraktnih svojstava iako metafizikog nazivlja; plonost slike, ornamentalizirani prostori, impulsivan rukopis, neobina ikonografija; figura se nadovezuje na figuru po okomici i horizontali; mnotvo sirovih boja, rahla tekstura, dodaje krhotine zrcala; ZVJEZDANA FIO (1954-) predstavnica transavangarde u modernom hrv. slikarstvu; linearnim nainom gradi kompozicije u kojima se predmeti i prostori ritmiki ralanjuju u slobodne i intenzivno obojene znakove - razbijanje prostora i povrine; prividno nesigurne plohe; uti atelje, Crveni atelje njeni radovi su od samog poetka 1979. nosili znakove strogo individualne mitologije; gusta igliasta ornamentika; rana djela, s kraja 70-tih, upuuju na problem Nove slike; ali ona ima bitno drukiji stav; iezava herojska fraza i slikarica nas uvodi u svijet sitnih obinih injenica; svaki je detalj slike obiljeen duboko individualnim znakom; ona slika svoj atelje, predmete u njemu, svoje lice, biljke, ali ne pada u banalnost - ona istim likovnim postupkom razgrauje narativnost izabranog predmeta; DUAN MINOVSKI ELJKO KIPKE DUJE JURI DUBRAVKA RAKOCI URO SEDER FERDINAND KULMER

DEVEDESETE VESNA POKAS KSENIJA TURI MIRJANA VODOPIJA SIMON BOGOJEVI NARATH DARKO FRITZ DAMIR SOKI GORKI UVELA EDITA SCHUBERT NINA IVANI ANTE JERKOVI JELENA PERI

NIVES KAVURI-KURTOVI (1938-) stvorila vlastiti svijest oblika; u trajnom kretanju - preplitanju i pretvorbi oblika - to je zajednika potka svih njezinih djela, pobunila se i protiv okvira slike koji nasilno ree - presijeca gibanja i linije, pa zato esto nastavlja slikati i preko okvira, ali je izmislila i vlastiti nain da ga dokine, pa slika na platnu ovjeenu na tapu to slobodno visi u prostoru; poetkom 60-tih traje tzv. crna faza teki prizori posmrtnog trajanja i raspadanja antropomorfnih oblika na tragu nadrealistikih iskustava; sredinom 60-tih naputa platno kao podlogu i uzima lesonit koji je podobniji da u sliku aplicira kola; pojedinano javljanje rijei i slova pretvara se u reenice njeno obiljeje; NIKOLA REISER (1918-) Vanita ga je nazvao najveim gospodinom u hrvatskom slikarstvu; profinjeno, senzualno, suptilno slikarstvo; na likovnoj sceni pojavio se nakon 2. svj. rata; najblii mu je bio akvarel; nikada nije nastojao mijenjati povijesne tokove nego je ostao vjeran sebi, figurativnom slikarstvu i impresionizmu; lieno svih socijalnih, politikih i ideolokih konotacija; formira se u klimi postimpresionizma i poetskog realizma kakav su promovirali slikari Grupe trojice; najvie je slikao 4 motiva mrtve prirode, pejzae, aktove i portrete; radi i slike-kolae: u prostor slike ugrauje novinske isjeke, igrae karte, mreaste tkanine;

OUTSIDER ART outsider art (marginalna, periferna ili rubna) treba je razlikovati od naivne umjetnosti ili nedjeljnog slikarstva; nesuglasice oko tone definicije "outsider" umjetnosti i tomu srodnih pojava traju od samih poetaka spoznaje o ovom fenomenu: britanski asopis "Raw Vision" (London, br. 18-19, 1993.) pokuao je donijeti neke definicije pojmova i usuglasiti terminologiju, navodei sljedee zajednike nazive: Art brut (Sirova umjetnost); Neuve invention (Nova invencija); Outsider Art (Periferna umjetnost), Folk Art / Contemporary Folk Art (Puka umjetnost / Suvremena puka umjetnost); Naive Art (Naivna umjetnost); Marginal Art, Art Singulier /Marginalna umjetnost, Singularna umjetnost); Visionary Art, Intuitive Art (Vizionarna umjetnost, Intuitivna umjetnost), Visionary Environments (Vizionarni okoli); kronologija sustavnog praenja ovog fenomena zapoinje sredinom etrdesetih godina kada je Jean Dubuffet, uz pomo hrvatskog slikara Slavka Kopaa, osnovao u Parizu "Compagnie de L'Art Brut; povjesniar umjetnosti Roger Cardinal uveo je 1972. godine pojam Outsider Art, 1976. godine otvorena je za javnost zbirka Art Brut u Lausanni, a 1981. godine u Londonu je Victor Musgrave osnovao "Outsider Archive" kojeg danas vodi Monika Kinley; SLAVKO KOPA (1913-1995) neposredno poslije Drugog svj. rata doao u Pariz, pridruuje se Jeanu Dubuffetu, uz kojega se formirala i Kopaeva umjetnost, u duhu art bruta; Dubuffet osnovao institut koji je sabirao djela art bruta, a Kopa mu je 30 godina bio tajnikom; studira na ALU u klasi Becia; 1939-40. na studijskom boravku u Parizu; 1943-48. u Firenzi, potom opet odlazi u Pariz; upoznaje Dubuffeta, postaje tajnikom novoosnovanog Muzeja de lArt brut; na povijesnoj izlobi Un art autre koju je Michael Tapie prezentirao 1952., Kopa se pojavljuje kao kipar; poeci Kopaeva slikarstva u tradiciji su Kraljevia i Raia; dolaskom u Pariz snano e ga privui Junekovo slikarstvo; Firenze akvareli i crtei raeni kleeovskom jednostavnou, ume, livade, planine, zeleni panjaci, crveni konji; ponovnim dolaskom u Pariz, sve se mijenja, no za razliku od Dubuffeta, Kopa nikada nije preao prag figuracije; drugaija figuracija;

izloba Kraj stoljea, kraj slikarstva hrvatsko slikarstvo u 90-tim godinama, HDLU, sijeanj, 2005. Zdenko Rus = umjetnici koji su svoju osobnost naznaili jo tijekom 50-tih i kasnije; ZLATKO KESER, VATROSLAV KULI, IGOR RONEVI, ZLATAN VRKLJAN - slikari sredinjice, okupljeni oko galerije Arteria koju je utemeljio Vrkljan; tu su i BORIS DEMUR, NINA IVANI, ANTE JERKOVI, MARIJAN JEVOVAR, DUJE JURI, ELJKO KIPKE, MARIJANA MULJEVI, EDO MURTI, URO SEDER, DAMIR SOKI, IVO EBALJ, NENAD VORIH, JELENA PERI; samo petorica: TOMISLAV BUNTAK, GORAN FRUK, IVICA MALI, DAVID MALJKOVI, MATKO VEKI pripadaju onima afirmiranima u 90-tim; LOVRO ARTUKOVI poeo izlagati 80-tih; izdavajao se u usporedbi s ostalima iz generacije Nove slike, bio je realistiniji; izloba Spremite 2004. u tvornikom skladitu predstavljeno 11 recentnih djela jednog od najistaknutijih predstavnika srednje generacije slikara; ukradeno mu 26 djela iz ranog razdoblja, u Madridu, nakon povratka s izlobe u Lisabonu; ROBERT IMRAK poeo izlagati 1989. izloba pokuava odgovoriti na pitanje je li slikarstvo kao tradicionalni medij dolo u krizu ili je rije o njegovom definitivnom kraju, jer se u radove umjetnika sve ee ukljuuju neki novi mediji; izloba Slikarstvo sada resume, HDLU, 2006., Makovi 17 umjetnika starije, srednje i mlae generacije; NINA IVANI, IGOR RONEVI, VATROSLAV KULI, LOVRO ARTUKOVI; mlai: TOMISLAV BUNTAK TINA GVEROVI GORDANA BRALI IVICA BLAI ALAN ALEBI MARIO GAZI MIRNA KUTLEA

SKULPTURA ROBERT FRANGE-MIHANOVI (1872-1940) studira u Beu i Parizu; pod utjecajem je beke secesije i Rodina (impresionizam); 1907-40. radi kao profesor na zgb Akademiji; najvei hrvatski kipar 19. st.; na Svjetskoj izlobi u Parizu 1900. dodijeljena mu je zlatna medalja; teme: reljefi, medalje i plakete, animalistike skulpture, portreti, sitna figuralna plastika, dekorativna plastika (na proeljima zgrada), javni spomenici, nadgrobni spomenici; stil: impresionistika faktura, ornamentalnost, stilizacija - tenja k pojednostavljivanju i zatvaranju linije, kao i prema plonosti - razvijanje linearnog ritma, narativnost, realistike koncepcije; djela: simboliki reljefi znanosti u Zlatnoj dvorani u Opatikoj (Filozofija, Medicina, Teologija, Pravo), 1891.; reljefi Filozofija, 1897., Navjetenje, 1900., Bijeg u Egipat (sitna plastika) - neprekinuti tok linije, Let due, 1904. - pojednostavnjenih masa, meke modelacije i valovita ritma; iz tijela umrlog izvija se u visinu njegova dua u obliku mlade djevojke uzdignutih ruku; reljefi alegorija Filozofije, Teologije, Medicine i Justicije na proelju NSB-a; na Mirogoju: alegorijski bronani reljef 'Pjesnikova muza' na grobu J. E. Tomia, 1908. bronana skulptura 'Seljak' na grobu I. Mallina, 1913. konjaniki kip kralja Tomislava (1928-1938) na Tomislavovom trgu; spomenik Palom domobranu, Osijek - figura u akciji! - spomenik kompozicijski postavljen u dijagonalu; reljef Sv. Trojstva, proelje zagrebake katedrale 'Moja majka' - portret u mramoru RUDOLF VALDEC (1872-1929) skulpture na zabatu NSB-a, betonska grupa kojom povezuje proelje i kupolu na zgradi Etnografskog muzeja; dobar portretist - portreti: J. J. Strossmayera I. Krnjavog A. G. Matoa likovnog kriti ara V. Lunaeka s potpisom Cave Criticum - impresionistiko prema obradi povrine, s primjesom humora, srodno Daumierovim portretima od ljepenke; reljefi imaju obiljeja literarnog simbolizma (Ljubav sestra smrti, 1897.); meu kasnijim radovima secesijska su obiljeja vidljiva u djelima sa stiliziranim biljnim ukrasima i dinaminom linijom obrisa (Kranjeviev nadgrobni spomenik u Sarajevu, 1912.) IVAN RENDI (1849-1932) studirao u Veneciji i Firenzi, gdje usvaja akademski realizam; nakon 1900. primjenjuje nacionalne folklorne motive i secesijski ornament - sudjelovao je oko 1900. u novim kretanjima aplikacijama ornamenata i mozaika na nadgrobne spomenike; teme: portretna poprsja (zrinjevake biste Julija Klovia i Nikole Juriia) nadgrobni spomenici s alegorijskim figurama (na Mirogoju) figuralne kompozicije (Kai, Mesnika) spomenici Preradoviu (Cvjetni) i Stareviu (u estinama); stil: realizam, naglaeni patriotizam, pedantna obrada detalja, slabost kompozicija, pomanjkanje smisla za monumentalnu irinu i veliinu oblika, bez vlastite umjetnike individualnosti, ali tehnika vjetina, osjeaj za detalje, izvrsno oponaa prirodu, odvojenost od konanog materijala (unajmljuje klesara da prenese u kamen); BRANISLAV DEKOVI (1883-1939) studirao u Veneciji 1903-05. kod A. dal Zotta; radi realistike portrete; 1907. odlazi u Pariz, gdje usvaja elemente impresionizma Rodina i Trubeckog; utjecaj Rodina: razvija svoj stil, blizak impresionizmu s prisutnim secesijskim znaajkama: 'Portret O. Tartaglie' izlae i s grupom Meduli u Splitu 1908.; dobrovoljac u ratu, 1916. - Rim, Geneva, Pariz; od 1921. u Splitu; bohemski ivot, droga - umna poremeenost; teme: kipovi ivotinja: lovaki psi i konji, izvanredno modelirani (u glini) i realistino opservirani; on je na najbolji animalist (uz Frangea) - presudan je utjecaj kipara P.P. Trubeckog; impresionistiki fiksirani pokreti - trenutak pokreta: tijelo ivotinje proeto unutarnjom vibracijom; portreti monumentalna plastika s povijesnim i alegorijskim scenama (bez uspjeha); djela: 'Pas na tragu', 'Prepeliar', 'Pas koji se ee'

utjecaj domoljubne ideologije, secesije i monumentalizma Bourdellea - modelira u zatvorenim i stiliziranim oblicima; naglaen je idejni i programatski sadraj; 'Balkanski vlak' povrinu je modelirao tako da omogui svjetlosti da se rastvori i pokrene razlomljene plohe; IVO KERDI (1881-1953) medaljar; malobrojni portreti u punoj plastici; 'Zlatarevo zlato' - jedina poznata skulptura, mirna renesansna stabilnost; FRANO KRINI (1897-1982) prvi i najsnaniji Metroviev antipod; 1917-21. ALU Prag - prako posrednitvo olakalo je preradu klasinih zasada i struje umjerenog modernizma Maillolovog tipa; jedan od osnivaa Zemlje, istupio 1930. pod utjecajem Metrovia, Bourdellea; najvie vrijednosti dosegnuo u meko zaobljenim enskim aktovima, klesanima u bijelom brakom kamenu; radi i spomeniku i nadgrobnu plastiku - snanija gesta, odsjeene ravne povrine, portrete, figuralne kompozicije u bronci, kamenu i mramoru; prekida s ilustrativnim i uljepanim realizmom, narativnim akademizmom, ornamentalnim oblicima secesije, naturalistikom faktografijom; kiparski se zasnivajui na modernim plastikim iskustvima i domaajima koje su inaugurirali Rodin, Bourdelle, Maillol, stvorio je posve osebujni svijet najsuptilnijih lirskih sadraja, istom plastikom sintezom i purifikacijom oblika; on je ono to je Maillol za Francusku; stil: spokojna kontemplacija i uravnoteeno graenje oblika (za razliku od Augustinieve dramatinosti i poviena tona), meka poetizirana linija zatvara jasan napeti volumen, skulptura raste spontano iz intuicije i doivljaja volumena u prostoru, stroga tektonska jasnoa i istoa oblika, zatvorene forme nabijene pokretom - gradi je iz jezgre i iz osovine kipa, senzualnost, lirizam, blagost, humanizam, pojednostavljivanje detalja, saimanje likovnih elemenata; djela: 'Buenje', 'Odmor', 'Sjeanje', 'Kupaica', 'Plesaica', Dijana', 'Sputana', 'Ribari', 1947. - dijagonalni, dinamiki likovi; poslije 2. svj. rata: suptilna razrada 'vjenih' motiva (enskih, djevojakih aktova) najvie domete postigao je u enskim aktovima i figuralnim kompozicijama u bronci, kamenu, mramoru: 'Dijana', 1928., 'Buenje', 1928., 'eljanje', 1928., 'Majka i dijete', 1940.; akademski realizam: Augustini, Radau ANTUN AUGUSTINI (1900-1979) pionir hrvatske moderne skulpture; nosilac figurativnih tendencija; 1918. studij kiparstva na Visokoj koli za umjetnost i obrt (Valdec, Frange) 1922. ALU, Metrovi 1924. 1924-26. specijalizacija u Parizu, upoznaje skulpturu Rodina i Bourdellea - napustio akademizam, slobodnije modeliranje; traio izraz u nemirnoj rodenovskoj formi; 1926. Zagreb, 1928. posljednja izloba Proljetnog salona; 1926. izlae s Grupom estorice - kritiki realizam 1929. meu osnivaima Zemlje - do 1933. > ne zanima ga toliko angaman koliko naglaena realistina okosnica; od 1946. ivi u Zagrebu; pod utjecajem Metrovia - u ranoj fazi, osobito u monumentalnoj skulpturi; opus: projekti velikih javnih spomenika, portreti (Gavella) intimniji radovi (Akt) stil: formu gradi tako da direktne opaaje meusobno povezuje ritmom koji zatvara monumentalnu plastinu cjelinu; visine i dubine kojima definira oblike daju povrini sugestivnu ivost; nemirna i izraajna forma - prokrio put novim shvaanjima; otri psihiki realizam, ponekad 'propagandni realizam'; herojske geste, naglaene fakture, naturalistika, figurativna shvaanja > nosilac figurativnih tendencija; od 1928. sudjeluje na natjeajima za spomenike; 1929-40. radi niz monumentalnih javnih spomenika: 'leski ustanak', 1937. spomenik miru u NY, pred zgradom UN-a, 1952. spomenik Marinu Driu, Zagreb, 1963. Matija Gubec, 1973. 'Torzo', 1927. - nije uljepana/heroizirana forma, ve tijelo ovjeka doneseno u tonoj opservaciji njegove zbilje, daleko od naturalizma, jedinstvo unutranje i vanjske istine lika; psiholoki portret Luje Novaka, 1933. - vrstina volumena, krajnja skulptorska saetost, snana izraajnost

'Rudar', 1936. poslije 1945. osobni stil mu nije pretrpio znaajnije promjene; odreeno vrijeme uiva krajnju oficijelnost i gotovo spomeniku hegemoniju; krajem 50-tih: atelierska izolacija, figurativne skulpture; VANJA RADAU (1906-1973) originalnost u plastikoj sintezi mate i zbilje, temperamenta i inteligencije; likovni svijet izmeu vida i privida, izmeu naturalizma i nadrealizma; dramatski nemir, ekspresija, dinamika; 1924-30. Umjetnika akademija, Zagreb, studij nastavio 1931. u Francuskoj; 1932. postao lanom Zemlje - izlae s njom do zabrane (izlae na 4. izlobi); u nekim radovima ovog perioda jo je prisutan naturalizam i prenaglaena forma; 'enski portret', 1933. - realistian pristup; 'etelica', 1935. - tematikom i fakturom najvie se pribliila Zemlji; Spomenik borcima 1. svj. rata na Mirogoju - s J. Turkaljem; prva samostalna izloba u Salonu Ulrich 1939.; izrazito socijalna nota; 'Prosjak' - ekspresionistika modelacija; zakanjeli, ali kiparski najzreliji rezultat zemljakih tendencija u skulpturi; od 1945. redovni profesor na ALU, Zagreb; plastika - nemirna, ali vrsta forma - u rasponu od realistike vizije do snano ritmizirane poetine transpozicije; ciklus Petrice Kerempuha, 1942. i 1955. spomenik Petrici Kerempuhu, Dolac, 1954. impresionistiki nain nemirne povrine bronce, stremni ekspresionizmu - poslijeratni ciklusi 'Tifusari' (izlobe 1958. u Zagrebu i 1959. u Beogradu) i 'Panopticum croaticum' (niz simbolikih portreta znamenitih Hrvata) - obojena sadra, 1961., posveeno tragino preminulim znaajnim linostima iz hrvatske politike i umjetnike prolosti Kriani, Supilo, Cesarec, Mato, Rai, Lisinski, Kovai; ovaj ciklus je organski nastavak ciklusa 'Tifusari', u njemu spaja naturalizam i poetini nadrealizam; ostvarenja potresne snage - ekspresivna transformacija oblika; njegov kiparski rad prate nizovi crtea i profinjenih biljeaka u akvarelu; 1964. samostalna izloba u Galeriji suvremene umjetnosti - pretea nefigurativnog slikarstva kod nas 1964. Umjetniki paviljon, izloba skulptura 'ovjek i kr' - figure od obojene sadre u velikim dimenzijama;

VOJIN BAKI (1915-1992) do ukljuenja u NT ima ve bogatu biografiju; kljuna uloga u trenutku raskida sa socijalistikim realizmom (otvara nove problematske putove); 1939. diplomirao na ALU u ZGB, specijalka kod Krinia i Metrovia; boravio u Firenzi i Milanu; do 1940.: crtei, kipovi - enski aktovi u kamenu (svedene obline, zatvoreni volumeni) poslije 1945.: promjena: tei impresionistikoj obradi povrine s izraajnim preljevima svjetlosti i sjena; portreti: psiholoka uvjerljivost i simbolika openitost; I.G. Kovai, 1946. S.S. Kranjevi, 1948. 1947. Spomenik streljanima, Bjelovar - prvi puta javna narudba, kip jezgrovit poput maka i izrazitih monumentalnih svojstava; sredinom 50-tih: proces saimanja i kristalizacije volumena: obrada istog, punog, zatvorenog volumena, tenja to istijim formama (krajnja redukcija); Bik, skica za Spomenik Marksu i Engelsu, 1950-53. - prvi slobodniji prijedlozi za rjeavanje tradicionalnih kiparskih zadataka; prvi veliki politiki sukob vlasti u Beogradu sa zagrebakim umjetnicima - projekt V. Bakia bio je realistian, bez ekspresionistike patetike, ali nije proao partijsku ideoloku kritiku; Autoportret, 1952. - izrazite kubine karakteristike; serije Aktovi, Torza i Glava - zaokruuje traenja organskih, asocijativnih oblika; 60-tih: otvaranje prema vanjskom prostoru: sredinja tema su svjetlosni oblici - krune povrine u konkavno-konveksnim obratima - reflektiraju svjetlost u okolinu; istrauje promjenjiva vizualna svojstva, ovisnost predmeta o ambijentu; interes za otvorenu formu, unutarnji prostor, svjetlosne odraze; ciklus Razvaline forme, ciklus Razlistale forme - prijelaz od punog, vrstog volumena do ispranjene ljuske, svojevrsnog skulpturalnog negativa; meu prvima slijedi naela geometrijske apstrakcije i optikih istraivanja; Razlistana forma, 1960. - ispred hotela Dubrovnik Razvijene povrine, 1960-64. - artikulira stroge i sustavne cjeline od nanizanih elemenata; Svjetlosni oblici, 1963-64. - moduliranje istovrsnih zrcalnih jedinica - u prostoru rasporeene konkavne i konveksne povrine - preputene utjecaju svjetlosti i u njima reflektirajuoj okolini; upotreba nehrajueg elika; Spomenik revoluciji, 1958-68. Kamenska - krilate i lisnate forme; sruen u Domovinskom ratu; spomenika plastika monumentalnih razmjera: ini velik dio njegova opusa, visokih umjetnikih vrijednosti, poiva na njegovim istraivanjima rastvaranja forme i otvaranju prostoru i svjetlosti; nedogmatski i isto ostvareni; nefigurativni konstruktivni projekti i realizacije spomenika u Kamenskom i spomenikog kompleksa na Petrovoj gori (ambijentalno prostorno planiranje); 1950. i 1956. venecijanski Biennale; 1959. izlae u Galeriji Denise Rene u Parizu s Piceljem i Srnecom; 1959. Documenta Kassel; KSENIJA KANTOCI (1909-1995) razvila je svoje tematsko-problemske krugove snanog egzistencijalistikog nadahnua; postupno je dola do potpune ogoljelosti, gotovo istog znaka; 1937. ALU Zgb; usavravanje: Francuska, Italija, Njemaka generacijski vezana za Vojina Bakia i Angeli Radovanija; rano razdoblje: plastinost volumena, zatvorena silueta, portreti - sklona psihoanalizi; serija realistiki koncipiranih glava; 50-tih: pomak od realnog portreta ka: sabiranju i kondenziranju vizije do jezgre saeti oblici - saeta proienost djela u volumenu, redukcija detalja smireni statini volumen, snana tektonska masa arhetipske forme - sintetiki likovni jezik arhaina jednostavnost monolitnih kipova (kao simboli) oko 1970.: skulptura zbijenih volumena i snane tektonike masa Velika i mala figura, 1969-71. Grupa, 1969-71. poslije: djelomino rastvaranje kompaktne jezgre, zajednika masa razvedena u odijeljene volumene figura: Igra, 1975. novi pokret i ritam oblika naglaen u maloj plastici, u skicama, u bronci i terakoti: Velika i mala figura, 1972. Dvije figure, 1973. Njih troje, 1976.

u posljednjoj fazi okrenula se svijetu grkog mita, reinterpretaciji nekih klasinih motiva na nain vlastite arhaine sintakse i semantike; radi u drvu (toplog sjaja - vertikale: ovjek i horizontale: ivotinje), terakoti: ivotinje i seljakinje dalmatinske zagore - malih dimenzija, patiniranoj bronci, betonu, kratko eksperimentira s naenim predmetima;

DUAN DAMONJA (1928-) 1951. diplomirao kod Augustinia; 1951-53. u radionici Krinia; 1953. u Parizu prouava egipatsku i grku arhajsku skulpturu i upoznaje djela Moorea - polazi od njegovih zatvorenih formi, postepeno ih sve vie razbija i dolazi do vlastitog skulptorskog rjeenja u drvu, metalu, staklu, betonu; u poetku radi figurativnu plastiku (poetkom 50-tih) pod utjecajem Metrovia, ali antropomorfizam postepeno nestaje: figuralni elementi svode se na dinamine, napete oblike simbolikih znaenja: Veliki jelen, 1957., Svita II, 1958. - gubi se figuracija, osamostaljeni oblici nameu se vlastitom ritmikom strukturom; apstraktni oblici u dinaminoj izmjeni organskih i geometrijskih uzoraka; Metalac, 1953., Jeleni, 1956-59., Korijen, 1959., Metalna skulptura, 1960. krajem 50-tih > kljuna zamjena konvencionalne bronce betonom, staklom, drvom i eljezom; izraajnost, arhitektonika slobodnih oblika, simboliko znaenje skulptura, plastiko tijelo skulpture prodire u prostor ispunjeno suprotnim gibanjem, istraivanje jezgre i analiziranje unutarnjeg prostora, zatvaranje u unutranju jezgru koja ostaje uplja ili staklo, serijsko slaganje osnovnog elementa - varijacije srodnih povrina; materijali: eljezo, staklo, beton, drvo; metalne skulpture: novi nain obrade - neklasian: kuje, zavaruje, gradi povezivanjem razliitih materijala; istraivanje novih oblika i meusobnih odnosa, upotrebljava lemljene avle i lance (avli i klinovi - pojaana psiholoka izraajnost i taktilno bogatstvo oblika, elementarna simbolika = simbolika nasilja to ga vri tvra materija nad mekom; zabijanje avala - uporno ponavljanje kretnje); 3D skulptura; tehnika: mitologija tehnike - tehnika je dramatina, njome je izraena patnja; varijacije srodnih povrina - geometrijska istoa, organska vitalnost; kugle - kompaktne ili rasjeene (deformirane) - dinamiki raspreene u okomitom ili vodoravnom slijedu: Metalna skulptura 86, 1975. u Zagrebu, smion, sasvim apstraktan spomenik rtvama ustakog terora u Dubravi, 1964.; kombinirao materijale, uvodio nove; na drvena torza i likove saete na nekoliko lomljenih ploha poeo je gusto zabadati avle kako bi dobio igru drvenih i kovinskih povrina; nakon to je dosegnuo istu apstrakciju, gradio je oblike samo od avala zavarenih glava, zatim kombiniranih s ploicama stakla, te napokon, oblikujui volumen ianim mreama prelivenima betonom; u to doba hrvatski kipari sudjeluju na velikim meunarodnim natjeajima; nakon to mu je odbijen prijedlog za spomenik u Jajincima, Srbija, u originalnoj kombinaciji bronanog kostura i staklenih svjeica (za svaku rtvu po jedna) poslao je slian projekt za Auschwitz, 1958., no i za tamonji je iri bio preavangardan; projekt to ga je s arhitektom R. Nikiem 1959. poslao na meunarodni natjeaj za Dachau bio je takoer jedinstven, jer nije bio spomenik rtvama, nego je nastojao izazvati osjeaj straha, tjeskobe i uasa, kakav su imali mukarci i ene kada su ulazili u logor smrti, okrueni bodljikavom icom; izmeu dva velika armiranobetonska bloka, nagnuta kao da prijete padom, bio je uzak procjep u koji su sa stijena strili ogromni nazubljeni stakleni iljci, izmeu kojih se posjetitelj trebao provui; 70-te: ritmiko ponavljanje osnovnog uzorka - optiki uzbudljiva ralanjenost povrine i mase, spajanje i zavarivanje lanaca, tzv. eljezne tapiserije ili slobodne skulpture sugestivnog djelovanja: Rozeta, 1977., Maska, 1978. spomenika plastika: spomenik u Dubravi, 1959-60. - slobodna plastina tijela, jasna simbolina poruka, psiholoki kontrasti razliiti materijali (eljezo-staklo, beton - metal); spomenik revolucije, Podgari, 1967. park skulpture, Vrsar, 1981. Kozara

SKULPTURA PEDESETIH VOJIN BAKI DUAN DAMONJA sredinom 50-tih nastaju bitne promjene u njegovu opusu; ono to Gattin radi u slikarstvu Damonja radi u skulpturi; VANJA RADAU IVAN KOARI KOSTA ANGELI RADOVANI KSENIJA KANTOCI BRANKO RUI

KOSTA ANGELI RADOVANI (1916-2002) vjeran figuraciji; postupnim mijenama posvajao je nova iskustva unutar strogih koordinata vlastitog zacrtanog sustava; radio je neko vrijeme pod utjecajem A. Martinija i M. Marinija; 1934-38. Akademija Brera u Milanu; neposredno prije rata vraa se u Zagreb: dospijeva u Krinievu klasu - osvjeava prikljuak na mediteransko shvaanje zatvorene forme i uvruje svijest o potrebi zrelog graenja, nadograivanja mimo velikih i teatralnih lomova; oko 1940. sintetika forma, zgunjavanje oblika; aktovi - napeti volumeni, Pralja, 1939. portreti - naputa tradicionalno psihologiziranje, Moj prvi portret, 1939.; zaokupljen traganjem za jezgrom ivotnih snaga, govor tijela u pokretu, dinamian ritam i odnos likova: Trea otmica, 1941. poslije 1945. - odreena idealizacija oblika: Portret S. ohaja, 1946.; spomenici - blii realizmu, zatvoren, odluan stav i poruka: Drenianin, 1949. poetkom 50-tih - prijelom: portreti u kojima postie osebujan izraz plastike prirode linosti i karaktera: Portret D. Cesaria, 1951. Portret M. Tartaglie, 1952. 2 naina modeliranja: oblim volumenom i rezanjem mase; nova jezgrovita koncepcija figure: Djevojka s rukama pod prsima, 1952. spomenik Makedonke za Kumanovo, 1952. - dokazao sposobnost izraavanja vrstim masama; uskoro naputa velike projekte i posvetio se enskim aktovima zbitih kuglastih oblika, portretima snane karakterizacije i medaljarstvu; 1957. > ciklus Dunje - punoa i zrelost tijela, dinamika ravnotea mase i povrine; aktovi komornijih dimenzija i robustnih oblika; lik - organsko slaganje dijelova; kasniji aktovi - kubini oblici; Djevojka na tranici, 1965. - geometrijska konstrukcija, lankovita; skulptura - kola tipiziranih odljeva; ena otrih koljena, 1967. bronca - rudimentarno obraena, sugerira tektonske rasjekline; prostorna razvedenost plastike - pribliava se konstruktivnoj apstrakciji; profinjeni osjeaj za jednostavnu, organinu masu; 70-te: sugestivno saimanje oblika;

BRANKO RUI (1919-1997) 1944. diplomirao kiparstvo kod Krinia, 1948. slikarstvo kod Tartaglie; 1956. definitivno se opredijelio za kiparstvo; 1961-86. profesor na zagrebakoj ALU; materijal: drvo - najvie, bronca - lim - terakota - kamen - papir (rad izravno u materijalu); teme: figure - ljudska figura kao antropomorfni znak ispunjen ivotnom snagom; tematska raznolikost: portreti - kao arhitektura koja gleda, nadilaze psihiko-fizionomijske odrednice: Cezanne I, 1962., M. Raki, 1975. nizovi figura i skupine, iva i neiva priroda; stil: saete forme, sugestivne profilacije i arhitektonski volumen, skulpturu ostvaruje u susretu s materijalom i u procesu rada, statinosti forme odgovara dinamika volumena, a rezu rubova ivost rustine povrine, jednostavnost i monumentalnost, a mjestimice radi i specifine deformacije, kojima se provlai nit humora ili ironije, ljudsku figuru oblikuje kao sugestivan antropomorfni znak, ispunjen ivotnim snagom, nizovi figura i skupine naglaenog strukturalno-konstruktivnog ritma (Okrugli stol, 1965., Zagrljeni, 1971.), pojedinac i zajednica odrednice su unutar kojih propituje smisao postojanja, teme ugroenosti, straha, zajednikih poduhvata ili sudbine izrazio je u svojoj skulpturi kao potvrdu ivota (Jasenovac II, Seljaka buna, Drugo kameno doba, Tahijev kri II), metaforian izraz - znaenja se isprepliu kroz vieznane oblike, polazi od strukture prirodnih oblika, ali uspostavlja nove veze meu elementima, strukturu prirodnih odnosa uzima kao polazite, ali je istodobno i konstruktivan, jer ih ustanovljuje kao sklop i vezu elemenata novog reda, intuitivno prihvaajui oblike u kojima se zgunjavaju predobe, stvara djela koja pokrivaju vie segmenata stvarnosti; napustivi tradicionalni jezik kiparstva, uspostavio je vlastiti kao mogunost da u skulpturu uvede nove sadraje i da figuralnu tematiku obnovi iskustvima svog vremena (Zbor, Svirai, Donja zemlja, Gornja zemlja), artikulirana obuhvatnim jezikom izvanrednog poetsko-likovnog raspona, Ruieva skulptura proiruje estetski vidokrug suvremenog kiparstva (Golubinjak, 1979., Crna vrata, 1982., Svjetiljka, 1985.); poetkom 50-tih > serija glava: Otac, 1956., serija figura - tip, karakter, nain postojanja - metafore ovjek s krilima, 1957. - ispitivanje stavova u prostoru; inele, 1958. - potpuni otklon od prirodne forme; razvoj forme: Noenje, 1956. Pogreb, 1958., Prva trojica, 1959. krajem 80-tih: u skulpturu unosi boju kao element izraza: Canto Jondo, 1988. 1989. radi skulpture od papira: Kafka II, 1989., Radovanov portal, 1990. 1992-93. radi ciklus arhitektonske skulpture u drvu: Dubrovnik, 1993., Vijenica, 1993. - kao rezultat vienja svih oblika kroz skraene forme;

MILENA LAH (1920-) poela je raditi u obzorju puristike redukcije i nastavila sa sve veim kolinikom idealizacije i spiritualizacije; Oblici iskustva nakon Ikarova pada, 1968-73. - mitska projekcija; Mjeseevi stupovi, 1982-84. - sasvim metafiziki; najrazliitiji prostori i materijali (kamen, eljezo, gips, beton, bronca, staklo); preferira polirane povrine visoka sjaja; VALERIJE MICHIELI (1922-1981) 1.faza 1949-1955. utjecaji: Rodin, Rosso, Metrovi, Dekovi, Radau; 2.faza 1955-1960. nastaje serija Fosila i Fragmenata koji granie s enformelom; Radau crpi iz podsvijesti i stapa iracionalne slike s povijeu ratnom stvarnou, dok Michieli to ini iz dubine vlastita tijela, muen boleu i tekim traumama rata; sli ono to je za enformel materija, to je za Michielija ovjek; odigrao je kljunu ulogu u formiranju etikih i umjetnikih nazora grupe Biafra; BRANKO VLAHOVI (1924-1979) ZVONIMIR LONARI (1927-2004) nije mu bilo vano kakav e materijal odabrati, papir, broncu, bakar, ili nove materijale, nije odustajao od svojih specifinih kolorita i boje su bile ono po emu emo njegova djela pamtiti i prepoznavati; specifina profilacija ovog umjetnika, koja ukljuuje animaciju, scenografiju, dekoraciju; najranija djela male bronane skulpture; slijedi bubrenje volumena kipa pa nastaje tip skulpture lutke, koja svojom ironinom groteskom, upotrebom novog materijala poliestera i intenzivnim koloriranjem, kulminira u ciklusu iz 1970.; 80-tih nastaju skulpture velikog formata; osebujna skulptura izrazitog emotivnog naboja, s primjesama ironije i humora; radio u drvu, bronci, keramici, vosku; zatitni mu je znak lik s pticom na glavi; velike skulpture pojednostavljenih volumena oblikuje u fiberglasu i u ivim bojama, a esto ukljuuje i kinetiku komponentu, dijelovi su gibljivi, cijela se okree ili ljulja; javne skulpture postavio je u Koprivnici (Pijetao za Podravku) IVAN LESIAK (1929-) lan Biafre (1970-1978); VASKO LIPOVAC (1931-2006) u slici je boju vezao uz istu volumetrijsku formu, a u skulpturi plastiku formu uz istu boju; i radikalno stilizirana ostvarenja iz ranijih faza i naglaeni figurativizam kasnijih djela ive u specifinom besteinskom svijetu; smisao za sceninost; IME VULAS (1932-) najee radi u drvu, neto manje u mramoru, bronci i alabastru; nefigurativno kiparstvo, govor istih oblika; skulptura je esto svedena na vertikalnu tvorevinu od valjaka i stoaca; vezane komade slae u visinu jedan do drugoga - bogato strukturiranje volumena; odbacuje sve povrne detalje i skulpturu svodi na primarno; ekspresivnost, monumentalnost - iako su najee intimne i male; Jedra - opsesija, morfoloki inovacija: strogo i ritmino strukturiranje u visinu; prva Jedra 1962. = Grob mornara, Beograd; Portal, Orgulje, Svijea, Grad/Tvrdalj, Totem, Zvono djetinjstva, 1963. - u Parizu na Biennalu mladih dobio nagradu; 1975. radi brojne skulpture sakralnog sadraja; radi mnogo spomenika i skulptura u javnim prostorima; MARIJA UJEVI (1936-) orijentirana na spomeniku plastiku; portreti knjievnika: Mato, Cesarec, Kafka, Krlea; enoa; JOSIP DIMINI (1937-) RATKO PETRI (1941-) suosniva Biafre; sklonost prema totalnoj ekspresiji; najee radi u poliesteru, slui se montaom gotovih i naenih predmeta i materijala; humor, parodija, ironija, ali i krajnja brutalnost; STJEPAN GRAAN (1941-) radi u poliesteru; apsolutna ekspresija; stravino; MIRO VUCO (1941-)

suosniva Biafre; radikalni, brutalan ekspresionizam; do 1978. niz skulptura izvan svih formalnih i plastikih konvencija; manje izlae u galeriji, a vie na ulici, na otvorenom; 1978. izlae seriju crtea, slikarija, jo ee i brutalnije; kao nastavak slikarija, krajem 70-tih radi reljefe u poliesteru; ruiasta jeza materijala boja inkarnata, aktivno doprinosi tim svjedoanstvima zle kobi; opor vukova, 1978., Glava, 1972., Na lancu 1973.; skulptura Tina Ujevia u Varavskoj; Biafra likovi unakaeni, izoblieni, u raspadu, uniteni ratovima, zarazama, zagaivanjem i svim nevoljama suvremene stvarnosti; SLAVOMIR DRINKOVI (1951-) DORA KOVAEVI (1951-) 1974. ALU, 1977. Pariz; prikljuuje se tradiciji hrvatskog kiparstva u drvu (Kantoci, Rui, Vulas); mobilne strukture, monokromne skulpture;

u 80-tima i 90-tima djeluju: ANTUN BABI BELIZAR BAHORI PETAR BARII PERUKO BOGDANI JOSIP DIMINI VINKO FABRIS DANKO FRII VLADIMIR GAPARI STJEPAN GRAAN TOMISLAV HRUKOVEC ELIMIR JANE DANIEL KOVA MILENA LAH IVAN LESIAK VASKO LIPOVAC SINIA MAJKUS IME PERI RATKO PETRI NIKA RADI BRANKO RUI MIRJANA VODOPIJA VLASTA ANI

postskulptura: hrvatska skulptura 2005.: (izloba, HDLU, studeni 2005., Makovi) = generacija mladih umjetnika koji su unijeli cijeli niz inovacija u svim aspektima skulpture - napustili su tradicionalnu obradu mase, okrenuli su se od istraivanja forme i poeli razmiljati o skulpturi prvenstveno s pozicije koncepta odnosno kroz relacije koje skulptura uspostavlja s publikom; ranije su se predstavili na izlobi Nova hrvatska skulptura u Osijeku 2004., pa na pojedinanim izlobama, na Trijenalu hrvatskog kiparstva - najznaajnijoj kiparskoj smotri; zajedniki im je radikalan pomak od ukupne kiparske prakse u Hrvatskoj; djelovali su iskljuivo kao individualci, ali su zahvaali srodne probleme, nastojei se odmaknuti od skulpture shvaene na konvencionalan nain, kao volumena u prostoru; ovdje je pojam volumena, tijela, taktilne materije krajnje relativiziran; umjetnik i onda kada oblikuje tvar, ne ini to iz namjere da izvede neto solidno, trajno - oblikovanje je shvaeno vrlo uvjetno, jer forma nije ta kojoj e teiti umjetnik u konanici; njega vie zanima fragilnost forme, koncept koji samo pretpostavlja formu; umjesto na oblikovanju volumena i ispitivanju njegova meuodnosa s prostorom, kipari ove generacije radije e inzistirati na stratekim mogunostima koje mu prua djelo u njegovom finalnom obliku; zanima ga odnos koji e to djelo uspostaviti s promatraem - u ovim je radovima teite pomaknuto s forme na njezinu auru, na socijalni kontekst koji tu nastaje; predmet, esto banalan, jednostava, trivijalan, esto gubi svoje znaenje i pretvara se u estetiku senzaciju; s druge strane, pojmovi odsutnosti, praznine, iezlih sadraja, svega onoga to je ostalo nakon razgradnje oblika i znaka, postaju izazovom pojedinim kiparima ove generacije; svoj odnos prema skulpturi ovi umjetnici grade na iskustvu s drugim medijima - od grafike i instalacija do videa ili mode; referencije na arte povera i na pop art, podjednako kao i na minimalizam i ambijentalnu plastiku iz 60-tih nisu ovdje znak nesvjesnog eklekticizma niti pokuaj obnove te ranije prakse, ve samouvjereno istraivanje svih mogunosti koje skulptura moe pruiti; prethodnica ovih izloaba - Druga skulptura, u Galeriji Nova 1981. trijenale hrvatskog kiparstva - svake tri godine organizira Gliptoteka HAZU; zanima ih koncept, funkcija, proces, mogue relacije koje pri tome uspostavljaju; uinjen je pomak s tvari, s objekta, teite je postavljeno na mnogo fluidnije momente kipa i umj. djela; sam pojam skulpture relativiziran je i teko je govoriti o njoj kao fiksnoj vrijednosti utjelovljenoj u materiju; IVAN FIJOLI (1976-) skulpture mu karakterizira motivsko oslanjanje na formu autoportreta, pri emu je naglaeno poigravanje s vlastitim likom koji postavlja u razliite uloge; u instalacijama-autoportretima uzima odljeve vlastite glave i tijela, primjerice u ulozi kauboja, konfrontirajui se sam sa sobom; IVANA FRANKE (1973-) iskustvo studijskog boravka u Japanu najoitije je u tretmanu materije i radovima koje karakterizira naglaena suptilnost, prozranost i fragilnost; u instalacijama i prostornim konstrukcijama koristi nepostojane, jedva vidljive i lako unitive materijale flaks, konac, selotejp, to njenim djelima daje karakter prolaznosti, trenutanosti i vizualne mekoe; ALEKSANDAR GARBIN (1955-) est motiv njegovih radova ini vizualno opredmeivanje zemljopisnih kategorija i kulturolokih datosti, karaktera neke drave, uoavanje odnosa istoka i zapada, kroz konstruiranje, odnosno slaganje umj. djela iz pojedinih elemenata (drvenih ploa, staklenih aa); element igre oit je u slaganju instalacije ili apliciranju arenog plastelina na bronanu Titovu bistu; ALEM KORKUT (1970-) u radovima, reljefima i instalacijama problematizira process raspadanja i djelovanja vanjskih sila, udaraca, vode na materiju; esto intervenira na vlastitom autoportretu koji izlae razliitim vidovima destrukcije; radovi mu se esto sastoje od tradicionalnih glinenih skulptura i suvremenog videa pri emu na video zapisu prezentira proces intervencije; KRISTIJAN KOUL (1975-) oblikuje objekte u kojima na uporabne predmete razliitih funkcija (invalidska kolica i pomagala, odjea i obua striptizeta, ljemovi) aplicira dekorativne materijale avlie, stakalca, perje, ipku i liava ih njihove prvotne funkcije; pri tome konstruira itav niz novih znaenja i mogunosti iitavanja djela; esto kroz spajanje nespojivog stvara efekt oka;

nagraen na Trijenalu 2003. kiparstvo ga zanima tek kao mogunost, a ne kao sudbinski izbor; Zona udorea, izloba u Mimari, 2006. najradikalniji mladi hrvatski umjetnik, pokuava se probiti u NY; proizvodi feti-objekte: na predmete poput plinskih maski, zvona ili ivotinjskih kostura aplicira sitne plastine perle, ukrasna stakalca, licitare, ipku; isti morbidni ki; diplomirao u Dizeldorfu, gdje je studirao kod Jannisa Kounellisa; nazvan hrvatskom verzijom kraljeva hipertrofiranog kia, Jeffa Koonsa ili Matthewa Barneya; spaja nespojivo djeju kolijevku ili stolicu za hranjenje sa elinim iljcima; fetiizacija invalidskih pomagala; INES KRASI (1969-) radove joj karakterizira oslanjanje na medij grafike koji reinterpretira u odnosu na mogunosti koji on danas nudi; aktulane teme obrauje kroz izrabljivanje vizualnog vokabulara dananjice te koritenje dizajnerskih rjeenja agresivne reklamne industrije; bitan element njenih radova je interaktivni odnos s gledateljima u kojem promatrai postaju sudionici; SINIA MAJKUS (1962-) iskustvo grafikog kolovanja oito je u koritenju linije materijalizirane u obliku eljezne niti kao osnovnog graevnog elementa monumentalnih prostornih instalacija; kroz spletove eljeznih linija stvara svojevrsne trodimenzionalne prostorne crtee; DAMIR OKO (1977-) propitivanje zvuka kao gradivnog elementa umj. djela te istraivanje zvunih efekata u galerijskim prostorima ine kljune momente njegovih prostorno-zvunih instalacija; baratanje nematerijalnim elementima kao to su zvuk i svjetlost u ostvarivanju likovne forme ini okosnicu i rada Pod koji je nastao u suradnji s Ivanom Franke i Silviom Vujiiem; u njemu je sferina skulptorska forma ostvarena pomou nematerijalnog; VIKTOR POPOVI (1972-) radove mu karakterizira spoj razliitih medija odnosno balansiranje na liniji slikarstvo kiparstvo te propitivanje granica materijala, npr. olova; kiparstvu se okree nakon ciklusa slika na olovu u kojima mu je olovo posluilo kao podloga te olovnih slika u kojima je olovo koristio kao materijal u izvedbi plonih kompozicija; od olova radi odjevne predmete, zavjese SILVO ARI (1965-) pomou fragilnih i za skulpturu netipinih materijala pauine, vode, najlonki ostvaruje instalacije i objekte koje karakterizira naglaena suptilnost i vizualna jaina; bitan element njegovih radova je vrijeme koje nastoji vizualno fiksirati; pr. alica s pauinom; SILVIO VUJII (1978-) okosnicu njegovih prostornih instalacija ini referiranje na dizajn i modu, odnosno spajanje iskustva i datosti dva razliita, ali idejno srodna medija likovne umjetnosti i mode; njegove kreacije od papira i tekstila s dodacima korozivnih elemenata; VLASTA ANI (1966-) u vrhu mlaeg hrvatskog kiparstva; nagraena na Trijenalu hrvatskog kiparstva 2003. - izloila jednu gigantsku svijeu (Svijea za Editu) - svijea je dio performansa u kojem se kontekst proiruje na djelo jedne druge umjetnice; radove joj obiljeava kretanje od isto kiparskog promiljanja prema slobodnijem shvaanju medija; kutove iz 90-tih karakterizira poigravanje s odnosima skulpture i prostora u kojem kutovi postaju jak vizualan element u prostoru;; daljnje istraivanje mogunosti kiparstva dovodi je do proirenja kategorije skulpture kroz kombiniranje kiparskog s fotografijom (u radovima izvedenima u elatini), videom ili performanceom; na taj nain stvara djela koja nastaju na granici razliitih medija;

ARHITEKTURA SECESIJA HNIGSBERG I DEUTSCH, PROJEKTANTSKO-GRAEVNO PODUZEE 1889. osnovali ga Lav Hnigsberg i Julije Deutsch; obojica arhitekti, diplomirali na Visokoj tehnikoj koli u Beu; najistaknutiji predstavnici kasne faze povijesnih stilova (neorenesansa, neobarok); uenici Fellnera i Helmera, izvodili palau Hrvatske eskomptne banke u Ilici 3, ugaona dvokatnica na Strossmayerovom trgu 3, 1886-88. jednokatnica u Medulievoj 22, Uiteljski dom na Trgu marala Tita 4, kompleks u Ilici 51, 53 i 53a, palae na urbanistiki naglaenim poloajima obiljeavaju kupolom (u Zagrebu tada novi arhitektonski element): Stareviev trg 6, Frankopanska 2; palae na Strossmayerovom trgu 2, 8 i 10 (Hotel Palace); na Tomislavovom trgu 18 (Bukoveva kua); u njihovom birou 1899. projektirana prva zagrebaka zgrada u stilu beke secesije: Ilica 43, apoteka Pei; STJEPAN PODHORSKY (1875-1945) secesija, karakteristina upotreba kupola:vila Heim, I.G. Kovaia, 1906. zgrada pravoslavne opine, Bogovieva 7, 1907. zgrada i ljekarna Gayer u Ilici - ugao Kaieve i Ilice, 1908. - antologijska secesijska arhitektura, uglovna kupola

VIKTOR KOVAI (1874-1924) prenosi u Zagreb ideje moderne arhitekture koje u Beu zastupa Otto Wagner; u Grazu zavrio Obrtnu kolu i izuio zidarski zanat; 1891. vraa se u Zagreb, radi neko vrijeme u ateljeima Gj. Carneluttija i K. Waidmanna, na iju je preporuku iste godine primljen kod Bollea; u njegovu ateljeu ostaje pet godina (radi na restauracijama i ve tada razvija kritiki odnos prema Bolleovim metodama); dobivi vladinu stipendiju odlazi 1896. u Be i upisuje se na trogodinju Specijalnu kolu za arhitekturu na bekoj Akademiji, koju vodi Otto Wagner; 1899. se vraa u Zagreb i otvara privatni atelje; u jeku estokih polemika izmeu mladih i starih koje su se razmahale poslije izlobe Hrvatskog salona, on se priklanja grupi buntovnika okupljenih oko Bukovca, surauje na izdavanju njihova asopisa ivot, i ve u prvom broju objavljuje programski tekst Moderna arhitektura: ustaje protiv oponaanja povijesnih stilova i zalae se za moderni nain gradnje, od kojeg se zahtijeva loginost i praktinost i koji e arhitekturni prostor prilagoditi potrebama suvremena naina stanovanja; arhitektura kao umjetnost mora biti individualna; istrauje povijesne spomenike i protivi se zahvatima koji mijenjaju njihov izvorni znaaj - takvim stavovima ubrzo dolazi u sukob s Krnjavim i Bolleom; slino poput slikara minhenskog kruga, Kovai je pristup arhitektonskom projektiranju uzdignuo na visoku intelektualnu razinu, a od arhitekata je zahtijevao odgovornost i postavio visoka etika pravila (javnost rada); privukao je pozornost arhitekata na raspon djelovanja od ureenja unutranjosti (npr. njegov stan) do urbanizma; njegove projekte odlikuje suzdranost, istoa, odmjerenost, uz reducirane znakove povijesne arhitekture preraene osobnim stilom; postavlja zahtjev da moderna arhitektura mora biti logina (mora potovati materijale i konstrukciju gradnje) i praktina (arhitektura se mora prilagoditi suvremenim potrebama ovjeka (funkcionalistiko shvaanje) formulirao je neka temeljna naela moderne: odbacivanje diktata stila, zahtjev da svaka graevina bude slobodno kreirana i individualno umj. djelo; radi podizanja umjetnike razine domae arhitekture, Kovai je osnovao 1906. zajedno s Podhorskim i Bastlom Klub hrvatskih arhitekata, u okviru kojega modernu arhitekturu zastupaju jo H. Erlich i E. Schn; u okviru Kluba zalae se za priznavanje autorskih prava arhitekata i zahtijeva da se za sve vanije graevine raspisuju javni natjeaji; tih godina i sam sudjeluje na vie natjeaja na kojima dobiva prve nagrade, ali mu nije povjerena izvedba; 1906. sruen je zid pred zagrebakom katedralom s povijesnom Bakaevom kulom; pod pritiskom javnosti i Kovaievih kritika, raspisan je 1908. natjeaj za regulaciju Kaptola, na kojem pobjeuje njegov projekt; on ponovo zatvara prostor pred katedralom i uspjeno rjeava odnos prema iroj okolini, posebno prema Bakaevoj ulici i Dolcu; svoje zanimanje za povijesne dijelove grada proiruje projektima za regulaciju Dolca, Vlake, Jezuitskog trga, Rokova perivoja - ideja sjeverne paralele Ilici; istodobno projektira i svoje prve graevine: samo kod nekih graevina primjenjuje stilske elemente beke secesije: kue u Masarykovoj 21,23, 1907. - umjesto honorara uredio stan na dijelu tavanskog prostora; vila u Masarykovoj 9/1, 1905. obiteljska kua slikara Auera na Rokovcu, 1906. kua Lustig-Perok u Kumiievoj, 1910.; 1910. se udruuje s H. Ehrlichom, s kojim pet godina ima zajedniki atelje Kovai i Ehrlich: u nizu vila koje nastaju u to vrijeme slijedi Loosovo naelo slobodne organizacije tlocrta i stvara prototip moderno oblikovane obiteljske kue: vila Frange, 1912. (poticaji engleskog Domestic Revivala), vila Vrbani, 1913. vila epuli, 1914. vila Frank, 1914. najvii domet njegovg postulata o sintezi tradicije i suvremenosti; na temu firentinskog palazza (rustika, arkade, streha) oblikuje suvremenu stambenu zgradu, koja se odlikuje snanim plasticitetom osnovnog volumena i uspjelim prostornim rjeenjima u unutranjosti; 1912. poinje na temelju natjeaja gradnju svoje dotad najvee graevine, crkva sv. Blaa - tlocrtna shema grkog kria, snana gradacija artih. volumena, monumentalna graevina s dominantom u velikoj armiranobetonskoj kupoli, prvoj takvoj konstrukciji u nas; rat sprijeio dovrenje graevine, a oteena je i uklanjanjem bakrene obloge s glavne kupole; nakon Prvog svj. rata: proiava oblike palaa Slaveks, 1920. na Svaievu trgu i Eksploatacija, 1922. na Trgu rtava faizma - jednostavim sredstvima i reduciranom dekoracijom svedenom na pojedine sastavnice koje potcrtavaju arhitektonsku ralambu proelja, ostvaruje tip suvremeno zasnovane stambeno poslovne zgrade; 1923. poinje, kad je dobio prvu nagradu na natjeaju, gradnju Burze, koju je dovrio Ehrlich; primjena klasinih elemenata na proeljima (jonski stupovi, prozorski zabati s volutama) + strogi kubus zgrade; u unutranjosti, izmeu dvaju krakova graevine, smjeta burzovnu dvoranu nadsvoenu visokom kupolom; ideja formiranja trijumfalnog ulaza u novi gradski predio;

projektira vie vila i ljetnikovaca u Zagrebu i Novom Vinodolskom: vodi rauna o nainu ivota ljudi, projektira itave interijere (namjetaj, kvake, izbjegava svaku natrpanost), vanjski izgled prilagoava pejzau; nastojanje za podizanjem vrsnoe obrta: od najmanje sitnice do osnove za kakvu palau - sve je to polje za arhitekta, pie Kovai; posebnu pozornost poklanja unutranjem ureenju (jednostavnost i otmjena udobnost); samo je formalno vezan za historicizam - pokazuje jasno i individualno arhitektonsko izraavanje; njegovo shvaanje je tradicionalni modernizam; nije se borio za neki radikalno novi arhitektonski oblik, nego za nov odnos prema arh. stvaralatvu, za vraanje izvornom smislu i funkciji u ivotu ovjeka; na Meunarodnoj izlobi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925. dodijeljen mu je posmrtno Grand Prix;

stilske oblike secesije pod utjecajem austrijske i njemake arhitekture dosljednije primjenjuje skupina mladih arhitekata kolovanih u inozemstvu: ALADAR BARANYAI (1879-1936) graditeljsku kolu zavrio u Zagrebu 1899.; iste godine zapoljava se u graevnom poduzeu Pilar-Mally-Bauda; 1905. osniva s arhitektom Slavkom Benedikom graevno poduzee, a nakon 1930. radi samostalno; projektirao stambene i javne zgrade - oblici umjerene secesije: smirene, uravnoteene mase, elegancija linija; u ranijim projektima jae naglaen dekorativni moment: kua Popovi s reljefima Ivana Metrovia, Trg bana Jelaia 4, 1907.; stambene zgrade Marinkovieva 4 i Trg rtava 9, 1908.; Srpska banka - danas Hrvatska potanska banka, Juriieva 4, 1910.; kua tern, Bokovieva 3; niz stambenih zgrada (Bokovieva, Juriieva, Palmotieva, Mihanovieva); izmeu dva rata - tendencija prema redukciji dekorativnog inventara, jaa ekspresija graevnog volumena: kua Deutsch, Juriieva 24, 1924.; Dom inenjera i tehniara, Trg burze 6, 1927.; stambene zgrade na Trgu rtava 2 i 5, u Tkalievoj 4, u Dukljaninovoj i Dereninovoj; brojne obiteljske kue: visoka razina oblikovanja posebno u interijerima - primjena estetskih naela J. Hoffmanna i bekih umjetnikih radionica (Wiener Werksttte); jasna dispozicija volumena s karakteristinim naglaavanjem krovnih ploha; najpoznatije one nastale do Prvog svj. rata: kua Tiov na Pantovaku, kua Benedik, Kell, Baranyai, Vinski na Tukancu 14,16,18,22,24, kua Paskijevi, Gvozd 2; VJEKOSLAV BASTL (1872-1947) zavrio Graditeljsku kolu u Zagrebu i Akademiju u Beu (O.Wagner); 1901. vraa se u Zagreb i zapoljava u graevnoj tvrtki Hnigsberg i Deutsch; zreli oblici beke secesije; zgrade koje poetkom stoljea projektiraju Hnigsberg i Deutsch (zgrada ljekarne Pei, Ilica 43, 1899., Kureleva 3, 1905., Petrinjska i Hatzova - SI ugao, 1910., Ilica 11, 1903.) veu se uz dolazak Bastla u firmu: kua Rado na Trgu bana Jelaia, 1903. - ukraena velikim Metrovievim reljefima od glazirane keramike s miiavim likovima predstavnika razliitih zanimanja; Etnografski muzej, 1903. Elsa-fluid na Trgu bana Jelaia, 1905. - kuu je u plonom internacionalnom stilu dvadesetih pregradio P. Behrens; u kasnijim projektima tei jednostavnim i funkcionalnim rjeenjima: zgrade Kemijskog laboratorija i Fizikalnog instituta na Marulievom, 1928. gradska trnica, 1927. Bartulieva kua, 1928. vila Radoevi, 1929. i zgrada trnog nadzornitva na Dolcu, 1930. obnova crkve sv. Petra, 1930. vile u Tukancu i i Nazorovoj; kua Kallina u Masarykovoj 19, 1903. - obloena glaziranom opekom s biljnim ukrasom te s originalnim balkonima metalne konstrukcije s umetnutim staklenim ploama; zgrada Centralne tedionice s kavanom Corso,1906. IGNJAT FISCHER (1870-1948) arhitekturu studirao u Beu i Pragu; vodio u Zagrebu veliki projektni atelje u okviru kojega je projektirao etrdresetak stambenih i poslovnih zgrada; u ranijim projektima izraziti predstavnik secesije - do 1914.:ugaona palaa Rado na Strossmayerovom trgu 7, 1897. - secesija se u arhitekturi Zagreba pojavljuje 1897/98 s tom kuom! sanatorij u Klaievoj 18, 1908. zgrade dekanata i instituta za patologiju Medicinskog fakulteta na alati, 1911-12. u razdoblju izmeu dva rata projektira velik broj graevina u raspionu od neohistoricizma do umjerenog modernizma: zgrada umarske industrije na Mauranievom trgu 5, 1920. palaa Gradske tedionice na Trgu bana Jelaia 10, 1922-25. poslovno-stambena kua Arko na Dolcu 9, 1928. zgrade u Kurelevoj 3, 1928. Preradovievoj 5, 1925. i Juriievoj 30, 1929. LAV KALDA (1880-1956) Akademiju likovnih umjetnosti zavrio u Beu; od 1907. djeluje u Zagrebu kao samostalni arhitekt i graevinski poduzetnik (Kalda i tefan, Lav Kalda); jednostavna monumentalnost i visoko profesionalna razina izvedbe:projekt za pregradnju Saborske palae, 1908-10. zgrade Trgovako-obrtnike komore na Rooseveltovom trgu 2, 1911. zgrade drutva Merkur u Perkovevoj 1 i 3, 1913. stambeno-poslovne kue u Prilazu Gj. Deelia 30, 1919. i Ulici kneza Drislava 7, 1922. zgradu Jadranskog osiguravajueg drutva na uglu Haztove i Petrinjske, 1922. kue Novakovi u Masarykovoj 15, 1924. i Ullman na uglu Trga rtava i kneza Drislava, 1925. zgrade Drutva opinskih inovnika u Dalmatinskoj 12, 1927. i ehoslovakog Narodnog doma u ubievoj 20, 1936.

Narodna banka, Juriieva 17 RUDOLF LUBYNSKI (1873-1935) studirao na Visokoj tehnikoj koli u Karlsruheu kod J. Durma; u Zagrebu djeluje od 1907. najprije kao glavni projektant graevnog poduzea Mller i Lubynski, a od 1909. vodi samostalni biro; do Prvog svj. rata projektira stambene poslovne i obiteljske graevine: kua Zai u Nazorovoj 3, 1908. vila Renz u Hercegovakoj 31, 1908. evangelika kola u Gundulievoj 28, 1909. zgrade Hipotekarne banke u Mrazovievoj 5 i Ilici 146, 1910. Eisner u Petrinjskoj 50-52, 1910. Huth-Zorac u Masarykovoj 11, 1910. Schumacher na Svaievom trgu 8, 1910. Sveeniki dom u Palmotievoj 3, 1910. zgrade Hipotekarne banke na Prilazu Gj. Deelia 42-46, 1910. Klein u Kumiievoj 6, 1910. Miheli u Palmotievoj 5, 1911. Dobrotvorov dom u Haulikovoj 4, 1912. zgrade Vujovi u Hercegovakoj 37, 1914. i Schick u Amruevoj 7, 1914. stambeno poslovnu-zgradu Kotarske oblasti u Vodnikovoj 1, 1914. na osnovi prvonagraenog rada dobio je izvedbu zgrade NSB-a, 1913. - dosljedno provedeno jedinstvo arhitekture, ukrasa i opreme - najvrsniji primjer kasnosecesijske arhitekture u Hrvatskoj; poetkom 20-tih obnavlja projektantsku djelatnost: u njegovu ateljeu surauje niz arhitekata, kasnije istaknutih imena zagrebake moderne: Plani, Gombo, Horvat, Neidhardt, Bauer, Haberle, Buar, Petrovi; projektira stambene zgrade:Kanitz u Zvonimirovoj 1, 1923. Wasserthal na Gvozdu 6, 1923. Donner u Masarykovoj 7, 1925. Lubynski u Smiiklasovoj 19, 1926. Frange na Rokovom perivoju 3, 1926. Mayer u Demanovoj 10, 1930. Dostal u Frankopanskoj 5a, 1930. poslovna zgrada zagrebakog Sredinjeg ureda za osiguranje radnika u Mihanovievoj 3, 1928. poslovna zgrada brae Mari u Gajevoj 5, 1932. (Mariev prolaz) izvedena 1935.; naputa secesiju jo dvadesetih, radi izvanredna moderna arhitektonska rjeenja; ovu zgradu projektirao prema svim principima moderne arhitekture; DIONIS SUNKO (1879-1935) zavrio Graditeljsku kolu u Zagrebu 1899., diplomirao 1902. na Visokoj tehnikoj koli u Karlsruheu (F. Weinbrenner); od 1909. u Zagrebu: Anatomski zavod Medicinskog fakulteta na alati, 1909. Gradska plinara na Radnikoj, 19190-12. Djeji dom u Kukuljevivoj 19, 1912. stambene zgrade Strii na Mauranievom trgu 8 i u erjavievoj 10, 1912. trgovako-stambenu zgradu Hagenauer u Petrinjskoj 5, 1913. zgradu Hrvatske centralne mjenjake i eskomptne banke u Preobraenskoj 4, 1920-21. stambenu zgradu Sunko na Mauranievom trgu 4, 1920-21. hotel Dubrovnik (robna kua i hotel Milinov), 1928-29. hotel Esplanade, 1922-24. trgovako-stambenu zgradu Osiguravajue zadruge Triglav u Mislavovoj 17, 1923. vilu Mlikotin u Nazorovoj 36, 1924. stambenu zgradu Mihajlovi-Bikar u Tomaievoj 8, 1926. Jungmann na Mauranievom trgu 3, 1926-27. palau Hrvatske poljodjelske banke u Martievoj 6, 1928. u Osijeku: palaa Prve hrvatske tedionice na Starevievu trgu, 1909-12. kua Gri, 1914-15. kino Slavija, 1923. Zemaljska bolnica u Pakracu, 1909. Sokolski dom u Bjelovaru, 1912. Biskupsko sjemenite u akovu, 1912-14. zgrada Kotarske oblasti u Sisku, 1913-14. palau Napretkove zadruge i Napretkov konvikt u Sarajevu, 1911-13. JANKO HOLJAC (1865-1939) Schmidtov student: arhitekturu zavrava na Akademiji likovnih umjetnosti u Beu, 1887.; 1888-95. zaposlen kod Zemaljske vlade, 1910-1917. gradonaelnik Zagreba; od 1919. nastavnik na graditeljskoj koli, 1922-37. na Tehnikoj visokoj koli; 1897. osnovao biro: projektira i izvodi javne i stambene graevine, naglaenih neobaroknih obiljeja:crkva u Nevincu kraj Bjelovara, 1888.

episkopska crkva u Plakom, 1902. djevojaka, djeaka i vinogradarska kola u Iloku, 1908. tvornica suhomesnatih roba u Sesvetama, danas Sljeme, 1908. isusovaka crkva i samostan u Palmotievoj, 1901-13. Nadbiskupska tiskara na Kaptolu 27, 1906. domobranska vojarna u Branimirovoj, 1908. zgrada u Juriievoj 3, 1908. banka u Juriievoj 22, 1921-23. zajedno s Pilarom izdao knjigu Hrvatski graevni oblici EDO SCHN (1877-1949) Visoka tehnika kola u Beu i rad u ateljeu M. Fabianija; 1901. vraa se u Zagreb i zapoljava u Gradskom poglavarstvu; 1. period: do rata 1914. - skladna jasna arhitektonska konstrukcija - secesija + neoklasicizam palaa Croatia, 1910. - uglovnica u Masarykovoj; prototip moderno oblikovane reprezentativne palae 2. period: izmeu dva rata 1919. sudjeluje u osnivanju Visoke tehnike kole za arhitekturu i postaje njen prvi rektor; 1927. monografija posveena Kovaiu; kua Vasi, Gundulieva 7, 1928. 30-te: moderna arhitektura - funkcionalizam + konstruktivizam: slobodna tlocrtna koncepcija + oblikovanje jednostavnih i odmjerenih ploha proelja; kua Schn, Gundulieva 34, 1932. - paradigmatsko djelo avangardne funkcionalistike arhitekture;

HUGO EHRLICH (1879-1936) 1.faza - do 1909. Be koluje se u Beu, gdje prvo usvaja Knigov historizam, zatim secesiju, da bi potom doao pod snaan utjecaj Loosa; tu usvaja sklonost ka: snanoj modelaciji volumena, ekspresivizaciji arhitektonskih detalja barokne provenijencije; vila Karma kraj Montreauxa - dovrava Loosovo djelo; jedan od prvih primjera modernizma u Evropi; 2.faza - 1909. - kraj 1. svj. rata, Zagreb suradnja s Kovaiem (otvaraju zajedniki atelje), 1910-15. ureenje Jezuitskog trga ureenje Strossmayerovog etalita stambena trokatnica u Kumiievoj 2, 1910. stambena trokatnica u Mihanovievoj 20 te u Mihanovievoj 14 stambena trokatnica u Medulievoj 2, 1912. stambena trokatnica u Ilici 100, 1912. stambena trokatnica u Nazorovoj 16, 1912. obiteljska kua Rado na Rokovom perivoju 7, 1913. kua Ernesta Ehrlicha, Tukanac 17, 1916. zajedno s Kovaiem afirmira moderna arhitektonska naela; sinteza tradicionalizma i modernizma; individualizacija arh. forme, koja je liena suvine stilske retorike i nametljive reprezentativnosti; plastika artikulacija volumena; unutarnji prostor kao novi element arh. ekspresije; graevine jednostavnih oblika; klasini arhitektonski elementi gube stilska svojstva; obiteljske kue: pruaju veu slobodu odjeci pokreta 'domestic revival' (Morris & Webb) kua mora biti udobna asimetrija u tlocrtu i rasporedu otvora uvodi element ugraenog namjetaja i lou sredinja prostorija kao glavna jezgra kue 3.faza - 1920-29. preuzima Kovaievu katedru na Visokoj tehnikoj koli u Zagrebu; okuplja u svom ateljeu niz mladih arhitekata: Gomboa, Kauzlaria, Denzlera, Galia, Pimana, Potonjaka - koji donose nove ideje; ekspresivizacija oblika, sklonost ka snanim, napetim formama; povratak tradicionalnim reprezentativnim oblikovnim modulima; jaa upotreba stilskih elemenata; jake ekspresivne linije; zgrada YU banke u Osijeku, 1921. Slavenska hipotekarna banka u Zagrebu, 1921. (Vlaka-Drakovieva) poslovna trokatnica, Rakoga 9, 1921. stambena trokatnica, Rakoga 8, 1921. stambena dvokatnica, Kumiieva 5, 1922. stambena etverokatnica, Varavska 2 i 2a, 1924. nadogradnja zgrade u Opatikoj 4 dovrenje Burze, 1923. Hrvatska obrtna banka, Ilica 38, 1924. trokatnica u Bokovievoj 36, 1925. stambeni kompleks Nadarbine zgb nadbiskupije, 1926. (mali Vatikan Ratkajev) - najvei stambeni kompleks graen odjednom, prva zgrada koju je oslobodio hist. elemenata; stambena etverokatnica u Domagojevoj, 1928. 4.faza - 1928-36. naputa tradicionalne oblike i prihvaa suvremene principe oblikovanja volumena; prihvaa ideje funkcionalizma; fasade postaju glatke plohe neprekinutih ravnih linija; kue postaju neutralni kubusi; funkcionalna oblikovna naela manifestiraju se i u unutranjem prostoru; YU udruena banka u Beogradu, 1929. esterokatnica Mirovinske zaklade gradske tedionice (ugao Gajeve i Trga, Gajeva 2), 1934. - jedan od najviih dometa hrvatske arhitekture izmeu dva rata; kua Deutsch na Rokovom perivoju, 1920. kua Janda, Voninina 16, 1921. kua Weissmayer, ulica 8. maja 17, 1921. kua Naste Rojc, Rokov perivoj 6, 1922. kua Niki, Tukanac 15, 1927. kua Ive Kerdia, Goljak 25, 1931. dogradnja Klenovnika (u sanatorij), 1927.

IZMEU DVA RATA 20-te, 30-te teko je odrediti toan datum pojave moderne arhitekture; dominira 20-tih i 30-tih godina, a nagovijetena je u djelima KOVAIA, BASTLA, EHRLICHA, SCHNA; 1919. osniva se Visoka tehnika kola s odjelom za arhitekturu (profesori Kovai, Schn, Ehrlich...); primarna je obnova razorene zemlje; 20-tih godina u Evropi takoer dolazi do radikalnih promjena: futurizam > razbija tradicionalne forme kubizam > prostorna otkria purizam > tei osnovnim formama organiziranosti, istoa konstrukcije + ovisnost o materijalu funkcionalizam > vodi rauna o svrhovitosti i opravdanosti svakog arhitektonskog postupka ruski konstruktivisti > istiu konstrukciju i racionalno shvaanje De Stijl > ispituje prostor, duh integralne umjetnosti (utjee na Ivana Zemljaka) Bauhaus > korak dalje od De Stijla; u smislu prostorne sintakse on zadire jo dublje u praktinu sferu ivota; Gropiusov ideal prostorne sinteze; poslije 1. svj. rata dolaze: utjecaj Loosa: KOVAI, EHRLICH, BELA AUER, ZLATKO NEUMANN, VLADO POTONJAK Poelziga: JOSIP PIMAN, ZDENKO STRII, DRAGO IBLER Le Corbusiera: ERNEST WEISSMANN, JURAJ NEIDHARDT, ZLATKO NEUMANN, IBLER Hoffmanna: ULRICH 1928. osnovan je CIAM (congres internationaux d'arch. moderne) - poetak 2. faze moderne arhitekture u svijetu; na osnivaku skuptinu u La Sarazzu od naih je arhitekata bio pozvan jedino Hugo Ehrlich; arhitektura mora biti osloboena zastarjelih formula; Deklaracija naglaava bitne probleme nove arhitekture: urbanizacija i stanovanje, bavi se problemima arhitekture, negiranje monumentalnosti, pokuava formulirati ideju moderne arhitekture, primat je dan ekonomskim i funkcionalnim faktorima: standardizacija, racionalizacija, suvremena tehnologija; iri ideju moderne arhitekture u svim podrujima ivota, osobiti angaman Le Corbusiera; 1956. zadnji kongres u Dubrovniku (org. je raskinuta); situacija u Hrvatskoj: obnova graevinske djelatnosti poetkom 20-tih velika ekonomska i financijska kriza (20-te i 30-te) veinom se grade stambene zgrade Zagreb se iri prema istoku (dio grada oko Trga rtava faizma), jugu i jugozapadu (radnike etvrti): Trnje: Cvjetno naselje (ANTOLI) i Trenjevka: naselje Prve hrvatske tedionice (STRII); izmeu dva rata tri osnovna smjera u arhitekturi: 1. umjereni eklekticizam > zastupa ga najstarija generacija - 'stilska regresija' 2. modernizam > razvio se kao reakcija na historicizam; u okviru tradicionalnog koncepta arhitektura se nastoji prilagoditi suvremenim potrebama i shvaanjima; EHRLICH, KOVAI, SCHN 3. avangardni smjer > avangardni funkcionalizam - dominantan smjer 4. desetljea; utjecaj Behrensa, Poelziga, le Corbusierovog funkcionalizma; novi smjer u naoj arhitekturi; IBLER, STRII, DENZLER, NEUMANN, ZEMLJAK avangarda je u hrvatskoj arhitekturi samo dio moderne: eli prekid s tradicijom, ali i upuuje na nju; moderna arhitektura izmeu dva rata: postala je nova hrvatska tradicija vezana je uz evropsku avangardu, ali se prilagoava naem podneblju i mogunostima cilj nije oblik, nego sloeni proces graenja oblika novi humanizam nove tehnike > novi prostorni odnosi elje za istraivanjem i eksperimentiranjem ne kree od jednog zadanog stila, ve potie stvaralake mogunosti pojedinca odbacivanje historicizma i eklekticizma estetski funkcionalizam + kreativni konstruktivizam istoa konstrukcije, negiranje dekoracije, sustav ploha prostor se gradi funkcionalno 1924. prijelomna godina - umire Kovai, dolazi Ibler; arhitekti lanovi grupe Zemlja bili su:

LAVOSLAV HORVAT DRAGO IBLER MLADEN KAUZLARI STJEPAN PLANI, a kao gosti na izlobama sudjelovali su i: DRAGO GALI STJEPAN GOMBO JOSIP PIMAN ZDENKO STRII te Radna grupa Zagreb (djeluje od 1932-34): VLADO ANTOLI DUAN HEIMOVI ZVONIMIR KAVURI JOSIP PIMAN JOSIP SEISSEL ERNEST WEISMANN BOGDAN TODOROVI. 1926-35. 'Zagrebaka kola'- ua grupa arhitekata oko Iblera: Drago Ibler vodi od 1926. tek osnovani odjel arhitekture na ALU; aci su mu: STJEPAN PLANI, MLADEN KAUZLARI, LAVOSLAV HORVAT, DRAGO GALI, BRANKO BON, ZVONIMIR POGAJ, ALEXANDAR FREUDENREICH... vana, jer se razvijala slobodnije od one na Tehnikom fakultetu, a program joj se zasnivao na suvremenim naelima arhitekture; neprihvaanje deklarativnih, striktnih postavki konstruktivizma, funkcionalizma i utilitarizma jedna je od bitnih karakteristika te grupacije; 'Zagrebaka kola' moderne arhitekture tridesetih godina znaajan je doprinos evropskoj umjetnosti prema stvaralakoj sintezi funkcionalistike i organike arhitekture, dviju struja tog razdoblja to su smatrane nepomirljivim suprotnostima; 1927. P. Behrens: pregradnja Elsa fluida - ogoljelost i geometrizam, naglaavanje horizontalnih linija + asimetrina igra kontrastirajuih elemenata; unutar Zemlje bitna je razlika to su slikari bili okrenuti prolosti, dok su arhitekti slijedili najsuvremenija strujanja svoga doba; arhitekturu u Zemlji ne smije se poistovjetiti s pojmom hrvatske arhitekture izmeu dva rata niti sa Zagrebakom kolom; program Zemlje kao grupacije bio je socijalno angairano djelovanje, no arhitektura je uvijek ostala otvorena prema svijetu; iako su u zemljakom kontekstu arhitekti na svoj nain ukazivali na socijalnu bijedu uoljivu osobito u graenju, teili su afirmaciji nove arhitekture; poetkom 30-tih poinje nagli razvoj druge faze hrvatske moderne; sve vie mladih arhitekata djeluje samostalno ili u tandemu; nosioci moderne: ALFRED ALBINI (1896-1978) poinje raditi u ateljeu Kovaia i Ehrlicha; do 1927. radi na dovrenju zgb Burze; kua Arko na Gornjem gradu, 1939. obiteljska kua, Mallinova 14, 1934. JURAJ DENZLER (1896-1981) u poetku je jo vezan za Kovaia i beku kolu, ali mu dekoracija postaje sve vie prostorno funkcionalna; uva klasino osjeanje u smislu istoe (odbacuje eklekticizam); ista proelja glatke, plone plohe fasada vrstoa masa razgovjetna tektonika oblik izvire iz funkcije snano ostakljena prizemlja (kod stambeno-poslovnih zgrada) s Kauzlariem radi: Higijenski zavod, 1927. nadvonjak u Savskoj kuu u Ilici 9 pravoslavnu opinu u Preobraenskoj samostalno radi: palaa Mikulii, 1924. Ribnjak - Moe Pijade 1

vodovod na Jordanovcu, 1932. zgrade gradskih poduzea, Gundulieva, 1934. Rockefellerova zaklada na Zvijezdi, 1927. kapelica Majke Boje na Sljemenu, 1931. restauracija Kamenitih vrata Geodetski fakultet u Zagrebu crkva sv. Duha

ZLATKO NEUMANN (1900-1969) uenik Adolfa Loosa; 1927. dolazi u Zgb; niz stambenih zgrada u Zagrebu; JURAJ NEIDHARDT (1901-1979) Nadbiskupsko sjemenite na alati, 1925-27. - Voarska ak Behrensa, radi u vicarskoj i u Berlinu; MLADEN KAUZLARI (1896-1971) Iblerov ak, pa lan Zemlje; 20-tih radio kod Ehrlicha; s Denzlerom izvodi Palau Narodnog zdravlja u Zagrebu, 1927. Rockfellerova 4 eljeznike nadvonjake 1929. Savska (kod SC-a) sa STJEPANOM GOMBOEM (1895-1975) Kauzlari radi vilu u Novakovoj 15, 1932., Novakovoj 24, 1936. stambene zgrade u Maksimirskoj 4 i Petrinjskoj 11, 1932. iz nasljea Kovaia i Ehrlicha Kauzlari prihvaa nova shvaanja u duhu funkcionalizma jasna funkcionalna orijentacija temelj njegovog oblikovanja eksterijera i interijera; JOSIP PIMAN (1904-1936) obiteljska kua u Gajevoj, 1931. stambena zgrada u Gajevoj, 1933. sa J. Seisselom radi Zakladni blok u Zagrebu 1929.(Trg Gajeva 1) IVO ZEMLJAK (1893-1963) utjecaj Loosa; bio je ef Gradskog projektnog odjela (Odjel za visokogradnju) Gradskog graevnog ureda (Hribar je bio na elu Urbanistikog odjela grada Zagreba); osnova kola na Jordanovcu, 1930. osnovna kola na Selskoj, 1930. > ideje nastale nakon njegova boravka u Nizozemskoj (1929), gdje je upoznao J.J.P. Ouda i neoplasticizam; gradi objekte prema najnovijim naelima suvremene pedagogije i nove arhitekture - njegovi e kolski objekti postati jedno od najvrednijih dostignua hrvatske moderne arhitekture; suprotstavljanje istih kubinih volumena koje rastvara irokim ostakljenim plohama; kola na Kneiji, 1940. djeji vrti Laina > trai sintezu izmeu internacionalnog stila i nae regionalne arhitekture; kola na Sigeici, 1933. srednja zanatska kola, Savska, 1940. - naglaeni vertikalizam ranijih graevina zamjenjuje razvedena arhitektonska struktura; SLAVKO LWY (1904-) vie stambenih zgrada u Zagrebu stambeno-poslovni objekt na uglu Gundulieve i Masarykove, 1933. stambena zgrada u Moe Pijade, 1936. JOSIP SEISSEL (1904-1987) vei dio svog rada posvetio je urbanizmu, pa u okviru regulacijskog plana Zagreba 1934. detaljno razrauje rjeenja za mnoge dijelove grada; surauje s Pimanom i Radnom grupom Zagreb; VLADO ANTOLI (1903-1981) 1939. izvodi Cvjetno naselje naselje obiteljskih kua, pravilno parcelirano, s mnogo zelenila; kue die na stupove (zbog Save) - novo; EGON STEINMANN (1901-1966) uglavnom javne zgrade: 1928. Ortopedska klinika na alati; gimnazija u Krianievoj, 1932. kola u Kulanovoj, 1934. MARIJAN HABERLE (1908-1979) Inenjerski dom u Pierottijevoj, 1937. s Hinkom Bauerom - Kordunska 1, Kinoteka, 1939.;

crkva na Selskoj cesti, 1940. DRAGO GALI (1907-) Iblerov ak; kola, tvornica, stadion, bolnica, pota - izazivaju interes, reprezentativne gradnje gube privlanost; 1928. osnovan Urbanistiki odjel grada Zagreba, na ijem elu je bio Stjepan Hribar, dok je Ivan Zemljak bio ef Gradskog projektnog odjela Gradskog graevnog ureda; 1930. je raspisan internacionalni natjeaj za izvedbu regulacije grada Zagreba; urbanistiki natjeaji: regulacija Zagreba: STRII, ANTOLI, NEIDHARDT, ZEMLJAK, HRIBAR, ULRICH

DRAGO IBLER (1894-1964) kljuna uloga u procesu recepcije novog funkcionalistikog stila zasnovanog na estetskim premisama kubistike stereometrije; diplomirao na Kraljevskoj visokoj tehnikoj koli u Dresdenu; 1921. kontaktira s Le Corbusierom i krugom arhitekata okupljenih oko asopisa LEspirit Nouveau; 1907. der deutscher werbund by hermann muthesius 1914. muth. polemika s van de veldeom o standardizaciji 1914. izloba industrijske umjetnosti Hans Poelzig - lan werkbunda ispoetka, ima atelje u Berlinu, a u Dresdenu tek 1920.; 1920-21. Ibler upravo diplomirao i krenuo u Poelzigov atelje u Berlinu; 1920-23. boravkom kod Poelziga u ateljeu opredjeljuje se za ekstremni ekspresionizam: subjektivizacija znakovnog poretka ('proizvoljna figuracija', individualizacija, napetost, drama); mijenja se poredak i smisao tradicionalne terminologije (vrata, prozori, krov, podvrgnuti su osobnim tumaenjima i dovedeni gotovo do apstrakcije); slobodne forme, simbolizam objekta; 'konstrukcija je skup djelatnih sila koji emapatiki izraava sile duha'; Hans Poelzig: 1916. Kua prijateljstva u Istanbulu - projekt - veliki utjecaj na Iblera!!!!! - oblik nije odraz unutranjeg sadraja, niz viseih vrtova, isjeak stepeniastog toka, masa praznine, ali 'metafizinost' projekta nije nasljedovana nego visoki mediteranizirajui lukovi koji ralanjuju masu zida; u njemu su sadrani elementi za Iblerovu vijenicu na Suaku, 1927. 1924. vraa se u Zagreb, gdje afirmira suvremena arh. naela; 1919. osnovan Tehniki fakultet u Zagrebu, prvi rektor Edo Schn; 1.faza: 1922-28. ekspresionizam arh. ekspresionizam u Hrvata poinje i zavrava s Iblerom (izuzeci su: Neidhardt, sjemenite na alati, kasnije Plani, projekt za Sokolski stadion) skidanje krova!!! - ekspresionizam - preko krova u nebo 1923. Okruni ured za osiguranje radnika, Zagreb - neizveden projekt; kocka, monumentalnost, uvlaenje nivoa stepenasto prema vrhu, dekorativna interpretacija futurizma, reljefna struktura zida; fasada poput mree; snani, monumentalni, simboliki naboj; 1924/25. Epidemioloki zavod, Zagreb - prvonagraeni neizvedeni projekt; ovalna elipsoidna zgrada (sabijeni osmerokut) - zbog nepovoljnog poloaja na breuljku; izravni potomak ekspresionistike krune grada; Krlea: 'zbog elipsoidnog oblika, itava se zgrada s koje god strane gledano, prividi kao manja nego stvarno jest'; tlocrt - prikriveni osmerokut tee oko unutranjeg dvorita - prsten na 4 strane pritisnute elipse; iracionalna jer je nesaglediva!!! izvana - kamena rustika, lukovi (Poelzig) unutranji zidovi dvorita - cigleni zid s ornamentima rombova (Poelzig); EXPO '25-te u Parizu: izloba internacionalne dekorativne i industrijske umjetnosti; Bauhaus i De Stijl nisu pozvani na izlobu; Ibler oprema jugoslavenski paviljon (teatarsko odjeljenje) kao oktogonalni prostor zavren kupolom + otri presjeci ploha zidova (elementi kubizma); Ibler se javlja kao predstavnik ekspresionistike manjine; savreni prostorni okvir Iblerova postava za scenografiju Ljube Babia (nagraenu Grand Prixom): nie u zidu - scene iz Vujaka; pod glavnom kupolom - Bolievi reljefi; oko gl. prostora - ophod s izlobenim objektima; izmeu lukova lomi se zid > dvostruki potpornji - dvostruki lom svjetlosti > susret s kubizmom, kristalinost prostora; sam Paviljon - HRIBAR (racionalizam); sudjeluju: KLJAKOVI (freske sa simbolinim prikazima umjetnikog obrta), TREPE, VANKA, ULENTI (vitraji), KRIZMAN, BECI (oslikani friz Seljaka kola sa svim narodnim nonjama), KRINI (figure svijenjaci), TERK, AUGUSTINI; Paviljon 'L'Espirit Nouveau' > radikalni Le Corbusierovi stavovi; ideologija purizma; funkcionalnost u oblikovanju prostora; austrijski paviljon > F. Kiesler; novost je urbanistiki projekt, funkcionalna arhitektura kao sustvaratelj novog drutva;

sovjetski paviljon > Konstantin Melnikov - umjetnost mora utjeloviti stvarni ivot - asketizam materijala; programatski paviljon - socijalne dunosti arhitekture; utjecaj izlobe na Iblera koji postepeno prelazi na racionalizam i funkcionalizam; 1926. na ALU osniva odjel za arhitekturu, koji postaje arite avangardnih ideja (u poetku nailazi na otpor); vano promicanje povezanosti likovnih disciplina - nosi duhovni peat ekspresionizma; njegovi uenici su GALI, PLANI, KAUZLARI, HORVAT, BON, POGAJ > oni ine Zagrebaku kolu; 1927. projekt za Vijenicu na Suaku - blisko Poelzigovoj Kui prijateljstva - obje zamiljene na terasama; 1928. Visoka kola za trgovinu - projekt: prvi put racionalizacija znaka u smislu neutralnosti, pribliavanja plohi, pravom kutu, jednolinom ritmu; prije ovoga nema funkcionalizma u hrvatskoj arhitekturi; do ove faze jedine Iblerove zasluge odnose se na proelje, a ne i unutranjost; 2.faza: 1928-50. funkcionalizam arhitektura kao humanitarna disciplina koja zadovoljava sve potrebe ovjeka; estetika u skladu s industrijskim napretkom, tehnologijom i tehnikom; jasna i ista konstrukcija; funkcionalnost koja odgovara novom suvremenom nainu ivota; arhitektura kao umjetnost; nova koncepcija prostora; neprihvaanje deklarativnih postavki konstruktivizma, funkcionalizma, utilitarizma; slobodni tlocrtni raspored; povrine su iste i plone, apstraktne; finoa proporcija, jednostavnost; oblikovanje je primijenjeno urbanom kontekstu; staklena prizemlja stambeno poslovnih zgrada; 1929-35. predsjednik je grupe Zemlja: ideje Novembergruppe i Bauhausa, socijalna funkcija umjetnosti, borbeni stav prema drutvu tog vremena; arhitekti su za vrijeme itavog trajanja Zemlje jedina pozitivna i konstruktivna snaga, nasuprot cinizmu slikara; ostvaruju manifest moderne arhitekture, a misiju manifestiraju kroz javne nastupe, izlobe, predavanja, izdavanja publikacija; naglasak na socijalnim problemima arhitekture; ispitivanje stambenih prilika stanovnitva zagrebake periferije; bave se urbanim, komunalnim, zdravstvenim i socijalnim problemima najniih socijalnih slojeva; povisiti standard ivota i izjednaiti raslojenost drutva; 1928. deklaracija CIAM-a u La Sarrazu - ograujui se od iste estetike, potpisnici deklaracije zahtijevaju da se arhitektura i urbanizam temelje na novim kriterijima ekonominosti, socijalnih funkcija, higijene, a drutvo osigura njihov razvoj odgovarajuom organizacijom kolovanja i zakonodavstva; deklarativni in meunarodne standardizacije; veliki utjecaj Praga - izloba u Umj. paviljonu; iz Praga je tu i Ivan Zemljak, Milovan Kovaevi (ija je zasluga to to je Edo en pod stare dane poeo s funkcionalizmom); MARKO VIDAKOVI - dolazi iz Praga; 1928. vila Pffefermann u Jurjevskoj - prvi izvedeni objekt novog stila u Zagrebu!!!!!!! funkcionalizam, izmicanje, razliite visine pojedinih dijelova volumena, visoki vertikalni potezi prozora, biljeg neoplasticizma, ravne krovne povrine - terase; samo godinu dana nakon osnivanja Svjetskog udruenja urbanista i arhitekata (CIAM), koje je poticalo odgovornost i ulogu arhitekta u suvremenom ivotu i drutvu, Ibler je objavio manifest s naelima djelovanja grupe Zemlja (1929): treba ivjeti ivotom svog doba treba stvarati u duhu svog doba suvremeni ivot proet je socijalnim idejama i pitanja kolektiva su dominantna umjetnik se ne moe oteti htijenjima novoga drutva i stajati izvan kolektiva jer je umjetnost izraz naziranja svijeta jer su umjetnost i ivot jedno

projekt za kuu Puks, Ilica 54, 1928. - neizveden projekt za kuu Rittig, Ilica 168a, 1929. - neizveden; programski nastup nove uloge viekatnice u ulici i u gradu, ali to se tlocrta tie, komunikacije u zgradi su duge a prostorna kompozicija rastrgana; fasada - 'nulti stupanj odnosa prema prolazniku i promatrau gotovo do potpunosti: gole plohe s anonimnim otvorima i jednolinim ritmom preko kojih pogled klizi kao da su premazane uljem, ali realizacija je uvelike razliita od prvotnog projekta - trebao je biti tlocrt U oblika, gdje bi prizemlje bilo uvueno - to bi bilo razbijanje kontinuiteta ulice; 1930. sa stambenom zgradom u Martievoj 13 (kua Wellisch) zapoinje 2. faza moderne arhitekture u Hrvatskoj! 1930. predstavio se u Zagrebu dvjema kuama: Wellisch, Vlaka 60 i u Martievoj 13 - one svojom plonou, prozorskim nizovima, terasnim krovovima i ravnopravno oblikovanim ulinim i dvorinim proeljima, pripadaju internacionalnom stilu; graene su jedna nasuprot drugoj, a izmeu njih su neugledna dvorita (Ibler vjerovao da e biti ureena); kua u Martievoj ima uvueno prizemlje (Ferimport) sa staklenim stijenama prodavaonica, a podignuta je na vitkim stupovima (arhitekti vjerovali da e jednom tako biti u cijeloj ulici), odvajajui dio plonika za prolaznike od prostora za promatrae izloga, zatien od oborina i sunca; ugraena najamna viekatnica; prvi primjer dvoetanog stana unutar velike najamne zgrade kod nas; vanjtina: liena dekoracije, nova estetika, 2x4 prozorska krila sa svake strane, sredinje loe, uvueno i ostakljeno prizemlje; nosai ispred uvuenog prizemlja - presjek pravilnog ovala; obrtanje uvrijeenih principa komponiranja stana; umjesto reprezentativne orijentacije boravka na ulinu stranu, on je okree prema dvoritu(juno sunce, manja buka, zrak) kua u Vlakoj ima velike balkone na dvorinu stranu, jer je okrenuta jugu i suncu; = prvi primjer funkcionalistikog stila u Zagrebu; prvi primjer stana na dva nivoa; zgrada radnikog osiguranja u Mostaru, 1930. - konveksno proelje, dinamika ravnotea niske uredske zgrade u obliku isjeka krunog vijenca i vitkih uspravnih volumena stambenog dijela i stubita; na trokutastoj parceli; 1931. projektirao upravnu zgradu Zarazne bolnice - asimetrina ravnotea viekatnog stambenog objekta i jednokatne upravne zgrade pod pravim kutem, obje s terasama; sve njegove zgrade odlikuje otmjena jednostavnost; gradske zgrade, prema funkcionalistikim rjeenjima, su mu dosljedno plone, iskljuivo glatkih bukanim proelja; u vilama primjenjuje raznoliku prirodnu grau (kamen, drvo) i naela uklapanja u okoli svojstvena organikoj arhitekturi; 1936. Martieva 14c (na uglu s Bulievom) viekatnica, stakleno prizemlje, s jedne strane uvueno, na njemu kocka zgrade; viekatnica Markulin, nasuprot Ribnjaku, 1936. ugraena u bloku - glatkog proelja s neprekinutim trakama prozora, neizmjerna jednostavnost - isti funkcionalizam; stubite - antologijski detalj! svjetlo dolazi s krova, a stepenice su probuene staklenim krugovima - pravi stakleni op-art; vila Blaekovi, Zamenhofova 1, 1936. - veza s tlom jo je izraenija, jer su ogradni zidovi, pristupna stubita i podnoje zgrade obloeni lokalnim, grubo klesanim kamenom, a vila je od drva i stakla, s krovitem izboenih streha; nepravilni T tlocrt, jednokatna, prostori se unutra pretapaju, lijepi su i prozrani; bojama materijala potpuno se vee uz svoj krajolik; bona strana visi nad visokim kamenim zidom; 1932. vila Bauer na Jabukovcu tanki nosai oblikuju prizemni trijem, a nastavljaju se preko kata da bi podrali krovnu plou - corbusierovska misao; ali svojom ortogonalnou i hladnoom blie je Nijemcima; danas je pregraena i neprepoznatljiva; obiteljska kua, Jabukovac 15, 1931. obiteljska kua, Jabukovac 27, 1931. 1933. vila Robi na Koruli na postolju, kamenim stepenicama odvojena od mora, kamenom obloeni betonski zidovi! prvi na objekt s podnim grijanjem! drvena vila Filipi (s D. Galiem), na Svetom Duhu, 1936. - L-tlocrt, s jednokatnim stambenim dijelom i terasom nad prizemnim krilom; krajnje jednostavna i skromna, nudi raskonu vezu s vrtom; sagraena od borovine; strogi funkcionalizam; sasvim plone fasade;

vila Anti, Nazorova 64, 1940. - sinteza obaju rjenika, rabi i glatke bukane zidne plohe i grube kamene stijene, raznosmjerne volumene, natkrite balkone i slobodne terase, a sve uronjeno u vrt; posljednje Iblerovo obiteljsko zdanje; takoer tipski T tlocrt; zbog nagiba, zgodno rjeenje - ulaz s ulice je zapravo galerija u visini prvog kata; donji dio (nii) je rustikalno obraen, a gore glatko; ulaz - mala rustikalna vrata - tuneli - slatko! 1930. zgrada socijalnog osiguranja u Skopju - armirani beton otkriva svoju namjenu i unutranju strukturu slobodne skeletne konstrukcije; sloboda tlocrta i mogunost adaptacije nezavisni su o konstrukciji; 1935. neizvedeni projekt za zgradu soc. osiguranja u Osijeku - vaan zbog kasnijeg utjecaja, Ibler ga smatra svojim najboljim radom; H tlocrt; velika ostakljenja, duge vrpce prozora, trijemovi, terase-vrtovi; puno manje strogo od ranijih zdanja; neizvedeni prijedlog za regulaciju bloka Zakladne bolnice - na uglu Trga i Ilice - ukljuuje neboder!!!!!!!! projekt preureenja Kamenitih vrata - neizveden: predlae izravnavanje kose rampe ulice koja prolazi kroz vrata pa postavlja 2 stepenice, otvara dva luka na mjestima gdje su bila vrata duania i iza njih smjeta dodatno svetite; 1933. 'visoka kua' na uglu Gundulieve i Masarykove - neizvedeni neboder (izgradio ga Lowy kasnije) projekt za neboder Bata na Trgu (na mjestu dananjeg) - dosta irok; 3.faza: pedesete - informel i soc. realizam Ibler vie nema kljuni poloaj, kao to je to bilo izmeu dva rata; njegov se stil sada rastae u dva smjera: soc. realizam - gigantska mjerila, simbolizam, demagogija dravne narudbe, historicizam: opera u Beogradu, rezidencija na Dedinju informel - negacija forme, reda, simetrije, ravnotee; odustajanje od istoe; sluaj + proizvoljnost; individualne kreacije; drveni neboder, Martieva/Smiiklasova, 1955-58. povratak kosog krova odmah nakon rata; raspad funkcionalizma; 1957-58. stambena zgrada Izvrnog vijea Sabora - neprekinute trake prozora, kao na Ribnjaku; novi stil: Ibler se potpuno okree Corbusieru, ali se zapravo vraa Poelzigu (ekspresionizmu); 1963. vila u vicarskoj - neizvedeni projekt za . naruitelja, vrlo srodno Corbiju umjesto ravne ploe krova - izvijeno; istaci, oivljavanje obrisa i prizora;

STJEPAN PLANI (1900-1980) 1920-22. ui kod Lubinskog 1927-31. studira kod Iblera na ALU 1930. pristupa Zemlji preteno projektira obiteljske kue, najvie u razdoblju 1938-40. stroga ekonominost i racionalizacija bogatstvo u organizaciji prostora standardizacija gradnje glavni kriterij mu je funkcija, a ne estetika neelitistiko gledanje na arhitekturu bori se protiv historicizma teite premjeta s obrtnike na industrijsku proizvodnju propagira nove funkcionalistike i konstruktivistike zahtjeve te novu estetiku suvremeno oblikovanje tei rjeavanju socijalnih stambenih problema (socijalno-kritiki angaman) glavna zadaa moderne arhitekture je masovnost i ekonominost izgradnje spaja suvremenu prostornu koncepciju s tradicionalnim nainom gradnje i materijalom jednostavna proelja, bez suvinih detalja praktini tlocrti cijeni japansku arhitekturu (jednostavnost, ureenje vrta) reprezentativne prostorije ne okree prema ulici kuu postavlja na rub parcele 1932. izdaje knjigu 'Problemi suvremene arhitekture'; nastoji educirati i popularizirati modernu arhitekturu; citira esto Wrighta; nastoji prezentirati nae arhitekte vani; za modernu izvedbu vana je funkcija i kvaliteta izvedbe; u kasnijoj fazi - koristi organske materijale i zakrivljene linije (oval); djela: vila za etiri obitelji u Kozarevoj Kozareve stube 2, 1931. - stupnjevito je prilagoena tlu; drvena kua - atelje, Radniki dol, 1932.; 'minimalistika' kua za brata u blizini, 1936. okrugla vila s radijalnim pregradama na Prekriju, 1935. - projektirao stoasti krov od crijepa s dimnjakom na vrhu; to je moda najljepi i najoriginalniji krov kue, zamiljene kao koljke oko domaeg ognjita, to je bio ideal organike arhitekture; Okrugla vila najbolji je primjer skladnog povezivanja dviju struja; prema uporabi materijala i prirodnom izrastanju iz tla, ona je primjer organike arhitekture: suteren je obloen zelenkastim lokalnim kamenom, prozorski okviri i istaknuta streha su drveni, a pokrov od crijepa; meutim, funkcionalistikoj tradiciji pripadaju geometrijski strog kruni tlocrt s radijalno pregraenim prostorima unutra, neprekinuta niska prozora i tanko lebdee armirano-betonsko stubite s balkonom; 'dvojna' kua za brata i sestru povezane galerijom, u Nazorovoj, 1936. vila obloena keramikom u Zamenhofovoj, 1937. drveni aki dom, 1934. kameno-drveni Tomislavov dom Y-tlocrta na Sljemenu, 1935. modro obojena elipsoidna osmerokatnica Napretkove zadruge, Bogovieva 1, 1936. veliki kruni zdenac s kamenim klupama ispred Doma hrvatskih likovnih umjetnika, 1942. cijeli Donji grad protkan je Planievim ugradnjama viekatnica u uline nizove i dogradnjama katova, a zeleni pojas grada obiljeen je jo brojnijim obiteljskim kuama, uz koje je uvijek projektirao i vrtove; uporno promicao zamisli moderne arhitekture u naoj sredini; 1931. uredio knjigu 'Treba znati...Problemi suvremene arhitekture' u kojoj je objavio opa naela i predstavio projekte i gradnje modernih arhitekata u Hrvatskoj; slobodu primjene modernih naela arhitekture nai su arhitekti morali izboriti u sukobu sa zastarjelim propisima gradskih poglavarstava, npr. da stambeni prostori moraju biti na strani ulice, a nusprostorije na stranjoj strani; to je bilo besmisleno za slobodnostojee kue u vrtu; arhitekti su zahtijevali slobodu da sadraje mogu rasporediti sukladno klimatskim uvjetima, suncu, vidiku... vila za dvije obitelji na Jabukovcu, 1932. - s dnevnim sobama i loama prema vrtu; jedan od prvih primjera pobjede mladih arhitekata;

uz iskljuivi govor ploha u oblikovanju stambenih viekatnica i obiteljskih kua, Plani u projektu Sokolskog doma u Zagrebu (neizveden) primjenjuje u tlocrtu razliito povezane krivulje - nema nijednog pravog kuta, za to su uvijek optuivali predstavnike funkcionalistike arhitekture - a proelja su razvedena okomitim potpornjima u duhu ekspresionistike arhitekture dvadesetih godina; terasa i ravni krov zajedniko su svojstvo projekata i gradnja modernih arhitekata i u tom su trenutku bili i najizrazitiji znak razlikovanja od historicistike zagrebake arhitekture; na stambenoj terasi kue u Drakovievoj 47, 1932. u bazenima sa zemljom rastu glicinije, a na zavrnoj krovnoj terasi Plani je projektirao i sunalite, tueve, ak i bazen (prema Corbusierovu uzoru); arhitekti su vjerovali da e u budunosti nestati svi krovovi i da e cijeli grad u najvioj zoni biti povezan nizovima terasa s vrtovima; u ono doba optuivalo se arhitekte Zemlje da govore o radnicima, a grade vile za bogatae zlonamjerno, jer nije krivnja arhitekta, nego drutvenog ustroja to se ne ulae u gradnju kvalitetnih stanova za siromanije slojeve graana; Plani je na to odgovorio djelo: ono to je projektirao bogatom industrijalcu za dnevni boravak u Okrugloj vili - polukrunu sobu optoenu staklom - to je ponudio i obinom graaninu u stanovima Napretkove osmerokatnice na uglu Gajeve i Bogovieve, gdje su takoer sobe s vidokrugom 180 stupnjeva; po naredbi vlade NDH 1942. izgradio je fontanu i tri minareta kako bi se Metroviev Dom likovnih umjetnika pretvorio u damiju; zbog toga je nakon rata preuivan i bez dozvole za rad;

ARHITEKTURA 1945 -1951. potpuni prekid kontinuiteta arh. stvaralatva > raskida se s praksom i iskustvom prijeratne arhitekture; izostanak kritiko-teorijske sfere; arhitektura postaje planska sistemska djelatnost strogo podreena drutvenoj i ideolokoj sferi (prestaje biti privatna djelatnost); obnova zemlje > planirana izgradnja (urbanistiki planovi); novi veliki zahvati, javna i masovna izgradnja; arhitekti se potiskuju u drugi plan i postaju dio drutvene mainerije; podlonost arhitekture revolucionarnom idejnom programu: 1. socijalni monumentalizam - predimenzionirana urbanistika rjeenja (Vukovarska) ili za graevine nove vlasti; 2. masovna anonimna izgradnja; priliv stanovnitva u gradove - problem stambene arhitekture > rade se tipske stambene zgrade (konfekcijska bezlina arhitektura); prve stambene zgrade u Zagrebu - u Vukovarskoj i Martievoj; veze s arhitekturom zapada su prekinute; rijetka su ostvarenja arhitekata koji zastupaju naprednu funkcionalistiku koncepciju, kao npr. SEISSEL, PLANI, GALI i TURINA (Dinamov stadion, 1946. VLADIMIR TURINA - Le Corbusierova jasna konstrukcija, VLADIMIR TURINA & FRANJO NEIDHARDT & EUGEN EHRLICH, do 1954.); JOSIP SEISSEL, 1945. obnova naselja Bilice (s Miliiem i Boltarom) 1946. osnovan je Zemaljski graevno-projektni zavod Hrvatske (KAUZLARI, GOMBO, SEISSEL, BON, PLANI, ULRICH, POTONJAK, STRII) 1947. prijelomna godina: raskid s autoritetom SSSR-a - osloboenje od jednostranih politikih simplifikacija u sferi umjetnosti; teka ekonomska situacija; pojava prvih kritikih osvrta na dotadanju djelatnost (EGVI); 1948. regulacijska osnova Zagreba (VLADO ANTOLI) studija prometa, rast od sredita prema periferiji, izgradnja na lijevoj obali Save - nije prihvaeno! uz Antolia, znaajan doprinos urbanizmu i prostorno-pejzanom planiranju daju J. SEISSEL - ureenje Mljeta, Plitvica + Pionirski grad, Z. STRII - Plitvice; industrijalizacija treba projektirati kvalitetniju radnu sredinu; gradnja hrvatske elektroindustrije u Zagrebu 1945-50. kompleksa ELIH kasnije postaje 'Rade Konar', KAUZLARI-GOMBO; projektiranje industrijskih objekata: tvornica alatnih strojeva Prvomajska, GOMBO-HAMEL-V. KAUZLARI-TOMII; Jedinstvo, M. TOMII; nova termoelektrana, M. HAMEL; DTR, L. HORVAT; Jugokeramika u Zapreiu, VITI; Saponija u Osijeku, V. RICHTER... 1949. Tehniki muzej, HABERLE HABERLE proiruje Velesajam na Savskoj (1948-51) izgradnja na obalnom podruju: TURINA, VITI od 1945. Auguste Perret rekonstruira razrueni francuski grad Le Havre, Corbusier projektira Chandigar u Indiji, a od 1956. u nerazvijenoj unutranjosti Brazila, kulturni vizionar Lucio Costa oblikuje Braziliju;

1951-1960. otvaranje prema svijetu, unoenje svjetskih dostignua; razvoj arh. vrijednosti; arhitekti se udruuju; veliku ulogu odigrala je revija 'Arhitektura'; kako bi se prevladala ekonomska zaostalost nakon rata, bila je potaknuta iroka graditeljska aktivnost; karakteristike arhitekture s poetka 50-tih: slaba graevinska operativa i reducirani izbor graevinskog materijala, ponekad i neshvaanje sredine u kojoj se gradilo; proizvodnju je pratilo poticanje znanstvenih istraivanja, pa se grade: Institut Ruer Bokovi, K. OSTROGOVI, 1952-54. Brodarski institut u Sigetu, M. HABERLE, 1949-55. masovna proizvodnja stambenog prostora rjeavala se zgradama kolektivnog stanovanja; zapoinje razdoblje autorske arhitekture i privatne izgradnje > rasputanje dravnih projektnih zavoda + stvaranje samostalnih biroa; glavni predstavnici: OSTROGOVI, GALI, HABERLE, BARTOLI, RAICA, EGVI, RICHTER, VITI, BOMBARDELLI (Dalmacija) osnovni zamah stambene arhitekture > tipska naselja s neboderima: Volovica, Trnsko, Folnegovievo, Savski gaj; Trnsko - prvo prekosavsko naselje planirano na principu mikrorajon (urbani ivot sveden na golu funkciju stanovanja); negativnosti poslijeratnog planiranja: prolaz autoputa kroz grad predimenzionirana Vukovarska neprihvaanje Antolievog plana (npr. lokacija Velesajma preko Save je promaaj); DRAGO GALI, stambena zgrada na Svaievom, 1953. (ona na oku di je stanovala magdalenika); 1953. B. RAICA, osnovna kola u Mesievoj TURINA, djeja bolnica u Klaievoj, 1956. IBLER, neboder u Martievoj, 1958. 1959. neboder na Trgu, HITIL, JOVII, ULJEVI BOIDAR TUEK, poslovne zgrade u Varavskoj, 1959-66. najvee teritorijalne promjene u Zagrebu dogodile su se 1950. kad su gradu pripojene sve rubne opine: Stenjevec, estine, Graani, Remete, Markuevec, Dubrava; vodei urbanist Vlado Antoli izradio je 1953. novu Direktivnu regulatornu osnovu koja nije bila prihvaena, ali se ipak formiralo novo sredite grada na Trnju prelo se prugu i prekorailo Savu; nakon 1955. grad se naglo iri preko Save: Savski i Resniki gaj; prvi javni sadraj smjeten na drugu obalu Save bio je novi Zagrebaki velesajam, koji je projektirao MARIJAN HABERLE; 1957. paviljon Mainogradnje, BOIDAR RAICA; paviljon ure akovia, MIROSLAV BEGOVI; Paviljon '40' IVE VITIA; najudesniji volumen ponudio je 'arhitekt nemogueg' VJENCESLAV RICHTER za Svjetsku izlobu (expo) u Briselu 1958.; arhitektura pedesetih: nadovezuje se na evropski postfunkcionalni ekspresionizam; nastavlja intimizam prijeratne zagrebake kole arhitekture; grade se industrijski objekti, sportski objekti, zdravstvene ustanove; razvijanje individualne kreativnosti, proces internacionalizacije; sredinom 50-tih: proienje oblika reducirani izbor materijala racionalistika estetika transparentnost ekspresivnost betonske konstrukcije u Dalmaciji i Primorju djeluju: FABRIS, PERKOVI, BOMBARDELLI, VITI, MILI, POGAJ;

arhitekturu Miesa i Le Corbusiera s poetka 50-tih, kojoj su odgovarali ista geometrija, glatke plohe, staklene stijene i minimalan broj detalja, zamijenit e potkraj 50-tih krivulje ALVARA AALTOA, OSCARA NIEMEYERA, LOUISA KAHNA, HANSA SCHAROUNA, KENZA TANGEA; Ulica grada Vukovara socijalni monumentalizam: svaka zgrada bila je eksponat, a ulica u cjelini izraz kolektivnog duha, koja omoguuje brzinu kretanja automobilima; bila je okosnica urbanistike ideje uspostavljanja paralele na liniji istok zapad izmeu eljeznike pruge i rijeke Save; sredinji prostor definiran je novom Gradskom vijenicom, 1955-56. OSTROGOVI; dvorana Lisinski, HABERLE, 1958. projekt, izvodi se 1973. Radniko sveuilite, NINOSLAV KUAN i RADOVAN NIKI, 1958-62. - BERNARDO BERNARDI projektira namjetaj - prvo djelo suvremenog total-dizajna; BERNARDO BERNARDI namjetajem opremio i kavanu Neboder, Labirint bar u Dubrovniku, 1960., hotel Maestral, Brela, 1965., interijer pristanine zgrade zagrebakog aerodroma, 1966. obiteljske kue u Kumrovcu hotel Marko Polo u Koruli, 1970. hotel Internacional, TUEK uglovnica na Vukovarskoj (pivnica Medvedgrad), 1954. HINKO BAUER za povijest hrvatske arhitekture visokog modernizma jednako su vane stambene zgrade koje se u Vukovarskoj grade za mozgove drutva: DRAGO GALI ve 1953. pod snanim utjecajem Le Corbusierove Unite d'habitation u Marseju realizira primjer stanovanja na dva nivoa; ostale zgrade rade EGVI, RAICA, FABRIS; 70-te: Palaa pravde, KUAN Auto Hrvatska, DUKO RAKI Zagrepanka, SLAVKO JELINEK, BERISLAV JANKOVI 1969-70. LUJO SCHWERER, Savska/Vukovarska - paviljon preko puta Zagrepanke 80-te: SDK, 1981. NIKI, DRAGOMANOVI INA, D. RAKI prednja zgrada, a stranja je s poetka 60-tih 1984-88. ZLATKO JURI, spojni most INA 1987-89. M. HRI, ETF

1960-1970. poetkom 60-tih proiruje se oblikovni dijapazon arhitekture; dva meusobno suprotstavljena estetska htijenja: 1. volumen koji se zatvara u sebe i tendira prema apstraktnoj transparentnoj prizmi 2. rastvaranje volumena u sloene, horizontalno razvedene sklopove (vanjtina je izvedena iz unutranje artikulacije prostora) nosioci novih tendencija (druga generacija arhitekata): NIKI, EMILI, JELINEK, BREZOVAC, KUAN, KNEEVI, MAGA, MUTNJAKOVI, DE LUCA - vani su po konceptualnom doprinosu i nekonvencionalnim projektima; nastavlja se izgradnja stambenih naselja na periferiji gradova, ali ne kao mikrorajoni: vea sloboda u oblikovanju prostora naselja afirmacija pjeakih zona 1964. urbanistiki program Zagreba - niz slabosti: prometni shematizam, nedefiniran odnos prema Savi, problem eljeznikog prometa; nastanak velikih graevinskih poduzea; izgradnja turistikih objekata: hotelska naselja s manjim individualnim objektima (Plava Laguna) hotelska naselja paviljonskog tipa hotel sa svim posebnim sadrajima; grupe arhitekata: KOLABORATIV '66 - RAICA, RICHTER, EGVI, TURINA, VITI PLAVI 9 - BARTOLI, OSTROGOVI, HABERLE, ULRICH, KAUZLARI, GOMBO, BAHOVEC, TUEK; 1961. Studentski dom, arengradska, S. LWY 1961. Varteks na Kvatriu, HINKO BAUER 1958-62. stambena zgrada, Laginjina, I. VITI 1963. Tehnoloki fakultet, ALBINI 1963-67. Zaprue 1964. trgovaki centar Volovica, TUEK 1962-64. aerodrom Pleso, J. UHLIK 1967. uvala Scott, IGOR EMILI

1970-1980. mnogo raznovrsnija slika; estetski pluralizam: elementi funkcionalizma, konstruktivizma, neoromantizma, internacionalizma; arh. objekt lomi se po visini i rastvara u vie smjerova; isticanje procesualnosti, nedovrenosti objekata; trea generacija arhitekata: IVANI, IMEK, MITEVSKI, VULIN, ODAK, SILAIN, FILIPOVI moderni pojedinci (80-te): N. FABIJANI, D. VLAHOVI, ERBETI, I. CRNKOVI 1972. Vjesnikov neboder, ANTUN ULRICH GROZDAN KNEEVI poslovna zgrada Industrogradnje u Savskoj 66 dva nebodera iza hotela Internacional MARIJAN HABERLE, MINKA JURKOVI, TANJA ZDVORAK Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski, 1973. stadion Poljud, Split, 1979. BORIS MAGA 1975-81. Elektra, MILAN OSTERI (postmoderna) INES I NIKOLA FILIPOVI hotel Dubrovnik 2, Zagreb, 1982. (postmoderna) Ina-naftaplin, ubieva, 1982. (postmoderna) caffei Match-ball, Charlie, butik Matei pivnica starog hotela Dubrovnik 1988. INA, Veeslava Holjevca (postmoderna), V. NEIDHARDT 1985-88. Cibona, M. HRI stakleni toranj, horizontalna elipsoidna dvorana > kasna moderna + postmodernistiki detalji; 1987. poslovna zgrada Vjesnika staklena stijena prema sjeveru; 1985-87. PENEZI-ROGINA, Plivalite Mladost utjecaj kasne moderne po visokoj tehnologiji dorade proelja metalna oplata; MARIJAN HRI, ZVONIMIR KRZNARI, DAVOR MANCE krematorij na Mirogoju, 1981-85. novi NSB, 1996. V. NEIDHARDT zgrada Ferimporta - nova Muzika akademija; natjeaj dobio biro Milana osteria (radio Jedro, Petrinjska 9); planira se raiavanje platoa ispred, gdje e se smjestiti Koarievo 'Prizemljeno sunce'; (Ferimport projektirao Stanko Fabris); treba biti gotovo do 2007. Muzej suvremene umjetnosti;treba biti gotov do kraja 2007. projekt Igora Frania;