Grobovi

Molite! I sjetite se, kud vam korak kleca U ovaj tren; Oj, sjetite se ne na jednog sveca, Koj' zginu tuj i, zadnjim uzdisajem Za svoga puka hleped zagrljajem, Uminu - - propet... umoren ...! Uminu - da, nad zvjezdan sjaj, Med iskre krvnog krijesa, Da usredi bogolik raj, Da posveti nebesa! Jer prve zvijezde, to su oko glave Splele vijenac bojoj dici, Plamenite su - al krvave, To su - muenici! Kleknite! na zemlji osta njihov prah, Svetinja naa, blago nae! Kleknite! oj, udan, zar ne, strah Potresa srci, tuj gdje rtvovae Svomu Bogu sami sebe, al ne za se! Za nas, za nas Srce puknu to; Kleknite, oj, sveto tuj je tlo!

Mnogi l jurve usnuli su dani, Jao, rano! Da su i te sklopili im vjee, Muko naa! Da se i mi u crninu vjenu Pokopasmo, Jer im mrtve one glave, Mile glave, oskvrnue Ali danas - - iza suza i vjekova, Kad su bezdna sita naih kosti, Koturnicom miso pjesnikova Do svog cilja pute mosti... I tihi slua uzdisaj, Gdje drugi vriska odutio ne bi, I apde: vaj - i apde: aj Iz dubina vapio sam tebi! Ah, jo je burni gromorio poj, Kad prvog kralja kruna ovjenala, A ved je negdje, tajni Boe moj, I motika grob slavi kopat stala! I - kinu vrag, i isceri se kob, A mi smo pali. Ta strta kruna prvi bio grob, to na svom polju smo ga posijali! A otad, Boe, - je l to usud tvoj,

Il jaram kletve na iju otaca? Aj, otad, Boe, cijeli narod moj Obukao je koulju mrtvaca I posta rob! Tek zlokob sluted, crna ona jata Po naoj sada grakdu razvalini - Ne znamo novca, ni srebra, ni zlata, Al znamo suze, jer pladamo s njimi! Joj, cvilili smo - u toj nevolji Moj plakao je zaputeni puk I digli su se bolji proroci, Al - i nje grobni pozobao muk! Po stratitu se prolijevala krv I pisala nam nauka o tlo: Il budi onaj na po mrtvi crv Il ne budi ni to! Boe - ved nam srca ne biju ivotom, Grobovi ih ispunie! A prazninah po tih, trujudih grozotom, Gdje da nada die -? Prekrtenih ruku iz pripravna lijesa ekamo, dok zadnji izdahne nam bog, to nam jote tijelom mjesto srca stresa... I to je ivot naroda vam mog! Svud se, jao, krii viju nai,

Pa da nismo bogatai?! Ah, klekni, pue moj, i pitaj, da l' su igdje Sredu nau sreli ljudi, I redi de ti: Srede ne sretismo nigdje, Al nesredu smo ugledali svudi! Cvatudi kraji, uasne pustinje, Vjeni grobi nae su svetinje, I na Alpah i dalekom Renu Nad de naih muenika hrpe I itat de stare one jade: Presretni su, jer se krvlju slade, A oci su - jer im djeca trpe! Da, reko sam - a tko bi digo na me kamen S moje lai, Nek digne - ako okovi mu dadu! Svijest nam zovu rogoborom zlode, Mjera naa, vele, da je puna, Trzamo se jer nas vjeat hode, A taj nam trzaj - to je sva nam buna! Krv naroda popio je prah; Tui ponos po praini gazi - Pod prainu teko pogled slazi I ne mari, da l je krvava! Narode! jur trunu tvoje grudi, I kucaju ti na ukopni dan,

Narode! sve poarom se rudi, Narode! ti straan sanja san, A vrazi tvoji vele, da su ljudi! Nek slome okove, Prokunu tamnice, Nek povrate nam nae mrtve, Nek uskrise nam nae rtve, Nek zlatnom kosom krv posue, I redi du im: moete se kajat! Al ovako ...! A dokle sve - a dokle, dokle tako Da nariemo o suzah i kobi? Je l' Hrvat tuj da tek bi samo plako, A nikad sredom da on uskliko bi? Zagvozdit im de lakomost grobova, Zajazit bezdan eluca im trula? Aj, odgovor ti suza jadnikova: Votenica se nade prekinula! Ta - - jo rode majke nae Suzan porod! Ta - jo rastu brada naa, rtve sini! Nek usahnu prsi mlijekom S ljuta glada, Jere otac za tuinca

Ludo gine Ti, siroto, krvcu sisaj, Samo rasti! Da doraste zalogajem ijoj cijevi! I tako nam iskra zadnje nade Jur se gasi - - reci: Hrvat da si, Ispovijed ti u okove zvei! Pa plaimo, drugog li ne znamo, Sami sebi suimo konopac! Pred smrt, brate, bar da nisi lijen, Tvoj grob je gladan i - eka na plijen! Aj, otkud jo da smogne, pue moj, rtava?! - - Da - ti mora punit bezdna! Ta jao onom narodu i joj, Gdje povijest vjenih muenika ne zna! Jedino tad, na krvavom kad rublju Djedova svojih unuk ito bude Dugova niz! - oj, kad de ut i trublju, Gdje budi u svijest te zamrle ljude... Al danas ...? nujni ovdje kleknimo I rtvujmo im barem uzdah koj', Neumrl uz grob mudro plaimo I ne zdvajajmo, pue moj!!

Ljubav (Jovan Duid) Je li ovo ljubav, ili bolna jedna Potreba da ljubim? Ova elja plava, Je li elja srca modnoga i edna? Ili napor due koja malaksava?

Je li ovo ena koju ljubim, zbilja? Il sen na prolasku preko moga puta, Tumaranje misli bez svesti i cilja, I sve delo jednog bolnoga minuta!

Ne znam; no na mei toga sna i jave, Vidim moje srce da ezne i pati. I suze kad dou, rane zakrvave Ja ni onda od tog nita nedu znati