SEMINARSKI RAD Kapitalistika i socijalistika urbanizacija

http://www.besplatniseminarskiradovi.com

Saetak
Na poetku istiem vanost planiranja prostora radi raznih negativnih i neplaniranih posljedica na okoli, a time i na samog ovjeka. Stoga se javlja potreba za racionalnim planiranjem prostora, te se ovdje ponajvie referiram na gradove jer su oni nosioci svekolikog razvoja, umnog i materijalnog. Danas postoje - planski gledano - dva tipa grada, a to su tzv. kapitalistiki i tzv. socijalistiki gradovi. Zbog porasta industrijske

proizvodnje u kapitalistikim dravama u 19. i 20. stoljeu nastaju divovski gradovi. Oni se ire na agrarnu okolicu, gutaju agrarno stanovnitvo te postaju sredita akumulacije kapitala s jedne strane i siromatva s druge strane. Planiranje u gradovima kapitalistikih sustava podreeno je zakonima trita. U socijalistikom drutvenom poretku gradovi gube svoj antagonistiki znaaj prema selu, a prestaju i klasne suprotnosti meu stanovnitvom istog grada.

Kljune

rijei:

urbanizacija,

grad,

kapitalistiki, socijalistiki, drutvo

Uvod
Kapitalizam i socijalizam su danas dva prisutna oblika drutvenih odnosa, od kojih svaki ima drugaiji pristup planiranju i realizaciji u urbanizaciji. Iako ti putovi mogu biti razliiti (aldarovi, 1989: 16) smatra da postoje znaajne slinosti i razlike - no oba socijalna sistema ele zadrati ekonomski rast kao osnovnu matricu legitimiranja socijalnog sistema. U kapitalizmu dolazi do potiskivanja i marginalizacije radni ke klase putem raznim procesa, a glavni cilj je maksimizacija profita bez obzira na posljedice u prostornoj strukturi i funkcioniranju gradova. Na drugoj strani, socijalizam se razvijao na totalizaciji industrijskog rada, idealizaciji manualnog rada i radni ke klase kao osnovnog sloja. To je razlog zbog kojeg dolazi do nadreenosti industrijalizacije nad urbanizacijom.

1.Grad i urbanizacija
1.1. Grad

Grad je vee naselje ljudi, organizirano u vie ili manje povezanu, diferenciranu drutvenu zajednicu: u gradsku opinu, koju ine graani tog grada. Broj graana za pojam grada nije odluujui; u historijskoj perspektivi on se p enje od nekoliko stotina na vie milijuna. Nastaje kada se izdvoji iz agrarne okoline, kada robna razmjena omogui razvijenu podjelu rada te ima tendenciju da se zatvori prema van. 1.2. Urbanizacija

Urbanizacija (od lat. urbanus: gradski) je proces irenja gradskog naina ivota. Obuhvaa prostorno irenje gradova, raanje novih gradova, pretvaranje negradskih naselja u gradska i irenja gradskog naina zauzimanja i koritenja zemljita. Istovremeno obuhvaa i proces naputanja sela i seljenja stanovnitva u gradove, pretvaranje seoskog stanovnitva u gradsko i naputanja poljoprivredne djelatnosti u zamjenu za druge. U proirenom znaenju urbanizacija je prouavanje razvitka gradova te njihove fizike i socioloke strukture.

2. Kapitalistika urbanizacija
Kapital je odnos politi ko-ekonomskih sila koje se temelji na proizvodnji u znaku profita, a ne u znaku ekonomije slobodnog i udruenog rada (Lay, Seferagi, 1977: 83). Grad je u kapitalistikom sistemu podreen to broj reprodukciji kapitala i to veom poveanju profita. Kritika prividno nepovezanih pojava i odnosa u planiranju i graenju moe razotkriti stvarni karakter urbanistikih mjera i njihova teorijskog alibija. Pogotovo ideoloke nadgradnje koja opravdava i otvara se za reprodukciju vladajuih interesa i eksploatatorskih odnosa. Ti interesi i odnosi, i njihova povijesna pozicija naspram radnih klasa, stvarni su uzrok uspostavljanja kapitalistikog realnog aktualnog Taj stanja kapitalistikog i politiki grada i

urbanizma.

stvarni

karakter

smisao

urbanistikih mjera i trendova razvoja postaje jasniji upravo kroz analizu organske povezanosti kapitalistike drave i krupnog kapitala i njihova utjecaja na urbanistiko planiranje. Izgled dananjih europskih gradova specifini je proizvod

industrijalizacije koja je zapoeta u 19. stoljeu i procesom industrijalizacije uvjetovanih, kapitalistikom eksploatacijom i graanskom vladavinom iznuenih oblika podjele rada, pa ak i u onim drutvima u kojima su klasni odnosi radikalno izmijenjeni. Podjeli prema prihodu i klasama odgovara dioba prostora, odnosno grada prema funkcijama. Tako suvremeno ustrojstvo razdvaja javnu sferu ivota (rad, trgovina, politika...) od privatne sfere (stanovanje, obitelj...). Kapitalistiki grad se jo dijeli n a sferu potronje i na sferu proizvodnje. Grad ne bi mogao funkcionirati kada bi svi ovi faktori ostali nepovezani, stoga grad mora podupirati komunikacijske putove da bi spojio ono to je kapitalisti ki sistem rascjepkao. Ti komunikacijski putovi su ve unaprijed isplanirani kako bi odgovarali eksploatatorskim interesima vladajue klase. Tako je moderni grad funkcionalno postao puki transportni stroj, a

pojedinac je preuzeo ulogu jednog od najvanijih predmeta transporta. Automobil se pokazao kao iznimno zahvalnim proizvodom - kao sredstvo osobnog transporta, na njemu se zasnivaju cijele industrije, pojedinac se poistovje uje s njim. Gradovi stoga imaju tendenciju da se ire uz velike prometnice, te se tradicionalni odnos radne podjele periferije i unutranjosti ne e promijeniti samo kvalitativno nego i kvantitativno, tj. unutranjost gradova e sve vie ostajat bez stanovnika. Pojedinac je u velikom gradu otu en, a za pripadnike razli itih klasa razliiti su oblici ponaanja. Razum pojedinca - radnika prihvaa sistemske odredbe podjele rada koje se manifestiraju u vidu stambenog sistema. Posljedica njene samorazumljivosti jest institucionalizacija pojedinca - radnika kao onoga koji obavlja svoje zanimanje i isto tako institucionalizacija njega kao privatne osobe. Kapitalisti kom gradu iz oitih je razloga pripala odluujua konsolidacije institucija u svakom pojedinevom razumu. Kapitalistiki grad pojedincima regulira ne samo prostor - vremensku raspodjelu na dokolicu, rad i promet meu njima ve regulira i stav pojedinca prema cijeloj toj mrei sistema. Ti stavovi i klasna dioba prostora prema prihodu i vlasnitvu stvara socijalnu koherenciju jo jasnijom. Pojedinac - radnik tu podjelu prostora plaa visokim izdacima, dugotrajnim putovima, a u najmanju ruku i dijelom svog ivota. ak je od srednjeg vijeka naovamo urbanizacija gradova bila ure ena tako da bi se potlaena masa zadrala i odrala potla enom - ulice su asfaltirane, a ne poplo avane kamenim kockama, bulevari su dovoljno iroki za vojne formacije, a i dovoljno dugi za upotrebu artiljerije. Ovo je posebno efektno bilo u Parizu 1871. i 1968. godine. Danas je takva realizacija nepotrebna - nema klasne svijesti, klasna solidarnost i povezanost je razbijena, manjak radikalnih organizacija. Iako je dolo do promjene iz centralisti kog tradicionalnog gradskog ustrojstva u megalopolsku strukturu linearnog grada (tj. grada koji se iri uz prometnice - putove komunikacija), ipak se zadrao onaj represivni faktor u okruenju suburbanih etvrti. Dananji gradovi vie nisu definirani koliinom i izgledom objekata koje sadri, nego koli inom i tempom transporta te i ostalih oblika komunikacija koje se u njemu odvijaju svaki dan. Nadalje, tipino za kapitalistiki grad je pustoenje centra (city) jer su tu nagomilane reprezentativne ustanove grada kao to je uprava, trgovina, transport - nakon radnog vremena se tu nema to traiti. Gradski centar se stoga sanira, naj ee uz pozelenjavanje, uvoenjem novih zabavita samo da bi se u centru netko naselio i d a bi netko drugi zaradio. Takav drutveni odnos koji potencira takav urbanizam sam pridonosi vlastitoj opsolescenciji, svojemu vlastitom procesu zastarijevanja)) (Helms, Janssen, 1986: 43) jer ve za vrijeme samog planiranja grada on kaska za dotinim i to u svim aspektima urbanizacije. To znai da bi se svaki drutveno odgovorni urbanist morao truditi da izigra to tehnoloko zastarijevanje reflektiranjem o njena politiko-ekonomska odreenja i ugraditi ih u

urbanistiku

praksu.

To, vladavine i

naravno, korijenitu

ukljuuje promjenu

ukidanje proizvodnih,

monopolnokapitalistike

odnosno tipa drutvenih odnosa. Pojedinac bar donekle moe tu matricu sistema prilagoditi svojim potrebama, no ipak je on sutinski podreen sistemskim odredbama koje se tu manifestiraju. Tako se pojedinca uvjetuje za opi poredak, te se on u javnosti pojavljuje kao izolirani anonimus, zamjenjiv i razmjenjiv. Takav pojedinac je za kapitalistiki sistem vrlo funkcionalan jer danas ga se moe instalirati ovdje, sutra demontirati i otpremiti nekamo drugamo (Helms, Janssen, 1986: 50). Za takvog obinog izoliranog pojedinca - radnika u modernom kapitalistikom drutvu mjesto privatne i javne sfere moe biti bilogdje jer svuda nalazi usporedive, tj. uniformirane uvjete. A to sve pak olakava eksploatacijske putove transporta , tj. komunikacija openito.

3. Socijalistika urbanizacija
Prijelaz sa privatnog i korporacijskog vlasnitva u javno zahtijeva inovaciju novih oblika planiranja, ekonomije i socijalnog mehanizma da bi se omoguilo funkcioniranje prostornog tipa u urbanoj okolini.

Eliminiranjem privatnog profita socijalizam stvara uvjete za stvaranje besklasnog drutva. Kolike i kakve je, dakle, prostorne promjene uzrokovao socijalizam? Socijalizam je dinamini proces: on zahtijeva progresivnu promjenu) (French, Hamilton, 1980: 176). Mora pokuati realizirati

marksistiko-lenjinistike, tj. mora realizirati ideje i planove raznih statinih odnosno dinaminih, te kratkoronih odnosno dugoronih procesa u konkretne oblike. Kako je urbano upravljanje prostorom prihvatilo prostornu strukturu gradova da bi se promijenilo usporedno sa socijalistikim shvaanjem diobe prostora, sa ekonomskim promjenama, sa socijalnom promjenom, s njezinim irenjem te sa sve veim pritiskom na urbanizaciju i infrastrukturu? Imaju li gradovi u razliitim zemljama nacionalni odnosno regionalni tih kao to je tipino za starije dijelove grada, tj. imaju li svaki svoj identitet? Marx i Engels pretpostavili su da e put ka socijalizmu biti razliit u pojedinim zemljama. Razliiti putovi ka socijalistikoj urbanizaciji u raznim zemljama vidljivi su iz razli itih razloga kao to su nacionalizacija privatnog i korporacijskog vlasnitva, pravo naslje ivanja, privreivanje, infrastruktura, brisanje granica sela i grada. Ovi faktori igraju vanu ulogu u stvaranju prostorne organizacije, posebice u irenju grada na ruralna podruja, tj. u urbanizaciji. Socijalistiki gradovi imaju tenju ka

stvaranju ekonomski i kulturno naprednog drutva u kojem e povezanost kao socijalizirajua funkcija djelovati ka stvaranju drutvene jednakosti. Gradovi u socijalistiki ureenom drutvu zauzeli su vaan status u modernizaciji kao arena koja se proirila na obrazovne, znanstvene, istraiva ke i razvojne ustanove -visokoobrazovano stanovnitvo i automatizirana industrija trebala bi omogu iti

visokostandardizirani oblik ivota (materijalna sigurnost, ivotni prostor, kulturno uzdizanje, socijala, rekreacija, estetizirani uvjeti i v o t a . ) koji bi bio jednako dostupan svima. Cjelokupni politiko - ideoloki princip kao osnova za socijalisti ki oblik urbanog razvoja je, u biti, tenja ka jednakosti i socijalnoj pravdi. Ta tenja se manifestira na dva nivoa: na prvom - izmeu grada i kroz prostorne strukture tipova investiranja; na drugom -unutar pojedinog gradskog planskog upravljanja i unutarnje strukture. Jednakost se u socijalisti ko ureenim drutvima se ne smije shvaati kao jednakost u prihodima ili krajnjoj potronji, nego u obliku jednakih mogunosti za sve - jer to je ideoloki cilj socijalisti ki ureenog drutva i to sve uz pomo drutvene kontrole i jednake alokacije uvjeta ivota. Bez obzira ne mjesto stanovanja, etniku pripadnost, obrazovanje ili prihod svi ljudi bi trebali imati jednaku mogunost pristupa jednakim standardima, tj. jednakim normama u stanovanju, transportu, obrazovanju, zdravstvu, kulturnim i rekreacijskim ustanovama - i to svakome prema potrebama. Klju toga bio bi u ukinuu kapitalistikog vlasnitva nad sredstvima za proizvodnju i nad vlasnitvom zemlje. Naslijeene unutargradske i izmeugradske nejednakosti manifestirane u obliku infrastrukture, komunalnog sistema i privrednog sistema moraju biti izmijenjene, esto vrlo znaajno - konstrukcijom novih ili redistribucijom starih ustanova u svrhu stvaranja ve e jednakosti. Tako se htjela provesti ideja dovo enja rada radnicima. Kako socijalisti ki ureeno drutvo stvara razliitosti po zanimanju, stoga svaka prostorna lokacija moe izme u razliitih gradova ili ak pojedinih kvartova stvoriti diobu prostora. Od ideje do realizacije kroz organiziranje , razvijanje i upravljanje urbanim prostorom sve je pod utjecajem interakcije izme u gradske administracije i ureda za planiranje. Openito, jai administrativni status omoguava gradu da prihvati ili odbaci lokalne planove u svrhu realizacije centralistikih investicija. Socijalistiki ekonomski ustroj se odvija jednako na nacionalnom i na gradskom nivou da bi se formirala neka meuurbana prostorna struktura. Takva ekonomska politika potencira brisanje granica sela i grada to je jedna od ideja socijalistiko ureenog drutva, jer su dosad svi gradovi bili graeni s tendencijom da se zatvore prema van, tj. da se izdvoje iz agrarne okoline. Nadalje, socijalistiki gradovi podijeljeni su na nekoliko zona, te su zone vidljive u raznim gradovima, no vanost pojedine zone varira u razliitim gradovima zbog njihove strukture. Putujui iz gradskog centra

mogue ih je uoiti ovim redom: (1.) povijesna jezgra, (2.) komercijalne zgrade, industrijska postrojenja iz kapitalistikog perioda, (3.) zona socijalistikog prijelaza, gdje je moderna konstrukcija djelomino i

progresivno zamijenila naslijeeno urbano relikt-selo, (4.) socijalistike stambene zgrade iz razdoblja 1950.g., (5.) integrirana socijalistika naselja iz razdoblja 1960.g. i 1970.g., (6.) ostavljeni ili pozelenjeni zeleni pojasevi, (7.) industrijske ili sline zone, (8.) neurbanizirana podruja, polja, uma, brda - esto ukljuuju turistike komplekse. Unutarnja zona zadrala je vie-manje bivu prostornu formu i funkci onalnu strukturu, fiziki izgled, i oznauje unutarzonalne razlike. Dominantan je tip ponaanja koji ljude vraa u taj centar zbog visoke lokaliziranosti te zbog centralnog komunalnog servisa. S druge strane, moderna socijalistika vanjska urbana zona je vie uniformirana po izgledu i standardiziranoj opremljenosti. Evidentno je da se razvija polinuklearna prostorna struktura koja istovremeno stvara vie matrica drutvenog ponaanja u dijelovima grada koji nisu toliko povezani sa centrom, odnosno sa starim gradom - jer je stanovnicima ponueno sve to im je potrebno u stambenim naseljima; od potronje i rekreacije pa do zabave...

Zakljuak
Radi poveanja funkcionalno i racionalno iskoritenog prostora on se planirano iskoritava, tj. urbanizira. Uobiajeni tipovi prostornog planiranja koji su danas prisutni u gradovima mogu imati razne neplanirane i neintendirane posljedice. Mnoge od tih posljedica planiranja nemogue je predvidjeti i teko je s njima se nositi, katkad dio planirane urbanizacije treba biti izmijenjen kako bi se izbjegle nepoeljne posljedice planiranja. Nadoknada se najee vri u toku same realizacije plana. Razlike izmeu planiranja i realizacije dotinog su sveprisutne, gotovo da i nema savrene realizacije. Svaki urbanist je toga svjestan i dunost je svakog pokuati anticipirati to i pokuati izbjei. No, i kapitalistika i socijalistika urbanizacija pokuavaju sprijeiti ovaj fenomen, odreenim segmentima jedna bolje, druga loije.

Literatura
1. aldarovi Ognjen: Drutvena dioba prostora, Biblioteka revije za sociologiju, Zagreb, 1989

2. Lay Vladimir, Seferagi Duica: Urbanizacija i ureenje prostora,

Centar za drutvena istraivanja sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 1977

3. Hans G. Helms, Janssen Jorn: Kapitalistiki urbanizam; Biblioteka

Kulturnog radnika, Zagreb, 1986

4. French, Hamilton: The Socialist City, The Oxford Press, London, 1980