Legenda o Svetom Juri :.

Sveti Jure (lat. GEORGIUS, gr. GEORGIOS), jedan je od najslavnijih kranskih muenika Istone i Zapadne crkve. Njegovo tovanje rasprostranjeno je diljem Europe, a neke ga drave tuju kao svoga sveca zatitnika. Sveti Juraj povijesna je osoba. Roen je u III. stoljeu u Kapadociji (Palestina). Potjecao je iz plemenitake obitelji, to ga je obvezalo da postane vojnik. Ubrzo je meu vojnicima stekao veliku popularnost, a za nagradu postao je zapovjednik jedne satnije. Potom postaje i zapovjednik bojita. No sam Juraj veoma je rano postao kranin i zbog svoje vjere doao u sukob sa zapovjednom strukturom u vojsci. Bio je lan Vojnoga vijea u svojstvu asnika. Veoma brzo uvidio je da se mora izjasniti i dati dokaz svoje vjere, ne krijui da je kranin. Nakon majine smrti svoj bogat obiteljski imetak razdijelio je siromanima, a svojim robovima dao je slobodu. Prigodom jedne sjednice Vojnoga vijea car Dioklecijan iznio je plan prema kojemu je trebao unititi krane, to je vijee i odobrilo. Meutim Juraj, kao mladi asnik lan vijea, ustao je i na obziran nain prigovorio na takvu odluku. Kako je po prirodi bio nadaren rjeitou, govorio je velikom uglaenou i arom, te se inilo da ga sluaju s velikim divljenjem i potovanjem. Vojnom je vijeu nastojao dokazati neopravdanost i opakost toga progona. Stao je otvoreno u obranu krana, te zatraio od cara da povue odluke o progonu. Nakon njegova govora, car Dioklecijan naredio je konzulu Magneciju da odgovori Jurju. "Vidi dobro", kazao mu je konzul, "drskost kojom si govorio pred carem da si jedan od voa te sekte i tvoje priznanje smirit e tvoju bezobraznost. Na branitelj bogova carstva brzo e se znati osvetiti protiv tvoje izopaenosti. Juraj mu je na to odgovorio da e car najodvratnije stvorenje koje sebi pripisuje boanske vrijednosti: "Samo je jedan Bog kojeg ja astim i slavim. Da, kranin sam i to ime je sva moja slava i korist da mogu svoju krv dati za slavu onoga Boga od koga sam primio ivot, koji ini svu moju sreu." Poto je car uo za taj odgovor naredio je da Jurja utamnie i okuju ga u lance. On je u tamnici pronaao zadovoljstvo koje ga je kao kranina najvie inspiriralo da trpi svjedoei Kristovo ime. Kazne za krane u to vrijeme uistinu su bile veoma drastine. Jurja su najprije

privezali za kota s usaenim avlima, koji su pri svakom pokretu kidali komade tijela i dubili u njemu brazde. Pri takvom muenju on je bio veseo to je zaudilo i njegove krvnike. Jo su se vie zaudili vidjevi da nije ostao mrtav. Nali su ga s potpuno zacijeljenim ranama. Njegovo udesno ozdravljenje mnoge je pogane obratilo na kranstvo. Juraj je bio jedan od prvih muenika Dioklecijanovih progona - nije bilo muenja koje nad njim nije bilo primijenjeno da se nadvlada njegova velikodunost i ustrajnost. Kad je car uvidio da ni muenje nee postii Jurjevo odricanje od kranske vjere, rekao mu je: "Protiv svoje volje bio sam prisiljen podvrgnuti te strogosti izdanih zakona protiv neprijatelja moje vjere. Ti zna potovanje koje sam uvijek imao za tvoju zaslugu i mjesto koje dri u mojoj vojsci je dokaz moje dobrote; tvoje protivljenje je jedina zapreka koju moe staviti na svoju sreu. Mlad si, ima moju milost, naklonost sjedinjena s tvojom valjanou obeaje ti prve poloaje. Oekuje li da opet ue u svoju slubu i umiri boanstva sa rtvama?" Na to Juraj zamoli cara da ga uvede u hram gdje su carska boanstva za koja je car govorio da im prinese rtvu. Car vie nije nimalo sumnjao da njegova blagost i obeanja nee pobijediti ispovjednika vjere Isusa Krista. Bio je uveden u hram s velikim brojem puana. Poto je Juraj ugledao kip boga Apolona obrati mu se rijeima: "Jesi li ti Bog da ti prinosim rtve?" "Ne, ja nisam Bog" odgovorio je idol glasom, tako da su se svi nazoni poeli tresti. "A kako se vi, zli duhovi koje je pravi Bog osudio na vjeni oganj, usuujete postojati u nazotvu sluge Isusa Krista kao to sam ja?" Te svoje rijei popratio je sa znakom kria. Odjednom se itav hram zaorio od krika i stranog urlanja, tako da su kamene statue bogova poele pucati na komade. itav taj dogaaj pratio je prema legendi i sam car koji je naredio da se Jurju odrubi glava, to se dogodilo 23. travnja 290. godine u Lidiji (Palestina). Stoga je taj datum Jurjeve smrti u Crkvi upisan kao spomendan na toga sveca. Na likovnim prikazima, Sveti Juraj u Istonoj i Zapadnoj crkvi, najee se moe vidjeti sa zmajem. U poecima kranstva zmaj je simbol zla, to se u prenesenom znaenju odnosilo na poganstvo. Prema legendi Sveti se Juraj na plai borio sa zmajem, poput Perzeja u antikoj mitologiji, izvan gradskih zidina kako bi spasio kraljevu ki koju je trebalo rtvovati. U tom obliku nastala je pria prvi put spomenuta u Zlatnoj legendi (Legenda aurea) iz 13. stoljea koja je radnju smjestila u grad Silenu u Libiji. Neka druga vrela spominju grad Bejrut u Libanonu, gdje se je isto dogodilo Perzeju. Sveti Juraj prikazuje se u odori rimskog vojnika (u srednjem vijeku vitekom oklopu) na bijelom konju (simbol istoe) kako zamahuje maem. Ve prije, koplje je bacio u neman. Na mjestu dogaaja katkad se prikazuju ostaci rtava stradalih u borbi s nemani, a ponekad se u kutu prizora vidi i sama princeza kako moli Boga da sveti Juraj pobijedi. Na gradskim zidinama nerijetko su prikazani i promatrai borbe. Zmaj je prikazan kao bie prekriveno ljuskama, raljasta jezika i tankog repa. No, ponekad imamo i prikaze svetog Jurja koji pomou princezina pojasa vezuje zmaja i uvodi ga u grad, te ga pred kraljem i graanima ubija maem / kopljem. Ikonografski prikazi svetoga Jurja na temu njegova muenitva rijetki su. Prikazuju

se razna iskuenja muenitva (ispijanje otrova, muenje na kotau s avlima, bacanje u kotao vrele vode) i konano odsijecanje glave. Te kompozicije u ciklusima nailazimo u crkvama kojima je on zatitnik (npr. Altichiero, Avanzo, Oratorio di S.Giorgio, Padova). Ovaj slavni muenik uvijek je bio glasovit u Istonoj i Zapadnoj crkvi. Njegovo tovanje kao sveca jedno je od najstarijih u Crkvi. Ve u IV stoljeu neke crkve u Siriji posveene su njemu, a u Carigradu, svecu u ast, crkvu je podigao sam car Konstantin. Legenda kae da je sv. Klotilda, ena franakog kralja Klodovika podizala oltare u ast sv. Jurju. Sv. German, pariki biskup, jedan od najglasovitijih prelata estog stoljea mnogo je pridonio tovanju ovoga sveca na tlu Francuske. On je dao sagraditi kapelu u ast svetom Jurju u crkvi Sv. Vinka koja se danas zove crkva Sv. Germana. No njegova popularnost u zapadnoj Europi masivnije zapoinje u 13. stoljeu tijekom kriarskih ratova. Kako je on po zvanju bio vojnik, nekoliko vojnikih vitekih redova nosi njegovo ime. Kranske vojske za vrijeme kriarskih ratova stavljaju se pod Sveevu zatitu. U vrijeme kriarskih ratova koji su pokrenuti u svrhu oslobaanja Kristova groba i Svete zemlje od Saracena, kriarske su vojske imale svoga sveca zatitnika. Naelno, to su bili oni sveci koji su na bilo koji nain vezani za oruje, vojsku, rat. Meu njima je i Sveti Juraj, svetac - ratnik, ideal srednjovjekovnih vitezova, simbol nepobjedivosti i ustrajnosti u kranskoj vjeri. Posredstvom vitezova kriara, koji su se vratili s vojnih pohoda u Svetoj zemlji, tovanje Svetoga Jurja u Zapadnoj, Srednjoj i Sjevernoj Europi velikom se brzinom proirilo, tako daje on jedan od najtovanijih svetaca. Postojalo je i nekoliko vojnikih redova koji su nosili njegovo ime kao npr. onaj to ga je 1470. osnovao car Friderich IV., u gradu Genovi - Red Sv. Jurja, pa onda u Aragonu osnovan 1200. godine. Prema G. Croisehi: "Muili su ga na svaki nain ako bi vjerovali svemu onome to najstarija djela o muenitvu naeg sveca donose o njegovim patnjama. Sve ono najokrutnije, to moe smisliti neovjeno barbarstvo, bijes tiranina, zloa pakla, upotrijebljeno je u muenju nepobjedivoga muenika; ali sve to posluilo je da zbuni pogane i oituje slavu svemogueg Boga, kojega je Juraj astio. eljezo, vatra i ivo vapno, upotrijebljeni su da slome njegovu odlunost u vjeri. Ustrajnost i veselje koje se moglo vidjeti na njegovu licu usred tolikog muenja, udesan sjaj koji je okruivao njegov lik ruio je tminu groznoga zatvora. Mnoga udesa koja je uinio u prilog onih koji su pridonijeli da trpi, uinila su da se slavi njegova vjera. Protolije i Anatolije, obojica pretori, uzalud su vikali, arali, magijali -Jurjeva herojska strpljivost usred najveih muka i udesa koje je inio, slomili su i najtvrdokornije i uinili da se uplai i sam car. Govori se da se obratila i sama carica Aleksandra i zasluila slavu muenitva." Papa Zakarije (741.-752.) u grad Velabro (Italija) prenosi u velianstvenoj procesiji relikvije njegove glave pronaene u Lateranu. Relikvija se uva u srebrnom poprsju sveca koje je darovano od strane kardinala Hanibalda de Ceccano (umro 1350.). Poprsje je prenijeto u crkvu Sv. Petra u Vatikanu. 16. sijenja 1408. god. ponovno je preneseno u crkvu Sv. Jurja u

Velabru, gdje se i danas moe vidjeti. 1600. godine dio relikvije poklonjen je gradu Ferarri. Ve i brojne varijacije svetakog imena objanjavaju se velikom omiljenou tog vojnikog sveca u narodu. Svi ueni i poluueni oblici nastali su na osnovi grkog izgovora - Georgios (lat. Georgius). Romanski izgovor (skup ge/gi daje suglasnike z//d, a u nekim sluajevima i dz) zastupljen je samo u Dubrovniku: Zore, Zoreti, Dore, Dzore... U zadarskim Arbanasima imamo prema albanskom prezime era. Prouavajui nau toponimiju, Petar imunovi naao je da nema sveca kojemu je u nas podignuto vie crkvica nego sv. Jurju (iskljuivi, naravno, crkve posveene Gospi). U agrarnim je i stoarskim sredinama Juraj (gr. georgos znai "ratar", "seljak") postao "nezamjenjiv" zatitnik zemlje, usjeva, zelenila i stoke, pa je u toj funkciji (posebno kod Slavena) supstituirao starije, pretkranske kultove. Petar imunovi u knjizi Hrvatska prezimena (Zagreb, 1995.) pie: Upravo ondje gdje su prisutni ostaci slavenskog dualistikog vjerovanja sauvani su i u toponimima Perunsko, Peruni, Perun (bog gromovnik), Vidova gora, Sutvid (Svevid, Svetovid bog sunca). A u Jurjevoj legendi inkarnirana je borba dobra i zla (u liku zmaja). Svetkuje se 23. travnja. Taj "urevdan", "Jurjevo", "Zeleni Juraj" vue korijen iz praslavenskog, poganskog vjerovanja. Tada po pukom shvaanju poinje proljee, budi se priroda; proklijaju zelene trave (travanj), a sv. Juraj je i zatitnik stoke sitnoga zuba. Istjeruju se tada ovce na pau, obavlja prva mua, odvajaju janjci od ovaca, kolje se tveno janje, naplauje daa ("jurjevina"), zapoinju tlake i ine mnogi drugi kultni obredi vezani uz pojam Jurjeva i Zelenog Jurja. Po tradiciji sv. Juraj je rimski asnik, muen godine 303. u Kapadociji (Mala Azija) za Dioklecijanova progonstva krana. Najveu "slavu" doivljuje s kriarskim ratovima, kada postaje prototip idealna viteza. Mnogi se gradovi (Barcelona, Genova...), pokrajine (Armenija, Ligurija...) i drave (Engleska, Portugal) stavljaju pod njegovu zatitu. Zastava stare Engleske (crveni kri na bijelom polju) zastava je sv. Jurja.