Professional Documents
Culture Documents
CATIA-Class A Povrsine
CATIA-Class A Povrsine
FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE HR-10000 Zagreb, Ivana Luia 5 (ak. god. 2005./06.)
Sadraj:
Uvodni dio.............................................................................................................. 3 to je class A surfacing...................................................................................... 3 Matematika analiza class A povrina................................................................... 5 Klasifikacija povrina s obzirom na geometrijski, odnosno parametarski kontinuitet........................................................................................................... 8 Class A povrine u CATIA-i................................................................................. 10 Kombinacija CATIA-e i drugih softvera............................................................ 11 Smjernice za oblikovanje objekata sa class A zahtjevima................................... 13 Popis koritene literature................................................................................. 14
Uvodni dio
Tema ovog seminarskog rada je modeliranje takozvanih "Class A" povrina u razliitim proizvodima, s naglaskom na automobilsku industriju u kojoj je i razvijen Class A konstrukcijski pristup. Da bi izbjegli zabunu u vezi sa nazivom ovog pristupa modeliranju i konstruiranju u ovom seminaru emo ga nazivati izvornim imenom na engleskom jeziku: class A surfacing. Odgovarajui naziv na hrvatskom jeziku bio bi oblikovanje povrina A klase, ali taj naziv se zapravo ve dugo u inenjerskoj praksi koristi za klasifikaciju topografske kvalitete (hrapavosti) povrina koja ima neke dodirne toke sa class A povrinama, ali se radi o posve razliitim pojmovima. Class A surfacing je zapravo neka vrsta poveznice izmeu dizajna i inenjerskog oblikovanja proizvoda. Nastao je u automobilskoj industriji, primarno za oblikovanje vanjskih dijelova karoserije, ali primjena se sve vie iri na interijer automobila i ostale proizvode kod kojih veliku ulogu igraju estetika i ergonomija. Nain oblikovanja se moe znaajno razlikovati, ali najee se radi o digitaliziranju oblika maketa ili prototipova, a zatim prilagoavanju geometrije prototipa raznim tehnoloko estetskim zahtjevima. Veliki naglasak je na produktivnosti i efikasnosti izrade zbog trenutnih trinih uvjeta u kojima konkurencija tjera proizvoaa da svakih nekoliko godina izdaje novi model automobila u svakoj klasi. Najvea prednost class A povrina je visoka estetika i prirodan izgled (oblik i refleksija okolia karoserije izgledaju glatko, bez devijacija i nazubljenih oblika), ali osim toga karoserije oblikovane u skladu sa class A zahtjevima najee imaju manji otpor zraka i sline prednosti.
to je class A surfacing
S obzirom na to da je class A relativno nov pristup koji se jo uvijek razvija postoje podvojena miljenja o tome to sve je, a to nije class A povrina. Zapravo ne postoji konkretno definirani standard class A povrine, ali veina inenjera za meritorne kriterije uzima znaajke koje je kao interne standarde (meusobno neovisno) propisalo nekoliko proizvoaa automobila. S obzirom da je class A pristup oblikovanju i proizaao iz automobilske industrije, logino je da njihove zahtjeve prihvatimo kao neke smjernice ali i da uzmemo u obzir to da jo ne postoji definitivni standard. Jedina podjela oko koje se svi slau je zapravo podjela s obzirom na poloaj i namjenu povrina: Class A povrina je namijenjena vidljivim dijelovima automobila, onima koje korisnik vidi i s kojima je stalno u dodiru (npr. instrument-ploa, volan, vanjski dijelovi karoserije i sl.). Za takve povrine su postavljeni najvii estetski, tehniki i ergonomski zahtjevi i one moraju biti iznimno paljivo oblikovane u svim kvalitetnim proizvodima.
Class B povrine su sekundarne povrine koje su takoer ponekad vidljive, ali su manje vane (npr. unutranjost pretinca za rukavice, pepeljara, prtljanik automobila i sl.). Ove povrine takoer imaju postavljene zahtjeve sline onima za class A, ali s time da se tu manje inzistira na estetici a vie na praktinosti i ergonomiji. Ove povrine se smatraju povrinama na kojima je mogue raditi kompromise to se tie oblikovanja, materijala i tehnologije izrade da bi se smanjila cijena proizvoda bez veeg utjecaja na dojam i zadovoljstvo kupca. Class C povrine su unutranje povrine s kojima korisnik ne dolazi u dodir, niti su mu vidljive pri koritenju proizvoda (npr. unutranji dijelovi karoserije, unutranja strana blatobrana, razni dijelovi motora i podvozja itd.). Ove povrine imaju svoju funkcionalne zahtjeve, ali nema nikakvih zahtjeva u vezi estetike ili ergonomije. Na njima se toleriraju razne nepravilnosti, ogrebotine i slino. Eventualno se za neke od class C dijelova postavljaju zahtjevi za izbjegavanjem otrih bridova i slinih opasnih stvari. Objanjenje koje puno bolje oslikava pravo znaenje class A povrina je matematiko-geometrijskog karaktera, ali ipak ne daje jednoznanu definiciju. Ovo objanjenje je rezultat prouavanja zahtjeva dva razliita proizvoaa automobila i nekoliko proizvoaa kuanskih aparata u vezi class A oblikovanja povrina. Oni svi, meusobno neovisno, daju zahtjeve na povrine (i spojeve vie povrina) koji osim uvjeta geometrijskog kontinuiteta G0 i G1 trae i tzv. "kontinuitet zakrivljenosti" koji je zapravo parametarski kontinuitet. Kontinuitet zakrivljenosti e kasnije biti analiziran, a kratko objanjenje je da bilo koji element neke povrine mora imati isti polumjer zakrivljenosti kao okolni elementi istog funkcionalnog dijela. Matematiki gledano zapravo se radi o drugoj derivaciji parametara krivulje. Iako ne postoji formalni standard class A povrine, veina se slae oko toga da bi class A povrina trebala potivati zahtjeve: geometrijskog kontinuiteta povrine, kontinuiranog toka povrine (bez naglih i otrih bridova) i geometrijskog kontinuiteta na spoju dvaju povrina. Znai, pojam class A povrine se odnosi na povrine i spojeve povrina proizvoda koje su vidljive, a koji fiziki i estetski pridonose vrijednosti proizvoda. Ovakva klasifikacija je ve uvrijeena u autoindustriji, a sve znaajnija postaje i u ostalim industrijama, posebno u proizvodnji kuanskih aparata i ostalim proizvodima kod kojih je osim funkcionalnosti vana estetika i ergonomija. Ali u takvim proizvodima treba razlikovati class A povrine od ostalih, npr. vanjske povrine modernih mobilnih ureaja su oblikovane po class A principima, a unutranjost sa raznim rebrima i umetcima nije class A nego je uvjetovana raznim konstrukcijskim i tehnolokim parametrima.
Kod interpolacijskih metoda krivulja prolazi kroz sve toke, a kod aproksimacijskih prolazi kroz neke od toaka dok ostale slue kao kontrolne toke. U praksi se za interpolaciju najee koriste polinomi treeg reda, jer su oni ujedno dovoljno fleksibilni i raunski dovoljno jednostavni da ne zauzimaju previe raunalnih resursa (jer tada sloeni modeli postaju proraunski vrlo zahtjevni). Ali u zahtjevnijim CAD programskim paketima puno se ee koriste aproksimacijske metode. Funkcijski oblik aproksimacijske krivulje teoretski je mogue postaviti implicitno, eksplicitno i parametarski. U CAD praksi se zbog raznih nedostataka i specifinih zahtjeva gotovo iskljuivo koristi parametarski oblik jer je vrlo fleksibilan, i unato neto sloenijoj logici ovakav nain opisa je najprikladniji. Model krivulje se specificira po odsjecima polinomima treeg reda. Svaki odsjeak Q opisan je s tri funkcije x, y i z parametra u na sljedei nain: Q(u) = [x(t) y(t) z(t)] gdje je: x(t) = ax t3 + bx t2 + cx t + dx y(t) = ay t3 + by t2 + cy t + dy z(t) = az t3 + bz t2 + cz t + dz uz 0 t 1. Ako definiramo vektor potencija parametra t na sljedei nain: T = [ t 3 t2 t 1], te matricu koeficijenata triju polinoma na sljedei nain:
ax b C= x cx dx ay by cy dy az bz . cz dz
Sa usvojenom matrinom notacijom moemo model odsjeka krivulje zapisati kao: Q(t) = T C. Derivacijom ovog izraza dobivamo izraz za vektor smjera tangente odsjeka krivulje:
d = [3t2 2t 1 0] C. dQ(t )
Na prvi pogled modeliranje krivulje po odsjecima izgleda nelogino sa stanovita zauzea memorije ako bi se moglo nekim drugim postupkom parametrizirati cijelu krivulju, njezina reprezentacija u memoriji bi zauzimala manje memorije nego reprezentacije svih njenih odsjeaka. Ali u realnim modelima veinom se pojavljuju relativno kratki segmenti krivulja koji su definirani malim brojem toaka, tako da je ovaj pristup potpuno opravdan. Ako promatramo spoj dvaju odsjeaka jedne krivulje moemo uoiti da kontinuitet krivulje na tom spoju ovisi o dvije razliite vrste kontinuiteta:
geometrijski kontinuitet G, parametarski kontinuitet C. Geometrijski kontinuitet definira se prema razini derivacije poloaja toke na krivulji: G0 jednakost poloaja toaka iskazuje neprekinutost krivulje u toki, G1 jednakost nagiba tangenti (prva derivacija krivulje u toki), itd. Zbog toga to su krivulje treeg i viih redova u CAD alatima interpretirane parametarskim polinomima treeg reda prikladnije je i kontinuitet krivulja izraavati parametarski: C0 jednakost poloaja toaka iskazuje neprekinutost krivulje u toki, C1 jednakost nagiba tangenti (prva derivacija krivulje u toki), C2 jednakost zakrivljenosti krivulje (druga derivacija krivulje u toki), Cn jednakost n-te derivacije Q(u) u toki dodira odsjeaka. Matematiki gledano, parametarski kontinuitet implicira geometrijski ali obrat ne vrijedi (Cn Gn) .
dva spojena smjerovi tangenti dvaju segmenta, zadovoljen segmenata su jednaki (ne G0 kontinuitet nuno i veliina), zadovoljen G1 kontinuitet ukoliko su i smjer i veliine vektora jednaki, tada je zadovoljen C1 kontinuitet
zadovoljenje kontinuiteta drugog reda, jednakost zakrivljenosti segmenata u okolini spojne toke, zadovoljen je C2 kontinuitet
Naravno, ova analiza kontinuiteta povrine je geometrijski ispravna ne samo za odsjeke iste krivulje, nego i za spojeve dvaju krivulja ili ak za konture susjednih dijelova u sklopu. Ako krivulje na gornjoj slici zamislimo kao karakteristine profile trodimenzionalnih povrina (npr. dio karoserije automobila ili kuite nekog ureaja), lako je uvidjeti da e estetika proizvoda uvelike profitirati to je vii stupanj kontinuiteta povrina. Zbog takvog zakljuka svi zahtjevi za oblikovanjem
lakeg razumijevanja istaknuti jedan tipini primjer C1 kontinuiteta u CAD alatima Fillet. U literaturi na engleskom jeziku se za C1 kontinuitet najee koristi izraz tangent continuity. Veina industrija se zasniva na prethodno objanjene dvije razine kontinuiteta, a do nedavno su se svi proizvodi zasnivali na njima. ak se i zrakoplovna industrija i brodogradnja zasnivaju iskljuivo na njima. Iako se ini loginim da se u zrakoplovnoj industriji takoer krene sa inzistiranjem na class A povrinama, ne ini se vjerojatnim da e se to uskoro dogoditi. Glavni razlog je u tome to je tamo sve podreeno aerodinamici, potronji goriva i masi aviona. U posljednje vrijeme se razvojem hardvera i softvera raunala sve vie proizvoda konstruira pomou CAD/CAM alata, pa je i lake postaviti class A zahtjeve za oblikovanje proizvoda. Tako dolazimo do C2 kontinuiteta (curvature continuity kontinuitet zakrivljenosti) sve vie koji postaje kod oblikovanja modernih proizvoda. Kontinuitet zakrivljenosti (C2) podrazumijeva izjednaavanje drugih derivacija parametara krivulja s obje strane spojne toke. To znai da je zakrivljenost obje krivulje u blizini spojne toke jednaka, to garantira fine prelaze izmeu povrina koji e izgledati puno prirodnije od povrina koje se spajaju s niim razinama kontinuiteta. Iako je automobilska industrija krenula na class A povrine iz estetskih razloga pokazalo se da imitiranje prirodnih oblika povoljno djeluje na aerodinamiku vozila i u nekim sluajevima smanjuje probleme pri preanju limova. Potivanjem kontinuiteta zakrivljenosti (C2) oblici povrina postaju prirodniji i bez naglih prijelaza. Meutim, to to neka povrina zadovoljava kontinuitet zakrivljenosti ne znai da se radi o class A povrini. Kao primjer moemo razmatrati povrinu koja ne zadovoljava kontinuitet zakrivljenosti ona ipak moe biti class A povrina ako nema spoj sa nekom drugom povrinom. Iako kontinuitet zakrivljenosti nije definitivna garancija class A povrine, on je jedan od najprikladnijih kriterija po kojem je mogue prepoznati class A povrinu.
10
class A zahtjevima. Trenutno CATIA V4 moe kreirati dvije vrste objekata potujui kontinuitet zakrivljenosti (G2): SURFACE i BLEND. Kod SURFACE objekata mogue je koritenjem SURF2 i SKIN alata kreirati neogranieno velike povrine koje imaju zadovoljavajui kontinuitet zakrivljenosti, iako uz manje devijacije u nekim sluajevima. Ove devijacije je mogue neutralizirati koritenjem SPINES i LIMIT krivulja da bi se potpuno definirala zakrivljenost na rubovima objekta. Naalost, objekti koji imaju velike varijacije zakrivljenosti na svojoj povrini mogu stvarati probleme na kritinim mjestima. esto je ovo mogue popraviti na nain da se na kritinom mjestu definira tzv. UNSTRESSED SURFACE koja se uklopi na kritino mjesto. Ako ova metoda ne uspije onda je mogue koritenjem ARC ili PATCH alata "pokrpati" problematino mjesto (ARC i PATCH geometrije imaju mogunost da se ne pokoravaju ba svim ogranienjima constraints i da promijene stupanj zakrivljenosti kako bi poveali ili smanjili lokalnu deformaciju). U sluaju da ni drugom metodom nije mogue rijeiti problem kontinuiteta zakrivljenosti mogue je koritenjem NURBSCRV ili NURBSSRF geometrije prilagoditi rubove problematine povrine i na taj nain djelomino rijeiti problem. Za BLEND objekte mogue je koristiti BLENSURF alate koji omoguuju definiranje G0, G1 i G2 kontinuiteta pri spajanju bilo kojih dvaju krivulja ili povrina. Takoer je mogue kreirati BI-RAIL povrinu (povrina definirana kao spojna povrina izmeu dvije krivulje rail je eng. naziv za prugu, tranice) sa zadanim polumjerom, a zatim kreiranjem BLEND povrine sa eljenim G0, G1 ili G2 kontinuitetom spojiti BI-RAIL sa ostatkom objekta. BLENSURF alat je vrlo koristan, ali problem s njime je to to ne moe pokriti podruje izmeu povrina koje stoje pod veim kutom jedna prema drugoj. Primjerice, ako kreiramo dvije meusobno okomite povrine koje nisu spojene, a zatim ih probamo spojiti BLENSURF-om dobit emo malo udan "rezultat": spojna povrina izlazi sa jedne inicijalne povrine sa kontinuiranom zakrivljenosti ali tada najkraim putem dolazi do druge inicijalne povrine i na nju se opet spaja potujui kontinuitet zakrivljenosti. Ovo se dogaa zbog toga to BLENSURF kreira isto geometrijski kontinuitet, a za prirodan oblik je potrebno potivati i geometrijski i parametarski kontinuitet. Ali ovakve probleme je mogue rijeiti koritenjem malo kompliciranijeg alata SKIN.
11
Trenutno je Alias sa svojim naprednim mogunostima najei izbor za takav nain rada, sa svojim mogunostima da pokrije cijeli proces industrijskog dizajna proizvoda (Sketch, Surface on sketch, Surface manipulation and build) koji su kasnije kompatibilni sa modelima izraenim u CATIA-i. Alias nudi rendering i animaciju modela i ima dobro razraen sustav eksportiranja modela u CATIA-u pomou plug-ina CAT Direct Connect koji omoguava potpunu interoperabilnost izmeu Aliasa i CATIA-e (V4 i V5). Pri razmjeni podataka izmeu Aliasa i CATIAe podaci se potpuno prilagoavaju zadravajui tone dimenzije i tolerancije modela, informacije o povrini i topologiji ukljuujui i G 2 razinu tangencijalnosti. Inae, u Aliasu je mogue oblikovati povrine koje e zadravati kontinuitet ak u G3 razini (trea derivacija jednadbe krivulje), to je iznad zahtjeva za class A povrine. Osim toga u Alias je mogue importirati veinu drugih formata (CAD modeli, ergonomski parametri, vektorska i bitmap grafika, razni formati prezentacija, teksture). Pri dizajniranju (konstruiranju) proizvoda u Aliasu mogue je raditi modele koji e biti slobodno dimenzionirani ili tone matematiki definirane modele, tako da ga dizajneri koriste i za razvoj koncepta. Jo jedna velika prednost Aliasa u proizvodnji automobila je njegova prilagoenost razvoju prototipova, mogunost importiranja i analize mree podataka (tzv. Cloud Data Processing), implementirane reverse engineering metode i slini alati specifini za ovo podruje proizvodnje.
12
13
14