3.

CAD SISTEMI
Klasični CAD sistemi omogućuju primjenu računala i odgovarajućih programskih rješenja u procesu
razvoja proizvoda, u pojedinim ili u svim fazama toga procesa. Razlikujemo CAD sisteme opće
namjene i CAD sisteme namijenjene razvoju određene vrste proizvoda.
Sadašnji CAD sistemi su moćni sistemi za različite operacije kao što je prikaz 3D modela proizvoda,
mogućnost manipuliranja geometrijskim i topološkim informacijama i sl. Omogućuju efikasno kreiranje
grafičkih prikaza tijela poznate geometrije od kojih se potom slažu elementi i sklopovi. Primjenjuju se
za 2D i 3D modeliranja i izradu tehničke dokumentacije. U njihovom sastavu ili kao posebne aplikacije
mogu biti i različiti alati za numeričku analizu stanja konstrukcije (analize stanja naprezanja i
deformacija, toplinske i druge analize) i generiranje tehnoloških informacija za izradu proizvoda na
CNC i Rapid Prototyping mašinama.

a. Područja primjene CAD sistema

Prijenos podataka (geometrijski, topološki, numerički podaci) između različitih CAD sistema,
aplikacija za inženjerske analize (CAE – Computer Aided Engineering) ili aplikacija za podršku
proizvodnji (CAM – Computer Aided Manufacturing) danas je izvrsno riješen korištenjem
standardiziranih datotečnih formata.

Slika 3.1. – Podaci primjene CAD aplikacija za njemačku industriju

Klasični CAD sistemi imaju velike mogućnosti podrške inženjerima u razvoju proizvoda u fazi
dizajniranja i u fazi detaljiziranja, dakle u inženjerskim fazama kada je problem već prilično jasno
definiran.
Nakon početnih prikupljanja podataka i analize zahtjeva za razvojem novog proizvoda ili zahtjeva za
poboljšanjem postojećeg proizvoda, inženjeri imaju zadaću razvijati jedno ili više idejnih rješenja
zadanog tehničkog problema. U ovoj fazi inženjer obrađuje različite vrste podataka i informacija i
donosi odluke temeljem istih.
Ključna pitanja strukture, funkcije, estetike i sl. budućeg proizvoda rješavaju se već u prvoj fazi kada
se temeljem različitih stručnih analiza bira najbolje idejno rješenje. Ova je faza procesa konstruiranja
zbog same svoje prirode do sada najslabije bila računalno podržana.
U novije vrijeme u svijetu su intenzivirana istraživanja s ciljem računalne podrške ovoj fazi. Razvijene
aplikacije zbog prirode ove faze uglavnom su temeljene na metodama umjetne inteligencije.
Karakteristika je ove faze proces sinteze, koji se koristi kao katalizator za generiranje što više mogućih
ideja, što je početni korak u rješavanju problema. Rezultati se stavljaju u tzv. listu ideja, a uglavnom
su u pitanju ili skice ili kompjuterski modeli.
Nakon faze iznalaženja i odabira idejnog rješenja budućeg tehničkog proizvoda slijedi faza
dizajniranja. U ovoj fazi vrše se različita modeliranje, zatim razne analize i sl. i to sve kroz stalnu
vizualizaciju konstrukcije. Računalna podrška ovoj fazi dobro je razvijena i implementirana kroz
različite programske aplikacije koje su sastavni dio CAD sistema.
 Slika 3.2. – Teleskopske tribune

Slika 3.3. – Teleskopske tribune

Buduće konstrukcijsko rješenje testira se i analizira korištenjem programski implementiranih
numeričkih metoda (najčešće korištena metoda je metoda konačnih elemenata – MKE) za
određivanje stanja naprezanja i deformacija, zatim različite kinematske analize, dinamičke i prostorne
analize, ergonomske i ekonomske analize i sl.
Faza dizajniranja vrlo je ovisna o grafici, vizualizaciji, analizi i komuniciranju o idejama što je dobro
razvijeno u klasičnim CAD/CAE sistemima (računalom podržano inženjerstvo, engl. Computer Aided
Engineering – CAE).
U procesu dizajniranja koriste se 3D geometrijski kompjuterski modeli budućeg tehničkog proizvoda,
a razvijena snažna računalna podrška raznim analizama i simulacijama ponašanja proizvoda
omogućuje značajnu uštedu budući da nekadašnji fizički modeli namijenjeni ispitivanju i testiranju
budućeg proizvoda danas više uglavnom nisu potrebni.
Računalna simulacija i animacija precizno je modeliranje kompleksnih situacija u kojima će se tehnički
proizvod naći. Kompjuterski 3D model koristi se umjesto fizičkog modela za analizu osobina. Osobine
materijala pridružuju se računalnom modelu tako da on izgleda kao realni proizvod.
Drugo važno područje u fazi dizajniranja konstrukcije jesu različite analize stanja konstrukcije.
Savremeni kompjuterski alati omogućuju izvođenje različitih analiza pri čemu se kao model proizvoda
koristi isključivo CAD model proizvoda uz dodane granične uslove kojima se oponaša realno stanje
u kojem će se konstrukcija naći i funkcionisati.
Više je različitih kompjuterskih analiza od kojih su najvažnije: analiza strukturnih osobina, analiza
mehanizama, funkcionalna analiza, ergonomska analiza, estetska analiza, tržišna analiza, financijska
analiza i sl.
Analiza strukturnih osobina ocjenjuje konstrukciju na temelju njezinih fizičkih osobina, kao što su
čvrstoća, veličina, volumen, centar gravitacije, težina, centar rotacije kao i termičke, mehaničke i
druge osobine. Ova analiza obično se temelji na primjeni numeričkih metoda, najčešće metode
konačnih elemenata.
Analiza osobina određuje je li proizvod siguran i može li zadovoljiti postavljene zahtjeve u
predviđenom periodu uporabe. Modeli se testiraju pod posebnim uvjetima i prikupljene informacije
mogu odrediti da li treba vršiti izmjene u konstrukciji. Kod ove vrste analize koristi se CAD model kao
polazna osnova. CAD model omogućuje izgradnju zamjenskog, tzv. diskretnog numeričkog modela
koji služi za različite proračune.
Analiza sklopova i mehanizama koristi se za određivanje korektnosti sklopova komponenti pri čemu
u obzir uzima geometriju i odnose sastavnih elemenata. Također je to područje koje obuhvaća analizu
kretanja komponenti mehaničkih sistema i elemenata koji su međusobno spojeni raznim tipovima
veza.
Analiza mehanizama uključuje analizu sklopova, kinematsku i dinamičku analizu i sl. Kinematska i
dinamička analiza određuje kretanja sklopova i komponenti s obzirom na dana opterećenja, zatim
određuje opterećenja koja upravljaju ili uzrokuju kretanje mehanizama. Ovaj tip analize u CAD
sistemima u potpunosti je podržan u formi računalne simulacije.
Funkcionalna analiza jest postupak prosuđivanja da li predloženo konstrukcijsko rješenje ispunjava
postavljene zahtjeve u funkcionalnom smislu. U ovoj analizi u obzir se uzimaju faktori kao što su
cijena, osobine, profitabilnost, sigurnost i ostali faktori na kojima se temelji određivanje valjanosti
predloženog konstrukcijskog rješenja.
Ergonomska analiza određuje kako dizajn utječe na dimenzije, kretanja, osjećaje i mentalne
mogućnosti populacije koja će koristiti proizvod.
Estetska analiza jest proces koji ocjenjuje predloženo dizajnersko rješenje proizvoda na estetskoj
razini.
Tržišna analiza obavlja se prije rješavanja konačnog izgleda konstrukcije. Analiza tržišta određuje
potrebe i želje korisnika tako da je proizvedeni proizvod ono što su kupci željeli. Financijska analiza
određuje raspoloživi kapital za projekt, troškove dizajna, proizvodnje, montaže, marketinga i
servisiranja proizvoda.
Vizualizacija dizajna jest analitička metoda koja se intenzivno koristi i postala je snažan inženjerski
alat zbog naglog razvoja računalne grafike i tehnika tzv. virtualne stvarnosti (engl. Virtual Reality).
Grafička analiza jest proces koji se koristi u inženjerskoj analizi da prikaže empirijske podatke u
grafičkoj formi. Ova se analiza koristi za provjeru zazora u sklopu, radnih limita pokretnih dijelova i
mnogih drugih fizičkih osobina. Tehnički podaci, podaci financijskog i tržišnog karaktera također se
grafički prikazuju u formi grafikona i dijagrama da bi se pomoglo dizajnerskom timu u analizi
informacija.
U prošlosti su se za razna ispitivanja i provjere koristili fizički modeli tzv. prototipi i u slučaju
neophodnih izmjena u konstrukciji trebalo je praviti potpuno novi model ili dio modela što je bilo vrlo
skupo. Kompjuterski modeli omogućuju ispitivanja i izmjene u dizajnu jednostavnim redefiniranjem
kompjuterskih modela što je znatno brži i jeftiniji postupak.
U suvremenom inženjerstvu definitivno je potrebno osloniti se na računalne tehnologije u razvoju
proizvoda, tzv. CAD tehnologije. CAD sistemi omogućuju stvaranje CAD kompjuterskih modela
proizvoda koji se zatim koriste za sve faze razvoja proizvoda, a također i sve postupke proizvodnje.
CAD sistemi samo su jedan način kreiranja CAD kompjuterskih modela proizvoda.
 Slika – 3.4. Dizajniranje konstrukcije proizvodne hale

Slika – 2.5. Montaža svih elemenata proizvodne hale

Vrlo su česte situacije da je potrebno neki već poznati proizvod koji je u uporabi napraviti boljim. To
znači da je potrebno napraviti njegov CAD model koji će potom poslužiti za sve dalje inženjerske
analize. U pravilu je vrlo teško takve proizvode koristiti da bi se jednostavno dobio njihov CAD model.
Iz tog razloga razvijene se brojne metode tzv. Reverznog inženjeringa koji omogućuje stvaranje ovih
modela.
Reverzni inženjering jest metoda uzimanja postojećeg proizvoda, njegovo precizno snimanje,
zapravo 3D skeniranje geometrije i stavljanje tih informacija u CAD bazu podataka. Mjere se uzimaju
korištenjem 3D skenera ili koordinatnih mjernih strojeva. Takav 3D model može biti modificiran i dalje
korišten za proizvodnju.

b. Kriterijumi za izbor 3D CAD sistema

Od CAD sistema koji su danas u industriji u primeni od 1/3 do 1/2 je 3D sistema. Ostatak se koristi
za izradu 2D tehničke dokumentacije. Iako se još uvek neki jednostavniji zadaci obavljaju pomoću
2D, radi se ubrzano na uvođenju 3D sistema u većinu kompanija i organizacija.

Efikasnost 3D modeliranja
3D modeliranje se koristi za sve aspekte proizvodnje: dizajn proizvoda i njegovu verifikaciju, izradu
alata, numerički upravljani mašine i završnu kontrolu. U cilju povećanja efikasnosti, konstruktor bi
trebalo da pribegava izradi 3D modela u što manje koraka, ali bez ugrožavanja i smanjenja kvalitete
krajnjeg proizvoda. Na primer, ako vaše preduzeće proizvodi delove od lima, treba obratiti pažnju
na posebne alate za njihovo stvaranje i automatsko generisanje uzoraka. Ako je za vaš proizvod
najbitnija estetika, pažnja se usmerava na na alate za stvaranje slobodnih formi i površina i njihove
prelaze. Konstruktor složenijih mašina treba da organizuje sklapanje velikog broja dijelova, kao i
korišćenje standardnih delova iz biblioteka.

Usklađenost sa kupcima i dobavljačima

Kad god je moguće, izaberite CAD sistem koji je popularan u vašem okruženju, industriji i
dobavljačima. Ovim će se eliminisati potreba konverzije datoteka iz jednog sistema u drugi, jer
to zahteva vreme, a moguća je i pojava manjih ili većih grešaka. Treba obratiti pažnju i na sposobnost
za uvoz datoteka iz drugih sistema. Trebalo bi da vaš CAD sistem podržava standardne formate
za konverziju, kao što su STEP, IGES, VDA, i IDF. Uzeti u obzir i pomoćne alate za korekcije
uvezenih oblika, da su laki za korišćenje i koliko dobro rade. Ovo je jako važno ako je vaša kompanija
kod firma koristi mnogo datoteka od više različitih CAD sistema.

Izrada tehničke dokumentacije po standardima

Iako će sistem uglavnom biti namenjen projektovanju 3D modela, dobavljačima i radnicima u
proizvodnji i montaži će biti potrebni crteži. Jasan crtež treba da pokaže sve kritične dimenzije i
tolerancije, materijale i gabaritne mere, sve podatke o obradi, kao što su termičke obrade itsl. Treba
proveriti da sa nabavljenim 3D CAD sistemom možete napraviti crteže sa odgovarajućim standardima
za dimenzije, tolerancije, slova, listu delova.... I biti sigurni da vaše crteže možete izvesti u
standardnim formatima kao što su PDF, DXF, DWG.

Pouzdanost i stabilnost
Sistemi za 3D modeliranje su daleko složeniji od 2D sistema koji su namenjeni isključivo za crtanje.
Uz sve te kodove veoma je teško obezbediti da budu otklonjeni sve moguće greške i nedostaci
(bagovi). Na žalost, ne postoje standardne mere pouzdanosti za CAD sisteme, kao što postoje za
mnoge vrste sistema i mašina. Stoga treba pretražiti forume kupca gde se mogu naći najčešće
promedbe i izveštaji o nestabilnosti ili softverskim greškama. Pitajte i kompanije koje već poseduju
isti 3D CAD u vašem gradu ili industriji, koliko često i da li dolazi do pada sistema ili drugih
nedostataka.
Korektan poslovni odnos
Kako bi izbegli moguću grešku i smanjili svoje troškove, treba imati u vidu i ko je dobavljač, odnosno
distributer određenog CAD sistema koji se nudi, odabrati ako je moguće jednostavan programski
paket koji ima sve što vam je potrebno. Ovde se misli na uslove kupovine, vrste i broj licenci, da li se
radi o pojedinačnim ili mrežnim licencama, da li se i kada obnavljaju. Takođe je korisno predvideti
mogućnost da konstruktori, ukoliko se za to ukaže potreba, pored korišćenja softvera na poslu, isti
mogu bez poteškoća koristiti i na drugom mestu, recimo kod kuće.
Povezivanje svih potrebnih aplikacija
3D CAD može biti čak i produktivniji uz dodatke za posebne namjene, kao što su recimo
automatizacija i različite analize. Ako je potrebno uraditi različite simulacije kinematike, dinamike,
napona, deformacija, vibracija, temperature ili protoka fluida, potražite sistem koji obuhvata ove
analitičke alate ili ih ima na spisku proširenih opcija i dodataka koji se mogu obezbediti ili dograditi..
7. Brza i jednostavna obuka
8. Distributer koji je spreman da vam izađe u susret
 3.1 CAD modeliranja proizvoda
Postupak razvoja proizvoda podrazumijeva računalnu podršku u svim fazama. Tehnologije računalne
podrške poznate su pod nazivom Computer Aided Tehnologije (CAT).
U svijetu je najrašireniji akronim CAD koji dolazi od engleskih riječi Computer Aided Design
(računalom podržani dizajn).
CAD sistemi računalne podrške razvoju proizvoda obuhvaćaju:
1. hardver (računalo i pripadajuća oprema),
2. softver (kompjuterski program),
3. inženjerska znanja i aktivnosti koje inženjer obavlja u postupku razvoja proizvoda te
4. podatke o samom proizvodu (podaci i struktura podataka koja se kreira i manipulira pomoću
softvera).

CAD sistemi temelje se na vektorskoj računalnoj grafici, bazama podataka i modernim informacijskim
tehnologijama koje omogućuju punu interaktivnost korisnika i računala. U skladu s prethodnim
razvijana je i odgovarajuća računalna i programska oprema.
Osim ovih osobina u razvoju programske opreme CAD sistema posebno se vodilo računa o
korisničkim sučeljima. U različitim CAD sistemima postoje različita korisnička sučelja pa se samim
time koriste i različite metode upravljanja programom, različite metode unosa podataka i odabira
objekata itd. U klasičnoj korisničkoj interakciji, korisnik unosi podatke i komande koristeći tipke na
tipkovnici računala.
U sistemima u kojima se koristi interaktivna računalna grafika postoje dodatne aktivnosti:
pozicioniranje i lociranje podataka, odabir grafičkih ili drugih objekata na ekranu računala, unos
grafičkih i drugih objekata itd. Za ove namjene koriste se tzv. uređaji za unos podataka čiji je zadatak
omogućavanje komunikacije korisnika s računalom. Za ovu namjenu u CAD sistemima koriste se miš,
svjetlosna olovka, digitajzer, tablet itd.
Današnji CAD sistemi obično su temeljeni na radnim stanicama ili osobnim računalima s Windows
operacijskim sistemom. Znatno su jeftiniji, a hardverski sve više zadovoljavaju tražene potrebe.
Podaci se razmjenjuju u mrežnom okruženju s neograničenim prostornim limitima. U razmjeni
podataka koristi se internet tehnologija i razvija se tzv. virtualni projektantski ured.
Nagli razvoj hardvera u posljednjih par decenija doveo je do toga da danas PC temeljeni CAD sistemi
za vrlo male novce imaju skoro sve mogućnosti kao nekadašnji skupi mainframe temeljeni CAD
sistemi. Razvoj hardwarea ide svakodnevno skoro brzinom revolucije što za posljedicu ima i sve brži
razvoj CAD programskih rješenja, koja usput postaju sve jeftinija i dostupnija.
U razvoju proizvoda, tj. u njegovom dizajnu potrebno je što vjerodostojnije prikazati njegova svojstva.
Iz tog razloga u razvoju CAD sistema razvijane su različite metode grafičkog predstavljanja i
modeliranja.
U prvoj generaciji CAD sistema, model proizvoda ili objekt modeliranja bio je predstavljen
projekcijama svojih ivica na 2D ravnine. Ovo su ujedno i najprimitivniji CAD sistemi iz kojih su uskoro
nastale modernije tehnologije prikaza, ali su omogućili izbacivanje crtaćeg stola iz uporabe.
U drugoj generaciji CAD sistemi su omogućavali prikaz objekata s ivicama u 3D prostoru. Ova je
tehnologija poznata pod nazivom žičano modeliranje (Wire-frame modeling). Bilo je moguće
generirati 2D poglede iz bilo koje točke u prostoru. Krupan nedostatak bila je tzv. dvosmislenost i
nejasno prikazivanje objekata u prostoru budući da su se vidjele i sve nevidljive ivice na objektu (Slika
3.). Potencijalni promatrač često nije bio u stanju razlikovati pojedinačne dijelove u sklopu s obzirom
na krajnje zbunjujuću strukturu uslijed žičanog prikaza. Međutim postoje situacije kada žičani modeli
mogu poslužiti korisno jer mogu dati šest osnovnih pogleda istovremeno (projekcije).
U trećoj generaciji CAD sistemi su već razvijeni za tehnološki korak dalje. Ovi sistemi omogućuju
kreiranje površina u zatvorenim konturama ivica čime je bilo moguće na zgodniji način prikazati
površine objekata. Kreiranje površina omogućuje potpuni prikaz 3D objekata modeliranih u prostoru.
Ovakav način modeliranja poznat je pod nazivom površinsko modeliranje (Surface modeling,
Boundary Representation ili B-Rep).
Zatvorene konture ivica omogućavaju kreiranje ravninskih i prostornih površina. Površine se dalje
mogu sastaviti na način da omoguće formiranje zatvorenih volumena čime bi se ograničio
trodimenzionalni prostor modeliranog objekta (Slika 3.).
B-Rep sistemi se razlikuju od klasičnih površinskih modelera jer se u njihovom slučaju mora osigurati
tzv. „hermetički“ zatvoreni volumen. Ovaj pristup omogućen je zahvaljujući istovremenom korištenju
geometrijskih i topoloških podataka.
Topologija samog objekta modeliranja može se predstaviti strukturom veza vrhova, ivica, površina i
volumena. Na objektu na slici (vrhovi V1 – V4, ivice E1 – E6, površine F1 – F4 i volumen A su
eksplicitno određeni. Sa slike je vidljivo da su vrhovi, ivice, površine i volumen objekta predstavljeni
s odgovarajućom šemom. Šema pokazuje koji vrhovi se koriste kao krajnje tačke pojedinih ivica,
zatim koje ivice čine konturu unutar koje su kreirane pojedinačne površine i na kraju je i volumen
definiran s površinama koje ga omeđuju. Na ovaj način B-Rep tehnologija CAD modeliranja je
otklonila najveći nedostatak tzv. žičanih modela jer su nevidljive ivice postale skrivene i modeli se
mogu bolje i potpunije vidjeti i razumjeti.
Kao posljedica realnijeg izgleda, s ovakvim pristupom moguće je dobiti fotorealistične slike (Render)
danog modela. B-Rep način modeliranja površina objekata omogućio je korištenje 3D modela za NC
programiranje i obradu na CNC mašini

Slika 3.6. - Dvosmisleni 3D žičani model

Slika 3.7. - B-REP 3D model proizvoda

U četvrtoj generaciji CAD sistema (Slika 3.8) objekt se predstavlja s ispunjenim trodimenzionalnim
prostorom kojeg geometrijski obuhvaća (Constructive Solid Geometry – CSG).
Koristeći se pravilima Boole-ove algebre moguće je odrediti položaj bio koje tačke tj. moguće je
izračunati nalazi li se tačka unutar ili izvan prostora obuhvaćenog tijelom. Objekti se modeliraju
kombiniranjem elementarnih 3D oblika (lopta, blok, cilindar,…) i korištenjem Boole-ovih operacija
spajanja, oduzimanja i presjeka volumena (engl. Union, Subtract i Intersect).
Također je moguće modelirati objekte operacijam izvlačenja profila (engl. Extrude), rotacijom
osnosimetrične konture poprečnog presjeka (engl. Revolve), kreiranjem modela micanjem profila
poprečnog presjeka duž zadane putanje (engl. Sweep) i kreiranjem modela na temelju više profila
poprečnih presjeka u paralelnim ravnima (engl. Loft). Ovi objekti su parametrizirani tj. svakoj veličini
koja ima utjecaj na konačnu geometriju (Slika 3.9).
Današnji CAD sistemi četvrte generacije su tzv. ''history based'' sistemi jer sadrže čitavu povijest i
način kreiranje 3D CAD modela budućeg tehničkog proizvoda. Dok dizajner radi na svom modelu
ovakvi CAD sistemi prave stablo povijesti korištenja pojedinih značajki modeliranja (Features) na
osnovu kojih je napravljen model. Svaka operacija je jedno svojstvo, jedna značajka. Dodavanje ili
oduzimanje bilo kojeg dijela volumena ili bilo koja druga operacija korištena u svrhu izgradnje modela
u ovoj tehnologiji jest značajka (engl. Feature).
CAD modeleri temeljeni na značajkama omogućuju automatiziranje operacija kao što je kreiranje
rupa, zavoja, skošenja, izbočina itd. Iz tog razloga se kaže da moderni CAD sistemi omogućuju 3D
modeliranje temeljeno na značajkama (engl. Feature-based). Ova je tehnika solid modeliranja jako
brzo prihvaćena kod modeliranja konstrukcija u mašinstvu, ali i u drugim područjima. U programskim
aplikacijama ovoga tipa izvedene su gotove rutine za automatizirano kreiranje ovih standardnih
geometrijskih oblika pa je dizajneru omogućeno da na vrlo jednostavan način modelira razne oblike.
Kada je model već napravljen vrlo je jednostavno napraviti izmjene na njemu. To se može napraviti
editiranjem upravo one operacije (značajke) koja je korištena za njezino stvaranje. Editiranjem se
napravi željena izmjena, odnosno promijeni se željeni parametar (varijabla) koja je povezana s
određenim svojstvom.
CAD sistemi pete generacije nazivaju se također „history-based CAD sistemi“ jer su u mogućnosti
čuvati izvorni korisnički dizajn na način da sistem pamti relacije između objekata i značajki koje
dizajner koristi u postupku modeliranja. Dok korisnik modelira objekt, softver izgrađuje značajke
stabla povijesti nastanka modela koji zapisuje sve veze i parametre i pohranjuje naredbe kojima je
dizajner stvarao model. Stablo vrlo učinkovito služi za bilo kakave izmjene kao i za regeneraciju
modela.
Softver modernih CAD sistema obuhvaća jedan broj različitih elemenata ili funkcija koje obrađuju
podatke pohranjene u CAD bazi na različite načine kao što su: definiranje modela (npr. dodavanje
geometrijskih elemenata modelu u formi komponenti), manipuliranje modelom (razne operacije
editiranja ili druge modifikacije elemenata u konstrukcijskom modelu), generiranje slika (slike
konstrukcijskog modela), interakcija s korisnikom itd. Tu su i razne dodatne aplikacije koje se koriste
za generiranje informacija za procjenu, analizu i proizvodnju budućeg proizvoda. Baze podataka
konstrukcijskih materijala sastavni su dio ovakvih sistema.
 Slika 3.8. - CAD baza podataka standardnih mašinskih dijelova

Slika 3.9. - 3D operacije modeliranja (revolver)

Slika 3.10. - Prikaz stabla i određenog svojstva koji se nalazi na modelu

Upotreba CAD sistema ima za cilj maksimalno moguću automatizaciju procesa konstruiranja kao što
je generiranje crteža ili dijagrama, generiranje listi dijelova itd. i osigurava nove tehnike koje daju
konstruktoru napredne mogućnosti računalne podrške u procesu konstruiranja.
U Savremenim CAD aplikacijama centar svih aktivnosti jest kreiranje centralnog 3D modela budućeg
proizvoda kojeg koriste sve računalne aplikacije korištene u procesu konstruiranja, raznih vrsta
analiza i proizvodnje. Već je rečeno da moderni CAD modeleri raspolažu s mogućnostima
parametarskog modeliranja. Njihova snaga temelji se i na stablu strukture, odnosno stablu povijesti
nastanka modela. Ovo stablo zapravo daje kontrolu nad procesom razvoja modela pa je moguće
vidjeti kojim redoslijedom je nastao model. Ova tehnologija je jako unaprijedila moderne CAD sisteme
i predstavlja moćan alat u automatiziranoj izradi jako složenih modela. Određeni nedostatci se javljaju
u slučajevima izuzetno složenih i velikih modela kada stablo povijesti nastanka modela postaje
komplicirano za snalaženje.

Slika 3.11 – Parametarsko modeliranje u CAD softveru

Nadolazeća generacija CAD sistema polako postaje poznata pod nazivom izravno modeliranje (engl.
direct modeling) ili modeliranje bez stabla povijesti nastanka modela (engl. history free modeling).
Sistemi pete generacije više se ne temelje na zapisu povijesti nastanka modela pa je njihovo
korištenje znatno olakšano. Modificiranje već postojećeg dizajna se dešava „u prolazu“ (engl. ''on-
the-fly'' način rada). Nema više ulaženja u raznorazne skice koje su bile osnov za stvaranje modela i
izmjenu pojedinih parametara. Ovi sistemi su veoma lagani za učenje i zahtijevaju minimalno vrijeme
za svladavanje i prelazak s nekih ranijih sistema CAD modeliranja.
Pojedinačni dijelovi, sklopovi i crteži modela proizvoda izrađuju se u jednom zajedničkom radnom
prostoru. Modeli se izuzetno brzo mogu pripremiti za različite analize. Ipak još uvijek se jako puno
koriste tehnologije iz sistema četvrte generacije u kombinaciji sa tehnologijama iz novijih sistema pa
proizvođači CAD softvera korisnicima nude tzv. hibridne sisteme koji još uvijek koriste stablo povijesti
nastanka modela i dio novih tehnologija iz najmodernijih sustava. Sljedeća tablica daje pregled CAD
tehnologija koje primjenjuju različiti proizvođači CAD sistema.
Iz tablice je vidljivo da su na tržištu zastupljena tek dva potpuno „direktno“ orijentisana softvera.
Hibridni sistemi se još uvijek jako puno koriste i jako su uspješni. Tako je npr. Siemens NX 7.5 s
tehnologijom Synchronous Technology povezao najbolje osobine između direktnih i klasičnih sistema
(Slika ). Ovim pristupom omogućena je manipulacija s geometrijom na način koji je karakterističan za
direktne sisteme.

Slika 3.12. - 3D prikaz platforme splava

Karakteristična značajka svih CAD sistema četvrte generacije sa klasičnim stablom je bila potreba
regeneracije tj. svaki puta kada bi se dodalo neko svojstvo u zapis stabla, procesor bi morao
preračunavati novi izgled modela što je poznato kao regeneriranje. Kod direktnih sustva, a sada već
i kod nekih hibridnih to više nije slučaj.
Pristup koji koristi Solidworks poznat je pod nazivom Instant 3D. Ova tehnologija omogućava izmjenu
geometrije bez dodatnih ulazaka u skice u stablu povijesti nastanka modela. Jednostavnost ove
tehnologije ogleda se u tome da je mišem moguće jednostavno ''uhvatiti'' određenu geometriju i
napraviti željenu izmjenu. Glavna alatka direktnog modeliranja koja ovo omogućuje je nazvana „move
face“. Izvedene modifikacije opet se smještaju u stablo modela. SpaceClaim engineer predstavlja
jedan od rijetkih inovativnih 3D paketa s direktnim pristupom modeliranju. Direktni pristup mu
omogućava veoma jednostavno kreiranje i modificiranje geometrije. Ne postoji više kompleksno
stablo povijesti nastanka modela (Slika 3.12).

Slika 3.13. - SpaceClaim i direktni način modeliranja

(izvor: spaceclaim.com)

Iron CAD je hibridni sistem koji spaja istorijski i direktni pristup. Oba dva pristupa koriste dinamične
alatke koje omogućuju manipuliranja geometrijom. Iron CAD koristi istovremeno dvije tehnologije
modeliranja: ACIS i Parasolid u sklopu jedne aplikacije. To omogućuje značajne prednosti u nekim
specifičnim situacijama modeliranja.
CAD kompanija PTC razvija sistem CoCreate od 2007 godine. Njegov način modeliranja omogućava
veliku fleksibilnost i idealan je za kompanije koje prave veoma prilagodljive proizvode tj. proizvode
koji zahtjevaju česte izmjene u zadnjem trenutku. Samo manipuliranje je maksimalno
pojednostavljeno s ''on-the-fly'' pristupom kojeg nudi tehnologija direktnog modeliranja. Razvoj
modernih CAD sistema danas u svijetu svakako prati opći trend u razvoju proizvoda. Trend u razvoju
CAD sistema je orijentacija na tzv. direktno modeliranje, inteligentnu podršku, kolaborativni dizajn i
korištenje Internetskih komunikacija.
Problemi kod postojećih CAD sistema javljaju se u razmjeni podataka kod zapisa podataka u različitim
datotečnim formatima pri čemu dolazi do gubljenja dijela podataka. Tehnologija direktnog modeliranja
rješava ovaj problem.
Primjena metoda umjetne inteligencije u CAD sistemima je također trend u njihovom razvoju. Ove
metode su jedini način pomoću u iznalaženju idejnih rješenja budućih proizvoda u početnim fazama
razvoja proizvoda. Inteligentne metode podrške u CAD sistemima također se implementiraju i u svim
ostalim fazama.
Kolaborativni dizajn je prirodna potreba za saradnjom inženjera u razvoju jednoga proizvoda pa se
razvoj modernih CAD sistema sve više temelji na alatima koji omogućuju raspodjelu podataka između
različitih odjeljenja u kompaniji, a sve s ciljem unapređenja budućih proizvoda. Ovakva orijentacija u
razvoju CAD sistema sve više koristi Internet mrežu i tehnologiju World Wide Weba za prethodno
navedene ciljeve razmjene podataka i suradnje u razvoju proizvoda. CAD sistemi danas omogućuju
inženjerima da budu na različitim lokacijama u svijetu u trenutku dok razvijaju isti model budućeg
proizvoda.
Osim razvoja CAD softvera, paralelno se radi i na primjeni različitih inovacija kada je u pitanju hardver
potreban za suvremene CAD sisteme.