2. 4.

Prostor vrjemena i vrieme prostora

kada opipavamo prostornost vrjemena i vrjemenitost prostora, i gdje gledamo to bi to vrieme zapravo moglo biti

Von wo aus, das heit: aus welchem vorgegebenen Horizont her verstehen wir dergleichen wie Sein? ... Der Horizont aus dem dergleichen wie Sein berhaupt verstndlich wird, ist die Zeit. Martin Heidegger136: Die Grundprobleme der Phnomenologie137

Stari su si Grci svoj put kroz vrieme zamiljali drugije nego li ga zamiljamo mi. Mi hrabro kroimo u svietlu budunost, kao da uobe imalo vidimo kamo idemo. Jest, ponekad, veoma riedko, ponetko vidi poneto od mogunostih koje stoje pred nama, onda to zovemo prekognicijom, ili pak samo intuicijom. Jer uistinu, ako pogledamo, kao to znamo rei, unapried (a pritom mislimo na dolazee dogaaje, na budunost), nita se ne vidi. Sjedim ovdje i piem. Gledajui unapried vidim svoju namjeru da nastavim pisati jo neko vrieme. To jest, vidim sebe, jer se namjeravam tako vidjeti, kako i u blizkoj budunosti jo uviek piem ovu, ili neku sljedeu reenicu. Ali, uistinu, ja ne vi136. Martin Heidegger (26. 9. 1889. - 26. 5. 1976.), njemaki filozof.

137. Str. 21, 22.

- 165 -

dim, ne percipiram nita to e se u toj stalno nadolazeoj, osadanjujuoj i uzkoro proloj budunosti dogoditi. Da li e neki odpali list padvi na tastaturu natjerati me da zastanem i odmaknem ga, ili e neki niodkuda doao silan nalet vjetra sruiti stablo to je pokraj mene i zarobiti me u svojim razasutim granama... To zaista ne vidim. Stari su Grci, eto, drugije gledali na svoje kretanje kroz vrieme. Oni su budunost zamiljali upravo suprotno od nas (koji tvrdimo da je izpred nas), zamiljali su budunost da im je uviek iza leah. U budunost su kroili natrake. A izpred njih je bila prolost, koju su mogli vidjeti i sagledavati. I uistinu, taj je nain gledanja na ovjekovo kretanje kroz vrieme, gledajui sa svojega sadatnjega poloaja prolost i natrake idui u budunost, mnogo toniji, bolji i primjenjljiviji nego li je to naa ideja da gledamo u budunost! Zamislimo si sada da se ustanemo i nekom cestom krenemo natrake. I bez varanja, okretanja da vidimo kamo idemo, jer u Vrjemenu to ne moemo initi. Kako emo se kretati? Pa tako da se, prvo, mnogo sporije i manje odluno kreemo. Drugo, svoje emo kretanje unatrag usmjeravati prema onome to izpred sebe vidimo. A izpred emo sebe vidjeti uviek onaj put kojim smo ve proli. I svaki puta kada hrabro se odluimo jo malo kroiti unazad, imat emo jo malo vie prieenoga puta da vidimo kamo bi mogao dalje ii. I tree, kreui se unatrag na temelju onoga to smo do sada vidjeli preavi kolikogod ve toga puta, kretat emo se veoma oprezno. U nekome emo moda trenutku posrnuti nagazivi na velik kamen. Dok pokraj, preko, oko njega prolazimo paljivo emo ga promatrati. Kada uzpjeno tu prepreku na putu proemo, kada ona postane naa prolost, tada emo ju paljivo pogledati, pogledati okoli, pogledati da li pre-

- 166 -

poznajemo neki uzorak takovih preprekah, te temeljem toga sliedeu prepreku ve malo bolje poznavati. Ako smo na gladkome, asfaltiranome putu, teko da emo morati pretjerano sporo kroiti hodom unazad. Ali znat emo, vidjeli smo u prolosti, da put moe i naglo skretati, da na naoj putanji na svata moemo naletjeti. Iziemo li na neravan put, bit emo puno oprezniji, opipavat emo budunost polako i s mjerom, kuat emo nekoliko razliitih pristupah toj budunosti koju ne vidimo, i na temelju svega onoga to smo do sada uoili i nauili, usudit emo se hrabro kroiti unatrag u budunost. Pa kud puklo da puklo. Dakle zaista bi ta promjena naega pogleda na prolost, sadatnjost i budunost u smislu u kojemu su na njih gledali stari Grci, bitno pridoniela naemu shvaanju postojanja nas u svietu, i promienila na samouvjereni trk prema toj nekoj nevidljivoj svietloj budunosti. Upravo je stoga bitno prouavanje kairologije, znanosti koja temeljem izkustva predhodnih dogaajnih ciklusah, moe predvidjeti kamo bi odprilike na put u budunost vodio. Da li emo naii na raskrije, ili na neku prepreku, zavoj ili okuku... niti jedna znanost ne moe tono predvidjeti, ali nas znanosti koje se bave ciklinosu vremena, poput astrologije, i u novije vrieme kairologije, mogu upozoriti na vrjemenske prilike. Kao to meteorologija prati vrjemenske prilike po cielome svietu, i iznala je modele kojima barem priblino tono moe predvidjeti kakovo e biti vrieme u budunosti, tako bi trjebalo osnovati i Kairoloki zavod, koji bi pratio vrjemenske prilike kroz poviest, gledao u kakovim se ciklusima i kojim ritmovima pojedine drutvene pojave odvijaju, te iznaao modele kojima barem priblino tono moe predvidjeti kakovo e biti budue vrieme.

- 167 -

Zar ne bi bilo praktino imati kairoloku prognozu: Sljedei se tjedan oekuju mogunosti povrjemenih naglih skokovah cienah zlata i graha na burzama u Londonu i New Yorku, ali e zato u Japanu biti izuzetno povoljno vrieme za zapoinjanje graevinskih projekatah. Za Afriku i Junu Ameriku predvia se stabilno odvijanje vrjemena, dok e u Australiji biti izuzetno povoljni uvjeti za nabavku rudnih bogatstava iz ilea. Europu oekuje veinom stabilno odvijanje ekonomskih dogaajah, ali se napominje da se pribliava kraj negativnoga diela ciklusa potrjebe za ivom. Nain na koji je mogue takove kairoloke prognoze donositi u podpunosti je analogan nainu na koji se donose i meteoroloke prognoze - promatranjem prolosti i zaklju ivanjem o ponavljanju pojedinih, ve uoenih, obrazaca. Kada vidimo da se neki vrjemenski obrazac ponovno uzpostavlja, odprilike moemo znati do kakovih bi vrjemenskih posljedicah mogao dovesti.

2. 4. 1.

Doba, dba, db

Po Zaratutri sve osim vrjemena smoga stvoreno je. Vrieme nema ni poetak niti kraj, vrieme je oduvjek i zauvjek. Vrieme je uistinu to koje je poticaj stvaranju, ono je uistinu pravi tvorac Vaskolika. Pa ipak, samo vrieme nije nita stvorilo, ono je tek ono koje svojim protokom, svojim bivanjem u trajanju pobuuje stvaranje138. Vrieme je promjena. Promjena nastaje samo ako postoji mogunost da postoji vrieme.
138. Vidi o tome u poglavlju 2. 5. Titraj, vir i val na strani 181.

- 168 -

S jedne strane vrieme je nedimenzionalna relativna pojava, koja nije vezana uz dimenzionalnost prostornosti, i postoji samo u odnosu na osjeaj bivanja, kao infinitezimalno tokast sadatnji trenutak, koji nije budui, ali u sebi sadri sve prole trenutke bivanja. Sadrei u sebi sve prole trenutke, vrieme ima smjer139, te je tim smjerom uistinu odreeno i njegovo infinitezimalno udaljeno sliedee, zapravo sljedee, stanje. Kao i sma pojava trenutka, nedimenzionalne prave matematike toke upravosadatnjosti, i smo bivanje, motrite Bia koje biva, matematika je nedimenzionalna toka. Osjeate sviest, osjeate da jeste, dotiete se te udne nedimenzionalne toke u kojoj ste u podpunosti i bez ikakve mogunosti priekora postojei, u kojoj nema moi sumnje u to da jeste, da bivate. Toka bivanja. Udubite li se u to smo bivanje, nema vie niti ja, niti ego, niti super- ni sub-ego, nema kolektiva sa svojim svjestnim i nesvjestnim, ostaje samo sviest bivanja, trajanje toke trenutka. S druge pak strane, postoji i drugi pojam vrjemena, dimenzionalno vrieme svih onih drugih vrjemenah bivanjah svih onih infinitezimalno od neke toke bivanja iz koje se motri udaljenih drugih bivstvovanjah. Nazovimo to (ta) dba140. Dba su onda sustav svih individualnih dimenzionalnih vrjemenah svih bivanjah (Eh, koja su to bila dba!). Dimenzionalnih, jer vrieme, da bi postalo db, i da bi postojalo dba, kako rekosmo, mora imati smjer.
139. O pojmu smjera vidi u podpoglavlju 2. 2. 7. Eh to e na strani 101. 140. U Hrvatskome postoje za razliite proteitosti vrjemenitosti tri izuzetno blizke, gotovo jednake riei, a svaka oznauje neku posebnost vrjemenskoga toka koji opisuje. Imamo enskoga roda: ta db (db djeteta); enskoga roda: ta doba (doba u taktu); i srednjega roda: to dba (goditnje doba).

- 169 -

Vrieme moemo promatrati kao dimenzionalno, jer svako pojedino bivanje uviek, po svojoj prirodi, da bi moglo postojati u smislu osjeaja bivanja, mora imati svoju prolost, odreeno je upravo svojim repom prologa vrjemenskoga toka, te mu taj tok odreuje smjer tieka prema sliedeeme infinitezimalnome trenutku. To je odprilike kao brojevni (polu-)pravac prirodnih brojevah, ali, u sluaju vrjemena, uistinu onih negativnih. Vrjemenske udaljenosti moemo promatrati samo u okviru onoga to je prolo, dakle u negativnim brojevima. Bijae to za -12.000 godinah, tj. bijae to pred 12000 godinah141. Ali u vrjemenu se moemo kretati i u budunost, jer budunost vrjemena odreena je njegovim smjerom. A u toj budunosti nalaze se tenje. Dakle vrjemenski dimenzionalni pravac ide od prolosti, izkuanoga, proenoga, proivljenoga, preko nul-toke sadatnjega trenutka u bezkonanost moguih ostvaraja tenjih. Biti se uviek nalazi u trenutku sadanjosti, u nuli, a bivanje izmeu nule, minus nule (prve infinitezimalno male toke predhodee nuli, u prolosti) i plus nule (prve infinitezimalno male toke sliedee nulu, u budunosti). Dakle uistinu bivanje nema jedno- ili viedimenzionalnost, ali nema niti nedimenzionalnost142. Ali zato ima dimenzionalnost, vlastiti prostor odvajkada prema tenji.

141. Posljednji veliki potop. 142. Vidi, i ponovno, podpoglavlje 2. 2. 7. Eh to e na strani 101.

- 170 -

Slika 1: Salvador Dal143: Upornost sjeanja (1931.)

Drugojaije reeno, osim toke bivanja, dakle postoji i prostor bivanjah, prostor vrjemenah, prostor dbah. Svaki tenutakbiti svakoga od svih bivanjah u Univerzumu nalazi se u nekome dbnome viedimenzionalnome prostoru negdje i kree se po tome prostoru u nekome smjeru. Svaki je trenutak bivanja u smislu dbi u odnosu na sve druge dbi drugih bivanjah odreen svojim poloajem u viedimenzionalnome prostoru dbah. Dakle smjernost gibanja vrjemenskih toakah u prostoru dbah
143. Salvador Felipe Jacinto Dal i Domenech, marqus de Dal y de Pbol (Salvador Dal) (11. 5. 1904. - 23. 1. 1989.), panjolski nadrealist, slikar, pisac, dizajner, filma.

- 171 -

ostavlja svoj trag u dbima, stvara db i stvara vrjemenske meuodnose, susrete, razstanke, sluajnosti144 i sinkronicitete145. Vrieme je u podpunosti meusubjektivno, meupodmetno bivanju, komutativno meupodmetnosti bivanja vrjemenu. Bivanje postoji jer stvara vrieme koje postoji jer stvara bivanje. A kako je neporecivo da bivamo, neporecivo je i da vrjemenimo. Ve i sama rie bivanje u Hrvatskome ima vrjemenitost, smjernost koju daje toki biti. Biti i trenutak, bivanje i vrieme. Bivanje je dimenzija kretanja biti, a vrieme dimenzija kretanja trenutka. I upravo u toj dimenzionalnosti postaje smjer, smjer i biti i trenutka koji meupodmetno, meuproeto i nerazdvojivo za svako individualno biti i svaki individualni trenutak toga biti (ili za svaki trenutak i svako individualno biti toga trenutka) imaju smjer iz onoga to je bilo prema onome to e biti, bivajui limesom prema sadatnjosti. Limesom kaem, jer bez upravo te dimenzionalnosti koja omoguuje uviek infinitezimalno male koraie pribliavanja trenutku i biti nemoe postojati osjeaj bivanja, ne moe postojati niti bivanje niti vrieme. Znai trenutak u uobiajenome bi znaenju uistinu bio limes vrjemena kada ono tei prema trenutku. Ali limes, a ne trenutak, nedimenzionalna toka, jer kako ve rekoh - za osjeaj bivanja, za postojanje bivanja, znai uobe za postojanje, a postojanje se samo po sebi svojom vrjemenitosu samoshvaa kao bivanje - potreban je smjer odkuda.
144. Vie o predmetnoj sluajnosti koja nastaje presjecjanjem bilo koja dva vrjemenska toka (ili, ako emo drugim rieima - uzrono/ posljedina lanca) vidi u sljedeim poglavljima, posebice u 2. 6. Sutitranje iliti rezonancija na strani 182 i 2. 8. O nudnosti sluajnosti na strani 185. 145. O sinkronicitetu vidi vie u poglavlju 2. 6. Su-titranje iliti rezonancija na strani 182.

- 172 -

Slika 2: Salvador Dal: Raztakanje upornosti sjeanja (1952.-54.)146

Tekui u vrjemenu uistinu osjeamo vrieme i kao kontinuirani, neprekidni val, i kao niz trenutakah, kao da i vrieme ima estinu prirodu. Te estice vrjemena, bilo one infinitezimalno kratke, ili, u nekome drugome omjeru, nama gotovo bezkonano trajne, zovemo dobama. Doba je ponekad ivot, ponekad godina, ponekad asak, a ponekad tren. Ovisno o tome to nas pri gledanju vrjemenskoga pravca zanima, i na koliko emo ga sitne odsjeie razvrstati. U tome smislu, jasno je da je smjer vrjemena odreen je limesom dobe, kada doba tei prema trenutku.
146. http://en.wikipedia.org/wiki/File:DisintegrationofPersistence.jpg.

- 173 -

A onda taj smjer, naravno, samom svojom smjernos u odreuje sljedeu infinitezimalno blizu toku nadolazeega trenutka i nadolazeega biti, koje samosviest, ako je dovoljno razviena, moe usmjeravati tenjom, projekcijom toke vrjemenskoga pravca prema kojoj eli ii. A nesamosvjestnome biti tenja je upravo tenja prema nastavku kretanja smjerom kojim se to biti kree, ono to fizika zove inercijom. Zamislite si da za sobom vuete, kuda god se kretali unutar etverodimenzionalnoga prostora svoga prostorvrjemena, jedan dugi rep predhodnih prostorno-vrjemenskih u vae dba i u svekolikoga okolia prostor dbah smjetenih trenutakah. Po tome imate neku db, a i u odnosu na okoli i sebe same nalazite se u nekoj dobi. I kako god se kreete u trodimenzionalnome svietu koji percipirate svojim okoliem, tako ste uistinu u svojoj vlastitoj etvrtoj dimenziji u nekoj toki, odreenoj upravo smjerom kretanja svoga vrjemena. Uzmemo dimenzionalni prostor u kojeme su svi nai smjerovi vrjemena, a smjer je individualnoga vrjemena uistinu odreen individualnom tenjom. U ovome trenutku da maknete ba sve granice i ogranienja, moete li nai svoju trenutanu vrjemensku tenju. to uistinu u sljedeeme trenutku elim da se ostvari? Uistinu, i u naeme svietu i u vascielome i svekolikome Vaskoliku imamo bezkrajno uzburkano, valovito i hirovito more subjektivnih vrjemenah. I ako imamo veliku nakupinu istih smjerovah individualnih vrjemenah, a smjerovi individualnih vrjemenah nastaju, kako rekosmo, tenjom, onda imamo i veliku energiju tenje i veliku struju tijeka zajednikoga smjera vrjemena. Pa se tako onda i vrjemenski smjer ukupnosti koju gledamo u

- 174 -

skladu s tim nakupinama istih vrjemenskih smjerovah usmjeruje prema budunosti tenje. O tenjama i kako one utjeu na smjer dba, na smjer zajednikih vrjemenah nekoga prostora bit e mnogo vie govora u podpoglavlju 4. 1. 1. Izkuano i tenje na strani 304.

- 175 -

- 176 -