MESIHOVI SALMEDIN

PRILOZI ANTIKOJ TOPOGRAFIJI BOSNE I HERCEGOVINE

- dva toponima sa ireg jajakog podruja a) Baloie, izgubljeni bosanski grad i b) Ilirski narod Deuri Rad objavljen kao : Prilozi antikoj topografiji Bosne i Hercegovine dva toponima sa ireg jajakog podruja -, Godinjak Bonjake kulturne zajednice Preporod, god. IX, Sarajevo, 2009, 171 185

Istraivanje antike naseobinske kulture na prostorima dananje Bosne i Hercegovine se baziraju na izvornoj grai koja se sastoji od epigrafskih spomenika, i geografsko itinerarijskih dokumenata. Naalost, do danas se samo par gradova i naselja moe precizno ubicirati, dok se za veinu jo uvijek ne mogu dati konkretna rjeenja. Kljuno naselje je ono koje se u vrelima pojavljuje pod nazivom Baloie. Istraivanja prezentirana u radu donose mogui zakljuak da ovo naselje i putnu stanicu sa rimske ceste koja je vodila od Servitija do Salone treba traiti negdje na potezu dananji Mrkonji Grad lokalitet Baljvine na Vrbasu. U tome sluaju bi se antika Indenea mogla vezati za prostor oblinjeg Majdana, Sarute u i oko ipova, a koncentracija antikih nalaza oko i u Jajcu za naselje Sapua. Pored toga toponim Deur, neto sjevernije od dananjeg Mrkonji Grada bi se mogao povezati sa ilirskim narodom Deuri, koji bi se u tom sluaju mogli locirati na ovo podruje. a) Sa antikim dobom naseobinska kultura i nain ivota na prostorima dananje Bosne i Hercegovine (tada unutarnjim dijelom provincije Dalmacije) su skrenuli u pravcu razvijanja tekovina razvijene mediteranske civilizacije u grko rimskom stilu. Antika (literarna i epigrafska) izvorna graa po imenu spominje veliki broj naselja koja su egzistirala na prostoru dananje BiH u periodu od I. do VII. st. n. e. Naalost, izuzev u rijetkim sluajevima (gradovi Aquae, Domavia, Malvesia ? i Diluntum) jo uvijek se za veliku veinu tih naselja ne moe dati opeprihvaena i precizna lokacija. Najvanija tri dokumenta koja govore o naseljima na prostoru dananje BiH u antiko doba su kartografski i putni dokumenti : Antoninov Itinerarij, Pojtingerova karta i Kosmografija Anonima Ravenjanina. Sva tri dokumenta su sluila u praktine svrhe snalaenja u okviru rimske saobraajne mree, pa su tako davala nazive putnih stanica i gradova na glavnim saobraajnim stanicama sa

udaljenostima izmeu njih izraenim u rimskim miljama. Klju za odgonetanje dananjih lokacija na kojima su se nalazila ta antika naselja je mjesto (grad, manje naselje ili obina putna stanica) Baloie koji se spominje na Pojtingerovoj karti (V, 2) i u Kosmografiji od Ravenjanina (IV, 19). Do danas ubiciranje Baloie jo uvijek nije precizno utvreno i uglavnom se postavljalo u porjeja srednjeg Vrbasa i Plive. Wilhelm Tomaschek je Baloie smjestio u Mrkonji Grad ili u neto juniji Majdan.1 I Vjenceslav Radimsky predlagao je Majdan kao mjesto na koje bi se trebala ubicirati Baloie.2 I iro Truhelka nije se u ubiciranju Baloie puno udaljio od Mrkonji Grada identificiravi je sa Bilajce (Mali Bilaj), danas poznato kao Bjelajce. Tu tezu je prihvatio i Franjo Buli,3 dok je K. Miller predlagao prostor juno od planine Podranice.4 Posljednja teorija, od Ive Bojanovskog, smjeta Baloie u ipovo na lokalitetu Gromile(Grad),5 to prihvaa i Ante kegro.6 Jasno je da Baloie treba traiti negdje na navedenom podruju, koje je inae relativno bogato nalazima (ukljuujui i epigrafske spomenike) iz antikog perioda. Na Pojtingerovoj karti Baloie je upisana na trasi ceste od Servitiuma do Salone (VIA A SERVITIO VSQVAE AD SALONAM) : Seruitio XVI m. p Ad Fines XIII m. p. --- Casra --- XII m. p. Lamatis X m. p. Leusaba --- XII m. p. Baloie V m. p. --- Indenea --- VII m. p. --- Sarute --- XIII m. p. --- Ionnaria --- Bariduo XIIII m. p. --- Inalperio --- VIII m. p. --- Aequo --- XVI m.p. -- Salona Na osnovi ovih podataka Baloie je udaljena od Servitiuma (dananja Bosanska Gradika) 63 rimske milje/cc 92 - 95 km., od Castre (dananja Banjaluka) 34 milje/cc 50 51 km. i od Salone vie od 63 milje (za dionicu Ionnaria --- Bariduo nije navedena udaljenost ). Potrebno je napomenuti da postoje odreena neslaganja u udaljenostima izmeu Pojtingerove karte i Antoninovog Itinerarija (koji ne spominje Baloie). Po Antoninovom Itinerariju udaljenost izmeu Servitiuma i Leusabe iznosi 56 milja, dok ista udaljenost na Pojtingerovoj karti iznosi 51 milju. Nedosljednosti u prezentiranim udaljenostima na istoj trasi su rezultat ili greki u prepisivanju od kasne antike i u toku srednjeg vijeka ili u injenici da su veina antikih gradskih naselja na prostoru dananje Bosne ustvari bile koburbane cjeline. Vjerojatno se tako i pod nazivima Lamatis, Leusaba i Baloie podrazumijevalo jedno ire podruje. Inae zbog neusklaenosti naziva putnih stanica juno od Leusabe na cesti od Servitiuma do Salone u Antoninovom Itinerariju i Pojtingerovoj karti moe se pretpostaviti da oba dokumenta od Leusabe prate razliite pravce.7 U tome sluaju pravac po Antoninovom Itinerariju bi iao zapadnijim pravcem, dok bi pravac zabiljeen na Pojtingerovoj karti slijedio istoniji pravac. Leusaba bi onda predstavljala i bitno saobraajno vorite. Kod Ravenjanina Baloie se spominje meu civitates Pannoniae, i to vjerojatno koristei kao vrelo itinerarijsku grau : 15 Serbitium 16 Fines 17 Lamatis 18 Lausaba 19 Baloia 20 Apeva
Tomaschek, 1880. Meutim, u radu iz 1896 (col. 2835) Tomaschek potragu za Baloie usmjerava ka Glamou. Radimsky, 1893, 340 - 341 3 Truhelka, 1892, 347; Buli Bervaldi, 1912 1913, 44 4 Miller, 1916; Paali, 1960, 31 5 Bojanovski, 1974, 108 110, karta I; V; Isto, 1974 A.; Isto, 1988, 287 292, karta TERRITORIA CIVITATUM PEREGRINARUM. Inae o lokaliziranju Baloie v. Arheoloki leksikon BiH, Tom I, 1988, 157 6 kegro, 2007, 357 358; 360 7 Gabrievi, 1953, 107 - 108
2 1

21 Sapua Kao to se vidi i kod Ravenjanina Baloie se navodi u nizu (kao zadnja stavka) sa Lamatis i Lausabom. Potrebno je naglasiti da su oba naselja navedena i u Antoninovom Itinerariju (Aemate, Leusaba) i u Pojtingerovoj karti (Lamatis, Leusaba). Baloie se esto povezuje i sa Baroensis (var. Barcensis i Baciensis)Ecclesia, koja se spominje u aktima salonitanskih crkvenih sabora (od 4. V. 533. god. ...Sicut etiam in Baroensi/Barcensi/ Baciensi ecclesia praedecessore vestro,).8 Ako se sredinom VI. st. u Baloie nalazilo i episkopsko/biskupsko sjedite, onda bi se moglo smatrati da je rije o znaajnom upravnom naselju (ranije i municipalnoj jedinici teritorijalne organizacije rimske Dalmacije), a ne obinoj putnoj stranici. Naselje Baloie se u znanstvenim istraivanjima i radovima povezuje i sa zbivanjima vezanim za veliku avarsko slavensku provalu u provinciju Dalmaciju 597. god. Tom prilikom su napadai osvojili grad koji se po Teofilaktu Simokati zove v V9.., a po Teofanu vV.. i razorili jo oko 40 utvrda i gradia.10 Ovaj grad je bio izgleda glavni cilj avarsko slavenskog upada i morao se nalaziti na jednoj od glavnih rimskih komunikacija (moda upravo ceste Servitium - Salona) koje su iz panonskog bazena vodile u unutranjost Dalmacije.11 I. Bojanovski je Baloie povezao i sa Izvodom montekasinske kronike (Epitome chronicorum Casinensium) po kojoj je car Justinijan sv. Benediktu darovao itav niz opatija, meu kojima Cibalim, Antianim, Himasam, Balcum (...moda Baleam, Baloiam),12 Scarabantiam, Vindemonam, Arlapem, Yaciacum, Nimaniam, Artabindo. Meutim, po S.Andriu rije je o nevjerodostojnom dokumentu, odnosno ....tobonja Justinijanova darovnica doima se kao ueni falsifikat nainjen u neko ve odmaklo doba benediktinske povijesti.13 Samim tim, otpada bilo kakva povezanost Balcum i nae Baloie. Interesantno je da skoro sva dosadanja traganja za Baloie nisu uoila naselje pod nazivom Baljvine, u okviru opine Mrkonji Grad.14 Nalazi se ispod planine emernica i iznad kanjona rijeke Vrbas, na putu od Banja Luke prema Jajcu. Naselje Baljvine se sastoji od dva dijela i to Gornjih i Donjih Baljvina. Dananjom cestom Baljvine su od Banja Luke udaljene 46 km, pa bi ne samo radi izvjesne slinosti u nazivima tih dvaju naselja, Baljvine mogle vie odgovarati za ubiciranje Baloie nego neke druge predloene lokacije. ipovo, na koje se danas uglavnom ubicira Baloie, je od Banja Luke dananjom cestom udaljeno neto vie od 90 km. Bez obzira na razliite udaljenosti izmeu rimske i moderne ceste ostaje injenica da je ipovo ipak previe udaljeno i od Servitiuma i od Castre da bi se u njega smjestila Baloie. Na podruju Baljvina do danas nisu evidentirani materijalni ostaci iz rimskog doba, to ne znai da ih i nema (jo uvijek neotkrivenih). Najblii nalazi iz antikog doba nalaze se na lokalitetu Bjelajce - Donje Polje (na koje je Truhelka bio ubicirao Baloie), gdje su pronaeni ostaci graevinske djelatnosti i epigrafski spomenici. Jedan od epigrafskih spomenika (CIL III, 13238) otkriva i imena romanizirane porodice koja je ivjela na prostoru Bjelajca (Publija Elija
Saetu, ali iscrpnu raspravu (ukljuujui i dosadanja istraivanja) o tome v. kegro, 2007, 359 362, koji podrava prepoznavanje Baloie kao sjedita navedene episkopije/biskupije (As for its name, we think precedence should be given to the version Baloiensis Ecclesia, which most probably originated from the name of the Roman municipium of Baloie... Other names appearing in different manuscript codices of the Historia Salonitana Maior could be distortions of the 15th and 16th centuries scribes who might have exchanged Baloiensis Ecclesia with Baroensis, Barcensis as well as Baciensis). 9 Ime ovog grada se u izvorima pie na razliite naine : Valkis, Valvis, Balcha, Balea. Bojanovski, 1974, 110 10 Barii Rajkovi Kreki Tomi, 1955, 121 122 11 O napadu iz 597. god. v. Pitea, 2003, 473 12 Bojanovski, 1974, 110 i fus. 330 13 Andri, 2005, 1 16; kegro, 2007, 358 14 Izuzetak su miljenja Krunoslava Draganovia (1943, 97; 1943 A, 201) i Ambrozija Benkovia (1966, 13), koji su na Baljvine locirali sjedite Baroensis Ecclesia.
8

Tertula i njeni roditelji Elije i Kasija Maksima) D(is) M(anibus) / P(ubliae) Ael(iae) Ter[tu]/ll(a)e fili(a)e d(e)[f](unctae) / an(norum) II? Ael(ius) [Maximus] /5 et Cas(s)ia M[a]/xima [p(osuerunt)])15. Zbog blizine Baljvine sa Bjelajci (odnosno Bilajci, kako se pojavljuje u znanstvenoj literaturi), vrlo je mogue pomisliti da su se oba prostora nalazila unutar jedinstvene upravno - teritorijalne jedinice koja se u vrelima imenuje kao Baloie.16 Inae ire jajako podruje, na osnovi do danas evidentiranog i istraenog, ima etiri glavne koncetracije nalaza iz antikog perioda : I. Prostor oko Mrkonji Grada, ukljuujui Bjelajci : 1. Luke, Bjelajci Donje Polje, ostaci rimskog naselja17 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 10.125). 2. Bjelajci Donje Polje, ostaci rimskog naselja18 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 10.8). 3. Brijeg, Staro Selo, ostaci rimske arhitekture19 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 10.11). 4. Okrugla Mahala20 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 10. 148). 5. Vrenac, rimsko naselje21 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 10. 200). 6. Gradina, Brdo Rudii22 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 10. 85). 7. Bare Trijebovo, rimski nakit23 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 10.3). II. Majdan juno od Mrkonji Grada prema ipovu: 1. Crkvina, Gromile, rimsko i kasnoantiko naselje24 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 10.23). 2. Gradina (Majdanska gradina)25 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 10.81). 3. irakovac, rimski novac26 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 10.30). III. Grad Jajce i njegova okolica : 1. Gradina, Podmilaje27 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 12.89). 2. Crkvina, Diviani28 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 12.19). 3. Kupreani29 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 12.140). 4. Peratovci30 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 12.187). 5. Nadvoda, Carevo Polje,31 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 12.174). 6. Metaljka, Carevo Polje,32 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 12.164). 7. Harmani, rimski hram33 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 12.106).
15 16

Patsch, 1893, 86; Bojanovski, 1988, 272; 291; 298 300 i fus. 77 - 78 U tome sluaju bi se miljenje .Truhelke (Mi emo da ovdje samo poloaj Baloie, gdje Ravenjanin taj pravac naputa neto poblie odredimo. Obino bi je stavljali tamo gdje je Varcar Vakuf, nego bie prije, da to mjesto valja traiti nekoliko kilometara sjevero-istono, kod Bilajca... 1892, 347) o ubikaciji Baloie moglo prihvatiti kao tano, naravno uz odreene modifikacije kao to je definiranje Baloie kao koburbane cjeline koja zahvata iri prostor. 17 Truhelka, 1892, 347 18 Truhelka, 1892, 347; Patsch, 1893, 86 19 Lovrenovi, 1981, 88, sl. 8 20 Patsch, 1910, 200 21 Arheoloki leksikon BiH, Tom II, 1988, 149 (natuknica Boko Marijan) 22 Arheoloki leksikon BiH, Tom II, 1988, 146 (natuknica I. Bojanovski) 23 Patsch, 1910, 195 - 197 24 Radimsky, 1893, 331 341; Patsch, 1900, 176 - 177 25 Arheoloki leksikon BiH, Tom II, 1988, 145 (natuknica Borivoj ovi) 26 Arheoloki leksikon BiH, Tom II, 1988, 143 (natuknica G. Kraljevi) 27 Arheoloki leksikon BiH, Tom II, 1988, 178 (natuknica Irma remonik) 28 Sergejevski, 1951, 305 29 Sergejevski, 1951, 305 30 Sergejevski, 1941, 19 - 20 31 Pakvalin, 1964, 151 - 155 32 Truhelka, 1892 A, 320; Sergejevski, 1938, 61 62; Bojanovski, 1964, 116

8. Grad Jajce, rimsko (sa hramom Mitre) i kasnoantiko naselje34 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 12.110). IV. ipovo i njegova okolica : 1. Gorica, Stupna,35 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 12.68) 2. Gromile, Duljci, rimsko naselje36 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 12.99) 3. Igralite, Benjevo37 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 12.109) 4. Gradina, Lubovo38 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 12.87) 5. Spasovina, Jusii Bijelii39 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 12.224) 6. Gromile, Jusii Bijelii40 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 12.100) 7. Tuk, rimski grobovi i epigrafski spomenici41 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 12.247) 8. Gradina, ipovo42 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 12.93) 9. Kuita43 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 12.137) 10. Crkvina, ipovo, rimsko naselje44 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 12.24). 11. ipovo 1,45 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 12.237) 12. ipovo 2,46 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 12.238) 13. Mramorovi (Pobrdnjice), ifluk47 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 12.171) 14. Gromile, Brani Markovii48 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 12.98) 15. Luica, ifluk49 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 12.145). 16. Podi, ifluk50 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 12.193). 17. Crkvina, ifluk Grahovci51 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 12.18). 18. Selite, ifluk52 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 12.217). 19. Volari 2,53 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 12.263). 20. Gromile, ipovo54 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 12.101) 21. Crkvina, Volari55 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 12.25). 22. Veliki Kamen, Volari56 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 12.256).
Arheoloki leksikon BiH, Tom II, 1988, 179 (natuknica I.Bojanovski) Truhelka 1892 B; Isto, 1904; uri, 1907, 206; Sergejevski, 1937; Isto, 1938; Mazali, 1952; Basler, 1964; Pakvalin, 1970; ovi, 1971, 315; 324. 35 Radimsky, 1893 A, 482 36 Arheoloki leksikon BiH, Tom II, 1988, 178 (natuknica I.Marijanovi) 37 Arheoloki leksikon BiH, Tom II, 1988, 179 (natuknica Veljko Pakvalin) 38 Bojanovski, 1964, 119 39 Arheoloki leksikon BiH, Tom II, 1988, 185 (natuknica V.Pakvalin) 40 Arheoloki leksikon BiH, Tom II, 1988, 178 (natuknica I.Bojanovski) 41 Patsch, 1910, 182 42 Paali, 1960, 22 43 Patsch, 1910, 183 44 Truhelka, 1892 A, 318 319; Sergejevski, 1938, 60; Isto, 1952; Bojanovski, 1963, 167 170; Isto, 1967, 187 - 189 45 Truhelka, 1892 A, 319; Sergejevski, 1952, 41 46 Cambi, 1982, 91 47 Patsch, 1914, 192; Belagi, 1971, 116 48 Arheoloki leksikon BiH, Tom II, 1988, 178 (natuknica I.Marijanovi) 49 Bojanovski, 1964, 116 50 Arheoloku leksikon BiH, Tom II, 1988, 183 184 (natuknica V.Pakvalin) 51 Sergejevski, 1938, 49 51; Bojanovski, 1964, 103 - 110 52 Bojanovski, 1964, 110 53 Mazali, 1952, 99 54 Truhelka, 1892 A, 318; Patsch, 1910, 184; Sergejevski, 1926, 157; Isto, 1930, 157; Isto, 1952; Bojanovski, 1964 A, 196; Isto, 1967, 187 55 Arheoloki leksikon BiH, Tom II, 1988, 175 (natuknica .Basler)
34 33

23. Dobrljevo, Krevine Ivii57 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 12.43). 24. Miljevci, Krevine58 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 12.165). 25. Donji Mujdii 1, epigrafski spomenici59 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 12.48) 26. Crkvina, Donji Mujdii60 (br. u Arheolokom leksikonu BiH 12.20). Sve etiri koncentracije su, bez obzira da li zbog neistraenosti postoji jo uvijek nepoznatih antikih lokaliteta, morale biti putno povezane ukljuujui i cestu Servitium Salona koja se od Leusabe odvajala prema Baloie i Indenea (7 7,5 km meusobno udaljene). Ako je i Ravenjanin u svome popisu civitates Pannoniae (IV, 19) slijedio neki putni pravac, onda je Baloie bila jo jedno saobraajno vorite iz koje je slijedio i put Apeva Sapua. Na osnovi ovoga bi se moglo pretpostaviti ako je koncentracija Mrkonji Grad Bjelajci sve do Baljvine vezana za Baloie, onda bi ona oko Majdana bila vezana za naselje pod imenom Indenea, u i oko ipova za Sarute (10 10,5 km udaljene od Indenea),61 a koncentracija oko Jajca za Sapua. Da se Sapua nalazila na ovome podruju potvruje natpis CIL III, 9864a, pronaen u Vagancu.62 b) Na ovom prostoru se nalazi jo jedan zanimljiv toponim, a to je mali zaseok Deure,63 situiran sjeverno od Mrkonji Grada i zone Bjelajci. Zanimljiva je podudarnost sa imenom ilirskog naroda Deuri, koje spominje Plinije Stariji u Naturalis historia (III, 142) kao peregrinsku civitas u okviru salonitanskog konventa provincije Dalmacije (sredinom I. st. n. e. sastavljene od 25 dekurija = izmeu 3 750 i 5 000 pripadnika)64. Inae prostor Plive i srednjeg (mogue i donjeg) Vrbasa nalazio se u ranocarsko vrijeme u okviru salonitanskog konventa (pored Deura i civitates Sardeata, Delmata, Diciona, Mezeja). Deure moda pod imenom Derbanoi spominje i Apijan (Ill. 28) u svome opisu Oktavijanove osvajake kampanje na Zapadni Balkan od 35. do 33. god. p. n. e., i to u kontekstu nastavka pohoda nakon sloma delmatskog otpora. Domorodaki narod pod imenom Derry (Derrioi) se navodi i u Geografiji Ptolemeja Klaudija (II, 16, 5). Nije ba sigurno da bi i lokacija Derva poznata kod Ravenjanina (IV, 19) mogla imati bar neke veze sa Deurima tj., Derbanoima. Alfldy i Wilkes su locirali Deure u dolinu gornjeg Vrbasa, juno od Jajca, odnosno u Skopljansku udolinu.65 Tomaschek, Swoboda i Vuli ih smjetaju u podruje Gornje Neretve.66 Bojanovski ih je locirao na Petrovako polje.67 Nesumnjivo su Deuri bili prvi susjedi brojne mezejske civitas koja je sigurno obuhvatala porjeje Sane, na zapadnom pravcu najbliu oblast zoni ua Plive u Vrbas. Na osnovi svih navedenih
Arheoloki leksikon BiH, Tom II, 1988, 187 (natuknica .Basler) Bojanovski, 1967, 189 58 Arheoloki leksikon BiH, 1988, Tom II, 182 (natuknica B.Marijan) 59 Sergejevski, 1938, 57 60; Isto, 1938 A, 103 60 Sergejevski, 1938, 51 - 60; Isto, 1938 A, 103; Bojanovski, 1964, 103 - 105 61 Na ovaj nain bi se moda ponovo aktuelizirala teorija .Truhelke (1892 A, 318; 320) po kojoj je rimsko naselje u ipovu, preciznije na lokaciji Sarii, bilo Sarrite (Sarute) Ve Blau otkrio je u imenu Sarii star korijen Saritte a ja taj nazor nagjoh sasvim potvrgjen, kad sam uo, kako narod to ime izgovara... O identifikaciji Saria sa Sarute v. i Radimsky, 1893, 340 - 341
57 56

62

L(ucius) Arruntius / Camil[l]us [S]cri/[bo]nia[n]us le[g(atus)] pr[o] / pr(aetore) C(ai) [C]ae[s]aris Au[g](usti) /5 Germanici iudicem / dedit M(anium) Coelium 7(centurionem) / leg(ionis) VII inter Sapuates / e[t La]matinos(?) ut fines / [rege]ret et terminus po[n(eret)]
Zanimljivo je i da postoje prezimena Deur i Deura. Gabrievi, 1953, 114 - 115 Alfldy, 1965, 38; 53; Wilkes, 1969, 155; 170 Tomaschek, 1880, 23; 559; Swoboda, 1932, 72; Vuli, 1933, 16; 23 Bojanovski, 1988, 257 - 261 ; Inae o lokaliziranju Deura v. Arheoloki leksikon BiH, Tom I, 1988, 69 - 70

63 64 65 66 67

podataka, Deuri bi se mogli situirati u porjeje Plive i ire jajako podruje oko dijela srednjeg Vrbasa. U tom sluaju Dezitijati nisu bili susjedi sa Delmatima i Mezejima. Ako je Deurima pripadalo ire jajako podruje, postavlja se pitanje da li im je onda pripadao i pojas oko gornjeg toka Vrbasa. Moda bi se na ovo podruje mogli smjestiti Deretini, ilirski narod koji spominju Plinije Stariji (III, 143) iz naronitanskog konventa (sa 14 dekurija, odnosno izmeu 2100 i 2800 pripadnika sredinom I. st. n. e.) i Ptolemej Klaudije (II, 16, 5) kao Derriopes.

Zemljopisna pozicija naselja Baljvine i Bjelajci (podvuena plavom bojom)

Satelitski snimak ireg podruja Baljvine

Satelitski snimak ueg podruja Baljvine

Plinijevske peregrinske civitates (stanje iz sredine I. st. n. e.) Kartu izradio S.Mesihovi

Bibliografija
Kratice
AEM - Archa&eologisch-epigraphische Mittheilungen aus O&sterreich-Ungarn, Wien ANU BiH - Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo ARR - Arheoloki radovi i rasprave, HAZU (ranije JAZU), Zagreb AV - Arheoloki vestnik, SAZU, Ljubljana CBI - Centar za balkanoloka ispitivanja, Sarajevo (asopis Godinjak) CIL - Corpus Inscriptiones Latinarum GZM - Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo PWRE - Paulys-Wissowa Real-Enzyclopdie der klassischen altertumswissenschaft, Stuttgart SANU - Srpska akademija nauka i umjetnosti, Beograd SKA - Srpska kraljevska akademija, Beograd Spomenik - Srpske kraljevske akademije, Beograd VAHD - Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Split ZKM Zbornik krajikih muzeja, Banja Luka

Izdanja izvora
Antoninov Itinerarij 1848.: Itinerarium Antonini Augusti et Hierosolymitanum, G. Parthey-M. Pinder, Berlin: F. Nicolai, 1-234 Apijan 1863.: Apijan, Ilirike, Ante Starevi, Zagreb: Danica Ilirska Apijan 1899.: Appian, The Foreign Wars, The Illyrian Wars, http://www.perseus.tufts.edu/, bazirano na ed. Appian. The Foreign Wars. Horace White. New York. The Macmillan Company. 1899. Apijan 1879.: Appiani, Historia Romana, Ludovicus Mendelssohn, Lipsiae: Teubneri Apijan 2005.: Marjeta ael Kos, Appian and Illyricum, Situla 43, Narodni muzej Slovenije, Ljubljana. 52 81 Plinije Stariji 1866.: Naturalis historia, Berlin: ed. Weidmannos Plinije Stariji 1976.: prijevod Mate Suia u dodatku Antiki pisci u knjizi Antiki grad na istonom Jadranu str. 297, Zagreb, Plinije Stariji 2003.: prijevod Brune Kunti Makvi u dodatku Izvori u knjizi Antiki grad na istonom Jadranu (2. izmijenjeno i dopunjeno izdanje) str. 421, Zagreb, Plinije Stariji 2004.: Plinije Stariji, Zemljopis starog svijeta, Uro Pasini, Split: Knjievni krug, Pojtingerova karta 1974.: Tabula Peutingeriana, Monumenta cartographica Jugoslaviae, I antike karte, Posebna izdanja knj. 17, Gavro A. krivani, Beograd : Istorijski institut Ravenjanin68 1995.: Slobodan ae, Civitates Dalmatiae u Kozmografiji Anonima Ravenjanina. Zadar: Arheoloki muzej Zadar, Ravenjanin 1860.: Ravennatis Anonymi Cosmographia et Gvidonis Geographica, G. Parthey-M. Pinder, Berlin: F. Nicolai.
68

Djelo srednjovjekovnog pisca Gvidona (rano XII. st.) uveliko se slae sa Ravenjaninovom Kosmografijom, pa se u pogledu Dalmacije, podaci Gvidona i Ravenjaninove V. knjiige gotovo u potpunosti podudaraju ( ae, 1995, 8) i esto zajedno navode (Ravennatis anonymi Cosmographia et Guidonis Geographica).

Literatura
ALFLDY 1965.: Gza Alfldy, Bevlkerung und Gesellschaft der rmischen Provinz Dalmatien. Mit einem Beitrag von Andrs Mcsy. Akadmiai kiad, Budapest, ANDRI 2005.: Stanko Andri, Tobonja darovnica cara Justinijana sv. Benediktu i spomen grada Cibala u njoj, Croatica Christiana periodica, br. 55, god. XXIX, Zagreb : Institut za crkvenu povijest Katolikog bogoslovnog fakulteta Sveuilita. ARHEOLOKI LEKSIKON BIH, Tom (broj toma), 1988.: Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom I- III; Mape 1-4; Sarajevo : Zemaljski muzej BARII RAJKOVI KREKI TOMI, 1955,: Franjo Barii Mila Rajkovi Baria Kreki Lidija Tomi, Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije. Tom 1, SANU, (Posebna izdanja CCXLI, Vizantoloki institut 3), Beograd BASLER 1964, : uro Basler, Noviji nalazi iz starije prolosti Jajca, ZKM II, 40 49 BENKOVI 1966.: Ambrozije Benkovi, Naselja Bosne i Hercegovine sa katolikim stanovnitvom. Katolike upe Bosne i Hercegovine i njihove filijale od XII. vijeka do danas, akovo BELAGI 1971.: efik Belagi, Steci, Kataloko topografski pregled, Sarajevo. BOJANOVSKI 1963.: Ivo Bojanovski, Nalaz srednjovjekovnih mamuza na Crkvini u ipovu, Nae starine VIII, 167 - 171 BOJANOVSKI 1964.: Ivo Bojanovski, Kasnoantike grobnice na svod u itluku i njihova prethodna konzervacija, Nae starine IX, 103 122 BOJANOVSKI 1964 A.: Ivo Bojanovski, Biljeke iz arheologije I, Nae starine IX, 193 - 198 BOJANOVSKI 1967.: Ivo Bojanovski, Iz rada Arheolokog referata Zavoda, Nae starine XI, 187 196 BOJANOVSKI 1974.: Ivo Bojanovski, Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji, ANU BiH,

Djela, XLVII, CBI 2.

BOJANOVSKI 1974 A.: Ivo Bojanovski, Baloie-rimski municipij u ipovu na Plivi, ARR VII. 347 369+Tbl. I VIII BOJANOVSKI 1988.: Ivo Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antiko doba, ANU BiH, Djela, LXVI, CBI,

6.
BULI BERVALDI 1912 1913.: Franjo Buli J. Bervaldi, Kronotaksa solinskih biskupa i spljetskih nadbiskupa, Zagreb CAMBI 1982.: Nenad Cambi, Sarkofag iz ipova, ANU BiH, god. XX, CBI 18, 91 - 109 OVI 1971.: Borivoj ovi, Dva specifina tipa zapadnobalkanske lune fibule, GZM, N.S. Arheologija XXVI. 313 331+Krt. 1 URI 1907.: Vejsil uri, Nekoliko prehistorikih predmeta iz Bosne i Hercegovine u zbirci c.kr. naravoslovnoga dvorskoga muzeja u Beu, GZM, god. XIX, sv. 2, 203 214+Tbl. I - III DODIG KEGRO 2008.: Radoslav Dodig Ante kegro, Akti crkvenih sabora odranih 530 i 533. god. u Saloni, Povijesni Prilozi, Hrvatski institut za povijest Zagreb, 35, 9 23 DRAGANOVI 1943.: Krunoslav Draganovi, Hrvatske biskupije (sadanjost kroz prizmu prolosti), Croatia sacra, Arhiv za crkvenu poviest Hrvata, 20 21; 78 130 DRAGANOVI 1943 A.: Krunoslav Draganovi, Le diocesi croate, Croazia sacra. Un popolo lotta per i suoi ideali sul confine tra l'oriente e l'occidente, 181 231, Roma GABRIEVI 1953.: Branimir Gabrievi, Dvije ilirske opine s podruja Vrlike, VAHD 55. 103 - 119

MAZALI 1952.: oko Mazali, Stari Grad Jajce. (Novija arheoloka istraivanja). GZM N.S. VII, 59 100+Tbl. 1 MILLER 1916.: K. Miller, Itineraria Romana. Rmische Reisewege an der Hand der Tabula Peutingeriana. LXXV+992, Stuttgart. PAALI 1960.: Esad Paali, Antika naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini, Zemaljski muzej, Sarajevo. PAKVALIN 1964.: Veljko Pakvalin, Reljef Silvana i Nimfi, GZM, N.S. Arheologija XIX, 151 155 PAKVALIN 1970.: Veljko Pakvalin, Kasnoantiki grobovi iz Jajca, GZM, N.S. Arheologija XXV, 29 - 38 PATSCH 1893 .: Carl Patsch, Bericht ber eine Reise in Bosnien, AEM XVI, Wien, 75 93; 125 141 PATSCH 1900.: Carl Patsch, Nove rimske epigrafske teevine iz Bosne i Hercegovine, GZM, god. XII, sv. 2, 169 193 PATSCH 1910.: Carl Patsch, Prilozi naoj rimskoj povjesti, GZM, god. XXII, sv. 1. 177 208 PATSCH 1914.: Carl Patsch, Zbirke rimskih i grkih starina u bos-herc., Zemaljskom muzeju, GZM, god. XXVI, sv. 1-2. 141 219+Tbl. I II. PITEA 2003.: Ante Pitea, Slaveni i rana hrvatska drava, VAHD, 95, 471 518 RADIMSKY 1893.: Vjenceslav (Vaclav) Radimsky, Rimska naseobina u Majdanu kod Varcar-Vakufa, GZM, god. V, sv. 2, 331 341 RADIMSKY 1893 A.: Vjenceslav (Vaclav) Radimsky, Arheoloke crtice iz Bosne i Hercegovine, GZM, god. V, sv. 4, 479 497 SERGEJEVSKI 1926.: Dimitrije Sergejevski, Epigrafski nalazak u ipovu, GZM, god. XXXVIII, 155 - 158 SERGEJEVSKI 1930.: Dimitrije Sergejevski, Epigrafski i arheoloki nalasci, GZM, god. XLII, 157 166 + Ind. +Tbl. VI IX SERGEJEVSKI 1937.: Dimitrije Sergejevski, Das Mithrum von Jajce, GZM XLIX, 11 18+Tbl. V SERGEJEVSKI 1938.: Dimitrije Sergejevski, Kasno antiki spomenici iz okolice Jajca, GZM god. L, 49 63 SERGEJEVSKI 1938 A.: Dimitrije Sergejevski, I Rimski spomenici iz Bosne. II Rimski natpisi iz Bosne. Spomenik SKA LXXXVIII, Beograd. 95 131 SERGEJEVSKI 1941.: Dimitrije Sergejevski, Rimski natpisi novi i revidirani, GZM god. LII, sv. 1. 15 26 SERGEJEVSKI 1951.: Dimitrije Sergejevski, Novi i revidirani rimski natpisi, GZM, N.S. VI. 301 310+Tbl. I II SERGEJEVSKI 1952.: Dimitrije Sergejevski, Kasno-antiki spomenici iz ipova, GZM, N.S. VII, 41 57+Tbl. I - V SWOBODA 1932.: Erich Swoboda, Oktavian und Illyricum, Wien, KEGRO 2007.: Ante kegro, The Diocese of Baloie (Ecclesia Baloiensis), AV 58, 357 - 365 TOMASCHEK 1880.: Wilhelm Tomaschek, Die vor-slavische Topographie der Bosna, Herzegowina, Crna Gora und der angrenzenden Gebiete. Mittheilungen der k.k. geographischer Gesellschaft in Wien, 23, Wien, 497 528; 545 567 TOMASCHEK 1896.: Wilhelm Tomaschek, Baloie, PWRE, col. 2835 TRUHELKA 1892.: iro Truhelka, Prilozi rimskoj arheologiji Bosne i Hercegovine, GZM, god. IV, sv. 4. 340 - 365 TRUHELKA 1892 A.: iro Truhelka, Arheoloka ispitivanja jajakog grada i najblie okoline, GZM IV, sv. 4, 315 320+Sl. 1 TRUHELKA 1892 B.: iro Truhelka, Katakombe u Jajcu, GZM, god. IV, sv. 1, 57 - 68 TRUHELKA 1904.: iro Truhelka, Kraljevski grad Jajce, Sarajevo VULI 1933.: Nikola Vuli, Antiki spomenici nae zemlje, Spomenik SKA LXXV. 1 - 89

WILKES 1969.: J.J., Wilkes, History of the provinces of the Roman Empire, Dalmatia, University of Birmingham, London.