TAMNI VILAJET 2 - Znak Sagite

ZAK ODMETNIK I BELZEBUB LUTKAR, LOPOVSKI MAG

V esna G ore
Za WEB priredio P red rag S up uro vi S va p rava u m n o avanja i ko p iranja u b ilo ko m o b liku zad rana.

T rnova kruna silinom ake odbaena daleko. O d m otavam zveckavim zlatom obrubljen pojas s trbuha, pokrivam njim e rane i oiljke slobodne lubanje; arolijom smirujem bijesnog inovnika iju sam draganu rasplak ao bezrazlonim kletvam a, i koristei zabunu, trim u no. Srcoliki putokazi po zelenoj kaldrmi, kroz Vilinski prolaz na Novom Pigalu u kvartu za bogate budale; zanim ljive statue u oklopim a od voa i plastike, priljubljene uz staklo, pod nadstrenicom od neona, om am ljene od ek anja i sjeanja n a sam otne veeri i propale prilike, odlutale daleko s prinev im a i dirljivim oporom djece u nedohv atnoj budunosti. P lavua slijepa od m askare pop ravlja m inku u runom ogledalu, brineta od dosad e vitla torbicom , rubom oka hvata boje m o je bogate odjee: "H ej, lijepi!" O dm ahujem i one, opet u m irene uz izloge nastavljaju da ek aju. U kvartu sirom anih, toke od koe i drago g kam enja i svila m og kaftana sjaje pod u linom rasvjetom; prosjaci, gatare, kurve bez dozvole, dileri, sakati sitni lopovi, agenti za novajlije, slijepi svirai, kockari i p ropali zabavljai okruuju m e poput zloslutnog oblaka - atmosfera drukija, zbijena, vonjav a. S teu se oko m ene pa krzm aju, prate me na odstojanju kao pipavi gubav ci, zuj njihovih ponuda m rm ljava m olitva. P ohotno prodiru m oju odjeu, kovre od zlata koje zveckaju s turbana, male kurve prljaju moje pojase, majke svodilje ubjedljivo apuu. N e b ranim se ruk am a, na brzinu zam iljam potop - voda ve tee iz debelih oblaka, iti iz vea i ahtova, prodire iz pukotina - m eu gubav cim a panika, trkom bjee da potrae suha sklonita. Napokon s m , usred noi, u opasnoj etvrti, u gradu za zabavu. O tkidam zlatne kovre, sm iem broeve, prstenje, sve B elzebubove skup e poklone; nakit sprem am u vreicu s novcem i skrivam pod najdonjim pojasom . M aem plitko zarezujem kou nadlanice, n alazim ip s vjenim signalom i bacam ga k analizaciji; kaftan i prsluk ostavljam ploniku. U koulji i hlaam a ek am zoru u dragstoru n a periferiji. ankerica je krup na seljaka djevojka koja sanja o kozmetkirurgiji - kratko, zabavljam se s njom , ona to ne prim euje. U m oran od bjeanja, elim krevet i utoite, ili drogu i zaborav, ali disciplinirano vaem dvopek i ispijam crveni d oruak, da ostanem pribran kad K om panijine lim uzine zakoe pred ulazom i eta m iiavih gardista s blokatorim a na ofarbanim glav am a i prijateljskim osm jesim a na operiranim enskim licim a, zaposjednu lokal da m e jo jednom vrate Belzebubu, kradljivcu nad kradljivcima.

A li jutro je sporo, ankerica uporno m isli na kerk u ostavljenu kam enjaru, kod m ajke sirotog N ikole koji sad u M ediku prodaje ini za sram otno nisku naknadu; bolesna od enje, iznova izm atava povratak s N ik olom - scenarij s grljenjem, dugama smijeha i suza od radosti, gozbom i vriskom djeteta, rainjen praktinim m islim a o novcu i nevjeri, k upovini odjee i ono m alo zabave kasno p opodne uz m em oah i holoigre i partije karata u zajednikoj sobi hotela za djevojke. Dok ispijam etvrti doruak virei u njen um pun prostodunih fantazija, gledajui kako trn e ulina rasvjeta, vlastite ive snim ke vraaju m e u svijet um a po kojim a sam ganjao zeeve, skupljao gljive i trave za Z vrkovu trnicu, nespokojno odlaui koritenje d ara, dok nije dozujao, lukavac u helikaru, da m e pokupi u zem lju beum nih vozila i naopako dotjeranih ena, B elzebubu, kralju kradljivaca. "P oet em o s vjeverico m ", rek ao je Juli, m oj brat, tutor i jedini prijatelj, na hiljaditom prvom satu dom ae obuke (ni jednog ne dovedosmo do kraja); imao sam devet godina, izuzetno sitnu grau, kom pleks zbog rasturene obitelji i svoje stare sram ote, i tretm an ud ovita, prezir vrnjaka, i kanjenje u ob uci od tri godine. "N em a nita lake?" pitao sam drven od trem e. "N ita lake od vjeverice", rekao je Juli sklapajui oi. I vjeverica je doskakala, s ljenjakom u gubici, gled ajui nas slatkim i glupim zvjerinjim pogledom . N ikad to neu m oi, m islio sam depresivno - m altretiraju m e esto godinjaci, sad kad se obrukam s vjevericom i o ni m lai im at e pravo da za m nom dobacuju. Juli, iji su brkovi upravo nicali i koji je idueg m jeseca otvarao v eliki zajedniki P les G urm ana s G ailom , najslaom djevojkom susjednog sela, njeno pom iluje vjevericu i zatrepta nad njom i ona zbunjeno ispusti ljenjak. "L ovci su zli", naceri se, "kau on gleri i P okretai. K au P utnici, Iscjelitelji, G lasnici i O dgon etai. ak i S anjai, naa braa, i K rotitelji, na vlastiti rod. O paki su L ovci, k au." Z nao sam to e sad a biti, stisnuo sam zube sm rznuvi se u iekivanju. "G led aj", ree Juli; vjeverica padn e kao pokoen a. "Mrtva", rekoh tiho. "Da. A sad ti." O sjeao sam ist uas. "N e m ogu." "N e bud ali", ree Juli. A onda se sm eka i zagrli m e oinski: "P riao sam ti, nekad su lovili pukam a i to je stvarno b ilo odvratno, krv, bolne rane, kasapljenje, sporo u m iranje. A li ovo nije nita, vjeverica uop e nije bila svjesna to joj se dogodilo, jednost avno je prestala postojati." K im nuo sam , gledaju i u zem lju.

"M ora se prisiliti", rek ao je Juli. "A ko nee K o koarim a." B rzo sam od m ahnuo. "H ajde onda, krei." A li ja sam uzdisao i pravio grim ase i Juli je, hinei strpljenje odraslog, odlu io jo m alo potivati m oje oklijevanje: "A ko ho e jesti m ora nauiti pozivati. V jeverice i ptice i zeeve, za koju godinu srne i veprove i ondatre, kao svi majstori." U zdahnuo sam jo jednom i hrabro kim nuo - nije bilo pom oi (dem oni petogodinjaci i vjetice od odroenih tetaka i strina i radoznalih susjeda pijunirali su iz zaklonjenih dvorita). Z atvorio sam o i i odlutao, m alo dalje, u dbunje, pa jo dalje, i onda go re, m eu grane, njukajui, brzo n apipao jednostavan m ali duh zabavljen plodinam a; i pozvao. V jeverica je dotrala, stala pred m en e, ene zapljeskale, razdragano vrisnule: " Bravo, Zak!" "Hajde sad, ubij je", hrabrio me Juli. "D a te vidim o!" kretale su vjetice. V jeverica je ekala. I ja sam ekao a srce m i je lupalo kao da e iskoiti. A onda sam je pustio i ona je poletjela u slobodu, a ja sam udario u pla i brzo protrao kraj lica sm rknutih nad jo jednim m ojim neuspjehom , i gore, u ku u, u sigu rno utoite kreveta gdje sam ostao sve do idueg jutra, pitajui se to je to sa m nom naopako to m e ini nesposobnim i m ekim , najgorim od svih egrta, buduih lovaca pozivaa. ankerica je d rijem ala na stolici kraj zrcala iza pulta, sretno sanjajui N ikolu i sebe u igri za dvoje i dekor s plam enim pticam a i slatkim vrem enom koje vjeno stoji - odjednom, jezivi crni m onstrum raskrili rajski dbun, gnjevno zaurla prem a njim a; djevojka skoi, trgn e se, razbuena, gledaju i m e zbunjeno, a onda ustane i m rzovoljno gunajui nestane u kuhinji pitajui se to ja jo ovdje radim nakon etvrto g crveno g doruk a i puno g tanjura nepojed enih dvopeka. Progonitelji nisu dolazili. Zbog blokatora bilo ih je nem ogu e um om nanjuiti ali osim godinam a od gajano g dara im ao sam jo neto, nepogreivu intuiciju, i zbog svega bijah siguran - ovo ga puta n ee doi, izgubili su m i trag; prvi put nakon godina b jeanja, nespretnih pokuaja i brzog vraanja u Z am ak, trikova s v rem enom , m alih sanjakih lukavstava, naredbi i preruavanja, im ao sam ansu da stign em u um e, u zeleni geto L ovaca P o zivaa, kleknem pred one koje sam davno napustio i zam olim ih za pom o - napokon unitim dem onsko plem e Zamka; sanjao sam o tome kad god bi moji snovi ostali slobodni - u snovima, lica mojih uvara trzala bi se u agon iji, blokatori radosno prskali na glavam a n apunjenim kom arom , a m oja m o, osloboena, p ostajala bi osvetnika, krvoedna - m onum entalan sistem uukan u tri nivoa blindiranog podruma raspadao se, sabotirao, zagonetno otkazivao, frcao iskre i napokon bljuvao na sve strane; B elzebub, nitica, topio se naoigled, za njim bi ostajala siuna lokva. "Jo neto?" rekla je ank erica n eprijateljski nakon est serviranih crvenih d oruaka s tri nadopune od dvopeka, jednom s mekokuhanim jajima i dva deserta s jagodama i vrhnjem i izvanrednom pravom kav om . "P repustit u vas sm jeni", uzdahnula je um orn o. A li ja sam izvadio svoju karticu, Belzebubov davni dokaz povjerenja, priekao d a nap lati i rjeio je zatim svoje nazonosti.

K upio sam helibus kartu gotovinom , usput odsanjao par uputa slubenici n anavikloj na zlatnike i ona zauvijek zaboravi m oj lik; im ao sam ansu i m orao sam je do bro iskoristiti m oj trag ostat e u M e du. U helibusu, sm jestio sam se iza para gu gutavih brucoa, ispred m rkih boraca za jednakost (u aktovkam a skrivali su zabranjene letk e, u glavam a snove o novcu i m oi i ifru za ulaz u uvenu tajnu kolinu pornoteku). Z a suputnike preruio sam se u prvi lik koji mi je pao napamet - krupno, zgodn o tijelo N ikoline supruge, dodavi m u vjerodostojnost, im age ozbiljne, m arljive, skrom ne provincijske djevojke koja se razoarana v raa iz pogreno odabranog mjesta za odmor, grada kurvi i restorana preskupih za studentski dep. Z atim sam zabravio izlaze i spokojno potonuo M orfiju, sanjao bezvrem ene bajk e prek idane buenjem na stanicam a, prop adanjem kroz oluju, uzdasim a borca za jednakost osjetljivog eluca koji je svo vrijem e stenjao na sjeditu iza m ojeg. "Rajska G rickala donijela su eljeni profit", rekao je B elzebub (njegovo p ravo im e zaboravljeno, ostavljeno negdje u pred grau H ran e zajedno s anonim nim godinam a provedenim po tvornikim halam a i jeftinim krm am a uveer, i vjenom tjeskobom jednolinosti i sirom at va). "Ali mi moramo dalje." "Dalje", unisono prihvati Upravni Odbor. (R azvukao sam usta i pokuao kim nuti ali kaciga nije doputala da pom jerim glavu.) "N juim m ogu nost velike zarade", ree B elzebub oiju stisnutih u crtu. U pravni O dbor oduevljeno zapljee. (U m om ljem u punom podrum skih bubnjeva nesn osno je svrbilo.) "A rjeenje je m lad um jetnik iz H rane. Izuzetno talentiran." P odizao sam ram ena eui vrat, vrtei se unutra u kacigi. "Zak, molim te", zacvili Belzebub i okrene se redu glava koje su ek ale; raskrili ruke u savreno krojenom kim o nu, u trenu napravi atm osferu kako je sam o on znao, i strastveno klikne: Slava Kompaniji! " "I bit e n am oproteno to god inili", zapjev a O dbor u polutransu. "M ladi je tvornica ideja", ree B elzebub. L jubio sam ga, pod aniki, ponizno i s oboavanjem , dao bih ivot za njega i poslednji atom snage za svaki boanski hir; ali usprkos svem u osjeao sam da n eto nije k ako treba. "A m i im am o sreu d a znam o kada i gdje e se pojaviti. Z ak, m olim te, prestani se vrpoljiti, vidi da govorim ..." S kam enio sam se istog asa. "Dosta nam je Vesele Vode, Damskog Zalogaja i Medenog Sna", klikne Belzebub. "Treba nam neto novo i estoko!" "Meso", prihvati Odbor.

"K obasice", apnuo je B elzebub s patosom ; zatim se ok renuo k m eni (unutra u kacigi trnica s upovim a zaina, stocim a brana i soli, pricam a u krletkam a, dab rovim krznim a i balam a arene tk anina; strahopotovanje, i elja da ugodim i povrh svega osjeaj d a je neto krivo): "M ladi je tu u M edu. Z a sad to ne zna nitko osim nas." "I bit e n am oproteno to god inili" blejao je O dbor. "Z ak e obaviti to treba", ree B elzebub sputajui ruku na m oje ram e. Z atim m e brzo otpusti i pohotno se obrui na novu toku koja je obeavala jo vie. S triptiz klub u kvartu za sirom ahe, zabavite teren skih radnika, propalih S anjaa i O dgon etaa, studenata n a dopustu i boem a, bijae poslednje m jesto koje bih odabrao da sam kojim sluajem s m bio uspjean biolog iz H rane - ali on je zaista sjedio za stolom u uglu, u drutvu pijanaca i M oho ni ena i izgledalo je, dobro se zabavljao. K rio sam put kroz guv u, na galeriju, do osm atranice (m oj ljem zam otan krznom i perjem nije privlaio panju - drugi su nosili cilindre, skafandre s antenama, perjanice, napudrane vlasulje, sombr era s cvrkutavim pticama i jelenje rogove - u M edu bi svatko razuzdao m atu do najslobodnijih svojih snova), borei se laktovim a i jednostavnim m alim trikovim a S anjaa - im ao sam naredbu d a otvorim genijalev um i nita m e u tom e nije m oglo sprijeiti - i napokon pronaao savreno m jesto, i odm ah se obruio dolje, ravno u srce ideja; koliko planova i snova, kom pleksa, predrasuda i kom pliciranih blokada dok nisam iakao to m i je trebalo - pod deb elim jastukom od elja i krivnji, zab oravljen kao n evaan, dragocjen d ar kreatora, i dalje, m uno se koncentrirajui, do kob asica; napokon radosno zahvatio punu aku form ula savrenih m alih rem ekdjela v e gotovih n adahnutih naslova - Edenska Pjesma, Papreno Sladilo, Jetrena Simfonija, Vatreni P oljubac, L ovako D ivlje S rce - presnimio sam sve i, osjeajui silnu rad ost zbog obavljenog posla i predstojee pohvale B elzebubove, energino ustao i stao se probijati natrag zakreno m galerijom . D olje u dnu stepenica guva gua, nem irnija, estoka tu a radnika i makroa - ali im pulsi u ljem u snano su m e vukli kui, Z am ku, B elzebubu; neustraivo sam stupao prem a erupciji vriske, izbijenih zubi. I ond a se dogodio m rak. A kad sam doao k sebi, m oja glava udnov ato gola, peck ava od ran a, osloboenih oilja ka, a m oj duh potresen iznenadnim rastrenjenjem - slijep od muke, nakon dvadeset godina pod ljem om , lakom za slobodom , nespretan i brljav, dad oh se u bezglavi bijeg; ekali su m e na helidrom u. A li pam tio sam nain, pod vjenu krunu od im pulsa iz Z am ka sprem io sam banalno rjeenje u guvu, pod ake; nakon svake zadae obavljene za gospodara, trikom dobro sprem ljenim u podsvijest traio bih tuu, iupao psovku za kakv og krupno g m anijaka, uv redu za draganu i zatitniki raspoloenog viteza, i spokojno ekao osloboenje; a zatim bjeao. S vaki put stizao bih dalje, sluei se platinskim etonom i arolijom dara, m ijenjao h otele, restoran e, elektrotricikle, naivno ku povao helikarte. A sn agatori enskih lica nalazili bi m e i u paklu, vraali pod ljem , kontroli Zamka i lopovskom kralju, da uhodim za njega i iznova kradem skupocjene ideje. "O soblje H eliM eda zahv aljuje na povjerenju i putnicim a eli ugodan borav ak u koli", rek ao je automat. S ilaznim tunelom do term inala, usput paljivo krojei novi lik, a z atim u helibus za Hranu, blie um am a, blie osloboenju.

N aram ak p rua, platnena vrea trava za sutranju trnicu Z vrk a H obiste, bo bice za dem njegov e ene i torba pun a vrganja, lisiarki, sm paka i blagvi, izvrsnih za juhe crnih dan a m oj dananji ulo v. Juli, prezira, ve godinu dana papu ar K o koarki G aili; bez obitelji, bez im anja, bez strasti za lovom , kilave gra e i sum njivog dara, Z ak, ku kavno tene s runom starom sram otom , nosi svoj dnevni ulov u zam jenu za veeru i m jesto za no. A u selu uzb uenje, graja, zujava uta m rlja precizno slijee na ledinu ispred G lavne K u e, donose krzna, koe, sueno i svjee m eso, neki gotove p rsluke, stole, ovratnike, ubare, titnike za ui, grijae, n akit od veprovih kljova, neki upove loja i debele odreske sprem ne za vatru, za bolje raspoloenje trgovca iz grada. G u ram se kroz red ove nem irnih, pogledom traim Z vrkovu enu a v ez prua raspada se pod stopalim a, djeca gaze m oje bobice i trav e skaui da vide h elikar. D o gaa se to sam o jednom u mjesecu i ne ljutim se na izgubljeni ulov dana ali s m sam, zima je blizu a s njom i vukovi i krov m i je nuan. N e vidim je, hvata m e zebnja; neko drugi - estoro nas je siroadi u selu - nai e je prije m ene, jo jednom u noiti na goloj zem lji u kuhinji K arla P om agaa. Ja, njukalo, otvara, kvarno tene, odluujem se za jo jednu nepristojnost, zatvaram oi, um om traim ljubazan um Z vrkovice, ali teko je kroz graju m isli, svi uzbueno zbrajaju vree b rana, kutije avala, sapun i kavu, posljednji put kritiki procjenju ju krzna i meso za trampu. S tari Z ujalo L isac zahtjeva od trgovca: "V reu so li i vreu brana i tri vree krum pira. P ogledaj", iri on kou, "traim li previe?" M oj um skree trgovev om (inim to kad ne treb a, drsko krim tabu i ronim u zabranjen mrak, kradom , lako k ao da reem m aslac, i sladim se, iz obijesti), sluam : G ospode, kakva budala, est tisua, B o g ih blagoslovio, sirote lude (O vaj je gori od prethodnog, ali nek a, m islim s ranjenim ponosom i pakou godinam a prezirano g, zasluili su.) T rgov ac v adi vree iz sprem nika, suspreui osm ijeh. "H ajde, stari, donesi." "S rnetina", nudi V uja M am a teko guraju i bavu s m ariniranim m esom . "Z a to aletni kom plet i pet m alih vrea brana." "D a p robam ", kae trgov ac; kua, m islei: K ak av boanski tek. P reslano je", kae, "dat u ti etiri." V uja M am a b rzo pristaje m islei kako je dobar p osao napravila jer svim a im je ionako dosta srnetine. H odalo S unce sram eljivo istupa s gotovim boam a: "D eset kuna za est vree brana i tri vree eera i balu on e ru iaste tkanine." O n njeno planira dar M irti, ned ostinoj knjiarevoj keri. Ovo je zaista unosno, raduje se trgovac, pohlepa ga mijenja u pravog kockara spremnog na rizik: "A ko m i da i ovaj kouh koji im a na sebi." "O vo?" H odalo je zbunjen; kouh je tek izaao iz afranove k rojanice, to je jedina potena stvar koju im a. "T o su zeji repovi. N em a nikakvu vrijednost." T rgov ac slijee ram enim a: "O nd a biraj, brano i eer, ili tkaninu."

S unce m isli na gladue svoje obitelji, na cijeli m jesec do ponovn e p osjete helikara, a onda opet m isli na M irtine bokove, pa slijee ram enim a, skida kouh i ostaje u sam oj rupavoj koulji; eljno kree prem a privlanoj tkanini i ve je dotie ali trgov ac sp uta apu: "N e m ogu ti dati cijelu", ceri se. "M oda i dru gi vole ruiasto." "S tani!" viem . "S tanite!" I sv e glave ok reu se k m eni. D abrovica sum niav o grize usne, gled a m e iskosa; gled aju i drugi. "V ara v as", k aem m anje hrabro. D abrovica ho da unatrak e, njene ruk e kao kletva. "O pet je to n apravio!" U oim a joj lu da pakost. G om ila se oko nas, zgranuta, razm ie. "M aza", krevelji se. "Z vijeri nee d a poziva, a u ljudski um tako, bez milosti, bez srama." "Tko je to?" radoznalo pita trgovac. "L udo derle", vie n etko da um iri trgov ca. "S iroe bez ikoga." " udovite", vie P tiarica. "B ezobraznik." "L jenin a, parazit", vrite G rdinovi blizanci. "O tpadnik!" bijesno urla V uja M am a. "M lade", rezignirano kae stari Z ujalo L isac i vrti glavom . C ijelo selo uzbueno m rm lja, sprem no je na lin. "D oi m alo " ljubazno kae trgovac iz grada. (O vo bi se od svega m o glo najvie isplatiti.) " ita m isli, je li?" S puta m i ruku na ram e. "L ijep deko." (K akvo jadno kilavo derite.) "N em a nikoga, zar ne?" (K onano d a se i m eni p osrei.) Gomila je zbunjena, rado znalo eka ishod. " ita m isli, je li?" ponavlja trgovac. (S to tisua kod pravo g kupca, povlaim se zauvijek i uzgajam perunik e do kraja ivota. ekaj, do vraga, pa on i sada zna to m islim .) M rti se, m uno, kalje, a ja slatko utim ; gom ila je m irna. "R eci, sine, d a li bi volio sa m nom u grad, da vidi sva ona udesa?" "V olio bih", k aem sprem no. U dom u sam kupio zelenu odjeu, brzostrel i strelice s om am ljujuim sredstvom i balon skupog estokog pia od B elzebubove licen ce. Z atim sam sve prebrisao arolijom , za posljednje zlatnike unajmio elektrotricikl i krenuo starom kraju. P rvi put stao sam u krm i uz cestu (onjuio tragov e za sobom - nitko me nije slijedio), pojeo obilan seljaki ruak i poslije proet ao, da nakon dvadeset godina opet po gledam gusjenice

kako deru lie, um ske m rave i ptija gnijezda; pozvao sam , m utnim , davnim , drhtavim im pulsom , i plava sjenica, zbunjena, posluno je sletjela na m oju ruku. P ozvao sam jo jedanput; nakon du ge m inute obitelj kunia opkolila m e kao kakvo g k ralja zvijeri; posramljen iznutra brzo otpus tio drutvo - ljepenka, zov m og um a, jednako neprilin ak ao prije hiljadu godina k ad su m e tjerali da ubijam vjeverice da d okaem kako m ogu biti lovac. D ru gi put stajem ispred sam og sela, da nanem balon s piem - treba mi hrabrost; a selo me eka izm ijenjeno, plastikom poploanog glavno g trga, s neonski obojenim kuam a, hiddrantim a beutno usaenim u sterilna dvorita i gljivastim svjetiljkam a za no - jedino grm lje glo ga, n eoiano, jo slobodno raste uz m reu staza i puteva, i radoznale vjetice vise po plastinim ograd am a m rm ljajui ispod glasa, k ao nekad. "E lektrotricikl!" vie za m nom seoska djeurlija. P rilazim zanim ljivoj utoj kui na m jestu gdje je n ekad propad ala sirom an a koliba karla P om agaa. "Je li ovo kua K arla P om agaa?" S tara ena po gledom ispija m i duu (pripada li ovo objeeno lice, ove m renaste oi onoj privlanoj m atroni koja m e je nekad tetoila kao svojeg?); "M i sm o odavno prom ijenili imena." Ne prepoznaje me, gleda me neljubazno, otrovno, gradsku nakazu. K arlo je m rtav", kae hladno. "A sinovi su u lovu, zajedno s osta lima." (U m oje doba, m islim , lovili sm o po par sati jednom ili dvaput tjedno, ostatak vrem en a troei na mnoge uzgredne poslove i radosti - nije bilo plastinog trga, ni neonskih boja ni ureenih dvorita, ali bilo je vrem ena i slobode u izobilju.) "T raim P oglav ara", k aem . ena slijee ram enim a, ravnoduna, okree se ko nopcim a s rubljem . S klonio sam elektrotricikl od deblo s ekom na ru bu sela, srknuo jo m alo iz balona i polagano krenuo p rem a G lavnoj K ui (djeu rlija m azi m laznice m og stroja, oduevljeno viri na kontrolnu tablu, nadm ee se znanjem ); bez cvilea pasa, vanih svaa o draslih m ukaraca, prepirki m ladih ena selo je sablasno gluho - tek nekoliko starica zbijenih uz ograde m u no uva tradiciju prastaro g b abinjeg zan ata. Z ak iznenad a ujem um o m . N juim te. N e zbunjujem se, raspru jem dah svoj uokolo. Ja sam , V uk titra drukije od bubnjajuih naredbi iz Z am ka. Juli? pitam , vrtei se na ljunku. Mirta; dalek njean vjetar.

Zak, tu sam, Sunce. Juli? S toj gdje si dolazim o, kae Juli izdaleka. A li nastavio sam koraati, sm eten iznenadnom ljudskom glazbom , jasnim valom koji odjednom dozvoljeno pluta - to je to m oglo prom ijeniti zakone, unititi svetinju, ohrabriti vjerno plem e da odlui tako lako m ilju osvajati tue due kao d a su due k unia za raanj ak ni ja, naredbodav ac, udovie iz grad a, nisam jo sluao nita do ukradenih m isli i sintetskih impulsa iz Zamka. N a prvoj stubi stepenita G lavne K ue sapleo sam se, spasio nos doekavi se dlanovim a. Stoj gdje si ponavljao je Juli. Dolazimo. T ad m e pokrila sjena. "H ajde, Z ak, ustaj", rek ao je M iko pruajui m i ruku; zabrljano ensko lice s ekinjavom brado m koja izdajniki klija, ravnoduno, strpljivo, na obrijanoj glavi blokator kam ufliran plastinim gnijezdim a s cvijeem . "D osta je ludovanja, idem o kui." Probudio sam se u Zamku, u Belzebubovoj ugodnoj sobi za popodne, ispunjen ljubavlju i kajanjem; kaciga je sjedila na mojoj glavi. "Z ak je op et bio nevaljao ", rekao je B elzebub nad nosei se nad m en e; oputena koa visjela je u zastorima, nekoliko dugih dlaka cijedilo se s gole lubanje. "N e m o gu to objasniti", rekao sam oajno osjeaju i kako m i se suze skuplja ju u grlu. "A h, Z ak", uzdahnuo je B elzebub okreui se klaviru. N esretan si ovdje sa m nom ." "N e", rekoh brzo; njegov a patnja kao hiljadu bodea. "D ivno m i je." B elzebub traljavo tipka k rom atiku (m eni zvui predivno im presionistiki). "A li zato onda bjei?" M uim se. "N e m ogu to objasniti." (S vrbljivi m ravci izm eu m og obrijano g tjenen a i m ree elektroda unutra u podstavljenoj kacigi.) "M oda zbog kacige. P onekad k ao da m e neto nagoni da je skinem. Svrbi." "N e sv rbi", k ae B elzebub i udara otar akord. "To je samo tvoja uobrazilja." "Z nam ", kaem pom irljivo. "A li ponekad k ao da m e neto tjera da je skinem ." "N e eli je skinuti. K aciga je tvoja m ila igrak a." "Da." Zbunjen sam. "Bio sam u selu a nisam vidio Julija." B elzebub sputa poklopac klavira, sjeda kraj mene da me zagrli. Umiran, naslanjam glavu u nespretnoj kacigi na njegovo rame.

"Ii em o zajedno da ga posjetim o", obeaje. "Jed nog dan a." S lavim o deset godina L alova vjerno g slubovanja; B elzebub, na elu stola, Z ak, ljubim ac, prvi zdesna, nasuprot m eni slavljenik, lijevo od njega m ladi egrti naredbo davci s kacigam a za uenje; m eni zdesna siva linija upravno g odbora i vlasulje glam u roznih m etresa um jesto precvalih supruga sklonjenih na nevidjelo u Medik i iscjeliteljska sela. Na suprotnom elu nasm ijeena V en era, sku pa statua s tijarom od pro zirnih rubina koja iznutra dri pipke sasvim nalik mojim - jedanaesta kraljica Z am ka sm ijei se, trepe, klanja se Z aetniku Inicijative, dodaje ocat kurvi S ek retara, a onda, iznenad a grub o ruei protokol, zveckavo odbacuje viljuku, vukui dugi kep za sobom tetura sapliui se da prom ijeni disk s glazbom , i lebdi natrag u trotaktnim elipsam a, uz koridor od vlasulja natopljenih am brom i slatkim m ousom i lica smrknutih od nelagode, dolazi da pomazi Belzebuba (gleda u m en e; urno gutam zalo gaj, zalijevam ga razrijee nim vinom ), grli ga poput njene anakonde, n am igu je m i (u m om ljem u zbunjenost, m unim a, m utan osjeaj da neto vano pluta negdje du boko u m raku). B elzebub pozva gardistu enskog lica: "Id i dolje. Napila se." (U m om ljem u gole djev ojke u potoku, trnica s m alim flaam a lavande i ruinog ulja gostiju S anjaa i ranjiim a suv og voa.) Jedanaesta ljupka robinjica Z am ka trlja m oje ram e (B elzebub m e gleda do broudno, U pravni O dbor zborno sputa pogled u brljave tanjure), vodi me sagom ispisanim tajnovitim ornam entim a, vrti u taktu valcera. D ok m i njui vrat, ape: "N apij se. U zm i m alo zlatnog praha, ili sedative i kaciga e sam a otpasti." R uke su joj teke, glav a joj ve trom o spava na mom ram enu. Izn enada, glazba staje, n as dvoje kao dirigiran e igrake vraaju k stolu. B elzebub se ispriava, uzim a je ispod ruke da je otprati u spavaonu. K oristim njegovo odstustvo, brzo praznim svoju au (m uno m i je zbog izdaje ali uporno mislim na nejasnu posjetu selu i iznenadno buenje u Z am ku). L al ustaje da prom ijeni disk, nitko m e ne gled a. K rio m m ijenjam praznu au za vrhom punu susjeda koji ve radosno roni u krilo svoje drage. Kradem i Lalovu i trusim je do dna. U salonu koristim smjenu garde i izvodim nekoliko trikova s konjakom - uzbueni zutokljunci, Lal omamljen slavljem i odbornici pozaspali po dekolteima svojih draga slabi su prom atrai. P onovno s B elzebubom ; trezveno se sm ijeim utim , obaram caklav po gled i pazim na pokreta - on naivno dolijeva u m oju au, tape m e oinski. N apokon, m agla prvog naslutka pijanstva, sloj po sloj ljute se talozi tue volje, kaciga spada, B elzebub vie nije vrijedan m oje ljubavi, on je zao kradljiv starac u arobnjakoj odjei, m oj zloduh. A ja rastem , sjea m se svega, predivota, dobre Z vrkovice i njezinih pita s m esom , trgovca koji m e poveo u grad da m e proda enskom licu, svog prvo g kolsko g ljem a i tunolikog m ladog naredbodav ca koji m e uio prvim tajnam a zanata, i audicije kod B elzebuba. Moj otpor, mito voem i kolaim a, nestrpljivo m ljackanje: " to m i to dovodi? Idi dolje, napravi neto." T uno m entorovo lice, preplaen hod unatrk e, odjek brzog tutnja niz stepenice. U enika kapa svrbi, boli; a onda ljubav.

D alje utim (u krilu pod zarom uvam blag o, ukradenu ensku torbicu), kaciga je skoro prazna ljutura a m oje pijanstvo, sreom jo uvijek tajna. Ispriav am se, oprezno ustajem , olovnim nogam a gazim zam iljenu crtu prostrtu po sagu. Z a svaki sluaj d o toaleta m e prati vjerni M iko. Z aklanjaju i ga tijelom , u lavabo istresam sadraj torbice - kozmetiku, holo kristal s dnevnikom i adresarom , M edikovu tabu s izborom nekodljivih stim ulansa, i napokon, tri dragocjene k apsule sedativa koje gutam s m alo preostale sline. S M ikom za petam a, vraam se B elz ebubu,, spreman, hodnik oko mene lagano leluja. Juli, uvijek snaan poput m ladog vep ra, sjedio je sad za stolom izgubljen, ranjen, ek ajui moju utjehu i moje opravdanje a ja sam urlao, svom snagom svojih glasnica, jecao, suzio, molio, psovao, bezumno i nezaustavljivo: "K ad e doi?" "N ee do i", rekao je k ro z suze. "Z bo g teb e." "K ad e do i?" vritao sam , sistem atski razbijajui keram ike zdjelice (bilo m i je teko, ali usprkos tom e m ogao sam prepoznati jedinstvenu priliku). "K ad e do i?" jecao sam jed nakom intonacijom koja je nervirala. "V irio si u L udin um ", plakao je Juli. S legnuo sam ram enim a i na raun tu govanja razbio jo jednu zdjelicu. "Luda i mama bili su ljubavnici", objasnio je Juli. "Ali kome govorim? Kad bi crv kao ti znao to..." "Znam to je ljubavnik ", lagao sam hinei uvrijed enost. "O nda zna i da se to nikog dru go g nije ticalo", rekao je Juli. "U ljudski se um ne ulazi. Z ato postoji tabu." "Tabu?", ponovio sam rastreseno, koncentriran na zdjelice. "Zabrana d a uljivi m ali crvi poput tebe ulaze u ljudsku duu kao da je dua kunia i poslije trube okolo najtajnije njene tajne." "Z ato je m orala otii?" (T ada sam m islio da je ljubavnik neto kradom hranjeno i m aeno, kao m ae koje sam jo uvijek sretno uvao u kutiji na tavanu; nisam m ogao zam isliti to bi druga m ajka m ogla initi s Ludom koji je izgledao tako pitomo i bezazleno i posvuda izazivao smijeh.) "O tila je zato jer ju je otac otjerao ", rekao je Juli. "A B o g zna koliko e i o n izdrati nakon ove dvostruke sramote." "I on e otii?" "N etko ija ena spava sa seoskom budalom i iji sin u ljudske um ove provaljuje kao da je gradska nak aza nem a ov dje budunosti. D a slua sm ijeh i porugu do kraja ivota? B io bi lui od L ude da odlui ostati."

A onda je bez razloga razbio posljednju preostalu zdjelicu; nita ga nisam pitao. O tac se idue nedjelje popeo u helikar, poletio da se proda gradu i da ga nikad vie ne vid im o. P unih est godina potovao sam tabu. A onda nie nije bilo nikog koga bih m ogao osram otiti. O sjeao sam Julijevu blizinu, njegov um , G ailin, M irtin, H odalov, V ukov, G rdinovih blizanaca i jo m nogih nepoznatih L ov aca i G onia, nadohvat, nejasno osloboenu m isao K rotitelja i P ozivaa, m one vojske koja m e slijed ila do Z am k a, da m i pom ogne - s M ikom za leim a, oblijepljen pijanom m aglom , stao sam kraj L ala i iupao k acigu s njegov e glave: "Brzo, pobrini se za klince." "D olje!" vritao je B elzebub. Z ab rinuti gardisti rastrali se tepisim a poput raspom am ljenih m rava ratnika. "N espretnjakovii, dolje! U inite n eto!" en e se razbjeae hodnicim a, rastrijenjeni odbornici priskoie gospodaru beskorisnim kretanjam a, L al je m arljivo skidao kolske kacige. N eaci i G aila javljali su , hrabrei m e: "D olazim o. uvaj glavno g." "D o dask e!" vritao je B elzebub stisnut uz ank od m ahagonija, opkoljen trijeznim , osloboenim glavam a po kradenim za nekoliko go dina. "D o d aske", ponavljao je piskavo; ali nitko od nas vie nije im ao kacige. K asnije u selu, m alo opijen krukovom rakijom i vlastitim biem koje na jzad slobodno kuca, usreen p redodbom novosteeno g bo gatstva (u m om duhu jo svjea slika uplakano g B elzebuba kako potpisuje dokum ente dijeei nam K om panijine akcije, n eoprezno lislei na dragulje uzidane dolje u tajnom skrovitu koji e m u uprkos svega osigurati pristojnu starost; slika radosno g podrum sk og rusv aja, konano g obistinjenja m ojih snova, dreke, divljeg batinanja, centrale, oduzim anja i posljednjeg d ragulja; slika golem e vatre k oja Z anak pri do tem elja; slika uklesana u vjenost gospod ara n a ko ljenim a u plitkoj bari kraj goru eg Z am ka, slijepog od uasa, pom irenog s povratkom anonim nosti, jefttinim krm am a, jednolinosti tjeskobe i sirom atva), u pitao sam Julija zato su odluili prestati potovati tabu. "O ne su po ele", pok azao je Juli prem a grupi ena u susjednom dvoritu. "P om alo, jedna po jedan. A ko se volim o", afektirao je, "izm eu nas ne m oe biti tajni. A onda braa izm eu sebe, pa m ajke i o evi s djecom ,i za as cijelo selo. M orao si dobro paziti to m isli." "Juli!" viknula je Gaila iz kue. Juli, udnovato rijetke ko se, s vreicam a ispod oiju i dubokim boram a na elu, um orno je uzdahnuo: " ekaj da vidim ta hoe." " ivot je ovdje m orao po stati prilino kom pliciran." "D obra blokada i nitko n e m oe k tebi bez tvog pristanka", nasm ijei se. "S vrem enom , svi sm o u tom e postali vjeti." "O vdje je sv e m asno od tvojih kunia", uli sm o G ailu iz kuhinje. "Z ar nikad ne m oe zavriti posao do kraja?"

"P ozivam o sam o u nudi", rekao je Juli kreui prem a kui. "Jedino sasvim m ladi parovi gu guu um om . P rve godine." "Juli, ja se ovdje ne mogu pomaknuti!" A kad su m e, heroja, m uenika, irom O blasti slavnog pobjednika, tri m jeseca k asnije ubjedljivom veinom izabrali za P oglavara, prihv atio sam ; privlanim m i se inilo ponekad pozvati na red zbog kak avog sitno g propusta P tiaricu, V uju M am u ili G rdinove blizance zaudo, m oji stari m uitelji svi odreda jo bijahu ivi - pridikovati im, bez okrutnosti. Tek da vide.
Oreska BBS je O nL ine b ib lio teka naune fantastike, fantastike i ho ro ra. Z ah valjujui sarad nji sa najp o znatijim jugo slo venskim izd avaim a, fo rm irana je o va p rva jugo slo v enska elek tro nska b ib lio teka k o ja p o stoji jo o d 1992. godine.