POVRATNIK

Darko Macan

Za WEB priredio P red rag S up uro vi 1 9 9 2 C o p uright b y D arko M acan, o b javljeno s d o zvo lo m auto ra. S va p rava u m n o avanja i ko p iranja u b ilo ko m o b liku zad rava auto r.

Kronologija povratnikova svijeta 2098 - roen D avid W alker 2103 - u Plutonovoj orbiti otkriven brod nepoznata porijekla 2106 - Sielski i Mahler pokrenuli distorzioni lokator 2107 - poetak Z em ljine "Z vjezdane ere" 2111 - roen G aston L egrand 2117 - susret s Regincima 2120 - ugovor Zemlje i Regine 7 2121 - reginski kanjenici poinju dolaziti na Zemlju 2122 - tri sluaja nestank a R egin aca; afera V an D yck 2123 - zapoinje afera W alker 2127 - Sindikat ulazi u igru, ugovor vlade i Sindikata 2131 - inkarnacija predsjednika WordsWortha 2137 - roen G reg A nd erson 2149 - roena S ylv ie Legrand 2153 - povratak Walkera s Tazurusa, njegova smrt u Kalkuti 2164 - dolazak prvih DNT grupa 2166 - afera Z alad; do gaaji opisani u "D va pism a"

2170 - Z em lja gubi sam ostalnost; dogaaji opisani u "T reoj fazi" Povratnik S vrdlajui zvuk sirene razbija krhki m ir usnula predgraa. P rilazim prozoru i razm iem trone zastore. D esetak policijskih hovera nagom ilalo se pred hotelom ne gasei sirene. B udale! D a sam nam jerav ao bjeati, njihove sirene bi m e blagovrem eno upozorile. A li, zato bjeati? Z loini ne zastarevaju i jednom bi m e uhvatili. A kad zasluim svoje, bit u slobodan i m oniji od svih njih. K rdo sivih vjetrovki utrava u predvo rje. S pecijalni odred, ba m i laskaju. H otel je rupa, puna polusvijeta, ali ne m oe se sum njati koga tra e. Svodnike i dilere ne love specijalci. Sivonje hukaju sam o na velike zvjerke, D avid a W alkera, ubojicu izvanzem aljca, na prim jer. A li, zakasnili su, m oj je plijen ve u en evi, a vicarski bankari znaju to je tajna. S tepenice stenju pod oko vanim izm am a, S ivonje to sigurno zovu uljanjem . G asim cigaretu u napukloj pepeljari i sjedam u fotelju. O pru ge prijete da e iskoiti i uljaju m i zadnjicu, ali m oram sauvati sm ijeak . D a ih m alo razbjesnim , da ih natjeram da poele pucati, znajui da to ne smiju uiniti. N e dok je m oja lovina sam o m oja. T rona vrata eksplodiraju pod udarcem no ge. B rav a udara u pok rajnji zid. P rvi specijalac b aca se na pod, a otvor njegov a topa zijeva sobom . Iza njega ostali, vrsto ukopani. U uperenim rukam a ak e im vrsto steu k undake revolvera k alibra tri etvrtine in a. Z rno iz tog topa ubilo bi i slona, kad bi jo koji bio iv. S jedim i sm ijeim se. D va specijalca hvataju m e za m iice i vie nose nego vode u blindirana kola. Ostatak sivonja iza mene komad po komad razara namjetaj. T rae plijen, bilo kakav putokaz njegovu skrovitu. N ee se zadovoljiti sam o ovom sobom . R astavit e hotel na cigle, a m oda i cijelu etvrt. K ao da sam toliko glup da drim plijen u hladnjaku ili broj sefa u telefonskom podsjetniku. K lju im m ogu d ati, ali im on nita ne vrijedi bez broja koji je utetoviran u mom mozgu. K onana pobjeda je m oja. *** B ilo je tako lako. D ev et m jeseci planiranja i pet d ana za izvoenje operacije. D akako, stv ar m orate izvesti dok ste jo m ladi. R oba vam nita ne vrijedi ako skviknete na robiji. Imam dvadeset i pet i izdrat u. G otovo svi stanovnici R egine 7 koji su stigli na Z em lju jesu m ukarci. O ni koji im aju kose, nem aju je m nogo. T am n oputi su, tena koji pom alo vue na boju m aslim e. T akvi kakvi jesu, ne iskau m no go iz spektra zem aljskih rasa i oblika i ne bi privlaili niiju pozornost da nem aju bitno razliitu znaajku. M etabolizam . N jihov je m etabolizam oko tisuu puta sporiji od naega. ta fantastina in jenica im om oguuje d a norm alno ive hranei se tek jed no m godinje, a m o gu preivjeti bez hrane i vie od jednog stoljea. O no to ih ini najvrednijim u m onim oim a njihov je prosjeni ivotni vjek od osam deset tisua godina.

 injenica koju znanstvenici jo nisu uspjeli razjasniti u udnovatoj je neskladno sti izm eu njihova prim itka i utroka energije. O ekiv alo se da e im sve reak cije biti usporene poput m etabolizm a. U stvarnosti nije tako. R eginac se p onaa poput ovjeka i ini se da m u to uope ne kodi. Z n anstvenici su probdjeli m noge no i pokuavajui nai rjeenje. R ezultat je itava lepeza teorija od tvrdnje da je tom e uzrok naa nia gravitacija ( to nikako ne m oe biti potpun odgovor, jer je Zemljina gravitacija ipak punih 0.8 gravitacije regine 7) do pretpostavke da R egin ci itavim tijelom upijaju hipotetsku "svemirsku energiju" koja bi se u slobodnom obliku trebala nalaziti svuda oko nas. M ene teorije n e zanim aju, ja sam praktian tip. T ransfer u d ru go tijelo danas vie nije nikakav problem . B o gatuni to od avno ine. K ada sam prvi put uo za R egin ce, odluio sam nab aviti dovoljno love za transfer i jedno njihovo tijelo. Z a d evet m jeseci planiranja, u novinam a sam nek oliko puta naiao na kratku inform aciju o nerasvijetljenom nestank u ponekog R eginca. O ito, dobre se ideje b rzo ire. Ipak, pitam se neto. R eginci bi m orali znati, ili barem sum njati, to stoji iza ovih nestanaka. A opet neprekidno dolaze novi. Z ato? U ostalom , njihov problem . V ano je da su ovdje. S piskao sam zadnju kintu na hibernacijski ureaj i kartu s blanko datum om za en evu pa mi je preostalo sam o jo jed an problem . N ajvaniji. K ako ubiti R eginca, a ne otetiti m u tijelo? O ruja i otrovi nisu dolazili u obzir. Jedino ga je m ogue bilo uguiti. T ako propada sam o m ozak, neuronske veze u njem u, a to se ne rauna jer se transfer tem elji upravo na preslikavanju raspo reda veza s jednog m ozga na drugi. A li, lako je rei - u guiti! D a li ste ikad pokuali uguiti nek oga tko ud ahne jednom svaki sat i pol? P roblem m e je m uio do ludila. Nije sve smjelo tek tako propasti. Ako su uspjeli oni drugi, m ora po stojati nain da uspijem i ja . Id eja koju sam ekao pojavila se kada sam prolazio pored m o ga biveg fak ulteta. B ilo je ljeto, faks prazan. I ono bitno, u podrumu se nalazila vakuum-kom ora predvien a za neke eksperimente i dovoljno velika da R eginac stane u nju. O m am it u ga u n ek oj uliici, dovui ovam o, izm usti zrak i... I zasrati stvar! U nutranji zrak razlijepit e ga po k om ori. P rokletstvo, opet na poetku! P roblem m e m altretirao toliko da sam se te noi probudio m okar od znoja. U m ivajui se naao sam rjeenje. N aravno, voda.vakuum -kom o ru u ipak iskoristiti, nepropusna je. ako je napunim vodom i ubacim R eginca... V oda u pluim a nije velik problem za lijenika koji e obaviti transfer. Ljudski mozak odumire kad je pet minuta bez kisika. T isuu puta due, raunao sam . R eginac treba biti u kom ori tri i pol dana. N ek a bude etiri. R eginac je bio u kom ori. P ljaka koju sam zatim izveo nije m i bila prva, ali je zato bila najbogatija u mojoj karijeri. Za transfer treba mnogo love. Zajedno s tijelom i novac je otputovao u en evu, na raun pouzdana lijenika, strunjaka za transfer. O n e ekati da izdrim kaznu. I tijelo e ekati. K anjeniki brod guta sv jetlosne godine n a putu prem a T azurusu. P ria se da je to najgore mjesato u svemiru i da trideset godin a tam o i od najjaeg ovjeka nap rav e ivu leinu. Ja u izdrati. Jer to je trideset godina prem a tisuam a koje su preda m nom ? ***

B listava svjetlost T azurusove zvijezde, tri puta vee od S unca gled ana sa Z em lje, jo je neugodnija kada se n a nju stupi iz vjeito vlanog polum raka utrobe transp ortera. N as, trideset i dvojicu novih robijaa, P oredali su, onako neobrijane, prljave i ukoene, d u jednolinog i beskrajno g kam eno g zida. T ransporter je ponovo u zletio ostavljajui nas sane s T az urusovim suncem koje se bliilo svom zenitu. N itko ne dolazi po nas, nitko ne pazi na nas. -Da pobjegnemo? - pita netko daleko u redu. - Kamo? - s druge strane reda promukli glas odgovara protupitanjem. utnja. Vrelina nas pali, ostavljeni smo da poludimo, da umremo, da se slomimo. Mozak mi je preprena k ajgana, gotov o osjeam m iris zagorjela m esa i ueglu sluz kak o m i izbija na ui. S unce prodire i kroz zatvorene kapk e ostavljajui desetine svojih zelenih i plavih blizanaca u suludom plesu na grimiznoj pozadini stisnuta oka. - T o je poetak - govori moj susjed. - D oi e dan kada em o ih m oliti da nas ostave na sun cu. - bio si ve ovdje? - pitam , m anje zbog znatielje, vie da bih odagnao sun ce iz svojih m isli. - Pet godinaa. Prije dvanaest godina. I bio sam dovoljno glup da se ponovo dam uloviti. P rolo je pet m inuta ili pola sata utnje prije no to progov aram . - Z ato stojim o? P okuaj sjesti. D obit e plikove na stranjici. O sim toga ...korpioni...Ili n eto to im nalikuje, ali mnogo gore. utnja. S av znoj m e napustio, nem am vlage u tijelu. P od obrijanim tem enom m izak lake kljua. K ako da od redim protok vrem ena k ad m e ak i sjena kukaviki napu stila? D a brojim otkucaje bila koji m i tutnje u uim a? K oliki m i je norm alan puls? S edam deset? S ed amdeset i dva? N eka bude toliko... Jedan, dva, tri... B oem koji ono broj dolazi iza tri? V rue je... S unce pue nebom , slike titraju, doarav aju vodu. D a je to prav a voda, ja bih... N e bih se m igao pom ai s m jesta. ovjek pet m jesta ulijevo pada. N o ge su mu se skupile poput krpe na kuhinjskom podu. S loio se u pijesak. N isam uo nikakav zvuk. Im am li jo uvijek ui, m ogu li ita vie uti? O blak praine se podigao kad m u je tijelo zavrilo svoj usporeni pad. O nd a se i praina slegla. M ir i sun ce.N ita se nije prom ijenilo. K ad svi padnem o, sam o e se slika okrenuti za etvrt kru ga. N eto izlazi iz pijeska. N e vidim dobro. M alo, tam no, hitro, nakazno... - korpion - susjed desno od m ene, onaj s kojim sam davno ve razgovarao, ponovo se oglasio. - Neka ga netko zgazi prije no to ujede n esretnika. O kreem glavu nalijevo da prenesem poruku. Id e veom a sporo. G las m i je izoblien, turpija u m om e grlu. G ovo rim tie od pada ovjek a kojem u se pribliava korpion. M oj lijevi susjed

pogled a m e staklasto, do nja eljust visi m u vie no to sam vjerovao da je m ogue. N ije m e uo, nije m e razum io, svejedno. N em am snage po noviti poruku. - Da li je mrtav? - vjenost je prola i ja pitam desnog susjeda. - ovjek to lei? - Nije - odgovara. - S anja. U griz korpionadonosi snove. M re. T ek m no go ujeda donosi sm rt. - K oliko esto korpioni grizu? - eoni m i razdvajaju rijei. - Njihov otrov je droga. S jena m i se pom alja izm eu nogu. D ru ga polovica dana kosi rtve. estorica u pijesku i rupa u m ojoj glavi. N e osjeam nita, ne posto jim vie. H ou li ja biti sedm i? Netko pada desno. Ipak osmi. T or, grom ovnik sjevera, trai osvetu zbog zaborav a i dem onstrira svoju m o u m ojoj glavi. B uanje je bolno, a tek je prvi dan proao. Jo jedanaest tisua. Izd rati. - Bolje? Moj susjed, onaj desni to je ve bio ovdje. K ae da se zove M at. O n je izdrao. Z n a neke trikove koje dru gi ne znaju, kako disati, kako spav ati na nogam a. T azurus u savrava ovjeka. K ae da im am sreu to m e korpion nije ugrizao. T rojicu dru gih jest. etvrti se uguio kad je pao licem u pijesak. Nitko ga nije okrenuo. - S ada e do i zapovednik logora - kae M at. - P rva propovijednovim ovicam a. P rvo pranje m ozga ili onoga to nam je od m ozga ostalo. Vrata se otvaraju. Ulaze dvojica gorila s uperenim automatim a. K acige, n eprozirne naoale, podstavljena ram en a, iroke izm e, napeto m iije pod crnim uniform am a i bezizraajna lica. N os, u pravilu, slom ljen. U sta usjeen a udarcem d lijeta. Iza njih ovjek u bijelom . Besprijekorno uredna uniforma, gotovo bez nabora. Nigdje mrlje od znoja. Ili je operirao znojnz lijezde ili ureaji za klim atizaciju u oficirskim prostorijam arade sav reno. R ukavice m u zataknute za pojas. B ijele lakirane izm e do koljena. Jahae bijele hlae i kratki, crni jahai bi u desnoj ru ci. N jim e lupka po dlanu lijeve. to jae na ovoj planeti? P ustinjski vjetar, korpione? Jednog od onih crnih m ajm una? Z atvorenik e? N ita m e ne bi udilo. Z vjezdica sjaji s njegova ovratnika. S am o jedna, k apetan. N ije du go u slubi, jo je m lad. S igurno rauna d a je T azurus dovoljno surov za brza unapreenja. P okuavam proitati im e na lijevoj strani njegovih grudi. A ... N ... nije n, m je... A m sk y! D obar dan, k apetan e A m sk y, drago m i je to u vas m orati gledati trideset godina. Kapetan Amsky ima grivu boje pijeska i tanke crn e brkove. S m jeka se stisnutih usana i poluzatvorenih oiju. Im a u tom osm jehu neto to, vjerujem , dre korpio ne izvan dohvata njegov a jahaa bia. O sm jeh djeteta koje jedva eka da m am a izae iz sobe pa da rastavi novu igraku. K ap etan A m sk y im a m nogo novih igraaka. Iza njega, jo dva u crno odjevena komada brijega.

A m sk y se sm jei m alo jae. D onju usnu nije pom akao, sam o je gornju m alo uzvio. I oekivao sam da su mu zubi njegovani. Govori: - N adam se d a se dobro o sjeate. S trano m i je ao to ste m orali ekati, im ali sm o nekih problem a ovdje unutra s nekim loim m om cim a. A li vi ste svi dobri m om ci, zar ne? S vam a nem a problem a, zar n e? M islite li da ste kanjeni stajanjem na suncu? N eee... Jih sm o kaznili, one loe m om ke. N e vas... v i neete praviti problem e da vas m oram o k azniti? Z ar ne d a neete? S m ijeak. G las dobra oca. A li njegov ton niko ga n e vara. S viosjeaju opasn ost, boje se tog ovjeka. G orila u crnom m oe ti sam o slom iti kosti. K apetan A m sk y nastavlja, polako etajui prostorijom. - A ko bude nekih problem a, sve ete m eni rei, zar ne? Z austavlja se kod pojedinih zatvorenika i gled a ih sm ijeei se. D olazi do m ene, podie bi i lagano m e tape po ob razu. O sm ijeh m u se gotovo neprim jetno oputa, a glas postaje znatno hladniji: - M eni uvijek svi sve kau, je li tako, W alkeru? Z na. N aravno da zna. do bio je m oj dosijei, sigurno, vrlo precizne upute o tom e to ih zanim a. Z av rava obilazak govo rei neprekidno. N e sluam ga. M at m i se obraa: - Molim? - kaem . - Gotov si! - kae. - K apetan se nam jerio na tebe. D a ujem , zato si ovdje? M oda tai m ogu pom oi. Govorim mu. Ne potpunu istinu, Nikome ne vjerujem toliko. - Gadno - Mat grize svoju donju usnicu. - trideset godina, h a? Z ato tako otro za izvanzemaljca, ha? Ja ubijam ovjeka, evo, d ru gi put, pa? N ita, pet godina. A za reginsko kopile trideset. N ije m i logino... R azm ilja. - N ita m i ne pada n a pam et - spusti mi ruku na rame. - Ja u m alo procun jati naokolo da vidim to se m oe saznati, a ti se dri. L ako je to rei. I ja to stalno govorim . Izdrati. *** K am en u m ojim rukam a tei najm anje pola tone. T eturam ka kolicim a. S u nce je prokleti sadist. D ani u kam enolo m u sm rtonosno su jednolini, ponovljeni uzorci pakla. K am en pad a u kolica. Naslanjam se n a njih, ne m ogu vie tegliti, trebe predahnuti.

K am enolom , kako glupa ideja. O dlom ljeni kam en nikom e ne slui. T ransport do prve planete bio bi uasno skup. A stronom ske svote se ne plaaju za m alo stlaena vapn enca kojeg im a svaka planeta. Mat mi je ispriao (svakodn evno d onosi na desetke pria, gdje li ih sam o nalaz i?) kako je uo da neki b ogatai kupuju to kam enje, ali sam o ono na kojem im a krvi kao dokaza da je netko strad ao ba pod tim kam enom . C ijena koju su sprem ni platiti da bi im ali takav kamen u zidu svoje vikendice dosee cijenu inkarnacije. Juer je F ilip poginuo pod lavinom. Najmanje dvadeset kamenova napilo se njegove krvi. Najmanje dvadeser puta Filip je m ogao ivjeti za novac koji e kapetan A m sk y d obiti za njegovu krv. L avin e uope nije teko izazvati. gurnu jedan k am en, on dru ge... A ko eli nekoga ubiti, treba samo dobro ocijeniti smjer. Kladio bih se da je devedeset posto, najmanje devedeset posto lavina pod kojima je netko poginuo, izazvano namjerno. Osobne razmirice, rivalstva, svae... S ve se efikasno i isto rjeava na n ain, a krivica se ne m oe dokazati. N e bih se udio da i kapetan A m sky gurn e pokoji kam iak k ako bi popunio blagajnu. "N e zam jeri se nikom e tko na padini rad i iznad tebe", jedno je od prvih pravila koje ovjek naui na Tazurusu. - to je, W alkeru, odm aram o se? - kapetan Amsky mi prilazi. - S igurno je ovaj rad preteak za tebe. D oi, odm orit em o se m alo u hladu! D va m ajm una u crnom m e hvataju za ram en a i vo de prem a zgrad am a. P o utnji robijaa kraj kojih sam prolazio shvatio sam da i oni vrlo dobro znaju kakav m e to odm or oekuje. - Izdrati! - rekoh u sebi. P rosto rija u koju su m e uveli bila je osrednje veliine, prilino prazna, ob asjana zelenom svjetlou nepoznata izvora i izolirana tako da zvukovi ne bi prod irali izvan nje. Kapetan Amsky uhvati moj pogled i mahne rukom prema zidovima. - S druge strane su sp avaonice naih m om aka. O ni naporno rad e i ne m o gu dopustiti da im krikovi ometaju san. Zar ne da ne mogu? Sjedite, Walkeru! O tra bol srui m e na po d. Jedan od orangutana o palio m e po nogam a bam busovim tapom . Bambus? To sigurno ne raste, mora da je specijalno dopremljen sa Zemlje. Kad je gledao stare ratn e film ove, A m sk y se sigurno uivljavao u uloge Japanaca. - Niste me razumjeli, Walkeru - loe skriven uitak u kapetanovu glasu. - Rekao sam da sjednete, a ne d a se zgrite na podu. V i m i se nam jerno opirete, W alkeru.M orat ete n auiti sluati , W alkeru... W alkeru, W alkeru, W alkeru... T retm an je poeo, svaka njegova rije prop raena je ud arcem bambusa. Mom ci u crno m zduno obavljaju svoj posao. M oda im je ovo jedina prilika da se rekreiraju. U darci po ga aju glavu, laktove, koljen a, bubrege, rebra... itavo tijelo m i je velika krvava modrica, a ja sam bol. Tretman staje. - Jeste li ikada sami pripremali odrezak, W alkeru? N iste? teta. Z nali biste koliko je soniji kada ga se do bro istue. O sobito kada to uinite vlastitim rukam a. M oete ii, W alkeru. U ivao sam u razgovoru s vam a.

Iznose me, Vidim noge kako odskakuju po kamenim stepenicama iza mene. Znam da su moje, ali ih ne osjeam , ne razlikujem njihov bol od ostalih bolova. K apetan A m sk y sjedi na zelenom stolu i lupka biem po dlanu lijeve ruke. *** Mat trlja moje rame, a bol me probada. - Ustani - K anjavaju svakoga tko nije n a sveano sti. - Sveanosti? - ne shvaam ga. - K akvoj sveanosti? - Jedan od crnih odlazi. O protajna sveanost. T eturam . M at m e pridrava. gotovo m e nosi po stepenicam a. V ani u bezbro jnim redovim a stoje robijai. N alazim o m jesta i stojim o i m i. S tajanje na suncu vie m i nije problem kao onda kad sam doao. K ada je to bilo? est m jeseci, godinu dana? V rijem e ne postoji, ivot je ciklus rada u kam enolom u, bam busa u zelenoj sobi i m unih osvjeiva nja u spavaonici. A m sk y sam o udara, nikad ne pita. Jo ni jedno pitanje nije postavio, a da nije bilo retoriko. V olio bih da pita, ali on sam o kae: - N ikuda nam se n e uri, je li tako, W alkeru? M i im am o vrem ena. Vremena. Trideset godina vremena. Volio bih da pita. Nasmijao bih mu se u lice, pljunuo njegovu bijelu uniform u bez m rlja od znoja. M ora da je ipak operirao lijezde. N ita ne pita. U dara, eka d a puknem , da sam priznam . Izdrati. R edovi zatvorenika tvore tri strane etv erokuta. etvrta, otvoren a prem a zgradi, osta vljena je za prolaz. D olazi kapetan. Jedan crni m azgov m u je zdesna i sm ijei se. P oasna pratnja. C rnih im a svuda naokolo. A m sk y i nasm ijani dolaze u sredinu etverokuta. A m sk y govori: - D anas sm o se okupili d a dostojno okupim o odlazak ovjeka koji je da o trideset i pet godina u slubi Z em lje, a koji bi rado dao i svoj ivot... N astavlja govoriti. Z avrava, okree se nasm jeen om . N asm ijeeni pokuava odrati slubani ton i ravnu crtu usta, ali mu donja usna podrhtava. - Kapetane - progovori, ali zastane. Proguta slinu pa nastavi. - K apetan e, prim ite m oje oruje kojim sam vjerno sluio Z em lji i dajte ga onom e koji e... koji e to nastav iti m jesto... m jesto mana... N aglo stisnu usta, brada m u se trese, oi m u crven e. K apetan A m sk y se iroko sm ijei. - Zadri svoje oruje, V olkoffe. O dobreno je tvojoj m olbi da stupi u oruane snage Z em lje, u specijalne jedinice zemaljske policije.

V olkoff briznu u pla, po kriva lice ruk am a. N e m ie se vie suzprezati. Ja sam iznenaen, zapanjen. Nije bio potreban Mojsijev tap da stijena rodi izvor.- Hvala... hvala... - muca volkoff. A m sk y m u stavlja ruku na ram e, tjeei ga oinski. V ojnici burni pljeu, topu nogam a, uzvikuju. O sjeam hladnu cijev n a le im a. S vi znam o to treba initi. Iscrpljene ruke podiu, uplje odzvanjaju dlanovi. Promukla vika, galama se pojaava. U rlam iz sveg glasa, d ajem oduka svem u to se nakupilo u m eni. P ljeem i psujem A m skog. S vi urlaju, viu, topu. Tamnica je urlik. *** - Z n a li to je akupunktura, W alkeru? - iznenada pita Amsky, prekidajui seansu bam busa. N e od govaram . B rzo se naui da je n ajbolje utjeti. - A kupunktura je lijeenje ubodim a igle - kae A m sk y. - T ako se lijee bo lesti tijela, ali ja tako lijeim i tvrdoglavo st. Z na, W alkeru, postoje centri bola u ovjeku... D vojica m ajm una m e dre, a A m sk y m i dolazi iza lea drei du gu i otru iglu. U bod. K oncentrini kru govi bola razdiru m i tijelo. M ozak se raspad a u kom adie. V ritim , a ne ujem svoj glas. P reko isplaena jezika padaju ko m adii lubanje i kotrljaju se pod om, m ijeajui se s uvijajuim crijevim a. K rv iklja iz m ojih uiju. O i se sum anuto okreu u dupljam a prije no to ispadnu i prsnu na kam enim ploam a. R uke m i otpad aju i gled am ih kako se izvijaju na podu nalik dabalim , dem onskim gusenicam a. M rak p ru a m a sne, crne ruke k m eni, hvata m e za vrat i upire palce u m oju eljust kod m jesta gde su nek ada bile ui. K oa se istee, puca, i m oja glava leti kao ep iz am panjske boce. B udi m e u godna m rzlina kam ena poda. A m sk y u i isprad m ene i pokazuje m i iglu. G ovo ri: - K ada si doao ov am o, W alkeru, m rzio si sunce. T ada si sreo b am bus. Z avolio si sunce, a zam rzao njega. V idi li iglu, W alkeru? Z avoljet e i bam bus, W alkeru, m olit e m e za njega. A zavoljet e i iglu jednog d ana, W alkeru. M oe ii, W alkeru. O ek uj iglu uskoro, jedne noi... S anjam . K oraci na hodniku dolaze po m ene. P revrem se, budim u lokvi znoja. K oraci zaista odzvanjaju hodnikom . V rata se otvaraju, koraci prilaze m om krevetu. N e diem . T resu m e i govore: - S pavaj m irno, W alkeru. N ije ova no . S vake noi tako, dok se n e uspavam , dok ne pov erujem da je lana uzbuna jedino to postoji, a onda m e odvode d a ok usim iglu, da nesta jem u bolu. I vraaju m e da op et oekujem korake i lane uzbune i prave uzbune i lane i prave i lane i prave... O , da svaki d an doivim iglu m anje bih patio nego to patim sada. ***

K oliko li je vrem ena proteklo? M at urezuje crtice iznad svoga kreveta. B rojao sam ih tisuu, tisuu dvjesto. tisuu petsto... etiri godine, zam alo etiri i pol. A jo est puta toliko predamnom. Izdrati. Mat prilazi. - V idio sam te kako broji crtice. N isam zaboravio to sam ti obeao - kae. - Ali, vrlo se m alo m oe saznati. S ve u vezi s R egincim a stro ga je tajna. S igurno je sam o to da si ti jedini koji je ovde zbog Reginaca. - -Nemo gue! - protivim mu se. - U novinam a je esto... - R ekao si m i. N em a ni jednog, k aem ti. S asvim sigurno. N iti jedan nije n ikada doprem ljen na Tazurus. - Negdje drugde? - pitam. Mat odmahuje glavom. Naravno nema goreg mjesta od Tazurusa. K ako onda? utim o. - R azm iljao sam - kae M at, prolo je neko vrijem e. - to ako ih vlada ub ija? Z a seb e. - N em o gue! - bunim se pa zastajem . Z ato bi bilo nem ogu e? T ko je na Z em lji sigurniji od zakona do zakon sam ? V eni ivo t je privlaan sv akom e. I u vladi su sam o ljudi. Mat mi po licu vidi da sam shvatio. - To bi ond razjasnilo sve - govori. - Vlada je za sebe uzela monopol nad Regincima, a ti si ga prekrio. N e m o gu im ati vjene krim inalce na Z em lji. B esm rtnost m ogu sam o sebi odanima. - N eto se ipak n e slae - kaem . - Regina 7 nije glupa. Poduzela bi nepto da sazna gde joj nestaju ljudi. Otkrila bi da vlada stoji iza toga i zaratila se s nama. - A akoje Z em lja za reginu to i T azurus za Z em lju? Zemlja - kaznena planeta! Otok prognanih! Zar zato Regina ne reagira? Prepustila je Zemlji ulogu egzekutora n epoeljnih. P erem o njihovo prljavo rublje. K im am glavom . V rlo lak o m ogue.S ve se uklapa. K rvnici su za svoj posao plaeni tijelim a, a R egina je ista. Ja sam pokvario tu harm oniju, i zato ele dobiti tijelo iz eneve. - Im a jo neto - kae M at - A m sk y je n abavio dro gu istine od neko g kriju m ara. Z n a li na kom e e je upotrujebiti? S uvino pitanje. U usporedbi sa m nom svi su ostali ovdje na letovanju. - P ostoji li na in da to izbjegnem? - pitam Mata. - S am o jedan. A li m oe biti sm rtonosan ako ti je organizam previe iscrpljen.

- A ko m i uzm u tijelo, nem am vie razloga ivjeti. K oji je to nain? - korpioni. N jihov otrov ponitava dro gu istine. A li... K od prvog ujeda izaziva strane halucinacije kao i elju za novim ubodim a. M nogi su postali ovisnici. N estrpljivoodm ahujem glavom i pitam M ata m oe li m i nabaviti korpiona. - D ro ga n ee biti sprem n a prije sutranjeg jutra. N abavit u ti jedno g za noas. korpion greb e metalne stijenke Matove porcije. - R azm isli jo jednom . K au da su neki doiveli vienje vlastite sm rti kada ih je ujeo. N e m oe to svaiji razum izdrati. S tiem zube i kim nem glavom prem a svojoj lijevoj ispruenoj ruci. M at oklijeva, a zatim izvrne posudu na m oju podlakticu. korpion se koprca i zariva bodlju u ilu. Crna svjetlost i blistava belina tame. Prostora nema dok vrijeme nikad nije ni postojalo. U diem m rak i svjetlost, a nosnice m i grevito grabe za zrakom koga n em a, nije ga bilo, nee ga biti. O i m i se okreu unutra. V idim m ozak, neurone i sinapse koje odu m iru jedna za drugom ostavljajui prazninu u m ojoj lubanji. Im a ih m ilijarde i, prem da neprestance kolapsiraju, njihova smrt je dugotrajna. Moja smrt je dugotrajna. Svjestan sam svake sekunde svoga p reostalo g vrem en a. V eza pucaju, otkidaju se k nitavilu ne ostavljajui ni najm anju slutnju spasa. S vaka sm rt je uasna. M oja je najuasnija. *** - Jesam li uspio? - Pitam Matovo bradato lice nagnuto nadamnom. Mat kima glavom. - Amsky je izvan seb e. M islim da m u je droga istine bila poslednja prilika da te slom i. I zna to... N e sluam ga vie. S pavam . B udim se u vruici. R uke m i se nekontrolisano trzaju. to m i je? G ledam podlakticu. U jed je crn. T rovanje? to je ono M at rekao? U jed korpiona izaziva ovisnost. T reba m i korpion! N e m ogu izdrati! M at m ora im ati jednog! T resem ga, budim ga! M at! V iem . M A T ! T raim korpiona. - Ne - k ae M at. - N em a ti spasa ako to uini. N e tie m e se. U rlam . M at m i stie m iice.O tim am se. U daram ga u cjev anicu. P uta m e. U daram ga akom u brad u, lice. U zvraa, lavina m e drobi. U padu prevrem krevet, lom im

m u jednu nogu. U zim am je kao oruje. M at m e hv ata za zapee i en ergiju m og udarca usm jerava protiv m ene. P adam na neiji krevet. B ijesan sam . O ajan. P onovo juriam na M ata. G revi m e potresaju, zastajem . M rlja tinte iri se pred m ojim oim a. P adam . Mat opet iznad mene. - Dobro je - k ae. - K riza je prola. Izvu i e se. Mat je moj prijatelj. *** Svake godime na tazurusu dolazi doba izuzetnog mrtvila kada je zrak gust poput sirupa i nim alo hladniji od uarena pijeska pod njim . T ak vo vrijem e pogubno utjee na raspoloenje ljudi. S vaki ovjek je napeta struna, razgovora je m alo, a razdraenosti i svaa m no go. L avine su ee no u ljepe da ne. P ete godine m o g tam nov anja na T azurusu m rtva sezona traje veom a du go. V e etvrti m jesec, ako se ne varam. Ljudi su zapaljiviji od bureta baruta i potreban je samo neznatan poticaj da pobuna pone. D ok se aa prelijeva, istovarujem kolica pa n e znam kako sve poinje. ujem urlik, trim i vidim crnog straara na k oljenim a i robijaa kako zam ahuje lopatom . S traar podie palicu iznad glave i v rsto je stee obem a rukam a k anei zaustaviti udarac. L opata lom i palicu, sijee kacigu, kou i kost, zariva se u m ozak.G ejzir krvi piti uz obje strane sjeiva i suhi pijesak pretvara u prljavocrveno blato. K ao kad kam en, udarajui kam enje, stvara lavinu, tako je i okrvavljeni robija nad straarom raspolovljene glave znak za opi kaos. Jo u prvim trenucim a nevjerice p ad aju najblii straari. P rodoran vrisak alarm a i topot bezbrojnih crnih izam a. S traari p ucaju bez reda. P rvi redovi robijaa pad aju, ali kanjenika je deset na jedno g. D ev et ih pada, jedan dosee cilj. M ravi, koati prsti zatvorenika s m ukom lo m e debele vratove. N eki od ro bijaa dokopali su se oruja, veina jo vitla oruem . D ovuen je m inobaca. robijai se zaklan jaju i uzvraaju vatru. eksplozije. Komadi stijena lete zrakom. eksplozije. Komadi tijela lete zrakom. Tanad. Krv. Urlik. Smrt. Kapetan A m sk y prom atra scenu iza blindirano g p rozora, krgue zubim a i biem udara po staklu. N isam oduvijek bio kukavica. K ukavica se ne bi o dvaio na pothvat koji m e je doveo na T azurus. A li, ova prokleta planeta m ijenja ovjeka. P reivjeti je glavni kan on . T i si vaan, tvoja koa... L eevi dru gih su nunost, tvoj le kraj je svijeta. P obuna je nek orisna. R obijau je itav svem ir elija. B jeim . to dalje od borbe. U zgradu. Ispod krev eta. N eka svi um ru. Ja m oram ivjeti. Jo dvadeset i pet godina. I jo ped eset tisua potom . H ici zam iru. B ezrazlono je pitati za pobjednika. Jo danim a kopat em o leeve zajedno s kamenjem. Mnogo lijepog crvenog kamenja za vikendice na planetama dubokih zelenih mora i udnog vo a boansko g okusa. T am o su svi zdravi, lijepi i sretni. Tamo ne dopire zadah smrti, jedine pobjednice svega.

P red m ojim oim a bijele izm e. N etko prevre krevet, potee m e za ruke, u spravlja. - T ko je voa pobune? - pita Amsky.Njegovo lice je sasvim blizu mojemu. Prska me slinom dok govori. Znojim se, bojim se. - Ne znam - od govaram . A m sk y vadi iglu. D vojica u crnom v rsto m e steu. R itam se. P unom snagom po gaam A m sko g u prepone. G ri se n a p odu. G orile m e udaraju. N os m i je slomljen, ljepljiv sam od krvi. Zavezan sam u stolici. Amsky zabada prvu iglu. - T ko je voa pobune? - pita. B ol je spoznaja. A m sk y pita jedno, ali eli saznati neto sasvim drugo.tko zna R egin ca? T ko ti je dao korpiona? T ko te je izvukao iz krize? T ko ti je prijatelj? T o su njego va pitanja. Napokon postavlja pitanja. Lomi li se on to? Lomim li se ja to? - tko je voa pobune? - druga igla. S lab sam , sve slabiji. previe slab. - Mat! - viem . - Mat! Mat! Mat! - Tko? - Mat! Mat! Mat! - N e ujem dob ro? - MAT! MAT! MAT! Prvi kanon Tazurusa. Nema pijetla i nema poljupca. Ni takora u ianom k avezu. Igla. N em am vie prijatelja. G ubitak svijesti donosi olakanje. T eturam sunanom stazo m kam enolom a. Z rak se lagano giba, m rtvo doba je prolo. G rupa robijaa uurbano otklanja gom ilu kam enja. Izvlae tijelo neobina poloaja. niti jedna kost nije itava. T ruplo na nosilim a prom ie pored m en e, kroz m ene. M ene n em a. P ostoji sam o M at i njegova k rv na m ojim rukam a. T rljam dlano ve o hlae, ostali m isle d a briem znoj. Idu eg m jeseca M at bi bio puten kui. *** Stopljeni u jednolinosti dani ne prolaze i vrijem e stoji. G ledam lica i ne prepoznajem ih. I poslednji od m om aka koji su bili ovdje kada sam doao puten je odavno, vie od tri m rtve sezone unazad. N i kapetana A m skog nisam vidio ve m jesecim a. P osljednje ispitivanje ja je dublje potonulo u virove vremena. Dvije godine?... Da, najmanje dvije godine nisam bio u zelenoj sobi. K oliko sam ovdje? P itao sam jednog straara koja je godina. R ekao m i je, ali m i nije pom eglo. N isam se m ogao sjetiti kada sam doao. K oja je to go dina b ila? N iega se vie ne sjeam . P am tim sam o broj sefa u vicarskoj i ivim za vjenost.

S traareva ruk a na m om ram enu. Z elena soba? N e, prolazim o pored nje. S tepenice za koje nisam znao da postoje. B ijela vrata. S traar ih otv arai pokazuje m i da ue m. On ostaje praed vratima i zatvara ih zamnom. Za stolom sjedi Amsky. Gledam ga i ne vjerujem. Slika u mom duhu je slika arogantnog i sam ouvjereno g sadista k oji lupka jahaim biem o dlan lijeve ruke. ovjek za stolom je olupina. Kosa masna, prljava, sijeda. B ore po elu , bore po licu. O brazi duboko upali, brkovi rijetki i neuredni. B rada m u se trese, a podb radak odgovara tunim lepranjem . P otpuno crvene o i potonule su m u u duplje. P ogled uperen u drhtave ruk e svijene oko ae. P lava tekuina. S ok s T re mavana, opa! Boca na stolu, poluprazna, krhotine druge uza zid. Kad me pogled a, sigu rno vidi ruiaste korpione u m ojoj kosi i uim a. P odie pogled i vidi m e. S agiba glavu n a grudi i irokim , pijanim zam ahom ruke pokazuje m i stolicu s druge strane stola. S jedam . F iksira m e, po kuava, ali neprekidno trepe. G ovo ri. - Walkeru... - pauza. - Walkeru... P onovo obara po gled. D rhtave ruke podiu au d o usana boje tekuin e koja klizi preko njih. P razni au gutljajem . G rim asa na njegovu licu do k gutljaj silazi niz grkljan. O i m u opet trae m oj pogled. D rhtav prst pokazuje u m ene. - Mrzim te Walkeru! utim . - K ada si doao, W alkeru ... O beali su m i... R ekli su m i... A ko im nabavim broj... P rem jetaj s Tazurusa, a kada ostarim... Tijelo... Mrzim te, Walkeru... G lava m u je na prsim a, a itavo tijelo m u se trese. Jeca? tuca? - S ve si m i uzeo, W alkeru... M oj ivot... B io sam dijete, iao u kole... U vijek najbolji... R ekli su, nekoliko godina na T azurusu, izvrsno za unapreenje...Z ato si doao, W alkeru?... D o k nisi doao, sve je ilo dobro... A onda... N isam uspio... Pije. - M rzim te, W alkeru, m rzim ... Z ato nisi rekao?... Z ato si izdrao?... Z ato se nisi slom io?! G leda m e kao d a oekuje odgovor. utim . G otovo sm o vrnjaci, on je starac, ja tek ek am ivo t. N e bi shvatio. O n je m rtav, ja sam iv. T o m u ne m ogu p rotum aiti, ne tako pijanom . - P enzioniraju m e, W alkeru... M oja sluba je prola... M oje oruje e dobiti drugi, neu ga zadrati... N e kao V olkoff... Ja sam propao... T i si odgovoran, W alkeru... T i si me upropastio... M oj ivot je nita... N ikad nisam ivio, nikad se nisam zabavljao... N ikad nisam im ao enu, W alkeru! M rzim te, W alkeru! M rzim te! D vadeset pet godina te m rzim ! U staje izgovarajui zadnje rei i trese ruk am a po zraku. I sm ijeno je i alosno gled ati ga kako baca n eko im aginarno prokletstvo na m ene. L om i se, sloi se na stol s glavom u rukam a i proplae. A lkohol m u izlazi na sve pore. M islim i da se upiao.

U stajem , nisam doao ovam o oplakivati slom ljena protivnika. M oda bih ga i m ogao aliti kad m i koa ne bi pam tila sunce,kosti bam bus, a itavo tijelo uasne igle. Izlazim , straar m e zadrava. S aznao sam vrijem e. D vadeset pet godina, jo pet. Zrno u moru pijeska. *** Kako je maleno Sunce Zemlje, kako su hladne njezine vreline, kako su neo bini njezini pejzai i kako je udno biti slobodan! Z em lja se prom ijenila. V jerujem da ljudi koji su ivot proivjeli na njoj ne prim euju to toliko kao netko tko je trideset godina izbivao. P rvo to zapaam su ljudi. Z em lja vie no ikada vrvi ljudima. Sedam milijardi na odlasku, petnaest, uprkos svim kolonizacijama, na povratku. ovjek se penje po ovjeku. Z grade razaraju visin e. T reina ovjeanstva ivi pod zem ljom i nebo vidi samo o praznicima. T ehniki napredak postoji, detalji su usavrav ani, nove stvari prona ene, ali su ljudi sve zaguili. B roj m onih ostao je isti, m noili su se sam o sivi, sirom ani, svakidanji, sm rtni. P olicajac m i prua vreu sa stvarim a koje su m i oduzeli kod hapenja. N eko liko novanica (kakve li su sada cijene?), iskrzanih i pljesnjivih. Maramica izjedena moljcima. Zastarjela osobna karta (m o rao bih izvaditi novu, ali priekat u novi izgled). P aso, takoer zastario P outjela slika neke djevojke, starice sad a, kojoj ne pam tim im e. Y tedna i ekovna knjiica, kreditna kartica (bo gat sam , m oja solidna uteevina skupljala je kam ate sv e ovo vrijem e). Z arali kljuevi stana koji vie nije m oj. P onitena autobusna karta. P enk ala u kojoj je uloak suh ve dasatljeim a. I o no najvanije: sjajni, ali, posrebreni klju koji, zajedno s brojem u m ojoj m em oriji, otvara vrata vjenosti, B acam nepotrebno i biram hotel. T elefonski poziv za rezervaciju karte do en eve i C ejlona. V eera. to li je sada m o ndeno na Z em lji? V jerujem da m ilijarde nikaad nisu ule za m eso. V eerat u u sobi. am panjac obavezan. K avijar nikada nisam volio, bolje ostrige. N eto slatko Sve prvorazredno, cijena nije bitna. G otovo sam zaboravio okus dobre hran e. S treo m aom am panjca u ru ci razm iem zastore i gledam ulicu sa drugog kata. Deset ljudi po kvad ratnom m etru plonika. S ve u pokretu. K ladim se da kia ne dospijeva do asfalta. S am o jedan ovjek n a trenutak stoji m irno i gleda u moj prozor. Samo trenutak, ali dovoljan da zapazim masnu, sijedu kosu i lice u borama. K apetan A m sk y? to on radi ovdje? T raim ga pogledom da se uvjerim . S ijedih glav a svuda. P revario sam se, sigurno sam se prevario! U ostalo m , zato se brinuti zbog njega? S utra sam u vicarskoj, prekosutra n a C ejlonu. K apetane A m sk y, ne postoji, pripada prolosti! Izlazi iz mojih misli! *** C ejlon je idealno m esto za ponovno uenje hod anja. Jedno je od nekoliko podruja na Z em lji gdje n e gledate sam o ljude. S totinjak bogatakih p osjeda. I luka. N ov cem se m oe dobiti sve. N ovcem je kupljena po eracija, dva tjedna o poravk a i panja divnih bolniarki m aslinaste boje koe i badem astih oiju. Indijska k rv nerazrijeen a od m itskih vrem ena.

M oje ruke su take er m aslinaste i ja ih gledam . Jo se nisam privikao na njihovu boju, njihovu glatkou, njihov u m ladost. - Vidim da se izvrsno oporavljate - doktor Z alad, lijenik koji m e operirao, prilazi nasm ijan s rukam a u depovim a bijele, sterilne kute. O dgov aram m u kurtoazn im frazam a, sm ijeim se. S m ijei se i on, ta plaen je za to. M aslinasti ten m u bljeti, ali ne od indijske krvi.I on je u tijelu Reginca. O dlazim prekosutra. M oje nove isprav e su sprem n e, na brodu je p razno m jesto, neto novca je jo ostalo. N ovi ivot preda m nom . Z alad jo neto govori, govorim i ja. N evane stvari, m oje misli nisu ovdje. *** Kalkuta. Miris bijede, raskuhane rie, dronjak a i sm rti na jednoj strani i blistavilo neonskih reklam a, neb eska hrana, luksuz za odabranu m anjinu na dru goj. K alkuta je danas ono u em u je L as V egas jo uvao p rim at kada sam otiao. S vjetska prijestolnica sree, m jesto gdje novac mijenja vlasnika i gdje je igra jedino m jerilo vrijednosti ivota. T erasa sam oubojica jedina je prostorija kluba G alaksija koja ne gled a n a blistavi centar. P rvotno zam iljena kao rom antian vidikovac n a luku, ubrzo je stekla svoju tam nu slavu. uvara terase odavno se vie ne postavlja. K om e su potrebni oni bez novca? T rideset katova nie bijedniji dio K alkute eka nov e sam oubojice d ok im eludac vapi za hranom . Iz kluba G alaksija izlazim relativno praznijih depova i relativno pijaniji nego k ad sam uao, ali to m i ne kvari raspolo enje. P rvi val radosti zbog novo g tijela jo nije p roao. igram se sa sudbinom hodajui granicom svjetla i tam e iz koje vrebaju gladn e oi. T ad a... T ada u sjeni u gledam blijedi lik s guvom razbaru ene sijede kose. K apetane A m sk y, kako m oe biti ovdje?! N e m oe, ne sm ije biti on! S um nja m i vezuje utrobu. B lijeda sjena zam ie u polum rak. T rim za njom . K ao utvara bljesn e na iduem uglu p a ponovo. S ve dublje nestajem u dijelu Kalkute koji se ne prikazuje u prospektima. Hvata me groznica potjere. N ovi ugao p a jo jedan, jo jedan, jo jedan... T up udarac, bljesak bola i tam a. *** M uan proces buenja. N e m ogu pok renuti udov a. N alazim se... K ao da se nalazim u nekoj stijenjenoj m aloj kabini s okruglim prozorom , vrsto zabravljenim , na jednom od zidova. G ledam kroz prozor i prepoznajem am bijent. S m jetena najvjerojatnije, u n ekom podrum u, zaudo nenaseljenom , nalazi se kem ijska istionica, a ja sam u jednom od n jezinih velikih strojeva za pranje rublja. to u ja ovdje? O sjeam da m i neto vlai nogavicu. S troj se puni vodom ! S lika m i, kristalno jasna, puca p red oim a. Ja sam sada R eginac, m oje tijelo je vjeno i poeljno. Z ato nikada na to nisam pomislio? P ijano lice kapetana A m skog na p rozoru. S m ije se, gestikulira, govori n eto. - Walkeru - nagaam njegove rijei. - U zeo si m i ivot, sada ga ja uzim am tebi, W alkeru. U zim am ti vie od ivota, W alkeru, uzim am ti besm rtnost!

Iako jo nije vrijem e da u dahnem , hvata m e p anika. M olim , preklinjem A m skog da m e pusti. P laem ili su m i o brazi vlani od vode. A m sk y se sm ije, uiva u svakom trenutku. Z atim se, odjednom , ukoi i pokretom preplaena tako ra ok rene prem a vratim a. N eto je uo. V rata izljeu iz okvira i sive vjetrovke upad aju u sobu. D jeli sekunde da shvate situaciju, a zatim djeluju. Hitac. Amsky gine, njegova krv i prljava sijeda kosa napola oblijepljuju staklo m oje kom ore. D a li je to udo? D a li sam spaen? S iva vjetrovka prilazi prozoriu i gled a unutra. V idi m e, prom atra sa zanim anjem . G ledam i ja njega. L ice, koa m u izgleda kao da i on... U sne m u se pokreu kao da pita: - Walker? Kimam glavom. Odakle me poznaje? Odakle zna mene? Da li me prate otkad sam na Zemlji? P okazuje prstom na sebe, itam m u sa usana: - Volkoff. N e V olkoff. N e onaj straar s T azurusa! K ako je...? N aravno, P reao je u specijalne jedinice. V lada odanost nagrauje tijelim a. S ad vlada im a i m oje tijelo. N em a uda, nem a spasa. D a bi to potvrdili, V olkoff i sivonje izlaze. N ekoliko m inuta kasnije, G ladni ivalj K alkute pred m ojim oim a veera A m sk og.D a li je m oja srea ili nesrea to ne jedu R egince? Z atim ostajem sam. I vidim ono to sam davn o vidio na T azurusu. M at je bio u pravu. M at je uv ijek u pravu. U jed korpiona zaista izaziva viziju vlastite sm rti. Crna svjetlost i blistava bjelina tame. P rostora nem a, a vrijem e nikad a nije n i postojalo. O i m i se okreu unutra i vid im svoj m ozak, odum iranje neurona i sinapsi. N ikad kraja m ojoj smrti. S m rt je uasna. O d m oje nem a uasnije.
Oreska BBS je O nL ine b ib lio teka naune fantastike, fantastike i ho ro ra. Z ah valjujui sarad nji sa najp o znatijim jugo slo venskim izd avaim a, fo rm irana je o va p rva jugo slo v enska elek tro nska b ib lio teka k o ja p o stoji jo o d 1992. godine.