YUBRAA.

NET
Priroda i drutvo

Nisam od onih koji plau za svaki kurac, ali taj dan sam, kunem se, plakao kao kina godina. Umro je stric poznanika
mog prijatelja u pedeset i drugoj godini ivota. Patolozi su stavili u izvjee da je umro prirodnom smru, dakle laiki
gledano umro je na kraju svojega ivota. Nema nita ljepe od obdukcijske dijagnoze: prirodna smrt jer to bi, ako
nita drugo, trebala biti utjeha za sveukupnu oaloenu rodbinu i tugujue prijatelje. Nije, eto, patio od dugotrajnih i
iscrpljujuih bolesti, poput raka, trihineloze ili kravljega ludila. Jednostavno je umro prirodno. Jo ako je kihnuo u snu,
znai da su mu svi aneli i svi sveci bili naklonjeni za ivota. A to nije mala stvar.
Vijest o smrti strica poznanika mojeg prijatelja primio sam pod udnim okolnostima.
Pod jedan, no prije sanjao sam da mi je ispao lijevi kutnjak, to je prema starinskim vjerovanjima siguran znak da e ti
odapeti netko blizak. Iako nisam praznovjeran, ovakvo pretkazanje u snu obino bi me cijeli dan dralo budnim. Istinabog,
probdio bih i one dane kada sam sanjao ive mrtvace.

Ako usni da sam umrla, znai da si mi produio ivot za jo nekoliko godina, govorila je moja pokojna mama koja je
postala pokojnom ve u trideset i sedmoj. Pregazio je tramvaj kada se pijana vraala s poslovne veere na kojoj je,
kakve li ironije, pred poslovnim parterima iz inozemstva referirala o sigurnosti prometa na naim cestama. Preivjeli
svjedoci tvrde da je uspjela armirati alkoholizirane predstavnike transportne tvrtke iz Amsterdama. No umjesto da
osvoji uglaenog ljubavnika iz Nizozemske, odjednom je na sebi imala ezdesetak putnika tramvaja, mahom ljakera
iz oblinje cementare. Ni danas si ne mogu oprostiti to je nisam sanjao mrtvu - moda bi je to spasilo od tramvaja.
Pod dva, koliko god ovo blesavo zvualo, to sam jutro ustao na lijevu nogu. Ne bilo koju, ve ba na lijevu. Obuzela me je
jeza im sam vrcima prstiju lijeve noge dotaknuo parket. Odmah sam je zabacio unatrag poput jebenog Brucea Leeja i tri
puta hranuo na pod, od ega je jedan pogodak bio u sridu moje papue. Da nisam pod hitno morao ii piati, kunem se da
bih itav dan ostao u krevetu. Ovako me je sila prirode natjerala da se suoim s nadolazeim nedaama. I nisam ih dugo
morao ekati.

Pod tri, ba kada sam novinama brisao zahodsku dasku koju sam maloas popiao, na vratima se pojavio elektriar
Mika. Mislim, kurac je moj on elektriar, nema ni osnovnu kolu, ali se ovjek razumije u fiziku pa tako i u struju.
Kako mi je hitno bio potreban tednjak jer sam od silnih sendvia s polly salamom prestao srati, pustio sam Miku u
stan. Pokazao sam mu pokvareni tednjak i dobronamjerno ga upozorio na crne slutnje.
Zar je petak trinaesti, prestravljeno me je pitao.
Nije, odgovorio sam nakon kraeg razmiljanja.
Onda se nemamo ega bojati, zakljuio je u svojoj naivnosti.
Slegnuo sam ramenima i prepustio ga sudbini. A to da je sudbina ko jeeva guzica, shvatio sam kada sam jadnog
Miku pronaao ukopanog u teker. Tresao se u ritmu sambe i samo Bog zna, da sam tada imao kameru i bilo kakve
udaraljke, snimio bih spot za Porina. Ovako sam se morao zadovoljiti lopatom. Dva srdana udarca izmeu treega i
etvrtog prljena Mikine kraljenice bilo je dovoljno da odloim lopatu pod krevet. Rezlutat svega: Mika e jo dugo
nositi irokezu, a ja i dalje ne serem zbog pokvarenog tednjaka.
Kako sam dosad naveo tri elementarne pretpostavke za nadolazeu katastrofu u mojemu ivotu, tj. smrt strica
poznanika mog prijatelja, jasno je i svakoj budali da sam se za to trebao pripremiti. Ali nisam, barem ne u
potpunosti. iva je istina da nisam dugo dizao slualicu, iako je telefon zvrndao poput moje ene pred
menstruaciju.
Istina je i to da sam ui zaepio starim krpama, flaxom i penadlama; ak sam se jedno vrijeme i zatvorio u ormar, ali nita
od toga nije pomoglo. Naprotiv, telefon je postajao sve uporniji, a ja sve lui

i neoprezniji. Izmeu dva zla, totalnoga duevnog poremeaja i slinjenja nad slualicom, odabrao sam ono drugo.
Prekriio sam se i okrenuo oko svoje osi.
Tako sam uroke usmjerio prema slici svoje pokojne punice koja se uokvirena smijei s kuhinjskoga kredenca.
Isprva me je razveselilo kada sam uo glas prijatelja ijem je poznaniku umro stric. Ipak, tada jo nisam znao da
e mi priopiti traginu vijest. Razgovor je tekao ovako:
Bok, kae on.
Bok, kaem ja.
A onda dramatska pauza od oko dvije-tri sekunde. Ne znam emu te pauze, ali injenica je da su one ukorijenjene u
svijest potanskih pretplatnika. Pretpostavka je mnogih da je to vrijeme rezervirano za tajne slube, kako bi
blagovremeno stisnuli tape. Kako god bilo, meni je ta pauza dobro dola da izvadim zaostalu penadlu iz uha.
uj, imam ti neto vano za rei.
E tu sam znao da sam najebao. Bolje da me je strefila oeva kletva - da Bog da se oenio crnkinjom - nego to sam
podignuo prokletu slualicu. Ali nisam mogao ubaciti u rikverc pa sam vozio dalje. Postoji jo jedna vrlo bitna stvar u
ovoj prii: neki ljudi jednostavno nisu stvoreni za priopavanje loih vijesti. Sjeam se dogaaja iz vojske. Bilo je to
tako davno da je pravo udo to nisam zaboravio. Jednom je vojaku umro otac od zapetljaja crijeva pa je tom prilikom
stigao i telegram ovog sadraja:
Umro ti je stari STOP, neki mu je kurac bio STOP u crijevima, doi odmah kui STOP, tvoj komija Jovo STOP.
Po primitku STOP telegrama u vojarni je nastala neopisiva panika jer je vojak o kojemu piem ostao siroe, sam na
svijetu bez igdje ikoga. Nesretni otac koji je umro od nekog kurca u crijevima" bio je jedini ivi rod ucviljenome
vojaku. A sad je umro i to je, prema vojnom pravilniku, trebalo to suosjeajnije prenijeti sinu. Ali kako? Poznato
je da su vojaci uglavnom nepismeni ljudi koji se lirski izraavaju samo u bordelima.
S obzirom na to da Adamu (tako se zvao jadnik) nismo mogli rei:
Drue, od danas si siroe trebalo je izmeu 250 nepismenjaka pronai pametnu glavicu koja je iz kolskog
predmeta, hrvatskog jezika i knjievnosti, imala najmanje trojku.
No kako takvoga nije bilo, izbor je pao na Muradifa koji je iz tog predmeta, istina, imao samo dvojku, ali je zato iz
prirode i drutva bio vrlo dobar. Sama injenica da je iz tako vanog predmeta bio visoko ocijenjen, diskvalificirala je
nas ostale glupane pred zapovjednikovim oima.
Legende govore, a ja sam tome ivi svjedok, da je Muradif nekoliko sati trenirao govor u poljskom zahodu, dok su samo
izabrani imali ast drati mrtvu strau pred vratima WC-a. Kada je iziao, u oima mu se sjajila sva pamet i plemenitost
ovoga svijeta, a na izmama komad toaletnog papira umrljanog dvadesetgramskim komadom dreka. U pratnji nekolicine
nas Muradif je stao pred Adama koji je glasno prdio ispred 60-milimetarskog topa, simulirajui napad na oblinje
neprijateljsko selo.

Adame, prijatelju na plemeniti i drue na, koga voli najvie na svijetu? zapoeo je Mu radif i tako zbunio sve
nas.
Tatu, odgovorio je i sam zbunjen Adam.
A dravu, vojsku, nau valutu?!!! ta, to ne voli? Uzbudio se Muradif.
Ma jebe to.
Znai tako, najvie voli tatu, zacvilio je Muradif, oito sjebane koncepcije.
Da, za koji me kurac ispituje koga volim? Da nisi peder?
A ima li jo nekoga koga tako puno voli?
Nemam, imam samo tatu.
Znai, ima samo tatu?
Da.
E, 'ajmo se kladiti da ni njega nema! Evo ti telegram pa se sam uvjeri!

Adam je nakon tih rijei pao u duboku komu iz koje se do danas nije probudio, a Muradifa smo strijeljali po kratkom
postupku. Neki ljudi, kako sam rekao, oito nisu sposobni za objavljivanje loih vijesti. Muradif je tipian primjerak takve
nesposobnosti, bez obzira na visoku ocjenu iz prirode i drutva. Moj prijatelj, ijemu je poznaniku umro stric, drugi je takav
sluaj za koji znam. Evo i zato:

U srijedu je sahrana strica onoga mojeg poznanika. Jel' doe?

Ne volim sprovode.
Trebao bi se pojaviti.
Zato? Od ega je umro?
Prirodnom smru.
Jebe ga, to vie nije popularno.
Mislim da bi se svejedno trebao pojaviti.
Za koji kurac? Pa jedva sam ga poznavao.
Ali mi smo mu bili jamci za kredit, sad emo ga morati vraati. Banka e odbijati od naih plaa sljedeih est
godina njegove rate kredita, jebote! Pa valjda je zasluio da mu se isplaemo nad grobom?
I te kako je zasluio, pomislio sam i odmah stao oplakivati smrt strica poznanika mojeg prijatelja. A plakao sam,
kunem se, cijeli dan.
Kako se ubiti
Nakladnik moje prve knjige, Saa Bili, depresivni je tridesetogodinjak, tri puta razveden i dva puta lijeen od
kojekakvih ovisnosti. Uglavnom o lakim drogama i tekom alkoholu. Kada sam ga upoznao, govorio mi je o raznim,
svemoguim nainima samoubojstva. Tih dana, naime, Ministarstvo kulture i propuha RH, zabranilo mu je pristup
zgradi na udaljenost od 200 metara. U suprotnom, dakle ako prekri uvjetnu kaznu, mogao bi biti imenovan
pomonikom ministra ili odrobijati etiri godine u Lepoglavi. Saa je bio u velikoj depresiji jer se zgrada Ministarstva
kulture i propuha nalazila 185 metara od njegova omiljenoga kafia "Dragec". Tu su mu davali pie na kredit, i to po
vrlo povoljnim uvjetima. Trebao je imati svega dvadeset posto uea i dobio bi poek na godinu dana uz fiksnu
kamatnu stopu od samo 6 posto na 14 mjeseci. Gdje e u Zagrebu nai bolje uvjete?
Jebe vlak il' skakanje s nebodera. K'o prvo, ako se baci pod vlak, postoji neka - makar i mala - vjerojatnost da e
preivjeti, ali sakat. To ti je lako mogue. Kui? Ti se zafura pod neku lokomotivu, ali tresne tako da ti glava i jaja
ostanu u dubini tranica. A onda ti vlak preree ruke i noge, a ti i dalje die Zavri u invalidskim kolicima i netko ti
drugi do kraja ivota mora brisati upak. A opet, ako skoi s nebodera, leti, leti i leti u piku materinu i nikada ne
zna gdje e zavriti. Moda opizdi nekoga u glavu, moda se zapizdi u kantu sa smeem, a moda se i raspe po
cijelome gradu. Jebe to. Zamisli da ti klinci pronau mlohavi kuri na jednoj od onih odvratnih ljuljaki za male
mamlaze pa ga daju nekom olinjalome, ugavom psu za doruak!?
A vjeanje? To je cool, pomagao sam mu da to prije pronae praktino rjeenje
I to je sranje. itao sam da se svaki objeeni usere u gae. trik ga valjda stegne tako da mu se miii naglo
ukoe i jo naglije popuste i onda - puk! Govno. Usere se do grla. Iz tebe izie i majino mlijeko kroz govnovod. A
ljudi se prije vjeanja okupaju; nabace na sebe najbolje odijelo i jo stave kravatu. Koji e im to kurac kad plivaju u
vlastitim govnima?!
Jebiga, ne misle valja na to? tuno sam rekao jer mi je sjebao koncepciju s vjeanjem.
Ne misle, nego to. Zato ja analiziram. I, mogu ti rei, naao sam nain, rekao je superiorno kao Superman.

 Kakav? ekaj, ekaj, mislim da znam! Upuca se! elio sam ispasti bistar poput rijeke Save.
Joj, kako si ti glup! To ne bih nikad napravio. Zar ne zna da je to sumnjiva smrt!? Policija naloi da te oni govnari iz
patologije izreu. Izvade ti crijeva, mozak i sve to vau, mjere. Kao da e s tim tvojim kobasicama u mesnicu na
Dolac. A onda, kada te trebaju zakrpati, vrate ti natrag samo dio toga. A nita sumnjivo ne pronau. Tvoji te samo
pokopaju u zatvorenom lijesu, a pojma nemaju da ti fali polovica organa.
Pa dobro, kak' se onda ubije?! bio sam na rubu strpljenja.
Na takvom rubu oaja, da se gotovo nisam i sm ubio.
Tablete! Tablete, stari moj! To je zakon. Popije dvije tri kutije apaurina ili nekoga drugog sranja; uglavnom da su
za spavanje ili za ivce, zna. Onda ti se lagano pone spavati. Ne onesvijesti se, ve te hvata lagani san. Namjesti
telku na MTV ili ubaci neku pornjavu na svojemu DVDju i lagano, lagano zadrijema. Nema straha, panike, samo
blaenstvo. Za oko sat vremena utone u duboki san iz kojega se vie nikada ne probudi.
Znai tablete. Tako u se roknuti kada za to doe vrijeme, razmiljao sam.
2.
Od naeg susreta prolo je nekoliko mjeseci, moda ak i godinu dana. U meuvremenu sam shvatio kako je najbolje
jo malo priekati. Ne zato to sam imao neto vano za obaviti, neto to bih dovrio u ovozemaljskome ivotu, ve
zato to sam lijen, ak i za tako sporedne stvari kao to je samoubojstvo. Osim toga, moja je ena rodila drugo po
redu dijete, malog uu, za kojega sam bio uvjeren da pripada naemu prvom susjedu, potaru Mii. No, kako to
obino biva, s vremenom zavoli i tene, a gdje nee dijete, iako mu je otac bio vea propalica od mene. Na svojeg
izdavaa vjerojatno bih i zaboravio da ba danas nisam sreo Adolfa Klemonju, pisca upitne darovitosti, ali neupitne
lojalnosti svakom graanskome drutvu. Osim toga, Adolf je daleko poznat homoseksualac, a poznato je i to da sam s
pederima blizak jedino na nekoliko metara udaljenosti, i to s leima okrenutima prema zidu. Da me ne bi netko krivo
razumio, nisam ja ljubomoran to se oni jebu u upak (i sm sam to jednom uradio s izvjesnom Susanom G. i bilo je
sasvim okej), ve iz principijelnih razloga o kojima ne bih ovdje govorio. Kako su nam se pogledi sreli, nije bilo druge
nego pozdraviti se i izmijeniti nekoliko otroumnih, ali opreznih rijei.
Ba juer, eto, promovirao sam svoju novu knjigu, zna? Zar nisi bio obavijeten?
Ne. Tako mi je ao, odglumio sam razoaranje najbolje to sam znao.
Da, teta. Bili su sve sami ljudi iz, pokae prstom u zrak, a onda nastavi kako bih valjda shvatio to dizanje
kaiprsta: iz vrha, zna?
Klimnem glavom s odobravanjem, to bi kao trebalo znaiti da mu se beskrajno divim.
Bila je i televizija, zna, oni iz Kulturnog programa.
'Ajde?, namjestio sam izraz lica kao Carla del Ponte u Zagrebu.
Da, da, moj prijatelju, postao sam velika faca...
Valjda te netko gura...? nedvosmisleno sam pitao.
Nije shvatio ili se pravio:

 Ma kakvi, moj prijatelju, ma kakvi Tko bi me gurao?! Sve mora sam, svojom upornou i talentom. Ti
ga, mislim, ima, ali mora jo dosta raditi na rukopisu, zna? Fali ti rutine.
Vjerojatno bih ga u tom trenutku udario u jaja i pobjegao (jebiga, pederi su poznati po ilavosti i izdrljivosti, a ja
sam od stalne alkoholiziranosti slab kao dijete) da nije nastavio govoriti neto to me je dotuklo:
Sreom, vie nemamo onog izdavaa Sau Bilia. Koliko ujem nakon rehabilitacije vie nee biti sposoban ni
licu drati u ruci. On je stvarno idiot. Ni jednu knjigu nije poteno distribuirao
Kako to misli? to mu je? prekinuo sam ga, blijed od znatielje.
Zar ti nisi uo? Nisi? Pa Saa ti je ve etiri mjeseca u Klinikoj bolnici, jedva se izvukao. Ma on je budala, zna?
Pria se da se htio ubiti tabletama. ak je napisao i oprotajno pismo, zna. Onda mu je pozlilo, valjda mu se rigalo.
Nije htio povratiti na tepih pa je pokuao doteturati do zahoda. Ali je fulao vrata i izletio na balkon. Kako je bio totalno
oamuen nagnuo se preko ograde i pao sa estog kata, zna. Sva srea da je pao ba kad je tuda prolazio vlak iz
Maarske pa mu se kravata zakaila za jedan od vagona. Umalo ga to nije uguilo. Govori se da se usrao u gae i da
je kravata pukla. Onda je pao na tranice, ali je opet imao sreu, zna. Vlak mu je preao samo preko ruku i jaja.
Tako da sada nema ni kurac ni ruke. Netko e mu morati brisati upak do kraja ivota, zna.
Znam, rekao sam blijedo i pomislio na jadnog Sau.
Jebe, dakle, tablete, zakljuio sam na kraju i bez pozdrava, bogobojaljivo, drei se za jaja, produio svojim putem.

Dvadeset mukih zapovjedi svim enama

1. enske sise postoje da bi se u njih buljilo! Nemojte to, pobogu, pokuati promijeniti! Toga su svjesne i druge ene
pa nose kratke majice, dekolteie i dekoltejine, esto su bez grudnjaka, lamataju sisama kao Carla del Ponte vratnom
kraljenicom kada doe u posjet nekoj zemlji na brdovitom Balkanu. Da kojim sluajem Bog nije elio enama dati
sise, vjerojatno ih ne bi ni imale. A mi, mukarci, gledali bismo enama u oi. Recimo. Samo, recimo. Drugo, drage
ene, a to je jo uvijek pod tokom jedan, mukarac koji gleda u tue enske sise, ista ga ta slika neodoljivo podsjea
na rano djetinjstvo, dakle dok je jo kao dijete sisao ne bi li preivio. Znai, s druge strane tu su i rane uspomene iz
mladosti. Stoga vodite rauna da si ne nabacimo neki kompleks iz tog doba. Netko je jednom rekao, sigurno enski
ovinist, da se u malim enskim grudima nalazi veliko srce. Ja pak tvrdim da svaka ima veliko srce, samo je treba
ljubazno pitati.

2. Nauite se pravilima ponaanja s WC koljkom! Ta odrasle ste osobe i tvrdite da smo ravnopravni u svemu! Ako je
daska dolje, dignite je gore. Za potrebe koljke, nama je potrebno da daska bude gore, a vama dolje. Mi vama nikada
ne prigovaramo kad ostavite dasku dolje, zar ne? Jednostavno je dignemo. Nismo ludi zalijevati ploice, dasku, kadu
i poslije s WC papirom brisati popiano. Vama je puno lake jer vi u sjedeemu poloaju obavite sve nune radnje. Mi
stojimo i ciljamo jednim okom. Drugim zamirimo, a kroz ono otvoreno nianimo. Ako je daska gore, onda je meta u
koju gaamo ira i puno preglednija. Tako imamo manje zajebancije s uklanjanjem tragova.

3. Subota: sport i sportska kladionica, druenje s prijateljima uz pivo ili gemit, ili jednostavno u vertikalnom poloaju
razmiljati zato smo se, do avola, morali oeniti; zato mi nismo ene (nosili bismo zavezani madrac na leima); je li
ona mala s posla udana ili me samo zajebava... Dakle, promijeniti tu nau naviku je kao da promijenite zakon plime i
oseke. Zapitajte se samo emu traite

druenja subotom? Zar se ne druimo i previe ostalim danima? Bog se odmarao u nedjelju, mi jadnici traimo barem
subotu. Dovoljno je to to nedjeljom idemo na ruak u naih punica ili one dou u nas. Zar to nije ve dovoljna boja
kazna? Zato vas molimo, ne budite toliki sadisti prema nama. Dajte nam taj jedan dan da uivamo bez vas.

4. oping NIJE sport. I ne, mi nikada neemo misliti drugaije. Moda vama obilazak duana stvara zadovoljstvo, ali
nama mukarcima ne. Osim ako ne kupujemo sportsku opremu, pornografske asopise i sline, mukarcima
neophodne, stvari. Ali mi onda ne tjeramo vas da idete s nama, jesam li u pravu? Zar niste nauile u onim
panjolskim sapunicama kako mukarci ne vole odijevati haljine eventualno ih mogu skidati, ali ne sa sebe.
Najbolje niti s vlastitih supruga. Drae ste nam ovako odjevene. Puno drae. Ionako troite nau lovu, zar ne? Onda
nas barem ostavite na miru. Zamislite, grozomoran primjer, gori od horora: u oblinjem duanu ja guram ona
aluminijska kolica, ona ide ispred mene, za oko pola koraka. Onda mi prvo u kolica ubaci deterdent, pa dvije vreice
tjestenine i na kraju higijenske uloke. "Ovi su dobri, ne proputaju", obraa mi se na sav glas kao da ih meni
kupuje.

5. Plakanje i cmizdrenje je isto to i ucjena ! Kada vidimo enske suze, bolje da nas pregazi kamion gradske istoe. Prije
bismo se oporavili. Znate li na kojemu dijelu tijela postoji najvie miia? Na jeziku. Koje je najjae oruje ena? Opet jezik.
E, ali kad nas ne uspijete razjebati glupostima, onda udarate u pla: "Ti mene ne razumije", "Ti ne zna kako je meni" ma
dajte to pretoite u neku narodnu pjesmu, a ne da kroz vae plakanje moramo to sluati. Najgore u cijelome tom dijelu je to
to vi ene moete plakati za svaki kurac. Kad god vam jezik ne pomogne, suzama rjeavate probleme. To je ucjena! I
prema vaeim zakonima bilo koje drave - kanjivo djelo. Zato se ide u zatvor!

6. Kada neto trebate - pitajte. Da malo pojasnimo:

mi ne razumijemo vae diskretne znakove!

mi ne razumijemo kada okoliate!
mi ne razumijemo kad nam neto pokuavate rei!
JEDNOSTAVNO TO RECITE!

Znakovima i simbolima slue se gluhonijeme osobe. im smo u braku, znai da je diskrecija u potpunosti zajamena.
Tko je lud hvaliti se da je u braku? Pogotovo pred drugim enama. Onda emu plaenje po nama kad neto imate za
rei. Okolianje tipa: "Zna onu susjedu kojoj je mu za godinjicu braka kupio auto - pa vidi i nama je uskoro
godinjica ". Treba vam auto? Recite! Odgovor ionako znate unaprijed: postoji gradski prijevoz, jeftiniji je. Nemojte
nam tri sata priati o kojekakvim glupostima kada sve to moete sroiti u dvije reenice. Ionako znate to emo vam
odgovoriti. Da pojasnim: na odgovor uvijek glasi - ne. Jer da glasi "da",vi nas ne biste ni pitale. Kada neto
pokuavate rei, zaboravite da razgovarate na telefonu s najboljom prijateljicom. Pristajemo plaati ogromne raune
za vae jadikovke, ogovaranja, traeve i slino na telefonu, ali nemojte nas jo i psihiki lomiti. Interaktivnim
sueljavanjem ili licem u lice.

7. "Da" i "ne" su sasvim normalni i uobiajeni odgovori na pitanja koja postavljate. Zato pobogu moramo poslije
"da", obvezno davati obrazloenje. Pitanje: "Ide li na pie?"; odgovor: "Da"; pitanje: "Zato?"; odgovor: "Boli te
kurac". Mislim, stvarno ne razumijem, zato svako "zato" mora imati svoje "zato"? Ili recimo "ne". Pitanje: "Idemo li
veeras van?"; odgovor: "Ne"; pitanje: "Zato?"; odgovor: "Zato". Jednostavno, kratko i jezgrovito. Pokuajte vjebati
nasamo pred ogledalom. Olakajte nam barem malo ivot. I glumci vjebaju pred ogledalom, i politiari i prostitutke
(ups, one ne, osim u iznimnim situacijama) pa zato i vi ne pokuate?

8. Nemojte nas muiti svojim problemima, osim ako stvarno ne elite da ih rijeimo. Jer mi to radimo, rjeavamo probleme.
Za saaljenje imate svoje prijateljice! Kad god sjednete preko puta nas s facom kao da vas je Pablo Picasso portretirao,
znamo da smo najebali. Prvo ponete od Adama i Eve pa se

pria rastegne kroz rani vijek, srednji vijek, pa sve do prije nekoliko godina. Tu onda stavite sebe kao rtvu koja je,
unato vanjskim i unutarnjim neprijateljima, uspjela izdrati sve napade na svoj (i na!) suverenitet. Tek se onda
prebacite na sutinski problem koji otprilike ovako glasi: "Jutros dok sam prostirala rublje, susjeda me nije ni
pozdravila. Kurva, to si to ona zamilja?!". E, onda bismo mi trebali uzeti raketni baca i ispaliti ga susjedi u elo.
Ali, toliko smo ve izmueni povijeu vaih problema, da bismo na kraju sami progutali aktiviranu bombu.

9. Glavobolja koja

traje 3 mjeseca je velik problem. Idite posjetiti lijenika! Smjesta. I mi imamo svoje potrebe, bez obzira

na to to ste nam zakonite ene. Moda ljubavnica ima menstruaciju ili je na putu Uzmite u obzir to da vas ne jebemo u
glavu nego u ono mjesto koje niste depilirale od prolog ljeta.

rtvujte se malo, znate i same koliko se mi s vama i na vama, rtvujemo! I mi imamo svoje fizioloke potrebe, makar
ste nam ene. ovjek kad je gladan ne pita je li za ruak grah ili fino peeni odresci. Svejedno mu je, samo da napuni
eludac. Tako je i s vama. I da ste fino peeni odresci, ako ih jedemo svakodnevno, mi se katkad zaelimo i graha.

10. Sve ono to je mukarac rekao prije 7 dana vie ne vrijedi. Zato ne pitajte zato ne odravamo obeanja. Na
nama je da mijenjamo odluke. To je odredila via sila od pamtivijeka. Kad god je mukarac neto zajebao u povijesti,
to je zato to je bio dosljedan svojemu cilju, tj. odlukama. A zato su ene najvie krive. U vama je, drage moje i tue
ene, usaen neki nevidljivi procesor koji jednostavno mora upravljati nama, mukarcima. Mi smo stvoreni za to da
mijenjamo odluke. One traju od dva dana do jedan tjedan. Nakon toga, ako ostanu ostanu. Ako ne, stjeramo sve u
fini kurac i donesemo novu odluku.

11. Ako ste si umislile da ste predebele, moda stvarno i jeste! Nemojte nas to onda stalno pitati. Moda jo niste
ule, ali postoji sprava koja se zova vaga. Na nju lijepo stanete, duboko udahnete i pogledate koji vam broj pie
izmeu dva nona palca. To ponovite najmanje dva puta. Ako broj koji se pokae ne zadovoljava vae kriterije,
zakljuajte se u kupaonici i skinite sve sa sebe. Nemojte sluajno da mi naletimo na taj prizor. Kad ste se dobro
zakljuale, stanite pred zrcalo. Okrenite se nekoliko puta oko svoje osi, ali polako i njeno kao da jedete omiljenu
okoladu. Naslage koje vidite na sebi nisu napravljene u Photoshopu. Stoga, nemojte odmah naruivati preko
televizije sve one glupe tablete, arobne ajeve i ultraskupe naprave za brzo mravljenje. Jednostavno, prestanite
derati sve to vam ne prua otpor.

12. Imate dovoljno haljina! Ako je vaa susjeda kupila novu haljinu, moda je to zato jer nema

pametnijega posla. Vi
budite mudrije i otiite oprati posue koje vam stoji ve nekoliko dana pljesnivo u kuhinji. U ormaru u kojemu drite
haljine prebrojte koliko ih imate. Dovoljno je tri komada. I ne moraju biti moderne. Moda se ionako ponavlja svakih
deset godina. Dakle, imate dovoljno haljina do kraja ivota. Ako vam se sve ovo ini nedostatkom valjanih
argumenata, otiite kod svoje bake i pozajmite koju. Velim, moda se ponavlja.

13. Imate i previe cipela! Cipele slue da stavite stopala u njih i da hodate do prvoga duana. Ionako ne radite.
Ionako imate aute. Za onih nekoliko izlazaka godinje u grad, dovoljan vam je samo jadan par cipela. Otkrit u vam
tajnu kako i to postii: kupite si nekoliko krema za cipele u raznim bojama. Jednom ih prelakirajte u zelenu boju, drugi
put u smeu, trei put u crvenu I stvar je rijeena. Kada kupite cipele, gledajte da ima to vie detalja na sebi. Pa
tako jednom skinete tikle, drugi put cvjetie, trei put lokne a onda, slijedom izlazaka, samo vraate dio po dio. I
tako e izgledati da svaki put nosite druge.

14. to se tie nae linije, veina mukaraca je dobro uobliena. I okruglo je oblik. Za razliku od vas, mi ne gnjavimo
diskusijama oko geometrijskih oblika. Tko eli izgledati kao trokut, ide u teretanu. Kome je omiljeni oblik krug, taj pije
pivo. Tko esto sere i pije vodu, omiljena mu je ravna linija. Uglavnom, postoje razne vrste oblika, a ja sam se opredijelio
za okrugli oblik. Trati (a da me psi

lutalice na ganjaju?!), dizati utege (a da se opet vrate na isto mjesto!?), jesti itarice i ne piti pivo ma dajte molim
vas. Ja glasujem za okrugli oblik. Tko je protiv, neka kae sad ili zauvijek uti.

15. Ako neto to smo mi rekli moe biti protumaeno na dva naina, a jedan od tih vas raspizdi ili rasplae, znajte da
smo mislili ono drugo. Ne, nismo dvosmisleni, samo nekad kaemo to mislimo, a to je pogubno u svakom braku.
Nae rijei uzmite s rezervom, dobro ih odvaite te ih zatim spojite u misaonu cjelinu koja vama najvie odgovara. Vi
mislite svoje, mi emo i dalje misliti svoje. Vano je da stvar funkcionira. Vano je da ne bacate tanjure na nas i da ne
plaete. Mi uvijek mislimo na dobrobit braka. Stoga se nemojte uzrujavati. Potraite rijei koje smo izrekli i posloite
ih kao u krialjci. Recimo, ako kaemo: "Ma boli me kurac, ba", vi to jednostavno predvedite: "Ma volim te, zna". I
tako, stvar e biti rijeena na obostrano zadovoljstvo.

16. Moete nam rei da vam pomognemo ili nam moete rei KAKO da vam pomognemo:
NE JEDNO I DRUGO ZAJEDNO!
AKO VE ZNATE KAKO JE NETO NAJBOLJE NAPRAVITI, ONDA TO SAME I NAPRAVITE!
Da pojasnim stvar: susjeda koja vas nije pozdravila dok ste prostirali rublje u dvoritu definitivno je zasluila smrtnu
kaznu. Takav bezobrazluk kanjava se jedino bolnom smru. Dopustite nam da joj bacimo bombu kroz otvoreni prozor.
Pa ne moe ona proi pored vas kao pored nekoga ugavog psa. Mi smo tu da herojski rijeimo situaciju. Ali ako vi
imate neko drugo rjeenje, onda ga provedite u djelo. Kao i uvijek, mi emo stajati daleko iza vas. Barem na jedno
dvadeset metara. Slobodno je pljunite u lice, ali pazite da to bude uz vjetar. Ciljajte oko pola metra iznad glave jer
pljuvaka ima neobian domet. Prvo leti u visinu, a onda se naglo strovali dolje. Dakle, ako naciljate dobro, vaa e je
pljuvaka zakaiti po cijelome licu.

17. Dok

gledamo televiziju, recite sve to vas zanima, ali iskljuivo za vrijeme reklama. Nemate pojma kakav je to grozan

osjeaj kada za vrijeme protivnikog napada usred nogometne utakmice vi stanete ispred televizora i ponete govoriti o
sarmi koju kuhate, a ona se raspada zbog kupusa. Ili kako je vaa majka posadila rajice u vrtu, a ono niknula bugarska
mrkva. to je najgore, vi se ne znate ugasiti.

Pokuao sam daljinskim upravljaem promijeniti kanal na svojoj eni, ali nije uspjelo. Slika se samo poveala, a ton
povisio. Ne znam zato dok gledamo televizor imate potrebu govoriti tono ispred TV-ekrana. Zato jednostavno ne
napiete poruku i ostavite je na stolu. Poslije emo je proitati i, opet pismeno, odgovoriti.

18. Ako nas neto zasvrbi, mi to jednostavno poeemo. Mi to tako radimo! Zato se, zaboga, udite kada se
poeemo po jajima ili dupetu. Pa to su obini dijelovi tijela. Jaja, koliko god bila mala, trae da ih s vremena na
vrijeme poeemo. Taj mali znak panje koju trae naa mlohava jajca je ionako rijedak. Vi ste vjerojatno
ljubomorne to nemate jaja, nego jajnike. Dupe pak kad zatrai da ga poeemo, ono moda zahtijeva i da uputimo
sugovorniku neverbalnu komunikaciju. U stilu, boli me dupe za tebe i za tvoje pizdarije. No, mi to ne znamo. Znamo
samo da jaja i dupe poneki put trae njenost kroz ekanje. Ne doputamo da nam dupe strada i nabija
komplekse. Ionako ste nam ih vi ve usadile.

19. Nemojte nas ispitivati o emu razmiljamo, ako niste spremne priati:
a) O SEKSU dijelu nae jadne svakodnevice. O seksu matamo od kolijevke pa sve do groba. Ako inzistirate, jao
nama, da govorimo o seksu s vama, ostanimo samo na rijeima.
Pustit emo nau usplahirenu matu da odradi svoje. Mata radi svata.

b) O VAIM PRIJATELJICAMA osobito o onima koje su dobrodree ili, to bismo po hrvatskome standardnom rjeniku
rekli: dobre pike. Rado emo vas sasluati i diskutirati o njihovim erotskim fantazijama ili potrebama. Pravit emo se
psiholozima i moda im, ali samo moda, predloiti neke

preinake u fantazijama. Moemo i toliko daleko otii da ih osobno nazovemo i porazgovaramo s njima. A sve sa
svrhom dobrih i iskrenih namjera.
c) O AUTOMOBILIMA koliko god vam se inilo glupim, nae stajalite jest to da je dobar automobil isto kao i dobar
kondom. Siguran je i ne moe ti se nita dogoditi. U njemu izgledamo superiorno, posebice ako je namirisan, ako ima
detalje i prilagoen je duini (da izgleda dulji nego to zapravo jest!). Mukarci se ponose brzinom. Kada neki mukarac
kae: "Moj limeni je doao do cilja za pet minuta ", svi mu drugi mukarci zavide. Tako je i s kondomima. Oprostite,
automobilima.

20. Za vrijeme vonje ni Kristofer Kolumbo nije elio da mu neko govori kamo da vozi. Ne trebamo ni mi! Zato, dok
mi vozimo automobil, vi se pravite gluhonijeme. Ruke drite mirno na svojim koljenima ili na torbici. Sjetite se gore
spomenutoga Kolumba. ovjek je traio ugavu Indiju, a naao je Ameriku. Da nije bilo njega, ne bi bilo ni G. W.
Busha. Ne bi bilo ni McDonald'sa. Tako i mi. Moda promaimo put koji smo si zacrtali, ali smo zato otkrili vas. Isto
kao i Kolumbo Georgea Busha. to bi bilo da je Kolumbo sluao svoju enu? A ona je bila plemkinja. A on samo
premac. Mogla mu se natovariti na brod i zajebavati ga: "Stani, idi tu lijevo, sad desno, gdje e, pogrean ulaz, je l'
ne vidi da je crveno, vozi sporije, sada daj gas, to si stao na pol' puta"

Povijest moje bolesti

Psihijatrijska vjetaenja uglavnom su pikin dim u usporedbi s razruenim odnosima na relaciji mu - ena. Nema
tog idiota koji ne uspije prevariti psihia. Malo cerenja, micanje obrvama, patoloke lai o incestu, fobijama,
nesanicama i sline gluposti, dovoljne su za dijagnozu ps2, ps57, ps13... Ipak, sranje je ako to u stvarnosti
funkcionira. Trebalo mi je bolovanje da rijeim problem sa enom. Preko noi me je ostavila, ostavivi tek
nerazumljivu poruku. Naao sam samo svijetlouti papiri, zataknut za hladnjak. Pisalo je:
NE TRAI ME, ZA TEBE SAM ZAUVIJEK MRTVA.
Otvorio sam vrata friidera i popio pivo. Ponovno sam proitao poruku:
NE TRAI ME, ZA TEBE SAM ZAUVIJEK MRTVA.
A onda sam popio jo jedno pivo i ponovo proitao poruku:
NE TRAI ME, ZA TEBE SAM ZAUVIJEK MRTVA.
Jebi ga, nita se nije promijenilo od prvog itanja.
Ako kupi akvarij i u njemu ribicu, s vremenom se navikne da je to ivi stvor koji s tobom dijeli dio ivotnog
prostora. Hrani tu jebenu malu ivotinjicu, raduje se kada dere, uljepava joj akvarij glupim dvorcima, koljkama
i slinim pizdarijama, vesele te njezine seksualne potrebe, pazi da se na vrijeme posrala... a da ne govorim o psu ili
eni koje izvodi u park ili kino, ve prema potrebi ili mogunostima. Navikne se na njih kao na bubreni kamenac
koji ima od roenja. Ako ti ga izvade, neto fali.
Preko rodbinskih veza saznao sam da je ena otila u sestre na selo. U selu nema telefona. Nema ni asfalta ni vode
ni plina, ali ima struje. Struja mi ne pomae, kao to mi ne pomae ni to to nemam auto. Autobusom mi treba oko
dva sata do sela. Dva sata do tamo, dva natrag - dovoljno da zajebem posao za taj dan.

"Ne bi bilo prvi put", pomislio sam i nazvao efa. ef mi je rekao: "Odjebi i ti i tvoji slobodni dani, boli me kurac za
tvoju enu i otkad si ti to, molim te lijepo, oenjen? Zar te nije ona mala ve odavno napustila?" Rekao sam da je to
duga pria, a on je spustio slualicu. Shvatio sam da imam slobodan dan i nazvao autobusni kolodvor. Autobus ide
popodne i vraa se sutra. "Super", rekoh, "molim rezervaciju ". "Koja jebena rezervacija", udio se glas s druge
strane ice, "vjerojatno e biti jedini putnik."
Nije bilo tako. Sa mnom u autobusu vozila se i jedna baba nakrcana s dvije velike koare, vreom jabuka i torbom
sumnjiva sadraja. Baba je imala najmanje sto godina ili je samo tako izgledala.

Dokle vi, mladi gospon? pitala me je.

Po enu, rekao sam.
Kaj je zbrisala? pitala je.
Je, rekao sam. I dodao: Kurvi smeta to pijem.
Kaj e te, takve su dananje mlade. Samo neto izvoljevaju. - Jeste za
jabuku? opet je pitala.
Ne, rekao sam turobno.
A za domau ljivovicu? pitala je opet kao da je znala ime bi me mogla usreiti.
To moe, rekao sam.
Iz torbe sumnjiva sadraja baba je izvadila bocu. Otvorila ju je s dva grbava prsta. Nagnula je gutljaj.
Je, to je, imam i vodu u torbi, da ne hidriram, rekla je. Ovo je ljiva, dodala je. Nisam uspjela prodati na
Dolcu skoro ni'. Sirotinja, jebem im mater, a kupuju sve vanjsko.
Potegao sam poprilino: Dobra je, rekao sam.
Dajte samo, gospon, sluite se.
Posluao sam i skoro je otilo pola boce. Ila mi je kao voda. Baba je samo zadovoljno klimala glavom.

Podsjeate me na moga pokojnog uru. Jeste li uli za urin bar? To je drao moj mu. Toliko je pio, da je jednom
rekao: "Bara, ako ve kupujem dionice, onda je bolje da ih ulaem u vlastitu tvrtku". I tako je otvorio bar. urin bar,
koji je propao kad je on umro. Bio je sm sebi najbolji klijent.
Jebe ga, rekao sam, i to je ivot.
Stigli smo u selo. Ja sam bio pijan, a baba zaljubljena u mene. Otili smo u njezinu kolibu navrh brda i poevili se.
Nije bilo grozno. Nije bilo ni odvratno. Zapravo je bilo puno gore od toga. Ali je ipak izgledalo poput seksa. Popio sam
joj jo koji decilitar ljivovice, a ona me je otpremila sa ivim puranom, vreom jabuka i dvije glavice kupusa.
Rekla je: To ti je za sreu.
Uputio sam se prema adresi svoje ene. Natovaren i pijan.
Ljubavi moja, ne mogu ivjeti bez tebe. Molim te, molim, vrati se, rekao sam.

 O Boe, rekla je, poevio si staru Baru?

Kako zna? upitao sam kao na kvizu.
Ima purana. Ona sve svoje jebae nagradi puranom.
Bio sam pijan. Oprosti.
Ti ti ti si bolestan. Ti ti ti si psihijatrijski sluaj, bila je na rubu histerije. Takvu je najvie volim.

Jesam, ja sam bolestan, jako bolestan.

Povijest tvoje bolesti see toliko daleko, dragi moj, da te ni lijenici vie ne mogu spasiti. A ja, kao to zna,
nisam lijenica
Zatvorila je vrata.
S puranom, vreom jabuka i dvije glavice kupusa uputio sam se natrag. Ali kako se autobus tek sutra vraao, otiao
sam do Bare.
I nisi uo za uru? pitala me je.
Ne, odrjeito sam odgovorio.
Ni za urin bar?
Ne.
teta. A tako me podsjea na moga pokojnog uru. Isti si on.
Daj baba ne seri, rekao sam, ima jo one rakije?
Eto, opet me podsjea na moga uru. Imam rakije, imam. Prava ljiva.

Broj devet
Kad te prati baksuzluk, onda te prati do smrti. Netko se jednostavno rodi pod pogrenom zvijezdom i koju god stvar
za ivota dotakne, ona se pretvori u govno. Moj stari je govorio da se, kojim sluajem, u jednoj vrei nalazi sto
piaka, a samo jedan kurac on bi, uza sreu koju ima, potrefio ba na kurac. Od njega sam oporuno naslijedio
bolesti, sklonost alkoholu i sreu. Moj mlai brat je naslijedio kuu i auto. Opet oporuno. Zabrinjava me jedino to
sam od staroga naslijedio i talent za matematiku.
Tako sam jedno jutro krivo izraunao udaljenost do Majine kue. Smatrao sam da u stii tono u devet sati. A devet
je moj fatalni broj.
Iako ne vjerujem u numerologiju, astrologiju i slina sranja, devetka je obiljeila cijeli moj ivot.
S devet sam godina prvi put imao u rukama jeftini erotski asopis. Oduevio sam se sisama gole crnkinje, a sablaznilo
me je crno kuite izmeu njezinih nogu. Imala je vie dlaka po meunoju nego moj djed na glavi. Isprva sam mislio
da je rije o urednikoj cenzuri; da je netko crnim flomasterom nacrtao trokut kako se ne bi vidjela pika. Kad se
malo bolje prisjetim tog vremena, picu sam zamiljao kao golobrado lice irom otvorenih usta. No, to zna jedan
devetogodinjak?

Moj je prvi seks trajao devet sati uz devet polusatnih pauza. Boica nije imala devet godina, ve esnaest. Ja trinaest,
iako sam joj lagao da imam petnaest. Popuila je priu, ali nije htjela vie nita drugo. Bili smo zajedno do njezine
osamnaeste godine. Za roendan sam joj poklonio srebrni prsten i triper. Sjeam se da sam prsten kupio u jednomu
jeftinom duanu, a triper dobio, za istu cijenu, od jedne maloljetne kurve. Boica se poslije udala za siromanoga
Turina i rodila mu petoro djece. Jo uvijek ne znam je li se zbog raanja ili zbog tripera udebljala tridesetak
kilograma. Uglavnom, vie nije bila ona ista, iako je jednako udno isputala zvukove dok je svravala.
Devet sam godina iao u osmogodinju kolu. esti sam razred ponavljao, iako ni sad ne znam jesu li algoritmi
morske alge ili grke tragedije. Pa ipak, ponavljanje razreda ima i svojih velikih prednosti. Primjerice, bio sam deveti
po visini u sedmom A to je, za razliku od estog razreda kada sam bio pretposljednji (iza mene je bila neka krljava
djevojica), moj najvei uspjeh u kompletnoj naobrazbi. Kako sam nekim udom uspio zavriti i srednju kolu,
kompleks "velikana" nije me naputao ni za vrijeme ferija.
Ve kad sam se ponadao da me proao baksuzluk, opet se pojavio taj famozni devet: devet sam godina traio posao,
a onda kad sam ga naao, trajao je samo devet dana. Bio je to krasan posao; rad pomonoga konobara u oblinjem
kafiu, stotinjak metara od mojega stana. Problem je bio u tome to sam sebi sm bio najbolji gost. Ujutro u devet
ve sam bio toliko pijan da su mi gosti donosili pie za stol. Oko podneva bih zaspao, za ankom ili za stolom, i budio
se pred kraj radnog vremena. Na obraunu sam imao manjak koji jo nije zabiljeen u povijesti hrvatskoga
ugostiteljstva. U tih devet radnih dana ne samo to nisam nita zaradio, nego sam godinama otplaivao dug koji sam
napravio kao da sam podigao dva stambena kredita.
Trebalo mi je devet minuta da napumpam curu koja je rodila nakon devet mjeseci i dodatnih devet sekundi da
sutkinja odredi kako moram plaati alimentaciju do njegove punoljetnosti. A da se barem mogu sjetiti tog nesretnoga
dogaaja, moda mi i ne bi bilo krivo za alimentaciju! Ovako se naprosto dogodilo mojih utih devet minuta - u
totalno pijanom stanju, kad vie nisam u stanju razmiljati ni kao biciklist, a kamoli voza kamiona pa da kaem, evo
postoji runa konica ili barem rikverc, ili rezervna guma. Da stvar bude gora, jo pojma nemam ni kad sam, kako ni
s kim napravio sudar, ali zato osamnaest godina, svaki mjesec do petnaestog, aljem treinu plae zbog jebeno
glupih reenica koje moram trpjeti: "Isti ti, vidi da ima ogroman nos na tebe" ili: "Mali je pljunuti ti, ne raa se svaki
dan ovako runo dijete".
Devet, devet, devet uvijek se spotaknem na tih jebenih devet.
No da se ja vratim na poetak svoje tune prie; oduvijek sam znao da Majin mu ide na posao tono u devet sati.
Zato sam onda, jebi ga, morao doi devet minuta ranije?
Sad e mi opet trebati devet tjedana da iziem iz bolnice kako bi mi zacijeljela polomljena rebra. Jer me budala
iscipelarila devet puta po tijelu.

Depra
Depra na svakom koraku. Na ulicama, trgovima, u kolama, u tvornikim halama, svugdje. Depra caruje s visine. Ne
vidi je i ne uje, ali zna da je tu. Poput Boga, kojega ne vidi, ali te je frka da e te sjebati kada se najmanje
nada.

O katastrofama depre svojevremeno je pisao i B.M. u jednom asopisu. Pokuao je analizirati njezino znaenje. S
njegova stajalita, depra je pojava poput tsunamija ili niskog tlaka. Jedino po emu se ona razlikuje od ovih pojava
jest broj nevinih rtava.
Depra, tvrdim, zahvaa i one koji nisu zaraeni. Tako osobe poteene od te poasti dobivaju simptome zaraze im se
priblie kliconoi. A depriminiranih iliti zaraenih ima na svakome koraku. Lake je zaobii virus side ili rak prostate
nego virus depre.
Gdje god da se okrenem, netko je u depresivnom raspoloenju. Reenice poput: "izgubio sam posao"; "oenio sam
se"; "poeo sam elaviti"; "kud su ovi doli na vlast"; "ekonomija nam je u kurcu" ili "ena mi se jebe s pola ulice ",
samo su neki simptomi depre.
Depra se nalazi i u izlozima duana. Gleda te iz plastinih oiju elave lutke na kojoj je ipkasti grudnjak broj
tri.
Primjeuje da ima bolje sise od tvoje ene. Depra sa sisama. Iako i ona izgleda nekako depresivno, maznuo bih je bez
razmiljanja da barem ima periku i malo ivosti u toj svojoj plastinosti.

Moja ena gleda grudnjak. Odluila je kupiti cipele. Grudnjak tek zapaa. Onako usput. Ona uvijek zapaa. Zapazi
kad doem kui pijan, zapazi kad imam ljubavnicu, zapazi kad na seks traje svega dvije minute i sedamnaest
sekundi... Kao da pri ruci ima topericu i dalekozor. Pamenje ima kao u odrasla slona. Dok pria, oblizuje usne. Ja
sam u depri i boli me kurac za jeftini grudnjak sa icom. A ica je potrebna da se sise ne razlete po trbuhu. Zato je
ica. To mi je rekla ena kad je vratila jezik u usta. Dobro, sada i to znam. ica e joj pomoi da nekoga ne ozlijedi
kad se bude okretala po cesti.
Ulazimo u duan. Punoljetna minica nas pozdravlja s kiselim osmijehom. Vraamo istom mjerom. Moja ena govori. Ja
utim i stojim sa strane. Punoljetna minica klima glavom. Sve razumije. Ponem i ja instiktivno klimati glavom, iako
nita ne shvaam. A onda minica pone govoriti. Moja se ena ubacuje. Sluam stereo.
Dvijetisueosamstosedamdesetipet rijei. Dalje ne brojim. Spominju dizajne, kreatore, silikone, bradavice, dlake.
Mene ne zamjeuju. Minica ne izgleda loe. Da obrije brkove, izgledala bi kao manekenka za ortopedska pomagala.
Do vraga, mislim, nalazim se kao u nekomu nijemom filmu praenom loom svirkom zdrmanoga klavira. Ne
usudim se na glas izgovoriti misli.
Preputam se zovu depre. Budan sanjam o duplome konjaku, mranoj sobi i toplim kokicama uz porno film. Dananji
plan. Ne traim puno od ivota. Nikada nisam ni traio. Svjestan sam znaenja depre. Ne elim piti antidepresive.
elim konjak, pivo, vino Svejedno to se pije, bitno je samo ukloniti posljedice depre. Punoljetna minica digne
majicu i pokazuje svoj grudnjak. Moja ena opipava. Poelim i ja, ali se ne usudim. Onda moja ena digne majicu, a
minica pipa. Padne mi na pamet da ih ostavim same. Ipak odustanem.
ena mi ita misli. Uvijek sam govorio da ona duboko u sebi ima neega paranormalnog. Uostalom, ne moe ni biti
normalna uz mene. Neto prokomentira uz iroki osmijeh medvjeda. Minica se nasmije. Duhovito je, valjda. Iako
nisam nita uo, smijem se i ja. Dobro mi ide. Svi se smijemo glasno, jedino to moj smijeh nekako odskae od
njihovoga.
Kao da je izvjeban. No bitno je da smo sretni, otprilike kao svinje u tovilitu. Mada zapravo ne znamo to nas jo
sve eka. Rok rok, baby, gledaj kakvo nam daju sranje, a poslije idemo na kolektivno klanje.
Blablabla. Koja ima bolji grudnjak, a koja sise. ta ti misli? sjetila se ena da postojim.

 Ja mislim da u konjak. Dupli, s dvije kocke leda, odgovaram turobno.

Nitko te ne pita za konjak, ve za sise! pokuava zadrati mirnou, iako je trzanje ivaca na licu odaje.
A to?! Sve su dobre, pokuavam smiriti situaciju.
Seronja, kae ena, a ova druga se sloi klimanjem glave.
ena odustaje od grudnjaka. Pozdravlja se s minicom.
Spremaju sise pod majice.
Poto lutka? pitam zainteresirano.
Nije za prodaju, kae minica uz osmijeh krepanoga labuda.
teta, kaem i pokunjeno krenem za enom.
ena me, reda radi, opali dlanom po potiljku. Tek toliko da pokae pred minicom tko je gazda u naoj kui. Minica se
grohotom nasmije. Kurva, pomislim u sebi. Da Bog da joj izrasli jo vei brkovi.
Odlazimo kupiti cipele. A depra, kao depra - i dalje caruje s visine.

S beskrajno tunim pogledom iza reetaka ludare

Strpljivo, samo onako kako ja to znam, vakao sam kaugumu s odvratnim okusom mentola. Ve drugi psihijatrijski
sluaj u petnaest minuta mog ekanja ispred ordinacije doao je do mene i zatraio cigaretu. Dao sam mu je. Bolje da
on pui, nego da mu ja popuim. Samo to je luak otiao, gotovo halapljivo naguravi u usta cijelu cigaretu do grla,
pored mene je sjela ena od svojih etrdesetak godina. Vidio sam da su joj se sise meusobno posvaale. Svaka je
gledala na drugu stranu. Nalikovalo je kao da se jadnica sa esnaestog kata bacila na prsni ko, a sise joj se, zbog
zakona fizike, razvalile gdje je koja stigla.
I vi ekate kod doktora Vlade? pitala me je njezina lijeva sisa.
Da, rekao sam pokuavajui je gledati direktno u bradavicu.
Puno pijete? opet me pitala sisa.
Samo kad imam, rekao sam i tek tada shvatio da to ne govori njezina sisa, ve da to dopiru rijei iz usta jadne
ene. Podigao sam pogled ne bih li joj vidio oi. Imala je oi. Nita posebno, ne trebam ih opisivati. U svakom
sluaju, bolje su izgledale od njezinih sisa.
Mene je doktor Vlado izlijeio. Vie ne pijem. Ve dvije godine, etiri mjeseca, devet dana, a onda je pogledala u
sat i nastavila: Sedam sati, trideset i est minuta i, i, i tono 20 sekundi.
Dobro, ima li u ovoj ludnici netko normalan? Zajaukao sam na sav glas.
Ja! Ja! Ja! vikao je netko na drugom dijelu hodnika, euforino kao da mu vade klistir iz upka.
Bravo, majstore! rekao sam i poeao se po jajima.

 Nisam majstor! Ja sam drug Tito! povikao je.

Dobro drue Tito, skini mi se s kurca, rekao sam smireno.
ena s posvaanim sisama okrenula se prema meni i kaiprstom okretala po elu.
Buite tunel? pitao sam je.
Neeee. Ono je luak, rekla je konspirativno.
Kako znate?
Pa Tito nije imao desnu nogu, a ona budala ima obje, ustvrdila je.
Moda je on mlai Tito, prije nego to su ga odvezli u Sloveniju na amputaciju
Je, kak' ne, nije se dala smesti, a i Tito je imao drukije odijelo i frizuru. Bio je ik, a ne kao onaj odrpanac. Gle
ga, frajer, mo' si mislit', ako doe traiti pljugu nemojte mu je dati! Nek' se meni napui.
Napokon se otvorie vrata ordinacije. Ne znam kako, ali psihijatri izgledaju puno vei luaci od svoji pacijenata. Ovaj
je izgledao kao neshvaeni Thomas Edison. Ustanovio je, vidjevi mene i razbacane sise, da nas ne treba pozdraviti.
Klimnuo je glavom da uem. Posluno, kao Iran i Juna Koreja, krenuo sam njegovim stopama.
Mene nee zajebati s tim vakaim gumama, rekao je dok je dupe sputao u mekanu fotelju.
Koliko si danas popio? nastavio je dok je laktove stavljao na stol.
Samo dva konjaka, majke mi, rekao sam najuvjerljivije to sam znao.
Da, a ja sam idiot? zakljuio je pitanjem.
Nemojte se vrijeati doktore, niste vi krivi to tako izgledate, rekao sam da ga primirim.
Umjesto toga, uzeo je telefon s nekim lampicama. Jedna je bila upaljena na crveno, druge nisu svijetlile ili su
se pravile glupe. Poput osobne tajnice Adolfa Hitlera (jebi ga, zaboravio
sam kako se zvala ta Frau) okrenuo je munjevitim potezima nekoliko brojeva. Tek je onda digao slualicu.
Fucking, koja dobra tehnologija! Gle, sad se upalila i zelena lampica! zanio sam se, to od iznenaenja, to od pola
litre konjaka koju sam maznuo na putu do ludare. Ej, Vlado je, uj, daj oslobodi krevet u osmici i pripremi karton za
Roklicera Roberta... Da, onaj neizljeivi... Da, ne, da, ne, da, ne, da... Osmica, ona soba s reetkama, neu da mi
opet zbrie kroz prozor kao proli put... 'Ajde, aljem ti ga za pet minuta.
Pogledao je u mene k'o Vladimir Nazor kad je '45. godine ujahao na bijelomu konju u Zagreb.
Tako, Rokliceru, nali smo ti apartman, sve plaa drava, ne mora se brinuti. Tri tjedna za poetak. Iz sobe ima
divan pogled na park. Malo e ti smetati reetke, ali jebi ga,
ne moe ba sve dobiti.
Doktore, imate jo onaj whisky od proli put?

 Jesi za jedan?
Ako ete i vi?
Naravno, nisam od jutros ni kapi popio. De, digni dupe, ae su ti u onom ormaru, odmah iza knjiga. E, to. Dodaj
dvije.

Djevica
Kao da se nikome nije dogodilo barem jednom u ivotu pucanje filma zbog malo alkohola? napisao je Saa Merinjak u
Ludim gljivama. Meni je, priznajem, fi lm esto pucao. Obino nakon petnaestog piva ili litre konjaka, ili pete butelje
vina ili... Uglavnom, pucao je. Black-out. uta minuta. Amnezija. Sranje. Da pojasnim malo stvar, black-out je stanje
kad se ne sjea niega to si napravio, a napravio si. Ja, recimo, smatram da sam se pod black-outom i oenio i
napravio djecu A za sve je zasluna samo jedna kap alkohola vie, da ti mozak poprimi obiljeje meduze. I onda
napravi sranje, a drugi se dan niega ne sjea.
Pucanje filma ne razumiju samo oni koji kampanjski piju. Kampanjci ili vikend-alkoholiari. Oni koji se napiju od
butelje vina ili pet aica likera. Njima je pucanje filma samoizmiljen alibi koji alkoholiari koriste za svoje pizdarije.
Zato sam odluio da vie nikada neu piti s kampanjcima.
alosno je to svako moje pijanstvo uglavnom krene tako nevino, gotovo bez ikakva predumiljaja. Zapravo, kada bih
analizirao svoju alkoholiarsku prolost, priznao bih da ja uope ne pijem. Da, to je sigurno, ja uope ne pijem. No
kada me netko nagovori na dva, samo dva pia, postajem drugi ovjek. A taj drugi moe popiti u piku lijepe
materine toliko puno da se svakoj normalnoj odrasloj osobi neminovno dogodi ispumpavanje eluca u oblinjoj
psihijatrijskoj klinici. Sreom, nisam normalan pa sam tako samo dva puta iao na ispumpavanje eluca.
Jutros sam isto tako nevino i naivno otiao na samo jednu kavu u kvartovski kafi. A tamo je, k'o za kurac, bio Alen.
Ipak sam jedno vrijeme bio karakteran i pio samo kavu. Nakon nekoliko gutljaja kave, moj se karakter rasplinuo
poput prdea u tramvaju. Tada sam na stolu ugledao, valjda, votku. Da, dobro se sjeam, votku. Alen je astio radi
nekakve godinjice. Ili je to bio njegov roendan? Nije bitno, popio sam samo jednu votku.
Ve kada sam pomislio da u se trijezan odvui na posao, na red je stigao Kristijan. Sjeo je za na stol i Alenu je dao
nekakav smotuljak. estitao mu je. Ne znam, ponavljam, je li mu estitao roendan ili nekakvu godinjicu. Alen je
odmotao smotuljak. Ushieno je pokazao cvjetove kanabisa i konstatirao da je ove godine cvijee dobro rodilo. Nakon
to mi je smotuljak gurnuo pred nos da i ja pomiriem, naruio je novu rundu. Opet sam dobio votku. A onda je
Kristijan zvao rundu jer je Alan neprestano hvalio njegove botanike sposobnosti. Tako sam silom prilika preao na
pivo. Nakon jo jednog piva i etiri votke, Alen i Kristijan su otili, ini mi se, u kino. Ja sam ostao sm, kao posljednji
kloar, za svojim stolom.
Htio sam popiti jo samo jedno pie. Pivo. Valjda sam bio edan. I popio sam ga. Sigurno bih tada otiao kui ili
na posao, da nije dola Romana. I da mi nije naruila jo jednu votku.
Romana je djevica, a poznato je da se djevice ne smiju odbijati. To donosi nesreu. Popili smo votku. A onda sam
krenuo kui. Ve kada sam bio na vratima birtije, Romana me je pitala zar nije red da i ja nju poastim jednim piem.
Da bi ona popila jo jednu votku Ponavljam, Romana je djevica. Stoga sam se vratio za stol. Pozvao sam konobara.
Rekla mi je da ju je ouh istjerao iz kue i da nema gdje

prespavati. Ponudio sam joj smjetaj u mene. Ja sam, kao pravi dentlmen, uvijek rado dijelio krevet s mladim
djevojkama.
Jednostavno sam takav. Dobar kao pljesnivi kruh.
Pristala je odmah. Da me danas pitate zato, ne bih vam znao odgovoriti. A onda je platila jo jednu votku. Ne
sjeam se to je ona pila. Zapravo, vie se niega ni ne sjeam. Osim da sam Romani dao kljueve od stana i da je
otila, prilino pijana. Usput mi je dobacila da mi je naruila jo jedno pie valjda votku.
Doao sam svijesti kada sam se skotrljao niz stepenice svoje zgrade. Prvu stvar koju amtim bio je bicikli u ije
sam ice uspio ugurati glavu. Leao sam kao Janica Kosteli jednom na austrijskome skijalitu. Malo je
nedostajalo da se onesvijestim. Uspio sam istrgnuti kota bicikla i tako se pomaknuti. Osjeao sam da mi lipti krv
iz vrata. Trenutano sam se otrijeznio.
U stan sam uletio urlajui:
Iskrvarit u!!! Gdje su mi zavoji?!!
uo sam hrkanje. Romana je spavala kao medvjed. Nekako sam doteturao do kupaonice; otvorio sam ormari i
ugledao hrpu zavoja. Rane su, na sreu, bile samo povrne. Isprao sam ih i zalio kolonjskom vodom. Zavio sam vrat,
koji je najvie stradao. Na elu sam imao neto poput kvrge, samo to je vie nalikovalo Luciferovim rogovima.
Nakon nekoliko pokuaja, napokon sam to uspio prekriti s dva deblja flastera. Pogledao sam se u zrcalo. Vidio sam
ranjenog alkosa. alio sam se liku koji me promatra iz zrcala. Zato se tako rijetko i gledam u zrcalo. Nemam to
vidjeti, osim hrpe govana koja jedva preivljava iz dana u dan.
Dovukao sam se do kreveta i na brzinu skinuo. Legao sam do Romane. Bila je topla. I gola. Nisam dugo razmiljao,
moda dvije-tri sekunde. U biti to i nije bilo razmiljanje, vie je nalikovalo snalaenju u prostoru i vremenu. Prstima
sam potraio otvor, a zatim mu se primaknuo. Naciljao sam i pogodio iz prve.
Iako se niega drugog ne sjeam, s vrlo velikom vjerojatnou mogu tvrditi da Romana vie nije djevica. Osim
moda u horoskopu.
Eto, toliko znam o black-outu. I djevicama.
Apstinencija
Najgore su apstinencije. Smrt u obitelji, bolest, zubobolja, rastava, zatvor sve to ima svoj svretak. Apstinencije
imaju samo poetak. Boriti se s neim pouzdanim, svagdanjim, openormalnim, neim u to si uivljen, to ima
tvoju kou, tvoj osmijeh, suze sve je to strano.
Ali dola je korizma. Svako, ba svako ivo stvorenje koje poznajem na ovomu planetu odbacilo je barem jednu
stvar koju voli. Pa bio to Musliman, Pravoslavac, Budist ili Jehovin svjedok. etrdeset dana bez cigarete ili kave,
ili seksa ili okolade ili televizora, ili alkohola...
Ja sam pred korizmu nadobudno rekao da u se u sljedeih est tjedana odrei baleta i plaanja rauna za struju.
Nitko to u redakciji nije shvatio kao zajebanciju, ve kao bogohuljenje. Prozvali su me Antikristom i zamalo razapeli.
Zato sam mrtav ozbiljan izjavio da u se odrei alkohola. Nitko mi nije povjerovao, ali kad su vidjeli moju smrtno
ozbiljnu facu, situacija se promijenila.

Urednik mi je obeao poviicu, novinari su osnovali kladionicu, tajnica mi je obeala provod koji ukljuuje veeru i
doruak zajedno (iako sam unaprijed znao da od toga nema nita) i odjednom sam postao novinar godine. Novinar
koji dri do svojih naela, etike i bog te pita ega sve ne
Ponedjeljak
Ujutro sam umjesto duplog konjaka na prazan eludac, s cigaretom u ustima, skuhao tursku kavu s puno eera.
Uzeo sam "Lolitu" Vladimira Nabokova i proitao zadnjih dvadesetak stranica srui vrelu kavu i puei cigarete,
jednu za drugom. Otiao sam na posao neprestano gledajui na sat. Devedeset i dvije minute apstinencije. Pa nije ni
tako teko kao to sam mislio. Tee je bilo Nabokovu napisati Lolitu, mislio sam u svojoj naivnosti.
Utorak
Dvedeset i osam sati bez alkohola!! A ono, kao za kurac: roendan, fucking roendan! Joa je slavio trideset i pet
godina svojega usranog ivota. Oenjen je debelom kravom koja ga, unato svojoj runoi i masom nepreglednog
sala, vara s jednim albino-tipom. Joa pije i nije se odrekao alkohola u korizmi, ve seksa sa enom. Kud se ja toga
nisam sjetio?! Tri spojena stola, hrpa jeftine salame, kiseli krastavci, uvozne masline i pie, pie, pie Hoe pivo,
konjak, vino, vinjak svega u izobilju. I svi piju. Ja sam popio gazirani sok i mrzio sve oko sebe. Mrzio sam ljude,
mrzio korizmu, mrzio svoj glupi jezik koji se uvijek ukljui prije mozga.
Srijeda
Intervju s Japom iz "Mrtve prirode" u restoranu "Gula ". Ulagiran kao nizozemski makro, doao je u pratnji dvije
pijane djevojke. Rekao je da su to novi pratei vokali. Dok sam mu postavljao idiotska pitanja, on je trusio whisky.
Jedan od "prateih vokala" drao ga je za rasporak na hlaama. Drugi "pratei vokal" se pijano hihotao i popravljao
sise pod grudnjakom. edno sam gledao Japu kako loe whisky. Pratee vokale nisam ni zamjeivao. Ipak je prolo
osamdeset i jedan sat i petnaest minuta otkako ne pijem. Nakon to sam progutao vreli aj, urno sam otiao.
Poslije sam napisao tekst na tri kartice. Poinjao je ovim rijeima: "Za sve one koji kakvim udom vole glazbu Mrtve
prirode i gnjusno podilaenje novom valu trendovskog punka, informacija o impotentnom i slabanom Japi..."
etvrtak
Teta u kiosku nije imala sitnog novca za uzvratiti. Poeo sam vritati kao kakva baba u klimakteriju. Zgrabio sam
uredno poslagane novine i bacio ih u zrak. Prodavaici sam zaprijetio da u je ubiti kada padne prvi mrak. Rekao sam
da u je zaklati liicom za sladoled. Uzeo sam svoje cigarete i otiao. Kutija me je kotala sto kuna. Jebem ti mater,
pa ve 93 sata i etrdeset i sedam minuta ne pijem. I jo me ide zajebavati podmukla kuka koja vjerojatno ispod
blagajne dri otvoren konjak i loe ga kad nema muterija.
Petak
Neki drkaro, onanoljubac, nekrofil, majkojebac, pizda i peder, vozio je lijevom trakom autoputa ezdeset na sat. Pa tko mu
normalan ne bi jebao majku i oca, i svu ivu i mrtvu obitelj. Stavio sam dlan na trubu i nisam je isputao nekoliko
kilometara. Drugi su se vozai okretali, neki su se sklanjali, a ona jebena pizda ispred mene nita. Nije skretao pogled s
ceste. Nije pogledao moje izbezumljeno lice na svomu ugavom retrovizoru. Samo je vozio svojim putem i ivo ga je bolio
kurac za mene. Kreten, da bog da mu ena rodila Kineza. Zar on ne zna da ja ne pijem ve 112 sati i tri minute?!!

Subota

Tjedna kupovina. Upaljeni hemoroidi. Datum alimentacije. Sve isto, sve u piki materinoj. U duanu sam napunio
kolica jabukama, ananasom, bananama, krukama, kikirikijem i orasima. Platio sam i zaboravio uzeti raun.
Uniformirani kontrolor s nekakvom smijenom znakom zaustavio me na vratima i zatraio raun. Rekao sam da ga
nemam. Pozvao je na glupi talkie-walkie pojaanje. Poeli smo se svaati i naguravati. Udario sam ga svom snagom
u veliku glavu. Nije se ni pomaknuo. Samo me je u udu gledao. A onda je poeo plakati. Tko ga jebe, ja ve 121
sat i 9 minuta ne pijem pa ne cmizdrim za svaki kurac.
Nedjelja
Sreo sam Anitu. Stajala je i promatrala me. Rekla je da odvratno izgledam. Ja sam rekao da ne pijem ve sedmi
dan. Upitala je zato. Zapravo, rekla je: "Zato, pobogu, Roberte - pa ti nikada nisi bio normalan kad ne pije?" Zbog
korizme rekao sam skrueno, kao da se obraam sveeniku na ispovijedi. U udu me je gledala. "Korizma ne traje
etrdeset dana, to ovisi o tome koliko misli da si grijeio. Ako si manje grijeio", rekla je, "dovoljno je da se
odrekne neega to voli i samo tjedan dana. I to je dovoljno", rekla je.
Ponedjeljak
Uz kavu sam popio konjak. Ovaj put dupli. Sve je bilo po starome. Opet sam postao dobar kao
jaganjce boje. Kao aneo. I svi ljudi na svijetu oko mene postali su divni...

Natjecanje u prozi ili dobro je prodati guzicu

Danas sam s nestrpljenjem ekao rezultate natjeaja za najbolju prozu godine. Bila je rije o pozamanoj svoti
love koja bi mi oraspoloila budet. Istinabog, nadao sam se nagradi kao gladan klistiru, ali nada je nada. Iako
kau za nadu da je kurva, od kurvi nisam nikada bjeao.
Miroslav Krezubi je jednom izjavio da nikada ne oekuje pobjedu, da se nikada ne nada nekom od prva tri mjesta.
To je izjavio kada je dobio nagradu u vrijednosti od dvadeset tisua kuna. Pokupio je lovu i nije platio ceh na anku.
Dok sam tako ekao rezultate, sjetio sam se dogaaja od prije dvije godine.
Bilo je to u jednome nonom klubu, u kojemu se ocjenjivala najbolja poezija avangardnih pjesnika. Kao i obino,
doao sam pijan, u crnom dugom kaputu i gotovo elavo oian s pogledom psihotinog ubojice. Da malo pojasnim,
kad god se napijem, recimo iznad dva, dva i pol promila, oi mi se zacrvene, a usta i podonjaci spuste. Onaj
majkojebac u Psihu izgleda kao Baltazar naspram mene.
Bio sam jedan od desetero to smo uli u zavrnicu. Ne spadam u onu kategoriju pisaca koji pod svaku cijenu glume
boeme, neshvaene genijalce, luzere s pedigreom osvijetenih jeboljuba ili domoljuba koji osim cigareta popue i
druge stvari. Sve za slavu. Mana koju imam od roenja jest to da se ne prodajem za kikiriki. Prodat u se za pivo,
konjak, vino ali ne i za kikiriki. Prodat u se, ali ne prodajem svoja uvjerenja, stavove i principe. Iako u s nekim
idiotom sjediti za stolom (jer mi plaa rundu) i dalje u misliti jednako kao i dok se nije maio za novanik. Sve dok
ima para da me asti, voljan sam ga sluati. Ali ne i potvrivati njegove nebuloze. Toliko nisko ne padam, iako moda
drugi misle suprotno.
I tako su za ankom stajala dva boema. Uzeo sam pivo i stao do njih. A onda sam uo:
Suzana Galovi je objavila drugu zbirku pjesama. Jesi li je itao?

 Ne.
Uas. Mislim da je jebe onaj kako se zove?
A misli na onog povjesniara umjetnosti onog s bradom?
Da, mora da mu pui staraki kuri kad joj objavljuje onakve gluposti.
Kurva. Jebo te, koja smo mi drava!
Okrenuo sam se s punom bocom piva i ugledao dva neshvaena genijalca. Nisam ih poznavao. Nisam to ni elio.
Jednostavno mi se svaalo s nekim.
Jebo ja vas obojicu! Koja ste vi zavidna stoka?! Rekao sam prilino glasno, iako to u prvi mah nisam elio.
A tko si ti uope? I to si zamilja! rekao je jedan od neshvaenih genijalaca.
Ja jebem Suzanu Galovi!!! odgovorio sam ponosno. A vas u isto jebati, ako treba!
Ti?
Da, ja. I ako se ne pokupite s ovog anka za deset sekundi, razbit u vas kao pike!
Pogledali su se i za tri sekunde uzeli svoje ae sa anka i nestali u guvi. Srea moja jer bih vjerojatno ja
izvukao deblji kraj.
Roberte, doi do bine, ita za deset minuta, rekao je jedan od glavnih organizatora tribine.
Popio sam svoje pivo na eks i suvereno, kao Iran, krenuo do mjesta itanja. Zaustavio me je jedan od izvoaa.
Ovo su nai domaini. Oni ocjenjuju nastup, pazi se da bude to bolji, rekao je i pokazao rukom negdje iza
mene.
Okrenuo sam se i ugledao istu onu dvojicu koju sam maloprije otjerao sa anka. Imali su ledeni osmjeh. Ali
iskreno jebalo mi se ivo. Znao sam da u ovoj usranoj dravi moe uspjeti jedino ako si negdje duboko u
neijemu upku ili ako si totalno kontra svega. Sve je ovisilo o osjeaju trenutka i galami koju die. Ja to nemam. I
zato sam izgubio na natjecanju.
A na tomu jebenom natjeaju, skoro zaboravih, pobijedila je Sanja Galovi. I istina je, jebe se s nekim bradonjom
koji je povjesniar umjetnosti. I vjerujem da ima mali kurac. Rekla mi je to Sanja kad sam traio njezin broj telefona,
a onda me odmah odjebala kao zadnju budalu.

Zmija
Ivana je dvadeset i trogodinja tajnica u naoj redakciji. Ima veliko dupe i male sise. Dok hoda, poskakuje u
pravilnom ritmu. Nema tog kurca na svijetu koji se ne bi digao na nju. Na taj i takav jebozovan nain plijeni
pozornost nas obinih smrtnika. Dok se smije pokazuje savrene bijele zube i isti jezik. Kad god mi je dosadno, u
novinarskom toaletu ispred zahodske koljke razmiljam o njoj. Normalno, s kurcem u desnoj ruci. To me oputa
poput dobre mediteranske trave.

Prialo se da je spavala samo s urednicima i direktorom marketinga. Oni su guzonje i voze dobre aute. Piju samo
whisky i martini. Rijetko zapale joint, a s nama novinarima drue se samo etvrtkom. Uglavnom da nam seru o tome
kako smo tekstove prepisivali iz dnevnih novina. Tada se obino napijemo jeftinog vina i vrijeamo jedni druge.
etvrtak nam je, dakle, bio poput team buildinga menaderima ili nedjeljni ruak nekoj pristojnoj obitelji.
Nekolicinu novinara, u koje se i ja ubrajam, Ivana je izbjegavala poput kuge. Znala nam je povremeno na hodnicima
redakcije, da drugi ne uju, doapnuti: "Gdje ste jebai? Je l' vam se sino posreilo?"

Mislim da je to zbog toga to u trenucima pijanstva svata priamo. Tako bismo mi vjerojatno nekad nekome odali
da smo je guzili u, recimo, jeftinoj polovnoj kodi. A kako je Ivana ipak udana i daje samo perspektivnim igraima,
glupo bi bilo da se neto loe prouje o njoj. Dakle, drala je do svoje reputacije.
Imala je istetoviranu zmiju na desnomu zglobu i bila je, kao to sam ve rekao, udana - za ostarjelog pankera.
Panker je bio perspektivan taman toliko koliko je trajao i njezin prvi orgazam. U pravilu manje od trideset sekundi.
Ali jebi ga, ona je ena koja se ne eli dva puta udavati. Tako su je uili odmalena, jo dok je traila piu na
Barbikinom Kenu. Mama joj je usadila u glavu: "Keri moja, ako ve zagrize govno, onda ga grizi do kraja". I Ivana
se toga strogo dri i dan-danas.
Srijeda je za nas novinare D. L.. To znai Dead Linea. Svi tekstovi idu na lekturu, zatim na desk pa na prijelom, pa u
tisak i tako izlazi kurev asopis od kojega ivimo. Ja sam plaen po objavljenomu tekstu. Malo za popizditi, ali
ovjeka veseli svaka kuna.
U srijedu sam doao u sedam. Drugi novinari dolaze u devet. Razlog tomu je bio to to jo nisam napisao tekst. U
utorak sam bio pijan. U ponedjeljak sam se trijeznio od pijanevanja preko vikenda. A u petak ionako nitko iv ne
radi. Zato sam doao u srijedu u sedam.
Ivana je ve bila u redakciji. Sama je istila stolove jer je spremaicu pregazio neki pijani maloljetnik Tomosovim motorom.
Stao sam pored nje i zagledao se u tetovau: zmiju koja je nalikovala na mjeanca kobre, poljskoga gutera i moje bive
ene. Umjetniki, nema se to prigovoriti!

Je l' to boli? pitao sam je.

to?
Pa to, tetoviranje.
Malo, rekla je.
Zato, hoe se i ti tetovirati?
Da.
Skinula je vano svoj sako i odloila ga na stolicu. Zatim se okrenula po redakciji i potvrdivi injenicu da smo sami,
otkopala hlae i svukla ih. Ostala je samo u prozirno ljubiastim gaicama. Okrenula se i povukla ih.
Vidi ovo? rekla je i pokazala srce na svojoj guzici.
E, to boli.

Srce je izgledalo groteskno, ali jebi ga, ipak je bilo srce. U njemu je pisalo neko ime. A tu je bilo i njezino dupe veliko, bijelo, sono s tek malim, jedva primjetnim naznakama celulita. Nisam mogao odvojiti oi od njezina
dupeta, kao ni dijete od sladoleda.
to, na guzici vie boli? jedva ujnim glasom sam upitao.
Ma ne, budalo, vidi to pie? rekla je pomalo histerino. Zagledao sam
se pozorno.
Zoki?
Da, jebo te, Zoki!! U srcu je Zoki. Hvala kurcu da si primijetio!
I?
A mu mi se zove Nino! Jesi zaboravio, idiote?! strogim glasom mi se obratila. Ostao sam bez
teksta. Stari panker je zaista bio Nino.
Otkud Zoki? pomirljivo je upitah.
Frajer me naguzio kad sam imala esnaest, a ja ga na dupe istetovirala. Glupaa. Poslije upoznam Nina i udam
se. Sad me nee s guza. Samo misionarski. Kae da ga psei poloaj podsjea na to da sam se karala i s drugima
frajerima. A psei mi je najdrai, rekla je gotovo planim glasom da mi je gotovo bilo ao.
Nagnuo sam je nad stolicu i rairio noge.
to radi, jebo te? jauknula je.
Reci vau-vau, meni Zoki ne smeta, rekao sam da je utjeim.
Ajd' dobro, rekla je, samo pouri. Zna dobro da urednici dolaze u osam, govorila je i namjetala svoje sono
dupe.
Do osam, moja Ivana, stignem ja napisati i tekst.
Ipak u tom broju asopisa niti jedan moj tekst nije tiskan. Ali sam, makar samo jednom u svojemu kurevom
ivotu, radio ono to i urednici. Istina, sa Zokijem ispred sebe. Ali meni Zoki ne smeta i stvarno ne razumijem koji
se kurac Nino ima buniti.

Boi, Ramazan i Buda labudova

U vrijeme mira ratnik napada sam sebe.
Nietsche

ampo se drogirao otkad zna za sebe; snobovi su i dalje bili samo snobovi, a vrijeme je letjelo u piku lijepu
materinu. Odavno sam preao tridesetu i pun mi je kurac bio podstanarstva, posla, bivih i sadanjih ena, djece,
jebenog auta, smrada u kojemu sam ivio i na koji sam se navikao...
Preivljavao sam od pisanja, uglavnom loe.

ampo je govorio da mi je takav habitus, ma ta god to znailo. Volio je isticati da smo mi posljednji luzeri na ovome
svijetu, posvemano se svrstavajui u nepopularne gubitae, marginalce, izrode, nihiliste, kretene, autsajdere i
smradove. Bio je knjievni kritiar i objavio je dvije knjige osvrta na postmodernistiku prozu. Da nije znao tako
kvalitetno srati, ja bih ga odavno ubio ili onako nafiksanog bacio pod neki tramvaj.
Ovako je umro od predoziranja u mom veceu. Murja mi je htjela natovariti dilanje, ali nije ilo, shvatili su da sam
dosta lud i bez droge. ampa su iznijeli u nekakvoj crnoj vrei, a moja ena, koja ga inae uope nije podnosila,
gotovo se uguila od suza i naricanja.
Rekla je da kada ovjek umre treba ga aliti, ma kakav on bio za ivota. Nisam je shvatio, k'o ni prije to je nisam
shvaao u ivotu.
Klinci su bili u koli, a ja sam jedini alio to proputaju ovako dobru predstavu. Bilo je najmanje desetak policajaca
koji su trpali pricu, upalja i liicu u neke plastine vreice, skidali otiske s nekim prahom i zavirivali u koljku (to
mi je bilo najlue to sam vidio).
Od tolikog ekanja umalo sam se upiao. Inspektori su snimali moju zahodsku koljku k'o da je jebena Pamela
Anderson. Jedan od murjaka je zakljuio da tvrdo serem jer je koljka bila popucala u podnoju. Nisam mu zamjerio:
da je pametniji ne bi bio policajac. Kada su otili, svratio sam u omiljenu birtiju na konjak. Ubrzo sam zaboravio
ampa, policiju i pricu od koje je riknuo.
ampo je umro pred sam Boi. Nisam vjernik, jebi ga, ali me ljutilo to je ampo riknuo ba pred praznike u mojemu
zahodu. Dobro je rekla moja ena da me ne potuje. Inae ne bi srao u mom veceu. Mogao se, recimo, posrati i na
nekom drugomu mjestu, a ne da meni zasere Boi. Shvatio sam da je dobro to to nikome nisam kupio dar. Tko zna
koliko e ih jo umrijeti do Boia.
U birtiji sam naletio na Hasana. Hasan je musliman i nema pojma to su boini praznici. estitao sam mu Ramazan,
a on je naruio dva dupla konjaka. Vidio sam po izrazu njegova lica da ni ne zna je li uope Ramazan. Nisam ni ja
znao, ali dolo mi je da mu estitam pa sam mu estitao.
A ta je s muslimanskim postom? pitao sam ga.
Jebe ga, grijeh dolazi iz usta a ne u usta, rekao je.
Zato si onda obrezao kurac? zanimalo me.
Nisam ja, nego neki mesar iz sela. Preko dana je radio u mesnici, a uveer je u fuu rezao kurie. Taj je poskido
koica da je bez pol' frke mogo saiti kolekciju kaputa za jesen & zimu, uzdahnuo je zavidno.
Konobarica je donijela dva dupljaka i mi smo nazdravili. Zatim je Hasan stao eprkati po svojoj torbi, od koje se ne
odvaja ve desetak godina. Ja sam u meuvremenu naruio jo jednu rundu.
A ti opet pije, rekao je Hasan ne vadei glavu iz torbe.
Ma kakvi.
Samo se zajebavaj, zna dobro to je bilo proli put.
Hasan je mislio na ono kada sam umalo zviznuo od cuge i da nije bilo svih onih aparata, cjevica, infuzija i jedne
medicinske sestre koja mi je obeala fuk ako ozdravim, vjerojatno bih se danas hladio na gradskome groblju.

 Zna da je umro ampo? rekao sam da popunim prazninu.

Koji ampo? pitao me je blesavim tonom.
ampo, jebo mu ti mater, onaj narki.
Evo, nao sam, rekao je vadei glavu i neke papire iz torbe. Nastavio je pruajui mi jedan letak: A, onaj
narki!? to je riknuo? Nek' je, ionako si govorio da e ga ubiti.
E jebi ga, kud se s budalom idem razgovarati, rekao sam sebi u bradu.
Na letku je pisalo da promoviram knjigu poezije.
Pisalo je: "Gost knjievne tribine Poeziju ita Glavnu rije i osvrt vodi Miroslav ambi ampo". Dakle, ampo
vodi glavnu rije, pomislih. Okrenuo sam se gnjevno prema Hasanu.
ampo je umro u mom veceu, debilu jedan!!!
Ma 'ko mu jebe mater. To nije razlog da mi ne popijemo jo jednu, rekao je i galantno pozvao konobaricu.
I to bi ovjek rekao na tu beutnost, osim da zaista popije jo koji konjak.

Vikend u planinama
eni sam tjedan dana unaprijed rekao za Konferenciju u Ljubljani. Traje dva dana, rekao sam, i nemoj me zvati na
mobitel. Nikad ne zna, rekao sam, hoe li mobitel zazvoniti ba kada sam u nekoj guvi, a s druge strane i impulsi
trostruko vie kotaju. Zna kakvi su Slovenci, deru gdje stignu. Zvat u ja tebe, dodao sam, na raun Novinarskoga
drutva i to nekoliko puta na dan. Tek toliko da se ne brine.
U redakciji sam samo dvojici prijatelja rekao za izmiljenu Konferenciju europskih novinara u Ljubljani, a koji su mi
trebali dati alibi ako ena to sazna. Ako bi takva konferencija i postojala, rekli su, ti vjerojatno ne bi tamo ni bio
pozvan. Sigurno ide negdje neto jebati, pitali su. Morao sam potvrditi. Trebao sam saveznike za sluaj da, ne daj
Boe, neto poe po zlu. Pristali su samo zato to i oni varaju svoje ene.
Ines je nabavila rezervacije i pobrinula se za smjetaj. Ines je moja nova ljubavnica, dvanaest godina mlaa od mene
s izvrsnom guzicom i fantastinim kapacitetom u ispijanju alkohola. Bila je apsolvent novinarstva i jedina, uz mene,
koja je ula u sobu gdje je samo sat ranije gluhonijemi mukarac izreetao svoju enu, punicu i dvoje malodobne
djece. Krvi i ostataka ljudskog mesa bilo je na svakomu kvadratnom centimetru sobe. Dok mi je policajac u uniformi
govorio u diktafon o nainu izvoenja etverostrukog ubojstva, ula je u sobu i detaljno fotografi rala mjesto zloina.
Policajcu smo dali dvjesto eura za ekskluzivu, a desetak novinara, ukljuujui i televizijsku ekipu, zadovoljili su se
ostacima prie, ekajui pred ulazom trone kue. Mi smo prvi saznali i motiv (gluhonijemi mukarac je dobio triper od
vlastite, gluhonijeme ene, iako on nikada nije jebao sa strane).
Ines i ja smo nakon reportae otili u oblinji kafi i popili osam litara bijelog vina. U to je vrijeme, priznala je,
hodala sa svojim profesorom s fakulteta. On ju je tu veer zvao nekoliko puta, a ona je samo prekidala pozive.
Vie mi ne treba, rekla je, na jesen u diplomirati.

 Trebao mi je da poloim neke ispite. Dala sam mu dva puta i jednom mu popuila kurac u kabinetu. Poslije se
zauzeo za mene i kod drugih profesora. Prola sam ak etiri ispita, a da nisam ni pogledala literaturu, rekla je
ponosno.
Svaka ast, rekao sam joj.
Otili smo u njezin stan i popili jo dvije litre vina. Predloio sam da prespavam u nje, a ona je predloila da
uope ne spavamo.
'Ajmo se jebati cijelu no, bojim se da u imati none more, rekla je oblizujui se.
Nisam primijetio da te uzdrmao onaj prizor u kuici. Ali ako ba hoe, moemo..., rekao sam kavalirski.
Pred jutro smo potroili sve zalihe kurtona koje smo imali pa smo ipak neto i odspavali.
Iako nisam nikakav romantiar, ja sam predloio vikend na planinama. Kao prvo, pretpostavljao sam, u nekoj
vukojebini ne postoji ansa da naletim na poznato lice. Pod dva,
opet sam pretpostavljao, moi su se opijati do besvijesti. I pod tri i posljednje, Ines i ja emo bez urbe iskuati
sve seksualne fantazije za koje smo samo nauli da postoje.
Problem je izbio ve na putu. Autobus oldtimer s tridesetak klimajuih mjesta bio je vlasnitvo novootvorene
turistike agencije gdje smo uplatili romantini vikend u planinama. Sigurno su ga jebeno jeftino dobili jer su
brujanje motora i zviduk vjetra, koji je probijao sa svih strana trulog autobusa, posve zagluili zvuk Severinine
"tikle" sa zvunika. Osim propuha, sladunjavoga smrada nafte i brujanja motora, bilo je tu jo dvadesetak
unezvjerenih putnika - mahom parova s histerinom djecom.
Vikend u planinama, kaem, bila je moja ideja. To mi je davalo ekskluzivno pravo da utim kao pika, da se ne alim i
ne serem nikome pa ak ni samome sebi. I vjerojatno ne bih ni napisao ovu priu da se vikend u planinama nije
odvijao po istoj, zapoetoj, putanji.
Kad su nas iskrcali iz horor-autobusa u neku vukojebinu, iz koje moe pobjei jedino ako te progone vukovi i bijeli
medvjedi, pokazali su nam dvije drvene zgrade, brvnare, u jednako loem stanju kao i na vrli autobus.
Ovo je restoran, a ovo prenoite, rekao je voza i odmah nestao, bojei se valjda naih prirodnih reakcija.
No zakasnili smo pa je on ve bio nekoliko kilometara iza nas. Uli smo u onu ruevnu baraku za koju je rekao da je
restoran.
Olinjala konobarica s venama na nogama poput kabela trofazne struje, toila je domae vino. Nekoliko djeaka i
djevojica uputilo se na sanjkanje, ene u provjeru soba, a mukarci su se uglavnom nagurali uza ank.
Odmah sam primijetio gromadu od mukarca u Nike trenirci, Nike tenisicama i Nike kapi. Rekao je jakim
bosanskim akcentom:
Mujo paz' sestru, a ti Dijo, sine, sluaj brata. Nemo' da ja mora' intervenisat.
Mujo je bio djeai od sedam-osam godina, a Dija djevojica od svojih pet. Posluno su klimnuli glavama i nestali.
Otac, za kojega sam kasnije saznao da se takoer zove Mujo, ispratio ih je

pogledom, a zatim se svom svojom Nike irinom okrenuo za susjedni stol za kojim je sjedila napadno naminkana
plavua. Tiho, ali oito nedovoljno tiho, rekao je:
Jebali mater svoju, valjda e izdrat' sat vremena. Pokupio je
pivo sa anka i priao stolu.
Pa e s' ba? 'a ima?
Poljubili su se, a ja sam zatraio Tuborg. Konobarica s kabelima na nogama nagnula se i dodavi mi pivo,
proaptala:
To mu je ljubavnica. Dolaze svaki vikend, a djecu vodi k'o alibi, pred enom. Tako ona nita ne sumnja.
Nije loa ideja, pomislio sam i iskapio pivo. Piva je brzo nestalo pa sam, zajedno s jo nekoliko razoaranih
zaljubljenika u pivo, preao na vino. Ines je za divno udo popila samo litru bijeloga i izila van.
Nije mi dobro, rekla je, idem malo proetati.
To je od sumpora u vinu; ima ga previe, rekao sam tek tako. Nestala je iza
neke vijugave stazice.
Veer je brzo dola, a ja sam ostao sm s jo jednim, kliniki mrtvim, pijancem. Platio sam raun i iziao. Snijeg
je lagano bijelio cestu kojom smo doli.
Pronaao sam sobu 205 i otvorio vrata. uo sam umove u kupaonici i otvorio vrata. Ines je sjedila na koljci,
zgrenog lica i jo rasturenijeg tijela.
Koji ti je kurac? pitao sam je to suosjeajnije.
Dobila sam tetku. Ba danas, jebem ti mater i ivotu. Tjedan dana ranije, valjda od stresa, koji kurac, nemam
pojma.
ta si dobila? malo oamueno sam pitao.
Tetku, idiote, tetku!
Ne shvaam, zanijelo me malo na desnu stranu pa sam se naslonio na vrata.
Pa dobro, oenjen si, hvali se da si pojebo pol' grada, a ne zna to je tetka!? MENSTRUACIJA, MENGA,
RUSI
A toooo. Jebi ga. Gdje sad nae krvariti, rekao sam tuno i okrenuo joj lea.
Zatvorio sam vrata za sobom dok se ona i dalje grila na WC koljki. Soba je imala veliki krevet, ormar i uokvirenu
sliku "Hrvatskoga narodnog preporoda", izrezanu s Kraeve bombonijere. Poravnao sam je jer mi se inilo kako
nakrivo visi. Tako, pomislio sam, niste i vi valjda bili pijani kao ja sada. Skinuo sam se i legao. Barem je toplo, mislio
sam.
Jebe ga, nisam dovoljno pijan; oito neu ni jebati pa u se bar naspavati, tjeio sam samoga sebe. U tom sam
trenutku zauo lagano podrhtavanje zida iza sebe. Slika-karton se sruila. Zatim su poeli

dopirati sve glasniji zvukovi iz susjedne sobe. Seks, mislio sam i gotovo zaplakao, netko estoko jebe dok ja
polupijan ekam ljubavnicu s tetkom.
Ines se uskoro vratila iz kupaonice. Izgledala je odvratno.
Boli me, u boju mater. A nemam tablete. Da samo zaspim to prije
A? Bar malo, onoga? tepao sam kao pekinezeru.
Koji si ti bolesnik!!?? Ma mar u piku materinu, idi spavati, bila je odluna.
Daj mi bar popui, uje one tamo Digo mi se, jebo mu
Nema anse, rekla je, jebi ga stari, nema sree RUSI! RUSI SU DOLI! Legla je do
mene i pomirljivo me poljubila u obraz.
Ajd' spavaj, bit e jo seksa. Ne mogu ti puiti jer ne bi bilo fer da samo ti uiva. Zna da se napalim i na
samo ljubljenjea to u onda? Krvarim k'o svinja, rekla je i okrenula se na drugu stranu. Laku no.
Laku no, rekao sam pizdunjavo.
Zaspala je za dvije minute. Hrkati je poela za pet. Pregradni zidovi izmeu soba bili su tako tanki, kao da su graeni
od kartona. Oslukivao sam ne bih li jo to uo iz susjedne sobe. Sve je utihnulo, kao u paklu. Osim hrkanja.
Negdje u noi probudilo me tiho jecanje. Prvo sam pomislio da je Ines. Ali Ines je samo hrkala. Zatim se vratilo
lagano podrhtavanje zida i udan zvuk kripanja kreveta. Jebem ti, pomislio sam, ovi se jebu k'o zeevi. Ovaj put je
trajalo desetak minuta. A onda sam zauo dobro poznat glas:
Joooj, jebo te, bona, svrio sam iz gujsce. Sve me trnci proli niz krsta.
Zatim je uslijedilo neko mekoljenje pa tihi glasovi i na kraju otvaranje vrata. Koraci, njih pet-est, zaustavili su se uza
zid nasuprot onoga do kojega je Mujo maloas svrio kao iz guzice. Kvaka je uinila tap-tap. Zakljuano. Tiho kucanje.
Glasno kucanje. A onda tihi Mujin glas:
Mujo sine, otvori, babo jeMujo, probudi se, Mujce, sinebabo je doo A onda neto glasnije: Mujo, Dijo, jebali
mater svoju, ta ste se zakljuali? Jesam lijepo reko da idem samo na pivo? Otvorte ta vrata da ih glavom ne
razbijem
Nastala je pauza od tridesetak sekundi. A onda je uslijedio tihi Mujin monolog koji nisam u potpunosti uo:
Pa da, djeca se umorila, izvuko ih zrak A ta su se zakljuali, lijepo sam reko, Mujo pazi na Diju, operite se i lezite
spavat, nemojte zakljuat vrataA oni kurac, jebo djecu, glupi na mater svoju

Nakon nekoliko sekundi, Mujo je pokucao na druga vrata, ona iza kojih ga je ekala ljubavnica. Ovaj su se put vrata
otvorila i zauo se dobro poznat naglasak:
Ajd' skini se i vrati u krevet. Ponovit emo ono, samo sad zguza. Ne mogu djecu probudit.
Ne znam koliko je jo ostalo do zore, ali u cik zore sam se probudio. Probudilo me je ugodno iznenaenje jer sam vidio
Inesinu kosu izmeu svojih nogu. Usisavala ga je s velikim entuzijazmom.

 Samo ti svri matori, rekla je, ja u ispljunuti u maramicu. Sanjala sam da vodimo ljubav, ak sam i zvukove ula,
to mi se nikada ne dogaa Moram ti popuiti jer u osjeati grinju savjesti, rekla je ne vadei kurac iz usta.
Mujo, hvala ti kao bratu, pomislio sam i zatvorio oi. Pretvarao sam se da spavam. ak mi se u jednom trenutku
vikend u planinama uinio i pomalo romantinim. I nek' mi jo netko sluajno kae da nisam romantiar!

Forenzika
Nakon to sam sedmi put odgledao epizodu "Forenziara " na RTL-u, odluio sam mrknuti ljubavnika moje ene. Ako
se uspijem izvui, a mislim da hou, i nju e progutati mrak. Sva srea da sam snimio ba ovu epizodu jer uvijek
mogu vrtjeti kasetu na scene koje su vane da se negdje ne zajebem. Odluio sam ii kadar po kadar, korak po
korak.
Prvo sam odgledao jo jednom kako treba provaliti u tui stan. Likovi iz Amerike imaju puno opremljenije duane nego to
su u nas pa si mogu priutiti i bolju i kvalitetniju garderobu za provalnike. Ja sam, da bih utedio koju kunu, umjesto crne
vunene maske s dva proreza za oi, uzeo plavu ipkastu arapu (kako se to kae, hulahopke?) od svoje ene. Razrezao sam
je na pola. karama sam precizno rezao po crti koja ide uzdu upka. Dobro, nije ispalo ba najsjajnije, ali, jebi ga, tko ima
upak tono u milimetar na dnu sredine dupeta? Onda sam uzeo jednu nogavicu i plastinim trokutom, koji sam drmnuo iz
kolske torbe mlaeg sina, prvo izmjerio svoju glavu. To sam napravio nekoliko puta jer nisam mogao vjerovati da je dupe
moje ene iste veliine kao i moja glava. Volumen glave bio mi je toliki da sam unutra mogao cjevicom uliti sedam do osam
litara goriva super.

Jedva sam, i to tekom mukom, uspio nagurati njezinu nogavicu na glavu. Odjednom se ulo "puk", konac se razvalio,
a moj nos izletio koliko je dug i irok. A ima gaaaa..., kao da me je Michael Jackson napravio prije prve plastine
operacije. Otiao sam se pogledati u zrcalo. Zakljuio sam da su japanske kamikaze, za razliku od mene, izgledale
kao manekeni. Ne moram mu ni provaljivati u stan, dovoljno e biti ako ga s istom arapom na glavi sretnem negdje
u mraku. Ako ga infarkt ne strefi na mjestu, onda nek' nosi moju enu kud hoe. Zasluio je.
Ipak, kako sam ga nedavno ivotno osigurao falsificirajui njegov potpis, gdje kao mene opunomouje da u sluaju
nasilne smrti dobijem premiju od 50.000 eura, nisam elio ni najmanje riskirati. Nakon to sam se pomirio s
injenicom da e mi nos viriti van iz arape i nakon to sam shvatio da istu arapu ne mogu vie skinuti s glave, valjda
dok ne umrem pa je tek onda motornom pilom ne razreu na pola, krenuo sam na drugu scenu. Kasetu sam zaustavio
na "pause" i dva puta duboko udahnuo jer me je guila enina ipkasta arapa.
Otiao sam u garau i tamo bio zatvoren etiri dana. Evo to sam radio:
Odjenuo sam kombinezon - odijelo koje mi je za tri broja vee, a koje je pripadalo mojemu stricu koji je, jadnik,
umro ba u njemu. U tom istom odijelu spikao se s krova garae i to jebeno odijelo jo uvijek smrdi po njegovu
dreku jer se striko usrao prije negoli je konano rekao: "Ahhhh, u pizdu materinu, sad sam se do kraja ukenjao,
ahhhhhh".
Uzeo sam enine rukavice za rad u vrtu i taj dio posla zavrio. Predstojalo mi je jo da nabavim alat za provaljivanje i
izvjebam se u uvlaenju kroz uzak prozor kakav je imao i ljubavnik moje ene. Prvo su nastale pizdarije s alatom. Kako je
moja ena jedina radila po kui "muke" poslove, dva sam sata izgubio dok nisam pronaao jednu hravu pilu. Kad sam je
euforino uzeo, od sree mi je ispala iz ruku

ravno na noni palac. Onako hrava i nikakva, uspjela mi je odrezati noni palac! Krvario sam kao svinja. S obzirom
na to da nisam elio da itko sazna za moje pripreme, a flastere nisam imao, zalijepio sam palac natrag crnom,
samoljepivom, izolir-trakom. Nije izgledalo bogzna to jer se traka stalno odmotavala i palac se prebacivao as na
desnu, as na lijevu nogu.
Nakon pile, uzeo sam eki (nisam se mogao sjetiti koji e mi on kurac za provaljivanje, al' sam ga stavio u dep),
odvija (njega sam si zamalo uboo u oko kad sam provjeravao je li krini ili iljasti, ali sam sreom promaio pa mi se
samo zabio u uho), hrpu avala (za njih se stvarno nisam mogao sjetiti koji e mi kurac, al' 'ajde!), jo jednu, ali ovaj
put motornu, pilu i klijeta. Kad sam sve to pospremao po depovima, nisam mogao ni koraka napraviti. Teio sam
jedno pedeset kilograma vie. Bio sam naoruan alatom kao ameriki specijalci u Iraku.
Na red je dolo treniranje. Tito je jednom rekao: "Prozor noas mora pasti". Ja sam ponovio i rekao: "Prozor ne
smije pasti, al' bome ni ja ovako natovaren!"
I dogodilo se ono to nikad ne bih pomislio. Jedva sam uspio glavu provui kroz prozor (ipke je bilo po svuda), a kad
sam doao do trbuha, stolarija iliti tok od prozora je napravio "krc". Ostao sam zaglavljen dva dana, visei prednjim
krajem prema pseoj kuici, a donjim, tj. Nogama i dupetom, u garai. Da nije bilo ono malo kostiju od psa, nekoliko
paukova i etiri muhe, umro bih od gladi.
Spasio me je potar koji je, nakon to mu se nitko nije javljao na zvrndanje zvona na vratima, otiao pogledati
jesam li u dvoritu.
to radi, jebo te konj, ovako nagnut kroz prozor?
Jedem govna, uzvratio sam ljutito.
teta to nisam peder, sad bih te mogao pojebati. Kako si se lijepo namjestio Taman! rekao je eui se po
bradi.
Sluaj majmune, rekao sam otresito, ne jebi ivu silu jer bi te mogla uskoro pregaziti. Izvuci me van, debiluuuu!
Potar je odloio svoju konu torbu, popravio ipkastu arapu na mojemu licu, zgrabio me za glavu i stao natezati da
smo se gotovo obojica ukenjali u gae. Nakon to me je skupa s prozorom i treinom garanoga zida izvukao van, htio
je zvati hitnu pomo. Prvo da dou po njega, a onda i po mene. Njega bi odvezli na traumatoloku jer sam se onako
natovaren zajedno s prozorom i zidom stropotao na njega, a mene da odvezu psihijatru ili plastinom kirurgu.
Glupan, mislio je da sam arapu stavio na lice kako bih prekrio svoju runou.
Umjesto toga, odalamio sam ga ekiem koji mi je virio iz depa kombinezona.
Ti bi mene naguzio, mamu ti jebem pedersku!
alio sam se..., cvilio je pored uginulog psa jer sam cuki sve kosti pojeo u ta dva dana. ak i one koje je
zakopao na pol' metra dubine.
'Ajd' dobro, potedjet u te jer sam gladan od onih muha, rekao sam i dodao: A koji moj ti uope trai po
mojem dvoritu?
Nosim ti sudski nalog za razvod braka. ena ti je zbrisala negdje u vicarsku s ljubavnikom i dala odvjetniku da
sudski to rijei im prije..., rekao je.
Uhhh, jebo te, pomislio sam, taman sam uvjebao tehniku ubijanja, kad mi zbrisali oboje.

Koga u sad mrknuti? A onda sam, onako kako to prilii jednome gospodinu, s osmijehom na licu pogledao
potara koji je jo uvijek bespomono leao na travi

ena Josefa K.
Probudio sam se negdje u pol' noi. Zatrao sam se u zahod, jedva stigao podii zahodsku dasku i - rigao nekoliko
minuta. Kad sam se vratio u sobu primijetio sam da su me Josef i Lidija svukli do gaa, namjestili mi krevet u
dnevnom boravku, a oni se sami povukli u spavau sobu.
Kako sam se naao u gotovo nepoznatom stanu slikara Josefa K. i njegove supruge, Lidije K.?
Josef je akademski slikar, pomalo lunaran tip (svi akademci su takvi) koji je u jednom trenutku pomislio da moe
svijet prikazati i kroz svoje stihove, a ne samo kroz akvarele koje prodaje na trnici za 50 kuna.
Veer smo proveli zajedno, on, njegova ena Lidija i ja. Sluao sam Josefove stihove. I napio se. to od muke zbog
patetinih stihova, to od besplatnih rundi.
Poslije sam mu, dakako s predumiljajem, rekao da su mu stihovi prekrasni, da je talentiran. Rekao sam, da budem
precizniji: "Talentiran si u piku materinu!" i da samo nastavi dalje s pisanjem.

Daleko e dogurati, rekao sam. (zapravo, samo sam elio da mi plati jo koje pivo, to je razumljivo uz moj status
nezaposlenog alkoholiara).
Nakon petnaestak besplatnih rundi, pao sam u komu. Josef i Lidija nisu. Ostali su trijezni radi jebenih kava koje su
pili cijelu veer.
I eto me, naao sam se u njihovu stanu, svuen do gaa. Vie nisam mogao zaspati. Upalio sam televizor i stao
okretati programe na daljinskom upravljau.
Naletio sam na jedan njemaki kanal, gdje se prikazivao pornofilm. Scena se odvijala u motelskoj sobi negdje u
Teksasu, a osim debele crnkinje, u filmu su igrale i dvije zgodne plavue i jedan pritiavi klinac. Boe moj, kako sam
mu zavidio. Toliko sam se unio u radnju filma (zapravo se radilo o istoj jebaini) da sam, umjesto pritiavog idiota s
osrednjim kurcem, vidio sebe u glavnoj ulozi. Taman smo bili i slini. Po veliini kurca, mislim.
Odgegao sam se u kuhinju i uzeo limenku piva. Nakon nekoliko gutljaja i jo jedne scene, ovaj put lezbijske - i to u hangaru
pokraj olinjalih konja - odluio sam proviriti u spavau sobu svojih domaina. Stajao sam kraj otvorenih vrata sobe i zurio u
njih. vrsto su spavali. Iako su bili do grla pokriveni, Lidija je preko svojega pokrivaa prebacila nogu. Gledao sam u njezinu
nogu i slinio neko vrijeme. Kao pas koji gleda u izlog mesnice. Uzdahnuo sam, onako kako samo ja uzdahnuti mogu, i
zatvorio vrata.

Tik do njihove sobe sjeo sam na parket i zapalio cigaretu.

Lidija je rasna ena, mislio sam, sa svojih tridesetak godina iz koje u svakom trenutku izbija isti seks. Josef,
moda koju godina stariji od nje, krni je Mediteranac, nasljednik manje garsonijere u sreditu grada, s titulom
akademskog slikara. Iz njegovih ofucanih pjesama razabrao sam nekakvu tugaljivost, prije svega za jalovou
vlastitoga tijela.
Znao sam (zapravo sam pretpostavljao) da je impotentan. emu mu onda, pitao sam se, slui tako rasna ena,
kao to je Lidija?

Kad sam se digao s parketa, odluivi se za nastavak pornofilma, kriknuo sam. Iza mene je stajala ona, Lidija.
Bila je samo u majici kratkih rukava, koja joj je sezala do koljena. Pogledala me je krmeljivo. Zijevnula je i
protrljala oi.
Oprosti, jesam te uplaila?
Skoro sam se usrao. Nasmijala se.
ula sam da si otvorio vrata nae sobe. Jesi li trebao neto? Krenuo sam
prema sobi. Pratila me je.
Ne, fulao sam zahod, lagao sam kao pas.
Sjeli smo na krevet. Na televiziji je igrao drugi film. Novi porni. Gledali smo ga jedno vrijeme. A onda se ona
okrenula prema meni.
Jesi za jedan joint?
Kimnuo sam glavom. Ustala je i otila do regala s knjigama. Izmeu Kurana i Biblije izvukla je Religije svijeta,
otvorila jednu stranicu i uzela malu vreicu s travom. Vratila se do kreveta, sjela i zafrkala joint. Vjeto ga je zalizala
i zapalila.
Ima dobre noge, konstatirao sam nakon prvoga dima.
Aha, potvrdila je.
Kad sam se onesvijestio? pitao sam, pruajui joj joint. Uvukla je dim, progutala ga i zaepila nos. Krv joj se slila
u lice.
Nakon trinaeste pive, naruio si votku. Ta te je kombinacija ukomirala, rekla je i ispustila zrak, dodavi:
Mogu uzeti malo tvog piva?
Ne moe, odgovorio sam kratko, a ona je samo uzdahnula.
Tko me je skinuo?
Nasmijeila se.
Ja sam te htjela svui, ali mi Josef nije dao. Ljubomoran je, staro pseto, nasmijala se.
Seljaina, prokomentirao sam na njezino zaprepatenje.
No nije mi nita odgovorila na uvredu. Uskoro je joint bio pri kraju. Oblizala je usne.
edna sam, jebiga. Ne da mi se do kuhinje hodati.
Pogledala je u moje pivo. Ustao sam i donio joj limenku iz hladnjaka.
Hvala. Ba si drag. Zna, izvana izgleda sirovo, ofucano, kao da ima lice masovnog ubojice, a iznutra si vrlo
njean i inteligentan, rekla je oito naduvana. Zatim je dodala:
Josefu si juer puno pomogao, zna? Jako te cijeni...

Sjeo sam blie njezinim nogama i prstima ruke, kao nehotice, dodirivao je.
inilo se da to nije ni primjeivala. Joint ju je razvalio. Samo je buljila u pornjavu. Ja nisam ni osjeao uinak puenja. Kao i
uvijek, imao sam zakanjelu reakciju. Njezina otupljenost mi je davala hrabrost pa sam s radom prstiju nastavio neto
smjelije. Na ekranu se sisata brineta derala s dva klipana.

Dahtala je uspaljeno, a klipani su, kako i prilii, nonalantno odraivali svoje. Valjda sam u tom trenutku zavukao
ruku u Lidijine gaice. Shvatio sam to kada sam uo blop-blop. Pogledao sam je. Glavu je zabacila unatrag i tiho
jecala. Noge je rairila kao gimnastiarka. A ja sam i dalje inio blop-blop.
'Ajmo se jebati, rekao sam i izvukao prste.
Ne, ne, jo, jo..., stenjala je.
Skini se da i ja umoim, odluno sam rekao. Trgla se. Bijesno
je povukla majicu na koljena.

A Josef? to ako se probudi? Ubit e nas oboje!

Ma kakav Josef! Vidi da spava, pokuavao sam je primiriti.
Neu, kratko je uzvratila.
to nee?
Neu se s tobom jebati! derala se.
uti kurvo, probudit e ga! Dobro, ako nee, nemoj! Sad sam se i ja ponaao uvrijeeno. Uzeo sam pivo i stao ga
natezati. Uskoro je limenka bila prazna pa sam otiao po drugu. Lidija je samo sjedila i gledala porni. Vie nije bila
ljuta. Bila je poniena. Nakon nekog vremena se javila. Glas joj je bio pomirljiviji:
Jesi za jo jedan? Da smotam?
Kimnuo sam:
Moe, samo ga jae zasoli, onaj prvi je bio slab.
Zasolila ga je poteno. Neprestano smo se izmjenjivali od ruke do ruke, od usana do usana. Sprili smo ga na
brzinu. Taj me je pukao. Zavalio sam se na kauu i meditirao.
Onda mi je eludac zakrulio.
Gladan sam, ima to za pojesti? pitao sam je.
Nije odgovorila. Okrenuo sam se s tekom mukom i pogledao je. U poluleeem poloaju, naslonjena leima na
jastuk, rairenih je nogu masturbirala. Ustao sam i otiao u kuhinju. Naao sam sasueni komad salame i malo sira.
Sve sam to ubacio u usta i nesavakano progutao. Vratio sam se u sobu. Lidija je jo okretala prstom po pikici. Sjeo
sam do nje, maknuo joj ruku, svukao gaice i blago razmaknuo noge. Nije me primjeivala. Svoje sam gae samo
malo spustio, tek toliko da mogu izvaditi malj. Ugurao sam joj ga. Ciknula je i otvorila oi.
Jebem ti mater, da ti jebem, silazi s mene!

 uti! Spavaj dalje, rekao sam dok su mi se bokovi ravnomjerno pokretali.

Zatvorila je oi, diui sve dublje. U jednomu me trenutku noktima zaderala po debelom mesu. Suze su mi krenule na oi. Ali
nisam prestajao. I dalje sam radio klip-klap, klip-klap. A onda je ispustila cijuk: "Ijjjjjjjj....aaaaa". Bolno je svrila. Ja,
meutim, ne samo to nisam prestajao, nego sam i ubrzao pokrete. Udarao sam sve silovitije, a prasci su se zatomljavali u
tekuini koju je isputala. Radio sam kao radnik na pruzi, kao rudar u iskopini. Sigurno bih dobio znaku "Udarnika" da je Tito
bio iv. Ona je uvijek ponovno isputala cijuke, svaki put drugaije. Jednom je sliilo na cviljenje automobilskih guma, drugi
put na otvaranje vrata u autobusu, trei put na frontalni sudar cisterni... Bio sam sav mokar od vlastitoga znoja i njezine
mokrae. Ali nisam mogao svriti. Neto mi je nedostajalo. Neto to mogu osjetiti. Zadigao sam joj maijcu i krenuo rukama
prema grudima. Ustuknuo sam.

Malj je ispao iz rudlavog otvora. Ustao sam i okirano gledao u prizor ispred sebe. Lidiji je nedostajala jedna sisa!
Lijeva. Na tom su mjestu bili samo oiljci.
ta je ovo? Gdje ti je sisa, pika ti materina?! tiho sam opsovao, plaei se valjda i sm pitanja.
Trgnula se. Shvatila je gdje je. Shvatila je da sam otkrio njezinu tajnu. Brzo je povukla majicu. Oiljci su nestali.
Nigdje, nerazgovjetno je odgovorila.
Strovalio sam se do nje, na kau. Lagano se vraao ivot u sobu. Lagano, ali postojano. Nestalo je ari. Ostali smo
samo ja i Lidija, ena bez lijeve sise.
Imala sam rak na dojki. Operirali su me s dvadeset i dvije. A onda jo jednom. Na kraju su je odrezali,
napokon je izustila.
Jebo te, oprosti, nisam znao.
Nakon operacije sam doivjela psihiki slom. Bila sam skoro godinu dana u bolnici. Kljukali su me svim moguim
pilulama. Bila sam luda. Josef me je spasio. Tko bi se drugi oenio mnome mnome...

Nakon zraenja vie nisam sposobna ni roditi. Zatulila je. Priao sam joj i zagrlio je.
Jebi ga, ivot nije milostiv, nije mi padalo na pamet nita to bi je moglo utjeiti.
Jedino me Josef razumije, auuuu, auuuuu....
Stavila je glavu na moje rame i plakala. Niz lea su mi se cijedile njezine suze. Ridala je i ridala, i ridala, a ja sam
samo utio. Tu i tamo sam procijedio neku glupost, kao: ivot ide dalje, nita ti ne fali ni sad ili uope se ne
primijeti da nema tu drugu sisu, jebe djecu, tko jo treba balavce...
Valjda ju je to utjeilo jer me je ubrzo poela ljubiti po ramenu. Ispoetka se inilo da me samo brie od slina i suza,
a zatim je jezikom oblizivala sve vei dio mog tijela. Krv mi je poela kolati ak i u onomu mjestu u kojemu se
maloprije ugasio svaki traak ivota.
Vratio sam se u formu. Malj je stajao uspravno, oslobodivi se spona uskih gaa. Njeno sam je dohvatio za kosu i
povukao na malj. Usta su se irom otvorila i zaas ga je progutala. Malj je nestao, ba kao i njezina dojka.
Probudio sam se sm. Lidija se nakon, reklo bi se ipak kakvog-takvog, seksa povukla u spavau sobu, kod Josefa.
Oprao sam zube kaladontom, bez etkice i puno grgljanja. Potraio sam ilete, ali ih nisam pronaao. Zadovoljio sam
se s duim umivanjem.

Bilo je pola deset. Provirio sam u njihovu sobu. Spavali su. Bili su zaljubljeni, i to mi se svialo. Nisam poznavao
puno zaljubljenih parova.
Odjenuo sam se i tiho iziao. urio sam na tramvaj.
Ipak me je ena ekala s veerom jo od sino i sigurno se dosad ve zabrinula. A lijepo sam joj, i to ne jednom,
rekao da se nema zato brinuti

Oklada
Isuse Boe, moda sam ja totalni idiot, ali ne razumijem da me sad jebe u guzicu koja je to usrana knjiga koju sam
proitala ovo ljeto na moru!!? rekla je Sanja duvajui posljednje ostatke jointa.

Moda si itala nekoga naeg pisca, rekao sam ja, oito napuen.
Ma je kurac, ovaj je bio dobar, rekla je Sanja.
A to sam ja onda, kurvo? Lo pisac? Nemoj da ti sad jebem mamu, rekao sam mirnim tonom makedonske
marihuane.
Ti si bolji jeba od pisca, a jo bolji pizdolizac od jebaa, a bolji
Prekinuo sam je otkopavi patent na hlaama.
Gledaj ga kuko, rekao sam, i crkni jer ga vie nee dobiti! Jesi li ula?!
Zaboli me ona stvar za tvoj kuri, rekla je i ugasila ostatak jointa u pepeljaru.
Uostalom, nastavila je, takve kao ti mogu nai na svakom koraku.
'Ajmo se kladiti da ne moe, rekao sam poprilino siguran u sebe. 'Ajde da se kladimo da u ja prije nai bolju
piku nego ti frajera!
Oklada je pala.
Isto vrijeme, isti kafi, iste anse:
Bok mala, ja sam filmski glumac, ima zgodno lice, bi li dola na probno snimanje?
Zdravo maak, 'si sam? Zna to, ja ti se palim na frajere s lijepom guzom, a tvoju sam zamijetila odmah na
ulazu.
Slatka mala, jesi za cugu?
Hej, je l' se mi poznajemo s faksa?
Ja sam poznati pisac, a ti si?
Deko, je l' ti to nosi pitolj il' ti je drago to me vidi?
Nakon sat vremena:
uj, dat u ti sto eura da te poevim pred onom kurvom, je l' moe?

 Popuit u ti badava, samo da onaj pijani idiot gleda?

Dva sata kasnije u njezinu stanu, opet ona i ja. I samo ona i ja.
Sjetila sam se koja je knjiga! Bila je to
Ma mar u pizdu materinu i ti i knjievnost, sto puta sam ti rekao da ne pria o knjigama dok svravam! Sad si mi
opet, i to ve stoti put, sjebala ugoaj jebaine! A ba mi je dobro ilo

Pripreme
Iskljuivi se od vanjskih zvukova, zadnji sam put uvukao dim, zadrao ga nekoliko sekundi izmeu nepca i lijevoga
plunoga krila te uz krik ranjenog medvjeda skotrljao svoju vizuru u raspon lica. Mali, za kojega se toliko brinem, ne
oekujui ikada povrat uloenoga jer kurac nakon 25 godina vie ne raste, poeo je misliti svojom glavom. Pokupio
sam ostatke trave s pete stranice dnevnih novina, brino smotao paketi i dokrajio ostatak vinjaka iz ae.
Kako mi Bog nije namijenio velik kurac, svu panju usmjeravam da Malom izlijeim ovaj kompleks. Najtee je biti
psihijatar vlastitomu pimpeku. Poznato je to da se nii ljudi esto bave bildanjem za nadomjestak onih nekoliko
centimetara koliko su udaljeniji od vlastitih eira. Kepeci koji se ne bildaju nose frizure iz ezdesetih, izme s duplim
onom ili pak u slobodno vrijeme glume Napoleone u hodnicima kakve ludare. Svatko prema vlastitom izboru.
Vano je jedino izlijeiti komplekse.
Spreman na suradnju s vlastitom mukou, u borbi protiv nametnute nam nepravde, otiao sam u zahod isprazniti
crijeva, oprati zube, poravnati dlake na bradi, pazuhu i prsitu, pogledati se naposljetku u zrcalo i sam sebi u oi rei
umri muki. Svaka moja potraga za posrnulim enama iz grada bila je praena istim ritualom. Besprijekoran izgled
nisam, niti u ikada imati. Ali uvijek si mogu priutiti prazna crijeva, bljetavo plombirane zube i uglaene dlake na
bradi, pazuhu i prsitu. Zadnji, ali zato nita manje vaan dio rituala pogledati se u oi zapravo je vie psiholoke
naravi. Ako ima muda to uiniti, znai da si spreman na sve. Osim na seks s mukarcima. A tolika muda stvarno
nisam imao.
Od silnih obveza u zahodu umalo sam zaboravio na prezervative. Zapravo me je jebao i udomaen karijes na kutnjaku
koji, u dodiru s kaladontom, projicira slike uasa u mojoj glavi. Zadnji pregled u zubara, zakazan u petak 13. svibnja,
nije odran. To je prijepodne moj zubar u svojemu novom Jeepu Cherokeeju, s dvadeset godina mlaom ljubavnicom
i pacijenticom kojoj je, usput reeno, odavno ugraena vicarska proteza, naletio na teretni vlak iz Mnchena. Doktor
Roth je zbog tog sluaja ostao bez glave, a ja se i dalje patim s karijesom. No ne zamjeram mu, ostati bez glave nije
mala stvar. Pogotovo ako ti glava zavri u torbi krezube ljubavnice.
Prezervativi marke Durex odavno su postali moj zatitni znak. Netko nosi Rolex, netko Jin-Jang, ene obino Always, a
ja Durex Classic. Ni za ivu glavu ne naputam stan bez plave kutijice Durexa. To mi stvara sigurnost, pospjeuje
samokontrolu, ubrizgava adrenalin i osjeaj superiornosti; ukratko, Durex je najbolji lijek za fobiju o spolno
prenosivim bolestima i neeljenim alimentacijama. Samo dva puta sam iziao u grad bez prezervativa, ali i danas,
svakoga prvog u mjesecu na alteru potanskog ureda uplaujem alimentaciju na meni nepoznatu adresu, pri emu
se instinktivno primam za debelo meso posve uvjeren kako nikada neu zaboraviti onih dvanaest injekcija penicilina
zbog akutnog tripera. Bog je jedan, ivot je samo jedan, a dupe zbog toga trpi dvanaest puta. Kad ovjek doivi takvo
jedno prosvjetljenje, onda mu je prava utjeha proitati na kutijici Durexa Seal of Quality 100%

provjereno. Ziher je ziher, kako je rekao jedan samoubojica skaui na glavu s televizijskoga tornja visokog 267
metara.
Osnove predigre svladao sam onoga trenutka kada sam naao neotvorenu kutiju cigareta. Zadnji se dio mozaika
sloio i napokon sam bio spreman. Trava je bila u desnomu gornjem depu, rizle tik uz paketi, u drugom depu
cigarete i neto novca, Paloma maramice u hlaama, prezervativi u pretincu s dokumentima, dlake na mjestu i karijes
na kutnjaku.
Sve je bilo usklaeno, osim jedne stvari. Nisam imao plan. Najmanje mi je trebalo to da onako napuen i zaliven
vinjakom besciljno tumaram gradom. Trebalo je razraditi taktiku, osigurati brzu logistiku i stvoriti mreu rezervnih
pozicija za hitno prebacivanje s manje uspjenih poloaja na one uinkovitije. A ja sve to nisam imao.
Kako su telekinetike sposobnosti jointa oslabile, tako svoj kreativni dio mozga nisam uspio pomaknuti u eljenome
smjeru. Onako odjeven u tamnoplavi sako, za koji moji znanci tvrde da u ga nositi i na vlastitome sprovodu, natrpan
potrebnim rekvizitama za izlazak, vratio sam se u secesijsku fotelju, utuen zbog spoznaje o vlastitoj
neorganiziranosti.
Istina, uvijek sam imao mogunost nazvati neku od bivih, pitati je to radi eto, ba veeras i kupiti bocu
jeftinog vina kao ulaznicu za siguran seks. Mogao sam ak otii i u jednu od periferijskih birtija, gdje se za Milka
okoladu moe dobiti vlasnikova baka u tangicama, svijetloruiastom grudnjaku i s tirolskim eirom na pundi. Za
tangicu vie, baka bi i na harmonici odsvirala neku od francuskih ansona. Sve su to bile mogunosti koje je ovaj
grad pruao meni, a samo bi najgori pesimisti ostali kui i drkali.
Mada se i meni zna dogoditi da imam depresivnih trenutaka u ivotu; takve dane najbolje zaboravljam. Stoga sam,
iscrpivi krajnje mogunosti izlaska iz ovoga problema, pokuao uz pomo tek srolanoga jointa nai neku manje
jednostavnu kombinaciju. Uhodan put uvijek je manje zanimljiv od neprokrenoga. Vlastita je ena uvijek deblja od
susjedove. Joint je arbitar, a Bog svjedok.
Nakon nekoliko dimova bio sam razvaljen i jo nekoliko svjetlosnih godina udaljeniji od rjeenja. To da sam
netaktian, jasno mi je od roenja kad sam se rodio s malim pimpekom, ali mi nikada tako dugo nije trebalo da
odustanem. Ako sam po iemu bio odluan, to je odlunost za odustajanjem. Odustajao sam od stvari kada se tome
nitko nije nadao. Pa ak ni ja. Tako sam dao otkaz u jednom poduzeu ba kada su me unaprijedili, odustao sam od
povoljnoga kredita, odustao od ljubavi, od novog auta, svega. Ne znam ni sm zato, ali tu veer nisam elio odustati
od seksa s nepoznatom. Tome se nikako nisam mogao oduprijeti.
Nov zadah, svjea krv, nekoliko minuta hrvanja sa znojem i novi rez na malom kurcu. Ima li ita vie to mukarac
moe poeljeti?
Unitio sam joint do kraja, udruio sve modane stanice i napravio popis a' priori dogaanja u gradu. S obzirom na to
da mi je u redakciji gradske rubrike, gdje sam zaposlen, jedini posao sastavljati takve dogaaje, brzo sam izdvojio
nekoliko lokacija u kojima bi mi se moglo posreiti. S jedne su strane tu bila kazalita, muzeji, koncerti i izlobe, a s
druge pak noni barovi, diskoteke i partiji.
Bez obzira na to to drugi misle o meni, sebe smatram vrlo profinjenim i obrazovanim gospodinom. Posjete
kazalitima, koncertima ili izlobama ne doivljavam samo kao nuno obrazovanje, ve i kao uivanje u trenucima
neizmjerne sree. Toliko me obuzela toplina na samu pomisao o posjetu koncertne dvorane, da sam se odmah odluio
za noni bar u kojemu su tu veer uivo pjevale cajke. Ne volim pokazivati emocije pred zagrebakom filharmonijom
pa se opijanje whiskyjem u zadimljenom baru inilo puno sretnijom solucijom. Bez obzira na to koliki ja gospodin bio.

Napokon sam iziao, odluan u svojoj namjeri.

Kada netko stanuje u neijem dvoritu, on je onda pas ili podstanar. Ili pasji podstanar. Kuica sazidana od peene gline ima
reetke na prozorima. Reetke valjda dre kuicu na temeljima, inae bi se sruila. Vrata imaju etiri brave i pijunku.
pijunka ne slui niemu jer je razbijena, ali je estetski okej. Starac koji je u ovoj kuici ivio prije mene, umro je na krevetu
na kojemu ja sada spavam. On je ugradio brave, pijunku i reteke na prozorima. Plaio se provale i umro od infarkta. Zet
mu je nakon smrti maznuo devize koje je skrivao u zahodskom kotliu. Marke je ostavio kod Drageca na pokeru, ali mu je
ostala kua. Nju je iznajmio meni, za devize. Sumnjam da ih sprema u kotli. Provjerio sam.
Zakljuao sam sve etiri brave i provjerio lic. Bio je otvoren. Njega sam samo jednom zakljuao. Zvijer je bila iza
reetaka, na sigurnome. Jo samo da je veeras nahranim svjeim mesom

Prvi put
Poeziju sam itao u Berkovu, jednoj od minkerskih birtija u strogom centru Zagreba, gdje pivo posluuju samo u
malim bocama. Gazda je bio primitivna seljaina, ali je imao zgodnu enu. Ve sam doao pijan, tako da sam samo
odravao kondiciju s whiskyjem. Voditelj tribine, neki uminakni pederko, takoer se klatio od cuge. Sve u svemu,
itanje je bilo OK.
Pederko je pozvao glazbenu pratnju, nekog ostarjeloga rockera koji je svirao hitove iz ezdesetih. Bilo je dobro dok
nije poeo pjevati. Do stola za kojim sam sjedio u drutvu rockera i pederka, bila je mrava enska koja je glasno
pljeskala na moje pjesme. Usporio sam s cugom jer mi se inila sve zgodnija. to sam vie pio, ocjena nekoj enskoj
bila je sve vea. Ova je od dvojke skoro probila plafon. Poslije itanja dobio sam petsto kuna i anuliran raun za
pijau. Gazda se elio napraviti faca pa je kupio moju knjigu s posvetom. Odrao sam ga dvadeset posto skuplje od
uobiajene cijene. Teatralno je izjavio da nikada nije upoznao pisca i da mu je drago to sam nastupio u njegovoj rupi.
Za to me je, rekao sam mu, iskreno bolio kurac.
Vano je da si ti platio dogovoreno, ja zadovoljan, ti zadovoljan, rekao sam mu ispijajui posljednje
kapi whiskyja.
Mala s promocije zvala se Vesna i bila je glupa kao no. Stoga mi nimalo nije imponiralo njezino oduevljenje mojom
poezijom. Jebo te, pomislio sam, zar ja stvarno piem samo za luake? Bio sam neko vrijeme u dilemi, a onda sam
zakljuio da me boli kurac tko je lud, a tko nije. Odmah sam joj poeo prodavati patetinu priu o samoubojstvu koje
u uskoro uiniti. Milosre jo uvijek pali kod ena. Sve ene imaju istu karakternu crtu: vole spaavati ivote.
Sreom sam to skuio jo kao klinac, tako da sam s godinama razradio savrenu taktiku. to vie sere o groznom
ivotu, prije dobije piku.
Izveo sam je u jednu rupu gdje pivo posluuju u velikim bocama, a cijena je prihvatljiva ak i loe plaenim piscima.
Ondje smo ostali dva sata, a zatim sam je pozvao u motel. Odmah je prihvatila. Izgovor joj je bio da me mora uvati
od sranja. Drala je da ini dobro djelo i da e stoga u raj. Spasiti dobroga pisca od vlastite ruke, rekla je, isto je to i
spasiti talentirano dijete. Pike mi nee dati, nastavila je, ali e me tjeiti ako treba cijelu no. Primio sam je za dupe.
Bilo je tvrdo. Maknula je moju ruku njeno, kao da me ne eli uvrijediti.
U taksiju sam razvio verziju o eni koja mi je slomila srce. Ovaj put se zvala Marija. Marija je, dakle, bila bogata, lijepa i
pametna - sve to ja nisam. Ali mi smo se voljeli, sve dok je njezin otac, neki nafta, nije silom odveo u Englesku. Jedno
vrijeme mi je pisala podugaka pisma, ali se na kraju udala

za nekog crnca, dakako, protiv svoje volje. Taman kad sam sakupio dovoljno love za avionsku kartu, saznao sam da
je pala pod onaj crveni autobus na kat (onaj bus s razglednica i dosadnih dokumentaraca o Londonu), ispod samoga
Big Bena. U depu su joj pronali pismo za mene, tako da se u svakom sluaju radilo o samoubojstvu.
Pisalo je samo: "Voljet u te i na nebu, tvoja Marija".
Ja sam ipak otiao u Englesku na njezin pokop jer je stari odluio da je tamo pokopa. Poslije pogreba sam neko vrijeme
prao zahode po restoranima da sakupim lovu za natrag. Od vika funti koje sam zaradio, kupio sam ogroman buket crvenih
rua koje sam prije ukrcaja u avion stavio na njezin grob. Vrativi se u alosnu Hrvatsku, trenutano sam doivio ivani
slom. I eto me, sad se mislim ubiti.

Nakon tih izgovorenih bljuvotina, Vesna mi je uvalila jezik u grlo. Taksist je, a ne ja, gutao sline i namjetao
rasporak. Bilo je cool. Izgledao sam poput amerikih makroa, samo puno siromaniji. Taksist je pitao u koji motel
idemo, a ja sam odgovorio: "U najjeftiniji". Onda je Vesna pitala zato ne idemo u mene u stan, a ja nisam nita
odgovorio.
Bilo bi glupo da joj kaem kako sam oenjen i da me ona vjerojatno eka na vratima s bejzbol palicom u rukama.
Dovezli smo se u predgrae Zagreba i taksi se zaustavio na jednome parkiralitu prepunom kamiona. Motel "Orhideja" bio
je svratite kamiondija i kurvi. U potpunosti je odgovarao mojem ukusu, ali ne i Vesninom. Poela je srati o tome da je
eka zarunik i da mora uskoro otii. Hitno mi je trebalo pie.

U motelu je radio jedino noni bar, gdje papreno posluuju razvodnjena pia. Svejedno sam popio nekoliko duplih
vinjaka i pozvao pie jednoj kurvi za stolom.
To je mukarac odjeven u ensko, rekao je konobar. Transvestit.
Jebi ga, rekao sam, nitko nije savren.
Vesna je naruila mineralnu i zakljuila da transvestit bolje izgleda nego veina njezinih prijateljica.
Ali ima muda, rekao sam ja.
Tim bolje, rekla je ona.
Upustio sam se u razgovor s konobarom. Tvrdio je da transvestiti imaju vie posla nego neke kurve u Zagrebu.
Mi smo nastran narod, kao fol konzervativni, vei katolici od samog Pape, a vie volimo jebati isti spol nego stari
Grci, rekao je filozofski.
To je zato, rekao sam, to lovatori vole eksperimentirati, jebu mukarce da se dokau. A mi koji bismo jebali
prave kurve, dakle ene, nemamo lovu za to.
Donekle se sloio i dao mi vinjak na raun kue.
Nisam ni primijetio kada je Vesna otila za stol transvestitu. Neto mu je govorila, a on se smjekao i lakiranim
noktima dodirivao vrhove perike. Pokazao joj je prazan stolac i ona je sjela. Nisam bio ljut jer je prizor djelovao
groteskno. U nekoj bih drugoj prilici iao braniti svoju ast. Ovako, transvestita sam vidio kao enu s kurcem. Okrenuo
sam se konobaru i zapoeo priu o kurvama.
Nakon nekoliko minuta, Vesna se vratila za ank.

 uj, imam dvjesto, fali mi jo sto kuna, rekla je. Posudi mi do sutra? pitala je.
Zato?
Trai tristo kuna za seks. A tako bih ga pojebala, rekla je.
Ostao sam okiran.
Platit e tristo kuna za seks s transvestitom? jo uvijek okirano sam izustio.
Ne s bilo kakvim Ma pogledaj ga samo kako je sladak. Osim toga, rekao mi je da u mu biti prva ena. Zato je
cijena via, inae je dvjesto kuna.
Bez rijei sam izvadio novanik i dao joj sto kuna.
Ako mu je zaista prva, mislio sam, jebe onda cijenu.
Iziao sam iz motela i sjeo u prvi taksi. Ostalo mi je dovoljno da platim put do doma. U taksiju sam cijelo vrijeme
razmiljao o tome kako u eni ispriati priu o transvestitu. Samo da ne spomenem motel i onu glupu Vesnu. Moram
transvestita ubaciti u neko drugo vrijeme i neko drugo mjesto. Ovako, ni sam ne bih povjerovao u priu.

Kako sam kalio elik

Pomisao da moram putovati H-om toliko me fascinirala da sam trenutano dobio proljev. Moja ena je tvrdila da je to
od toplog piva koje sam popio na prazan eludac, ali ja sam znao da je to od H-a. Dok sam brojao pauke na
zahodskom zidu, zamolio sam je da nazove putnike informacije.
Molim vas, uo sam, kad ide vlak? Je l' kasni? Hvala.
Vlak koji ide u 15:10 na peron je doao u 15:25. Uao sam u prvi kupe. Do prozora su sjedile dvije ene s putnim
torbama. Objema je menopauza bila stvar daleke prolosti.
Jedna je imala brkove, druga maramu. Sjeo sam i ekao. Vlak nije kretao.
Onda je uao njihov vrnjak. Gromada koja je nalikovala santi leda, onoj istoj koja je potopila Titanik, a zbog koje je
Leonardo DiCaprio potonuo u ledeno more. Nosio je traperice i mirisao na rakiju. Ogromnim akama pozdravio nas je
kao na mitingu socijaldemokrata. Dok je sjedao do mene, pitao je je l' slobodno. Obje su odgovorile da jest. Ja
nisam. utio sam i mislio o tri sata vonje vlakom. Osjeao sam se kao pateta u duanu suhomesnatih proizvoda.
Prvo je ena s brkovima zakljuila kako kasnimo s polaskom pola sata. Onda je zakljuila kako njezina snaha kurva
nema pojma o djeci jer njezini unuci uvijek gladni idu u kolu. I neuredni. Jer ona, snaha kurva jebe
vodoinstalatera, prvog susjeda u njezinu selu, dok Stipo radi k'o konj u Njemakoj. A Stipo je ef bautele, cijenjeni
zidar i njezin sin. ena u marami je uzdahnula i prokomentirala: "Kurva", a onda iz jedne od dvije torbe izvadila
pilee batake.
Dok je gurala prvi batak u usta, vlak je krenuo. Zakljuila je da ni bataci nisu kao to su nekad bili. Ove je pilie, rekla je,
osobno sama zaklala. Prvo ih je kupila dok su jo bili mali, skroz mali; onako slatki, uti. Za tri kune komad u veterinarskoj
stanici. Onda ih je hranila dok se nisu ubucili do kilogram i pol. Kukuruz je, rekla je, poskupio pun kurac. Koncentrat za pilie
da ne govori. Ali barem zna da ne jede ona industrijska govna koja su kancerogena jer se to vidi na kostima. Demonstrirala
je na

svojemu bataku. Usisala je ostatak mesa, a onda kou lupila po prozoru. Ponosno je pokazala da kost nije pukla.
Zatim je zgrabila kost u zube i umalo ispustila gebis. Grizla ju je, lomila, lupala po svim tvrdim predmetima u kupeu,
ali kost je ostala itava.
Daj je meni, rekao je ovjek-Titanik.
ena u marami je s nelagodom pruila kost. Krc, zaulo se.
Evo ti kost, jebala te ona, rekao je.
A ona je samo utjela. I mi smo ostali utjeli. Zamiljao sam ga kako lomi vratove. Gorostas se digao i protegnuo.
Kao da Samsonovom snagom razbija nevidljive neprijatelje.
A ime se vi bavite, pitala je ena s brkovima gledajui u mene.
Ja sam pisac, rekao sam.
A to je to? pitala je ena s maramom.
To su pijanci koji ive na raun drave, rekao je gorostas.
to piete? pitala je ena s maramom.
Pjesme, pjesme i prie, rekao sam.
Jebo pjesme, zakljuio je gorostas i nastavio ponosno: I ja sam pisao pjesme, ali prave. Za gange. A onda je
iznenada zapjevao:
Imam pitolj k'o teleu noguuu
Aliiii ene pronai ne moguuu
Mala moja nemoj da je tediiii
Ja je eljan a ti na njoj sjedi
Mala moja jede karameleeee
A u koli glupava ko teleeee
Jebo ene i ovakvu krizuuuu
Dignu noge, a ne daju blizuuu
Eto, to su pjesme, a ne ono to ovi piu, rekao je pomalo prijetei, pokazujui glavom na mene. Obje ene su
potvrdno klimnule glavama. Umalo je nedostajalo da i ja ponem klimati. Umjesto toga sam se ustao i iziao iz kup ea.
Zapalio sam cigaretu.
Zabranjeno je puenje u hodnicima vagona! Imate za to restoran! uo sam ljutitoga konduktera.
A u kojem se vagonu nalazi restoran?
Dolje, rekao je odrjeito.
Sluite alkohol?
Pivo i konjak.
Izvrsno. Jeste li i vi za pie?
Ne, ne pijem dok radim.

 Tko vam je kriv, rekao sam i nestao u smjeru restorana.

Zelene oi
Stojanka je krasna djevojka, to bi u mojem selu rekli, rasna kobila. Mogao ju je zajahati svatko tko je bio vjet u
preskakanju prepona. Ja sam, naalost, ve imao kobilu kod kue, koja nije bila rasna, ali me zato vrsto drala za
prepone. Zato sam vjerojatno i bio drag Stojanki. Ona je voljela jahae koji se nisu okolo hvalili da dobro jau. Nije
znala da bih se i ja hvalio da sam smio od one svoje kobile. Mislila je da imam veliki bi i da mogu satima jahati do
cilja. Da sam, u sutini, samo skroman. Nije znala da sam pizda koja se stravino boji svog konja. Poslala mi je ak i
ljubavno pismo preko jednog potara koji ju je s vremena na vrijeme zajahao. Njegova je kobila odavno otila na
privremeni rad u Italiju i to privremeno traje ve 12 godina. Sad potar vozi njezin Fiat, kupljen dijelom na leasing,
dijelom na pushing. I dobro mu je. Bolje nego meni.
Moja kobila nee nigdje da ide bez mene. Naao sam joj posao u Njemakoj na jednomu vojnom poligonu. Trebala bi
samo kopati bunkere. Poslije bi je unaprijedili i dobila bi in. Tako bi brzo napredovala. S inom bi mogla raditi kao
pokretna meta na poligonu. Mladi rezervisti bi vjebali gaanje u nju, dok bi ona trala po livadi. Za svaki metak koji
bi dobila u noge ili ruke, imala bi bonus od 100 eura. Od kukova do glave 150. Pogodak u glavu 300 eura. Izraunao
sam napamet, da je pogode samo 16 puta mjeseno, bonus bi na osnovnu plau iznosio najmanje 3.000 eura. S tom
lovom mogli bismo sagraditi svinjac koji toliko elimo. Jest da bi ona imala jedno 40 rupa vie na tijelu nego ove tri,
ali bismo mogli uzgajati praie. A prasetinu oboje oboavamo. Ona najvie voli rebra i unku, a meni pripadnu bijeli
bubrezi ili, kako mi to na selu jednostavno kaemo, svinjska jaja.
Da se ja vratim na ljubavno pismo svoje Stojanke, rasne kobile. Na WC-papiru, zarolano kako spada i prilii, kao u
doba Sulejman-pae, pisalo je lijepim ukrasnim slovima: "ta se pravi takav peder pa nee da jebe enske? Lijepo
sam te zvala u kukuruzite, a ti se pravi kao da ti nije stalo kako izgleda klip kukuruza kada ga dohvati Stojanka.
Sram te bilo, pizdo jedna! I samo da zna, ja sam u tvojoj ulici, sedam kua nie, s lijeve strane. Kucaj tri puta jer
zvono ne radi. Ako se sluajno boji ene, reci joj da si otiao do mene jer sam te zamolila da mi popravi utinicu.
Kako ona vjerojatno ne zna to je to utinica, ti joj lijepo kai da je ona stvar u koju se utae neto da se lampica
upali. Hajde doi i ne boj se nita. Pola sela e ti rei da ne grizem. Skuhat u ti kavu i dati rakiju da popije. Na
glasu si da
voli puno piti i prditi za stolom. Al' ne bilo kako prditi, nego da moe otprditi cijelu pjesmu "Zelene oi, bile su
moje". To je svakako pohvalno jer znai da moe odrati ritam kroz onu stvar to se knjievno zove upak, a
narodno govnovod."
Nakon to mi je potar predao to pismo, ponosno sam ga proitao devet puta. Zatim sam ga cijelo savakao i
progutao da ga ona moja kobila ne pronae. to ako sazna da imam sluha za otprditi "Zelene oi"? Morao bih joj
svako malo prditi na uho, kad god je uhvati sevdah.

Gotova stvar
Duboko u sebi znam da sam popuio i posljednju priliku koju sam nenadano dobio u ivotu. Vlatka, moja prijateljica te
ljubavnica moje ljubavnice, prevela je rukopis knjige koju sam objavio u prosincu.

"Fenomenalno", rekao je izdava iz San Franciska, "ovo je stvar koja e oboriti s nogu infantilnu ameriku
publiku. Ovo jednostavno razara!"

Dogovoreno je da dobijem predujam u obliku avansa u iznosu od dvadeset tisua dolara. Osam posto tantijema
moram priekati nakon to knjiga izie u amerikim knjiarama i krene s prodajom. U marketing i reklamu bit e
uloeno oko pedeset tisua dolara. Sve je izvrsno zvualo, sve osim jednog
U Ugovoru o otkupu autorskih prava, u lanku devet, stajalo je da moram ezdeset dana boraviti u Americi, u
sklopu promidbe knjige. A to nisam mogao iz najmanje tri razloga.
Prvo, ne znam engleski. Nisam ga nikada znao niti u ga ikada nauiti. Ne zato to to ne bih elio, ve zato to sam
klasian primjer idiota kojemu uenje stranih jezika predstavlja jednak napor kao i svinjskoj glavi da postane
ekskluzivni model za enske frizure.
Drugo, moj izdava je deklarirani homoseksualac, ili po mojemu rjeniku peder. Kada bih nekako i prebolio svoju
mutavost na promocijama, gdje bih poput nijemog idiota izigravao cirkuskog slona, teko da na najloijem
engleskom koji su Ameri ikada uli, ne bih uvrijedio domaina homoseksualca. Vrijeati pedere, ene, sebe
samoga, retardirane i one manje retardirane za mene je gotova stvar, isto kao i zapaliti cigaretu uz jutarnju kavu.
I tree, nakon Talibana i ruenja tornjeva blizanaca, sjesti u avion predstavlja mi gori osjeaj od operacije hemoroida, na
koju se spremam punih deset godina. Osjeaj da u se vinuti u nebo u nekoj jebenoj limenoj ptiurini i moda zapiiti u prvi
toranj, dovoljan je razlog da se odreknem slave i love.

Odustao sam dakle od Amerike, a izdava je odustao od mene. Poruio mi je na istom englesko-amerikom
jeziku: "Fuck you", to mi je moja prevoditeljica prevela na istomu hrvatskom jeziku: "Gotova stvar!"

Kakva jebena gripa

Probudio sam se kada je na zvoniku nae crkve otkucalo podne. Bio sam bolestan. Svaki trenutak sam se spremao
izrigati. A onda telefon. "E jebi ga", pomislih, "gore ne moe". Digao sam slualicu, suzdravajui bljuvotinu negdje u
grlu. Nekako mi je uspijevalo. Barem mi se tako uinilo. Na telefonu je bio moj ef, urednik Markovi.
Roberte, ti si?
A? Tko
Oprostite, jesam li dobio stan Roberta Roklicera? Onog jebenoga novinara kojemu u vrat polomiti kad ga prvi
put ugledam?
Sjetio sam se da sam to ja.
Aha, ja sam. Bok, Markoviu
uj, majmune, nema te na poslu ve tjedan dana Zovem da provjerim jesi li iv.
Nema frke, sve tima. Malo me gripa jebe
Trebao bih te ovdje. Moe li doi?
A onda je krenulo. Poeo sam rigati. Trudio sam se ne zasrati cijelu sobu. Zato sam rigao iskljuivo u imaginarni krug
na tepihu. Nakon nekog vremena osjetio sam olakanje.

Vratio sam se razgovoru s Markoviem.

Ej, gdje smo ono stali?
Je l' moe doi? Jer ako si bolestan?
A to, ma mogu. Stiem za pola sata. Doao sam za
dva sata.
Crni Roberte, to si to od sebe napravio? zacvilio je Markovi ugledavi me. Bio sam blijed, mraviji za nekoliko
kilograma, s oima kao u mrtva pingvina.
Ma gripa neka, jebi ga.
Kakva jebena gripa? Izgleda kao da si negdje pobrao sidu.
Australska gripa, zar nisi uo da drma Hrvatskom? elio sam skratiti priu.
Ako je to gripa, ja sam onda idiot! uzdisao je.
Ma jebe ti se ta drugi misle o tebi, rekao sam i nastavio: Kaj ima novoga?
Novoga?!! Pa ti ovdje radi, ako se ne varam!? popizdio je.
Dobro, samo nemoj galamiti, puca mi glava, oajno sam ga zamolio. Bio sam spreman otii. Bio sam spreman
pozvati se i na suosjeanje. Ipak sam bolestan, jebi ga. Malo se zaustavio. Odvagnuo me jednim rendgenolokim
pogledom. A onda je gotovo suosjeajno upitao:
Kaj doktori vele?
Koji doktori?
Opet sam zasrao. Markovi se izbezumio. Poeo je gubiti kontrolu nad sobom.
Tvoji doktori! Valjda si bio kod doktora?! Ne izgledam ja kao le, ve ti!! Digao sam obrve i
pogledao u strop. Onako kako to ine ljudi kad razmiljaju.

A tooo Nemaju pojma.

Zastao je na trenutak. Nita mu nije bilo jasno. Meni jo manje. Nisam kuio radi ega ga toliko zanima moje zdravlje.
Mene nije zanimalo.
E jebi ga, ti si stvarno retardiran. Ne znam zato uope trpim ta tvoja sranja. To to ti radi ne bi nitko tolerirao.
Kad bolje razmislim
Uzdahnuo sam:
Nemoj razmiljati, molim te, i ovako izgleda glupo. Kad razmilja, jo gluplje. Bolje mi reci kakva je tema i koliko
kartica.
Ljutito mi je gurnuo nekakav dopis iz MUP-a u ruke.
Istrai to, rekao je i pokazao mi prstom prema vratima.

Za as sam nestao. U depovima sam pronaao dovoljno kovanica za kavu. Dovukao sam se do aparata, gdje
me je ekala eljka.
Onaj moj me skoro nije ubio kad sam se vratila od tebe, rekla je.
Sram ga bilo. Je li sumnja na mene?
Jo ne.
Onda dobro.
Uzeo sam kavu i otiao u novinarsku sobu. Nitko se nije previe trudio zamijetiti me. Odgovaralo mi je to.
Jebe uostalom takav posao kad mora drugima tumaiti da si mamuran ve tjedan dana.

O kiselom grahu i kralju popa

Saa je nesretna budala. Prvo je ostao bez posla. Bio je portir. Tvrtka je prodana, radnici otputeni; neki su dobili
otpremnine, a on se naao na ulici bez prebijene lipe.
Onda je poeo piti. Zapravo, pio je on i prije, ali sad je zaista poeo. Tako smo se i upoznali. Kod Drageca je pivo
est kuna, a konjak tri. Ispoetka je sjedio sm. Onda je stidljivo preao za na stol. Primili smo ga kao lana
obitelji. Zavoljeli smo ga kad je platio prvu rundu.
Socijalnu pomo potroio je prije svih nas. Nama je to odgovaralo, njegovoj eni ne. Jedan dan je naao poruku na
hladnjaku: "Grah je na tednjaku, salata u friideru, ja kod sestre. Vie se ne vraam". Probao je grah, koji se
ukiselio. Ispljunuo ga je i otiao kod Drageca na pivo. Okus kiseloga graha dugo mu je bio u ustima.
Problem je izbijao nakon estog piva. Brojali smo. esta povijest. Saa je govorio o Francuskoj revoluciji, knezu
Branimiru, Matiji Gupcu i Adolfu Hitleru. Uglavnom su mu to bile najdrae teme. Tako sam saznao da je Hitler imao
mali kurac i da je konclogore preuzeo od Rusa. Francuske revolucije ne bi ni bilo da su patent za giljotinu kraljevski
rizniari prodali Turcima. A Branimir i Matija su bili daljnji roaci, s time da je Matija bio alkoholiar. Nakon devetog
piva sve je izmijeao. Tako je knez imao mali kurac, Hitler je bio nacionalni heroj, Gubec je stvar sjebao s
konclogorima, a Francuske revolucije nije ni bilo, osim moda u Rusiji.
Ja sam tolerantna osoba, ali Bigi nije. Dozlogrdila mu je Saina povijest i jednom mu je prilikom, u aru opisivanja
Hitlerovoga kurca, razbio pepeljaru u elo. Saa je odspavao desetak minuta, a Bigi je zakljuio da ne pamti ovakav
mir kod Drageca. Stvari su se zakomplicirale kad se Saa probudio. Stao je buncati o Rimu i samom Cezaru. Znali smo
da je zavreno s naim prijateljstvom. Kako Bigi zarauje vie od Saine socijalne pomoi, to znai da ee asti,
stali smo na njegovu stranu. Saa je po trei put postao nepoeljan.
Ideju da se ubije moda je dobio i prije susreta s pepeljarom. Ideju da to napravi kako treba nije nikada donio. Jednu
je veer pustio plin iz tednjaka. Plin je curio, a on je pijuckao posljednju limenku piva i listao prologodinji Playboy.
Rekonstrukcijom dogaaja utvreno je da mu se digao kurac i da ga je, razumljivo, uzeo obraivati. Negdje na pola
puta do uspjeha, poelo mu se spavati. Zapalio je cigaretu kako bi otklonio drijeme. Vatrogasci su ga spasili u
krevetu gdje gori s upaljaem u jednoj i kurcem u drugoj ruci.

Ostao je iv. Izgleda kao Michael Jackson. Samo dosta siromanije. Umjesto kurca ima kateter. Moda ga ima i
Jackson. Nisam dijete da nagaam.

Nee mene nitko jebati

Na jednoj od onih dosadnih knjievnih tribina pojavila se Sanja. Pojavila se sa smijenim elavim ovjeuljkom
koji je nosio cvikere barem dva broja vee od zguvanog mu lica.
To ti je pravnica, rekao je Stjepan, radila je na sudu, al' poela piti pa je izbacili.
Dobra pika, odgovorio sam ispijajui konjak.
Je, rekao je i kratko suknuo pivo, sad je nala onog idiota koji je financira. Izgleda k'o kreten, ali ima para k'o
dreka. Neki slikar. Radi one pizdarije, kako se zovu a da, apstrakcije!
Tako i izgleda, rekao sam.
Ali doputa joj da se jebe i sa strane. Samo mi nismo u toj kategoriji, rekao je gotovo planim glasom.
Jebi ga, ivot je esto nepravedan, zakljuio sam.
Voditelj tribine pitao je eli li netko proitati svoju pjesmu. Javila se Sanja. elavi ovjeuljak dentlmenski se ustao,
pomaknuo stolicu i ispratio je do podija. U najmanju ruku, scena je izgledala groteskno. Nii od nje za glavu, s onim
smijenim cvikerima, bez prsa, trbuha i dupeta, izgledao je kao patuljak iz bajke o Snjeguljici. Ona je bila na konjaku,
on na aju i, vjerojatno, ribljem ulju. Sanja je pijano izvukla jednu biljenicu i poela listati.
Napokon se odluila za jednu:
Nedjeljno jutro
Jutros sam dobila menstruaciju
A ti si me htio lizati
Ljudi su bili u crkvi
Meni se priredio zajebanciju
Ne mogu sve stizati
I kuhati i lizati
Zar nisi uo za emancipaciju
Jebao te bog ludi
Teatralno se naklonila. uo se pljesak jedino ovjeuljka i mene. Ostali su prevrtali oima kao da imaju kokoju
bolest. Pogledala me je i znaajno napustila podij. Konobar je donio pivo.
Na raun onoga gospodina, rekao je i pokazao na ovjeuljka. Cvikera je digao alicu aja u znak nazdravljanja,
ona konjak, ja pivo. Stjepan je tuno pogledao u svoju praznu au.
Idem ja do njih, rekao sam.
Idi, tko te jebe, rekao je on.

Upoznali smo se i slubeno. Ona Sanja, on Igor, producent na HTV-u. Kako god je nenormalno izgledao, tako je
normalno priao. Ali nisam ga puno sluao. Pokuavao sam se ubaciti kod Sanje. Ona je pijano hihotala na svaku
moju rije. Igor je pristojno uzvraao. Ja sam briljirao. Malo po malo, dogovorili smo se da odemo u njezin stan.
Kupili smo pivo, konjak i ips. Igor je sve financirao, pa i moje cigarete. Nije se dao otjerati. Morali smo ga povesti u
ljubavno gnijezdo. Sanja se nije bunila.
Nismo popili previe. Igor se sloio da mi ona pokae spavau sobu. Uhvatila me za ruku i odvela do francuskog
kreveta. Rukom je zbacila nekakve asopise i kekse s jastuka. Skinuli smo se i legli, mehaniki se pokrenuli.
Odjednom sam osjetio zadah za vratom. Igor je bio gol i spreman. Ona ga je pomilovala po vratu. Bilo je odvratno,
ali sam utio. Grupnjak u troje? 'Ajde dobro, pomislio sam. A onda odjednom neto osjetih. Zaurlao sam iz petnih
ila:
Mii kurac, jebem ti mater, to je moje dupe. Mamu ti jebem pedersku! utnuo sam ga
nogom da je odletio do vrata. Plaljivo me je pogledao.

Mislio sam da to voli, rekao je.

I voli, rekla je ona, samo se pravi fin.
Rairio sam joj guzicu i kroz crvenu rupicu silovito ugurao kurac. Evo, to volim, rekao sam.
Nee mene nitko u ovoj dravi jebati! urlao sam: Dovoljno jebem i sm!
A oni su oboje cviljeli kao psi. Pravi, pravcati, seoski psi.

ene, ja, obitelj i mladost

Jeste li se ikada upitali zato se sve aktualne, a smrtonosne bolesti nazivaju enskim imenom? Kravlje ludilo. Ptija
gripa. Tko? Ova krava, ova ptica, ova sida. Problem je kada lav urlikne, cijela se dungla zatrese od straha. A
dungla nije mala. Ili uzmimo medvjeda. Vladar ume. Kad se on izdere, sve ivotinje popadaju u nesvijest. I sada,
nakon svega toga, doe jedna koko koja samo jednom kihne, a cijeli svijet se usere od straha. Srea je da ptiju
bolest moete dobiti samo ako koko jedete sirovu. Nesrea je ako joj stanete u drek. Dakle, paljivo hodati. Pazi
minirano / ptice kakaju. Stane li nezgodno, u govnima si do grla. Posve druga stvar je s kravljim ludilom. Krave ne
lete. Kada bi krave letjele i kenjale po zraku, padale bi kasetne bombe. to znai, jo paljivije hodati. Jednim okom
prema nebu, drugim po putu. To bi se zvalo ptije ludilo.
Ja nemam tih problema. Prirodno sam cijepljen od svih tih boletina. Dovoljno je to to sam oenjen. Da me sada ne
biste krivo shvatili i pomislili da sam enomrzac. To nije istina. Ja zapravo oboavam ene, samo to to jo nisam
priznao svojoj eni. Trenutano bih imao i kravlje ludilo i trakavicu ptije gripe. Neka misli da sam imun. Objasnio sam
joj svoju teoriju relativnosti. Mukarci imaju uroenu antenu meu nogama da bi do braka hvatali signale. Poslije
braka, ista ta antena im slui samo zato da imaju dubok glas.
Siguran sam kako ste primijetili da ene godinje u prosjeku slave desetak praznika. Valentinovo, roendan, Dan
ena, Majin dan, puniin roendan, imendan, godinjicu braka, Dan mrtvih, PMS, SMS i ta ti je znam to sve ne. Mi
mukarci slavimo samo Novu godinu. Valjda se zato toliko i puca iz svega raspoloivog arsenala: da nadoknadimo sve
ono to ene tijekom godine slave. Moja ena i ja proslavili smo 13 godina braka. Htjela je da zakoljemo prase i
okrenemo ga na ranju. Ja sam htio to isto, ali sam se predomislio. Pa nije svinja kriva to smo se upoznali na taj
dan.

Za godinjicu sam dobio jeftin parfem od nje. Valjda sam se usmrdio u ovih 13 godina. Ja sam ipak bio puno
dareljiviji. Otiao sam u Generalturist i uplatio joj dva tjedna odmora u egzotinim krajevima. Nije me puno kotalo.
Dva tjedna u Bagdadu tisuu kuna. Amerikim zrakoplovom do Crvenog mora, a ostatak puta plivanje. ak dobije
i pojas za spaavanje ukoliko je napadnu morski psi. U strogi centar Bagdada dolazi na posebno ureenom biciklu na
kojemu su prikaene petarde i amerika zastava. U cijenu su uraunati puni pansion i besplatna kaciga. Jedini je
problem to ne priznaju putno osiguranje. Pitala me je koji se jezikom govori u Iraku. Rekoh, engleski. Ustvari rekao
sam govori engleski gdje god stigne. Iraani ga jednostavno oboavaju. Sva srea da slua rap glazbu pa zna neto
engleskoga. Po cijele dane pjevui "Mader faker, bum bum!" Jedino to joj se u aranmanu ne svia jest prijevoz.
Nije joj jasno zato se po Bagdadu mora voziti u otvorenome kamionu. Boji se propuha. Ma, nikad zadovoljna
Kada malo bolje razmislim, matiar koji nas je oenio bio mi je odmah na poetku uasno sumnjiv. Izgledao mi je kao
sudac koji osuuje na doivotne kazne. Istina, htio sam ga zaribati. Odmah sam poeo igrati loto. I, vjerovali ili ne,
nakon dva mjeseca dobio sam neku lovu. Utrao sam u stan i urlao od sree. Kad me je ona moja pitala to mi je,
rekao sam da sam bogat i da se odmah pone pakirati. A ona e meni: "Gdje emo, na more ili u planine?" Po prvi
put sam joj u ivotu hrabro odbrusio: "Idi gdje god hoe, samo odjebi iz stana". Od onda se sjajno slaemo.
Uglavnom me uredno sloi sa stolicom.
Znate li da po naemu Zakonu sve morate jednako podijeliti sa enom kada se razvodite. To sam se raspitao kod
jednog dimnjaara, inae mog prijatelja. On se tri puta razvodio pa ovjek zna vie nego brakorazvodni odvjetnici. A i
puno je jeftiniji. Podjela nae steevine bila bi otprilike ovakva: njoj stan, meni minus na raunu, njoj auto, meni
kredit za taj auto, njoj dobrovoljno zdravstveno, meni bolesna punica. I tako redom. Nije mi ao za punicu,
oboavam tu enu. Ja sam tako dobar zet da sam joj ve sam rezervirao i nadgrobni spomenik. Dao sam da se na
njega ugravira zlatnim slovima: "Ovdje lei moja punica, a ja doma poivam u miru".
I ona mene voli. Ma ta voli, oboava. Rekla je: "Zete, da sam te svijeom traila, ne bih te nala". A onda je kupila
naoale i stavila sluni aparat. I sve se promijenilo, iako mislim da me i dalje voli. Negdje duboko zakopano u dui.
Recimo, kada je prole godine imala infarkt, traila je od lijenika da je prvo ja posjetim. Ja je nazovem i pitam to
da joj donesem. Nee nita, hoe mene vidjeti. Rekoh: "Da vam draga punice kupim neku knjigu?" A ona e meni:
"to e kupovati knjigu, kada doma ve imam jednu u regalu.
I ima lijepe kone korice, taman se slae s bojom regala". Tako sam doao praznih ruku. to ete, moja punica tedi
na svakome koraku. Toliko tedi da je od milja zovem punica-tedionica. Kad sam je vidio, smrznuo sam se. Jadna
nepomina lei, ne moe rukama, ne moe ni nogama - samo jezikom moe. Ko na prijamnom ispitu za kazalinu
akademiju, dva monologa pa recitacija, pa ispoetka, dva monologa i recitacija. Kad je hvatala zrak, ja kako bih je
utjeio, rekao sam: "Punice, kakav god da je infarkt, glavno da je od srca".
Kad sam kod punice, moram spomenuti i tasta koji je genijalac. Izuzetno pametan ovjek. On je smislio zakon
relativnosti. Ovako glasi: "Jedna dlaka u juhi je relativno puno, dok je jedna dlaka na glavi relativno malo". On ima
dvije dlake na glavi i nosi ih raupano. Tako izgleda mladenaki. K'o fol, ne treba mu gel za kosu, vie voli one
afrofrizure. Nosi zlatan lanac oko vrata i uske traperice. U traperice stavi jabuku da izgleda jo muevnije. Prije je
nosio krastavac, ali ga je punica jesenas ukiselila. Otada nosi jabuku. I jabuka se vremenom smeura, ali traje barem
jednu sezonu i ne moe zavriti u kaci s kupusom. Nosi koulje iz sedamdesetih prolog stoljea s onim velikim
kragnama. Da se zna kako je on dijete krastavaca.

Da ne biste vi mislili kako ja volim samo punicu i tasta, rei u vam neto i o svojim roditeljima. Oenili su se vrlo
mladi, znam da ja jo nisam bio krenuo u kolu, onda znate kako su bili mladi. Mama mi je uvijek tepala kad sam bio
dijete. Govorila mi je u trenucima njenosti: "Neuspjeli moj spontani pobaaju, kud te nisam u Dunav bacila da naui
roniti bez zraka jedno trideset minuta, lijep si ti meni k'o da si iz kravine pike ispao" A i priala mi je krasne prie
prije spavanja: Runo pae, Rugoba i zvijer, Glup gluplji prvi dio, Glup gluplji, drugi dio. I tata mi je priao prie za
djecu. Rekao je da su najbolje prie one od Andersena. Ne onog Andersena, nego od Pamele Anderson. Zato je
kupovao Plejboje. I itao mi. Bili su tu i drugi autori, ali i sjajne ilustracije. Sjeam se da mi se najvie sviala slika u
sredini, ona duplerica. Bio je sjajan kad mi je itao prie sa zadnjih stranica. Sve divne bajke za djecu: Crvenkapljica,
Snjeguljica na sedam malih patuljaka, Moj Pinokio, Djevojica s rupicama i druge.
Kada sam zavrio srednju kolu za pomonog radnika na bauteli, platili su mi za polaganje vozakog ispita. Rekli su,
sine sad ima kruh u rukama i napunio si dvadeset i est godina pa je vrijeme da polae vozaki. Ja sam taman
svladao vonju na biciklu, tako da me nije bilo strah. Mislim si, ako si frajer i moe se voziti na dva kotaa, kakav je
onda problem voziti auto na etiri kotaa? Pomno sam se pripremao za ispit i padao etrnaest puta. Petnaesti sam put
poloio u Tuzli. Tata je umjesto mene polagao jer sam ja ostao zakljuan u veceu jedne buregdinice. Jebe ga, odem
piati, a netko zakljua vrata za mnom. Nije vano, bitno je da sam poloio vozaki. Tata je bio potroio svu
uteevinu na moje polaganje, tako da mi nije mogao kupiti auto. Da ja ne bih bio previe alostan jer ne vozim auto
s etiri kotaa, ugradio mi je pomone kotae na biciklu i stavio migavce.
Bio sam glavna faca u ulici. Jedini sam imao takvo vozilo, a nisam jo bio napunio ni dvadeset i osam

O guzici i latenciji
Njezin je mu voza cisterne i uglavnom nije kui. Za visoke dnevnice vozi gorivo iz Italije, Maarske i Austrije u
Bosnu, Hrvatsku i Srbiju. Govori kajkavski i ima ogromnu glavu. Dobro zarauje, to je vrlo bitno u uspjenom
braku. Ima lijepu, mladu enu koju sam upoznao na izlobi G. Denivera. Za nju je dobro to je on stalno na putu i to
dobro zarauje.
Rekla je da je ula kako sam oenjen, ali da joj to ne smeta. Onda sam ja rekao kako sam uo da je ona
Muslimanka, ali da ni meni to ne smeta. Kad smo se sloili kako nikome nita ne smeta, htjela je da odemo kod nje.
Mu mi je u Austriji, rekla je, vraa se u ponedjeljak.
Primamljivo, rekao sam, ali ja ne mogu jebati dok ne popijem barem desetak piva. Onda u te jebati, rekao sam,
ako hoe do ponedjeljka.
Pazi to obeava, rekla je, jer te sad vodim na pivo.
Naruili smo pivo i ja sam ga eksao. Ona je pila neki sok, ini mi se od jabuke. Naruila je jo jedno pivo za mene,
sebi nita.
'Ajde popij i ti neto, rekao sam.
Ja se volim trijezna jebati, rekla je, moda koji joint, ali nita vie od toga.
Imam ja, rekao sam, neku travu s Braa, ako eli smotaj je.

 Zar ovdje, rekla je i pogledom pretraila birtiju, nee me netko vidjeti?

Gazda lokala je propali lijeeni narki, boli ga kurac za tvoj joint, rekao sam i dodao joj smotuljak. Zafrkala ga je
i pripalila.
Ona se naduvala, ja napio. Poeli smo priati o seksu.
Moj mu me jebe samo subotom, i to ako nije na putu, rekla je. Seks traje petnaest minuta, a voli kad mu
govorim prostote.
Kakve prostote? zanimalo me je.
Jebi me, jebi, ja sam tvoja kuka, i tako to, rekla je.
Pa i nisu neke prostote, zakljuio sam.
Da, a to to moram brijati picu, a on bi kurac samo u upak gurao?!!! zaderala se i dodala:
Ako me pak ne jebe u guzicu, onda bar stavi prst unutra i rovari. Jeba te, rekla je tuno, serem samo
reciklirana govna.
Mukarci su pritajeni pederi, rekao je gazda lokala dok je plaala raun za ankom. Zato vole guzicu, dodao je.
Ne bih se sloio, rekao je penzioner s travaricom. Mukarci vole mijenjati rupe, u guzici je ipak neto drugaiji
raspored.
Nije samo to, dodao je potar koji je srkao cappuccino, u svakome mukarcu postoji barem siuna crta sadizma,
ene uglavnom cvile kad ih ubode u dupe. U piki ipak mora raditi neko vrijeme da dobije ton.
Kako kod koje, nastavio je gazda lokala, ja svojoj Reziki kad uguram, oi joj aman ispadaju.
Ihhhh, to se pravi, majke ti, kao da samo ti ima kurac?! uzdahnuo je penzi s travaricom.
U usporedbi s tobom, ja sam Mike Tyson, cinino je dobacio gazda.
Kad sam bio tvojih godina svoju sam staru, pokoj joj dui, dva puta dnevno, ujutro i naveer, rekao je penzi.
Eh, da si je jebao dva puta dnevno, ne bi umrla u pedesetoj, zakljuio je gazda.
Dok smo zatvarali vrata birtije, filozofska rasprava je poprimila ratne poklie.
To je sve kriva tvoja guzica, rekao sam joj. Ovi su ljudi bili kao sretna obitelj dok ti nisi spomenula jebanje u
upak. Sad e biti mrtvih glava, tuno sam dodao.
Jebiga, rekla je, nisam znala da guzica moe prouzroiti rat. Moe, moe, rekao sam, zbog upaka se vodilo podosta
ratova. itaj povijest, rekao sam joj i uhvatio je za dupe.
A veli, reciklirano sere? Zanimljivo. Ma uostalom, jebe povijest to ono govori muu dok se jebete? Je l'
mi moe iste rijei ponoviti kad te budem gaao u guzicu? Ba me zanima kako to uspijeva kombinirati

Stari
Saznao sam da mi je otac umro prije dva dana. Danas bi trebao biti pogreb u jednomu malom slavonskomu mjestu.
Odluio sam se napiti, kao to bi i on to vjerojatno napravio da sam ja umro. Umjesto suza i prisjeanja na
djetinjstvo, stajao sam naslonjen o ank, s lokalnim gubitnicima koji su nestrpljivo ekali tko e prvi pozvati rundu.
Toliko sam se nalio da mi je trebalo dva dana povraanja, obilne hrane i desetke litara obine vode da izbacim sav
alkohol iz krvi.
Moj stari
Umro je s navrenih ezdeset i pet godina ivota od zloudnog tumora na testisima. Kakve li ironije? Uvijek je volio ta
svoja jaja i esto govorio drugima: "Popuite mi moja dva zlatna jaja, ako nisam u pravu". Iako puim oko etiri
kutije cigareta dnevno i pijan sam ve petnaestak godina, u prosijeku svaki drugi-trei dan, vrlo dobro znam da ga ne
mogu stii po broju popuenih cigareta i ispijenog alkohola i gotovo sam posve siguran da neu doivjeti njegovu
starost. Je li on uope umro star ili sam ja elio njegovu smrt puno ranije? Iskreno, na to ti pitanje ne mogu
odgovoriti. Prvu stvar koju sam nauio za svojeg oca jest to da je jebeni egocentrik. Poslije sam shvatio da je samo
obini sadist i psihopat. Kad bolje razmislim, nije zasluio ni jedan od tih pridjeva. Bio je obina propalica koje se
bojala okolina. Imao je ake kao dvije lopate. Udarao je brzo i sporo se ruio. Puio je kao Turin, ak i kada je
spavao. Pokraj kreveta mu je stajala pepeljara i crveni Marlboro. Budio se krguui zubima i rukama napipavao
cigarete. Ponovno bi zaspao s ikom u ustima. Osim popaljenog kreveta, nikada nije izazvao veu tetu u stanu. Pio je
samo konjak i njemako pivo. U ogromnim koliinama. Ne znam je li ga alkohol koji dan u ivotu mimoiao.
Upoznao sam ga tek s etrnaest godina. Dotada sam ga jedva poznavao, uglavnom pri kratkim susretima ili iz
razgovora s ostatkom obitelji. Znao sam da je podrijetlom Nijemac i veliki oboavatelj Hitlera. Tvrdio je da je knjiga
"Mein Kampf", uza zanemarive iznimke, najbolja knjiga uz Bibliju. Mislim da ni jednu od tih knjiga nikada nije u
cijelosti proitao. Moj prvi pravi susret s ocem bio je kada sam doao ivjeti kod njega. Bila je nedjelja. Moja se majka
istinski potrudila da taj dan provedemo u obiteljskom okruju. Kao na Dan zahvalnosti kod ludih Amerikanaca, kada se
svi lanovi obitelji okupe i deru jadnog purana. Ma to god joj je znaila ta nedjelja, istinski se potrudila. Moda se
nadala da e moj dolazak k njima neto promijeniti? Moda je u petnaest godina ivota s mojim starim ve bila toliko
luda da je vjerovala i u Djeda Mraza? Iskreno, ni to ne znam.
Nedjeljni ruak. Otac je sjeo na elo stola, majka s njegove lijeve, a ja s desne strane. Na stolu je bila svjee peena
piletina s krumpirima. Sve uredno poslagano na ogromnoj rostfraj taci. Uzeo sam vilicu i zgrabio povelik batak. Strpao
sam ga na tanjur, ne marei za oca. Od tada sam nauio da prije svakoga svojeg poteza moram prvo pogledati u oca.
Ukoliko bi mu se samo jedan mii na licu pomaknuo, morao bih se i ja pomaknuti. Uglavnom, silom.
Sljedee ega se sjeam jest to da obliven krvlju leim podno stola. Ogromnom akom me je razvalio posred nosa.
uo sam rijei, neto poput:
U ovoj kui ja prvi uzimam, pederu!
Do etrnaeste godine dobio sam na desetke batina. Nisu to bili samo bezazleni amari, ve i tunjave u kojima su se
koristile bejzbol-palice, lanci i kamenje. No ne sjeam se da me je ikada ijedan udarac toliko zabolio. Majka je sjedila
prikovana za stolicu. U jednome trenutku dodala mu je tacu iz koje je on prstima vadio meso i krumpir.
Odi se umij da ne zasere stol! rekao je.

 Runik ti je u ormariu, rekla je mama ne obazirui se previe na mene.

Ustao sam se i otiao u kupaonicu. Runici su bili uredno ispeglani.
Drugi dan majka me je odvela na upis u srednju kolu. Prolazili smo pored nekih jadnih baraka u kojemu su ivjeli
Talijani i Turci. Nekolicina ih je neto dovikivala za nama, ali ja ih nisam razumio. Mama je samo ubrzala korake. Onda
je jedan od njih poeo fukati za nama. Po maminim kretnjama shvatio sam da nam neto runo dobacuju. Okrenuo
sam se bijesno i doviknuo: "Napuite mi se kurca, pederi!". Stara me je samo povukla jae i ja sam ubrzao korake. I
sve bi prolo u redu, da taj sluaj nekoliko dana kasnije nisam spomenuo ocu. Ugurao me je u auto i odvezao do tih
baraka. Onda mi je nimalo bezazlenim tonom rekao da mu pokaem iz koje su barake oni Talijani fukali i dovikivali za
nama. Nije mi bilo druge nego pokazati prstom u jednu ruevnu baraku. Zatvorio me je u auto i rekao neka priekam.
Bojaljivo sam gledao u stranu. A onda Sodoma i Gomora. Jedan tip je doslovce izletio kroz prozor, drugi je istrao
kroz vrata, a jednoga (mislim da je taj i fukao za nama) stari je nosio poput vree krumpira i bacio poput pera u zid
druge barake koja se umalo nije poruila do temelja. Nakon toga, zadovoljno se okrenuo oko sebe i pljunuo. Rekao je:
"Napuite mi se kurca, pederi!" sjeo u auto i odvezao me u prvu birtiju. Tamo se napio i skoro pojebao jednu debelu
konobaricu. Kad smo se napokon vratili kui, na ulaznim vratima mi je rekao: "U ovoj obitelji jedino ja mogu
zajebavati svoje. I nitko drugi!".
Moj otac je moda bio egocentrik i psihopat. Moda je bio i alkoholiar. Ali je u gradu u kojemu je doekao smrt bio i
svojevrsna legenda. Jebi ga, ipak je bio moj otac. A ako je netko zasluan to sam takav, onda je zasigurno to i on.
Zato u se u njegovo ime i veeras napiti, a moda i pojebati neku debelu konobaricu.

U hotelskoj sobi
Konobaru sam rekao da hitno pozove taksi. Sjedili smo uz jo uvijek pune ae i ekali. Ona je pila votku s tonikom,
ja pivo. Oboje smo bili narajcani kao make u veljai. Pitala me je mogu li pijani mukarci jebati cijelu no. Ja sam
rekao da neki mogu jer ja sam mogao. Istina, nisam ve dugo, ali Ona je rekla kako je i ona ula da neki mogu.
Rekao sam joj da ne sere, ve da govori istinu. Pitala me je na to konkretno mislim. Bio sam pijan pa sam odgovorio
to mislim. Rekao sam joj da se sigurno tisuu puta jebala s pijanim mladiima.
Napokon je stigao taksi. Ona je ostavila svoje pie, a ja sam pivo eksao. U taksiju me je primila za kosu i povukla
na svoja usta. Odgurnuo sam je i rekao da prieka do hotela.
Vratila je svoju ruku natrag i odmakla se nekoliko centimetara.
Ljutim se, rekla je, ponaa se kao svinja prema meni.
Nisam svinja, rekao sam, samo sam oenjen.
Pogledao sam prema retrovizoru. Taksist se pravio da nita ne vidi i ne uje. Gledao je ravno ispred sebe. Odluio
sam mu dati veu napojnicu. Ona je i dalje gledala u prazno. Bilo mi je dosadno. Zavukao sam ruku u njezine hlae.
Ispod je imala najlonke i gae. Poeo sam trljati nasumice. Rairila je noge. Opet sam pogledao prema retrovizoru.
Taksist je i dalje glumio slijepca za volanom. Traio sam otvor izmeu hulahopki i gaa. Nisam ga pronaao. Jebe
najlonke ispod hlaa! Odustao sam, to zbog glupih gaa, to zbog taksista. A i bezveze je trljati prstom u prazno.

Kada smo stigli taksistu sam dao napojnicu, dovoljno veliku da moe pojesti evape i popiti pivo. Recepcionar me
je prepoznao. Nisam morao davati osobnu. Dao mi je klju sobe, ja njemu petsto kuna. Ona se naslonila na ank
recepcije.
To mi je tata, rekla je, sad e me jebati u vaemu smrdljivom hotelu. Rasturit e moju malu, majunu,
nevinu picu.
Recepcionar se nacerio. Vidjelo se da ga boli kurac, sve da je to i istina. Uhvatio sam je za ruku i povukao k
liftu. Ispratio nas je pogledom, uz njezin pijani hihot. Bio sam jedini u hotelu kome je neugodno.
Lift se poeo penjati, a ona utjeti. Stala je sve dublje disati. uo sam rad njezinih crijeva.
Koji ti je kurac, pitao sam to njenije.
Ne znam, rekla je, odjednom mi se povraa.
Sluaj, nemoj tu povratiti, rekao sam, sad emo u sobu.
Ne brini, nikad ne povraam, rekla je, jednostavno ne mogu. Voljela bih da mogu, ali ne mogu. Ne znam zato je
to tako.
Hvala bogu, pomislio sam, ako je zaista tako.
U sobi se skljokala na krevet. Skinuo sam jaknu i izuo cipele. Onda sam sjeo na krevet i gledao je. Djelovala je
bolesno. Razmiljao sam to da radim. Disala je duboko i podrigivala na bljuvotinu. Prestao sam razmiljati i
skinuo sam je. Leala je u gotovo besvjesnom stanju i potpuno gola. Petnaestak godina mlaa od mene. Digao mi
se. Nije me pekla savjest.
Legao sam na nju i stavio joj ga meu noge. Imala je iroku piku u koju bi stao i buket takvih kao to je moj. Ali bila
je solidno mokra. uo se zvuk jednak djejem skakanju po lokvi. Taman kad sam mislio da u ispaliti metak, ona je
stala povraati. Prvo meni u lice, a onda po jastuku.
Oprosti, rekla je, ne znam kako mi se to dogodilo, a onda opet povratila.
Dva sata kasnije jo je stajala pokraj zahodske koljke. Bljuvotine je bilo na krevetu, tepihu, u kadi, koljci, po meni,
njoj i bijelim hotelskim runicima. Ja sam jo uvijek stajao gol pored nje, gole. Ona je svako malo povratila ili
podrignula. Pogledao sam u zrcalo na hodniku. Vidio sam cijeli prizor u kupaonici, nju, mladu, zgodnu; vidio sam
sebe, svoj objeeni trbuh i masnu kosu. I zaista, izgledao sam kao njezin otac. Nagnula se da uzme papir. Okrenula je
dupe zrcalu. Bio je to izuzetan prizor.
Ja sam ionako samo stajao i ekao. Besposlen. Odluio sam biti koristan. Nakon nekoliko sekundi dupe je jo bilo na
zrcalu, ali i ja. Stenjala je drei se za vodokotli. Samo sam se brinuo da ga ne otkine. Na bljuvotinu sam se privikao,
na potrgani vodokotli ne bih. Povratila je jo jednom, ja sam svrio dvaput. Ali vie nisam mogao. Ipak, izgleda da
vie ne mogu jebati cijelu no kad popijem. Sustigle me godine.

Za sve su ene krive

Od prve birtije do mojeg stana ima oko dvjesto metara. Pjeaim brzo jer tako mi ne ostaje puno vremena za
razmiljanje. Ne volim razmiljati. to vie razmiljam, gluplji sam. Osim toga, vrijeme je moj najvei neprijatelj.
Kao i svim budalama.

Hesse je jednom napisao: "Jesi li ikad iglom za pletenje akao po zidnom satu koji je stao? Ja sam to jednom uradio
i doivio da je namah vrag uao u mehanizam pa je svo raspoloivo vrijeme naprosto odzveketalo; kazaljke su se
utrkivale oko brojanika, okretale se sumanuto uz nekakav stravini zvuk, prestissimo, sve dok isto tako naglo nije
neto kljocnulo, stalo i sat je ispustio duu."
ivjeti u vremenu, sanjati ga, podsjeati, mnoiti, dijeliti, oduzimati i vraati mu se stalno iznova, isto je to i akati
iglom za pletenje po utrobi. Jebe to. ivot je prekratak da bih ga svaki as mjerio mislima.
Drugi razlog (ili je to isti!) mojega brzog pjeaenja jest to to se sve birtije u gradu zatvaraju najkasnije do 23 sata.
A sada je, pogledam na runi sat, neto vie od 20. Stignem popiti pet-est piva. Doktor Breitenfeld, neuropsihijatar,
u kojega sam se nedavno lijeio od alkoholizma, rekao je da sam neizljeiv sluaj. Da vrijeme mjerim po popijenim
aama alkohola. Digao je ruke u znak predaje. Bio sam mu zahvalan. Supruga, koja je preko nekih mutnih veza
sredila moje lijeenje, nije digla ruke. Ali nije dizala ni noge. Morao sam se snalaziti kako sam znao. Tek kada sam
otrpio dvanaest penicilina zbog zaraenog tripera, spustila je ruke, a podigla noge. Ponovno se volimo. Ovaj put bez
penicilina i doktora Breitenfelda.
U gradu u kojemu ivim sve su birtije jednake. Sve rade do 23 sata. Vlast se potrudila da izjednai prava bogatih i
siromanih, trijeznih i onih drugih, normalnih. Zato smo socijalna drava. Tako pie u Ustavu. A onaj tko ne vjeruje
u Ustav, kae Fritz, neka jede govna.
Jedan moj poznanik, narki, uporno tvrdi da se birtije poznaju po zahodima. Kako izgledaju zahodska koljka, pisoari
i lavabo - takva je birtija. Ako je u koljci govno, a lavabo zaepljen, vjerojatno je i ugoaj u birtiji ravan katastrofi.
ae su prljave, a cuga razvodnjena. Na plastinom kasetofonu cijelo vrijeme putaju glazbu s Narodnog radija.
Konobar e sigurno i promiljeno zajebati na zavrnom raunu. Naravno, u svoju korist. Osjeat e se kao uljez jer
drugaije ne moe. Molit e Boga da to dalje ode od te birtije. Molit e Boga da se vie nikada tamo ne vrati.
Paranoja e te gristi jo nekoliko dana. Priviat e ti se prljave ae, razvodnjeno pie, Narodni radio, podmukli
konobar A sve pone od govna u koljci. alosno. Tako misli moj poznanik. Narki.
Ja mislim drugaije. U birtiji "Night", kamo sada idem, ne nedostaju govna. A opet je sve u redu. Postoji neka tajna
veza izmeu mene i tog prostora. Atmosfera. Neka ljubav. Stol u kutu je uvijek prazan. eka samo na mene. Pivo je
uvijek hladno. Posluga brza i nenametljiva. Ondje mi je otvoren i raun. Nema reciprociteta nalijevanja. Pijem do
fajronta. Onda gledam u dep i platim. Ako ne, vraam se. Kao i veeras. Pijem na leasing. Glavno da imam za
uee.
Na ulazu u Night ugledam konobara. Svaa se s nekim kloarom. Koliko ujem, kloar se eli ugrijati u birtiji. Vani je
oko 2 stupnja. Zima za popizdit. Pravila kue, stalno ponavlja konobar, dok kloar replicira s "jebe mi se".
Sjedam za svoj stol i ekam.
Zar nisi uo za socijalni nauk crkve? dere se kloar.
Nije ti ovo crkva!! vriti konobar.
Gdje ti je humanost? nastavlja bradonja.
Otila u piku materinu!! Van iz moje birtije!!!

Kloar se, meutim, ne da van. Konobar ga odmjerava od vrha glave do pete, procjenjujui je li dovoljno snaan
da ga nokautira. Kloar se samo smjeka. Napetost je narasla toliko da je mogu osjetiti u zraku. Ustajem. Ne
smijem si dopustiti nepotrebno gubljenje vremena. Prvi put u Nightu toliko dugo ekam na pivo. To me alosti.
Prilazim im u stilu "jabatuvammater". Da sve bude jo zanimljivije, stisnem prste koji zapucketaju. Izgledam
zajebano.
U emu je problem? upitam obojicu.
Konobar se nadlakti na moje rame. Sliimo temerima kojima je sifilis pojeo sve modane stanice.
Zna to stari, jedva se suzdravam da ga ne rastepem tu po stepenicama, pone konobar. Mora van! Nije ovo
Caritas, jebem ti mater u piku!!!
Kloar uti. Prazno pogleda konobara. Onda mene. Kao da misli: Boli me kurac, radite sa mnom to hoete, ali ja
ne idem odavde dok se ne ugrijem.
Okrenem se prema konobaru.
Zato se ne smije ovdje zgrijati? to ti smeta? Konobar se
trgne.
Kao prvo, zato to nije nita naruio. A kao drugo Prekinem ga:
Okej, daj mu pivo, ja astim.
Okrenem se i laganim koracima uputim za svoj stol. Konobar ostaje cvriti, kloar se uputi za prvi prazan stol. Skine
kaput i prebaci ga na stolicu. Osjeti se smrad trulei. Konobaru je trebalo neto due nego inae da mi donese pivo.
Pogledam u kriglu, sumnjajui da je pljunuo unutra.
Ti si stvarno glup. Fakat drka bezveze, ustvrdi dok sam zavirivao u kriglu. Zar stvarno misli da bih ti pljunuo
u pivo?
Ovdje dolazim ve etiri godine, a to jo nisi skuio.
Znai da ni ti nisi puno pametniji, pomirljivije kaem, dodavi:
Nego, kad si spomenuo drkanje, zna li ti to je uope to?
Drkanje? Pa nisam glup. To ti je
Boe, koji je to idiot, zakljuim sluajui njegovo objanjenje. Kad je zavrio teoriju masturbacije, odmahnem
glavom u znak netonog odgovora.
Ne, stari, to je previe znanstveno Laiki gledano, drkanje je kad od ruke pravi piku, a od kurca budalu.
Ne kui, ali odlazi neto raspoloeniji. Kloar me prijateljski pogleda, digne bocu u zrak i halapljivo ispije nekoliko
gutljaja. Isto uinim. Tu je gestu valjda shvatio kao uljudan poziv za moj stol. Uzima svoj kaput i sjeda do mene.

 Ja sam Marko, kae.

Robert, kaem ja.
Na sreu, ne rukujemo se. Odmah shvatim da se nije okupao barem est mjeseci. Ima udne plikove po rukama, a
na neobrijanom licu nekoliko hematoma. Podulja mu kosa zamreno stri u vorovima punim smea. Olienje je
primjera kakvim majke plae djecu da e postati ako ne budu dobro uili u koli. Meni ne smeta. Jo sam trijezan.
Takav sve trpim.
Vidio sam te nekoliko puta na televiziji. Ti si novinar, zar ne?
Tako mi kau, odgovorim preko kurca.
Zna li da novinari ive kratko, nekih pedesetak godina. Ubija ih stres, nastavlja bradonja.
I alkohol, nadopunim ga.
Ni jedan lijek nije dobro konzumirati u veim koliinama, ma koliko on bio dobar, baci se u filozofiranje
kloar.
Nasmijem se.
Da ti sad dam pedeset kuna, to bi napravio? Pogleda me
zbunjeno.
Popio bi' ih.
Eto vidi, slavodobitno mu potvrdim. Ja bi' ih popio, ali ne kaem da je to pametno. Naprotiv.
Morao sam otpiti nekoliko gutljaja piva da bih nastavio:
Nije stvar u tome to je pametno a to ne, ve u postupcima. Ne moe nekome davati savjete, a sam ih kriti.
Jebi ga, zato je cijeli svijet u kurcu, alosno konstatiram.
Primijetio sam da su novinari nedojebani ljudi. Ti potvruje tu tezu, kae uvrijeeno.
Nije problem u novinarima, kaem, ve u okolini. Ponaa se onako kako se drugi ponaaju. Ja ne slavim
alkohol, ja ga pijem. Zato je to tako? Ne znam. Mogu li bez njega?
Vjerojatno da. Ne, nemam pojma. No, pitam te, kakva je razlika u tome pijem li ovdje kavu ili pivo?
Nisam te jo vidio uz kavu.
I bolje. Jer da si me veeras upoznao uz kavu, ne bi ti sad pio pivo. Zato? Jer bih sad mislio o tome kako nazvati
Vladu i dobiti nekoga politikog degenerika za intervju. Ili zato je novinar Gradske rubrike bolje plaen od mene. Ili
ima li moja ena ljubavnika, kao to ja imam ljubavnicu. Kui? Ne bih te ni pogledao. Jebalo bi mi se za tvoje pravo
na pivo. Ili humanost, kako god hoe.
Slegne ramenima.
Svejedno, moda sad riskiram da mi nee platiti jo jedno pivo, ali ionako mora razmiljati o onome to si
govorio. Danas ili sutra, isti ti je kurac. Problemi ostaju, koliko god se ti napijao, kae oprezno.

 Moda. Pitanje je koliko ja mogu utjecati na to u trezvenom stanju. S mogunou ima li moja ena ljubavnika ili
ne, ne mogu nita u kakvom god da sam stanju osim da ga ubijem. To to je neki alabajzer u Gradskoj bolje
plaen od mene, ne znai da u izboriti veu plau za sebe ako ne pijem. A intervjue sam uvijek radio bolje kada sam
bio pod gasom. to pijaniji, to lui lanak. Znai, kad stavimo sve plusove i minuse, ispada da je bolje kada sam
pijan. 'Ajde bok! I ne seri vie.
ivio.
Kucnemo se. Kao dobri, stari prijatelji.
Ne znam, moda si i u pravu. Samo, ne mogu se nikako oteti dojmu da sam sav svoj ivot utopio u alkoholu, kae
obrisavi se po bradi, kao da time pokazuje koliko mu je stalo do toga to sam mu rekao da ne sere vie. Zatim
nastavi:
A ti si jo mlad. Koliko ima godina? Tridesetak? Kae da si i oenjen. Ne misli li da je u tvojoj dobi ipak malo
prerano odrei se svih problema?
Tko bi se, jebem ti mater, odrekao pizdarija kad tre kao psi. Stvar je u tome da ih se to vie onemogui u
upravljaju ivotom, da ne budu prioriteti buenja i lijeganja u krevet.
Samo u tome je stvar. I nita vie od toga, kaem neto smirenijim glasom. Iako ni sm ne vjerujem u izreeno,
klimnem glavom kao da dajem zapovijed.
Mnogi bi se sloili s tobom. A mnogi bi te i osudili zbog toga.
Uvijek te osude oni koji se u pravilu slau s tobom.
Ispili smo rundu, to je znak da pozovem jo jednu. Kloar me zaljubljeno gleda. Osjeam se mono. Vladam
situacijom. Kupio sam ljudsko bie, ma kakvo ono bilo, jednim jedinim pivom. Osim toga, malo mi je nedostajalo da
se ponem diviti svojoj fi lozofi ji ivota u koju, ruku na srce, ni sam ne vjerujem. Ipak, svaki je alibi dobar. Ma kakav
on bio. Izgleda da me je alkohol uzeo pod svoje. Sutra definitivno prestajem piti. Odluio sam.
Vrijeme je da promijenio temu.
Kako to da se ne kupa? Zar nigdje u gradu nema javnih kupatila? Pogleda me
zbunjeno. Nema odgovora.
Uvijek me zanimalo, nastavljam, kako ovjek postaje kloarom. Roenjem, opredjeljenjem ili, recimo,
gubitkom posla, stana
Najee zbog ene, kae nekako nostalgino.
Za sve su ene krive, potvrdim kao da na sudu dajem izjavu.
Istina je, sloi se i kloar: one su krive za sva sranja na ovom svijetu. Povodi za ratove bili su kojekakvi, a
uzrok je uvijek bio jedan - ena. Da je Hitler kojim sluajem u mladosti jebao, ne bi u poodmakloj dobi
zapoinjao Drugi svjetski rat. Sva ona sranja o Rasnom zakonu, o nekakvim Arijevcima, sve je to izmislio samo
da njegovi vojnici ne bi jebali. Ljubomora, eto to je.
Uzdahnem.

 Pusti Hitlera Osim toga, kak' ti moe znati da Hitler nije jebao? Otkud ti tako neto, u kojoj si to enciklopediji
proitao? upitam gotovo i sm povrijeen to Hitler nije jebao.
Sve upuuje na to. Bio je impotentan.
E sad si ga pretjerao.
Kad ti kaem. Poznato je da se u Beu esto druio s kurvama samo zato da njegovi puno uspjeniji kolege, slikari, ne bi
shvatili taj turoban problem koji je nosio u gaama. Meutim, jedna ga je mlada kurva ucjenjivala, a on joj je plaao za
utnju sve dok je imao novca. Kad ga vie nije imao, kurva je sve to ispriala slikarima i zato se mladi Adolf nije uspio
upisati na Umjetniku akademiju.

Uh, jebo te, nije ni udo da je zapoeo Drugi svjetski rat.

Da, za sve je kriv komad pike.
A ti? Zar si i ti impotentan?
Trgne se. Nije oekivao ovo pitanje. Gordo se nasmije.
Ja? Ma kakvi. Moj se jo uvijek die kao u najboljim danima.
Znai nisi postao kloar zbog komada pike? Pokuam shvatiti. Pone
odgovarati jedva ujnim glasom:
Dijelom, da. Za sve su ene krive, moj prijatelju. Ja sam doktor veterine, imao sam kuu na sjevernom dijelu
grada. Bio sam oenjen, djeca su mi sada ve odrasla. Stariji sin je postao inenjer. I danas bih bio s njima da se
prije deset godina nisam ranije vratio s posla.
Ne puim tu priu, iako gorim od elje za nastavkom. Brzo smo popili pie, a onda stigne novo. Ovaj put od konobara.
Mahne mi stidljivo iz prikrajka birtije. Valjda je uo da je Marko doktor, pa makar i za ivotinje.
Okej, da ujem dalje, kaem izmeu dva gutljaja.
Pone oklijevati kao da nije oekivao moju znatielju. Ipak odlui nastaviti priu ni na trenutke ne isputajui
bocu iz ruke:
Nema se tu to puno dodati Zatekao sam enu s jednim tehniarom iz druge smjene. Jebali su se k'o zeevi na
mojemu krevetu. Iako sam to civilizirano podnio, neto je
puklo u meni. Poeo sam piti, ona je podnijela zahtjev za razvod - i tako, malo po malo, evo me ovdje gdje jesam.
E jebi ga, prokomentiram priu. Oekivao sam bolji zaplet. Ono s Hitlerom je bilo puno bolje.
Snudeno slegne ramenima, kao da se ispriava. Jednostavno ne odolijevam: na sav glas se stanem smijati.
Konobar me zbunjeno gleda iz prikrajka. Kloar Marko uvredljivo gleda negdje u kut birtije. A ja se samo smijem.
U meuvremenu stiu nove runde pia. Neke sam ja naruio, veinu nisam. to sam vie pio, sve mi se vie
priinjavalo kako razgovaram sam sa sobom. Sa svojim drugim "Ja". Kloarom. Pravim, olinjalim kloarom kojega
ena vara s tehniarom iz druge smjene.

Jebe Shakespearea
Alan je cigaretu ugasio o pranjavi zid ambulante. Jo jednom je pogledao na autobusno stajalite ne bi li vidio Mariju,
a onda se tekim koracima uputio niz ulicu. Negdje u elucu je osjeao kako vie ne moe ekati. Odluka koju su sino
donijeli on i Marija bila je definitivna. Danas, tono u podne, njih e dvoje popiti smrtonosnu dozu lijekova i time
dokazati svojim roditeljima da su jedini pravi gospodari svojih ivota. Pokazat e im za inat, neka vide bijednici to
zapravo znai biti nemilosrdan. Pa to ako je njemu tek esnaest godina, a njoj nepunih petnaest? Alan je znao toliko
slinih primjera iz knjievnosti da bi ih sad mogao sve nabrojati. Samo iz kolskih lektira itao je barem o pet, est
sluajeva gdje su postojali i neto mlai ljubavnici nego to su Marija i on. Uostalom, zar Giulietti nije bilo tek 12
godina kada se zaljubila u Romea? Pa ako se Romeo ubio zbog Giuliette, emu onda on da sauva svoj ivot? Zar je
manje vredniji od Romea? To nikako. Marija je uostalom i sama inzistirala da se zajedno otruju. On je ispoetka,
istina, elio samo da pobjegnu od kue, ali je ta ideja brzo pala u vodu. Radilo se zapravo o tome da nisu mogli
sakupiti dovoljno novca niti za najobiniji prijevoz iz grada, a kamoli za nekakvu sobicu gdje bi se u poetku smjestili.
A jednako su tako znali da hrana ne raste u kronjama borova. Stoga je Alan predloio da orobe gradsku potu;
zapravo e to on sm uiniti, samo treba dobro razraditi plan pljake, a u tome mu Marija moe pomoi. Uvjeren je da
bi s tim novcem bezbrino mogli ivjeti do njihove punoljetnosti, a onda e se ve nekako zaposliti i vjenati. No
Marija je bila protiv tog plana. Kao prvo, rekla mu je, postoji realna mogunost da ga uhvate i osude jer, zaboga,
statistiki gledano, policija otkriva 75% poinitelja takvih kaznenih djela. Zato bi on, pitala se, bio srekovi koji
spada u grupu od onih 25%? Kao drugo, nastavila mu je tumaiti, pljaka pote je ipak zloin, a on, uvjerena je, ne
eli njihovu vezu uiniti prokletom, ve na samome poetku Jer, poznato je, Bog ne blagoslivlja ljude koji svjesno
poine zloin zbog materijalne koristi.
Ne, zaista im ne treba ta pljaka. Treba pronai neki drugi izlaz.
Ali osim odlaska iz grada, dakle pljake pote, nije postojala niti jedna druga mogunost za vrstim odranjem
njihove rasplamsale ljubavi.
Alan je zbog slabih ocjena dobivenih posljednjih mjeseci u koli sve ee morao ostajati kui, ak i vikendom kada je
najvie vremena provodio s Marijom. Takvu su mu beskrupuloznu zabranu nametnuli vlastiti roditelji koji su, prema
Alanovu miljenju, ve odavno preli granice dobrog odgoja.
Marijin tata, pogrbljen inovnik poznatoga dravnog odvjetnika, zabranio je pak svojim kerima, a ima ih tri, bilo koju
vrstu seksa s mladiima dokle god ne zavre fakultete i ne pronau kakav stalni posao. Ne pada mu na pamet,
kategorino je ponavljao pred djevojkama, da pod svojim krovom hrani jo i kakvo kopile.
I kako su onda Marija i on uope mogli odrati vezu koja, ruku na srce, i nije bila ba posve potpuna? No u ovom ga
trenutku nije toliko zabrinjavalo to to dosad nisu vodili ljubav, iako ljubavnici koji odlaze skupa u smrt ipak moraju
biti ljubavnici, u punom znaenju te rijei. To to je dnevno drkao pet-est puta mislei na nju, ne moe se smatrati
seksom. Ni to to mu je ona jednom pokazala sisu i crvenkastu bradavicu koja ga je gledala ravno u oi. Iako je ona
sama predlagala da joj sie bradavicu, on to nije elio. Jer, bilo ga je sramota priznati pred njom, svrio je nakon
nekoliko sekundi u gae samo gledajui u njezinu bijelu dojku. Nasreu, ona nije primijetila fleku na njegovim
hlaama, iako se bojao da e je ugledati i narugati mu se.
Nije ga zabrinjavalo ni to to nee doivjeti 18. roendan, mada je toliko puta pred prijateljima govorio da e se napiti kao
svinja na dan svoje punoljetnosti. Nije ga posebno brinula ni injenica to dosad

nije imao niti jednu drugu djevojku osim Marije pa zapravo i ne zna kakav je osjeaj zaljubljivati se svakog
proljea iznova. Ne, sigurno nee umrijeti kao Casanova koji je u Veneciji umro od sifilisa, odabrao je
Shakespeareovu dramaturgiju, znao je to. I tu nema dileme.
Ipak, jedna ga je stvar i te kako muila. Brinulo ga je to to Marija nije dola u dogovoreno vrijeme. Trebali su se
nai u deset, zajedno kupiti lijekove i otii, posljednji put onako zagrljeni, u njegov stan. Dogovorili su se da e
zajedno napisati oprotajno pismo, moda kakve stihove, i onda umrijeti.
Pogledao je na sat. Sada je ve pola dvanaest, a njegove ljubljene jo nema. Naposljetku je odluio, lijekove e sm
podii. Marija se vjerojatno zadrala opratajui se sa svojim sestricama, a moda i s ocem kojega nije osobito
cijenila Ma doi e ona, vjerovao je, taman kad podigne lijekove.
Recept koji je na prijevaru dobio od kunoga lijenika svoje bake trebao je biti dostatan za dvostruku dozu
antidepresiva. Sada je jo trebalo uvjeriti magistru Helgu da mu ih izda. Ni to nee biti teko, mislio je, pa Helga ga
zna od malih nogu.
Ohrabren time, u ljekarnu je zakoraio odluno ni najmanje ne elei otkriti tremu koju je osjeao du cijelih nogu.
Helgi je, dodue, pomalo mucajui rekao kako je baka bolesna pa je stoga on morao doi po njezine lijekove, to je u
sutini bila ista la koju je izrekao i bakinom lijeniku kada je za nju molio recept. Dodao je kako baka po cijele dane
lei u postelji te bi joj antidepresivi, koje i inae povremeno rabi, uvelike pomogli da prebrodi ovo mirovanje.
Uostalom, sa sobom je ponio i praznu kutiju tih lijekova kao i, govorio je, bakine srdane pozdrave magistri. Helga je
samo letimino bacila pogled na recept i ve je otvarala tamnosmeu drvenu ladicu na kojoj su vrsto slijepljeno
stajala slova T U. Na dvjema kutijama Trazodonuma od 100 miligrama tamnoplavom je olovkom upisala 1/1, to
je, pojasnila mu je uz osmijeh, znailo da baka smije uzeti najvie jednu tabletu dnevno, nikako dvije. Svaka
tabletica vie, rekla je i dalje se osmjehujui, za baku moe biti smrtonosna. Alan je klimnuo glavom, obeavi joj da
e svakako baki prenijeti uputstvo.
U trenutku kada se namjeravao zauvijek oprostiti s Helgom, brino trpajui kutijice antidepresiva u dep, zapazio je
da je u ljekarnu ula Sandra, djevojka koja se nedavno doselila u njegovo susjedstvo. Pomalo ga je iznenadilo kad mu
je, s vidljivo nervoznim osmijehom, ali ipak odlunim korakom prila. U ruke mu je tutnula ljubiastu kuvertu
naslovljenu na njegovo ime, apnuvi mu tako da Helga ne uje, kako ga je pratila jo od ambulante. Zamolila ga je,
opet tiho da Helga ne uje, da njezino pismo proita tek kada ona ode. Na brzinu je kupila kutijicu Andola i odmah
potom odjurila iz ljekarne kao da je, u najmanju ruku, gone svi psi lutalice iz Grada. Alan je itao Sandrino pismo,
ukraeno srcima i Kupidonovim strelicama, posve svjestan Helginoga znatieljnog pogleda.
Boe moj, mislio je, nisam ni sanjao da se jedna od najljepih djevojaka ovoga Grada zaljubila u mene. I zaista, u
pismu je pisalo o njezinoj, zamislite, famoznoj zaljubljenosti u Alana, ali i, ni manje ni vie, molbi da joj to prije
odgovori na njezine tegobne vapaje pa makar i pismom. Usput, spomenula je i skori mogui susret, recimo zajedniki
izlazak u kino, ali to moe samo Alan odluiti, dakako ako dijeli iste osjeaje kao i ona. Nije shvaao zato mu je srce
iznenada poelo tako glasno tui. Iz ljekarne je iziao zaboravivi pozdraviti Helgu. Sretnica, mislio je o Sandri, da je
stigla samo koju minutu kasnije, ljubav njezina ivota bila bi tek punjeni puran bakinih tableta. Ovako, raunao je, ne
isplati se brzopleto ubiti, osobito ne danas. Uvijek za to postoji vremena. Uostalom, ni Marija se nije pojavila. A ako
ve njoj nije stalo da zajedno otputuju s ovoga svijeta, zato bi on sm morao umrijeti?
Tko zna o emu bi Alan jo sve razmiljao da ga u tom trenutku nije zaustavila malo pogrbljena ena od nekih
dvadeset dvadeset pet godina.

 Deko, hej deko, ima pet kuna?

Alan je posegnuo za dep hlaa i pronaao nekoliko kovanica. Uza sveanj kljueva bila je tu i novanica od sto kuna
koja mu je ostala od mjesenog deparca. Pruio je pogrbljenoj eni kovanice, a ostalo je vratio u dep.
Ej, deko, da mi i tih sto kuna?
Ne, rekao je odsjeno.
Daj mi, molim teeeee, gotovo plano je prozborila. Alan je odmahnuo
rukom kao da tjera muhu.

Stani, jebo te bog! vikala je ena za njim.

Stani! Dat u ti neto to do danas jo nisi doivio!
Alana je ovo zaintrigiralo. Okrenuo se prema eni i gotovo je mucajui upitao:
A to bi to bilo?
Puenje Je l' ti itko popuio kurac dosad? Ja to radim najbolje, majke mi.
Alan je ustuknuo. Najmanje to je oekivao bilo je da mu neka ena ponudi puenje. I to za samo sto kuna, polovice
njegovoga mjesenog deparca.
Je l' dosta pedeset, da mi se nae ostatak do kraja mjeseca?
Koji si ti idov,majku ti!? Ajd' osamdeset, samo zato to mi treba. Doi, idemo iza apoteke. Zatim mu se
nervozno obratila: Odi, jebem te, to si se uplaio - pa neu ga odgristi.
Alan je krenuo za enom, koja ga je u jednom trenutku povukla za rukav preko nekakvih cigli, do grma i malih
stepenica koje vode do ograenog skladita ljekarne. Spustili su se niz dvije stepenice i ona je kleknula, smjestivi se
direktno do njegovog rasporka. Otkopala mu je lic i izvadila ve ukruenog maloga. Povukla ga je kroz dlan dva
puta, kao da ga provjerava, a onda ga halapljivo strpala u usta. Sve je trajalo samo nekoliko sekundi, ali dovoljno da
Alanu izmami, po prvi put taj dan, osmijeh na licu. ena kojoj nije ni zahvalio nestala je u sekundi sa sto kuna,
potpuno zaboravivi vratiti ostatak od ugovorene cijene.
Ali Alan je toliko bio sretan da ga je, zakoraivi neoprezno s plonika, udario autobus broj 106. Nakon silovitog
udarca, Alan je odletio na drugu stranu plonika, dok su kutijice Trazodonuma ostale leati na cesti. U zgrenoj aci,
Sandrino je ljubiasto pismo halapljivo gutalo tamnocrveni potok krvi iz poluotvorenih usta.
Za to je vrijeme Marija sjedila u stranjem dijelu autobusa broj 106, pitajui se zato, zaboga, autobus ponovno stoji - i to
na cesti bez ikakve signalizacije. Bila je pomalo nervozna. Nikada si nee oprostiti, tuno je mislila, to je Alanu tako olako
dala obeanje da e zajedno s njim poi u smrt. Zaboga, pa njoj je tek petnaest godina! Osim toga, prema Alanu je, istina,
osjeala odreene simpatije, ali ljubav...? to ona zapravo zna to je ljubav? Njoj se uostalom ve neko vrijeme svia i Leo iz
2. b razreda, a i prema Marku, onom treberu iz prve klupe, gaji nekakve osjeaje Istina, svrbi je pikica ve neko vrijeme
i sve joj manje pomae trljanje klitorisa. Voljela bi da joj Alan barem polie kliti, ali on je jo tako srameljiv i ne usudi joj
se ak ni posisati bradavicu. Kako da onda s Alanom poe u smrt, kada ni sama nije sigurna da je on onaj pravi? I to si Alan
uope zamilja, pa on je jo nije ni

poteno poljubio!? U tom se trenutku sjetila svojega dobroga i portvovnog oca, posebice njegovih brinih rijei da dobro
razmisli kakav je taj Alan. Istina je, govorila je sebi u bradu, to e joj deko koji bi se samo zbog ljubavi ubio. Zar vrijeme
Shakespearea i traginih ljubavi nije ve odavno prolo? I kakve, uostalom, veze ima Giulietta s njom? Tko joj moe jamiti
da cijela ta stvar nije izmiljena?

vrsto je donijela odluku, rei e mu da si izbije iz glave takve misli i neka je radije jednom poteno izjebe, a, mislila
je, mogu se i sutra ubiti ako on ba toliko eli otii u smrt. Pa ipak joj je, do vraga, tek petnaest, a njemu esnaest.
Za smrt nikada nije kasno. Samo, strepila je, da ne stigne prekasno. Da bar jutros nije pisala tu prokletu zadau iz
matematike.

Kako da ene bolje razumiju mukarce

Osuen da se doivotno branim od enskih napada; kako sam muki ovinist, debela svinja koja je frustrirana jer
nije vidjela pike otkad je Tito umro, kompleksa s malim kurcem retardiran u obje svoje glave i slino, odluio sam,
u vlastitu obranu, napisati samo devet stavki kako bi me (nas) ene bolje razumjele:
1. Mukarac se ve rodio umoran i ene ga moraju ostaviti da se za ivota odmori.
Pogledajte samo sva ta jadna, ispaena lica mukaraca. Em smo iz pike ispali, em se u nju stalno vraamo. Jo nas i
vi otjerate svako malo u piku lijepu materinu. Ako smijem rei: "Jebale vas pregorjele arulje, same ih promijenite ".
Mi vidimo i po mraku pronai krevet. Upalimo TV i opet imamo dovoljno svjetla. Jebalo vas maljanje zidova, kupite
oglasnik i pronaite majstora. Koji e nama kurac isti zidovi? Ionako e za godinu dvije biti isti. Jebe nam se to ste
izgubile tri sata vremena kuhajui veeru, a mi neemo jesti jer smo se naderali piva u lokalnoj birtiji. To naravno
govorim ako smijem rei.

2. Mukarac e uvijek rei da vas voli, ali e nakon petnaest minuta to zaboraviti. Tono otprilike koliko traje seks sa
skidanjem, predigrom, samim zloinakim pothvatom, ispriavanjem i tuiranjem - mukarac vas voli. Poslije nam
doete kao sestre. Ne moemo s vama kartati za lovu, gledati utakmice, ii po kafiima, rigati pred tuim haustorima,
igrati se mukih igara poput one "tko moe vie pljunuti u vis" i tako dalje. Stoga tih petnaest minuta koliko smo
zaljubljeni u vas, pamtite do sljedee zgode.

3. Mukarac oboava gledati televiziju, jednostavno voli TV kao sebe samoga. Televizija nam slui za to bre oputanje
nakon cjelodnevnog odmora. Na televiziji pametan mukarac moe uivati u mnogim njemu lijepim i nedostupnim stvarima.
Tako moe vidjeti gole ljepotice, dobre automobile, moe jebati mater nogometau jer je ovaj zabio loptu u stativu, iako on
nikada ne bi pogodio ni loptu, a kamoli stativu Televizija nam slui kao i vama frizerka ili kozmetiarka. S TV-om se
odmorimo i ono to nam ne uspijeva s vama, a vrlo, vrlo je vano, uvijek moemo primijeniti program ili ga ugasiti.

4. Mukarac se danju mora odmoriti da bi mogao nou spavati. Morate znati da se muki mozak dijeli na dvije polutke, lijevu
i desnu. U lijevoj se nalazi centar za logiku, a u desnoj centar za kreativnost. Kako mi logiki razmiljamo da treba kreativno
ivjeti, tako se jadni i umorimo. Bez da neto, na oko vidljivo, radimo. Kako otii na poinak umoran? Mukarac se mora
preko dana psihiki pripremiti da bi nou mogao normalno spavati. Stoga se preporuuje da svaki mukarac preko dana bude
to vie u horizontali, to jest da duboko razmilja, po mogunosti u snu. Tek onda, naveer, moe u miru zaspati.

5. Mukarac zapravo nikada ne spava, on duboko razmilja o vaoj budunosti. esto se varate i mislite kako mukarci
spavaju kao krmci. To je duboka zabluda. Dokazano je da se bolje razmilja ako

se zatvore oi i povremeno isputaju zvukovi poput hrkanja. to mislite otkud nama tako sjajne ideje koje imamo? Ili,
otkuda znamo pogrijeiti pa se, primjerice, zajebemo za cijeli ivot i oenimo se? To je zato jer nas netko nije pustio
da duboko razmiljamo.

6. Kad je mukarac pijan, iskoristite ga. Ujutro se nee sjeati. Kad vam je mu pijan, moete ga slobodno seksualno
iskoristiti. Ujutro e umisliti da je imao nonu moru i to e pripisati mijeanju piva i vinjaka. Moete izvui iz njegove
lisnice neto novca. Opet e misliti da je lovu ostavio u kafiu na pie i kurve i stoga mu nee biti ao kad vidi prazan
novanik. Umjesto to ga doekate s bejzbol palicom kada dolazi pijan, razmislite kad ste ga zadnji put seksualno
iskoristili. Jest da ste se vi moda danas ve potroile sa susjedom ili potarom, ali mu, kakav god da je, moe vam u
pijanom stanju pruiti dodatna zadovoljstva. Jer pijani mukarci vide obratnu realnost pa e moda dati sve od sebe
zamiljajui da ste vi neka druga.

7. Mukarac nikada ne uradi danas ono to moe ostaviti za sutra. Prvo i osnovno, to se rada tie, svaki mukarac
misli da je rad bolest. Zato bi umro mlad? Mukarci ponekad ive u zabludi da e vjeno ivjeti, zaboravljajui
pritom da su oenjeni. Nema anse nadmaiti enin ivotni vijek, osim ako je kojim sluajem ne pregazi autobus.
Stoga mukarci sve poslove prebace za sutra jer nema smisla neto uzalud napraviti, ako se to moe i sutradan
uraditi. Medicinski je dokazano da intelektualni i fiziki rad iscrpljuje ovjekovu energiju. Kada rade, mukarcima
pada imunitet, postaju impotentni i odaju se drogi, alkoholu i drugim enama. Dobro, to na koncu nije ni tako loe,
ali ga na kraju od silnih pritisaka eka smrt. Zato, pobogu, onda razmiljati o tome?!

8. Mukarac nikada ne misli ono to kae niti kae ono to si vi umiljate. Ako im, u trenucima njenosti, izleti
reenica poput: "Ovco jedna", zapravo smo vam htjeli rei: "Janje moje". Ili: "Kokoi jedna", u prepjevu bi bilo: "Pile
moje". Postoji puno varijacija na tu temu i nemojte, pobogu, sve doslovno shvaati. I ovca je jednom bila janje, samo
je sad puno ozbiljnija i naoitija. Koko je nekada bila pile, a gledajte sad to radi pijetlu. Tri okolo po dvoritu, i sve
vie: "Ne dam, ne dam, ulovi me ako moe, pa ti moda dam" A jadnog pijetla prvog oerupaju i stave u lonac jer
misle kako svud po dvoritu sere i pravi bez veze kaos u prometu.

9. Mukarac nikada ne vara enu, on samo troi kalorije s nekom drugom. Nisu svi mukarci stvoreni biti visoki, plavi
i zgodni. Imati miie. Ja imam ogromne trbune miie koje sam tekom mukom dobio od piva. To nisu ploice, to je
jedna ogromna, mekana ploa koja se protee oko itavog struka. Kada hodam, ona poskakuje za mnom. Ne moram
se griti da ona iskoi. Ona je uvijek tu, ak zna proviriti ispod majice. Stoga ako ne zateknete mukarca gdje
naporno trenira s kriglom od litre piva za ankom, nego ga ulovite s nekom enskom u krevetu, prvo se zapitajte
vjerujete li vi svojim oima ili onome to vam mu kae. Vidjet ete da je ono drugo ispravno. Mu vas ne vara, to je
sigurno. Samo eli to ljepe izgledati. Radi vas.

Poeo sam pisati dnevnik i

Matematiki gledano, historijski, bioloki, alternativno ili psiholoki, u govnima sam do grla. Juer sam kupio veliku
kolsku biljenicu na ijim su koricama Pamela Anderson i Tommy Lee. Ona ui u nezgodnom poloaju i ima irom
otvorena usta. Tommy se samo razvalio na nekom leaju i napravio facu mrkog medvjeda. Biljenica je namijenjena
za djecu do etvrtog razreda osnovne kole. Moraju prvo nju kupiti, kako bi bili motivirani i uspjeno doli do petog
razreda, a onda mogu kupiti jo ve biljenicu (od petog do osmog) da se vidi to Pamela zapravo dri u ruci i zato
Lee ima izgled mrkog medvjeda.

Na maturi dobivaju i DVD s kratkim, ali umjetnikim filmom Andersonice i Leeja. I diplomu. I fotografiju
gdje su svi na hrpi. Uiteljica razrednica je podno te hrpe i smijei se.
U srednjoj koli moe se kupiti biljenica sa Severinom. Ministar prosvjete vrlo je pametno razradio taktiku. U prvom
razredu moe kupiti biljenicu s motivima mora. U drugom sa slikom broda. Tek u treem, ako si faca i uope
stigne do treeg razreda, eka te velika biljenica sa Severinom. Bolje joj stoji frula od mikrofona. Tek u etvrtom
moe kupiti biljenicu s Jogobelom. Kako je Severina halapljivo guta.
Kad je mene u knjiari vidjela debela, klimakterina baba s gebisom preko cijelog lica i saznala da elim kupiti
biljenicu, odmah mi je dala onu od prvog do etvrtog razreda, s Pamelom i Leejom. Rekla je da sam previe
neozbiljan za one iz viih razreda. Kupio sam i dvije olovke, obje plave. Prvo sam Pameli nacrtao kako u ruci dri
upaljenu cigaretu, a Tommyju kako pui kurac. Onda sam Pameli nacrtao tetovae, a Tommyju velike sise i izgubljen
pogled. Kako se slika izgubljen pogled? Jednostavno, nacrtate tipu samo jedno oko, a drugo izostavite; ispalo mu
valjda negdje putem. Tako lik ima posve izgubljen pogled.
Okrenuo sam korice i poeo pisati: "Dragi dnevnie, ja sam ti malo u kurcu. Kako si ti?".
Zatim sam ekao jedno deset minuta da mi dnevnik odgovori. Ili se pravio idiotom ili ga je bolio kurac za moje
probleme. Uglavnom, nita mi nije odgovorio. Ja sam nastavio pisati: "Kad si takav upak i peder ni ja ne elim
razgovarati s tobom, tko te jebe". Zastao sam na trenutak i ipak nastavio slagati reenice: "Na poslu sam dobio nogu,
od jedne kurve triper, u bubregu imam kamenac, u koljenu vodu, na jetrima neke mrlje, jedino mi u glavi nisu nita
pronali. Kau, prazna je". Dnevnik je samo utio i dalje.
Za koji kurac, razmiljao sam, ljudi uope piu dnevnike? Da razgovaraju sami sa sobom? Da biljee kako se
ponekad usrano osjeaju? Isto kao i kad retardusi plate da ih se slika na ceremoniji vlastite svadbe. I jo ako su
totalni idioti, a uglavnom jesu, uokvire te slike i stave ih na televizor. to god da gleda na TV-u, ispada strava i
uas. ak i Hloverka Novak koja je bezgranino simpatina. Onda skrene pogled prema uokvirenoj slici i Hloverka
izgubi svoj smisao. Jebi ga.
"Dragi dnevnie, bude li i dalje samo utio, izrezat u te karama na komade i staviti u zahod da s tobom briem
dupe. ena me je ostavila. Meni je prepisala djecu. Dotada nisam ni znao da imamo djecu. Ugodno sam se iznenadio.
Jedno je dijete bilo mlae od mene dvije godine, a ono drugo je moj vrnjak. Slie jedan na drugoga jer su obojica
mukarci. I imaju spojene obrve. Onaj mlai ih je spojio oko cijele glave. Isti je moja ena, tako da e me stalno
podsjeati na nju. Zavolio sam ih obojicu i sluaju me. Kad su neposluni malo ih po riti izudaram. Jednom bejzbol
palicom na koju sam omotao bodljikavu icu. Malo ih boli, ali muki trpe jer znaju da su zasluili."
Dnevnik do tada nije progovorio ni rijei, a ja sam gotovo umro od silnog napora da sve to napiem. Odluio sam dovriti
pisanje: "Da ti nije Andersonice i Tommyja, sad bih te nategnuo na kurac i iziao na ulicu da svima kaem kakav si peder.
Kako sam od svih jebenih biljenica odabrao ba tebe, koji si mutavi degenerik!? Goni se u piku lijepu materinu, a ja sa
svojom djecom idem sad na pivo.

P.S. Prvo u se kvalitetno iskenjati i obrisati dupe tobom! Napui mi se govna!".

Sjekira zvana tramontina

Juer sam ubio trideset i osmogodinjeg Benjamina Kleina, ljubavnika moje ene i brata mojega

pokojnog prijatelja. Ubio sam ga sjekirom Tramontina. Zato sam danas malo umoran jer sam ga morao dobro zakucati
da na proljee, kojim sluajem, ne nikne u mom vrtu.
Na radiju je, ve trei put ovoga tjedna, putana pjesma Jimija Hendrixa, Hey Joe. Elsa, moja ena, u kunomu
haljetku i s viklerima na glavi spremala je doruak. Ja sam za stolom itao Times. Upravo sam dovravao Wonder
Blend cigaru kada je zazvonio telefon. Bila je to Emmy, Elsina majka koja ivi na selu. U zadnje vrijeme, kako ujem,
Emmy mnogo pije. Pretpostavljam da je razlog tome siuni tumor koji su onkolozi pronali na grliu njezine
maternice. Nije se eljela operirati. Nije eljela da netko nepoznat aka po njezinoj piki u tim godinama. Druga bi
stvar bila da je mlaa jedno pedeset godina. Onda bi joj bilo svejedno, ali ovako Ne dolazi u obzir, ipak mora drati
do svoje teko steene reputacije. Smatrala je da e whisky Four Rouses ubiti, ionako siuan, tumor. No nije ga ubio.
Sada krvari k'o svinja. Zamolila je ker da zajedno krenu u bolnicu. Elsa je, naravno, pristala. Sa zanimanjem sam
sluao Elsino trabunjanje o maminu ponaanju. Drala ju je neodgovornom. Rekla je kako se njezina majka ponaa
kao iparica, iako ima 72 godine. Zatim me je, srui posljednje kapi instant-kave, zamolila da okopam vrt pokraj
nae kue. eli, rekla je, posaditi rue. Crvene i ute.
Preskoili smo doruak, a ona se na brzinu obukla. Odjenula je Armanijevu haljinu koju sam joj proljetos kupio za
879,35 USD. Obula je Pollinijeve cipele i namirisala se parfemom Cartier. Otila je brzo. Nije me stigla ni poljubiti.
Moda se bojala da ne navalim na nju po kuhinji i tako uklonim tragove parfema. Taj Cartier u meni budi ivotinjske
nagone. Uspio sam joj samo doviknuti neka pozdravi Emmy, ali me vjerojatno nije ula. Ve je bila u naemu novom
Jaguaru, metalikzelene boje. Okrenula je klju i stroj od 1.450 kubika je zabrujao.
Ostao sam sm. Iz aktovke Samsonite izvadio sam Note Book i jedno vrijeme surfao po Internetu. Dionice Dow
Jonesa skoile su za 3,11% pa sam ih odluio prodati. Izraunao
sam da u od ove transakcije zaraditi priblino 240.000 USD. Poslao sam ifrirani e-mail brokeru s Wall Streeta i
ekao potvrdu. Tada je nazvao Benjamin.
Kao to sam rekao, Benjamin Klein je brat mojega starog prijatelja kojega sam upoznao za vrijeme rada doktorske
disertacije na Oxfordu. Zatraio je da me posjeti. Rekao je kako sa mnom eli o neemu vanom razgovarati.
Odgovorio sam mu da sam obeao Elsi okopati vrt i da e mi to zasigurno oduzeti dosta vremena. No Benjamin je
ustrajavao na naem susretu i na kraju ga nisam mogao odbiti. Dodao je kako e stii za pola sata i da e se kratko
zadrati. Njegov brat, sada pokojni Adalbert Klein, tvrdio je za Benjamina da je pederina idovska. Moj dobar prijatelj
s Oxforda znao mi je govoriti da su idovi normalni ljudi i da samo izuzetci poput njegova brata rade kojekakva sranja.
I da, znao bi dodati pokojni Adalbert, takvi kao Benjamin vole umakati jedino u tue guzice.
Elektronska pota s naznakom Secret je stigla. Ubacio sam je u PCD program i saekao desetak minuta. Tek tada
sam je mogao proitati. Krivo sam izraunao dobit. Samo prodajom A grupe vrijednosnica zaradio sam vie od
276.000, a sveukupna se zarada popela na 411.000 USD. Bio sam zadovoljan. Zapalio sam cigaru i otiao u garau.
Tamo sam uzeo sav potreban alat: motiku, lopatu i sjekiru Tramontina. Sjekira mi je trebala zbog visokog korijenja
kojim obiluje na vrt.
Volim raditi u vrtu. To me zaista oputa. Osim toga, radovala me je Elsina ideja da ispred hrastove garniture, s june strane
zidanog rotilja, zasadi rue. To e zasigurno dati edenski sjaj naemu omanjem vrtu. Elsa, ljepotica moja, voljela se ljeti
posve gola sunati na prostranom runiku. Zato sam i oboavao na vrt. Uvijek je znala prepoznati lijepe stvari. Uostalom, ne
znam bih li uope mogao ivjeti bez Else. Kada sam je upoznao bila je tek jedna od mnogobrojnih daktilografkinja poduzea
koje sam otkupio i ubrzo parcelizirano prodao. Bez posla je ostalo stotinjak radnika, ali ja sam na tome zaradio neto vie od
380.000 dolara. Elsa mi je jedina iz tog poduzea estitala, iako je tada, kao i drugi uposlenici, bila na ulici. Odmah sam joj
ponudio mjesto osobne tajnice, a nedugo potom smo se i

vjenali. Bilo je to prije devet godina. Dragi Boe, kao da je juer bilo kad sam joj prvi put uvalio mlohavog
pionju u usta Kako vrijeme brzo prolazi.
Benjamin je stigao u trenutku kada sam sjekirom razbijao visoki korijen ocvale trenje. Odmah je preao na stvar.
Rekao je pomalo mucajui kako je ve dugo u intimnoj vezi s mojom Elsom te kako je doao zatraiti civilizirano
doputenje njezinog odlaska. Nastavio sam udarati po trenjinu korijenu, posve ignorirajui njegovo prisustvo. Sjetio
sam se Adalbertovih rijei kako Benjamin voli umakati u tue guzice. No, Benjamin je i dalje govorio o potankostima
veze s mojom enom, usporeujui je s francuskom glumicom i manekenkom Laetitiom Casta. Posumnjao sam da je
prije dolaska u moj dom svratio u oblinji pub na koje pie, valjda kako bi skupio dovoljno hrabrosti za nae
sueljavanje.
Elsu je, nastavio je, prvi put vidio na jednomu humanitarnom koncertu u Helsinkiju, gdje su izvoene skladbe Xenakisa,
Rautaavare i Jarrela. Jo istu veer, kazao je, otili su u njegov apartman na sedmom katu hotela Sheraton i strastveno vodili
ljubav uz ampanjac i ruski kavijar. Tvrdio je da je tek godinu dana kasnije saznao da je Elsa moja supruga. To mu nisam
povjerovao. Zaboga, fotografi ja mene i moje supruge vrlo je esto na business stranicama Timesa, a on je, siguran sam,
ipak itatelj tog lista. Dakle, Benjamin zapravo i nije bio tako iskren kako se dijelom u javnosti predstavljao. To sam mu
naposljetku i rekao, na to je on samo odmahnuo rukom i podmuklo se nasmijao.

Primijetio sam da je nakon uvodnih reenica prestao mucati, sve otvorenije traei od mene da na Elsino ime
prepiem 35% bruto imutka te da neodgodivo pristanem na sporazumni raskid braka. To e me manje kotati, rekao
je, a njima e utedjeti dragocjeno vrijeme.
Dodao je kako Elsa i on namjeravaju otii na obale Karipskog mora kako bi kupili jednu od manjih kuica za
ljetovanje. eli je uiniti sretnom, kazao je, to se nikako ne moe usporediti s njezinim dosadanjim ivotom.
Sebe je Benjamin vidio duhovno bogatim ovjekom, za razliku od mene koji sam, kako je rekao, cijeli ivot
pronicljivo podredio materijalno-egzistencijskom smislu. Stoga e, izustio je, biti sretan kada mu Elsa podari
nasljednika.
Ne sjeam se da je ita vie rekao. Nekoliko sam ga puta Tramontina sjekirom udario u elo, a samo jednom u
potiljak. Ispruio se do mojih nogu. Primijetio sam da jo die pa sam okrenuo otru stranu sjekire. Zaista, ta je
strana bila vrlo otra. Od samo jednog udarca u vrat glava mu je odletjela u stranu. Volio sam tu sjekiru. Brazilska
proizvodnja Tramontine opravdavala je svu svrsishodnost pompoznih reklamnih kampanja. Po prvi put sam osjetio
olakanje to godinama posjedujem 1,75% njihovih dionica, iako mi taj udio nikada nije donio hvale vrijednu
dividendu. Benjamina sam zadovoljno gledao jo neko vrijeme, a onda sam se vratio poslu. Trenjin korijen je
napokon bio izbijen. Sada je jo samo trebalo okopati budui ruinjak i negdje pokopati Benjamina, gdje nee
naruivati estetski sklad naega vrta.
Elsa se vratila kasno uveer, pravdajui se administrativnim zbrkama po naim bolnicama. Emmy e vjerojatno jo
noas biti operirana. Stoga joj treba bolniki karton koji je, ini se, bolnica negdje izgubila. Potratila je cijeli dan
traei ga sa slubenicom iz prijamnog.
Nakon obilne veere naruene iz oblinjeg Royal restorana, rekao sam joj da sam ubio Benjamina Kleina i da sam ga
ostavio na travnjaku naega vrta. Rekao sam joj da mi se njegov grob estetski nigdje ne uklapa u naem vrtu.
Moda u ga sutra odnijeti do nae vikendice i tamo negdje zakopati. Ionako kratko boravimo u vikendici tijekom
godine pa e njegov grob moda dobro doi pokraj one vrbe koju sam posadio prije dvije godine.
Samo je otresla glavom, kao da je ta pria uope ne zanima. Zanimalo ju je samo jesam li nakon ubojstva ipak stigao okopati
zemlju za ruinjak. Odgovorio sam da jesam, iako sam radio sat vremena

dulje od predvienog. Radovala se to e odmah ujutro zasaditi crvene i ute rue. Poljubila me je i srameljivo
priznala da je jedino ja jo nikada nisam iznevjerio.
Jesam, odgovorio sam joj, zaboravio sam ti rei da su dionice Dow Jonesa skoile za 3,11%.
Ipak se na to nije naljutila. Zaboga, zakljuila je, ionako novac ona troi, meni su pune 92 godine ivota, a njoj ni
etrdeset. Pa na to bi ih uope ja i mogao potroiti sav taj imetak? Osim na nju.

Da, rekao sam joj prije nego to sam ruku stavio ispod njezine haljine, podsjeti me - molim te - da sutra kupim
jo dionica brazilske tvrtke Tramontina.
Zato? zanimalo ju je: Pa sam si rekao da nose slabu dividendu.
Mislim, rekao sam, da e im cijena skoiti. Stvarno su kvalitetne i zato ih treba podrati u proizvodnji.

Unutarnji monolog
Jo su stari ljudi govorili da i Bog loe u nekoj birtiji. Kad vidi to je napravio na ovomu naem planetu, koje pizdarije i
debilane, ne odvaja se od anka ni bagerom. Prvo je htio na zemlji stvoriti samo zooloki vrt. U njemu bi vladali
dinosauri, slonovi i Japanci. Japanci zato jer su tehnoloki nadmoniji od ivotinja i mogu sve te zvijeri drati pod
kontrolom. Predomislio se iz nekog razloga i poeo piti. A onda su ga Amerikanci pokuali zajebati i uveli zakon o
prohibiciji. Na taj su nain stvorili jo vie ljubitelja alkohola, prostitucije i kriminala. Namjerno sam na kraju rekao
kriminal jer su alkohol i prostitucija sportske aktivnosti, kao to su to tenis i plivanje. Kriminal je, suprotno od toga,
kad zabrani alkohol i prostituciju. Ne da ljudima da se opuste. Uhh, al' ti je fora kanjavati pijane ljude u nekom
bordelu.
Zatvarati ga na robiju, dati u novine, pljuvati po njemu Licemjerstvo do beskraja. Dragi nai sveenici i jo drai
politiari (koji nam propisuju kako da se ponaamo) vie lou i jebu nego mi obini smrtnici. Ali njih titi imunitet. Nas
bi trebao titi jedino Bog. Al' on je ve odavno pijan i spava pored neke jeftine kurve. I ivo ga boli kurac za nas.
Odavno je poruio: Jebite se, kako god znate! Ionako sam zasrao stvar kad sam vas stvorio!
A kako se ja uklapam u tu priu s dinosaurima, slonovima, Japancima i prohibicijom? Ima nekih poveznica, iako
naoko slabo vidljivih. Naime, ja sam neuspjeli abortus jer se moja draga mamica nije na vrijeme konzultirala s
ginekologom.
Kad je Bog stvorio prvoga ovjeka, nije znao da e za nekoliko milijuna godina ispasti ovakvo udovite kao ja.
Pokajao se i napio. Htio je smjesta unititi svijet, ali se toliko nalokao zagorskog vina da je pijan zaspao za ankom.
Sumpor u vinu ga je gotovo oslijepio.
Kad se probudio, umislio je da je samo sanjao moju sliku i smjesta popio kutijicu Normabella od 5 mg. Kako je on ipak
Bog, nije mu bilo nita, osim to je malo due spavao. Danas je, kau neki, ovisan o raznim tabletama za smirenje.
Ljudi su se zato dogovorili, da bi spasili svijet, kako e moju sliku postaviti na sva glavna vrata zoolokih vrtova na
svijetu, a najvie (one najvee) na kaveze pored slika impanza, slonova i nilskih konjeva. Pored njihovih fotografija i
nekoliko biografskih podataka, visjela bi i moja slika s nekoliko rijei upozorenja.
No kako to obino biva, ni to nije uspelo jer su ivotinje, jadne, brzo pocrkale od stida.

Delirij
Jedan moj prijatelj tvrdi da sam krivo formatiran. Kae, poznaje me dovoljno dugo i zna da trijezan ne funkcioniram.
Uvjeren je da glumim. Loe. Izigravam finog, dobro odgojenoga tipa. Zapravo sam negativac. Po svojem odgoju,
karakteru, fizioloki i filozofski.
Alkohol mi treba, kae taj moj prijatelj, da postanem ono to sutinski jesam. Negativac. Ako je tako, najebao sam.
Biti bad fallow ne bi moda ni bilo tako loe da nema posljedica. Da se tu i tamo ne otrijeznim i sluam pogrde. Kao
bad fallow napisao sam najbolje tekstove za novine, objavio knjigu pjesama i, na kraju krajeva, ostao iv svih ovih
godina.
Zato nisam zvao nekoga tko normalno razmilja. Znailo bi to otii u kurac. Iako sam znao da u tamo kad-tad i stii,
htio sam da to bude na moj nain. U mojem stilu. Kako nikada nisam znao to znai moj stil, prepustio sam se
koracima. Put me je uvijek doveo do stila. Mog stila. Ovaj me je put doveo u kafi "Osmica" u Zagrebu, iz kojeg me
jo nisu izbacili i zabranili ulazak do kraja ivota. Naruio sam pivo i konjak. Trebalo mi je pie za normalno
razmiljanje. Nakon nekoliko istih runda primakao sam se rjeenju.
Nazvao sam Franca. Koji me je odjebao.
Ne moe mi oprostiti, rekao je, to sam spavao s njegovom enom.
Rubina, njegova debela ena, nimfomanka, spavala je sa svim njegovim prijateljima, ukljuujui i mene. Franc se
zbog toga sa svim svojim prijateljima posvaao, ali na kraju i pomirio. Za mene je jo smatrao da smo posvaani. Ja
sam mu to oprostio, on meni nije. Pokuao sam ga uvjeriti da nikada ne bi saznao za eninu nevjeru da mu ona to
sama nije rekla.
Ona je, odgovorio je, kao i on; nita ne kriju jedno od drugoga.
Jebi ga, rekao sam, sama je digla noge.
Boe moj, zakljuio je, i ja sam mogao dii noge pa me ne bi pojebao.
Nisam mu na to mogao odgovoriti. Razoarao me je. Spustio sam slualicu i nazvao Hasana Dinia, zvanog Dino.
Nazvao sam ga kod Melite, njegove ljubavnice. Pokazalo se da nisam pogrijeio. Javio se:
Kak' si znao da sam tu?
Gdje bi drugdje bio u subotu popodne? Dode u Osmicu?
to ima tamo?
Paukovi.
Opet si pijan?
Blizu.
Ima love za jo koju rundu?
Nai e se.

 Evo me stiem.
Vratio sam se u Osmicu. Za mojim je stolom sjedila starica od nekih sedamdesetak godina. Pila je lozu. Kraj stola su
bile dvije vreice sa zeljem. U pepeljari se jo dimila moja cigareta. Sjeo sam. Pogledala me je dobrohotno.
Smetam li?
Taman posla.
Jeste li uli da se u Trnavi ubio brani par? Jutros sam ula na radiju. Strano. U moje se vrijeme nisu dogaala
takva sranja. Ljudi se nisu ubijali, borili su se da preive. A ovo danas
Druga su vremena, bako, uzdahnuo sam.
Poela je govoriti o svojim vremenima. Odabrala je 1945. godinu i zaustavila se na '62.. Naruio sam rundu. I jednu
lozu za baku. Skoro se rasplakala.
Vidi se da ste fi n mukarac, takvih je danas malo.
Ubio sam ovjeka, bako, rekao sam melankolino.
Neka si! Sigurno je to i zasluio, rekla je odluno kao Hitler 1935. na Kongresu u Nrnbergu. Slegnuo sam
ramenima.
teta to niste malo mlai, rekao sam gotovo zaljubljeno.
teta to si ti tako izbirljiv, odgovorila je.
Nazdravili smo. Poela mi je priati o svojim muevima. etiri ih je sahranila, jedan je preivio. Ali ni taj nije s
njom. Kae, pobjegao je s nekom vjeticom, mlaom od nje.
Al' neka, tjeila se, vratit e se on. Samo, dobit e figu, rekla je i pokazala grbavi prst. Sloio sam se. Zagrlio sam je
i poljubio u obraz. Zarumenjela se i odmah naruila novu rundu.
Ovaj put ja plaam, zacvrkutala je, iako jo nije stigla mirovina.
Odbio sam takav prijedlog. Ja sam platio.
A onda je doao Dino u drutvu ljubavnice. Melita je sjela do mene i poljubila me u obraz. Prijateljski. Baka ju je
ljubomorno pogledala. Objasnio sam joj da je to ljubavnica mojeg prijatelja. A meni samo prijateljica. Nije pomoglo.
Baka se pretvarala u rasputenicu. A takve su najgore. Sreom, shvatila je da si ne moe pomoi. Pokupila je svoje
zelje i otila. Nije platila ni lozu koju si je sama naruila. Osjetio sam se usamljenim.
I? Kaj ima novoga? Prekinuo je moje tugovanje Dino.
Ubio sam ovjeka, rekao sam u svojemu dramatinom stilu.
Ba ubio? nasmijao sam ga.
Ba, prekinuo sam njegov blesavi smijeh.
Kada? pitala je Melita.

 Sino, ispalio sam kao iz topa.

Koga? zanimalo je Dinu.
Nekoga kloara.
Uhhh, uzdahnula je Melita.
Nisam razumio je l' to zato to ali kloara ili mene. Dino je naglo skoio. Otprilike kao da se neega sjetio. Neega
spasonosnog.
Jesi bio pijan?
Potvrdno sam klimnuo glavom:
K'o bukva, htio sam slikovito to pojasniti.
A kako onda zna da si ga ubio? Ti se inae niega ne sjea u tom stanju. Moda si sve to umislio..., govorio je kao
na traci.
Indicije.
Jebao indicije! nastavljao je Dino i dodao: Nikad ne vjeruj napreac!
Moda se neega i sjea. Moda ga je netko vidio pa mu rekao, govorila je Melita u moje ime.
Ti uti, kurvo! sasjekao ju je Dino.
Ima pravo, branio sam je: Previe se toga uklapa u priu.
Je l' ti to on napravio? pokazao je Dino na moje lice.
Ne, pao sam u nekakvo jebeno grmlje.
Sino? pitala je Melita.
Klimnuo sam oajniki.
Prije ili poslije ubojstva? nastavila je.
Dino ju je htio pljusnuti, ali sam to zaustavio jednim pokretom ruke. Kao da tjeram muhu od ae.
Poslije, odgovorio sam.
Pa kako se onda toga sjea?
Sad sam je ja htio oamariti. Ipak sam se suzdrao. Objasnio sam joj da se toga sjeam jer sam leao u jebenome
grmlju, meu trnjem. Da me krv oblijevala, da me sve boljelo, da sam se bojao kako u krepati podno smrdljivog
cvijea. Nije shvaala. Dino jest. Ni on ni ja nismo trpjeli bolove. Obojica smo eljeli umrijeti muki. Za stolom u
birtiji. Nikako kao samoubojice zaglavljeni medu trnjem grmlja. Dino me je pogledao saaljivo, nekako oinski.
'Ko ga jebe, rekao je.
Koga? bio sam zbunjen.

 Pa kloara.
Da, sloila se Melita: Ko ga jebe. Ionako ih ima previe. Samo se kote, jebem im mater. Na to e ovaj grad liiti
ako ih ne ponemo ubijati
Pozvao sam rundu za na stol. Bio sam sretan to nisam sm. Lijepo je imati prave prijatelje.

Zato je masturbacija vana

Imam dvanaest godina. Telefonom mi se javila mama iz Njemake i rekla: "'Alo, ja sam tvoja mama, ti me se ne
sjea jer me jo nisi vidio". Baka mi je rekla: "Za koji se kurac dere, nema samo ti mamu". Otiao sam u zahod i
izdrkao. Prvi put je bilo okej. Drugi put onako, ni dobro ni loe.
Imam trinaest godina. Umrla mi je sestra. Bila je tri godine mlaa od mene. Kad su je nosili u mrtvanicu netko je
rekao da mi to nije prava sestra, nego da je usvojena. Onda je netko rekao da su i njezini umrli od leukemije. Nisam
nikad uo za leukemiju. Za sidu jesam. Pomislio sam da bih i ja mogao dobiti leukemiju. To me rastuilo. Otiao sam
iza garae i cmizdrio. Onda mi je palo na pamet da dva dana nisam drkao. Izdrkao sam po drvima za ogrjev. Bilo je
okej, iako sam cijelo vrijeme plakao zbog leukemije i sestre.
Imam petnaest godina. Drkam pune tri godine. Nije mi dosadilo, a neke stvari jesu. Dosadio mi je, recimo, moj pas
Bobi. Dosadilo mi je to to ga moram svaki dan etati. Bobi puno sere za jednog psa. Onda ga ja moram proetati
pokraj potoka. Potok je u to doba dubok. Zavezao sam Bobiju kamen za ogrlicu. Onda sam ga gurnuo s mosta. Nije
bilo lako jer Bobi ne voli vodu. Htio me je ugristi, ali sam ga nogom opalio po njuci. Bobi je brzo potonuo. Ja sam
otiao na drugi kraj potoka i izdrkao. Rutinski i profesionalno.
Imam dvadeset godina. Bio sam na pregledu za vojsku. Doktor je rekao da se skinem i dignem jaja. Skinuo sam se i
digao jaja. Onda je rekao da to ponovim. Ja sam ponovio. Onda je doktor navukao gumenu rukavicu i rekao da se
naguzim. Ja sam se naguzio. Gurnuo mi je prst u upak i okretao ga po guzici. Boljelo je, ali sam utio. Kad je izvukao
prst iz mojeg upka, rekao mi je da priekam. Iziao je van. Ponovno se vratio s jo jednim doktorom koji je rekao
neka se naguzim. Pito sam, je l' mogu, za promjenu, ja njima gurnut prst u upak. Nisu pristali. To sam skuio kad je
onaj prvi rekao da ne zajebavam. Naguzio sam se i drugi je doktor ponovio jebanje moje guzice. Onda su rekli da se
obuem. I da imam rak testisa. Rekli su da ne moram ii u vojsku, to je bila radosna vijest. Loa vijest je bila to da
vie ne smijem drkati. Barem ne do ponedjeljka, dok me ne operiraju. Nisam izdrao. Izdrkao sam, s grizodujem,
istu veer uz HTV-ov dnevnik.
Imam dvadeset i dvije godine. I nemam jaja. Nemam ni kosu. Uz malo sree, doivjet u dvadeset i treu. Iako se
doktori klade u suprotno. Nemam jaja, a ipak jo drkam. Iako to vie nije isto. Tjei me to da ni seks s istom enom
ne bi bio vie nikakav doivljaj nakon deset godina. Moja ruka je ostala ista. I tehnika. Samo jaja nedostaju. Opet se
tjeim da i mukarcima nedostaju jaja nakon deset godina s istom enom. Jebi ga, netko je jednom rekao da ni
drkanje nije to je nekad bilo. A nekad je bilo svega Tako bar kau.

Sumnjam u
Je li to zbog ultraultraljubiastih zraka, ernobila ili odbaenih amerikih bombi punjenih osiromaenim uranom u Jadransko
more, ne znam. Je li to zbog toga to imam gotovo etiri banke, dvadeset i kusur

kilograma vie nego prije dvadeset i kusur godina, bivu enu, sadanju enu, hemoroide, djecu kojoj ne mogu
upamtiti roendane, ne znam. Je li to zbog toga to pijem pivo, gemit, konjak, vinjak, pelinkovac, rum i whisky
ponedjeljkom, a ostalim danima samo ea alkoholna pia ili zbog toga to puim etiri kutije dnevno bijelog
Marlbora, opet ne znam. Ili je sve zbog kronine nejebice, loih vijesti (uvijek isti glumci, jebi ga), asocijalnih kurvi,
impotentnih politiara i Severinine "tikle"? Ne znam.
Merinjak kada se konano propio napisao je jedan stih za ankom: "Sve bolesti mojih ivaca, potjeu zbog
primitivaca! " A onda naruio jo jednu rundu, koju sam ja platio.
Poslije su doli primitivci po njega i odveli ga na odvikavanje od alkohola. Nakon nekoliko dana u novinama sam
proitao da su se u Jankomiru lijenici, sestre i administrativno osoblje jebeno propili. Proirili su kapacitete leajeva
za trideset i pet posto. Doveli nove, frike doktore, direktno s Medicinskog fakulteta. Premijer je digao kredit kod
Svjetske banke za obnovu i razvoj. Ovi su nam odmah nepovratno odobrili. Na otvaranju je bio i sm ministar
zdravstva kao izaslanik i opunomoenik Vlade. Ostao je nekoliko dana na odvikavanju. Onda je dobio otpusno pismo,
preko nekih veza u Vladi. Nije bilo drugog izbora negoli poslati hitno preporueno predsjednika Sabora da izvidi u
emu je problem. Pokuao je odrati sveanu sjednicu i odmah na poetku proitao dnevni red napisan na vinskoj
karti. Stigli su do druge toke jer je netko na kasetofonu preglasno putao pjesme Vesne Zmijanac i tako zajebao
nastavak sjednice. Predsjednik Sabora se popeo na stol i skinuo bijelu koulju iji se rukavi kopaju na leima.
Zapjevao je zajedno s Vesnom. U jednoj je ruci drao plastinu licu koja mu je bila mikrofon, a u drugoj je drao
Oujsko pivo. Pjevao je tako njeno da mi se cijelo lice orosilo suzama.
Ne znam, kao to rekoh, tko je kriv svemu sranju to nam se dogaa. Da jedan predsjednik Sabora pjeva bolje od
Vesne Zmijanac? Da se zbog ultraljubiastih zraka usred ljeta moram odijevati u koni kaput i stavljati na glavu rusku
ubaru? Da pijem tablete za mravljenje, iako pike ne mogu dobiti ni od vlastite ene. ak iako joj platim kao da
radi nonu, punih dvanaest sati, bez ik-pauze i gableca Da neka djeca, balavci, slave ba svake godine roendane?
Da se kurve fukaju samo za lovu? I da Severina pjeva o tikli, iako je snimila izvrstan film u kojem izvrsno glumi bez
cipela? Svijet je stvarno otiao u kurac. Primijetio sam to, ali utim. Ne elim da me netko proglasi luakom.

Na sam Uskrs
Koji sam ja jadnik, razmiljao sam dok sam motao joint. Oblizao sam ga, zafitiljio jedan kraj i zapalio. Zadrao sam
dim u pluima, dok mi ila blesaa nije iskoila na elu. Ba si jadnik, krenuo je moj unutarnji monolog. Uskrs je,
danas svi deru unku, mladi luk, kuhana jaja, piju vino, a ti ovdje drka na laptopu. Uz joint i hladnog Oujanera,
od litre u plastinoj boci koja izgleda poput vibratora moje ene. Puhhh, ispustio sam dim iz plua ravno kroz ui.
Loe, u pizdu materinu, opet sam tedio na travi. Zakaljao sam se i srknuo pivo da mi oisti plua.
Dva dana ranije, na Veliki petak, ba dok sam derao neku rijenu ribu, kao fol postio, nazvao me urednik. Dok sam
akao po zubima da izvadim rep arana koji se zaglavio negdje kod lijevoga kutnjaka, urednik Markovi uredno mi
je, na Veliki petak, preko telefona jebao oca, majku, uu i iru obitelj.
Dobro, Rokliceru, jesmo se lijepo dogovorili da kompletna knjiga bude na mojem stolu najkasnije do kraja tjedna?!!
Aha, rekao sam dok sam jo izvlaio komadi repa iz kutnjaka.

 Jesmo se lijepo dogovorili da e ispotovati rok?

Aha.
Jesi lijepo uzeo akontaciju za knjigu?
Aha.
Jel' ti mene zajebava?
Zaboravio si "lijepo".
Sluaj debilu idiotski, propali abortusu, kralju svih gmizavaca, alkoholiaru kojemu je i zadnja modana
stanica otila u piku materinu, kretenu kojega se i roena majka odrekla, pizdo narkomanska, uljivi tvore,
smrdljivi
Dobro, jebi ga, to me opisuje toliko, kao da se ne poznajem? Jedem ribu.
Da bog da ti kost zapela u grlu!!
Markoviu, Veliki je petak. Gdje ti je kranski duh?
Ma dat u ja tebi svoj veliki kurac po glavi, ukoliko za tjedan dana - jesi li me razumio - tjedan dana, knjiga ne bude
gotova!!! dreknuo je i poklopio slualicu.
U prevedenomu argonu, to bi znailo da moram vratiti akontaciju (koju sam odavno spikao) sa zateznim kamatama.
Plus, nema nita od objavljivanja knjige, dakle ni ostatka love koju trebam dobiti. Minus na raunu bio mi je toliki da
sam skoro i Zagrebaku banku doveo do bankrota. Trebala mi je ta lova, razmiljao sam tiho u sebi, da ena ne uje
i pomisli kako i njoj trebaju nove cipele. Morao sam samo redigirati zadnjih dvadeset stranica i napisati kraj jedne
tune prie. Za nekoga normalnog, bilo bi dovoljno dva do tri dana drkanja po laptopu. Za mene, ovakvoga kakvog me
je Markovi lirski opisao, trebam se prvo dobro napiti, naduvati, neto odvratno pojebati (po mogunosti stokilaicu) i
za etiri do pet dana, knjiga bi mogla biti dovrena.
Zato sam odmah na Veliki petak, nakon to sam izvukao i posljednju kost zajedno s plombom koja je virila iz
kutnjaka, otiao do Gorana za kojeg znam da uvijek dri gajbu piva pod krevetom. Netko pod krevetom dri
automatsku puku, netko lovu i zlato, netko lutku na napuhavanje, a Goran gajbu piva. Kad nou oedni, da ne mora
do hladnjaka.
Taj dan, dakle na Veliki petak, Goran i ja smo se rtvovali i popili punu gajbicu. Podijelili smo bratski, svaki po deset
polulitrenjaa. Onda smo ogladnjeli i Goran se sjetio da mu je baba donijela kuhanu unku, ve narezanu na krike.
Nismo se, istina, tog trena mogli sjetiti zato mu je baba uope poklonila unku, kad obojica znamo da je stara
metuzalemka krta do besvijesti. No ta nas injenica nije sprijeila da poderemo unku do kraja, onako bez kruha.
Jo je bio petak Onda smo se sjetili, mislim da sam to bio ja, da nismo smjeli jesti meso. S obzirom na to da smo se
ve zajebali, pretvarali smo se da smo jeli morsku ribu. Na posljednjem komadiu unke nacrtali smo glavu zubatca i
rep. I to smo pojeli. A od ribe se uvijek oedni. Mrknuli smo dvije boce bijelog vina i posvaali se namrtvo. Uope se
vie ne sjeam razloga. Znam da je bilo neto u svezi s vjerom, ali da se ubijem ne mogu se sjetiti to. Uspavao sam
ga udarcem prazne boce vina u glavu i ostavio ga, onako sloenog, da odspava na parketu dnevnog boravka. Ja sam
otiao kui, pomalo tuan.
U subotu sam uspio neto jadno popraviti na priama. Ponestalo mi je trave i bio sam deprimiran. Kad si u depresiji,
ne moe pisati. Nazvao sam Alana koji u domaoj radinosti uzgaja travu. Stara je mislila da joj je sin veliki botaniar
jer mu je soba uvijek bila krcata nekog bilja. ak se i hvalila

susjedima kako je kupio specijalne arulje za biljke. Htjela ih je cijepiti i podijeliti stanarima zgrade da ih sami cijepe, tj. da i
sami imaju, kako je rekla, isto zeleno cvijee s neobinim listovima. Sreom da je Alan to na vrijeme opazio i zaskoio staru
upravo kad se pribliava sa karama jednom kanabisu.

Samo mu je trebalo da podijeli susjednima (a suprug od jedne stanarke radi u policiji) pa da neslavno zavri svoju
botaniku karijeru. Objasnio joj je, uenim rjenikom, kako se ovo bilje ne smije ni za ivu glavu cijepiti. Inae, rekao
joj je, ode sve u piku materinu. Stara je popuila priu.
Nazvao sam ga i rekao da mi pripremi paketi za sto kuna, koje mu ne mogu dati odmah, ve za nekoliko dana. Kako
sam mu stalna muterija, pristao je. Doao sam u njega ba kad je nekim kurcem zapraivao kanabis.
Ovo e biti specijalna marica, rekao je gledajui kao Kio Slabinac. Jednim okom u Austriju, drugim u Bugarsku.
Alane, rekao sam gledajui ga u vrh nosa jer nisam mogao uloviti niti jedno njegovo oko, daj da probam.
Opet abalesko hoe, aaa?
Aaaa, aha, ufurao sam se u njegov film ili je i mene uspio zapraiti s onim kurcem.
Smotao je dva jointa, zalizao ih sebi do nadlaktice, i pokazao mi neka sjednem. Sjeo sam, a on je sveanim
tonom izjavio:
Ovime otvaram proizvodnju novog pogona! Razvaljen kao zagorski autobus doao sam tek uveer, taman na film
Rambo. Cijelo sam se vrijeme smijao. ena me je pitala koji mi je kurac. Rekao sam: Prvi. Rambo ima no. Iz njega
vadi kompas. Zatim dezinficiranu iglu i dezinfi cirani konac. Bez pol' kurca si zaiva ranu koju je dobio prilikom pada
od dvjesto metara na umska stabla. U Rambov no stane jo i atorsko krilo i povez za oko glave. Tu je i filmska
minka da se ovjek moe namazati kad jebe mater onim murjacima. Kad mu nestane metaka, iz noa vadi
napunjene okvire. Da je fi lm due trajao, vjerojatno bi otkrili da su u nou i dvije limenke gulaa, boca pitke vode,
izviaka karta i etiri granate. Moda ak i zolja. Onda se Silvestar Stallone, tj. Rambo, rasplakao kao pika na kraju
filma. Usta su mu se iskrivila od jednog uha do nosa. Mogao je istodobno jesti dvije banane i pjevati ameriku himnu.
Ovako ga je lupao samo PTSP. Nije imao kod sebe Prozac, Prazine, Normabele ni Devidone. Nita za smirenje. Kao za
kurac, rasplakao se ba u policijskoj postaji umjesto u nekom kafiu. U kafiu je mogao eksati litru whiskyja. To isto
zna smiriti. Probao sam, stvarno djeluje. Kad se Rambo predao, odahnuo sam. I prestao se smijati.
Otiao sam spavati i sanjao kako u jednog dana i ja kupiti takav no.
I eto, Uskrs. Moji su se ukuani pokupili i otili na janjetinu u punice. Ja sam na radni stol, odmah pokraj laptopa, stavio
rashlaenu litru piva i zapalio joint. Sad jo samo da se sjetim to sam ono danas namjeravao napraviti. Ako se ne sjetim za
deset minuta, kada dovrim joint, idem do Kristijana. Rekao je da je nabavio pravu slavonsku rakiju A i Uskrs je, jebi ga,
tko je vidio za blagdane raditi?

Na jednoj od uljivih pjesnikih tribina

Pred pijanim debilima masnih kosa, napuenim, smrdljivim, uobraenim, nadobudnim gimnazijalcima, nas pet samozvanih
pjesnika itamo svoju kurevu poeziju u nekoj upi udaljenoj stotinjak kilometara od Zagreba. Petsto kuna i sva lova od
prodanih knjiga. Petorica velianstvenih s objavljenim knjigama koje nitko ne ita, osim ako nije psihiki do kraja slomljen,
nastupaju sa svojom slam-fucking

poezijom. Underground. Svaki stih koji izgovorimo iz svojih uljivih knjiica obvezno sadri barem jedan spolni organ ili
spolnu radnju. Pika, jebaina, kurac, splaina, venem, jebem, upina, kurina ne mora se rimovati, bitno da je neka od
tih slobodoumnih rijei u stihu. ak ne mora imati ni neko osobito znaenje, poveznicu, ali mora postojati, kao to postojano
postoji paradentoza u moje punice.

Ugurali smo se u neko poluraspadnuto vozilo, bez registracije, bez retrovizora, bez migavaca i bez rune konice.
Sa sobom smo ponijeli dvije vreice natovarene pivom.
Mario je bio zaduen za maricu. Ja za pivo. Zvonko je vozio. Goka je prdio cijelim putem. A Dino je pjevao
sevdalinke, iako smo ga mlatili dobrim dijelom puta da prestane. Drugi dio puta smo bili toliko pijani i napueni da
smo zajedno s njim pjevali.
Doekao nas je jedan od organizatora; bio je poaen to su pjesnici iz Zagreba doli u njegovu vukojebinu itati
svoju poeziju. Odmah smo navalili na njega neka nam da nae honorare. Pristojno nam je podijelio po petsto kuna
i jo jednom zahvalio.
Kaj se zahvaljuje, samo nas ti zovi kad god zatreba, rekao je Zvonko drei onih petsto kuna kao Boga za
muda.
Koliko jo imamo do nastupa? pitao sam.
Kojih etrdeset minuta, rekao je Mario: Idemo u birtiju?
Spremili smo vam sokove i kolae da se malo okrijepite, rekao je organizator.
Jes' ti norm Budemo to poslije, idemo sad neto popiti, ispravio se Goka jer nije htio zasrati stvar.
Gdje je Dino? netko je upitao.
On je prvi pobjegao s petsto kuna u birtiju, primijetio je organizator.
Mario, koji je bio zaduen za maricu, nestao je u pravcu Dininog uskrsnua. Mi ostali, kao apostoli, krenuli smo za
njima.
Samo vi popijte kaj elite, sve je na raun Kulturnog drutva!!! vikao je organizator za nama.
Do avola, jo u se zaljubiti u tog tipa, veselo je promrmljao Goka.
Dino i Mario ve su zauzeli pozicije na anku. Mario je primijetio da je cuga jeftinija nego u Zagrebu. Dino je
primijetio da je Mariju otkopan lic na hlaama. Goka je otiao srati, to nije ni udo koliko je prdio u autu. Zvonko je
i dalje vrsto drao svojih petsto u ruci, kao da moli krunicu. Toliko novca odjednom nije vidio otkad su mu prije est
mjeseci oduzeli socijalnu pomo. Ja sam naruio pivo i polako ga cuclao.
Jebo te, al' neto smrdi, primijetio je Mario.
To Goka sere, hladno je zakljuio Dino.
Nas trojica smo cugali pivo, Goka je kenjao dobrih pola sata, a Zvonko je samo stajao gledajui hipnotizirano u svojih
petsto kuna. Uspjeli smo roknuti svaki po tri piva i lagano se uputili prema Domu kulture. Goka je, praznih crijeva, bio
mrzovoljan, a Dino se ispiao po nekom avangardnomu spomeniku. Poslije nam je organizator rekao da je to bio
pozlaeni spomenik Bruceu Leeju, ali su ga neki skinhedsi minirali usred noi. Sad je Lee izgledao kao da ga je
pregazila cisterna pa je u ruci bespomono pridravao svoja crijeva.

Nastupili smo izvrsno, ak smo i neto knjiga uspjeli prodati. Naravno, s autogramima. Ja sam imao uvijek istu
posvetu: "Od srca, autor Robert Roklicer". Kad mi je netko icao jeftinije knjigu ili mi naprosto bio antipatian, od
slova "s" na rijei "srca" sam pretvorio "ku" Tako se, pomnijim prouavanjem rukopisa, moglo vidjeti da pie "Od
kurca, autor".