CAROLYN JESS-COOKE

Dnevnik anela uvara

Naslov izvornika: Carolyn Jess-Cooke THE GUARDIAN ANGEL'S JOURNAL Copyright 2011 Carolyn Jess-Cooke

Mojim draguljima

Aneli su dusi, i kad su dusi nisu uvijek aneli, jer je aneo ime slube, a ne naravi.

Sveti Augustin

Nebesko pero
Kada sam umrla postala sam aneo uvar. Nandita mi je te vijesti na onom svijetu priopila bez ikakva uvodnog govora ili oputajueg avrljanja. Znate ono kad vas zubar, ba u trenutku kad vam se sprema iupati zub, pita kakvi su vam planovi za blagdane? E, pa toga nije bilo. Bilo je samo ovo: Margot je mrtva, dijete. Margot je mrtva. Nema anse, kazala sam. Ja nisam mrtva. Ponovila je: Margot je mrtva. I nastavila to ponavljati. Uzela je obje moje ruke u svoje i klimnula glavom kao

da mi se klanja. Znam koliko je teko, rekla je. Za sobom sam u Pakistanu ostavila petero djece bez tate. Sve e biti u redu. Morala sam pobjei odatle. Osvrnula sam se oko sebe i vidjela da stojimo nasred doline okruene empresima, a nekoliko metara od nas nalazilo se malo jezero. Uz rub vode uzdizale su se stabljike rogoza, a njihove barunaste glave podsjeale su na malenu umu mikrofona spremnih odaslati moj odgovor u eter. Ali nee ga biti. U daljini meu poljima spazila sam vijugavo sivilo ceste. Krenula sam prema njoj. Priekaj, rekla je Nandita. elim te upoznati s nekim.

S kim? odvratila sam. S Bogom? Ovo je vrh planine Besmisla, a mi upravo zabijamo zastavicu. eljela bih da upozna Ruth, kazala je Nandita, primivi me za ruku i povevi me naprijed prema jezeru. Gdje je? upitala sam, naginjui se naprijed i gledajui prema drveu u daljini. Tu, odvratila je, upirui prstom u moj odraz u jezeru. A onda me gurnula unutra. Neki se aneli uvari alju natrag kako bi bdjeli nad svojom braom ili sestrama, svojom djecom, nad ljudima koje su voljeli. Ja sam se vratila k Margot. Vratila sam se sebi. Ja sam vlastiti aneo uvar, redovniki pisar

biografije aljenja to posrem nad vlastitim sjeanjima, noena vrtlogom povijesti koju ne mogu promijeniti. Ustvari, ne bih trebala rei ne mogu promijeniti. Aneli uvari, kao to svi znamo, po tisue puta sprjeavaju nau smrt. Dunost je svakog anela uvara da titi od svake rijei, djela i posljedice koji ne odgovaraju slobodnoj volji. Mi smo ti koji se brinu da se ne dogaaju nesree. A promjene - one su naa specijalnost. Mijenjamo stvari svake sekunde svake minute svakoga dana. Svakoga dana gledam iza kulisa, vidim stvari koje sam trebala iskusiti, ljude koje sam trebala voljeti i poelim

uzeti nekakvo nebesko pero i sve to promijeniti. Poelim napisati vlastiti scenarij svoga ivota. Poelim pisati toj eni, eni koja sam bila, i rei joj sve to znam. I poelim je upitati: Margot, reci mi, kako si umrla?

1 KAKO SAM POSTALA RUTH

Ne sjeam se da sam zaronila u vodu. Niti se sjeam kako sam se na suprotnoj strani jezera iz nje izvukla. No ono to se dogodilo tijekom te kratke inicijacije u svijet duhova bio je uron u znanje. Ne mogu objasniti kako, no kad sam se nala u slabo osvijetljenom hodniku, dok se voda cijedila s mene po napuknutim ploicama, spoznaja o tome tko sam i koja je moja svrha proela me tako jasno, poput sunca to se probija kroz kronje stabala. Ruth. Moje ime je Ruth.

Margot je mrtva. Ponovno sam bila na Zemlji. U Belfastu, u Sjevernoj Irskoj. Poznavala sam to mjesto iz formativnih godina svoga djetinjstva, i po bolno prepoznatljivim zvucima limene glazbe Naranastog reda1 koja je svoje toke uvjebavala nou. Pretpostavljala sam da je srpanj, ali nisam imala pojma koje godine.
1. Naranasti red (eng. the Orange Order) najvea protestantska organizacija u Sjevernoj Irskoj koja godinje organizira cijeli niz parada, meu kojima su najvee one koje se odravaju 12. srpnja, na obljetnicu bitke kod Boynea u kojoj su u 17. stoljeu protestantske snage porazile katolike.

Koraci iza mojih lea. Panino sam se okrenula. Nanditina se blistava pojava ljeskala u tami, a sjaj njezine

bijele haljine irio se neokaljan zasljepljujuim svjetlom uline lampe preko puta. Nagnula se prema meni, a na njezinu tamnom licu jasno se dala iitati briga. Postoje etiri pravila, rekla je, podiui etiri prsta okiena prstenjem. Prvo, ti si svjedok svega to ona ini, svega to osjea, svega to doivi. Misli, svega to sam ja doivjela, odvratila sam. Istog je trenutka Zamahnula rukom kroz zrak, kao da je moja primjedba kakav nacrtani balon s tekstom koji je htjela izbrisati. To nije kao gledanje filma, ispravila me. ivot kojeg se sjea samo je mali dio slagalice. Sada ima

priliku vidjeti cijelu sliku, a neke od dijelova slagalice moe i sama umetnuti. No mora biti oprezna. A sada me pusti da nastavim s pravilima. Kimnula sam u znak isprike. Duboko je udahnula, kao da se sprema uroniti u meditaciju. Drugo pravilo je da ju titi. Postoje mnoge sile koje e pokuati utjecati na njezine odluke. titi je od njih, to je od ivotne vanosti. Stani malo, kazala sam, podigavi ruku. Kako to misli utjecati? Pa ja sam ve donijela sve svoje odluke, zna? Tako sam i zavrila ovdje... Zar nisi sluala to ti govorim? Da, ali... Nita nije predodreeno i

nepromjenjivo, ak ni onda kad se vrati natrag kroz vrijeme. Ne moe to sad razumjeti, ali... Na trenutak je zastala, kao da se pita jesam li dovoljno pametna da shvatim ono to mi govori. Ili dovoljno jaka da se nosim s tim. Nastavi, kazala sam. ak i ovo sada, ti i ja i ovo se ve dogodilo. Ali ne nalazi se u prolosti onakvoj kakve je se sjea i kako si je nekad doivljavala. Vrijeme vie ne postoji. Ali ti si sada ovdje, a tvoj pogled na budunost jo uvijek je zamagljen. Stoga e doivjeti mnogo, mnogo novih stvari i mora veoma paljivo sagledati njihove posljedice. Glava me ve boljela. Kako god,

odvratila sam. Koje je tree pravilo? Nan je prstom pokazala tekuinu koja mi je lagano curila iz lea. Moja krila, moglo bi se rei. Tree pravilo je da vodi biljeke, nazovimo to dnevnikom ako hoe, o svemu to se dogaa. eli da zapisujem sve to se dogodi? Ne, mnogo je jednostavnije od toga. Ako bude slijedila prva dva pravila, ne mora initi ba nita. Tvoja e krila sve uiniti umjesto tebe. Bilo me strah pitati za etvrto pravilo. I konano, kazala je, napokon se ponovno smijeei. V Margot. V oli oli Margot. Poljubila je vrhove svojih prstiju i

pritisnula ih na moje elo, a zatim sklopila oi i stala mrmljati molitvu na jeziku za koji sam pretpostavljala da je hindski. S nelagodom sam se promekoljila i zbunjeno pognula glavu. Napokon je zavrila. Kada je otvorila oi, u njima sam umjesto tamnih zjenica vidjela bijelo svjetlo. Opet u te posjetiti, kazala je. I ne zaboravi, sada si aneo. Ne mora se niega bojati. Bijela svjetlost iz oiju stala joj se iriti licem, u usta, niz vrat i ruke sve dok naposljetku nije iezla u velikom bljesku. Osvrnula sam se oko sebe. Na kraju hodnika s moje desne strane zaula sam prigueno stenjanje. Stanovi radnike

etvrti. Goli unutarnji zidovi od cigle, tu i tamo proarani grafitima. Uska ulazna vrata zjapila su otvorena na cestu, a na zidu pored njih nalazio se niz portafona prekrivenih ljepljivim slojem guinnessa. Neki pijanac leao je sklupan u dnu stubita. Na trenutak sam zastala, promatrajui svoje okruenje. Prvi instinkt mi je bio izii na ulicu i otii to dalje od ovog mjesta. No onda me obuzeo nagon da slijedim onaj zvuk, ono stenjanje to je dopiralo s kraja hodnika. Kad kaem nagon ne mislim na znatielju, ili moda sumnju - mislim na neto izmeu intuicije zbog koje majka odlui provjeriti to radi dvogodinjak koji je ve predugo tih i zatekne ga kako se

upravo sprema kunu maku ubaciti u suilicu za rublje, i onog osjeaja u dubini trbuha koji ti kae da si ostavio otkljuana vrata kue, da e dobiti otkaz, da si trudna. Znate na to mislim? Tako sam se zaputila kroz hodnik, pokraj pijanca i uza tri stube do stubinog odmorita. Zatim niz hodnik, s po pet vrata sa svake strane i jednima na dnu hodnika. Sva obojana u crno. Onaj zvuk dubok, slian ivotinjskom reanju sada je bio blii. Uinila sam jo jedan korak. Odjednom povik. Ime. enski glas, gotovo vapaj. Krenula sam prema vratima i zastala. I ve u sljedeem trenutku nala sam se unutra. Dnevna soba. Bez svjetla, potpuni mrak.

U tami sam uspjela razaznati kau i maleni etvrtasti oblik starog televizora. Prozor je bio otvoren, a zavjesa leprala na vjetru, udarajui as u prozorsku dasku, as u stol dnevne sobe, kao da se ne moe odluiti bi li radije bila unutra ili vani. A zatim dug, prodoran krik. Zar je mogue da ga nitko drugi ne uje? pomislila sam. Zato susjedi ve ne provaljuju vrata? A onda mi je sinulo. Pa ovo je istoni Belfast za vrijeme sezone mimohoda. Svi su vani i stupaju uz taktove irskih budnica. Vani su ve zapoeli neredi. Policijske sirene odjekivale su iz nekoliko pravaca. Razbijanje boca. Vika, zvuci uurbanih koraka na plonicima. Krenula sam kroz tamu

dnevne sobe prema mjestu odakle su dopirali enski krici. Spavaa soba, osvijetljena tek treperavim svjetlom lampe na nonom ormariu. Blijedoljubiaste zidne tapete, na rubovima ve oguljene, zid na suprotnoj strani sobe prekriven mrljama od plijesni i vlage crnim poput ae. Nepospremljen krevet. Mlada plavokosa ena u dugoj plavoj majici, sama, klei pored kreveta kao u molitvi, i dahe. Ruke su joj tanke poput grana i prepune modrica, kao da je bila u tunjavi. Najednom se uspravila i sjela na koljena, vrsto zatvorenih oiju i stisnutih zuba, izvivi lice prema stropu. Tek sam tada vidjela da je u poodmakloj trudnoi. Oko njezinih stopala i koljena

nalazila se lokva crvene vode. Ovo mora da je ala, pomislila sam. I to bih sad trebala uiniti, poroditi je? Upaliti alarm? Pa ja sam mrtva. Nema anse da mogu uiniti ita drugo osim gledati ovu jadnicu kako akama lupa po krevetu. Trud je naas popustio. Klonula je naprijed i prislonila elo na krevet, polusputenih kapaka i prevrnutih oiju. Kleknula sam pored nje i, veoma oprezno, stavila joj ruku na rame. Nije bilo reakcije. Ponovno je dahtala, sljedei je trud bivao sve jai dok se konano nije ponovno savinula prema natrag i ispustila krik koji je trajao gotovo punu minutu. Zatim je krik jenjao i pretoio se u olakanje, a ona je

nastavila dahtati. Prislonila sam joj ruku na podlakticu i napipala nekoliko sitnih rupica. Pribliila sam se i bolje pogledala. Oko njezina lakta vidjelo se desetak ljubiastih krugova, ne veih od novia. Ubodi igle. Novi trud. Poskoila je na koljena i stala dahtati jo dublje. Majica joj se zadigla do bokova. Jo tragova igle na njezinim mravim bijelim bedrima. Hitrim sam pogledom preletjela sobu. ajne liice i tanjurii na komodi. Dvije price virile su ispod kreveta. Ili je dijabetiarka i jako voli aj ili je ovisnica o heroinu. Lokva vode oko njezinih koljena bivala je sve vea. Kapci su joj sad podrhtavali, a stenjanje bivalo sve tie

umjesto glasnije. Shvatila sam da gubi svijest. Glava joj je pala u stranu, a malena vlana usta zjapila su otvorena. Hej, povikala sam. Nije bilo odgovora. Hej! Nita. Ustala sam i stala nervozno koraati sobom. S vremena na vrijeme djevojino bi se tijelo trznulo prema naprijed i s jedne strane na drugu. Samo je sjedila tako na koljenima, blijedim licem okrenuta prema meni, dok su joj kotunjave ruke visjele niz tijelo, a zglobovi se trljali po prljavom tepihu prepunom buha. Neko sam imala prijatelja koji se prilino uspjeno bavio samostalnom djelatnou oivljavanja

narkia. Proveo je brojne sate na naem kauu u detalje prepriavajui prie o zvijezdama koje je spasio od sigurne smrti, koje je dugom rukom svoje injekcije adrenalina povukao iz ponora pakla i istrgnuo iz naruja sotone. Naravno, nisam se ba tono sjeala postupka. No sumnjam da je moj prijatelj ikad spasio narkomana usred poroda. A pogotovo ne dok je i sam bio mrtav. Najednom je djevojka skliznula s kreveta i pala na bok, s rukama prekrienim kao da su vezane lisicama. Sada sam ve vidjela da krvari. Hitro sam se sagnula i razmaknula joj koljena. Meu nogama joj se jasno nazirala kruna tamne kose. Prvi put osjetila sam kako

mi voda struji iz lea, hladna i osjetljiva poput dva dodatna uda koja su paljivo upijala sve u prostoriji - miris znoja, pepela i krvi, opipljivu tugu, djevojine otkucaje srca koji su bivali sve sporiji, ubrzane otkucaje srca jo neroena djeteta... Snano sam povukla njezine noge prema sebi, oslonivi joj stopala na tlo. Povukla sam jastuk s kreveta pa strgnula najistiju plahtu s madraca i prostrla je pod njezina bedra. unula sam izmeu njezinih nogu i ispruila ruke uz njezinu stranjicu, nastojei previe ne razmiljati o tome to inim. U svakoj drugoj prilici od neega slinog pobjegla bih glavom bez obzira. Ubrzano sam disala, vrtjelo mi se u

glavi, no ipak sam bila nevjerojatno usredotoena i neobino odluna da spasim taj maleni ivot. Vidjela sam bebine obrve i korijen nosa. Podigla sam ruku i pritisnula vrh djevojine maternice. Jo vode natopilo je jastuk pod njezinom stranjicom. A potom je najednom, poput ribe, itava beba iskliznula iz nje, tako brzo da sam je morala uhvatiti vlana tamna kosica, zguvano lice, siuno poplavjelo tijelo prekriveno bjeliastim verniksom. Curica. Umotala sam je u plahtu, jednom rukom pridravajui debelu pupanu vrpcu, svjesna da u je kroz koju minutu morati ponovno povui i pomoi izgon posteljice. Beba je cviljela u mom naruju,

otvarajui malena napuena ustaca poput kljuna, traei. Za koji trenutak stavit u je na majina prsa. No prvo sam se morala pozabaviti vanijim zadatkom. Zadatkom da duu te nesretnice pokuam zadrati u tom napaenom tijelu. Pupana vrpca olabavjela je u mojoj ruci. Naglo sam je povukla. Osjeala sam veliku vreu na drugom kraju. Kao da pecam. Jo jednom sam povukla i osjetila lagani trzaj. Polako i snano povlaila sam je van sve dok u debeloj krvavoj masi nije izletjela na jastuk. Prolo je dvadeset godina od mog vlastitog poroda. to je ono babica idue uinila? Prerezala pupanu vrpcu blizu pupka.

Osvrnula sam se oko sebe traei neto otro. Na komodi sam ugledala depni noi. To e posluiti. Ali priekaj. Neto drugo. Babica je prvo pregledala posteljicu. Sjeam se da nam je pokazala kako je izila u savrenom stanju, kako nita nije ostalo unutra, na to se Toby nadvio nad najblii umivaonik i u njega izbacio cijeli ruak. Posteljica ove djevojke nije bila jarkocrvena tvar slina mozgu, kakva mi je ostala u sjeanju. Njezina je bila mala i smeurana, poput kakve pregaene ivotinje na cesti. Jo uvijek je dosta krvarila. Disanje joj je bilo plitko, a puls slab. Morat u poi potraiti pomo. Ustala sam i poloila bebu na krevet,

ali kada sam spustila pogled vidjela sam da je sva plava. Njezina malena usta vie nisu traila. Prelijepo lie lutkice polako je tonulo u san. Slapovi koji su mi, poput dugih krila, tekli iz lea sada kao da su plakali, kao da je svaka njihova kap padala iz najveih dubina moje due. Govorili su mi da umire. Podigla sam dijete i omotala duge skute svoje haljine bijele, jednake onoj kakvu je nosila i Nan, kao da nebesa imaju samo jednog krojaa - oko njezina malena tijela. Bila je alosno mrava. Jedva dva kilograma teka. Njezine malene ruke, koje je, vrsto stisnutih aica, drala privijene na prsima, poele su se oputati, poput latica to se ire sa stabljike. Sagnula

sam se i prislonila svoje usne na njezina usta, isputajui otar izdah. Jedan. Dva. Njezin maleni trbuh napuhivao se poput siunog madraca. Prislonila sam joj uho na prsa i lagano ih pritisnula. Nita. Pokuala sam ponovno. Jedan. Dva. Tri puta. A tada, neki instinkt. Intuicija. esto ulo. Poloi ruku iznad njezinog srca. Podigla sam je i polegla na svoju ruku, rairivi joj dlan preko grudi. A onda sam polako, nekim udom, poela osjeati njezino maleno srce kao da je u mojim grudima, kako zapinje i zastajkuje, kaljucajui poput zaguenog motora, poput amca to se valja u mjestu, zarobljen meu divljim valovima. Iz moje ruke, najednom, blaga

svjetlost. Trznula sam se, zateena prizorom. Tu, u tamno naranastoj omaglici te odvratne prostorije, snop bijele svjetlosti irio se iz moje ruke prema bebinim grudima. Osjetila sam kako joj srce titra, eljno da se probudi. vrsto sam stisnula oi i pomislila na sve dobro to sam u ivotu uinila, i prisilila se da zaalim zbog svega loeg to sam uinila, trudei se da kroz tu nazovi molitvu, tu brzinsku samokvalifikaciju postanem onakav aneo uvar kakvog to djetece sad treba, da budem dostojna vratiti je natrag u ivot nekom meni jo nepoznatom silom vlastitoga bia. Svjetlost je postajala sve jaom, dok naposljetku nije ispunila itavu sobu.

Siuno je srce zapinjalo, pa opet hvatalo ritam, poput malenog teleta to na drhtavim nogama trkara livadom. A onda je zakucalo u mojim vlastitim prsima, stalo tui tako snano i silovito, tako mi glasno odzvanjajui u uima da sam se naglas nasmijala, i kada sam spustila pogled vidjela sam da se malene grudi diu i sputaju, da se usnice ponovno crvene, puei se sa svakim novim udahom i izdahom njezinih malih usta. Svjetlost je ugasnula. Umotala sam je u plahtu i poloila na postelju. Majka je leala u lokvi krvi, njezina plava kosa sada je bila ruiasta, a bijeli obrazi proarani crvenom tekuinom. Meu njezinim mlohavim grudima traila sam

otkucaje srca. Nita. Zatvorila sam oi i pokuala dozvati svjetlost. Nita. Grudi su joj bile hladne. Dijete je poinjalo jecati. Gladna je, pomislila sam. Zadigla sam majinu majicu i prislonila djevojicu na njezinu dojku, a ona je, jo uvijek zatvorenih oiju, posegnula za bradavicom i poela piti. Nakon nekoliko minuta poloila sam je natrag na krevet. Hitro sam prislonila dlan na majina prsa. Nita. Hajde! povikala sam. Prislonila sam svoje usne na njezine i stala joj upuhivati zrak, no on joj je tek nadimao obraze i opet se vraao van iz praznih usta, suvian. Ostavi je, rekao je neki glas. Okrenula sam se. Pored prozora

stajala je jo jedna ena. Jo jedna ena u bijelom. Oito uobiajena pojava u ovim krajevima. Ostavi je, ponovno je prozborila, ovaj put blago. Aneo. Sliila je eni koja je mrtva leala na podu, iste guste svjetloplave kose, istih punih usana. Moda netko iz obitelji, pomislila sam, netko tko ju je doao odvesti kui. Aneo je podigao enu s tla i uputio se prema vratima, nosei njezino beivotno tijelo u naruju, premda je, kada sam opet pogledala u pod, tijelo jo uvijek lealo na istome mjestu. Aneo me pogledao i nasmijeio se. Zatim se zagledao u bebu. Ime joj je Margot, kazao je. Dobro je uvaj. Ali, zaustila sam. U jednoj rijei

bilo je bezbroj pitanja. Kada sam podigla pogled, anela vie nije bilo.

2. PLAN
Prvo na to sam se morala naviknuti bilo je to da nemam krila. Barem ne krila od perja. Ispostavilo se da su tek u etvrtom stoljeu umjetnici poeli slikati anele s krilima, odnosno s dugim konstrukcijama koje su im izvirale iz ramena i u naborima padale sve do tla. No to nije perje, nego voda. Brojna svjedoanstva kroz povijest o susretima s anelima iznjedrila su sliku stvorenja slinih pticama, sposobnih letjeti izmeu smrtnog i boanskog, no svjedoci se ponekad nisu slagali po

pitanju krila. Jedan je ovjek u Meksiku u esnaestom stoljeu pisao o dos rios, ili dvije rijeke, u dnevniku koji je njegova obitelj potiho spalila nakon to je otiao Bogu za glasonou. Drugi je ovaj put u Srbiji - priao kako je njegov aneoski posjetitelj imao dva slapa koja su mu izvirala iz lopatica i slijevala se prema tlu. A djevojica iz Nigerije na crteu za crteom prikazivala je prekrasnog nebeskog izaslanika koji je umjesto krila imao dva vodena toka to su se stapala u rijeku koja vjeno tee pred prijestoljem Bojim. Roditelji su se veoma ponosili njezinom bujnom matom. Djevojica je bila u pravu. No ono to nije znala bilo je da ta dva mlaza

tekuine, koja teku iz estog kraljeka kraljenice anela sve do krstae, tvore sponu nazovimo je svojevrsnom pupanom vrpcom - izmeu anela i njegovog ili njezinog tienog Bia. U tim se vodenim krilima odvija proces biljeenja svake misli i djela, ba kao da ih aneo zapisuje. Tehnologija bolja od videonadzora ili web kamere. Umjesto pukih rijei ili slika, cjelokupno se iskustvo upija u tekuinu, biljeei svaki detalj svakog trenutka - osjeaj kad se prvi put zaljubi, na primjer, povezan mreom mirisa, sjeanja i kemijskih reakcija na prva djetinja ljubavna razoaranja. I tako dalje. Dnevnik anela nalazi se u njegovim krilima. Kao i instinkt, esto ulo, znanje

o svemu to postoji. Ako je spreman sluati. Druga stvar na koju sam se trebala naviknuti bila je pomisao da vlastiti ivot moram ponovno proivjeti kao tihi svjedok. Bit u iskrena. Imala sam ispunjen ivot. Ali nisam imala dobar ivot. Tako da moete zamisliti kako sam se osjeala zbog spoznaje da u ga proivjeti dvaput. Pretpostavljala sam da je to to sam poslana natrag bila kazna, svojevrsno blago zamaskirano istilite. Tko zapravo voli gledati sebe na ekranu? Tko se ne najei od zvuka vlastita glasa na telefonskoj sekretarici? Pomnoite taj osjeaj sa zilijunom i otprilike ete

shvatiti kako mi je bilo. Ogledalo, videokamera, odljev u gipsu... nita od toga nije ni blizu osjeaju kada stoji pored same sebe od krvi i mesa, a ta druga ti vrijedno ti upropatava ivot. Stalno sam susretala druge anele. Rijetko smo komunicirali, barem ne kao da smo frendovi, kompanjoni ili makar samo u istom kripcu. Uglavnom sam ih smatrala sumornim i rezerviranim stvorenjima - ili da kaem ukoenim dosadnjakoviima? - od kojih su svi redom tako pomno promatrali svoja tiena Bia, kao da on ili ona upravo teturaju olukom na vrhu Empire State Buildinga. Ponovno sam imala onaj osjeaj, ba kao da sam opet u koli, da sam jedina koja nosi suknju, dok su sve

druge djevojke u hlaama. Ili kao da sam tinejderica koja je obojila kosu u ruiasto dvadeset godina prije nego to je to postalo cool. Nazovite me Sizifom - opet sam bila tono ondje gdje i uvijek, i pitala se gdje sam, zato sam, i kako da se izvuem. Kada je beba ponovno poela disati kada je M argot ponovno poela disati - izjurila sam iz stana i, udarivi ga nogom, probudila pijanca koji je sklupan leao u dnu stubita. Kada je napokon doao k sebi, ispostavilo se da je mnogo mlai nego to sam mislila. Michael Allen Dwyer. Nedavno navrio dvadeset i jednu. Student kemije na Kraljiinom sveuilitu (jedva ocjene su mu, saznala sam, bile na granici pada

godine). Zovu ga Mick. Sve sam te informacije dobila jednostavno zabivi nogu u njegovo rame. Nemam pojma zato mi to nije upalilo s mrtvom djevojkom nekoliko trenutaka ranije. Moda bi joj to spasilo ivot. Podigla sam ga i osovila na noge, a zatim se nagnula i na uho mu apnula da je djevojka u stanu etiri mrtva, i da se unutra nalazi i dijete. Polako se okrenuo prema stubitu, a zatim protresao glavom i rukama protrljao kosu, kao da pokuava otjerati neku misao. Pokuala sam ponovno. Stan broj etiri, kretenu. Mrtva cura. Novoroene. Treba mu pomo. Odmah. Zastao je kao ukopan, a ja sam zadrala dah. On me uje? Nastavila sam. Da, da, tako je, samo

nastavi. Dranje mu se promijenilo, kao da su rijei iz mojih usta rijeile problem izmeu njega i gravitacije, prodrijevi mu u krvne stanice, potaknuvi njegov instinkt. Zakoraio je na prvu stubu, svim se silama nastojei prisjetiti to radi tu. Dok se penjao uza posljednje dvije stube vidjela sam kako mu neuroni i glija stanice zuje glavom poput siunih munja, zbog alkohola neto sporije nego obino, no svejedno pokazujui sinaptiki prijenos podraaja. Od tog trenutka nadalje pustila sam da ga znatielja vodi za ruku i povede unutra. Crna vrata bila su irom otvorena (zahvaljujui meni). Novoroene (Ma nije mogue? Nije mogue da sam to

ja?) je plakalo, isputajui isprekidan i bolan siuni krik, poput maia to e ga upravo utopiti u bavi vode. Taj zvuk privukao je Mickovu potpunu panju i u tren ga otrijeznio. Stajala sam ondje dok je pokuavao oivjeti majku. Pokuala sam ga zaustaviti, no on se nije dao smesti pa je proveo dobrih pola sata trljajui joj ruke i derui joj se u lice, prije nego li mu je palo na um pozvati hitnu. A onda mi je sinulo. Pa oni su bili ljubavnici. To je njegovo dijete. On je moj otac. Ovdje vam dugujem kratko objanjenje. Nikada nisam upoznala svoje roditelje. Reeno mi je da su poginuli u prometnoj nesrei kada sam bila jako mala, i da je plejada

raznoraznih likova koji su se brinuli o meni do mojih tinejderskih godina, makar bilo rije i o najbjednijim kriminalcima, razlog zbog kojeg sam jo uvijek bila iva. Jedva. Tako da nisam imala pojma to e se odigrati u ovom trenutku mojeg kratkog postojanja, niti sam mogla slutiti na koji bih nain mogla doprinijeti nekom boljem ishodu. Ako je moj otac bio iv i zdrav, zato sam zavrila ondje gdje sam zavrila? Sjedila sam na krevetu pored tek roenog djeteta, promatrajui mladia kako jeca nad tijelom mrtve djevojke. Ili da pokuam ponovno: Sjedila sam na krevetu pored sebe same, promatrajui svog oca kako jeca nad

tijelom moje majke. S vremena na vrijeme bi ustao kako bi lupio akom u neto lomljivo, istodobno nogama udarajui price po sobi i naposljetku u naletu bijesa izvrui sve ladice komode na pod. Kasnije sam saznala da su se posvaali samo nekoliko sati ranije. On je u ljutnji izjurio van i pao niza stube. Rekla mu je da je gotovo. Ali govorila je to i prije. Nakon nekog vremena netko je pozvao policiju. Postariji policijski slubenik uzeo je Micka pod ruku i izveo ga van. Bio je to vii inspektor Hinds, kojemu je supruga Francuskinja ranije toga jutra uruila zahtjev za razvod braka, ponajvie zahvaljujui novcu koji je izgubio zbog konja koji se spotaknuo

na zadnjoj preponi i djeje sobe koja je jo uvijek bila prazna. Unato vlastitom raspoloenju, inspektor Hinds saalio se nad Mickom. U hodniku je dolo do rasprave o tome bi li mu trebalo staviti lisice. Cura je oito bila narkomanka, uvjeravao je inspektor Hinds kolegicu. Bilo je jasno da je umrla tijekom poroda. No kolegica je inzistirala da mladi bude obraen sukladno propisima. To je znailo barem jednosatno ispitivanje. I znailo je da nee biti propusta u papirologiji i, samim time, ni disciplinskih mjera od strane nadreenih. Papirologija. Zbog papirologije sam razdvojena od oca. Zbog papirologije je moj mladi ivot krenuo smjerom kojim

je krenuo. Vii inspektor Hinds zaklopio je oi i prstima se uhvatio za elo. Prila sam mu i s nestrpljenjem stala u uho vikati tko sam, da je Mick moj otac i da mora odvesti bebu u bolnicu. No od moje vike nije bilo koristi. Najednom sam shvatila razliku izmeu Micka i inspektora Hindsa, razlog zato sam uspjela doprijeti do jednoga, a do drugoga ne: u velu emocija, ega i sjeanja koji je obavijao Micka nastala je pukotina, i to upravo u trenutku kada sam mu se obratila, i kao to vjetar pomakne kamenie iz njihovih uporita u pukotinama zida, nakratko doputajui kapljicama kie da prodru unutra, da se vlaga sjedini s kamenom, tako sam i ja

prodrla do Micka. No inspektor Hinds bio je tvrd orah, moglo bi se rei. Cesto mi se to dogaalo. Neki su me ljudi uli, a drugi ne. Najee je to bilo samo pitanje sree. Margot je glasno zacviljela. Vii inspektor Hinds zamahnuo je biem svog nadreenog ina. Idemo, zareao je na tim policijskih slubenika koji su se skupili u hodniku. Ti, prstom je pokazao prvog policajca sa svoje desne strane. Odvedi deka do stanice na ispitivanje. Ti, uperio je prst u drugog policajca sa svoje desne strane. Neka se hitna pomo stvori ovdje to prije. Policijska slubenica s iekivanjem je gledala u njega. Uzdahnuo je. Pozovi mrtvozornika.

Ne znajui to drugo da uinim, stala sam vikati na inspektora Hindsa i njegov tim, preklinjujui ih da ne uhite Micka. Zatim sam poela na sav glas bjesnjeti zbog toga to me nitko ne uje, zbog toga to sam mrtva. A onda sam ih gledala kako stavljaju Micku lisice i zauvijek ga odvode od Margot. Pored njega, u paralelnom vremenskom prostoru koji se otvorio preda mnom poput male poderotine u tkanju sadanjosti, gledala sam kako ga sljedeeg jutra putaju iz pritvora i otac dolazi po njega, i gledala sam kako prolaze dani i tjedni i mjeseci tijekom kojih Mick pomisao na Margot potiskuje sve dublje, dok naposljetku nije bila nita vie doli naputeno dijete koje su u bolnici Ulster hranili

cjevicom, a na bijeloj naljepnici njezina plastinog krevetia pisalo je samo: beba X. Ali upravo u tom trenutku moj je plan dobio krila. Ako je sve to mi je Nan rekla doista tono, ako nita nije predodreeno i nepromjenjivo, odluila sam da u promijeniti sve u vezi svog ivota: svoje obrazovanje, svoje ljubavne izbore, kaljuu siromatva kojom sam gacala sve do svoje etrdesete. I doivotnu kaznu za umorstvo koju je moj sin sluio u trenutku moje smrti. O da, sve e se to promijeniti.

3 VANZEMALJSKE NAOALE
Provela sam nekih est mjeseci na djejem odjelu bolnice Ulster - znam to jer je Margot ve samostalno sjedila kada su je otpustili - nervozno etajui gore-dolje po hodnicima, promatrajui lijenike dok bi pregledavali Margot u njezinu inkubatoru, sitnu i jo uspavanu od utice, okruenu raznoraznim cjevicama. Vie no jednom, dr. Edwards, djeji kardiolog zaduen za Margotin oporavak, ustvrdio je da nee doekati

jutro. Vie no jednom posegnula sam u inkubator i poloila joj ruku iznad srca, vraajui je natrag na Zemlju. Priznajem, padalo mi je na um da bih je moda trebala pustiti da umre. Znajui ono to sam znala o Margotinu djetinjstvu, nije se ba imala emu radovati. No, onda bih se sjetila dobrih vremena. Jutara provedenih u ispijanju kave s Tobyjem na naem kripavom balkonu u New Yorku. Pisanja loe poezije na plai u Bondiju. Dugo oekivanog pokretanja vlastitog posla, ugovora s K. P. Lanesom. Pa bih pomislila, u redu, mala, uinimo to. Ostanimo ive. Tijekom tog razdoblja otkrila sam nekoliko stvari: Prvo otkrie: uvati, tititi, voljeti

Margot i biljeiti sve to joj se dogaa znailo je gotovo nikad je ne ostavljati samu. Jednom ili dvaput poeljela sam poi u razgledavanje malo istraivati, otii na kratki odmor u neki topli kraj. Ali jedva da sam se mogla prisliliti da iziem iz bolnike zgrade. Bila sam vezana za nju, ne samo zato to je ona bila ja. Imala sam osjeaj dunosti kakav nikada nisam iskusila u svome ivotu, ak ni kao supruga i majka. Drugo otkrie: Moj vid se promijenio. Isprva mi se inilo kao da u oslijepjeti. No, onda bi se opet sve vratilo na staro: ajnik je bio ajnik, klavir drveni predmet s bijelim i crnim

tipkama... Ali sve ee bih se zatekla kako gledam svijet kao kroz par vanzemaljskih naoala. Dr. Edwards bi se iz mukarca koji je nalikovao Cary Grantu pretvorio u neonsku manekensku lutku, okruenu psihodelinim snopovima obojena svjetla koje je izviralo iz njegova srca i u spiralama mu se obavijalo oko glave, oko ruku, oko struka poput hulahopa, sputajui mu se sve do nonih prstiju. Neto poput infracrvenog zraenja, ali to puta udnije. I to nije bio jedini nain na koji se moj vid izmijenio: ponekad bih vidjela paralelne vremenske okvire (vratit emo se na to za trenutak), a ponekad bih ustanovila da imam rendgenski vid i da mogu vidjeti u

susjednu sobu. Stvari oko sebe vidjela sam kao kroz kakvo ogromno povealo. Jednom sam prilikom vidjela plua dr. Edwardsa ispunjena, kako sam ustanovila, crnim nakupinama katrana koje je dugovao svojoj ljubavi prema cigarama no najudnije od svega bilo je kada sam ugledala embrij sestre Harrison, zaet ba toga jutra, kako se valja njezinim jajovodima poput kakve izobliene ping-pong loptice, sve dok naposljetku nije pao u barunaste odaje njezine maternice, kao kamen ubaen u jezero. Bila sam toliko opinjena tim prizorom da sam slijedila sestru Harrison sve do bolnikog parkiralita, prije nego li me neka sila povukla natrag u onu sumornu sobu ispunjenu vritanjem

beba. Tree (i najvanije) otkrie: Nisam imala apsolutno nikakav pojam o vremenu. Nikakav cirkadijalni ritam koji bi mi rekao da je no, ni ikakvu svijest o tome kad je Boi. To, ustvari, izgleda ovako: vidim vrijeme, ali pojam sata za mene vie nema nikakav znaaj. Pokuajte to zamisliti na ovaj nain kada vidite kiu, vi vidite malene srebrnkaste kuglice vode, zar ne? Ponekad u obliku debele zavjese koja se slijeva niz prozorsko okno. Kada ja vidim kiu, vidim milijarde atoma vodika kako meu sobom stiskaju svoje susjede od kisika. Podsjeaju me na male bijele tanjurie to se vrte izmeu sive dugmadi na radnoj plohi kuhinje.

Slino je i s vremenom. Vidim vrijeme kao umjetniku galeriju atoma, crvotoina i estica svjetlosti. Provlaim se kroz vrijeme jednostavno kao to vi oblaite koulju, ili kao to stisnete dugme u dizalu i naete se na dvadeset i petom katu. Posvuda oko sebe vidim kako se otvaraju paralelni vremenski okviri, otkrivajui prolost i budunost jednako kao da se dogaaju s druge strane ceste. Ja ne postojim u vremenu. Ja ga posjeujem. Kao to moete zamisliti, to je predstavljalo sitnu ali bitnu zapreku mom planu. Ako nisam u stanju pojmiti vrijeme, kako sam uope mogla promijeniti Margotin ivot?

Tijekom cijelog svog bolnikog deurstva razmiljala sam kako bih sve mogla utjecati na Margot da se promijeni. Na uho u joj aptati odgovore na sva pitanja u kolskim testovima, ak u je upozoriti da se dri to dalje od sloenih uglji-kohidrata i eera, moda joj negdje duboko u trbuhu stvoriti poriv da se pone baviti atletikom. A onda u je gurkati sve dok ne dosegne financijsku uspjenost. Taj posljednji cilj bio je i najvaniji. Zato? Vjerujte mi na rije, siromatvo ne znai samo kruljenje praznog eluca. Znai i to da se svi tvoji ivotni izbori kao gumicom izbriu pred tobom. Govorila sam si kako je moda to razlog zbog kojeg sam se vratila kao

vlastiti aneo uvar: ne samo da vidim cijelu slagalicu, kako se Nan izrazila, nego da joj malo i izmijenim dijelove kako bi nastala potpuno nova slika, da vratim mogunost izbora u njezin okvir. Po mome miljenju, novac je igrao ogromnu ulogu u ostvarivanju tog cilja. Recimo, primjerice, da proivite cijeli svoj zemaljski i zagrobni ivot u dubokom aljenju to niste uloili u zemljite ija je vrijednost nakratko pala, a ime biste nekome bez prebijene pare kao to je bila Margot omoguili da digne kredit, izgradi ogroman zabavni kompleks i preko noi postane multimilijuna - kako biste se osjeali? Jer upravo se to i dogodilo. Samo ne Margot.

4 NIT SUDBINE
Udomitelji koji su preuzeli Margot iz bolnice bili su iznenaujue pristojni ljudi. Pristojno obueni u bijelu koulju i svilenu haljinu. I pristojni na svaki drugi nain. Odmah sam saznala da pokuavaju - i to bezuspjeno -dobiti dijete posljednjih etrnaest godina. Mukarac, odvjetnik po imenu Ben, vukao se hodnikom s rukama duboko u depovima. ivot ga je nauio da oekuje najgore i pusti neka ga najbolje iznenadi. Mogla sam se poistovjetiti s tim. Njegova supruga prilino niska i prilino iroka ena po

imenu Una - sitnim je koracima trkarala pored njega. Jedna joj je ruka bila pod njegovom, dok je onom slobodnom trljala zlatno raspelo oko svoga vrata. Oboje su djelovali poprilino zabrinuto. Bilo je jasno da se dr. Edwards nije trudio uljepati sliku Margotina zdravlja. Kada su stigli sjedila sam u krevetiu, a noge su mi visjele sa strane, provuene kroz hladne zelene reetke. Margot se smijala mojim grimasama. Ve je imala vragolast smijeh. Zabacila bi glavu natrag i smijala se. Imala je upavu plavu kosicu, tono one nijanse koju sam itav ivot pokuavala postii boicom izbjeljivaa, i okrugle plave oi koje e s vremenom postati sive. Dva malena zubia tek su izvirila iz njezinih

ruiastih desni. Tu i tamo bih joj na licu vidjela djelie njezinih roditelja: Mickovu snanu vilicu, majine pune usne. Una, njezina udomiteljica, razdragano se pljesnula po grudima i uzdahnula: Prekrasna je! Okrenula se prema dr. Edwardsu, koji je prekrienih ruku stajao iza njih, ozbiljan poput pogrebnika: Izgleda tako zdravo! Una i Ben razmijenili su poglede. Benova ramena do tad napeto podignuta skoro do uiju - s olakanjem su potonula. Oboje su prasnuli u smijeh. V olim to vidjeti - tajni sastojak koji ini kraljenicu uspjenog braka. U sluaju Une i Bena, bio je to smijeh. elite li je uzeti u naruje? dr.

Edwards je podigao Margot iz moga krila. Njezin zubati osmijeh je iezao i poela se mekoljiti, no prislonila sam kaiprst na usne i napravila jo jednu grimasu. Zahihotala je. Una je toliko cvrkutala oko nje, neprestano je hvalei, da se Margot naposljetku okrenula prema njoj i irom razvukla usne u namjeten osmijeh. Uslijedilo je jo hvale od Une. Ben je oprezno uzeo jednu od njezinih bucmastih ruica u svoju, proizvodei zvukove klokotanja. Nasmijala sam se, i Margot isto. Dr. Edwards je protrljao lice. Previe je puta vidio taj prizor. Duboko usaena mrnja prema osjeaju krivice tjerala ga je da ljudima bez uvijanja kae ono

najgore kako bi izbjegao bilo kakvu buduu krivnju. Stoga je rekao: Nee doivjeti trei roendan. Unino se lice uruilo poput razbijena izloga: Zato? Srce joj se ne razvija kako treba. To e onemoguiti pravilan dotok krvi u sve organe. U konanici, mozak, e joj ostati bez kisika. I onda e umrijeti. Uzdahnuo je. Ne bih volio da me jednog dana krivite zato to vas nisam unaprijed upozorio. Ben je spustio pogled i odmahnuo glavom. Svi njegovi najvei strahovi na kraju se ostvare. Una i on prokleti su od dana kad su se vjenali, govorio je sam sebi. Koliko je puta, koliko puta morao gledati svoju suprugu kako plae. Koliko

je puta i sam poelio zaplakati. Sa svakim razoaranjem bivao je korak blie istini: ivot je okrutan i ovjeka na kraju ne eka nita osim lijesa i crvi. Una je, s druge strane, bila genetski sklona optimizmu. Ali... kako moete biti sigurni u to? ispljunula je. Zar ne postoji mogunost da e joj srce ojaati? itala sam o bebama koje se oporave od raznoraznih bolesti kada napokon nau sretan dom... Ustala sam. Hrabrost mi ulijeva energiju. Oduvijek je bilo tako. Upravo sam tu osobinu najvie voljela kod Tobyja. Ne, ne, ne, ne, odvratio je dr. Edwards, pomalo hladno, uvjeravam

vas da ne grijeimo to se tie ovog sluaja. Ventrikularna tahikardija je ozbiljna bolest za koju u ovom trenutku nema lijeka... Ma ma ma, izgovorila je Margot. Una je ispustila uzdah oduevljenja i povikala: Jeste li uli? Nazvala me mama! Usta dr. Edwardsa jo su bila otvorena. Opet reci mama, rekla sam Margot. Ma ma MA! promucala je i zahihotala. to da kaem? Bila sam slatka beba. Una se nasmijala, oduevljeno podiui i sputajui Margot u rukama, pa zatim sasvim okrenula lea dr. Edwardsu. Naravno, ja sam ve vidjela

Margotino srce. Bilo je veliine ljive i s vremena na vrijeme je pomalo zamuckivalo. Svjetlost koja je strujala iz njega ponekad bi zatreperila i na trenutak postajala bljeom. Znala sam da neto nije u redu. Ali nisam se sjeala nikakvih problema sa srcem, premda sam tijekom tinejderskih godina pretrpjela brojne srane boli, i to one uslijed neuzvraene ljubavi. Problem oito nije bio tako velik kakvim ga je dr. Edwards nastojao prikazati. Prezivjet e, apnula sam Uni na uho. Na trenutak je zastala kao ukopana, kao da se elja iz dubine njezine due upravo spojila s vlastitim ostvarenjem negdje u kutu svemira. Sklopila je oi i pomolila

se. U tom trenutku ugledala sam Unina anela uvara. Visoki crnac pojavio joj se iza lea i obavio ruke oko nje, prislanjajui svoj obraz uz njezin. Zatvorila je oi i oko nje se na trenutak pojavio bijeli sjaj. Bio je to predivan prizor. Svjetlo nade. Tijekom itavog svog boravka u bolnici nisam vidjela nita slino. Podigao je pogled prema meni i namignuo mi. A onda je nestao. Nakon toga, uslijedila je samo papirologija. Potpiite ovo, potpiite ono. Dr. Edwards je ispisao hrpu recepata za lijekove i zabiljeio nekoliko termina za preglede i daljnja testiranja na koja su Una i Ben trebali dovesti Margot. Vidjela sam da je Ben

polako klonuo - protekle noi uope nije spavao - a Una je klimala glavom i potvrivala povremenim hmmm i aha, ali, ustvari, nije ula nita od onoga to je govorio pa sam se pobrinula da ga ja sasluam. Kada bi spomenuo datume, podbola bih Unu: Najbolje da ovo zapie, draga. Margot je ime dobila od sestre Harrison, nakon duge rasprave u ajnoj kuhinji izmeu dr. Edwardsa i njegovog tima sestara. S oklijevanjem ga je promrmljala nakon to je sestra Murphy predloila ime Grainne, koje mi se nije naroito svidjelo. Naravno, ja sam bila ta koja je sestri Harrison usadila to ime u glavu. Kada su je drugi pitali odakle joj, svoj je izbor pripisala Margot

Fonteyn, balerini. Njezino prezime, Delacroix, pripadalo je njezinoj biolokoj majci, za koju sam saznala da se zvala Zola. Benov i Unin dom nalazio se u jednom od najbogatijih dijelova Belfasta, nedaleko od Sveuilita. Ben je dosta radio od kue. Njegov je ured zauzimao potkrovlje njihove viktorijanske trokatnice i nalazio se tono iznad Margotine djeje sobe koja je bila ispunjena igrakama svih vrsta i boja. Vrijeme koje sam provela ondje bilo je obavijeno velom sumnje. Neto se spremalo. Nisam se sjeala Bena i Une, niti sam imala pojma da su ikada imali tako vanu ulogu u mom zemaljskom ivotu. Margot je rijetko boravila u

kienom, runo izrezbarenom krevetiu od mahagonija u djejoj sobi. Umjesto ondje, Una ju je danju ljuljukala na svom desnom boku, a nou drala privijenu uza svoju lijevu dojku, toplo uukanu izmeu nje i Bena. Bilo je mnogo prie o posvojenju, to sam ja zduno poticala. Svaki put kada bi Ben dopustio da ga obuzmu strahovi Ali to ako umre? kakljala bih Margot sve dok se ne bi poela histerino smijati ili dok ne bi ispruila ruke, pokuavajui napraviti svoj prvi korak. Una je bila zaljubljena. I ja sam bila zaljubljena u tu boanstvenu, majinski nastrojenu enu - premda taj tip ena nikada prije nisam razumjela

koja se svakoga dana prije svitanja budila s osmijehom i koja bi ponekad provodila sate promatrajui Margot i smijeei joj se dok joj je spavala u naruju. Ponekad bi zlatna svjetlost oko nje poprimila takav sjaj da bih morala odvratiti pogled. No onda se pojavila neka druga svjetlost. Poput zmije to je nezamijeeno dogmizala kroz stranja vrata, tmurna tamnosiva nijansa omotala se oko Bena i Une jednog po-podneva dok su sjedili za stolom i slavili Margotin prvi roendan uz maleni ruiasti kolai s jednom svijeom i hrpu novih igraaka umotanih u ukrasni papir. Ta svjetlost koja je, ustvari, vie sliila sjeni - kao da je imala

vlastitu inteligenciju, kao da je bila iva. Osjetila me i naglo se povukla natrag kada sam stala ispred Margot, a onda se opet stala polako pribliavati Uni i Benu. Na trenutak se pojavio Unin aneo uvar. No umjesto da zaustavi svjetlost, ostao je po strani. Poput otrovnog brljana, svjetlost se polako obavijala oko Benove noge, prije nego li se rasplinula u tamnu prainu. Uznemireno sam koraala dnevnom sobom. Bila sam ljuta. Osjeala sam se kao da sam dobila zadatak, a nisam imala ba nikakve mogunosti da ga izvrim. Kako sam uope mogla ikoga zatititi kada su postojale takve stvari o kojima mi se nita nije govorilo? Ben i Una nastavili su s

roendanskom proslavom, potpuno nesvjesni iega. Odnijeli su Margot niza stube do stranjeg vrta, gdje je napravila svoje prve korake ba pred Benovim polaroidom. Poinjala sam misliti da je Ben moda bio u pravu. Kada sve ide tako dobro, to je samo zatije pred oluju. Cijelo popodne provela sam hodajui gore-dolje i onda konano zaplakala. Sudbina Margotina djetinjstva bila mi je i suvie dobro poznata, no vidjeti ono to je moglo biti bilo je milijun puta tee od izvjesne mogunosti da u svo to zlostavljanje ponovno proivjeti. Odluila sam da moram neto poduzeti. Ako Ben i Una usvoje Margot, ona e odrasti u domu ispunjenom ljubavlju.

Ispast e prilagoena i vrlo vjerojatno manje sklona samounitenju. Ma, ljivi bogatstvo. U tom trenutku dala bih svoju besmrtnu duu da Margot odraste osjeajui se dostojnom ljubavi. Neto kasnije pojavila se Nandita. Ispriala sam joj sve: o roenju, bolnici, zmiji od svjetla. Klimala je glavom, sklopivi dlanove kao da razmilja. Svjetlo koje si vidjela je nit sudbine, objasnila je. Boja ukazuje na to da je povezano s neim zloslutnim. Zatraila sam da mi detaljnije objasni. Svaka nit sudbine proizlazi iz ljudskog izbora. U ovom sluaju, izbor

se ne ini dobar. Uzrujavalo me i to to jo uvijek nisam vidjela Benova anela uvara. Nandita mi je ponovno objasnila. S tr p i se, kazala je. Uskoro e vidjeti sve. Ali to da uinim u vezi te niti sudbine, upitala sam, oklijevajui prije nego to sam izgovorila te rijei. Prava mimoza. Nita, odvratila je Nan. Tvoj posao... ...je da titim Margot. Da, znam. Pokuavam. Ali ne mogu to initi ako ne znam to to svjetlo znai, zar ne? Saznala sam to je nit nedugo prije nego to se sve dogodilo. Ben je kao i obino radio kod kue

dok je Margot spavala. Miris tek ispeena kruha vijugajui se irio iz kuhinje na donjem katu. Namamio ga je i odvukao od stola taman na toliko dugo koliko mi je trebalo da bacim pogled na sluaj na kojem je radio: optunica za ubojstvo protiv nekog terorista. Oko imena terorista nalazio se tanki krug sjene. Nisam glupa. Odmah sam zbrojila dva i dva. Ali samo zato jer je bila rije o ljudskom izboru - pa sam stoga trebala dopustiti da se dogodi to se trebalo dogoditi nisam stajala prekrienih ruku. Kada se sjena ponovno uvukla u kuu, ovaj put podmuklo se uspinjui Benovim i Uninim tijelima dok su se

grlili u kuhinji, stala sam je divljaki gaziti. Znala je da sam tu, naravno, no ovaj put nije uzmicala. Sada je bila snanija, boje neba netom prije kie, opipljiva poput vrtnog crijeva. I nita to sam inila nije ju moglo natjerati da nestane. Ni kada sam vikala. Ni kada sam cijelim tijelom legla na nju i snagom volje nastojala da umre. Proli su mjeseci prije nego li je Ben uspio nagovoriti Unu da nakratko ispusti Margot iz vida. Sada kada se inilo da e se posvojenje napokon ostvariti, uvjerio ju je kako je prava prigoda da iziu van proslaviti. I tako je Lily, blaga starica koja je ivjela preko puta, uzela Margot na nekoliko sati kada su se Ben i Una napokon odvaili izii na veeru uz

svijee. Vidjela sam sjenu kako se poput dima iz ispune cijevi vue za njihovim autom. Nije ju zanimala Margot. Ona se veselo gegala po Lilynoj kuhinji, s drvenom kuhaom u jednoj i golom barbikom u drugoj ruci, blistajui onom zlatastom svjetlou koja je na nju prela s Une. Kada je autobomba eksplodirala, vidjela sam kako je svjetlost nakratko zatreperila, ali snagom volje uspjela sam je zadrati. Ako je makar toliko od Unine ljubavi moglo ostati, zadovoljit u se time. Morat u.

5 ODKRINUTA VRATA
Ovdje moram spomenuti kako sam u majinskoj brizi za Margot uivala daleko vie no to sam uivala u odgajanju vlastita sina, Thea. Nita osobno protiv Thea. Samo to je stigao u trenutku moga ivota kada sam bila vie opinjena samim pojmom majinstva negoli njegovom stvarnou, koja je, u mome sluaju, ukljuivala dezorijentiranost, samoubilake porive i nesanicu, i to daleko prije nego to je pojam postporoajne depresije skovan

ili je uope postao drutveno prihvatljiv. Nakon nekoliko dana provedenih kod Lily, i nakon to su vijesti o bombi dovele sve stanovnike sela k Margot, sa sitnim darovima suuti zbog gubitka njezinih zamalo roditelja, gledala sam kako socijalna radnica odvodi Margot njezinoj novoj udomiteljskoj obitelji. Bila je to Marion Trimble, mlada ena, tek s fakulteta, no na nesreu prokleta potpunom naivnou. Odrastanje u domu punom ljubavi, u zatienom okrilju obaju roditelja, ponekad moe dovesti do loih stvari. U ovom je sluaju dovelo do toga da Marion poalje Margot udomiteljskom paru iji su topli osmijesi bili jednako prijetvorni kao i njihove namjere.

Padraig i Sally Teague stanovali su u okolici Cavehilla u Belfastu, u blizini zoolokog vrta. Njihova je malena kua sa stranje strane gledala na naputenu zgradu ispisanu grafitima. Prozori su bili zatvoreni daskama; i prednji i stranji vrt bili su prepuni razbijenog stakla i smea. Visoka zaputena ivica zaklanjala je zgradu od glavne ceste s njezine druge strane. Nije bilo razloga da itko pomisli da je to mjesto ita drugo nego prazno. Ali, bilo je daleko od toga. Odluku o tome da postanu udomitelji donijeli su jednog sunanog jutra nakon to je Padraig u novinama proitao oglas u kojem su se traili udomitelji za izdanu svotu od dvadeset i pet funti tjedno. Hej, pa to su bile ezdesete: jo

si uvijek mogao kupiti kuu za manje od soma. Nakon hitrog niza umnih kalkulacija, Padraig je zakljuio da bi kao udomitelji mogli financirati svoj rastui biznis krijumarenja ilegalnih imigranata. Za prijevoz imigranata obino se trailo dvadeset i pet funti po kamionu mukaraca i ena iz Istone Europe, a ponekad bi trebalo vremena da im se svima pronae posao. Meutim, kada bi posao napokon nali, Padraig i Sally uzimali bi devedeset posto njihove zarade kao naknadu za noenje i doruak u onoj naputenoj zgradi. No, prerevni u elji da svojim drugovima useljenicima pomognu stati na noge, Padraig i Sally bi na kraju u jednu sobu istodobno nagurali po dvadeset tih

jadnika i ondje ih drali mjesecima, a u konanici su za smjetaj koristili i svoju oronulu kuu. Tako je Margot svoju djeju sobu dijelila s tri Poljaka, sva tri elektriara, koji bi po itav dan i poneku no kampirali na njezinu golu podu. Veinu vremena bi puili. Ponekad bi ispijali votku i alice juhe. Sally bi uglavnom potpuno zaboravila na Margot i ostavljala je tu po itav dan, u istoj peleni, u istoj odjei, s istim praznim trbuhom. Nita to bih uinila ili joj pokuala rei nije imalo uinka na Sally. Ni jednom nije osjetila moju prisutnost, ni jednom nije ula nita to sam od nje zahtijevala u Margotino ime, ni jednom

nije osjetila pljuske upuene njezinu kretenskom licu. Razlog tome - a kasnije emo mu se jo vratiti - bilo je to to je, ba kao to je Sallyn dom bio dupkom pun ilegalnih useljenika, i Sallyno tijelo bilo dupkom puno demona koji su ga zaposjeli. A sve to je ostalo od njezine savjesti umrtvila bi dnevna doza kanabisa. Nasreu, Dobrogostu, jednome od Poljaka koji su bili smjeteni u djejoj sobi, Margot je prirasla srcu, budui da je i sam bio otac jednogodinje curice koju je ostavio za sobom u Szczecinu krenuvi u potragu za poslom preko oceana. Pomogla sam Dobrogostu da se zaposli u graevinskoj radionici blizu dokova, uvjerila ga da lae Padraigu i

Sally o visini svoje plae i naposljetku nagovorila da od ostatka kupuje mlijeko i hranu za malenu Margot. Bila je sva u ranama od nepromijenjenih pelena i u loem stanju zbog nedostatne ishrane. S vremena na vrijeme, nou bih je podigla iz krevetia i pomogla joj da proee po kui. To bi Padraigu i Sally utjeralo strah u kosti - kada bi je pronali kako u tri ujutro luta hodnikom, hihoui sama sa sobom. Ponekad bih dola u napast da je podignem i probudim ih pa da je u sitne sate zateknu kako lebdi iznad kreveta. Ali, bolje ne, pomislila bih. Jednoga dana Dobrogosta vie nije bilo. Novi stanovnici djeje sobe aputali su o otkriu isplatne liste, o tijelu u sanduku, o kovegu s utezima

baenom u more. Nije im se naroito svialo Margotino plakanje za Dobrogostom svake noi. Ve me je poinjala ignorirati, udei za ljudskom panjom. Novi su je stanovnici djeje sobe pokuali baciti kroz prozor. Prvo sam zaglavila prozor da se ne moe otvoriti. Kada su razbili staklo, stala sam ispred njega i olabavila ruke kojima su je drali. Ali nisam ih mogla zaustaviti kada su je amarali tako jako da su njezine prelijepe plave oi gotovo nestale pod ljubiastim oteklinama, niti sam ih mogla sprijeiti kada su je bacili u zid, udarcem u potiljak prouzroivi napuknue njezine siune lubanje. No ono to sam ustanovila da mogu bilo je

sprijeiti ih da je ubiju tako to bih ublaila udarce. Toliko sam puta otila van potraiti pomo, ali svaki put bezuspjeno. Nitko nije htio sluati. Margotin trei roendan doao je i proao. Kosa joj je jo uvijek bila poput malena oblaka od pamuka, lice aneosko i rumenih obraza. No ve sam vidjela kako se u nju uvlai neka tvrdoa. Gubitak. Zlatasto svjetlo koje ju je obavijalo jo mnogo mjeseci nakon Unine smrti s vremenom je jenjalo. Sada je obavijalo tek njezino srce. Konano sam, shvativi da je vie ne mogu zatititi, otila po pomo. Bilo je rano jednog jutra kada su se stanari sobe vratili iz none smjene. Drogirani do besvijesti. Pomislili su

kako bi bilo smijeno da se i Margot napui. Krajikom oka na prozoru sam ugledala neto to mi je privuklo panju: arko plavo svjetlo koje se velikom brzinom kretalo ulicom. Pogledavi ponovno, ugledala sam dr. Edwardsa u punoj sportskoj opremi: u bijeloj trkakoj majici natopljenoj znojem, modrim kratkim hlaama i tenisicama. Trao je tako brzo da je ve odmakao dobrih trideset metara kada sam ga odluila pozvati u pomo. Sklopila sam oi i - prvi put molila Boga da mi dopusti da doprem do njega. Nan je rekla kako nita nije predodreeno i bojala sam se da bi to, doslovno, mogla biti Margotina zadnja ansa. Ako neto ne poduzmem odmah, ivot koji sam

proivjela zavrit e prije negoli ga se budem u stanju i sjeati, i nee biti druge prilike. Tek to sam zavrila s molitvom nala sam se kako trim uz bok dr. Edwardsa. Sudei prema naim prolim susretima, znala sam da u prvo morati nadvladati njegovu ljubav prema logici. Nije bio tip ovjeka koji e neto poduzeti samo na osnovu osjeaja. Morat u mu prodati priu, morat u je sloiti na nain koji e ga nadahnuti da reagira. Dok sam tako trala, svim se silama trudei smisliti kako natjerati tog ovjeka da prie vratima one kue i zahtijeva da ga puste unutra, najednom sam se nala pred njim, stojei u mjestu dok mi je on trao ususret. Gledajui

ravno u mene. Mogu li vam pomoi? zaustavio se ispred mene, sav zadihan. Osvrnula sam se oko sebe. Zar me vidi? Brzo sam opet skrenula pogled prema njemu, pazei da zadrim njegovu panju i istodobno se jo jednom uvjeravajui da se doista obraa meni. Vidjela sam emocije i misli to su ga obavijale i, umjesto ivera i krhotina koje bi nastale ponekad kad bi mi ljudi dopustili da prodrem u njihovu svijest, ovaj put sam ugledala malu nit koja je oito na neki nain bila povezana s mojom aurom, dovodei nas nakratko u istu dimenziju. No, brzo sam se trgnula iz uenja. Nije bilo vremena za gubljenje.

U onoj se kui nalazi dijete, ustro sam odvratila, upirui prstom prema Sallynoj i Padraigovoj kui. Ve ste joj jednom spasili ivot. Treba vas da je ponovno pomognete spasiti. Polako se okrenuo i pogledao prema kui. Napravio je korak prema njoj, pa zatim jo jedan. Ugledala sam policijski auto kako skree u ulicu i pojurila prema njemu poput munje. Dr. Edwards nije bio superjunak; trebat e mu pojaanje. Dotravi do automobila, nadvila sam se nad motor i upravo dok je voza ubrzavao iupala jednu icu. Upalilo je. Motor se zaguio, zakaljucao i stao. Oba policajca ve su za nekoliko trenutaka bila vani. Dr. Edwards se prilino uplaio kada

je shvatio da osobe koja mu je upravo otkrila informacije o umiruem djetetu nema nigdje na vidiku. Nastavio je polako koraati prema kui i, stigavi, pokucao na vrata. Nitko nije otvarao. Pogledom je preletio ulicu, rastegnuo miie stranje loe i ponovno pokucao. Jednom od policajaca koji su pokuavali popraviti motor policijskog automobila, naredniku Millsu, skrenula sam pozornost na dr. Edwardsa. Narednik Mills ve je i prije uo glasine o problemima u ovoj kui, a prizor oskudno odjevenog mukarca kako lupa na njezina vrata u cik zore samo je dodatno potpirio njegove sumnje. Dok su se narednici Mills i Bancroft pribliavali kui, vrata su se otvorila. Ili

bolje rei odkrinula. Padraigov lo zadah koji je zapuhnuo iz procjepa vrata natjerao je dr. Edwardsa da ustukne. O, dobro vam jutro, kazao je dr. Edwards. Poeao se po glavi, ne znajui tono to da kae. Padraig je zurio u njega i zagunao. Dr. Edwards se pribrao. Dobio sam informaciju da se ovdje nalazi bolesno dijete, rekao je. Ja sam dr. Edwards. Iz depa je iskopao svoju bolniku identifikaciju. Ni on - a ni ja nismo znali kako se ondje nala. Vrata su se otvorila neto vie. Bolesno dijete? ponovio je Padraig. Znao je za jedno dijete. Vie nego vjerojatno da je bila bolesna. Nije ba volio putati lijenike unutra. Ali moglo

bi biti problema ako kae ne. Vrata su se otvorila do kraja. Na katu. Trea vrata slijeva. Budite brzi. Dr. Edwards je kimnuo i otrao uza stube. Istog trenutka u nosnicama je osjetio neugodan miris znoja i kanabisa. uo je dva, tri razliita naglaska kako apuu u sobama pored kojih je proao. No, nastavio je dalje, sve dok nije stigao do djeje sobe. Iznutra je uo komeanje nekoliko pari tekih nogu. I djeji pla. Policijski slubenici sada su ve bili pred kuom. Padraig je ostavio vrata odkrinuta. Narednik Mills je predloio da uu. Narednik Bancroft je bio manje sklon toj ideji. Doruak bi bio mnogo primamljiviji prijedlog, pomislio je. Svoju je nevoljkost pokuao

argumentirati tvrdnjom kako moraju prijaviti kvar motora. Polako se zaputio natrag prema automobilu. Dr. Edwards je gurnuo vrata djeje sobe i irom ih otvorio. Ja sam stajala iza njega. Prizor koji je ugledao natjerao ga je da glasno opsuje. Kroz oblak dima uspio je razaznati maleno dijete umrljano krvlju, koje je bilo zavezano za nogu stolca. Pored nje, dva mukaraca i bong. Glava joj se ljuljala na ramenima kao jaje na tanjuriu. Ljubitelj golfa, tiine i lijenih nedjeljnih popodneva, dr. Edwards se u hipu bacio prema djevojici, petljajui oko stolca kako bi je oslobodio, kada se prstenom okiena aka Ukrajinca spojila s njegovom sljepoonicom.

to je to bilo? pred kuom, narednik Mills je izvukao pitolj i krenuo natrag prema vratima. Narednik Bancroft je uzdahnuo. Nevoljko je otkopao futrolu svog pitolja. Dugovao je naredniku Millsu pet funti. U bilo kojem drugom sluaju, ostao bi pri svome i otiao po pecivo. Policija je! Otvarajte ili emo upotrijebiti silu! Prolo je nekoliko trenutaka. Narednik Mills ponovio je upozorenje. A onda se, potaknut svim ohrabrenjem koje sam bila u stanju skupiti, iz Margotinih usta prolomio kratak i prodoran krik. Narednik Bancroft prvi je pojurio unutra. On je bio taj koji je otkrio da su sobe

u prizemlju prepune mukaraca i ena upalih oiju, u odjei punoj buha, koji su jeli iz kartonskih kutija i spavali u redovima, jedni preko drugih. Najednom mu je iz dubine sjeanja na povrinu isplivao osnovni stupanj francuskog i razumio je to mu ena sklupana ispod kaua govori: da su imigranti i da ih je ovjek koji je nekoliko trenutaka ranije pobjegao kroz prozor kupaonice doslovno drao zatoene. Da ele ii kui. Narednik Mills je bio taj koji je priskoio u pomo dr. Edwardsu u njegovoj borbi na katu, ispraznivi spremnik svog pitolja u ruku mukarca koji je iz depa izvukao no i lisicama privezavi drugog mukarca za kreveti.

Dr. Edwards je bio taj koji je podigao Margot u naruje - tako laganu i krhku da mu je zastao dah - i iznio je iz kue pod prvu zraku sunca koja je nakon dugih mjeseci pomilovala njezino lice. Dok ju je tako drao u naruju nasred jo uvijek tihe ulice, provjeravajui joj bilo, nagnula sam se nad nju i dodir-nula joj glavu. Blijesak sjeanja proletio je mojom. Tek titraj. Slika mukog lica nadvijenog nada mnom, ela proaranog krvlju od tunjave na katu. Sjetila sam se tog trenutka. Ruke su mu drhtale dok je pregledavao Margotino siuno tijelo, brojei joj otkucaje bila. Ugledala sam svoju priliku. Povedi je kui, apnula sam mu na

uho. Na moje olakanje, uo je svaku moju rije.

6 IGRA
S obzirom na hitnost Margotina stanja, policija nije imala prigovora na elju dr. Edwardsa da se za nju pobrine kod kue. Margot je sljedeih nekoliko tjedana provela u mekanoj istoj postelji s pogledom na nepregledne breuljke i vedro nebo. Ne ba da je gledala kroz prozor veinu vremena provela je spavajui. Ja sam vrijeme kratila uz dobru knjigu dr. Edwards je posjedovao impresivnu zbirku Dickensovih djela, i to prvih izdanja

zavaljena u udobnom naslonjau pokraj prozora. Primala je infuziju i jela svjee voe, povre i mlijeko. Postupno, modrice na njezinim nogama i rukama poele su blijedjeti, jednako kao i tamni kolutovi oko njezinih oiju. No zlatno svjetlo oko njezina srca vie se nije vratilo. Dr. Edwards (ili Kyle, kako je rekao Margot da ga zove) imao je suprugu i dvije keri, jednu od trinaest, a drugu od osamnaest godina. Njihove fotografije bile su poredane iznad kamina, po dugim policama koje su gledale na spiralne stube, i po viktorijanskom stolu u njegovoj radnoj sobi. Nasluivala sam nekakav jaz u obitelji: starija djevojka, Karina, na svakoj je slici pozirala poput

fotomodela, jednom rukom zadiui svoju dugu tamnu kosu, a s drugom prislonjenom na struk, uvijek napuenih usana i namigujui. No jo znakovitije je bilo to to se supruga, Lou, na svakoj fotografiji pojavljivala s rukom oko Karine, premda nikad s osmijehom na licu. Gdje se god na slici nalazila i mlaa ki - ime joj je bilo Kate uvijek je stajala daleko od svoje majke i starije sestre, glave pomalo pognute tako da joj je ravna tamna kosa napola pokrivala lice, i ruku vrsto sklopljenih ispred sebe. ak i kad je prostor diktirao da stanu blie jedna drugoj, primijetila sam da bi se Kate okrenula tako da ni jednim dijelom tijela ne dodiruje ni Lou ni Karinu.

tovie, prepoznala sam je. Nejasan prizor izronio je iz dubina moga sjeanja: slika stolne lampe od kotanog porculana kako pada na tlo i razbija se u stotine komadia. Drutvena igra. Jarka suneva svjetlost to prodire kroz vrata kuice u vrtu i Kateino lice, izoblieno u vrisak ili grohotan smijeh. Pogledala sam kroz prozor prema stranjem dijelu dugog vrta. Velika drvena kuica. To mora da je ta. Lou, Kate i Karina upravo su provodile mjesec u Dublinu, kod Louinih roditelja. Kyle je dane kratio prihvaajui se raznoraznih usputnih poslova po kui dok bi Margot spavala, no cijela situacija mu je oito ometala koncentraciju. Napola sagraena kuica

za ptice, neobojan dovratnik... esto sam ga slijedila naokolo, vodei rauna da za sobom ne ostavlja avle koje bi Margot mogla progutati ili ugaziti. Vidjela sam to se Kyleu vrti po glavi - i to doslovno. Negdje iz svoje arhive iskopao je Margotinu medicinsku dokumentaciju i postupno se poeo prisjeati novoroeneta koje je lijeio nekoliko godina ranije - novoroeneta koje nije trebalo poivjeti ovoliko dugo, pogotovo ne u kui punoj droge i nasilja. Kratki filmovi brige i zbunjenosti odmotavali su mu se u glavi tijekom dugih veeri koje bi provodio zavaljen pred televizorom s aom din-tonika u ruci. ak i u kupaonici, bombardirala su ga pitanja. Kako je mogue da je jo

iva? Ventrikularna tahikardija je neizljeiva... Zar sam bio u krivu kada sam njezine udomitelje upozorio na njezinu skoru smrt? A kad smo kod njih, gdje su uope ti ljudi? to je Margot radila u onoj kui? Nije mogao spavati. Promatrala sam ga, zamiljenog, kako u sitne sate na prstima silazi u radnu sobu i svoj stol zatrpava medicinskim prirunicima i asopisima. I poeljela sam mu rei - jer sam na neki nain znala, iz prve ruke i u detalje odgovor na zagonetku koja ga je muila. Nije bila rije o ventrikularnoj tahikardiji. Margot je bolovala od stenoze aortne valvule, za iju e dijagnozu biti nuan transtorakalni ehokardiogram ili

ultrazvuk srca. U to je vrijeme ultrazvuk srca bio uobiajen kao u abe dlake. Douljala sam se do Kyleova stola i otvorila jedan od njegovih asopisa na lanak dr. Piersa Wolmara, profesora na Sveuilitu Cardiff i specijalista za ultrazvunu dijagnostiku. Malo sam zaleprala stranicama kako bih privukla Kyleovu pozornost. Konano je priao asopisu, podigao ga sa stola i primaknuo blizu oima. Po osmi put toga dana izgubio je naoale. itao je zadubljeno, s vremena na vrijeme odlaui asopis i naglas razmiljajui. Poeo se preispitivati. to ako ipak nije bila rije o ventrikularnoj tahikardiji? I kakav je to postupak opisivao dr. Wolmar? Ehokardiografija?

Tehnologija se razvijala tako brzo da mu se vrtjelo u glavi. Ostatak noi proveo je piui pismo dr. Wolmaru, opisujui mu Margotine simptome i traei dodatne informacije o moguim metodama lijeenja. Dok je sunce poput gonga izvirivalo nad Ulsterom, napokon je utonuo u san naslonivi glavu na svoj radni stol. Lou, Kate i Karina vratile su se iz Dublina. Ne, nisu se samo vratile: u vidu eksplozije uletjele su kroz stranja vrata, vukui impresivnu zbirku pretrpanih kofera i izvikujui Kyleovo ime. Margot se promekoljila. Kyle je sjedio uz njezino uzglavlje, itajui jo lanaka dr. Wolmara o ehokardiografiji. Probudila se osjetivi hladni stetoskop

na svojim golim prsima. Hitro je podigla pogled prema Kyleu, pa zatim prema meni. Umirila sam je rekavi da je sve u redu. Poloila je glavu natrag na jastuk i zijevnula. Povici odozdo potakli su Kylea da hitro odloi stetoskop. Sada, Margot, kazao je blago, budi dobra curica i ostani tu na trenutak dok porazgovaram sa svojom suprugom i kerima. One jo ne znaju da si tu. Margot je klimnula glavom i sklupala se na boku. Napravila je smijenu grimasu u mom smjeru, ja sam uzvratila istom mjerom, no kad me sljedei put pogledala, vie nije vidjela da sam tu. Mislila je da sam otila. Slijedila sam Kylea u prizemlje. Karina i Lou nadglasavale su jedna

drugu, u detalje prepriavajui zgode sa svog odmora. Kate je sjedila za kuhinjskim stolom i pregledavala nokte. Kyle je podigao ruke u zrak pred Karinom i Lou, kao da se predaje. Zamolio ih je da se stiaju. to je bilo, tata? upitala je Karina uvrijeeno. Kyle je prstom pokazao na kat: Gore, u gostinjskoj sobi, imamo jednu malenu curicu. Lou i Karina izmijenile su zapanjene poglede. to, tata? Kyle, objasni to istog trena. Spustio je ruke. Objasnit u, ali ne sad. Bolesna je i vjerojatno izbezumljena od straha zbog buke koju

stvarate. Molim vas da tiho poete sa mnom gore i pozdravite je. Ali... Ispod naoala je pogledao Lou i ona je vrsto stisnula svoje crvene usne. Zasmijuljila sam se. Kakva radost mora da je bila ivjeti s njom zadnjih dvadeset godina. Kyle je zasluio medalju, ili moda tapeciranu eliju. Nisam bila sigurna. Bez rijei, Kate je za ostatkom obitelji krenula prema Margotinoj sobi. Boje koje su je okruivale zabrinjavale su me. Ponekad bi zraila zagasitom ruiastom svjetlou koja bi joj pulsirala iz srca, no boja bi se onda preobrazila u krvavocrvenu i, umjesto da pulsira, kao da bi curila iz nje. ak se i njezin ritam mijenjao: umjesto da vibrira

- a upravo to je inila veina drugih aura, tekle bi i pulsirale poput otkucaja srca ta se boja kretala letargino i teko poput lave. Ponekad bi joj zastala u grlu i inilo se kao da ondje gori. I shvatila sam: unato njezinoj naoko mirnoj pojavi, koja kao da se stapala s pozadinom, u biti je bila puna srdbe. Kljuala je od potisnutog bijesa. Samo nisam znala zato. I isprva nisam ba niti marila. Ono to mi je, ustvari, privuklo panju bila je njezina odjea. Pratei je uza stube, zamijetila sam njezin interes za raznorazna sotonistika obiljeja: crnu majicu s crvenim rogatim demonom preko cijelih lea, sitne naunice u obliku demona i neto o emu njezini

roditelji zacijelo nisu imali pojma tetovau obrnutog kria od nekih deset centimetara na njezinoj desnoj lopatici. Negdje na pola stubita najednom je zastala. Lou, Kyle i Karina nastavili su bez nje. Okrenula se i pogledala ravno u mene. Njezine oi, smee poput blatne kaljue. Bez topline. Gubi se odavde, rekla je odrjeito. Obraa li se meni? pomislila sam. A onda sam vidjela, ba kao to je bio sluaj i s Kyleom, da je Katein sloj emocija nekom sponom povezan s mojom dimenzijom. Neobino je bilo to to je njezina spona bila poput tamnog ticala koje ju nije povezivalo samo s mojim svijetom, nego i s drugom stranom. Stranom s kojom se dotad jo

nisam susrela. Kada sam shvatila da se doista obraa meni, da me vidi, pribrala sam se. Bojim se da e me morati prisiliti, odvratila sam. Dobro, slegnula je ramenima. Ali mislim da ti se to nee svidjeti. Okrenula se i nastavila dalje uza stube. Odmahnula sam glavom i zasmijuljila se, premda sam zapravo bila uznemirena. injenica da me je bila u stanju vidjeti zabrinula me. Tko je jo mogao imati tu sposobnost? Ili - to? Karina se uzvrtjela oko Margot kao da je iva lutka. Prije nego to je stigla ita rei, uzela ju je u ruke i odnijela u svoju sobu, gdje je izvrnula cijelu ladicu sa minkom i pretvorila Margot u

minijaturnu kraljicu ljepote. Lou je prekriila ruke i, tapkajui nogom o pod, salila itavu bujicu primjedbi i alopojki na Kylea. Kako mu je uope palo na pamet tako dovesti lutalicu kui? I koliko bi to dugo trebalo trajati? to ako je njezini nadrogirani udomitelji dou traiti? I tako dalje, i tako dalje. Kyle joj je pokuao objasniti da je to curica koju je ve lijeio kada je dovezena u bolnicu na dan svog roenja, nakon to je ostala siroe i zamalo i sama izgubila ivot, i kako ih je sudbina ponovno spojila. Palo mu je na pamet da spomene i mene - nepoznatu enu koju je sreo na cesti u est sati ujutro, i koja ga je i uputila da provali u kuu preko puta

i spasi Margot - no onda je malo bolje promislio. Uvijek ovo radi, zar ne, Kyle! derala se Lou. Uvijek mora biti spasitelj svih drugih! A to je sa mnom, je li? A to je s Karinom i Katie? A to s njima? slegnuo je ramenima. Rezignirano je digla ruke u zrak i izletjela iz sobe. Kyle je ispustio dug uzdah i zapucketao zglobovima. Zapljeskala sam mu. I, Nobelovu nagradu za svetaku strpljivost osvaja... Krila su mi treperila. Pola sam u Karininu sobu i sjela na krevet pored Margot. Bila je oarana svim ruiastim i plavim udesima koja joj je Karina trackala po licu. Oduvijek sam se i

pitala odakle sva moja ljubav prema minki - moja je usvojiteljica nikada nije koristila, a starijih sestara nisam imala. Kate je stajala na vratima i promatrala nas. Pogledala je prvo mene, a zatim Margot. Tko je ona? Karina je dramatino uzdahnula: Odlazi, Kate. Margot i ja imamo minkersku zabavu, a ti nisi pozvana. Zove se Margot? Margot, ponovila je Margot, ponosno se smijeei. Naposljetku je i Kate uzvratila poluosmijehom. Mislim da emo se ti i ja dobro zabaviti, Margot. Okrenula se i otila. Margot se s vremenom oslobodila, poput raia to se iz svoje kuice

odvaio izii na toplo tropsko sunce. Vrlo brzo se preobrazila u trogodinju verziju Karine: koristila je iste izraze kao i Karina (To je tako cool!), uporno htjela nositi istu odjeu kao i Karina i plesala s njom uz glazbu Beatlesa dobrano nakon to je ve trebala biti u krevetu. Osim toga, poela je jesti kao vuk. Nisam imala pojma da sam bila tako slatko dijete. Tako smijena, tako nevina. Jednom se prilikom Margot probudila sva u strahu, zbog none more koju sam sa strepnjom promatrala. Bilo je to sjeanje iz vremena provedenog kod Sally i Padraiga. Prije nego li je svojim kricima stigla probuditi ostale,

obujmila sam je rukama i ljuljukala je na krevetu. Njezino je srce poput kripca stezala ogromna bol. vrsto sam stisnula oi i nastojala prizvati onu mo koja ju je i ranije iscjeljivala. Blago zlatasto svjetlo koje je ve bilo izblijedjelo u daleki, jedva vidljivi sjaj sada je zatreperilo, poput svijee u daljini. Snagom volje pokuala sam ga rasplamsati. Naraslo je do veliine teniske loptice, dovoljno velike da joj okrui srce. Disanje joj se smirilo, no sada sam vidjela njezino srce i opasnost koju je predstavljalo. Iako je bila ispunjena mirom i ljubavlju, u njezinu je srcu rastao problem koji je bilo nuno rijeiti. Samo sam se nadala da e Kyle biti brz.

Idueg jutra Kyle je primio pismo od dr. Wolmara. Pisao je da e ga rado posjetiti i uputiti u postupak i opremu koja je bila potrebna za ehokardiografiju. Takoer je spomenuo kako je, sudei prema Margotinim simptomima, mogue da boluje od aortne stenoze, bolesti za koju postoji adekvatno lijeenje. Karina je u blagovaonici uila Margot plesati jive. Lou je otila u kupnju. Iz vrta se zauo glas: Margot! Margot! Doi se igrati! Kate. S cerekom na licu. Kyle je podigao pogled, vidio je pokraj prozora i poskoio na noge. Bio je uzbuen to vidi Kate s jednim od njezinih rijetkih osmijeha na licu.

Pojurio je u blagovaonicu. Margot! zazvao je. Doi se igrati s Katie! Karina se namrtila: A ime, s bodeima? Ili muenja ivotinja? Kyle je odvratio: Ne budi takva, Karina. Hajde, Margot, idemo! Uzeo ju je za ruku i poveo van. Oklijevala je ugledavi Kate. Pogledala je u Kylea pa zatim i mene. Kimnula sam. Da, malena, idem i ja. Ne brini. Kate je mahnula rukom i pozvala Margot da se igra s njom u kuici u vrtu. Ne elim, kazala je Margot. Ma hajde, ludice, odvratila je Kate, smijeei se. Ima okolade. I Beatlesa. Beatlesa? Da, Beatlesa.

Margot je veselo odskakutala do drvene kuice. Uavi unutra, Kate je zakraunala vrata. Pogledala je kroz prozor kako bi se uvjerila da su joj roditelji jo u kui pa zatim zamraila prostoriju navukavi zavjese. Praina je prekrivala nekoliko starih bicikala i rastavljenu kosilicu. tajala sam u kutu i ekala. Podigla je pogled prema meni pa se onda opet okrenula k Margot. to li ova mala smjera? A sada, Margot, kazala je. Sada emo igrati jednu igri-cu. Igre su zabavne, zar ne? Margot je kimnula i na mjestu Zavrtjela suknjicom. ekala je da ponu Beatlesi. Kate je na podu rairila plou

drutvene igre i u tom sam trenutku shvatila dvije stvari: 1. To je bila drutvena igra iz mog sjeanja. 2. To nije bila drutvena igra. Bila je to ploa za prizivanje duhova. Kate je sjela na pod i prekriila noge. Margot je uinila isto. Brzo sam promislila to da uinim: da odem i pokuam privui Kyleovu panju? Ili da ostanem tu i vidim to Kate smjera? Kate je prislonila vrhove prstiju na kartonski trokut koji je pokazivao slova abecede na ploi. Ovo e nam rei ime tvog anela, rekla je Margot. Margot se nasmijeila. Okrenula se i uzbueno me pogledala. Kako se zove aneo koji je ovdje?

Katein glas bio je hrapav i hladan. Sasvim polako, u kuicu se uvukla neka tama. Margot se osvrnula oko sebe, drhtei. elim ii vidjeti Karinu, rekla je milo. Ne, Kate je odvratila. Sada igramo igru, sjea se? Podigla je ruke s kartonskog pokazivaa. Polako, nevidljive ruke stale su ga pomicati do slova R. Zatim U. Zatim T. Zatim H. Dobar dan. Uope mi nije zadovoljstvo upoznati vas. Ruth, kazala je Kate sa sjajem u oima. Gubi se. Nisam se pomakla. Nekoliko trenutaka prodorno smo zurile jedna u drugu. Bila sam svjesna mranih figura to su se komeale u stranjem dijelu

kuice. Prvi put nakon dugo vremena osjetila sam strah. Nisam znala to oekivati. Dobro, rekla je Kate. Sluge sotone, uklonite Ruth. Margot je ustala. elim ii, kazala je drhtavim usnama. I ona je osjeala mrana stvorenja. Morala sam je izbaviti odatle. Zakoraila sam naprijed, zaklanjajui je. Sad sam ga vidjela, taj ogromni crni lik koji se kretao prema meni. Kate je izvikivala rijei mranih aranja koja je pokupila u tko zna kakvim zalima kojima si je napunila glavu. Glasno sam progovorila: Kate, nema pojma s ime ima posla... Nisam niti zavrila reenicu kada sam

osjetila kako je neto baeno kroz zrak prema meni. Podigla sam ruku i snagom volje stvorila jarku zraku svjetlosti koja je osvijetlila sobu. U trenutku kada je svjetlost obasjala baeni predmet istodobno ga je skrenula s putanje i uz zvuk loma sruila na tlo. No to god da ga je bacilo, sada je ve jurialo prema meni, tekim koracima od kojih je podrhtavala itava kuica. Pokuala sam ispaliti jo jednu zraku svjetlosti, no nije dolazila. Osjeala sam kako taj stvor juri prema meni, velik poput slona. Margot je kriknula. Stajala sam ispred nje, zatvorila oi i svim se silama nastojala usredotoiti. Najednom, svjetlost je eksplodirala iz moje ruke takvom silinom da sam zateturala

unatrag. Uz glasan ivotinjski frktaj, tama koja nas je zamalo progutala rasplinula se u oblak. Vrata kuice naglo su se otvorila, putajui sunce unutra. Toga je jutra kiilo. Sada, nebo je bilo plavo, a zasljepljujue zrake sunca presijecale su tamu poput bijele otrice noa. Margot je plaui otrala u kuu. Ja sam ostala na mjestu, promatrajui Kate koja je zaprepatena leala na tlu. Pored nje, stara keramika lampa u komadiima. Predlaem ti da nae novu igru, rekla sam i vratila se k Margot. Kate vie nikada nije taknula plou.

7 PROMJENA U SRCU
Kada je Margot dola u godine razumnog shvaanja, tala sam je obasipati gomilom savjeta. Kad napuni esnaest, osjetit e nevjerojatan poriv da se ludo zaljubi u tipa po imenu Seth. Nemoj. Zato? Vjeruj mi. Dobro. Oboavat e New York, draga. Gdje je New York? U Americi. Jedva ekam da ode tamo. Jesu li Beatlesi ondje? Moglo bi se rei. No, to je jo vanije ondje je ena po imenu Sonya koju e upoznati kada ti se pas otrgne s

uzice i uzrokuje malu poplavu u delikatesi na Petoj aveniji. Dri se podalje od nje. Zato? Otet e ti mua. Malo prije Boia njezine tree godine, poela me potpuno ignorirati. Proli bi tjedni, a da me ne bi ni pogledala. Bilo je to poput smirivanja vjetra, kao da kamenii njezine svijesti dolaze na svoje mjesto, vie ne doputajui mome utjecaju da prodre. Postala sam tjeskobna. Osjeala sam se naputenom, izgubljenom, ponienom. Mislim da sam tada svoj posao poela shvaati malo ozbiljnije. I mislim da mi je napokon postalo sasvim jasno: Zaista sam bila mrtva. Zaista sam bila aneo uvar. Postala sam opsjednuta vlastitim

odrazom (da, jo uvijek sam ga imala ta ja sam aneo, a ne vampir). Nisam mogla skinuti pogled s vode koja mi je tekla iz ramena, bez vidljiva ava izvirui iz moje alosno bezobline bijele haljine, poput dvaju srebrnkastih repova duge Matovilkine kose. Izgledala sam kao da mi je dvadeset, premda mi je kosa bila drukija - bez traga hidrogena. Moja prirodna karamel smea padala mi je do ramena u uvojcima i kovrama. Imala sam grudi, genitalije, ak i svoje grozne none prste savijene poput mlaaka. Imala sam dlake na nogama. I blago sam svijetlila, kao da mi venama umjesto krvi struje siuna LED svjetla. Margot je svakim danom sve vie

izgledala kao enska verzija Thea. Bila sam preplavljena prolou, toliko zakupljena onime to sam izgubila i to sam odbacila i pomilju da to nikada neu moi ispraviti, da sam gotovo zaboravila ono to mi je bio zadatak. Trebala sam uvati Margot, trebala sam je tititi. Djeca rastu tako brzo. Dok sam se trgnula iz svog malog izleta u samosaaljenje ona je narasla desetak centimetara, imala novu frizuru i postala potpuno i nepovratno karinaficirana Bila je dijete sa stavom. Ali to je bila dobra stvar. Nauila je kako stati na kraj Kate i inilo se da slabostima svoga srca odolijeva zahvaljujui istoj predpubertetskoj drskosti. A onda se jednoga dana sruila u

parku. Leala sam ispod ljuljake golicajui joj jamice ispod koljena dok se poput klatna ivotnog sata njihala iznad mene, a bijela joj suknja leprala na povjetarcu, i u jednom njihaju naprijed je hihotala, a ve u sljedeem prema natrag sjedila objeena na ljuljaki, bez svijesti. Karina je vrisnula. Margot je pala s ljuljake i udarila o tlo, ali sam joj u posljednji trenutak uspjela uhvatiti glavu i sprijeiti da joj se lubanja rascijepa na betonu. Kyle je trao krugove oko igralita preko puta. Karina je otrala po njega, ostavivi Margot na tlu, s nogama udno savijenima ispod tijela i polarno plavim usnicama. Vidjela sam klijetke njezina srca i dok je jedna bila debela i bistra,

druga je izgledala poput probuene gume bicikla. Nagnula sam se nad nju i prislonila joj ruku na srce. Svjetlost je ovaj put bila zlatna, iscjeljujua svjetlost koja je potjerala svo plavetnilo s njezinih usana i oko oiju. Zasad. Kyle i Karina hitali su natrag uz brdo. Kyle je podigao Margot, primivi je ispod ramena, i provjerio joj puls. Disala je, jedva. Odnio ju je do auta i odvezao je ravno u bolnicu. Proklinjala sam samu sebe. Nisam pazila koliko sam trebala. Tumarala sam po bolnici, razmiljajui to moram uiniti. I onda se dogodilo. Prvo se pojavila Nan, nasmijeena i smirena kao uvijek. Poloila mi je ruku

na rame i skrenula panju na prazan zid. Bila sam na granici nestrpljenja i ljutnje (Pobogu, zid?.) kad se pojavila vizija: trodimenzionalni film operacije srca kojoj je Margot morala biti podvrgnuta. Nan mi je rekla da gledam, pamtim i kirurgu ponovim sve to vidim. Shvatila sam. Bio je to seminar obuke. I gledala sam. Bila je to vizija budunosti kojom sam trebala upravljati. U glavi mi se pojavio glas enski, glas Amerikanke koji mi je govorio to svaka radnja znai, emu slui, zato ta tehnika jo nikad nije primijenjena s ove strane oceana, koliko daleko da povuem skalpel, itd. Sluala sam i ustanovila da je svaka rije koja je izreena, svaka radnja, uredno ostajala

zabiljeena u mome sjeanju poput kapljica kie na zatitnom vosku automobila. Nisam zaboravila ba nita, ni jedan prilog, ni jedan naglasak. Kada je vizija izblijedjela, Nan me uputila u operacijsku dvoranu. inilo mi se kao da je vrijeme stalo: medicinska sestra koja je stavljala masku u trenutku kada je vizija zapoela jo je uvijek petljala oko vezica kad je zavrila. Brzo sam joj zavezala vor, a ona je rekla hvala, ni ne okrenuvi se da vidi tko joj je pomogao. U operacijskoj dvorani Margot je nepomino leala ispod stropne lampe ija joj je jarka svjetlost izblijedila obrise. to je bilo jo gore, aura joj je bila vodenasta, nejasna. Slabano se

uzdizala iz njezina tijela poput dima na vodi. Dvije sestre, Kyle i glavna kirurginja, dr. Lucille Murphy, navukli su rukavice i pribliili se Margot. Zakoraivi naprijed i nadvivi se malo iznad nje podigla sam pogled i vidjela da se broj prisutnih u prostoriji udvostruio: s nama su bila jo etiri anela uvara, po jedan za svakog lana lijenikog tima. Kimnula sam svakome od njih. ekao nas je vaan posao. Lucillein aneo uvar bila je njezina majka, Dana, niska ena punijeg stasa koja je zraila takvom smirenou da sam i sama odmah poela sporije i dublje disati. Dana je naslonila glavu na Lucilleino rame, a zatim me pogledala i zakoraila natrag, dopustivi mi da

stanem blie Lucille s njezine lijeve strane. Rekla sam joj da ne radi rez od dvadeset centimetara po sredini prsne kosti kao to je nauila, nego da, umjesto toga, napravi rez od pet centimetara izmeu rebara. Dana je ponovila upute poput prevoditelja. Lucille je nekoliko trenutaka samo treptala oima, osjeajui kako joj se Danine rijei poduke kovitlaju svijeu poput ivog toka inteligencije. Doktorice? zaustio je Kyle upitno. Podigla je pogled prema njemu: Samo trenutak. Pogledala je u pod, oito rastrgana izmeu desetljea lijenike prakse i te nove metode koja se niotkud pojavila u njezinoj glavi i koja je, na njezino iznenaenje, potpuno

imala smisla. Trebat e hrabrosti djelovati tako brzo. Na trenutak sam se zapitala hoe li ipak u posljednji as odustati. Konano je podigla pogled. Danas emo pokuati neto novo, ljudi. Rez od pet centimetara izmeu rebara. Pokuat emo ovoj djevojici prite-djeti vie krvarenja nego to je nuno. lanovi tima potvrdno su klimnuli glavama. Instinktivno sam dotaknula maleni oiljak meu svojim grudima. Oiljak ije porijeklo nisam znala sve do sad. Od tog trenutka ponavljala sam sve to sam ula tijekom vizije, a Dana bi ponavljala sve to bih ja rekla. I onda sam shvatila: glas Amerikanke koju sam

ula u viziji bio je Danin. Sve je doista bilo onako kako je Nan rekla: sve se to ve dogodilo. Ja sam tu ve stajala. Vrijeme kakvo sam poznavala se presavilo. Vrtjelo mi se u glavi od toga. Kada je postupak bio gotov, svi osim Kylea, Dane, Lucille i moje malenkosti napustili su prostoriju. Nas etvero stajali smo pokraj Margot dok je leala na operacijskom tolu i snagom volje prizivali je natrag. Zbog ega iznenadna promjena postupka? napokon je upitao Kyle. Lucille je odmahnula glavom. Neko su bili ljubavnici pa je bila iskrena. Ne znam. Zaista ne znam. Ali, zaustila je skidajui rukavice, molimo se da upali.

Margot je stigla kui iz bolnice dva tjedna kasnije, krhka, u bolovima, no ve pokazujui znakove oporavka. Prvo to je zatraila probudivi se nakon operacije bio je okoladni kola. Karina joj je poslala plou Beatlesa koju je cijelo vrijeme drala vrsto privijenu na grudi kao da je dio njezina tijela. Nije se obazirala na razgovore izmeu lijenika i sestara uz njezino uzglavlje o tome kako je zamalo umrla. Razmiljala je samo o tome kako u Karininoj sobi plee jive u oblaku ruiastog pudera i sjajnih ljokica. Bilo je rano poslijepodne kada smo stigli natrag u dom Edwardsovih. Prilazni put ispred kue bio je prekriven sagom naranastog i utog lia.

Zakljuila sam da je jesen. U Sjevernoj Irskoj vrijeme ne pokazuje mnogo znakova godinjih doba. Djevojke nisu bile kod kue - Karina je otila na zabavu, a Kate je bila na kolskom putovanju u Europi. Kyle je odnio Margot na kat i smjestio je u krevet. Proveo je neko vrijeme provjeravajui joj temperaturu, namjetajui jastuke i gurajui joj pliane medvjedie pod ruke za sluaj da se probudi usred noi i osjeti se usamljeno. V olio ju je. Jasno sam to vidjela. Zaputio se dolje. Ja sam ostala uz Margot, kujui plan. Zasigurno nije bilo razloga da ne promijenim stvari, da ih ne posloim tako da ostane ovdje i odraste

uz obitelj, topao dom, priliku? Zar to ne bi bilo preslagivanje slagalice? Zastala sam na trenutak, razmiljajui o sceni u operacijskoj dvorani. Nita nije predodreeno i nepromjenjivo. Upravo sam poinjala shvaati da nisam tek puki posjetitelj prolosti koji promatra galerije dogaaja onakvih kakvi su nekad bili. Ne, bila sam aktivni sudionik, netko tko dodaje boju na prazno platno budunosti, da se posluim jednom od Naninih metafora. Moda bih mogla malo presloiti detalje, iscrtati nove puteve kojima bi Margot mogla krenuti, pod uvjetom da je naposljetku dovedu k istom cilju. Kada sam ula viku u prizemlju, ostavila sam Margot da spava i krenula

istraiti to se dogaa. Bili su u kuhinji. Lou je stajala pokraj sudopera, kroz stranji prozor gledajui u vrt na koji je padao mrak. Kyle je izgledao kao da se pridrava za tednjak. Atmosfera je podsjeala na zgarite nakon umskog poara. Jedva da sam ih vidjela od oblaka osjeaja koji su kovitlali prostorijom, gusti poput dima. Nekoliko trenutaka oboje su utjeli. Konano, Kyle je prozborio: Razvod. Negdje daleko na kraju te izjave dao se naslutiti upitnik. Pogledala sam u Lou. Nikada to nisam rekla. Rekla si da eli otii. Lou se okrenula. Trepavice su joj bile slijepljene od suza. Mnogi ljudi ostaju

u braku bez da ive zajedno. Zar to nije ono to i mi radimo zadnjih est godina? Kohabitiramo? Koegzistiramo? I u tom trenutku, najednom istina u magli uskovitlanih osjeaja. Rascjep. Kyle se okrenuo i iziao iz prostorije. Vritala je za njim: Bravo, tako se to radi, Kyle, samo ti bjei od problema! Iznenada se okrenuo i jurnuo natrag prema njoj, zamalo me oborivi na pod. Ti si ta koja bjei, zareao je. Ila si u Dublin posjetiti roditelje? A ne moe ih vidjeti ni nacrtane! Ne pravi budalu od mene. Znam. Zinula je od uda. Sada sam vidjela sve: auru drugog mukaraca preko njezina tijela. Oitu zelenu struju u crvenoj rijeci njezine aure. Nije

poznavala svog supruga dovoljno dobro da pomisli kako je sve shvatio. Spustila je pogled i zurila u pod. A to e biti s curama? izustio je Kyle tie. Kamo e one? Isplanirala je sve osim toga. U trenutku sam vidjela kako joj se snovi rue pod teretom stvarnosti. Sve o emu su Lou i njezin ljubavnik priali bili su dani koje e provesti na plai u Traleeju, ispijajui Chardonnay s ledom i gledajui u beskrajni horizont. Nije niti razmiljala o skrbnitvu. Povest u ih sa sobom. Kyle je odmahnuo glavom i prekriio ruke. U one dvije sekunde koliko je oklijevala ve je donio odluku. On e otii. Djevojke e ostati s majkom u

svojoj kui. Pomislio je na Margot. Na trenutak aura mu se povukla u sr njegova bia. Nevoljko je shvatio da postoji samo jedno rjeenje. Morat e ostaviti i nju. Tjeio se spoznajom da je postala jako bliska s Karinom. Ovdje e imati stabilnost. Bit e sigurne. I zatiene. Samo, bez njega. Srce mi je potonulo. Kyle je otrao gore i stao traiti koveg. A onda se sjetio da ga nema. Ljutito je ispod kreveta iupao Louin kofer u obliku kornjaina oklopa. Nastavila sam ga promatrati, otrijenjena tiinom i tugom koje su ga okruivale, dok ga je punio odijelima i kouljama, s nekoliko medicinskih prirunika i svenjem dragocjenih obiteljskih fotografija.

Proveo je dugo vremena uz Margotino uzglavlje, drhtava dlana ispruenog iznad njezina srca, dok se u njegovom ispisivala duboka i bolna molitva: Ako te ima, Boe, ako me uje, samo neka ona bude dobro. Sa svakom rijei, svjetlost oko nje je jaala. Odlueno je da e Kyleov iznenadni odlazak privremeno biti objanjen kao slubeni put. Kate i Karina nisu mnogo ispitivale - Louina kupnja teneta labradora pokazala se izvrsnom metodom odvraanja misli - no Margot se povukla u sebe. Provodila je duga popodneva u hodniku, sjedei na najdonjoj stubi i ekajui Kylea. Nita to sam inila nije joj moglo izmamiti

osmijeh na lice. Nita to sam inila nije je moglo navesti da me pogleda. Isprva sam mislila da eka Kylea. No djeca su pametnija nego to mislimo. ekala je da joj kau kako se vie nee vratiti. Nakon nekog vremena Lou je odvezla Karinu, Kate i Margot sve do kotske kako bi Karinu ostavile u kampusu Sveuilita u Edinburghu, gdje je upisala studij zemljopisa. Na povratku kui nenajavljeno su skrenule, vozei zaobilaznim putem kroz sjevernu Englesku sve do goleme sive zgrade u nekoj zabiti koja je nosila ime Djeji dom svetog Antuna, a kada su nastavile put stranje je sjedalo bilo prazno budui da su Lou i Kate sjedile sprijeda, a Margot stajala u dvoritu doma s

plianim medvjediem ispod ruke i malom torbom pred nogama, dok je njezino siuno srce silovito lupalo. Tata, izustila je, gledajui za automobilom koji je odmicao. Podigavi pogled prema mrtvaki sivoj zgradi, protrnula sam. I suvie dobro sam poznavala to mjesto.

8 SHEREN I GROBNICA
Dopustite mi da izbacim iz sebe ono ega se sjeam o Djejem domu sv. Antuna, u kojem sam izdrala od malo uoi svog etvrtog roendana pa sve do dobi od dvanaest godina, devet mjeseci i esnaest dana. Prvo bih trebala spomenuti da sam vei dio svog odraslog ivota provela bocom estice tjerajui trajni grop u elucu koji mi je to mjesto ostavilo. To nije nikakvo opravdanje. Ali sada kada napokon vidim okolnosti pod kojima

sam onamo stigla - nakon to sam nauila to znai biti voljen, nakon topline i udobnosti doma Edwardsovih, gdje sam uivala u vlastitoj sobi koja je bila veliine spavaonice za dvanaestoro u Sv. Antunu, gdje sam imala stariju sestru koja me oboavala umjesto grupe starije djece koja su mi danonono unitavala samopouzdanje - sada znam zato je bol potrajala toliko dugo, dobrano nakon to sam se izvukla odande. Moda bi bilo bolje da sam due ostala kod Sally i Padraiga, pa da su iz mene izbili bilo kakvo oekivanje ljubavi. Sveti Antun tada ne bi bio takav ok za moj organizam. Kao djetetu i u mojim sjeanjima to mjesto bilo je ogromno. Do

devetnaestog stoljea tu je bila bolnica, koja je kasnije postala ubonica, da bi u konanici - samo imenom - bila pretvorena u sirotite. Iz nekog razloga sjeala sam se vodoriga na svakom kutu zgrade, ali nije ih bilo. Glavni ulaz bio je smjeten iza nekoliko golemih stupova, nakon kojih su slijedile dvije visoke stube. Dvije mjedene alke jedna visoko za odrasle, druga sasvim nisko za djecu - strale su iz crnih ulaznih vrata. Sjeam se kada sam prvi put na njih zakucala alka je bila toliko debela da je nisam mogla itavu obujmiti prstima. Prostorije, svih dvadeset i pet, doimale su se ogromnima, ba kao i stare drvene klupe

uionica i spavaonice. Nigdje nije bilo ni traga tepisima. U sobama nije bilo radijatora. Nije bilo tople vode, barem ne u zajednikim zahodima. Jedine slike na zidu bile su one ljudi koji su neko radili ondje ozbiljne starinske fotografije mrkih uitelja i uiteljica koji su veinu nesretne djece to bi tu zavrila mlatili kao da su ivotinje. Povratak na to mjesto podsjetio me da sam, bez ikakve sumnje, u prolosti. Dotad sam uivala u ezdesetima vonja u Kyleovu bijelom Citroenu DS 19 bila je apsolutni san, a izgarala sam od elje za Louinim trapez-hlaama i Karminom kolekcijom starih gramofonskih ploa Beatlesa - no Dom sv. Antuna ostao je zarobljen u

vremenskoj crvotoini, negdje oko 1066. godine nakon Krista. Postoje mnoga mjesta na svijetu koja nee i ne ele prihvatiti napredak vremena. Postoje i mnogi takvi ljudi, a Hilda Marx bila je jedna od njih. Gica Marx bila je upraviteljica Doma sv. Antuna. Rodom iz Glasgowa, prokleta obrazima upalim poput jorkirskog pudinga i izbaenom vilicom kojoj je dugovala svoju nesretnu slinost abi krastai, Hilda Marx imala je osobni etos pred kojim bi se postidio i Gestapo. Kazna za plakanje bila je etiri udarca biem. Kazna za drsko odgovaranje bila je deset udaraca biem. Djeca od dvije do petnaest godina morala su ustajati prije est sati,

a biti u krevetu najkasnije do devet. Minuta nakon est ili devet znaila je dan bez jela. Sredstvo koje se koristilo za bievanje bio je mali tap za sasvim malu djecu, a koni bi za djecu iznad pet godina, premda smo se bi i ja upoznali dobrano prije nego to sam dosegla predvienu dob. Margot je stajala na kii, gledajui za autom u kojem su se odvezle Lou i Kate - bez da se ijedna od njih osvrnula - i jo dugo nakon to joj je nestao s vidika, a praina na ljunanom prilazu kojim je proao se slegla; Margot je ostala na istom mjestu, s medvjediem pod rukom, kose koja joj je od kie visjela u rezancima i tijela prepunog boli i zbunjenosti. Prisiljena odrasti prije

vremena i mudra kakva je bila, odmah je shvatila da je to bilo zauvijek. Vjerujte mi na rije - strano je vidjeti tako maleno dijete ispunjeno tolikim znanjem. Pogledom sam prouila okruenje. Miljama uokolo niega osim polja i malenog siromanog sela. Htjela sam vidjeti postoji li ikakav nain da sprijeim njezin ulazak kroz ta vrata. Je li bilo kakvog auta koji sam mogla zaustaviti, neke skladne obitelji koja je prolazila tuda i koja bi uz cestu ugledala trogodinju djevojicu i primila je u svoj dom? Ili bi isto mogao uiniti netko od seljana? Pred oima su mi bljesnula njihova lica: veinom stari farmeri, nekolicina zlostavljanih ena. Nitko tko bi odgovarao opisu. Pedesetak

kilometara dalje nalazio se neto vei grad. Moda smo mogle pokuati ondje. Dotakla sam Margotino rame i kazala joj da me slijedi. Lagano sam je gurnula, no nije ni trepnula. Pokuala sam otrati do ulaznih vrata i stala dozivati njezino ime dok nisam promukla. Nije se micala. A ja nisam mogla otii bez nje. Sudbina? Ma kakvi. Sve je odluka. A Margot je svoju donijela bez da je to znala ili razumjela. Nevoljko sam se vratila do mjesta gdje je stajala. Kleknula sam pored nje, zagrlila je i pokuala joj sve objasniti. Nastojala sam to sroiti na nain koji bi trogodinja ja mogla razumjeti. Zna to, Margot? Ti si jaka cura. Bolje ti je bez njih. Lou je majinski

nastrojena kao velika bijela psina, a Kate antikrist. Ja sam s tobom, malena. Provest e malo due nego to bi voljela iza tih vrata. Ali, zna to? Ja te neu napustiti. uvam ti lea. Ovdje ima zlih ljudi, nema sumnje. Ali zlih ljudi ima svugdje. Moda je bolje da se susretne s njima prije nego kasnije. Vjeruj mi, to ranije naui ne trpjeti tuu glupost, to bolje. Ovo je dobro. Hajde, nemoj se bojati. Nemoj plakati. U redu. Plai. Izbaci to iz sebe. I neka to bude to. Nema vie suza sve dok ne ode iz ovog mjesta. Preskupo se plaaju. ekala je da zavrim pa se onda okrenula prema ulaznim vratima i, rukom uhvativi kucalo, pokucala najjae to je

mogla. Prolo je nekoliko minuta. Kia je ve lijevala kao iz kabla. Iza ulaznih vrata zauli su se teki koraci. Okretanje kvake. Vrata su se silovito otvorila. Na pragu je, zlokobno nadvijena iznad Margot, stajala Hilda Marx. Mrko se zagledala u nju i zareala: A to je ovo? Pokisli takor? Margot je zurila u Hildina koljena. Hilda je spustila ruku, prstima uhvatila Margot za bradu i povukla joj lice prema gore. Koliko ima godina? Margot je samo zurila. Kako. Se. Zove? Margot Delacroix, odvratila je sigurno. Hilda je prijekorno podigla obrve:

Zvui kao Irkinja. Brzo emo to izbiti iz tebe. Ba kao i tu tvrdoglavost. Pa, Margot Delacroix, ovo je tvoj sretan dan. Jedan od naih gostiju upravo je preminuo, pa imamo slobodan krevet. Brzo, ui, ui. Toplinu treba uvati u kui. Nakon to smo zakoraile unutra, moje osjeaje gaenja zbog povratka na mjesto najgorih uasa moga djetinjstva uskoro je zasjenio neobian susret. Hildin aneo uvar stajao je u dnu stubita. Vitka, alosna, valovite bronane kose, nalikovala je Hildi poput mlae, ljepe sestre. Kimnula sam u njezinu pravcu. Sve do tog trenutka, drugi su se aneli obiavali drati po strani. No Hildin aneo mi je priao.

Ruth, kazala sam. Sheren, odgovorio je aneo, slabano se smijeei i priavi mi toliko blizu da sam jasno vidjela zelenu boju njezinih oiju. Ali neko sam bila Hilda. Ukoeno sam zurila u nju. Spustila je pogled. Ovo je bila Hilda? Poela sam se tresti, sva u gru od zbrkanog spleta sjeanja koja je ta ena probudila u meni, sveg bijesa, uasa i tuge. Kako bih ikad mogla oprostiti sve to mi je uinila? No kada je podigla pogled, oi su joj zablistale. Na licu te ene nije bilo ni traga Hildinoj zlobi. Primila me za ruke. Istog trenutka osjetila sam kako je duboko u utrobi razdire osjeaj iskrenog i gorkog kajanja i prestala sam drhtati.

Znam da si ti bila Margot, kazala je. Molim te, molim te, oprosti mi. Moramo raditi zajedno dok god Margot bude ovdje. Zato? napokon sam uspjela izustiti. Sad je Sheren bila ta koja je drhtala, a voda to je tekla iz njezinih lea polako je poprimala crvenu boju. Suze su joj kapale s lica, tvorei ogrlicu oko njezina bijelog vrata. Naposljetku je progovorila: Radim zajedno s anelima svakog djeteta koje dospije ovamo kako bih se pobrinula da teta koju im nanese ovo mjesto - koju im nanese Hilda - ne urodi prevelikom tetom u vanjskom svijetu. Odavde su izlazile ubojice, silovatelji i ovisnici. Ne moemo

sprijeiti Hildu da ini ono to je inila. Ali moemo pokuati zalijeiti rane na ovim malim ivotima koliko je god u naoj moi. Obje smo pogledale prema Margot i Hildi dok su koraale uza stube. Krenule smo za njima. Kako ja mogu pomoi? Sjea li se Grobnice? Na trenutak mi je pozlilo. Slike Grobnice kao da sam potisnula u najdublje kutke sjeanja. Grobnica je bila plod Hildinih istilinih nastojanja: mala prostorija bez prozora, puna takora, u kojoj dijete starije od pet godina nije moglo stajati. Zaudarala je na izmet, trule i smrt. Grobnica je bila rezervirana za prilike koje su zahtijevale

posebnu kaznu. Ovisno o dobi djeteta, Hilda bi primjenjivala svoje najdragocjenije metode muenja: izgladnjivanje, premlaivanje i napade na njihova osjetila zastraujuim zvucima koje bi u sitne sate proizvodila kroz cijev duboko u tlu, na smrt plaei svoje male, gole i izgladnjele zatoenike dok god ne bi odande izili bojaljivi, nervozni i tihi kao crkveni mievi sve do kraja svoga boravka u Domu sv. Antuna. Vrata su se otvarala svaki dan, i to samo kako bi se golo dijete unutra zalilo kantom mrzle vode i kako bi mu se kao psu dobacila zdjelica hrane da ga odri na ivotu. Njezin omiljeni oblik muenja bio je taj da zatoenika nakon nekoliko dana oslobodi, odvede ga natrag u

spavaonicu, taman na toliko dugo da osjeti olakanje, pa da zatim, nakon dobrih batina, krvarei i vritei, bude ponovno odveden u Grobnicu, ovaj put na dvostruko onoliko vremena koliko je prethodno odsluio. Ako bi dijete i ulo u Grobnicu makar s trunkom ljubavi u dui, iz tog bi mjesta izalo potpuno sigurno da ljubav ne postoji. Pogledala sam Sheren. Znala je da se dobro sjeam. Hilda se pobrinula da nikad ne zaboravim. Pomilovala mi je lice. Moramo biti u Grobnici sa svakim djetetom koje Hilda onamo stavi. eli da ponovno uem unutra? Polako je klimnula glavom. Dobro je

znala to to za mene znai, koliko trai od mene. Prstima je dotakla moj dlan i glavom mi je u sekundi proletio bljesak bljesak prizora iz Hildina djetinjstva kojima je Sheren svjedoila, prizora njezina zlostavljanja od strane petorice starijih mukaraca koje je trpjela dugo, dugo godina i izrazito proraunatih metoda muenja koje je doivjela od njih. ao mi je, kazala sam naposljetku. Pokazujem ti to samo zato da shvati kako je Hilda postala Hilda. Kad poinjemo? Veeras e jednog djeaka staviti u Grobnicu. Ostani uz Margot dok te ne pozovem. U redu.

Prvo dijete s kojim se Margot sprijateljila bio je sedmogodinji djeak po imenu Tom. Malen za svoju dob, neuhranjen i ne pretjerano bistar, Tom je, za ukus svog uitelja gospodina OHare, prelako doputao da ga bujna mata odvue u fantazije. Margot je smjetena u djeju sobu s mnogo mlaom djecom pa se ondje dosaivala. eljela je plesati uz glazbu Beatlesa kao to je to inila s Karinom. eljela je uiti pjesme sa starijom djecom. inilo joj se da se djeca u uionici preko puta mnogo bolje zabavljaju nego ona igrajui se s plianim medvjediima izjedenim moljcima, drvenim kockicama i s bebama koje jo nisu niti hodale. Prila je otvorenom prozoru i promatrala

kada je uitelj u razredu preko puta iznenada prestao priati, odetao u stranji dio uionice koji Margot nije mogla vidjeti pa se ponovno pojavio vukui za sobom Toma, koji je potom izbaen na hodnik. Uitelj se ponovno pojavio nekoliko sekundi kasnije, nosei drveni brisa za plou koji je u nekoliko udaraca istresao iznad Tomove glave, prije nego li je odmarirao natrag u uionicu. Tom se uurio na podu. Nekoliko minuta kasnije, uspravio se u sjedei poloaj, trljajui uho. Nekoliko minuta nakon toga poeo je zamiljati da nije na hodniku, nego na planetu Maglotrik i bori se protiv ratnika impanza za gusarsko blago. Rukama je obuhvatio

nevidljivu automatsku puku. Naciljao je prema prozoru djeje sobe i stao proizvoditi zvukove pucnjeva dok su njegovi projektili u mnotvu vatrometa padali na tlo. S druge strane prozora Margot je hihotala. Na zvuk njezina smijeha Tom se sledio, u strahu od novih batina. Margot je vidjela da je privukla njegovu panju pa se podigla na prste i mahnula. Nije ju vidio. Vratio se svojoj misiji. Osobito mrka impanza krenula je u njegovom smjeru, od glave do pete obuena u ljubiasti oklop. Morat e joj raznijeti nogu kako bi je zaustavio. unuo je, naciljao i zapucao. Iz Margotina se poloaja inilo kako

je hodnik pravo mjesto za zabavu. Prila je odgojiteljici. Moram pikiti, molim. Odgojiteljica se nasmijeila i kroz naoale pogledala u Margot: Kae se, molim vas, smijem li otii u zahod, gice Simmonds. Da, smije, Margot. Samo poi. Gica Simmonds je otvorila vrata, pustila Margot da izie i zakljuala ih za njom. Margot je pogledala lijevo i desno niz hodnik. Nije bilo nikoga na vidiku osim nje i Toma koji je stajao s druge strane, nekoliko metara desno od nje. Oprezno mu je prila. Bio je toliko zaokupljen svojom pucnjavom da nije niti primijetio kako stoji ondje sve dok mu nije mahnula rukom ispred lica.

O! Djeli sekunde Margot je bila plavokosa impanza. Trgnuo se iz matanja. O, ponovio je. Margot mu se nasmijeila. Tom je proveo prve etiri godine svog ivota u zatienom domu punom ljubavi zapadno od Newcastlea u sjeveroistonoj Engleskoj. Kada su siromatvo i smrt zadali dvostruki udarac njegovom ivotu neko su ga vrijeme slali od jedne do druge rodbine sve dok se, kao i Margot, nije naao pred golemim crnim vratima Doma sv. Antuna, bez iega osim vlastitih matarija da ga tite od udaraca koji su ga ondje ekali. Nije zaboravio na pristojnost. Ispruio je prljavu ruku. Tom, rekao

je. Kako se ti zove? Zovem se Margot odvratila je i oklijevajui stisnula njegovu ruku. Mogu li se igrati s tobom? Malo je razmislio. Grizao je obraze, s rukom na boku, dok mu je pogled letio lijevo-desno. Evo, konano je odvratio i uruio joj nevidljivu automatsku puku. Ovo je laser-raptor. Koristi ga da bi impanzama rastopila lice. Ne mora niti pokuavati pucati im u oklop. Neprobojan je. Margot je nekoliko trenutaka zbunjeno treptala oima. Bum, bum, bum! vikao je Tom, ciljajui u prazan zid nasuprot. Margot ga je oponaala. O, ne! uzviknuo je Tom irom otvorenih oiju, sputajui svoje oruje

na pod. Puka ti je ostala bez streljiva! Evo, daj da ti je napunim. Zatim je paljivo uzeo teko oruje iz njezinih ruku i napunio ga. Zabrinuto ju je pogledao: Ovdje e ti trebati neto vie od toga, zna. Posegnuo je za svojim bedrom. Njeno je izvukao neto iz nevidljivih korica. Ovaj je ma pripadao mom ocu, proaputao je. To je Lennonov ma. Koristi ga da im izvadi srca. Margot je klimnula glavom i uzela nevidljivu otricu iz Tomovih ruku. Bila je previe zaokupljena igrom da bi me vidjela kako skaem gore-dolje ispred nje i ljutito je dozivam: Margot! Margot! Vraaj se natrag u razred! Natrag u razred!

Jer iza ugla na dnu hodnika upravo je izronila Hilda Marx. Sheren je potrala ispred nje kako bi me upozorila da stie. Tomov aneo uvar, visok i mrav mukarac po imenu Leon, stajao je pored njega i gurkao ga laktom. Napokon je privukao Tomovu panju, no ne prije negoli je Tom u Hildinu smjeru povikao: Eto vam na, vi vraji mutanti! Ugledala ih je kako stoje ondje, igrajui se besmislenih djejih igara. Rade gluposti. I zasluuju odgovarajuu kaznu. Nasmijeila se to nikad nije bio dobar znak i prila im: A to se ovdje dogaa, djeco? Besmislene igrice? Tom je ispustio sve svoje oruje i

zabuljio se u pod. Margot je uinila isto. Tome? Zato si vani? Nije odgovorio. Odgovori mi, djeae! Ja... nisam pazio na satu, gice Marx. Zatim je bijesnim pogledom oinula Margot: A ti, Margot? to ti radi izvan djeje sobe? Moram pikiti, gospoice. Hildine usne su se nakrivile. Podigla je ruku poput debele grane i uperila prst niz hodnik: Zahod je u onom smjeru, djevojko. Pouri se. Margot je odjurila putem koji joj je pokazala Hildina ruka. Stigavi do vrata zahoda, okrenula se. Pljuska koju je Tom dobio odjeknula je sve do kraja hodnika.

Izvjetaj gospodina OHare o Tomovu nemaru, loim ocjenama i openitoj nesposobnosti da miruje na satu potvrdio je kako je nuna Grobnica da bi se djeaka dovelo u red. Svi aneli skupili su se nakon gaenja svjetala na stubinom odmoritu iznad predvorja. Sheren nam je svima rekla to e se te veeri dogoditi: Hilda i gospodin OHare posjetit e Toma u spavaonici nakon to ostali zaspu. Skinut e ga do gola, pretui i strpati u Grobnicu na dva tjedna. Ni jedno dijete mlae od deset godina do tada nije bilo smjeteno u Grobnicu na dulje od deset dana. Kazna je bila osobito stroga, kazala nam je Sheren, jer je Tom Hildu podsjeao na nju samu. Svaki je aneo

bio potreban da pomogne Tomu tijekom tog uasnog razdoblja, budui da su mogue posljedice tog iskustva sezale daleko u njegov odrasli ivot, rezultirajui katastrofalnim ishodom: maninom depresijom, nasiljem, rasipanjem Tomova spisateljskog dara, unitenjem njegova braka i u konanici i smru. Sve to prije negoli napuni trideset i pet, i sve to zbog Hilde Marx. Vratila sam se k Margot. Bila je to njezina prva no u Sv. Antunu i nije mogla zaspati. Previe tijela u sobi. Previe kripanja kreveta, aputanja, hrkanja i priguenih jecaja da bi se mogla osjeati ikako drukije nego prestraeno. Protrljala sam joj ruke. Prvi put nakon dugih mjeseci pogledala je

ravno u mene. Nasmijeila sam joj se: Hej, malena. Uzvratila mi je osmijeh, koji se s njezinih usana potom spustio u grudi, odnosei veliki kamen koji joj je ondje leao, i irei joj se itavim tijelom, mijenjajui njezinu auru iz boje blatnjave vode u jarku zlatnoutu, snanu poput izlaska sunca. Sasvim polako utonula je u dubok san. Leon mi se pribliavao uurbanim korakom. Rukom mi je dao znak da ga slijedim. Uvjerila sam se da Margot doista spava i krenula za njim. Poveo me u susjednu spavaonicu gdje su se ve okupili ostali aneli. Priekali smo nekoliko trenutaka. Veina djece je spavala. Samo je Tom, pun masnica i

krvav od svog ranijeg susreta s Hildom, bio potpuno budan i kovao plan bijega s Maglotrika kako bi se suoio sa slonovima vanzemaljcima na planetu Smrdoarapu. Tomov aneo uvar, Leon, bio je njegov brat blizanac. Umro je nekoliko minuta prije Tomova roenja. Ista nemirna energija, ista upava kosa. Nervozno je trljao ruke. Sheren je pogledala desno i pratei njezin pogled zaula sam prigueno aputanje u hodniku. Mjeseina koja se slijevala kroz prozor obasjala je dvije glave. Hilda i gospodin OHare. Tiho su nastavili put prema spavaonici. Pomisao na nau nemo u tom me trenutku razbjesnila gledali smo kako Toma

izvlae iz kreveta, dlanom mu zatvorivi usta, a debelim ga rukama obujmivi oko pasa, te ga odnose u sobu u prizemlju. Ondje je skinut do gola, pretuen ciglom pa, nakon to je pao u nesvijest, razbuen kantom hladne vode kako bi bio svjestan da ulazi u Grobnicu. Ova posljednja mjera bila je taktika zastraivanja zvuk krikova kanjena djeteta u pono ostalu je djecu ispunjavao strahom koji bi ih pratio itav ivot. To ih je tjeralo da se pridravaju pravila. Jo jednom sam provjerila da li Margot spava pa krenula za skupinom anela prema Grobnici, koja se nalazila u zasebnoj zgradi pokraj septike jame. takori, ohari i raznorazni kukci

skupljali su se u cijevi koja je ostatke kanalizacijskog otpada slijevala u Grobnicu, stvarajui na njezinu dnu smrdljivu kaljuu od nekih pet centimetara. Iz mulja je strao ogroman kamen na kojem su se zatoenici mogli sklupati i ostati suhi. Tom je preklinjao, povraao, vukao svoja gola stopala po ljunku sve dok ih nije ogulio do krvi. Jedan po jedan uli smo u Grobnicu. Ja sam bila zadnja. Na trenutak sam zastala, prisjeajui se trenutka kada sam ovamo ula kao osmogodinja djevojica, trenutka koji je na tako stravian nain oblikovao moj ivot i koji je bio ishodite svake none more, najdonja preka ljestava kojima sam se spustila u ponor alkoholizma.

Zadrala sam dah i zakoraila unutra. Vrata su bila zatvorena, ali svi smo vidjeli trojac koji nam se pribliavao: gospodin OHare i Hilda izmeu sebe su napola nosili, a napola vukli Toma. Kada je shvatio gdje se nalazi, upregnuo je zadnji atom snage pokuavajui se otrgnuti. Pustili su ga da urla nekoliko minuta. Udarac hladne ake u njegovu malu vilicu oborio ga je u nesvijest. Pao je licem prema dolje u kaljuu. Vrata su se zakraunala za njim. Kako bi spasio Toma od utapanja, Leon ga je morao namjestiti tako da moe disati. Oprezno je podigao Toma na kamen. Jedan od brojnih udaraca prouzroio mu je ugruak u glavi. Bez odgovarajueg lijeenja, otputovao bi

mu do mozga i usmrtio ga do jutra. Leon je stavio obje ruke iznad Tomove glave. Istog trenutka iz njegovih dlanova stala je tei zlatna svjetlost, a ugruak je iezao. Kada se Tom probudio, tijelo mu je silovito podrhtavalo od hladnoe i oka. ak ni njegova mata nije mogla proizvesti neto tako uasno poput Grobnice. Stvorovi iz cijevi izmiljeli su van i, kao pravi gospodari tog odvratnog mjesta, stali gmizati kroz njegovu gustu kosu, pribliavati se njegovim genitalijama, gristi mu stopala. Sheren je ispalila plavu munju i u trenutku su se razbjeali. Vie ga nisu gnjavili. No od straha i smrada kanalizacije izbacivao je hranu i sprijeda i straga sve dok mu se

eludac nije zgrio od boli i praznine. Proveo je ostatak noi jecajui i dozivajui majku. Nije niti primijetio da ga Leon dri u naruju i plae. Stalno sam bila u pokretu izmeu Grobnice i Margot, svako malo provjeravajui je li dobro. etvrte noi Tom je halucinirao od gladi i ei. Bio je siguran da vidi svoje roditelje. Jo gore, bio je siguran da ih upravo ubijaju pred njim. Njegovi krikovi dopirali su do glavne zgrade. Hilda je poslala domara, gospodina Kinnairda, s kantom hladne vode i krikom kruha da se pobrine za stanovnika Grobnice. Sheren se pobrinula da gospodin Kinnaird krivo uje Hildu pa je jadnom Tomu odnio cijelu trucu kruha, koju je ovaj progutao

kao vuk. Svake noi, kada bi se sunce spustilo, a Tomov strah poeo rasti, stali bismo u krug oko njega i, drei se za ruke, svojom zajednikom svjetlou stvorili kupolu nad njim, ostajui tako sve dok ne bi osjetio da ga obuzima mir i napokon utonuo u san. Posljednje noi, zavravajui iscjeljivanje Tomovih najteih ozljeda, Leon je ostavio nagnjeenje na jednom mjestu u Tomovu mozgu. Zato? upitala sam. Zaboravnost, odgovorio je. Zaboravit e najgore od ove none more ako mu ostavim tu ozljedu. I tako je gol i kao kostur mrav djeak, kojeg su Hilda i gospodin

OHare naposljetku izvukli iz Grobnice, ipak preivio. Gospodin Kinnaird, koji je istodobno imao i ulogu kunog lijenika, odredio je Tomu dva tjedna mirovanja pa se iznenada osjetio i raspoloenim da djeakove bijedne porcije splaina pojaa dodatnim komadiem mesa i povra. Tomova mata bila je zahvaljujui Leonu u punoj formi pa je mnoge besane noi kratio kopajui tunele za bijeg iz mranih mjesta gdje ih ranije nije bilo i pronalazei maeve u skrivenim kutijama pomou kojih e se boriti protiv svojih izmiljenih neprijatelja. Nekih godinu dana kasnije, neki stariji roak stigao je u Sv. Antun i poveo Toma u svoj dom. Leon je otiao

s njim i, kako sam ula, pobrinuo se da Tomov um sva iskustva iz Doma sv. Antuna - i svjesna i podsvjesna preobrazi na nain na koji koljka bisernica preobraava zrnce pijeska. Hildina je panja, meutim, sada bila okrenuta ostalim bijednim nitarijama pod njezinom paskom. A jedna od njih bila je i Margot.

9 PJESMA DUA
Osjeala sam se kao da ivim u snu. Moja sjeanja iz vremena kada sam imala etiri, pet i est godina natopljena su djetinjim emocijama, okaljana interpretacijom i ponovnim proivljavanjem, i previe isprepletena s mojim kasnijim ponaanjem i stavovima da bi postojala iskljuivo kao sjeanja. Drugim rijeima, svaki put kada bi Margot osjetila Hildin bi, kad bi je pretukla starija djeca ili kad bi je djeca iz njezine spavaonice izopila pa bi se osjetila potpuno samom na svijetu, bol zbog njezine patnje stopila bi se s jo

veom agonijom mojih sjeanja. Ponekad je bilo neizdrivo. Sluali smo prie o anelima ija su tiena Bia bila pedofili, serijski ubojice, teroristi, i o svim strahotama kojima su svakodnevno bili prisiljeni svjedoiti. Promatraj. titi. Biljei. Voli. O anelima koji su svoje zemaljske ivote proveli u slubi Crkve ili kao dobrodune i vjeito nasmijane kuanice koje su skrbile o svojoj djeci i unucima meu cvjetnim uzorcima, u mirisu jabune pite i nevinosti vlastita doma, a sada su bili prisiljeni proivjeti jo jedan ivot slijedei dilere i svodnike po narkomanskim leglima, gledajui ih kako pobacuju neeljenu djecu, duni tititi ih od svega to je sprjeavalo

ljudski izbor. Duni voljeti ih. Zbog ega? Tako je jednostavno moralo biti, glasio je Nanin odgovor. Bog ne okree lea nijednom svom djetetu. Vlastita mi se situacija inila gorom od svih pria koje su kruile meu anelima u Domu sv. Antuna. Nita, ba nita, nije se moglo usporediti s postojanjem u kojem su se uasna sjeanja iz prolosti prelijevala u sadanjost. Nita se nije moglo usporediti s osjeajem kada svaki dan provodi do grla u kajanju i alu. Ve sam znala ishod. I nisam mogla uiniti nita da ga sprijeim. Sve je to pomalo djelovalo poput lutrije. Obasipala sam Nan pitanjima.

Kako nas se sparivalo s naim tienim Biima? Kako sam ja zavrila s Margot? Ima li to veze s nainom na koji sam umrla? Uhvatila sam Sheren na prepad i upitala je kako je ona umrla. Pedeset aspirina i boca erija. Znai, samoubojice postaju vlastiti aneli uvari? Hoe rei da sam se i ja ubila? Ne mora znaiti. Nego, to drugo? Jednom sam upoznala jo jednog anela koji je morao prolaziti isto to i mi. Rekao mi je da je razlog to kako je ivio. A to znai...? Pokazala je put Hilde, koja je upravo,

prstom iskrivljenim od artritisa, prijetei mahala pred licem etverogodinje djevojice koja se pomokrila u krevet. Valjda zna za Pjesmu dua? Za to? Sheren je odmahnula glavom i prevrnula oima. Osjeala sam se glupo. To je razlika izmeu nas i ostalih anela. Kad titi vlastito smrtno bie, ima veu sposobnost utjecati na tu osobu i tititi je. Gledaj. Prila je Hildi. Iznad njezine glave ve su se kovitlale misli o Grobnici oito je namjeravala curicu poslati onamo. Sheren je stala pokraj Hilde i poela pjevati. Melodija je zvuala poput tradicionalne kotske uspavanke,

premda su rijei bile na jeziku koji nisam prepoznavala. Polagana, tajanstvena, predivna. Glas joj je bio rezak i moan i odjekivao sve glasnije, dok naposljetku i pod nije poeo vibrirati. Dok je pjevala, Sherenina krila su se podigla i stala pomicati oko Hilde, okruujui ih obje. Njihove aure poprimile su istu ljubiastu nijansu. Hildine misli polako su skrenule s Grobnice. Umjesto onamo, poslala je djevojicu u krevet bez veere. Prila sam Sheren: Gdje si to nauila? Pjesma dua je bilo koja glazba koja usklauje tebe i Margot, koja vas duhovno povezuje, bez obzira na to u kojoj se fazi ivota ona trenutano

nalazi. Koje se pjesme sjea iz djetinjstva? Koja ti je glazba neto znaila? Zamislila sam se. Sve to mi je padalo na um bile su djeje pjesmice sam Bog zna koliko sam ih otpjevala Margot pokuavajui joj zaustaviti suze kod Sally i Padraiga no onda sam se sjetila neega to je Toby znao pjevati kada bi se pokuavao osloboditi spisateljske blokade. Bila je to stara irska pjesma Hodala je preko sajma. A onda sam se sjetila: i Una ju je takoer pjevala Margot. U redu, kazala sam. I, kako to funkcionira? Pjesma dua povezuje tvoju volju s Margotinom. Ti si jo uvijek Margot,

samo s drugim imenom i u drukijem obliku. Imate istu volju, isti izbor. Znai da je ja mogu natjerati da izabere drukije? Sheren je odmahnula glavom: Ne uvijek. Ona je ta koja ima tijelo. Njezina je zadnja. Ti moe samo utjecati. Ve me boljela glava. Zaputila sam se k Margot. Pjesma dua, ha? Moda bih je pjesmom mogla odvesti odavde. Tko zna. Sa svojih osam godina Margot je bila vie nego za glavu vea od ostale djece svoje dobi. Znala je koliko ima godina jer bi svake godine 10. srpnja uiteljica sveano objavila kako je danas postala jo godinu starija. I to bi bilo to. No lako je mogla proi kao

jedanaestogodinjakinja ili dvanaestogodinjakinja, to znai da se svako glupiranje tipino za osmogodinjake kanjavalo. Nitko od osmogodinjaka nije joj htio biti prijatelj, a ni dvanaestogodinjaci se nisu obazirali na nju. Ne, ispriavam se, to nije sasvim tono. Dvije dvanaestogodinjakinje, Maggie i Edie, pridavale su silnu panju Margot. Bile su ljubomorne na njezinu dugu plavu kosu, pa bi se pobrinule da je s vremena na vrijeme oboje u crveno krvavim nosom ili bi joj napravile takve masnice na oku da bi nalikovala pandi. Htjela sam utopiti te dvije. Htjela sam preko ograde, ravno na njihove glave, gurnuti ogroman hrastov ormar za knjige

koji se nalazio na vrhu stuba. I to sam htjela uiniti ne samo zato jer sam nou grlila Margot dok bi jecala u krevetu, niti zato to sam morala stajati po strani i gledati Maggie kako sjedi na Margot dok bi je Edie nogama udarala u lice, nego zato to sam se svega toga sjeala. Nisam bila sasvim bespomona jednom sam se pobrinula da joj od estokog udarca u glavu ne pukne kima - no svakako nisam imala osjeaj da mogu uiniti ita posebno, a kamoli osvetiti se. Poput ljutita roditelja, odluila sam stvari raspraviti s Maggienim i Edienim anelima. Obje su stale objanjavati razloge nasilnog ponaanja djevojica. Zlostavljanje, muenje, bla, bla, bla.

Odmahnula sam rukom na njihove isprike. Ne. Zanima. Me. Zaustavite ih, prije nego to ja to uinim. Clio i Priya tako su se aneli zvali - razmijenile su poglede. Kada je Maggie morala provesti no u Grobnici zbog drskog odgovaranja, iznenada je poela, s dotad nezamislivim osjeajem kajanja, razmiljati o kaznama koje je sama primjenjivala na Margot. Edie je u snu posjetila njezina baka - jer upravo to je Priya bila i kazala joj kako mora biti dobra djevojica. Neko vrijeme Margot je bila bez modrica i posjekotina. Tonije, sve dok ja nisam zapjevala Pjesmu dua. Osjetila sam da se u susjedno selo doselila obitelj ljubaznih i vrijednih

ljudi. Vidjela sam ih u viziji: suprug Will bio je u ranim etrdesetima i radio kao trgovaki putnik. Njegova supruga Gina dugo je godina, sve do roenja njihova sina Todda, bila profesorica klavira. Doselili su se na sjever iz Exetera kako bi se brinuli o Gininim ve postarijim roditeljima. Imala sam osjeaj da bi se pokazali kao dobra obitelj za Margot i, to je bilo jo i vanije, imala sam osjeaj da bi je primili k sebi. Sherenino otkrie o Pjesmi dua dokazalo mi je ono to sam slutila: moj ivot kao Margot nije bio uklesan u kamen. Bio je tek zapisan, kao na komadu papira i - kao takav - podloan svojevrsnom ureivanju. Kada bih

uspjela navesti Margot da izabere drukije, mogle bismo se izvui iz Sv. Antuna i prije no to sam se nadala. I tako sam te veeri ekala da se ugase svjetla kako bih isprobala svoj zahrali glas. Ustala sam i, duboko udahnuvi, prilino nesigurno osvrnula se oko sebe kako bih se uvjerila da me drugi aneli ne gledaju dok se spremam zapjevati. Poela sam sasvim tiho. Ljubav mi moja ree, majici smetat nee... Margot je bila na rubu sna i, leei na lijevoj ruci, jo se pomalo mekoljila na kvrgavom madracu. Nit otac moj te prezirat jer blaga veeg nema dat'... Uspjevala sam zadrati melodiju. Malo sam pustila glas. I zaputi se putem svojim, no prije zbori,

ko da sanja: Najdrai, dugo nee pro' do dana naeg vjenanja. Otvorila je oi. Osjetila sam kako se vodopadi na mojim leima uzdiu jednako kao to su se i Sherenina krila nadvila nad Hildom poput olujna neba. Vidjela sam kako se Margotina aura iri i poprima intenzivniju boju. Gledala je ravno u mene, no nije me niti vidjela niti ula. Samo je duboko u utrobi osjeala da je neto drukije. Zapjevala sam jo glasnije dok se na kraju svi aneli u sobi nisu okrenuli za mnom. 'I zaputi se putem svojim, i hodala je preko sajma... Sada sam vidjela Margotino srce, snanije, izlijeeno. A onda sam joj vidjela i duu, taj bjeliasti krug oko

nje, poput jajeta, ispunjen samo jednom eljom: eljom za majkom. Pjevajui, nastojala sam se to vie usredotoiti na obitelj koju sam vidjela u selu. U glavi sam napravila plan bijega, s uputama za Margot: Proiri priu da provodi no u Grobnici. Sakrij se u kotlovnicu do zore, pa se onda iskradi u dvorite i kad dostavni kombi krene dalje, uskoi otraga i sakrij se ispod vrea ugljena. Kad voza uspori prolazei kroz reetku za ovce na ulazu u selo, skoi dolje i otri do kue s nebeskoplavim vratima. Oni e te primiti k sebi. Kada sam prestala pjevati, Margot je sjedila uspravljena na krevetu, s koatim koljenima privuenim na prsa,

a mozak joj je tiho i polako obraivao ideju koja se iznenada rodila. Vidjela sam joj misli: zamiljala je moj plan bijega, pretresala njegove pojedinosti. Pa da, pomislila je. Dostava dolazi u pet ujutro svakog etvrtka to je prekosutra. Vidjela ga je nekoliko puta. Stari Hugh, voza, bio je gluh na jedno uho. Iskoristit e to u svoju korist. Idueg jutra povjerila je Tilly, jedanaestogodinjakinji koja je spavala na krevetu iznad njezina, da te veeri ide u Grobnicu. Grozno. A zbog ega? Margot nije razmiljala o tome. Hm, zato jer sam radila grimase prema gospoici Marx. Napravila si grimasu ispred

gospoice Marx? Pa ti si hrabra cura! Samo ekaj da ostalima ovo ispriam! Za vrijeme ruka ve je svaki stol pretresao vijest. Pria je poprimila neto vee razmjere. Margot vie nije samo napravila grimasu. O, ne. Nazvala je gospoicu Marx hrpom balege, i to u lice. A onda, kada je gospoica Marx pokuala odvui Margot u svoj ured na porciju batina, Margot ju je dvaput oamarila da bi na kraju zadigla suknju i pokazala joj stranjicu. Sad ju je ekala vjenost u Grobnici. Margot je naila na problem: nije ba mogla odglumiti vlastiti ispraaj u Grobnicu. Prema novijoj tradiciji, Hilda i gospodin OHare odvlaili bi gole prijestupnike u Grobnicu iz njihovih

spavaonica netom prije spavanja: javni je spektakl, naime, bio veoma vaan da utai Hildinu glad za kanjavanjem. Stoga je Margot pokrenula jo jednu glasinu: namjerava im se sakriti i malo im oteati posao. Naposljetku, kazna joj je ionako ve bila prilino teka. Kako su je mogli jo gore kazniti? Postojao je element istine u cijeloj prii: Margot se doista skrila. Poslije veere, uz svesrdnu podrku veine djece, u ruksak je spakirala neto ostataka hrane, pa se sagnuta oduljala kroz hodnik do kotlovnice, gdje je navukla pokriva preko koljena i ekala. Obavijestila sam ostale anele o dogaajima. Sheren me zabrinuto pogledala: Zna to e se dogoditi, zar

ne? Odmahnula sam glavom. Ne, nisam se uope sjeala tog dogaaja, samo sam se nadala da je na plan upalio. Sheren je uzdahnula i vratila se u Hildin ured, uz obeanje da e uiniti sve to bude mogla. Nasreu, gospodin Kinnaird je bio na redu za gaenje svjetala. Obilazei spavaonice i kontrolirajui broj zauzetih kreveta, zatekao je Margotin krevet prazan. Ona je u Grobnici, gospodine, objasnila je Tilly. Ma da? Provjerio je svoje biljeke. Bogme, nemam nikog upisanog za Grobnicu, barem ne za veeras. Tilly je nabacila nevin izraz lica:

Opet ste zaboravili naoale, zar ne, gospodine? Stvarno ih je zaboravio. O, da, jesam. A, dogaa se. No, zabiljeit u je, je l tako? Tilly je kimnula. U sobi je nastalo aputanje. Gospodin Kinnaird nije primijetio. Margot nije mogla zaspati unato omamljujuoj vruini u kotlovnici. Od zavijanja i povremenog zvuka kapanja koje je dopiralo iz cijevi eludac joj se grio od bojazni da je netko moda otkrio njezin plan i dolazi je izvui van. Ostala sam s njom itavu no, omotavajui je svojom haljinom kada bi poela drhtati od umora i straha i obeavajui joj da emo uspjeti. Vizija

obitelji u selu postajala je toliko jasna da je Margot ve mogla razaznati njihova lica. Izgarala je od elje za njima. Zalupat e im na vrata i moliti ih da je prime. Donosit u vam doruak u krevet. Radit u sve kuanske poslove. Samo me izbavite odavde. Samo mi pruite obitelj. Zvuk automobilskih guma na ljunku ispred zgrade prekinuo je ranojutarnju tiinu. Jo je uvijek bio mrak, no prvi traci sunca golicali su horizont. Drndanje motora vozila za dostavu. Hughovo pjevuenje bez sluha. Sad, dala sam znak Margot. Zgrabila je svoj ruksak, tiho otvorila vrata i na prstima izila na hladni jutarnji zrak. Sa sporednih vrata vidjela ga je pred

glavnim ulazom. Njegove su teke izme polako gazile od kombija do ulaznih vrata pa natrag, iskrcavajui teke vree ugljena, hrane i odjee to su je donirali seljani. Vie gotovo nije ni disala. Srce joj je lupalo tako uurbano da se inilo kao da e se svaki tren onesvijestiti. Krenula sam prema kombiju, nestrpljiva da provjerim ima li koga na vidiku, no u tom trenutku koljena su joj zaklecala. Uhvatila sam je ba u trenutku kada je poela padati. S obje moje ruke oko njezinih ramena, nekako se uspjela pri brati . Moda je previe guram, pomislila sam. Moda nije spremna. Hugh je ponovno sjeo za volan i upalio motor. Brzo! Pojurila je preko ljunka do stranjih vrata kombija,

silovito ih otvorila i uskoila unutra meu gomilu trulog povra, vrea ugljena i drva za ogrjev. Kombi se truckao prilaznim putem, krenuvi prema glavnoj cesti. Margot je uinila kako je planirano i skrila se ispod vrea s ugljenom. Pritisnula sam ruke na grudi i poskoila u zrak. Uspjele smo! Pobjegla je! Pomislila sam na obitelj u selu. Pomislila sam kako u majci na uho apnuti da je Margot ki koju nikada nije imala, ki koju je toliko eljela, i da je dola primiti njezinu ljubav i brigu zauvijek. Gledala sam kombi kako se polako odvozi i plakala. I Margot je plakala, ispunjena tolikom nadom i tolikim

strahom da je mislila kako e joj srce puknuti. A onda se motor najednom ugasio. Tono na vrhu sporedne ceste. Kombi je ostao na mjestu. Hugh je opsovao, okrenuo kljuem i stao silom mijenjati brzine. Nita osim promuklog, mehanikog kalja koji je dopirao ispod haube. Zavirila sam u motor: iscurilo je ulje. Lako rjeiv problem. Ali, budi brz! Hugh je veselo zvidukao dok je podizao haubu u namjeri da sredi stvar. U tom trenutku Sheren se pojavila pored mene: ao mi je, Ruth. Sledila sam se. Strka i povik. Vrata kombija silovito su se otvorila. Prije no to sam uspjela ita poduzeti, ruke su zgrabile Margot.

Hilda ju je za kosu izvukla iz kombija i odvukla do glavnog ulaza doma, a stari Hugh je stajao kao ukopan, ne shvaajui to se dogaa. I upravo tu i tada, vizija obitelji u selu je izblijedjela. Za Margot su sada bili mrtvi. A bila je i ona sama. Ovaj put za batine nisu posluile Hildine ruke ili noge, pa ak ni bi. Premlaena je uz pomo male, ali teke vree ugljena koju je Margot pokuala upotrijebiti kao sidrite i nastavila grevito stiskati u rukama kad je izvuena iz kombija. Sheren je gorko plakala dok je pjevala Hildi, nastojei uiniti sve to je mogla da je zaustavi dok je podizala vreu visoko iznad glave i svom silom je sputala na Margotino

maleno tijelo, koje je nepomino lealo na tlu. Isto tako, jedino to sam ja mogla uiniti bilo je sprijeiti svaki udarac ugljena da joj razmrska lubanju ili uzrokuje prsnue bubrega. A kasnije, kada su svi aneli provodili no za noi njegujui Margot u Grobnici, formirali smo krug oko nje, pokuavajui zalijeiti rane koje su ve nastale i sprijeiti da se otrov Hildine kazne proiri daleko u Margotin budui ivot. Plan o bijegu koji sam usadila u Margotinu glavu nije ju naputao. tovie, pustio je korijenje i s vremenom dobio grane i lie. Ostvario se na nain koji nisam oekivala. Kada je Margot imala dvanaest

godina, Hilda ju je odluila ubiti. Sheren mi je tu informaciju otkrila nevoljko, ali iz nude. Nije samo odluila ubiti Margot, nego bi plan koji je imala za nju bez nae intervencije sigurno doveo do njezine smrti. Margotin pokuaj bijega bio je konani dokaz da joj je trebalo zauvijek podrezati krila. Provest e mjesec dana u Grobnici: najdue to je ijedno dijete u Sv. Antunu ikada provelo ondje. Nee biti dovoljno da mi aneli samo tjeimo Margot svake noi provedene u Grobnici. Morali smo sprijeiti da uope ue u nju. Sheren me uputila da samo inim to mi kae. Na trenutak sam je pogledala. Prolo je dugo vremena otkad sam prihvatila tko je nekad bila,

to je nekad bila meni. Zaboravila sam svoju mrnju prema njoj. Oprostila sam joj. Sheren nam je rekla da pustimo neka Margot te noi izvuku iz kreveta. Hilda i gospodin OHare odvukli su Margot do zahoda u prizemlju, skinuli je do gola i onesvijestili je udarcem o stari, zahrali radijator. Jedva da sam se jo mogla suzdrati i stajati po strani. Okrenula sam se prema Sheren. Ponovi ovo Margot, rekla je brzo. Kleknula sam pokraj Margot, pridravajui joj glavu. Jako je krvarila iz posjekotine iznad oka. Disala je plitko. Jo je uvijek bila u nesvijesti. Hilda je uputila gospodina OHaru da skine remen.

Ponovila sam ono to mi je Sheren rekla: Kada je Hilda bila mala, voljela je Marnie vie od ikoga na svijetu. I Marnie je voljela nju. Ali Marnie je umrla i Hilda je bila jako, jako tuna. Marnie sada gleda Hildu i ona je ta koja je tuna. Sad ponovi za mnom,Margot. Reci rijei Da te Marnie sad vidi, ponovno bi se ubila. Margot je zakaljala i dola k svijesti. Kad ste spremni, gospodine OHare, kazala mu je Hilda kada je podigao remen i naciljao. Ali njegov ga je aneo zaustavio - kratak trenutak milosti omoguio je anelu gospodina OHare da se umijea i zaustavi mu ve podignutu ruku. Polako ju je spustio i pogledao Hildu. Nije mogao udariti

Margot dok je leala na tlu. Margot se, uz pomo Sheren i mene koje smo je pridravale s obje strane, osovila na noge. Gola i krvava, okrenula se prema Hildi. Duboko je i ljutito udahnula i, prije nego li se gospodin OHare uspio oporaviti od iznenadnog napada kajanja, kazala: Da te Marnie sad vidi, ponovno bi se ubila. Hilda je zaprepateno zinula. Oi su joj se naborale od bijesa: to si rekla? Sheren mi je doapnula jo neto, to sam brzo prenijela Margot. Margotina eljust se stisnula. Progovorila je jasno i glasno: to ti je ono Marnie rekla prije nego to je umrla? Budi dobra djevojica pa emo

se vidjeti na nebu. A pogledaj se sad, gospoice Marx. Hilda. Marnie je tuna. Postala si ista kao Ray, i Dan, i Patrick, i Callum. Imena Hildinih zlostavljaa. Ovaj put oi su joj se doista napunile suzama. Aura joj je postala crvena, a lice jo runije od mrnje. Nasrnula je na Margot i oamarila je svom snagom. I moje se lice zaarilo. Margot je okrenula glavu i prostrijelila Hildu i gospodina OHare pogledom. Ni jedno se nije mrdnulo s mjesta. Pokupila je svoju odjeu, okrenula se i izila iz zgrade. Sad tri. im je shvatila da je ne slijede, pojurila je koliko su je noge nosile. Vukui svoju suknju i haljetak i gotovo

nita drugo, silovito je gurnula ulazna vrata i otrala do kraja prilaznog puta. I tu, izmeu dva kamena stupa, obje smo stale i osvrnule se. Margot je hvatala dah od adrenalina su joj usta bila toliko puna pljuvake da ju je jedva uspijevala zadrati - a ja sam mahala. Mahala svim onim anelima koji su se skupili pred zgradom kako bi mi rekli zbogom. To e biti posljednji put da vidim veinu njih. Pogledom sam potraila Sheren. Podigla je obje ruke, ba kao to je uinila kad mi je priala o Pjesmi dua. Kimnula sam. Znala sam to mi eli rei. Kada je Margot dola do daha, krenule smo na put prema selu. Smrznuta, polumrtva, teturajui kroz polutamu svitanja, Margot je pronala

nebeskoplava vrata i lupala na njih sve dok se na pragu nije pojavio razbaruen i zabrinut mukarac. Pala je na koljena i gorko zaplakala pred njegovim nogama.

10 GROGOROV PRIJEDLOG
ovjek koji je otvorio vrata nije bio onaj kojeg sam vidjela u viziji. Ispostavilo se da je obitelj iz moje vizije prodala kuu i odselila se natrag u Exeter, a ovjek koji je otvorio vrata stanovao je tu ve due od godinu dana. No, vidjevi ga, oduevljeno sam uskliknula. Skakala sam od sree. Bacila sam mu se oko vrata i izljubila mu lice. Zatim sam stala koraati gore-dolje, nervozno krei ruke, priajui sama sa sobom poput luakinje, dok mu je

Margot objanjavala tko je, zato puzi pred njegovim kunim pragom u osam ujutro i izgleda kao da ju je netko izvukao sa samog morskog dna. Osjeala sam se kao Enej koji uavi u Had pronalazi one koje je volio i izgubio. Bio je to Graham Inglis, ovjek kojega sam deset dugih, predivnih godina zvala tata. Nikada nisam preboljela njegovu smrt. Trebalo mi je nekoliko tjedana da se oporavim od injenice da je opet tu, crvena lica, bradaviast kao svinja, sklon stravinim vjetrovima i podrigivanju, ovjek koji je neprestano blebetao usta punih mesne pite i koji bi zaplakao dok trepne okom. Ah, tata. Nije samo nosio srce na dlanu. Pri prvom susretu pljesnuo bi ga u tvoj

dlan i pustio da krvari u tvoje vene. Graham je omotao stari pokriva oko Margotinih lea, poveo je unutra i dao joj topli napitak. Kazao joj je neka malo prieka dok ode po Irinu koju sam itavu godinu zvala mamom - pa dok su njih dvoje mirno vodili Margot u dnevnu sobu, ja sam stajala u hodniku i hiperventilirala. Sve to mi je bilo previe. Stajala sam skamenjena u mjestu, u udu brbljajui sama sebi u bradu i netremice zurei u mamu kao da e svakog trenutka nestati, upijajui sve one stvari koje su mi toliko nedostajale: njezine glatke punane ruke, uvijek ispruene za davanje, nain na koji bi laktom podbola Grahama u trbuh kada bi rekao neto aljivo ili neprikladno,

istodobno suspreui hihot, njezinu naviku da provlai svoj konjski rep izmeu kaiprsta i palca kad bi se udubila u misli. Mekanu dubinu njezina zagrljaja koji je mirisao po ruama. Da su samo bili tu kada se Theo rodio... recimo samo da mislim kako bi mi ivot bio malo manje trnovit. No, vratimo se prii. Na trenutak sam izgubila nit. Zaputila sam se u vrt iza kue gdje me skaui doekala Gin, najumiljatiji crni labrador na svijetu. Ispod stabla jabuke tajala je Nan. Brzim korakom krenula je prema meni. Bacila sam joj se oko vrata i zajecala. Nan! zavapila sam u njezina topla njedra. Zna li koga sam upravo vidjela?

Klimnula je glavom i vrsto me uhvatila za ramena: Da, da, naravno. Znam, samo... smiri se... Progutala sam svoje oduevljenje. to god da je Nan uinila mojim ramenima, na neki me nain vratilo na zemlju. U trenutku me smirila. Oprosti, kazala sam. Samo sam... Podigla je prst i prislonila mi ga na usne. Proetaj sa mnom, rekla je. Moramo porazgovarati. No, prije nego to prijeem na na razgovor, sjeanje. Bio je tjedan prije nego to je mama umrla. Subota ujutro. Probudila sam se s udnim osjeajem. Tiina u zraku kao da je bila preopipljiva, previe natopljena strahom da bi je nazvali mirom. Neki

nemir, zla slutnja. Srce mi je bez razloga ubrzano lupalo. Ustala sam i otila pogledati mamu. Jo uvijek je bila u krevetu, njezino lice uta mrlja meu bijelim plahatama. Pogledala sam kroz prozor i vidjela tatu kako odlazi u redovnu jutarnju etnju s Gin. Umila sam se hladnom vodom. Taj udni osjeaj sad je ve vritao, a grop u elucu govorio mi neto e se dogoditi. Ve smo znali da je mama bolesna. To to sam predosjeala nije bila njezina smrt. Pitala sam se je li se tijekom noi u poljima dogodilo umorstvo obuzimao me neki takav teak i jezovit predosjeaj. Je li netko drugi u kui? ak i dok sam kripavim stubama silazila u prizemlje, svaki sam korak

inila to sam sporije i laganije mogla, trudei se ni sa im ne prekinuti tiinu. Na dnu stubita naredila sam samoj sebi da se saberem. Podigla sam tatinu praznu alicu kave s prozorske daske i mekanim koracima zaputila se dnevnu sobu. Uavi unutra, kriknula sam. Nagnut nad vatrom stajao je veoma visok mukarac u prugastom odijelu. Nije imao noge, nego samo dva pramena gustog crnog dima, kao da gori ili se rasplinjuje na mjestu gdje je stajao. Kad se okrenuo i pogledao me, oi su mu bile potpuno crne, bez bjeloonica tatina alica ispala mi je iz ruke i razbila se. Kada sam ponovno okrenula pogled, vie ga nije bilo. Nikada nikome nisam ispriala ovo

sjeanje. Moete razumjeti zato. Spominjem ga sad jer me ono to mi je Nan rekla vratilo u to vrijeme. Priala je o tom sjeanju kao da je i sama bila ondje, a o ovjeku bez nogu ne kao o plodu moje mate, ni kao o duhu, nego nazivajui ga Grogor. Grogor je demon, kazala mi je. I ve je tu. I vrlo skoro u ga i sama upoznati. Sve dotad demone sam susretala samo kao sjenke i mrane atmosferske tvorevine, nikad kao pojedince. Vidjela sam demone koji su stanovali u Sallynu tijelu. Ponekad bi se njezino lice preobrazilo, kada bi demon bio preblizu povrini, a njezina aura esto bi mijenjala boju poput olujna neba, iz naranaste u crnu boju ponoi. Vidjela

sam mranu maglu to je lebdjela u predvorju Doma sv. Antuna, koja je postala tako gusta - poput crnog grma da su je svi aneli morali zaobilaziti. A ponekad, kad bih se zagledala u Hildu, neto za to sam mislila da je produetak njezine aure izgledalo je kao mrana i zloslutna atmosferska masa, prepuna njezine zlobe i prijezira. Uvijek smo, meutim, koegzistirali bez mnogo svae. No sada se inilo da jedan od njih eli sukob. Pa bit e mi zadovoljstvo. Zato me eli upoznati? upitala sam Nan. Imaj na umu da je on ovdje poslom, odvratila je. Ima prijedlog za tebe. Zastala sam i okrenula se prema njoj: Hoe rei, on je ovdje zato to sam ja

ovdje. Bojim se da je tako. A o kakvom je prijedlogu rije? eli da ti i Margot odete. Ili to? Nan je uzdahnula. Nije mi to eljela otkriti. Ili e se mama razboljeti. Sad mi je bilo jasno zbog ega je Nan tako oklijevala. Koljena su mi zaklecala pa sam se pridrala za nju dok probavim vijest. Mama se iznenada razboljela nekih mjesec dana nakon to sam se pojavila na njihovom kunom pragu. Nikome nije bilo jasno to se dogaa. Lijenici nisu mogli otkriti to joj je. Lijekovi nisu pomagali. Sve do trenutka kada je umrla,

tata je bio potpuno i bez dvojbe uvjeren da e se izvui. I ja isto. uvi to mi je Nan rekla, u oaju sam unula na tlo, pritisnula lice u krilo i gorko zaplakala. Zapravo je kazala da sam ja bila razlog mamine smrti. Da se nikada nisam pojavila na njihovim vratima, da me nisu primili k sebi, poivjela bi jo dvadeset, trideset sretnih godina. Tata ne bi bio onako slomljen. Morala sam skupiti hrabrost i suoiti se s njim. Nan i ja zaputile smo se natrag prema kuici. Krenuvi prema stablu jabuke, ispruila je ruku i dodirnula mi lice: Ne zaboravi, ti si aneo. Ima svu Boju mo iza sebe. Veinu nje jo uvijek ne vidi.

Rekavi to, nestala je. Prizor u kolibi malo mi je popravio raspoloenje. Margot je sjedila uz vatru kamina, uukana u prljavi pokriva, drei alicu vrelog aja na svojim koatim koljenima. Zamuckivala je i drhtala dok je Grahamu i Irini priala kako je zavrila na njihovom pragu. Ispriala im je sve o Sv. Antunu, kako je dospjela onamo, to se sve ondje dogaalo, rekla im je za Grobnicu i djecu koju se premlaivalo ciglama i da su masnice na njezinu licu posljedica batina koje je dobila samo nekoliko sati ranije. Ispriala je sve to bez ikakva okolianja ili suvinih emocija, tako da nisu posumnjali ni u jednu njezinu rije, nego su joj samo dolijevali topli aj i,

nakon nekog vremena, stali biljeiti sve to je rekla. Zavrivi svoju priu, Margot je bolno zajecala. Graham je prebacio svoj kini ogrta preko ramena i zaputio se u policijsku postaju. Kada me Irina u prolazu okrznula, glavu su mi ispunile informacije o njoj koje su uvelike premaivale sve to sam dotad znala. Vidjela sam njezina oca hladna i suzdrana ovjeka - premda ga nikad u ivotu nisam upoznala ili vidjela na fotografiji. Vidjela sam svae s Grahamom koje nikad nisu razrijeene, vidjela sam njezinu istinsku ljubav prema tom ovjeku, ukorijenjenu u njezinoj dui poput prastara stabla, a zatim sam vidjela i njezinu najbolniju pogreku, ono zbog ega je u ivotu

najvie alila. Pobaaj. Graham pored nje. Oboje veoma mladi. Mama, ao mi je, pomislila sam. Nisam znala. Irina je nastavila hodati prema kuhinji, nesvjesna onoga to se upravo dogodilo. Pola sam za njom i rukama je obujmila oko irokog struka. U tom trenutku se okrenula i zagledala ispred sebe. Isprva sam mislila da zuri u kuhinjska vrata. A onda sam vidjela to, ustvari, gleda: kroz odkrinuta vrata promatrala je Margot. Nasmijeila se. Kakva lijepa djevojica, pomislila je. Da, lijepa je, uzvratila sam u mislima. ini mi se da govori istinu, pomislila je. Da, govori. Govori. Tijekom iduih nekoliko tjedana Nanine vijesti o Grogom bivale su sve

dalje od mojih misli. Grahamov odlazak na policiju rezultirao je iznenadnim posjetom inspektora - u pratnji dvojice policajaca - Djejem domu sv. Antuna, a ono to su ondje zatekli navelo ih je da to mjesto istog dana zatvore. Selom su kruile prie o petogodinjem djetetu koje je pronaeno zakljuano u prostoriji toliko maloj da je jedva moglo ustati, i to bez hrane i vode gotovo tjedan dana. To je dijete sada bilo na intenzivnoj njezi. Ostala djeca razasuta su po udomiteljskim obiteljima i drugim domovima u zemlji. to se tie Hilde Marx, nju su pronali u uredu s boicom tableta u jednoj i do dna ispijenom bocom erija u drugoj ruci, bez pulsa. U okviru radijskih izvjetaja na tu

temu - Inglisovi nisu imali televizor emitiran je intervju s vladinim slubenicima koji su eljeli komentirati kako su motivirani i odluni usmjeriti vie novca za potrebe djejih domova diljem zemlje te da iskreno obeavaju podii standarde djeje skrbi. Irina je pogledala u Margot, koja je upravo navalila na pileu juhu. Trebala bi biti ponosna, duo, kazala je. Ti si zasluna za sve ovo. Margot se nasmijeila i odvratila pogled. Kada je ponovno pogledala, Irina je jo uvijek stajala iznad nje. Polako je kleknula ispred Margot njezina bi artritina koljena uvijek kljocnula kada bi to uinila - i uzela Margotine tanane ruke u svoje:

Graham i ja bismo voljeli da ostane ovdje koliko god eli. Bi li i ti to voljela? Margot je spremno klimnula glavom i proaptala: Da. Irina se nasmijeila. Imala je osmijeh jako slian Nani-nom. Pretpostavljam da sam zato uvijek vjerovala Nan, od samog poetka. Irinino je lice bilo naborano i rumeno, oi karipsko plave boje, kosa djevojaki gusta i plava, a konjski rep joj je ilo poskakivao. Oi su joj se najednom suzile, a osmijeh iezao. Margot se na trenutak zapitala je li uinila neto krivo. Jesi li ti duh koji me doao progoniti? izustila je Irina ozbiljno. Iznad Margotine glave pojavila se

misao - sjeam se i sad da sam to pomislila govori li ona to meni. Na licu joj se dala iitati zbunjenost. Irina je podigla ruku i zagladila nestane pramenove Margotine kose iza njezinih uiju. Pokuavajui objasniti svoje rijei, kazala je: Ma, zna... veoma slii meni kada sam bila dijete. Pa sam pomislila... Ali za Margot to nije bilo nikakvo objanjenje. Sada je ve bila jako zbunjena i zabrinuta da e zavriti na cesti. No meni se Irinino objanjenje napokon razjasnilo: mislila je da je Margot duh djeteta koje je pobacila prije toliko godina. Prila sam Margot i stavila joj ruku na rame, odagnavajui brigu koja joj se skupila u grlu. Ma, nije vano, kazala je Irina

blago. Ljudima poput mene padaju svakakve bedastoe na um kada ovako ostare. Ustala je i otila donijeti Margot jo malo svjeeg tosta. I Graham i Irina su bili pisci. Graham je kao na traci izbacivao provokativne i ivopisne krimie pod pseudonimom Lewis Sharpe. Irina je bila pjesnikinja s malenim, ali vjernim itateljstvom. Previe samozatajna za javna itanja, svoju je poeziju pisala polako i predano, uz vatru kamina, proizvodei po jednu tanku zbirku tihih i duboko ganutljivih pjesama svake etiri godine. Njezina najnovija zbirka nosila je naslov Tvornica sjeanja i bila je skoro pri kraju. Veeri su provodili sluajui radio

ili, jo ee, u knjievnim raspravama. Margot bi se nala usred bitke oko toga je li Lady Macbeth imala djece ili ne (Pa naravno da je imala djece! Zato bi pobogu priala o dojenju da nije? To se zove metafora, eno! To je samo varka da navede Macbetha da ubije Duncana! Itd.), ili u ulozi tihog suca tijekom uarene rasprave oko toga je li Sylvia Plath bolja od Teda Hughesa (To se uope ne moe usporeivati! Na temelju ega on moe biti bolji?' A barem nema psihotrabunjanja o pelarstvu! to si rekao?! Itd.). Zaintrigirana njihovim razgovorima, Margot je poela popodneva provoditi gutajui djela Sylvie Plath, Hughesa, Shakespearea, pa zatim i Plauta,

Vergilija, Dickensa, Updikea, Dorothy Parker, Fitzgeralda i Emily Bronte. Knjige u domu bile su izlizani primjerci s magareim uima, odbaeni iz socijalnih trgovina ili donirani od strane neke dareljive kole, pa je Margot itala ono to joj se nudilo, ne birajui izmeu treerazednih ljubia iz tvornice Mills & Boona ili ozbiljne knjievnosti iz pera autora poput Aphre Behn. Premda obino nije bilo rije o ovom drugom. A sad, prepuna pitanja na koja je udjela pronai odgovor (Je li Heathcliff uistinu bio Irac?) i narativnih nejasnoa koje je jednostavno morala razjasniti (Hamlet i Ofelija: brat i sestra ili ljubavnici?), Margot je itala brzo i pomno. Bila je odluna u naumu da ima

neto za rei tijekom tih veeri, umjesto da samo sjedi po strani pitajui se jesu li Kaliban i Eneja ljudi ili planeti. Osim toga, poela je voljeti izazove. Ovdje bih trebala spomenuti da mi se Nanina primjedba o tome kako jo nisam u stanju vidjeti sve u duhovnom svijetu stalno vrtjela po glavi. Nekoliko puta vidjela sam Irinina anela uvara, ali Grahamovom nije bilo ni traga. Nedostajala mi je zajednica anela iz Sv. Antuna. tovie, pitala sam se zato ih ne viam stalno, zato me sa svih strana ne oblijeu demoni i duhovi, zato se ponekad osjeam kao ljudsko bie. Svejedno, znala sam da je Grogor tu i muilo me to to je oito bio u prednosti time to je nevidljiv. No, moda sam

samo trebala bolje gledati. Dogodilo se to jedne veeri dok su Graham, Irina i Margot raspravljali o Tri ene Sylvie Plath. Graham je provalio alu o Polanskijevom filmu Rosemaryna beba pa su se on i Irina nasmijali - Margot je u glavi napravila biljeku da ga pogleda, odluna u namjeri da vie nikad ne bude neupuena. Jo uvijek se smijui, Irina je ustala iz naslonjaa i otila u kuhinju po au vode. Paljivo je zatvorila vrata za sobom. Gledala sam kako njezin osmijeh iezava u sekundi. Naslonila se na sudoper i kroz prozor pred sobom zagledala se u no. Polako je pognula glavu i pustila da njezine vrele suze

kapaju u sudoper. Kada sam krenula utjeiti je, pored nje se pojavio mukarac. Zagrlio ju je jednom rukom i naslonio joj glavu na rame. Na as sam pomislila da je to njezin aneo uvar, no onda sam primijetila prugasto odijelo i odvratni crni dim koji je sukljao ondje gdje su mu trebale biti noge. Grlio ju je poput ljubavnika, aputajui joj na uho, milujui joj kosu. Irinin aneo uvar pojavio se s druge strane prozora. Izgledao je ljutit i izbezumljen, rukama pritiui staklo i prigueno izvikujui molbu da ga se pusti natrag unutra. Kao da je na neki nain ostao izvan zakljuanih vrata. Gledala sam as u Grogora, as u anela

s druge strane prozora i nisam shvaala to se dogaa. to god da je Grogor govorio Irini jo ju je vie uzrujavalo, a iz nekog razloga njezin aneo nije mogao uiniti ba nita. Ukljuila sam se. Hej, rekla sam glasno. Ne pomaknuvi ruke s Irininih ramena, Grogor je okrenuo glavu prema meni. Nacerio se. Odvratila sam pogled od njegovih ogavnih crnih oiju, zjenica koje su plivale u neemu to je izgledalo poput katrana, njegove udne, rastopljene koe koja kao da je bila od voska. ujem da si me htio vidjeti, kazala sam. Veoma polako, opet se okrenuo prema Irini.

Hej, povikala sam. Tebi govorim. Prije nego to smo ja ili Irinin aneo uspjeli ita uiniti, Grogor je rukom posegnuo u njezino tijelo, lako kao da posee u ormar, i neto ondje stavio. Irinin aneo lupao je akama po prozoru i zatim iezao. Iezao je i Grogor, no trenutak kasnije pojavio se ispred mene. Prouio me pogledom: Znai, ovako si ispala? Govorio je naglaskom koji nisam mogla smjestiti i koji je zvuao iznenaujue nazalno. Moj odgovor je ne, tako da se slobodno gubi odavde. Nasmijeio se - s gaenjem sam ustanovila da nema zube, samo vlanu, sivu rupu umjesto usta i klimnuo

glavom: Znai, Nandita te ve posjetila, zar ne? Kladim se da ti nije sve rekla. Sigurna sam da mi je rekla dovoljno, odvratila sam. Pljunuo je u mene. Doslovno je pljunuo u mene - ljepljivu sluz iz dubine tih odvratnih poganih usta i zatim nestao. Obrisala sam lice i zamalo povratila. U tom trenutku, Irina se uspravila. Izgledala je kao da joj je s plea podignut ogroman teret, i to u posljednji as. Vrata kuhinje su se otvorila. Bio je to Graham. Hitro je rukavom obrisala suze i okrenula se prema njemu s osmijehom. Je li sve u redu, ljubavi?

Podigla je au: Zaboravila sam po to sam dola. Zna mene. Klimnuo je glavom, ne ba uvjeren, i priekao je da krene za njim natrag u drugu sobu. Te sam noi spavala uz Margot, zatitniki omotavi svoju haljinu oko njezina tijela. Bila sam bijesna na druga dva anela to se samo vucaraju po kui. Kada bismo radili kao tim, moda bismo mogli otjerati Grogora odavde. No oni su se uporno odbijali pokazati. Netom pred zoru, Grogor se pojavio nada mnom, lebdei pokraj sjenila lampe poput olujnog oblaka s licem. Nisam se obazirala na njega. Nakon nekoliko minuta je progovorio: Ta bolest koju Irina ima je izrazito

bolna. Grozan nain da ode, jadnica. Neizljeiva. Naravno, sve to ti treba uiniti je odvesti Margot negdje drugdje i Irina e se osjeati mnogo bolje. Podigla sam glavu i bijesno ga pogledala. Zato Irina? prosiktala sam. Ona nema veze s ovim. To je izmeu tebe i mene. Sasvim se primaknuo mome licu, priavi mi tako blizu da sam osjeala njegov dah na svojoj koi. Zakrgutala sam zubima. Tebe i mene? ponovio je. A to misli tko stoji izmeu tebe i mene? Odmaknula sam se od njega i privila se blie uz Margot. Kad se naljutio i bacio kuglu katrana u mene, podigla sam ruku i snagom volje stvorila tit oko

kreveta. Poput svjetlosne kupole, tit je upio crnu ljigavu tvar. Uto se Grogor rasplinuo u crni oblak, obavijajui se oko tita sve dok gotovo nije sasvim prekrio njegovu svjetlost. Morala sam se jako koncentrirati da ouvam tit, da ga sprijeim da prodre unutra. Naposljetku je odustao. Ponovno poprimivi svoj ogavni poluljudski oblik, naslonio se na kupolu: Samo ne zaboravi. Ona ne mora umrijeti. Ali to sam mogla uiniti? Svakog dana provedenog uz Irinu Margot je postajala vedrija, veselija, naoigled se uzdiui iz emotivnog ponora u koji ju je strmoglavio boravak u Sv. Antunu. Srce mi se slamalo dok sam promatrala kako

bolest napreduje u Irini poput kakva upornog korova. Uskoro se poela aliti na svrab. Jedne veeri, pod svjetlom vatre iz kamina, koa joj je izgledala uto i bolesno. Margot je to primijetila. Jesi li dobro, Irina? ispitivala ju je bez prestanka. Irina je zanemarila njezino pitanje i samo odgovorila: Zovi me mama. Margot je popodneva obino provodila itajui ili nagnuta preko prozora svoje sobe, promatrajui drugu djecu koja su se okupljala u vrtovima pokraj Irinine i Grahamove kue i udei za prijateljem. Rekla sam joj da provodi vrijeme s mamom, jer e joj biti ao ako to ne uini. Istoga trena povukla je prozorsko krilo i zatvorila ga te se

zaputila dolje u kuhinju, gdje je Irina u kunom ogrtau sjedila za stolom, muei se popiti alicu juhe. Njezine mrave ruke bile su preslabe da bi drale alicu, a grlo prestisnuto da bi odjednom uspjela progutati vie od kapi. Bez rijei, Margot je sjela nasuprot nje. Polako je podigla ajnu liicu i stala hraniti Irinu. Irina bi svojom koatom akom obavila Margotinu dok bi njezinim usnama prinosila liicu po liicu juhe. Iako su itavo vrijeme gledale jedna drugu u oi, ni jedna od njih nije progovorila. Kada je Margot napokon zavrila, posljednji ostatci juhe ve su bili hladni, a lice joj umrljano suzama. Na neki je nain teko objasniti zato

sam potraila Grogora. Razlog nije bio samo to to nisam eljela ponovno proivjeti bol zbog mamine smrti. Imala sam osjeaj kao da je Margot moje dijete. Mnogo puta, njezina iskustva i bol inili su mi se odvojenima od mojih. Ve smo postajale drugaije. Rekla sam Grogoru da u ja otii, a Margot e ostati. Rekla sam mu da u razgovarati s Nan i da emo, ako je to potrebno, rijeiti da netko drugi postane Margotin aneo uvar. Nisam imala pojma je li to uope mogue i ima li smisla, no bila sam spremna sve pokuati. Pogled u Grahamovim oima dok je promatrao mamu kako sve vie i vie dana provodi u postelji me ubijao. Grogorov odgovor me zbunio.

Zanimljivo, kazao je. I zatim otiao. Iako se mama drala na ivotu jo mjesecima, na kraju je umrla bolnom i nedostojanstvenom smru. No bilo je trenutaka milosti. Irinin aneo uvar poeo se redovitije pojavljivati, barem na samom kraju, pa bi joj jaao miie da se moe uspraviti u krevetu, u snovima joj davao da zaviri u raj i nagovarao je da Grahamu i Margot kae stvari koje su oajniki trebali uti. Da ih voli. Da e uvijek, uvijek biti uz njih. I da nema apsolutno nikakve anse da su Hamlet i Ofelija bili brat i sestra. Graham je trebao pregledati glavu jer mu je uope palo na pamet takvo to. No, slagala se s Margot po pitanju Kalibana: sigurno, sigurno ena.

Pokopana je u maglovito jutro jednog ponedjeljka u listopadu. Oko groba se okupila aica oaloenih, anela i sveenik. Kada su poeli sputati lijes u zemlju, uputila sam se to dalje od gomile, guei jecaje naborima svoje haljine. No onda sam se okrenula i ugledala Margot, koja je stisnutim akama brisala krupne suze s lica, i Grahama, blijedog i klonulog, opustoena lica, i shvatila sam: Tu sam da im pomognem ovo prebroditi. I tako sam dugim koracima krenula prema Margot, obujmila je oko struka i apnula joj da primi Grahama pod ruku. Stajao je s njezine lijeve strane, malo podalje od nje. Na trenutak je oklijevala. Znam da ti je ovo teko, kazala sam. Sve dosad,

bila si najblia mami. Ali Graham te sad treba. I ti treba njega. Jo jednom je udahnula. Sveenik je itao iz Biblije: Aneo Gospodnji stoji oko onih koji ga se boje i izbavlja ih... Gledala sam kako Margot sasvim polako uzima Grahama pod ruku. On se trgnuo iz misli pa, vidjevi to radi, napravio korak u stranu tako da vie nisu stajali razdvojeni. Jesi li dobro, tata? Graham je zamirio. Nakon nekoliko trenutaka klimnuo je glavom. Bio je to prvi put da je upotrijebila tu rije, da ga je nazvala tata, i neto u toj novoj tituli ulijevalo mu je snagu. Sklopio je svoju grubu aku oko njezine, dok je ona vrsto privijala njegovu ruku uza se.

Mogla bih se zakleti da mu je na licu zatitrao smijeak. Trebalo mi je mnogo godina da shvatim kako je demon mogao ubiti ljudsko bie. Nan mi je kasnije kazala da nije: mamu je ubila krivnja. Ili je barem krivnja koju je osjeala zbog pobaaja napravljenog prije toliko godina stvorila plodno tlo na kojem je klica to ju je Grogor posijao u njezinu tijelu mogla pustiti korijenje. Njezino mi objanjenje nije pomoglo da se osjeam bolje. tovie, posijalo je u meni jedno drugo sjeme sjeme osvete.

11 KRATKI FILM O AROGANCIJI

Dobro, sad bih vas trebala upozoriti. Kao tinejderica nisam bila aneo. ao mi je, nisam mogla odoljeti. Ali znate to elim rei. Napunila sam trinaest i najednom se svijet pretvorio u malenu vreicu ljepila. Otkrila sam da ta arobna tvar ima sposobnost privrstiti postere Donnyja Osmonda na zid moje sobe i uz to me prevesti daleko od tuge koja je nakon mamine smrti gurnula svoje blatnjave izme ispod naeg kuhinjskog stola.

Nedugo nakon to sam se upisala u mjesnu kolu htjeli su me izbaciti. Tata se borio da me zadri ondje. Imala sam najbolje ocjene u razredu iz engleske knjievnosti pa su rekli u redu, pod uvjetom da prestanem markirati i poticati drugu djecu na snifanje. Nekoliko godina nakon mamine smrti vukla sam se uokolo kao vuk samotnjak, nou piui oajniku poeziju kako bih ubila tiinu, sklapajui prijateljstva s pogrenom vrstom ljudi, gledajui tatu kako provodi dane zurei u sat na kaminu koji je ve odavno prestao kucati. S vremenom je zavrio novi roman. Proitala sam njegovu radnu verziju i dala mu detaljan osvrt. Zadovoljno se smijuljio mojoj prerano

razvijenoj sposobnosti da uoim rupe u radnji i slabo razraene likove. Zgrabio je svoj stari pisai stroj s radnog stola i bacio ga na moj toaletni stoli. Pii, naredio je. Pa sam to i uinila. Gomilu bljezgarija, isprva. Zatim nekoliko neloih kratkih pria. A onda ljubavna pisma. Za nikorisnog dugonju po imenu Seth Boehmer. Djelovao je kao da ima problema s ustajanjem, ali nije mogao ni sjediti mirno. Svoju bi crnu kosu toliko zalizao briljantinom da bi mu visjela do pola lica poput krila crknute vrane. Rijetko je koga gledao u oi, a ruke je uvijek drao duboko u depovima. Ali meni je bilo esnaest. On je bio dvadesetogodinjak, mrzovoljan i vozio je jako brzo. Kako

sam ga mogla ne voljeti? Gledala sam Margot kako kopa jamu za samu sebe i spremno u nju uskae. Mnogo sam prevrtala oima i gunala sebi u bradu. Recite da sam cinina. Ali vrlo doslovno sam bila na njezinu mjestu i sad mi se od svega toga samo povraalo u mlazu. Seth je bio svojevrsna prekretnica: poela sam uviati koliko sam daleko dogurala od Margotina strmoglavog skoka u samounitenje. Sada se, meutim, nisam dala armirati. Bilo je to kao da gleda lou romantinu komediju - zna tono tko je tko, to e se dogoditi, kad e se dogoditi, a mogao bi namjestiti sat po signalima za patetine orkestralne teme.

Cista dosada i razvlaenje. A osim toga, bilo me strah. Vidjela sam stvari koje nisam vidjela nikad prije. I ne mislim na duhovne stvari. Ovdje ne govorim o aurama i jajovodima. Mislim na posljedice svojih iskustava u Sv. Antunu. Premda smo inili sve da posljedice toga mjesta ne unite ivote djece koja su onamo kroila, mnoge su se posljedice svejedno dogodile. I Seth je bio jedna od njih. Margot je upoznala Setha jednom prilikom kada je ostala spavati kod svoje najbolje prijateljice Sophie. Seth je bio Sophijin brati. Vrlo rano ostavi siroe, proveo je mnogo godina kod Sophijine obitelji tako da je, unato rastuoj farmi koju je naslijedio od

roditelja, veinu veeri radije provodio meu gomilom maaka u bungalovu svoje tete i tetka. Otkad je Sophie poela pozivati prijateljice da ostanu prespavati kod nje, Seth se pojavljivao s vlastitim jastukom i dekom. Kratki film o aroganciji: Mjesto radnje: kuhinja. Vrijeme: sumrak. Atmosfera: za dlaku jezovita. esnaestogodinja djevojka ulja se u prizemlje. Prevre po kuhinjskim ormariima traei paracetamol ima menstrualne greve i ne moe spavati od bolova. Ne vidi siluetu lika koji sjedi za kuhinjskim stolom i pui. Lik je nekoliko minuta promatra. Primijetio ju je i ranije, dok su se Sophie i njezina

grupica razmaenih prijateljica pirlitale minkom. Visoka (nekih metar i sedamdeset i pet), vitka na onaj nain tipian za esnaestogodinjakinje (trbui, uska bedra), gusta, skandinavski plava kosa do struka. Sone ruiaste usne, drske oi. I veoma vragolast smijeh. Gleda je kako pretrauje ormarie prije nego li objavi svoje prisustvo. ta si ti neki lopov? Margot se okrene na peti, ispustivi desetak kutija tableta protiv migrene na pod. Lik za stolom nagne se naprijed, maui poput kraljice. Mjeseina otkriva da je to Sophijin brati. Hej, kae on, monotonim glasom. Ona zahihoe. Hm, hej, odvrati

zbunjeno. Mrzim koliko zbunjeno. to radi ovdje? On ne odgovori. Umjesto toga, potape mjesto za stolom ispred sebe. Ona posluno sjedne nasuprot njega. On povue jo jedan dugi dim cigarete, iskuavajui koliko e mu vremena dati. Kako je moe upecati bez da se posebno potrudi. Poloila je ispit s odlinim. Dakle, progovori on, ekajui zaliske palcem. Ja sam budan. Ti si budna. Zato ne bismo pametnije iskoristili vrijeme nego da samo buljimo u mjeseinu? Jo hihotanja. A onda, nakon to se on nasmijei, moj smijeh u pubertetskoj verziji: Misli da ispeemo kola? On frkne opuak u sudoper, rairi

dlanove na stol i nasloni bradu na njih, s osmijehom gledajui prema njoj poput psa: Pametna si ti cura, zna to mislim. Ona zakoluta oima: Ovaj, ne mislim da bi se Sophie ba svidjelo da spavam s njezinim bratiem. On se uspravi i iza uha izvue jo jednu runo smotanu cigaretu. Odglumi uvrijeenost: Tko je to uope spomenuo? Pametna sam ja cura, znam to si mislio. Bez osmijeha. Njezine oi prodiru u njega poput lasera. On svoje irom otvori. Mnogo je pametnija nego to je mislio. Cigaru?

Moe. Hej, Margot? Aha? Izgovorila sam sljedee rijei zajedno s njim: to kae da ti i ja poemo u dugu etnju parkom? Margot udahne dim, trudei se da se ne zakalje: Nema nikakvih parkova u blizini. Pametna si ti cura, zna to mislim. Nagnem se prema njoj i jasno izgovorim: Nemoj. Znam da govorim uzalud. Nikad mi se nita nije moglo narediti, ni kada sam imala etrdeset, a pogotovo ne sa esnaest. A znala sam da ni prepreke ne bi upalile - zbog njih sam bila samo jo odlunija. Pomno sam razmislila o tome to poduzeti. Jedino

to sam u ovoj situaciji mogla napraviti je ostati po strani i pustiti Margot da radi ono to je radila, i kada sve bude gotovo, kada sve uasne pogreke ve budu uinjene, potruditi se da iz krhotina stvorim neto lijepo. Kao mudrost. Dobro, nikada nisam sluala psihologiju na faksu. Nisam se susrela s Freudom. No neto mi je postalo kristalno jasno tijekom tog razdoblja, rasvjetljujui mi jedan ivotni izbor koji nikad nisam ba razumjela i od kojeg se nikad nisam u potpunosti oporavila. Margot su uzbuivale njihove svae. Ne, najozbiljnije. Primala je pljuske i udarce, ismijavanja i lai, znajui da e poljupci koji uslijede biti jo slai zbog njih, i da su njegova obeanja i

romantine geste jo uzbudljiviji nakon modrica. Jednom kada se Seth u sitne sate popeo uz oluk u Margotinu sobu i inzistirao da ga slijedi u auto, nevoljko sam krenula s njima dok su se vozili prema kafiu u veem gradu udaljenom petnaestak kilometara. Ispod tretanja Johnnyja Casha na radiju zauo se Sethov glas: Volim te, mala. Ja tebe jo vie, Seth. Seth stia radio: Si sigurna? Margot klimne glavom: to posto. Bi li umrla za mene, Margot? Naravno da bih! Stanka. Bi li ti umro za mene, Seth? On se zagleda u nju, ne trepui. Oi

su mu metalnosive i smijei se osmijehom palikue: Ubio bih za tebe, Margot. Ona je na sedmom nebu. Ja se nervozno promekoljim na mjestu. Manje od sata kasnije, Seth je izvlai iz kafia i silovito baca o zid. Upire joj prst u lice: Vidio sam te! Margot pokuava doi do daha: to si me vidio? Onaj tip. Pogledala si ga. Nisam! Ne lai mi! Ona mu obujmi lice dlanovima: Seth... Ti si taj kojeg volim. On je oamari. Jako. A zatim je poljubi. Njeno.

I, zaudo, ona uiva u svakom trenutku te sapunice. Posavjetovala sam se s Grahamovim anelom uvarem dok je Margot koraala gore-dolje po sobi, razgovarajui sama sa sobom, smiljajui kako mu rei. Grahamov aneo Bonnie, njegova mlaa sestra klimnula je glavom i nestala. Upravo kada sam poinjala sumnjati u njezinu taktiku - Nestala je? - Bonnie se ponovno pojavila, zajedno s jo nekim. Bila je to Irina, neka tri desetljea mlaa, glatkog lica i bistrih oiju, u dugoj bijeloj haljini. Samo, iz njezinih lea nije tekla voda. Pogledala je u

mene, ispruila ruku i pomilovala mi lice. Dlanovima sam prekrila usta, a oi su mi se napunile suzama. Mama, prozborila sam, a ona me privukla na svoje grudi. Nakon dueg vremena zakoraila je unatrag i prislonila mi dlanove na obraze. Kako si, duo? kazala je. Val suza oteavao mi je odgovor. Bilo je toliko toga to sam joj eljela rei, toliko toga to sam eljela pitati. Stvarno mi nedostaje, bilo je jedino to sam uspjela izustiti. O, duo, kazala je. I ti meni nedostaje. Ali, zna, sve e biti u redu. Zaista nisam tako daleko, obeajem ti. Okrenula je pogled prema Grahamu. Znala sam da je dola biti uz njega.

Koliko moe ostati? upitala sam brzo. Pogledala je u Bonnie. Nemam puno vremena, kazala je. Duhovima je doputeno posjetiti ljude samo kad je to nuno. Ali vidjet emo se uskoro. Obrisala mi je suze, pa zatim privukla moje ruke svojim usnama i poljubila ih. V olim te, proaputala sam i ona se nasmijeila, da bi odmah potom sjela na kau pored Grahama, koji je hrkao i balio u snu, i naslonila glavu na njegove grudi. Odjurila sam gore u Margotinu sobu. Stajala je ispred ogledala, govorei neto u sebi. Nisam mogla izdrati. Margot! zadihano sam povikala. Mama je dolje,

pouri! Nije se obazirala na mene, nego je samo nastavila uvjebavati svoj mali govor. Govor kojeg sam se vrlo dobro sjeala. Znam da si jako razoaran u mene i znam da bi i mama bila... Oi su joj se napunile suzama. ...Ali, kako je rekla Lady Macbeth, to je uinjeno, ne moe se rainiti. Dobro sam razmislila i odluila sam zadrati dijete. A ti odlui hoe li me izbaciti iz kue. Vidjela sam ga kad je bio tek klica, gledala ga kako kovitla i rastvara se, sve dok se nije smjestio poput dijamanta na crvenom jastuiu. Srce mu je podrhtavalo. Maleni djeak. Moj sin. Margot je zavrila svoj monolog i jo neko vrijeme zurila u samu sebe u

ogledalu. Na trenutak, nai su se odrazi stopili. Bile smo sestre blizanke sa suprotnih strana smrtnosti. Samo je pogled u dubini naih oiju bio drukiji. Margotine oi imale su pogled nekoga tko se blii mostu iznad provalije. Moje su bile oi nekoga tko ga je preao. Polako je sila u prizemlje i zazvala: Tata? Zahrkao je, jo uvijek u snu. Pokuala je ponovno. Irina ga je njeno gurnula i on se probudio. Margot se istog trenutka ukoila od straha. Nadala se da e nastaviti spavati pa e moi preskoiti ovaj muan razgovor. Hitro se uspravio na kauu i pogledao oko sebe. Spazio je Margotin izraz lica. Jesi li dobro? to se dogodilo?

Ustao je i stao petljati po kosi, traei naoale. Margot ga je pourila umiriti: Nita, nita, tata. Da bar. Doi i sjedi tu, kazao je pospano. Margot ga je posluala, skrivajui oi. Ve je plakala. Graham je napipao put do kuhinje. Blijeda si kao krpa, rekao je. Jesi dobro? Sjedi, skuhat u nam aj. Grozno je ovako dugo spavati... Sanjao sam mamu, zna. Jesi? Margot su se suze slijevale niz obraze. Dovikivao je iz kuhinje: Rekla mi je da moram bolje paziti na tebe. Zamisli to, ha?

Margot nije nita rekla. Zarila je nokte u svoja bedra kako ne bi naglas zajecala. Gledala sam kako joj se Irina pribliava, obavijajui ruke oko njezina struka. Vrativi se u dnevnu sobu, Graham je ugledao Margotino lice, odloio posluavnik i primio je za ruke. Veoma njeno je upitao: to je, ljubavi? Zatvorila je oi i duboko udahnula. Stala sam pokraj nje i stavila ruku na njezino rame. Mislim da sam trudna, tata. Odvratila sam pogled. Nisam mogla podnijeti po drugi put vidjeti tatino lice kako stari u sekundi, kako se obruava u tugu. No, kada sam ipak podigla glavu i vidjela taj isti izraz jo uvijek na

njegovom licu, shvatila sam: to nije bila tuga, ni razoaranje, pa ak ni ljutnja barem ne na Margot. Bio je to portret neuspjeha. A na njemu su se jasno vidjeli i obrisi njegova i Irina djeteta, djeteta koje su odluili ne zadrati. Samo mirno, proaptala mu je Irina. Treba joj savjet, a ne osuivanje. Polako se sagnuo prema Margotinu licu, priavi joj toliko blizu da mu je mogla vidjeti tugu u oima: to god da odlui uiniti, mora odluiti vrlo, vrlo paljivo, bez puno razmiljanja o onome sad i ovdje, ali s pomnim razmiljanjem o budunosti. Sjeo je pored nje i primio je za mrzle,

drhtave ruke: Voli li te? Tko? Otac. Da. Ne. Ne znam, aputala je, a suze su joj s usana padale u krilo. Jer ako te voli, imate ansu. A ako te ne voli, mora misliti na svoju budunost. eljela je da vie na nju i izbaci je iz kue. Njegova logika analiza samo ju je jo vie zbunjivala. Ispruila sam ruku i poloila je na njezinu glavu. Njezino je uznemireno srce poelo sporije kucati. Nakon nekoliko trenutaka kazala je: Moram saznati voli li me ili ne. Graham je klimnuo glavom: Saznaj, saznaj. Podigao je pogled prema Irininoj fotografiji iznad kamina upravo

u trenutku kad mi se Irina nasmijeila, odmah potom nestavi onamo odakle god je dola. Gdje ima ljubavi, ni jedan problem nije nerjeiv. Sjetila sam se da sam ve znala odgovor. I ve sam znala rjeenje. Ono to sam zapravo htjela bilo je da mi ga netko drugi kae, da potvrdi da nisam zla osoba jer sam ga se eljela rijeiti. Morate shvatiti: Margotine misli osjeala sam kao udarce bia na svojim leima. Najvie to njezino sedamnaestogodinje neznanje o stvarima koje su joj padale na um. Ni jednom nije zamislila drugo ljudsko bie, stvarno dijete. Ovu je trudnou vidjela samo kao smetnju u svom ivotu, kao ogroman krtinjak u vrtu koji je

morala razvaliti. Glupo dijete, pomislila je, a ja sam se sjetila Margot kada je bila beba, kako je roena, kako je naputena, kako je neizreciva elja da preivi sve vie i vie rasla u meni. Kako bih se ja trebala brinuti za bebu? Zato bih to uope htjela? pomislila je. A ja sam, s nemalom grinjom savjesti, pomislila na to kako sam se pitala bi li moda bilo bolje da je Margot umrla, da nikad nisam niti ivjela. Jo sam slinih misli vidjela dok su se vrtjele po Margotinu mranom umu, misli koje se ne mogu prisiliti ni napisati. Pronala je kliniku za pobaaje u Londonu koja e zahvat obaviti za okruglu svotu od dvjesto funti. Priopila je Gra-hamu svoj plan, a on je samo

klimnuo glavom, rekao da e joj dati novac i objasnio joj da e jako boljeti, ali da mora biti hrabra. Sethu je rekla tek tjedan dana kasnije. Blago je zinuo, zatim odvratio pogled i ushodao se po sobi. Dala mu je nekoliko minuta. Seth? naposljetku je zaustila. Okrenuo se prema njoj. Njegov iroki cerek i blistave oi posadile su sjeme sumnje u njezinu srcu. Nije oekivala da e biti sretan. Moda je ovo ipak bilo dobro. Moda e ostati zajedno. Moda e ipak zadrati to dijete. Znala sam to slijedi jednako dobro kao korake valcera. Pognula sam glavu i ispruila ruku da ublaim silinu njegova amara. Zateturala je od udarca.

Uhvatila se za naslon fotelje kako bi se umirila i okrenula se natrag prema njemu, omamljena i bez daha. Seth?! A onda, iz mojih krila, glas koji je odjeknuo svim zakutcima moje due. Pusti. Pokuala sam se umijeati i sprijeiti Sethove sljedee poteze, no najednom sam se nala s druge strane zida. Iza njega sam ula svaki amar, svaki tupi udarac njegovih nogu, i vritala sam s jedne strane zida dok je Margot vritala s druge, i akama sam lupala po hladnim ciglama. Na brzinu sam se osvrnula oko sebe. Bila sam u vrtu iza Sethove kue, meu korovom i umiruim suncem. Trenutak kasnije, osjetila sam ruku

oko svojih lea. Podigla sam pogled. Solomon, Sethov aneo uvar. Ve smo se bili nakratko sreli. Posegnuo je za mojom rukom da me utjei. Mii se od mene, planula sam. Samo mi pomozi da se vratim unutra. Odmahnuo je glavom. Ne mogu, rekao je. Zna to. Zato smo vani? derala sam se. Solomon je samo zurio u mene. Neke se stvari jednostavno moraju dogoditi, proaputao je. Druge ne. Kada sami izaberu, mi nemamo utjecaja. Jo jedan krik iznutra, a zatim zvuk lupanja vrata. Tiina. Solomon je pogledao u zid. Sad se moe vratiti unutra. Seth je otiao, kazao je blago, a ja sam zakoraila naprijed i u as se nala u sobi s Margot.

Leala je na podu, borei se za dah, a kosa joj je bila raupana i slijepljena krvlju i suzama. Otra bol u u trbuhu natjerala ju je da se u trenu uspravi i sjedne, cvilei od boli. Jo uvijek je pokuavala doi do daha. Polako i duboko, polako i duboko, govorila sam joj, glasom ispresijecanim jecajima. Osvrnula se oko sebe, sva u strahu da bi se Seth mogao vratiti i istodobno udei za njegovom utjehom. Nagnula sam se nad nju popraviti ono to sam znala da je nepopravljivo. Dijamanta u njoj vie nije bilo. Crveni jastui rasparao je svoja debela barunasta vlakna po itavom podu. Otila sam po pomo i uspjela nagovoriti susjedu da navrati do Setha.

Kada se nitko nije pojavio na vratima, odluila je ui unutra i uvjeriti se da je s mladim Sethom sve u redu. Naavi Margot na podu, pozvala je hitnu pomo. Nastojei se nositi sa svime to joj se dogodilo, Margot je odluila odseliti se to je dalje mogla od Setha. Zavrtjela je globus na Grahamovu stolu, zatvorila oi i ispruila kaiprst. Ja sam bila ta koja je zaustavila globus i spustila njezin prst na najbolji grad na svijetu: New York. Tako dobar da su mu dvaput dali ime.

12 OCEAN KOJI SE MRAI

Jedna napomena: kad postanete aneo uvar (a to ne postaju svi), iskusite potpuno nov nain putovanja zrakom. Ma kakva poslovna klasa. Prvi razred je za mekuce. Aneoska klasa je prava stvar. Ukljuuje sjedenje na nosu zrakoplova ili, kad poelite malo protegnuti noge, na krilu. Mogli biste pretpostaviti da takav poloaj prua samo izvrstan pogled na oblake i zalaske sunca. Ne dajte se zavarati. Nije to oboavano sjedalo pored prozora. Sjedei na tom avionu,

letei iznad Grenlanda, pa zatim i Nove kotske, vidjela sam mnogo vie od oblaka. Vidjela sam anela Jupitera, toliko velikog da su njezina krila koja su bila od vjetra, a ne od vode obavijala taj ogromni planet, neprestano kao reketom odbijajui meteore koji su putovali prema Zemlji. Pogledala sam dolje i vidjela stratosfere anela kako lebde iznad Zemlje, sluajui molitve i priskaui u pomo anelima uvarima. Vidjela sam puteve molitvi i staze ljudskih izbora kako vijugaju na sve strane poput golemih autocesta. Vidjela sam anele u gradovima i pustinjama kako svijetle, poput nonih snimki Zemlje s Mjeseca uvijeni rog Afrike, obasjan svjetlima Cape Towna i

Johannesburga, pasju glavu Australije obrubijenu zlatnim plamenom, i vjeticu na metli Irsku kako blista svjetlima iz Dublina, Corka, Derryja i Belfasta: nisu to bila svjetla gradova, nego svjetla anela uvara. Margot se zaputila u New York u namjeri da tamo ostane samo preko ljeta. teta koju joj je Seth nanio nije bila samo u gubitku djeteta, ni ponienju koje je osjeala dok su sestre u bolnici coktale jezikom zbog jo jedne trudne t i n e j d e r i c e , zaboravljajui na dostojanstvo i lijekove protiv bolova dok su je podvrgavale dilataciji i kiretai, pa ak ni u dubokoj alosti i izdaji koju je osjetila kad je u potpunosti shvatila to joj je Seth uinio. Ne, nije ju

volio. Svaki ovjek ima po jednu istinu koju nikad do kraja ne naui. Mora uvijek iznova prolaziti iste lekcije i initi iste pogreke dok je ne postane svjestan. U Margotinu sluaju to je bila njezina nesposobnost da razlikuje ljubav i mrnju. New York je, mislila sam, bio mjesto gdje se sve posloilo i gdje se sve opet raspalo. No, dogaalo mi se neto neobino. Onoga dana kad smo se zaputile u zranu luku, primijetila sam da moja haljina ima nekakav srebrnkasti sjaj. Pretpostavljala sam da je to samo odsjaj neke druge boje. Za vrijeme leta u New York, haljina je ve poprimila boju jorgovana. Poela je mijenjati boju tako brzo da sam je gledala kako putuje kroz spektar

ljubiastih i nebeskoplavih nijansi, sve dok, sletjevi na JFK-u i spotiui se kroz dvoranu za preuzimanje prtljage, nisam stala zadizati skute svoje haljine, u udu se pitajui zato je sad tirkizna. Osvrnuvi se oko sebe, doivjela sam najvei ok u ivotu. inilo se da sam stekla drukiju vrstu vida - duhovni svijet napokon mi se otkrio u svojoj punini. Kao da je odjednom neki zastor povuen u stranu, otkrivajui dva svijeta - ljudski i duhovni - bok uz bok. Stotine, n e , tisue anela. Kako ono Biblija kae? Mirijade. Da, tako je. Mirijade, zborovi, desetci, legije - svi su bili ondje, u arenoj magli. Aneli su se okupljali oko obitelji koje su doekivale svoje voljene ili pomagali

poslovnjacima velikih trbuha povui teku prtljagu s pokretnih traka. Duhovi ne alim se, pravi duhovi - koji su se povremeno pojavljivali na udnim mjestima, dezorijentirani, izgubljeni, u drutvu svojih anela koji su strpljivo ekali dan kada e shvatiti da jesu mrtvi i da je doista vrijeme da odu. I naposljetku, demoni. Ne elim da iz slike koju prikazujem zakljuite kako je suivot izmeu demona i anela imalo lak. Sada kada sam jasno vidjela duhovni svijet, vidjela sam i to da demoni ive meu nama poput takora u tali: kujui urote da ugrabe svaki ljudski otpadak kojeg su se mogli doepati i, ako im se dopusti, sposobni su prouzroiti nevjerojatnu

koliinu tete. Isto kao i aneli, demoni su se pojavljivali u najrazliitijim oblicima. Uvidjela sam da je njihova pojava bila ona tamna sjenka ili gusta magla, lice koje je lebdjelo u zraku ili, poput Grogora, potpuno odjeveno stvorenje s licem uvijek snanom sponom povezana s ljudskim biem koje su pratili. Gledala sam mladia u trapericama i uskoj bijeloj majici kako prolazi terminalom zrane luke vukui koveg i valjajui vakau gumu po ustima, miiav i vedar. Vidjevi ga nikad ne biste pomislili da bi uza se mogao imati ijednog, a kamoli dva demona, koja su mu koraala uz bok, narogueni poput dobermana. A onda

sam vidjela njegovu auru - ljubiastocrne boje patlidana. I to god da je taj mladi uinio u ivotu, nije imao savjesti: krune od svjetla koju veina ljudi ima iznad glave kod njega nije bilo. Nije bilo ak ni sjene. Margot je uzela svoju prtljagu - jednu jedinu torbu - s pokretne trake i pogledala oko sebe, omamljena brojem ljudi koji su dolazili i odlazili, ne znajui tono na koju stranu krenuti. Imala je adresu prijateljeva prijatelja koji joj je bio spreman osigurati smjetaj dok se ne snae. Jasno sam se toga sjeala - prijateljev prijatelj bio je vlasnik knjiare i vrlo je rado iskoritavao Margotinu spremnost da radi besplatno, u zamjenu za sobiak na

katu s udnim uzmekoljenim crnim tepihom, koji je, ustvari, bio gomila ohara - pa sam po ramenu potapala anela koji je stajao pored izlaza i zatraila pomo. Na moje oduevljenje, progovorio je istim naglaskom iz Bronxa. Rekao je da e popriati sa svojim tipom, pa sam pretpostavila da misli na svoje tieno Bie. Njegov je tip bio voza taksija. Usmjerila sam Margot u njegovom pravcu. Voza taksija sluajno je znao za neko mjesto gdje bi Margot mogla pronai posao i smjetaj, i to u samom srcu grada. A kao poseban dodatak, nalazilo se odmah iza ugla najbolje male sveamerike kavane u gradu. Fritaje da zaboli glava! Margot se sva usplahirila

zbog svoje dobre sree. Blistala je poput bundeve za No vjetica kada se voza zaustavio na mjestu gdje je trebala izii. Ja, s druge strane, nisam mogla vjerovati kakve sam sree. Da pokuate pogoditi gdje smo zavrile? Hajde, probajte. Nije teko. Babbington knjige na svoju nesreu vie su nalikovale zalagaonici nego knjiari. Bob Babbington lijeni i izrabljivaki vlasnik, koji je stalno vakao duhan naslijedio je posao od svoga oca. Njegova odluka da nastavi obiteljski posao nije imala veze sa strau prema knjigama - itao je autoprirunike - ili sa eljom da preuzme asnu ulogu tree generacije Babbingtonovih prodavaa knjiga, nego

s njegovom naklonosti prema besplatnom smjetaju i zaposlenju koje je ukljuivalo gotovo neprestano sjedenje i puenje. Moglo bi se rei da se s udaljenosti od deset kilometara vidjelo da Bob taj posao ne radi sa srcem. Obojana u crno i ukraena prozorskim sanduiima koji su umjesto cvijea bili prepuni osuenog korova i limenki piva, knjiara je izvana izgledala jednako primamljivo kao i otvorena grobnica. Unutranjost je bila jo gora. Ne dajui se obeshrabriti njezinim izgledom, Margot je gurnula vrata knjiare i s praga zazvala: Dobar dan? Tako je onamo ulazila veina kupaca pitajui se smetaju li moda. U

udaljenom kutu trgovine uspjela je razaznati mali grm crne kose i duge brkove, iznad kojih je plesao letei zmaj duhanskoga dima, a ispod lebdio ogroman, bijeli osmijeh, za koji se ispostavilo da je, ustvari, Bobov trbuh, koji mu je ispadao iz preuske majice. im je na pragu ugledao plavokosu cigansku kraljicu u kariranom, pomislio je na lisice za ruke. O, o. Bilo kako bilo, ostavi vjeran svojoj rijei, Bob je ustupio Margot sobu na katu u zamjenu za ispomo u trgovini u prizemlju. krgutala sam zubima i slijedila ih uokolo, nogama udarajui Gusara Bobova slijepog, ugavog maka - i odailjui blago svjetlo kako bih rastjerala ohare i takore.

Margot se zavukla meu prljave plahte kreveta na razvlaenje, pomislila na to kako joj ve nedostaje Graham i plaui se uljuljala u san. A ja, ja sam koraala gore-dolje po kripavom podu, promatrajui svoju haljinu kako ponovno mijenja boju poput oceana koji se mrai pod olujnim nebom. ekala sam Nan obino bi se pojavila svaki put kad bi se u mome svijetu neto promijenilo - no nije je bilo. Pa sam pokuala sama shvatiti to se dogaa. Nisam morala dugo razmiljati. Bilo je, moglo bi se rei, nekoliko nagovjetaja. Isto kao to mi je duhovni svijet otvorio svoja vrata samo nekoliko sati ranije, tako je sada bilo i s prirodnim svijetom. Pogledavi na ulicu

ispod prozora, vidjela sam neto to mi se isprva uinilo kao oblak praine koji lebdi dva metra iznad plonika. A onda sam shvatila da su ti oblaci zapravo rojevi bolesti u koje su mukarci i ene nesvjesno ulazili. Nepomino sam sjedila i uasnuta promatrala ovjeka koji je upravo proao kroz oblak, ponijevi sa sobom Kaposijev sarkom koji mu se ve stao iriti na desni i kou oko koljena poput kugli razasutih po bilijarskom stolu, pa zatim i enu koja se hitrim korakom izgubila u daljini sa suvenirom stotinu godina starog virusa kozica. Pokuala sam upozoriti njihove anele, i oba puta njihov mi se odgovor odvrtio u glavi, jasno poput govorne pote: Gledaj paljivije, novakinjo. U

svakom su virusu lekcije. Trebalo mi je dugo, dugo da ponem gledati tako paljivo. Kao to moete zamisliti, Margotina soba bila je pravi raj za mikrobe. No sam provela titei joj plua od spora u vlanom zraku i poprilino agresivne gripe iji se virus nalazio u jastunici oko koje se sklupala u snu. No to je bio maji kaalj u usporedbi s onim ime sam se u konanici bavila. Kao da igram ah, ostatak noi provela sam ruei putokaze koje su za Margot postavljala tri demona ija lica nisam vidjela. Da objasnim. Demoni se, kako sam saznala, ne slue aputanjem prijedloga i gurkanjem laktovima. Oni su znanstvenici ljudske slabosti. Potaknut

e srodne due da se vjenaju, istodobno pronalazei najmanju pukotinu u njihovoj vezi pa e provesti godine gazei po njoj sve dok naposljetku razvod ne rastrga ne samo te srodne due nego i njihovu djecu, i djecu njihove djece, i tako unedogled, sve dok se pukotina ne proiri generacijama. Demoni svoje ciljeve postavljaju dobrano unaprijed. Oni love u oporima. Njih trojica proveli su vei dio te noi provodei plan koji su kovali ve godinama: nagovoriti Margot da si oduzme ivot. Oznake tog puta vidjela sam im sam nogom stupila u knjiaru. Prvi je znak bio Bob. Vidio je Margot i pomislio na lisiine. Jo mu se jedna misao Zavrtjela

u glavi, poput kratkog filma: drat e je u stanu na katu tjednima, mjesecima, moda ak i godinama. Mogla bi kuhati i istiti, a on e je opskrbljivati s onoliko trave koliko bude trebalo da zaboravi bilo kakve misli o bijegu. Njegov narueni osjeaj ljudskosti odagnao je tu misao, no stalno mu se iznova vraala. Ja i deset drugih anela napravili smo krug oko Bobova kreveta i ispunili mu snove sjeanjima na majku. Kada je svjetlost oko njegove glave poela jaati, pojavile su se one tri druge sile koje su se nalazile u zgradi. I to je bio trenutak kada sam saznala za inove u svijetu anela: etiri anela meu nama izvukla su maeve. Debele maeve sa zasljepljujuim svjetlom, ija je otrica,

kad bi se zagledao, izgledala kao da je nainjena od gorskog kristala. No, od ega god da je bila, upalilo je. Demoni su otili, a njihov plan je propao. Ali ja nisam htjela riskirati. Provela sam itavu no planirajui novi put za Margot, zajedno s ostalim anelima. A zatim su otili uiniti ono to se moralo. Do jutra je moja haljina ve poprimila plavu boju indiga, a ja sam bila izgubljena, uplaena i uzbuena. Iz meni nepoznatog razloga, haljina mi je promijenila boju upravo u trenutku kada sam napokon strgnula zastor s duhovnog svijeta. Da sam znala koliko u jo dodatne odgovornosti nositi na leima koliko e vie zatite Margot trebati mislim da bih ga bila ostavila na mjestu.

Ali sada je bilo prekasno.

13 VRAANJE PUKE
Idui sam dan zapoela s obnovljenim osjeajem svrhe i jasnom namjerom: otkriti kako sam umrla. Ili tonije, otkriti tko me ubio. Margot je uskoro punila osamnaest godina, a jo je uvijek bila naivna poput djevojice. I lijepa kao slika. Kao da to dvoje samo po sebi nije inilo dovoljno opasnu kombinaciju, glava joj je bila prepuna snova o ivotu koji se nikad nee ostvariti: uspjena spisateljska karijera koju e uskladiti s podizanjem

estero djece (tri djeaka i tri djevojice) u kui negdje sjeverno od New Yorka, okruenoj cvijeem i ispunjenoj mirisom pite od jabuka, koju e pei zgodnija verzija Grahama. No promatrajui je dok se naginjala preko prozora stana koji je gledao na ulice okupane prljavom kiom i preplavljene utim taksijima, a njezina su sanjarenja bojila zrak oko nje ivo poput ljubiica, nisam mogla a da se ne upitam, s osjeajem aljenja koji me paralizirao: Kad se sve promijenilo? Gdje je sve krenulo krivo? Je li to bilo zbog Hilde? Setha? Sally i Padraiga? Loua i Kate? Zole i Micka? Je li to bilo zbog stvari koje e se tek dogoditi - poput udaje za Tobyja,

raanja Thea i raspada braka iz kojeg sam isplovila na rezervoaru punom votke? Ovo je bio trenutak mog ivota kad se sve trebalo vinuti u beskrajne nebeske visine. Plavokosa djevojka koja je ivjela na Manhattanu u vrijeme kada su ulicama tekle sve najbolje revolucije drutvena, politika, seksualna, gospodarska -nije neka tri desetljea kasnije trebala zavriti mrtva u hotelu manje od deset kilometara odavde. Da, dogaa se. Ali ne za vrijeme mog deurstva. Margot je zatvorila prozor, odjenula se (karirane hlae iz kune proizvodnje, modri vuneni demper) i poeljala svoju dugu kosu. Stala je ispred visokog samostojeeg zrcala i promotrila svoj

odraz u njemu. Ja sam stajala iza nje, brade naslonjene na njezino rame. Curo, uzdahnula sam, mora nabaviti novu odjeu. Malo je napuila usnice, pljusnula se po obrazima i zagladila svoje upave, guste obrve. Lagano se Zavrtjela u svojoj opravi - jesam li spomenula da su hlae od tartana uz to bile visokog struka i vreaste na bokovima? - pa se namrtila. Isto kao i ja. Zar sam nekada stvarno izgledala ovako? Kako me nisu uhitili? U knjiari u prizemlju Bob je slagao knjige bez ikakvog posebnog reda, istodobno pokuavajui pojesti pecivo od cimeta. Ugledao je Margot i posramljeno odvratio pogled. Snovi o

majci bili su teki i uznemirujui. Neiste misli o tome kako e zatoiti Margot nestale su. Poela sam nazirati jednu sasvim drugaiju stranu tog ovjeka. Bio je krtica u ljudskom obliku. Znatieljan na neki slijep nain, mumljajui se vukao kroz uske hodnike izmeu pretrpanih polica s knjigama, uivajui u nedostatku ljudskog drutva poput svinje u blatu. Njegov aneo njegov djed Zenov - slijedio ga je uokolo s rukama na leima, s negodovanjem vrtei glavom zbog kaosa razbacanih stranica i papirnatih omota knjiga u kojemu je obitavao. A kad bih se dovoljno paljivo zagledala, vidjela bih kako se s obje njegove strane pojavljuju paralelni svjetovi, isprva

mutni poput televizijskog ekrana pod vodom, no sve jasniji to bih se jae koncentrirala, kao da se voda oko njih smiruje: u jednom sam ga vidjela kao malenog djeaka koji se u ormaru skriva od tekih pesnica svoga oca, a u drugom kao umirovljenika: usamljenog, senilnog starca koji jo uvijek slae knjige. Zbog oba ta prizora bilo mi ga je pomalo ao. Ponudio je Margot ajem, koji je odbila, pa je zatim proveo kroz knjiaru. Ispriavam se, jesam li kazala knjiaru? Trebala sam rei riznicu knjievnog blaga. Tip je imao stotinu godina stara izdanja Plauta koja je u svrhu stabilnosti drao podmetnute pod bilijarski stol, potpisane primjerke djela Langstona Hughesa koji su sakupljali prainu ispod

blagajne, prvo izdanje Akhmatove koje je koristio kao podmeta za alice. Dok je Bob trabunjao o tome kako mu loe ide prodaja, kako stvarno ne zna zato bi se itko muio razdvajati povijest po zemljopisnim kategorijama i bla, bla, bla, ja sam napokon uspjela usmjeriti Margotinu panju na Akhmatovu. Uzela je knjigu u ruke i zagledala se u korice: Zna li tko je ovo? Prola je najmanje minuta. Tko? ena na koricama ove knjige. ovjee, ba mi se svia taj tvoj naglasak. Hajde jo jednom kai korice. To je Anna Akhmatova. Jedna od najrevolucionarnijih pjesnikinja modernog doba.

Oo... A ovo, izvukla je primjerak Shakespeareovih Djela s druge police i naglim pokretom ga otvorila, ovo je potpisao Sir Laurence Olivier. Na pragu smo zbirki najboljih sveuilinih odsjeka za knjievnost na svijetu. S iekivanjem je zurila u njega. Klimala sam glavom. To je to. Bob se zbunjeno vrpoljio na mjestu. Koliko dugo ovo ve lei ovdje? Bob je podigao ruke, kao da se predaje: Uf, pa ne znam... Stala je preturati po ostalim policama. Bob se ogledavao uokolo kao da oekuje da e svaki tren na vrata banuti ostatak panjolske inkvizicije.

Margot je prestala preturati i stavila ruke na bokove. Hmmm, kazala je, koraajui gore-dolje izmeu polica. Sad je ve probudila Bobovu potpunu znatielju: ta? ta? Zastala je i zamiljeno uperila prst u njega. Nategnuo je majicu do remena. Trebaju ti novije stvari, kazala je. Misli kao novija odjea? Ne! Novije knjige. Ima previe klasika na ovim policama. Jo koraanja. Buvljaci. Gdje se odravaju? Blju-ta? Oprosti, privatne rasprodaje, sajmovi rabljene robe, mjesta gdje ljudi prodaju stvari koje im vie ne trebaju. Ovaj...

Na takvom mjestu mogli bismo jeftino nabaviti knjige koje drugima ne trebaju. Mogli bi... ? Izii u i potraiti gdje bismo se mogli opskrbiti novim stvarima. Ovaj, Margot? Okrenula se na pragu, ve u kaputu, i upitno ga pogledala: to? Bob se poeao po trbuhu: Ma nita. Samo... sretno. Nasmijeila se i otila. Za one meu vama koji se toga ne sjeaju, u to vrijeme nisu bili ivi ili su ga proveli na pustom otoku, New York je kasnih 1970-ih bio pulsirajui, osiromaeni, zloinom i drogama zagaeni i sirotinjskim etvrtima

pretrpani cjelodnevni disko. Vraajui se sada onamo osjeala sam kako me istodobno prolaze trnci i od straha i od uzbuenja. Iz moje se perspektive inilo kao da u gradu obitava po deset anela na jedno ljudsko bie, i to razliitih vrsta anela - neki su od njih nosili bijele haljine, drugi su plamtjeli poput vatre, a neki su bili golema stvorenja nainjena od pulsirajue svjetlosti. Nikakvo udo da je grad prtao osjeajem nepobjedivosti, kao da je i sam imao krila koja su ga mogla uzdignuti iznad svake nedae koja ga zadesi. Ulice kojima je Margot toga jutra koraala su, primjerice, nedugo prije toga bile preplavljene krvlju, novinarima i takorima, i to nakon niza

ubojstava poinjenih od strane serijskog ubojice poznatog pod imenom Samov sin. Neko se vrijeme u zraku osjeao teret straha i sumnje. Tee se disalo, a plonici su bili previe skliski za hodanje. No ve sad, nakon to je prolo tako malo vremena, ivot je opet bio u punom cvatu. Makovi su prkosno nicali iz pukotina u asfaltu koji je jo donedavno bio ograen policijskim trakama. I sjetila sam se da je upravo to bio razlog zbog kojeg sam se osjeala sigurno, premda su me u osamnaest mjeseci etiri puta opljakali na ulici, i da je to bio razlog zbog kojeg sam voljela taj grad: ne zbog kafia koji su istodobno sluili kao skrovita Crnim panterama, ni pjesnika beat generacije

na estoj aveniji ili inih revolucionara, nego zbog sposobnosti oporavka koja se utila u svakom kutku toga mjesta, zbog osjeaja da se i sama mogu popeti preko svih golemih zidova svoje prolosti i s njihova vrha dosegnuti jo vee visine. Poelo je kiiti. Margot je navukla kaput preko glave, pokuavajui se snai u planu grada koji je drala u rukama. Na jednom je mjestu pobrkala desno i lijevo pa se nedugo zatim nala u stambenoj ulici u istonom dijelu grada. Ve odavno nije vidjela kue tako stisnute jednu uz drugu, poput cjepanica naslaganih uza zid taglja. Neko je vrijeme stajala na mjestu, pogledom prouavajui red bijelih trokatnica do ijih su ulaznih vrata vodile stube.

Nekoliko metara ispred nje, uminkani tip neukrotive kose i visoka crnkinja u dugoj utoj haljini iznosili su kutije iz kue i ukrcavali ih na kamionet. inilo se kao da su usred svae. ena je tresla ispruenim dlanovima s obje strane glave i rairenih oiju neto uznemireno objanjavala. im je Margot prila dovoljno blizu da ih moe uti, uminkani je tip ispustio svoju kutiju i bijesno odjurio unutra. ena je nastavila premjetati kutije kao da se nita nije dogodilo. Margot joj je prila. Zdravo. Selite se? Ja ne. Samo on, odrjeito je odgovorila ena, glavom pokazujui prema praznom pragu kue. Margot je pogledala kutiju koju je

ena nosila. Bila je puna knjiga. Biste li moda prodali te knjige? to se mene tie, dala bih ti ih. Ali nisu moje. Morat u pitati njega. ena je frknula nosom i spustila kutiju, a zatim iz nje izvadila knjigu koja joj je posluila kao kiobran dok je trala natrag u kuu. Margot se polako pribliila kutiji i pogledom prouila njezin sadraj. Salinger, Orwell, Tolstoj... itatelj je imao ukusa. Uminkani tip pojavio se na kunom pragu. Ispostavilo se da izbliza ipak ne izgleda tako uminkano. Bio je blijed kao vampir, imao grm upave crne kose i tamne vodenaste oi koje su vidjele previe boli. Hej, obratio se Margot. eli

moje knjige? Margot se nasmijeila: Ovaj, da molim, ako si zainteresiran za prodaju. Ili darovanje, to god ti je drae. Nasmijala se. Oi su mu zasjale. Odakle si? upitao je, zakoraivi prema njoj. ena je napravila grimasu i zastenjala pod teretom kutije. Pokuavala sam se sjetiti ovog susreta. Iz Engleske. Odnosno, rodom iz Irske, odgovorila je Margot, vie ne osjeajui kiu. Zapravo sam tek stigla ovamo. Radim u jednoj knjiari. Iz kojeg dijela Engleske? Sa sjeveroistoka. Stvarno? Moemo li se pokrenuti s mjesta, molim te? oglasila se njegova djevojka,

gospoica Nervozna. Ma daj, ne dosauj, kazala sam. Njezin aneo uvar oi-nuo me pogledom. O, da, odvratio je, preobraavajui se ponovno u deka gice Nervozne. Oprosti, danas se selim. Nemam vremena za uspomene iz djetinjstva. Samo uzmi tu kutiju, tvoja je. Siguran si? Ma, sve za zemljaka. Odnosno, u ovom sluaju zemljakinju. Klimnuo je glavom u znak pozdrava i ponovno uao u kuu. Osjetila sam tapanje po ramenu. Okrenuvi se, ugledala sam Leona, svog kolegu anela iz Sv. Antuna. Leone! povikala sam oduevljeno,

bacivi mu se oko vrata. Kako si? Gledala sam u njega pa ponovno vratila pogled na uminkanog tipa. A onda mi je sinulo. Uminkani tip bio je Tom iz Doma sv. Antuna. Tom, branitelj planeta Maglotrik, prvo dijete koje sam titila u Grobnici, djeak kojega sam se kroz maglu sjeala kako mi daje nevidljivu puku. Pa kako ste vas dvije? upitao je Leon, ali ja sam bila previe zaokupljena vlastitim mislima da bih mu odgovorila. Tom se okrenuo i ponovno zaputio prema kui, a u tom se trenutku u tekom prostoru meu njima preda mnom otvorio paralelni svijet - ili je to samo bio prikaz mojih vlastitih elja, ne mogu

sa sigurnou rei - u kojem su Margot i Tom, dvije srodne due, ivjeli svoje snove uz bezbroj djeice i duge rasprave o Kafki za veerom. Doviknula sam joj: To je on, to je on! To je mali Tom! Reci mu tko si! Reci mu za Sv. Antun! Moda sam doprla do nje, a moda i nisam: u svakom sluaju Margot je uzela kutiju s knjigama i otila, ali ne prije no to je navrljala svoje ime i adresu u primjerak Philip K. Dickovog Specijalnog izvjetaja koji mu je ostavila na pragu. Nekoliko dana kasnije, navratio je u knjiaru traei Margot. A ko pita? upita Bob, u maniri vodozemca. Recite joj da je Tom. Oboavatelj

Philip K. Dicka. Taj nema veze s pisanjem, ovjee. Je li ona tu? Nemam pojma. Tom je uzdahnuo, izvukao blok iz depa jakne i zapisao svoj broj: Hoete joj ovo dati, molim vas? Pobrinula sam se da to i uini. Pobrinula sam se i da ga Margot nazove. I pobrinula sam se da kad je pozove na veeru Margot pristane. I tako smo Margot i ja - obje jednako nervozne, jednako uzbuene jednog kinog utorka naveer sjele u taksi koji nas je odvezao do Lenox Loungea u Harlemu. I obje smo zamiljale budunost - ja itav ivot s Tomom, Margot neto sasvim slino a ja sam

se divila injenici kako napokon neto mijenjam. Upravljala sam brodom svoje sudbine, koji je sada plovio prema nekim novim obalama, bez ugaenih stopa i aljenja. Tom je ekao ispred Lenox Loungea u crnom odijelu i bijeloj koulji, raskopanoj na vratu. Sjedio je na kamenom stupicu, prekriivi ispruene noge u glenjevima, i povremeno brisao kiu iz oiju. Vidjela sam Leona kako stoji pored njega i mahnula mu. Margot je ugledala Toma i vozau taksija povikala Stanite! tako panino da je istog trenutka nagazio konicu i prisilno se zaustavio usred prometne guve. Margot je dobacila novac i nekoliko isprika preko prednjeg sjedala i izila iz

automobila. Pola sam za njom. Netko s druge strane ceste mi je mahao. Bila je to Nan. Pustila sam Margot da otri naprijed, a ja sam prela cestu i zaputila joj se ususret. Privukla me u vrst zagrljaj: Svia mi se nova boja. Plava, ha? Sigurno sada drukije vidi stvari. Uzela me pod ruku i odluno povela niz ulicu. Mnogo drukije, odvratila sam. Mijenja li se boja zbog toga? Mislim, zato bi mi haljina uope mijenjala boju? Polako, jedno pitanje za drugim, nasmijala se. Promjena boje povezana je s napretkom tvog duhovnog putovanja. ini se da si stigla do vane prekretnice. Plava je dobra boja.

Ali to to... Zastala je i uputila mi strog pogled: Moramo porazgovarati o ono dvoje. Okrenula je glavu prema Margot i Tomu, koji su avrljali i stidljivo oijukali jedno s drugim. Sluam. Nemoj sluati. Samo gledaj. I upravo ondje, nasred Avenije Lenox, oblaci iznad buliminih kanti za smee i gubavih zgrada razdvojili su se i otkrili viziju. Bio je to maleni djeak, od nekih devet godina, lica zaprljana zemljom i u odjei koja je podsjeala na ulinog derana iz 1950-ih: kapa od tvida, neuredna koulja, kratke tofane hlae i odrpani sako. Drao je ruke u zraku i

otvarao usta, kao da pjeva. Trenutak kasnije vidjela sam da se nalazi na pozornici. Meu stotinjak ljudi u publici nalazila se i ona crnkinja u utoj haljini od ranije. Sada je bila starija, kratko oiane kose i treptavih oiju koje su bile potpuno usredotoene na pozornicu. I onda sam shvatila: djeak na pozornici bio je njezin sin. Zaukala je zavjesa iza pozornice i djeak je otrao prema njoj. Mukarac kojem se bacio u zagrljaj bio je Tom. Njegov otac. Jesi li ve zakljuila zato sam ovdje? upitala me Nan, podigavi obrvu. eli da zaustavim bilo kakvu romansu izmeu Margot i Toma. Nan je odmahnula glavom: elim da

uzme u obzir itavu slagalicu, prije nego to pone petljati po njezinim dijelovima. Ve zna za koga se Margot uda. A sada si vidjela i ishod Tomovih ivotnih odluka. Ali on te odluke jo nije donio! A nije ni Margot. Zastala sam i duboko udahnula. Hvatao me bijes. Sluaj, ja sam svoj... Margotin aneo uvar iz nekog razloga, i smatram da je taj razlog to to i predobro znam stvari koje je trebala uiniti i stvari koje nije. A jedna od stvari koje nije trebala uiniti je udati se za Tobyja. Nan je slegnula ramenima: Zato? U nevjerici sam se zagledala u nju. Zato? Odakle da uope ponem? Vjeruj mi, odvratila sam. Toby i

ja... nismo bili jedno za drugo. Razili smo se, O. K,? Zato da pustim Margot da stupi u brak koji e se na kraju raspasti, ha? Nan je zabrinuto podigla obrve: A misli da e biti ita drukije s Tomom? Zaklopila sam oi i nagnula se natrag, nastojei u jednom izdahu izbaciti svu svoju frustraciju. Osjeala sam se kao da pokuavam rastumaiti neurokirurgiju peinskom praovjeku. Zna, saznala sam za Pjesmu dua, konano sam izustila. Ispitivaki me pogledala: Doista? I kako ti je to funkcioniralo? Zastala sam. Postoji neto vie od Pjesme dua, zar ne? Ja uistinu mogu

promijeniti stvari. Ruth... Mogu doznati tko me je ubio i sprijeiti ga. Mogu izmijeniti ishod svog ivota... Ve smo bile pred Lenox Loungeom. Nan je podigla glavu i pogledala me u oi: Postoje mnoge, mnoge stvari koje kao aneo uvar moe uiniti, osobito u tvom sluaju. Ali nije poanta u tome ja mogu. Ja mogu je ljudski koncept, mantra ega. Ti si aneo. Sada je vana Boja volja. Rekavi to, stala se udaljavati. Sada je bio na meni red da upitam zato: Reci mi zato je to vano, Nan? Ja jo nisam niti vidjela Boga. Zato ne bih promijenila stvari kad tono znam

kako je dobro sve moglo biti, ha? A zna li doista? Saaljenje na njezinu licu me razorualo. Nastavila sam, premda s malo manje uvjerenja: Iako sam mrtva, jo uvijek mogu iskusiti Margotin ivot kroz nju. Moda ak i mogu preokrenuti stvari, pa umjesto da umrem u najboljim godinama i ostavim svoj odnos sa sinom u potpunom rasulu, mogu doivjeti starost i moda uiniti togod dobra na svijetu... Ve je polako nestajala, iskljuujui se iz mojih prigovora. Ugrizla sam se za usnu. Mrzila sam nae razgovore zavravati u neslaganju. uvaj se, kazala je i iezla.

Okrenula sam se i pogledala iza lea. Tamni oblak magle i odraz na prozoru automobila: Grogorovo lice. Namignuo mi je. Stajala sam na kii i osjeala pulsiranje vode koja mi je tekla iz lea. Nisam bila u stanju razaznati je li srce koje mi je tuklo u grudima moje vlastito ili tek sjeanje na njega, i jesu li Margotine odluke moje ili njezine i, prvi put u ivotu, nisam znala kakvog utjecaja vie uope imam na ita. I zbog toga me obuzimao bijes. Bila je pono. Margot i Tom, ruku pod ruku, odlazili su iz Lenox Loungea. Jo uvijek nisu shvatili da su se poznavali u Sv. Antunu. Znali su samo to da ele voditi ljubav jedno s drugim, i to

to prije. Zagrlili su se pa se onda dugo ljubili. Isto mjesto, sutra naveer? upitao je Tom. Naravno. Margot ga je ponovno poljubila. Okrenula sam glavu. Tom je ugledao taksi koji je vozio u njihovom smjeru. Ti uzmi ovaj, rekao je. Ja bih veeras ba rado proetao kui. Taksi je usporio i zaustavio se. Margot je uskoila unutra. Uputila mu je dug pogled i nasmijeila se. Smrtno ozbiljna izraza lica, Tom je iz unutarnjeg depa izvukao nevidljivi Magnum.44 i zapucao u nju. Na trenutak joj je kroz glavu proletjelo sjeanje na Sv. Antun, no u iduoj sekundi ve je izblijedjelo.

Dok sam stajala pored njega, oboje izgubljeni u vlastitim sjeanjima, taksi se utopio u plimi neonskih svjetala. Sjedila sam pokraj Margot na zadnjem sjedalu, promatrajui je kako svako malo pogledava kroz stranje staklo, smijui se sama sa sobom dok je razmiljala o Tomu. Vidjela sam kako svjetlost oko njezina srca biva sve jaa, bujajui od elja. Kroz glavu su mi prole Nanine rijei. A misli da e biti ita drukije s Tomom? Da, pomislila sam. Zaista mislim. Kada je taksi usporio, zaustavljajui se na crvenom svjetlu, na prozoru se zaulo se kucanje. V oza je spustio prozor i provirio van, gledajui u figuru koja je stajala na kii. Mukarac se

nagnuo naprijed, titei se od kie biljenicom konih korica. Mogu li podijeliti taksi s vama? Idem u West Village. Protrnula sam. Taj bih glas prepoznala i da ga zakopaju u egipatsku grobnicu i na nju postave limenu glazbu. V oza je u retrovizoru pogledao u Margot. Naravno, odvratila je, pomiui se u stranu kako bi napravila mjesta novom putniku. Nemoj, rekla sam, zatvarajui oi. Na semaforu se upalilo zeleno. Mladi u zelenom odijelu od samta zabacio je svoju dugu kosu i pruio ruku prema Margot: Hvala, ja sam Toby. Kriknula sam. Prodoran krik, pun

boli. Krik prokletih. Margot, rekla je Margot, a ja sam zaplakala. Drago mi je.

14 TRI STUPNJA PRIVLANOSTI

Postoji li nain da vam opiem prizor u tom automobilu, osjeaj koji se njihao nad nama kao atorsko krilo u oluji, prepuno vode i spremno da svaki as eksplodira. Kia se odbijala o vjetrobransko staklo, mijeajui se s isprekidanim umovima radiostanice. Brisai su se dizali i sputali poput EKG-a, a voza je pjevuio Singin' in the Rain na maarskom. Tri su se vrste, ili tri stupnja privlanosti dogodila u tom automobilu:

1. Margot je pogledala Tobyja i osjetila neobinu privlanost prema njegovoj dugoj tankoj kosi boje jesenjeg lia, prema njenosti njegovih oiju i iskrenosti u njegovom hvala. 2. Toby je ispod oka pogledao Margot i pomislio dobre noge. Unato mom nezadovoljstvu, od tog je pogleda neto u meni zatitralo. Na prvu loptu pretpostavio je da Margot ima deka, da je studentica na Sveuilitu Columbia (bilo je to zbog kratke tamnozelene suknjice od tvida koja je to ljeto bila popularna meu enskom studentskom populacijom) i da nema nikakve anse da bi ikada pogledala nekoga poput njega. Pa se samo pristojno nasmijeio, izvukao biljenicu iz depa i nastavio

vrljati biljeke za svoju kratku priu. 3. Dok sam sjedila izmeu njih, privlanost koju sam sama osjeala prema Tobyju bila je ona duboka, odana, ratom okonana veza s ovjekom koji je bio otac mog djeteta, moj suprug, moj klijent i, neko davno, moj najbolji prijatelj. Spona koja nas je neko povezivala, debela poput tramvajske pruge, naposljetku je pukla i vratila mi se natrag u lice. I sada, dok sam mu sjedila tako blizu da sam vidjela niz naranastih pjegica ispod njegovih oiju, glatkou njegovih obraza na mjestima gdje je molio za bar pokoju dlaicu koja bi dokazala da je - napokon - preao dvadeset i prvu, drhtala sam od ljubavi i strasti, mrnje i povrijeenosti.

Iako nisam imala daha da ga zadrim, drala sam ga poput dragocjena dara, ukoena kao kip, sve dok nije iziao iz auta i, kucnuvi po staklu u znak pozdrava, iezao u no. Opustila sam stisnute pesnice i smijala se, dok se nervozno podrhtavanje u mome glasu nije smirilo. Znala sam da e se opet sresti, i onaj dio mene koji ga je jo uvijek mrzio bijesno je vikao na dio mene koji je taj susret prieljkivao. U tom aneoskom sukobu, dogodio mi se previd: kada sam se okrenula i pogledala u Margot, upravo se sagnula podii neto to je Tobyju ispalo dok je izlazio iz taksija. Prije no to sam stigla ita uiniti, prije no to sam se uspjela ponovno ukljuiti u sadanjost, ve je

itala. Bila je to kratka pria, moda esej, napisan malim i tankim, iljastim slovima rukopisom intelektualca, ali s debelim i okruglastim samoglasnicima, koji su ukazivali na Tobyjev duboko ukorijenjeni osjeaj empatije. Tekst je, zaudo, bio zapisan na stranici koja je neko pripadala izdanju Boccacciova Dekamerona s prijelaza stoljea, tako starom da je stranica bila uta, a sam tekst gotovo ispran vremenom. Toby je bio ono to biste nazvali tipinim primjerkom izgladnjela umjetnika. Bio je toliko mrav da je njegovo odijelo od samta izgledalo poput vree za spavanje u obliku odijela, a njegove duge, kotunjave ruke

uvijek su bile iarane i uvijek hladne. ivio je od svojih tromjesenih primanja sa Sveuilita u New Yorku, to je znailo da je za prehranu ovisio o ostacima sa hotdog tanda starog prijatelja s faksa, a za spavanje koristio potkrovlje kafia u ulici Bleecker koji je radio itavu no. Nikad ni za ivu glavu ne bi priznao da je siromaan. Gostio se rijeima, gutao poeziju i osjeao se poput milijunaa kada bi imao nalivpero puno tinte i ist komad papira. Bio je pisac, a ono to je za Tobyja u tome bilo najgore je da je vjerovao - i ak se i zauzimao za to - da je potpuno siromatvo dio paketa. Pa ako moete zamisliti izlizan komad papira s izblijedjelim tekstom na

talijanskom koji proviruje ispod tintom zamrljanih umjetnikih krabotina nalivpera, otprilike znate to je Margot podigla s poda taksija, rastvorila i proitala. Drveni ovjek autor Toby E. Poslusny Drveni ovjek nije bio lutak; za razliku od Pinokija, drveni ovjek bio je pravi ovjek, dok svi ostali oko njega to nisu bili. U toj zemlji lutaka, drveni je ovjek ivio vrlo teko. Prilika za zaposlenje nije bilo, osim ako nisi imao konce privezane za udove i bio u stanju ne pomicati usne dok govori. Nije bilo ni kua ni poslovnih zgrada, a u posljednje je vrijeme vladala i nestaica crkava; umjesto toga, cio se

planet pretvorio u golemu pozornicu na kojoj su se lutke epirile i svaale, pa je drveni ovjek s vremenom bivao sve usamljeniji. Drveni ovjek, naime, nije bio sav od drva, nego mu je samo srce bilo takvo: tonije, srce mu je bilo stablo s mnotvom grana na kojima nije rasla nikakva voka niti se s njih ikad zauo ptiji pjev. Iako Margot nije znala nita o ovjeku pokraj kojeg je sjedila itavih sedamnaest blokova, osjeala je kao da je zavirila kroz prozor u njegovu duu, u stranicu njegova dnevnika, u ljubavno pismo. Gola usamljenost koja je uala u njegovim rijeima pobudila je njezine simpatije. Ja sam, naravno, njegove

rijei itala kao nesigurno, intertekstualno trabunjanje, ogorena tona, koje je zaudaralo na refleksivni stil tipian za razdoblje nakon McCarthyjeva lova na vjetice. Mladi Toby Poslusny nije bio ba neki majstor od pera proi e dosta godina prije nego to u potpunosti usavri svoje umijee. Ali za mladu i blago nostalginu ljubiteljicu knjievnosti koja je naizust znala odlomke iz Orkanskih visova, Tobyjev je palimpsest2 bio minsko polje slasnog ispovjednikog simbolizma.
2. Palimpsest - pergament s kojeg je ostrugan prvi natpis kako bi se ocrtao drugi, ali tako da se jo uvijek, u naznakama, moe proitati staro ispod novoga.

I tako ovjek koji je izgurao Toma iz Margotinih misli nije bio Toby, nego jedan od njegovih likova. Tom je jo pet

puta navraao u knjiaru. Svaki je put Margot bila vani, harajui po drugim knjiarama u potrazi za materijalima kakve je Bob trebao imati na svojim policama, i neprestano mislei na Tobyjevu priu. Strano su je ivcirali pranjavi svesci mrtvih bijelaca koji su zauzimali dragocjeni prostor u Bobovoj knjiari; iako je izlog izvana obojila u bijelo, zamijenila treperave arulje i provela itav vikend popravljajui natpis Babbington knjige, kupci koji bi i uli unutra jednostavno nisu eljeli Hemingwaya ili Wellsa. eljeli su nove, bijesne glasove koji su nicali u getima Detroita, imigrantskim naseljima Londona, Manchestera, Glasgowa, u sirotinjskim etvrtima Moskve. Nakon

JFK-a, Vijetnama, afere Watergate i serijskog ubojice pred njihovim vratima, nova generacija itatelja od dvadeset i koje eljela je knjievnost koja je odraavala ludilo vremena. S vremenom sam prihvatila injenicu da je prilika s Tomom izgubljena i poela energino ohrabrivati Margotin sljedei potez, premda svjesna njegove cijene: studij knjievnosti na Sveuilitu New York. Nazvala je Grahama. Hej, tata! Ja sam! Kako si? Prigueno gunanje. Margot. Margot? Jesi to ti? Pogledala je na sat. Opet je pobrkala vremenske zone. Kod kue je bilo etiri ujutro. Margot?

Da, tata, oprosti, jesam li te probudila? Ne, ne. Kaalj koji je podsjeao na struganje lopatom po ljunku i zvuk pljuvanja. Ma ne, nikako. Upravo sam se spremao za poetak dana. Zvui uzbueno, to se dogaa? I tako mu je zadihano objasnila to eli. Zahihotala je zbog vlastita izbora rijei: prilika da ne postanem jedna od malograana koji upravljaju naom zemljom. Upitao je koliko e to kotati. U manje od minute, elja joj je bila usliena. Platit e kolarinu i Bobu poslati novac za smjetaj za sljedeih dvanaest mjeseci. Imao je samo jedan zahtjev: da proita njegov posljednji roman i javi mu to misli. Rijeena

stvar. Sjeate se zemljita koje sam spominjala, onog zbog kojeg je Margot mogla postati multimilijunaica? Drala sam Midtown West na oku, s vremena na vrijeme potiui Margot da zanemari apokaliptine pustopoljine toga dijela grada i radije razmisli o njegovoj blizini Times Squareu, da se ne obazire na ratove ulinih bandi i policijske racije, nego da ima na umu njegovu nezamislivo nisku trinu cijenu. Kada je Grahamov novac sjeo na njezin raun u banci, iznos je bio dovoljan za kupnju 4200 kvadratnih metara zemlje. Banka bi joj sigurno odobrila ostatak koji bi joj omoguio da izgradi skroman hoteli. Izloila sam joj ideju u snovima, dodala

nekoliko prizora prozranih hotelskih soba s utirkanim pamunim plahtama, ruiastim bourima na nonom ormariu, otvorenim kaminom u predvorju... Osjeala sam se poput filmskog redatelja, makar mi nije bila potrebna kamera, nego samo moja ruka prislonjena na Margotino elo. Margot bi se probudila s iznenadnom udnjom za mekim krevetom, vruim tuem i poslugom u sobu. No moja zamisao o hotelu nikad se nije primila. Sveuilite New York je dozivalo. Moglo bi se rei da je plivala u vlastitom akademskom aru. Tako sam se poput oronule stare rage vukla za njom kroz Washington Square Park do Sveuilita, pa uza stube stare

viktorijanske zgrade s krovom koji je prokinjavao, isto za probu sjedajui na njezino mjesto u propuhu izloenoj prostoriji visokog stropa, s ploom koja se nalazila iznad mramornog kamina. Ostali studenti u uionici - njih petnaest - utjeli su, naoruani znanjem i spremni da u svakom trenutku svoja miljenja o poststrukturalizmu izbljuju po profesoru koji se jo uvijek nije pojavio. Neka djevojka, na golo oiana kineska nasljednica po imenu Xiao Chen, opremljena zlatnim grijaima za noge iznad martensica s petnaest rupa i konom bajkerskom jaknom prekrivenom iljcima, podigla je pogled i nasmijeila se Margot. Ugledavi Xiao Chen odmah sam pomislila na brzinska ispijanja

tekile i pljakaa koji lei polumrtav u nekoj uliici. O da, Xiao Chen. Ona me uvela u umjetnost krae. I dok je drvee poprimalo crvenu, pa zatim i bijelu boju, i naposljetku ostalo golo poput vila za sijeno, Margot i Xiao Chen progutale su nekoliko uma stranica, a ja sam u muci promatrala kako se na pustopoljini Midtown Westa polae cigla po cigla novog kompleksa, redajui se poput zlatnih poluga. Godinama nakon naeg prvog sastanka, otkrila sam da je Toby radio na Sveuilitu New York u isto doba kada sam ja tamo studirala. Za to nam se vrijeme putevi nikada nisu susreli. Zaposlili su ga da preuzme nekoliko predmeta dok je profesorica Godivala

bila na porodiljnom dopustu. Tobyjev s e mi na r , Freudovska interpretacija Shakespearea, popunjen je u roku od nekoliko sati nakon to su na oglasnoj ploi izvjeene prijave. Margot je stajala ispred nje s kemijskom u ruci, spremna upisati svoje ime. Vidjela sam ime predavaa g. Tobias Poslusny i iz sveg glasa zapjevala Pjesmu dua, na sveope zaprepatenje drugih anela meu gomilom studenata koji su se pokuavali probiti do ploe. Margot je kratko oklijevala pa zatim navrljala svoje ime. Na svu sreu, prila joj je Xiao Chen i spasila stvar. Nema anse da slua taj predmet. Ima, Xiao Chen. Zato i upisujem ime. to, zar ga ti nee sluati?

Xiao Chen je odmahnula glavom: Seminar je ponedjeljkom ujutro u osam i trideset. Uostalom, mrzi Shakespearea. Hajde, sluaj sa mnom seminar iz modernizma. Margot se nekala. Ja astim piem ako pristane, kazala je Xiao Chen i istrgnula joj kemijsku iz ruke, prekriila njezino ime i gurnula je u smjeru oglasne ploe modernizma. Margot je potpisala svoje ime, pa su podvile rep i pourile u studentski klub. No dok sam ih slijedila, primjeujui sjemenke u tvrdoj zemlji Washington Square Parka kako klijaju poput zelenih srca, pripremajui se za dugi uspon prema suncu, ugledala sam Tobyja koji

je sjedio sam na klupi i pisao. Dva nabildana sportaa naletjela su na Xiao Chen pa su ona i Margot ostale hihotati i koketirati s njima, dok sam ja krenula k Tobyju. U kronji vrbe iza njega sjedio je aneo duge srebrnkaste kose i ozbiljna, duguljasta lica. Lik mu je bio tako blistav da se iz daljine inilo kao da se iz kronje izlijeva vodopad okupan suncem. Pribliavajui se shvatila sam da je to Gaia, Tobyjev aneo uvar, i ujedno i njegova majka. Nismo se upoznale dok sam bila iva. Gaia me pogledala i klimnula glavom, premda joj se usne nisu uspjele do kraja razvui u osmijeh. Sjela sam pokraj Tobyja. Usredotoeno je piskarao, s jednom

nogom prebaenom preko druge, zadubljen u misli. Drago mi je da te vidim, Toby, prozborila sam. I meni tebe, kazao je odsutno, mada je na zadnjoj rijei zamucao i, zbunjen, podigao pogled. Poskoila sam na noge. Toby se osvrnuo oko sebe, po-eao se po glavi pa se vratio svom pisanju. Dok je pisao, prostira od osjeaja i misaonih procesa - koji je esto izgledao poput pulsirajueg zida, prepunog boja, tekstura i malih iskrica proarale su pukotine, dok su se brzinom munje stvarale nove veze meu idejama koje su se uzdizale iz tog prostiraa. Ugledala sam svoju priliku.

Morala sam pitati. Morala sam znati, jer ako je on bio taj koji je ubio Margot, ako je moj ivot tako naglo prekinut zbog tog ovjeka, morala sam pronai nain da je odvuem to dalje od njega. Jesi li ti ubio Margot, Toby? Nastavio je pisati. Ponovila sam jo glasnije: Jesi li ti ubio Margot? Gaia je podigla pogled. Naprezala sam se vidjeti slike njegove prolosti i budunosti koje su se pojavile pored njega kao paralelni svjetovi, traei bilo kakav znak. No sve to sam vidjela bila su lica njegovih studenata, lik drvenog ovjeka koji plee sam u zemlji lutaka, pjesmu koja je jo uvijek bila tek jampski zametak.

I bljesak sjeanja na Margot u taksiju. Prila sam mu korak blie. Nasmijeio se kao da se preputa nekoj skrivenoj udnji pa zatim nastavio pisati. A onda opet. Iznad njegove glave Margotino lice kako se smijei iz taksija: sjeme to klija u zimi. Dobacila sam pogled prema Margot i Xiao Chen, jo uvijek dobrovoljne zarobljenice plavookih sportaa, i potonula na klupu pored Tobyja. Moj sin nije ubojica, Gaia je stajala ispred nas, srebrna i sjajna poput nove otrice noa. A tko je onda ubio Margot? Slegnula je ramenima: Oprosti, ne znam. Ali Toby nije. Rekavi to, udaljila se. Iznenadni

nalet vjetra protresao je park, zadiui suknju nekoj djevojci i stvarajui pljesak utanjem razbacanog lia. Proletio je i iznad Tobyja i mene, ne prekinuvi tijek njegovih misli. Dopustila sam samoj sebi da ga nakratko prouim, upijajui zemljanu nijansu njegove aure, zadravajui dah kada sam vidjela u kakvom su mu loem stanju bubrezi i kako su krhke njegove kosti. Prouavala sam i njegovo smireno, ensko lice, zlatne i prodorne oi, vidjela sam kako se bijela svjetlost njegove due skuplja i iri kad je nabasao na ideju koja je odzvanjala njegovim najdubljim eljama, i vidjela sam te elje kako izviru iz same sri njegova bia poput malenih ekrana na

kojima se prikazivala nada: biti voljen. Pisati knjige koje svijet potiu na suosjeanje i pomo. Biti izabran u trajno zvanje na Sveuilitu New York. Imati dijete s pravom enom. Sportai su odlazili, a Margot i Xiao Chen za njima. Proi e nekoliko godina prije nego to se Margot i Toby zapravo upoznaju. Sagnula sam se i njeno ga poljubila u obraz. Pogledao je ravno u mene, a ono to mu se uinilo kao tamni oblak koji se rasipa u kapljice kie bilo je moje srce koje se rasulo u tisuu komadia aljenja. Opet sam se zaljubljivala u njega.

15 PAS I DELIKATESA
U meuvremenu, Margot je bila zauzeta zaljubljivanjem u hokejaki tim Sveuilita. Dobacivala je ljubav njihovom treneru sve dok mu supruga nije saznala za to, pa je onda stala iriti ljubav i meu mukim dijelom karate kluba. Njezina je ljubav bila tako gladna da je progutala pola sveuilinog osoblja. Zatim je prodrla i Jasona. A Jason je bio Xiao Chenin deko. Nakon to je barem desetak plavua iz Connecticuta liila njihovih vjernih

partnera sportaa, Xiao Chen je poela seliti svoje stvari u Jasonov stan. Xiao Chen nije imala pravo biti tako iznenaena. to se Margot ticalo, bio je to tek jedan obian sluaj uenika koji je nadmudrio uitelja. Dovoljno je rei da je njihovo prijateljstvo zavrilo burno. A to se mene ticalo, svakim sam danom poinjala sve vie prezirati Margot. Margot, govorila bih joj. Kako te ja to mrzim. Dopusti mi da nabrojim naine: 1. Mrzim tvoj lani ameriki naglasak. 2. Mrzim tvoje pseudofeministiko opredjeljenje i tvoju pobonu predanost kurvaluku. 3. Mrzim tvoje lai tati. Kad sazna

da pada godinu, bit e slomljen. 4. Mrzim tvoje jeftino filozofiranje i tvoj duboki, puaki glas. Mrzim to to nikad ne uje moj. 5. Najvie od svega, Margot, mrzim to to sam neko bila ti. Stiglo je vrijeme ispita. Sakupila sam grupu anela pa smo zajednikim snagama radili na tome da natjeramo naa tiena Bia da se prihvate knjige i potrude ostvariti bolju budunost. Bob je, meutim, budno pratio Margotine avanturice na katu sa svakim bijednikom koji bi joj se naao na putu. Raunao je kako bi mu se i samom moglo posreiti. Tako je, veer prije Margotina prvog ispita, zalizao svoju razbaruenu afrofrizuru, ugurao svoju najbolju majicu

u najue traperice i zakucao joj na vrata. Margot? Spavam. Ne spava, jer da spava, ne bi se mogla ni javit. Ostavi me na miru, Bobe. Donio sam vino. Crno. Cha-bliss. Vrata su se iznenada otvorila. Margot u spavaici, sa svojim najneiskrenijim osmijehom na licu: Je li netko spomenuo Chablis? Bob je provjerio etiketu na boci pa podigao pogled prema Margot: Ovaj. Je, taj. Samo ui. Uspjela sam sprijeiti ostvarenje Bobovih elja, ali po cijenu toga da su se oboje naposljetku onesvijestili u

kuhinjici apartmana. Previe Cha-blissa i bijelcu se pone spavat, kako bi rekao Bob. No bila sam manje uspjena u nastojanjima da Margot uje moje odgovore na svoja ispitna pitanja. Sjedila je u ispitnoj dvorani, zavaljena preko stola, mentalno se pokuavajui uzverati preko grbavog zida svog mamurluka. Rezignirano sam podigla ruke u zrak i ljutito krenula prema prozoru. Za stolom voditelja ispita na elu dvorane sjedio je Toby. Sjela sam na stol pokraj njega i gledala ga kako pie. Prepoznala sam neke od reenica koje je zapisivao: pojavit e se kasnije u njegovom prvom romanu, Crni led.

Nekoliko je puta nezadovoljno coknuo jezikom i povukao par debelih, samoprijekornih crta preko neke rijei ili reenice, sve dok Gaia ne bi prislonila ruku na njegovo rame i ohrabrila ga da nastavi dalje. U jednom sam trenutku vidjela kako se sagnula prema njemu kad je kemijskom napravio dubok rez preko itave stranice, ali nije ga mogla dotaknuti. Nekoliko minuta kasnije, mogla je. Paljivo sam ih promatrala. Dok su mu misli slijedile obrise krajolika ideja to su mu se raale u glavi, njegova bi se aura iznenada stisnula, stvarajui debelu barijeru izgledala je poput leda - koja bi ga na trenutak sasvim okruila. Jednom ili dvaput ostala je oko njega

deset sekundi i vie. Gaia je uporno dozivala njegovo ime, sve dok se barijera ne bi naoigled rasplinula. Ali ne bi se rasplinula u zrak, nego u samog Tobyja. to je to? upitala sam Gaiju nakon nekog vremena. Naas je pogledala prema meni: To je strah. Toby se boji da nije dovoljno dobar. Nisi se nikad susrela s tim kod Margot? Odmahnula sam glavom. Ne na ovaj nain. Pretpostavljam da se kod svakoga pojavljuje u drukijem obliku, slegnula je ramenima. Ovo je Tobyjev nain. Taj ga oklop titi. No, brinem se. U posljednje vrijeme ga titi i od dobrih

stvari pa ne mogu doprijeti do njega. Klimnula sam glavom: Moda moemo zajedno poraditi na tome. Nasmijeila se: Moda. I dalje ga je pokuavala trgnuti iz tog oklopa, no tit bi se stvorio i, kad bi dopustio svojim strahovima da ga obuzmu, samo ga je Toby mogao rastopiti. Protiv toga nije bilo aneoskog lijeka. Da se uspio sam trgnuti iz njega, moda bi bio primijetio Margot kako skuplja stvari i odlazi s ispita sat vremena ranije. Slijedila sam je van. Obavila je ruke sama oko sebe i zagledala se u daljinu preko rijeke Hudson. A zatim je stala hodati, sve bre, dok joj se hod nije pretvorio u tranje. Nije se zaustavljala.

Ve u iduem trenutku obje smo jurile nezaustavljivom brzinom, a graci znoja izbijali su joj na licu i kosa vijorila iza nje poput repa strelovitog kometa. Trale smo i trale, sve dok se nismo nale na Brooklynskom mostu. Margot je hvatala zrak i sva zadihana se naginjala naprijed, rukama se oslanjajui na koljena, dok joj je srce u grudima tuklo kao da e iskoiti. Spustila je pogled prema uurbanoj prometnici koja se protezala ispod pjeake staze pa se naslonila na mreastu ogradu mosta i zagledala u obrise Manhattana na horizontu. Sunce je jo uvijek bilo visoko, pa je morala podii ruku i zakloniti oi. Gledala je u daljinu kao da nekoga trai, kiljei prema blizancima

World Trade Centera, pa prema Doku 45, dok napokon nije oteturala do oblinje klupe i sruila se na nju. Posvuda oko nje, poput malenih munja, sijevala je tuga i zbunjenost. Dok je sjedila tako, savijena preko vlastitih koljena, iz srca su joj strelovitom brzinom izvirale tisue sitnih ruiastih svjetala, koja su zatim kruila oko njezina tijela i slijevala se u njezinu auru. Oi su joj bile vrsto stisnute, a brada joj podrhtavala dok je razmiljala o mami. Jedino to sam mogla bilo je nasloniti joj ruku na glavu. Hajde, hajde, malena. Nije sve tako crno. Kada sam sjela pored nje, ukopala je laktove u bedra, prislonila glavu na dlanove pa dugo i beznadno jecala. Ponekad je

najdui put onaj izmeu oaja i prihvaanja. Ostala je ondje, nepomina, dok su deseci biciklista zujali pored nje, a sunce se prelijevalo u svim svojim zlatnim nijansama, i dok naposljetku grad nije zablistao bronanim sjajem, a povrina Hudsona se zapalila, prekrivena vatrenim bojama zalaska. Prebirala sam po sjeanjima traei ovaj trenutak, no nije ga bilo. Pa sam prestala traiti i poela govoriti. Razmilja o tome da skoi s ovog mosta, ha, malena? Jer, kaem ti, odred za samoubojstva je korak ispred tebe. Dlanom sam lagano zatresla mreu eljezne ograde. Ponovno je briznula u pla. Ublaila

sam ton. Ne da me je mogla uti. Ali moda me je mogla osjetiti. to je, Margot? Zato si jo uvijek ovdje? Zato se ne uhvati knjige i ui kako si obeala, i uini neto od sebe? A onda sam se uhvatila kako je obasipam izjavama tipa tvoj ivot je u tvojim rukama i uzdahnula sam. Morala sam promijeniti taktiku. Svi ti tipovi s kojima spava, usreuje li te itko od njih? Voli li ijednoga od njih? Polako je odmahnula glavom. Ne, promrmljala je. Suze su joj kapale niz lice. Bila sam uporna. Zato onda to radi? to ako opet zatrudni? Ili se zarazi HIV-om?

Podigla je pogled i obrisala suze s lica. Nasmijala se: Razgovaram sama sa sobom. Stvarno sam poludjela. Naslonila se na svoje prekriene ruke i zagledala iznad obrisa grada, zurei u horizont. Zaista jesmo sami na ovome svijetu, zar ne, kazala je tiho. To nije bilo pitanje. I tada sam se sjetila - te snane, oajnike potrebe da me netko spasi. Sjetila sam se kako sam se na tom mostu osjeala kao da sam tisuama kilometara daleko od Zemlje, sama na nekoj stijeni usred svemira. A nitko nije doao. Osim to sam ja bila ondje. Obujmila sam je rukama pa onda osjetila jo jedne ruke na mojima, pa jo jedne. Podigavi

pogled vidjela sam Irinu i Unu, duhove s druge strane ivota, kako grle mene i Margot, njeno joj govorei da je sve u redu, da su tu, da e je ekati. Plaui sam uzela obje za ruku, elei ih zadrati koliko god sam mogla, a one su me poljubile i, grlei me, kazale da su uvijek uz mene i da im nedostajem. Plakala sam dok mi nije nestalo suza. Svjetlo oko Margotina srca treperilo je poput svijee na moru. Nakon nekog vremena je ustala, a vilica joj vie nije podrhtavala. Polako se spustila niz izlaznu rampu i uhvatila taksi kui, a zvijezde su ostale za njom, skrivajui svoje tajne iza neprobojnih oblaka. Loa je vijest, naravno, bila da je

pala sve ispite. No u tom je padu ipak bilo i neto uspjeno. Naime, pala je vie ispita nego itko drugi na njezinoj godini. Moglo bi se rei da je briljirala u padanju. Bob joj je priredio zabavu lektire i lokanja, pa su njih dvoje proveli iritantno razuzdanu veer slavei njezinu izvanrednu akademsku katastrofu. Dobra je vijest bila da je mogla ponovno sluati predmete sa svoje brucoke godine. Uspjela sam doprijeti do nje i potaknuti je da napravi plan. Nije bilo anse da Grahamu kae da je potroila stotine funti na produeni mamurluk. Stoga je odluila pronai jo par poslova, tedjeti cijelo ljeto i sama financirati ponavljanje prve godine studija.

Zaposlila se u irskom pubu, gdje je konobarila vikendom, i pronala dodatni posao kao etaica pasa za bogatune iz Upper East Sidea. Bacila sam samo jedan pogled na lajavi pompon na kraju uzice i uzdahnula. Put nas je, nema sumnje, vodio k Sonyji. Dva su razloga zbog kojih nisam uinila vie da sprijeim ponovni susret sa Sonyjom Hemingway. Prije svega, Sonya je bila ludo zabavna. Visoka, obdarena pravim enskim oblinama, jarko crvene kose koja joj je padala do guzova i koju je svako jutro pola sata peglala, Sonya je voljela visine, teke droge i poluistine. Nije imala apsolutno nikakvih dugoronih ciljeva. Osim toga, bila je

daljnja roakinja Ernesta Hemingwaya, i tom se injenicom (ili ne-injenicom) hvalisala pred dizajnerima, dilerima i svakim tko je bio voljan sluati. I isplatilo se. Meu pogodnostima koje su joj donijele njezine priice bio je strelovit uspon karijere modela i neprestana meava halucinogenog bijelog praha. Kao drugo, iznad glave mi je visio upitnik. Je li ili nije imala vezu s Tobyjem? Raunala sam da bih, kad sam se ve nala u poziciji da razrijeim tu egzistencijalnu sitnicu, mogla iskoristiti priliku. Ali shvatila sam da se udaljavamo od nje. Pas Paris - posluno je etuckao

uz Margot, potpuno mirne uzice. Okrenula sam se i pogledom pretraila ulicu. Sonya je jo uvijek bila s druge strane Pete avenije. Moda bolje da se upletem, pomislila sam. Sagnula sam se i prstima mu razbaruila pahuljaste ui, a zatim mu prislonila ruku na elo. Vrijeme je za ruak, zar ne, deko? Paris je uzbueno stao sliniti. Istog trenutka poslala sam slike raznoraznih pseih poslastica u Parisovu glavu. to ti golica matu, ha? Puretina? Slanina? U Parisovoj glavi pojavila se peena puretina i slanina na ranju. Zalajao je. ekaj, znam, kazala sam. Brdo kobasica! Na te rijei, Paris se dao u bijeg. Neto bre nego to sam se nadala i s

iznenaujuom silinom. Povukao je Margot naprijed i pojurivi na drugu stranu ceste natjerao dva taksija i Chevrolet da naglo zakoe, zaustavljajui se samo nekoliko centimetara ispred Margot. Ona je kriknula i ispustila uzicu. Paris je nezaustavljivo grabio dalje, a maleni mu se rep vrtio poput propelera. U divljoj jurnjavi naveo je jo jedan automobil na naglo koenje, a biciklista kojemu je presjekao put lansirao preko volana ravno u oblinji hotdog tand. Biciklist nije bio nimalo sretan. Margot je pokunjeno prela cestu, saekavi zeleno svjetlo u znak isprike. Stigavi na drugu stranu, pojurila je prema delikatesi. Stajala sam pored

vrata i umirala od smijeha - po drugi put ovaj je prizor djelovao mnogo zabavnije. Paris se zaputio ravno na novu poiljku svinjetine u stranjem dijelu trgovine i u svojoj pseoj elji da ugrabi najvei komad sruio aparat za vodu, prolijevajui itav njegov sadraj po podu. Vlasnik je stao ljutito vikati i rukama tjerati Parisa iz trgovine. Paris ga je sa zadovoljstvom posluao, u zubima nosei ogroman komad mesa. Margot je zgrabila Parisa, nekoliko ga puta pucnula po njuci i odvukla ga natrag unutra da se ispria. Stala je pred vlasnika, koji se muio sakupiti razbacane ostatke mesa: Jako mi je ao! Obeajem da u sve platiti! Molim vas,

napravite popis i sve u vam vratiti im prije, snai u se nekako. Vlasnik ju je bijesno prostrijelio pogledom i rekao joj - na talijanskom da si zabije svoje isprike tamo gdje sunce ne sja. Margot je skrenula pogled prema djevojci duge crvene kose u kutu, koja je, mokra do koe od posljedica Parisova pothvata, pregledavala svoju odjeu i smijala se. Bila je to Sonya. Hej, oprosti zbog toga, kazala je Margot. To nije moj pas... Sonya je cijedila svoju crvenu kosu: Engleskinja, ha? Margot je slegnula ramenima: Moglo bi se rei. Ne zvui ba kao kraljica. Stvarno mi je ao zbog tvoje koulje.

Je li upropatena? Sonya je krenula prema njoj. Imala je tu naviku da kri pravila osobnog prostora. Prilazila bi potpunim strancima kao to je, u ovom sluaju, bila i Margot i stala im tako blizu da bi se zamalo sudarili nosevima. Na tei je nain, i u preranoj dobi, nauila da ljudi reagiraju na sueljavanje. Ponekad na dobar, ponekad na lo nain no, u svakom sluaju, dobila bi eljenu panju. Hej, ti Moglo Bi Se Rei Engleskinjo, ima li sudar veeras? Margot je napravila korak unatrag. Vidjela je Sonyjine bjeloonice i tragove crvenog rua na njezinim zubima.

Sonya je uinila jo jedan korak naprijed. Paris ju je polizao po ruci. Tvom se psu sviam, ha? Margot se pribrala: ao mi je zbog tvoje koulje. Lijepa je. Sonya je spustila pogled na svoj svileni ljubiasti top s volanima, koji joj se lijepio za grudi. Nema veze, imam jo hrpu takvih. Evo, niotkud je stvorila crnu posjetnicu i gurnula je pod Parisovu ogrlicu, moe mi se iskupiti tako da veeras doe na moju zabavu. Vragolasto je namignula Margot i odetala van na Petu aveniju, jo uvijek se cijedei na sve strane. Bez psa i pojma o tome to oekivati, Margot se te veeri pojavila pred

Sonyjinom gradskom kuom u Carnegie Hillu, kiljei u adresu na crnoj posjetnici, uvjerena da je na krivom mjestu. Pozvonila je. U istom trenutku, vrata su se irom otvorila, otkrivajui zanosnu Sonyju u pripijenoj haljini leopard uzorka. Moglo Bi Se Rei! povikala je, vukui Margot unutra. Zahihotala sam. Moglo Bi Se Rei. Kakav obraz. Sonya je upoznala Margot sa svojim gostima - morala je izvikivati njihova imena kako bi nadglasala Boba Marleyja, ija je glazba tretala iz dvaju ogromnih zvunika u predvorju kue naposljetku stigavi do mukarca kojeg je predstavila kao Gospodin Shakespeare, koji oboava moje zabave

provoditi s glavom u knjizi. Zastao mi je dah. Bio je to Toby. Bok, Margot je pruila ruku figuri u naslonjau skrivenoj iza knjige. Zdravo, odvratio je, provirujui iza knjige, pa ugledavi je jo jednom ponovio zdravo, ali ovaj put s usklinikom na kraju. Toby, rekao je ustavi. Margot, kazala je Margot. Mislim da smo se ve upoznali. Ostavit u vas da avrljate, rekla je Sonya i izgubila se. Margot i Toby izmjerili su jedno drugo pogledima, pa onda u nelagodi okrenuli glave. Margot je sjela i uzela knjigu koju je itao. Toby je malo petljao oko zakaki na svome remenu, pa

zatim sjeo pored nje. Njegov letimian pogled prema Sonyji koja je koketirala i smijala se na drugoj strani prostorije potvrdio je moje sumnje: oduvijek mu je ona bila draa od mene, od samog poetka. Tako, kazala je Margot. Ti si Toby. Da, odvratio je. Jesam. Zar je zaista bilo tako nelagodno? U mojoj je glavi na prvi susret bio mnogo dinaminiji. I tako se nastavio. Je li Sonya tvoja djevojka? Toby je nekoliko sekundi samo mirkao, a onda zaustio kao da e neto rei pa zatim zatvorio usta. Hm, kako opisati na odnos... Krala mi je dudicu dok sam bio beba. Mislim

da je jednom prilikom i skinula svu odjeu sa sebe i popela se u moj kreveti. Ali izuzev toga, naa je veza oduvijek prilino platonske prirode. Margot je klimnula glavom i nasmijeila se. Gaia se pojavila i nagnula preko Tobyjeva ramena. Margot je ta, Toby. Samo je odjednom izgovorila te rijei. I zaudo, Toby ju je uo. Na trenutak se okrenuo prema Gaiji, a srce mu je ubrzano lupalo zbog iznenadne munje spoznaje koja mu je bljesnula u dui, a ja sam samo gledala, preplavljena udom i poniznou. Gaia je znala da sam ja bila Margot, i gledala me je kako njezinog sina optuujem za ubojstvo. A ipak je sada bila tu i

ohrabrivala ga da bude s njom. Toby se okrenuo prema Margot, iznenada pun elje da je malo bolje upozna. Bila je zaokupljena njegovom knjigom. Voli knjige, pretpostavljam? Okrenula je stranicu. Da. Zna, svi su danas tako protiv Shakespearea, ali jednostavno mora voljeti Romea i Juliju, zar ne? Nasmijala sam se. Toby uistinu nije vladao vjetinom usputnog avrljanja. Margot je, s druge strane, bila sklona unitavanju svakog razgovora svojim kategorikim stavovima. Podigla je pogled s knjige i veoma ga ozbiljno p o gl e d a l a : Romeo i Julija je ovinistika matarija, a ne ljubavna

pria. Mislim da je Julija s tog balkona trebala proliti kacu vrelog ulja. Tobyjev osmijeh uvenuo je poput paprati u plamenu. Odvratio je pogled, pokuavajui smisliti neku pametnu repliku. Margot je zakolutala oima i ustala, spremna da ode. U istom trenu Gaia se pojavila pored njega i stala mu aptati na uho. Promatrala sam Margot kako pogledom trai nekog drugog u prostoriji s kim bi mogla razgovarati, nekoga mnogo sklonijeg igri make i mia, i osjetila kako ustajem u Tobyjevu obranu. Gaijina aputanja nisu dopirala do Tobyja od bure razliitih osjeaja koji su ga preplavili zbog iznenadne potrebe da uspostavi vezu s Margot. Bio je

napet, nervozan i nesiguran zbog ega ga odjednom toliko privlai djevojka koja uope nije bila njegov tip. Odluila sam se upetljati. Toby, kazala sam strogim glasom, kai joj to je ide. Ponovila sam jo jednom. Pa jo jednom. Gaia me je gledala kao da sam potpuno izgubila razum. Napokon, Toby je ustao. Margot, rekao je glasno dok se udaljavala. Margot! ponovio je i ona se okrenula. Stanka izmeu pjesama. Nekolicina glava okrenula se prema njima. Toby je uperio prst u nju: U krivu si, Margot. Ta drama govori o srodnim duama koje savladavaju sve prepreke. Radi se o ljubavi, a ne ovinizmu.

Glazba je ponovno odjeknula: uvodni taktovi pjesme I Shot the Sheriff. Sonya je stala tjerati sve prisutne da ustanu i zapleu. Margot je kroz gomilu pogledala u Tobyja na drugoj strani prostorije i pogledi su im se susreli. Na trenutak mu je poeljela neto odbrusiti. Ali neto u njegovom pogledu ju je sprijeilo. I tako je samo otila, izila na ulicu i zaputila se natrag u svoj stani iznad knjiare Babbington.

16 VAL IZGUBLJENIH DUA

Tijekom sljedeih mjeseci, doivjela sam poprilian broj sukoba s demonima. Sonyjin aneo njezin otac Ezekiel, koji za ivota uglavnom nije bio prisutan u njezinom - strpljivo je koraao hodnikom njezina doma, redovito bivajui istjeran iz prostorije zbog Sonyjine pokornosti dvama demonima po imenu Luciana i Pui. Za razliku od Grogora, njih je bilo teko razlikovati od

bilo kojeg meu mnotvom prelijepih ljudskih bia koja su prelazila prag Sonyjine kue. Znala sam da provode mnogo vremena sa Sonyjom, ali najee ih nisam mogla vidjeti. I tu sam nauila jo poneto: demoni su se znali jako dobro skriti. Ba poput milijuna kukaca koji prebivaju po najskrivenijim zakutcima i pukotinama u podu vaeg doma, isto se tako i demoni zavuku u depove ivota. Gledala sam Sonyju kako skida ogrlicu s tekim privjeskom od sedefa i dok ju je sputala na toaletni stoli vidjela sam kako iz nje zure lica Luciane i Pui. Ponekad bi se provozali u njezinoj dizajnerskoj torbici; u drugim prilikama bi se omotali oko njezina zapea poput narukvice. Budui

da je Sonya bila, mogli bismo rei, prevrtljiva po pitanju svog naina ivota - pa biste je, primjerice, ponedjeljkom mogli zatei kako vjeba jogu i pijucka aj od aloe vere, a ve u utorak bi vam se moglo dogoditi da se spotaknete preko njezina onesvijetena i nadrogirana tijela koje, licem prema dolje, lei u vlastitoj bljuvotini Luciana i Pui su se ili izleavale na Sonyjinom ogromnom kauu u punom, gotovo ljudskom obliku ili su egzistirale kao tamne mrlje na Sonyjinoj dui. No nikad je nisu naputale. U roku od nekoliko tjedana, Sonya je pozvala Margot da se useli k njoj. Kazala je da joj je ao Margot, to zbog injenice da je prisiljena raditi tri posla,

to zbog neega jo goreg da ivi u Bobovu odvratnom stanu. Ustvari, Sonya je bila usamljena. ak je i prisustvo Luciane i Pui bilo povezano s njezinom usamljenou. Nikad joj nije bilo jasno zato se, kad bi se prepustila drogama, odjednom osjeala manje samom. Pripisivala je to uincima na njezin mozak. Pogreno. Bilo je to zato to bi se Luciana i Pui, njezine najodanije i najopakije drubenice, tada ovile oko nje kao brljan oko stabla. Od poetka sam im jasno dala do znanja da ja ne namjeravam koraati po nikakvom hodniku dok njih dvoje unitavaju Sonyjinu duu. Zbog njih je loe utjecala na Margot. Ona je ve

kuala malo trave ovdje, malo cracka ondje, i vidjela sam to slijedi, jasno poput prednjih svjetala lokomotive to punom snagom juri prema njoj koja lei na tranicama. Luciana i Pui nisu ba najbolje prihvatile to to sam im se suprotstavila. Promijenile su oblik, izvijajui se u zrak poput dvaju zmijolikih stupova crvenoga dima, bljujui vatrene kugle u mom pravcu. I ba kao i u stvarnom ivotu, nala sam se u situaciji za koju nisam bila pripremljena, na koju me nitko nije upozorio. I ba kao i u stvarnom ivotu, slijedila sam instinkt: podigla sam obje ruke i zaustavila vatru, a zatim sam zatvorila oi i zamislila kako svjetlo u mome tijelu biva sve jae, to se i

dogodilo. Kada sam otvorila oi, svjetlo je bilo tako snano da su se pred njim povukle u kut, stisnuvi se kao sjene u podne, i dugo se nisu pojavile preda mnom. Ezekiel se u punoj snazi vratio u Sonyjin ivot. Odjednom je poela razmiljati o tome da se ostavi droge, da se okrene zdravijem nainu ivota, moda ak i da se skrasi s nekim dobrim mukarcem. Zauvijek. to misli o Tobyju? Sonya je upitala Margot jednog jutra uz kavu. Margot je slegnula ramenima: ini se dobar. Tih. Razmiljam o tome da ponem izlaziti s njim. Margot se glasno nakaljala: Izlaziti

s njim? Hoe li moda poeti i, nemam pojma, pei kolae i organizirati sastanke kluba ena? Sonya - a morate zamisliti tu curu, nagnutu nad svojom alicom kave u svilenom ogrtau leopard uzorka i crvenom barunastom push-up grudnjaku, dok joj je neispeglana crvena kosa divljala na sve strane, presijecajui joj blijedo lice poput kakve posjekotine - se osjetila uvrijeeno. Vie od svega ju je uvrijedila injenica da je, ustvari, nije vrijeala pomisao na peenje kolaa i klub ena. ini mi se da starim. Jeste li ti i Toby ikad petljali? Sonya je odmahnula glavom. Barem je jedanput govorila istinu. Ili smo u

vrti zajedno. On mi je kao brat. Bljak, to mi je palo na pamet. No, dobro, zar se nije meu vama neto dogodilo na mojoj zabavi prije nekoliko mjeseci ? Uvrijedila sam ga. I? I nita. Otad ga nisam vidjela. Bi li eljela? Margot je malo razmislila. Naposljetku je klimnula glavom. I tako su se Margot i Toby nali na neslubenom sudaru. Pojavio se u Bobovoj knjiari. Bob se nalazio na svom uobiajenom mjestu, zavaljen u stolac iza blagajne, puio mjeavinu trave i duhana i itao o novom Cadillac Fleetwood Broughamu. Pogledao je u Tobyja i frknuo svoj

opuak prema njemu. Doao sam po Margot? Odgovorio mu je samo kaalj iza blagajne. Toby je pogledom preletio policu s novim izdanjima. Tu ima dobrih knjiga. Nikada prije nisam uo za ovo mjesto. Aha. I, je li Margot tu negdje? Morat e pitati nju. Uvijek sam se divila Tobyjevom neizmjernom strpljenju. Pogledala sam u Zenova, koji je stajao naslonjen na blagajnu, i napravila pokret kao da dlanom udaram Boba po zatiljku. Zenov je odmahnuo glavom u stilu a to e, takav je. Toby je sklopio ruke iza lea i

razmotrio Bobov prijedlog. A onda je iz petnih ila povikao: Margot? Bob se sruio sa stolca i stranjicom tresnuo o pod. Margot Delacroix, ovdje je Toby Poslusny, spreman za na neslubeni sudar. Jesi li tu, Margot? urlao je iz svog smirenog, ravnodunog stava glasnoom i autoritetom evanelistikog propovjednika, cijelo vrijeme pogleda uperena u Boba. Bob je skoio na noge, dok se Zenov smijuljio sebi u bradu: Uf, samo da provjerim je l tu... Hvala, odvratio je Toby i, jo uvijek se smijeei, kimnuo Bobu. Margot je nekoliko minuta kasnije izronila iza pregradnog zida u sveanoj

zelenoj haljini od tila u stilu 1950-ih, koja joj je bila dva broja premala. Jo uvijek je ukosnicama namjetala kosu, vidno nervozna. Vidjela sam iznenaenje u Tobyjevim oima dok je pogledom upijao njezinu haljinu, njezin vrat balerine. Njezine noge. Zdravo, rekla je. Oprosti to si ekao. Toby je klimnuo glavom i ispruio savijenu ruku prema njoj, dajui joj znak da ga uzme pod ruku. Uinila je to pa su laganim korakom izili iz knjiare. Zakljuavam u jedanaest, procijedio je Bob kroz kaalj, no vrata su se zalupila prije nego to je dovrio reenicu. Kau da prva dva tjedna daju potpunu

sliku svake veze. Ja kaem da je i krae od toga. Prvi sastanci nepogreivi su zemljovidi cijelog podruja. Toby nije bio za klasiku. Nije bio tip za veeru i kino. Njegova je vizija prvog spoja bila vonja amcem po Hudsonu. Margot je cijelu situaciju smatrala presmijenom. Vaan pokazatelj njihove budue veze. A onda je Toby izgubio jedno veslo i poeo recitirati W. B. Yeatsa. To ju je ve impresioniralo. A zatim je Margot a zar je mogla uiniti ita drugo? - odnekud izvadila smotuljak kokaina. to je Toby ocijenio neukusnim. Spremi to, ne koristim to smee. Margot ga je pogledala kao da mu je narasla druga glava: Ali, ti si Sonyjin

prijatelj, zar ne? Jesam, ali to ne znai da sam narki... Pa nisam ni ja narki, Toby, samo se hou malo zabaviti... Odvratio je pogled. Okrenula sam glavu, posramljena. Mrzila sam samu sebe. Prezirala sam ovaj trenutak, jedan od mnogih koji su okaljali sliku neega to je moglo biti sasvim pristojna veza. I, kao i uvijek, moj grijeh. Margot se osjetila uvrijeenom: Pa dobro, ako nee, vie za mene! Pomrkala je obje linije. Toby je pogledom prouavao zgrade na drugoj strani rijeke. Uline svjetiljke poele su se paliti uz rub vode, po povrini rijeke aljui vrpce zlatnog i

crvenkastog sjaja prema amcu. Nasmijeio se. A onda je odloio veslo. Skinuo je jaknu, pa zatim i cipele. A onda koulju. to radi? upitala je Margot. Nastavio se svlaiti, na kraju ostavi samo u slip-gaicama. A onda je ustao, ispruio svoje mrave bijele ruke, naslonio kotunjavi trup na koljena i, zauzevi stav pravog skakaa, bacio se u rijeku. Margot je ispustila kokain iz ruke i zaprepateno se nagnula preko ruba amca. Strano dugo je ostao pod vodom. ekala je, nervozno gnjeei prste. Jo uvijek mu nije bilo ni traga. Upitala se bi li trebala dozvati nekoga u

pomo. Naposljetku je skinula jaknu i cipele pa skoila za njim. U tom trenutku, on je izronio, guei se od smijeha. Toby! vrisnula je, cvokoui zubima. Prevario si me! Toby se smijao i prskao je vodom: Ne, slatka moja Margot, ti si ta koja vara samu sebe. Pogledala ga je. Kako je mudar, pomislila sam. Kako je lud, pomislila je Margot. Ha? Doplivao je do nje pseim stilom. Stvarno misli da te mrkanje kokaina ini zabavnom? rekao je. Jer ako misli, mnogo si gluplja nego to sam te smatrao.

V oda mu je kapala s nosa, a glas mu je podrhtavao od hladnoe. Margot je netremice zurila u njega i ba u trenutku kad joj je palo na pamet da ga poljubi, on se nagnuo prema njoj i poljubio je. Bio je to - jamim vam - najnjeniji i najiskreniji poljubac u njezinu ivotu. Mjesece nakon toga provela sam u Tobyjevu siunom tavanskom stanu iznad kafia koji je radio cijelu no, paljivo prouavajui Margot i Tobyja dok su sve dublje i dublje ponirali u zajedniki duhovni bezdan za koji su poinjali misliti da je ljubav. Isprva sam govorila samoj sebi da se njih dvoje zaljubljuju u samu ljubav, da je samo splet oklonosti a ne ljubav to to ih dri skupa, unato tome to nemaju novca,

budunosti, a ni mnogo toga zajednikog. No, promatrajui ih umotane u runike na klimavom balkonu petog kata koji je gledao na West Village, kako pijuckaju kavu i itaju jutarnje novine poput starog branog para, pomislila sam, Stani malo. to proputam? to sam propustila prvi put? Jesam li se osjeala kao viak? Pa, recimo samo da mi je bilo drago to je i Gaia ondje. Potrudila sam se upoznati je. Za vrijeme Tobyjevih i Margotinih intimnijih trenutaka, trenutaka koje sam eljela potivati u pogledu njihove privatnosti i svetosti, Gaia i ja avrljale bismo o Tobyjevu djetinjstvu. Ona je umrla od raka grlia maternice kada je imao etiri godine. Do tada je Tobyjev

aneo uvar bila njegova tetka Sarah. O, kazala sam iznenaeno. Mislila sam da se jednom ljudskom biu dodjeljuje po jedan aneo. Ne, rekla je Gaia. Samo ako smo potrebni i kad smo potrebni. Osoba tijekom ivota moe imati dvadeset razliitih anela uvara. A i ti e vjerojatno uvati vie od jedne osobe. Od te mi se pomisli zavrtjelo u glavi. Toby mi je ispriao da je imao samo jedno sjeanje povezano s majkom. Uila ga je voziti bicikl. Bojao se da e pasti pa je samo stajao u mjestu na pragu njihove kue, grevito stiskajui ruke volana. Sjeao se da mu je rekla neka vozi samo do kraja vrtne staze, pa ako uspije stii tako daleko, moe pokuati

voziti do kraja ulice, a onda do kraja susjedne ulice i tako dalje. Kada je stigao do kraja staze - prevalivi itava etiri metra pljeskala mu je s tolikim oduevljenjem da je stao pedalirati sve do druge strane grada, dok ga naposljetku nije odvukla kui. Kazao mi je da otada koristi slinu taktiku i u pisanju - samo pie do kraja stranice, pa zatim do kraja poglavlja, i tako redom, sve dok ne zavri itav roman. I pritom mu je uvijek u glavi majina slika kako oduevljeno pljee. Gaia se nasmijeila: Zna, sjeam se toga, te zgode s biciklom. Zaista? Da. No ono to je smijeno je da Toby tada nije imao etiri godine. Bio je

godinu stariji. A ja vie nisam bila iva. Tada sam ve bila njegov aneo uvar. Zaueno sam zurila u nju: Jesi sigurna? Klimnula je glavom: Toby me je cijeli svoj ivot s vremena na vrijeme bio u stanju vidjeti. Ne zna da sam mu majka, niti da sam njegov aneo uvar. Ponekad misli da sam netko koga prepoznaje iz kole, ili moda davna susjeda ili samo neka luda ena koja mu u knjiari stoji preblizu. Rijetko, ali dogaa se. Pogledala sam u Tobyja i Margot, koji su, isprepliui prste, leali na Tobyjevom oronulom konom kauu i istodobno sam se pitala i nadala: Hoe li Toby ikad mene vidjeti? to ako me

vidi? Hou li mu se ikad moi ispriati? Hou li se ikad vie moi iskupiti za ono to sam uinila? Vjenanje se odralo u Kapelici cvijea u Las Vegasu, devet sretnih mjeseci nakon onog katastrofalnog prvog spoja. Pokuala sam no bezuspjeno nagovoriti Margot da prieka s vjenanjem do odlaska u Englesku, gdje bi mogla upriliiti neto malo sveanije i pruiti Grahamu jedinstvenu priliku da svoje jedino dijete pred oltarom preda buduem muu. itav sam ivot smiljala prie o tom vjenanju, dodajui uvijek neto vlastite mate i elja svom sjeanju. No, ustvari, bilo je ovako: Toby se jedne veeri pojavio u irskom pubu u

kojem je Margot radila. Podnio je molbu za izbor u trajno zvanje redovnog profesora na Sveuilitu New York i inilo se prilino sigurnim da e mu je i odobriti. Pa je tako sebi kupio Chevy iz 1964., a Margot dar. Bio je to skroman prsten s jednim dijamantom. Pogledala ga je: Misli ozbiljno? Namignuo joj je. Prevelik mi je za prstenjak, zna? Osmijeh mu se izgubio: Stvarno? Taman mi stane na palac. Pa pretpostavljam da to onda nije zaruniki prsten. Ovaj put je ona namignula, pa zatim duboko udahnula. Je li to stvarno to? pomislila je. Da, rekla sam joj. To je to. Pogledala je u Tobyja: Zar me ne bi trebao neto pitati?

Kleknuo je na jedno koljeno i uzeo je za ruku: Margot Delacroix... ...da, koketno je zatreptala oima. Stajala sam pored nje, paljivo ga promatrajui. eljela sam da se ohrabri, da bude ozbiljna, da zaista doivi taj trenutak. eljela sam biti na njezinom mjestu, rei da i misliti to iz dubine due. Margot Delacroix, kazao je Toby ponovno, smrtno ozbiljan. Samodopadna svaalice, njezin osmijeh je iezao, strastvena, ratoborna, prekrasna Julijo moga srca, osmijeh joj je ponovno zatitrao, eno mojih snova, molim te, molim te, suzdri se od toga da me zalije kacom vrelog ulja i postani mi enom.

Gledala ga je oima koje su se smijeile i grizla se za obraz. Napokon je progovorila: Toby Poslusny, Romeo moje due, zamiljeni robe knjievnosti, patnie sindroma muenika... Klimao je glavom. Sve istina, ruku na srce. Ali, to nije bilo sve. Pustila ga je da eka. ...dobri, njeni, strpljivi Toby. Prola je minuta. Margot? Toby ju je stisnuo za ruku. Koljena su ga boljela. Zar ve nisam rekla da? Odmahnuo je glavom. Da! poskoila je u zrak. On je s olakanjem izdahnuo i s mukom se uspravio na noge. Malo se divila svom prstenu, a onda doivjela trenutak prosvjetljenja. Ili,

bolje reeno, pomraenja, trenutak ludila. Jeste spremni? Sluajte ovo: Hajmo se vjenati u Vegasu! Kunem vam se, pokuala sam je odgovoriti od toga. ak sam i zapjevala Pjesmu dua. Ali nije se dala smesti. Toby je razmotrio ideju. Opisao joj je sliku bijelog vjenanja idue godine u starinskoj kapelici u Engleskoj, prepunoj ljiljana i rua, s Grahamom koji je prati do oltara. Promrmljala sam njezine rijei zajedno s njom. Dosadno, kazala je. emu ekati? Toby je pristao na kompromis. Na svoju vjenu hvalu, uinio je asnu stvar. Pronaao je najbliu telefonsku govornicu i nazvao Grahama kako bi od njega zatraio Margotinu ruku. Ne,

Margot nije trudna, uvjeravao ga je. Jednostavno je voli. A ona jednostavno ne eli ekati vie ni tren. Tiina s druge strane ice. Konano, Graham je progovorio, grcajui u suzama. Naravno da imaju njegov blagoslov. Platit e itavu sveanost i medeni mjesec u Engleskoj. Margot je u slualicu vrisnula Hvala! i V olim te, tata! - nije se mogla strpjeti ni toliko da porazgovara s njim kako treba, zbog ega sam je htjela opaliti nogom u stranjicu - pa je odvukla Tobyja u auto. Slualica je ostala visjeti u zraku, zajedno s Grahamovim najboljim eljama. I tako su se zaputili u Vegas. Samo tri dana vonje. Svratili su do Sonyje i pribavili odjeu za mladenku - posuenu

haljinu leopard uzorka uz sjajne crvene cipele s tankim visokim potpeticama - i zlatnu okruglu naunicu iz Margotine kutije s nakitom koja e posluiti kao Tobyjev vjenani prsten. Hrana? Potreptine za dugi put? Ne budite smijeni. Ta bili su zaljubljeni - to im je vie trebalo? Sunce je upravo poelo zalaziti iza udaljenih brda kada se na stranjem sjedalu Tobyjeva automobila pojavila Nan. Pa zdravo, Nan, kazala sam. Dola si mi rei da bih ih ipak trebala sprijeiti da se vjenaju? Jo uvijek sam bila pomalo ljuta od naeg prethodnog susreta. Zurila je ravno naprijed, mrtei se.

to se dogaa? Nagnula se prema meni ne skidajui pogled s krajolika na koji je padao mrak: Margot i Toby voze ravno kroz sredite Kue na stupovima. Zbunjeno sam zatreptala: A to je Kua na stupovima? To je skup demona. Ova je Kua na stupovima osobito velika. Znat e da Toby i Margot putuju na vlastito vjenanje i nastojat e to sprijeiti. Zato? Na trenutak me pogledala: Brak znai ljubav i obitelj. To je ono emu se svaki demon najvie protivi osim samom ivotu. Pratila sam njezin pogled kroz prozor. Nita osim naranastog bljeska

zalazeeg sunca i svjetala automobila koji su prolazili iz drugog smjera. Moda smo je ve proli. Nan je odmahnula glavom i nastavila zabrinuto gledati van. Iznenada, automobil se zaljuljao lijevo-desno, nekontrolirano zaplesavi po cesti. Grevito sam se uhvatila za naslon Tobyjeva sjedala, poseui naprijed kako bih zatitila Margot. Ne jo, kazala je Nan mirno, no automobil se snano nagnuo ulijevo, pa sam na trenutak pomislila da emo se ili sasvim prevrnuti ili zabiti u neko od vozila iz suprotnog smjera. Osjetila sam kako me Nan grevito hvata za ruku. to da radimo? povikala sam. Sad! viknula je Nan, stiskajui me

za ruku i u istom trenutku nale smo se vani, zajedno s Gaijom, drei se za haubu automobila koji je divljao po autocesti i pokuavajui ga povui natrag na desnu stranu. Automobili iz suprotnog smjera bjesomuno su trubili. Nekoliko ih je u panici skrenulo u jarak. Toby se borio s upravljaem i u posljednji trenutak uspio izbjei sudar s kamionom koji mu je blicajui dugim svjetlima jurio ususret. Automobil se smirio u svojoj putanji, a Toby je lagano skrenuo i zaustavio ga na zemljanom putu pokraj znaka na kojem je pisalo Dobrodoli u Nevadu. Motor se uz treskanje ugasio, a ja sam se pokuavala pribrati. ula sam Margot i Tobyja kako se smiju u autu.

Joj, to je bilo strano! Provjerit u motor. Glasovi s prednjeg sjedala. Uzbueni. Uplaeni. Nan se zaputila prema rubu ute ravnice, obasjana zalazeim suncem. Dlanom sam zaklonila oi, pokuavajui vidjeti u to gleda. to vidi? Nije bilo odgovora. Osvrnula sam se oko sebe. Iznad obrisa ljubiastih breuljaka, vidjela sam mrane pojave kako se kreu prema meni. Poela sam koraati prema njima, podigavi ruku u zrak, spremna da iz nje poaljem svoje najsjajnije svjetlo. A onda sam ih ugledala. Isprva sam mislila da vidim elitne trupe pakla. Toliko sjajne da sam

morala odvratiti pogled. Stotinu i vie zlatnih, zasljepljujuih bia, mnogo viih od mene, s krilima od plamena. Pola sam se okrenuti i dozvati Nan, no ona je ve stajala pored mene. Arkaneli, kazala je. Samo nam daju do znanja da su tu. Da, odvratila sam. Ali zato su tu? Zar nisi osjetila? rekla je Nan. Pogledaj svoja krila. Obavijena oko mog tijela, tako da mi je voda vijugala niz grudi i slijevala mi se prema stopalima, krila su mi bila puna i tamna, poput vika to se prelijeva iz cisterne. I tek me tada obuzeo taj osjeaj, tako intenzivan i zastraujui kao da stojim pred grotlom

pakla: gonili su nas. Toby je treskom zatvorio poklopac motora i obrisao ruke krpom. Nemajte straha, ljupka damo, sve je u redu, doviknuo je Margot, koja je visjela preko prozora suvozaa i hihotala. Uskoio je natrag u auto i upalio motor. Krenula sam se vratiti u auto, no Nan me zadrala. Pogledaj, prstom je pokazala prema automobilu. Vidjela sam kako crni dim curi, pa uskoro zatim i suklja ispod haube automobila, na trenutak se zapitavi zato Toby ne ugasi motor i provjeri to se dogaa. No, automobil je glatko krenuo, a dim se nastavio kovitlati ispod poklopca motora, uzdiui se preko krova, pa se sputajui niz prtljanik,

sve dok nije obavio itavo vozilo poput kakve opne ili barijere sline onoj koju sam vidjela oko Tobyja. A onda se usred dima ukazalo lice. Grogor. Pojurila sam za automobilom i skoila na haubu, pa zatim na krov. Posljednji traci sunca rasprivali su se na obzoru, u tom me trenutku ostavljajui u sjenci, tako da nisam bila u stanju vidjeti koliinu dima koji mi je sukljao pod nogama. U daljini iza mene, Nan je visoko iznad glave podigla kuglu svjetlosti, koja se uskoro poela kretati prema meni, postajui sve blistavijom to mi je bila blie. Spustila sam pogled i vidjela kako se dim rastvara, tvorei krug oko mene, no na drugim je mjestima

bivao sve gui, polako rastui poput nanosa blata na obali rijeke. Ruth! Nan je povikala iz daljine. U istom trenutku zid crnog dima uzdigao se iznad mene poput plimnog vala. Kada je kugla svjetlosti stigla do mene, lebdei mi tono iznad glave, vidjela sam da ono to me okruuje nije dim - bile su to stotine ruku crnih poput ugljena, koje su se pruale prema meni pokuavajui me zgrabiti. Nan! kriknula sam. Krila su mi pulsirala. Plimni se val obruio na mene poput ogromne lavine. Kada sam dola k svijesti, leala sam uz cestu, potpuno nepomina. Tekim sam naporom pogledom potraila Nan. Okrenula sam glavu i usred ceste, meu gomilom automobila i teretnjaka,

ugledala rat. Stotine demona napadale su arkanele koje sam vidjela u pustinji, kovitlajui prema njima goleme vatrene kugle i gorue strijele, koje su arkaneli odbijali maevima. S vremena na vrijeme vidjela bih arkanela kako pada na tlo i nestaje. Zar umiru? Kako je to mogue? Zaula sam kako mi se netko pribliava odostraga. Pokuala sam ustati. Nan, zavapila sam, no ve dok sam izgovarala njezino ime znala sam da to nije ona. Bio je to Grogor. Koraci su mi utihnuli pored glave. S mukom sam nagnula glavu i pogledala gore. Iznad mene nisu bile dvije noge od dima, ni lice s ustima poput onih na cijevi puke, nego vrlo ljudski lik. Visok

mukarac u tamnom odijelu, s crtama lica otrim poput noa. Lagano me utnuo po nogama kako bi se uvjerio da sam nepokretna. A zatim mi je unuo pored glave. Zato se ne pridrui pobjednikom timu? kazao je. A zato ti ne postane sveenik, odvratila sam. Nacerio se. Stvarno eli zavriti onako? pogledom je pokazao na arkanela koji je upravo primio vatrenu kuglu u prsa. Gledala sam je, zaprepatena i uasnuta, kako pada na tlo i nestaje u eksploziji svjetlosti. Kao da nije dovoljno to vi jadnici samo stojite po strani i gledate kako ljudi sve upropatavaju, nastavio je,

podrugljivo cokui jezikom. Ali mislim da sam te proitao, Ruth. Ti bi vie voljela promijeniti stvari, popraviti ih. A zato i ne bi? Najednom sam osjetila kako mi krila pulsiraju u mene, kako struja u njima putuje prema unutra. A na toj struji poruka, glas u mojoj glavi: Ustani. I upravo dok sam se pokuavala osoviti na noge, osjetila sam prasak grimizne svjetlosti i silovito podrhtavanje tla ispod mene, kao da je pod zemljom eksplodirala bomba. Podigla sam pogled i vidjela kako arkaneli opkoljavaju demone, svi do jednoga s maevima uperenim prema nebu. A zatim se iz oblaka silovitom brzinom sruio golemi plamen i u

sekundi rasprio sve demone u gusti oblak praine. Kada sam ponovno spustila pogled, Grogora vie nije bilo. Ravno kroz kuglu plamena, Nan je dotrala k meni. Zgrabila me za ruku i povukla na noge. Jesi li dobro? upitala je. Mislila sam da nas oni ne mogu ozlijediti. Paljivo me pogledala: Naravno da nas mogu ozlijediti, Ruth. Zato inae misli da se moramo braniti? Mislila sam da si rekla da se nemam ega bojati? Otresla mi je prainu s haljine: to ti je Grogor rekao? Odmahnula sam glavom. Nisam eljela ponoviti njegove rijei, priznati

da su istinite. Nan je podigla obrvu: Ne moe si priutiti krivnju, sumnju ili strah, ili bilo koji drugi osjeaj koji te sputavao dok si bila ljudsko bie. Ti si aneo. Bog je iza tebe, a Njegovo kraljevstvo pred tobom. Da, to mi stalno govori. Iza breuljaka se raala zora. Ostali su aneli pogledali prema obzoru i poeli nestajati na ruiastom nebu. Najgore je prolo, kazala je Nan. Idi i nai Margot. Vrlo brzo u te opet posjetiti. Okrenula se prema brdima. Stani, zaustavila sam je. Okrenula se. Zaljubljena sam u Tobyja, rekla sam. I ako ne pronaem nain da

promijenim stvari, vie ga nikad neu vidjeti. Molim te, pomozi mi, Nan. Sada sam ve preklinjala. Oajniki. ao mi je, Ruth. Ali onako je kako sam ti rekla. Ve si imala jedan ivot za donijeti sve svoje odluke. Svrha ovog ivota nije u tome da ih iznova donese. Svrha je da pomogne Margot doi do njih. I to je to? povikala sam. Dobivam samo jednu priliku? Mislila sam da je upravo Bog taj koji je uvijek za druge prilike! Ali vie je nije bilo. Stajala sam sama nasred autoceste 76, gledajui u nebo i traei Boga. Znai, voli me, ha? povikala sam. I to ovako pokazuje?

Nita, osim iznenadnog, polaganog rominjanja kie i zvuka vjetra koji kao da je govorio .

17 SJEME
Stigla sam u Vegas nedugo nakon toga. Gaia mi je pokuala prepriati detalje njihova vjenanja, ali sam joj prilino mrzovoljno, priznajem - rekla da se ne mora truditi. Jasno sam ga se sjeala. Pokvarenog neonskog znaka kapelice na kojem je, poput loeg predskazanja, treperilo napuknuto srce. Kiastog plastinog cvijea i glazbe lakih nota koja je drndala iz elektronskih orgulja u predvorju, matiareva tupea koji je leprao ispod klima-ureaja poput krila mrtve ptice, Tobyja koji se neprestano cerekao izgovarajui zavjete.

Svog oklijevanja prije nego to sam izgovorila da, elje da umjesto toga pitam kakav je, ustvari, brak i kako je uope mogue znati je li taj netko pravi ovjek za tebe. Kakav je osjeaj biti istinski zaljubljen umjesto da, kao to mi se dogodilo mnogo puta do tada, do grla pliva u neizljeivoj potrebi da ti kau da ne vrijedi nita. I kako sam se sjetila da to moda i nije najbolji trenutak za takvu raspravu, da bih se moda trebala drati jednostavnog da pa emo sretno ivjeti do kraja ivota. Naravno. Medeni mjesec se dogodio tjedan dana kasnije. Potroivi svu svoju uteevinu kupili su dvije povratne karte za

Newcastle na Tyneu u sjeveroistonoj Engleskoj. Margot je hitala malenim terminalom, vukui Tobyja za sobom, nestrpljiva da prvi put nakon tri godine vidi Grahama. Stigli su sve do izlaza iz zrane luke, ali Grahamu jo uvijek nije bilo ni traga. Misli da je moda zaboravio? upitao je Toby. Moda bismo trebali uzeti taksi do tamo. Margot je odmahnula glavom i stala nervoznim pogledom pretraivati terminal. Naravno da nije zaboravio. Pa nije da ima pedeset keri, zna? Toby je kimnuo i sjeo na svoj kofer. Kada sam ugledala zasjenjeni lik koji se pojavio na drugoj strani terminala, nagnula sam se prema Margot i bolnim

glasom kazala: Tu je. Okrenula je glavu i pogledala ravno u figuru pored vrata. Je li to on? upitao je Toby, pratei njezin pogled. Ne. Taj je ovjek premrav. I nosi tap. Tata bi sada ve trao prema nama. Figura je na trenutak zastala, promatrajui je. Zatim je, veoma polako, ovjek izronio iz sjene, otkrivajui se, sa svakim epavim korakom, kao veoma mrava i veoma ostarjela verzija Grahama. Margot se na trenutak muila pomiriti prizor ovjeka koji je koraao prema njoj sa slikom tate kakvu je imala u glavi. Taj mi je trenutak ostao tako bolno

jasan u sjeanju da sam se jedva prisilila da ne odvratim pogled - jer ono to se pojavilo ispred Margot bio je niz zastraujuih zamjena - dok je nije bilo, trbuh Djeda Mraza, iroka ramena i debele mesarske ruke zamijenila je verzija Grahama koja je izgledala kao da je upravo pregazio Saharu. Njegova gusta bujna kosa sada je bila aka osuene trave, njegovi okrugli, rumeni obrazi upali ispod izboenih jagodinih kostiju, a u oima to je bilo najokantnije od svega vie nije bilo otrine i prkosa. Tata? proaptala je Margot, jo uvijek prikovana na mjestu. Toby je proitao paniku u njezinu glasu. Skrenuo je pogled s Margot,

pogledao u ovjeka koji se vukao prema njima labavo ispruenih ruku i krenuo mu ususret. Graham, pretpostavljam? kazao je veselo, poseui za Grahamovom mlitavom rukom, uspijevajui ga uhvatiti upravo u trenutku kada se spotakao i zateturao u Tobyjevo naruje. Margot je prislonila obje ruke na lice. Hajde, hajde, kazala sam joj. Smiri se, malena. Zadnje to tati sad treba je poplava suza. I da, to su bile hrabre rijei, jer i ja sam bila uasnuta njegovom pojavom, ali ne zbog njegova fizikog izgleda, nego zbog njegove aure: svjetlo oko njegova srca bilo je raspreno u desetke traaka svjetlosti koji su slabano tinjali i pulsirali, poput

kapljica krvi to izbijaju iz rane koja ne zarasta. Iznad njegove glave, neko energini vatrometi njegove inteligencije i kreativnosti sada su bili tek vlani fitilji koji su polako tinjali, kao u nekoj magli. Vjeran svom karakteru, Graham je u znak odobravanja potapao Tobyja po leima, pa ga zatim maknuo u stranu kako bi doao do Margot. Lica vlanog od suza, naslonila mu je glavu na rame i vrsto ga zagrlila. Tata, apnula je, udiui njegov miris. Graham nije odgovorio. Guio je jecaje pod njezinom kosom. Stigavi kod Grahama, Margot je otila ravno u krevet kako bi odspavala i prebrodila vremensku razliku, dok je

Toby pogledom prouavao police s knjigama prepune romana s imenom Lewis Sharpe i Grahamovom fotografijom na koricama. Gaia, Bonnie i ja sjedile smo s njima oko vatre koja je plamtjela u kaminu. Trenutak tiine. A onda Graham: I kako si je natjerao da kae da? Toby se nakaljao u aku: O, prosidba. Pa, izvadio sam prsten, kao mamac naravno, i postavio pitanje svih pitanja. .. Graham se slabano nasmijeio. Nagnuo se naprijed, naslonivi laktove na koljena. Primijetila sam da su mu usta lagano objeena u desno. Ne. Mislio sam, priamo o Margot. Lake je lasom uhvatiti kolibria, nego napraviti

gospou od Margot, to je moja supruga govorila. Margot je oduvijek bila divlje drijebe. to se promijenilo? Trebalo je trenutak ili dva da Toby razmisli o Grahamovim rijeima. Gledala sam slike Margot i Irine poredane iznad kamina i osjetila tugu. Nisam znala da me tata tako doivljava. Pa, gospodine, kazao je Toby, ekajui se po bradi. Znam da Margot moe djelovati tako. Niste je mogli bolje opisati. Ali mislim da, duboko u sebi, ona ovo eli vie nego ita na svijetu. Glumi neozbiljnost i pretvara se da se ne eli vezati jer ju je ivot nauio da vezivanje znai bol. Graham je klimao glavom. Polako se nagnuo prema boci viskija na stoliu

ispred sebe i obojici im nalio pie. elim da zna neto, kazao je tiho. Zaokupljen tonom u Grahamovu glasu, Toby je sjeo nasuprot njega i klimnuo glavom. Graham je iskapio au, buno je odloio na stoli i zagledao se u Tobyja. Umirem, kazao je. Duga stanka tijekom koje je Toby postao svjestan teine tih rijei. Meni je... to je... jako mi je ao to to ujem, gospodine. Graham je lagano mahnuo rukama s jedne na drugu stranu, kao da bijelom zastavom daje znak za predaju: To nije ono to elim da zna. To je samo uvod. Nakaljao se. Umirem, i nemam nita protiv toga. Imam suprugu negdje

gore. I jedva je ekam opet vidjeti. Ali, stvar je u tome, privukao se naprijed na sam rub naslonjaa, toliko se pribliivi Tobyju da je vidio vatru kako plamti u starevim oima. Stvar je u tome da ne mogu umrijeti bez da znam da e se brinuti o Margot umjesto mene. Toby se naslonio i zagledao u Grahamovo zabrinuto lice. Sad mu je sve bilo potpuno jasno. Poeao se po bradi i nasmijeio. Na trenutak, teinu Grahamovih rijei ublaio je nesavladiv osjeaj sree. Bio je sretan, vidjela sam, to je Grahamu toliko stalo. Bio je sretan to je osjetio da mu je Graham spreman povjeriti neto tako dragocjeno kao to je njegova jedina ki. Nakon nekog vremena, dao je jedini

odgovor za koji je mogao jamiti: Nikad je neu pustiti. Obeajem. Vatra je ve polako gasnula. Smijeei se zbog Tobyjeva izbora rijei, Graham se zavalio natrag u naslonja i istog trenutka zaspao. Kasnije, dok je Toby leao u krevetu pokraj Margot, jo uvijek na njujorkom vremenu, gledao ju je kako spava i pomislio na Grahamov zahtjev. Protrljao je lice dlanovima, ve polako smiljajui kako e joj rei. A onda se sjetio onoga to je Graham kazao o njoj. Lake je lasom uhvatiti kolibria, nego napraviti gospou od Margot. Zasmijuljio se sebi u bradu. A onda se, niotkuda, oko njega stvorila ledena barijera. Gaia i ja razmijenile smo

poglede. Barijera je bila deblja nego ikad prije, vrsta i staklasta. Nastavile smo gledati dok je Toby promatrao Margot, i odjednom mi je sinulo: to to se vjenao sa mnom za njega je znailo ogroman rizik. Tobyjev najvei, paralizirajui strah bio je da e me izgubiti, i to ne samo zbog obeanja koje je dao Grahamu. Oduvijek sam znala da je vrlo rano ostao bez majke, no tek sada sam shvatila da je taj gubitak ispunio svaki kutak njegova ivota. Obiljeio je sva njegova uvjerenja, njegov pogled na svijet. to ako ga Margot ipak ostavi? to ako se njihova pria zavri? to onda? Moj je glavni cilj od tog trenutka nadalje bio da se pobrinem da njihov

brak uspije. Pjevat u Pjesmu dua svaku minutu svakoga dana ako bude trebalo. aptat u joj sve To-byjeve vrline na uho, govoriti joj to treba uiniti da njihov brak postane raj, a ne istilite. Ali, koga sam zavaravala? Kako sam ja mogla znati kako da uspije? Tjedan dana kasnije, dolo je vrijeme za odlazak. Margot se nevoljko i sa suzama u oima oprostila od tate, ali ne u zranoj luci, nego na pragu njegove kue. Tu joj se nije inio toliko uvenulim kao usred buke i strke vanjskog svijeta. Kod kue se doimao manje slomljenim, kao da su mu nepromijenjeno okruenje vatre u kaminu, maminih fotografija i drijemajui Ginin lik, koja je sklupana leala u kutu, ulijevali neku ivost.

No, stigavi natrag u New York, Margot i Tobyja doekalo je nekoliko iznenaenja: 1. Tobyjeva molba za izbor u trajno zvanje redovnog profesora na Sveuilitu New York je odbijena, a svi njegovi kolegiji otkazani. Vie ga nisu trebali. 2. Njegov stan iznad kafia preureivao se u dodatak kafiu. Prostorija koja je nekad bila njegova dnevna soba sada je bila ispunjena restoranskim stolovima i jelovnicima. Tobyjeve osobne stvari bile su ubaene u kartonske kutije i pohranjene u kuhinji pokraj zamrzivaa s mesom, tako su sve njegove knjige i blokovi s biljekama zauvijek zaudarali na mrtve krave.

Imali su dvije opcije: useliti se ili kod Boba ili kod Sonyje. Sonya im je ponudila gornji kat svoje kue dok Toby ne pronae posao. Preselili su sve Tobyjeve stvari k njoj i, barem nekoliko prvih noi, njihov je privremeni stani bio prilino ugodan. Sonya im se klonila s puta. Margot je nastavila raditi kao konobarica u irskom pubu, potajno tedei novac od napojnica za ponovni posjet Engleskoj. Toby je ostajao budan do sitnih sati i puio na balkonu, promatrajui ljude u kuama preko puta i borei se s najgorom od novonastalih okolnosti: imao je spisateljsku blokadu. Mladi je uhvatio Margot upravo kada se spremala krenuti na posao. Nedavno je odustala od faksa - pauzirala

je godinu, barem je tako govorila svima, ukljuujui i samu sebe i radila je sedam dana u tjednu kako bi utedjela za polog za stan. No bila je usamljena, depresivna i eznula je za domom. Toby je traio posao i istodobno pokuavao dovriti svoj knjievni prvijenac - roman napisan u obliku pisama, o traginom junaku koji zamislite ironije ne uspijeva prebroditi svoj strah od neuspjeha. Za posao je pitao ak i na dokovima. Tipovi u prljavim kombinezonima bacili bi samo jedan pogled na njega i rekli mu da se gubi. Nije im trebao netko tko zna napisati esej. Trebao im je netko tko je bio u stanju tegliti etrdeset kilograma ugljena s jednog mjesta na drugo, po stotinu puta

dnevno. Upravo zato se dolazak mladia inio kao ne, zaista je i bio - savren odabir trenutka od strane Luciane i Pui. O da, njih dvije su jo uvijek bile tu, unato Sonyjinu nedavnu preobraenju na vjeru i zdrav ivot. Sada je bila budistica i veganka. I usprkos njezinu iritantnom porivu da pokua preobratiti svakoga tko joj se nae na putu (Jeste li znali da mlijeko ustvari uzrokuje rak?'), bila je zdravija, sretnija i mnogo ugodnije drutvo. Takoer je i mnogo bolje utjecala na Margot. Gotovo da sam i zaboravila na gorinu koju sam godinama osjeala prema njoj. Gorinu koja je polako klijala i u Margot. Sjeme te gorine nalazilo se u depu

onog mladia. Samo probni uzorak robe koju je prije prodavao Sonyji, rekao je. Ako se Margot roba svidi, ako joj bude odgovarala, moe se vratiti idui tjedan i prodati joj jo po snienoj cijeni. Margot ga je odmjerila pogledom. Nije bio stariji od sedamnaest. Ni po emu nije djelovao kao naroito mutan tip - iz moje je perspektive, mogu vam rei, izgledalo drukije ustvari, ak je bio i prilino drag. Kako se zove? upitala je. T a ro b a . Nasmijeio se. Dietilamid lizerginska kiselina, kazao je, ire poznata kao LSD ili pilula sree. Rekavi to, mahnuo joj je i otiao. Nervozno sam krila ruke i trudila se prisjetiti tog trenutka. Problem s drogama je to to od mozga esto puta

znaju napraviti frape. Na kraju sam se pomolila i ozbiljnim glasom joj se obratila. Margot, rekla sam. To je otrov. Ne eli time puniti svoje tijelo. To e ti upropastiti ivot. Mudrost kvare dosadni klieji od kojih je satkana. Nije me ula. I tako je, kada se momak pojavio idueg tjedna, pa i onaj tjedan nakon toga, i jo jedan nakon toga, Margot kupovala sve vie i vie njegovog sjemenja, koje je proklijalo i izraslo u uasno cvijee. Tobyjeva knjiga bila je pri kraju. Svoju spisateljsku blokadu izlijeio je tako to se doslovno zabarikadirao u malenu sobu pokraj njegove i Margotine spavae sobe, provodei tamo dane i noi lupajui po Grahamovu starom

pisaem stroju. Sve dosad nije primijetio nikakve promjene na Margot. Otipkao je rije Kraj - to je uvijek inio, iako bi je izdava svaki put maknuo - a zatim je ustao sa stolca i pobjedonosno digao ruku u zrak. Otkljuao je sve brave i sveano objavio: Margot? Margot, ljubavi! Gotov sam! Hajmo jesti! Naao ju je kako uznemireno koraa po dnevnoj sobi, izvlaei knjige s polica i bacajui ih na pod, poteui jastuke s kaua, podiui cipele pa ih izvrui i lupajui s njima po podu kao da je unutra neto skriveno. Oko nje je kovitlala meava bijelog perja iz madraca koji je rasporila noem.

Margot? Ne obazirui se na njega, nastavila je traiti. Margot, to se dogaa? Margot! Zgrabio ju je za ramena i zagledao se u nju: Ljubavi, to si izgubila? Um, poeljela sam rei, ali nije bilo vrijeme za ale. Toby to nije vidio nikad u ivotu nije popuio ni doint - ali bila je u kandama ovisnosti od koje e se, to sam i predobro znala, lijeiti godinama. I upravo je tako i izgledala. Slino niti sudbine s kojom sam se susrela kod Une i Bena, Margotina se ovisnost vrsto obavijala oko njezina srca, irei se prema van sve dok svaki od njezinih organa i arterija i krvnih zrnaca nisu bili obuzeti potrebom.

Margot je prazna pogleda zurila u Tobyja: Mii se od mene. Pustio ju je i zagledao se u nju, zauen i povrijeen: Sluaj, samo mi reci to si izgubila pa emo to zajedno nai. Ne, ne moe. On dolazi. Stanka. Tko dolazi? Ne znam mu ime. A zato taj netko dolazi? Dolazi li ovamo? Margot? Jo jednom ju je pokuao zgrabiti za ramena, ali odgurnula ga je i otrala dolje. Toby, Gaia i ja poli smo za njom. Sonya je sjedila u kuhinji, pila miso juhu i itala. Margot je domarirala do nje i ispruila ruku: Treba mi sto

dolara. Prava sitnica u 1980-ima. Sonya se upitno zagledala u nju. Palo joj je na um da je moda rije o nekakvoj ali. A onda je primijetila Margotine oi, znoj koji joj se slijevao niz lice, njezinu drhtavu ruku. Odloila je juhu i ustala: Margie, to si uzela, draga? Ovo uope ne slii na tebe... Toby se upleo: Mislim da je bolesna. Zar trenutano ne hara uta groznica? Sonya je podigla ruku kako bi ga uutkala: Nije to nikakva uta groznica, duo. Duo? Margot je ponovila. Paranoja ju je estoko drmala. Naizmjence je pogledavala Tobyja pa Sonyju. Oni su je sprjeavali da dobije

ono to eli. Radili su skupa. eljeli su je izbaciti iz stana. Ne, stani malo. Bili su ljubavnici. Jesi li spavao s njom? obratila se Tobyju. Moramo je odvesti k lijeniku, i to brzo, rekla mu je Sonyja. Hoe li mi netko rei to se zaboga ovdje dogaa? kazao je u zrak. Zaulo se kucanje na vratima. Aaa, gospodin sedamnaestogodinji diler. Samo naprijed. Sonya je uznemireno odmarirala kroz dnevnu sobu i naglim pokretom otvorila vrata. Istog trena ga je prepoznala. Hej, pogledao je mimo Sonyje prema Margot. Pa rekla sam vam da vie... da ti

moda ne trai Margot? Patrick je malo promislio: Hm. Ne? Toby je pustio Margot i priao Sonyji: Tko je ovaj tip? Kakve on ima veze s Margot? Patrick je neto drao u ruci. Pokai mi to! povikala je Sonya i, prije nego to ga je uspio ugurati natrag u dep, Toby je ispruio ruku i istrgnuo predmet iz Patrickove ruke. Zlatni medaljon. Je li ovo za Margot? kazao je Toby tiho. Osvrnuo se i pogledao u Margot, diui sve bre i ponovno bivajui okruen ledenom barijerom. Ne, to je moje, rekla je Sonya, zgrabivi medaljon. Pogledaj, otvorila

ga je i pokazala mu dvije siune fotografije svojih roditelja. Odakle ti ovo, Patrick? Jesi mi ga ukrao? Patrick je zamucao upirui prstom u Margot: Vrijedi manje nego to je rekla. A onda je dao petama vjetra. O da, jedan od mojih blistavijih trenutaka. Ja se, naravno, svega toga nisam uope sjeala. Bila sam s druge strane stvarnosti. Margot je hodala u savrenom krugu oko tepiha od medvjee koe ispred kamina, maui rukama gore-dolje i jecajui. Toby joj je priao: Duo? Margot? Zastala je i pogledala ga. ao mi je, ljubavi. Ja sam kriv za ovo. Previe sam vremena provodio uz svoju glupu knjigu... Njeno je podigao

ruke i prislonio ih na njezine obraze, a oi su mu se napunile suzama: Ispravit u ovo, obeajem ti. Nagnuo se elei je poljubiti. No Margot mu je grubo odgurnula lice i krenula prema Sonyji. to ti misli, da moe samo tako hodati uokolo i spavati s tuim muevima! vritala je, zamahujui rukom pa dlanom silovito udarajui Sonyju po licu. Sonya je zateturala unatrag, rukom se drei za obraz. Prstima je provjerila usnu: svjea krv curila je iz mjesta gdje ju je zakaio Margotin vjenani prsten. elim da nestanete odavde zajedno sa svojim stvarima, pogledala je u Tobyja. On je klimnuo glavom: Samo me

pusti da je prije odvedeni k lijeniku. A onda su se iz kutova sobe pojavile Luciana i Pui te stale kruiti oko Margot poput vukova. aputale su joj, umiljate poput maaka: Uvijek mu je Sonya bila draa od tebe. Zar se nije jedino zato i vjenao s tobom? Da se priblii Sonyji. Prelijepoj, zabavnoj Sonyji. Nimalo slinoj tebi. Na trenutak mi je palo na um da se potuem s njima, ali onda mi se u krilima najednom pojavio poznati osjeaj, a noen njihovom strujom do glave mi je stigao glas: Prisloni svoju ruku na njezinu glavu i misli na Tobyja. I tako sam stala tono ispred Margot, poloila joj ruku na elo i stala je puniti svim dobrim sjeanjima na nju i Tobyja,

na no kada su veslali niz Hudson, na vonju u Vegas, na njegovo obeanje da e joj uvijek biti vjeran i na osjeaj, negdje duboko u njezinu srcu, da zaista i hoe. Pala je na koljena, isputajui prazne jecaje bez suza. Sonya se uzvrtjela po kuhinji pa se nekoliko trenutaka kasnije vratila s aom vode i Xanaxom. Daj joj ovo, pruila ih je Tobyju. Ne! povikao je. Dosta je kemikalija. Gurnula mu ga je u ruku: Uspavat e je dok ti ne smisli to e. Izgleda kao da nije spavala danima. Bila je u pravu. Margot doista nije spavala. A Toby to nije primijetio. Nevoljko je pruio Margot pilulu.

Je li ovo pilula sree, Toby? Da, Margot, to je pilula sree. Dobro, Toby. Popij i vodu, Margot. Dobro, Toby. Nedugo kasnije, leala je sklupana na kauu i vrsto spavala. Sonya se pojavila iz kuhinje i pruila Tobyju alicu kave. ao mi je, Tobes, ali nema anse da joj dopustim da uzima moje stvari. Ovo je pripadalo mojoj mami. Podigla je medaljon. Toby je pokunjeno sjedio pokraj Margot i tiho jecao dok mu je Sonya objanjavala uinke droge, govorila mu to treba dalje napraviti i kako joj zajedniki mogu pomoi da se othrva toj napasti. I prvi put nakon dugih desetljea pomislila sam: ona je bila iskrena

prijateljica. Najiskrenija od svih koje sam imala. I nisam je krivila kada je ostala vjerna svojoj rijei i inzistirala da se Toby i Margot isele im Margot provede dva tjedna u krevetu, dva tjedna bez droge. Obeala je da e ostati prijatelji. ak im je pomogla i preseliti sve stvari u njihov novi stan na Desetoj aveniji. Povratak iz ovog pada u grijeh bio je kao penjanje bez ueta uz strmu liticu. Margot je odbila potraiti pomo. Umjesto toga, odvikavanje je odradila na starinski nain: u krevetu, iza zakljuanih vrata, okruena knjigama, vodom i jastucima kojima bi guila krikove kada bi je stisnule ake ovisnosti. Toby je tiho provodio rutinu

redovitog nadolijevanja kave i kratkih, ali slatkih izvjetaja o dogaanjima u vanjskom svijetu. Pat Tabler je upravo prodan iz Yankeesa u Cubse. Reagan je danas imenovao prvu sutkinju Vrhovnog suda. Simon i Garfunkel su upravo odrali besplatan koncert u Central Parku. Ne, nisam bio. Htio sam biti tu za sluaj da ostane bez kave. Kada je poela izlaziti iz sobe, i ujedno i iz kandi ovisnosti, Toby se zaposlio u oblinjoj srednjoj koli. Na Gaijin nagovor, zaposlio je i Margot, davi joj da ureuje njegovu novu knjigu prije nego to je poalje izdavaima, a Margot je uivala u prilici da se opet udubi u knjige. Jednako kao i ja. Vidjeti radnu verziju Tobyjeva knjievnog

prvijenca ije je prvo izdanje, usput reeno, rasprodano u roku od dva mjeseca - bila je prava poslastica. itala sam zajedno s njom, dajui prijedloge, izotravajui njezino uredniko oko, navodei je da preispituje svaki prizor, svaki lik. Prvi put nakon veoma dugo vremena, sluala je to joj govorim. A onda je dolo jutro koje sam prepoznala. kolarci su trali ulicom s bundevama i maskama duhova na glavi. Hrpice jesenjeg lia skupljale su se na vanjskim stubama. Trudna si, rekla sam Margot. Nisam, pomislila je. Napravi test pa e vidjeti, odvratila sam. Vidjet e. Vidjet e.

18 PORUKE U VODI
Izgleda da je ba onako kako kau: majinstvo je bolje drugi put. Ili sam samo ovaj put za njega bila spremna. Ne znam. No dok sam promatrala to malo zrnce svjetla duboko u njoj, snagom volje dozivala sam njegovo srce da zapone otkucavati svoju Morseovu ifru, svoj drhtavi ritam postojanja. Gledala sam, s vlastitim srcem u peti, dok je Margotino tijelo nebrojeno puta prijetilo da e uguiti njenu melodiju tog novog ivota

virusima, toksinima, hormonskim plimama. Ali svjetlo se vrsto dralo, poput siune figure sklupane uz jarbol tonueg broda usred uzburkanog crvenog oceana. Rekla je Tobyju. Gaia je uskliknula od sree i poskoila u zrak - suzdrala sam se od toga da joj kaem, samo kako bih vidjela ovu reakciju - a Toby je, proitavi razoaranje na Margotinu licu, uinio korak unatrag, jedva se suspreui da ne pokae svoje oduevljenje. Dijete? ovjee, to nije mala stvar. To je... Mislim, divno je, ha? Zar nije? Margot je slegnula ramenima i prekriila ruke. Toby ju je primio za

ramena i privukao je k sebi: Ljubavi, u redu je. Ne moramo ga zadrati ako ti ne eli... Odgurnula ga je: Znala sam da nikad ne bi elio dijete sa mnom... Projekcije njezinih vlastitih osjeaja. Sklonila sam se s bljetavog sunca, ogrui se sjenom. Ve sam ga se pokuala rijeiti, uzdahnula je, a suze su joj navrle na oi. Lai. Iskuavala ga je. Tobyjevo lice se uruilo. Duga stanka. Ozbiljan pogled. Tu je sve krenulo nizbrdo, pomislila sam. Jesi? Aha. Pokuala sam... pasti niza stube. Nije upalilo. Jo lai. Obgrlila se rukama.

Olakanje i bijes naizmjence su bljesnuli na Tobyjevu licu. Zatvorio je oi. Gaia ga je zagrlila i tiho mu rekla: Mora znati da je nee napustiti. Pustio ju je da odeta do prozora, gledajui za njom dok su mu ruke visjele uz tijelo: Neu te napustiti, Margot. Ovo je nae dijete. A zatim, s neto manje uvjerenja: Ovo je na brak. Veoma oprezno joj je priao. Kad se nije trznula, odostraga ju je obujmio rukama, pritiskajui dlanove na njezin trbuh. Ovo je nae dijete, rekao je njeno, a ona se nasmijeila i sasvim se polako okrenula, prihvaajui njegov zagrljaj. Provela sam velik dio Margotine trudnoe s bolnom jasnoom se

prisjeajui svega to sam radila kako bih pokuala izmaknuti stvarnosti, kolebajui se izmeu stida i uzbuenja. Stida zbog marihuane koju je puila kod Sonyje dok bi Toby bio na poslu, stida zbog lai koje bi govorila (Zar to ne kodi djetetu, Margie? Ni najmanje. Ako sam ja oputena, dijete dobiva vie vitamina... itd.). Stida zbog uinaka droge koje sam vidjela kako se obruavaju na treperavo svjetlo u njoj. Stida zbog misli koje je povremeno imala (Moda bih trebala pokuati pasti niza stube, moda mi se posrei pa ga izgubim... itd.) A onda je s vremenom, jednako kao i ja, polako postajala uzbuena. Dijelile smo uzbuenje zbog obrisa Theova lica koje

je svjetlo u Margotinoj maternici poelo poprimati, uzbuenje zbog iznenaenja koje je Margot doivjela kada je prvi put osjetila siunu nogu kako se naslanja na stijenku njezine maternice, zbog njezina iznenadnog i potpunog shvaanja da se u njoj nalazi prava beba i da je sve to stvarno. Luciana i Pui nale su novi smjetaj na prozorskoj dasci Tobyjeva i Margotina stana. Make meu golubovima, ha? doviknula bih im, a one bi se namrgodile i stale dozivati Margot, nagovarajui je da svrati do Sonyje, da beba dobije jo malo vitamina. Ja bih onda natjerala Thea da je udari, a Margot bi odluila da ipak ne eli posjetiti Sonyju. Umjesto toga

odluila bi da eli proetati do Inwood Hill Parka, uhvatiti malo svjeeg zraka i nakratko promijeniti okruenje. I tako bi i uinila, svakoga dana. Prepoznala sam stara kestenjasta vrata stana preko puta, s dugim prugama prastare boje koja se ljutila pri dnu. Margot je primijetila da se ispred njih skupljaju novine i boce mlijeka. Bila je prilino sigurna da netko ondje ivi. Tu i tamo bi svjetlo u dnevnoj sobi bilo upaljeno u sitne sate, no do jutra bi se ve ugasilo. Zavjese su uvijek bile navuene. U susjedstvu poput ovog susjedi su se uglavnom drali za sebe. Margot je oklijevala. Da odem provjeriti? Da, kazala sam joj. Spustila je pogled na svoj trudniki trbuh. U redu

je, malena, kazala sam. Nitko ti nee nita. Hajde, poi. Ulazna vrata bila su odkrinuta. Za svaki sluaj je pokucala. Nije bilo odgovora. Dobar dan? viknula je. Jo je malo gurnula vrata, vrcima prstiju susreui se s prainom: Ima li koga? Smrad ju je pogodio poput baene stare krpe. Smee, vlaga, izmet. Uasnuto je uzdahnula i privukla ruku na lice, pokrivajui nos i usta. Ja sam oklijevala. Da, znala sam tko ovdje ivi, ali vie nisam bila ba sigurna da bih trebala ohrabrivati ovaj susret. A onda, poruke u vodi koja mi je tekla iz lea: Ovdje je potrebna. Poalji je unutra. Prije nego li je Margot uspjela nagovoriti samu sebe da ode, zauo se

kripav glas: Tko je to? Glas ene. Glas veoma stare, veoma bolesne ene. Rose Workman. Pourila sam unutra ispred Margot, u mranu, zaboravljenu sobu, do figure na kauu, nestrpljiva da vidim Roseino lice, naborano poput lista papira, zguvanog i baenog u ko, pa ponovno rairenog, i teko prstenje na njezinim dugim crnim prstima koje je poput novia balansirala na zglobovima i od kojih je svaki imao svoju priu. Priu koju nikada nisam zaboravila. Pojava na kauu nije bila Rose Workman. Debeli bijelac, gol do pasa, zbacio je pokriva i zareao na mene. Bio je demon. Skoila sam unatrag, prestraena i zbunjena.

Halo? Tko je tamo? Rosein glas iz kuhinje i tapkanje njezina tapa koji je vodio njezine umorne noge kroz tamu. Margot joj je veoma polako prila. Zdravo, rekla je, istodobno osjeajui olakanje i gaenje. Ja sam iz susjednog stana. Samo sam vas htjela pozdraviti. Rose je podigla naoale i kiljei kroz njih pogledala gore u Margot. Usne su joj se razvukle u irok osmijeh, topliji od dobrodolice kui, pretvarajui njezine oi u dva tamna proreza u dubokim naborima njezina lica: Pa, samo ui, dijete. Nemam ba esto posjete, bogme ne. Margot ju je slijedila u kuhinju, upijajui gole, vlane zidove, debeli sloj

praine na istrunulom kuhinjskom stolu, odjekivanje njezinih peta na golom drvenom podu. Prolazei pokraj starca na kauu, zadrhtala je. Htjela je otii. Jednako kao i ja. Demon je skoio na noge i polako krenuo prema meni. Stotinu i etrdeset kilograma elavog bijelog mesa sa sitnim prijeteim oima i mrka lica, na tijelu golom do pasa. Zlokobno se nadvio iznad mene i zareao, a zatim me gurnuo unatrag. Nema to trait ovdje, procijedio je neprijateljskim tonom. vrsto sam se ukopala na mjestu, pogledavajui prema Margot i Rose u kuhinji, i pogledom traei Roseina anela. Po drugi put je nasrnuo na mene, ali podigla sam ruku i iz nje lansirala plamenu topovsku kuglu.

Takni me jo jednom i samljet u te, kazala sam odluno. Podigao je obrvu i zafrktao. Duhovite replike oito mu nisu bile najjaa strana. Napravio je grimasu i uperio prst u mene. Ne mijeaj mi se u posao, progunao je, a zatim se ponovno izvalio na kau i navukao pokriva preko sebe. Bezglavo sam teturala po sobi, zaprepatena susretom, i pokuavala shvatiti zato je demon tu, a nema anela. Nakon nekog vremena, Margot se vratila iz kuhinje s tanjurom kolaia prekrivenim aluminijskom folijom. Rose je drala ruku preko Margotina ramena i priala joj priu o prstenu na svome lijevom kaiprstu. Bila je rije o njezinu

najstarijem sinu koji je poginuo u ratu. Zaputile su se prema izlaznim vratima. ao mi je to ve moram ii, kazala je Margot. Rekla sam suprugu da emo se nai u parku. Ali doi u vam opet. Ma jata, duo, Rose je odvratila i mahnula joj u znak pozdrava. Krenula sam za Margot, jo uvijek u udu. Nema anela? Zar Nan nije rekla da Bog ni jedno dijete ne ostavlja samo? Margot je posjetila Rose i sutradan, pa dan kasnije i dan nakon toga, da bi na kraju poela navraati i po tri puta dnevno. Jednako kao to sam neko voljela te posjete, uivajui u vedrini i ohrabrenju to mi ih je ta ena ulijevala, koja je rodila trinaestero djece i, na moje oduevljenje, porod i majinstvo

opisivala vie kao dar nego kao istilite kojim sam ih smatrala, tako sam se sada uasavala pogleda na ta oronula vrata, prijetnji i provokacija koje su dopirale s onog kaua, neprestanih napada. Naposljetku sam pozvala Nan. Nije me posjetila jo od bitke u Nevadi, pa sam mislila da su nam se putevi razili. Ali, nedostajala mi je. I, vie od svega, trebala sam je. Nekoliko minuta kasnije pojavila se pored mene. Zapoela sam razgovor u duhu pokajanja. Nan, ao mi je, uzdahnula sam. Jako, jako mi je ao. Odmahnula je rukom na moje isprike, kao i uvijek jednako izbirljiva po pitanju toga to je eljela uti, a to ne. U redu je, odvratila je, primajui me u

zagrljaj. Prvi put si aneo, jo ima mnogo toga za nauiti. Objasnila sam joj situaciju s Roseinim demonom te je upitala: Zato Rose nema anela uvara? I tko je mor koji ivi na Roseinu kauu? Izgledala je iznenaeno. Istinski. Ali... zar nisi... pa Margot je Rosein aneo. Molim? Nasmijala se, pa se, vidjevi izraz na mome licu, naglo uozbiljila: Zna da ljudsko bie moe imati vie od jednog anela uvara? Aha. I zna da je Rosein aneo nedavno dodijeljen novom tienom Biu? Nemam pojma, ali nastavi.

Uzdahnula je. Draga moja, stvarno se mora poeti sluiti ovim, potapala me je po krilima. Trenutano Margot ima ulogu Roseina anela uvara. Zbunjeno sam zurila u nju. inilo se da njezina pria ima rupa. Kao to je bila injenica da je Margot smrtnica. Nan je slegnula ramenima. Pa to? kazala je. Nisu samo mrtvi ti koji djeluju kao aneli, draga moja. Koja bi inae bila svrha roditelja? Ili prijatelja, brae i sestara, bolniarki, lijenika... ...jasno mi je, rekla sam, iako mi nije bilo. Tvoj je zadatak u ovom trenutku da je titi od Rama. Demona? Da. Sigurno si ve shvatila da ima

poprilian utjecaj na Rose. Promislila sam o tome. Shvaala sam da se iz nekog razloga uspio nastaniti u Roseinu ivotu poput mua kojeg nije bila u stanju ostaviti. No, koliko sam vidjela, nije ju pretjerano dovodio u napast. Rose je odlazila u crkvu. Nije imala nikakvih ovisnosti. Nikoga nije ubila. Nije se ak mogla prisiliti niti da nogom zgazi nekog od ohara koji su veselo trkarali po njezinom kuhinjskom podu. Gledaj paljivije, savjetovala me Nan. Uvidjet e njegovu svrhu i snagu kojom dri Rose. Dogodilo se to onoga dana kada je Rose ispriala Margot priu o zlatnom peatnjaku na svome prstenjaku.

Ovaj prsten, kazala je, zamiljeno tapkajui po njemu, uao je u moj ivot jednog popodneva dok sam jo bila djevojica od nekih dvanaest godina. Bila sam na tatinoj farmi i skupljala jabuke u vonjaku pokraj tale. Bilo je tolko vrue da si mogo spremit peenje nasred polja, bogme jest. ak su se i krave prevaljivale od vruine, jer bi im kante s vodom presuile ko pustinja prije nego to bi se dovukle do njih preko polja. Znala sam da ne bi smjela, al nisam mogla odolit. Spustila sam se do potoka, svukla se gola, iz-molila molitvu i uskoila u tu svjeu crnu tekuinu. ak sam i glavu uronila. Jo uvijek osjeam te osvjeavajue kapi vode kako mi ugodno klize kroz kosu,

izmeu golih nogu... Ma ostala bih cijelo popodne da sam mogla dovoljno dugo drat dah. A bogme se ispostavilo da sam ga morala drat mnogo due nego to sam mislila. Ispoetka sam mislila da je to potezanje koje sam osjetila struja, da me vue nizvodno. Ali onda sam osjetila toplinu oko glenja, toplinu koja se pretvorila u peenje, tako jako da sam skviala ko svinja pred Boi. Kada sam otvorila oi, krv je ak i izgledala kao vatra. Kroz mjehurie vode i krv ugledala sam dugaak rep. Aligator, dug kao kamion. Sjetila sam se da mi je tata priao da ih treba pogodit u oi, da su tu ranjivi, pa sam se sagnula prema njegovoj njuci i zarila mu palac ravno u oko. Na trenutak me pustio, a ja sam

iskoristila priliku, Zamahnula nogama i izronila na povrinu, taman dovoljno dugo da uhvatim zrak. No, aligator me onda zgrabio za drugu nogu i ovaj put me prevrnuo ispod sebe. inilo mi se da sam toliko dugo pod vodom da sam pomislila jo sekunda, i eto me Boe k tebi. Ali uto me neki ovjek izvuko van, na svjetlo vreloga dana i na svjetlo novog ivota. On je bio taj koji mi je dao ovaj prsten. Tko zna jesu li te prie uope bile istinite? Ali svaki put kada bi ih Rose priala, svjetlo oko nje zasjalo bi tako arko da bi se Ram pokupio s kaua i gunajui oteturao prema stranjem izlazu, poput medvjeda s glavoboljom. Moj prvi mu, on mi ga je dao,

kazala je Rose, s osmijehom pogledavi prema pauinom zastrtoj fotografiji pristala mladia koja je visjela na zidu. Govorio mi je, nikad nemoj prestat priat svoje prie, priaj ih nek uje sav svijet. Otiao je i kupio mi pravo nalivpero i kone biljenice i natjerao me da ih zapisujem. I nikad nisam prestala. Te biljenice, zaustila je Margot. A gdje su sad? Rose je odmahnula rukom: O, ne, bogme ih sad neu izvlait. Previe ih je! Margot je podigla novu biljenicu tvrdih korica s poda: A je li ovo najnovija? Rose je podigla svoje grbave prste:

Da, ali ruke me previe bole. Vie ne mogu pisat. Margot je poela itati naglas. Dok je itala, maleni paralelni svjetovi koji su se povremeno nazirali pa opet nestajali u Roseinoj auri, stali su se poput lepeze iriti prema van, dok naposljetku nisu ispunili itavu sobu. Gledala sam dok se preda mnom vrtio itav film montiranih prizora iz Roseina djetinjstva, poevi od njezinih roditelja kako je pozivaju da pria prie ljudima koji su boravili u njihovom pansionu u Louisiani, zatim majke koja zapisuje prie sjedei uz kolijevku, a onda i same Rose, iste dobi kao i sad, ali mravije i boljeg zdravlja, kako sjedi za stolom ispod reetkastih prozora sveane dvorane zgrade Low

Memorial Library na Sveuilitu Columbia, okruena mukarcima i enama u odijelima i elegantnim haljinama, smijeei se kao za fotografiju, dok joj netko uruuje nekakvo priznanje. Napreui se razabrati tekst, ostala sam zaprepatena: Pulitzerova nagrada za knjievnost. A onda se vizija prebacila na uveani kadar istog priznanja, uokvirenog na zidu Roseine dnevne sobe, samo to to nije bila soba u kojoj smo se nalazile: soba u viziji bila je triput vea, s mramornim kaminom, sagom od zida do zida i satenskim zavjesama boje bjelokosti koje su uokvirivale istaknute prozore. Kuna pomonica je bila zauzeta brisanjem praine s bezbrojnih

pozlaenih okvira u kojima su se nalazile fotografije Roseinih voljenih sinova i unuadi, a - ono zbog ega sam zaplakala - prizori na njima prikazivali su mature njezinih sinova, njihove slike iz vojske, jednoga od njih kako se rukuje s predsjednikom Reaganom. Koliko mi je bilo poznato, ni jedno od njezine djece nikad nije maturiralo. Vizija se, poput lepeze, najednom sklopila, a ja sam ostala stajati na mjestu, zapanjena i bez daha, sve dok nisam primijetila da se Ram vratio. Margot je prelistavala Roseinu biljenicu. Ovo je izvrsno, kazala je. Zato to nikada nisi objavila? A onda se ukljuio Ram, sjedajui pored Rose i njeno je uzimajui za

ruku: Nisi ti dovoljno dobra, Rosie. Rose je ponovila njegove rijei, odmahujui glavom: Nisam ja dovoljno dobra, dijete. Knjige su za bogatune, a ne za takve ko ti. Rose, poput robota: Knjige su za bogatune, a ne ovakve ko ja. To su gluposti, Margot ju je prekinula. Ram ju je oi-nuo pogledom. Ovo je predivno. Pie kao san. Ram je postao glasniji: Tebe ne zanimaju pare. Pare samo pokvare poten svijet. Roseino lice se smrknulo. Ponovila je Ramove rijei. Margot je izgledala zbunjeno. Zao mi je to tako misli, kazala je blago. A

onda se dosjetila. Bez ikakva uplitanja s moje strane. Mogu li odnijeti tvoje biljeke i pokazati ih svom suprugu? I on je pisac, zna. Ram je ustao. Otvorio je svoja prljava usta i stao urlati na Margot. Rose je stavila ruke na ui kao da ima napadaj. Margot je pruila ruku prema njoj: Rose, to nije u redu? Rose je zacviljela: Samo idi. Molim te. Margot ju je pokuala primiti za ruku, no Rose ju je otrgnula i pokrila lice, jecajui. Margot je zakoraila prema izlazu. Ram je pogledao u stari drveni ventilator koji je visio iznad nje. Uplela sam se. Da se nisi usudio,

kazala sam. On se nakesio, pa zatim zamahnuo rukom iznad glave i povukao ga. Brzo! doviknula sam Margot, zalijeui se u Ramov trbuh i obarajui ga na tlo. Popucala buka obruila se sa stropa u oblaku praine. Rose je jauknula. Margot je hitro zgrabila biljenicu iz Roseina krila i izjurila van. Ram je ustao i prostrijelio me prijeteim pogledom, a nosnice su mu se nadimale od bijesa. Savinuo je koljena, spreman za napad, no u tom trenutku voda iz mojih krila iznenada se pretvorila u plamen. Ram je zabezeknuto zinuo i skupio se od straha, pa se u iduem trenutku poput kakvog usplahirenog ohara skrio u okvir fotografije Roseina

prvog supruga. A onda se dogodilo neto to nisam razumjela. Rose je stajala preda mnom, s blaeno spokojnim osmijehom na licu. Gledala je ravno u mene. Spremna sam, rekla je. Ne daj onom ovjeku da me vie uznemirava. Odvedi me kui. Ispruila je ruku i ja sam je primila. Osjetila sam kako ulazi u moje tijelo, prolazi mi kroz krila i potom nestaje. Provela sam no u Roseinu stanu, koraajui gore-dolje, gledajui fotografije koje je uvala poput najveeg blaga, plaui nad praznim kuhinjskim ormariima, nad takorima koji su pitomo ivjeli pod njezinim krevetom, nad prljavom vodom koja je s mukom

tekla iz prastare slavine. Razbijala sam glavu pitajui se zato je odabrala ovo mjesto, zato je dopustila samoj sebi da ui u aci demona, umjesto da proivi ivot kakav je trebala. Ali odgovor nisam nalazila. Umjesto toga, uinila sam ono to je trebalo. Kada je Margot iduega dana dola i zatekla Roseino beivotno tijelo sklupano na kauu pa, kleknuvi pored nje, stala neutjeno jecati, obujmila sam je rukama, aputajui joj na uho da bude hrabra, smirujui je i podsjeajui na biljenice. Nakon to je pozvala hitnu pomo, zaputila se gore do ormara uz Rosein krevet. Unutra nije bilo odjee, nego samo deseci biljenica od korice do korice ispunjenih Roseinim

rukopisom. Natrpala je nekoliko kovega knjigama i uposlila Tobyja da joj pomogne odvui ih preko puta u njihov stan prije nego to stigne hitna pomo. Nakon nekog vremena uslijedio je i poziv od Tobyjeva izdavaa. Bio je zainteresiran za Roseine biljenice, no smatrao je da e im trebati dosta urednikih zahvata, a on za to jednostavno nije imao vremena. Je li Margot moda slobodna idueg dana? Spustila je pogled na maleni planet koji joj je strao iz trbuha i pomolila se da beba ostane unutra barem jo neko vrijeme. Da, kazala je. Slobodna sam. Trebala bih spomenuti: ovo je bilo ostvarenje sna. Dugo je rastao u meni,

poput tajne koju sam se zaklela uvati, ili poput djeteta u mojoj utrobi, moglo bi se rei. Nikada prije nisam imala pojma to elim biti kad odrastem pretpostavljam da nikada nisam bila sigurna kad u slubeno odrasti - no sada, nakon to sam progutala toliko knjiga kod Grahama i Irine, nakon to sam provela tolike sate secirajui Tobyjeve romane kako bih pronala istinu u fikciji, cvijet u pupoljku, napokon sam bez dvojbe znala to elim raditi. I zamislite uda sasvim sluajno nabasala sam na svoj posao iz snova. A da toga nisam bila niti svjesna. Barem ne u to vrijeme. Toga sam jutra koraala uz Margot odluno i sa svrhom. Ljubice,

kazala sam joj, kad bih sve mogla ponoviti, ovo bi bila jedina stvar koju ne bih promijenila. Napokon, pomislila sam, stvari idu onako kako bi trebale. Ured izdavaa nalazio se iznad ve slavne delikatese na Petoj aveniji, iste one koju je Margot onako nezaboravno oskrvnula nekoliko godina ranije. Skrila je lice dok je prolazila pored vlasnika pa smo pjeaile sve do treeg kata. Hugo Benet, generalni direktor izdavake kue Benet Books i ovjek s najbjeljim, najpravilnijim i najveim zubi-ma koje sam ikada vidjela, bio je veteran u brani. Unato svim svojim nastojanjima, nije uspio pronai pristojnog asistenta otkad se zbog posla preselio iz rodnog Toronta. Biljenice su

bile pravo otkrie, kazao je Margot. Izdat e prvi sveanj nakon to prou uobiajeni uredniki proces. Je li bila zainteresirana preuzeti taj posao? Nije bila sigurna. Naravno da jesi, kazala sam joj. Naravno da jesam, rekla je, osjeajui polagano curenje vode niz bedro i sijevajuu bol preko trbuha, jedva odolijevajui iznenadnoj potrebi da krikne.

19 AUTOBUS
Nakon deset sati trudova, Margot je odluila da vie ne eli roditi. Odluila je da majinstvo ipak nije za nju i da, ustvari, ne eli dijete i da bi sad ila kui, molim. Idui je trud krenuo prije nego to je uspjela dovriti svoju molbicu upuenu sestri Mae. Ne, go Poslusny, kazala je sestra Mae strogo. Samo jo jedno tiskanje i gotovi smo. Kada biste svoj glas uvali za tiskanje umjesto za vritanje, moda bismo ovo dijete mogli bre izvaditi van. Hvala. Margot je vritala iz petnih ila. Toby

je nervozno koraao hodnikom ispred raaonice, uhvativi se kako prvi put nakon dugo godina izgovara emu. Sestra Mae gurnula je ruku meu Margotine noge i opipala poloaj djeteta. Jo je bilo visoko. Ali umjesto glave, noga. Podigla je pogled prema Margot. Odmah se vraam, rekla je i pourila pronai lijenika. Jo jedan trud poput valjka je preao preko Margotina tijela. Kako sam se dobro sjeala tog osjeaja. Kau da sve zaboravi, ali lau. I, naravno, gledati sve to ponovno u svakom ti sluaju osvjei sjeanje. Gledala sam kako je krvave ralje truda silovito stiu, zatvorila oi i poloila ruke na njezinu zdjelicu. A onda se pored mene pojavio

jo jedan aneo. Mladi, u ranim dvadesetima, svjetlosmee kose koja mu je padala do ispod uha i oima koje su zraile nekim tihom arom. Iz nekog mi se razloga inio jako poznatim. Iskosa sam ga pogledala. Poznajemo li se? Vidjevi prizor na bolnikom krevetu, zadrhtao je. James, kazao je nabrzinu, ne skidajui pogled s Margot. Ja sam Theov aneo uvar. Margot je ponovno kriknula. Naprezala se, pokuavajui ustati s kreveta. Dri se jo malo, hrabrila sam je. Pokuavam okrenuti Thea. Theo? zastenjala je. Podigla sam pogled. ula me je. Jo jedan ok:

gledala je ravno u mene kao da me vidi. Sestro, prozborila je moleivo, pruajui ruku prema meni. Dajte mi neto protiv bolova. Bilo to. Ne mogu ovo izdrati jo dugo. Oi su mi, bez pretjerivanja, bile velike poput tanjuria za kavu. Prolo je vie od desetljea otkad me zadnji put vidjela. Na trenutak sam se zapitala kako joj izgledam. No uto je ponovno vrisnula, pa sam se trgnula iz misli. Beba izlazi na zadak, kazala sam mirno. Pokuat u ga okrenuti. Ali mora biti to mirnija. Letimice sam pogledala prema vratima. ula sam glasove s drugog kraja hodnika: sestra i lijenik su se vraali. Kako ve znate da je djeak?

izgovorila je dahui. Ne obazirui se na njezino pitanje, poloila sam joj ruku na trbuh. Pogledala sam u Jamesa koji je djelovao pomalo preplaeno. Dolazi ovamo, rekla sam. Ti si Theov aneo, je l' tako? James je klimnuo glavom. Onda natjeraj tog maliana da se okrene onako kako bi trebao. James je stavio svoje ruke na moje i zatvorio oi, a Margotino je tijelo istoga trenutka preplavila zlatna svjetlost. Pokuavala sam upiti dio njezine boli, kao to sam to uinila ve mnogo puta prije. vrsto sam stisnula oi i, kada je sljedei trud krenuo, zgrabila sam ga poput metalne ipke i silovitim ga trzajem povukla prema sebi. I ba kao

to je Rose uetala u mene, tako je i ta metalna ipka prola mojim tijelom sve do krila, putujui kroz njih u neki drugi kraj svemira. Margot je s olakanjem izdahnula. Sada sam ve vidjela bebu, malenog Thea, kako se, preplaen i zbunjen, poinje okretati naglavake. Margot je opet vritala, dok su se trudovi obruavali na nju poput nebodera u potresu. Primaknula sam se njezinoj glavi i poloila joj ruku na srce. Mora pokuati biti to mirnija, kazala sam. Theu sada treba da die polako, polako, polako. Disala je to je polake i dublje mogla, i upravo kada je James okrenuo bebu u njezin konani poloaj, spustivi

je prema hladnom izlazu u svijet, u sobu su uetali lijenik i sestra. O, Boe dragi! kazala je sestra, jer je bebina glavica ve bila vani i stigla je upravo u trenutku kada je Margot po posljednji put iz petnih ila tiskala, osjetivi kako odmah potom itavo dijete u jednom dahu izlazi iz nje, glavom prema dolje. Gospoo Poslusny, kazala je sestra uzbueno, imate pravog malog momia. Margot je s mukom podigla glavu. Theo, rekla je. Mislim da se zove Theo. Theo Graham Poslusny, sa svoja dva i pol kilograma, sklupao se meu Margotine grudi i nije prestao dojiti do

veeri. Margot je imala problema s posteljicom, pa su je nekoliko tjedana zadrali u bolnici, nou odvozei bebu na djeji odjel kako bi se ona naspavala. Pretpostavljam da sam trebala pustiti Jamesa neka radi svoj posao dok ja bdijem nad Margot, no nisam si mogla pomoi. Bila sam potpuno oarana ruiastom trucom koja je cviljela u plastinom krevetiu, i ono malo vatreno crvene kosice prekrivene vunenom kapicom to ju je Rose isplela nekoliko mjeseci ranije. Bio je tako gladan da bi proveo itavu no traei nevidljivu dojku, ali sestre bi ga umirile dudicom, a ja bih mu milovala prelijepo lie. Nakon nekog vremena, James mi je

priao. Pomislila sam da je hrabar kad se usudio. Sluaj, rekao je, nakon to je nekoliko trenutaka bez rijei stajao pored mene uz Theov kreveti. Moj je posao da uvam Thea. Ti bi trebala biti uz Margot. Pogledala sam pokraj njega prema Margot, koja je vrto spavala iza navuenih zavjesa svog bolnikog odjeljka: to hoe rei, da ja nju ne uvam? Sasvim je dobro vidim i odavde. Ili si zaboravio da sam aneo? Mi imamo takve sposobnosti, zna. Nakrivio je glavu i namrtio se: Moda bih trebao objasniti svoju vezu s Theom. Nije me briga za tvoju vezu s

Theom. Briga me samo za to da se pobrine da jednoga dana ne zavri na doivotnoj kazni zbog ubojstva. Krajikom oka vidjela sam kako je ustuknuo. Moda sam ipak malo pregruba prema njemu, pomislila sam. Vjerojatno je bio neki Tobyjev daljnji rod. Ujak ili neto slino. U svakom sluaju, nije bilo potrebe da mu tako skaem za vrat. Ali prava istina je bila da sam htjela Thea samo za sebe. Imala sam priliku za koju sam mislila da je nikad neu imati i za koju nisam mislila da u je ikad eljeti - priliku da jo jednom iskusim udo svog prvoroenog djeteta. Osjeala sam se poput majke vuice to reei tjera grabeljivce. eljela sam da se

James dri po strani. No, oito je bio malo predaniji svom poslu nego to mi je u tom trenutku odgovaralo. Okrenula sam se prema njemu. Zao mi je, u redu? kazala sam, ispruivi ruke kao znak da to doista i mislim. Uzvratio mi je pogled i zadrao ga, ne odgovarajui. Neko smo vrijeme tako zurili jedno u drugo, ja uranjajui sve dublje u odjek vlastitih, olako izgovorenih, rijei, a James u tiini odbijajui moju ispriku. Napokon, kada je Theo poeo cviljeti, James je ustao. Krenula sam ga pomilovati po obrazu, no preduhitrio me. Stavio je ruku iznad Theove glave, a on je istog trenutka ponovno utonuo u san. Ne moram ti se sviati, promrmljao

je James, ne diui pogled prema meni. Ali traim od tebe da mi vjeruje. Klimnula sam glavom. U sebi sam tiho ponovila ispriku. James mi je okrenuo lea, a ja sam se bez rijei vratila k Margot. Nekoliko dana kasnije, Margot je stigla kui u blistavo ist stan, nadopunjen svjee olienom djejom sobom i opskrbljen svim moguim stvaricama za bebe nad kojima je zadivljeno uzdisala u duanu djeje opreme. Toby je, kao i uvijek, daleko ispred svog vremena, od poslodavca zatraio tjedan dana roditeljskog dopusta. Kada je njegov zahtjev odbijen, svejedno je uzeo dopust, pa odmah zatim dobio i otkaz. No, zar prizor

novoroenog djeteta ne ispunjava svijet nadom? Bez posla i prebijene pare u depu, uz zvuke policijskih sirena koje su odjekivale svuda naokolo, Toby je imao osjeaj da je njegova malena obitelj nepobjediva. Ali najbolje je tek slijedilo: izvijestio je Margot da je njihovom zadnjom uteevinom platio zrakoplovnu kartu za Grahama, koji je idue veeri trebao stii u New York kako bi upoznao svog unuka. I tada sam prvi put nakon dugo vremena zapjevala Pjesmu dua. Nazovi tatu, kazala sam Margot, a zamisao je u prvi tren potonula poput kamena u moru njezina uzbuenja. Da ga nazovem? pomislila je. Ali nemam vremena... imam toliko posla prije nego to

stigne... Nastavila sam je nagovarati i naposljetku je popustila. Sluala sam razgovor, istodobno plaui od sree i tuge zbog telefonskog poziva koji nikad nisam uputila, i osjeajui olakanje zbog injenice da mi je na neki nain neka via sila dopustila da barem malo presloim djelie slagalice i uspijem rei stvari koje nikada nisam rekla. Tata! Zvuci priguenog hroptanja i kalja. Kao i obino, zeznula je vremensku razliku. Ali, nema veze. Papa, Toby mi je upravo rekao! Koliko ostaje? Ide li prvim jutarnjim letom? Stanka. Da, da, Margot, ljubavi.

Avion polijee u sedam, tako da taksi stie po mene oko etiri... Theo je poeo plakati. Je l to ujem svog unuka? Toby je spustio Thea u Margotino naruje, a ona je pribliila slualicu njegovoj glavici, putajui ga da urla sve do Engleske. Naposljetku ga je vratila Tobyju. On je istog trenutka zgrabio Tobyjev mali prst i stao ga cuclati. Mislim da je gladan, proaptao je Toby. Kimnula je. Tata, moram ii. Ali jedva te ekam sutra vidjeti. Sretan put, dobro? Tiina. Tata? Volim te, slatka moja djevojice.

I ja tebe, tata. Vidimo se uskoro. Vidimo se. itavu tu no, dok se Margot prevrtala po krevetu, ne uspijevajui zaspati od uzbuenja, ja sam koraala gore-dolje po sobi, u isto vrijeme preplavljena olakanjem zbog toga to sam uspjela sloiti dio slagalice koji je oduvijek nedostajao i slomljena zbog onoga to je slijedilo. Jer znala sam da ne mogu promijeniti sve. ak je i sada toliko toga bilo izvan moje kontrole. Kasno ujutro stigao je poziv od gospoe Bieber, Grahamove prve susjede, koja je Margot njeno i obzirno obavijestila da joj je prije nepunih sat vremena na vrata pokucao taksist koji je zatekao Grahama kako, s aktovkom u

ruci, sjedi na kunom pragu, hladan i nepomian. Umro je tiho, kazala je, i bez boli. Margot je bila neutjena. Sjedila sam pokraj nje u maloj kupaonici u koju se zakljuala i zajedno s njom lila suze koje su joj tiho i bez prestanka kapale na dlanove. Znate, samu sam sebe uspjela uvjeriti da sam za osjeaje koji su me poeli obuzimati nedugo nakon Theova roenja sama bila kriva. No sada sam, gledajui hormone kako se veu na receptore ivanih stanica u Margotinoj glavi, potiui ih na ubrzavanje sve dok se ne bi sudarile, iz prve ruke svjedoila fiziolokoj slici postporoajne depresije. Svaki put kada bi Theo

vritao - to je esto znao initi, i to satima bez prestanka - njezinim bi se tijelom proirio crveni val, a ivane bi se stanice stale kretati sve bre dok joj na kraju cijelo tijelo ne bi podrhtavalo iznutra prema van. inilo se da ga hrani po itav dan, svaki dan. Bila je anemina - premda su je lijenici uvjeravali da nije a neopaeno je preboljela i cervikalnu infekciju. I otkrila je da odjednom mrzi Tobyja. Mrzila ga je jer je imao maginu sposobnost da spava vrstim snom dok dijete urla iz krevetia tik pokraj njegove glave. Mrzila ga je jer se nije morao pretvoriti u krvarei i izdajajui stroj za bebu. Mrzila ga je jer je bila iscrpljena, zbunjena i izbezumljena od

straha zbog pomisli na jo jedan dan u tom kaosu. Gledala sam kako se Toby svim silama trudi udovoljiti joj. A onda, ugodno iznenaenje. Tobyjeva knjiga, Crni led, postala je nacionalni bestseler. To sam znala. Ali sam za sve saznala tek nekoliko mjeseci nakon to se dogodilo. Toby se javio na telefon i zahvalio svom izdavau, krajikom oka gledajui Margot koja se, lica crvena od suza, po sedmi put u sat vremena muila nahraniti Thea. Sad mi je bilo jasno ono to tada nisam shvaala Theo uope nije dobivao mlijeko. Zvuci koje je proizvodio iajui bili su samo gutljaji zraka. I dok ga je maleni trbuh bolio od gladi, Margotine su grudi bile upaljene

od vika mlijeka. Uini neto! prosiktala sam prema Jamesu. Oinuo me pogledom: Pokuavam. Pojavila se Gaia: Dajte da ja pokuam. apnula je neto Tobyju. On je spustio slualicu i priao Margot: Duo? Nije se obazirala. Prebacio je ruku preko njezina ramena: Margot? to je, Toby? Zato ne izie na par sati? Ja mogu paziti na dijete. Podigla je pogled prema njemu: Ti nema grudi, Toby. Opet e ga trebati hraniti za desetak minuta. Toby se nasmijeio: Nemam, ali mogu mu dati adaptirano. Hajde, poi u

frizerski salon ili neto slino. Poasti se. Ponovno ga je pogledala: Misli ozbiljno? Najozbiljnije. Ali, nemamo novaca. Odvratio je pogled. Nije znao lagati, ak i kad je to bilo u dobre svrhe. Recimo samo da sam neto utedio za ovakve prigode. Stvarno? Stvarno. Koliko? Prestani zapitkivati! Samo uzmi ekovnu knjiicu i idi! Poi na tretman lica, pedikuru, uini to god vi ene inite svojim noktima, samo hajde, gubi se odavde.

Izgubila se prije nego to stigne rei vedska masaa. Slijedila sam je niza stube, pa ulicom prema autobusnoj stanici. Krila su mi pulsirala porukama: Nagovori je da pjeaci. Ne daj joj da ide autobusom. Zato? pomislila sam. Gledala sam autobus kako se pribliava. Zato? upitala sam ponovno, ali nije bilo odgovora. U redu, pomislila sam. Nee mi rei, pa neu ni sluati. Sjele smo otraga. Margot je pritisnula prste na elo, dok joj se bol u prsima polako smirivala na svjeem povjetarcu koji je dopirao kroz otvoreni prozor. Autobus se zaustavio na Jedanaestoj aveniji. Ukrcala se jo aica putnika. Jedna se od njih kroz guvu probila do

nas i zauzela mjesto tono nasuprot Margot, licem okrenuta prema njoj. eludac mi se okrenuo. ena je bila pljunuta dvojnica Hilde Marx. Jarko naranasta kosa proarana sijedim pramenovima, skupljena visoko na glavi, vjeito crven nos to joj je strao posred lica, izbaena donja vilica kao u buldoga. Gledala sam Margot kako zaprepateno hvata dah, zurei u enu koja je treskajui ramenima skidala kaput crni baloner, slian onom kojeg je Hilda nosila za izlaske - i stiskala vilicu, na potpuno isti nain kako je to inila i Hilda. Nakon nekoliko trenutaka postalo je jasno da ena nije Hilda. Netko na drugom kraju autobusa prepoznao ju je kao Karen, a kada se

nasmijeila i stala avrljati, lice joj je poprimilo sasvim drukiji izgled. Po naglasku je bilo jasno da je roena i odrasla u New Jerseyju. I, naravno, toga sam se trebala sjetiti. Bespomono sam gledala kako se Margot u mislima vraa u Sv. Antun. Prolazili su je trnci od sjeanja na Grobnicu, a strah, ponienje i beznae kojima su sjeanja na to opako mjesto bila natopljena polako su isplivali na povrinu njezina uma, poput olupine broda to izvire iz dubine mora, na sunce iznosei stravina lica svih svojih nadutih leeva. Zurila je u svoja stopala i panino dahtala. Uhvatila sam je za ramena i smirivala je: Ovdje si, sada. Sve je to iza tebe. Na sigurnom si.

Polako je i duboko disala, trudei se odagnati slike koje su joj se pojavljivale pred oima: Hilde kako je mlati vreom ugljena. Hilde kako je izvlai iz Grobnice, samo da bi je opet strpala unutra. Hilde kako joj govori da je bezvrijedna. Izila je iz autobusa na iduoj stanici i stala hodati brzo koliko su je noge nosile, premda nije ba bila sigurna gdje se nalazi i kamo ide. Zamisao o masai ve je odavno nestala. Zamijenila ju je neodoljiva potreba da se nalije do besvijesti. Na trenutak je poeljela da moe nazvati Xiao Chen i s njom se zaputiti u kafi na Sveuilitu. U sekundi je odlueno da e poi sama. U redu, kazala sam naglas. Bogu,

pretpostavljam. Sad sluam. Poalji mi poruku, nekako me uputi to da sad radim. Znam to slijedi, razumije? Znam da sad potroi pedeset dolara drmajui aice estice jednu za drugom, i znam da se pohvata s nekim tipom ijeg se imena ne mogu sjetiti, i znam da jedva stojei na nogama otetura odatle u pono, potpuno zaboravivi da ima mua i dom. O, da i dijete. I znate to? ipak. Ni glasa. Nikakve poruke u mojim krilima, nikakvog instinkta. Naravno, pokuala sam doprijeti do Margot, govorila sam, derala se iz sveg glasa, pjevala Pjesmu dua... Ali iskljuila me. Najgore od svega je bilo to to nas je, kada smo

stigle do kafia, na ulazu ekao Grogor. Dok je Margot ulazila, zagrlio ju je oko struka i otpratio unutra. A ja nisam mogla uiniti ba nita. Razlog zbog kojeg Toby nije rekao Margot za svoj uspjeh s Crnim ledom bio je taj to tjednima nakon toga nisu razgovarali. Stari kolega s faksa nazvao ga je iz kafia kada je ugledao Margot kako trese koktele i vali se s nekim studentom. Poziv je tekao ovako: Telefon zvoni u Tobyjevoj i Margotinoj kuhinji u jedanaest u noi. Toby je ostao bez adaptiranog mlijeka, a sve trgovine su zatvorene. Theo vriti. Halo? istog trenutka odmakne slualicu od uha. S drugog kraja treti zagluujua glazba.

Hej, stari. Jed je na telefonu. Sluaj, Tobes, zar ti nisi nedavno dobio malog? Trenutak. Aha. I... zar nisi oenio neku plavojku po imenu Margot? Aha. A gdje bi ona sad mogla biti, zna li moda? Toby se osvrne oko sebe. Zaspao je prije nekog vremena. Provjeri u spavaoj sobi. Nisam siguran. Zato? Stari moj, ne znam kako da ti ovo kaem. Mislim da je ovdje. Gdje? I tako, Toby uzme dijete, dobro ga umota i njih se dvojica zajedno odvezu na drugi kraj grada gdje se Margot dri

za ruke s nekim tipom, dok istodobno izbacuje duu iz sebe bljujui ispod stupa uline rasvjete. Gledala sam, bespomono i pokajniki - obuzeta osjeajem krivnje kakvu ne moete niti zamisliti - kako Toby zaustavlja auto pokraj Margot i, prije nego to iskoi van, jo jednom provjerava kako je Theo. Gaia i James su ostali u autu. Ja sam odvratila pogled. Toby je priao Margot i ona je bila svjesna da je on tu, ali je odbijala odgovoriti sve dok joj napokon nije rekao: Theo te treba, i neto od njegove odgovornosti i ljubavi doprlo je do Margot pa je oteturala do auta, zamalo se sruivi na Thea na prednjem sjeditu.

Nema rijei. Nema rijei kojima bih opisala to mi se te noi dogodilo. Znam samo ovo: eljela sam sve promijeniti. eljela sam strgnuti zastor koji je dijelio mene i Margot i ponovno uskoiti u njezino tijelo i moliti Tobyja za oprost. I eljela sam uzeti Thea u naruje i pobjei s njim, odvesti ga daleko, daleko od te uasne i slomljene ene, a u isto vrijeme eljela sam izlijeiti sve njezine rane, i vratiti vrijeme, i stati pred Boga i izvikati se na njega zbog svega to se dogodilo i uinilo je ovakvom. Od te je noi brak, koji je bio opasno ranjen prije nego li je i zapoeo, krvarei leao u tiini izmeu Tobyja i

Margot, dok je Toby provodio dane piui, Margot ureivala Roseine biljeke, a Theo pogledavao od jednog tunog lica prema drugom, pa zatim i prema meni. Govorila sam mu da ga volim, da volim njegovog oca. Da mi je ao. I molila sam se da me netko, negdje gore uje.

20 PRILIKA ZA PROMJENU
Kada je puki uas te noi splasnuo do veliine runog sjeanja i kada je Toby napokon posluao Gaijin prijedlog da oprosti Margot, odluili su pokuati ponovno. Bio je to najsretniji dan mog ivota, i onog prije i onog poslije smrti. Margot je na autobusnoj stanici vidjela plakat s Tobyjevom knjigom. Dola je kui, zgrbljena pod teretom vreica s namirnicama, i susrela se s njegovim leima. Bio je to ve

uobiajen pozdrav. No ovaj je put ona bila ljuta. I povrijeena. Kako to da mi nisi rekao za svoju knjigu? Trenutak tiine. Ha? Nije se okrenuo. S treskom je ispustila namirnice na pod. Za svoju knjigu, ponovila je. Tvoj ,meunarodni bestseler'. Zato ja zadnja saznajem za to? A i na autobusnom kolodvoru svi ve znaju. Ja sam ti ena. Napokon se okrenuo. Odjednom je shvatila da je prolo vie od tjedan dana otkad ga je posljednji put pogledala u oi. Moja ena, proaptao je, iskuavajui kako ta rije zvui kao da

je na drugom jeziku. Moja ena. Lice joj se smekalo. Iznenada je, ni sama ne znajui zato, briznula u pla. Moja ena, ponovio je Toby, ustavi i polako joj se pribliavajui. ao mi je, rekla je kroz suze. I meni je ao, odvratio je Toby, primajui je u zagrljaj. Nije se odmaknula. I budite sigurni da sam svaki idui put kada bi jedna od onih poruka stigla putem mojih krila paljivo sluala i inila kako mi je reeno. Vie nisam ispitivala tko, to, gdje i zato. Jednostavno je bilo svejedno alje li te poruke Bog ili neki drugi aneo ili moja vlastita savjest. Jer injenica je bila da bi, da sam onda posluala to mi se

govori i potakla Margot da ne ue u taj autobus, kobni ledeni greben koji je zamalo potopio njihov brak vjerojatno bio izbjegnut. A vidjela sam i da u tom brodolomu nije ranjen samo njihov brak. Toby je bio druga osoba. Oi su mu bile ispunjene tugom koje ondje ranije nije bilo. Poeo si je dodavati viski u kavu. Prvo samo kap, pa na kraju i aicu. Gledao je druge ene i mislio: to ako? to ako sam se oenio pogrenom? Bilo je nepodnoljivo. Sjeanja na na prekid preplavila bi ga odjednom i sa svih strana, zajedno sa svom mrnjom i osjeajem izdaje koje su nosila sa sobom. I pomislila sam, ja sam bila kriva. Ja sam ga natjerala da me prevari.

No nad tom je temom i dalje visio upitnik, poput Damoklova maa. Nikada ga zapravo nisam uhvatila na djelu. Ustvari, veina razloga zbog kojih sam vjerovala da me prevario s vremenom mi je isparila iz glave. No, stvarni dokazi na stranu, oduvijek je bilo prilino jasno. Spavao je sa Sonyjom. I prezirala sam ga zbog toga. Nedugo nakon Theova prvog roendana, kad je Margo-tinu i Tobyjevu radost zbog Theovih prvih koraka zagorala spoznaja da je njihov bucmasti djeai sada bio u stanju popeti se na prozor dnevne sobe, koji se otvarao nad betonom neka etiri kata nie, preselili su se u stan u West Villageu, blizu onog u potkrovlju u kojemu je Toby nekada

ivio, samo pet puta vei. Izdaan autorski honorar za Tobyjevu knjigu priutio im je ureenje doma koji je bio ostvarenje Margotinih ideala udobnosti i sigurnosti: krevet od lijevana eljeza, previe kaua, njihov prvi televizor i, s vremenom, i telefon. Bilo je to kao da se ispod Margotina svijeta odjednom rairila ogromna mrea. Napokon se osjeala sigurno. I bila je sretna. Pa je i ostatak ukuana bio sretan. ak smo i James i ja uspjeli daleko iza sebe ostaviti nau malu borbu za premo. Gaia, James i ja, tvorei vlastitu malu obitelj anela, uvali smo drugi trojac, Tobyja, Thea i Margot, koji su se polako, ali sigurno udaljavali od krhotina i smea vlastite prolosti k

nekoj vedrijoj i manje razornoj budunosti. Toby je provodio veeri radei na novoj knjizi, dok je Margot kritizirala i lektorirala njegove biljeke, a preko dana bi vodili Thea u park, uili ga imenima svih ivotinja u zoolokom vrtu, vrsto ga grlili izmeu sebe kada bi zaplakao zbog zvuka sirena, pucnjave ili svaa iz susjednog stana. S vremenom je Toby uspio nagovoriti Margot da obnovi svoje gotovo prekinuto prijateljstvo sa Sonyjom. Nema anse, bunila se. Jesi li ti normalan? Nakon to nas je praktiki izbacila na ulicu? Toby je razmiljao o tome da spomene Sonyjin ukradeni medaljon, ali

se ugrizao za jezik. U redu, rekao je. Samo sam... ne volim te vidjeti samu, razumije? Mame trebaju mreu podrke. Opet je gledao Oprah. Uzdahnuo je: Samo mislim da bi bilo dobro za tebe da ima ensko drutvo. A ti i Son ste bile kao... Kao to? ...sestre, ovjee. Bile ste ovakve, prekriio je srednji prst preko kaiprsta. Ko prst i nokat, razumije? Da, pomislila sam. Bile smo. Jednom davno. Margot je inzistirala da Toby bude taj koji e nazvati. Zadovoljna zbog injenice da je Sonya nee odbiti, uzela je slualicu iz njegove ruke. Na kraju je, uz Tobyja koji joj je s drugog kraja

prostorije aptao to da kae, uspjela izgovoriti: Zato ne bi svratila na veeru? Premda je to zvualo vie kao izjava nego kao pitanje. Mrzila je ikoga moliti. Ni ja ba nisam bila oduevljena idejom. Moje sumnje nisu nestale, ni priblino. Ali nisam nita poduzela. Stajala sam po strani i gledala kako njih troje provode sasvim ugodnu veer izvaljeni na novim konim naslonjaima i nazdravljaju Tobyjevom uspjehu, dok je Theo, kojem su sada bile etiri godine, spavao kao klada. I ekala sam. Sonya je posljednjih nekoliko godina ivjela u Parizu. Jo mravija i via u svojim ultramodernim platformama od petnaest centimetara, razgovor je

zainila francuskim rijeima i imenima slavnih osoba i poznatih fotografa. Margot se s nelagodom vrpoljila u fotelji. Spustila je pogled na svoju vestu s buvljaka s rupama ispod pazuha, na traperice koje su od izlizanosti ve bile poderane na koljenima. A onda je pogledala u Sonyju, od glave do pete u parikoj visokoj modi, s nogama kao s reklame za kupai kostim. Tako je lijepa, pomislila je Margot. Ma kakvi, rekla sam joj. Bulimina je i usamljena. Zato ja nisam mogla biti poput nje? Moda bi Tobyju bilo bolje s njom nego sa mnom. I prvi put mi je postalo jasno: poput anoreksiarke koja napokon pogleda slike na kojima izgleda kao kostur i kae, pa da, stvarno nisam bila

debela, pomislila sam: pa da. Sad mi je jasno. Toby nije bio taj koji me nije volio. Ja nisam voljela samu sebe. Pa sam ustrajala u uzaludnom ponavljanju. Toby te voli, govorila sam joj. Ali dok je gledala kako Sonya upuuje svoju zamornu priu o umjetnikoj zajednici Montmartrea Tobyju, s vremena na vrijeme naginjui se prema njemu kako bi mu s nogavice otresla nevidljivu mrvicu praine, Margot je polako tonula u ponor koji je sama kopala. Naposljetku je Sonya zgrabila Tobyja za ruku i stala njome lamatati gore-dolje: Obeaj da e me doi posjetiti u Pariz, Tobes, molim te! Gaia se svim silama trudila skrenuti Tobyjevu panju na Margotin izraz lica.

Prolo je dugo otkad je posljednji put iskapio etiri din-tonika jedan za drugim. Rezultat je bio taj da se polako naginjao sve blie Sonyji, pristajui doi u Pariz, a onda, da bi stvar bila jo gora, zbijajui ale oko neega iz zajednike prolosti koje Margot nije bila dio. Napokon, Gaia je uspjela probiti membranu oko Tobyjeve prisebnosti i probuditi njegovu savjest. Pogledao je prema Margot i izvukao ruku iz Sonyjine. Jesi dobro, duo? rekao je njeno. S gaenjem je odvratila pogled. U tom trenutku zauo se vrisak iz Theove sobe. Ja u, kazala je Margot i izila iz prostorije.

Toby nije bio toliko pijan da ne primijeti Margotino raspoloenje. Okrenuo se prema Sonyji i znaajno se zagledao u svoj runi sat, pribliivi ga tik do nosa. Hej, Son, ba mi je drago to smo se vidjeli, ali ve je nekako kasno... Sonya mu je dobacila pogled pa zatim iskapila preostali sadraj svoje ae. Povukla se malo prema naprijed, zadravajui njegov pogled. Jesi li rekao Margot za na razgovor za veerom? Margot je u hodniku ula kako se unutra priguenim tonovima spominje njezino ime. Ostala je kao ukopana stajati pred vratima naulivi ui. Sonya je polako podigla svoje duge

noge s kaua i prila mu jo blie. Nisam, odvratio je Toby. Zato? Sonya je slegnula ramenima i nasmijeila se: A, sluaj, ti si oenjen ovjek, neu ti ja govoriti to da ini. Ali samo... Pogledala je prema vratima. to? Jo iri osmijeh: Samo sam se pitala ija je ideja bila da me pozovete na veeru. Tvoja ili njezina? Sjeala sam se te renice kao da je programirana u sve moje neuroze. Margot je, jo uvijek prislukujui pred vratima, pustila da joj se upitnici koji su visjeli nad tim rijeima ureu duboko u ve postojeu sumnju. Toby je zatreptao oima i zbunjeno

pogledao Sonyju, ne znajui na to cilja: Moja, pretpostavljam. Sonya je klimnula glavom: A kakve druge ideje jo ima, ako smijem pitati? Gledala sam kako rukom klizi po Tobyjevoj nozi pa je zaustavlja tik ispod prepona, hihoui. Toby je stavio svoju ruku na njezinu i stisnuo je. Son, rekao je. to radi? Margot je iza vrata ula koketiranje u Sonyjinu glasu. Rukom je uhvatila kvaku. Sonya se zavalila natrag u naslonja: to misli da radim, Toby? Zar to nije ono to eli? Disala sam tako duboko kao da u se onesvijestiti. Gaia je stala pokraj mene i kazala: Samo gledaj, gledaj, a ja sam

odvratila da ne mogu. Iza vrata, Margot se osjeala jednako. Polovica nje eljela je uletjeti unutra, a druga polovica eljela je pobjei. I tako sam nastavila gledati. Toby je, uvijek tako brz na rijeima, neto promucao. Je li to bilo da? oglasila se Sonya, stavljajui mu rijei u usta. Povukla je njegovu ruku prema svom bedru. On ju je otrgnuo. Odjednom se potpuno otrijeznio: Son, ne budi takva. Uspravio se na mjestu i pretresao glavom. Gaia me ozbiljno pogledala. Nije spavao s njom? pomislila sam. Nije? Sonya je oputeno leala zavaljena u naslonja, prekriivi svoje duge noge i

igrajui se s naborima svoje haljine. Reci mi samo jednu stvar, kazala je ozbiljnim glasom. Toby je podigao pogled prema njoj. Onaj put kad si mi rekao da me voli jesi li to stvarno mislio? Vidjela sam kako Margot u hodniku podie dlan na usta. Nastavila sam paljivo gledati. To je bilo tako davno... promrmljao je Toby, pognuvi glavu prema stopalima. Jesi li to mislio? ustrajala je Sonya. Zvuala je ak i oajno. Ezekiel je izronio sa svoga mjesta u kutu i poloio joj ruku na rame. U njezinu se pitanju nasluivala neka ranjivost, neka bol, ukorijenjena u neemu mnogo

dubljem i veem od Tobyja. Toby je podigao pogled prema njoj: Da. Poletjela je naprijed, zabacila desnu nogu preko njega pa se, zajaivi ga, nagnula prema njemu kako bi ga poljubila. I da, to je bio trenutak u kojem je Margot ula natrag u sobu. To je bio trenutak u kojem je nastao kaos. To je bio trenutak u kojem je moj brak zavrio. Margot mu je idue jutro rekla neka spakira svoje stvari. Njezini su osjeaji oko nje podigli utvrdu kroz koju nisu mogla prodrijeti ni moja preklinjanja ni Tobyjeve isprike. Pa je pokupio par

komada iste odjee i spavao kod prijatelja. Nakon mjesec dana, preuzeo je najam stana kad mu se prijatelj odselio izvan grada. Margot je bila tupa. A ja sam bila slomljena. Nakon est mjeseci, Margot je podnijela zahtjev za rastavu. Tog jutra kada je primio dopis, Toby je strgnuo zrcalo sa zida i razbio ga o pod, pretvarajui ga u mozaik svoga oaja. U svakoj krhotini pojavilo se moje lice, samo na trenutak, pa odmah zatim zamrljano njegovim suzama iezlo u zaborav. Moja alost zbog njihove rastave uskoro se pretvorila u potpuni oaj, dok sam razmiljala o onome ega sam se sjeala o svom ivotu neposredno prije nego to sam umrla. Okolnosti moje

smrti jo uvijek su bile nerazjanjene: jedan dan bila sam iva, a idui sam lebdjela iznad svog mrtvog tijela i u djeliu sekunde ve avrljala s Nan u zagrobnom ivotu. Ali razdoblje prije toga bilo mi je kristalno jasno u sjeanju poput vode ledenjaka: Theo je zavrio u zatvoru. Na odsluenju doivotne kazne. I neto u mojoj utrobi poelo je prst krivnje uperivati prema meni. Nedugo nakon rastave, pojavio se Grogor. Odluio se pokazati u Theovoj sobi - indirektna prijetnja, pomislila sam - na to je Theo kriknuo u snu. Dok se Margot bavila Theom, Grogor je imao vremena proavrljati sa mnom. Ne znam zato i ne elim znati kako, ali Grogor vie nije bio plamtee

udovite opaka lica kakvog sam ga prvi put susrela. Isuvie je nalikovao ovjeku. Visok, etvrtaste vilice, kose crne poput tinte i zalizane preko uiju tip mukarca prema kojem bih i sama neko davno osjetila privlanost. ak je imao i tek izraslu bradicu i okrhnut prednji zub. Izgledao je toliko ljudski da sam ostala zateena. Dolazim u miru, kazao je, podiui ruke i smijeei se. Gubi se, Grogore, odvratila sam, digavi ruku punu svjetlosti. Nisam zaboravila na posljednji tango. Molim te, nemoj, rekao je, pokajniki sklapajui ruke. Doao sam se ispriati. Iskreno.

Ispalila sam zraku svjetlosti prema njemu, silovitu poput treska automobilskih vrata, i odbacila ga na drugi kraj sobe. Sletio je na komodu s ladicama i stao kaljati, kleei na sve etiri. Ako ne nestane odavde, ubit u te, rekla sam. Ubit e me? zahihotao je, pokuavajui se osoviti na noge. E, to bih volio vidjeti. U redu, kazala sam, slijeui ramenima. to se mene tie, mogu te jednostavno raznijeti u komadie. Podigla sam jo jednu, ovaj put manju, kuglu svjetlosti i naciljala prema njegovim nogama. Nemoj! viknuo je, pomalo se

zgurivi. Samouvjereno sam naherila glavu. Podigao je ruku: Mislim da imam jako velikodunu ponudu za tebe. Sasluaj me. Ima deset sekundi. Uspravio se na noge i povukao svoju jaknu, pribirui se: Znam da eli promijeniti stvari. Znam da je Margot zauzeta unitavanjem ivota koji je mogao biti divan, ivota na kojeg bi ti htjela imati barem neka lijepa sjeanja, ivota kojim bi voljela da si utrla bolji put za Theovu budunost... Okrenula sam se prema njemu. Krila su mi buno slala poruke. Otjeraj ga, odmah. Umotava lai u istinu. Otjeraj ga. Gubi se, Grogore, prije nego to ti

pokaem svoju opaku stranu. Nasmijeio se: Primljeno na znanje. Odetao je do prozora pa se okrenuo: Za sluaj da se predomisli, obeajem ti da postoji nain. Moe sprijeiti Theovu sudbinu. I rekavi to, nestao je. Theo se istog trenutka umirio. Margot ga je milovala po licu i on je ponovno utonuo u san, lica jo uvijek poput jutarnje magle. Margot je sjedila uz njega pokuavajui potisnuti misli o Tobyju. Pogledala sam je i pomislila, jo mogu promijeniti stvari. Jo mogu sve ispraviti. A, naravno, svi znamo to sumnja ini.

21 UOBIAJENI SUMNJIVCI
Kada me Nan idui put posjetila, postavila sam joj pitanje koje me muilo sve od susreta s Grogorom. to bi se dogodilo kada bih promijenila ishod Margotina ivota? Bile smo na krovu Margotina stana i gledale dolje u pravokutnike naranastog svjetla koje je treperilo iz prozora domova diljem grada, i koje bi tek s vremena na vrijeme zaklonili obrisi ljudskih figura - koje se grle, svaaju ili su usamljene - poput kukaca u jantaru.

Dugo nije odgovarala. A onda, prijekor: Dobro zna da nismo tu da mijenjamo kompoziciju simfonije. Tu smo da se pobrinemo da simfonija bude odsvirana onako kako ju je skladatelj zapisao. Uvijek sam se muila s njezinim metaforama. Ali prije si mi rekla da mogu malo presloiti djelie slagalice, zar ne? to ako promijenim itavu sliku? to ako je popravim? Tko te je posjetio? Uvijek tako mudra. Grogor, priznala sam. Zadrhtala je: Demon koji je ubio tvoju mamu? Rekla si da je krivnja ubila mamu. A je li Grogor spomenuo cijenu

mijenjanja slike, ha? Ne. Pobjedonosno je ispruila ruke: Vidi. Uvijek, uvi j ek postoji cijena. Zbog toga mi ne mijenjamo nita mimo uputa koje su nam dane: navigator usmjerava zrakoplov, a ne ljudi u njemu. Ali ti to ve zna. Zar ne? Hitro sam klimnula glavom: Naravno, naravno. Samo sam pitala. Ovdje smo iz etiri razloga. Da promatramo, titimo, biljeimo... ...i volimo, zavrila sam reenicu umjesto nje. Da, sve sam to znala. Samo iz znatielje, rekla sam nakon pristojne stanke. Koja je cijena? Oi su joj se suzile: A zato eli znati?

Objasnila sam - najbolje to sam mogla nekome tko nije poput mene bio u izluujuoj poziciji vlastitog anela uvara i bio prisiljen neprestano podnositi razdirui osjeaj aljenja kako jednostavno postoje neke stvari u mojoj prolosti koje bih voljela da sam uinila malo bolje. I kako elim mnogo vie za Thea. Mnogo vie od doivotne kazne za ubojstvo. Cijena je sljedea, odvratila je, ispruivi prazan dlan. U ovom trenutku ti na dlanu ima ansu otii u raj. Aneli nisu samo sluge, zna. Dobijemo zadatak kako bismo dokazali da smo dostojni ui u raj, jer veina nas za ivota nije ispunila dovoljno takvih zadataka. A cijena je ovo, drugom je rukom

pljeskom poklopila isprueni dlan. Kada zavri svoj posao anela, vie ne vidi raj. Zaplakala sam. Rekla sam joj da volim Tobyja, a da je Margot upravo zauzeta zahtjevom za razvod, to ponovni sastanak s Tobyjem dovodi na pogrenu stranu mogunosti. Uzdahnula je: I ja sam jednom bila gdje si ti sad. Postavljala pitanja, alila, osj eal a gubitak. Vidjet e Boga. Vidjet e Raj. A u Raju postoji samo radost. Zapamti to. Ali svaki put kada bih vidjela poglede enje i boli na Tobyjevom licu kada bi doao po Thea, svaki put dok bih gledala Margotine snove o ivotu s Tobyjem, dok bih je gledala kako plae i

produbljuje mrnju koju je osjeala zbog Tobyjeve izdaje, u uima bi mi odzvanjale Grogorove rijei, sve dok naposljetku lai to su izvirivale iz njih u mojim oima nisu postale zanemarivo malenima. Jesmo li ikad u stanju prepoznati one prijelomne trenutke koji se poput kalupa za kolaie utisnu u tijesto naih ivota i u njemu naprave vjeni oblik? Bismo li ikad mogli uoiti takve trenutke, ak i kad bismo se mogli vratiti i proivjeti svoje ivote ponovno, ak i kad bismo mogli sve krive trenutke naih ivota poredati jedan do drugog kao uobiajene sumnjivce bismo li ih bili u stanju izdvojiti? Da, inspektore, to je onaj sumnjivac sa zajedljivom primjedbom.

Da, gospodine, on je taj onaj koji nalikuje mom ocu. Pa da, prepoznajem onog to je taj koji mi je ivot gurnuo u blato. Ja sam ve sasvim digla ruke od prepoznavanja presudnih trenutaka vlastita ivota. Margot je bila ono to je bila, a sve to sam ja mogla uiniti bilo je ono zbog ega sam i poslana. No muila sam se s posljednjim, ali i najvanijim dijelom svoga posla: voljeti je. Ona mi to ni u kojem sluaju nije olakavala. Zamislite sljedei trenutak: Margot se sprema za posao. I u isto vrijeme izgara od elje za piem. Pronalazi bocu iza kamina i zavitla je u zid. Prazna je. Komadii stakla razlete se na sve strane. Theo se budi. Ve kasni

u kolu. Sedam mu je godina. Ima oeve mirne oi i crvenu kosu. I Margotinu narav: brzo plane, ali jednako brzo i zavoli. Oboava svog oca. Pokuava pisati prie kao tata, ali se bori s disleksijom. Njegova ga naopaka slova i udno pisanje rijei razljuuju. Margot se dere na Thea da izlazi iz kreveta. Ona je ta koja ga nije probudila na vrijeme, ali to zaboravlja, i on se izvlai iz postelje i krene prema kupaonici. Pokuava pikiti, no usred posla Margot ga gurne s puta traei neto iza vodokotlia. On vikne. Ona uzvrati vikom. Rastura je glavobolja, a on je samo pogorava. On sve pogorava, kae mu. Oduvijek je bilo tako. to hoe rei? on se zadere. Ti si

ta koja ima problem s alkoholom. Ona mu odgovori na pitanje. to hou rei? Hou rei da bi mi ivot bio bolji bez tebe u njemu. ivot bi mi bio bolji da se nikada nisi ni rodio. U redu, kae on. Otii u ivjeti s tatom. I odjene se za kolu pa ode, zalupivi vratima, a kada doe vrijeme za povratak kui, vrati se i nitko ni sa kim ne govori. Presudni trenutak Theova ivota nije bio onaj kada je Margot objavila kako bi voljela da se nikad nije ni rodio. Takve je stvari sluao ve neko vrijeme. Ne. Theov presudni trenutak dogodio se neto kasnije u prii, no na poetku te prie bio je prizor Margotine izbezumljene potrage za vot-kom. Iako je doao do zakljuka da mu je mama

pijanica, da pati od zatvorske psihoze i to je tata uope mislio kad se oenio s njom - unato svemu tome, rodilo se pitanje: to je to toliko dobro u piu da ga trai kao da je eliksir vjene mladosti? A na poleini tog pitanja pokazao mu se i odgovor, i to u obliku otvorene boce Jacka Danielsa kada je imao deset godina: A, to je to. A za petama tog odgovora, i posljedica. Totalno pijanstvo. I usred tog pijanstva, svaa s mlaim djeakom. Mlaim djeakom koji je imao no. No koji se nekako naao u Theovoj ruci. No koji je zavrio u utrobi tog mlaeg djeaka.

I tako je Njujorki odjel za maloljetniko pravosue odluio kako Theo mora provesti mjesec dana u popravnom domu s drugim maloljetnim prijestupnicima. Maloljetnim prijestupnicima u ijim su dosjeima bila zabiljeena silovanja i nanoenja tekih tjelesnih ozljeda, koja su nastavili prakticirati na svojim privremenim sustanarima. Theo je bio jedan od njih. Saznala sam to od Jamesa. Vratio se s Theom mjesec dana kasnije, skamenjena lica i s krilima iz kojih je lila krv. A kada sam ugledala Thea, zaplakala sam zajedno s Jamesom. Oko Theove bronane, svjetlucave aure sada se nalazio nazubljeni oklop boli, tako gust i teak da se inilo kao da se sagiba pod

njegovim teretom. Kada sam pogledala paljivije, vidjela sam neobina ticala koja su se iz oklopa irila prema unutra, prolazei kroz njegovu auru i putujui mu sve do srca. Izgledalo je kao da je oko njega obavijen kruti, nepomini padobran koji mu je privezan za duu. Bila je to najgora vrsta emocionalne utvrde koju je itko od nas ikada vidio Theo je postao zatvorenikom vlastite boli. Danima nije razgovarao s Margot ni s Tobyjem. Odloio je torbe u sobu, a onda iskopao noeve za meso iz stranjeg djela kuhinjske ladice i skrio ih ispod svog kreveta. Kada ga je sudski savjetnik doao posjetiti, Theo je zaprijetio da e iskoiti kroz prozor ako

pokua razgovarati s njim. Te sam noi gledala kako Theovu sobu ispunjavaju njegove none more. Svjea sjeanja na njegove napadae iz popravnog doma. Dva djeaka kako ga udaraju u trbuh bokserom koji im je prokrijumario neki posjetitelj. Neki drugi stariji djeak kako mu dri glavu pod vodom dok ne izgubi svijest. Isti djeak kako mu dri jastuk preko lica po noi. Isti djeak kako ga siluje. I kao da to nije bilo dovoljno, usred nonih mora koje su se rojile sobom kovitlale su slike paralelnih svjetova, bljeskovi Thea kao starijeg mukarca, tijela prekrivenog tetovaama, i s vidljivim znakovima viestrukih pokuaja samoubojstva na oba zapea.

Isprva sam osjetila olakanje to vie nije u zatvoru. Ali onda sam vidjela kako gura pitolj u hlae, otvara prtljanik svog automobila i pomae nekom drugom mukarcu iz njega izvui vreu s ljudskim tijelom. Kada se vrea trznula, Theo je izvukao pitolj, naciljao u vreu i ispalio etiri pucnja. Oklop koji je stvorio vie nije bio druga koa: pretvorio ga je u ivo oruje. to biste vi uinili? Bi li vas bilo briga za cijenu? Izila sam van na noni zrak, popela se na vrh zgrade i zazvala Grogora. U sekundi se u sjeni pojavio par stopala. Zakoraio je prema meni, ozbiljna lica i oiju prodornih poput

otrica noa. Reci mi zato. to zato? Zato si se predomislila? Netremice sam gledala u njega: Moram ponovno biti Margot, samo toliko dugo dok ne popravim stvari. Samo mi reci svoju cijenu. S v o j u cijenu? A to sam ja, trgovac? Zna na to mislim. Priao mi je, tako blizu da sam mu vidjela vene na vratu i blage bore smijalice to su mu se poput lepeze irile iz jagodica. Tako slian ovjeku. Mislim da je rije koju trai 'prilika'. Kako bi postala smrtna na dovoljno dugo da uini ono to je

potrebno, morat e iskljuiti ova dva, prstom je pokazao na moja krila. A kako se to radi? Prislonio je ruku na grudi i duboko se naklonio: Bila bi mi iznimna ast. Potrebno ih je zapeatiti ili, drugim rijeima, moraju biti prognana iz rijeke vjenosti koja tee pred prijestoljem Bojim, tako da Bog vie ne moe pratiti to smjera. I na taj nain dobit e priliku promijeniti ono to je potrebno promijeniti. Shvaa? Ma hajde, Grogore. Govori, to jo? Odglumio je zauenost. Prodorno sam zurila u njega. Odvratio je pogled i slegnuo ramenima. Ovisno s koje strane gleda, moglo

bi se rei da postoji rizik. A to je...? Nakon kratke utnje, nastavio je: to misli kako bi Bog gledao na to da jedan od njegovih anela prekri pravila? Moda nikada neu vidjeti raj. Polako joj je zapljeskao: Moda nikada nee vidjeti raj. Ali nee ni Theo. Mislite li da sam oklijevala i sekunde?

22 SEDAM DANA
I tako sam, ba kao to je Pepeljuga izila iz svojih dronjaka i nala se u prelijepoj haljini za bal, i ja izila iz svoje plave haljine i nala se u vremenu. Dopustila sam Grogoru da na moja krila nanese ake vrelog katrana iz paklenog grotla pa sam, kada je voda u njima prestala tei, i kada sam poela osjeati, vritala od boli kada mi je uareni katran dotakao kou i drhtala dok mi se pod nogama irila mokra hladnoa kupaonskih ploica, pa potom i zateturala pod golemim teretom vlastita tijela, kao da je netko iz velike visine na

mene sruio slona. Ni priblino ljupka kao Pepeljuga. No za sobom sam ipak ostavila staklenu cipelicu. Odnosno, svoju plavu haljinu, koja se, im sam je svukla, pretvorila u maleni plavi dragulj. Skrila sam ga u komodu u Margotinoj sobi. Ve sam bila pijun u ljudskom svijetu. Morala sam skrivati svaki trag svojih postupaka, dok na kraju ne postignem ono to sam namjeravala postii. A to je bilo ponovno se povezati s Theom, izlijeiti njegove rane. Moda sam si previe umiljala. No vjerovala sam da bi mi, unato tome koliko sam loa bila prvi put, drugi pokuaj da mu budem majka mogao omoguiti da na njegove bolne rane stavim melem

majinske ljubavi. I da bih, na neki nain, paralelno s tim mogla osmisliti i nekakav dugoroni plan, tako to u probuditi Margotinu svijest o tome koliko mu je potrebna, taman dovoljno da spozna njegovu ranjivost i patnju. Paljivo sam odabrala trenutak. Gledala sam dok je odvjetnik za rastave savjetovao Margot da provede etiri tjedna u klinici za odvikavanje kako bi sucu dokazala da je sposobna biti majka. Kako bi dokazala da zasluuje puno skrbnitvo ili, u najgorem sluaju, zajedniko skrbnitvo. Nema problema, rekla je, premda nije bila sigurna da, ustvari, eli ijedno. Znala je samo da eli dobiti neto, bilo to, kako bi dokazala da nije izgubila apsolutno sve.

I tako sam se, dok se Margot prijavljivala u Riverstone, elitnu kliniku za odvikavanje od ovisnosti blizu Hamptonsa, nala sama u njezinu stanu, prevrui po odjei u njezinom ormaru, pijui njezino mlijeko, zauzimajui njezino mjesto na svijetu. Theo je spavao kod Tobyja odmah iza ugla. Provela sam taj prvi dan potpuno opinjena osjeajem koe i kose, osjetom topline i hladnoe, zvukom svoje ruke kada bih njome pljesnula po stolu, doivljajem jedenja. Komadajui veliku pizzu iz krune pei s rubom punjenim sirom, dvostrukom dozom kobasice i vie mozzarelle, zakaila sam vrh palca noem za kruh. Na trenutak sam se sjetila pjesme Sylvie Plath:

Hodoasnice mali, Indijanac ti skide skalp, a kapljice krvi krenule su iz blijedog reza, odjednom se poput crvene tinte slijevajui niz moju ruku, i gotovo sam zaboravila to poduzeti dok nisam ugledala vazu suncokreta na kuhinjskom stolu i gurnula itavu ruku unutra, a aka mi je bolno pulsirala. Sve je bilo tako vrsto. Kada bih pogledala u stol, nisam kroz njega vidjela u drugu sobu, nisam vidjela tragove ljudi koji su za njim prije sjedili ni crvotoine u drvu ispod laka. Nisam vidjela vrijeme kako plee poput pustinjske oluje valova i estica. Da me je netko te noi vidio, sigurno bi mislio da sam zrela za ludaru. Provela sam dugo vremena polako se kreui uz

zidove, obraza prislonjena na buku, zadivljena iznenadnom i odavna mi poznatom materijalnou ovoga svijeta, kuckajui po cigli, prisjeajui se iluzije granica koje proimaju smrtnost, i dubokog, neprestanog prihvaanja neminovnog koje dolazi uz tijelo puno krvi. Moda je najvei od mojih zloina bio taj to sam napustila Margot, ostavila je nezatienu u trenutku kad me je najvie trebala. Oklijevajui, pozvala sam Nan, znajui to me eka. Nakon nekog vremena zauo se glas koji kao da je dopirao iz daljine, kao iz nekog zvunika na drugom kraju dugog hodnika. Shvaa li to si uinila?

Osvrnula sam se oko sebe: Gdje si? Pored stola. Zagledala sam se: Zato te ne vidim? Zato to si sklopila nagodbu s demonom. Nagodbu zbog koje bi mogla izgubiti sve i ne dobiti apsolutno nita. Glas joj je podrhtavao, isprekidan emocijama. Krenula sam prema stolu. Napokon sam je ugledala. Stajala je iza vaze suncokreta, doimajui se poput zrake mjeseine. Znala sam da nee razumjeti, Nan, uzdahnula sam. Ovo nije trajno. Imam sedam dana da pronaem nain i ponitim ono to je uinjeno. Moda nema ni sedam sati,

odgovorila je. to? Svjetlost oko nje je podrhtavala dok je isputala dug uzdah. Ranjiva si poput papirnatog brodia u oluji. Zna li kakva si sad meta za demone? Nema aneosku sposobnost boriti se protiv njih ni ljudsku Bogom danu zatitu od njih, jer trenutano nisi ni jedno. Umjesto toga, Grogorova si lutka. On nee ekati da vidi hoe li te Bog poslati u Pakao. Pokuat e te sam odvesti tamo. Upila sam udarac njezinih rijei. Koljena su mi zaklecala od bolne istine u njima. Pomozi mi, proaptala sam. Posegnula je i primila me za ruku. Njezina koa, uvijek tamna i izbrazdana,

svjetlucala je oko moje u sitnoj maglici. Uinit u sve to mogu. Rekavi to, ponovno me ostavila samu, da bespomono gledam na golemi grad preda mnom, bolno eljna prisutnosti arkanela. Spavala sam dokasno, iskotrljala se iz kreveta na drveni pod, pa se onda opekla pod tuem zaboravivi da crveno znai vrue, a plavo hladno. Navukla sam Margotine traperice i crnu koulju, pa malo preturala po ladicama u potrazi za ostacima minke. Pogledala sam se u ogledalu: izgledala sam mlaa nego to je Margot sada bila, neto mravija i zdravija. Kosa mi je bila dua, tamnija, a obrve svjetlije i alosno deblje nego njezine. Pronala sam ru za usne,

pincetu i rumenilo, pa izlila boicu izbjeljivaa na kosu, nadajui se najboljem. A zatim, kare. Kad sam zavrila sa svojom preobrazbom, gotovo da sam i zaboravila na opasnost od demona, potpuno odluna drati se svoga plana. Laganim korakom izila sam van na prohladno manhattansko jutro, odluivi autobusom otii do Theove kole, no onda sam shvatila da toliko uivam u osjeaju vjetra na svom licu da sam na kraju propjeaila itavih trideset blokova. Neka ena mi je u prolazu zaeljela Dobro jutro,, a ja sam odvratila Da, dobro je, zar ne?, a onda me je neki beskunik icao sitni pa sam zastala rei mu koliko je sretan to je

iv, na to je u udu gledao za mnom dok sam odlazila, smijui se i uivajui u spoznaji da mogu razgovarati s ljudima, a da me oni uju i odgovaraju mi. Usporila sam korak kada sam se pribliila vratima Theove kole. Morala sam pomno razmisliti o svojim sljedeim potezima. Ovo vie nije bio san, ni pismo koje sam mogla ispoetka napisati ili predstava iju sam izvedbu mogla ponoviti. Imala sam osjeaj kao da se svaka rije, svaki postupak sad urezuje u kamen. Ne, osjeala sam kao da se dogaa neto jo snanije od toga, jo sudbonosnije. Kao da svoje rijei i djela urezujem u kamen koji je ve bio izrezbaren. I koji bi, ako ne budem dovoljno paljiva, u svakom trenutku

mogao puknuti na dva dijela. Isprva sam mislila saekati kolsko zvono i uhvatiti Thea na izlazu iz kole, pa ga pozvati da proee sa mnom. No, to ako Toby bude ondje? Sto ako me Theo vidi i pobjegne? Odluila sam ui u kolu i izvesti ga sa sata. Ako mu uitelji kau da mora poi sa mnom, vjerojatno hoe. Makar nevoljko. Pojavila sam se na kolskoj porti. Prepoznala sam Cassie, kolsku portirku tekih kapaka, i razvukla usne u osmijeh. Nije ga uzvratila; sjetila sam se da smo ve imale nekoliko ne ba prijaznih susreta. Odmjerila me pogledom od glave do pete, napuila usnice i rekla: Mogu li vam pomoi?

Nisam se mogla suzdrati da ne zahihoem. Jo uvijek sam bila zadivljena injenicom da mi se ljudi obraaju na sve strane. Vjerojatno je mislila da sam na neemu. Hej, jeste dobro? Hmm. Da. Ja sam Ruth... ne, oprostite. Krivo. Ja sam Margot. Margot Delacroix. Zurila je u mene, raskolaenih oiju. Da, uvod sam lijepo uprskala, ja sam Margot, Margot, Margot, ponavljala sam u sebi. A onda sam shvatila da sam to izgovorila naglas, na to je Cassie zinula u udu. Ja sam mama Thea Poslusnyja, nastavila sam, veoma polako, kao da mi engleski nije materinji jezik. Moram ga nakratko izvesti sa sata. Hitan sluaj u

obitelji. vrsto sam stisnula usne. Preopasno je govoriti, pomislila sam. Cassie je podigla telefonsku slualicu i birala broj. Bilo je pedeset-pedeset zove li psihijatriju ili Theova uitelja. Ju-hu, porta ovdje, tu je mama Thea Poslusnyja. Hoe razgovarati s njim. Juhu. Kak god. Spustila je slualicu, trepnula u mom smjeru, pa zatim kazala: Dolazi. Salutirala sam joj i udarila petama na pozdrav. Kunem se, kao da sam imala Tourettov sindrom. Osvrnula sam se oko sebe, ugledala stolicu i otrala do nje, prekriivi noge u glenjevima i sklopivi ruke na grudima. A onda, Theo. Theo s ruksakom

prebaenim preko ramena, u plavoj majici koja mu je napola visjela iz hlaa, crvene kose najeurene gelom i blago uvijene na zatiljku, poput latica cvijeta. Theo s oevim mrljama od pjegica na licu, jo uvijek slatkog djeakog nosia, u blatnjavim i raspadnutim tenisicama, lica naboranog od zbunjenosti, sumnje i otvrdnulosti. I jesam, zaplakala sam vidjevi ga. I jedva sam se suzdrala od toga da se bacim pred njega na koljena i molim ga da mi oprosti zbog svega, ak i zbog stvari koje jo nije niti doivio. Susprezala sam val krivnje koju sam htjela ispljunuti pred njegova stopala, prisiljavajui se da kaem samo Bok, Theo, kao da mi ni te rijei ne staju u

usta, kao da su prevelike od enje i godina ekanja i iznenadne, zasljepljujue boli u srcu zbog elje da ga zagrlim. Zurio je u mene bez rijei. Cassie je priskoila u pomo. Bok, Theo, kazala je s osmijehom. Tvoja mama kae da imate neki hitan sluaj u obitelji. Samo ti uzmi koliko ti god vremena treba dok se sve sredi, dobro? Nema urbe. Zna da ti ja uvam lea, je l' tako, prijatelju? Namignula mu je. Bila sam joj zahvalna na kupljenom vremenu. Uspjela sam se pribrati i progutati suze. Theo mi je, jo uvijek zapanjen, dopustio da mu stavim ruku na rame i iziao sa mnom na sunce. Propjeaili smo barem nekoliko

blokova prije nego to je progovorio. Je li tata mrtav? Sasvim sam zaboravila na svoju sitnu la o hitnom sluaju u obitelji. Zastala sam. Ma, ne, nije, Toby je u redu. Samo sam htjela... provesti malo vremena s tobom, zna? Malo se zabaviti. Theo je zatresao glavom, okrenuo se i zaputio natrag. Potrala sam za njim. Theo? to je? Uvijek ovo radi. Zar jesam? to? kazala sam. to radim? Ostavi me na miru, rekao je i ubrzao korak. Znao sam da lae. to hoe ovaj put, ha? Je 1 me misli oteti samo da bi napakostila tati? eli mi

puniti glavu priama protiv njega, je l' to to? E, pa nita od toga. Nastavio je hodati. Svaka njegova rije bila je poput udarca u prsa. Na trenutak sam zastala i promatrala ga, a onda se sabrala i poletjela ulicom za njim. Theo, sasluaj me. Zaustavio se, duboko diui, i odbijajui pogledati me u oi. A to ako ti kaem da moemo raditi to god poeli, ha? to bi ti bilo ostvarenje sna? to bi elio raditi vie nego ita na svijetu? Podigao je pogled da vidi mislim li ozbiljno, pa se onda zamislio. elio bih sto dolara. Razmislila sam. Rijeeno. to jo? Nintendo. S deset igrica.

U redu. to jo? elim kostim Lukea Skywalkera, s platom, i izmama, i maem i sa svime! Dobar izbor. Jo neto? Malko je razmislio. Pokuala sam ga usmjeriti u pravom smjeru. Neto to bi volio raditi sa mnom, samo nas dvoje? Kao, na primjer, izlet u zooloki vrt? Veera i kino? Hajde, ja astim. Slegnuo je ramenima: Nita. A onda je ponovno poeo hodati. Opet sam gledala za njim. A onda sam se sjetila da je James sigurno s njim. James, proaptala sam. Daj, po-mozi mi malo. Glas: eli igrati karte s tobom i

Tobyjem. Karte? Samo to? A onda mi je kroz glavu bljesnulo sjeanje na nas troje. Iz vremena dok smo pokuavali izgladiti stvari. Theo nije mogao imati vie od est godina. Toby je poeo koristiti pil karata kako bi nauio Thea mnoenje s dva, a uskoro smo zajedno sjedili na podu dnevne sobe i uili ga osnovama pokera, smijui se kao ludi kad je u manje od sat vremena praktiki obrisao pod s nama. Bila je to samo jedna veer, jednom davno. A ipak, taj je djeak odjednom elio partiju karata vie od putovanja u Disneyland ili vodeni park. Zamislite. A to misli o partiji karata? viknula sam za njim. Zastao je. Hitrim

korakom sam mu prila: Zna, ti, ja i tata. Kao u dobra stara vremena. Ti i tata, kazao je, u nevjerici zurei u mene. Ali ti ga mrzi. Ustuknula sam. Da samo zna, pomislila sam. Ne mrzim ga, bilo je najbolje to sam uspjela smisliti. Volim tvog tatu. Vidio je istinitost tih rijei u mojim oima. Nema anse, ne voli ga. Ponovila sam jo jednom i on mi je povjerovao. Mislim da ga je to malo uzdrmalo, razbacalo mu razne mogunosti po glavi, poput pikula, zapalilo neku ugaslu svijeu duboku u njemu. Ne elim one druge stvari, kazao je. Samo elim kartati.

Uf, pomislila sam s olakanjem. Nisam imala pojma kako u nabaviti sto dolara. Otili smo kui nazvati Tobyja. Dok sam vjeala kaput, vidjela sam da je i Nan tu stajala je pored stuba, ponovno se pojavivi u obliku svjetlucave maglice - a ja sam ispustila dug uzdah olakanja. uvala mi je lea. No, imala sam i drugih briga. Nisam se planirala suoiti s Tobyjem na ovom putovanju. Mislila sam samo na to to mogu uiniti za Thea, kako ga mogu promijeniti, kako mogu rei i uiniti stvari koje e zalijeiti rane njegovog mladog ivota za koje sam sama bila kriva. Ali barem sam ja od svih ljudi trebala

znati. Ponekad stijena pukne stoljeima nakon udarca. Nazvala sam Tobyja u njegov stan. Znala sam da radi kod kue, zavravajui uvodni lanak za svoju novu knjigu. uvi ton u mom glasu, istog je trenutka upitao: to se dogodilo? Glas mu je bio ukoen i sumnjiav. O, ma nita, ba nita. Theo i ja smo samo htjeli vidjeti bi li nam se pridruio na partiji pokera veeras. Stanka. Je l ovo neka ala? Na trenutak sam zamirila. Theo se smijeio, to me je ohrabrilo, i rukama mi davao znak kao da jede. I... mislim da bi Theo htio da naruimo dostavu.

Theo je izveo kung-fu udarac. Iz kineskog restorana. Margot, Tobyjev glas, strog i nestrpljiv. Mislio sam da smo se dogovorili da ide na odvikavanje na mjesec dana. to je s tim, ha? Ili si i to obeanje prekrila? Bijes u njegovom glasu me obeshrabrio. Kratko sam oklijevala. Gaia, pomislila sam. Molim te, neka mi prui priliku. Samo jednom. Samo ovaj put. Toby, kazala sam blago. Zao mi je. ao mi je. Gledala sam kako se Theov izraz lica mijenja, bolje reeno rastapa od radosti i zaprepatenja. I sluala sam kako se Tobyjevo disanje na drugom kraju ice usporava, zamiljajui kako mu glavom

prolijeu raznorazni zakljuci - Je li drogirana?Trudna? Smrtno bolesna? prije nego to mu je uope sinula mogunost da sam iskrena. Sluaj, Margot, zaustio je. No prije nego to je uspio nastaviti, prekinula sam ga: Upisana sam u kliniku idui tjedan. Ima moju rije, Toby. Obeajem ti. Idui tjedan idem i vraam se ista. Nasmijala sam se. A sad dolazi ovamo prije nego to Theo i ja presijeemo pil bez tebe. I tako sam, prvi put nakon vie od trideset godina, sjedila sa svojim sinom i suprugom i igrala poker, igru koju nisam igrala toliko dugo da su obojica provela veinu vremena iznova me uei pravilima, objanjavajui mi smisao igre

kao dvogodinjem djetetu, i pronalazei neiscrpan izvor zabave i smijeha u tome koliko sam tupa postala. I jela sam kinesku hranu - sluei se vilicom umjesto tapiima, to je uzrokovalo jo smijeha - a onda sam inila sve mogue i nemogue da ponovno nasmijem Thea, sve to bi mu podiglo glas poput pera, aljui ga bezbrinog k mjeseini, i zapoinjala sam razgovore za koje sam znala da e ga navesti na priu, gledajui kako mu ilice u glavi pucaju od uzbuenja zbog novog Spielbergovog filma, zbog injenice da e i on biti glumac, a Toby je neprestano pogledavao as mene, as njega, drei karte u zraku kao paunov rep, smijeei se i razmiljajui.

Kada je dolo deset sati, a Theovo maleno tijelo samo to nije od uzbuenja eksplodiralo poput vreice kokica, Toby ga je odveo u krevet. Nekoliko minuta kasnije, vratio se dolje. Uzeo je svoj kaput s naslonjaa, prebacio ga preko svojih mravih ramena i rekao: Pa, laku no. Priekaj, kazala sam. Pritisnuo je kvaku i ekao. Zar stvarno mora ve ii? na silu sam se nasmijala. I zvualo je usiljeno. Okrenuo se: to hoe, Margot? Sklopila sam ruke: Hou da zna da mi je ao. Grevito je stisnuo zube. Zbog ega? Zbog toga to si se unitavala alkoholom pred naim

djetetom, po itav dan, svaki dan, koliko... tjednima? Zbog toga to si spavala s njegovim uiteljem i natjerala cijelu kolu da mu se smije? to si ga slala van u prljavoj odjei, to ga nisi odvela lijeniku kada je imao upalu slijepog crijeva, zbog ega tono?! Zaustila sam. Ali rijei nisu izlazile. Nastavio je. Ili moda zbog toga kako si se ponaala prema meni, Margot? E, taj bismo popis grijeha mogli sastavljati itavu no, zar ne? Nego, zna to... Meni je ao. Je l' moe tako? Zbog ega ti je ao? ao mi je to ne mogu prihvatiti tvoju ispriku. Ne vjerujem ti. Ne mogu. Ni ne pogledavi me, iziao je iz

prostorije i zatvorio vrata za sobom. Idui dan odvela sam Thea u kolu. Probudila sam se na mokroj plahti i shvatila: Krila mi se vraaju. Nemam mnogo vremena. Dok je koraao - ne, skakutao - pored mene, avrljajui o tome kad emo tata i ja zaigrati uzvratnu partiju pokera, kako j e guba bilo to to je dobio tri asa i deka, a ja samo trojke i devetke, kako bismo moda mogli svi zajedno poi u zooloki za njegov roendan, ja sam pomislila na Margot. Ovaj je plan morao biti dugoroan. Morala sam se na neki nain suoiti s njom i pobrinuti se da ne poniti sve ono to uspijem postii tijekom svog kratkog posjeta. Bila sam

uasnuta, ne, potpuno izbezumljena od straha da bi, nakon svega to sam uinila, nakon svega to sam rtvovala, Margot mogla sve upropastiti ako, na primjer, samo krene ispitivati tko je onoga dana izveo Thea iz kole. Sto ako sve to sam uinila samo podigne Theova i Tobyjeva oekivanja do visine s koje e ih Margot bespovratno sruiti na tlo? Pronala sam to mjesto - Riverstone prostranu zgradu u obliku svemirskog broda, s plastinim rodama u prirodnoj veliini na travnjaku ispred i bronanim kipovima Bude koji su spokojno sjedili meu bijelim stupovima. Iza grmlja koje je bilo posaeno oko okrugle zgrade ljeskala se povrina malenog jezera s

patkama. Slijedila sam znakove do recepcije. Moja sjeanja na Riverstone bila su, blago reeno, maglovita. Poput jezera na kii, sjeala sam se samo titraja kratkih, upeatljivih prizora: pametovanja psihoterapeutkinje u prostoriji koja je mirisala na bazen, pogleda u vlastite ruke jednog jutra i spoznaje da mi je na svakoj narastao po jo jedan dodatni prst - to je, bez sumnje, bio rezultat djelovanja sredstava za smirenje, budui da su ti dodatni prsti vrlo skoro otpali i ene koja me, smijeei se, primila za ruku i priala mi o klokanima. Zatekla sam recepcionarku kako sjedi u etvrtastoj pregradi svemirskog izgleda, natkrivenoj staklenom kupolom.

Predstavila sam se kao Ruth, osjeajui olakanje to se napokon mogu sluiti vlastitim imenom. Vi ste... sestra gospoe Delacroix? upitala je recepcionarka. Potrudila sam se ponititi fiziku slinost. Naoale. Francuska kapa. Teka minka. Oito i nije ba upalilo. Roakinja, odvratila sam. Vidi se. Nasmijeila se i nabrala nos: Pa, obino ne doputamo posjete... ...rije je o hitnom sluaju, kazala sam. To je bila istina. Zaista. lan obitelji umire i radije bih da to uje sad, nego mjesec dana nakon to se dogodi. Recepcionarka je poprimila ozbiljan izraz lica: Oh. Hm, ovaj, u redu, nazvat

u njezinu lijenicu. Ali ne mogu nita obeati. Otpratila me do zajednike prostorije, gdje su Margot i ostali oigledno upravo provodili vrijeme za odmor. Izgledala je neizmjerno dosadno. Margot je vjerojatno ludjela na tom mjestu. Znam da ja bih. Zidovi su bili prekriveni velikim, zlatno uokvirenim slikama s rijeima kao Prihvaanje i jeftinim televizijskim mudrostima poput Uspjeh je pitanje stava na dnu. Zakolutala sam oima i zamislila kako bi bilo da te rijei zamijene s Cinizam i izjavama tipa Neuspjeh je neizbjean. Nita ne pomae oporavku poput neumoljivog osjeaja za stvarnost. No tko god da je dizajnirao interijer tog mjesta oito je

oporavak izjednaavao s gomilom bijelih kaua od velura i staklenih stolia za kavu razbacanih na sve strane i prekrivenih luminama i tulipanima. Klasina glazba nenametljivo je uborila iz nevidljivog zvunika. Pogledala sam u veliki sat u stilu Big Bena koji je visio na zidu iznad vrata i osjetila kako mi srce bre kuca. Ako mi kau da se vratim sutra, gotova sam. Na bijelim duplim vratima zajednike prostorije pojavila se terapeutkinja niska, koata Kanaanka s gustim crnim ikama, koja se odazivala na ime dr. Gale pa me primila za ruku i preko naoala me pogledala u oi. Bojim se da vam ne mogu dopustiti da vidite Margot, kazala je. To je

protiv naih pravila. Ali mogu joj predati bilo kakvu poruku koju joj elite poslati. Morala sam brzo razmiljati. Moram je vidjeti, odvratila sam. Zar ne shvaate? Nikad se nee oporaviti ako sazna da je... Nan umrla dok je ona bila ovdje. Ustvari, to e je najvjerojatnije natjerati da se opet prihvati pia... ...ao mi je, kazala je dr. Gale suosjeajno. Margot je ve potpisala da prihvaa odredbe i uvjete koji ukljuuju i postupanje u sluaju obiteljske tragedije. To je vano za njezin oporavak. Nadam se da razumijete. Smijeak, kratak poput treptaja. A

zatim se okrenula na peti i stala se udaljavati. Zatvorila sam oi i disala. Nisam oekivala ovakav korak unatrag. Skoncentrirala sam se: kako ovo rijeiti bez da zapalim itavu zgradu? U redu, pomislila sam. Pokuat emo. I izustila sam molitvu. Neka njezin aneo uvar pogura ovu enu u pravom smjeru. Doktorice Gale? gotovo da sam povikala za njom s druge strane prostorije. Nekoliko lelujavih glava okrenulo se na kauima i pogledalo me. Dr. Gale se zaustavila. Molim vas, snizite ton, brecnula se. Zaista moram vidjeti Margot, kazala sam. Obeajem da neu omesti

njezino lijeenje. Samo mora neto znati. Ja sam ta koje nee biti kad izie. Moram je vidjeti jo ovaj zadnji put. Dr. Gale se osvrnula oko sebe. Nekolicina njezinih kolega zurila je u nas. Desnom nogom ve je zakoraila prema vratima, no onda se polako okrenula i zaputila prema meni. Po drugi put je stala ispred mene i odmjerila me pogledom. U redu, rekla je. Imate deset minuta s njom. Zastala je, pa zatim priguenim glasom nastavila: Margot je morala primiti sredstva za smirenje vie puta otkad je ovdje, pa vam se moe uiniti da je malo pospana. To je normalno. Samo nastojte ne govoriti preglasno. Klimnula sam glavom. Dr. Gale je

gurnula vrata zajednike prostorije i zovnula Margotino ime. Nije bilo odgovora. Pokuala je opet. enska figura polako je ustala sa stolca pored prozora i sporim korakom krenula prema nama. Margot, kazala je dr. Gale mirno. Tvoja roakinja je tu. Bojim se da ima neke loe vijesti. Moja... roakinja? ponovila je Margot. Ne ba sva svoja u ovom trenutku. Veoma polako je treptala oima i gledala u mene. Dr. Gale je klimnula glavom: Odvest u vas do sobe za posjete. im su se vrata zatvorila, nagnula sam se naprijed i primila Margot za ruku. Otrgnula se i zurila sebi u krilo.

Susresti je ovako uivo oduzimalo mi je dah, a od pogleda na svoju, odnosno njezinu pojavu poeljela sam zaplakati. Izgledala je tako krhka, tako umrtvljena lijekovima i oajem. I osjetila sam sram jer je nisam bolje titila. Jer je nisam izlijeila. Nakon nekog vremena, ponovno sam je uzela za ruku. Leala je mlitava i objeena u mojoj ruci poput lista. Margot, mora me paljivo sasluati, kazala sam strogo. Podigla je glavu i pogledala u mene. Nastavila sam: Moram ti rei neto jako, jako vano i zaista trebam da me sad paljivo saslua. U redu? mirkala je, a glava joj je lelujala:

Poznajemo li se? Moglo bi se rei. Trenutak. Prigueno se podsmjehnula. Upravo sam je podsjetila na njezin prvi susret sa Sonyjom. Ima smijean naglasak. Odakle si? Shvatila sam da mi se u glasu jo uvijek s vremena na vrijeme osjeti nazalni prizvuk Australije od godina koje sam provela ondje. Godina koje Margot jo nije proivjela. Iz Sydneyja, kazala sam. U Australiji? Aha. Duga stanka. Imaju klokce, ha? Klo-ta? Izvukla je ruku iz moje, pa podigla obje ruke na lice kao da su ape. O!

odvratila sam. Klokane. Klimnula je glavom. Da, imaju klokane ondje. Paljivo sam razmislila to joj rei. Palo mi je na pamet da joj kaem da sam ja ona, i da sam dola iz budunosti posjetiti je. Ali brzo sam se pribrala. Definitivno nisam mogla traiti od nje da mi vjeruje. Nikada nisam nikome vjerovala, itav svoj odrasli ivot. ak ni vlastitom muu. ak ni samoj sebi. Pa sam se odluila za ono to je kod mene upalilo. Ispriala sam joj to se dogodilo Theu u popravnom domu. Nisam se suzdravala. Opisala sam sve do posljednjeg detalja, i to tako ivo da sam plakala, a Margot je samo zurila ispred

sebe, gledajui kroz prozor sve dalje i dalje prema obzoru, povremeno klimajui glavom kad bih joj postavila pitanje, dodirujui se po licu dok sam joj bez okolianja priala sve to je Theo pretrpio i objanjavala to ona mora uiniti kako bi mu pomogla. Napokon sam prela na stvar. Pravi razlog zbog kojeg sam tu. Mora oprostiti Tobyju, rekla sam. Okrenula je pogled prema meni, a glava joj se jo ljuljala. Sto god da su joj dali, kao da ju je lansiralo u svemir. Prevario me je. S mojom najboljom prijateljicom. Ne, nije, Margot. Kunem ti se, nije. I dalje je tupo zurila. Poeljela sam je prodrmati. Bila je potpuno nepomina.

Pokuavala sam smisliti neto to bi se moglo probiti do nje kroz lijekove i moda napokon prodrijeti do njezine nutrine, skrivene iza tolikih godina sumnje i nepovjerenja, iza oklopa samozatite i povrijeenosti. Ali prije no to sam uspjela progovoriti, kazala je: Zna, vidjela sam anele dok sam bila dijete. Davno. Vjeruje li ti u anele? Nakon nekoliko trenutaka klimnula sam glavom, zaprepatena. Dugo nakon toga je utjela i samo zurila kroz prozor, izgubljena u sjeanju. Nagnula sam se naprijed i uzela je za ruku: Toby te jo uvijek voli. Ima jednu ansu samo jednu - da sauva tu ljubav. Ali ako je ne iskoristi, nestat

e zauvijek. Otila sam po Thea u kolu, trei onamo gotovo cijelim putem nakon to mi je pobjegao autobus, osjeajui kako mi se koulja lijepi za lea od vode mojih krila. Svaka je sekunda sada bila dragocjena, pa sam se posebno potrudila isplanirati vrijeme koje nam je preostalo. Veerali smo palainke u IHOP-u pa otili pogledati Mlade revolverae 2 u kino na Union Squareu. Kupila sam mu itav ormar nove odjee - i platila sve Margotinom kreditnom karticom - pa smo ostali na nogama do sitnih sati, preslaui namjetaj u njegovoj sobi, lijepei postere Batmana na zid, istei tepih, mijenjajui posteljinu na krevetu i uvrujui vijke

njegova ormara kako ta oronula stvar vie ne bi izgledala kao da e mu se usred noi sruiti na glavu. Na kraju sam mu popravila i rolete i posloila svu odjeu. Smjestila sam ga u krevet i rekla mu da u mu donijeti au vode, ali dok sam se vratila, ve je utonuo u san. Krenula sam prema Margotinoj sobi. Na drugom kraju hodnika ugledala sam svjetlo. Nan, pomislila sam. Nastavila sam koraati prema njemu. U tom trenutku zauo se Nanin glas, dopirui iz sobe s moje lijeve strane. Ruth! U iduem trenutku udarila sam o tlo. Lice mi je krvarilo i peklo me od udarca nepoznatog predmeta, a plua su mi bila toliko zgnjeena da sam jedva disala.

Hvatajui zrak, s naporom sam se uspjela osoviti na noge. Tono ispred mene nalazili su se Ram, Luciana i Pui. Zbili su se u red, u prvi mah izgledajui poput tri stupa sjene. Ram je u ruci drao buzdovan sa iljcima, privren na lanac. Mogla sam uiniti samo jedno. Bjeati. Ram je napravio korak unatrag, spreman jo jednom zamahnuti buzdovanom prema meni. Pojurila sam prema dnevnoj sobi i, dok mi se pribliavao, podigla ruke prema sljepoonicama, spremna za silovit udarac u glavu. Krajikom oka ugledala sam Nan kako prua ruku i sprjeava udarac. U tom trenutku osjetila sam kako

me dvije ruke hvataju ispod pazuha i diu u zrak: Luciana me drala, a Pui je zarila ruku ravno u moja prsa. Osjetila sam bol, kao da mi je rasporila utrobu, i kriknula. Zaula sam Thea kako doziva iz svoje sobe. James se pojavio pored mene i krenuo u Theovu sobu. Ali Luciana i Pui su ga vidjele. Da se niste usudile! povikala sam, a Pui mi se nacerila u lice, nagnula se naprijed i zaronila u mene jednostavno kao to se nagne u ormar. Mislim da sam u tom trenutku vidjela Pakao. Pui me vodila onamo, vukui me van iz vlastita tijela, niz mraan tunel koji je vodio u svijet toliko uasan da sam njegovu okrutnost osjeala u kostima.

A zatim, tama. ula sam tupe udarce, reanje zvijeri i krikove. Ali negdje u daljini, kao da me je neto vuklo na neko drugo mjesto, u neko drugo vrijeme. Kad sam se probudila, leala sam na podu neke bijele prostorije, potpuno gola. I prestravljena. Je li to bilo to? Jesam li bila u paklu? Privukla sam koljena prsima i drhtala. Nan? zazvala sam. Pa zatim: Theo? Toby? Koraci iza mene. Okrenula sam se. Trebalo mi je trenutak ili dva da shvatim da je ta blistava pojava preda mnom Nan. Lice joj je sjalo kao podnevno sunce, a njezina krila, dva iroka traka crvene svjetlosti, bila su rairena s obje strane

njezinih ramena. Haljina joj nije bila bijela kao prije, i nije bila opipljiva. Izgledala je kao da je preko glave navukla povrinu mirnog jezera na kojoj se ljeskalo sunce. Samo mi reci, izustila sam, drui tako jako da su moje rijei zvuale poput zveke. Idem li sad u Pakao? Ne, odvratila je Nan mirno. Upravo sam te spasila od toga da postane njegov najnoviji stanovnik. Ali idem u Pakao, zar ne? U budunosti? Samo e Bog odluiti koje e biti posljedice tvojih postupaka. Bila je to slaba utjeha. Znala sam da mi nee lagati. Ali morala sam se suoiti s tim. Nan me nije spasila od pakla,

barem ne zauvijek. Samo je odgodila moj dolazak. Uspravila sam se na noge. Pruila sam ruku i dotakla njezinu haljinu: Zato si se promijenila? Svi se mijenjamo, rekla je nakon duge utnje. Ba kao to si se ti mijenjala dok si bila smrtna i od djeteta postala odrasla. Kada sam te spasila postala sam arkaneo. Zato? Svaka vrsta anela ima posebnu ulogu u slubi Bojoj. Neki od nas postat e Moi, drugi Vrline. Mali broj nas postat e Kerubini, koji tite ljude i pomau im da spoznaju Boga. A jo manji broj e postati Serafini. A jo manji e zavriti u Paklu, ha?

Letimian osmijeh. Izvoli, rekla je, a ja sam podigla ruku kako bih zaklonila oi gledajui u njezinu ispruenu ruku. U ruci je drala bijelu haljinu. A to je s onom plavom? Vie se ne moe nositi. Ovo je sve to je ostalo od nje, rekla je i pruila mi maleni plavi dragulj koji je visio na zlatnom laniu. Navukla sam bijelu haljinu i privrstila dragulj oko vrata. A to sad slijedi? upitala sam. Jesam li promijenila Theov ivot? Ispruila je ruku. Na njezinu dlanu pojavio se paralelni svijet, veliine snjene pahuljice, koji je u iduem trenutku narastao do veliine lubenice. Prila sam blie i zagledala se u njega. Unutra sam, poput odraza u lokvi vode,

ugledala sliku Thea u kasnim tinejderskim godinama. Ogrubjela, namrgoena. Isprva sam pomislila da sjedi za drvenim stolom nekog ureda, no onda sam shvatila da sjedi u sudnici, odjeven u uobiajenu naranastu odoru zatvorenika, i pognute glave slua presudu. enski glas je objavio Kriv!. Theo je povuen na noge i odvuen van. I to je to? zavapila sam. Nakon svega to se dogodilo, Theo dobiva doivotni zatvor, a ja idem u Pakao? gledala sam u Nan traei odgovor. No nije mi ga ponudila. Pala sam na koljena. Dugo sam tako jecala na sve etiri, putajui suze neka kapaju na bijeli pod. Sve je bilo uzalud. Ne mogu vam niti

opisati kakav je to bio osjeaj. Nakon nekog vremena napokon sam obrisala lice i, ustavi, stala pred Nan. I to da sad radim? kazala sam. Jesam li ita promijenila? Da, rekla je Nan. I nee ti zbog svega biti drago. Moda e svjedoiti Margotinu donoenju odluka koje e poremetiti sve tvoje planove. Ja vie nemam planova, Nan. Idem u Pakao, zar se ne sjea? Kao to sam ti rekla na poetku, odvratila je veoma ozbiljnim glasom. Nita nije sigurno. Posuila sam suze. Davala mi je nadu. Ali ovaj put to mi se inilo okrutnim. I to da sad radim? ponovila sam. Prvi put nakon dugo vremena, Nan se

nasmijeila: Ima svoj zadatak. Poi i obavi ga.

23 NAJTEA RIJE
Bila sam ondje kada se Margot vratila kui iz klinike Riverstone, liena svojih ovisnosti, ali uz to, liena i pojma o tome tko je, odakle dolazi i zato je tu. Spustila je torbe na pod, pomakla kosu s lica i uzdahnula. Toby i Theo ekali su je u blagovaonici. Pogledala je pokraj njih, prema uvenulim suncokretima u vazi. Margot? Podigla je pogled prema Tobyju: to je? Ovaj... pogledao je u Thea. Hej, mome, bi li mogao mamu i mene samo na minutu ostaviti nasamo?

Theo je klimnuo glavom i otiao u svoju sobu. Pogledala sam prema Gaiji, koja je stajala na vratima. Prila mi je i stavila ruku preko moje. Jesi li dobro? upitala je. Potvrdno sam kimnula, premda sam bila daleko od dobroga. Gledala sam kako Toby iz svoje prevelike ribarske jakne vadi sveanj papira i stavlja ih na stol. Znala sam to je to. Nakaljao se i ispravio ramena, jednom rukom kopajui po depu jakne u potrazi za neim. Svojom sigurnou, pretpostavljam. Minutu ili dvije drao je ruku na papirima, kao da bi to da ih sasvim ispusti bio nepovratan in, neto to vie nikada, nikada ne bi mogao promijeniti.

Reci mu da ga voli, Margot, kazala sam glasno, no ona je nastavila tupo zuriti u suncokrete. Ovo su... papiri za razvod, kazao je Toby, duboko udahnuvi. Mora se samo potpisati ispod mene pa oboje moemo... nastaviti dalje. Margot je trzajem izvukla osuene stabljike iz vaze i odlunim korakom krenula u kuhinju, ni ne pogledavi ga. Toby je poao za njom: Margot? to je? Jesi li me ula? Podigla je osuene stabljike prema njemu: Ovo je uvenulo dok me nije bilo. I? Nisi promijenio vodu?

Ne, nisam. Ja ne ivim ovdje, zar si zaboravila? Sjea se, izbacila si me... Ali dobro, nemojmo sad ulaziti u to. Vidjela sam Thea kako stoji na vratima svoje sobe na drugom kraju hodnika, i paljivo slua njihov razgovor, a elja u njegovom srcu gorjela je poput eravice. Molim te, molim te... Margot je pogledala u suncokrete u svojoj ruci. Zna, ak i da ih sad potopim u kadu i da ih danima zalijevam, svjedno su mrtvi. I to je to. Podigla je pogled prema Tobyju: Zna? Polako je klimao glavom i zakopao ruke duboko u depove. A onda je najednom stao odmahivati glavom: Ne,

zapravo ne znam. O emu pria, Margot? Prvo mi kae da ti je ao, a onda... onda igramo karte kao da smo opet jedna velika, sretna obitelj... Na brzinu je podigla pogled i ponovila: Karte?, kao da se ne sjea, to ga je razbjesnilo. Podigao je glas: ekam est godina da mi oprosti, da prihvati mogunost da te moda, samo moda, nisam prevario, da moda ono to si vidjela nije bila itava slika, da te moda ipak volim... Pogledala ga je: Voli me? Jesam volio, rekao je, spustivi pogled. Htio sam rei, jesam volio. Bacio je papire na stol. Zna to? To cvijee je mrtvo. A ja moram nastaviti

sa svojim ivotom. Otiao je. Tiina je visjela u sobi poput tijela samoubojice. Idueg jutra Margot je primila pismo u kojem joj se Hugo Benet zahvalio na njezinim urednikim uslugama i pohvalio njezin rad na biljenicama Rose Workman, za koji je bio priloen ek za ve odavno zaraene tantijeme. ek je glasio na iznos od 25 000 dolara. Gledala sam je kako se vrzma po stanu i sjetila se praznine koja je nastupila kada sam izbacila alkohol iz svog ivota, poput goleme stijene uklonjene s otvora peine. Promatrala je svoju kosu u zrcalu. Moram se oiati, pomislila je. A onda se dodirnula po

licu. Samo bore i tuga. Polako se zaputila hodnikom prema Theovoj sobi, hodajui oprezno poput cirkuskog akrobata po ici, pazei da ne padne. Pljeskali su joj kad je zavrila svoj boravak u klinici za odvikavanje, gurnuli joj raskoan buket ljiljana i orhideja u ruke i, kao u kakvom obredu pomazanja, proglasili onom koja je, napokon, ista. ak su napravili i fotografiju nje i ostalih pacijenata na ulazu u kliniku, sa svim onim Budama i rodama, pa ju je naslonila uz sat na kaminu kao podsjetnik: ista si, sad. Ne zaboravi. Ali to je problem s klinikama za odvikavanje: oiste te do te mjere da se ini neprirodnim i pretekim da ikad, ikad uspije ostati ba takav, tako

bezgreno bijel, tako kemijski izbijeljen od vlastite ljudskosti. Barem sam se ja tako osjeala. eljela sam da mi netko pokae kako ivjeti normalnim ivotom. Kako ivjeti bez stupova praznih boca pia da me pridravaju. Theo je leao sklupan u krevetu, pretvarajui se da spava. U glavi su mu se jo uvijek vrtjele sve one stvari koje je uo Tobyja da govori, i svim se silama trudio razumjeti ih. James je sjedio na rubu kreveta i pokuavao mu odvratiti misli potiui njegovu matu. Ali nije palilo. Theo je vidio Margot kako stoji na vratima njegove sobe i polako se uspravio u sjedei poloaj. to misli o tome da se odselimo nekamo? rekla je to koliko je olako

mogla, kao da je dobro razmislila o tome, kao da je tono znala to radi. Kao na primjer? Slegnula je ramenima. Kao na primjer, u New Jersey? Nasmijala se. A gdje onda? U Las Vegas? Prila je karti svijeta koja je visjela na zidu iznad njegova radnog stola: Zna, tvoj tata i ja smo se vjenali ondje. Pa, odselimo se onda tamo. Prouavala je kartu, jo uvijek prekrienih ruku: A to misli o Australiji? Theo se zamislio: ta to nije milijun kilometara odavde? Nekih petnaest tisua.

Nema anse. A zato ne? Imaju klokane. Theo je uzdahnuo i objesio noge preko ruba kreveta: Je 1 se stvarno eli preseliti u Australiju? Ili je to samo jo jedan nain da se osveti tati? Bi li se ti odselio sa mnom? Theo se zagledao u svoja stopala i namrtio elo. Opet se osjeao rastrganim. Pogledala sam u Jamesa. Reci mu da je u redu da kae ne, kazala sam. Reci mu da moe ostati s Tobyjem. James je klimnuo glavom i ponovio to sam rekla. Nakon dugo vremena, Theo je podigao pogled: Mama, mogu li te doi posjetiti u Australiji? To je bio njegov odgovor. Margot se

zagledala u njega i nasmijeila se: Naravno. Mislim ono, svakog ljeta? Ma da, mada je ljeto tamo zima. Mogu li imati klokana za ljubimca? Moda. Ali definitivno moe doi i ostati koliko god eli. Naravno, ve sam dugo oekivala selidbu. Bez obzira na to u kolikoj sam mjeri toplim obalama Sydneyja pripisivala zasluge za pronalazak odavno izgubljenog osjeaja zadovoljstva i mira, mrzila sam samu sebe zbog toga to naputam Thea. Nije bilo poteno staviti ga u poziciju da bira izmeu Tobyja i mene. Bila sam okrutna i bezobzirno sebina to sam selila ne na drugi kraj grada, ne u drugu dravu, nego

na drugi kontinent. Pa ipak, nakon svega to sam prola, nakon niza dogaaja koji su me zamalo unitili, bila je to moja mrea za spaavanje. Margot je svoju preobrazbu zapoela drastinom promjenom frizure - u kratki bob boje okolade, uvijenih vrhova i tretmanom pricanja koe za novi, bronani ten. Unovila je Hugov ek, kupila brdo nove odjee u Saksu i ugovorila termin kod plastinog kirurga. Blefaroplastika, ili uklanjanje tuge oko oiju. Samo ti uklanjaj vreice, rekla sam joj. Ali tuga izvire iz due. Odluila je zadrati svoj stan jo mjesec-dva, za sluaj da stvari ne budu funkcionirale kako je zamislila.

Govorila sam joj kako nema potrebe, no otkad se vratila iz Riverstonea nije reagirala ni na jednu moju rije. Kada sam zapjevala Pjesmu dua - samo jednom, da vidim postoji li jo ikakva veza izmeu nas nije niti trepnula, nije se uspravila na mjestu i osvrnula oko sebe, nije zadrhtala osjeajui moju prisutnost. Da nisam znala o kome je rije, mislila bih da je u pitanju neka sasvim druga osoba. Nan se pojavila no prije nego to je Margot odletjela za Sydney. Sjedila sam prekrienih nogu na krovu stana, pod neobino svjetlucavim nebom, osjeajui se iskljuenom iz svega i od svih - Boga, vlastite obitelji, sebe same. Zakoraila sam prema van, ravno s ruba

krova. Nazovite me kraljicom drame. Ali teko da je bila rije o pokuaju samoubojstva. eljela sam vidjeti jesam li se stvarno izopila, je li moja nagodba s Grogorom promijenila pravila. Padala sam moda pola sekunde i onda... nita. Zaustavila sam se u zraku, kao skaka u bazenu. Napokon mi je neto ulilo sigurnost. Nan je sluala moje alopojke sa svojim uobiajenim stoikim strpljenjem. Kad sam zavrila, rekla mi je da pogledam oko sebe. Ono to je samo trenutak ranije bila tek mjeseinom obasjana tmina, sada je bio krajolik svijetleih krovova na kojima su sjedile beskrajne kolone arkanela, svaki od njih poput trometarskog rubina

prosjeenog svjetlou, s izrazima odlunosti i svrhe na svojim snanim, ljudskim licima. Plameni pramenovi razliitih debljina i snage kruili su u orbiti oko njihovih tijela, blistajui poput kometa. Neki od njih bili su naoruani maevima i titovima, neki lukom i strijelom. Svi su gledali u mene. I podsjeali me na to da su uz mene. Da mi uvaju lea. Nan nije rekla ni rije tijekom itave moje tirade o Theu, Tobyju i Margot. Kad sam joj postavila svoje uobiajeno pitanje: to da radim?, ustala je i podigla pogled prema oblaku koji je lebdio ljokiastim nebom poput crne ovce. to je to? upitala sam zabrinuto. Pogledaj paljivije, kazala je.

Zagledala sam se u njega. Oblak se polako kretao prema Mjesecu dok nije sasvim prekrio tu bijelu minijaturu na golemom nebu. A onda, vizija. Zamislite najavnu picu filma: vizija se sastojala od sitnih djelia dogaaja, poput kratkih scena koje je nasumce posloio neki pijani redatelj. Redoslijed dogaaja bio je potpuno izmijean: prvo prizor Margot kako vozi auto, pjevuei uz glazbu na radiju. A zatim premotavanje naprijed do usporene snimke krhotina metala koje lete kroz zrak. Trzaj Margotine glave prema naprijed nakon udarca. Drugi automobil kako se vrti i vrti na cesti poput zvrka. Uveani kadar savijenog poklopca kotaa koji kovitla zrakom i pada na

plonik. Rasipanje vjetrobranskog stakla. Jo jedan automobil kako nekontrolirano vijuga cestom, jurei ravno prema eni koja plonikom gura djeja kolica. Margot kako izlijee kroz vjetrobransko staklo, usporeni snimak njezina lica koje krvari i otie, udarivi u asfalt na vrelom jutarnjem suncu, ruka koja joj se savija na leima i lomi se, njezino tijelo kako se prevre i slijee na lijevi bok, gnjeei joj zdjelicu, pa zatim klizei sad vie ne usporeno sve do iskrivljenog kotaa drugog automobila iz ije haube suklja dim. to je ovo? upitnim sam pogledom okrznula Nan. To je neto to ti mora sprijeiti,

kazala je. Jedna od posljedica promjena koje si uzrokovala je i ovo to vidi pred sobom. Ako to ne sprijei. Srce mi je bjesomuno lupalo: to ako ne uspijem? Uspjet e. Ali, to ako...? Zaista eli znati? Bio je moj red da znaajno pogledam Nan. Zadrala je moj pogled. Margot e ostati paralizirana od vrata nadolje, osuena na kolica i cjelodnevnu skrb do kraja ivota. Ali, imat e sree. etvero ljudi e poginuti u toj nesrei, ukljuujui malu bebu, mladia koji bi se uskoro trebao oeniti i enu koja ima kljunu ulogu u sprjeavanju

teroristikog napada u budunosti. Pognula sam glavu prema koljenima i duboko disala. I kako da to sprijeim? Obrati panju, kazala je Nan veoma strogo. Ovo je ujedno tvoja obuka i hitan sluaj. Toliko mi je reeno. Da obratim panju? gotovo da sam se zaderala na nju. To su moje upute? Napravila je korak prema meni dok se vizija presavijala poput komada papira. Pogledaj oko sebe, odvratila je smireno. Zar zaista misli da se ima ega bojati? ak i sada, kada si aneo, i kada zna da Bog postoji i vidi sve to vidi zato je strah jo uvijek dio tvoga bia?

Umukla sam. Nisam znala odgovor. Dobila si upute da neto ini, a ne da se toga boji. Pa ini to. Zakoraila je prema rubu krova. Okrenula sam se: Kako to misli, moje obuke? Ali ve je nestala. Hodanje po jajima? Skakanje na svaki zvuk, svaki pokret? Paranoja nije mogla ni otprilike opisati stanje moga uma iduega jutra. Gledala sam sunce kako izlazi i zastenjala. Molila sam se: Molim te, neka poruke ponovno ponu. Sada stvarno sluam. ao mi je to sam zabrljala. Samo mi, molim te, reci to da radim. Ali moja su krila lijeno curkala, nemona poput vode u odvodu.

Margot je sanjala Sonyju. Pojavila se na Sonyjinu pragu i optuila je zbog afere s Tobyjem. Svukla je svu odjeu sa sebe - haljinu s leopard uzorkom i crvene cipele koje je posudila od nje one noi kad su se Toby i ona vjenali i bacila je pred Sonyjine noge. A onda se Sonya ispriala. Margot se osjeala jadno jer je shvatila da je sve to vrijeme Sonyji bilo ao. Shvatila je da je, sve to vrijeme, bila u krivu. Kada se probudila osjeala je prazninu. Gledala sam kako se, prvi put, tragovi njezina sna zadravaju na njezinoj auri poput prolivene kave: isprva su se njegovi prizori razlijevali po njenoj ruiastoj svjetlosti koja joj je izvirala iz koe poput jutarnje

sumaglice, dok naposljetku, kad su se otri bridovi dana poeli urezivati u njezinu svijest, od sna nije ostalo tek nekoliko kapljica, a u svakoj je titralo Sonyjino lice, skrueno i iskreno. Od zadataka koje je Margot morala obaviti prije nego to spakira stvari i zaputi se u Sydney ostalo joj je jo da negdje pohrani vee komade svog namjetaja i preuzme vizu u australskom veleposlanstvu u centru grada. Navukla je iste one traperice i crnu koulju koje sam ja nosila nekoliko tjedana ranije, na trenutak se pitajui to rade na krevetu, a zatim zgrabila kljueve svog auta i krenula dolje. Ispostavilo se da je mrlja ispod njezina auta, za koju sam isprva mislila

da je od iscurena ulja, zapravo malena sjenka koja je lebdjela tono ispod njega. Zastala sam ispred automobila, pogledom paljivo prouavajui parkiralite u potrazi za demonima napola sam eljela, a napola oekivala da naletim na Rama, Lucianu, Pui ili Grogora, i dobrim im vratiti za njihovo nedavno gostoprimstvo - a zatim preusmjerila panju na Margotin stari srebrni Buick. Krenula je u rikverc, zamalo udarivi u kantu za smee, i vidjela sam sjenku kako podrhtava kao da je nekom privlanom silom vezana za donju stijenku automobila. A onda sam je, kada je Margotin auto krenuo ulicom, napokon vidjela u pravom svjetlu: bila je to crna stabljika, slina zamraenom

luku duge, koja je vodila od sjenke, preko kanti za smee pa u zrak, nestajui iza oblinjeg breuljka. Prisjetila sam se vizije. Nisam vidjela nikoga drugog, barem ne na due od nekoliko sekundi. Na ploniku je bila neka ena koja je gurala djeja kolica. Nisam joj vidjela lice. Je li uzrok bio neiji izbor da malo due odspava tog jutra pa e skriviti nesreu urei na posao? Ili neija odluka da strusi bocu Jack Danielsa dok je vozio Avenijom Lexington? Je li postojao neki kvar na automobilu? A onda, sitan detalj iz vizije. Netom prije nego to je Margot poletjela naprijed i izletjela kroz vjetrobransko staklo, okrenula se i neto rekla.

Pretpostavljam da sam mislila da govori meni. Ali onda sam shvatila. Kome god da se obraala, sjedio je odmah pored nje. Na mjestu suvozaa. Smjestila sam se na zadnje sjedalo i nagnula se naprijed, pribliivi se njezinu uhu. Margot! povikala sam. Ne zaustavljaj se. Ne putaj nikoga unutra, uje li me? Nikoga, ni da je kraj svijeta u pitanju. uje li me, Margot? Nije me ula. Krila su mi pulsirala. Zajecala sam od olakanja. Da, pomislila sam. Daj mi upute. Daj mi instinkt. Daj mi bilo to da mi kae to se dogaa. No onda je pulsiranje prestalo. Panino sam se osvrnula oko sebe.

Tono pored mene nalazio se Grogor. Jesi uivala u putovanju? kazao je. Sada je bio jo mlai. U kasnim tridesetima. Nalikovao je nekom zgodnom mladom odvjetniku ili menaderu. Uredno obrijan, tamnoput. U novom crnom odijelu. Pratio je trendove. Okrenula sam se prema njemu, spremna na borbu. Gubi se, rekla sam. Coknuo je jezikom. Hajde, hajde, odvratio je. Samo sam svratio vidjeti kako si. ujem da si imala malih problema s Ramom i ekipom. Namrtio se: Nisam bio sretan zbog toga. Uvjeravam te, kazna je dodijeljena. U istom trenutku, poruka u mojim krilima: Samo ti odvraa panju.

Ne obazirui se na njega nastavila sam gledati kroz prozor, upijajui svaku sitnicu, panino pokuavajui u sadanjem trenutku prepoznati prizore iz vizije. Imam jo jednu ponudu za tebe, nastavio je. Mislim da bi ovu stvarno trebala sasluati. Okrenula sam glavu, pogledom pretraujui ulicu. Ugledala sam neku enu kako gura djeja kolica i poskoila. Ali onda se svjetlo na semaforu promijenilo i krenuli smo dalje. Je li postojala mogunost da je Nanina vizija bila samo pogreka? Zna da ide u Pakao, kazao je Grogor oprezno. I zna da tamo nee biti samo tri demona kojima se ne

svia. Bit e ih milijuni. Ispruio je ruku i umoio vrh svog prsta u moje krilo, samo na trenutak. I u tom dugom, uasnom trenutku, bljesak Pakla u mojoj glavi. Bez vatre, bez sumpora. Samo razdorna, opipljiva gorina. Mrana soba bez tepiha, vrata i prozora, samo neosvijetljen prostor. A onda, poput reflektora, titraj crvenog svjetla obasjao je predmete u njoj: mladia kojeg grupa mranih sjenki razdire u komadie. Gledala sam kako ga potom opet mirno spajaju koncima poput krpene lutke, ne obazirui se na njegove jauke. Vidjela sam i druge prostorije u kojima su ljudi hodali kroz trodimenzionalne projekcije vlastitih ivota, i produetaka tih ivota, vritei

dok su gledali sami sebe kako padaju na otricu noa koja se nije dala izvui, mukarce kako pokuavaju uhvatiti sve komadie eksplodirane bombe koji su letjeli prostorijom poput usporene snimke rasprena stakla. Znala sam, nekako, da se virtualne projekcije neprestano vrte ispoetka. Vidjela sam stvari koje nisam u stanju niti opisati. inilo se kao da sam se podigla iznad tog mjesta bez izlaza i vidjela goleme, crne zgradurine prepune soba poput onih koje sam ve vidjela, ispunjene krikovima. I vidjela sam samu sebe kako stiem pred ulaz jedne od tih zgrada. Ba kao kada sam stigla u Sv. Antun, zakucala sam na vrata. Sve glave su se okrenule. Dolazili su po mene.

Mii se od mene, prosiktala sam. Pocuclao je svoj prst. Moja su ga krila opekla. Oinuo me pogledom. To je bio samo kratak pogled, rekao je. Zamisli itavu vjenost toga, Ruth. Ali, na tvoju sreu, postoji alternativa. Na trenutak sam oklijevala. A to je? Izgledao je iznenaeno: Ruth... pa zar ne zna tko sam ja? Tupo sam zurila u njega. Zatresao je glavom u nevjerici. Gledaj, kazao je, ako sad poe sa mnom, pobrinut u se da te milijuni demona koji te oekuju niti ne pogledaju krivo. Imat e imunitet, recimo to tako.

Razmiljala sam o tome mnogo due nego to sam trebala. I priznajem, dio mene elio je rei da. Mnogo stvari koje je rekao bile su potpuno tone. Poinila sam djelo koje je znailo da polako klizim u Pakao. Kad policajac zavri u zatvoru, nae se licem u lice s mnogim zloincima ednim njegove krvi. I mene je ekala slina nevolja. Samo to ovi zloinci nisu eljeli moju krv. eljeli su moju duu. A onda, Nanine rijei: Zar zaista misli da se ima ega bojati? Promekoljila sam se i odglumila osmijeh. Uzvratio je osmijehom i nagnuo se naprijed. U njegovim je oima, ako se ne varam, na tren zatitrala pouda. Pa? upitao je.

Sigurno misli da sam kukavica, Grogore. Pa mi dopusti da ti nacrtam: radije bih se suoila sa sveukupnim stanovnitvom Pakla nego provela jo jednu sekundu u tvom drutvu. Nije gubio vrijeme. Ne misli ozbiljno, kazao je, smijeei se, no u njegovim mranim oima u tom sam trenutku ugledala odraz osobe koja je stajala pokraj prozora iza mene. Uto su se vrata automobila naglo otvorila, a Grogor je ispario. Netko se popeo na mjesto suvozaa i treskom zalupio vrata. Kojeg vraga...? Margot se zaderala na enu koja je sjela pored nje. V ozi. Bila je to Sonyja. Mnogo deblja, pretjerano naminkana Sonya, s

grudima koje su se prelijevale iz preuskog, gotikog prsluka, i naranaste kose s dreadlocksima. Godine nisu bile blage prema njoj. Margot se susrela s njezinim pogledom. Brzo je ubacila u prvu i krenula. Kamo idemo? uti i vozi. I meni je drago to te vidim, Son. Stanka. Znai, to se dogodi, pomislila sam. Sonya je natjera da slupa auto. No onda sam se ponovno prisjetila vizije. U autu nije bilo ni traga Sonyji kada se slupao. Ili ipak jest? Ezekiel, Sonyjin aneo uvar, stajao je vani na haubi, zarobljen iza stakla. Panino sam razmiljala i jo paninije

molila. Kai mi to da radim... O emu je rije, Son? Trenutno ba imam posla, pa... Margot je otro skrenula, lansirajui Sonyju u prozor suvozakog mjesta. Sonya se uspravila i pribrala. Okrenula se prema Margot: Hej, pa nismo se dugo vidjele, pomislila sam, stvarno bismo se trebale nai i, to ja znam, usporediti biljeke o tome kako su nam usrani ivoti ispali. Moda bismo se mogle natjecati. Ba si odabrala savren trenutak za to, Son. Ma, oduvijek si znala planirati. Zna, nekad sam mislila da ja tebi dugujem ispriku? Ali u zadnje vrijeme nekako si mislim da je obrnuto. Margot je prignjeila konice na

crvenom svjetlu, lansirajui Sonyju u kontrolnu plou: Koliko se ja sjeam, ti si osvojila zlato na Olimpijadi razaranja brakova. Sonya je prislonila ruke na vjetrobransko staklo i odgurnula se natrag na sjedalo. Vidi, upravo o takvim stvarima priam. Ja nisam unitila tvoj brak. Glas joj je podrhtavao. Zna li kako je bilo ivjeti s tim sve ove godine? Margot ju je prekinula: O, zar bih sad trebala zaplakati nad tvojom tekom sudbinom? Ubacila je auto u prvu brzinu i silovito stisnula papuicu gasa. Sonya je polako podigla glavu i pogledala u Margot. Krupne, crne suze curile su joj iz oiju i slijevale se niz

lice. Jo uvijek ne shvaa, Margie, kazala je. Ispriala sam ti se mnogo, mnogo puta. Pokuavala sam i pokuavala iskupiti se zbog te veeri. Provela sam stotine sati na terapiji. Ali ti to ne prihvaa. Nije ti dovoljno. Pa, evo... iz depa je izvukla maleni pitolj. Gurnula je cijev u usta i stisnula je zubima. Ne! povikala je Margot, na trenutak izgubivi kontrolu nad autom i zamalo udarivi u taksi koji je vozio ispred. Svuda naokolo oglasile su se sirene. Muila se zadrati smjer automobila, istodobno poseui za pitoljem i izvlaei ga iz Sonyjinih usta. U jednom trenutku pomislila je da e Sonya stvarno povui okida. Nagnula sam se

iz auta i odgurnula vrata taksija koji je vozio pored nas, odravajui nas u ravnini. Konano, pitolj se spustio. Stat u sa strane, rekla je Margot drhtavim glasom. V ozi dalje, kazala je Sonya, okreui pitolj i prislanjajui ga na Margotinu sljepoonicu. Margot je panino zadrala dah, a ja sam se ukoila od straha. to da radim? to da radim? Sonya je kroz zube procijedila: Sad me sluaj, duice. Godinama trpim tvoje optube i izigravanje svetice, tvoja poklapanja slualice, blokiranja emailova, i sad sve ovo s Tobyjem. Ti si ta koja je unitila va brak, a ne ja...

.. .i ekala si tolike godine da mi to kae? Sonya je gurala pitolj, naginjui Margotinu glavu u stranu: Udala si se za najboljeg ovjeka kojeg sam ikad upoznala. I jesam, eljela sam ga. Raunala sam da si toliko loa prema njemu da ga ne zasluuje. Ali zna to? Kad sam ti ga pokuala oteti, ak i kad si ga ve toliko izgurala iz tog braka da je bio zreo za otimanje, rekao je ne. Rekao j e ne, Margot. A ti si ga svejedno ostavila. Sada ti govorim da mi je ao. I govorim ti da Toby nije uinio nita, apsolutno nita. Ali elim uti kako ti to izgovara. Izgovori to, Margot. Reci da mi vjeruje. Reci da mi oprata. Prstima je vrsto stisnula pitolj.

Vjerujem ti, Margot je odvratila tihim glasom. Opratam ti. I iskreno to misli? Sasvim polako, Margot se okrenula, doputajui da joj cijev pitolja klizi po elu. Pogledala je Sonyju u oi. Iskreno to mislim. Duga, zastraujua stanka. Sonya je ispustila ogroman uzdah olakanja, oputajui ramena i sputajui pitolj u krilo. A ja sam gledala boju njezine aure, koju kao da je u trenutku ostrugala neka nevidljiva ruka, pretvarajui je iz bolesno ute u ivu tirkiznu boju. No, onda se odjednom itav automobil trznuo ulijevo. to je to? povikala je Sonya. Margot se svim silama trudila zadrati

smjer automobila, zamalo se sudarivi s drugim vozilom. Hitro sam se osvrnula oko sebe. Ugledala sam enu s djetetom u kolicima sa svoje desne strane i pojurila van. Odjednom, poruka iz mojih krila, glasna i jasna: Vjeruj. A onda, neka tri metra dalje, mukarac u crnom Lincolnu, koji je izlazio sa sporedne ceste. Ako samo ispruim ruku, pomislila sam, mogu ovo zaustaviti. Vjeruj. Crni automobil bio je tako blizu da sam vidjela svoj odraz u njegovom retrovizoru. Kako to misli, 'vjeruj'? zaderala sam se. Sto bih sad trebala,

stajati po strani i ne initi nita? inilo se kao da je buka automobilskih motora, avrljanje koje je dopiralo iz kafia uz cestu, dernjava nervoznih vozaa, policijske sirene, vlakovi podzemne eljeznice, voda u jarcima kao da je sve to utihnulo. I samo jedan zvuk je prodirao kroz zrak, poput apta: Vjeruj. I tako sam zatvorila oi i u tom trenutku vjerovala da e sve biti onako kako treba: auto e postupno usporavati i zaustaviti se, proi pokraj ene s kolicima i pokraj crnog auta s mladiem koji se uskoro treba oeniti. Stajala sam nasred uurbane prometnice i zatvorila oi.

Tada se pojavio bljesak svjetlosti, koji je izvirao ravno iz moje nutrine i obavijao sve oko mene. Kao da sam postala obraeni dijamant u kojem se reflektira jarka zraka sunca, jer najednom su iz mene stale tei sve mogue boje, izlijevajui se u svaki kutak ulice oko mene. A na tim snopovima svjetlosti jahali su arkaneli, i jurili pred enu s kolicima, vraali crni auto u svoju putanju, drali kota na mjestu dok je Margot zaustavljala auto sa strane ceste, tono pred raskrijem kojeg sam se sjeala iz vizije. Stajala sam pokraj auta, promatrajui arkanele kako tjee majku i njezinu uplakanu, preplaenu bebu, kako apuu mladiu u crnom automobilu neka

nastavi do svog odredita, kako usmjeravaju prolaznike da pou svojim putem, savjetujui se s njihovim anelima. A zatim su nestali jednako brzo kao to su se i pojavili, povlaei se u zrake suneve svjetlosti i blistave lokvice preostale kie. Polako, svjetlost oko mene je jenjala. Dotakla sam se po rukama i licu i shvatila da sam mokra od znoja. Otila sam do Margotina auta i ula na stranje sjedalo, pitajui se to mi se upravo dogodilo. Oajniki sam trebala da se Nan pojavi i sve mi objasni. Margot je pogledala u Sonyju. Zna, idui put ne mora nositi pitolj. Sonya joj je uzvratila pogled:

Upalilo je, zar ne? Stanka. ao mi je, zna? Da. I meni je ao. Moja posjetnica, kazala je Sonya, bacajui crnu posjetnicu na kontrolnu plou automobila. Javi se koji put, Margie. Izila je van, gurnuvi pitolj natrag u svoju torbicu. Zastala je pokraj prozora i nagnula se naprijed. Uini mi uslugu, kazala je. Pomiri se s Tobesom. I rekavi to, otila je.

24 NOVO MIJEANJE KARATA

Idueg jutra zauzela sam svoje mjesto u aneoskom razredu Qantasova leta iz New Yorka za Sydney, gledajui dolje prema svjetlima iznad zemlje, u anele koji su uvali zvijezde i planete nada mnom. Sjetila sam se Naninih rijei Ovo je tvoja obuka i sagorjela nekoliko modanih stanica pokuavajui dokuiti to je time mislila. Zato bih sad uope prolazila nekakvu obuku? Zar

nije bilo malo prekasno za to? Ili je ta obuka bila za neto drugo? I pomislila sam na poruku koju sam osjetila u svojim krilima u onom presudnom trenutku. Vjeruj. Istodobno sam osjeala olakanje to sam odabrala posluati tu uputu i zbunjenost to mi je uope reeno da samo vjerujem. Zar nisam u taj automobil bila poslana da neto uinim, da sprijeim nesreu? A sve to sam uinila je to da sam natjerala samu sebe da vjerujem da e, na neki nain, sve biti u redu. Nisam imala pojma kako je to funkcioniralo. Ali neto se dogodilo kada sam to uinila, neto veliko. U tom sam se kratkom trenutku naas preobrazila u neto drugo, nekoga drugog. I bila sam odluna u namjeri

pokuati to ponovno. I vjebala sam umjetnost nade. Uzaludne nade, moda, no u svakom sluaju nade. Nade da u moda zasluiti nekoliko nagradnih bodova kod Boga, dovoljno da potisnem svoju izdaju daleko iz njegova uma. Nade da, unato viziji Thea osuenog na doivotnu zatvorsku kaznu koju mi je Nan pokazala, moda ipak jo uvijek postoji neki nain da uinim dovoljno kako bih mu pomogla da izmakne toj sudbini. Nade da u pronai put natrag k Tobyju. Umrijet u pokuavajui. ak i ako budem morala umrijeti po drugi put. Kao to je Nan i predvidjela, bilo je znakova da su se stvari popravile, da se neto promijenilo. Kad sam se prvi put

preselila u Sydney trebalo mi je nekoliko tjedana da pronaem stan, pa sam bila prisiljena provesti dosta vremena u hostelu u Coogeeju, predgrau istonog Sydneyja, gdje sam dijelila spavaonicu s nekim studentima s Tajlanda i enom iz Moskve koja je itave dane provodila u sobi, puei velike debele cigare i ispijajui votku. Moj povratak alkoholu bio je gotovo neizbjean. Uskoro sam joj se pridruila, a moja potraga za domom, poslom i ivotom rastopila se u boci za staklenom bocom ispisanom ruskim slovima. Margot je sletjela u Meunarodnu zranu luku u Syd-neyju u ranim jutarnjim satima jednog ponedjeljka u rujnu. Odluila sam je potedjeti one

odvratne spavaonice u Coogeeju i predloila joj da se zaputi ravno u Manly i unajmi stan s pogledom na plau. Postojala je velika ansa da sam se malo zaletjela predlaui taj stan u njega sam se uselila tek poetkom prosinca te godine - ali zamisao o Manlyju oito se primila, pa je pitala za upute do tamo. Samo kratka vonja autobusom i trajektom, i ve je vukla svoj koveg etnicom, zadivljeno uzdiui nad drvoredom norfolskih borova koji su se iznenada pojavili pred njom poput ogromnih boinih drvaca, nad pojasom bijeloga pijeska i valovima oceana boje indiga koji su prevrtali surfere s njihovih dasaka. Dok sam joj davala upute do stana,

osjetila sam poruku u krilima. Snaniju nego ikad prije. Ne samo poruku nego struju koja je kruila itavim mojim tijelom, i na toj struji prizor Margot, ponovno duge i plave kose, kako ee poljem, pokraj jezera, prema cesti meu breuljcima. Osvrnula sam se oko sebe u potrazi za takvim mjestom, a onda stala prevrtati po sjeanjima. Nigdje nije bilo mjesta slinog onom koje sam upravo vidjela, ni u jednom dijelu Sydneya kojeg sam se sjeala. I onda sam shvatila: ena u prizoru nije bila Margot. To sam bila ja. Promatraj. titi. Biljei. Voli. Trebalo mi je trideset i kusur godina da spoznam odsustvo rijei mijenjaj iz ovog niza uputa, kao i isputanje rijei

utjei i upravljaj. I tako sam, dok je Margot lutala ulicama Manlyja, omamljena od dugog leta i zadivljena ljepotom tog mjesta, svakim novim izlogom trgovine i ulinim uglom, u sebi ponavljala te etiri rijei kao mantru. Odoljela sam nagonu da je gurnem u smjeru onog predivnog stana - otvorene dnevne sobe s balkonom koji je strao iznad plae, kreveta s baldahinom, bakrene kade, stolia za kavu unutar kojeg su plivale tropske ribice i ostala po strani dok se ona vrzmala kroz to mjesto, i kroz vrijeme, kao da se sve to nikada prije nije dogodilo. Kao da se sve zaista dogaa ba sada. I pretpostavljam da sam shvatila kako sam posljednjih petnaest godina

uglavnom provela ponaajui se prema njoj poput roditelja koji je potpuno zaboravio to to znai sanjati o Boiu, kakav je osjeaj ui u trgovinu s igrakama kad ti je pet, est ili sedam godina, ili zato mjesta poput Disneylanda jednostavno zahtijevaju apsolutnu raspameenost na tisuu decibela. Prednost ivljenja u sadanjosti su nebrojene prilike za uzbuenost i iznenaenje. U mom sluaju toga nije bilo. I upravo zbog toga sam prema Margot postupala s jednakim nerazumijevanjem kao i ona prema Theu. Postupala sam prema njoj s potpunim nedostatkom pratanja. Pa sam odluila iskuati novi sistem: pustit u je da posrne, pustit u je da

padne, a ako padne predaleko, podignut u je i usmjeriti onamo gdje je trebala biti. Kao kad su te prve noi u Australiji njezinu prvotnu uzbuenost i euforiju zamijenili osjeaji izgubljenosti i samoe. Uzela je sobu u hotelu uz etnicu i provela dvadeset minuta zurei u mini-bar. Nemoj, upozorila sam je. Oklijevala je, a onda zabacila obje noge s kreveta i otvorila vrata ormaria. Bolje nemoj, rekla sam. Ovisnica si, duo. Tvoja jetra to ne moe podnijeti. I tako je poredala ispred sebe tri boice Baileysa i pola din-tonika, a onda spustila pogled na svoje drhtave ruke i pomislila, sasvim sama, moda bih trebala prestati. Upravo kao to sam se i sjeala,

odluila je napraviti plan. Pretpostavljam da bi to mogli nazvati nizom ciljeva. Nikada nisam bila osobito dobra u sastavljanju popisa. Mnogo su mi bolje ile vizualne stvari. I tako je sjedila nad hrpom novina i asopisa rairenih po podu hotelske sobe i izrezivala slike koje su prikazivale sve ono to je htjela od ivota, sliice kuice u cvijeu, maia, tednjaka sa est ploa, golubice, Harrisona Forda, a slike mojih vlastitih ciljeva koje su mi preplavljivale um bile su potpuno iste. Gledala sam, smijuljei se, kako sliku Harrisona Forda smanjuje sve do sliice oiju, pa zatim izrezuje bradu i nos Ralpha Fiennesa, i naposljetku skalpira nekog crvenokosog

manekena. Posloila je sliice jednu uz drugu, stvarajui kola Tobyja. A zatim je izrezala sliku iz novina koja nije imala veze ni sa im posebnim: fotografiju naslovnice neke knjige na kojoj je bila slika aboridinskog svetog brda Ayers Rock, koje je s prednje strane podsjealo na kita. Naslov je bio Jonin zatvor, a autor K. P. Lanes. Moda ne bi bilo loe da proita tu knjigu, kazala sam joj. Nazvala je recepciju. Veer, gice Delacroix. Kak vam mogu pomo? Ima li u blizini neka otvorena knjinica? Uf, ni od toga, gospoo, ao mi je, deset i pol naveer je. Knjinice ne rade

do sutra. Oh. Je l vam mogu nekako drukije pomo? Pa, moda. Jeste li uli za autora po imenu K. P. Lanes? Da, zapravo i jesam. To mi je ujak. Zezate me? Upravo sam vidjela sliku njegove knjige u Sydney Morning Heraldu. Znam, pravi dragulj. Jeste li je itali? Ne, tek sam jutros stigla... A, biste li je voljeli proitati? Pa, da, ustvari... Rijeeno. aljem vam svoj primjerak za tili as. O, pa to bi bilo divno!

Bez brige. Proitala je knjigu od korice do korice, a zatim se onesvijestila na krevet i spavala dvanaest sati u komadu. Opet, ovo nije bilo jednako mome iskustvu iz Sydneyja. inilo se kao da je karte koje su mi podijeljene za ivota neka nevidljiva ruka sad promijeala. Dok sam ja K. P. Lanesa upoznala u predvorju jedne od brojnih izdavakih kua koje sam obilazila molei za posao, Margot ga je upoznala u predvorju hotela. Bit e to tek prva od mnogih razlika u odnosu na moj vlastiti ivot. Prvo sam poela sumnjati u pouzdanost sjeanja. A onda sam pomislila: zaista jesmo dvije zasebne osobe. Njezini postupci,

moji postupci to vie nije isto. Slino Tobyjevoj sklonosti prema pisanju preko starih izblijedjelih rukopisa, njegovoj pomalo izopaenoj fascinaciji blijedim duhovima rijei to proviruju iza njegovih vlastitih, i ja sam upravo tu, u tom predvorju, dok je Margot stiskala Kitovu golemu, aboridinsku ruku, odluila: Pusti. Pusti. No, verzija dogaaja u mome sjeanju nije bila u potpunosti drukija. Kit ili K. P. Lanes, kako su ga znali u knjievnom svijetu - bio je umirovljeni detektiv koji je, u razliitim oblicima, pisao cijeli ivot. Visok, njean i veoma stidljiv, pisao je Jonin zatvor deset godina, a jo mu je dvadeset trebalo da knjigu i izda. Budui da je u njoj otkrio

neke uroenike tradicije koje je njegovo pleme smatralo svetim, veina njegove obitelji i prijatelja ga se odrekla. Kako je jednom objasnio meni, a sada je objanjavao uplakanoj, zadivljenoj Margot, otkrio je tajne svoga naroda upravo iz razloga to je njegov narod izumirao. elio je da se te tradicije nastave. Jonin zatvor objavljen je u izdanju nezavisnog nakladnika i tiskan u samo stotinu primjeraka. Nije bilo predstavljanja knjige. Kitovi snovi o tome kako e svijetu prenijeti vjerovanja i vrednote svoga naroda rasuli su se u komadie. Ali nije bio ogoren. Bio je uvjeren kako e mu njegovi preci pomoi. A Margot je bila uvjerena u

samo dvije stvari: 1. Njegova je knjiga bila izvrsna na vie naina. 2. Samo mu je ona mogla pomoi. I tako je ostatak eka, koji je Hugo Benet ljubazno ispisao kako bi njime otplatio vlastitu savjest, utroen na tiskanje jo dvije tisue primjeraka, na skromnu promidbenu kampanju i predstavljanje Kitove knjige u knjinici Surry Hills. I tu se moja prisutnost pokazala korisnom: na predstavljanju knjige prepoznala sam novinara Jimmyja Farrella, koji je odigrao kljunu ulogu napisavi lanak o putu koji je Kit prevalio da ispria svoju priu, o kulturolokim rtvama koje je podnio i injenici da je, manje od est mjeseci

nakon to je Australski vrhovni sud odbacio pojam terra nullius, odnosno niije zemlje, i na taj nain rijeio prijepore oko prava na povratak vlasnitva nad domorodakom zemljom, neki australski domorodac pisao na temu teritorija i identiteta. Idi i porazgovaraj s njim, kazala sam Margot, gurkajui je u Jimmyjevu smjeru. Do prosinca je prodano vie od deset tisua primjeraka Kitove knjige, a on i Margot postali su ljubavnici. Kit je otiao na etveromjesenu turneju predstavljanja knjige po otocima, dok je Margot unajmila maleni, skueni ured u Ulici Pitt, s polupristojnim pogledom kad bi se popela na hrpu knjiga i dobro

protegnula vrat, vidjela je bijele lene peraje Sidneyjske opere - i registrirala vlastitu tvrtku: Knjievnu agenciju Margot Delacroix. A onda, poziv od Tobyja. Zdravo, Margot? Ja sam, Toby. Bilo je est ujutro. Potpuno odstupajui od uobiajenog obrasca ponaanja, ve je bila na nogama i vukla bosa stopala po toplom kuhinjskom podu, ispijajui svoj najnoviji otrov: vruu vodu s limunom i medom. Hej, Toby. Kako je Theo? Pa, ba zgodno da spominje naeg sina, upravo te zbog njega i zovem. Sjetila se da nije razgovarala s Theom vie od tjedan dana. Udarila je palcem u hladnjak. Pokora.

Oprosti, Tobes, ovdje je ludnica... .. .neto se dogodilo. Uzdahnuo je. Duga stanka. Shvatila je da plae. Toby? Je li Theo dobro? Da. Pa. Da, mislim, dobro je, nije ozlijeen ili neto slino. Ali, u bolnici je. Sino je prespavao kod Harryja pa su njih dvojica pomislili kako bi bilo ba cool da se natjeu koji moe vie popiti i Theo je sad u bolnici zbog trovanja alkoholom... Pritisnula je slualicu na grudi i zaklopila oi. Ja sam kriva za ovo, pomislila je. Margot? Jesi li tu? Da. Tu sam. Sluaj, ne traim od tebe... Samo sam nazvao da ti kaem, to je sve.

eli li da doem kui? Ne, ja... zato, zar dolazi kui? Kako se snalazi tu? Kratko je oklijevala. Izgarala je od elje da mu kae za Kita, za knjigu. Ali onda je pomislila na svoju vezu s Kitom. Toby nije imao vezu otkad se odselio. Ona je imala nekoliko beznaajnih aferica. Prolo je sedam godina. Sedam godina koje su prohujale poput lia na povjetarcu. Ma, snalazim se, snalazim se. A, Toby, to kae da doem za Boi? Moda bismo mogli zaigrati na karte zajedno. Kladim se da bi Theo to ba volio. Misli? sada se smijeila. A ti? Da. I ja bih volio.

Odletjela je tjedan dana kasnije s kovegom punim kratkih hlaica i otvorenih sandala, natrag u ledeni, boini ugoaj New Yorka. Prolo je tek nekoliko mjeseci, ali ritam grada ve se inio brim od nje, kao da se hodajui pridruila trkakoj utrci. Ve se osjeala kao da je njezino mjesto u New Yorku popunjeno. Taj je grad zahtijevao odreene vjetine, a njezine je otupio sunani, bezbrini stil ivota u Sydneyju. Trebalo joj je pola sata da zaustavi taksi. Ja sam skakutala od sree, oduevljena zbog pomisli da u ponovno vidjeti Gaiju i Jamesa. Zdravo, mama, kazao je skinhead totemskog izgleda koji joj je otvorio vrata.

Margot je zbunjeno zurila u njega: Theo? Iskesio je u nju zube prekrivene srebrnim icama aparati-a, i nagnuo se naprijed u nevoljki zagrljaj. Drago mi je to te vidim, sine, kazala je tiho. Okrenuo se i odvukao natrag unutra, zijevajui. Margot je pola za njim, vukui svoj koveg. Tata, mama je tu. Figura koja je sjedila pored prozora skoila je na noge. ekao sam da nazove da doem po tebe, kazao je zabrinuto. Reci mi da nisi dola taksijem skroz iz zrane luke? Ne obazirui se na njega, Margot je zurila u Thea: ta si donirao kosu u

dobrotvorne svrhe, malac? Imam rak. Hvala to si tako obzirna prema tome. Toby se nasmijeio kao u znak isprike i gurnuo ruke u depove. Vidim da imamo nerijeen rezultat u natjecanju iz sarkazma. Nagnuo se naprijed i s vidnom nelagodom ovla poljubio Margot u obraz. Stvarno mi je drago to te vidim, Margot, rekao je. Nasmijeila se i spustila pogled. Theo je jo uvijek stajao na istom mjestu, oito nestrpljivo iekujui neto. Toby ga je letimice pogledao. to... O! Da, oprosti Theo, gurnuo je ruku u dep, izvukao novanik i pruio mu dvadeseticu. Sluaj me dobro, mladiu, da si

doma do deset, uje li? Theo mu je salutirao: Razumio! Vidimo se, tata. Trenutak. Mama. Odvukao se do izlaznih vrata. V olim te, sine, viknuo je Toby za njim. I ja tebe. Vrata su se zalupila. Nakon to je Theo otiao, nelagoda izmeu Margot i Tobyja u dnevnoj sobi bila je u potpunoj suprotnosti s toplinom ponovnog susreta izmeu Jamesa, Gaije i mene u blagovaonici. Dok su Margot i Toby ukoeno sjedili na suprotnim stranama prostorije, na vrhovima prstiju zaobilazei sve nezgodne teme za razgovor, James, Gaia i ja nismo mogli doekati da prepriamo jedni drugima

sve novosti. Nakon to smo due vrijeme proveli govorei u isti glas, napokon smo zautjeli, pogledali se pa prasnuli u smijeh. Njih dvoje postali su moja obitelj i nedostajali su mi svakoga dana. Gak sam i proklinjala samu sebe to sam ohrabrila Margot da se odseli tako daleko, premda sam vidjela da je udaljenost izmeu nje i Tobyja bila dobra za njih dvoje. Odjednom, stare ratne rane izgledale su tek kao sitne ogrebotine u njihovom odnosu. Bili su pristojni jedno prema drugom, i sretni to su u drutvu nekoga poznatog, nekoga koga su jednom voljeli. James je bio taj kojega sam najvie eljela ispitati. Gaia me uputila u

Tobyjeve aktivnosti: uglavnom, uslijed mog upornog ispitivanja u maniri ljubomorne bive supruge, onima ljubavne vrste, koje su, na moje zadovoljstvo, bile ravne nuli. Napokon sam se okrenula prema Jamesu. Reci mi iskreno, kazala sam. Je li ita to sam uinila promijenilo stvari za Thea? Izgleda gore nego kad je Margot otila. James je neko vrijeme prouavao pod. Pretpostavljam da moramo razmiljati dugorono kad je rije o takvim stvarima. Okrenula sam se prema Gaiji. Toby je dobar otac, rekla je, s malo previe utjehe u glasu. On dri tog malca pod kontrolom. A James je

najbolji aneo kojeg bi ijedno dijete moglo poeljeti. Potapala je Jamesa po nozi. Theo povremeno ipak reagira na Jamesovu prisutnost, to je dobro. Ponekad, kad mu James govori u snu, Theo odgovara. Oduevljeno sam pogledala u Jamesa. Pa to je fantastino! rekla sam. I, to govori? James je slegnuo ramenima: Stihove Megadetha, tablicu mnoenja s dvanaest, pokoju reenicu iz najnovije epizode Batmana... Gaia i James ponovno su se poeli smijati. I ja sam se nasmijala, ali u sebi sam osjeala razoaranje. Jo uvijek nije bilo nikakvog dokaza da je ita od onoga to sam uinila ikome pomoglo, a ja sam

svejedno morala platiti cijenu. Stvari se nisu popravile. Theo je doao kui iza ponoi, spavao dokasna na boino jutro, a onda se, pod izlikom da je ostavio svoju Sega igricu kod Harryja, ponovno izgubio do naveer. est dana kasnije, kada je ve bilo vrijeme da Margot otputuje natrag u Sydney, uspjela je s Theom provesti svega etiri sata razgovora, koji su tekli otprilike ovako: Margot: Hej Theo, ujem da Knicksi igraju prekosutra naveer, eli poi na tekmu? Theo: Ah. Margot: Sine, je li to naljepnica ili prava tetovaa? Theo: Mah.

Margot: Theo, jedan je u noi. Tata ti je rekao do deset. U emu je stvar? Theo: Nah. Margot: Zbogom, Theo. Poslat u ti kartu i, ovaj, ut emo se, u redu? Tiina. Gaia i James su mi obeali da e uiniti sve to budu mogli da zatite Thea od sudbine koju sam vidjela. No dok se Margot vratila idueg ljeta, Theo je jo pet puta zavrio u bolnici zbog trovanja alkoholom ili drogama. A jednom je i uhien. Bilo mu je samo trinaest godina. Stalno sam joj ponavljala priu o popravnom domu. Sjea se, Margot, govorila bih, sjea se to sam ti rekla u

Riverstoneu? A onda bih ponovno prepriavala sve uasne stvari koje je Theo pretrpio, i esto bih plakala, pa bi se James pojavio i zagrlio me. Jednom prilikom mi je rekao kako je u krilima dobio poruku da e sve to je Theo iskusio na kraju od njega uiniti ovjeka kakav je trebao biti, da e sve na kraju biti za njegovo dobro. Nisam mu mogla rei da sam vidjela to e Theo na kraju zaista postati. Grogor se pobrinuo da mi pokae cijelu zastraujuu sliku Thea kao odraslog ovjeka. A onda, neoekivani pomak. Ponavljala sam se po pedeseti put kada me Margot iznenada prekinula usred reenice. Ona i Theo sjedili su za

stolom u kuhinji, gulili jaja i mazali maslac na tost. Zna, Theo, rekla je zamiljeno. Jesam li ti ikad rekla da sam provela osam godina svoga ivota u sirotitu? Namrtio je elo. Ne? O. Zagrizla je tost. Zurio je u nju: Zbog ega si bila u sirotitu? vakala je i razmiljala: Nisam ba sigurna. Mislim da su mi roditelji poginuli u eksploziji bombe. Bombe? Da. Barem tako mislim. Ba se i ne sjeam. Bila sam jako mala. Bila sam tek tvojih godina kada sam napokon

pobjegla iz sirotita. Theovo zanimanje bilo je pobueno. Zurei u stol, brzo je izgovorio: A zato si pobjegla? Zar te nisu uhvatili? I ispriala mu je, bez sustezanja, o tome kako je njezin prvi pokuaj bijega zavrio batinama koje su je zamalo ubile, kako je baena u Grobnicu - i tu ju je natjerao da mu do zadnje pojedinosti opie izgled i razmjere uasa tog mjesta kako je pobjegla po drugi put, pa bila uhvaena, a onda se suoila s Hildom i postavila joj ono pitanje o Marnie. Theo je gledao u mamu, irom otvorenih oiju. Pitaj ga o popravnom domu, rekla sam joj. Pribliila mu se: Zna, to nije bio

prvi put da su me premlatili, Theo. A nije bio ni zadnji. Na povrinu njezina uma isplivalo je sjeanje na Setha, i oi su joj se napunile suzama. Pomislila je na bebu koju je izgubila. James je priao Theu i stavio mu ruke oko ramena. Sluaj, kazala je veoma ozbiljno, prinosei lice jo blie Theovom. Znam da su ti se u onom popravnom domu dogodile grozne stvari. I trebam od tebe da mi kae koje, jer kunem se Bogom, sine, saznat u tko ih je uinio i natjerat u ih da plate, zapamti to ti govorim. Lice mu se zarumenjelo. Buljio je u svoje ruke, ispruene na stolu, jedna povrh druge. Veoma polako, povukao ih je sa stola i ugurao ispod nogu. A onda je ustao i iziao iz prostorije.

Stvari koje su mu se dogodile bile su takve prirode da se zbog njih osjeao kao da s njim neto strano nije u redu. Dobiti aku u glavu ili udarac nogom u trbuh bilo je objanjivo, imalo je ime. Ali one druge stvari? Nije imao rijei da ih opie. Prola je jo jedna godina. Theo je provodio manje vremena u bolnici, a vie u podrumu svog najboljeg prijatelja pijui viski, onda snifajui ljepilo, pa zatim i puei travu. Margot je nervozno koraala stanom, ne znajui to da uini. inilo se da je jo juer bio beba, kada su razmjeri njegovih potreba obuhvaali samo hranjenje i spavanje. Ali sada, nakon tako kratkog vremena, Theove potrebe bile su vor koji nije bila u

stanju niti rasplesti niti zavezati. Kit joj je priao dok je sjedila na balkonu, toei si prvi din-tonik nakon dugo vremena. Kimnula sam Adoni, Kitovu anelu uvaru i daljnjem pretku, koji se uglavnom drao po strani. Paljivo sam promotrila Kita. Zadrao se u Margotinu ivotu mnogo due nego to sam oekivala. Da, polo mi je za rukom promijeniti neke stvari, no jesam li bila zadovoljna sa svime to sam promijenila? Ne u potpunosti. U mojoj verziji prie Kit i ja bili smo ljubavnici tek nekoliko mjeseci, zakljuili da nam je vaniji poslovni odnos i nastavili svatko sa svojim ivotom. Ta bi verzija mnogo vie olakala pomirenje izmeu Margot i

Tobyja. Ali sada, gledajui kako Margot istresa svoje jade pred Kitom, gledajui njega kako jednostavno slua, klimajui glavom tono na pravim mjestima, poela sam sumnjati. Moda bih ipak trebala ostati s Kitom. Moda je on dobar za nju. t o ja mogu uiniti? kazao je napokon, stisnuvi jednu od njezinih malenih blijedih aka u sendvi izmeu svojih. Izvukla je ruku iz njegovog stiska. Jednostavno ne znam kako se s ovim nositi, odvratila je. Theo radi tono ono to sam ja radila. Licemjer sam ako mu to branim. Ne, nisi, kazao je Kit. Ti si mu mama. injenica da si i sama sve to

prola daje ti jo vee pravo da ga zbog toga izlupa po turu. Grizla je nokat: Moda bih trebala otii tamo... Kit se naslonio. Nekoliko trenutaka je razmiljao, a onda rekao: Dovedi ga ovamo. Daj da ga napokon upoznam. Prola je minuta. Razmiljala je. Je li bila spremna za to? Nedugo nakon toga, Thea je u zranoj luci u Sydneyju doekao visoki Aboridin, s prosijedom kosom u sitnim pletenicama i licem prepunim oiljaka, koji se predstavio kao Kit. Budui da nikada prije nije upoznao Aboridina e, pa moete zamisliti kako je Theo reagirao.

Kit je poveo Thea do svog izlupanog starog dipa na parkiralitu i kazao mu da uskoi unutra. A kamo idemo? zijevnuo je Theo, bacajui svoj ruksak na sjedalo pored sebe. Kit se derao, nadglasavajui buku motora: Nasloni glavu, malac, odmori se. Tamo smo dok kae keks. V ozili su se satima. Theo je zaspao na stranjem sjedalu, sklupan oko svog ruksaka. Kad se probudio, nalazio se usred australske divljine, pod nebom koje je blistalo sazvijeima, okruen zagluujuom bukom cvraka. Kitov dip bio je parkiran ispod stabla. Osvrnuo se oko sebe, na trenutak zaboravivi da je u Australiji, pitajui se gdje mu je mama.

Kit se pojavio na vratima suvozakog sjedala. Samo to vie nije bio u polo majici i dugim kaki hlaama. Bio je gol do pasa, s crvenom krpom oko struka, a lice i iroki trup bili su mu oslikani debelim bijelim krugovima. U desnoj je ruci drao dugaku motku. Theo je gotovo iskoio iz koe. Kit je ispruio ruku. Hajde, malac, rekao je. Iskai. Dok ja zavrim s tobom, bit e pravi domorodac. Theo se naslonio, odmiui se od ispruene ruke pred sobom: Koliko e dugo to trajati? Kit je slegnuo ramenima: Koliko je dug komad ueta? Tri tjedna kasnije, Theo je odletio kui. Izuzev vremena koje je proveo kod

Margot, noi je provodio pod golim nebom, povremeno se budei da bi naao zmiju kako mu gmie pored jastuka, pa zatim od priguenog glasa iz sjene dobio upute kako da je probode kopljem i odere. Dane je provodio palei vatru pomou dva komada suhog drveta ili radei pastu od kamena i vode, koju bi onda nanosio na svoju golu kou ili na nalije velikog crnog lista. to je tvoj San? pitao ga je Kit stalno. Theo bi odmahnuo glavom i rekao neto poput elim igrati u Knicksima? ili V olio bih dobiti motor za Boi, a Kit bi isto odmahnuo glavom i nacrtao sliicu morskog psa ili pelikana. to je tvoj San? ponavljao je, sve dok jednog dana Theo nije uzeo

tap i pastu iz njegove ruke i nacrtao krokodila. To je moj San, rekao je. Kit je klimnuo glavom i uperio tap u sliku: Krokodil ubija svoj plijen povlaei ga pod vodu i drei ga tako dok se ne utopi. Oduzima stvorenju osnovno sredstvo preivljavanja. Okrenuo je tap prema Theu: Nemoj tako lako odustajati od vlastitog preivljavanja. A sada, kazao je, udaljavajui se, sada smo gotovi. Theo je pogledao u svoju sliku, u bijele crtkarije na svojoj suncem opaljenoj koi, u crvenu zemlju tvrdoglavo zavuenu pod njegovim noktima. Pomislio je na krokodila.

Neunitiv. ivo oruje. Takav je elio postati. I postao je, donekle. Vrativi se u New York, umrtvljivao je nemire vlastite prolosti svim moguim omamljujuim sredstvima kojih bi se domogao, svakom tunjavom u kojoj je mogao sudjelovati. A kad bi Margot dola kui za Boi, ispriala bi mu jo poneto o sirotitu, i svake bi ga godine pitala da joj pria o popravnom domu, i svaki put kad bi postavila to pitanje, on bi otiao. Ali onda, razlika u Margotinu ivotu zbog koje sam uskliknula od sree: predloila je Tobyju da postane jedan od njezinih klijenata. Pristao je. Izvrsna ideja! povikala sam. Zato se ja toga

nisam sjetila? A logino je! I poela sam sanjariti o tome kako e se njih dvoje pomiriti, kako e drugi put sve biti mnogo bolje, kako e se mnogo vie raditi o ljubavi, a manje o iijem krhkom egu, kako e Theo biti sretan, kako emo svi biti sretni, moda, u Raju... A onda, tek to je Margot odloila telefonsku slualicu, koraci u hodniku. Figura na vratima. Kit? Zakoraio je naprijed, razvukavi svoj iroki, bijeli osmijeh, s rukama duboko u depovima. Zar ti ne bi trebao biti u Maleziji? Slegnuo je ramenima: Mrzim davati intervjue. Stavila mu je ruke oko vrata i

poljubila ga u lice. Podigao ju je i odnio do balkona, a ona je cijelim putem vritala i smijala se u njegovom naruju. A onda je rekao: Margot, ljubavi moja. Udaj se za mene. Srce mi je bjesomuno lupalo dok sam promatrala Margot kako odvraa pogled od njega, zagledavi se u ocean ispod njih. Valovi su se licima bacali na otvorene dlanove plae. I tada sam to vidjela. Podigla je pogled prema Kitu i nasmijeila se, ali njezina je aura bila iste zlatne nijanse kao i Tobyjeva, i u tom je trenutku tekla poput nabujale rijeke, bogata i puna struja koje su njezino srce vukle skroz na drugu stranu oceana, k Tobyju.

Ali poela je klimati glavom. Ne!Ne! vikala sam, ignorirajui glas u glavi koji me podsjeao na vlastito obeanje da u se drati one etiri upute: Promatraj. titi. Biljei. Voli, i da se ne bih trebala uplitati -kazala sam tom glasu neka se nosi i rekla joj: Nemoj se udati za njega, Margot!, a ona je ponovno pogledala u njega i rekla, tek neprimjetno se mrtei: Kit, tvoja sam.

25 CRTA BEZ POTPISA

No, na moje oduevljenje, postojao je mali problem u vezi s njegovim planom. Margot nikada nije potpisala papire za razvod. Ustvari, ni ona ni Toby nisu imali pojma niti gdje su papiri. Prolo je toliko dugo otkad su se rastali, da su se uljuljali u udobnost veze koja nikada nije ponijela bolnu oznaku razvod, no koja je, istodobno, nalikovala braku jednako kao to mi nalikuje mangu. Odletjela je u New York kako bi to rijeila s njim. Trenutak se poklopio s

Theovim osamnaestim roendanom, pa je rekla Theu i Tobyju kako je to razlog njezina nenadana posjeta. Ali Toby joj nije povjerovao. Poznavao je svoju uskoro bivu suprugu jednako dobro kao i ulice Manhattana. I, naravno, Margot nije bila strunjak za suptilnost. Kamen na njezinu prstu bio je velik kao kesten. Krasan prsten, Tobyjeve uvodne rijei u zranoj luci. Let je bio u redu, hvala. Prebacili su me u bolji razred. U tiini su hodali do parkiralita. Toby je otkljuao vrata svog starog Chevroleta. Uli su unutra. Nakon etiri pokuaja, motor se zakaljao i upalio. Zaboga, Tobes, bilo bi vrijeme da napokon zamijeni ovu krntiju nakon...

koliko mu je godina? Nikada neu zamijeniti ovaj auto. Pokopat e me u njemu, zar nisi znala? Ovim smo se autom odvezli u Vegas, zar ne? Da bi se vjenali. Da. Da bi se vjenali. Stigavi u stan, Toby se zaokupio hitnim poslom pripremanja kave. Odjednom je bilo od ivotne vanosti da svi prisutni u rukama imaju alicu neeg vrelog, i da ta alica bude oiena, i to temeljito, pa se tako bavio time kako bi i sebi i Margot odvratio misli od golemog pitanja koje je visjelo meu njima. Razvoda. Margot je znala to radi. I to ju je rastuilo. Nadala se da e biti hrabriji.

Ali, mogu vam rei, znajui to znam, da bi se, da se odluio na Pa to? pristup, rascmizdrila kao malo dijete. injenica je bila da su godinama burno reagirali na postupke onog drugog. Sada je bilo vrijeme da oboje ostanu mirni i budu neutralni. A to e zahtijevati golem trud. Udajem se, rekla je napokon. To vidim, Toby je promrmljao u svoju kavu. Kad? im ja i ti... zna. to? Rijeimo stvar koja poinje s velikim r. Zar nisi potpisala papire? Nisam. O? A, zato? Toby...

Ne, zapravo bih jako volio znati. Ne znam. U redu? Tiina. Tko je on? Tko? Toby se nasmijao. I ovaj put u kavu. Taj tip. Gospodin Delacroix. Kit. Inae poznat kao K. P. Lanes. O. Tvoj klijent. Zar to nije protuzakonito? Ne, Toby. Inae bismo, tehniki, ti i ja zavrili u zatvoru. O, pa da. Jer smo jo uvijek u braku. Da. Jo smo uvijek u braku. Prolo je osam mjeseci otkad je posljednji put vidjela Thea. No, naravno, osam mjeseci u tinejderskoj dobi moe se uporediti sa skokovima u

razvoju koji se dogaaju bebama, jer je Theo u meuvremenu iskoio iz svoje sitne, ilave pojave i pretvorio se u stasita nogometaa irokih ramena. Tobyjeva je slinost sa sinom bila toliko zanemariva da se ni tuba za utvrivanje oinstva ne bi inila suludom. Samo ih pokuajte zamisliti, rame uz rame: Toby, krhka stasa i njenih crta lica, slabane zlatnoplave kose i tankih enskih ruku, s etvrtastim metalnim naoalama nasaenim na njegov uski rimski nos. A s druge strane Theo, koji je saginjao glavu kada bi prolazio kroz vrata, s debelim, krumpirastim nosom nasred lica. Glas mu je bio dubok poput kontrabasa - zahvaljujui njegovoj prekomjernoj sklonosti puenju trave,

naravno - a brada mu je pod pravim kutem strala iz vilice, tvorei jo jedan kut na mjestu gdje mu se, tono ispod usta, nalazila rupica. Kosa mu je bila duga i podignuta s lica u nehajnu, jarkocrvenu irokezu. A odjea mu je sva od reda crna - visjela i klapala i neuredno se vukla za njim. ak i cipele. Hej, mama, promrmljao je kada je Margot pokucala na vrata njegove sobe i nala ga, u tri sata poslijepodne, gdje jo uvijek spava. Trebalo joj je minutu ili dvije da se naudi koliko se promijenio, kako se iznenada protegnuo, kako je njegov polugoli stas odjednom postao krajolik bicepsa i tricepsa. Primijetila je klupicu za dizanje utega u kutu. Iskotrljao se iz kreveta i uspravio, pa zatim

izvukao bocu votke ispod madraca i, prije nego to je nagnuo i povukao gutljaj, zastao da bi prislonio prst na usne: Pssst, nemoj rei tati. Gledala sam kako je zaustila u namjeri da mu oita bukvicu, a onda se zaustavila. to mu je mogla rei? Pa je kazala samo: Hej, Theo. Tobyjevu je odvjetniku trebalo tjedan dana da ponovno sastavi papire za razvod. Promatrala sam ga s prozora stana kako nosi kuvertu pod rukom aura mu je bila sva splasnula i siva, a njegove oduvijek krhke kosti sve slabije. Iz ove je udaljenosti izgledao mnogo starije od svojih etrdeset i etiri godine. Ali izbliza, njegove su oi ostale iste.

Sjeo je za stol nasuprot Margot i stao pregledavati dokumente. Margot je vrtjela svoj zaruniki prsten. Dobro, da vidimo, kazao je Toby, pogledom zamiljeno traei gdje se treba potpisati, unato golemom kriiu kojeg je odvjetnik nacrtao pokraj linije na koju je trebao doi Tobyjev potpis. Aha, evo nas. Margot ga je promatrala. Nije nita govorila, ne elei mu sve to uiniti jo teim nego to je moralo biti. Velik dio nje Tobyjevo je oklijevanje pripisivao njegovoj nesposobnosti da se odvoji od prolosti. Njegov Chevrolet, njegove stare cipele, ak i knjige kakve je pisao... sve ga je to dralo usidrenim u najsretnije godine njegova ivota. Dok je

razmiljala o tome, podsjetila sam je: Margot, duice, i ti si potpuno ista. Ni ti nisi uspjela pobjei od prolosti. Ne jo. Toby je pritisnuo kemijsku na praznu crtu. Jezikom je coktao po zubima. Hoe da ovo ostavimo za drugi put? upitala je Margot. Zurio je u zid. elim samo da jedna stvar bude jasna, kazao je. A zatim duga stanka. Svi smo znali da govori o Sonyji, ali spominjati je sada vrijedilo je ak i manje od odrjeenja koje je elio. Napokon, Margot mu je pomogla. Znam da nisi spavao sa Son. Kemijska mu je ispala na stol: to? Posjetila me, objasnila je Margot

njeno. A zato onda...? Ne znam, Toby. Zato me ne pitaj. Ustao je, gurnuo ruke u depove i ushodao se sobom. Nakon nekog vremena, proaptao je ono to je bilo oito: Trebali smo ovo uiniti prije mnogo godina, zar ne? Da. Trebali smo. Ponovno je pogledao u papire na stolu: Ti se prva potpii. Pa u se ja potpisati i odnijeti ih odvjetniku. I onda je rijeeno. U redu. Sada je bio Margotin red. Uzela je kemijsku i zurila u crtu na papiru koja je ekala njezin potpis. to je, zar si mislila da e biti lako? kazala sam.

Odloila je kemijsku. Ovo moe priekati, rekla je. Hajmo van na ruak. Otili su do restorana u East Villageu u koji su obino odlazili i sjeli na terasu pored stola prepunog bunih turista. Dobro mjesto za skretanje misli s tekih tema. Prilika da porazgovaraju o tome kako je vrue, kako su se godinja doba izmijeala, i zar nije gledala onaj dokumentarac o globalnom zatopljenju, kako e svijet biti pod vodom do dvadeset i drugog stoljea? S jedne na drugu stranu stola dodavali su se lopticom neobaveznog avrljanja, kao karticom za besplatan izlazak iz aljenja. Razgovarali su o Tobyjevoj iduoj knjizi. O njezinu odlasku kod zubara. O

slinim neutralnim temama. Papiri za razvod bili su zaboravljeni. James je doao po mene. Bio je mrak. Ve sam ula kako ulicom zavijaju policijske sirene. James je dahtao, irom razrogaenih oiju. to se dogodilo? upitala sam, a on je briznuo u pla. Theo je ubio nekoga. Mladi je uboden noem u stranji dio vrata, a onda pretuen tako da se utopio u vlastitoj krvi. Negdje, tijekom premlaivanja, Theo mu je ispalio dva metka u nogu. Zato je to uinio? vikala sam. Prije nego to mi je James uspio odgovoriti, Theo je uletio kroz ulazna vrata. Buka je istjerala Tobyja i Margot trei iz svojih soba. Ugledavi Thea, oboje su odmah pomislili kako je

krv koja mu je kapala s ruku, kose i odjee njegova. Jednim dijelom je i bila. Slomio je nos i imao duboku ubodnu ranu u bedru. Ostatak krvi pripadao je mrtvom deku. Margot je otrala po runike i zavoje viknuvi Tobyju: Pozovi hitnu! Toby je prevrtao po stanu u potrazi za slualicom beinog telefona, pa napokon izvukao svoj mobitel i nazvao 911. A onda, upravo u trenutku kada je operateru diktirao adresu, glas s druge strane ulaznih vrata: Policija! Otvarajte! Toby je pourio otvoriti vrata i ve se u iduem trenutku naao stijenjen uza zid, a oko zapea su mu, jednako kao

Margot i Theu, kljocale policijske lisice, dok je Theo vritao: Silovao ju je! Silovao ju je!

26 SLIJEPO POVJERENJE
U mojoj verziji dogaaja, u to sam vrijeme bila u Sydneyju. Kao po dunosti, obiljeila sam Theov osamnaesti roendan telefonskim pozivom i bankovnim transferom, a onda provela dan itajui Kitov novi rukopis. Bila sam usred sastanka s klijentom kada me Toby nazvao s vijestima o Theovu uhienju. Iz nekog razloga, u glavi sam si odvrtjela neki manje dramatian film. Stigavi u New York nekoliko dana kasnije, ostala sam zaprepatena kada

sam vidjela novinske izvjetaje o ubojstvu s velikom fotografijom Thea pri uhienju zakaenom ispod teksta. I, kao i uvijek, za sve sam krivila Tobyja. Gaia i ja molile smo Jamesa da nam ispria to se dogodilo. Umjesto da nam to kae, podigao je svoja krila iznad glave dok se u zraku nije stvorio maleni gong vode, i u tom gongu pojavio se odraz: Theo, na povratku s proslave svog roendana u nekom kafiu u centru grada, napuen i pijan. Na sebi ima prljave traperice, majicu umrljanu krvlju i poprilinu masnicu na oku od svae u kafiu oko neke djevojke. Zastaje na poetku neke uliice kako bi zapalio

cigaretu. Guju se glasovi. Svaa. Neka djevojka plae. Neki joj tip prijeti i psuje. A onda amar. Krik. Jo jedan udarac, jo jedna prijetnja. Theo se uspravi, naoigled se trijeznei. Skrene u uliicu. Vidi, veoma jasno, nekog nabildanog sportaa kako se naginje nad djevojkom, zabijajui svoje bokove u njezine. U djeliu sekunde Theo oito pomilja na to da se okrene i ode. Ne eli se petljati u tue stvari. A onda, jauk. Ponovno pogledavi, Theo vidi tipa kako die aku u zrak i udara djevojku u lice. Hej! povie Theo. Tip podigne glavu. Uini korak unatrag. Djevojka padne na tlo, jecajui, i sklupa se s nogama na grudima.

to radi, ovjee? zadere se Theo, polako koraajui prema tipu. Tip plavokos, neto stariji od Thea, u ispranim modrim trapericama i bijeloj jakni sveuilita povue patentni zatvara na hlaama i eka dok mu se Theo ne priblii na svega par koraka, a onda iz depa izvue pitolj. Theo digne ruke u zrak i uini korak natrag. Hej, hej, stani malo, ovjee, to radi? Tip mu uperi pitolj u lice: Gubi se ili u ti prosvirati glavu. Theo pogleda u djevojku na tlu. Lice joj je nateeno i krvari. Ispod stopala joj se skuplja mala lokva krvi. Zato to radi svojoj djevojci, ha?

Ne tie te se, ree tip. A sada se lijepo okreni kao dobar djeak, inae e dobiti metak meu oi. Theo se vrhovima prstiju zgrabi za obraze i zagleda se u djevojku: Ma ne, ovjee. ao mi je. Ma to ti je ao? Theo ga pogleda. U njegovoj glavi, slike iz vremena provedenog u popravnom domu. Sjeanja na silovanje. To nije u redu, kae tiho. Pogleda u djevojku, koja krvari i drhti. To nije u redu, ponovi. Prije nego to se tip snaao, Theo zamahne rukom i istrgne mu pitolj iz ruku. Nacilja u tipa. Uza zid! povie. Okreni se i nosom poljubi ciglu ili u te ubiti. Tip se samo naceri.

Uza zid! Tip se nagne naprijed, lica izobliena od prijetnje. Izvue no iz stranjeg depa i zamahne njime prema Theu. Theo spusti pitolj i ispali dva metka tipu u bedro. Tip krikne i srui se na koljena. Theo pogleda djevojku. Hajde, bjei odavde, kae joj. Ona ustane i pobjegne. Theo ispusti pitolj na pod. Trese se. Sagne se iznad tipa, koji mu stenje pod nogama: Hej, ao mi je, stari, ali nisi mi dao drugi izbor... Prije nego to uspije rei ita drugo, tip mu zarije no u bok. On vrisne i instinktivno izvue no iz mesa, ali tek nakon to ga tip opali akom u glavu. Theo refleksno zamahne i zabije no tipu

u vrat. A onda ga udari akom. I ne prestane ga mlatiti sve dok netko ne pozove policiju. Theo je sve to ispriao policiji. Napravili su test mokrae. Marihuana, alkohol, kokain. Drugi je tip bio ist. Kakva djevojka? Nitko nije vidio nikakvu djevojku. Ubijeni tip je bio odlika sa Sveuilita Columbia. Theo je imao policijski dosje deblji od Biblije. Kako sam se osjeala dok se sve to dogaalo? Bijes koji me gonio naprijed otkad sam saznala to je sve Theo proao u popravnom domu sad se istroio. Nedostajao mi je James. Nedostajao mi je Theo. Gledala sam Margot kako jeca i plae poput malog

djeteta i po cijele noi hoda po stanu, i Tobyja kako se mui utjeiti je i odgovoriti na sva njezina pitanja: Jesmo li mi ovo uinili? Jesmo li mi krivi? A Toby bi odgovorio: Samo se strpi. Priekaj suenje. Dobit e pravdu. Vidjet e. Vidjet e. Kit je stigao nekoliko tjedana kasnije. Bilo je nelagode izmeu njega i Tobyja. Preutno je odlueno kako bi bilo najbolje za sve da Margot i Kit odsjednu u hotelu. Uzeli su sobu u Ritz-Carltonu, a onda se svi zajedno nali na veeri kako bi porazgovarali o planovima. Toby je, dobro upoznat s injenicom da je Kit vegetarijanac, rezervirao stol za troje u restoranu pod imenom Gurmanski hamburger NoHou.

ao mi je, apnula je Margot Kitu, sakrivi se iza jelovnika. Lagano je odmahnuo rukom, dajui joj znak da nije vano. Bila sam napeta gledajui njih troje zajedno, poput poljskog mia to prelazi autocestu. Ovo je bio rezultat promjena koje sam ja pokrenula, i osjeala sam se potpuno bespomono, kao da promatram vagon vlaka pun ljudi koje volim kako nekontroliranom brzinom juri niz obronak planine. I Margot je bila nervozna. Bila je tiha poput kapelice za vrijeme mise, i od ivaca nije bila u stanju niti jesti. Kit je osjetio njezinu nervozu i odravao ravnoteu s njihove strane stola, smijeei se nad svojim tanjurem punim

peciva bez hamburgera i zelene salate, time to je bio pretjerano, ak i smijeno ljubazan prema Tobyju. ak je i pohvalio njegov roman, na to se Margot s nelagodom promekoljila. Nije shvaala da Kit zapravo ali Tobyja. Otac u Tobyjevoj poziciji nije zasluivao nita drugo doli Kitovo najiskrenije saaljenje. U redu, Kit, daj da prijeemo na stvar, kazao je Toby, nakon to je vino rashladilo njegovu ljubomoru. Posegnuo je u aktovku koju je drao na podu meu nogama i iz nje izvukao hrpu papira. Kit je isprepleo prste i pozorno pogledao u Tobyja. Margot mi kae da si bio detektiv. Odloio je papire na stol i prstima

kuckao po njima. Ne vjerujem da je moj ... nas sin hladnokrvno ubio tog deka. Vjerujem da se dogodilo silovanje, i da negdje postoji djevojka koja bi moga sina mogla spasiti od giljotine. Kit je klimnuo glavom i nasmijeio se, ali nije nita rekao. Tobyjeve oi su se blago izbuljile. Theov problem zaokupio je svaku misao u njegovoj glavi. Nije spavao danima. Margot se uplela. Mislim da je ono to ti Toby pokuava rei, Kit, to da trebamo tvoju pomo. Njujorka policija nije na naoj strani. Moramo provesti vlastitu istragu kako bismo pomogli Theu. Kit je u tiini iskapio svoju au vina.

Ne gledajui nikoga odreenog, rekao je: elim da oboje poete kui i malo odspavate, a mene ostavite da pregledam ove dokumente. U redu? Nagnuo se naprijed i pokuao izvui papire ispod Tobyjevih ruku. No, iz nekog razloga, Toby ih je i dalje drao i prodorno zurio u Kita. Toby? izustila je Margot, molei ga tonom svoga glasa i gurkanjem ispod stola da ne dopusti da se njegov bijes zbog Theove situacije pretoi na njezinu vezu s Kitom. Shvaajui to se dogaa, Kit se nasmijeio i podigao ruke sa stola: Moda kasnije? Jo kuckanja prstima. inilo se da Toby kipi. Napokon je podigao pogled prema Kitu. elim da zna, kazao je,

uperivi prst prema njemu, jednom davno dao sam obeanje da je nikada neu pustiti. A ti me sada prisiljava da to uinim. elim da to zna. Iskapio je au, uz tresak je spustio na stol i gurnuo hrpu papira prema Kitu. Sagnula sam se i zagrlila ga. Mislio je kako je osjeaj da ga netko grli samo projekcija njegovih najdubljih elja i naglas je zajecao. Pustila sam ga. Kao da se nita nije dogodilo, Kit je iz unutranjeg depa jakne izvukao naoale i zamiljeno stao pregledavati papire. Trenutak ili dva kasnije, podigao je pogled, iznenaen: to, vas dvoje ste jo tu? Oboje su ustali i krenuli prema izlazu.

Sekundu kasnije Margot se vratila i poljubila Kita u kosu, pa izila iz restorana u nepreglednu no. Gorostasni Aboridin s plemenskim oiljcima koji je kucao na vrata stanova iznad uliice potakao je mnoge, inae utljive, stanare zgrade da ispljunu neke pojedinosti. Imam ime, izvijestio je Margot i Tobyja nekoliko veeri kasnije. Pljesnuo je svojom biljenicom o stol i sjeo. Margot i Toby hitro su privukli stolice. Gaia, Adoni i ja okupili smo se oko njih. Koje je ime? upitala je Margot brzo. Valita. To je sve to imam. Nikakve obitelji ili ivue rodbine za koju znamo. Tinejderica. Ilegalna useljenica.

Prostitutka. Netko ju je vidio u blizini u ranim jutarnjim satima kad se ubojstvo dogodilo. Imamo li adresu? Prezime? upitao je Toby, tresui se od uzbuenja. Kit je odmahnuo glavom: Jo ne, ali radim na tome. Adoni je, sa svojim vjeito mrkim izrazom lica, pogledao u Gaiju i mene. Djevojka jo nije spremna priznati, kazao je. Vidio sam njezinog anela. Stvarno? gotovo sam se bacila na njega preko stola. Tono u isto vrijeme, Margot je ustala i stala nervozno koraati sobom. Kako emo nabaviti adresu? Mislim - zar ne postoji nekakva baza podataka koju bismo mogli pretraiti? Zar se ne

bismo s ovim imenom trebali obratiti policiji? Kit je odmahnuo glavom. Zato ne? upitala sam Adonija, i opet - moj je glas odjeknuo zajedno s Margotinim koja je Kitu postavljala isto pitanje. Kit je prvi progovorio: Ovo ostaje meu nama dok ne sakupimo jo informacija. Saznaju li da sami njukamo uokolo, priit e nam takvu pratnju da e bilo kakva privatna istraga biti praktiki nemogua. Vjerujte mi. Napokon, Toby je progovorio: Slaem se s Margot. Radije bih o ovome obavijestio policiju. Kit je pogledao u Margot. Prekriila

je ruke i namrtila se. U pravu je, kazao je Adoni Jamesu, Gaiji i meni. Veoma moan demon radi zajedno s timom zaduenim za Theov sluaj. Trebamo ovo zasad zadrati meu nama. Prila sam Margot. S golemim oklijevanjem, rekla sam joj da vjeruje Kitu. Kada sam doprla do nje, briznula je u pla. Toby se trznuo pored nje, instinktivno je krenuvi zagrliti, no onda se zaustavio. Kit je ustao, dobacio Tobyju pogled, i krenuo prema Margot. Privio je njezinu glavu na svoje rame i tapao je po leima. Margot je pogledom okrznula Tobyja. On je gurnuo ruke u depove i gledao van u sunce koje

je zalazilo. A onda, dens ex machina. Toby, Kit i Margot sjedili su na terasi nekog kafia u blizini Washington Parka. Iznenada, Adoni je pojurio preko ceste prema nekom anelu u crvenoj haljini, a onda hitro domahnuo Gaiji i meni da mu se pridruimo. Aneo je bila starija ena iz Ekvadora. Bila je uznemirena, premda je oito osjeala olakanje to nas vidi. Ovo je Tygren, kazao je Adoni. Tygren se okrenula prema nama: Bila sam ondje kad se sve to dogodilo. Vjerujte mi, dajem sve od sebe da nagovorim Valitu da ode na policiju, ali moda e proi jo neko vrijeme prije nego to uspijem. Ne znam hoe li tada biti prekasno.

A gdje je ona? upitala sam. Pogledaj tamo, kazala je, pokazujui prstom prema sitnoj figuri s kapuljaom koja je sjedila na klupi u parku iza malene ivice. Ono je Valita, rekla je. Zakiljila sam kako bih je bolje vidjela. Puila je. Ruka joj je drhtala sa svakim dimom koji bi povukla. A zbog ega nije otila na policiju? upitala je Gaia brzo. Moe li je nagovoriti? rekla sam, prekidajui Gaiju. Nemamo mnogo vremena. Tygren je podigla obje ruke u zrak. Pokuavam, odvratila je. Ali ona i mladi koji je ubijen imaju neku prolost koju ona prvo mora preboljeti. Njezina

obitelj samo to nije deportirana. I trudna je. Ponovno sam pogledala prema Valiti. Zagledavi se malo bolje, vidjela sam sjenke koje su kovitlale oko nje, ponekad se sudarajui, povremeno prodirui u nju. A onda, duboko u njezinoj maternici, siuno svjetlo djeteta. Popuila je cigaretu do kraja i nogom zgnjeila opuak, a onda obavila ruke oko sebe, povlaei se jo dublje u svoju jaknu. Izgledala je kao da eli samo nestati. Adoni je primio Tygren za obje ruke i rekao neto na keuanskom. Tygren se nasmijeila i klimnula glavom. Valita je iznenada ustala i zaputila se u suprotnom smjeru.

Moram ii! kazala je Tygren. Vidjet emo se opet, obeajem. Kako emo te nai? viknula sam za njom. Ali u iduoj sekundi ve je nestala. Od tog trenutka nadalje, dok su Toby, Kit i Margot provodili dan za danom slijedei tragove koji su redovito vodili u slijepe ulice, Gaia, Adoni i ja smo straarili, ekajui trenutak kada emo ponovno ugledati Tygren. Boi je doao i proao bez slavlja. Naposljetku, unato naim uvjeravanjima, Margot i Toby napokon su nagovorili Kita da proslijede ime Valita istraitelju zaduenom za sluaj. Kao to je Kit i predvidio, istraitelj nije bio zainteresiran. Nije bilo dokaza,

nije bilo iskaza svjedoka. Sasluanja uoi suenja prenapuhala su izjavu koju je Theo u nekom trenutku promrmljao, ustvrdivi kako nije siguran kome je no pripadao. Mogao je biti i njegov. Tuitelj je jedva doekao te rijei. Pronali su sline noeve ispod njegovog kreveta. Istraitelji su odbacili mogunost postojanja bilo kakve djevojke kada je izvjetaj forenziara potvrdio pronalazak samo dvije vrste krvi na mjestu zloina zanemarujui injenicu da je kasnije te noi padala kia - a zahvaljujui Grogom, optube iznesene tijekom sasluanja samo su izazivale Theov bijes, do te mjere da je mnogo vie ostavljao dojam agresivnog huligana negoli nedune rtve.

Gaia, Adoni i ja napeto smo iekivali Tygren, ali od nje nije bilo ni traga. Pretpostavljali smo da se Valita moda odselila nekamo, ili sasvim napustila zemlju. Dio mene nije ju ni krivio. A drugi dio eznuo je vidjeti Thea i Jamesa, ak i ako je to moralo biti zadnji put, samo da im kaem da ih volim. Jedne noi prevalila sam put do otoka Rikers, probijajui se kroz more demona kako bih nala Thea sklupanog u skuenoj, prljavoj prostoriji, odjednom tako malenog i stisnutog teinom svoga okruenja. Zatvorenik u jednoj od susjednih elija izvikivao je neko ensko ime i prijetio da e si prerezati ile. Kroz cijeli zatvorski blok u elijama

sam, poput paralelnih svjetova, vidjela zloine poinjene od strane njihovih stanara, kao kakve duhovne znake njihovih grijeha, i vidjela sam i njihove demone, koji su redom izgledali tono kao i Grogor kad sam ga prvi put susrela: poput udovinih zvijeri, odlunih da me unite. Ali, i aneli su bili tu. Veina od njih mukarci, neki blage ene majinskog izgleda, bdjeli su nad zatvorenicima od ijih mi se zloina dizao eludac. Unato svim uasima njihovih zloina, njihovi su aneli jo uvijek bili puni ljubavi. Jo uvijek brini. Odjednom sam postala svjesna injenice da nemam pojma tko je ili to James bio tijekom svog smrtnog ivota,

no kad sam ga zatekla uz Thea, bila sam sigurna u jedno: taj je mladi, isti onaj na kojeg sam se pri naem prvom susretu onako prezirno obrecnula, bio ilav. U Theovoj eliji nalazila su se etiri demona koji su, poput kakvih gorostasnih ragbijaa, prijetei nadvisivali Jamesovu tananu pojavu. Ali kukaviki su se stisnuli u kut, usuujui se samo povremeno iz prikrajka bocnuti Thea. inilo se kao da je James taj koji ima nadmo. to ti radi ovdje? kazao je James kad sam se pojavila. Theovi demoni istoga trenutka su ustali u namjeri da se okome na mene. Prostrijelio ih je pogledom. vrsto sam ga zagrlila, pa pogledala

u Thea, koji se osvrtao oko sebe. Je li netko ovdje? Pogledala sam u Jamesa: On me osjea? James je klimnuo glavom: Najvjerojatnije, neu ti lagati, nije mu bilo lako ovdje. Ali mislim da sam ga dosad uspio potedjeti onog najgoreg. Dobro u svemu ovome je to to je napokon shvatio i nauio biti zahvalan na tome kako mu je dobro bilo prije. Mislio je za sebe da je jak, sve dok nisu zakljuali ta vrata. Sada sastavlja dug popis stvari koje planira uiniti kad izie odavde. Znai da nije izgubio nadu? James je odmahnuo glavom: Ne moe si dopustiti da je izgubi. Kad vidi

sve te druge tipove ovdje... a, to da ti kaem, osim da je zbog toga jo odluniji domoi se slobode. I tako sam ih ostavila, da se dre kao i dotad u jednom od najmranijih mjesta na Zemlji, kao dvije svijee u oluji, i usudila sam se vjerovati da e se, nekako, ipak izvui odatle. Nedugo kasnije, Kit je, na Margotino inzistiranje, otiao. Morao je nastaviti turneju predstavljanja svoje knjige, a novca je ve ponestajalo. Razgovora o njihovom vjenanju, na moje zadovoljstvo, gotovo da vie nije ni bilo. Gledao je Margot kako ponovno pronalazi svoje mjesto u New Yorku i ukljuuje se u ivot kojemu Kit nije pripadao. U apartmanu koji su uzeli u

Ritz-Carltonu poeo je spavati na kauu. Margot se, tvrdoglavo, pravila da ne primjeuje. ekao ju je kad se jedne veeri vratila iz Tobyjeva stana. Znala sam da su razgovarali samo o tome to e se dogoditi s Theom u sluaju da prizna krivnju i da atmosfera nije bila nita romantinija od veere u mrtvanici, ali Kit je zamiljao neto drugo. Bio je ljubomoran. A ljubomora mu je oduzimala dostojanstvo. Izgleda da si se poprilino udomaila kod Tobyja, doekao ju je Kitov glas iz kuta sobe im je ula. Malo se prenula. Ma daj, Kit, ostavi me na miru, odvratila je. Toby je Theov otac, kako

bih se trebala ponaati? Uope ne razgovarati s njim dok nam sina osuuju za ubojstvo? Kit je slegnuo ramenima: Ili bi jednostavno trebala spavati s njim. Samo ga je pogledala, kiptei od bijesa. Kit je njezinu utnju protumaio kao priznanje krivnje. Uzdahnula sam. Reci mu da se nita nije dogodilo, kazala sam Adoniju. Klimnuo je glavom i apnuo neto Kitu u uho. Kit je ustao i polako krenuo prema njoj. Zar me vie ne voli? kazao je. Protrnula sam uvi bol u njegovu glasu. Sluaj, rekla je nakon stanke. Ovo je

stvarno loe razdoblje za sve nas. Vrati se natrag u Sydney, zavri svoju turneju, a ja u doi za tobom za nekoliko tjedana. Sada je stajao blizu nje, s rukama objeenim uz tijelo. Zar me vie ne voli? ponovio je. Gledala sam vrtlog pitanja i odgovora u njezinoj glavi. Volim li ga? Ne. Da. Vie ne znam. elim Tobyja. Ne, ne elim. Ustvari, elim. Ne elim biti sama. Tako me strah. Briznula je u pla. Goleme suze, koje su se odavna skupljale, prtale su joj na dlan, pa zatim na Kitove grudi nakon to ju je privukao u zagrljaj. Nakon nekog vremena, zakoraila je unatrag i obrisala ih.

Obeaj mi da e doi kui, kazao je Kit blago. Podigla je pogled prema njemu. Obeajem ti da u doi kui, rekla je. On se sagnuo i poljubio je u elo. I kroz nekoliko minuta ve je otiao. Trebala sam biti sretna. No, umjesto toga, dok sam gledala Margot kako prazni ormari s piem i provodi besanu no natopljenu suzama i vinom, poela sam sumnjati u sve. Vie nisam znala to je najbolje za nju. Pa sam se molila. Idueg dana, slijedila sam je na putu u Tobyjev stan, na oprezu neu li negdje sluajno ugledati Tygren. Pokucala je na Tobyjeva vrata, ali ve su bila otvorena. Oekivao ju je. Nala ga je kako stoji pored prozora,

spreman poletjeti dolje i zaustaviti svaku djevojku koja je nalikovala Theovu opisu Valite. Tolike je dane proveo ovako, umotan u svoj stari vuneni demper, zaboravljajui jesti i piti, zurei van oima koje su polako upadale u duplje. I dok ga je promatrala, u glavi joj je bljesnulo sjeanje na onu no na Hudsonu, na onih nekoliko sekundi koje je provela sjedei sama u amcu, ekajui Tobyja da izroni. Isto je inila i sad. I bila je jednako zabrinuta i, na vlastito zaprepatenje, jednako zaljubljena. Vraam se u Sydney, kazala je. Okrenuo se i pogledao je, oima koje su boljele od nedostatka sna. U glavi je prebirao po lepezi moguih

zaprepatenih odgovora. Naposljetku je izustio tek: Zato? Uzdahnula je: Moram nastaviti sa ivotom, Toby. Vratit u se uskoro. Ali moram... ovdje nema nieg za mene, razumije? Klimnuo je glavom. Ona se slabano nasmijeila i okrenula se u namjeri da ode. Zar nee potpisati papire? Zastala je kao ukopana: Zaboravila sam. Sad u ih potpisati. Zaputila se do stola i sjela. Toby je izvukao papire iz kuhinjske ladice i stavio ih na stol ispred nje. Ima li kemijsku? Pronaao je neku i pruio joj je. Hvala. Bezizraajno je zurila u

stranicu. Polako, veoma polako, Toby je poloio svoju ruku na njezinu. Podigla je pogled prema njemu: Toby? Nije ju putao. Umjesto toga, njeno ju je povukao na noge i naslonio joj ruku na struk. Pogledala ga je u od, u to prezimjelo lie. Prolo je dugo, dugo vremena otkad su posljednji put bili ovako blizu jedno drugom. A onda se nagnuo i poljubio je. Najnjeniji i najiskreniji poljubac u njezinu ivotu. Odgurnula ga je. Nagnuo se ponovno. Ovaj put nije nita poduzela.

27 PLAVI DRAGULJ
U ovom bih trenutku trebala spomenuti da se moj veliki plan da pomirim Margot i Tobyja gotovo rasplinuo u svoj zbunjenosti i krivnji koju sam osjeala vidjevi kako se njezina veza s Kitom, koja se dugo inila tako obeavajuom, naposljetku raspada. Kunem se, nisam imala veze s tim. Nisam je ja unitila. ak sam se zaklela da u se drati po strani i pustiti je da sama odlui. U ovom mi je prijelomnom trenutku trebala golema doza samokontrole da se ponovno ne upletem i prevagnem igru u

svoju korist. Stavila je ruke na Tobyjeve grudi i odmaknula se. to radi, Toby? Paljivo ju je pogledao i nasmijeio se: Opratam se. Zakoraio je unatrag, uzeo kemijsku sa stola i pruio joj je: Upravo si se spremala potpisati. Pogledala je u kemijsku, pa pogledom ponovno okrznula Tobyja. I u tom trenutku vie nije vidjela Tobyja koji je proao krini put njihova braka i suenja njihovu sinu. Vidjela je istog onog Tobyja koji je izronio iz Hudsona prije dvadeset godina. Tobyja za kojeg je mislila da se utopio, Tobyja kojeg nikada, nikada nije eljela izgubiti. Moram razmisliti, odloila je

olovku i uputila se prema izlazu. Ne ini to, Margot, doviknuo je za njom. Ne ostavljaj me bez odgovora dok ti lepra na drugu stranu planeta. Okrenula se u hodniku: Let mi je sutra. Idem natrag u hotel. Znai - to je to? rekao je Toby ljutito. Nee ak niti potpisati papire za razvod? Stanka. A onda je doetala do njega, uzela papire i kemijsku iz njegove ruke i navrljala svoje ime na crtu. Pruila mu je papire bez rijei. Vrativi se u hotel, pripremila je kupku i dugo leala u kadi. U mislima je stalno iznova vrtjela njihov poljubac, i isprva je, lebdei iznad njezine glave, izgledao poput horor filma, zatim poput

komedije, dok na kraju nije zaronila dublje u vodu i dopustila mu da se odvrti onako kako se dogodio. Onako kako ga je osjetila. Kao dom. Kao mir. Poziv s recepcije natjerao ju je da poskoi iz kade. Imala je posjet, kazao je recepcionar. Gospodin Toby Poslusny. Moe li doi gore? Oklijevala j e . Da, rekla sam joj, a srce mi je uzbueno lupalo. U redu, kazala je. Imala sam osjeaj kao da gledam izbaene scene nekog filma. Prisjetila sam se ovog razdoblja vlastita ivota, kada sam sama odsjela u hotelu tijekom sasluanja uoi suenja, povremeno se prisiljavajui otrpjeti ogorene sastanke s Tobyjem oko vremena za posjete Theu ili datuma idueg sasluanja. Sada mi je

sve bilo tako novo i nisam imala pojma to e se dogoditi. A onda sam pomislila na svoju smrt. Oduvijek mi je bila tako mutna u sjeanju, takav iznenadan dogaaj. Da mi prislonite pitolj na glavu i upitate me kakva je smrt, morala bih rei da povuete okida. Nisam imala pojma. Istrgnuta sam s ovog svijeta bre nego to ti depar na Manhattanu istrgne torbicu. U jednom trenutku nalazila sam se u hotelskoj sobi, u iduem sam stajala nad svojim mrtvim tijelom, a djeli sekunde kasnije ve sam upoznavala Nan u zagrobnom ivotu. Margot se zamotala bijelim kunim ogrtaem i otvorila vrata. Toby je na trenutak samo stajao na vratima, mrtei

se, dok ga napokon nije pozvala da ue. Zato si doao, Toby? Zato to si neto zaboravila. Zar jesam? Aha. Zurila je u njega, a onda ljutito bacila ruku u zrak: to sam zaboravila? Otrpio je njezin pogled. Zaboravila si da ima mua. I dom. O da, i sina. Toby... sruila se na krevet. Kleknuo je ispred nje i prislonio joj dlanove na lice: Ako mi kae da prestanem, prestat u. Obeajem. Poljubio ju je. Nije mu rekla da prestane. Nisam poskoila od radosti zbog toga to joj je rekao V olim te, ni zbog njezinog I ja tebe, pa ak ni zbog toga

to su vodili ljubav. Razlog je bio to to su, nakon dugih sati aputanja na jastucima o prolosti, pa onda i o budunosti, uz zagluujuu buku iz parka i bljetava svjetla proslave Kineske nove godine, odluili pokuati ponovno. I dok je iznad grada odjekivala glazba i zvuci pucnjave, dok je Margotina aura gorjela zlatnim sjajem, a svjetlo oko njezina srca ivo pulsiralo, Gaia i ja smo se grlile, a ja sam plakala i molila je da mi kae da ne sanjam. Da se sve to stvarno dogaa. Dugo su ostali zagrljeni u krevetu, isprepliui prste isto kao to su to inili i prije toliko godina u Tobyjevu jadnom tavanskom stanu u West Villageu. Koliko je sati? Toby se nagnuo

preko Margot kako bi pogledao na sat. Jedanaest. Zato? Skoio je na noge i nabacio koulju. Kamo ide? upitala je, uspravljajui se u krevetu. Reci mi da ne ide kui? Idem kui. Hitro se sagnuo naprijed i poljubio je u elo: Ali brzo se vraam. A zbog ega ide kui? Idem po mobitel, kazao je. to ako me netko od istraitelja nazove u vezi Thea? Ne mogu me dobiti dok sam ovdje. Toby ju je pogledao u krevetu, sklupanu oko jastuka. Nasmijeio se. Neu dugo. A onda je naas oklijevao, pa je jo jednom pogledao,

ovaj put veoma ozbiljno. Prvi put nakon dugo, dugo godina vidjela sam kako se oko njega stvara led. Njegov strah. ekat e me, zar ne? Margot se nasmijala: Tobes, pa kamo bih mogla otii? I dalje je zurio. Da, kazala je. ekat u te. uvi to, otiao je. Evo zbog ega se ne sjeam kako sam umrla, pomislila sam. Zbog toga to se negdje pred kraj moga ivota cesta ravala. I dok sam ja izabrala jedan put, Margot je sada krenula drugim. Na neki nain, ova su dva puta imala vezu koju nisam vidjela. Negdje su se ispreplitali, kako bi me doveli mome kraju. A sada kada sam vidjela kamo bi ovaj put mogao voditi, u novi ivot s Tobyjem, u

brak koji bi ovoga puta stvarno mogao uspjeti, nisam eljela da mu doe kraj. I tako, kad su mi kroz krila poele stizati poruke Pusti, pusti, nisam mogla. Kucanje na vratima. Poskoila sam. Posluga, gospoo, rekao je glas s druge strane vrata. Kada je Margot otvorila vrata, bila sam spremna na sve. Mladi koji je stajao pred njom s posluavnikom hrane samo ju je pogledao, a zatim odloio posluavnik na krevet i iziao ne oekujui napojnicu. Gledala sam kako Margot uskae pod tu, a onda pregledala hodnik u potrazi za demonima. Grogor je odnekud vrebao. Osjeala sam to. Vrativi se u stan, Toby je pronaao

ceduljicu koju je netko gurnuo ispod vrata. Zamalo mu je promakla. Nakon to je iz kuhinjske ladice iskopao mobitel i punja, a onda se malo potapao po obrazima losionom za poslije brijanja i provjerio zube, zgrabio je neto iste odjee i zaputio se natrag k Margot. No, onda ju je ugledao. Bijela omotnica. Bez imena i adrese. Poderao ju je i iz nje izvukao bijeli, zguvani komad papira, ispisan djetinjim rukopisom. Na papiru je pisalo: Gospodine, piem da vam kaem ao mi je zbog vaeg sina. Ja sam djevojka za koju je govorio novinama. Zbog razloga to sad ne mogu objasniti ne elim da se zna moj identitet. Opet u se javit pa

moemo popriati o ovome, ja ne elim da nevin ovjek zavri u zatvor. Ono to va sin govori je istina. V Toby je izjurio na hodnik. Stara gospoa OConnor iz stana preko puta upravo se vraala iz svoje none etnje. Toby ju je zgrabio kao da je opsjednut. Go OConnor, jeste li vidjeli ikoga da mi dolazi na vrata veeras? Zurila je u njega: Ovaj, ne, duo, mislim da nisam... Pojurio je prema jo jednim vratima i silovito zalupao. Nakon nekoliko minuta vrata su se otvorila. Unutra je tretala glazba. Na pragu je stajao neki pijani mladi Kinez. Sretna Nova godina, stari!

Nema smisla niti pitati. Toby je otrao natrag u stan. Drhtavim rukama je zgrabio pismo i proitao ga jo nekoliko puta. A onda je nazvao 911 i molio Boga da Margot odri rije. Da ga eka. A to je i inila. Pojela je komad patke s preljevom od marelice na smeoj rii i popila pola koktela, jednog od specijaliteta kue. Razmiljala je o tome to e sljedee uiniti. Razmiljala je o tome to je htjela da se sljedee dogodi. I vratila se u onaj svoj davni san: kuicu u cvijeu. U njoj Toby, pie. Theo, slobodan ovjek. Moda taj san ipak nije bio nedostian. A ja vie nisam znala to da uinim, jer sam je gledala kako ponovno sanja i

zaljubljuje se, gledala kako njezino tijelo ponovno blista sjajem nade, a svjetlo oko njezina srca, koje je sve ove godine spavalo, sada pulsira i iri se iz nje poput bijele, zasljepljujue mjeseine. No, poruke koje su mi stizale, govorile su: Pusti, pusti, i bila sam izbezumljena od panike jer sam se sjetila onoga to sam vidjela neposredno nakon svoje smrti: vlastito tijelo, kako lei na ovom krevetu, na ovim plahtama, licem prema dolje u vlastitoj krvi. Ne putaj nikoga unutra, govorila sam joj. Je li me Toby ubio, pomislila sam. Je li to bio Toby? Ili Kit? Valita? Sonya? Pjevala sam Pjesmu dua. Bjei odavde! Bjei! govorila sam joj. Tko god da je trebao ui kroz ta vrata, ubit e

je, bila sam sigurna u to. Naposljetku sam joj rekla da poe gledati proslavu kroz prozor. Kineska nova godina. Godina zmije. Pogledaj, imaju platforme u obliku zmije. I vatromet. Ustvari, poi dolje i pogledaj. Provrljaj malo. Podigla je au s posljednjim gutljajem vina i prila prozoru, gledajui dolje u park. Tono ispod nalazila se skupina ljudi. Parkom je vijugala parada. Nebom su zvidali vatrometi, prikrivajui zvuke povremenih slavljenikih pucnjeva. Otvorila je prozor i naas se okrenula pogledati na sat pokraj kreveta. Bila je skoro pono. O, Toby, pomislila je. Zato nisi mogao stii na vrijeme da ovo vidi? A ja sam joj rekla, Zakljuaj vrata. Ali samo se

nasmijala i kao rukom izbrisala tu misao iz glave. A onda, pono. Zvuk otkucaja sata odzvanja iz zvunika u parku. Jedan.. . Margot nasloni dlanove na prozorsku dasku, gledajui dolje. Dva... Na drugom kraju grada, Toby je odustao od ekanja na taksi i tri prema hotelu. Tri... Pogledam u plavi kamen oko svog vrata. Sto su ono rekli da sam imala na sebi kada su pronali moje tijelo? Kamirski safir? etiri... Margot uzima Tobyjevu jaknu i prebacuje je preko ramena da je zatiti od hladnoe. Pet... U parku ispod, netko slavei ispaljuje hitac u nebo. est... Vidim ga. Vidim metak kako luta kroz tamu. Vidim ga kao to vidite novi

koji vam netko dobaci, ili loptu nakon to je udari reket. Vidim kamo leti, tono prema prozoru. I znam, u tom trenutku zna m: Mogu ga dohvatiti. Mogu ga zaustaviti. A onda, poruka u mojim krilima: Pusti. Sedam... Zato? upitam naglas. Osam... Pusti. Devet... Toby stie u predvorje hotela. Nestrpljivo udara po gumbu dizala. Deset... Zatvorim oi. Jedanaest... Metak pogaa svoj cilj, tono u blizini Margotina srca. Dvanaest... Ona pada unatrag, na trenutak hvatajui zrak, gledajui me ravno u oi dok se naginjem nad njom, drei je u naruju, plaui i govorei joj: U redu je, u redu je, sada je gotovo. Gotovo je. A onda me pogleda i isprui ruku prema meni. vrsto je stisnem.

Jedno smo.

28 CESTA MEDU BREULJCIMA

Postoji odreena bliskost i intima u ulozi anela koja je svojstvena samo svetima. Dok sam pripadala ljudskom rodu, ne bih bila u stanju vidjeti dalje od svojih aneoskih obveza i dunosti, a da ne osjetim nelagodu zbog injenice koliko je sve to voajerski djelovalo i kakvo je naruavanje privatnosti ukljuivalo. Tek kao aneo bila sam u stanju vidjeti koliko je zapravo ovakva vrsta zatite suosjeajna, i koliko je brina ovakva pratnja. Tek kao aneo

bila sam u stanju doivjeti smrt onakvom kakva zaista jest. Ustala sam i gledala u Margotino tijelo na tlu, ponovno proivljavajui sve to sam osjeala prvi put, neposredno nakon svoje smrti. ok zbog pogleda na samu sebe bez pulsa. Uasan strah od toga to ovo znai. Samo to sam to ovaj put prihvaala. Nisam ispruila ruku kako bi joj dotakla obraz zato to je ona bila ja uinila sam to kako bih potvrdila pomisao koja me obuzela: da sam stigla na kraj ceste smrtnosti. I da ostavljam Margot za sobom. Nan se pojavila netom prije no to je stigao Toby. in milosti, pretpostavljam. Ne bih se mogla nositi s tim da sam ga

vidjela kako teturajui ulazi u sobu, rumena lica i sav zadihan, samo kako bi ondje pronaao tijelo. Bilo je dovoljno grozno samo to zamiljati. Nan mi je kazala da je slijedim, i to brzo. Pogleda zamagljena od suza, nagnula sam se prema Tobyjevoj jakni prebaenoj preko stolca i udahnula njezin miris. Osjeala sam neizrecivu potrebu da neto ostavim za sobom, poruku moda, bilo kakav znak da u ga, premda ga najvjerojatnije vie nikada neu vidjeti, zauvijek voljeti. Ali nisam mogla uiniti nita osim polako slijediti Nan u no. Ponovno sam se nala u mranoj, vlanoj tiini Theove zatvorske elije, tono pored njega koji je prekrienih nogu sjedio na podu i crtao. Njeno je

pjevuio sebi u bradu, neku melodiju koja je zvuala jako slino Pjesmi dua. James je stajao pokraj prozora obasjanog mjeseinom. Brzo mi je priao i vrsto me zagrlio. Imam vijesti, kazao je, stiui me za ruke. Tygren me posjetila. Uvjerena je da moe nagovoriti Valitu da napokon progovori. Zatvorila sam oi i uzdahnula od olakanja. To je divno, odvratila sam. A onda sam zaplakala. to ti je? upitao me James. Pogledala sam u Thea. Nisam znala kada u ga opet vidjeti, i hou li ga vie ikada vidjeti. Pokuala sam to objasniti Jamesu, ali iz mojih usta izlazili su samo nerazgovjetni jecaji, pa se okrenuo

prema Nan traei objanjenje. Samo je zatresla glavom, kao da eli rei kako nije na njoj da objanjava. unula sam, pruila ruke prema Theu i zagrlila ga. Naas je podigao pogled, svjestan da se zrak oko njega odjednom ini drukijim. A potom se vratio crtanju. Prekrivao je poploani pod krokodilima od krede. Moramo poi, pourivala me Nan. James je odvratio pogled od Nan i pogledao u mene: Kamo idete? Margot je mrtva, odvratila sam, otirui suze i duboko diui. Dola sam se pozdraviti s tobom i Theom. eljela sam rei mnogo vie. elim da zna kako ne postoji ba nitko na ovome svijetu kome bih radije povjerila brigu o njemu. Nasmijeila sam se i okrenula,

spremajui se otii. Priekaj. James je zakoraio prema meni s ozbiljnim izrazom na licu: Samo... priekaj malo, Ruth. Na trenutak je pogledao u Nan. Ovo je vano. Samo jo sekundu. Uzeo me za obje ruke i znaajno se zagledao u mene: Zna, nikada me nisi pitala tko sam bio prije, zato sam ba ja Theov aneo. Zbunjeno sam ga pogledala: Pa tko si bio? Na trenutak je zadrao moj pogled. Ja sam bio dijamant koji nisi mogla spasiti, kazao je. Ja sam tvoj sin. Uinila sam korak unatrag i nakratko pogledala u Thea. I tada sam vidjela slinosti meu njima, koje su mi odjednom postale oite poput otkrivenih

istina: prkosnu vilicu, etvrtaste, krupne dlanove. I sjetila sam se kako sam promatrala bebu u Margotinoj utrobi, Sethovu bebu, i onog osjeaja kad sam je izgubila, zbunjenosti i neznanja to sam uope izgubila. I toga kako sam se na svaki njegov neproslavljeni roendan pitala kako bi moj ivot izgledao da je to dijete preivjelo. A sad sam ga upoznala. Nemamo mnogo vremena, zaula sam Nanino upozorenje iza lea. Ponovno sam prila Jamesu i vrsto ga zagrlila: Zato mi nisi rekao ranije? Zar bi to uope ita promijenilo? Svejedno smo obitelj. Okrenuo se prema Theu: Jednoga

dana, srest emo se kao braa. Pogledala sam u obojicu, ovjeka i anela. Moje sinove. Poljubila sam Jamesa u obraz i, prije nego to sam stigla ponovno zaustiti, vie ga nije bilo. Nan i ja stigle smo u dolinu s jezerom, istu onu gdje smo se prvi put srele. Imala sam udan osjeaj simetrije. Gotovo da sam oekivala da me ponovno gurne u jezero i poalje natrag na Zemlju po trei put. Sklopila sam oi i osjeala kako me visoka trava miluje po prstima, utila vlanu zemlju pod svojim stopalima. Spremala sam se za ono to me ekalo. U daljini sam opet vidjela cestu koja je vijugala meu zelenim breuljcima, i srce mi je

potonulo. Bila sam sigurna da znam kamo vodi. Idem li sada u Pakao? upitala sam drhtavim glasom. Ona je zastala i zagledala se u mene. Prolo je nekoliko minuta. Nan? Napokon je progovorila: Sada mora predati svoj dnevnik Bogu, Ruth. Uzela me za ruku i povela prema jezeru. Ne, pobunila sam se kada smo stigle do ruba vode. Ne vraam se unutra. Nikako. Nije se obazirala na mene. Poloi svoj dnevnik na vodu. Predaj ga Bogu. Sada je njegov. Kako da to uinim? Pa, znam da ti se to nee svidjeti, ali, ustvari, mora ui u vodu. Nee se utopiti, obeajem.

Zakoraila sam u vodu, vrsto stiskajui njezine ruke. Istog trenutka, voda koja je izvirala iz mojih lea odvezala se poput dviju vrpca i, odvojivi se od moje koe, stala polako otjecati pod namrekanu povrinu zelenog jezera. A na toj namrekanoj povrini, odjednom su se stali izmjenjivati prizori Margot, prizori Tobyja i Thea, prizori svega to sam vidjela i ula, dotakla i osjetila. Svega od ega sam strahovala, svega to sam voljela, svega u to sam vjerovala. I sve je to odnosila voda. Kao neku knjigu na putu sve do prijestolja Bojeg. I, to sad? upitala sam. Je li Pakao na drugom kraju one ceste gore? Jo uvijek smo stajale u jezeru.

Sjea li se to se dogodilo onoga dana kad si sprijeila automobilsku nesreu? kazala je. Zaustavila sam je. A kako si to uinila? Mislim da je imalo neke veze s vjerovanjem. I to se onda dogodilo? Moje tijelo se promijenilo. Primaknula se blie, a haljina joj se poput lepeze irila kroz vodu. Postala si Serafin. Najvii aneoski red, vojska svjetlosti koja stoji izmeu raja i pakla, ma u ruci Bojoj. to? Ma u ruci Bojoj, ponovila je veoma polako. ivi ma. Koji dijeli svjetlo od tame. I upravo zato si morala

proivjeti najmunija iskustva. Moe postati Serafin samo ako proe kroz vatru proienja. Jedino patei, onako kako samo onaj tko se vratio kao vlastiti aneo uvar moe patiti. Osjetila sam kako se raspliu vorovi negdje tako duboko u mojoj nutrini da sam se na trenutak nagnula naprijed, odjednom se osjeajui osloboenom poput arenog zmaja kojeg snani vjetar vue u nebeske visine. Nan je priekala da se uspravim te je nastavila. Kada si se vratila kao aneo, tvoja je sadanjost ujedno bila i tvoja prolost, i kao takva imala si mogunost donositi odluke koje e istodobno utjecati i na tvoj smrtni i besmrtni put. Upravo su te odluke odredile kamo e te

tvoja duhovna sudbina odvesti. Sve to si proivjela, proivjela si zbog ovoga. Ali to je s Grogorom? upitala sam tiho. I mojom nagodbom s njim? Mislila sam da idem u Pakao. To bi se moda i dogodilo da su tvoji razlozi bili iskljuivo sebini. Ali ti si odluila rtvovati vlastitu sreu kako bi postigla Theovu. Bog je ve tada znao da e jednoga dana postati jedan od Njegovih najboljih anela. Ali prvo si morala nauiti vjerovati. Drala sam se za nju, a onda se, isto kao i prije toliko godina, sagnula naprijed, pokuavajui doi do daha. No, ovaj put od olakanja, a ne od oka. Pogled mi je poletio prema cesti meu breuljcima.

Znai... to onda nije cesta prema Paklu? Upravo suprotno. Kada sam se napokon sabrala, pogledala sam je u oi i sjetila se pitanja koje me je muilo svih ovih godina, pitanja koje je obojilo sva moja iskustva, svaku dimenziju moga aljenja. Zato sam morala proi kroz sve ovo? rekla sam tiho. Zato se nisam vratila kao aneo uvar neke ljubazne starice, ili slavne linosti, ili nekoga tko je vodio miran i sretan ivot... Zato sam se vratila kao Margotin aneo? Je li to bila pogreka? Apsolutno ne, objasnila mi je Nan paljivo. Odabrana si kao vlastiti aneo uvar jer je to bio jedini nain da

dovri svoje duhovno putovanje. To je bio jedini nain da postane to to si sad. Malo se odmaknula i nasmijeila se. Ma se ne kuje u vodi, Ruth. Kuje se u vatri. Pogledala sam u cestu pred sobom, u krajolik oko sebe. Pomislila sam na Tobyja. Hou li ga ikada vie vidjeti? Nan me stisnula za ramena. Vjeruj, kazala je. Vjeruj. Klimnula sam glavom. U redu, rekla sam. Uinimo to. I povela me onamo, do same ceste, do samoga kraja. Ma u ruci Bojoj.

Nebeski ma
Prolo je mnogo godina otkada sam prvi put poloila svoj dnevnik na vodu i pustila ga da otplovi... kamo god. Nadam se da je bio dobro tivo. Nadam se da je nekome koristio. Otada nisam imala ni trenutka predaha. Moje aktivnosti su u meuvremenu postale mnogo vie meunarodne, recimo to tako, negoli moj prvi izlazak u svijet kao aneo. Sprijeila sam desetke svjetskih ratova. Bila sam meu onim Serafinima koji su stajali u kristalnoplavim, mrzlim dubinama Antarktika i zadravali otopljenu vodu ledenjaka pretvarajui je u oblake, odnosei je daleko u

stratosferu, ak i rastvarajui zemlju kako bi se oceani slili u njezino crveno srce. Stajala sam u tihim sreditima tornada - da, ba kao Dorothy - i usmjeravala ih mimo kua prepunih djece, podizala sam ivotinje koje bi zalutale u njihov vakuum i drala ih u sigurnosti svoga naruja dok ne bi prestali, pa ih onda pustila da idu svojim putem. Odgurivala sam tsunamije, poput zidova to se uruavaju, od kopna proaranog hotelima, domovima, malenim figurama koje, ne znajui, grade dvorce od pijeska na plaama. S vremena na vrijeme, poruka u krilima kae mi da pustim. Kae mi da gledam kako tornado odnosi neiju kuu, neiji ivot, kae mi da pustim potres da

se dogodi i samo pokupim komadie, kae mi da pustim tsunami. Nemam pojma zato. Ali pustim. Jo uvijek vidim Tobyja. Gledala sam ga kako izgubljeno tumara po stanu u svom ofucanom demperu i cipelama prepunim rupa poput vicarskog sira, gledala sam ga kako zamjenjuje svoje naoale debljim leama, a svoje zube sa sve vie i vie komadia porculana. Gledala sam ga dok je govorio o meni na Theovom vjenanju, nadajui se da mu nee izletjeti onaj dio o drogama, i gledala sam ga kako u rukama dri nae dvije unuice, blizanke, i ustraje u elji da jedna od njh dobije ime Margot. Razgovaram s njim. Govorim mu kako

je ovdje. Govorim mu da poe lijeniku, pa uskoro i da se pobrine za tu ruku, za taj kaalj. Ili tu bol u trbuhu. Pregledavam njegove rukopise i govorim mu gdje mu nedostaje zarez, gdje bi mogao neto popraviti. Govorim mu da ga volim. I govorim mu da sam tu, zauvijek. I da ga ekam.