SVEUILTE U ZADRU ODJEL ZA POVIJEST UMJETNOSTI

Francisco Zurbran
Seminarski rad iz kolegija Umjetnost baroka II.

Mentor: Ana Mikovi, prof. Sijeanj 2011.

Student: Aleksandra Majstorovi

1. Uvod Franscisco Zurbran je panjolski barokni slikar koji je djelovao u prvoj polovici 17. stoljea, te je njegov rad uglavnom vezan za Sevillu (glavni grad panjolske pokrajine Andaluzije). Za njegov ivot i djelo se pokazao interes tek u novije vrijeme, a djela su mu bila sauvana u samostanima Andaluzije i Extremadure. Te slike su dugo bile nedostupne publici, a redovnjaki asketizam i spiritualne figure koje je slikao bilo je teko svrstati u nekadanju pojednostavljenu percepciju baroka kao kienog, pompoznog i dvorskog stila. Tek nakon to je vrednovan Caravaggio i njegov barokni naturalizam, i Zurbarn je dobio svoje zaslueno mjesto u povijesti baroknog razdoblja, i to kao slikar dotaknut Caravaggiovim naturalizmom i chiaro-scurom, no koji je uz njega uspio razviti i svoj autonoman izraz. 2. Kontekst vremena u kojem umjetnik djeluje panjolska je u vrijeme Zurbranova djelovanja bila dinastika mornarhija na elu sa Habsburgovcima i kraljem Filipom IV., sa dvorom smjetenim u Madridu. No za razliku od ostalih europskih zemalja ovog vremena, bila je prisno povezana sa Crkvom i Papinskom dravom, te je njena uloga bila kljuna za dravu, politiki, ekonomski i kulturalno. Cijeli panjolski teritorij u ovo vrijeme je proaran crkavama i samostanima u kojima se odvija ivot brojnih redova, te imaju veliku ulogu u stvaranju mentaliteta drave. Oni su, izmeu ostaloga, bili glavni naruitelji umjetnikih djela kojima su opremali svoje prostore te je njihova teoloka misao, u ovo vrijeme sklona misticizmu, redovito utjecala na izgled djela. Za razumjeti specifian panjolski duh privren tradiciji treba uzeti u obzir viestoljetnu prisutnost Arapa na Pirinejskom poluotoku. Njihova kultura, kojoj se dugo opiralo, je ostavila traga, a grevita elja za osloboenjem kranskog tla od pogana je ostala trajno prisutna u panjolskom duhu i rezultirala golemoj privrenosti Crkvi. Zurbran je roen nedaleko od Seville, u malom gradiu u pokrajini Extremaduri, Fuente de Cantosu, no veinu svog radnog vijeka je proveo u Sevilli. Sevilla je grad koji je procvjetao u 16. i 17. stoljeu. Nakon otkria Amerika je postala glavna luka preko koje se trgovalo sa prekooceanskim kontinentom. Nastanjuje ga nova elita sastavljena uglavnom od trgovaca, a u silnoj mnoini novih tendencija mladog urbanog grada podiglo se i mnotvo novih crkava. Poznata je injenica da je Sevilla u to vrijeme imala preko trideset upa i ezdeset samostana. Novopodignute graevine je trebalo opremiti, te privueni narudbama, Zurbran, kao i drugi umjetnici, dolaze u ovaj grad. Slikari su veliki dio prihoda ostvarivali
2

bojei skulpturu kojom su se opremale crkve, a tek onda narudbama slika, koje su imale manju vanost u odnosu na skulpturu pri opremanju crkve. Nije ni udno onda da je na Zurbranovim slikama vidljiv i poneki utjecaj seviljske skulpture tog vremena.

3. ivot i djelo Zurbran je roen 1598. godine (umro 1664.), te je prvo bio aktivan u svom rodnom gradu Fuente de Cantosu, prije nego se doselio u Sevillu 1614. godine. U poetku je naukovao kod ne ba poznatog slikara Pedra de Villaneuve i to samo tri godine. U Sevilli provodi gotovo itav svoj slikarski vijek, s tim da oko 1630. prima narudbe za kraljevski dvor Filipa IV. u Madridu. Inae, vrijeme Zurbranova djelovanja je vrijeme kad u Italiji djeluje druga generacija slikara sljedbenika Caravaggia i Caraccija, poput Guida Renija ili Domenichina. Njegovo slikarstvo jasno govori o modernim stilskim uplivima Caravaggiovog naturalizma i chiaro scura, ali nije poznato da li je bio u direktnom kontaktu sa njegovim slikama, slikama njegovih uenika ili je taj stil doplovio sa nekim panjolskim slikarom koji je iao u Italiju. Jo jedna stilema u slikarskom opusu Zurbrana je i polikromna skulptura Seville. Postoje majstori ija skulptura izrazito asocira na Zurbranove likove koji posjeduju jednu izvanrednu skulptorsku kvalitetu sadranu u trodimenzionalnosti, krutosti postava i monumentalnosti likova. Ta skulptorska teina je stvorena upotrebom svjetla i sjene koje je strogo podijeljeno i visoko kontrastirano, a ljudsko tijelo i objekti su definirani preciznim linijama, no uz ove takorei ope karaktristike koje je uveo Caravaggio, a koje Zurbran vjeto koristi, skulpturalnosti likova moda najvie doprinosi njegova osobna stilska kvaliteta, a to je svojevrsna tenja ka elementarnom definiranju prostora i likova i pojednostavljivanja ploha koje njih ine. Ta tenja ne dolazi do izraaja u svim djelima, ali je prepoznatljivo njegova, jednako kao i nain na koji slika bijelu boju, a naroito draperije odjee i tkanina. Draperiju bi slikao direktno iz prirode, namjestivi je u svom studiju, a zatim prenosio na platno. Zbog vjeine slikanja bijelom bojom esto je slikao redove koji nose bijele halje, poput katurzijanaca ili Reda milosrdne brae. Redovi su zbog brojnosti samostana u gradu i okolici, redovito bili njegovi glavni naruitelji. Pa su tako este teme Zurbranova slikarskog opusa stroge i asketske religiozne figure ija je namjera ojaati duh, a kazniti tijelo i tjelesne potrebe ,odnosno trebale su promatraa, a najee su to bili redovnici, poticati na duhovnost. Te su kompozicije reducirane na jednu figuru koja je u meditaciji, molitvi ili nekoj kontemplaciji nad lubanjom. Taj nain prikazivanja likova koji je tako tipian za panjolsko
3

barokno slikarstvo (npr. Ribera) povezan je i sa odreenim vjerskim strujanjima tog vremena kad su panjolci bili osobito skloni misticizmu. Stoga figure, poput sv. Franje, kojeg Zurbran tako esto slika, ostavljaju dojam mistika koji komunicira sa onostranim. Nekoliko je ulja na platnu sa prikazom sv. Franje koje je Zurbran slikao. Uz sve navedeno one posjeduju jo nekoliko karakteristika: smjetanje figure u sivi ili smei nedefinirani prostor, te nije uvijek jasno da li je to interijer ili eksterijer; elementaran prikaz bez detalja; mistik je odjeven u smeu habit, a ponekad mu kapuljaa prekriva lice i baca sjenu na njega, ime se postie jo jedna doza tajnovitosti lika; habit je esto sa zakrpama ime se aludira na skromnost i nemar za materijalnim; poloaj i nain prikaza sveca varira, no uvijek rije o tijelu koje je s jedne strane osvijetljeno, a s druge se tek nazire u dubokoj tami. Zbog elementarnosti kao Zurbranove stilske kvalitete, skromne asketske figure su mu jako dobro odgovarale, no asketski sveci nisu jedini koje je slikao. Postoji cijeli niz slika namijenjenih pojedinanom tovanju svetaca koji su prikazani u punoj figuri, a smjeteni ponovno u nedefinirani i niim opisani prostor (Sv. Grgur papa, Sv. Bla, Sv. Jeronim itd.). Potpuna pozornost je na njima jer ne postoji nita u pozadini to bi omelo promatraevo oko. Zurbran ih prikazuje na skulptorski nain, a volumen njihova tijela je postignut tako to su dijelom u tami, a dijelom snano osvijetljeni. Obrisne linije su jasno definirane, te sve ukazuje na dobro razumijevanje i prihvaanje Caravaggiovog baroknog naturalizma. S tim da su Zurbranove figure krue i stroe, a njihove draperije su izrazito mirne. Iako veliku pozornost posveuje obradi draperija, ona se najvie istie po ornamentu i sjaju koji nosi odreeni materijal, no nema previe nabora i oni uglavnom tee geometrizaciji. I cjelokupni dojam koji likovi ostavljaju je izrazito jednostavan i pomalo geometriziran, najee zvonoliki, oblik. Kasnije e ovakav nain slikanja utjecati na neke kubiste koji e prouavati njegova djela. Sljedea grupa svetakih samostalnih figura, a koja se mora izdvojiti kao posebna cjelina su svetice (Sv. Margareta, Sv. Apolonija, Sv. Agata, Sv. Casilda, Sv. Doroteja, Sv. Rufina). Zurbran uvodi izrazito dopadljiv nain slikanja enskih svetakih likova u raskonim haljinama sa ponekim detaljom panjolske narodne nonje, poput torbice, eira i sl. One djeluju poput gracioznih dvorskih dama koje su izale u etnju da bi pokazale svoju novu haljinu i paljivo ureenu frizuru, a nedostatak aureole ih jo dodatno posvjetovnjuje. Jedni nain da se prepozna da su to svetaki likovi jesu njihovi atributi koje nose u rukama. Njihova lica su prilino idealizirana, a rije je o crnokosim ljepoticama rumenih obraza i crnih oiju. Likovi su opet postavljeni u niim opisanu pozdinu na kojoj se istiu bljetave boje haljina koje nose. arobna je paleta koju Zurbran koristi na ovim prikazima, a uvijek je rije o
4

sonim mediteranskim bojama (uta, zelena, crvena, ruiasta, plava, naranasta). Promotri li se prikaz ovih svetica jedan za drugim, stjee se uvid u to da je slikar prilino dobro poznavao tadanje enske haljine s obzirom da su sve razliitih boja, kroja i materijala. Zurbran je naslikao nekoliko slika i za Red milosrdne brae. Najpoznatija u dananje vrijeme je slika koja prikazuje sv. Serapiona1 iz 1628. godine, a koja je krasila njegovu grobnu kapelu. Svetac je prikazan do pola figure u prirodnoj veliini, glava mu je beivotno oslonjena na desno rame, a ruke zavezane te se ini kao da sva teina tijela poiva na njima. Na tamnoj pozadini istie se bujna bijela draperija sveca koja ivi svojim ivotom na beivotnom tijelu. Uoava se da joj je slikar posvetio veliku panju, da je precizno izveo svaki nabor, te ga osjenao ili osvijetlio. Uinak je nevjerojatno opipljiva i realistina bijela draperija koja svojom snagom i volumenom doprinosi osjeaju strahopotovanja prema svecu iji muen, ali i oputen, izraz lica govori da je umro za pravu stvar. Upravo zbog toga ova slika je esto usporeivana sa Davidovom slikom Maratova smrt koja takoer velia ovjeka koji je umro za neku svrhu veu od njega samoga, vrijednu umiranja, a koja u promatraa izaziva strahopotovanje. Takoer, postoji odreena slinost u oputenom nainu na koji je postavljena glava umrloga, kao i naglaeno koritenje bijele boje. Osim slike sv. Serapiona, Zurbran je naslikao i nekoliko slika koje prikazuju sv. Petra Nolasca, osnivaa reda. Vizija sv. Petra Nolasca s anelom prikazuje kleeeg sveca, naslonjenog na stol, sklopljenih oiju kao da duboko spava, a na ostataku slike, koji se moe zamisliti kao da se odvija u sveevu snu, vidi se aneo koji prstom upire u Nebeski Jeruzalem sakriven iza mutnog oblaka. Prostor u koji su smjeteni likovi je nedefiniran, te Zurbran izbjegava razlikovati i jasno definirati granicu izmeu Neba i Zemlje. Stol i nemarno postavljena stolica, kao i prevladavajui smei tonovi posvjetovnjuju ovaj prikaz, a Nebeski Jeruzalem koji se rastvara u pozadini kao da se nalazi upravo vani, iza prozora sveeve odaje. Na slici posebno do izraaja dolazi leprava i irealno obojena draperija anela koja je u kontrastu sa bijelom, mirnom i opipljivom draperijom zemaljskog sveca. Jo jedna slika sa slinom tematikom je Vizija sv. Petra Nolasca sa raspetim sv. Petrom.2 Kompozicija je odreena sa dva lika, naopako raspetim sv. Petrom sa desne strane, te nasuprot njega, kleeim sv. Petrom Nolascom. Sredite i glavni naglasak slike tvori njihov dijagonalni oni kontakt, koji ostavlja neuobiajen i poneto zbunjujui dojam, s obzirom da je apostolova glava postavljena naopako u odnosu na sveevu
1 2

Meu prvim muenicima ovoga reda. Prema predaji sv. Petar Nolasco je molio i htio podi na hodode u Rim na grob sv. Petra, no tokom molitve ukazao mu se sv. Petar i poruio mu da ne ide i ostane tu u domovini gdje ima vanijeg posla, aludirajudi na protjerivanje Maura sa Pirinejskog poluotoka.

glavu. Ipak, u nainu njihova neobinog komuniciranja postoji neto svakodnevno i uobiajeno, bez pretjeranog iznenaenja i iskazivanja emocija likova. Vrhunac ireal nosti na slici tvori prostor u koji su smjeteni, a tvori ga crvenkasto smea boja tla koja se postupno, oko vizije raspetog apostola, pretvara u uarenu plamenu boju. No osim bojom, prostor niim drugim nije definiran. Jo jedna slika na temu svetake vizije je Vizija bl. Alfonsa Rodrigeza koja je drugaijeg tipa od prethodnih. Na njoj je prostor Neba i Zemlje jasno definiran. Kompozicija je podijeljena na dvije zone jednake veliine, gornju, Nebesku, na kojoj na oblacima obitavaju Krist, Bogorodica i aneli, te donju, zemaljsku, gdje je kleei svetac i aneo. U njihovoj pozadini se vidi perspektivno skraena gradska ulica. Elementi arhitekture u donjoj zoni su izrazito pojednostavljeni i elementarni te takve ulice podsjeaju na De Chiricove koje e nastati stoljeima kasnije, a za koje nije iskljueno da su ovdje pronale svoj uzor. Cijeli prostor ujedinjuje topla smea atmosfera koja dijelom dolazi iz pranjave ulice u pozadini koja kao da je naslikana na jakom podnevnom suncu, to vjerojatno proizlazi iz panjolskog krajolika i klime u kojoj je slikar obitavao. Sakriveni od sunca, bl. Alfonso i aneo se nalaze u tamnoj prostoriji, a uareni oblaci na kojima stoje sveci kao da su ugurani pod strop iste prostorije. Zapravo je gotovo neobjanjiv nain na koji Zurbaran postie da ovaj prikaz djeluje tako svakodnevno i realno. Tema Raspea se takoer istie u Zurbranovu opusu, pa je 1627. godine naslikao Raspee koje se, vie nego ostala djela, pribliilo Caravaggiovom naturalizmu i to u nainu na koji je naslikano Kristovo raspeto tijelo. Snani chiaro scuro je vidljiv na tijelu i blistavoj bijeloj perizomi, te lik Krista posjeduje onu dozu naturalizma gdje se osjeti teina i opipljivost blijedog mrtvog tijela. Ikonografska karakteristika tipina za ovovremeno panjolsko slikarstvo i skulpturu je to to prikazani Krist stoji na malom drvenom postamentu. Takva ikonografija se povezuje sa nekim sjevernjakim uzorima, a postoji i Drerova slina grafika. Raspee s autoportretom (1635. - 1640.) je znaajno jer je tu Zurbran naslikao svoj autoportret na kojem gleda u raspetoga Krista, a u ruci dri kistove i paletu boja. Doza naturalizma se smanjila u odnosu na prethodno Raspee, ali se istie zbog svojevrsnog pranjavog sfumata kojim je sve proeto, likovi i pozadina sa planinskim krajolikom u daljini. Ipak, moda najvea ar ove slike lei u praznom prostoru koji prevladava oko Kristovog, visoko postavljenog, kria i tvori svojevrsnu jezu i tiinu, a slikar suosjeajnim izrazom lica i gestom ruke odaje potovanje prema Kristovoj patnji.

Nakon 1630. godine Zurbran prima narudbe od kraljevskog dvora u Madridu i kralja Filipa IV. Dobio je zadatak da napravi ciklus od deset slika na temu Herakla za Salon de los Reionos, a koje su potom bile objeene iznad prozora salona. Slike su nastale do 1635. godine i to je njegova jedina vanija narudba od kraljevskog dvora i van Seville. Habsburgovci su Herakla smatrali svoji dalekim pretkom zbog njegovog utjelovljenja vrline i snage, ali i zbog toga to je on bio samo ovjek sa nadljudskim sposobnostima i boanskim vrlinama koje su trebale predstavljati i reklamirati ovu dinastiju, pa i samog naruitelja kralja Filipa IV. Zurbran je naslikao devet slika sa prikazima Heraklovih zadataka i desetu sliku koja prikazuje njegovu smrt. U tim velikim platnima koristi sve to je dosad usvojio, a posebno naglaava chiaro scuro da bi postigao veu dramu prizora. Ipak, pokazuje odreenu nevjetost sa ovim antikim scenama, te su prikazi ponekad neuvjerljivi, npr. prikaz Nemejskog lava je dosta naivan, dok Heraklov izraz lica nekad, kad na njemu pokuava iskazat snagu, djeluje pomalo groteskno. ini se da veliki prizori puni sirovog dramatskog naboja nisu bili njegova preferencija, te se puno bolje snalazi sa svetakim likovima. Tema, izuzev sakralnih, u kojoj se Zurbran istaknuo je i mrtva priroda. Naslikao je niz prikaza vaza, voa, vreva, cvijea i sl. Kao i u svemu kod Zurbrana radi se o reduciranim jednostavnim prikazima. Svjetlo je usmjereno na objekt koji se istie na tamnoj pozadini. Slikani objekti su uglavnom postavljeni na jednostavni drveni parapet, a njihov oblik tei geometrizaciji, dok su linije izrazito jasne i stabilne. No unato jednostavnosti, ovi prikazi posjeduje jednu kvalitetu, uzvienost i ljepotu svakodnevnog predmeta koji, okupani svjetlom, izraavaju svu ljepotu oblika bez obzira na to to predstavlja. Kao to se vidi po koliini i raznolikosti narudbi, kao i time da je slikao za kraljevski dvor, Zurbran je bio jako cijenjen za svog ivota. No, nakon 1640. godine ugled mu pomalo slabi, a njegov strog i krut stil se usporeuje sa sentimentalnom religioznou slikara poput Murilla koja je u to vrijeme postala moderna.

LITERATURA: - Baroque : architecture, sculpture, painting; urednik: Rolf Toman, Koenemann 2004. - Germain Bazin, Barok i rokoko, Beograd 1975. - H. W. Janson, Povijest umjetnosti, Varadin 2003. - Enciklopedija likovnih umjetnosti, Zagreb, 1965.

www.spanisharts.com www.francisco-de-zurbaran.com www.artchive.com www.newadvent.org www.abcgallery.com www.wga.hu