FRAGMENTI 1. Ako otac sina u vlasti dade u asopciju tj.ako to pred nadlenim sucem izjavi u zapisnik!

Otac u vlasti je osoba sui iuris(on je na elu rimske obitelji) dok je sin alieni iusris(njemu je podloan) Ovaj fragment pripada postklasinom razdoblju. Oinska vlast (patria potestas) u staro civilno doba je bila je vrlo jaka.Prvenstveno je obuhvaa pravo ivota i smrti nad osobama u valsti-vitae necisque potestas.Sveenikim tumaenje pravnih propisa razvila se ustanova adopcije tj.posinjenja osobe alieni iuris koja iz dosadanje obiteljske i oinske vlasti prelazi pod vlast drugog oca obitelji.Adopcija se vrila formalistikim pravnim poslovima.U Klasici je mjenja poloaj sina u vlasti(sin moe imati i svoju imovinu tzv.peculium castrense)i patria potestas je u nekim aspektima ublaena-U postklasici oinksa vlast doivljava odreene modifikacije(Konstantin zabranjue ubijanje djetera), a u 4 stoljeu n.e nestaje i noxae deditio.Imovina sina se priiruje pa tako postaje vlasnikom i peculiuma quasi castrense. U postklasici se adopcija ostvaruje novim formama.Za osobe koje nisu u vlasti carskim odobrenjem, a za osobe koje su u vlasti izjavom pred javnom vlau.U ovom fragmentu vidljivo je da je izvena adopcija pred sucem(tj tijelom javne vlasti)kako nalau propisi adopcije jer se tu radi o osobi u vlasti!

2...Sin u vlasti ne moe uiniti oporuku jer nema nita svojega da bi time mogao oporuiti.Ipak boanski August je odredio da sin u vlasti koji je vojnik moe oporuiti u vezi s onim pekulijem to ga je stakao u vojnom logoru-a kasnije je (to) doputeno i otputenicima iz vojske tj.veteranima , i to odgovorom boanskog Hadrijana U starom civilnom pravu pater familias bio je smatran jedinim i iskljuivim vlasnikom obiteljske imovine.Podreena djeca i daljni potomci bili su imovinsko nesposobni, gotovo kao i robovi.Znai osoba u vlasti sve to je stekla stekla je za oca obitelji,a ne za sebe,.U doba principata javlja se ustanova peculiuma.Pater familias dao bi sinu ili nekom drugom lanu obitelji izvjestan dio imovine na samostalno upravljanje.Pravno je pekulij oevo vlasnitvo ali bi sin praktiki njime upravljao. a dijelom i raspolagao kao da je sam vlasnik. I za obaveze povodom poslovanja pekulijem odgovarao bi treim osobama otac na osnovi tube nazvane actio se peculio koja takoer ulazi u actiones adiectitiae qualitates. U principatu jer car August odredio da sin imovinu koju je stekao za vrijeme vojnike slube (in castris)i stee za sebe,a ne za oca.Znai mjenja se imovinskopravni poloaj sina u vlasti!Imovina steena u vojsci naziva se peculium castrense. U postklasici,od Konstantina se imovini steenoj u vojnoj slubi pridodaje imovina steena u dravnoj slubi (kao advokat) i to se sve skupa naziva peculium quasicastrense Peculiumu castrense se dodavala imovina koju su kuna djeca stekla od majke i majinih potomaka (ona se nazivala bona materna) U Justinijanovom dobu peculium quasicastrense + bona materna inila je ustanovu bona adventitia. Justinijan je proirio tu vrstu imovin na sve ono to je dijete u vlasti steklo od bilo koga drugoga osim od oca obitelji 3. stoga ako je sin obitelji u vlasti svog oca stekao sebi neto, ali ne iz oeva imetka, nego iz bilo kojeg drugog razloga, to ne pripada njegovim roditeljima u puno vlasnitvo kao neko, ve stjeu samo plodouivanje, a vlasnitvo pripada sinu obitelji. U staro civilno doba sin u vlasti nije mogao sticati nita za sebe ve samo za oca.U klasici je imovinskopravni poloaj djeteta u vlasti mjenja pa on za sebe moe sticati imovinu dobivenu u vojsci(peculium castrense),u postklasici i imovinu steenu u dravnoj slubi(peculium quasi castrense), u od Konstantina imovina koju djete stje od majke, njezinih potomaka ili branog druga takoer pripada djetetu u vlasti(bona materna)To pripada u vlasnitvo djeteta u vlasti,a otac obitelji ima pravo plodouivanja pa je ne moe otuiti.Ta se dobr au modernoj zannosti nazivaju bona adventitia ,a Justinijan je proirio tu imovinu na sve ono to je dijete u vlasti steklo bilo od koga drugoga osim od oca obitelji!!

4. Pravno je pravilo da neznanje prava svakome kodi, a neznanje injenice ne kodi..maloljetnicima ispod 25 godina doputeno je nepoznavati pravo , to se uizma i za ene u nekim sluajevima zbog nedovoljne vrstine osoba enskog spola. Nesavjestan nesklad izmeu volje i oitovanja naziva se error, a definira se kao neispravna (ili nikakva ) predodba o pravu ili injenicama. Ve su klasini pravnici vrlo dobro razlikovali zabludu o injenici. (error in facti ) i svrstali je u error essentialis to ima posljedicu nevaljanost pravnog posla, od erron in iuris koja se ne uzima u obzir(odnosno ne dovodi od nitavosti pravnosg polsa) osim u nekim sluajevima npr.maloljetnika tj.lmlaih od 25 godina i ena. Npr.netko nezna u kojem roku moe uloiti alba, ne zna da li je neki pravni posao mora imati odreenu formu. Neznanje prava svakome kodi(dovodi do nevaljanosti pravnog posla), a neznaje injenica ne kodi.(ne dovodi do nevalajnosti pravnpg posla)Ovo je kasnije formulirano kao ignorantia iuris nocet i ignorantia facti non nocet. 5.treba znati da , nakon to je kupac upao u zakanjenje, prodavatelj vie ne odgovara za kulpu,ve samo za dolus! Do ispunjenja , odnosno do ispunjenja inidbe u roku moe doi i zbog dunikova (mora debitoris)i vjerovnikova zakanjenja(mora creditoris) Mora debitori nastaje kada on svojom krivnojm, to jest bez opravdana razloga u vrijeme dospjelosti ne ispuni svoju obavezu.Ispunjenje je u asu dospjelosti bilo mogue ali dunik to nije uinio kod nastupanja zakanjenja duniak traile su se odreene pretpostavke-obaveza je trebala biti utuiva i valajna, stoga nema zaknjnja kod prirodnih obaveza (obligatio naturales) za zakanjenje je bila potrebna dunikova subjektivna krivnnja , to zani da kod objektivnih razloga zakanjenja (npr.dunikova srijeenost dravnim poslom) nisu nastupale poslejdice more debitoris. Posljedice more debitoris bile su razliite u posloviam stricti iuris i bona fidei.u prvima je dolazilo do pootrenja dunikove odgovornsoti , jer je on i nakon zaknjenja odgovarao i za sluajnu propast stvari kada se radi o speciesu. Kod negotia bona fidei nije bilo nuno pravilo o perpetuatio obligationis (dunik nakon zakanjenja odgovara i za sluajnu propast) jer je dunik trebao andoknaditi tetu tj.sve ono to je druga stramka pretrpjela uslijed dunikova zkanjenja. Mora debitoris prestaje (purgatio mores)ako dunik naknadno ponudu i vjerovnik primi ispunjenje inidbe mora creditoris (zakanjenje vjerovnika)nastaje kada vjerovnik bez opravdana razloga odbije ponueni primitak inidbe.ponuda treba biti stavrna ne samo verbalan Kod more creditores ne trai se dospjelost trabine niti krivnja. Bitna posljedica vjerovnikova zaknjenja jerst smanjenje odgovornsoti dunika jer on nakon nastupanja more odgovraa samo za dolus a ne i za kuplu . Mora creditoris prestaje tj,purgatio morae kada vjerovnik naknadno izjavi da e primiti inidbu koju je raniej odbacio. 6.Ako rob umre, prodaja je (valjana) kao da je predan, naime prodavatelj se oslobaa, a kupcu rob propada! U ovom fragmentu se radi o kupoprodaji.Emptio venditio je potpuno dvostrani konsenzualni ugovor na temelju dobre vjere kojim se 1 stranka prodavatelj(venditor) obavezuje prepustiti 2 strani (emptoru)irno uivanje neke stvari(habere licere,a ne prijenos vlasnitva,)a druga strana se obezuje platiti kupovnu cjenu (pretium) Obavezni odnos prestaje predajom stvari(tradicijom) od prodavaoca kupcu znai ispunjenje njegovog dijela inidbe.Prodavatelj u klasici odgovara za dolus i kustodiju, dakle i za sluajnu propast stvari sve dok stavr nije predana kupcu, ali ne odgovara i za vii silu.Ako bi individualno odreena stvar propala( u ovom sluaju konj) uslijed vie sile , prodavatelj se oslobaa obaveze, a kupac mora platiti pretium.Sav rizik pada na kupca(periculum est emptoris) 7.CELS. Dao sam ti novac da mi da (roba) Stiha .Je li taj ugovor vrsta prodaje ili nema druge obaveze ve one kada nakon predane stvari nije uslijedila predaja(neke druge stvari)?Sklon sam ovom drugom. U ovom fragmentu se radi o inominatnom ugovoru-permutaciji.Inominantni ugovori su konsenzualni ugovori potpuno dvostrano obvezujui koji nastaju time to je jedna strana ispunila odreenu inidbu pa je zbog toga 2 strana obavezna da sa svoje strane uini drugu inidbu to ju je obeala.Prema sadraju inidbe i protuinidbe

inominanti kontrakti djele se u 4 skupine.Ovaj fragment bi pripadao skupini do ut des-dam da da.(kaznije nazvanog permutatio)Permutatio nastaje kad 1 strana daje drugoj neku stavr u vlasnitvo(u ovom primjeru novac),a druga strana joj takoer daje odreenu stavr kao protuinidbu u vlasnitvo(konj)inidba i protuinidba su na dare. U doba klasike mnogi inominantni kontrakti nisu bili neposredno utuivi.Stranka koja je ispunila svoj dio inidbe nije mogla natjerati da to isto uini i druga strana nego je samo mogla zahtjevati vraanje onoga to je dala ili uinila.Ako se inidba sastojala u davanju stvari(dare)mogla se koristiti condictio ob rem dati(u justinijanovom pravu nazvana causa data causa non secuta),a ako jse inidba satojala u injenju(facere)mogla se koristiti actio doli.Do neposredne utuivosti a time i potpunog priznanja odnosa iz inominantnih ugovora poinje poetkom klasike djelatnou pretotra i enkih pravnika.Za permutatio sabinovci su traili utuivost izjednaavajui kupoprodaju sa zamjenom, to je vidjljivo i iz ovog fragmenta. Tek u Justinijanovom pravu svi inomnantni ugovori postaju utuivi!! 8.Gai.3.147 nadalje sa postavio pitanje ako sam sklopio sporazum sa zlatarom da mi iz svog zlata izradi prsten odreene teine i odreenog oblika i da primi, recimo 200 denarija, je li to prodaja ili ugovor o djelu.Veina matra da se tu ugovara prodaja.Ako mu ipak dadem svoje zlato uz plau za uinjeni posao ,radi se o ugovaranju ugovorom o djelu! Iz prvog primjerovog fragmenta rekli bi da je to ugovor o kupoprpdaji(emptio venditio) jer su pristutni elementi essentialie negotti (cijena-200 denarija, i stvar-prsten).To je potpuno dvostrano obvezuju kontrarni ugovor na temelju dobre vjere u kojim se 1 strana prodavatelj(venditor) obavezuje prepustiti drugoj strani (kupcuemptoru) mirno uivanje neke stvari, druga strana se obavezuje platiti kupovnu cijenu.No u drugom primjeru kad znamo podatak da naruitelj daje materijal i da e conductor(izvritelj )za to piti plaen uviamo da se tu radi o locatio conductio operis(ugovor o djelu).Locatio conductio operis je potpuno dvostrano obvezuju konsenzualni ugovor na temeljima dobre vjere koji nastaje tako da se locator(naruitelj) obavezuje daje materijal a conductor(izvritelj) se obavezao da e napraviti odreeno djelu za plau (merces). U naem primjeru locator je dao svoj materijal(zlato),a conductor(se obavezao da e napraviti prsten za 200 denarija to predstavlja merces. Odgovornost izvoaa(conductora) djela: On odgovara za omnis culpa!Za impertitiu(neznanje) jer je vailo da se i neznanje ubraju u krivnju.Ako je neke poslove ili dio posla povjerio svojim namjetenicima , odgovarao je i zbog pogreke u izboru( culpa in eligendo)Ako bi naruena stvar propala prije ispuruke zbog vie sile(vis maior)conductor nije odgovarao za to.On nije odg.ni kad je stvar propada zbog loe kvalitete materijala koje je da locator, ni kad se u svemu moram drati locatorovih naredbi, a one se nisu nalezile u skladu sa prirodom posla (t.kad su nili contra legem artis) 9.I.2.1.41ako se ( stvari) tradiraju zbog darovanja ili miraza ili bilo kojeg drugog pravnog posla, nedvojbeno se prenosi vlasnitvo.Prodane i kupljene stvari ne stjee kupac drugaije nego da prodavatelj plati cijenu ili da mu na drugi nain dade osiguranje , na primjer poruanstvom ili zalogom! Vlasnitvo se u predklasici i klasici moglo prenijeti putem mancipacije,tradicije.in iure cessije, dospjelou,uzukapijom,okupacijom i drugim. Mancipacija je prijenos vlasnitva nad res mancipi posebnom civilnopravnom formulom. In iure cessio je prijenos vlasnitva nad res mancipi i res nec mancipi posebnim izvanparninim postupkom ored magistratom Traditio je pravni posao sa stvarnopravnim uincima kojim se stjee kviritsko vlasnitvo na res mancipi, a bonitarno vlasnitvo nad rec nec mancipi uz mogunost naknadnog stjecanja kviritskog vlasnitva(dosjelosu) U klasino doba je preteiti ,a u Justinijanov doba jedini derivativni nain stjecanja vlasnitva! usupacio(dosjelost)jest stjecanje vlasnitva neprekidnim posjedovanjem neke stvari protekom odreenog vremena zakonom. Traditio uz odreene pretpostavke dovodi do prijenosa vlasnitva ,a one su: tradent mora biti i vlansik, mora postojati opravdan razlog (iusta causa) , te treba postojati volja obje stranke da prenesu odnosno prime vlasnitvo! Iusta causa traditionis jest pravni posao koji prethodni tradiciji i koji opravdava i moguuje prijenos vlasnitva 1 subjekta na drugi.Po pravilu su to poslovi obaveznog prava(kupoprodaja, darovanje)ali mogu biti i iz obiteljskog prva(obeanje miraza) U ovom fragmentu dokazali smo da postoji iusta causa i da dolazi do prijenosa vlasnitva tradicijom!

U postklasici dolazi do znatnih promjena u pogledu samog pravnog razloga (cause) i u pogledu tradicije.Sve se vie poinje isticati da je tradicio samostalan stavrnopravni posao koji na temelju dogovori dovodi do prijenosa vlasnitva bez obzira an causu. Nestaje mancipacija,in iure cessija. U justinijanovo doba tradicija postaje jedini nain derivatvnog stjecanje vlasnitva. Sklapanjem ugovora nastaje obaveza prodavatelja da e osigurati miran posjed stvari, i obaveza kupca da e za tu stav platiti odreenu ugovorenu cijenu(pretium) Prodavatelj se moe osigurati bilo u obliku poruanstva il napr.zaloga.Poruanstvom je osiguran jer 3 osoba je na starni glavnog dunika i u sluaju da dunik ne moe spuniti inidbu (platiti), za nejga e to uiniti jamac.U zalonom pravu vjerovnik se osigurava tako da dri stavr u posjedu sve dok dunik ne ispuni ugovorenu inidbu! 10.CT.3.1.2 Tko kupuje .neka upozna visinu zemljinog poreza.Neka nitko ne pristupi prodaji bilo koje stvari,ako sigurno i pravo vlasnitvo ne pokau susjedi u doba kada se ugovor izmeu prodavatelja i kupca sklapa na svean nain! Ovaj fragment pripada pretklasinom dobu.vlasnitvo je tada pretrpjelo znatne promjene .Klasino suprostavlejnje dominium ex iure Quirintium pretorskom vlasnitvu (in bonis esse) nestaje jer nestaje razlika izmeu ius civile i ius honorarium.Vlasnitvo nad zemljom se nazivalo proprietas ! Nestaje mancipacija,in iure cessija dok traditija nije samostalan element stjecanje vlasnitva!Stjecanje vlansitva od kojih su posebno znaajne Konstantinove odredbe o prodaji i darovanju zemljita.Dakle,za .Valjanu zemljinu kupoprodaju trai se d akupac mora na sebe izriito preuzeti zemljini porez, da kupoprodaja mora biti pismena, da u sadraj prodajnog ugovora ulazi i tradicija i to pred susjedima,prodaja ima stavrnipravne uineke.Bez plaanje cijene prodaja nije valjana!U Justinijanovo doba nestaje razlika izmeu rec mancipi i res nec mancipi. Formalno se ukidaju 2 tipa vlasnitva.Justinijan ne shvaa tradiciju kao posao stvarnoprava! 11.GAI.D.6.1.36 Da ne bi nepotrebno posjednik vodio postupak onaj koji die petitornu tubu, treba ispitati je li onaj protiv koja je podignuta tuba posjednik (ili je dolazno prestao posjedovat stvar) Ovaj fragment pripada klasino pravu.Tu se radi o podizanju vlasnike tube (rei vindikacija)Ona je akcija in rem , usmjerena protiv svakoga i zato se u intenciji ne spominje tuenika, ve se samo trai da se ustvri da je tuitelj tj.vlasnik po kviritskom pravu.Pravo dokazivanja pada na teret tuitelja(on mora dokazati svoje vlasnitvo nad odreenom stvari)Tuba ide za povrat stvari!Status tuenog odnosno posejdnika je bolji8..melior est condictio possidetis) jer ako tuitelj ne dokae svoje vlasnitvo tuitelj se solobaa i ostaje u posjedu stvariei vidikavciju moe podii samo vlasnik-neposjednik protiv neposjednika -vlasnika.U justijanovom dobu to se mjenja pa tueni ne mora biti posjednik ali damo u 2 sluajeva -Prvi primjer je onaj jada netko dolazno napusti stvar( qui dolo deddit posseidere), a drugi je kada se netko uputa u parnici samo da bi nekoj osobi omoguio na temelju dosjelosti da stekne odreenu stvar(qui letem se obtulit)Rei vindikacija je formula arbitraria tj.ima posebnu arbitrarnu klauzulu k Dijelovi rei vidikacije a)intentio-tubeni zahtjev (trai se vraanje stvari) b)arbitrarna klauzula( poziva se tuitelja da dobrovoljno ispuni inidbu!tj.vrati stvar c)condemnatio-ovlatenje suca da osudi ili oslobodi .Condemnatio je uvijek glasila an novac,a kako rei vidikatio ide za vraanjem stvari izmeu njih ubaena je arbitrarna klauzula!! 12.Kad bi onog roba, to ga je kupio i to mu je predan ,Aulo agerije gosinu dana posjedovao osim toga kad bi trebalo da taj rob o kojem se vodi spor bude njegov po kviritskom pravu, on nee stavr vratiti(na tvoju odluku?) koliko ta stavar vrijedi, na toliko novaca. Sue osudi Numerija Negidija Aulu Augeriju, ako se pak ne dokae oslobodi! Ovaj fragment pripada klasinom postupovnom pravu.Ovdje se radi o actio publicianu (pretorskoj tuni za zatitu bonitarnog vlasnika) Dijelovi ove formue su a)intentia-tubeni zahtjev koji je incertum to se vidi po rijei eius i to upuuje da je

takoer kondemnacija incerta(neodreena),condemnatia-ovlatenje suca da osudi ili oslobodi, condemnacija.potpuno objanjava predmet spora jer je intentia stavljena na incertum! Ta formula naziva se i fikticijskom formulom jer pretor fingira da je prolo vrijeme dosjelosti godinu dana posjeduje Aulo Agerije roba) da je on kviritski vlasnik, te nareuje sucu da donese presudu uzimajui u obzir spomenutu fikciju.Kako se radi o zatjevu na temenlju civilnog prava upotrebljen je tehniki izraz oportere. 13.Javol. D 41.3.16 Tko je dao zalog, posjeduje samo s obzirom na dosjelost,a to se tie svih ostalih pravnih poslejdica posjeduje onaj koji je primio! Fragment je vezan za contractus pigneraticius(ugovor o zalogu)-To je relano nepotpuno dvostani obevzuju obavezni ugovor na temenlju dobre vjere koji nastaje time to dunik predaje vjerovniku neku stvar u posjed radi zalonog isuguranja vjerovnikove trabine, azaloni vjerovnik je obavezan vratiti stvar kad a prestane zalono pravo!Po rimskom pravu i zalono vjerovnik i dunik su u posjedu stvari.Zaloni vjerovnik je detentor (on dri stavr u posjedu do namirenja trabine.Detentori imaju corpus(faktino dranje stvari) ali nemaju animus possidendi(volju zadravanja stvari)Inae detendor ne uiva posjedovnu zatitu ali zaloni vjerovnik uiva jer u tom sluaju iznimka jer on ima posjedovnu zatitu!Zaloni vjerovnik ima possessio naturalis(ima cospus ,a nema animusa).Zaloni dunik ima possessio civiles koja dosjeliu vodi do kviritskog vlasnitva pa se naziva i possessio ad usucapionem.Zaloni vjerovnik odgovara za dolus, culpu,custodio,dok sunik za eventualnu tetu trokova!