SVEUILITE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU ELEKTROTEHNIKI FAKULTET Diplomski studij

PISANJE TEHNIKOG TEKSTA

Seminarski rad Kolegij Elektromagnetska mjerenja

Student:

Dragan Vulin, br. indeksa Axxxx

dragan.vulin@etfos.hr

Predava: Draen Dori mr.sc.

Osijek, prosinac 2008.

Seminarski rad_Elektromagnetska mjerenja

Dragan Vulin 2008. sluaju se moe primijeniti izreka lorda Kelvina: O onome to ne moemo iskazati pomou brojeva zapravo ne znamo nita. 2) Treba izbjegavati uporabu prvog lica jednine i mnoine. esto se upotrebljava prvo lice jednine, kao npr.: Ja sam to istraio..., Prema mojim istraivanjima..., Ja smatram..., Ja mislim..., itd. Nije u stilu lijepog ponaanja, a niti u duhu tehnikog jezika upotrebljavati ja. To esto iritira itatelja ili sluatelja i izaziva izvjesnu odbojnost prema piscu ili govorniku. Mnogi autori esto da bi izbjegli uporabu ja, piu mi, kao npr.: Prema naim rezultatima..., Mi smatramo... i sl., iako je oigledno da se radi o rezultatima samog autora, odnosno jedne jedine osobe. Naime, oni se uporabom prvog lica mnoine pokuavaju prikazati kao skromni, a zapravo izazivaju suprotan efekt. Ovdje se postavlja neizbjeno pitanje: zato bi netko za sebe rekao mi? U tehnikim djelima treba pisati bezlino, odnosno u treem licu, kao npr.: Istraivanja su pokazala..., Smatra se... i slino. Meutim, kada se neto treba posebno istaknuti, onda to treba uiniti na primjereniji nain. Isto tako, ne bi trebalo samouvjereno stavljati svoje rezultate ispred drugih ili se nekorektno suprotstavljati stavovima drugih istraivaa, osim ako nisu pogreni. 3) Treba izbjegavati uporabu izraza kao to su, npr.: ope je poznato, svatko to zna, svi su suglasni, kao to je poznato i slino. U znanstvenom radu tehnike struke aksiomi su injenice koje se prihvaaju i upotrebljavaju, ali ne znai da su aksiomi injenice koje su apsolutno poznate. 4) Treba izbjegavati uporabu stranih rijei. Ako postoje domae rijei, onda im svakako treba dati prednost u odnosu na strane rijei i nazive. Svaki znanstvenik treba teiti stvaranju znanstvenog i strunog nazivlja u nacionalnom jeziku. Na taj se nain potvruje identitet jednog naroda. 5) U recenzijama, strunim i kritikim prikazima nedoputeno je upotrebljavati formulacije, kao to su npr.: ne svia mi se, ovdje neto nije u redu, ovo mi zvui dobro, posebno kada se o nekom djelu iznose verbalne ocjene pred javnim skupom. 6) Treba izbjegavati neologizme, odnosno kovanice koje jo nisu prihvaene u tehnici i u narodu. Kada se ustanovi da su oni sastavni dio meunarodnog tehnikog rjenika, treba svakako navesti njihovo podrijetlo. Kada istraiva sam stvori neku novu rije, odnosno termin, duan je objasniti kako je to uinio, dati etimologiju i definiciju novog termina. 7) U pisanju brojeva u numerikom i tekstualnom obliku, trebalo bi primjenjivati iskustveno naelo: brojevi do 10 piu se slovima, a vie od deset brojevima (npr. devet, ali zato 19). Kada se u jednoj

1. UVOD Ni jedan stil, pa ni tehniki, ne ini samo gramatika i pravopisna ispravnost ve nain oblikovanja sadraja i smisla tiva. Poznavanje gramatike i pravopisa samo je nuno polazite za svakoga tko pie. Ni najbolje poznavanje gramatike i pravopisa ne omoguuje autoru da misli iskae razumljivo, ako njemu samome nisu posve jasne. Za razumljivost tiva bitna je, prema [2], jasnoa autorovih misli. Za svaku informaciju je vano da bude razumljiva, inae ona promauje svoju svrhu. Cilj mora biti: sa to manje rijei rei sve i to tono. Tehniki tekst mora biti cjelovit, dovren. Svaka se misao mora logiki slijediti do kraja i potkrijepiti dokazima, ili pak jasno istaknuti da je rije o pretpostavci. tivo mora odraavati autorovu nepristranost pri navoenju spoznaja i dokaza. Daljnja je osobina tehnikog stila preciznost i jednoznanost. Nita ne smije biti prikriveno i ostavljeno itateljevoj domiljatosti. Tema ovog rada e biti razraena kroz etiri poglavlja u kojima e biti govora o tehnikom jeziku, stilu pisanja tehnikih tekstova, ilustracijama te pisanju seminarskog rada. Ovaj rad treba posluiti kao podloga (uputa) pri pisanju tehnikih tekstova ponajprije studentima iz podruja tehnikih znanosti, ali i svima onima koji se bave pisanjem takvih tekstova. 2. TEHNIKI JEZIK U tehnikim tekstovima treba upotrebljavati razumljivo i standardno nazivlje, openito prihvaeno u svjetskom i nacionalnom znanstvenom, strunom i knjievnom nazivlju. Termin je jezini izraz odreenog pojma svrha kojeg je tono obiljeavanje pojave i oznaavanja predmeta. U tehnici termini imaju veu tonost i postojanost znaenja u odnosu na rijei koje se upotrebljavaju u narodnom jeziku. 2.1. Jezine pogreke U tehnikim tekstovima se uoavaju odreene jezine pogreke koje se gotovo redovito ponavljaju, pa je zato potrebno na njih i posebno ukazati: 1) Zloupotrebljavaju se rijei: slabo, jako, esto, rijetko, mnogo, malo, stotinu sluajeva, bezbroj puta, golemo, kolosalno i slino. Sve te rijei uglavnom oznaavaju vrlo relativne pojmove, krajnje neodreene, pa ih stoga u tehnikim tekstovima ne bi trebalo upotrebljavati. Znaenje tih rijei trebalo bi kvantificirati. U ovom

Seminarski rad_Elektromagnetska mjerenja reenici pie kombinacija brojeva do 10 i vie od 10, onda sve treba pisati samo numerikim brojkama (npr. 7 i 17). Od tih naela izuzimaju se brojevi dana, mjeseci, godine te sati, to se sve pie brojevima. 8) Izbjegavati davanje prevelikog znaenja vlastitim rezultatima istraivanja. Vlastite spoznaje, rezultate znanstvenog istraivanja i zakljuke, pa ak i one najvanije treba prikazati objektivno i realno, bez preuveliavanja. 9) Treba izbjegavati uporabu formulacija kao to su npr.: ve smo unaprijed rekli, a jo emo se vratiti na ovo pitanje, dalje e se pokazati, ponavljam i slino. Rijei, reenice, odlomci, dijelovi i poddijelovi moraju biti interakcijski povezani: manje podcjeline ine vee cjeline (i obrnuto), a misaono su povezane i ine neko djelo homogenom cjelinom. 10) U formulama (jednako kad su one u tekstu ili kad se piu u posebne retke) treba paziti na uporabu velikih i malih slova, te uspravnih i kosih slova. Ope je pravilo da se za obiljeavanje fizikalnih veliina rabe meusobno prihvaene oznake (npr. l za duljinu, m za masu, t za vrijeme, T za termodinamiku temperaturu, U za napon, I za jakost elektrine struje, R za otpor, P za snagu itd.). Uz veliinske jednadbe za iskazivanje fizikalnih pojava i zakonitosti koje vladaju meu pojedinim veliinama, doputena je uporaba i tzv. brojanih i jedininih relacija. Fizikalne i druge veliine piu se kosim slovima. Brojke, konstante i mjerne jedinice piu se uspravno, a takoer, u naelu, i svi eksponenti i indeksi. Iznimka su indeksi (gornji i donji) koji predstavljaju neku veliinu (npr. brojila pri sumiranju po veliinama ili indeksima oznaenim s i, j, ...); tada se piu kosim slovima. Vektori i matrice oznaavaju se uspravnim, masnim slovom, pri emu se za vektor koristi malo slovo, a za matricu veliko slovo. Matematiki simboli, funkcije i operatori (+, =, , , suma , , lim, diferencijal d ili , log, baza prirodnog logaritma e, ln, div, grad, sin, tan, i drugi) piu se uspravno. 3. STIL PISANJA Svaki znanstvenik mora imati izgraen stil pisanja. U rjenicima postoje razliite vrste definicije stila. Ne ulazei u diferencijaciju i analizu tih definicija, potrebno je znati da stil kao vjetina uporabe i rasporeda rijei, treba biti: neusiljen, jasan, precizan, jednostavan, originalan, pun kolorita, mate, pokreta, ivosti, harmonije, ali i uravnoteenosti i loginosti. U znanstveno-istraivakom radu najprimjereniji je onaj stil koji je jednostavan, prirodan i odmjeren, s odgovarajuom dozom ivosti i topline. U nastavku e biti objanjena osnovna obiljeja tehnikog stila i jezika prema [1], a to su: jasnoa,

Dragan Vulin 2008. jednostavnost, prirodnost, odmjerenost, konciznost, koherentnost, raznolikost i formuliranje pasusa. 3.1. Jasnoa Najvanije obiljeje dobrog tehnikog jezika i stila je jasnoa. Jezik i stil samo su onda potpuno jasni ako kod itatelja razvijaju iste misli i osjeaje koje je autor imao dok je pisao djelo. Zbog toga autor pri pisanju djela uvijek mora imati na umu da ne pie za sebe nego za druge. Prema tome, autor mora misliti na itatelje za koje pie: on im treba sva svoja znanja o predmetu i rezultate istraivanja priopiti tako da oni shvate njegovu misao, pa ak i u sluaju da o predmetu vrlo malo znaju, ili da nita ne znaju. Nedovoljno jasan jezik i stil posljedica je zbrkanih misli, neadekvatna izbora i rasporeda rijei u reenici, nagomilavanja rijei, preduge i loe strukturirane reenice, pretjerane saetosti i dvosmislenosti. Misli u nekim djelima esto su nejasne zbog nedoreenosti pojmova, zbog netonosti tvrdnji ili zbog toga to je pisac formulirao reenicu prije nego je u svojoj svijesti formirao misao. Zbog toga se s pravom kae da je maglovitost teksta odraz maglovitosti u glavi autora. 3.2. Jednostavnost, prirodnost i odmjerenost Pri pisanju znanstvenih i strunih djela jezik i stil ne smije biti: 1) patetian (zanesen, strastven), 2) emfatian (napuhnut), 3) bombastian (kien), 4) panegirian (onaj koji sve hvali), 5) dijabolian (koji sve negira), 6) ironian (koji se svemu smije), 7) skeptian (koji u sve sumnja), 8) polemian (koji povodom svega i svaega poinje polemiku), 9) hiperkritian (pretjerano kritizira), 10) pretenciozan (koji previe zahtijeva, koji je umiljen). Najprimjereniji jezik i stil u znanstvenoistraivakom radu je zapravo, jednostavan, prirodan i odmjeren stil, a takav jezik i stil je ujedno i najtei. Meutim, to ne znai da takav jezik i stil nema elemenata ivosti, mate, topline i harmonije. 3.3. Konciznost U tehnikom stvaralatvu znanstvenici moraju biti racionalni u svom istraivanju, oni moraju voditi rauna o ekonominosti i konciznosti izraza. Znanstvenik treba izbjegavati uplji verbalizam, jer je svaka suvina reenica neracionalna; ona oduzima dragocjeno vrijeme i autoru i itatelju.

Seminarski rad_Elektromagnetska mjerenja 3.4. Koherentnost Koherentnost u pisanim djelima pretpostavlju nunu povezanost u reenicama. Reenica je koherentna samo onda ako je odnos izmeu pojedinih dijelova i rijei u njoj logian. Bit takve reenice itatelj u pravilu shvaa vrlo brzo i bez veih napora, tako da je ne mora itati vie puta. 3.5. Raznolikost Da bi se u tehnikom djelu izbjegla monotonija jezika i stila, autor u svoje misli i reenice na primjeren nain ubacuje i drugi stil, napose knjievno umjetniki, ali u granicama u kojima ne bi smio negativno utjecati na tehniki jezik i stil. Raznolikost tehnikog jezika i stila moe se postii izmjenom strukture reenica (npr. kombiniranjem jednostavnih i sloenih reenica), duinom reenica (npr. kombiniranjem kraih i duih reenica), i redom rijei u reenicama (npr. zamjenjivanje obinog reda rijei). 3.6. ivost ivost je takoer odlika dobrog tehnikog jezika i stila. Ta odlika zahtijeva da tekst ne sadri one misli, stavove, formulacije i sl. koje bi mogle zamarati itatelja i nepotrebno zadravati njegovu pozornost. Jezik i stil djeluju ivo ako skup rijei u reenici nije trom nego dinamian i raznovrsta n. Tromost jezika i stila je najee posljedica nagomilavanja istih poetaka i zavretaka, istih padea, istih glagola i veeg broja istih imenica. Nita manje nije vana zvuna karakteristika jezika i stila, jer rijei i reenice nisu samo misaone oznake stvari i pojava nego one imaju i svoju zvunu vrijednost. Autori u tehnikim djelima ne bi smjeli, na primjer, gomilati iste samoglasnike i iste suglasnike, neku rije poinjati glasom prethodne rijei, ve bi morali izbjegavati kombiniranje glasova koji oteavaju izgovor kao i ponavljanje istih rijei koje se nalaze u bliskoj udaljenosti. 3.7. Formuliranje pasusa Dijelovi (poglavlja) i poddijelovi (potpoglavlja) tehnikih djela (i drugih pisanih djela) sastavljeni su od pasusa (paragrafa, stavaka, odlomaka, alineja). Pasus je misaona jedinica koja se sastoji od vie reenica povezanih tako da ine koherentnu cjelinu, a istodobno predstavlja dio vee cjeline. Pasus je cjelina povezana jednom milju, jednom idejom, pa bi se moglo rei da on zapravo predstavlja djelo u malom. Budui da pasus povezuje reenice oko jedne

Dragan Vulin 2008. odreene misli, on se u tekstu djela odvaja od drugog pasusa koji obuhvaa drugu srodnu misao ili ideju. Kod formuliranja pasusa se vrlo esto prave odreene greke, kao npr.: 1) Pasusi su suvie kratki ili suvie dugi. Kratki pasus jest dijalog koji se opisuje kratkim reenicama. Dugi pasusi zamaraju itatelja i u njima se, u pravilu, osnovna misao rastee, razvodnjava. 2) Mnogo pasusa. Na jednoj stranici teksta ne bi trebalo biti vie od tri do pet pasusa. 3) U pasuse se inkorporiraju misli koje ni indirektno nisu u vezi s osnovnom misli ili idejom. 4) Pasusi s nepotrebnim digresijama. Pasusi trebaju sadravati samo ono to objanjava njihovu osnovnu misao ili ideju kao i ono to je u izravnoj vezi s osnovnom idejom. Odstupanje od tog naela ne osigurava kvalitetan kontinuitet izlaganja materije. Iskusni pisci upotrebljavaju tzv. funkcionalne digresije kojima oni samo prividno odstupaju od osnovne misli pasusa, a one su zapravo korisne za itatelja, jer mu ine tekst jednostavnijim i privlanijim. Kao to se reenice povezuju u pasuse, tako se i oni meusobno povezuju. Najee je veza izmeu pasusa posljednja reenica prethodnog pasusa ili poetna reenica novog pasusa, a povezuju se veznim reenicama. Meutim, novi pasus moe poeti i reenicom koja je misaono povezana za sredinji dio prethodnog pasusa. Bitno je da se pasusi povezuju na naelu bliskosti misli ili ideja, komparacije ili njihove suprotnosti. Ovo se naelo takoer primj enjuje i na povezivanje poddijelova u dijelove i dijelova (poglavlja) u sustavnu cjelinu vieg reda, tj. pisano djelo. Formulirani pasusi se oblikuju pismeno na dva naina: 1) Europski sustav pismenog oblikovanja pasusa sastoji se u tome da se prvi njegov redak uvue udesno od pet do deset slovnih mjesta, a ostali se retci piu normalno, u bloku. 2) Ameriki sustav pismenog oblikovanja pasusa sastoji se u tome da se pasusi piu u tzv. blokpismu, odnosno bez uvlaenja prvog njihovog retka. U modernim tehnikim djelima vrijedi pravilo da se svi naslovi i podnaslovi s decimalnim sustavom, te sva nabrajanja po vertikali, takoer uvlae udesno za pet do deset slovnih mjesta, odnosno isto onoliko koliko se uvlai prvi redak svakog pasusa. Time se postie preglednost i sustavnost pisanih tekstova, koji se mogu primjereno grafiki i tehniki urediti.

Seminarski rad_Elektromagnetska mjerenja 4. ILUSTRACIJE Prema [1], ilustracijama se mogu nazvati svi prilozi, isprave, autorovi dokazi i sl. koji se upotrebljavaju radi ilustriranja teksta nekog djela kako bi se opirne deskripcije i brojne sloene pojave reljefnije i zornije predoile itatelju. U tehnikom djelu se esto upotrebljavaju sljedee ilustracije: tablice, grafikoni, crtei, fotografije, sheme i slike. 4.1. Tablica Tablica je sistematski pregled podataka o karakteristikama promatrane pojave koji su dobiveni grupiranjem prikupljenih i obraenih pojedinanih podataka. One se najvie upotrebljavaju i najpogodniji su oblik prikazivanja obraenih brojanih podataka dobivenih eksperimentima ili na drugi nain. Iz mase brojanih podataka dolazi se do raznih relevantnih pokazatelja i parametara primjenom statistike metode. Tabelarno prikazivanje brojanih podataka ima velike prednosti u odnosu na deskriptivni nain predoavanja rezultata istraivanja. U njima se na pregledan, sustavan, koncizan i logian nain izlau podatci, to omoguuje jasan uvid u injenice i uoavanje njihovih obiljeja. Svaka tablica treba imati naslov koji mora biti jasan, kratak i odraavati bit podataka koji se prikazuju u tablici. Pie se iznad tabelarnog prikaza. Svaka tablica takoer treba imati redni broj koji se, u pravilu, pie ispred naslova, i pomou kojega se podatci prikazani u tablici povezuju s tekstom pisanog djela. Primjer povezivanja tablice s tekstom: prema podatcima iz tablice 3.5.. Redni brojevi tablica, kao i svih ostalih ilustracija, piu se rednim arapskim brojevima. Primjer kako treba izgledati jedna tablica: Tablica 2.3.: Ventili: maksimalne vrijednosti i karakteristike
Tip GTO Napon /V Struja /A Sklopna frekvencija /kHz 6000 4000 0,2-1 IGCT 6000 2000 1-3 ventila BJT 1700 1000 0,5-5 MOSFET 1000 28 5-100 IGBT 6000 1200 2-20

Dragan Vulin 2008. 4.2. Grafikon Statistiari ispravno tvrde da grafikon (crte ili fotografija) vrijedi kao tisuu rijei ili brojeva, jer se samo pomou grafikona (crtea ili fotografije) brojani podatci o vrlo sloenim pojavama mogu uiniti shvatljivim, jasnim i pristupanim. Naime, izradom raznih grafikona bolje se mogu uoiti odnosi korelacije i funkcionalne veze izmeu istraivanih pojava, initelja i procesa. Grafikonom se zapravo vrlo zorno prikazuje, odnosno predouje pojava pomou znakova i geometrijskih likova. Znaajna su dva sustava grafikog prikazivanja pojava: prostorni, odnosno trodimenzionalni sustav te povrinski, odnosno dvodimenzionalni sustav. Svaki grafikon mora imati redni broj koji se pie ispred naslova i povezuje se s tekstom pisanog djela (npr. to se vidi iz grafikona 2.5.) te naslov koji se pie iznad grafikona, a mora biti kratak, jasan i odraavati bit pojave koja se grafiki prikazuje. Grafikon takoer treba imati i izvor podataka na temelju kojih je pripremljen. Primjer grafikona: Grafikon 4.1.: Ukupno instalirana snaga vjetroelektrana

Izvor: podatci iz tablice 3.4. 4.3. Crte U gotovo svim znanstvenim poljima tehnikog znanstvenog podruja koristi se tehniki crte koji zapravo predstavlja predodbu odreenog predmeta veinom u ortogonalnoj projekciji s potrebnim pogledima, presjecima, kotama i podatcima. Svaki crte mora imati redni broj koji se pie iznad crtea, a ispred naslova i povezuje se s tekstom pisanog djela (npr. prema crteu 2.2.) te naslov koji se pie iznad crtea, a ispred rednog broja, a mora biti kratak, jasan i odraavati bit sadraja crtea. Crte takoer treba imati i izvor iz kojega je preuzet crte ili ime autora koji ga je nacrtao. Izvor se navodi ispod crtea.

Izvor: T. Ackermann, Wind Power in Power Systems, John Wiley & Sons, 2005.

Seminarski rad_Elektromagnetska mjerenja Primjer crtea: Crte 3.2.: Sustav valjanja

Dragan Vulin 2008. jednostavno predoiti sloeni postupci, pojave i odnosi, koje vrlo efikasno i efektivno zamjenjuju deskripciju. Sheme takoer moraju imati naslov, broj, izvor i potrebne napomene. Na njih se takoer moe pozivati u tekstu (npr. prema shemi 3.4.). Primjer sheme: Shema 1.2.: Suprotni pretvara frekvencije

Izvor: predloci s LV kolegija Osnove automatskog upravljanja, ETF Osijek 4.5. Fotografija

Izvor: T. Ackermann, Wind Power in Power Systems, John Wiley & Sons, 2005. 4.7. Slika

U pisanim se djelima vrlo esto kao ilustracije upotrebljavaju fotografije. Fotografije se rade u crnobijeloj tehnici ili u boji, na kvalitetnom glatkom papiru. One moraju biti otre, jasne i kontrastne. Svaka fotografija mora imati broj, naslov i izvor. One se, kao i ostale ilustracije, najee inkorporiraju na odgovarajue mjesto u tekstu, u kojem se moe pozivati na njih (npr. kao to se vidi na fotografiji 5.3.). Mogu se staviti i kao prilozi na kraju djela. Primjer fotografije: Fotografija 2.1.: Asinkroni kavezni generator za vjetroelektrane tvrtke Siemens

Veina autora tehnikih djela ishitreno upotrebljavaju izraz slika. Naime, veina od njih, kada upotrebljavaju razne ilustracije (tablice, grafikone, crtee, fotografije,...) pogreno rabe izraz slika, umjesto da za svaku ilustraciju koriste odgovarajui izraz. Ako se ima na umu da je slika odreena povrina na kojoj se organizacijom crtea i boja stvara iluzija stvarnih pojava prirode i prostora, onda bi se izraz slika mogao upotrebljavati samo za oznaavanje takvih pojava prirode i prostora (npr. za umjetniku sliku). Jedini opravdan razlog za uporabu izraza slika, umjesto naziva drugih ilustracija koje imaju svoje adekvatne izraze, mogao bi biti u prenesenom smislu pojma slike, tj. da i ostale ilustracije slikovito prikazuju odreene stvari i pojave. Meutim, respektirajui praksu u kvalitetnom znanstvenom, strunom i drugom pisanom djelu trebalo bi iskljuivo upotrebljavati adekvatne izraze za pojedine ilustracije. Ilustracije se takoer mogu prikazati i kroz dva stupca ako su velike razluivosti i ako je potrebno uoiti detalje. Primjer je prikazan na iduoj stranici.

Izvor: http://www.powergeneration.siemens.com/, pristup ostvaren 06.12.2008. 4.6. Shema U tehnikim djelima se vrlo esto kao ilustracije upotrebljavaju sheme. Shemama se mogu zorno i vrlo

Seminarski rad_Elektromagnetska mjerenja Fotografija 3.1.: Vjetropark u Junoj Dakoti, SAD

Dragan Vulin 2008.

Izvor: T. Ackermann, Wind Power in Power Systems, John Wiley & Sons, 2005. potpoglavlja upisane uz desni rub stranice se nalazi iza naslovne stranice. Po potrebi, u sadraju se mogu naznaiti i pojedini odjeljci u potpoglavljima. Sadraj nije uvijek neophodan, npr. kada se radi o seminarskom radu od svega nekoliko stranica. U tom sluaju sadraj moe biti inkorporiran u uvodnom poglavlju. U uvodu je potrebno opisati problem koji se u seminarskom radu rjeava (detaljnije obrazloiti zadatak seminarskog rada), istaknuti vane teme obuhvaene zadatkom rada, te dati pregled rezultata u rjeavanju ovog problema opisanih u citiranoj literaturi. Uvod ne sadri rezultate i jednadbe. Uporaba ilustracija treba biti vrlo ograniena. Na kraju uvodnog poglavlja potrebno je naznaiti strukturu seminarskog rada te dati kratki opis pojedinih poglavlja. Glavni dio rada najee se podijeli u 3 poglavlja: poglavlje uvoda u materiju koja se obrauje u radu s pripadnom teorijskom podlogom (2. poglavlje), sredinje poglavlje gdje se iznosi rjeenje zadatka zavrnog rada (3. poglavlje), te rezimirajue poglavlje gdje se prikazuju postignuti rezultati, daje opis rezultata te odgovarajua rasprava (4. poglavlje). Pri navoenju formula, shema, slika i podataka preuzetih iz literature neophodno je citirati koritenu literaturu. Pri opisu rjeenja problema potrebno je u potpunosti opisati izvod formula s meu rezultatima, a ne samo navesti konane rezultate. Slike koje prikazuju rezultate simulacije i eksperimenta neophodno je komentirati. Opis rada sklopovlja treba biti cjelovit i detaljan. Zakljuak je rezimirajue poglavlje u kojem se daje osvrt na ciljeve postavljene u zadatku seminarskog rada i postignute rezultate. Preporua se, drei se sadraja seminarskog rada, opisati najznaajnije

5. PISANJE SEMINARSKOG RADA Na svakom visokom uilitu tijekom studija student je duan izraditi jedan ili vie seminarskih radova iz predmeta koji su utvreni nastavnim programom uilita. Time se, prema Bolonjskom procesu, potie samostalan rad i kreativnost studenata. Seminarski rad je samostalna struna obrada odreene teme koju izabere sam student, ili koju sugerira predmetni nastavnik. Izradom seminarskog rada student se ire i dublje upoznaje s odreenom tematikom nastavnog programa i stjee prva iskustva u pisanju strunih i znanstvenih djela. Seminarskim radom student treba dokazati sposobnost teorijskog i praktikog znanja te sposobnost samostalnog sluenja aktualnom stranom i domaom literaturom u pismenoj obradi aktualne teme. Po kvaliteti se nalazi na razini strunog rada ili strunog prikaza. Seminarski rad pie se raunalom sa srednjim razmakom na papiru formata A4 (210 x 297 mm), a sastoji se od: - naslovne stranice, - sadraja, - kljunih rijei, - uvoda, - izlaganja tematike (dva do tri dijela), - zakljuka, - popisa literature, - priloga (ako postoje). Kao primjer naslovne stranice moe se iskoristiti naslovna stranica ovog seminarskog rada. Sadraj seminarskog rada s naslovima poglavlja i potpoglavlja, pri emu su poetne stranice poglavlja i

Seminarski rad_Elektromagnetska mjerenja ostvarene rezultate (po poglavljima, bez navoenja broja i naslova poglavlja). Pri tome je dobro navesti pogodnosti, ogranienja i podruja mogue primjene dobivenih rezultata. Pisanju zakljuka treba posvetiti posebnu panju, jer je upravo zakljuak dobra mjera inenjerske zrelosti autora. 5.1. Dodatne preporuke Ilustracije se numeriraju, takoer, s dva broja, od kojih prvi broj sadri broj poglavlja, a drugi broj ilustracije unutar poglavlja. Npr. trea fotografija u etvrtom poglavlju imati e oznaku Fotografija 4.3., odnosno Tablica 4.3., kada je rije o tablici. Iza numerike oznake ilustracije slijedi njen opis. Ilustracije treba ukomponirati u tekst najblie mjestu gdje se na njih poziva (ukoliko nisu vee od A4 formata). Ilustracije ue od irine stranice mogu se pozicionirati na sredini stranice ili desno na stranici, dok se one veliine A4 ili vee mogu dati u prilogu. Ilustracije vee od A4 potrebno je sloiti na format A4. Prilog se uvezuje na kraju rada ili se slae u posebni dep na koricama rada. Priloge treba oznaiti slovom P i brojem poglavlja te brojem priloga u poglavlju, kao npr. P.2.1. Formule se numeriraju takoer s dva broja, od kojih je prvi broj poglavlja a drugi broj formule unutar poglavlja. Oznaka se stavlja u visini formule uz desni rub stranice, zatvorena je u okrugle zagrade, a brojevi su odvojeni crticom. Npr. prva formula u drugom poglavlju imala bi oznaku (2-1). Na formule se poziva: prema formuli (2-1). Pri koritenju kratica, treba pri prvom spominjanju navesti njihovo puno znaenje, a ponekad je zgodno navesti i prijevod, npr. SCADA (engl. Supervisory Control And Data Acquisition nadzorno upravljaki sustav). Literaturu treba svrstati redom kojim se pojavljuje u radu i napisati na sljedei nain: Primjer za lanak iz asopisa: [1] Inicijali imena, prezime autora, naslov rada, naziv asopisa, broj asopisa (br./No.), broj sveska (sv./Vol.), str. (pp.) od do, mjesec i godina izdanja. Primjer za referat objavljen u zborniku konferencije: [2] Inicijali imena, prezime autora, naslov referata, naziv konferencije, sv. (broj sveska), str. (stranice) od do, mjesto, godina izdanja. Primjer za knjigu: [3] Inicijali imena, prezime autora, naslov knjige, izdava, mjesto, godina izdanja.

Dragan Vulin 2008. - Primjer za web stranicu: [4] Inicijali imena, prezime autora, naslov djela, (http://www.adresa.domena), pristup ostvaren dd.mm.god. Na literaturu broj 2 poziva se: prema [2]. Ukoliko se poziva na vie referenci literature, mogue je vie oznaka odvojenih zarezom staviti u zajednike uglate zagrade. Pri pozivanju na knjigu korisno je uz broj literature u zagradi oznaiti i broj stranice knjige na kojoj se nalazi podatak, formula ili slika, kao npr. [3, str.232], to znai da je informacija uzeta iz knjige pod rednim brojem tri u popisu literature, sa stranice 232.

5.2. Izbor naslova U tehnikom djelu naslov mora izraavati njegov osnovni sadraj. Naslov mora biti kratak, jasan, precizan, privlaan i inventivan. Ako se autor odlui za dui naslov, onda je vrlo uputno da se taj naslov prelomi, odnosno da se ispod kratkog temeljnog naslova napie i podnaslov djela. Podnaslovom se poblie objanjava naslov, odnosno njegova tema. Podnaslove treba izbjegavati, iako su esto vrlo korisni. 6. ZAKLJUAK Tehniki se stil upotrebljava u znanstvenoistraivakom radu u podruju tehnikih znanosti i u njemu nema intimnosti, individualnosti, osjeajnosti, nema cinizma i ironije. Stil je u pravilu bez obrata, strog, suh i namijenjen specijalistima. Stjecanje vjetine ivog i suvremenog pismenog izraavanja, originalnog osobnog dobrog jezika i stila zahtijeva mnogo napora i energije. Dobar jezik i stil i bogat rjenik jesu sastavni dijelovi ope kulture, rezultat viegodinjeg itanja kvalitetnih knjievnih i znanstvenih djela te vjetina (iskustvo) pisanja. Seminarski rad slui studentima tehnikih fakulteta za dublje upoznavanje s odreenom tematikom nastavnog programa, ali i za stjecanje iskustva u pisanju tehnikih tekstova. Takvo iskustvo je neophodno studentima pri pisanju zavrnog ili diplomskog rada koji su sloeniji od seminarskog rada. Potreba za vjetinom pisanja tehnikih teksto va ne zavrava sa zavretkom studija, ve naprotiv, ona se tek tada najvie iskazuje i prati inenjera do kraja radnog vijeka. Ovaj seminarski rad ima za svrhu dati smjernice pri pisanju tehnikih tekstova ponajprije studentima iz podruja tehnikih znanosti, ali i svima onima koji se bave pisanjem takvih tekstova.

Seminarski rad_Elektromagnetska mjerenja 7. LITERATURA [1] R. Zelenika, Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i strunog djela, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 1998. V. Silobri, Kako sastaviti, objaviti i ocijeniti znanstveno djelo, Medicinska naklada, Zagreb, 2003. Lj. Baban, K. Ivi, S. Jelini, M. Lamza Maroni, A. undali, Primjena metodologije strunog i znanstvenog istraivanja, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2000. B. Spuida, Technical Writing made easier, (http://www.icsharpcode.net/TechNotes/Tec hnicalWriting20020325.pdf), pristup ostvaren 06.12.2008. R. B. Standler, Technical Writing, (http://www.rbs0.com/tw.htm), pristup ostvaren 06.12.2008.

Dragan Vulin 2008.

[2]

[3]

[4]

[5]