Transformator

Transformator je statiki elektrini ureaj u kojem se elektrina energija iz jednog ili vie izmjeninih krugova koji napajaju primarne namote transformatora prenosi u jedan ili vie izmjeninih krugova napajanih iz sekundarnih namota transformatora s izmijenjenim iznosima jakosti struje i napona, te nepromijenjenom frekvencijom.

Namjena transformatora
Budui da snaga elektrine struje zavisi o umnoku U x I, podizanjem napona mogue je prenijeti istu snagu s manjim jakostima struje. Struja manje jakosti omoguuje smanjenje prereza vodia (t.j. manji utroak bakra ili aluminija) i uzrokuje manje padove napona na dugakim vodovima, jer je pad napona proporcionalan jakosti struje kroz vodi. Zbog toga, elektrina energija isporuena iz elektrana na visokom naponu od 20 kV (kilovolta) transformira se na vrlo visoki napon 200, 400 kV (kilovolta), te visokonaponskim dalekovodima prenosi do mjesta potronje. Ondje se energija mora transformirati na napon gradske mree (380/220 V kod trofaznih, odnosno 220 V kod monofaznih mrea). Trofazni transformator za takvu namjenu prikazan je na gornjoj slici. Vidljivi su visokonaponski porculanski izolatori te rebra za hlaenje i ekspanzijska posuda za transformatorsko ulje u koje su potopljeni namotaji zbog uinkovitijeg hlaenja i izolacijskih svojstava ulja. Vana je i primjena transformatora za pretvorbu napona gradske mree u manje opasan napon izmeu 12 i 48 V za razne radionike, upravljake ili druge ureaje, (u pravilu s galvanski odvojenim sekundarom od primara), ili u mnogobrojnim elektronikim ureajima koji rade na istosmjernom naponu od nekoliko volti. U posljednjem sluaju, transformatoru se prigrauje i prikladan ispravlja za pretvorbu izmjenine struje sekundara u istosmjernu. Druga slika prikazuje takav transformator male snage s ispravljaem integriran sa uko -utikaem.

Nain rada
Rad transformatora zasniva se na Faradayevom zakonu elektromagnetske indukcije prema kojem vremenska promjena magnetskog toka ulananog vodljivom petljom inducira u petlji napon, dok struja uzrokovana tim naponom stvara magnetski tok koji se, u skladu s Lentzovim zakonom, opire promjeni toka koji je inducirao napon.

Jednostavnije reeno, izmjenina struja primara koja tokom vremena jakost mijenja po sinusoidi, u eljeznoj jezgri transformatora proizvodi isto tako promjenjiv magnetski tok. Umetne li se u tako stvoreno promjenjivo magnetsko polje u okolici jezgre drugi namotaj (sekundar), u njemu e se po pravilima elektromagnetske indukcije pobuditi takoer sinusoidalni izmjenini napon. Zbog pojave samoindukcije, posljedino induciranoj struji sekundara, opirat e se induktivni otpor namotaja. Kod idealnog transformatora su odnosi napona u namotima primara i sekundara proporcionalni, a odnosi jakosti struja obrnuto proporcionalni omjeru broja navoja. Ako na primjer sekundarni namotaj ima deset puta vie navoja od primarnog namota, napon sekundara bit e deset puta vii, a jakost struje deset puta manja nego u primaru. Matematiki se ovaj odnos moe iskazati izrazom:

Us / Up = Zs / Zp iz ega slijedi: Us = Up x Zs / Zp U svim izrazma, indeks p odnosi se na primar, a s na sekundar. Transformator moe imati i vie sekundarnih namota, koji mogu biti galvanski odvojeni a mogu biti realizirani i tako da jedan sekundarni namot ima vie izvoda. Zbroj svih snaga na sekundarnoj strani u idealnom transformatoru jednak je elektrinoj snazi koju transformator troi iz izvora elektrine energije (npr. iz gradske mree). Iz jednakosti snaga primara i sekundara Ps = Pp ili Us x Is = Up x Ip slijedi: Is = Ip x Up / Us Stvarne izvedbe transformatora karakteriziraju meutim gubici, koje ini energija potrebna za magnetiziranje feromagnetske (ili druge) jezgre, gubici zbog vrtlonih struja, gubici u bakru (omski gubici u icama od kojih su namotani namoti), itd. Zbog tih gubitaka je korisna snaga sekundara ponekad i desetak posto manja od utroene snage primara.

Gubici uslijed vrtlonih struja u eljeznoj jezgri smanjuju se pakiranjem jezgre iz meusobno (lakom ili papirom) izoliranih transformatorskih limova posebnog sastava (s dodatkom silicija) od feromagnetskog materijala koji imaju dobru magnetsku vodljivost i osiguravaju dobru magnetsku spregu izmeu namota. Transformatori za vrlo visoke frekvencije gdje bi gubitci snage u jezgri bili vei od gubitaka u namotima uzrokovanih slabom spregom imaju jezgre od posebnih keramikih materijala (feriti) ili sinterirane eljezne praine u izolirajuoj masi. Kod malih transformatora, namoti se motaju icom koja je izolirana lakom (tzv. "lak-ica"), dok se kod velikih transformatora koriste i druge vrste izolacija.

Priblini proraun transformatora

Uvijek su uz napon izvora (npr. gradske mree) zadani i eljeni napon i snaga (ili jakost struje) sekundara. Pretpostavljajui uobiajenu frekvenciju europskih mrea od 50 Hz, gustou magnetskog toka u eljeznoj jezgri od 12 000 Gausa, doputeno optereenje ice namotaja 2,4 - 2,5 A/mm i gubitke u eljezu i bakru od 25%, priblina potreba snage na primaru iznosit e: Pp = 1,25 Us x Is (W) Za priblini proraun nadalje vae iskustveni obrasci:

prerez srednjeg stupa jezgre (monofaznih transformatora): SFe = Pp cm (Pp u W) Broj zavoja po 1 voltu: n = 40 / SFe zavoja/V (SFe u cm ), odnosno: Zp = Up x n zavoja u primaru i: Zs = 1,1 x Us x n zavoja u sekundaru (1,1 kompenzira padove napona) Promjeri ice: dp = (Ip/2) i ds = (Is/2) mm (Ip i Is u A) Optereenje primara transformatora se izraava po obrascu Rp = Rs * Up2 / Us2 Odnosno Rp = Rs * Zp2 / Zs2