SVEUILITE J. J.

STROSSMAYERA
FILOZOFSKI FAKULTET U OSIJEKU
KATEDRA ZA POVIJEST
STUDIJSKA GRUPA: POVIJEST I ENGLESKI JEZIK
KOLEGIJ: POVIJEST STAROG EGIPTA

EGIPATSKA MITOLOGIJA

MENTOR: dr.sc. Ivana Iskra Janoi

Mario Jager, asistent

STUDENT: Goran uras

Osijek, oujak 2007.

SADRAJ
1. Uvod............................................................................................................................2
2. Stvaranje svijeta..........................................................................................................3
2.1. Heliopoliska kozmogonija...................................................................................6
2.2. Memfiska kozmogonija........................................................................................7
2.3. Hermopoliska kozmogonija..................................................................................8
2.4. Tebanska kozmogonija.........................................................................................8
3. Kult Sunca...................................................................................................................9
4. Kraljevi i sveenici....................................................................................................10
5. Svetkovine.................................................................................................................10
6. Roenje i sudbina......................................................................................................11
7. Pobjeda smrti.............................................................................................................11
8. Sudnji dan..................................................................................................................12
9. Demokratina zagrobnost..........................................................................................13
10. Mit o Ozirisu...........................................................................................................13
11. Egipatski religijski tekstovi.....................................................................................15
12. Odnos crkve i drave...............................................................................................16
13. Glavna egipatska boanstva....................................................................................16
14. Zakljuak.................................................................................................................20
15. Popis literature........................................................................................................21

1. Uvod
Egipatska mitologija predstavlja jedan od najzanimljivijih dijelova egipatske
povijesti. Zanimljivo je bilo saznati sve o nastanku egipatskog svijeta i njihovih
boanstava. Bilo je prilino teko iz tako opsene literature izdvojiti najzanimljivije
mitove i saeti ih u jedan seminar. Ovo je zbilja tema o kojoj se moglo pisati mnogo
vie, ali nemogue je obuhvatiti sve iz, po meni, najzanimljivijeg dijela egipatske
povijesti. Egipatska mitologija odraava jedinstven egipatski geografski i prostorni
kontekst i ovisnost zemlje o Nilu i Suncu. Mitovi su se javili u sredini u kojoj su
vladale snane suprotnosti, to je Egipane podsjealo na usporednost ivota i smrti. U
ovom seminaru objasnit u nastanak svijeta po egipatskom vjerovanju, glavna
boanstva, kultove i neke od najvanijih mitova u prebogatom kulturno-povijesnom
naslijeu Egipta.

2. Stvaranje svijeta
Sve egipatske kozmogonije bavile su se boanstvima prirode kao to su zemlja,
nebo, vjetar, sunce, mjesec i zvijezde. Drugi bogovi koji su sudjelovali u
kozmogonijama moda prvobitno nisu bili povezani s legendama stvaranja, ve su
zbog etikih ili politikih razloga bili rascjepljeni na sustave. Kako su sveenstvo
poistovjetili s sunanom kraljevskom asti, kozmogonije su imale svrhu da sunce i
druge kozmike sile ukljue u popularne kultne sustave koji su se osnivali na lokalnim
boanstvima i bogovima plodnosti. Mnogi lokalni bogovi postali su suncem, a svaki je
pridonosio svoje vlastite elemente sunanoj mitologiji.
Egipani su zamiljali da je nebo boica, prikazivali su je kao kravu koja stoji
na zemlji i koju podupiru druga boanstva, sa sunevim amcem koji plovi po njezinu
zvjezdanu trbuhu koji je bio nebeski ocean ili kao dugu, vitku enu koja se nadvija nad
zemlju i koju podrava u, bog vjetra ili zraka ili lanac visokog gorja koji obrubljuje
zemlju. Ispod nje, lei kruni ocean u ijem sreditu je Geb, bog zemlje, koji potrbuke
lei s raslinjem koje nie iz njegovih lea. Jedan dio zemlje je bio crven i na njemu su
boravili pustinjski divljaci, a drugi je bio crn i to su bile plodne zemlje nilske doline.
Vode oceana ili Nila tekle su i u podzemni svijet, prebivalite mrtvih, koji je bio zrcalo
neba i po kojem je plovio sunev noni amac.
Najvanije egipatsko boanstvo bilo je sunce. Imalo je mnogo imena, a
tumaenja njegovih funkcija su bila veoma raznolika. Kao sunani kolut zvalo se Aten,
kao sunce koje se die ime mu je bilo Khepri, veliki kukac skarabej to pred sobom
valja sunanu kuglu, kao sunce koje se popelo so svog zenita zvalo se Ra a kad je
zalazilo poput starog ovjeka zvalo se Atum. Sunce se zvalo i Horus a kad se taj lik
spojio s Raovim likom kao Ra Harakhte, vidjeli su ga kao mlado sunce na obzorju,
kao krilati sunani kolut. Katkad se mislilo da trajno ne plovi po oceanu neba ili
podzemnog svijeta, ve da boravi na jednom otoku u nebeskom oceanu u ijim se
4

vodama kupa svokog jutra ili da ivi na obzoru ili na poljima blaenih. Za njega se
takoer govorilo da je jaje koje svakoga dana snese Geb u obliku vodene ptice ili sokol
pjegama iaranih krila koji leti kroz prostor ili sokolovo desno oko dok je lijevo oko
mjesec.
Za mjesec se govorilo da je brat sunca i sin Nut, neba. Ponekad su ga
poistovjeivali s Ozirisom, a neki put s bogom mudrosti Totom, kojeg su prikazivali
kao ibisa ili psoglavog babuna. Njegovi drugi likovi bili su Aah, i Khonsu.
Zvijezde su bile djeca boice neba, krmae koja ih je raala ujutro, a preko noi
prodirala. Jo se smatralo da su bile due mrtvih i sluile kao dvorjani kralju sunca
Rau. Zvijezda Danica dvorila je sunce te mu svako jutro donosila doruak i prala mu
lice.
Drevni Egipani su zamiljali da je svemir u poetku bio ispunjen prvobitnim
oceanom zvanim Nun. Vode Nuna bile su nepokretne ili ustajale. Ne zna se jesu li
Egipani vrsto vjerovali da Nun moda ili redovito raa ivot. Ne postoje jasne
obavijesti o tome to su Egipani mislili kako je poeo proces stvaranja: ako je bio
svojstven Nunu koji je bio bezoblien i vjean, zato se stvaranje dogodilo u
odreenom trenutku vjenosti vremena?
Drugo shvaanje to su ga kozmogonije openito prihvaale bilo je ono o
praiskonskom breuljku koji se izdignuo iz Nuna. Sveenici svih etiriju kultnih
sredita tvrdili su da njihov hram stoji na mjestu tog breuljka. Prve piramide su bile
simboliki prikazi praiskonskog humka, a sliile su mu i ljestve na obalama Nila, koje
su sluile za mjerenja visine povodnja koji oplouje zemlju. Ponekad se zamiljalo da
e zemlju izronjenu iz Nuna opet progutati praiskonsko vodeno prostranstvo.
Bilo koje pojedinosti da su Egipani pripisivali zgodama i slijedu stvaranja,
mislili su da je ono to su zvali Prvo doba bilo zlatno doba u kome su zemljom vladala
naela pravde. Kad bi faraon, nasljednik tih bogova, mogao odrati vlast pravde,

tadanje prilike u Egiptu mogle bi biti nalik na one u zlatno doba, te bi Egipani mogli
zauzeti svoje odreeno mjesto i svoju ulogu u podupiranju faraonove moi.1

2.1. Heliopoliska kozmogonija

Najvaniji religijski dokument koji se odrao iz Heliopolisa, tekstovi piramida
Pete dinastije, samo usput upuuju na stvaranje a pretpostavljaju osnovno poznavanje
heliopoliske doktrine. Prvi dogaaj u procesu stvaranja bio je izronjavanje Atuma,
boga Heliopolisa, iz kaotinog vodenog prostranstva Nuna. Atum je stvorio sam sebe
naporom volje ili je bio dijete Nunovo. Na mjestu na kojem se pojavio stvorio je
breuljak na ijem se vrhu kasnije nalazio heliopoliski hram. Njegovo izranjavanje na
taj praiskonski breuljak tumailo se i kao dolazak svijetla da rastjera kaotinu tamu
Nuna. Atumovo sljedee djelo bilo je stvaranje drugih bogova. Kako je bio sam na
svijetu, morao je bez ene stvoriti potomstvo. Njegove mogunosti bile su openje s
vlastitom sjenom ili masturbacija. Prema drevnim tekstovima ini se da su Egipani
Atuma smatrali dvospolnim bogom pa su ga katkada zvali Veliko on ona. Atum je
svog sina ua rodio tako da ga je ispljunuo, a svoju ker Tefnut izbljuvao. Tefnut je
malo znaila u heliopoliskoj kozmogoniji, osim to je bila uova ena. u je ve vrlo
rano postao ivotnim naelom, a Tefnut je postala naelom svjetskog poretka i zvala se
Majet, to je openito ime posebne boice.2
Atum je imao samo jedno oko a ono je bilo fiziki odjeljeno i nezavisno od
njega. Sva se vana mita odnose na to oko. Prema prvom, u i Tefnut su se odvojili od
Atuma u tamnim prostranstvima Nuna. Atum je poslao svoje oko da ih trai i na kraju
su se njih dvoje vratili s okom. Meutim, dok je oko trailo ua i Tefnut, Atum ga je
nadomjestio drugim i mnogo bistrijim. Prvo oko se na povratku razljutilo na Atuma,
pa je Atum uzeo prvo oko i stavio ga na svoje elo odakle je moglo vladati cijelim
svijetom koji je on stvarao. Oko su esto opisivali kao razornu boicu te je bilo
povezano s boicom kobrom Buto ili zmijom koja se propinje, koja se prikazivala na
elima faraona kao predstavnik njihove moi.
1
2

Veronica Ions, Egipatska mitologija, Mladinska knjiga, Ljubljana 1985., str. 21.
V. Ions, Egipatska mitologija, str. 25.

Kad se Atum ponovno susreo s uom i Tefnut plakao je od radosti, a iz

njegovih suza nikli su ljudi. u i Tefnut postali su roditelji Geba, zemlje, i njegove
ene i sestre Nut, neba. Geb i Nut su bili roditelji Izide, Ozirisa, Neftisa i Seta. Horus
je bio sin Izide i Ozirisa ali su ga katkad zvali i Nutinim sinom. Ta takozvana
heliopoliska eneada ( devetero bogova ), bila je tradicija utvrena u egipatskoj religiji.
Moda su heliopoliski sveenici u to ukljuili druge kultove, ali se oni nisu potpuno
asimilirali jer u njihovim tekstovima ima i drugih proturjeja, kao na primjer zbrka oko
Atumova stvarnog porijekla.

2.2. Memfiska kozmogonija

Kada je faraon Menes na poetku povijesnog razdoblja ujedinio Gornji i Donji
Egipat izgradio je novi glavni grad Memfis, koji je bio poznat kao Bijeli zidovi. Ptah,
veliki bog Memfisa i bog koji vlada sudbinom, bio je proglaen stvoriteljem svijeta.
Heliopoliska kozmogonija nije bila time potpuno odbaena, ali se zahtjevalo da
boanstva heliopliske eneade budu oitovanja vrhovnog boga Ptaha. Kamen abaka
tvrdio je da je Ptah onaj koji sjedi na Velikom prijestolju pa je bio poistovjeen s
Velikom bogom, kojeg su poput Velike majke u Egiptu rano tovali, moda kao
boanstvo plodnosti. Tekst kae da je Ptah srce i jezik eneade. Egipani su smatrali da
su srce i jezik sredite due i uma i vlasti ili moi pa su smatrali da su to simboli
Atuma. U memfiskom sustavu Atum je bio samo izvritelj Ptahove volje. Ptaha su
takoer smatrali osnivaem moralnog poretka i kraljeve vlasti.
Horus, jedan vid Ptaha, bioje vladar i ujedinitelj zemlje i dao joj je veliko ime
Tatenen. Tatenen je bilo ime koje su u Memfisu dali Ptahu, a to je znailo da je Ptah
zemlja. Ptah nije bio samo opi i jedini stvoritelj fizikog svijeta ve je stvorio i etiki
poredak stvorivi duu svakog bia. Kamen abaka tvrdi da je Ptah stvorio sve
ukljuujui i bogove i da od njega potjeu sve dobre stvari. Priznavalo se da je njegova
mo vea od moi svih drugih bogova. Bogove je postavio na mjesta u kojima su se

obavljali njihovi kultovi. Ptah je utemeljio gradove i osnovao nome ( egipatske

pokrajine ), stvorivi tako politiki poredak.
Memfiski sveenici su nastojali svoj grad povezati s Ozirisovim kultom,
zahtjevajui da Memfis bude mjesto gdje se Oziris utopio i gdje je pokopan. Budui da
se pretpostavljalo da je Oziris, poput Ptaha, nauio ljude umijeu civilizacije, moda
su memfiski sveenici nastojali asimilirati Ozirisa u vlastiti sustav.

2.3. Hermopoliska kozmogonija

Heliopolisku eneadu su u Hermopolisu zamijenili oktoadom, grupom od osam
bogova. To su bili Nun i njegova ena Naunet, Huh i njegova ena Hauhet, Kuk i
njegova ena Kauket, te Amon i njegova ena Amaunet. Tih osam bogova zajedno je
stvorilo svijet i vladalo njime u zlatno doba. Poto su dovrili svoje djelo stvaranja i
vladanja umrli su i poli u podzemni svijet. Iz podzemnog svijeta su i dalje nareivali
da Nil buja i da sunce izlazi. Kao i u drugim kultnim sreditima, tvrdilo se da je grad
mjeso praiskonskog breuljka. U jednom parku uz hram, bilo je sveto jezero zvano
Jezero dvaju noeva, iz kojeg je izronio Otok plamenova. Za taj otok se govorilo da je
praiskonski breuljak, a bio je vano mjesto hodoaa i obreda. Na to jezero su se
odnosile etiri verzije mita stvaranja.3
U prvoj se govorilo da svijet potjee iz kozmikog jajeta, to jaje je snesla
boanska guska koja je prva probila tiinu svijeta i bila je poznata kao Velika gakua.
Iz jajeta je izala ptica svijetla Ra, koji e kasnije biti stvoritelj svijeta. U drugoj
verziji, jaje je snesao ibis, ptica koja predstavlja Tota, boga mjeseca i mudrosti. Trea
verzija se vraa slikovitom prikazu stvaranju iz voda, a bila je veoma poetina. Prema
tome, jedan lotosov cvijet je izronio iz voda Jezera dvaju noeva. Kad su se njegove
latice rastvorile, cvijetna aica je rodila boansko dijete Ra. etvrta verzija je bila da
se lotos otvorio da pokae kukca skarabeja koji se sam preobliio u djeaka koji plae
a njegove suze su stvorile ljude. Tako se ljude smatralo Raovom djecom.
3

Isto, str. 29.

2.4. Tebanska kozmogonija

Glavni bog Tebe zvao se Amon, a u sebi je ujedinio domaeg boga Monta.
Amon je bio povezan sa zrakom kao nevidljivom i snanom silom pa su ga
poistovjetili s moi vrhovnog i nevidljivog stvoritelja. Tebanska doktrina u Amonu je
utjelovila vidove svih drugih bogova tvoraca. Tvrdilo se da je Teba prvi grad, sjedite
prve vode, i prve zemlje. Teba je bila Raovo oko koje je nadgledalo sve druge
gradove. Amon je stvorio sam sebe, jer nije bilo drugog boga koji bi ga stvorio. On je
bio nevidljiv, roen u tajnosti. Amon je obuhvaao sve kozmogonije kao oblike ili faze
svoje stvaralake djelatnosti. Govorilo se da je jedan od njegovih prvih oblika
hermopoliska oktoada i Tatenen. Amon je tada napustio zemlju da bi boravio u nebu
kao Ra. Stvorio je ljude i bogove organizirajui eneadu postavivi lanove oktoade za
njezine boanske oeve i sveenike sa uom na elu i s Tefnut, prilenicom tog boga.
Amon je bio ivotna snaga koja je probudila Nuna iz obamrlosti i zapoela stvaralaki
ciklus. Sveenici Tebe su takoer zahtjevali da njihov grad bude mjesto Ozirisova
roenja zato to je Oziris u to vrijeme stekao veliku popularnost i bio je povezan sa
blagostanjem kraljevskog doma i plodnou zemlje.

3. Kult Sunca
Slubeni kult Sunca se razvio za vrijeme Stare drave pod kraljevskim
pokroviteljstvom u gradu Onu. Tu je bog sunca Ra preuzeo izgled boga stvoritelja
Atuma te bogu suncu podignut hram. Kult Ra vrhunac je dosegnuo za vrijeme Pete
dinastije. Gradili su velike hramove suncu, povceali mo Raovih sveenika i uinili
solarnu teologiju slubenim kraljevskim kultom. Od etvrte dinastije nadalje kralj se
pokapao u piramidu.
Sa slabljenim kraljevske moi potkraj Stare Drave slabio je i kult sunca. U
sljedeim razdobljima zamijenio ga je sve omiljeniji bog Oziris. Raov je kult oslabio
iako je bog i dalje bio usko povezan s pogrebnim obredima i uskrsnuem. Potkraj
9

Osamnaeste dinastije kralj Ehnaton neuspjeno pokuava uvesti iskljuivi oblik

solarnog monoteizma u Egipat koji se temeljio na tovanju Atena, sunevog diska. To
se moe smatrati pokuajem obnove ranijeg jedinstvenog odnosa izmeu vladara
Egipta i kraljevskog boga sunca. Kroz sva razdoblja kult sunce je u biti ostao
kraljevski i dravni kult.4

4. Kraljevi i sveenici
Jo u rano doba Egipani su razvili vjerovanje u nastavak ivota nakon smrti.
Okoli su zamiljali prirodnim oblicima u vidu biljnih i ivotinjskih boanstava.
Mnogi mitovi pripovjedaju o ta dva aspekta religijskog vjerovanja. Isprva je svako
mjesto tovalo svoje boanstvo u vidu kultnog simbola koji je titio svetite od trske.
Plemenski poglavica obavljao je obrede u ime zajednice, a kad se zemlja ujedinila i
najjai mjesni poglavica se uspeo na poloaj kralja, svetita su se postupno preobrazila
u hramove u kojima je kralj obavljao obrede za dravne bogove u ime svoje zemlje i
svog naroda. Glavni zadatak sveenstva je bio obavljati obrede za bogove i za
preminule te za kraljeve proglaene bogovima.
Na bogove se gledalo kao na bia s ljudskim potrebama: trebala im je hrana,
pie, odjea, odmor i razonoda. To im je pruano u hramovima tijekom dnevnih
obreda a hrana i odjea su se poklanjali kultnoj statui boga. Prizori obreda se mogu
vidjeti i danas na zidovima starih hramova. Samo se kralj mogao pribliiti bogu, a
vjerovalo se da je svaki kralj potomak Velike kraljevske supruge. Ona je obino bila
ki prethodnog kralja i njegove Velike kraljice. Vjenanje s takvom Velikom
kraljevskom keri uvrivalo je pravo mukog potomka na prijestolje pa su zato bila
esta vjenanja izmeu brae i sestara.

5. Svetkovine

Rosalie David, Egipat, Mitologija, Ilustrirana enciklopedija, Mladinska knjiga, Ljubljana 1989., str. 98.

10

U kultnom sreditu Ozirisa Abidu, na godinjem se hodoau okupljalo mnogo

ljudi, a sveenici bi hodoasnicima izvodili misterije u kojima su opisivali dogaaje iz
ivota te smrt i uskrsnue Ozirisa. U Tebi se godinje odravala svetkovina Opet i
trajala je gotovo mjesce dana. Veliki bog Amun napustio je svoj hram u Karnaku i
posjetio svoju suprugu u Junom domu ena, dananji hram u Luxoru. Takve
svetkovine su se odravale i za vladavine Ptolomejevia. Boica veselja i ljubavi Hator
napustila je svoj hram u Denderahu i krenula na dug put rijekom da posjeti svog
supruga Horusa u njegovu hramu u Edfu gdje se zadrala dva tjedna. Za takvih
svetkovina stanovnici sela uz rijeku bi nagrnuli na obale i promatrali prizor raskono
ukraene lae kako nosi svoj dragocijeni teret, kultne statue, u pratnji bijelo odjevenih
sveenika oianih glava.

6. Roenje i sudbina
Neka boanstva su brinula o svjetskom poretku, a nie kraljevstvo o
pojedinanim sudbinama. Boica istine i pravednosti Ma'at je bila odgovorna za
odravanje ravnotee i reda u svijetu te meu njegovim stanovnicima. Ona je bila ki
boga sunca Raa koji su je stvorio da bi uspostavila jedinstvo i red na svijetu. Prikazana
je kao ena kojoj je jedini ukras jedno pero na glavi. Ma'at je na sudnji dan srce
pokojnika vagala na vazi, a na drugom dijelu e biti poloeno pero s njezine glave.
Tako se odmjeravala dostojnost pokojnika da pree u posveenu vjenost.
Ostala boanstva koja su utjecala na sudbinu pojedinca bila su Shai, Mekent i
Renenet. Shai je simbolizirao sudbinu i odreivao trajanje ivota i okolnosti smrti
osobe. Mekent je predstavljala opeke na kojima majka raa svoje dijete. Renenet je
vodila posebnu brigu o djeci. titila ih je pri roenju i u razdoblju nakon roenja.
Boica kojoj se obraalo za sretan porod zvala se Tauert, koja se prikazuje kao
bremenit vodeni konj. Njezin suprug bio je Bes, runi bog patuljak ije su polje
utjecaja bili ljubav, vjenanja, glazba i ples.5

R. David, Egipat, Mitologija, Ilustrirana enciklopedija, str. 102.

11

7. Pobjeda smrti
Vjerovalo se da je ovjekova linost sastavljena od razliitih elemenata od kojih
su neki besmrtni. Na smrt se gledalo kao prekid ivota, prepreku koju ovjek mora
prijei da bi dosegnuo vjenost. U trenutku smrti tijelo naputa besmrtni element.
Besmrtni element je predstavljao trajnu vezi izmeu ovog svijeta i tijela u grobu, pa je
i nadalje bio ovisan o hrani i drugim stvarima koje su se ostavljale u grob. Najstarije
poimanje zagrobnog ivota temeljilo se na nastavku ivota u grobu ili Obitavalitu
duha. Jo u prve spiljske grobove pokraj tijela su se stavljali lonarski sudovi i drugi
predmeti za dnevnu uporabu. U to rano doba tijela mrtvih su se polagala na pijesak.
Kako se drutvo razvijalo, poglavari su pokapani u grobove od opeka, koje su bogato
opremili. Budui da se na taj nain tijelo brzo raspadalo, bilo je nuno pronai metodu
koja bi ouvala tijelo i nakon smrti. Tijelo se dehidriralo uz pomo natrona i izvadila
utroba, i to svi unutarnji organi osim srca i bubrega, koje su vadili iz tijela i obraivali
na poseban nain. Taj postupak se naziva mumifikacija.
Za vrijeme Stare Drave kraljeva povezanost s kultom sunca dosegnula je
vrhunac pa se javilo i solarno poimanje kraljeva zagrobna ivota. Nakon smrti, kralj se
iznova na nebu sjedinio sa svojim ocem Raom. Svoju vjenost provodio je na
istonom dijelu Neba. To solarno uenje poklanjalo je vjenost jedino kralju. Do vrata
drugog svijeta stizalo se prelazei preko jezera i kralj se morao sluiti svim sredstvima
da bi nagovorio splavara da ga preveze. Kralj se kasnije poeo poistovjeivati s
Ozirisom, koji je bio sudac i vladar podzemnog svijeta. Od Srednje Drave nadalje,
brojni vjernici nekraljevskog roda prihvatili su Ozirisov kult, koji je svima obeavao
spas i uskrsnue. tovateljima tog boga obeano je vjeno blaenstvo. Pokuaji
sveenika da osmisle razliita poimanja zagrobnog ivota nikad nisu bili prihvaeni, a
ni uspjeni.

8. Sudnji dan
Nakon zavretka pogrebnih obreda pokojnik bi se pojavio pred sudom ispred
42 boja prisjednika, pred drugim bogovima i velikim sucem podzemlja Ozirisom.

12

Potvrdio bi istou svoje due izgovarajui negativnu ispovjest u kojoj je izjavio da za

ivota nije poinio nikakve ozbiljne uvrede ili grijeh. Drugi dio suenja se obavljao u
prisutstvu razliitih boanstava. Thoth, bog mudrosti i naukovanja bi presijedao pokraj
velike vage, a s njim su bili Ma'at i Anubis. Boice sudbine i usuda su svjedoile o
karakteru pokojnika. Tada bi Anubis stavio srce pokojnika na jednu stranu vage a pero
se stavljalo na drugu stranu. Ako bi srce teilo jednako kao i pero, pokojnik bi se
proglaavao istim od grijeha. Nakon toga mrtvac je smio prijei u blaeni zagrobni
ivot. Oni koji nisu dokazali svoju nevinost, bili bi baeni nemani koja je bila dijelom
lav, dijelom krokodil i dijelom vodeni konj.

9. Demokratina zagrobnost
U vrijeme Stare Drave muki nasljednik je svakodnevno donosio na grob
zalihe hrane i pia da bi osigurao redovnu opskrbu kraljevske grobnice. Taj postupak
je otvarao mogunost zlouporabe i nemara pa se u svrhu spreavanja uvodi ka
sveenik. I taj sistem nije bio dobar pa se vlasnik groba morao osloniti na zidne
prikaze u svom grobu na kojima je bio oslikan raskoan jelovnik. U tom razdoblju
konani oblik su dobili mnogi mitovi koji se odnose na kraljev solarni zagrobni ivot.
Razjedinjenje kraljevstva pri kraju Stare Drave dovelo je do dubokih promjena u
poimanju zagrobnog ivota. Sada su lokalni prievi i obini narod gradili i opremali
lokalne grobove s pogrebnim namirnicama, neovisno o kraljevu ivotu. ak ni
povratak jakog kraljevstva u Srednjoj Dravi nije oslabio vjerovanje u svima dostupnu
zagrobnost. Na toj je podlozi rastao Ozirisov kult koji se proirio diljem Egipta, a iz
njega su nastali najpoznatiji egipatski mitovi.6

10. Mit o Ozirisu

Ako je u Egipana neto imalo sve naznake ezoterinog uenja i duhovne
doktrine koja bi se mogla odnositi na kultivaciju due, onda je to svakako mit o
6

Isto, str. 106.

13

Ozirisu. Iako se aluzije na njega mogu nai u tisue tekstova, sam mit o smrti i
uskrsnuu Ozirisa nije pronaen u cjelosti zapisan u egipatskim izvornicima. Tek ga je
grki pisac Plutah u svojem pismu grkoj sveenici eleuzijanskih misterija Klei
zapisao prepriavajui cijeli njegov sadraj to iz egipatskih izvora nije mogao biti
izvuen. Plutah je prepriavanje mita upotpunio brojnim komentarima i usporedbama s
grkom mitologijom. Njegovo djelo ''O Izidi i Ozirisu'' je od neprocjenjive vrijednosti
za istraivanje egipatske mitoloke batine.
Boica neba Nut i bog zemlje Geb roditelji su zadnjih 5 bogova u nizu
kozmogeneze, a to su: Oziris, Set, Izida, Neftis i Horus. Oziris je kao prvoroenac
preuzeo pravo na oevo prijestolje i vladao Egiptom u pradavna vremena. Bio je
savren vladar, a ljude je poduio raznim vjetinama koje su omoguile osnivanje
civilizacije i uspostavu drave. Ozirisova ena bila je Izida a njegov brat Set je bio
oenjen Izidinom sestrom Neftis. Set je poelio preoteti Ozirisovo prijestolje i zato ga
je odluio ubiti. Set je uz pomo 72 zavjerenika naveo Ozirisa da legne u sarkofag a
onda su ga zatvorili i bacili u rijeku. Druga verzija govori da je Set ubio Ozirisa
udarcem ake ili utapanjem u vodi. Izida se nije pomirila s Ozirisovom smrti i krenula
je u potragu za njegovim tijelom. Ta potraga prerasta u zasebnu priu jer je voda
odnijela Ozirisov lijes u Biblos, na jedan tamarisov grm. Iz grma je izraslo drvo i
sarkofag se naao u njegovoj kronji. Kad ga je nala Izida, u obliku ptice spolno opi
sa Ozirisom i zainje sina Horusa mlaeg. Set ponovo nalazi Ozirisovo tijelo, trga ga
na 14 komada i razbacuje diljem Egipta. Izida ponovo ide u potragu za dijelovima
tijela a pomae joj bog agalj, Anubis. Na mjestima gdje nalaze dijelove Ozirisa Izida
utemeljuje svetita. Nakon to je Anubis mumificirao Ozirisa, on je uskrsnuo i postao
vladar drugog svijeta. Ozirisov sin Horus se zavjetovao da e osvetiti smrt oca i oteti
prijestolje Setu. Horus i Set su se borili sve dok vijee bogova nije priznalo Horusu
pravo vladavine nad cijelim kraljevstvom. Oziris ostaje u drugom svijetu gdje svojim
uskrsnuem i besmrtnou jami tu mogunost svakom ovjeku. On postaje sudac koji
obavlja posljednji sud nad duom i odluuje moe li ona sudjelovati u vjenom ivotu
ili ne.

14

Izvorno Ozirisovo boravite do danas ostaje tajnom. ini se da je njegov kult

nastao u dva glavna egipatska sredita Abidu i Busiridu. U vrijeme Srednje Drave
Oziris je na mjestu glavnog boga Egipta zamijenio Raa te je utjecao na mase svojim
obeanjem uskrsnua. Njegovo najvee kultno sredite Abid postalo je najsvetije
hodoasno sredite za Egipane. Svaki Egipanin eli posjetiti Abid barem jednom u
ivotu, ne bi li tako poveao vjerojatnost vlastite blaene vjenosti. Jednom godinje tu
se odravala velika svetkovina na dan bojeg uskrsnua. Ovaj mit izraava vjerovanje
u konani poraz zla od strane dobra te naglaava ulogu Izide kao portvovne supruge i
majke iji su napori nagraeni konanom pobjedom njezina supruga. Ozirisovo
poimanje zagrobnog ivota imalo je dubok utjecaj na Egipane. ''ak i kad je tijekom
Nove Drave Amon-Ra postao vrhovnim dravnim bogom s ogromnim bogatstvom i
vlasnitvom, i kad su se tijekom dugih godina egipatskog opadanja javila nova
boanstva, u mati Egipana se zadralo vjerovanje u Ozirisa i u njegovu konanu
pobjedu nad zlom, jer je ono tovateljima ulijevalo sigurnost.''7

11. Egipatski religijski tekstovi

Dobrobit faraonove due nakon smrti bila je od velike vanosti, a to je bio jedan
od naina kojim je dravna religija sasvim preuzela popularni Ozirisov kult. Tom
podatku zahvaljujemo najpotpuniju literaturu koju imamo o egipatskoj religiji u
njezinoj osnovnoj i najodlunijoj fazi. ''Tekstovi piramida'', zbirka arolija i bajanja
kojima je bila svrha da faraonima osiguraju bezopasan prijelaz u drugi svijet i njihov
boanski preobraaj, daju nam najbolji uvid u vjerovanja na kojima poivaju mitoloki
prizori u umjetnosti. Ti tekstovi se ubrajaju u najpoznatiju svjetsku religijsku
knjievnost. Najranije zabiljeeni tekstovi u knjizi potjeu iz sredine 3. tisuljea prije
nove ere, kad su bili pohranjeni u kraljevskim piramidama Pete i este dinastije.
Demokratizacija pogrebnih obiaja i vjerovanje da bi se obini smrtnici mogli
opravdati djelima i da bi mogli teiti za posmrtnim ivotom, imali su neizbjean
utjecaj i na samu mitologiju. ''Tekstovi lijesa'' i ''Knjiga mrtvih'', koji su za 12. i 13.
dinastije bili nasljednici ''Tekstova piramida'', bili su relativno slabo prilagoeni novim
7

Igor Urani, Ozirisova zemlja: egipatska mitologija i njezini odjeci na zapadu, kolska knjiga, Zagreb 2005.,
str. 82.-84.

15

vjerovanjima pa nam zato i oni mogu pomoi da se objasne likovni ritualni prikazi
bogova s njihovim stalnim popratnim simbolima.

12. Odnos crkve i drave

Upravo kao to su Egipani slabo razlikovali kult od teologije, i granice izmeu
religije i onoga to bi se danas smatralo politikom bile su takoer slabo odreene. Ako
su se u starom Egiptu mogle razdvojiti crkva i drava bilo je oito da su se meusobno
podupirale. Kralja su smatrali svetim, a kasnije su ga i za ivota tovali kao boanstvo.
Bio faraon bog ili ne, njegova vladavina na zemlji znaila je ritualno ponovno
prikazivanje mitolokih zgoda.
''Velik dio mitologije odnosio se upravo na uspostavu hijerarhije na zemlji, na
sustav uivanja zemljinog posjeda i na ustanovljenje ritualnih oblika.'' 8 Egipatska se
mitologija moe shvatiti kao nastojanje da se potkrijepi kraljev ugled, a neke promjene
u religijskom vjerovanju mogu se tumaiti kao poetak nove dinastije. Drevni
Egipanin je uistinu vjerovao u boansku vlast svog vladara. Vjerovao je da je kralj
izravni posrednik izmeu bogova i ljudi te da se bez kraljevog posredovanja boanske
blagodati ne bi mogle protegnuti na sve stanovnike zemlje. Kralj je bio duan biti odan
bogovima te da ispunjavanjem svojih dnevnih obaveza stalno obnavljati svoju
boansku narav. Poloaj velikog sveenika bio je slian faraonovu poloaju i on bi
dobivao veu mo sa slabljenjem kraljeve vlasti.

13. Glavna egipatska boanstva

Horus boansko lice Neba ili krilati bog rata
Horus je bog iji je simbol ptica sokol (Irihor), prvi ivi stvor koji se pojavljuje
8

V. Ions, Egipatska mitologija, str. 15.

16

na zemlji. Tog sokola ili Horusa Egipani slave takoer kao boga Sunca jer drevnim je
Egipanima sokol bio najstarije ivo bie koje je simboliziralo boanstvo. Predstavljao
je personifikaciju koje je stvorilo i samo Nebo. Ba u ''Tekstovima piramida'' spominje
se Horus kao lice Neba, a etiri njegova sina podupiru Nebo i predstavljaju etiri
strane svijeta. Tu se spominju i dva Horusova oka, Sunce i Mjesec, koji se nalaze na
licu Neba. Ponosnog boga i velianstvenog ratnika drevni su Egipani prikazivali kao
ovjeka sa sokolovom glavom na kojoj se nalazila dvostruka kruna (ureus) Gornjeg i
Donjeg Egipta.9
Anubis akal i pas, bog balzamiranja
Bog pogrebnog rituala bio je Anubis, a ime mu je zapravo Anpu i pripada kultu
akala. Kult akala u starom Egiptu bio je vrlo star i rairen te ga se moe sresti od
najranijeg perioda. Anubis je sin boice Neftide, a otac mu je Oziris. Najstariji kult
Anubisa razvio se u gradu Abidu, gradu koji je istodobno i najstariji kultni centar
Ozirisa. Nakon to je Anubis pomogao Izidi i sastavio tijelo Ozirisa te ga pripremio za
ponovno oivljavanje, Anubis je postao gospodar balzamiranja i najvaniji bog u
pogrebnom ritualu.
Set velianstveni ratnik, noni lovac, bog zla
Set je brat Ozirisov, Izidin te suprug i brat Neftide. U poetku Set je samostalno
boanstvo Gornjeg Egipta i tijesno je vezan za kult vladara Gornjeg Egipta. Kada se
Egipat ujedinjuje, dakle prvim nastankom drave, bog Set uklopljen je i u Heliopolisku
kozmogoniju gdje njegova uloga nije negativna, ali e s vremenom postati simbol zla,
opasan za ljude, pa i same bogove.
Toth - srce i jezik boga Ra
U svijetu egipatskih drevnih bogova bog Toth zauzima znaajno mjesto, a ostali
9

Grga Novak, Egipat, Izdavaki zavod JAZU, Zagreb 1967., str. 23.

17

bogovi ga zovu srcem i jezikom Raovim. To vrlo jasno potvruje da mu simbole

boanske misli i boanske volje priznaju i svi ostali bogovi Raove eneade jer Toth je
Raove misli i volju pretakao u jezik i pisanu rije koju razumiju i bogovi i ljudi. Zapise
koji su bili volja Raova, Toth pretae u boanske rijei pa je tog trenutka bog Toth
postao i izvritelj Raove volje. Ra je stvorio pticu Ibis i majmuna Babuna koje je dao
bogu Tothu da mu budu pomonici. Ptica Ibis tako je postala glasnik boga Totha meu
ljudima, a majmun Babun odvraao je neprijatelje Tothove svojim urlikanjem i
iskezivanjem zuba.
Shu najsnaniji od svih bogova
U drevnim zapisima starih Egipana Shu je opisan kao snaan i moan bog,
kapetan posade Raove ''barke od milijun godina'', kao najopasniji, najjai i najodluniji
od svih bogova u eneadi bogova drevnih Egipana. Shu kasnije postaje zatitnik
pravednika koje uva i brani od zmije Apofisa, ali i predvodnik zastraujue skupine
jo stranijih demona muitelja za nepravednike.
Ra bog Stvoritelj
Ra je najvjerojatnije bio najstariji bog kojeg su drevni Egipani oboavali i
njegovo ime see u tako daleko vrijeme da mu je znaenje nedokuivo i nepoznato. Za
drevne Egipane je Vrijeme poelo onog trenutka kada se Ra u stvaranju pojavio nad
obzorjem u obliku Sunca, a ovjekov je ivot usporeivan s njegovom svakodnevnom
putanjom jo od najranijeg Vremena. Egipani vjeruju da Ra plovi nebom u dvjema
barkama. Od izlaska do podneva Ra putuje u barci Menet, a od podneva do zalaska Ra
putuje u barci Mesektet. Dok izlazi Raa napada strana i mona zmija Apofis,
personifikacija zla i mraka. Ra se borio s ovim udovitem tako da ga je pogodio
strijelama koje su sprile Apofisovo tijelo.
Oziris bog mrtvih

18

Oziris je bio bog gospodar podzemnog svijeta. Utemeljitelj je svih drevnih

egipatskih zakona, a i uitelj je prvih ljudi u nainu obrade zemlje. Nauio je Oziris
drevne Egipane i tovanju bogova, te svim drugim oblicima koji karakteriziraju
civilizirani nain ivota. Njegove sljedbenike u zagrobnom je ivotu oekivalo plodno
imanje i brojna stada stoke, obilje hrane i pila, vjeita ljubav i slatke ari seksualnog
ivota. Oziris je istodobno bio i bog stvaranja i plodne zemlje. Najlake je u slikovnim
zapisima drevnih Egipana prepoznati Ozirisa po zelenoj boji koe koja oznaava
njegovu plodnost i stvaranja ivota i toliko potrebite hrane za odravanje istog. No,
ako je boja nestala treba obratiti pozornost na krunu koju nosi Oziris na glavi. To je tip
bijele krune na kojoj se jasno vide dva pera istine Ma'at. Tijekom suda pokojniku
upravo Oziris nadzire tijek itave sveanosti, iako u prosudbi pravednosti srca
pokojnika glavnu rije ima boanski pisar Toth.
Ma'at boica pravde i zakona
Boica Ma'at personifikacija je boanskog i fizikog reda i zakona. Za drevne
Egipane svijet je nastao u skladu s Ma'at. Ma'ati je dvorana u kojoj se provodi
vaganje srca pokojnika, a to se radi u nazonosti boice pravednosti, odnosno Ma'at.
Nut boica Neba
Nut je bila boica Neba, supruga boga Geba, majka Ozirisa, Horusa, Seta, Izide
i Neftide. Za njezinu naklonost otimali su se svi bogovi drevnog Egipta.

14. Zakljuak
Piui ovaj seminar saznao sam brojne zanimljivosti i mnoge vane podatke o
egipatskoj mitologiji, ali i o povijesti i obiajima samog Egipta. Po mom miljenju,
egipatska mitologija pripada meu najvanije teme svjetske povijesti, a drevni
egipatski tekstovi koji o tome govore ubrajaju se u sam vrh svjetske religijske
19

knjievnosti. Brojni istraivai i povjesniari su godinama istraivali ne bi li prikupili i

objasnili sve egipatske mitove, ali ta drevna povijest Egipta zauvijek e ostati
obavijena velom tajne koji mu daje onu posebnu dra. Misterij zvan Egipat nastavlja
ivjeti i obogaivati svjetsku povijest koja e u Egiptu vjeno imati dragulj vrijedan
divljenja.

15. Popis literature

1. David, Rosalie, Egipat, Mitologija, Ilustrirana enciklopedija, Mladinska knjiga,
Ljubljana 1989.
2. Ions, Veronica, Egipatska mitologija, Mladinska knjiga, Ljubljana 1985.
20

3. Novak, Grga, Egipat, Izdavaki zavod JAZU, Zagreb 1967.

4. Urani, Igor, Ozirisova zemlja: egipatska mitologija i njezini odjeci na zapadu,
kolska knjiga, Zagreb 2005.
5. Internet

enhu.blog.hr/arhiva
encarta.msn.com

21