VISOKA KOLA ZA TURISTIKI MENADMENT U IBENIKU IBENIK

IVANA LAMBAA BELAK TANJA RADI

UPRAVLJANJE OKOLIEM
BILJEKE S PREDAVANJA

IBENIK, 2006.

SADRAJ str.
1. TEMELJNA EKOLOKA NAELA 1.1 IVOTNO STANITE, EKOLOKI INITELJI 1.1.1 Abiotiki initelji 1.1.2 Biotiki initelji 1.2 UTJECAJ EKOLOKIH INITELJA 1.3 IVOTNA ZAJEDNICA 1.4 EKOSUSTAV 2. ZATIENE PRIRODNE VRIJEDNOSTI 2.1 TRI FAZE ZATITE PRIRODE 2.2 ZAKON O ZATITI PRIRODE 3. ZATITA OKOLIA 3.1 STANJE OKOLIA U HRVATSKOJ 3.2 ZAKONODAVSTVO U ZATITI OKOLIA 3.3 TEHNOLOGIJSKO OSUVREMENJIVANJE PROIZVODNJE I POTPORA MALIM I SREDNJIM PODUZEIMA 3.4 PRAVILNIK O PROCJENI UTJECAJA NA OKOLI 1 15 15 17 18 18 19 20 21 22 27 28 29 29 30

4. ODRIVI RAZVOJ 33 4.1 PUT K ODRIVOM RAZVOJU 36 4.1.1 Industrijska ekologija 38 4.1.2 istija proizvodnja 38 4.2 RAZLIKE IZMEU ISTIJE PROIZVODNJE I KONCEPTA END-OF-PIPE, ODNOSNO PROIAVANJA NA KRAJU PROCESA 39 4.2.1 Strategija istije proizvodnje 39 4.3 SPRJEAVANJE ZAGAENJA 39 4.4 MINIMALIZACIJA OTPADA 40 4.5 RECIKLIRANJE 40 4.6 KONTROLA ONEIENJA 40 4.7 ZBRINJAVANJE OTPADA 40 4.8 HRVATSKI CENTAR ZA ISTIJU PROIZVODNJU 40 4.8.1 Glavne aktivnosti Centra za istiju proizvodnju 41 4.8.2 Koristi za okoli 42 4.9 NORME ISO 14000 42 5. TURIZAM 5.1 PROCJENA UTJECAJA MARINA NA OKOLI 5.2 UTJECAJ HOTELA NA OKOLI 46 46 54

II

5.3 UTJECAJ TURIZMA NA OKOLI 61 5.4 SMJERNICE U TURIZMU 62 5.5 UREDBA O STANDARDIMA KAKVOE MORA NA MORSKIM PLAAMA 63 6. ZATITA ZRAKA 6.1 UINCI ATMOSFERSKIH ONEIENJA 6.2 ATMOSFERA 6.2.1 Oneienje atmosfere 6.2.2 Utjecaj prometa na oneienje atmosfere i okolia 65 66 67 67 68

7. DEMOGRAFSKA EKSPANZIJA I NEKONTROLIRANA URBANIZACIJA UTJECAJ NA OKOLI 74 7.1 REGIONALNE RAZLIKE U RAZMJETAJU STANOVNITVA TE PRIRODNA I MEHANIKA KRETANJA 74 7.2 POLJODJELSTVO I OKOLI 74 7.3 EROZIJA ZEMLJITA 75 7.4 SMANJIVANJE UMA 75 8. PROMJENA KAKVOE VODE 8.1 IZVORI ONEIENJA VODA 8.1.1 Kuanske otpadne vode 8.1.2 Industrijske otpadne vode 8.1.3 Oborinske vode 8.2 IENJE VODA 8.2.1 Postupci prethodnog i prvog stupnja ienja 8.2.2 Reetanje 9. OTPAD 9.1 ODLAGANJE OTPADA 9.2 VRSTE OTPADA 9.2.1 Sastav komunalnog otpada 9.3 KOLIINA OTPADA U HRVATSKOJ 9.4 GOSPODARENJE S OTPADOM 9.5 OBRADA OTPADA 9.5.1 Termika obrada 9.6 STANJE S OTPADOM U HRVATSKOJ 10. GENETSKI MODIFICIRANI ORGANIZMI 10.1 MOLEKULARNA GENETIKA 10.2 BIOTEHNOLOGIJA 10.2.1 Tradicionalna biotehnologija 10.2.2 Moderna biotehnologija 77 79 80 81 82 82 84 84 85 86 87 87 88 89 90 90 90 92 93 95 95 95 III

10.2.2.1 Unaanje novih gena 10.2.2.1.1 Plazmidi kao vektori 10.2.2.1.2 Bakteriofagi kao vektori 10.2.2.1.3 Jednolanani DNA vektori 10.3 PRIMJENA REKOMBINANTNE DNA TEHNOLOGIJE 10.3.1 Kloniranje gena za humani inzulin u mikroorganizama 10.3.2 Transgene biljke 10.3.3 Transgene ivotinje 10.4 OPASNOSTI OD GENETIKOG INENJERSTVA 10.4.1 Osnovne slabosti 10.4.2 Opasnosti po zdravlje 10.4.3 Opasnost po okoli 10.5 BIOSIGURNOST I REKOMBINANTNA DNA TEHNOLOGIJA 10.5.1 Bioloki ekspresijski sistemi 10.5.2 Svojstva donora i klonirane DNA 10.5.3 Viralni vektori 10.5.4 Transgene i knock-out ivotinje 10.5.5 Transgene biljke 10.5.6 Podjela patogena prema riziku biohazarda 11. PITANJA ZA PROVJERU ZNANJA

96 96 98 99 99 100 101 102 102 102 103 103 103 104 104 104 105 105 105 107

IV

1. TEMELJNA EKOLOKA NAELA

Ekologija je znanstvena disciplina koja prouava odnose tj. interakcije organizma ili skupine organizama i njihova okolia. Poeci razvoja ekologije kao moderne znanosti zapoinju sredinom 19. st., to se intenzivira nakon 1859. i objavljivanja djela O podrijetlu vrsta posredstvom prirodne selekcije Charles Darwina. U tom djelu on je obradio problematiku porijekla vrsta, pitanje adaptacije, selekcije, borbe za opstanak te splet meusobnih odnosa organizma i njihovu interakciju s uvjetima okolia. Naziv ekologija iskovao je njemaki biolog Ernest Haeckel 1866. godine u svome djelu Opa morfologija organizama a potjee od grke rijei , to oznaava kuu, dom ili boravite te to znai rije, govor ili znanost. Dakle, ekologija je znanost koja se bavi istraivanjima interakcija organizma i okolia. Svi organizmi, kao jedinke ili populacije, smjeteni su u odreenom prirodnom okoliu, a o uvjetima prirodnog okolia ovisi njihov cjelokupan ivot. Razmnoavanjem, rastom i razvojem organizmi djeluju na svoj okoli. Ti stalni meusobni utjecaji organizama i okolia uvjetuju neraskidive veze organizama i okolia, svojstvene za svaku vrstu organizma, a promjenjive u prostoru i vremenu. ovjekovom djelatnou mogu se bitno poremetiti meusobni odnosi organizama i ivotnog okolia, a time dalje utjecati na neeljene promjene prirodnog ovjekovog okolia. Ekologija je jedna od grana biologije, multidisciplinarna i holistika znanost, a kao znanstvena disciplina ne odreuje to je dobro a to loe. Odravajui tj. istiui vanost BIOLOKE RAZNOLIKOSTI i druge povezane ekoloke cjeline daje se znanstvena baza za ZATITU OKOLIA.

BIOSFERA prostor na Zemlji naseljen ivim biima esto se naziva etvrta ovojnica Sva iva tvar na planeti ili dio planete okupiran ivim Zadire u ostale tri sfere (iako nema stalnih naselja u atmosferi) U odnosu na volumen Zemlje biosfera je vrlo tanak sloj ; protee se od ~11.000 metara ispod mora do ~15.000 metara iznad mora UTJECAJ OVJEKA NA BIOSFERU utjecaj na atmosferu efekat staklenika, globalno zagrijavanje, ozonske rupe, kisele kie promjene u hidrosferi otpadne vode, zakiseljavanje voda, termopolucija promjene na tlu erozija, dezertifikacija, pesticidi, herbicidi, otpad izvori energije potronja (sagorjevanje) fosilnih goriva, hidroelektrane, vjetroelektrane ostali problemi

Slika 1. Utjecaj ljudskih djelatnosti na biosferu.

Biosfera se sastoji od velikih koliina nekoliko elemenata (MAKROELEMENTI): ugljika, duika, sumpora, kisika, vodika i fosfora. Ostali elementi su takoer esencijalni za ivot ali su prisutni u manjim koliinama (MIKROELEMENTI): kalcij, kalij, eljezo, bakar, jod...Na nivou ekosustava i biosfere govori se o stalnom recikliranju (oporabi) ovih elemenata koji prelaze izmeu mineralnog i organskog stanja

Slika 2. Ciklus kruenja ugljika

Slika 3. Ciklus kruenja duika

Slika 4. Ciklus kruenja fosfora

Slika 5. Ciklus kruenja vode

KONCEPT EKOSUSTAVA Prvi postulat ekologije je da svako ivo bie ima stalan odnos sa svim elementima njegova okolia EKOSUSTAV = svaka situacija u kojoj postoji interakcija meu organizmima i njihovim okoliem ORGANIZAM = jedinaka u okoliu OKOLI = prostor u prirodi u kojemu je ujednaeno mnotvo razliitih fizikih, kemijskih i biolokih imbenika Ekosustav se sastoji od dvije cjeline: 1. cjelina ivog (biocenoza) 2. medij u kojiem postoji ivot (biotop) ORGANIZACIJA IVOTA VRSTA na Zemlji postoje razliite vrste organizama. Egzaktna definicija = grupa organizama koja se meusobno razmnoava. Ukoliko se vrsta slobodno (prorodno) razmnoava s drugim vrstama potomak vie nije odreeni pripadnik (ovo vrijedi kod ivotinja, ne kod biljaka).

Slika 6. Raznolikost vrsta na Zemlji.

POPULACIJA - jedinke odreene vrste na nekom podruju u odreenom vremenu koje su povezane razliitim nizom odnosa od kojih je najvanije razmnoavanje. Populacije sadre genetike varijacije meusobom i meu ostalim populacijama (npr. boja kose ili visina). ZAJEDNICA ili BIOCENOZA - skup populacija biljaka i ivotinja u nekom podruju u odreenom vremenu. Njihova struktura ukljuuje mnogo tipova interakcija meu vrstama: koritenje hrane, prostora i drugih okolinih izvora; kruenje hranjivih tvari kroz sve pripadnihe zajednica (hranidbeni lanci, hranidbene mree) uzajamna regulacija veliine populacije (predatorstvo). Zajednica koja je razliitija kompleksnija je i stabilnija od onih koje imaju malu raznolikost. To se bazira na tome da su hranidbene mree raznolikije zajednice vie povezane ime su i otpornije na poremeaje: ukoliko se jedna vrsta izuzme (ukloni ili nestane) ona vrsta koja o njoj ovisi u hranidbenom lancu moe (tj. ima mogunost) prijei na drugu vrstu koja ima slinu ulogu u ekosustavu u slabo razvijenim zajednicama mogunost zamjene moe biti limitirana ili nemogua.

Slika 7. Primjer hranidbene mree.

BIOM je skupina raznolikih ekosustava kojima je zajednika karakteristika istoznanost klimatskog podruja. Biomi su pravilno rasporeeni i odgovaraju klimatskim regijama, a imaju dominantnu klimazonalnu vegetaciju. Oni su najvii nivo ekoloke zajednice koji odlikuju ivotne forme i biljne ili ivotinjske vrste.

Slika 8. Raspored bioma na Zemlji.

Slika 9. Klimazonalni raspored bioma.

Tundra Podzemni sloj tla je tijekom cijele godine smrznut, isprepleten jezerima, barama i gejzirima Povrinski dio je esto smrznut s kratkom ljetnom vegetacijom Neto drvea, trave Mali broj vrsta; komarci, ptice, sobovi, vukovi, lisice, polarni medvjedi Tajga Mnotvo snijega sprijeava smrzavanje mnotvo jezera, izvora i vegetacije Dominiraju ume etinjaa Ima neto karakteristinih ivotinja jelen, smei medvjed, vukovi, mali glodavci, letei insekti i ptice ume umjerenog pojasa Umjerena klima s mnotvom kie Dominiraju listopadne ume Ima medvjeda, jelena i lisica Mnotvo raznolikih vrsta kukaca i ptica Tropska kina uma Topla klima i visoke temperature s uestalim kiama 5

Najvea raznolikost vrsta biljaka i ivotinja Dominantno je visoko drvee

Savana U umjerenim i topskim podrujima Mala, neujednaena i sezonalna koliina padalina (10-30 cm) Trave i pojedinana stabla Biljojedi i glodavci Pustinje Kie padne manje od 25 cm godinje Ekstremne fluktuacije temperature Sui prilagoena vegetacija, kaktusi Glodavci, gmazovi, ptice, insekti SUKCESIJA Vremenska sekvenca vegetacije i s njom povezanih ivotinjskih vrsta u odreenoj zoni Kontinuirana kolonizacija, istrebljenje, izmjena populacija ivih organizama na odreenoj lokaciji uslijed promijena u okoliu ili unutarnjih svojstava biljaka i ivotinja Klimaks zavrna toka u sekvenci sukcesija zajednica koja je ostvarila stabilno stanje

Slika 10. Kolonizacija obale kopnenim biljkama.

Slika 11. Vremenski raspored sukcesija.

Slika 12. Sukcesija: jezero livada.

STANITE ILI BIOTOP prostorna jedinica kojoj je svojstvena odreena kombinacija fizikalnih i kemijskih ekolokih imbenika mjesto na kojem se razvija odreena populacija ili lokacija bioloke zajednice. EKOSUSTAV osnovna organizacijska prirodna jedinica u kojoj su iva bia i njihov neivo okoli prostorno i vremenski ujedinjeni protjecanjem energije i kruenjem tvari dijeli se na: a) kontinentalni ekosustav umski e., e. livade (travnjaci, stepe, savane), agroekosustav b) ekosustav kopnenih voda jezero, izvor ili rijeka c) ekosustav oceana mora i oceani dinamika cjelina sastavljena od biotike zajednice (biocenoze) i abiotikog okolia abiotika i biotika komponenta ekosustava i struktura odreena je povezanim okolinim faktorima (dostupnost hrane, temperatura, intenzitet svjetlosti, gustoa populacije i dr.) promjena u tim faktorima rezultira u dinaminim promjenama tog sustava Osnova za funkcioniranje ekosustava je energija (geotermalna ili suneva energija). Biljke i fotosintetski mikrorganizmi pretvaraju svijetlosnu energiju u kemijsku energiju procesom fotosinteze u kojem nastaje glukoza, a oslobaa se kisik: 6CO2 + 6H2O C6H12O6 + 6O2 glukoza postaje sekundarni energetski izvor, dio od te glukoze seodmah potroi u organizmu, ostatak se moe pretvoriti u druge molekule, npr. aminokiseline. Stanino disanje je proces kojim organizmi cijepaju glukozu na njezine konstituente (H2O i CO2) obnavljajui energiju koju je Sunce dalo biljci. Udio fotosintetske aktivnosti prema staninom disanju odreuje specifian sastav atmosfere (pogotovo koliinu kisika). Globalne 7

zrane struje mijeaju atmosferu i odravaju balans elemenata meu podrujima intenzivne i slabe bioloke aktivnosti PRODUKTIVNOST EKOSUSTAVA Veze meu vrstama u ekosustavu openito ovise o ISHRANI i njihovoj ulozi u hranidbenim lancima. Tri su kategorije organizama: 1. PRODUCENTI biljke koje vre fotosintezu 2. KONZUMENTI ivotinje koje mogu biti primarni konzumenti (biljojedi) ili sekundarni i tercijarni konzumenti (mesojedi) 3. RAZLAGAI bakterije i gljive koje razlau organsku tvar svih kategorija i obnavljaju mineralne tvari u okoliu.

Slika 13. Protjecanje energije kroz hranidbeni lanac.

Slika 14. Hranidbena piramida.

Odnosi prehrane tvore sekvence u kojoj svaka jedinka KONZUMIRA kariku ispod nje, a konzumirana je od karike iznad nje. Na taj nain nastaju HRANIDBENI LANCI. Ovaj koncept vodi do ideje BIOMASE (ukupna iva tvar na odreenom podruju). Primarna produkcija poveanje mase biljaka u odreenom vremenu; Sekundarna produkcija iva tvar producirana od konzumenata i razlagaa u odreenom vremenu. KAPACITET OKOLIA = mo okolia da zadovolji ivotne potrebe odreenog broja vrsta i njihovih populacija (ograniena koliina hrane, ogranien prostor i dr.). U svakoj hranidbenoj mrei energija zadrana na nivou proizvoaa nije potpuno transformirana na potroaa. Tako bi s energetskog gledita za ljude bilo mnogo efikasnije biti primarni konzument nego sekundarni, a kamoli tercijarni. Produkcija ekosustava: ume (1/3 podruja kopna) - gusta i vrlo produktivna biomasa; ukupna produkcija svijetskih uma odgovara polovici ukupne primarne produkcije Savane, travnjaci (1/3 podruja kopna) manje gusta, ali produktivna biomasa; ovi ekosustavi predstavljaju glavninu ljudskih resursa Ekstremni ekosustavi s ekstremnim klimama pustinje, polupustinje, tundra, alpski panjaci, stepe (1/3 podruja kopna) vrlo malo biomase s malom produktivnou

 Slatkovodni i morski ekosustavi ( Zemljine povrine) vrlo malo biomase osim obalnih podruja

Slika 15. Primarna produkcija na Zemlji.

Ljudske djelatnosti tijekom posljednjih desetljea dovele su do smanjivanja podruja pod umama, a poveale su koliinu agroekosustava (agrokultura). Poveavaju se i povrine okupirane ekstremnim ekosustavima (dezertifikacija). Uestalije su ekoloke krize. Do ekoloke krize dolazi kada se promijene uvijeti okolia jedinke ili populacije u smislu da je u takvom okoliu nemgu ivot tj. opstanak. Okoli moe degradirati ovisno o potrebama jedinke nakon promijena: abiotikog ekolokog imbenika (npr. poveanje temperature, smanjivanje koliina oborina...) biotikog ekolokog imbenika (npr. pritisak predatora, poveanje broja nametnika...) poveanje broja jedinki (overpopulation). Ekoloka kriza moe biti vie ili manje brutalna (tj. moe trajati nekoliko mjeseci ili vie milijuna godina), moe biti prirodnog ili antropogenog porjekla, moe se odnosti na jednu ili na vie vrsta. Naposlijetku, ekoloka kriza moe biti lokalna (npr. prolijevanje nafte) ili globalna (poveanje razine mora kao poslijedica globalnog zagrijavanja). U sluaju globalne krize posljedice su znaajne: vie od 90% vrsta bi nestalo, meutim znaajno je da nestanak odreenih vrsta (npr. dinosaurusa) otvorilo je prostora u ekolokoj nii koji je omoguio razvoj i diverzifikaciju sisavaca. Paradoksalno ekoloka kriza favorizira BIOLOKU RAZNOLIKOST Kao poslijedice globalnih ekolokih kriza u prolosti danas na Zemlji moemo nai karakteristine primjerke: ENDEMI biljna ili ivotinjska vrsta, rod, porodica, red itd. koji naseljava ogranieno podruje na Zemlji RELIKTI biljne i ivotinjske vrste koje su u prolosti bile iroko rasprostranjene; danas su se odrale u ogranienom manjem arealu.

EKOLOKI IMBENICI EKOLOKI IMBENICI mnogostruka, razliita djelovanja prirode (fizika, kemijska, bioloka) kojima su izloena iva bia na Zemlji, fiziki uvijeti okolia ne djeluju pojedinano i odjeljeno, nego su povezani: temperatura i svijetlost, toplina i vlanost, temperatura vode i topljivost plinova. Intenzitet i kakvoa ekolokih imbenika mijenja se ovisno o prostoru i vremenu. Svaka vrsta moe opstati samou granicama odreene najvie i najnie toke vrijednosti tih imbenika. Ekoloki minimum Ekoloki maksimum Ekoloki optimum. EKOLOKA VALENCIJA = razmak izmeu donje i gornje granice nekog imbenika u sklopu kojeg je mogu ivot organizama neke vrste. Stenovalentni organizmi: uski raspon izmeu ekolokog minimuma i maksimuma npr. koraljni greben, gusjenice leptira dudova svilca, razmnoavanje arana Eurivalentni organizmi: irok raspon izmeu ekolokog minimuma i maksimuma npr. tigar, gusjenice leptira gubara glavonje ABIOTIKI IMBENICI Primarno-periodiki ekoloki imbenici Pokazuju pravilan ritam variranja vezanih za Zemlju kao planet koji se okree oko svoje osi i oko Sunca Temperatura i svijetlost Ritmiki variraju u odreenim geografskim podrujima i lokalitetima; kako bi opstalo sve ivo mora biti prilagoeno ritmici variranja tih imbenika Sekundarno-periodiki ekoloki imbenici U svome variranju vezani su za variranje primarno periodikih imbenika i mjenjaju se zbog njihova ritma variranja Relativna vlanost zraka, topljivost plinova u vodi Reguliraju GUSTOU POPULACIJA pojedinih vrsta Aperiodiki ekoloki imbenici Ne pokazuju nikakvu pravilnost variranja Vulkanske erupcije, jaki potresi, velike poplave Veina ivog svijeta nije prilagoena Na ovaj nain i ovjek utjee na biosferu Temperatura Poikilotermni organizmi Listopadno drvee Papuica Pele u konicama Homeotermni organizmi Regulacija:

10

dlaka u sisavaca, perje u ptica, znojenje Hibernacija, estivacija

Slika 16. Bergmanovo pravilo.

Slika 17. Alenovo pravilo.

Svjetlost Biljke dugog dana (BDD) i biljke kratkog dana (BKD) Diuralne i nokturalne ivotinje Duljina dnevne svijetlosti - seoba ptica Intenzitet svijetlosti vrijeme poetka jutarnjeg pjeva ptica Voda i vlanost Kserofiti: nadzemni organi zadebljani i soni, povrina za transpiraciju je smanjena (agave, kakteje i sl.), maleni, dlakavi ili konati listovi, s puima u posebnim udubinama ivotinje: hitin, ronati sloj, sluz Higrofiti: veliki listovi vrlo tanke epiderme s mnogo pui, esto izboenih (abnjaci, aevi) Mezofiti: (bukva, hrast lunjak, obini grab) Hidrofiti: neki posve u vodi, a nekima su samo cvijetovi i neki listovi na povrini vode (lopo, lokvanj) BIOTIKI IMBENICI Intracpecijski ili interspecijski odnosi Odnosi meu jedinkama iste vrste ili razliitih vrsta koji mogu utjecati na: strukturu, razvitak, brojnost, prostorni raspored njihovih populacija

11

1. uzajamni odnosi jedinki iste vrste (intraspecijski odnosi) kooperacija ili kompeticija za stanite ili druge resurse 2. uzajamni odnosi jedinki razliitih vrsta (interspecijski odnosi) pozitivni, negativni ili neutralni odnosi mutualizam (+,+) ili kompeticija (-,-) Jedinke iste vrste u populaciji povezane su nizom odnosa, prije svega razmnoavanjem. Populacija svake vrste neprestano se mijenja, brojno se poveava ili smanjuje. Populacija se poveava natalitetom, stvaranjem novih jedinki tj. razmnoavanjem. Natalitet je prema tome imbenik rasta, brojanog napretka, smrtnost (mortalitet) je imbenik nazatka svake populacije. Potencijal razmnoavanja vrsta se ne ostvaruje u cijelosti zbog razliitih ABIOTIKIH (temperatura, svijetlost, vlanost) ali i BIOTIKIH imbenika. ODNOSI MEU JEDINKAMA ISTE VRSTE Broj jedinki neke vrste na nekom prostoru, ili ukupna masa suhih ili svjeih jedinki (biomasa) mjerilo je gustoe svake populacije. Poznavanje gustoe populacije olakava praenje poveanja brojnosti, stagnaciju ili smanjenje brojnosti neke populacije. S porastom broja jedinki smanjuje se kapacitet okolia u kojemu se razvija populacija, te on prestane zadovoljavati potrebe svih za prostorom, hranom, uvjetima razmnoavanja i preivljavanja te se pojavljuju razliiti kompeticijski odnosi. Bitnan imbenik ogranienja mogunosti neogranienog porasta populacije.

Slika 18. Logistiki porast populacije.

Razlika u brojnosti vrsta ovisi i o nainu razvitka. Vrste koje se razmnoavaju vanjskom oplodnjom i mnogi unutarnji nametnici proizvode mnogo spolnih stanica, a vrste s unutranjom oplodnjom proizvode manje jajnih stanica. Najei su oblici porasta populacija: eksponencijalni (neogranieni) i logistiki (ogranieni).

12

Eksponencijalni porast - odvija se u okoliu u kojemu su hrana i prostor neogranieni i u kojemu nema utjecaja predatora i kompetitora. Takav porast rasta neke populacije omoguuje joj nekontrolirani razvitak, pa u odreenom razdoblju moe zauzeti cijeli prostor. Logistiki porast - u stvarnim uvjetima okolia (ograniena koliina hrane, ogranien prostor, kompeticija, predatorstvo i dr.) odvija se logistiki porast populacije. Presudan je: biotiki (reprodukcijski) potencijal vrste i otpor okolia (kapacitet okolia) KAPACITET OKOLIA je mo okolia da zadovolji ivotne potrebe odreenog broja vrsta i njihovih populacija (ograniena koliina hrane, prostora i sl.). ODNOSI MEU JEDINKAMA RAZLIITIH VRSTA Za odnose izmeu dviju i vie vrsta vrlo su vani imbenici odravanja i razvitka njihovih populacija. lanovi jedne populacije mogu se hraniti lanovima druge populacije, mogu biti u meusobnoj konkurenciji (kompeticiji) za hranu, zaklon i uvijete razmnoavanja; lanovi populacija dviju vrsta mogu se meusobno i potpomagati te tako povoljno djelovati na razvitak obiju populacija. Konkurentski odnosi (kompeticijski) Negativni odnosi izmeu organizama koji nastaju zbog iskoritavanja zajednikih resursa (npr. hrane, prostora, zaklona, uvjeta razmnoavanja). Konkurencija je jae izraena ako su njihove potrebe u okoliu slinije Simbioza Simbioza ili mutualizam je odnos izmeu jedinki dviju vrsta koje zajedniki provode ivot u kojemu svaki od njih ima neku korist od zajednikog ivota: Liaj povoljan mesobni odnos alge i gljive Odnos izmeu jednostaninih alga koje ive u veem broju slatkovodnih i morskih ivotinja (praivotinja, spuva, mahovnjaka, hidri) domain (domadar) pri tome iskoritava ugljikohidrate i kisik koje fotosintezom proizvode alge, a alge ugljikov dioksid i duine ekskrete domadar Rak samac i moruzgva, Simbiotski odnos mnogih biljaka te kukaca i ptica koji vre opraivanje. Antibioza Pojava da metaboliti to ih izluuju jedinke jedne vrste djeluju negativno na jedinke druge vrste spreavajui njihov razvitak ili ih unitavajui. Metaboliti (antibiotici) to ih u okoli izluuje jedna vrsta bakterija djeluju na rast i razvitak drugih organizama (bakterije i gljivice). Nametnik domain Nametnici su organizmi koji stalno ili povremeno ive na domainu ili u njihovoj unutranjosti ne ubijajui ga trenutano. Domaini su biljke ili ivotinje koje u svojim organima ili na povrini tijela udomljuju jedinke drugih vrsta. Taj je odnos za nametnika pozitivan, a za domaina (domadara) negativan. Djelovanjem nametnika poveava se smrtnost domaina pa na taj nain uvjetuju gustou njihove populacije. U prirodi su vrlo vani odnosi nametnika i domaina (domadara): - Mnoge su gljive nametnici na drugim biljkama (npr. snijeti), biljke mogu biti nametnici (npr. potajnica) ili polunametnici (npr. imela).

13

Postoje i nametnici meu ivotinjama (praivotinje, oblii, raci, kukci i dr.), svi metilji i trakavice su nametnici (paraziti); neki su vanjski (ektoparaziti), a drugi unutranji (endoparaziti) koji ive u organima domaina.

Grabljivac (predator) i plijen Predator je ivotinja koja se hrani ivim jedinkama drugih ivotinjskih vrsta. Razvoj populacije amerikog zeca (plijen) i risa praen je 260 godina Vremenski razmak izmeu pojedinih maksimuma brojnosti za zeca iznosi ~ 9,6 godina, a za risa ~ 9,7 godina Njihov odnos je jasan prikaz predatorstva: maksimum brojnosti risova zaostaje 1-2 godine za maksimumom brojnosti zeeva

Slika 19. Odnos populacija predatora i pljena u promatranom razdoblju.

Grabljivice imaju izotrena osjetila vida, sluha ili njuha, otre zube ili kljun, pande i dr. to im slui da lake pronau i svladaju plijen. Plijen ima razvijene druge prilagodbe za pasivnu ili aktivnu obranu i zatitu: u mnogih je dio tijela slian dijelovima biljaka, listu, granici, trnu (fitomimeza) dok druge nainom pokretanja, bojom i nagonima oponaaju vrste koje su zatiene otrovnim sredstvima pa ih neprijatelji izbjegavaju (mimikrija).

Osnovna pitanja prilikom prouavanja ekosustava su: 1. Kako se vri kolonizacija odreenog podruja 2. Kakva je dinamika ekosustava i koje su promjene u ekosustavu 3. Kako ekosustav reagira na lokalnoj,regionalnoj i globalnoj razini 4. Da li je postojee stanje stabilno 5. Koja je vrijednost ekosustava? Kako interakcije unutar ekosustava doprinose boljitku ovjeanstva

14

1.1 IVOTNO STANITE, EKOLOKI INITELJI

ivotno stanite ili biotop dio je biosfere koji je naseljen odreenim biljnim i ivotinjskim vrstama. ivotno stanite je ekoloki pojam i prije svega obiljeavaju ga ekoloki initelji. Pojedina se ivotna stanita meusobno razlikuju. Razlikuju se i po tome to je svako naseljeno drugim sastavom biljnih i ivotinjskih vrsta, odnosno posebnom ivotnom zajednicom. ivotno stanite je na primjer jedno jezero, potok ili zaljev u priobalnom moru. Pojedini dijelovi ivotne okoline razlikuju se meusobno prema uvjetima ivota pojedinih populacija, odnosno vrsta. Nisu svi dijelovi Zemljine povrine povoljni za razvoj pojedinih organizama, ili ak pojedinog stupnja razvoja odreene vrste. Ekoloki se initelji tijekom vremena mijenjaju i pojedinano i skupno, a u globalu mogu se podijeliti na: - abiotike initelje i - biotike initelje. Ponekad je teko odijeliti biotike od abiotikih initelja. Pod biotikim initeljima smatraju se meuodnosi pojedinih vrsta u ivotnoj zajednici kao i djelovanje ovjeka.

1.1.1 Abiotiki initelji

Od abiotikih initelja posebno istiu: - temperatura, - voda, - vlaga, - svjetlo, - atmosferski plinovi, - hranjive tvari, - strujanje, - tlak. Svi ivotni postupci zbivaju se na odreenoj temperaturi. Djelovanja veine vrsta organizama ograniena su u uskom pojasu temperature. Temperatura je esto ograniavajui initelj razvoja pojedinih organizama. O dnevnim i godinjim promjenama temperature ovise djelovanja biljaka i ivotinja. U vodenim sustavima ubrzavaju se biokemijski postupci uslijed povienja temperature. Prema Vant Hoffovu pravili, s porastom temperature za 10 C kemijski se postupci zbivaju dva do tri puta bre. Meutim, u vodnim sustavima zbivaju se sloene biokemijske reakcije, pa se Vant Hoffovo pravilo ne moe izravno primijeniti. Istraivanja su pokazala da se ivotni procesi ipak ubrzavaju povienjem temperature okoline unutar ogranienoga temperaturnog raspona. Uslijed ubrzanih ivotnih procesa troi se vie kisika. Istodobno toplija voda sadri manje otopljena kisika. Posljedica je ubrzanje potronje kisika, dakle promjena uvjeta stanita. Organizmi koji za ivotne procese trebaju vie kisika isezavaju. Daljnjim smanjenjem kisika dolazi do anareobne razgradnje mrtve organske tvari i svih popratnih pojava. Temperatura utjee i na fizikalna svojstva vode. Voda ima najveu gustou pri temperaturi oko 4 C, a smanjuje se i snienjem i povienjem temperature. Zahvaljujui toj injenici omoguen je nastavak ivota u vodnim sustavima i uz vrlo hladne klimatske uvjete. 15

Hlaenjem povrinskog sloja ispod 4 C smanjuje se gustoa vode pa hladniji sloj pluta na povrini vodnog sustava. Daljnjim hlaenjem zaledi se povrinski sloj, a u dubljim se slojevima zadrava temperatura od 4 C i vie, to omoguava preivljavanje organizama u vodi. Voda koja je fizioloki potrebna u protoplazmi predstavlja, u ekolokom pogledu, ograniavajui initelj kopnenih organizama. Voda se u prirodnoj okolini pojavljuje kao padalina (kinica, snijeg, led), vodena para u tlu i u zraku te podzemna i povrinska voda. Padaline su odreene geografskim poloajem stanita, odnosno klimatskim okolnostima. Raspored padalina tijekom godinjih razdoblja uvjetuje razmnoavanje, razvoj i rast organizama, a posebno vrsta organizama u pojedinim ivotnim stanitima. U ovisnosti o koliini padalina stvaraju se razliita stanita u kopnenim sustavima, kao to su: vlane ume, savane, livade i pustinja. Na vodni reim osim koliine i rasporeda padalina utjeu veliine otjecanja, kao i isparavanja. Vlanost zraka oznaava koliinu vodene pare u zraku. Na organizme kopnenih sustava utjee vlanost zraka tako da se voda iz tijela isparava, a dalje djeluje i na plodnost, duljinu ivota i smrtnosti. Glavni izvor svjetla u biosferi je Sunevo zraenje. Svjetlo je izvor energije za fotosintezu autotrofnih organizama (proizvoaa), pa je prema tome jedan od temeljnih initelja ivota na zemlji. Vrlo je mali broj vrsta organizama koji mogu ivjeti u potpunom mraku (neki organizmi peina, dubokog mora i oceana). U ekolokom smislu vana je kakvoa svjetlosti (duljina vala ili boja) te jakost svjetla. Kakvoa svjetla od posebne je vanosti kad su posrijedi vodeni sustavi. Openito je opaeno prodiranje svjetlosti u moru od 100 do 200 m, a u jezerima znatno manje (oko 50 m). Od toga valne duljine crvene svjetlosti u moru prodiru samo desetak metara. Zbog toga su postupci fotosinteze u vodnim sustavima ogranieni na gornje slojeve. Svjetlost se ravnomjerno mijenja tijekom dana i godine. S ravnomjernim promjenama svjetlosti mijenjaju se i djelovanja organizama. Sastav atmosfere, naroito donjega dijela koji ulazi u sastav biosfere, isti je na svim geografskim poloajima, osim udjela vodene pare. Glavni sastojci atmosfere su duik (78,03%) i kisik (20,99%). Ostali plinovi kao to su ugljik-dioksid, argon, neon, vodik, helij, kripton, ozon, kseonon, ine ukupno oko 1 % (0,98). Vana je koncentracija ugljik-dioksida (0,3%), koji je potreban za fotosintezu. Duik, koji ini najvei dio atmosfere, nedjelatan je plin. Samo u posebnim sluajevima neki se organizmi mogu koristiti duikom iz atmosfere. Kisik je potreban za disanje svih biljaka i ivotinja, a u atmosferi se nalazi u dovoljnim koliinama. Ugljik-dioksid je, osim svjetla, jedan od ograniavajuih initelja u postupku fotosinteze. Poveanjem tlaka CO2 do odreenih vrijednosti poveavaju se i postupci fotosinteze. Vee koncentracije CO2 u zraku kodljive su za zelene biljke i ivotinje. U vodnim ekosustavima koncentracije atmosferskih plinova nisu nepromjenljive i ovise o prilikama u tome ekosustavu. Koliina otopljenog kisika ovisi naroito o temperaturi vode i otopljenim solima. Kisik u vodu dolazi otapanjem iz atmosfere i kao proizvod fotosinteze. Koliina je kisika u atmosferi oko 21%, odnosno 210 cm3/l, a u vodnim sustavima ne prelazi vrijednost od 10 cm3/l (pri 0 C). U vodnim sustavima kisik je ograniavajui initelj razvoja ivota naroito u jezerima.

16

Ugljik-dioksid se u vodnim sustavima nalazi u veoj koliini. Porijeklo ugljik-dioksida u vodi je posljedica razgradnje mrtve organske tvari, kao i disanja ivih organizama. Visoke koncentracije CO2 nepovoljne su za ivot riba, a naroito ako se istodobno pojavljuje i manjak kisika. Ugljik-dioksid u vodi odrava ravnoteu karbonata i hidrogenkarbonata, ime se usklauje ionska reakcija prirodnih voda. Ekoloko je znaenje CO2 u vodi isto kao i kod kopnenih sustava, to jest utjee na postupke fotosinteze. Otopljene soli, koje su nune za ivotne postupke, nazivaju se biogene ili hranjive soli. Za ivot organizama najvee znaenje imaju soli duika i fosfora. Zelene biljke za svoj razvoj koriste se anorganskim solima fosfora (fosfati) i duika (nitrati i nitriti). Soli duika nalaze se u prirodnim vodama u veim koliinama nego soli fosfora. Soli duika i fosfora obnavljaju se u biosferi razgradnjom mrtve organske tvari i tako biogeni elementi ulaze u ciklus kruenja tvari u prirodi, to se naziva biogeokemijski ciklus. Neke bakterije, alge i biljke uzimaju dio duika iz atmosfere, a dio duikovih spojeva ulazi u biogeokemijski ciklus uslijed vulkanske djelatnosti. Iz ciklusa se gubi dio duika kao nitrat u dubokim morima, a dio odlazi u atmosferu kao posljedica denitrifikacije. Fosfor se takoer smanjuje u biogeokemijskom ciklusu taloenjem u dubokim morima, a nadoknauje se erozijom fosfatnih stijena i naslaga ptijih izmetina (naslage guana na obali Perua). Osim duika, fosfora, kalija, kalcija, sumpora i magnezija, koji se nazivaju makronutrenti (makrokonstituenti), za ivot organizama nuni su i drugi elementi. Ti drugi elementi koji su potrebni u izrazito malim koliinama, samo u tragovima, nazivaju se mikronutrienti (mikrokonstituenti). Za razvoj biljaka potrebni su eljezo, mangan, bakar, cink, bor, silicij, molibden, klor, vanadij i kobalt. Mnogi od tih elemenata bitni su za razvoj ivotinjskih vrsta. U veim koliinama ti su elementi ograniavajui initelji razvoja. Vjetrovi u atmosferi, kojima su izraena strujanja, ine jedan od bitnih ekolokih initelja. Vjetrovi utjeu na djelovanje organizama, a esto i na gustou populacija. Pod utjecajem jakih vjetrova pojedini organizmi mogu biti preneseni i na vee udaljenosti, ime se izravno utjee na raspored pojedinih vrsta u biosferi. Vjetar utjee i na pojaano isparavanje vode, to ima poseban uinak u podrujima s malim koliinama vode, odnosno vlage. U vodnim sustavima, meu ostalim, strujanja (valovi, struje) mijenjaju koncetracije otopljenih plinova te biogenih elemenata. Atmosferski tlak u kopnenim sustavima nema naroitog znaenja na razvoj pojedinih vrsta, osim to je izravno vezan s vremenom i klimom pa su organizmi prilagoeni odgovarajuim uvjetima. Hidrostatiki tlak u morima uvelike se mijenja s dubinom, te dostie vrijednosti i 1,01x108 Pa. U dubokim morima mogu ivjeti samo rijetke vrste organizama.

1.1.2 Biotiki initelji

Osim fizike okoline na razvoj pojedinog organizma kao jedinke, populacije ili vrste djeluju i njihovi meusobni odnosi. Ti su odnosi vrlo sloeni, a naroito su izraeni kroz ivotne zajednice i ekosustave. Odnosi dvaju organizama, odnosno dviju populacija (A i B) mogu imati sljedea meudjelovanja : 17

Neutralizam; populacije nemaju uinka jedna prema drugoj. Kompetencija; obje populacije djeluju smetnjama jedna prema drugoj, bilo neposredno ili posredno (potrebe za hranom, prostorom, raklonom). Amnesalizam; na populaciju A djeluju smetnja, na B nema utjecaja. Parazitizam; uzajaman odnos, pozitivan i obvezatan za populaciju A, negativan za B. Predatorstvo; uzajaman odnos grabljivice i plijena, predator (A) openito vei od plijena (B). Komensalizam; povoljan odnos za populaciju A, za populaciju B bez uinka Mutualizam; povoljan i obvezatan odnos za obje populacije. Navedeni odnosi su pojednostavljeni. Stvarni su odnosi mnogo sloeniji te postoje prijelazi izmeu pojedinih naina meudjelovanja. Openito se sva meudjelovanja organizama i populacija mogu opisati kao pozitivna, negativna ili neutralna.

1.2 UTJECAJ EKOLOKIH INITELJA

Organizmi ive u prirodnom okoliu u vrlo promjenjivim uvjetima. Nedostatak pojedinog ekolokog initelja moe usporiti razvoj ili smanjiti razmnoavanje organizama. Pojam ograniavajueg initelja razvoja uveo je J. Liebig (1840.) svojim "pravilom minimuma". Prouavajui biljke ustanovio je da njihov rast ovisi o koliini one hranjive tvari koja se nalazi u minimalnoj koliini. To Liebigovo pravilo minimuma moe se usporediti s "pravilom lanca: lanac je toliko vrst koliko i najslabiji prsten. Pravilo minimuma u potpunosti vrijedi kad je stanje ekosustava nepromjenljivo. Meutim, u prirodi se organizmi mogu prilagoavati, pa se pojedine tvari kojih ima u nedovoljnim koliinama mogu zamjenjivati onima kojih ima dovoljno. Razvoj organizama nije ogranien samo minimumom pojedinih initelja, ve i maksimumom, a naroito temperaturom, svjetlom i vodom. Organizmi se razvijaju izmeu minimuma i maksimuma ekolokih initelja koji predstavljaju "granice podnoljivosti" ili ekoloku valenciju. Organizmi mogu imati vrlo iroku podnoljivost (valenciju) za jedan initelj, a usku za drugi. Organizmi koji imaju usku ekoloku valenciju (podnoljivost) nazivaju se "stenovalentni", a oni sa irokom "eurivalentni". Kod svakog ekolokog initelja postoji za pojedine vrste dio ekoloke valencije koji se pribliava optimumu (najpovoljnijem). Udaljavanjem od optimuma prema maksimumu ili minimumu utjecaj se pojedinog initelja pogorava, a u blizini krajnjih granica prelazi u "pesimum" (najnepovoljnije). Organizmi se prilagoavaju na fizike uvjete svoje okoline, ali isto tako djeluju na okolinu prilagoavajui i mijenjajui uvjete stanita. Takve promjene i djelovanja naroito se opaaju u pojedinim ekosustavima, a sama pojava naziva se "initelj izravnavanja" kompenzacije.

1.3 IVOTNA ZAJEDNICA

ivotna zajednica ili biocenoza skup je svih biljnih i ivotinjskih vrsta na nekom prostoru u odreenom vremenu. ivotna zajednica je odreeni sastav biljnih i ivotinjskih populacija, 18

koja ima svoj ustroj u koliinskom i kakvosnom smislu. Pojedine vrste organizama u ivotnoj zajednici vezane su lancem prehrane. ivotna zajednica je dinamian sustav. Raanjem novih jedinki pojedinih populacija te nestajanjem starih, ivotna zajednica je u stalnom razvitku i prebrazbi tijekom vrmena. Najblia veza izmeu organizama u ivotnom zajednici jest odnos prehrane (trofiki odnosi). Prema nainu prehrane u ivotnoj zajednici postoje dvije vrste organizama: 1. autotrofi, to jest oni koji koristei se Sunevom energijom i hranjivim tvarima, proizvode nove sloene organske spojeve, 2. heterotrofi, kojima za prehranu slue organske tvari biljaka i ivotinja. Cjelokupnu novu organsku tvar proizvode autotrofi. Oni vezuju Sunevu energiju, kroz postupke fotosinteze, u potencijalnu kemijsku energiju. Heterotrofi se mogu podijeliti na biofage i saprofage. Biofagi se hrane ivim organizmima, a za hranu saprofaga slui mrtva organska tvar. Sa stajalita kruenja tvari u ivotnoj zajednici razlikuju se sljedei organizmi: 1. proizvoai (producenti), to su autotrofni organizmi i to zeleno biljke i alge; 2. potroai (konzumenti) su heterotrofi, a prema vrsti organske tvari kojom se hrane, dijele se dalje na: biljojede (fitofage) i mesojede (zoofage), ukljuivo i saprofage koji se hrane mrtvom organskom tvari; 3. razlagai (reducenti) ili sprotrofi posebna su vrsta saprofaga (bakterije, kvasci, plijesni) koji se hrane mrtvom organskom tvari, razgraujui sloene organske spojeve do anrganskih biogenih soli kojima se dalje koriste proizvoai za proizvodnju nove organske tvari. Svi lanovi ivotne zajednice vezani su meusobno "lancima prehrane". Poetni prsten lanca ine proizvoai, na kojeg su dalje vezani potroai. Brojnost pojedine vrste potroaa ovisna je o brojnosti prethodne vrste, odnosno o brojnosti poetne vrste: proizvoaa. Brojnost pojedinih vrsta prehrambenog lanca mogue je najbolje uoiti na piramidi biomase, oblik piramide ovisi o vrsti ivotne zajednice. Kod kopnenih zajednica biomasa proizvoaa vrlo je velika u doba proizvodnje s obzirom na krupne proizvoae (zelene biljke). U ivotnim zajednicama hidrosfere znaajno se razlikuje biomasa proizvoaa s obzirom na godinja razdoblja (svjetlo, temperatura) i na dotok hranjivih soli. Piramida biomase ukazuje na stanje, odnosno brojnost pojedinih vrsta u ekosustavu te se dalje zakljuuje o postojanosti sustava u odreenom vremenu, odnosno o moguim poremeajima.

1.4 EKOSUSTAV
Ekosustav je cjelina koja ukljuuje ivotno stanite i ivotnu zajednicu. ivotna zajednica i stanite nisu odvojeni sustavi, ve pojedini sastojci ekosustava. Ekosustav je dinamian. Izmeu ive i neive prirode obavlja se stalna razmjena tvari i energije. Uslijed stalnih djelovanja i meudjelovanja unutar sustava, kao i sustava s okolinom, dolazi do promjena ekosustava. Temeljni razvitak ekosustava, tj. razmjena tvari i energije naziva se metabolizam ekosustava u kojem se razlikuju se sljedei razvojni stupnjevi: - primanje i vezivanje Suneve energije postupkom fotosinteze, 19

proizvodnja prvotne organske tvari od neorganskih tvari i Suneve energije te stvaranje potencijalne kemijske energije, potronja prvotne organske tvari, pretvorba tvari i energije u nove organske spojeve, razgradnja mrtve organske tvari do anorganske, iskoritenje anorganskih tvari za proizvodnju prvotne organske tvari.

Tvari u ekosustavu krue. Protok je tih tvari kruni i povratan, jer tvari zapravo ne naputaju ekosustav ve krue u zatvorenom toku. Izvor energije je Sunevo zraenje. Energija kroz ekosustav protjee. Nakon to se energija u sustavu iskoristi za ivotne potrebe, naputa ga u obliku toplinske energije. Protok energije u ekosustavu je nepovratan. Prijelazom iz jednog trofikog stupnja u drugi nastaju promjene potencijalne energije (smanjenje), jer se dio energije pretvara u kinetiku toplinsku, koja se u sustavu dalje ne iskoritava pa znai "energetski gubitak". Ekosustav se stalno mijenja, a te promjene tijekom vremena nazivaju se sukcesije. Ovisno o prevladavajuem utjecaju na promjene, razlikuju se dvije vrste sukcesija: endodinamike, uvjetovane odnosima i djelovanjem unutar ekosustava, egzodinamike, kao posljedica djelovanja initelja izvan ekosustava. Djelovanja izvan ekosustava mogu biti razliita, a mogu se svrstati u: 1. klimatogene sukcesije, tj. utjecaj klime u duljem ili kraem geolokom razdoblju, 2. edafogene sukcesije, nastale uslijed promjena uvjeta zemljita (erozije, sniavanja ili povienja razine vode), 3. antropogene sukcesije, kao posljedica ovjekova djelovanja. Sve navedene sukcesije ne djeluju zasebno, ve sjedinjene, tako da je ukupan utjecaj vrlo sloen. Kao primjer sloenih sukcesija navodi se starenje balkanskih jezera. Nakon ledenog doba naglo je otjecala voda s podruja Balkana te se sniavala razine vode u jezerima. Uslijed smanjenja dubine poveala se osvijetljena zona proizvodnje, kao i koncentracije hranjivih soli s obzirom na smanjenje vodne mase. Te egzodinamike sukcesije pratile su i endodinamike. Naime, kruenje organske tvari nije bez ostatka, tako da se poveanom organskom proizvodnjom poveala i koliina mulja na dnu. Time je prouzroeno daljnje smanjenje dubine jezera. Neko jezero, poput Pelagonijskoga, postalo je postupno bara. Nastavljenim smanjivanjem dubine vodni je ekosustav nestao, a nastao je novi kopneni ekosustav. Promatrajui djelovanje ekosustava te promjene koje nastaju dolazi se do zakljuka da u prirodi ne postoji pojam "bioloke ravnotee". Ekosustav je otvoreni sustav, a u odreenom vremenu i pod odreenim uvjetima mogue je kruenje tvari i energije uravnoteiti tako da postoji "dinamika ravnotea". To je stanje mirovanja uz uvjet nepromjenljivog protoka energije. ovjekovim djelovanjem nastaju antropogene sukcesije, koje mogu u vrlo kratkom vremenu poremetiti dinamiko stanje ravnotee s vrlo nepovoljnim posljedicama, ne samo za ekosustav ve i za ovjeka, odnosno ovjekovu zajednicu kao cjelinu.

20

2. ZATIENE PRIRODNE VRIJEDNOSTI

Zbog potroakog pristupa iskoritenju prirodnih resursa ovjek neposredno ili posredno nanosi tetu samome sebi. Zbog toga je nuno uvesti ekoloke spoznaje u planiranju i iskoritavanju prostora. To se najbolje postie uvoenjem: istije proizvodnje, recikliranjem otpadnih tvari, ugraivanjem ureaja za proiavanje i zbrinjavanje otpadnih tvari i dr. Zatiene prirodne vrijednosti su prirodne vrijednosti proglaene zatienima od tijela utvrenog zakonom i upisane u upisnik zatienih prirodnih vrijednosti, a odnose se na zatiena podruja (strogi rezervati, nacionalni parkovi, posebni rezervati, parkovi prirode, regionalni parkovi, spomenici prirode, znaajni krajobrazi, park-ume, spomenici parkovne arhitekture), zatiene biljne, gljivlje i ivotinjske svojte te zatiene minerale i fosile.
Tablica 1. Zatiena podruja prirode u Hrvatskoj. POVRINA POVRINA KATEGORIJA ZATITE BROJ KOPNA (km2) MORA (km2) UKUPNA POVRINA (km2)

Nacionalni park Park prirode Strogi rezervat Posebni rezervat Park-uma Zatieni krajolik Spomenik prirode Spomenik parkovne arhitekture
UKUPNO

8 10 2 74 36 32 80 114
356

763 4006 24 318 79 405 6 9

5610

235 41 7 283

998 4047 24 325 79 405 6 9

5893

Iz tablice je vidljivo da se najvei dio zatiene povrine odnosi na parkove prirode (oko ) i nacionalne parkove (oko 1/6). Kako su to podruja viestrukih vrijednih obiljeja, a redovito obuhvaaju vee prostore, s moguim razliitim interesima, njihovo je proglaenje u izravnoj nadlenosti Sabora (za ostale kategorije, uz odgovarajue suglasnosti, nadlene su upanije). UNESCO organizacija Ujedinjenih Naroda za obrazovanje, znanost i kulturu proglasila je NP Plitvika jezera svjetskom prirodnom batinom, a planinu Velebit uvrstila je u popis rezervata biosfere. Time su dobili najvie meunrodno priznanje i zatitu. Rezervat biosfere je zatieno podruje u kojemu se nastoje sjediniti ouvanje bioloke raznolikosti, znanstveno istraivanje, edukacija i odrivi razvoj.

2.1 TRI FAZE ZATITE PRIRODE

Kada se govori o zatiti prirode razlikuju se tri faze u kojima se uvode mjere zatite. Prva faza zatite tite se pojedine vrste od izumiranja, odnosno njihove populacije, zatiene odredbama posebnih zakona, zabranom lova i branja ugroenih vrsta. Meutim to nije dostatno jer zadiranjem u osnovna svojstva stanita, biotopa i ekosustava ugroava se ivot u njima te je 21

uzaludno tititi populaciju samo jedne vrste ako nastaju bitne promjene ekolokih svojstava cijelog stanita. Druga faza zatite Zatiuju se pojedina podruja osobite prirodne, kulturne, odgojne, obrazovne, estetske i rekreacijske vrijednosti. Danas u svijetu ima vie od 1200 nacionalnih parkova i rezervata kao najviih kategorija zatienih podruja prirode. Trea faza zatite Zatita cijelog prostora, jer se danas utjecaj ovjeka i njegove populacije ne zaustavlja na granicama nego ih prelazi i postaje globalni problem. Poseban problem u prostoru tako predstavljaju termoelektrane i otpadne tvari iz industrijskih postrojenja koje dospijeem u vodotokove poveavaju intenzitet primarne i sekundarne organske proizvodnje.

2.2 ZAKON O ZATITI PRIRODE

Zakonom o zatiti prirode se utvruje sustav zatite cjelovitog ouvanja prirode i njenih vrijednosti. Priroda je u smislu ovog Zakona sveukupna bioloka i krajobrazna raznolikost. Priroda predstavlja temeljnu vrijednost i jedan od najznaajnijih resursa Republike Hrvatske te uiva zatitu sukladno ovom Zakonu. Prirodne vrijednosti utvrene sukladno ovom Zakonu od interesa su za Republiku Hrvatsku i imaju njezinu osobitu zatitu. Na pitanja zatite prirode koja nisu ureena ovim Zakonom primjenjuju se odredbe posebnih propisa. Republika Hrvatska u cilju zatite prirode provodi i meunarodne ugovore iz podruja zatite prirode kojih je stranka. Zatiena podruja su: strogi rezervat, nacionalni park, posebni rezervat, park prirode, regionalni park, spomenik prirode, park-uma, spomenik parkovne arhitekture. Strogi rezervat je podruje kopna i/ili mora s neizmijenjenom ili neznatno izmijenjenom sveukupnom prirodom, a namijenjen je iskljuivo ouvanju izvorne prirode, znanstvenom istraivanju kojim se ne mijenja bioloka raznolikost, praenju stanja prirode, te obrazovanju koje ne ugroava slobodno odvijanje prirodnih procesa. Za istraivanje te posjeivanje strogog rezervata u cilju obrazovanja potrebno je ishoditi doputenje Ministarstva. U strogom rezervatu zabranjene su gospodarske i druge djelatnosti. U Hrvatskoj postoje dva stroga rezervata: Hajduki i Roanski kukovi i Bijele i Samarske stijene. Nacionalni park je prostrano, preteno neizmijenjeno podruje kopna i/ili mora iznimnih i viestrukih prirodnih vrijednosti obuhvaa jedan ili vie sauvanih ili neznatno izmijenjenih ekolokih sustava, a prvenstveno je namijenjen ouvanju izvornih prirodnih vrijednosti.

22

Nacionalni park ima znanstvenu, kulturnu, odgojno-obrazovnu i rekreativnu namjenu. U nacionalnom parku su doputene radnje i djelatnosti kojima se ne ugroava izvornost prirode. U nacionalnom parku je zabranjena gospodarska uporaba prirodnih dobara. U nacionalnom parku doputeno je obavljanje ugostiteljsko-turistikih i rekreacijskih djelatnosti koje su u ulozi posjeivanja, razgledavanja, te bavljenje poljoprivredom, ribolovom i obrtom na tradicionalan nain, ogranienog obima radi ouvanja izvornosti prirode. Nacionalni parkovi u Hrvatskoj su: - Kornati - Brijuni - Mljet - Plitvika jezera - Krka - Risnjak - Paklenica - Sjeverni Velebit. Posebni rezervat je podruje kopna i/ili mora od osobitog znaenja radi svoje jedinstvenosti, rijetkosti ili reprezentativnosti, ili je stanite ugroene divlje svojte, a osobitog je znanstvenog znaenja i namjene. Posebni rezervat moe biti: - floristiki, umske i druge vegetacije, - zooloki (ornitoloki, ihtioloki i dr.), - geoloki, - paleontoloki, - hidrogeoloki, - hidroloki, - rezervat u moru U posebnom rezervatu nisu doputene radnje i djelatnosti koje mogu naruiti svojstva zbog kojih je proglaen rezervatom (branje i unitavanje biljaka, uznemiravanje, hvatanje i ubijanje ivotinja, uvoenje novih biolokih svojti, melioracijski zahvati, razni oblici gospodarskog i ostalog koritenja i slino). U posebnom rezervatu doputeni su zahvati, radnje i djelatnosti kojima se odravaju ili poboljavaju uvjeti vani za ouvanje svojstava zbog kojih je proglaen rezervatom. Posjeivanje i razgledavanje posebnog rezervata moe se zabraniti ili ograniiti mjerama zatite. Aktom o proglaenju posebnog rezervata mogu se istovremeno zatititi razliite vrijednosti zbog kojih se proglaava rezervat (ornitoloko-ihtioloki, geoloko-hidroloki i dr.). Neki od Posebnih rezervata u Hrvatskoj su: - Velika Pljeivica, umski predjel Bablji zub, urevaki pjesci, maslinik Saljsko polje, izvorini dio rijeke Vrlike i dr Park prirode je prostrano prirodno ili dijelom kultivirano podruje kopna i/ili mora s ekolokim obiljejima meunarodne i nacionalne vanosti, s naglaenim krajobraznim, odgojno-obrazovnim, kulturno-povijesnim i turistiko-rekreacijskim vrijednostima. U parku prirode doputene su gospodarske i druge djelatnosti i radnje kojima se ne ugroavaju njegove bitne znaajke i uloga. Nain obavljanja gospodarskih djelatnosti i koritenje prirodnih dobara u parku prirode utvruje se uvjetima zatite prirode. Parkovi prirode u Hrvatskoj su: - Velebit - Biokovo - Medvednica - Uka - umberak i Samoborsko gorje

23

Telaica Kopaevski rit Lonjsko polje Vransko jezero Papuk.

Slika 20. Nacionalni parkovi i parkovi prirode u Hrvatskoj.

Regionalni park je prostrano prirodno ili dijelom kultivirano podruje kopna i/ili mora s ekolokim obiljejima meunarodne, nacionalne ili podrune vanosti i krajobraznim vrijednostima karakteristinim za podruje na kojem se nalazi. U regionalnom parku doputene su gospodarske i druge djelatnosti i radnje kojima se ne ugroavaju njegove bitne znaajke i uloga. Nain obavljanja gospodarskih djelatnosti i koritenje prirodnih dobara u regionalnom parku utvruje se uvjetima zatite prirode. Spomenik prirode je pojedinani neizmijenjeni dio ili skupina dijelova ive ili neive prirode, koji ima ekoloku, znanstvenu, estetsku ili odgojno-obrazovnu vrijednost. Spomenik prirode moe biti geoloki (paleontoloki, mineraloki, hidrogeoloki, strukturno-geoloki, naftno-geoloki, sedimentoloki i dr.); geomorfoloki (pilja, jama, soliterna stijena i dr.), hidroloki (vodotok, slap, jezero i dr.), botaniki (rijetki ili lokacijom znaajni primjerak biljnog svijeta i dr.), prostorno mali botaniki i zooloki lokalitet i drugo. Na spomeniku prirode i u njegovoj neposrednoj blizini koja ini sastavni dio zatienog podruja nisu doputene radnje koje ugroavaju njegova obiljeja i vrijednost. Spomenici prirode u Hrvatskoj su: - Otok Brusnik, otok Jabuka, izvor Kupe s uom okolicom, vrela Une, Cetine i Gacke, spilje ipun kod Cavtata i Lokvarka u Lokvama i dr. Znaajni krajobraz je prirodni ili kultivirani predjel velike krajobrazne vrijednosti i bioloke raznolikosti ili kulturno-povijesne vrijednosti, ili krajobraz ouvanih jedinstvenih obiljeja karakteristinih za pojedino podruje, namijenjen odmoru i rekreaciji. U znaajnom krajobrazu nisu doputeni zahvati i radnje koje naruavaju obiljeja zbog kojih je proglaen. Park-uma je prirodna ili saena uma, vee krajobrazne vrijednosti, namijenjena odmoru i rekreaciji. U park-umi su doputeni samo oni zahvati i radnje ija je svrha njezino odravanje ili ureenje. Park-ume u Hrvatskoj su: 24

Okolica Oki-grada, komunalne ume Tepec, Palaanik i Stranik, uma Golubinjak u Lokvama, Jankovac na Papuku, Jasikovac u Gospiu itd.

Spomenik parkovne arhitekture je umjetno oblikovani prostor (perivoj, botaniki vrt, gradski park, drvored, kao i drugi oblici vrtnog i parkovnog oblikovanja), odnosno pojedinano stablo ili skupina stabala, koji ima estetsku, stilsku, umjetniku, kulturnopovijesnu, ekoloku ili znanstvenu vrijednost. Na spomeniku parkovne arhitekture i prostoru u njegovoj neposrednoj blizini koji ini sastavni dio zatienog podruja nisu doputeni zahvati ni radnje kojima bi se mogle promijeniti ili naruiti vrijednosti zbog kojih je zatien. Spomenici parkovne arhitekture su npr.: - Botaniki vrt na Velebitu, Botaniki vrt Prirodoslovno-matematikog fakulteta u Zagrebu - Arboretumi Opeka i Trsteno - Park oko dvorca u Mariji Bistrici, park Maksimir u Zagrebu, park u Donjem Miholjcu. Osnovni ciljevi zatite prirode su: - ouvati i obnoviti postojeu bioloku i krajobraznu raznolikost u stanju prirodne ravnotee i usklaenih odnosa s ljudskim djelovanjem, - utvrditi stanje prirode i osigurati praenje stanja, - osigurati sustav zatite prirodnih vrijednosti radi trajnoga ouvanja njihovih svojstava na temelju kojih se proglaavaju zatienima, - osigurati odrivo koritenje prirodnih dobara na dobrobit sadanjih i buduih narataja bez bitnog oteivanja dijelova prirode i uz to manje naruavanja ravnotee njenih sastavnica, - pridonijeti ouvanju prirodnosti tla, ouvanju kakvoe, koliine i dostupnosti vode, odravanju atmosfere i proizvodnji kisika, te odravanju klime, - sprijeiti tetne zahvate ljudi i poremeaje u prirodi kao posljedice tehnolokog razvoja i obavljanja djelatnosti, - osigurati pravo graana na zdrav okoli, odmor i razonodu u prirodi. Zatita prirode temelji se na naelima: - svatko se mora ponaati tako da pridonosi ouvanju bioloke i krajobrazne raznolikosti, zatiti prirodnih vrijednosti i ouvanju opekorisne uloge prirode, - neobnovljiva prirodna dobra treba koristiti racionalno, a obnovljiva prirodna dobra odrivo, - u koritenju prirodnih dobara i ureenju prostora obvezno je primjenjivati naela, mjere i uvijete zatite prirode, - zatita prirode pravo je i obveza svake fizike i pravne osobe, te su u tom cilju duni suraivati radi izbjegavanja opasnih radnji i nastanka teta, uklanjanja i sanacije posljedica nastale tete, te obnove prirodnih uvjeta koji su postojali prije nastanka tete. Zatita prirode provodi se ouvanjem bioloke i krajobrazne raznolikosti, te zatitom prirodnih vrijednosti te se osobito vri utvrivanje i procjena stanja svih sastavnica bioloke i krajobrazne raznolikosti, izrauju se uvjeti i mjere zatite prirode unoenjem uvjeta i mjera zatite prirode u dokumente prostornog ureenja i planove gospodarenja i upravljanja prirodnim dobrima u djelatnostima rudarstava, poljoprivrede, umarstva, lovstva, ribarstva i

25

vodnog gospodarstva. Osim toga izrauju se izvjea o stanju prirode, donose se i provode strategije, programi, akcijski programi i planovi upravljanja, utvruju se prirodne vrijednosti i zatiene prirodne vrijednosti, uspostavlja sustav upravljanja prirodnim vrijednostima i zatienim prirodnim vrijednostima, povezuje se i usklauje dravni sustav s meunarodnim sustavom zatite prirode. Potrebno je obavjeivati javnosti o stanju prirode, a nuno je i sudjelovanje javnosti u odluivanju o zatiti prirode. Naposlijetku potrebno je poticati i promicati zatitu prirode te razvijati svijest o potrebi zatite prirode u odgoju i obrazovanju.

26

3. ZATITA OKOLIA
Zatitom okolia osigurava se cjelovito ouvanje kakvoe okolia, ouvanje prirodnih zajednica, racionalno koritenje prirodnih izvora i energije na najpovoljniji nain za okoli kao osnovni uvjet zdravog odrivog razvoja. Osnovni ciljevi zatite okolia u ostvarivanju uvjeta za odrivi razvoj (ravnotea izmeu ovjeka i prirode) su: 1. Trajno ouvanje izvornosti, bioloke raznolikosti, prirodnih zajednica i ouvanje ekoloke stabilnosti. 2. Ouvanje kakvoe ive i neive prirode i racionalno koritenje prirode i njenih dobara. 3. Ouvanje i obnavljanje kulturnih i estetskih vrijednosti krajolika. 4. Unapreenje stanja okolia i osiguranje boljih uvjeta ivot. Ovi ciljevi postiu se: - Predvianjem, praenjem, sprjeavanjem, ograniavanjem i uklanjanjem nepovoljnih utjecaja na okoli - Zatitom i ureenjem izuzetno vrijednih dijelova okolia - Sprjeavanjem rizika i opasnosti po okoli - Poticanjem koritenja obnovljenih prirodnih izvora i energije - Poticanjem upotrebe proizvoda i koritenja proizvodnih postupaka najpovoljnijih za okoli - Ujednaenim odnosom zatite okolia i gospodarskog razvoja - Sprjeavanjem zahvata koji ugroavaju okoli - Sanacijom oteenih dijelova okolia - Razvijanjem svijesti o potrebi zatite okolia u odgojnom i obrazovnom procesu - Donoenjem propisa o zatiti okolia - Obavjetavanjem javnosti o stanju okolia i njenim sudjelovanjem u zatiti okolia - Povezivanjem sustava i institucija zatite okolia RH s meunarodnim institucijama. Okoli je prirodno okruenje; zrak, voda, tlo i more, klima, biljni i ivotinjski svijet u ukupnosti uzajamnog djelovanja i kulturna batina kao dio okruenja kojeg je stvorio ovjek. Kakvoa okolia je stanje okolia izraeno fizikalnim, kemijskim estetskim i drugim pokazateljima. Ekoloka stabilnost je sposobnost okolia da prihvati promjene prouzroene vanjskim utjecajem i da zadri svoja prirodna svojstva. Bioloka raznolikost je sveukupnost ivih organizama, koja obuhvaa raznolikost unutar vrsta, meuvrstama i ekosustavima na odreenom podruju. Zahvat u okoliu je svako trajno ili privremeno djelovanje ovjeka koje moe naruiti ekoloku stabilnost ili bioloku raznolikost ili na drugi nain moe nepovoljno utjecati na okoli. Emisija je isputanje ili istjecanje tvari u tekuem, plinovitom ili krutom stanju ili isputanje energije (buka, vibracije, radijacija toplina) i mikrobiolokog oneienja iz odreenog izvora u okoli. 27

Imisija je koncentracija tvari na odreenom mjestu i u odreenom vremenu u okoliu. Oneienje okolia je promjena stanja okolia koja je posljedica tetnog djelovanja ili izostanka potrebnog djelovanja, isputanja, unoenja ili odlaganja tetnih tvari, isputanja energije i utjecaja drugih zahvata i pojava nepovoljnih po okoli. Oneiiva je svaka pravna ili fizika osoba ije djelovanje posredno ili neposredno uzrokuje oneiavanje okolia. tetna tvar je tvar ija su svojstva opasna za ljudsko zdravlje i okoli s dokazanim akutnim i kroninim toksinim uincima, vrlo nadraujua, kancerogena, mutagena, nagrizujua, zapaljiva i eksplozivna tvar ili tvar koja u odreenoj koliini ili koncentraciji ima takva svojstva. Rizik po okoli je vjerojatnost da e neki zahvat posredno ili neposredno prouzroiti tetu okoliu ugroziti ivot i zdravlje ljudi. Opasnost po okoli je prekomjerni rizik koji zbog visokog stupnja vjerojatnosti nastanka dogaaja ili opsega mogue tete na okoli zahtjeva provoenje odreenih mjera. teta u okoliu je oteenje ili gubitak prirodne funkcije sastavnih dijelova okolia ili unutarnjim poremeajem odnosa i prirodnog tijeka nastalog zbog ljudskog djelovanja. Ekoloka nesrea je izvanredni dogaaj ili vrsta dogaaja prouzroena djelovanjem ili utjecajima koji nisu pod nadzorom i imaju za posljedicu ugroavanje ivota ili zdravlja ljudi i u veem obimu nanose tetu okoliu. Ugroeni okoli je stanje nastalo oneiavanjem veih razmjera okolia na odreenom podruju za koji se propisuju posebne mjere radi uspostavljanja prijanjeg stanja ili novog stanja odreenog dijela okolia, oporavka prirodne zajednice ili obnove prirodnih izvora radi poboljanja kakvoe ivljenja. Praenje stanja okolia (Monitoring) je sustavno mjerenje emisija, imisija, prirodnih i drugih pojava, praenje kakvoe okolia i promjena stanja u okoliu. praenje

Katastar oneiavanja okolia je skup podataka o izvorima, vrsti, koliini, nainu i mjestu unoenja, isputanja ili odlaganja tetnih tvari u okoli.

3.1 STANJE OKOLIA U HRVATSKOJ

Ukupno stanje okolia u Hrvatskoj je bolje nego u industrijskim zemljama Europske Unije. Meutim, zbog manjkavog sustava motrenja okolia i postojee neujednaene baze podataka, analiza stanja okolia nije kvantitativna i cjelovita. Upravni sustav zatite okolia ponikao je u Hrvatskoj iz djelatnosti prostornog ureenja, jer je djelatnost prostornog planiranja i ureivanja prostora bila ve sedamdesetih godina 20-og stoljea institucionalno, pravno i metodoloki visoko razvijena. Institucionalni sustav zatite okolia u Hrvatskoj zapoinje 1980. uspostavljanjem Zavoda za prostorno ureenje i zatitu okolia pri Ministarstvu graditeljstva. Od tada, pa sve do 1994., kada se odvaja u zasebnu 28

dravnu upravnu organizaciju, zatita okolia je organizacijski bila vezana uz prostorno ureenje. U traganju za najprimjerenijim modelima ouvanja okolia i prostora, svijest o potrebi strune i institucionalne suradnje tih dvaju djelokruga, kao bliskih, odnosno komplementarnih sektora, rezultirala je u 2000. godini uspostavljanjem Ministarstva zatite okolia i prostornog ureenja. Kao to je okoli, prema definiciji, kompleksna kategorija sastavljena od vie pojedinanih tematskih podruja, tako se i zatita pojedinih sastavnih dijelova okolia, kao to su: voda, more, ume, poljoprivredno zemljite, kulturna batina, ljudsko zdravlje, provodi putem odreenih ovlatenih sektora.

3.2 ZAKONODAVSTVO U ZATITI OKOLIA

Ouvanje prirode i okolia svrstani su u kategoriju najviih vrednota ustavnog poretka RH. Ustav je odredio da Sabor i narod neposredno odluuju o ouvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i o njegovom koritenju, a Deklaracija o zatiti okolia u RH vrsto je opredjeljenje za izgradnju pravnog sustava koji je sukladan meunarodnim ugovorima i standardima europske i svjetske zajednice. Zakonodavstvo nije samo po sebi dovoljno da se stanje okolia pobolja, budui da brzi razvoj u podrujima koja stvaraju pritisak na okoli (npr. u sektorima prometa, energetike ili poljoprivrede) esto pretee nad pozitivnim uinkom nove regulative. Stoga sama gospodarska aktivnost mora biti takva da vodi rauna o ciljevima zatite okolia.

3.3 TEHNOLOGIJSKO OSUVREMENJIVANJE PROIZVODNJE I POTPORA MALIM I SREDNJIM PODUZEIMA

Tehnologijski jaz i tehnologijsko zaostajanje hrvatskog gospodarstva rezultat je niza kompleksnih imbenika, od kojih sa stajalita znanosti treba izdvojiti: (1) slabu suradnju izmeu znanosti i gospodarstva; (2) nerazvijeni sektor tehnologijski utemeljenih malih i srednjih proizvodnih poduzea, koja su za razliku od ostalih poduzea sposobna dovesti do restrukturiranja lokalnoga gospodarstva, jer svjesno ulaze u rizik uvoenja novih, trino neprovjerenih tehnologija; (3) nepostojanje institucionalne tehnologijske infrastrukture za potporu malim i srednjim proizvodnim poduzeima i istraivanjima usmjerenim na gospodarstvo; (4) neizgraenost sustava potpornih instrumenata i mjera za poticanje tehnologijske revitalizacije gospodarstva. Budui da je u Hrvatskoj opa tehnologijska politika moguim dosezima bitno ograniena, nuno je na podlozi posebnosti sektorskih profila razlikovati: sektore utemeljene na know-how na inenjerstvu utemeljene sektore na istraivanju i sektoru utemeljene sektore. Predvidiv je, ve u kratkoronom razdoblju, rast industrijske proizvodnje i porast u gospodarstvu s rastom potronje energije. Dolo je do ekspanzije prometa i turizma, uz pratee infrastrukturne zahvate. Sve to izravno ugroava stanje u kojem se nalazi okoli RH. to initi da se zrak, vode, more, tlo i bioloka raznolikost dugorono sauvaju? to initi da se odre uvjeti u kojima e budui narataji imati pitke vode, isto more, isti zrak, kvalitetno tlo i druge prirodne zalihe da mogu proizvoditi koliko je potrebno za normalan ivot?

29

Devedesetih je godina 20-og stoljee globalna politika zatite okolia nakon dvadeset godina napora prvenstveno usmjerenog k detaljnoj razradi legislativnog okvira za borbu protiv zagaenja i za zatitu prirode, napravila zaokret i krenula drugim smjerom, prema konceptu odrivog razvoja. Odrivi razvoj je okvir za oblikovanje politika i strategija kontinuiranog gospodarskog i socijalnog napretka, bez tete za okoli i prirodne zalihe bitne za ljudsku djelatnost u budunosti. On se oslanja na ambicioznu ideju prema kojoj razvoj ne smije ugroavati budunost dolazeih narataja troenjem neobnovljivih zaliha i dugoronim devastiranjem i zagaenjem okolia. Dakle, osnovni je cilj osigurati odrivo koritenje prirodnih zaliha na nacionalnoj i meunarodnoj razini. Ovakav izbor cilja mijenja fokus upravljanja okoliem s ublaavanja i eliminacije teta za okoli poto su nastale, na plansku prevenciju, kako do njih ne bi dolo. Dugoroni ciljevi u zatiti okolia u RH su: - sauvati i unaprijediti kakvou voda, mora, zraka i tla u RH - odrati postojeu bioloku raznolikost u RH - sauvati prirodne zalihe, a osobito integritet i znaajke podruja posebnih prirodnih vrijednosti (more, obala i otoci, planinski dio RH itd) Kratkoroni ciljevi su: - nametnuti striktnu i uinkovitu provedbu svih postojeih propisa zatite okolia, ali i urnu izmjenu svih onih koji su struno manjkavi - integrirati zatitu okolia u sve sektore koji djeluju na okoli ili ive od okolia, na taj nain da je zatita okolia sastavni dio svih politika, planova i programa - ostvariti sve pretpostavke za inicijalizaciju procesa i sam proces europskih integracija u podruju zatite okolia - oblikovati i pokrenuti sekvencijalno vie akcijskih programa kojima se zatita okolia usmjerava k odrivom razvoju, s time da se program bavi: (1) drugim relevantnim problemima ouvanja okolia (kakvoom voda i mora te zraka, promjenom klime, upravljanjem otpadom itd.), te (2) uspostavom novih odnosa suodgovornosti izmeu dionika, odnosno svih zainteresiranih za zatitu okolia - ostvariti potpunu harmonizaciju legislavnog korpusa u podruju zatite okolia u onim EU, i u cijelosti ga implementirati - dograditi postojei sustav zatite okolia tako da bude sposoban obavljati sve funkcije koje e promjena legislative staviti pred njega

3.4 PRAVILNIK O PROCJENI UTJECAJA NA OKOLI

Pravilnikom o procjeni utjecaja na okoli odreenog zahvata odreuju se zahvati za koje je obvezna procjena utjecaja na okoli, sadraj, rok i nain izrade studije utjecaja na okoli planiranog zahvata, nain donoenja ocjene i zakljuka o namjeravanom zahvatu, nain obavjeivanja javnosti, odreivanje roka i naina sudjelovanja javnosti o odluivanju te naposlijetku prava i obveze sudionika u postupku. Procjena utjecaja na okoli metoda je koja omoguuje analiziranje pozitivnih i negativnih posljedica nekog projekta, plana ili aktivnosti. Procjena utjecaja na okoli je postupak ocjenjivanja prihvatljivosti namjeravanog zahvata s obzirom na okoli i odreivanje

30

potrebnih mjera zatite okolia koje se provode u okviru pripreme namjeravanog zahvata, prije izdavanja lokacijske dozvole i sl. Procjena utjecaja na okoli: ZAHVAT SADRAJ STUDIJE KOMISIJA, SUDJELOVANJE JAVNOSTI ZAKLJUAK. Slue prilikom gradnje ili rekonstrukcije odreenih zahvata. Zahvat u okoliu je trajno ili privremeno djelovanje ovjeka koje moe naruiti ekoloku stabilnost ili bioloku raznolikost okolia ili na drugi nain nepovoljno utjee na okoli. Popis zahvata 1. Prometne graevine 2. Energetske graevine 3. Vodne graevine 4. Proizvodne graevine 5. Graevine za postupanje s otpadom 6. Sportske graevine 7. Graevne cjeline 8. Eksploatacija mineralnih sirovina 9. Graevine na zatienom podruju 10. Ostali zahvati. Struna podloga za PUO je Studija o utjecaju na okoli. Studija mora vrednovati utjecaj zahvata na okoli na temelju imbenika koji ovisno o vrsti zahvata i obiljejima okolia uvjetuju rasprostiranje, jainu i trajanje utjecaja, kao to su meteoroloki, klimatoloki, hidroloki, hidrogeoloki, geoloki, geotehniki, seizmoloki, pedoloki, bioekoloki, krajobrazni, socioloki, ruralni, urbani, prometni itd. Studija utjecaja na okoli je struna podloga za procjenu utjecaja na okoli koja mora prosuditi utjecaj zahvata na okoli na temelju imbenika (npr. meteroloki, pedoloki, hidroloki, bioekoloki...), a ona sadri: A. Opis zahvata i lokacije B. Vrednovanje prihvatljivosti zahvata C. Zakljuak studije D. Saetak studije za javni uvid E. Izvori podataka. U opisu zahvata i lokacije izlae se svrha poduzimanja ili graenja zahvata, daju se podaci dokumenata prostornog ureenja, opis okolia i lokacije i podruje utjecaja zahvata te opis zahvata. to se tie vrednovanja prihvatljivosti zahvata mora se dati pogled moguih utjecaja zahvata i njegovih varijabilnih rjeenja na okoli tijekom poduzimanja ili graenja, tijekom koritenja i nakon prestanka koritenja ukljuujui ekoloku nesreu i rizik njezina nastanka. Zatim, daje se pregled najprikladnije varijante zahvata u pogledu utjecaja na okoli s obrazloenjem., prijedlog mjera zatite okolia tijekom poduzimanja ili graenja, koritenja i nakon prestanka koritenja zahvata ukljuujui i prijedlog mjera za sprjeavanje i ublaavanje posljedica moguih ekolokih nesrea.

31

Studija u svom zakljuku mora sadravati: 1. obrazloenje najprikladnije varijante zahvata 2. prikaz utjecaja odabrane varijante zahvata na okoli 3. mjere zatite okolia 4. po potrebi program praenja stanja okolia tijekom poduzimanja ili graenja, koritenja i nakon prestanka koritenja zahvata sa obrazloenjem. Analiza utjecaja na okoli Opis predloenog projekta Opis okolia Prepoznavanje moguih utjecaja Predlaganje mjera za spreavanje, smanjivanje ili ublaavanje negativnih posljedica predlone izgradnje Predloeni program promatranja za praenje utjecaja zahvata na okoli.

32

4. ODRIVI RAZVOJ
Sa razvojem ljudske civilizacije na Zemlji, i porastom populacije dolazi do poveanja negativnih utjecaja ovjeka na okoli. Problemi kao posljedica ovjekove nepanje javljaju se jo u antiko doba: spominju se problemi erozije uzrokovani pretjeranom sjeom uma i zagaenje vode tekim metalima koji su se eksploatirali u rudnicima. Dotadanji problemi bili su lokalnog ili regionalnog tipa. Takvo stanje se zadralo sve do pojave industrijske revolucije. Poetak dvadesetog stoljea je prekretnica kada dolazi do globalizacije problema okolia te intenzivnije degradacije ovjekove okoline. Degradacijom okolia smatra se propadanje lokalnih ekosustava ili cijele biosfere zbog antropogenih aktivnosti. Do degradacije okolia dolazi kada se prirodni resursi (stanite, ume, tlo, voda, zrak...) konzumiraju bre no to ih priroda moe nadomjestiti. Odrivost zahtjeva da ljudske aktivnosti koriste samo one prirodne resurse i to do granice u kojoj se mogu prirodno nadomjestiti: 1.Koritenje prirodnih resursa>sposobnost prirodnog nadomjetanja = degradacija okolia 2.Koritenje prirodnih resursa=sposobnost prirodnog nadomjetanja = odrivi razvoj 3.Koritenje prirodnih resursa<sposobnost prirodnog nadomjetanja =obnova okolia, takoer odrivi razvoj. Dugotrajna degradacija okolia dovodi do stanja kada lokalni uvjeti okolia vie ne mogu podravati ljudsku populaciju.

Slika 21. Shematski prikaz odrivosti.

33

Povijesni put koncepta odrivosti Koncept odrivosti okolia see u period nakon II. Svjetskog rata kad je utopistini pogled na tehnologijski voen ekonomski rast predvidio da je kvaliteta okolia povezana s ekonomskim razvojem. Interes za odrivou je porasao u 60-tim godinama nakon izdavanja knjiga: Rachel Carson Njemo proljee (1962.) i Paul Ehrlich Populacijska bomba (1968.). 1968. Rimski klub grupa europskih ekonomista i znanstvenika 1972. izdali su knjigu Limits to Growth Kritizirani od tadanjih ekonomista Njihov izvjetaj predvia velike negativne posljedice jer su ljudi previe koristili zemljine resurse te je stoga jedino rjeenje odbacivanje daljnjeg ekonomskog razvoja 1972. UN konferencija o ljudskom okoliu 1980. Svjetska konzervacijska strategija Utemeljena od IUCN-a u suradnji s UNEP-om i WWF-om IUCN-a (International Union for the Conservation of Nature and Natural Resources) UNEP-om (United Nations Environment Programme) WWF-om (World Wildlife Found) Razvijana je u periodu od 3 godine, a ukljuila je rad vie od 450 vladinih organizacija , meuvladinih tjela i nevladinih udrga iz vie od 100 zemalja Cilj: pomoi postii odrivi razvoj kroz odravanje prirodnh resursa i to kroz: Esencijalne ekoloke procese Ouvanje genetike raznolikosti Odrivog koritenja vrsta i ekosustava 1983. Svjetska komisija o okoliu i razvoju (Brundtlandska komisija) Utemeljena na Generalnoj Skuptini UN-a kako bi se rjeili kritini problemi okolia i razvoja te predloili naini njihova rjeavanja Predsjedateljska uloga dodjeljena je gospoi Gro Harlem Brundtland; premijerki Norveke Komisija je imala vie od 75 strunjaka irokog spektra (okoli/ekonomija) 1987. Komisija je izdala finalno izvjee: Our Common Future Daje se definicija odrivog razvoja Preporuka: UN treba sponzorirati globalnu konferenciju na kojoj bi se dao cjelovit pregled stanja okolia i trenutnog razvoja i ekonomske prakse te njihov utjecaj na okoli Brundtland-ska komisija predloila je ope prihvaenu definiciju odrivog razvoja: Odrivi razvoj je razvoj koji zadovoljava potrebe sadanjosti, bez da se ugroavaju mogunosti buduih generacija da zadovolje svoje potrebe. 1987. Montrealski protokolo tvarima koje unitavaju ozonski omota 1989. - UN je dao formalnu odluku o UNCED 1990. Pripreme za konferenciju, Internacionalni institut za odrivi razvoj 1992. UN konferencija o okoliu i razvoju (Earth Summit) UNCED se odrala u lipnju 1992. u Rio de Janeiro-u Earth Summit

34

Tablica 2. Pregled aktivnosti UNCED-a u Rio de Janeirou. Konferencija Neformlni naziv UNCED, Rio de Janeiro, 3. - 14. lipnja 1992. Earth Summit Sudionci Tema 172 (108 predsjednik drave ili vlade) Vie od 2 400 predstavnika nevladinih organizacija 17 000 sudionika paralelnih Foruma Vie od 10 000 novinara

Okoli i odrivi razvoj Agenda 21, Deklaracija o okoliu i razvoju, Izjava o Naelima uma, Okvirni program UN-a o klimatskim promjenama, UN konvencija o biolokoj raznolikosti Komisija o odrivom razvoju (CSD)

Rezultati

Pratei mehanizmi

UN-ov Skup o Zemlji usmjerio je svjetsku panju na najkritinija pitanja. Usvojena je Agenda 21 globalni plan djelovanja na rjeavanju najkritinijih pitanja, donesena je Deklaracija iz Ria koja sadri naela na kojima drave moraju zasnivati budue odluke i programe, uzimajui u obzir djelovanje drutveno-gospodarskog razvoja na okoli, prepoznati su problemi: Sve vei broj gradova (raspon problema od zagaenosti zraka do beskunika) Nedostatak iste vode i loi sanitarni uvjeti Zatita okolia i upravljanje prirodnim izvorima Jaanje uloge osnovnih drutvenih skupina (ena, djece i mladih, nevladinih organizacija, lokalnih vlasti, radnika i sindikata, poslovnog svijeta i industrije, znanstvenika i poljoprivrednika) Istaknuta je potreba edukacije, osposobljavanje i podizanje svijesti javnosti te informiranje. Vlade su shvatile nunost izmjene meunarodnih i nacionalnih planova i politika kako bi osigurale da sve ekonomske odluke potpuno uzmu na razmatranje utjecaj na okoli: Nain proizvodnje pogotovo proizvodnje toksinih tvari poput olova u gorivu ili toksinog otpada Alternativni izvori energije trebaju zamjeniti dotadanje, veinom bazirane na fosilnim gorivima koja se veu za globalne promjene klime Novi naini javnog prijevoza kako bi se reducirala emisija od prometa te rjeili zdravstveni problemi uzrokovani oneienjem zraka i smogom Nedostatak pitke vode Dvotjedni skup bio je klimaks procesa zapoetog u prosincu 1989. koji je ukljuivao planiranje, edukaciju i pregovore meu lancama UN-a, a doveo je do prihvaanja Agende 21 osnove za akciju prihvaanja odrivog razvoja na cjeloj planeti. Agenda 21 ukazuje na glavne probleme te istrauje naine kako pripremiti svijet za nadolazee probleme u 21. stoljeu. Sadri detaljne prijedloge za akcije na socijalnim i ekonomskim podrujima te za ouvanje i upravljanje prirodnim resursima koji su osnova ivota:

35

 ouvanje atmosfere, oceana i bioloke raznolikosti sprijeavanje deforestizacije promocija odrive poljoprivrede. UN komisija za odrivi razvoj CSD utemeljena je na zahtjev Generalne Skuptine UN-a sa svrhom potpore i poticanja akcija Vlada, poslovanja, industrije i drugih nevladinih grupa u svrhu postizanja socijalnih i ekonomskih promjena koje bi dovele do odrivog razvoja. Komisija ima viegodinji tematski radni program (do 2016./2017.). Prati primjenu Agende 21 na svim podrujima: zdravlje, ljudska naselja, slatke vode, toksine kemikalije i opasni otpad, tlo, poljoprivreda, dezertifikacija, planine, ume, bioloka raznolikost, atmosfera, oceani i mora.

4.1 PUT K ODRIVOM RAZVOJU

Sa razvojem ljudske civilizacije na Zemlji, i porastom populacije dolazi do poveanja negativnih utjecaja ovjeka na okoli. Problemi kao posljedica ovjekove nepanje javljaju se jo u antiko doba. Tu se spominju problemi erozije uzrokovani pretjeranom sjeom uma, kao i zagaenje vode tekim metalima koji su se eksploatirali u rudnicima. Ipak, svi ovi problemi bili su lokalnog ili regionalnog tipa. Takvo stanje se zadralo sve do pojave industrijske revolucije. Poetak dvadesetog stoljee je prekretnica kada dolazi do globalizacije problema okolia te intenzivnije degradacije ovjekove okoline. Raniji pristupi ovoj problematici su se sastojali od izbjegavanja problema, a mogu se svesti u tri kategorije: Uprljaj i bjei ovaj pristup bio je tipian za mjesta sa malom naseljenou, a sastojao se u migracijama stanovnitva izazvanih degradacijom okoline (najee uslijed degradacije obradivog zemljita). Razrijedi i raspri ovo je bio jedini nain upravljanja otpadom u predindustrijskom dobu bazirano na prirodnom kapacitetu samoproiavanja. Koncentriraj i zadri jedno vrijeme je smatrano za dobru metodu upravljanja otpadom na Zemlji, npr. za kontrolirano odlaganje toksinog i nuklearnog otpada. Meutim, uslijed fizikog propadanja kontejnera i/ili kontrole, bilo je nemogue garantirati dugorono skladitenje bez pojave curenja.

Od 60-tih godina prolog stoljea pa naovamo, postalo je jasno da strategija razrijedi i raspri nije vie efikasna u borbi sa tokastim izvorima zagaenja. Zbog toga su nova tehnologija i poslovanje zasnivani na uvoenju procesa proiavanja na kraju proizvodnog procesa ili tzv. end-of-pipe tretmana. Iako je do odreenog stupnja efikasan, ovaj pristup tretmana na kraju procesa nije rjeenje. End-of-pipe tretman ima i nusprodukte kao to je otpadni mulj, koji mora biti odloen ili spaljen, to stvara novu dimenziju zagaenja okolia koja je i neprihvatljiva. Tek se krajem prolog stoljea dolo na ideju da se smanje emisije tetnih materijala na izvoru njihovog postanka. Ova strategija prevencije zagaenja i minimalizacije otpada je

36

bila neophodna da bi se smanjili ogromni trokovi proiavanja, posebno od trenutka kada je u pravni sustav uveden princip - zagaiva plaa. Ciljevi ekonomskog i socijalnog razvoja moraju biti definirani terminima odrivosti i to u svim zajednicama: razvijenim ili onim u razvoju, trino orijentiranima ili centralno ureenim. Interpretacija u svim zemljama nee biti jednaka, ali se mora stvoriti konsenzus oko bazinog koncepta odrivog razvoja i bazinog puta koji vodi k odrivom razvoju. istija proizvodnja, prevencija zagaenja, sve su to podsetovi koncepta odrivog razvoja koji istiu ogranienja koje je okoli sposoban tolerirati. Ova definicija odrivog razvoja odnosi se na razna strukture drutva, ali prvenstveno na industriju i industrijska zagaenja. Dakle, velike industrije i pojedinana poduzea morati e uvesti neke promjene u cilju ostvarenja potreba buduih generacija. Prema tome odrivi razvoj je dugorona politika poduzea, a ne poslovna praksa. Valja naglasiti da se oko ovog principa vodila una rasprava. Negativne argumente navodili su odvjetnici, teoretiari zavjere pa ak i utopisti koji su tvrdili da e resursa uvijek biti dovoljno za sve, te da je svrha odrivog razvoja uvesti globalne restrikcije za pojedince i/ili poduzea te da e u takvom limitiranom svijetu uvijek netko odluivati tko e to dobiti. Meutim, glavni problem je taj to se na navode odreene akcije na bilo kojoj razini pa nitko nije znao to mu je zapravo initi. Zbog toga se ovaj termin ne bi trebao koristiti za promoviranje neke industrije. Poslodavci e ee raspravljati o samom kljunom problemu npr. o limitiranim sredstvima pa e pokuati rijeiti taj problem, odnosno razviti politiku poduzea koja je sposobna rijeiti upravo taj problem. Odrivi razvoj je dakle put ili cilj koji se ostvaruje sustavom upravljanja okoliem (EMS Environmental Management Systems). Ovaj sustav nije na samim stepenicama uspjeha (sl. 1.); to je samo sustav organizacije i akcija koje se trebaju poduzeti. Moe se rei da je EMS temelj stepenica, a koliko e koje poduzee ii visoko po tim stepenicama ovisi o vizijama i ambicijama lidera.

Rezultati

Odrivi razvoj
Industrijska ekologija istija proizvodnja Spreavanje zagaenja Minimalizacija Recikliranje Kontrola oneienja

Zbrinjavanje otpada

Sustav upravljanja okoliem

Vrijeme i posao

Slika 22. Stepenice uspjeha odrivog razvoja.

37

4.1.1 Industrijska ekologija

Koncept industrijske ekologije je u tome da se industrijska postrojenja tretiraju tako da se prilagode okolini, a ne da se iz nje izdvajaju. U takvom sistemu ele se optimalizirati sirovine, od poetnog materijala, do zavrnog produkta, vika i otpada. Faktori koji se trebaju optimalizirati su sirovine, energija i kapital. Glavni je cilj da tehnologija radi s prirodom a ne protiv nje. Industrijska ekologija je u principu produkcijska komponenta odrivog razvoja. Najvaniji aspekt ove politike je taj da otpada nema niti na jednom koraku proizvodnje jer je sav otpad u stvari resurs za neki drugi korak proizvodnje u nekoj drugoj industriji (poduzeu). Na taj nain se otpad pretvara u profit. Svi principi koji se nalaze ispod industrijske ekologije (na niim stepenicama), ine temelje koji industrijsku ekologiju ine uspjenom.

4.1.2 istija proizvodnja

UNEP-ova definicija istije proizvodnje: istija proizvodnja je konceptualni i proceduralni pristup proizvodnji koji zahtjeva da sve faze ivotnog ciklusa proizvoda trebaju biti ciljem prevencije ili minimalizacije kratkoronih i dugoronih rizika po ljude i okolinu. U sutini, istija proizvodnja se moe predstaviti kao : reduciranje koliine proizvedenog otpada, ili izbjegavanje proizvodnje istog, efikasnija upotreba energije i resursa, proizvodnja okolino prihvatljivih proizvoda i pruanja usluga, postizanje manje koliine proizvedenog otpada, niih cijena i veeg profita. istija proizvodnja je sveobuhvatna preventivna strategija koja se podjednako primjenjuje na proizvodni proces, sam proizvod i uslune djelatnosti, s ciljem poveanja efikasnosti proizvodnje i smanjenja rizika za okoli i zdravlja ovjeka. U procesu proizvodnje, istija proizvodnja znai efikasnije koritenje sirovina, vode i energije i sprjeavanje nastajanja otpada. Konferencija Ujedinjenih naroda o okoliu, odrana u Rio de Janeiru 1992. godine je kroz Agendu 21 Plan akcije za 21. stoljee, istaknula istiju proizvodnju kao najvaniju industrijsku strategiju u unapreenju kvalitete okolia. Primjenom istije proizvodnje poveava se efikasnost proizvodnog procesa i zadrava konkurentnost, a istovremeno se titi okoli. Izbjegavanje i spreavanje nastajanja otpada na izvoru pomou istije proizvodnje je klju odrivog razvoja. Danas je u industriji razvijenih zemalja istija proizvodnja ope prihvaena i dokazala se kao trokovno uinkovita profitabilna aktivnost i velika kompetitivna prednost za tvrtke koje ju primjenjuju. istija proizvodnja na znai samo tednju sirovina i energije, ona takoer znai eliminaciju ili smanjenje trokova obrade otpada i njegovog krajnjeg zbrinjavanja. Ove prednosti e postati jo znaajnije u budunosti, jer trokovi obrade i odlaganja otpada stalno rastu.

38

Utjecaj industrije na okoli najefikasnije bi se rijeio uvoenjem novih tehnologija. Meutim nove tehnologije su vrlo skupe. Zato je velika prednost istije proizvodnje jer se primjenjuje na postojeim tehnologijama. Primjenom relativno jednostavnih organizacijskih i tehnikih mjera na postojea (stara) industrijska postrojenja poveava se uinkovitost proizvodnje i kroz to se ostvaruju pozitivni ekonomski uinci na okoli. Otpad je neiskoritena sirovina ili nusprodukt. istijom se proizvodnjom smanjuje koliina otpada, trokovi za njegovu obradu, a poboljava iskoritenje sirovine i efikasnost proizvodnje. Uz istiju proizvodnju za istu koliinu proizvoda stvori se manje otpada. Odnosno, temeljem materijalne bilance (ulaz/izlaz) to znai da se za istu koliinu proizvoda upotrijebi manje sirovina, i to je bit istije proizvodnje.

4.2 RAZLIKE IZMEU ISTIJE PROIZVODNJE I KONCEPTA END-OFPIPE, ODNOSNO PROIAVANJA NA KRAJU PROCESA
Koncept istije tehnologije (proizvodnje) se razlikuje od end-of-pipe koncepta. Tehnologija end-of-pipe ukljuuje upotrebu raznih tehnologija i proizvoda (kemijskih) za proiavanje vrstog, tekueg i plinovitog otpada. Ova tehnologija moe reducirati koliinu otpada koji se odlae, ali u sutini ona zagaenje pretvara u drugi medij (npr. zagaenje zraka se pretvara u otpadnu vodu, isputena voda se pretvara u vrsti otpad, itd.).

4.2.1 Strategija istije proizvodnje

Osnovni principi vodilje strategije istije proizvodnje su: Princip predostronosti ovaj princip poziva na smanjenje unoenja antropogenih faktora u okoli, i u sutini, on zahtijeva sutinsku izmjenu industrijskog sistema proizvodnje i potronje koji se, u ovom trenutku, zasniva na prekomjernoj upotrebi materijala. Princip prevencije prevencija je jednako vana, posebno u onim sluajevima gdje je poznato da proizvod ili proces mogu izazvati tetu. Princip prevencije se sastoji od uvoenja izmjena uzvodno u standardnoj mrei sistema proizvodnje i potronje. Princip integracije integracija podrazumijeva usvajanje potpunog sagledavanja proizvodnog ciklusa, i jedna od metoda za uvoenje ovog principa je sveobuhvatna analiza ivotnog ciklusa proizvoda. Princip demokracije ukljuuje ljude, radnike i stanovnike na nain na koji je organizirana proizvodnja.

4.3 SPRJEAVANJE ZAGAENJA

Sprjeavanje zagaenja postie se reduciranjem sirovina i to tako da se: 1. reduciraju koliine polutana tj. potencijalno opasne tvari ili kontamintanta koji bi mogao doi u okoli i to recikliranjem, kemijskim tretmanom ili odlaganjem na primjereno mjesto, 2. reduciraju potencionalne opasnosti (hazardi) za ljudsko zdravlje i okoli. To se postie modifikacijom opreme, procesima promjene, preformulacije ili redizajna produkta ili sirovine te se poveava kontrola uvanja i odravanja takvih materijala.

39

Spreavanje zagaenja je vrlo slino istijoj proizvodnji ali se vie fokusira na sam proces proizvodnje produkta. Vano je koristiti manje toksinih tvari i smanjiti nastanak otpada u poetni stupnjevima proizvodnje.

4.4 MINIMALIZACIJA OTPADA

Minimalizacija otpada odnosi se na reduciranje to je mogue vie opasnog otpada koji nastaje, tretira se ili odlae. Ukljuuje smanjenje sirovina i recikliranje, a koji pridonose smanjenju ukupnog volumena otpada ili smanjenju toksinosti otpada.

4.5 RECIKLIRANJE
Recikliranje je korak (stuba) na stepenicama odrivog razvoja ispod minimalizacije otpada. Gotovo uvijek u procesima proizvodnje nastaju otpadni produkti koje je potrebno to vie reciklirati. Reciklirati se moe na dva naina: a) tzv. closed-loop recikliranje to je zapravo produeni proces proizvodnje, odnosno povrat otpada na poetak procesa koji se postie tehnikama separacije (odvajanja) poput destilacije, filtracije i sl. b) tzv. straight-recycling u kojem se otpad jednostavno koristi negdje drugdje ili na poetku nekog novog proizvodnog procesa.

4.6 KONTROLA ONEIENJA

Kontrola oneienja bazira se na reduciranju volumena i toksinosti otpada koji se ne moe reciklirati. Ova kontrola zahtijeva visok kapital i operativne zahvate, a brojni su rizici vezani uz tretman kemikalijama. Stoga se ova kontrola provodi samo kad se iscrpe sve druge mogunosti. U usporedbi s trokovima kupovanja, instalacije i rukovanja sistemima kontrole, poboljavanje produkcijskog procesa i drugih strategija istije proizvodnje mogu se pokazati isplatljivijima, a takoer pruaju i povrat novca. Kontrola oneienja uvijek ostaje operativni troak, bez povrata sredstava.

4.7 ZBRINJAVANJE OTPADA

Dno stepenica sustava upravljanja okoliem je zbrinjavanje otpada. S otpadom se treba postupati racionalno to se odnosi na znanje to e se desiti s otpadom kada se jednom odloi te je potrebno paljivo odabrati lokaciju odlagalita kako bi se smanjili rizici za zdravlje ljudi i okoli.

4.8 HRVATSKI CENTAR ZA ISTIJU PROIZVODNJU

Hrvatsi centar za istiju proizvodnju je ustanova za promicanje istije proizvodnje. Osnovan je 15. veljae 2000. odlukom Trgovakog suda u Zagrebu, kao nevladina, neprofitna

40

ustanova. Osnivanje centra je provedeno unutar UNIDO/UNEP programa National Cleaner Production Centers. U dosad provedenim programima istije proizvodnje u Hrvatskoj sudjelovalo je ukupno 26 industrijski tvrtki u irokom rasponu od prehrambene, brodograevne, metalopreraivake do termoelektrana i kemijske industrije. Osposobljeno je 86 strunjaka za istiju proizvodnju i sustav upravljanja okoliem (EMS), i pokrenuto je 29 oglednih projekata P.

4.8.1 Glavne aktivnosti Centra za istiju proizvodnju

Glavne aktivnosti centra su: Edukacija, konzultacije, informiranje, promoviranje, poticanje i savjetovanje zainteresiranih stranaka i ire javnosti o konceptu i metodologiji P usmjerenih na prevenciju zagaenja na mjestu nastanka Organizacija, i implementacija projekata istije proizvodnje u industriji, uslunom sektoru lokalnoj upravi Edukacija i konzultacije na podruju uvoenja sustava upravljanja okoliem (EMS) Suradnja sa nevladinim, obrazovnim, znanstvenim, strunim i vladinim institucijama u raznim projektima (P, smanjenje nastajanja otpada, okolino raunovodstvo, okolino prihvatljive tehnologije, upravljanje otpadom) Korist od primjene tehnika i mjera istije proizvodnje je dvostruka: kroz poveanu efikasnost proizvodnje tede se sirovine i energija (sl. 3.) i tako ostvaruju financijske utede, a izbjegavanjem stvaranja otpada i spreavanjem emisija doprinosi se zatiti okolia. istija proizvodnja je preventivna i proaktivna industrijska strategija, koja ujedno donosi i financijske utede. Sustavno uvoenje istije proizvodnje u Hrvatsko zapoelo je kroz UNIDO (organizacija UN-a za industrijski razvoj) projekt: Stvaranje preduvjeta za istiju proizvodnju koji je 1997. prihvaen kao projekt Vlade. Osnovni cilj projekta bio je osposobljavanje domaih strunjaka koji e kao predavai i konzultanti, promovirati koncept i iru primjenu istije proizvodnje u industriji i gospodarstvu. Taj cilj je trebalo ostvariti kroz: - Osposobljavanje-trening 40-ak domaih strunjaka - Provedbu 14 demonstracijskih/oglednih projekata u industrijskim tvrtkama - Osnivanje Hrvatskog centra za istiju proizvodnju i njegovo ukljuivanje u UNID/UNEP (organizacija UN-a za zatitu okolia) mreu nacionalnih centara za P.

41

Slika 23. Aktivnosti koje su se provodile u projektima istije proizvodnje.

4.8.2 Koristi za okoli

Koristi za okoli bile su viestruke: 1. smanjenje volumena otpadnih voda za 2,4 milijuna m3 /godinje, te 2. smanjenje optereenja otpadnih voda (kemijske potronje kisika, KPK) za 54,6 t/g 3. smanjenje emisija u zrak (organska otapala, dimni plinovi, estice) za 33,2 t/g 4. smanjenje ukupne koliine krutog tehnolokog otpada za 16 540 t/g, od toga: a. opasnog otpada za 264 t/g, b. ambalanog otpada za 216 t/g. Poboljanjem iskoritenja sirovina i internim recikliranjem godinje je uteeno 2,37 milijuna m3 svjee (iste) vode i 1 564 t ostalih sirovina, a ostvarene su i utede energenata (plina, pregrijane pare i mazuta). (tabl.2) Tijekom provedbe projekta ostvarena je godinja uteda od 3,89 milijuna USD (oko 27,6 milijuna kuna) uz prosjeno vrijeme povrata uloenih sredstava od 1,1 godinu. Tijekom provoenja projekta postignuti su znaajni uspjesi u smanjenju utjecaja na okoli. Smanjena je koliina isputenih otpadnih voda za 2,4 mil. m3/godinje i njihovo optereenje kisikom za 54,6 tona O2. Emisije organskih otapala, estica i dimnih plinova u atmosferu smanjene su za 33,4 t/g, a proizvodnja tehnolokog otpada smanjena je za 16 540 t/godinje.

4.9 NORME ISO 14000

Prema starom shvaanju zatita okolia znai smanjenje profitabilnosti za poduzea i poveane trokove za potroae, dok istodobno profitabilnost podrazumjeva iskoritavanje i unitavanje prirodnih dobara.

42

Za ostvarivanje odrivog razvoja potrebno je da poduzea donose odluke imajui u vidu istodobno zdrav okoli i uinkovito poslovanje. Okoli i gospodarstvo su isprepleteni kao partneri u opoj tenji za boljom kvalitetom ivljenja. Poetkom 80-ih zelena politika poduzea poela se primjenjivati unutar velikih tvrtki koje pripadaju industrijskim granama najveim oneiivaima - kemijska i naftna. Zato promjena politike poduzea? Razvoj meunarodne i nacionalne politike zatite okolia posebno poslije osamdesetih godina prolog stoljea kada je prihvaen preventivni koncept politike zatite okolia Jaanje ekoloke svijesti i promjena ukusa potroaa koji se pokazuju u tzv. zelenom potroakom mentalitetu temeljem kojeg su potroai spremni platiti veu cijenu za ekoloki prihvatljivije proizvode Uvoenje ekolokog etiketiranja proizvoda, temeljem ega se utvruje utjecaj tog proizvoda na okoli tijekom cijelog ivotnog ciklusa elja za utjecanje na potroae i dravne institucije, kada se stvara ekoloki image poduzea kako bi se lake plasirali proizvodi, proirila proizvodnja, ili ostvarile neke pogodnosti kod dravnih institucija Strah od trokova koji nastaje nanoenjem teta okoliu. Trokovi naglo rastu, a zakonodavstvo je sve beskompromisnije Utede koje poduzee moe postii smanjenjem resursa, npr. upotrebljene energije, sirovina ili ponovnom upotrebom otpada Promijena morala upravljaa i zaposlenih kojima raste ekoloka svijest i ne ele biti oznaeni kao protivnici zdravog okolia Angairajui se u zatiti okolia poduzee se usmjerava u 4 osnovne skupine poslova: 1. Planiranje proizvodnje i proizvoda 2. Primjena novih tehnolokih postupaka u proizvodnji 3. Investiranje u zatitu okolia 4. Formiranje posebne slube za zatitu okolia u poduzeu Ekoloki ISO standardi prisiljavaju poduzea na brojne aktivnosti glede zatite okolia. Glavne zapreke spreavanju oneienja u poduzeu su loa obavijetenost, pomanjkanje volje i odgovarajuih stimulacija. Zatita okolia mora se ugraditi u sr proizvodnih procesa, mora utjecati na izbor sirovina, na operativne postupke, tehnologiju i radnu snagu. etiri glavne skupine spreavanja oneienja u poduzeu su: 1. Dobro gospodarenje (racionalno koritenje strojeva i sustava) 2. Zamjena materjala 3. Promijene u proizvodnji 4. Recikliranje. Ekoloki menadment je primjena sustavnog i holistikog pristupa u zatiti, upravljanju i obnavljanju okolia i ekosustava. Podrazumijeva brigu za zatitu i odrivost eosustava, a ne fokusiranje na produktivnost i konkurentnost prirodnih resursa. Ekoloki menader mora posjedovati znanja iz prirodnih i drutvenih znanosti i mora djelovati kao koordinator procesa izmeu ekonomije i ekologije, mora djelovati na smanjenje potronje prirodnih resursa, na smanjenje oneienja okolia i stvaranje pozitivne ekoloke klime.

43

ISO je meunarodna organizacija za standardizaciju, osnovana 1947., a danas ima 130 lanica. Standardi su dobrovoljni, neke zemlje ih prihvaaju kao tehniku podlogu za zakonsku legislativu. ISO razvija one standarde koji su tritu potrebni i objavljuje ih kao meunarodne norme, npr. ISO 9000 Quality Management (Upravljanje kvalitetom) ISO 14000 Environmental Management (Ekoloki menadment) Norme se sastoje od standarda i smjernica za njihovu primjenu te pomonih standarda. Kvaliteta je mjera koja pokazuje iznos uporabne vrijednosti nekog proizvoda ili usluge. U edukaciji kvalitete postoje 4 faze: Kontrola kvalitete (QC) Osiguranje kvalitete (QA) Upravljanje kvalitetom (QM) Cjelovito upravljanje kvalitetom (TQM). Norme ISO 14000 su standrad sustava upravljanja okoliem. Serija normi ISO 14000 nastala je kao izravan rezultat zakljuaka konferencije u Rio de Janeiru 1992. Poduzee (organizacija) kao osnovni subjekt zatite okolia ima bezbroj veza sa svojim okruenjem. 1991. formirana je radna grupa SAGE (Strategic Adversory Group on Environment) ili Strateka savjetodavna grupa za okoli. No, tek nakon 1992. i Earth Summita dat je jai poticaj za realizaciju odgovarajuih normi. U Genevi pri ISO je formiran Tehniki komitet (ISO/TC 207) pod nazivom Environment Management ili Upravljanje okoliem iji je zadatak generiranje niza normi koje bi pomogle svim vrstama organizacija, pogotovo onima koje izravno utjeu na okoli, u ostvarivanju ideja odrivog razvoja i ouvanje ekosustava i zatite prirode, a moto: Misli globalno, djeluj lokalno. Prve norme serije ISO 14000ff (full family ili kompletna obitelj normi tzv. gama normi) objavljene su 1996. Do sada je objavljeno vie normi (ISO) i tehnikih specifikacija (ISO/TC). Tehniki komitet je strukturno podijeljen na podkomitete (SC) i radne grupe (WG): 1. TC 207/SC 1: Upravljanje sustavima okolia 2. TC 207/SC 2: Auditiranje okolia i odgovarajua ispitivanja okolia 3. TC 207/SC 3: Oznaavanje okolia 4. TC 207/SC 4: Procjena preformansi okolia 5. TC 207/WG 4: komunikacije u okoliu 6. TC 207/SC 5: Promjena klime Svrha komiteta je uspostava i unapreenje sustava upravljanja okoliem ili EMS (Environment Management System) u organizaciji. Nastanak i odravanje EMS-a mora obavezno rezultirati nizom prednosti: - Zatita postojeih ekosustava - Optimalno upravljanje resursima - Izgradnja kulture odnosa i ponaanja prema okoliu - Optimizacija same organizacije - Donoenje nesumnjivih poslovnih i funkcijskih uspjeha - Izgradnja poslovnog i drugog ugleda - Dugotrajna uspostava razvoja na tritu - Optimalne komunikacije s javnou - Usklaivanje s postojeim nacionalnim i meunarodnim zakonima - Jako smanjenje osiguravajuih premija itd.

44

Norme pokazuju kako sustav upravljanja okoliem mora izgledati, prema kojim i kakvim kriterijima se mora uspostavljati, koji odgovarajui alati se moraju koristiti, kakva dokumentacija se mora izgraditi, koji aspekti okolia se moraju potovati, kako se odgovarajue mora ponaati prema okoliu itd. Uspostavljen sustav se mora potvrditi kroz certifikaciju od neovisne, za to akreditirane kue i zatim, redovito i nadalje provjeravati i ocjenjivati. Prednost certifikacije je: Dokaz kvalitete i zrelosti vrhovne uprave kompletne organizacije Olakan izbor partnera u poslovanju Olakan izbor odluke prilikom dodjele poslova i subvencija Mogunost izlaska na vanjska trita. Eco Management i shema audita nastao je kao preporuka 1836/93 EZ-a. To je nadopuna seriji normi ISO 14000ff. Nudi mogunost dobrovoljnog uvoenja mjera za ispitivanje i ouvanje okolia, usmjerenost na industrijska poduzea, ukljuivanje zaposlenika u problematiku okolia, pojaan odnos s javnou kroz eksterne komunikacije i oslanjanje na zakonsku regulativu. Usvojen je i dodatni znak koji validira informiranost organizacije u procesu stalnog poboljanja stanja njenog okolia. Osnovna svrha implementacije sustava prema preporuci EMAS-a je praenje stanja i poboljanje okolia.

Slika 24. Znak EMAS-a.

Prednosti EMAS-a: - Podravanje zahtjeva normi ISO 14000ff i ISO 9000ff u smislu stvaranja integriranog sustava upravljanja organizacijom - Osigurava se lake provoenje upravljanja rizikom, posebno kad je u pitanju ugroavanje ekosustava - Racionalnije se upravlja raspoloivim resursima - Dobivaju se posebne beneficije u Europskoj Uniji.

45

5. TURIZAM
Razvoju razliitih oblika turizma na prostoru Hrvatskog Jadranskog prostora pogodovao je hidrogeoloki sastav obalnog reljefa koji je uvjetovao formiranje sitno razvedene obale s mnogobrojnim zaljevima, uvalama, poluotocima, rtovima i sl. stvarajui mnogobrojne krajobrazno ambijentalne kontraste i raznolikosti. Klimatski uvjeti i hidrografske osobitosti mora, pogodna temperatura visoki salinitet, velika prozirnost i mirno more dodatni su elementi atraktivnosti ovog prostora. Dosadanje koritenje prirodnih i drutvenih turistikih dobara na hrvatskom jadranskom prostoru moe se ocijeniti kao neadekvatno i neracionalno. Neadekvatno se koritenje najbolje vidi u neskladu izmeu dominantnog resursa te veliine, vrste i oblika turizma. Turistike resurse moramo tretirati kao sastavni dio ponude koja rjeava turistike potrebe (odmor oporavak, uspostavljanje psiholoke ravnotee) jer je zadovoljenje rekreativnih i kulturnih turistikih potreba osnova svih turistikih kretanja. Neadekvatnost koritenja turistikih resursa naroito se vidi u graditeljstvu i urbanizmu. To se odnosi na bezlinu arhitekturu i izgradnju velikih kompleksa i velikih pojedinanih objekata bez lokalnih i regionalnih urbanistikih ambijentalnih vrijednosti. Neracionalno koritenje turistikih resursa odnosi se na kontinuirano zauzimanje svih slobodnih prostora izgradnjom turistikih objekata i dr. prateih objekata, na izgradnju objekata u prostoru najdominantnijih vrijednosti resursa te na optereenje resursa iznad njihovog praga. To je dovelo do problema vezanih za zatitu okolia, do niskog komfora turista, te do degradacije atraktivnih obiljeja kao osnove postojanja i daljnjeg razvoja turizma u takvim prostorima. Turizam za razvoj trai kvalitetan, neoien prostor, meutim mnoge od gospodarskih djelatnosti koje imaju objektivnih mogunosti za razvoj na Jadranu svojim radom uzrokuju odreena oneienja to je u suprotnosti sa razvojem turizma. Stanje okolia je vrlo vana komponenta turistikog uredovanja svakog resursa. Turizam u pravilu nije veliki oneiiva okolia, tamo gdje je izvedena pratea komunalna infrastruktura, meutim, jo uvijek je velik broj turistikih mjesta na obali i otocima s nerijeenim osnovnim komunalnim problemima tj. izravnim isputanjem otpadnih voda bez prethodnog proiavanja u more, neadekvatnim odlagalitem otpada i sl. Turizam preko prometa i prometnica, izgradnjom turistikih i prateih objekata te velikog fizikog prometa turista, vizualno je promijenio izvorna krajobrazna i ambijentalna obiljeja obale. U ljetnom razdoblju na mnogim dijelovima obale dolazi do psiholokog praga tolerancije turista i domicilnog stanovnitva. To je na obali dovelo do neeljenih demografskih promjena i naruavanja dominantnih izvornih vrijednosti lokalnog stanovnitva. Nasilje nad obalom, komunalne i industrijske otpadne vode, otpad i sl. nisu samo problem zatite okolia ve ugroavaju uspjean daljnji razvoj turizma jer se gubi jedina sigurna osnova za turistiku ponudu.

5.1 PROCJENA UTJECAJA MARINA NA OKOLI

Nautiki turizam u Hrvatskoj se pojavio gotovo jedno stoljee kasnije (19. st.) nego u svijetu (17. i 18. st.). Razvoj nautikog turizma u Hrvatskoj tekao je vrlo sporo sve do poetka 80-ih godina 20. st. kada se osniva veina dananjih marina i udruga nautiara to poveava

46

njegovu popularnost. Njegov intenzivniji razvoj moemo pratiti u zadnjih 15 godina, a njegov se pravi bum tek oekuje. NAUTIKI TURIZAM predstavlja dinamian oblik turistike rekreacije; njegovo uee u ukupnim tokovima turistikog prometa iz godine u godinu je sve vee. Nautiki turizam obuhvaa svako zabavno, razonodno, znanstveno, sportsko, ribolovno ili osvjeavajue kretanje vodenim morskim povrinama u turistike svrhe: najraznovrsnijim amcima, jedrilicama, motornim amcima i sl., kruna putovanja i krstarenja putnikim ili drugim brodovima za prijevoz putnika, a takoer i teretnim brodovima s putnikim smjetajem, te drugim prijevoznicima i kretanje ispod povrine vode turistikim podmornicama i ronilicama. Nautiari sa svojim plovilima trebaju usluge priveza, servisiranja, prehrane i sl.

Slika 25. Stanje kakvoe priobalnog mora u RH tijekom 2000. (klasifikacija ekolokog stanja i trofiki status).

Razvedenost hrvatske obale (indeks razvedenosti hrvatske obale iznosi 11) je uz veliki broj otoka jedan od glavnih aduta za razvoj nautikog turizma. Uz razvedenost obale i atraktivnost otonoga prostora Hrvatska se istie obiljejima reljefa:obala je visoka, strma i stjenovita; odmah iza obale uzdiu se planinski lanci Uke, Velebita, Svilaje, Kozjaka, Mosora i Biokova. Osim fizionomskih prednosti hrvatske obale zanimljivo je i vano sagledati kako su kapaciteti za prihvat plovila rasporeeni du hrvatske obale? Od 363 luke, luice, sidrita i marina, kvarnerski, zadarski i dubrovaki akvatorij ih sadre 60%. Ponajvie zbog Nacionalnog parka Kornati, najatraktivniji je ibenski akvatorij. Po posjeenosti slijedi istarsko (gdje je openito vea posjeenost turista) i zadarsko podruje (nautikim turistima je ovo podruje posebno zanimljivo zbog veeg broja otoka to pridonosi zanimljivosti arhipelaga). Tendencija nautiara je da krstare obalom i otocima (71%) dok manji dio (25%) borave u matinoj luci odakle odlaze na izlete. Nautiari kratko borave na jednom mjestu dan do dan i pol dok ukupni boravak iznosi dva do tri tjedna. Kod nautikog turizma manje je naglaena sezonalnost od stacioniranog (maritimno-odmorinog) to daje mogunost produene sezone.

47

Hrvatskim marinama potrebno je restrukturiranje i repozicioniranje 1. Restrukturiranje ve postojeih luka koje bi nadogradnjom postale marine - na taj nain bi se izbjeglo betoniranje prirodnih povrina (jer bi se marina razvijala na ve postojeoj infrastrukturi koja bi bila osnova). 2. Izgradnja privatnih marina Luke nautikog turizma Luke nautikog turizma razvrstavaju se u sljedee vrste: Sidrite Privezite Suha marina Marina MARINA je luka nautikog turizma koja prua usluge: Veza uvanja, odravanja i servisiranja plovila Opskrbe i prehrane Pitku vodu, struju, gorivo, sanitarne instalacije Eliminacije sanitarnog i drugog otpada sa brodova Pregled utjecaja marine na okoli Za analize i ocjene utjecaja planiranog zahvata na okoli razmatra se ue i ire podruje utjecaja. Pregled moguih utjecaja zahvata na okoli odnosi se na: utjecaje tijekom graenja utjecaje tijekom koritenja utjecaje u sluaju ekolokih nesrea, te procjenu rizika nastanka ekoloke nesree. Opis predloenog projekta Struktura lukobrana Dubina vode Broj i vrsta brodova Snabdjevanje struja voda gorivo prehrana Odravanje Pristup vozilima Nain odvodnje otpadnih voda sa brodova iz stacionarnih objekata sa manevarskih povrina Odlaganje krutog otpada Osiguranje odgovarajue kvalitete mora propustima aeracijom.

48

Opis okolia Fizike znaajke lokacije zemljovidi, popreni presjek, reljef Meteroloki, hidrografski i hidroloki podaci brzina i snaga vjetra, plima, oseka, morske struje, uzburkanost mora Podaci o sedimentu stabilnost obalnog podruja, pomicanje pijeska Bioloki uvjeti identifikacija vrsta koji su indikatori ekosustava, zatiene ili rijetke vrste, zone za ribolov Postojea iskoritenost zemljita lokacije, naselja, kulturnih dobara, prometnice, akvakultura, plae za kupanje Prepoznavanje moguih utjecaja UTJECAJ TIJEKOM GRAENJA dovoz graevinskog materjala iskopi, nasipavanja buka oneienost zraka poremeaji u prometu zamuivanje mora UTJECAJ TIJEKOM KORITENJA promijene nastale izgradnjom lukobrana izmjena cirkulacije oneienje mora nafta i naftni derivati otpadne vode boje otpaci hrane razni plivajui i otpadni materjal oneienje kopna kruti otpad razliitog porjekla oneiene vode iz stacionarnih objekata oneienje zraka zagrijavanje objekata u zimskim mjesecima emisije Utjecaj zahvata na okoli tijekom graenja, mogu se oekivati slijedei nepovoljni utjecaji na okoli: 1. Poveana razina buke u naselju od transportnih vozila i uslijed nasipavanja 2. Oneienje zraka u naselju 3. Oneienje prometnica u naselju prilikom transporta graevinskog materijala 4. Oneienje mora 5. Hidrodinamika mora 6. Utjecaj na morsku floru i faunu 7. Promjena reima koritenja povrina na kopnu i na moru (naroito prometnih u naselju i na predmetnoj lokaciji) 8. Neposredni utjecaj na kulturno povijesna dobra

49

9. Promjena krajobraza u uem sreditu naselja zbog izvoenja graevinskih radova 10. Utjecaj na okoli kod incidentnih situacija Poveana razina buke u naselju od transportnih vozila i uslijed nasipavanja moe se oekivati tijekom cijelog razdoblja graenja. Oneienje zraka u naselju od ispunih plinova transportnih vozila i praine prilikom izvoenja zemljanih radova, tj. nasip oekuje se zbog mogue pojave praine za suhog vremena i zbog ispunih plinova vozila. Oneienje prometnica u naselju prilikom transporta graevinskog materijala moe nastati prilikom prijevoza graevinskog materijala nasipavanja, kada je mogue prosipanje materijala na kolnike prometnica Oneienje mora moe nastati: zamuivanjem mora u uvali i u njenoj neposrednoj blizini tijekom izvoenja zemljanih i graevinskih radova u akvatoriju luke, oneienjem mora mineralnim uljima zbog prisutnosti graevinskih strojeva (bageri, rovokopai) i kamiona. Hidrodinamika mora - dinamika mora moe utjecati na djelomino izgraene objekte. To se prvenstveno odnosi na valove pa tehnologija graenja mora biti prilagoena tome da valovi juga i bure ne utjeu na izgraeni dio ili dio u izgradnji. Posebno se to odnosi na zatitne graevine ili njihove dijelove koji trebaju biti prvo izgraeni u dijelu koji je najvie izloen valovima. Utjecaj na morsku floru i faunu oekuje se prilikom nasipavanja mora i rada graevinske mehanizacije. Promjena reima koritenja povrina na kopnu i na moru, naroito prometnih u naselju i na predmetnoj lokaciji moe uslijediti ako se luka nalazi u samom sreditu naselja, tijekom izvoenja radova, zbog poveanog transporta graevinskog materijala (kamenog nasipa, betona ili betonskih elemenata i iskopanog zemljanog materijala), treba doi do privremene nove regulacije prometa na kopnu, tj. na obali i u samom naselju. Prilikom izvoenja zemljanih i betonskih radova na lukobranaima (i na gatovima) u luci, dio luke nee se moi koristiti za vezivanje i pristajanje, te e se morati osigurati privremeni vezovi na drugim lokacijama. Neposredan utjecaj na kulturno povijesna dobra Promjena krajobraza u uem sreditu naselja zbog izvoenja graevinskih radova (nasipavanje, betoniranje) moe se oekivati zbog loih tehnikih karakteristika postojee mree prometnica, prisustva velikih transportera, bagera i druge potrebne mehanizacije, koja osim same prisutnosti esto diu veliku prainu (naroito za vrijeme jaih vjetrova), stvaraju blato (za vrijeme kia) i vrlo esto zakre promet u sreditu naselja, slika mjesta biti e odreeno vremensko razdoblje izmijenjena. Utjecaj na okoli kod incidentnih situacija unutar uvale moe uslijediti u sluaju isputanja nekog efluenta (nafte, mazuta, cementnih suspenzija, polimera, boja i sl.). Utjecaji zahvata na okoli tijekom koritenja Stavljanjem u funkciju namjeravanog zahvata oekuju se povoljni i nepovoljni utjecaji namjeravanog zahvata na okoli. Izgradnjom namjeravanog zahvata oekuju se slijedei povoljni utjecaji na okoli: - Revitalizacija naselja - Sigurnije sidrenje brodova i bolja zatita od svih valova - Poveanje lukog akvatorija i kapaciteta luke - Poboljanje estetskog izgleda naselja - Opremanje luke sigurnosnim sadrajima. Tijekom koritenja luke mogui su slijedei nepovoljni utjecaji na okoli:

50

Poveana razina buke u naselju Promjena kvalitete mora i priobalja u uoj zoni utjecaja Promjena ekosistema i specifinih stanita u uoj zoni utjecaja.

Poveana razina buke u naselju od poveanog broja plovila kod uplovljavanja i isplovljavanja brodica u odnosu na dosadanju situaciju, to bi moglo izazvati povremene i manje neugodne pojave kod stanovnika i turista smjetenih u neposrednoj blizini luke. Promjena kvalitete mora i priobalja u uoj zoni utjecaja zagaivanje mora mogue je zbog aktivnosti vezanih za predmetni akvatorij kao i zbog djelatnosti u objektima na kopnu boravak plovila u luci predstavlja potencijalnu opasnost za oneienje mora naftnim derivatima zbog isputanja zauljenih, kaljunih voda s brodica, otpadnih ulja, prelijevanja goriva, pranja brodica, te bacanja krutog otpada u more procjenjuje se usporena prirodna izmjena vodene mase u akvatoriju kod vrnih optereenja to e uzrokovati primjenu inenjerskih rjeenja koja e osigurati izmjenu vodene mase u akvatoriju na prihvatljivi nain i za prihvatljivo vrijeme. mogui izvori zagaivanja mora od kopnenih sadraja su otpadne vode i razne otpadne tvari Otpadne vode prema svom porijeklu dijele se na: sanitarno-fekalne otpadne vode su vode koje dotjeu iz sanitarnih vorova (zahod i kupaonica), kuhinje restorana, trgovina i ostalih prateih sadraja unutar marine. Sadre visoku koncentraciju organskih i hranjivih tvari te detergenata. Mikrobioloki su zagaene i njihovo neodgovarajue odlaganje ugroava zdravlje ljudi zbog potencijalne prisutnosti patogenih mikroorganizama. fekalne otpadne vode iz kemijskih zahoda plovila oborinske vode s manipulativnog platoa (prostor za uvanje brodica na suhom, sputanje i dizanje brodica, parkiralite...) oneiene su suspendiranim esticama i mineralnim uljima motora plovila i automobila. Najvee optereenje tih voda javlja se pojavom kie nakon sunog razdoblja i ima odreeni vremenski tijek trajanja nakon ega su ove otpadne vode mnogo manje zagaene. otpadne vode od pranja plovila (dno i paluba). Pranje podvodnog dijela plovila vri se vodenim mlazom pod pritiskom ime se s dna osim obrataja (alge, priljepci....) skida i boja te antivegetativni premazi koji su uglavnom toksini. kaljune vode plovila, u pravilu oneiene motornim uljima Otpadne tvari po svom porijeklu i svojstvima koje nastaju u marini mogu biti vrlo razliite. Openito se mogu svrstati u dvije kategorije: opasan otpad i ostale otpadne tvari.

U luci e nastajati sljedei opasan otpad: otpadna motorna ulja, otpadna ambalaa od motornog ulja, akumulatori, otpad iz ureaja za obradu otpadnih voda (separatori, talonice). ostali otpad koji e nastajati u luci je komunalni i ambalani otpad. Komunalni otpad se javlja kao posljedica rada ugostiteljskih i trgovakih djelatnosti, od ienja vanjskih povrina

51

unutar luke i otpad s brodica. Ambalani otpad obuhvaa sve proizvode u obliku kutija, posuda, omota i druge oblike koji slue dranju drugog proizvoda. Promjena ekosistema i specifinih stanita u uoj zoni utjecaja Izgradnjom predmetnog zahvata moe doi do zaslaivanja vodenog stupca u uvali i pojaano zagrijavanje tijekom ljeta, te pojaane sedimentacije finih estica Ove promjene mogu uzrokovati daljnju degradaciju ivotnih zajednica dna ili barem nemogunost oporavka sukcesijom prema klimaksu, nakon zavretka radova. Utjecaji u sluaju nastanka ekolokih nesrea i procjena rizika nastanka ekoloke nesree Utjecaji u sluaju ekoloke nesree Procjena rizika nastanka ekoloke nesree Do ekoloke nesree moe doi: prilikom manipulacije naftnim derivatima u sluaju kvara na rezervoaru za gorivo i istjecanju istog u more u sluaju poara ili eksplozije na plovilima u sluaju incidenta prilikom manevra (sudar, prevrtanje). Procjena rizika nastanka ekoloke nesree Gospodarenje lukom, u naseljenom mjestu uvijek predstavlja odreeni rizik za okoli, a da bi se procijenila veliina rizika, tj. njegova prihvatljivost potrebno je procijeniti: vjerojatnost nepoeljnog dogaaja posljedice uslijed nepoeljnog dogaaja ili nezgode vrijeme izloenosti nepoeljnim posljedica Procjena rizika, odnosno vjerojatnost nastanka ekoloke nesree: razmjerno mali rizik uslijed vie sile (potresi vee jaine od proraunskog, udari orkanskog nevremena, ratna razaranja te druga namjerna oteenja pokretnih i nepokretnih dijelova luke) kod mirnodopskih prilika znatno vei rizik sluajne nezgode (nastaju uslijed ljudskog faktora, odnosno uslijed nemarnosti ili neopreza nautiara ili djelatnika luke, a ponekad i hotimice) razmjerno mali rizik nastanka ekolokih nesrea s drugim stupnjem ugroenosti koji je po znaaju jednak elementarnoj nepogodi znatno vei rizik nastanka ekolokih nesrea s prvim stupnjem ugroenosti (nezgode manjeg obima, kad je ugroenost okolia ograniena na manjem prostoru) Povremene nezgode mogu se oekivati, ali vrlo rijetko i kratkog vremena trajanja izloenosti nepoeljnom utjecaju umjerene jakosti, pa se kao opa ocjena rizika moe oznaiti kao prihvatljiva veliina rizika. Predlaganje mjera za spreavanje, smanjivanje ili ublaavanje negativnih posljedica predloene izgradnje: 1. maksimalna izmjena vodenih masa sa okolnim morem; osigurati izgradnjom odgovarajuih lukobrana i pristana za brodove (po potrebi dodatna aeracija)

52

2. sakupljanje oborinskih vodenih masa i isputanje preko separatora ulja i talonica; osigurati odgovarajue odravanje 3. izgradnja ureaja za proiavanje otpadnih voda iz stacionarnih objekata (talonice, mastolovi, bioloki ureaji, odgovarajui ispust) 4. kontejneri za kruti otpad 5. ureaji za pranjenje kemijskih WC-a 6. ureaji za sakupljanje kaljunih voda sa brodova 7. plastina brana za ograniavanje irenja naftnih mrlja 8. disperzanti (kemijska sredstva za uklanjanje uljnih oneienja sa povrine) Predloeni program promatranja za praenje utjecaja marine na okoli: 1. Fizikalno-kemijske karakteristike morske vode - Temperatura - Salinitet - Gustoa - Prozirnost - pH vrijdnost - Kisik 2. Bioloke osobine Bentoske ivotne zajednice Sakupljanje floristikog i faunistikog materjala Odreivanje biljnih i ivotinjskih vrsta, njihove rasprostranjenosti i procjena u kvantitativnom i kvalitativnom sastavu Bakterije Heterotrofne bakterije Ukupni koliformi Fekalni koliformi Fekalni streptokoki Utjecaj na livade morske cvjetnice Livade morske cvjetnice Posidonije oceanice najbogatija su zajednica Jadranskog mora. Endemska je vrsta Sredozemnog mora. Raste na pjeskovitom morskom dnu i razvija guste podmorske livade. Graena je od stabalca, korijenja i tamnozelenih listova koji mogu narasti i preko 1 m duine. Po biolokoj raznolikosti tj. broju biljnih i ivotinjskih vrsta koje je naseljavaju, zajednica morske trave najbogatija je zajednica Sredozemnog mora, pa tako i Jadrana, a u svijetu je ovo druga zajednica po bioraznolikosti, odmah nakon koraljnih. U prostranim morskim "livadama" koje tvori ova morska cvjetnica ivi, hrani se, razmnoava i nalazi sklonite nekoliko stotina vrsta morskih biljaka i ivotinja. Livade morske trave vrlo su znaajne jer imaju razliite vane i nezamjenive funkcije u ekosustavu mora: zatita obale od erozije jer svojim dugakim listovima smanjuju snagu valova gustim spletom korijenja i podzemnih stabljika spreavaju odnoenje sedimenta sa morskog dna obogauju morsku vodu i sediment kisikom pa ih se s pravom naziva "pluima mora" ili podmorskim umama Posidonija zarobljavajui estice poveava prozirnost morske vode igra vanu ulogu u ciklusu kruenja hranjivih soli, nitrata i fosfata u moru vrlo je vana za ouvanje bioraznolikosti Jadrana.

53

Slika 26. Posidonia oceanica.

Livade morske trave vrlo su znaajne jer imaju razliite vane i nezamjenive funkcije u ekosustavu mora: zatita obale od erozije jer svojim dugakim listovima smanjuju snagu valova gustim spletom korijenja i podzemnih stabljika spreavaju odnoenje sedimenta sa morskog dna obogauju morsku vodu i sediment kisikom pa ih se s pravom naziva "pluima mora" ili podmorskim umama Posidonija zarobljavajui estice poveava prozirnost morske vode igra vanu ulogu u ciklusu kruenja hranjivih soli, nitrata i fosfata u moru vrlo je vana za ouvanje bioraznolikosti Jadrana. 3. Strujno polje (mjerenje struja na stacionarnim postajama) Izravno mjerenje struja Odreivanje brzine obnovljanja vode Uestalost smjera i brizne

5.2 UTJECAJ HOTELA NA OKOLI

Do utjecaja turizma na okoli dolazi kada je broj posjetitelja vei od mogunosti da okoli svojim kapacitetom prihvata podnese takvo optereenje. Podruja utjecaja turistikih djelatnosti na okoli su: 1. Prirodni resursi 2. Zagaenje 3. Fiziki utjecaji. Nekontrolirani konvencionalni turizam ima potencionalnu opasnost (pritisak) na mnoga podruja: erozija zemljita, poveanje zagaenja, otputanje otpadnih tvari i voda u more, gubitak prirodnog zemljita, povean pritisak na ugroene vrste, poveana podlonost umskim poarima. 54

Tijekom posljednjeg desetljea panja posjetitelja sve se vie prebacivala s polutanata iz okolia na one u samom objektu. Jedna od najuestalijih primjedbi je ustajalost zraka zbog loe cirkulacije, takoer mnogi gosti u svojim rezervacijama istiu zahtjev za sobama za nepuae. Oekuje se da e ovakav trend imati znatan ekonomski, socijalni te dugoroni utjecaj na hoteljersku djelatnost. Oneiivai u hotelu - Oneienje vode i proizvodnja otpadnih voda - Oneienost zraka - Proizvodnja krutog otpada - Potronja energije - Menadment odjela nabave. Ouvanje kvalitete vode Pitka voda je postala neprocijenjiv resurs u mnogim djelovima svijeta, na nekim turistikim mjestima moe utjecati na opskrbu. Hoteli mogu potroiti velike koliine vode to varira od manje od 60,000 do vie od 230, 000 litara po sobi gosta godinje, ovisno o opremljenosti sobe (kuhinja, 1 ili vie kupaonica, jacuzui i sl.) te da li je razvijena dobra praksa ouvanja vode; povijesno gledajui hoteli su malo panje posvetili ouvanju vode te bi im u budunosti ovo mogao biti kljuan izazov. Politika ouvanja vode i opreme moe tvoriti bazu za efektivan program ouvanja ovog resursa, npr. mnogi ureaji mogu smanjiti potronju vode (vodokotlii, tuevi). Neke preporuke su: - Zamjeniti vodokotlie i tueve s novim visokokvalitetnim i manje protonim - Dati gostima opciju da li ele promjenu runika svaki dan - Ponuditi pristojnu sugestiju gostima na koji nain tedjeti vodu u kupaonicama Odjel odravanja hotela ima znaajan utjecaj na ouvanje vode, oni su takoer odgovorni i za odravanje otpadnih voda to se moe smanjiti zbrinjavanjem kapanja ili curenja slavina, koristei adekvatnu opremu, odravajui postojei sustav, te ponovno upotrijebiti ili reciklirati otpadnu vodu. Svako koritenje vode u hotelu uzrokuje: kratkorone operabilne i dugorone kapitalne trokove u : Opskrbi vodom Grijanju ili rashlaivanju vode Tretmanu otpadnih voda. Svaka redukcija vode ima potencijal utede na svakom od ovih podruja ta tako ouvanje vode znai i ouvanje energije i otpadnih voda. Odravanje ima direktnu kontrolu nad koliinom vode koja se koristi u hotelskim sobama i rashladnim ureajima, npr. nezbrinuto procjeivanje vode iz vodokotlia ili toaleta uzrokovat e veu potronju, a time i raun za vodu. Rashladni toranj je najvei potroa vode u air condition sustavima te ga treba adekvatno tretirati kemijskim sredstvima kako bi se sprijeila evaporacija. Reducirajui potronju vode, ponovno je koristei te poveavajui efikasnost opreme moe se smanjiti potronja a naposlijetku i trokovi. Restorani i barovi konzumiraju velike koliine vode, npr. kuharima je voda potrebna za pranje namirnica, a zatim i za kuhanje, konobari u sali gostima nude vodu za pie, perilice posua takoer troe velike koliine vode. Djelatnici koji rade s takvom opremom esto nisu dovoljno educirani ili su nevjeti te esto ne shvaaju posljedice svojih djela. Trokovi vode

55

potroene nepravilnim rukovanjem perilicom mogu biti visoki, tovie, djelatnici ovog odjela vie panje posveuju kvaliteti hrane i posluzi nego ouvanju vod. Reducirajui potronju vode, ponovno koristei otpadnu vodu te poveavajui efikasnost opremeu restoranima ili barovima moe se rjeiti okolini i ekonomski problem rastue potronje vode u hotelima. Uz odjel hrane i pia domainstvo je jedan od najveih potroaa vode, oni mogu potroiti gotovo polovicu od ukupne koliine vode u hotelu. Glavna mjesta potronje su: potronja vode u sobama od strane gostiju, ienje soba, praonica. Prema jednoj Amerikoj studiji (School of Hotel Administration pri Cornell University) pokazalo se da prosijena soba potroi 198,734 litara vode godinje tj. 545 litara dnevno te da ima prosijean raun za vodu od $118 (124 Eura) godinje to je bazirano na prosijenoj potronji od $2.25 (2.36 Eura) za 3785 liters (1,000 galona). tovie, smatra se da e potronja vode rasti za 60% u slijedeih nekoliko godina, takva rastua potronja vode moe znatno utjecati na profit hotela. Ouvanje vode u domainstvu nudi bazine utede, stoga je jedan od kljunih naina rjeavanja trokova vode. Mnogi hoteli svojim gostima omoguavaju sadraje koji su veliki potroai vode: velike koliine zelenila ukljuujui unutranje, vanjske i krovne vrtove. Neki hoteli posjeduju i golf terene. Hoteli bi trebali paljivije voditi rauna o potronji vode na okoli to bi za gotovo 50 % smanjilo trokove za vodu. U aridnim klimama popularno je grupirati biljke s slinim zahtjevima za vodom, poetni trokovi za takve vrtove mogu biti neto vii, ali e se dugorono pokazati isplatljivijima. Veina hotela danas ima rekreacijske sadraje: podruja za razonodu i fitness poput bazena; bazen moe biti glavni potroa vode u hotelu. Taktike za ouvanje vode u hotelu - implementirati sustav preventivnog odravanja: Odravati vodovodne instalacije, odmah prijaviti uoeno prokapljavanje ili curenje, zatvarati slavine prilikom ienja, esto provjeravati slavine, vodokotlie i toalete, instalirati opremu koja detektira curenja Izbjegavati prevelike bojlere i estu upotrebu air-conditiona, minimalizirati koliinu vode potrebne za rashladne ureaje Rublje prati kada je perilica puna, koristiti minimalnu koliinu detergenata, smanjiti vrijeme ispiranja, ukoliko je mogue razdvojiti sustav tople vode u praonici i u sobama gostiju esto kontrolirati sustav efluenta i ventilacije Instalirati infracrvene aktivatore slavina u kupaonicama Instalirati vodomjere za kontrolu visoke potronje vode od strane pojedinih ureaja Oporabiti otpadu vodu od ispiranja rublja i suenja za ponovnu upotrebu uvati raune za vodu kako bi se usporedila potronja pojedinih ureaja Ustanoviti raspored odravanja opreme i postupaka Ustanoviti efektivnu edukaciju zaposlenika o ouvanju vode Servirati ae s vodom samo po upitu gosta Ponovno upotrijebiti neiskoritene kocke leda Namirnice prati u posudama ili spremnicima, a ne pod tekuom vodom Perilicu ukljuivati samo kada je puna, redovito kontrolirati gumene dijelove i stroj Ne koristiti vodu za odmrzavanje zaleene hrane ve odlediti hranu u hladnjaku Instalirati slavine s niskim protokom u kuhinji Ne zaljevati okolicu hotela dok je kino, rad vrtnih priskalica prilagoditi sezoni, opremiti ih senzorima vlage i biti siguran da zaljevaju iskljuivo vegetaciju Ukoliko je mogue koristiti sustav kap po kap koji tedi vodu umjesto sustava prskalica iz kojih se dio vode gubi evaporacijom, reducirati vrijeme zaljevanja, ako je mogue koristiti kinicu za zaljevanje vrta

56

Za vrt izabrati domae, otporne vrste kojih se nee trebati esto mijenjati, ne koristiti previe gnojiva jer e gnojene biljke biti podlonije bolestima i ovisnije o zaljevanju, pomogunosti izbjegavati trave jer su najovisnije o zaljevanju Bazene prekrivati ako se ne koriste kako bi se smanjila evaporacija, pumpe iskljuivati preko noi, ponovno upotrijebiti bzesku vodu ako je mogue

Kvaliteta zraka Kvaliteta zraka na recepciji ima znaajan utjecaj je ostavlja poetni i najupeatljiviji dojam; ovo podruje esto se naziva prozorom hotela. to se tie kvalitete zraka na odjelu hrane i pia treba napomenuti da ona ovisi o kvaliteti zraka u samom restoranu i/ili baru kao i kuhinji u kojoj se proizvodi hrana, osim toga valja napomenuti da su mnogu hoteli ve uveli zabranu puenja u prostorijama u kojim ase konzumira hrana, a u prostorijama bara osigurani su prostori za puae i nepuae. Kvaliteta zraka u sobama ovisi u prvom redu o odjelu domainstva, ali i o samim gostima; dim i miris cigareta, iritirajui mirisi sredstava za ienje, mirisi tepiha i namjetaja, odravanje ventilacije i sustava rashladnih ureaja. Odjel odravanja je glavni u osiguravanju visoke kvalitete zraka u hotelu jer su oni obueni voditi rauna o svim sustavima ventilacije i rashladnih ureaja te filtera za proiavanje zraka u hotelu; oni moraju vriti stalnu inspekciju svih sustava i voditi rauna o redovitom odravanju. O kvaliteti zraka u administrativnim uredima ovisi zdravlja, raspoloenje i radna sposobnost djelatnika stoga se i ove prostorije moraju provjetravati, unutar njih je potrebno zabraniti ili ograniiti puenje, mora se voditi rauna o sredstvima za ienje, ventilaciujskim i rashladnim reajima te prostorije treba redovito osvjeavati. U rekreacijskim prostorijama hotela (fitness, bazen, saune, svlaionice) esto se akumuliraju neugodi mirisi zbog vee potronje kisika (uslijed treninga) i poveanja koncentracije ugljinog dioksida; kao i u drugim odjelima treba se zabraniti ili ograniiti puenje, redovito istiti sredstvima koja ne sadravaju iritanse, moraju se odravati ventilacijski i rashladni ureaji. Taktike koje poboljavaju kvalitetu zraka su: Zabraniti puenje posjetitelja u predvorju, osigurati posebne zone za nepuae na odjelu hrane i pia Zabraniti puenje zaposlenicima Ako je potrebno poboljati ventilacijski sustav, povremeno provjetravati prostorije kako bi se omoguila izmjena zraka, na odjelu hrane i pia ugraditi filtere koji bi sprijeavali irenje mirisa iz kuhinje u restoran Provjeriti tepihe, tepisone i namjetaj koji moe akumulirati ustajale mirise, temeljito istiti iste Instalirati ventilaciju u WC-ima Odravati vlanost zraka ispod 60%, pratiti i kontrolirati koncentraciju CO2 Sve filtere odravati istima Koristiti sredsva za ienje koja ne proizvode neugodne mirise Odmah nakon uoavanja problema u radu rashladnih ureaja, hladnjaka i zamrzivaa koji koriste freone odravanje treba ukloniti problem Koristiti sprejeve za osvjeavanje prostora Otpatke nikako ne ostavljati preko noi i drati ih zatvorenim posudama kako se ne bi irili neugodni mirisi Pridravati se svih zakonskih mjera ouvanja zraka, a ako takve ne postoje razviti vlastite standarde i procedure

57

Ustanoviti uinkovit program obrazovanja djelatnika o unapreenju kvalitete zraka

Kontrola proizvodnje krutog otpada Dobro definiran sustav upravljanja krutim otpadom u hotelu smanjuje operabilne trokove te reducira volumen i toksinost otpada koji bi se potencijalno naao u okoliu ekonomski trokovi odlaganja otpada rastu istovremeno dok se u okoliu gomilaju sve veu koliine otpada a odlagalita zatvaraju, na taj nain odreene koliine otpada raspadom postaju toksine ime tvore odreenu prijetnu okoliu. Nain na koji hoteli mogu rjeiti ovaj problem je u smanjivanju, ponovnom koritenju i recikliranju papira, stakla, plastike, metala, drva, vrtnog otpada, toksinih materjala i organskog otpada, npr. u hotelskim sobama mogu se ugraditi spremnici za ampone i sapune koji se mogu puniti, a tako se iz okolia uklanjaju velike koliine malih, plastinih boica. Hotelsko odravanje koristi opremu i ureaje koji e se u konanici morati zamjeniti, takva oprema kao i stara posteljina, oprema u kuhinji, pipe za vodu ili plin pa ak i arulje postaje kruti otpad. Odravanje uvelike moe smanjiti nastanak otpada ukoliko na pravilan nain odrava, reciklira i ponovno koristi odreene ureaje. Ovaj odjel trebao bi imati potpun program recikliranja i odlaganja otpada kako bi se smanjili trokovi nabave i odlaganja. Program recikliranja obuhvaa odvajanje reciklirajuih od nereciklirajuih djelova opreme, ponovno koritenje nekih vrsta otpada i recikliranih materjala i opreme, te promoviranje programa recikliranja unutar odjela odravanja. Ove akcije mogu pomoi u smanjenju potronje prirodnih izvora, zdravlja zaposlenika istovremeno s smanjenjem operabilnih trokova, poveanju ugleda hotela meu gostima, poveanju marginalnog profita. Hotelske sobe proizvode velike koliine razliitog otpada: novine, asopisi, limenke, boce, otpad od ienja, a osim gostiju hotelsko domainstvo je takoer odgovorno za akumuliranje ili reduciranje otpada u sobama. Veina hotelskih restorana i barova proizvodi velike koliine otpada (kuhinjski otpad, limenke i boce od pia, pakiranje razliitih namirnica). Mnogi hoteli imaju praksu recikliranja, ali prije nje dobro je smanjiti nastanak otpada na samom poetku nastanka; paljiva nabava je glavni korak u smanjenju nastanka otpada, npr. odjel hrane i pia trebao bi nabavljati namirnice s minimumom pakiranja na nain da se izravno kontaktira proizvoai dobavlja te zatrai jednostavnije pakiranje namirnica. Sam program recikliranja ukljuuje odvajanje otpada koji se moe reciklirati (boce, PET, limenke), ponovno koristei neke materjale te promiui program recikliranja unutar samog odjela. Na recepciji hotela takoer nastaje kruti otpad poput novina, asopisa, iskoritenih rezervacija, obrazaca za upis i odjavu iz hotela, te starih promidbenih materjala, dakle raznih vrsta papira. Za minimaliziranje koliine otpada recepcionari bi trebali naruiti proizvode s minimumom pakiranja, dvostrane formulare od recikliranog papira i sl. U uredima hotela se takoer proizvodi mnogo otpada: stari papir, toneri te punjenja za printere i kopine aparate. Neki od tih otpada su toksini mogu zagaditi okoli. to se tie okolia hotela treba voditi rauna o vegetaciji koja se naruuje od dobavljaa, mogunou njezinog odravanja, recikliranja i konanog zbrinjavanja to se moe postii paljivom nabavom i odravanjem vrsta kako bi se produio njihov ivotni ciklus, a naposljetku taj zeleni otpad na pravilan nain zbrinuo. Hoteli mogu donirati viak bilja koje nee sami iskoristiti lokalnoj zajednici, npr. kolama ili domovima za starije osobe, na taj nain te biljke ne postaju otpad za hotel ve uljepavaju okolicu. Program zbrinjavanja zelenog otpada ukljuuje odvoz starog bilja u kompostane, te savjetovanje s strunjacima o boljem odravanju bilja.

58

Taktike za smanjenje proizvodnje otpada u hotelima: Uspostaviti program minimaliziranja nastanka i reduciranje nastanka otpada, izbjegavati nepotrebnu nabavu, kad god je mogue izbjegavati upotrebu tetnih i za okoli opasnih tvari, posjedovati registar svih opasnih otpada i educirati djelatnike o njihovom zbrinjavanju Ponovno koristiti istu opremu, pomogunosti odravati to je due mogue vijek opreme, donirati staru ali ispravnu opremu karitativnim organizacijama, Kopirati onoliko koliko je zaista potrebno, urediti tekst prije printanja, koristiti tonere s ponovnim punjenjem, koristiti bijeli papir umjesto bojanog za lake recikliranje, koristiti to je mogue vie recikliranog papira Odvajati limenke, boce i staklo za recikliranje Instalirati ureaj za preanje kako bi se smanjio volumen otpada, omoguiti odlaganje i kompostiranje organskog otpada Naruiti velika pakiranja ili koncentrate kako bi se izbjeglo nepotrebno pakiranje, koristiti spremnike za ponovna punjenja eera, soli, papra, branja, ampona, sapuna..., koristiti povratne boce Koristiti platnenene ubruse umjesto papirnih, aparate za suenje ruku umjesto papirnih runika, izbjegavati plastine vreice Sakupljati i reciklirati motorna ulja Ponovno iskoristiti stari papir za biljeke, stare runike i plahte Donirati viak hrane, stare vjealice, viak bilja Ukljuiti djelatnike u sve faze programa recikliranja, kontaktirati s lokalnim poduzeem za recikliranje. Upravljanje energijom u hotelu Upravljanje energijom u prihvatnoj industriji posjeduje specijalne zahtjeve koji nisu poznati niti u jednoj drugoj grani poslovanja; i veliki hoteli i mali moteli posluju danonono, rutinski mogu omoguiti niz usluga i to kroz niz odjela koji su esto raspodjeljeni u vie zgrada, npr. uz sobe gostiju i druga podruja, hoteli moraju imati konferencijske dvorane, restorane i sale za posluivanje hrane, barove, centre za rekreaciju i salone ljepote, suvenirnice i administrativne urede, kako bi pruili potporu ovim uslugama hoteli imaju i kuhinje, praonice i sobe za odravanje. Sve ove djelatnosti esto zakompliciraju upravljanje energijom u hotelu, a da se uope nije spomenuo faktor koji u hotelu troi najvie energije gosti. Bez obzira to cijene opreme za pojedine sustave hotela stalno rastu mnogi hoteljeri i upravitelji ne ele troiti sredstva i vrijeme na zamjenu takve opreme koja se jo uvijek moe servisirati. Sreom, postoje mnoge taktike koje se lakoom mogu inkorporirati u dnevne poslove, a koje ne zahtjevaju kapitalna sredstva. Mjere bez trokova: - Optimalizacija temperature za grijanje prostorija i vode - Kontrola i prilagodba operabilnog vremena sve opreme energetskog sustava - Kontrola i prilagodba osvjetljenja - Gaenje opreme kada nije potrebna - Izbjegavati simultano grijanje i hlaenje prostorija - Gaenje grijanja/hlaenja/osvjetljavanja u nezauzetim prostorijama - Podeavanje temperature u sobama tijekom ienja (domainstvo) te razdvajanje ili spajanje zavjesa kako bi se povealo ili smanjilo solarno zagrijavanje, ovisno o sezoni

59

Podeavanje opreme kako bi se maksimalizirala efikasnost

Mjere s malim do umjerenim trokovima - Instaliranje boljih kontrola: sustav kontrole energije u realnom vremenu , taimeri, fotoelektrine elije, termoststina rebra radijatora... - Instaliranje prozirnih zaslona ili sjenila u sobama - Instaliranje tedljivih arulja u sobama i drutvenim prostorijama - Brtvljenje starijih vrata i prozora - Poboljati oporabu topline u praonici i bazenu - Zamjeniti staru opremu s efikasnijim alternativama, kad god je mogue koristiti obnovljive izvore energije. Odjel odravanja znaajno utjee na cjelokupnu potronju energije jednog hotela jer oni kontroliraju i upravljaju sustavima grijanja, ventilacije i air conditiona (HVAC). HVAC je najvei potroa energije u hotelima kuhinja i oprema za kuhanje, voda ili grijanje vode, osvjetljavanje i sustav zamrzavanja. Sva oprema i sustavi u hotelu su potroai energije i zahtjevaju odravanje, stoga se mora odabrati sustav opreme koji bi bio najbolji, najuinkovitiji i najlake odravan kako bi radio s punom efikasnou i ostvario svoju ulogu. Pravilno upravljanje energijom od strane odravanja moe znatno utjecati na cjelokupno poslovanje. Domainstvo utjee na uspjeh programa upravljanja energijom u hotelu jer sobe i unutranji hodnici esto troe i vie od 20% ukupne energije od koje je veina potroena za opskrbu elektrinom energijom, toplom vodom i ventilaciju zraka. Domaice kao i gosti u tim prostorima troe velike koliine energije te mogu znaajno pridonjeti smanjenju potroene energije. Efikasan program upravljanja energijomekljuuje i osposobljavanje i trening zaposlenika nakon ega bi oni utedu energije provodili kroz svoje svakodnevne poslove. Takoer im se moe dati i lista poslova koju bi trebali izvriti te upute kako bi soba trebala izgledati nakon ienja. Rekreacijski objekti esto troe velike koliine energije; neki od tih objekata su u odreenim periodima godine popunjeni, ali nisu danonono koriteni. U takvim objektima hoteli bi trebali postaviti opremu koja bi se mogla nositi s povremenim nepotrebnim gubicima, a ne onu koja bi u nekim trenucima trebala izdravati visoka optereenja. Hoteli bi trebali instalirati sustave kontrole koji bi se mogli iskljuiti kada je objekt zatvoren ili se prilagoditi kako se broj potroaa (gostiju) poveava ili smanjuje, npr. filtracija i cirkulacija vode u bazenu kontinuirano troi energiju, osvjetljenje u dvoranama te oprema za air condition zahtjeva puni kapacitet energije, fintes dvorane koje su esto otvorene 24 sata zahtjevaju osvjetljenje i ventilaciju, saune imaju mnoge djelove kojima je za rad potrebna energija. U svim ovim sluajevima, najbolji nain za hotel da ouva energiju i smanji trokove je efektivna i efikasna kontrola sustava (osvjetljavanje, ventilacija, kondicioniranje zraka). Energija koju koristi odjel hrane i pia (ukljuujui restoran, kuhinju, bar, posluivanje u sobama i sale za bankete) varira od 15-40% ukupne energije hotela. To je stoga to ovaj odjel ima mnotvo opreme koja troi energiju. Upravljanje energijom na ovom odjelu od znaaja je jer ima: mnotvo energetskih zahtjeva, velik broj mogunosti nastanka energetskog otpada, centralna uloga posluivanja hrane kao kljunog elementa uspjeha hotela, sale za jelo i barovi imaju HVAC sustav, osvjetljenje, kuhinje imaju razliitu kuhinjsku opremu, grijae vode, zamrzivae, sustave ventilacije i osvjetljenje. Glavni faktor kontroliranja potronje energije u kuhinju su bazine operacije: hlaenje, zamrzavanje, kuhanje, uvanje namirnica. Veina opreme dizajnirana je za velike koliine i volumene hrane, a ukljuena je cijeli dan i u vrijeme kada nema puno posla.

60

Djelatnici na recepciji ne rade s opremom koja konzumira velike koliine energije poput djelatnika iz kuhinje, ipak bi se pravilnim sustavom upravljanja energijom mogle stvoriti utede; npr. djelatnici recepcije trebali bi biti upoznati s HVAC sustavom, na taj nai izbjegavali bi nepotrebno zagrijavanje ili hlaenje svih prostora recepcije ako na njima boravi malo ljudi. Recepcija ima stalnu vezu s domainstvom o rezervaciji i zauzetosti soba to domaicama omoguuje da prilagode temperaturu u sobama i kondicioniranje zraka. Gotovo svi hoteli danas su opremljeni kompjuterima koji vre centralnu rezervaciju soba taj sustav cjelodnevno koristi energiju, ali omoguuje inteligentan i energetski uinkovit smjetaj gostiju. Inkorporirajui razliite ureaje visoke tehnologije u urede hotela (npr. kompjuteri) potronja energije raste. Ljudi esto koriste umjetne izvore energije za osvjetljavanje prostorija umjesto prirodnog izvora, takoer veina ureda opremljena je sustavom grijanja i hlaenja prostorija. Menaderi se uglavnom u hotelu fokusiraju na uslugu koju pruaju gostima a unutarnju kontrolu smatraju nunim zlom. Analizirajui stanje u uredima lako je zakljuiti da se vie energije troi no to je potrebno pa i ovaj odjel hotela postaje mjesto na kojem bi se moglo utediti energiju (npr. instalirajui sustav kontrole osvjetljenja jer ljudi esto zaborave ugasiti svjetlo kada im vie nije potrebno). Taktike za utedu energije u hotelu: Nabaviti i koristita samo environmently friendly ureaje, gasiti opremu kada vie nije potrebna Razviti formalni preventivni program odravanja opreme, stalno kontrolirati HVAC sustav Instalirati energetski efikasnije ureaje arulje ili florescentne lampe, koristiti senzore kretanja kako bi se palile ili gasile svjetiljke kada je to potrebno, prilagoditi osvjetljenje broju korisnika rekreacijskih dvorana, koristiti grijae bazena samo kada je to potrebno Instalirati sustav kontrole temperature za grijanje ili hlaenje, smanjiti koliinu grijane vode (40-50), ugasiti grijanje, kondicioniranje zraka i osvjetljavanje u sobama i prostorijama koje se ne koriste, ugasiti TV, radio i svjetlo kada gosti nisu u sobama, redovito istiti svjetiljke radi poboljanja osvjetljenja, koristiti prirodno osvjetljenje prilikom ienja soba, odmaknuti namjetaj od izvora topline, limitirati koliinu tople vode za ienje prostorija Koristiti obnovljive izvore energije svaki put kada je to mogue, biti aktivan u programu tednje energije.

5.3 UTJECAJ TURIZMA NA OKOLI

Izravni su ekoloki uinci turizma na prirodu i okoli: poveano oneienje zraka, mora, voda i tla, gomilanje otpada, poveana buka i vibracije motora, umski poari i ope naruavanje ekosustava. 1. Oneienje zraka nastaje od cestovnih i plovnih vozila te od loita ugostiteljskih objekata i domainstava. Koncentracija cestovnih i plovnih vozila u pojedinim turistikim destinacijama uzrokuje pretjeranu emisiju plinova u ljetnim mjesecima problem odlaganja istroenih ulja i maziva, sudjelovanje u stvaranju smoga te velike buke i guve. Svi ovi elementi znatno utjeu i na naputanje obitavalita divljai i ptica, unitavanje poljoprivrednog zemljita i ugroavanjem pojedinih ekosustav.

61

2. Oneienje mora, vode i tla nastaje zbog gomilanja otpada koji se esto baca u more i rijeke, na javne povrine u naseljima i uz ceste kao i na neureena odlagalita. 3. umski poari se javljaju veinom u turistikoj sezoni, razorno djeluju na okoli unitavajui znatne povrine vegetacijskog pokrova. U novije vrijeme pod pritiskom ekolokog pokreta i ekonomske krize pojavio se pojam odrivog razvitka. Odrivi razvitak je obveza svih drava i svih gospodarskih djela i znai da se budui gospodarski razvoj moe predviati samo uz potivanje zahtjeva zatite okolia tj. kao razvoj koji ne dovodi do propadanja i iscrpljivanja postojeih resursa tj. razvoj koji zadovoljava potrebe dananje generacije neugroavajui zadovoljenje buduih generacija. Usporedo s pravnim reguliranjem turistikog standarda i zahtjeva u vezi sa zatitom okolia, s razvojem turistike i inspekcije zatite prirode i okolia, te uvoenjem raznih mjera za unapreenje turizma u skladu s naelom oneiiva plaa, predvia se niz mjera pomou kojih e se svi subjekti turistike ponude uvjeriti da e svako nemarno ponaanje prema dobrima u okoliu, svaka degradacija prirodnih ekosustava optereivati njihove redovne trokove poslovanja.

5.4 SMJERNICE U TURIZMU

Osnovne smjernice u turizmu su: 1. Nastojati da turizam kao jedna od osnovnih gospodarskih djelatnosti na Jadranu ne doe u pitanje daljnjim optereenjem prostora, veim oneiavajuim industrijama ili opasnim tehnologijama kao to su koksare cementare, termoelektrane, nuklearne elektrane itd. 2. Turistiku i svaku drugu izgradnju usklaivati sa kapacitetima prostora, prostornim planovima i studijama utjecaja na okoli. Kod priobalnih upanija, gradova i opina potrebno je u prostornim planovima pored namjene kopna izraditi planove mora. 3. Utjecaji na planiranje i razvoj policentrikog sustava gospodarstva i naselja na Jadranu kako bi se sprijeila depopulacija otoka i zalea tj. poveanje postojeih koncentracija. U okviru policentrikog razvoja, turistika namjena otonog prostora od kapitalnog je znaenja za razvoj otoka i sveukupni razvoj otoka i sveukupni razvoj turizma. 4. Turistiku izgradnju pored stambene, usmjeravati u dubinu prostora uz Ouvanje morskog dobra i slobodnih meuzona u priobalju, te posvetiti posebnu panju arhitektonskom oblikovanju koje nee naruavati prirodni i ambijentalni krajobraz. 5. Izgradnja turistikih objekata je nuno izvoditi usklaeno sa izgradnom komunalne infrastrukture, naroito da zbrinjavanje otpada dobije isti znaaj kao proizvodnja energije, promet, opskrba vodom itd. 6. Treba postii uee turistike privrede u rjeavanju vodopskrbe u obradi i odvodnji otpadnih voda, zbrinjavanju otpada, u sprjeavanju oneienja zraka, u zatiti umskih prostora, u protupoarnoj preventivi, u uspostavljanju sustava za hitne intervencije u sluaju oneienja mora naftom i drugim tetnim tvarima te u opremi luka, luica i marina za prihvat zemljanih voda i otpada s brodova. 7. Ukljuiti turistike zajednice u djelatnosti praenja kakvoe voda, mora i zraka. Vezano uz to, svake godine treba redovito pratiti sanitarnu kakvou mora na plaama,

62

prema uredbi o standardima kakvoe mora na morskim plaama. Kako bi se rezultati mogli koristiti u promidbenom nastupu u svijetu. 8. Treba postii vre povezivanje turistike privrede s razvojem marikulture i revitalizacijom ribarstva, poljoprivrede i stoarstva u ovakvom prostoru radi zatite povrina i resursa ovoga razvoja i radi ukupne ekonomske dobiti. 9. Postii djelovanje turistikih organizacija i zajednica na najirem planu u obrazovanju stanovnitva za zatitu okolia, ouvanje i unapreenje arhitektonske i ambijentalne originalnosti u turistikim podrujima to iziskuje velike napore, strpljivost, upornost i struni rad.

5.5 UREDBA O STANDARDIMA KAKVOE MORA NA MORSKIM PLAAMA

Uredbom o standardima kakvoe mora na morskim plaama (NN br. 33/96) se odreuju standardi kakvoe mora na morskim plaama i kontrola mora na morskim plaama za vrijeme sezone kupanja. Morska plaa je ureena plaa ili prirodna plaa. Sezona kupanja na morskim plaama je razdoblje od 15. svibnja do 30. rujna. Kontrola kakvoe mora na morskim plaama obavlja se od 01. svibnja do kraja sezone kupanja. Uzorci mora na morskim plaama uzimaju se najmanje svakih 15 dana. U sluaju iznenadnog oneienja mora, uzorci se uzimaju odmah. Kakvoa mora na morskim plaama utvruje se primjenom graninih vrijednosti odreenih u tablici P1. Ako uzorak mora ne odgovara utvrenoj graninoj vrijednosti u tablici, mora se odmah odrediti izvor oneienja i uzeti odreeni broj dodatnih uzoraka ovisno o mjestu i vrsti oneienja.
Tablica 3. Zahtjevi za kakvou mora na morskoj plai.

Odreivanje Vidljiva boja (prozirnost) metara Vidljive plivajue otpadne tvari Vidljive mineralne masnoe Suspendirane otpadne tvari Mutnoa (stupnjevi silikatne lj.) pH Otopljeni kisik u % zasienja Amonijak Ukupne koliformne bakterije u 100 ml Fekalne koliformne bakterije u 100 ml Fekalni streptokoki u 100 ml

Granina vrijednost Prirodna, min 2,5 obzirom na dubinu Bez Odsutnost vidljive masne presvlake Bez 20 8, 1+ 0,3 70-120 0,1 mg/l N (duik) 500 (u 80% uzoraka) 1000 (u 20% uzoraka) 100 (u 80% uzoraka) 200 (u 20% uzoraka) 100 (u 80% uzoraka) 200 (u 20% uzoraka)

More na morskoj plai udovoljava propisanom standardu kakvoe ako bakterioloke vrijednosti na prelaze granine vrijednosti odreene u tablici 3. Podaci o kakvoi mora na morskoj plai, moraju se istaknuti na vidnom mjestu. More na uzorkovanoj plai ne odgovara propisanom standardu kakvoe ako vie od 20% analiziranih uzoraka prelazi granine vrijednosti odreene tabl. P1 i ako kod uzoraka koji ne odgovaraju utvrenim

63

vrijednostima numerika vrijednost bakteriolokih odreivanja prelazi utvrene vrijednosti za vie od 100%. Zabranjeno je kupanje na morskoj plai na kojoj more ne odgovara propisanom standardu kakvoe. U tom sluaju na morskoj plai se mora postaviti ploa na kojoj je ispisano "Zabranjeno kupanje". U sluaju oneiavanja mora na morskoj plai nadlena tijela su duna odmah obavijestiti javnost.

64

6. ZATITA ZRAKA
Zakonom o zatiti okolia odreuju se mjere, nain organiziranja i provoenja zatite i poboljanja kakvoe zraka, kao djela okolia. Zatitom i poboljanjem kakvoe zraka ne smiju se ugroziti ostali dijelovi okolia. Kakvoa zraka je stupanj oneienosti zraka. Oneien zrak je zrak koji sadri oneiujue tvari u takvoj koncentraciji, takvu trajanju ili pod takvim uvjetima da moe naruiti kakvou ivljenja, zdravlje i dobrobit ljudi te tetno utjecati na okoli uope, odnosno koji proizvodi tetne tvari u koncentracijama iznad preporuenih vrijednosti kakvoe zraka (PV). Oneiujua tvar je tvar u krutom, tekuem ili plinovitom stanju koja moe nepovoljno utjecati na zdravlje ljudi, kakvou ivljenja, biljni i ivotinjski svijet, ljudskim radom ostvarena materijalna dobra, promjene klime i ozonski omota. Emisija je isputanje oneiujuih tvari u zrak. Katastar emisije je skup podataka o vrsti, koliini, nainu i mjestu isputanja ili unoenja tetnih tvari u zrak. Granine vrijednosti emisije su najvee doputene koliine isputanja ili unoenja oneiujuih tvari iz stacioniranog ili difuznog izvora emisije u zrak. Kvota emisije je ukupna doputena koliina emisije, a izraava se u tonama na godinu iz jednog ili vie izvora zajedno, odnosno s odreenog podruja, a propisuje se radi ograniavanja daljinskog prijenosa. Oneiiva je pravna ili fizika osoba odgovorna za emisiju. Praenje kakvoe zraka je sustavno mjerenje kakvoe zraka po prostornom i vremenskom rasporedu, odnosno kao sustavno mjerenje koncentracije oneienja u zraku (imisije). Preporuene vrijednosti kakvoe zraka (PV) su vrijednosti ispod kojih se utjecaj na zd4avlje ljudi i vegetaciju ne oekuje ni pri trajnoj izloenosti. Granine vrijednosti kakvoe zraka (GV) su vrijednosti ispod kojih se ne oekuje tetno djelovanje na zdrave osobe, ali pri dugotrajnoj izloenosti njihovom utjecaju postoji rizik mogueg utjecaja na osjetljive skupine (npr. mala djeca, kronini bolesnici), biljke pa i materijalna dobra. Sanacijski program je skup mjera za poboljanje kakvoe zraka na nekom podruju, a ostvaruju se zamjenom sirovina (goriva), tehnolokog procesa ili proiavanju otpadnih plinova prije otputanja u zrak, preseljenjem ili prestankom rada i pogona, drukijim usmjeravanjem prometa. Registar isvora emisije je popis oneiavajuih objekata, ureaja ili djelatnosti izraen na osnovi obvezatnih prijava, koji slui kao podloga za izradu katastra emisija, sanacijskog programa i za redoviti nadzor. 65

Upravljanje kakvoom zraka je osiguravanje mjera kojima e se provesti strategija spreavanja i smanjivanja oneiavanja zraka na svim razinama, a da to ne ometa uravnoteeni razvoj. Zatitne udaljenosti su najmanje doputeni razmaci izmeu izvora emisije i naselja (stambenih etvrti) propisani radi zatite zdravlja i kakvoe ivljenja ljudi. Najbolje mogue mjere podrazumijevaju da nisu dovoljni samo najnuniji postupci kakao bi se tek postigle ili odrale granine vrijednosti emisija, nego da treba primijeniti najbolje mogue mjere za smanjivanje oneienja zraka do najnie mogue razine, pod uvjetom da trokovi ne budu nerazumno visoki

6.1 UINCI ATMOSFERSKIH ONEIENJA

Uinci atmosferskih oneienja su razliiti a mogu se sagledati kroz nekoliko komponenti: Redukcija vidljivosti - smetnje u zranom prometu - smetnje u cestovnom prometu - gubitci u turizmu Djelovanje na materijale - direktno mehaniko i kemijsko djelovanje na graevinske materijale - oteenje graevinskih konstrukcija zbog eeg ienja - korozija metala - efekti na gumu i kou - efekti na sintetske materijale - efekti na boje - direktni i indirektni efekti na tekstilni materijal Djelovanje na biljke - poputanje strukture - kloroza (bolest bljedoe) - nekroza (suenje pojedinih djelova) - usporavanje rasta - redukcija ploda Djelovanje na ivotinje - smrt - akutne i kronine bolesti - usporavanje rasta - smanjivanje produkata (mlijeko, jaja) Djelovanje na zdravlje ljudi - akutna bolest, smrt - kronina bolest, skraenje ivota - promjena fiziolokih funkcija (respiratorne funkcije, transport kisika u krv) - psihofizioloke reakcije - nadraaj osjetnih organa - poremeaj komfora (povraanje zbog smrada, gubitak apetita) - poremeaj sna

66

Tablica 4. Aeropolutanti i njihovo porjeklo.

PRIMARNA KOMPONENTA POLUTANTA U ZRAKU Aerosoli, praina, pelud Komponente sumpora (SO2,SO3 itd.) Organske komponente (Formaldehid, Akrolein, mravlja kiselina) Duikove komponente (NO, NO2, NH3)

PORIJEKLO Proces sagorijevanja, vjetar, mehaniki rad Sagorijevanje ulja koje sadri sumpor Industrija, veinom emisija u obliku pare, ali i u tekuem ili krutom stanju Sagorijevanje pri visokim temp. industrijski procesi koji imaju za posljedicu spajanje atmosferskog N2 sa O2 Ulini promet, industrija, potpuno i nepotpuno sagorijevanje ugljikovodika Metalurki i drugi industrijski procesi Atomski procesi, kozmiko zraenje, prirodna radioaktivnosti

Komponente ugljika

Halogene komponente (HF, HCl) Radioaktivne komponente

6.2 ATMOSFERA
Zrani omota zemlje poznat kao atmosfera dostie priblino 970 km visine i sadri razliite plinove, pare, estice i aerosol. Atmosfera ima viestruku funkciju: omoguava ivot na zemlji jer titi njenu povrinu od kozmikog zraenja iz svemira i osigurava osnovne uvjete za ivot (kisik, ugljini dioksid, suneva radijacija i dr.) Sa meterolokog stanovita atmosfera predstavlja medij koji omoguava prijenos suneve energije. Meteoroloki uvjeti imaju znaajan utjecaj na lokalno i globalno zagaenje zraka. Oni utjeu na distribuciju polutanata nakon njihove emisije.

6.2.1 Oneienje atmosfere

Zatita okolia je postala predmetom sve veeg zanimanja i brige irom svijeta. ist zrak i nezagaena voda postaju svakim danom sve vanija dobra, jer se njihov nedostatak sve vie osjea. Mnoge ivotinjske i biljne vrste naglo se prorjeuju, a mnoge su ve istrijebljene. 67

Efekt globalnog zatopljenja i smanjivanja ozonskog omotaa ve su sada zabrinjavajua pitanja. Isto tako postaje sve jasnije da je ienje okolia skuplje od spreavanja njegova zagaenja. Sve je to dovelo do toga da se problemu zatite okolia danas prilazi mnogo ozbiljnije i sustavno. Stalni gospodarski rast, iva gospodarska aktivnost, poveanje proizvodnje, prometa i potronje sve vie zagauje i destabilizira ovjekov okoli i iscrpljuje obnovljive, a pogotovo neobnovljive prirodne resurse. Posljedice se uoavaju na svakom koraku: klimatske promjene (globalno zatopljenje), poveanje ozonskih rupa, kisele kie, istrebljenje biljnih i ivotinjskih vrsta, stalno smanjivanje obradivog tla (zbog izgradnje prometnica - oko 20 milijuna hektara na godinu), progresivno iscrpljivanje neobnovljivih izvora energije, sve vei nedostatak pitke vode, sve vee zagaenje zraka, vode i tla itd

6.2.2 Utjecaj prometa na oneienje atmosfere i okolia

Razvoj automobilske industrije doveo je do injenice da je svijet danas preplavljen automobilima. Dok se ljudska populacija udvostruila od 1950. broj automobila poveao se gotovo deset puta, tako da se danas ukupna svjetska automobilska flota poveala na gotovo 500 milijuna vozila. Uvjetovan sve brim gospodarskim rastom i razvojem, promet u svijetu i u Hrvatskoj naglo raste to se odrazilo na sve vee: zauzimanje prostora, poveanje buke i vibracija, neracionalan utroak energije, oneienje vode i tla negativno djelovanje na ukupnost okolia Dananji su gradovi neprekidno izloeni degradaciji uslijed nesluenog razvoja automobilskog prometa. Urbanisti i prometni planeri traili su rjeenja u stvaranju velikih prometnih sustava u gradu, u gradnji gradskih autocesta, parkiralita, velikih krianja i tako pretvarali dragocjeno gradsko zemljite u veliki prometni park. Ve negdje oko 1960. spoznaje se da predloena rjeenja u vezi s prometom nisu dala oekivane rezultate dok se istovremeno njegov tetan i regionalni utjecaj poveavao. Promet je zbog uporabe fosilnih goriva odgovoran za 25% globalnih emisija CO2. Prosjean automobil godinje isputa toliko CO2 emisija koliko je i sam teak; Za jedan sat vonje autocestom brzinom 130 km/h potroi se isto toliko kisika koliko jedan ovjek potroi u deset dana za disanje. Izgaranje fosilnih goriva proizvodi oneiujue tvari koje se mogu prenijeti na velike udaljenosti i koditi ljudskom zdravlju, biljkama, ivotinjama i ekosustavima. Takve oneiujue tvari i njihovi derivati, poput troposferskog ozona i zakiseljujuih spojeva vode unitavanju ekosustava, kode usjevima i umama, u ljudi uzrokuju probleme dinih organa i razne bolesti. I drugi utjecaji ukljuujui buku i zauzimanje povrina, uvelike pridonose poremeajima u ekosustavu. Od svih izvora komunalne buke u gradovima najvei postotak (80%) otpada na prometnu buku to se negativno odraava na organizam ovjeka. U gradovima prometna mrea ini i do 50% ukupne urbane mree. Za gradnju jednog kilometra gradske autoceste, s tri prometne trake u svakom smjeru potrebno je najmanje 25 000 m2 prostora (na tom prostoru moe se sagraditi vie od 60 stambenih zgrada). Zbog svega navedenog u brojnim gradovima danas

68

postoje modeli i pokuaji minimiziranja tetnog utjecaja prometa na ovjeka i okoli. Osim usavravanja javnog prijevoza kao okosnice prometne politike, mnogi europski gradovi pripremaju niz prateih mjera prometne politike kao to su brojne restrikcije, te se postavljaju strogi zahtjevi prema naftnoj industriji u cilju proizvodnje istih goriva fosilnog porijekla, bez tetnih emisija. Utjecaj prometa na suvremeno drutvo je nemjerljiv. Dananja pokretljivost ljudi, roba i usluga vodi suvremeno drutvo prema tzv. mobilnom drutvu. Razvoj prometa u takvoj situaciji mora biti usklaen s naelima odrivog razvitka koja su ve odreena na globalnoj, meunarodnoj razini. Odrivi promet je promet koji ne ugroava javno zdravlje ili eko-sustave i konzistentno zadovoljava prijevoznu potranju kroz: 1. racionalno koritenje prirodno obnovljivih izvora energije 2. racionalno koritenje neobnovljivih izvora. Promet je jedno od podruja u Hrvatskoj kod kojih su pokazatelji rasta, gledani kroz definiciju odrivog razvitka, veim dijelom sa negativnim predznakom. Zabrinjavajue je poveanje koritenja osobnih vozila u odnosu na smanjenje koritenja javnih oblika prijevoza (autobusi i eljeznica) koji su manje utjecajni po oteenje okolia. Sva nastojanja i poboljanja glede: smanjenja emisija tetnih tvari, poveanja kvalitete goriva, poveanja iskoristivosti goriva, uvoenja novih alternativnih goriva, blijede pred podacima o znatnom poveanju broja, snage i koritenja vozila svih vrsta, a posebice cestovnih motornih vozila. Ekoloki aspekti odrivog razvitka prometa prvenstveno podrazumijevaju smanjivanje nepovoljnih uinaka na okoli. U smislu djelovanja prometnog sustava to su tri osnovna elementa: 1. zagaivanje okolia kroz emisiju tetnih tvari, 2. zagaivanje kroz proizvodnju otpada i 3. buka. Od samih poetaka ljudske civilizacije ovjek je imao potrebu za putovanjem. Jednako vaan bio je transport ljudi i robe. U poecima se veina prometa odvijala kopnom (cestovni) ili vodama (pomorski ili rijeni promet). S razvojem ljudskog znanja i tehnologije dolo je do otkria eljeznice koja je polako poela preuzimati veliki udio prometa. Naposljetku razvio se i zrani promet. Istraivanja su pokazala da stanovnici razvijenih zapadnih zemalja u prosijeku dnevno putuju 1-1,5 sati, to ukljuuje 3-4 povratna putovanja, s trajanjem najdueg putovanja izmeu 40-50 minuta, za to troe 10-15% osobnih prihoda, godinje ostvare 3 do 4 povratna putovanja izvan svog prebivalita Cestovni promet Automobilski promet imao je veliku ulogu u razvoju ljudskog drutva. Prijelaz na automobilski promet utjecao je na formiranje velikih gradova u SAD-u je koritenje automobila dovelo do urbanizacije 60% stanovnitva. Istraivanja su pokazala da okolinu najvie zagauju motorna vozila i to vie od 50%. U atmosferu se izbacuje velika koliina ugljikovih oksida (CO i CO2), duikovih oksida (NOx), sumporni oksid (SO2), olova i olovnih spojeva te velika koliina krutih estica, aa i tekih metala. Tako je npr. koncentracija CO na nekim krianjima u Zagrebu ak 35 mg/m3, to je za 3,5 puta vie od svjetskih standarda (10 mg/m3)! Automobilski promet smanjuje kvalitetu okoline otpadnim tvarima koje nastaju, troenjem automobilskih guma i povrinskih slojeva kolnika. Velik dio prometnica, osim

69

autocesta, nema adekvatno rijeen problem odvodnje oborinskih voda. Zbog toga zagaene vode s kolnikih povrina odlaze u okolno tlo te moe doi do zagaenja podzemnih voda. Negativna uloga prometa ne oituje se samo emisijom tetnih plinova, ve i - bukom i vibracijama, - zauzimanjem obradivih povrina i - vizualnim degradiranjem prostora. Automobilski promet oneiuje okoli: Zrak sagorijevanjem goriva cestovna vozila izbacuju u atmosferu CO, ugljikovodike, duikove okside Pb, njegove spojeveve, SO2 Otpadne tvari nastaju troenjem pneumatika i proirenih slojeva kolnika. Utjecaj cestovne djelatnosti na stanje kvalitete vode moe se promatrati: u tijeku izgradnje ceste - izvedbom zemljanih radova, primjenom neodgovarajueg graevnog materijala, lokacijom i odravanjem gradilita, skladita, servisa itd. u tijeku odravanja i ekspoloatacije cesta uslijed: troenja guma, izgaranja motora, prosipanja goriva i tereta, primjene kemijskih sredstava protiv zaleivanja itd. Veina cestovnih prometnica (osim autocesta) nema odgovarajue rijeenu odvodnju oneienih voda s kolnika, niti potrebnu drenau. Kvalitetu okolia i odbaena stara vozila, istroene gume, ulje te razni drugi predmeti koji se izbacuju iz vozila. Buka, vibracije zauzimanje obradivih povrina, vizualno degradiranje prostora su znaajni elementi oneienja okolia. Mjere zatite okolia koje se provode u sluaju automobilskog prometa su: kontrola tehnike ispravnosti vozila, snienje cijene bezolovnog benzina, ugradnja preiivaa u dizel vozila i sl. Vodeni promet Vodeni promet, odnosno brodovi, i druga plovila znatno utjeu na kvalitetu voda i mora. U vodene ekosustave dnevno dospijevaju velike koliine razliitog otpada, npr. nafta i naftni derivati, razliita kemijska sredstva, fekalije itd. Te koliine otpada izrazito se poveavaju zbog izvanrednih stanja poput havarija brodova. Upravo zbog tih problema (a zbog velikog opsega vodenog prometa) donesene su brojne meunarodne konvencije za zatitu vodenih ekosustava. Poseban problem vodenog prometa u posljednjim godinama predstavlja problem balastnih voda. Zrani promet Intenzivan razvoj zranog prometa je u nekim podrujima doveo do optereenja okoline do gornjih podnoljivih granica. Glede aerozagaenja najvea je polucija prvih deset minuta kod polijetanja i kod slijetanja zrakoplova. Udio civilnog zranog prometa u odnosu na sve druge izvore procjenjuje se na oko 1%. Osim ovog direktnog zagaenja avionski promet ima dva globalna i pogubna efekta: utjee na smanjenje ozonskog omotaa oko Zemlje i time direktno poveava koliinu i energiju suneve insolacije naroito UV spektra koji ima kancerogeno djelovanje na kou ovjeka. Indirektni uinak je poveanje globalne

70

radijacije na populaciji ispod ruta avionskih linija (gdje je i objektivno zabiljeena via uestalost malignoma koji ovise o sunevoj radijaciji). Buka kao drugi znaajni vid polucije sa podvostruenjem broja putnika svakih 5 godina raste za 3 dB, a kod mlaznih aviona za 8 dB. Nain na koji zrane luke saniraju problem buke je taj da odreeni zrakoplovi koji stvaraju vie buke od ostalih polijeu i slijeu u zranu luku sa one strane piste koja je udaljenija od naselja. Opasnost po okolinu od vojnih aviona koji prevoze nuklearno oruje, kemikalije ili bioloka oruja nije potrebno posebno isticati. eljezniki promet Utjecaj eljeznikog prometa na stanje okoline manje je invanzivan i obuhvaa manje prostora od cestovnog prometa. Od otvaranja prve pruge 1825. godine razvoj klasine eljeznike tehnologije rezultirao je u sve brim, iim i rentabilnijim pogonskim nainima, a maksimum je postignut ostvarenjem tzv. TGV ideje. Prednosti eljeznikog prometa vezane su uz manje emisije tetnih plinova u usporedbi s drugim prometnim sredstvima. Jedna od rjee spominjanih prednosti eljeznice je niska potronja prostora. Tlo je osnova ivota na Zemlji, a odlika je eljeznice da malo troi prostor. Dvokolosijena pruga zauzima prostor irok oko 15 metara, a u jednome satu njome je mogue provesti isti broj ljudi i tereta kao autocestom od 16 trakova irokom 122 metra.
Tablica 5. Emisija tetnih plinova po pojedinoj prometnoj grani.
Putniki prijevoz Prometna grana Teretni prijevoz

Emisija tetnih plinova Emisija tetnih plinova (g/putnik/km) (g/tona tereta/km)

CO2 eljezniki promet Cestovni promet Zrani promet 3 87 243

NOx 0,01 0,48 1,63

CO2 2,8 53,0 -

NOx 0,004 0.700 -

Zatiti od buke u zemljama lanicama EU pridaje se vrlo velika pozornost, prije svega radi postizanja kakvoe ivljenja i radi zatite ljudskog zdravlja. Vie od 80% buke iz komunalnih izvora otpada na buku to je stvaraju prijevozna sredstva u prometu. Od toga 18% otpada na tranika vozila, 50% na cestovna vozila i 13% na zrakoplove. eljezniki prijevoz stvara manje buke nego cestovni ili zrani promet. Kod prijevoza iste koliine tereta i istoga broja putnika eljezniki promet u prosijeku stvara od 25 do 50% manje buke. Ekonomska isplativost eljeznice Zbog geoprometnoga i stratekog poloaja Hrvatske u Europi, njezinim se cestovnim prometnicama svake godine prevoze od 120 do 220 tisua tona zapaljivih tvari i plinova, od 50 do 120 tisua tona otrovnih i za zdravlje tetnih tvari te od 20 do 50 tona radioaktivnih tvari. U ukupnoj koliini opasnih tvari koje se prevoze Hrvatskom, vie od 63% ine zapaljive tekuine i plinovi te vie od 36,5% otrovne tvari Kod prijevoza masovnih tereta eljeznicom se troi etiri puta manje energije nego onda kada se ista koliina tih 71

tereta prevozi kamionima. Preusmjeravanjem prijevoza masovnih tereta s cesta na eljeznike pruge oslobaaju se ceste od zakrenosti i unitavanja, i uvaju se ume. U teretnom prijevozu eljeznica u sebi krije zlatne rezerve, kao to je na primjer mogunost utrostruivanja kapaciteta pojedinih pruga poboljavanjem tehnologije nadzora nad vonjom vlakova. Izgradnjom usporednih kolosijeka na pojedinim dionicama postojeih pruga, osim poveavanja prometne sigurnosti i redovitosti poveao bi se i njihov kapacitet, i to ak est puta eljezniki koridori najbolje promiu iskoristivost prostora, broj tekih nesrea u eljeznikome prometu nekoliko desetaka puta je manji nego u cestovnome prometu, eljeznica se moe smatrati uvaricom ne izraunljive drutvene vrijednosti. Energetska isplativost eljeznice eljezniki promet tedi energiju na temelju velike mase vlakova te izbjegavanje estoga zaustavljanja i pokretanja. Kada bi samo 5% tereta to se u razvijenim zemljama prevoze cestom bilo preusmjereno na prijevoz elektrificiranim prugama, utedjela bi se estina ukupne koliine nafte koju te zemlje uvezu sa Srednjeg istoka. Ako se usporedi potronja energije potrebne za prijevoz jednog putnika na udaljenosti od jednoga kilometra, tada je vidljivo to da vlakovi klase InterCity troe samo treinu energije to ju za prijevoz na istoj udaljenosti troe putniki zrakoplovi i samo estinu energije potrebne za pogon automobila u kojemu se vozi jedan ovjek. Ako se potronja energije usporedi po jedinici prijevoza tereta i po vrsti prijevoza tada je vidljivo to da je kod kamionskog prijevoza potronja pogonske energije je vie od etiri puta vea nego kod prijevoza tereta eljeznicom ili brodom. U usporedbi pak sa eljeznikim potronja pogonske energije pri prijevozu tereta zrakoplovom vea je vie od ezdeset puta. Ako se analiziraju trokovi pogonske energije na Hrvatskim eljeznicama u godini 1999. dobije se podatak da 67% ine trokovi dizelskog goriva, a 33% trokovi elektrine energije. Ako se pak promatra koliina rada obavljenoga u brutotonskim kilometrima, tada je te godine elektrinom vuom vlakova bilo ostvareno 61% rada, a dizelskom vuom vlakova 39%. Oito je da je u uvjetima sadanje elektrificiranosti H-ovih pruga 3,15 puta jeftinije prevoziti elektrinom nego dizelskom vuom. Svi raspoloivi podaci pokazuju to da je u eljeznikome prometu gospodarski djelotvornije i isplativije te ekoloki prihvatljivije koristiti se elektrinom vuom vlakova. Zbog toga Hrvatske eljeznice u sadanjem i buduem razvoju ponajprije moraju uznastojati na daljnjoj elektrifikaciji svojih pruga. eljezniki promet uvelike tedi energiju, i to je najvei doprinos eljeznice zatiti okolia i narodnim gospodarstvima u pojedinim zemljama. Vlakovima je u prosjeku potrebno manje pogonske energije nego osobnim vozilima i kamionima jer je otpor gibanju izmeu eljeznikih kotaa i elinih tranica manji nego otpor gibanju izmeu gumenih kotaa i cestovnog asfalta. Osim toga vlakovi se rjee zaustavljaju i rjee mijenjaju voznu brzinu, to takoer pridonosi smanjivanju rasipanja pogonske energije. U dananje vrijeme sve je potrebnije isticati to da radi djelotvornije zatite okolia prednost valja davati masovnom prijevozu, koji najbolje moe obavljati upravo eljeznica. Mogunost prijevoza velikih koliina tereta eljeznicom osobito je vana u zemljama u razvoju. Zbog slaboga odravanja kamiona te zbog loih cesta i njihove zakrenosti djelotvornost cestovnog prometa ondje je jako mala, a rasipanje energije je veliko. eljeznica moe znatno smanjiti koliinski udio fosilnoga goriva (nafte) koje se u nekoj zemlji troi za prijevoz. Nafta umnogome optereuje proraune svih zemalja koje tu sirovinu moraju kupovati na meunarodnome tritu. Premda mnoge zemlje postupno, iz godine u godinu, poveavaju udio elektrificiranih pruga na svojim eljeznicama, ipak znatni potencijali jo uvijek ostaju neiskoriteni.

72

Promet kao djelatnost koja omogujava prijevoz ili prijenos ljudi i dobara pridonosi oblikovanju i valorizaciji prostora te sveukupnom razvoju gospodarskom i drutvenom. Negativne posljedice na okoli su brojne i raznolike. Prometne djelatnosti oneiuju zrak, vodu, tlo, uzrokuju buku i vibracije, zauzimaju zelene povrine i ivotni prostor, vizualno degradiraju krajolike, poveavaju opasnost po ivot i zdravlje ljudi. Istraivanja su pokazala da na oneienje okolia najvei utjecaj imaju motorna vozila, oko 50%.

73

7. DEMOGRAFSKA EKSPANZIJA I NEKONTROLIRANA URBANIZACIJA UTJECAJ NA OKOLI

Populacijska ekspanzija i brza urbanizacija sa itavim nizom popratnih pojava uzrokuju opasnost za okoli. Posljedice prebrze i esto neracionalne urbanizacije u nas i u svijetu vrlo su intenzivne i raznolike. Prostorni prerazmjetaj stanovnitva u procesu urbanizacije je jedan od bitnih obiljeja razvitka Hrvatske. Najznaajniji uinci takvog razvitka su porast broja gradova i broja stanovnika u gradovima, te depopulacija manjih seoskih naselja sa nizom neeljenih pojava.

7.1 REGIONALNE RAZLIKE U RAZMJETAJU STANOVNITVA TE PRIRODNA I MEHANIKA KRETANJA

Kao i brzi rokovi urbanizacije, imaju snaan utjecaj na stanje i kvalitetu okolia u Hrvatskoj. Ruralni prostori zahvaeni snanim egzodusom (poseban problem otoka) ostaju demografske mase ili je ona nepovoljne strukture, zbog ega dolazi do smanjenih gospodarskih aktivnosti, naputanja obradivih povrina, izumiranja naselja i sl. Istovremeno u gradskim naseljima dolazi do snane koncentracije stambenih, radnih, uslunih i rekreacijskih funkcija, to takoer stvara vrlo snane ekoloke poremeaje, odnosno umenjuje kvalitetu okolia i ivljenja u takvim naseljima. irenje graevinskih zemljita ima i druge negativne posljedice. Gradnja stambenih i gospodarskih objekata esto se mimo kontrole i potrebnih dozvola, iri i na zemljite predvieno za posebne namjene, ime se ugroava kvaliteta podzemnih i nadzemnih voda, smanjuju zelene povrine, ugroavaju biljne i ivotinjske vrste i sl. Urbanizirana podruja redovito su najvei potroai raznolikih energenata, to bitno utjee na kvalitetu okolia uih i irih prostora. Radom razliitih proizvodnih i potonih energetskih postrojenja, kunih loita, klimaureaja, brojnih automobilskih i drugih motora s unutarnjim izgaranjem, u gradsku atmosferu odlazi velika koliina neiskoritene toplinske energije. Istovremeno u zrak se isputaju razliita druga oneienja, kao to su plinovi, pare, krute estice i sl., zbog ega se u gradskim naseljima vrlo esto formiraju gusti slojevi magle u kojoj su znatne koliine ugljik(IV)oksida i drugih otrovnih tvari. Prevelik i nekontroliran rast gradova utjee na promjenu klime, promjenu regionalnih ambijentalnih vrijednosti, vodi dehumanizaciji ivota, razliitim nesporazumima, stresovima, napetostima i drugim sociolokim i psiholokim poremeajima.

7.2 POLJODJELSTVO I OKOLI

Poljodjelstvo je kao gospodarska grana vaan inilac ukupnog razvoja pojedinih zemalja i regija, ali i utjecaja na stanje kvalitete okolia. Poljodjelstvo u Hrvatskoj, kao i u drugim zemljama negativno utjee na stanje kvalitete okolia. Loe stanje okolia je posljedica neracionalnog pristupa obradi zemlje odnosno rezultat pogrene primjene razliitih agrotehnikih postupaka. Masovna i nekontrolirana upotreba raznih kemijskih sredstava (herbicida, fungicida,....) i umjetnih gnojiva.

74

Poseban je problem taloenje pesticida u tlu u biljkama, ime se naruava mikrobioloka ravnotea i aktivnost tla, te smanjuje prinos kultura koje se siju narednih godina. To je naroito izraeno kod primjene perzistentnih herbicida, kojima se na velikim poljoprivrednim povrinama znatno moe umanjiti prinos penice, eerne repe i drugih kultura, ako se sije poslije kukuruza na povrinama tretiranim tim preparatima. Potronja umjetnih gnojiva po jedinici poljoprivrednih povrina u Hrvatskoj zaostaje za potronjom u zemljama s razvijenom poljoprivrednom proizvodnjom. Upotreba umjetnih gnojiva je ipak kod nas vrlo esto nekontrolirana i neracionalna i time vrlo tetna. Dua upotreba umjetnih gnojiva negativno utjee na kvalitetu povrinskih i podzemnih voda. Dananja poljoprivredna proizvodnja nalazi se u karama, izmeu neminovne primjene pesticida i ostalih kemijskih sredstava bez kojih je nemogue zadovoljiti narasle potrebe u prehrani stanovnitva s jedne strane i ekolokih posljedice te primjene s druge strane. Pomirenje tih suprotnosti je izazov kojeg znanost i praksa naeg vremena mora rijeiti.

7.3 EROZIJA ZEMLJITA

Erozija zemljita je gubitak plodnog gornjeg sloja zemlje bogatog humusom na kojem raste vegetacija. Erozija po svom djelovanju moe biti izazvana vodom ili vjetrom. Erozija vodom je mnogo ea i izaziva tee posljedice. Tako vodene erozije u SAD.u odnese svake godine do 3 milijarde tona zemlje. Rijeka Po nanosi velike koliine plodnog zemljita u Jadransko more. Njena delta se produuje svake godine za 70 metara. Znatne tete na nizinskim terenim nastaju od erozije vjetrom. Tako je 30-tak godina ovog stoljea vjetar odnio veliku koliinu plodnog tla na sjeverozapadnu SAD-a. Poljoprivrednici su u Kansasu raskrili sve ume da bi dobili to vie prostora za uzgoj itarica. Erozije vodom je oduvijek bilo u manjoj mjeri dok ljudi nisu poeli mijenjati ekosustave prema svojim potrebama. Vodene erozije se mogu smanjiti na razumnu mjeru reguliranjem velikih rijenih slivova i poumljavanjem sitnih obronaka. Za tlo znai veliku opasnost ije su posljedice jednake djelovanju erozije gubitak plodnosti. U elji da se povea proizvodnost tla dodaju se iz godine u godinu obradivim povrinama velike koliine mineralnih gnojiva. Nakon nekoliko uspjenih etvi proizvodnja poinje opadati. U sunim periodima, osobito ako nema natapanja zemlje, posijane kulture poinju donositi sve manje uroda. Iz zemlje se isparava voda i u njoj je sve vei postotak soli. Rezultat takve agrarne politike za desetak godina jest ogoljelo tlo prezasieno solju i nesposobno za proizvodnju hrane. Da bi tlo opet postalo produktivno, potrebno je izvriti desalinaizaciju koja je relativno dug i skup proces.

7.4 SMANJIVANJE UMA

Problematima smanjivanja uma usko je povezana s rastuom stopom industrijskog razvitka tako da su ume desetkovane u najveim industrijskim podrujima svijeta u sj. Americi i Europi. Razvitak znanosti, tehnike i svih ostalih djelatnosti ljudskog drutva umnogome ovisi o proizvodnji papira ija je glavna sirovina drvna masa. Unitavajui ume, ljudi uope nisu razmiljali o njihovoj obnovi. Negdje su tako nastale katastrofalne posljedice, koje se i danas 75

osjeaju. Dovoljno je da se podsjetima u naoj zemlji Velebita iji su umski pokriva unitili Mleani, od ega je nastala prava kamena pustinja na mjestu gdje su nekada bile guste hrastove ume. Isto tako od nekada glasovitog Slavonskog hrasta ostali su samo ostaci. Nestanak ume ne uzrokuje samo eroziju tla i nestanak umskih ivotinja nego se u tom podruju smanji koliina vlage, povea temperatura i brzina vjetra, a smanji koliina oborina. Tako ljudi za kratko vrijeme posve izmjene uvjete ivota u svom ekosustavu. U zadnjih nekoliko godina znatno su naete najvee umske povrine svijeta u slivu rijeke Amazone. Strunjaci se boje da bi u budunosti vee smanjenje uma u tom podruju izazvalo izumiranje oko 600 vrsta i znatno promijenilo klimu u Junoj Americi.

76

8. PROMJENA KAKVOE VODE

Voda je na Zemlji vrlo rasprostranjena te prekriva gotovo tri etvrtine Zemljine povrine. Ukupna koliina vode na Zemlji procjenjuje se na 1,389 x 109 km 3. Meutim, oko 97% ukupne vodne mase ini slana voda u morima i oceanima, koja se moe upotrebljavati samo za neke namjene Slatke vode na Zemlji ima 33,3 x 106 km3, ali od toga je 78% u obliku leda pa je otatak vode koji se moe upotrebljavati za vodoopskrbu stanovnitva, poljoprivredne i industrijske potrebe, kao i za druge djelatnosti, razmjerno mali. Zatita postojeih vodnih zaliha kao i poboljanje postojeih, ve oneienih voda je bitan uvjet ne samo razvoja ve i opstanka ovjekove zajednice na Zemlji. Voda je u prirodi u stalnom kruenju. Nakon kondenzacije vodene pare u atmoferi voda pada na Zemlju u obliku padalina. Dio vode se procjeuje u podzemlje, dio otjee povrinom, a dio dospijeva izravno u more. Uslijed djelovanja Suneve energije isparuje se voda s povrine mora i kopna. Isparavanje povrinskih i podzemnih voda poveano je isparivanjem biljaka. Vodena para je najei oblik vode u prirodi. Ve u postupku isparavanja vodena se para spaja sa esticom koja znai stanovito oneienje atmosfere. Prolaskom kroz atmosferu, u vodi se otapaju ili raspruju plinovi, dimovi i estice praine, koji se u atmosferi nalaze uslijed isputanja otpadnih tvari kroz dimnjake, naroito industrijske, a zatim uslijed strujanja zraka i drugih initelja. Daljnje promjene sastava i koncentracije vode nastaju ispiranjem povrine tla, a nastavlja se teenjem po povrini kao i procjeivanjem u podzemlje. Prirodne vode slue kao izvorita za vodoopskrbu, ali istodobno i kao prijamnici upotrijebljene (otpadna) vode, pa je mogunost promjene kakvoe vode sve vea. ovjekove djelatnosti predstavljaju bitan initelj u promjeni sastava i koncentracije oneiivaa u prirodnim vodama. U vodne sustave dnevno se isputaju velike koliine organskih i anorganskih otpadnih tvari, topline i radioaktivnih tvari. Otpad dospijeva u vodne sustave kao ostatak ivotnih i tehnolokih imbenika u vie ili manje podjednakim koliinama tijekom dana i godina. Povremeno, vodni sustavi primaju takve terete otpada, koji po koliini i sastavu predstavljaju udarne opterenja, a posljedice su iznenadnih, prometnih, tehnolokih i drugih neprilika. Vodni sustavi, odnosno pojedine skupine organizama ivotnih zajednica mogu se prilagoditi na stalan dotok manjih koliina bioloki razgradivih otpadnih tvari pa tako u vodnim sustavima nastaju postupci koji se u zdravstvenoj hidrotehnici nazivaju postupci samoienja voda. Meutim, u sluaju isputanja veih koliina biolokih razgradivih tvari ili i manjih koliina nerazgradivih tetnih i opasnih tvari u vodotocima, jezerima i morima moe doi do izrazito nepoeljnih promjena, koje vodu ine neupotrebljivom za gotovo sve namjene. Vodni sustavi mogu biti oneieni ili /i zagaeni. Oneienje oznaava unoenje u vodne sustave tvari ili energije, uslijed ega se poveavaju vrijdnosti pokazatelja svojstvenih prirodnim vodama, pa time vode postaju manje podobne za uporabu, naroito za vodopskrbu i druge namjene za koje je potrebna voda visoke kakvoe. Zagaenje oznaava isputanje tvari ili energije, izravno ili neizravno, u vodne sustave prouzroene ovjekovom djelatnosti, iji ishod predstavlja opasnost za ljudsko zdravlje,

77

tetnost za ive organizme i vodne sustave te smanjuje kakvou ili ometa uprabu vode za planirane namjene. Za procjenu promjene kakvoe vodnih sustava potrebno je promatrati meusobne utjecaje pojedinih oneienja. U tom smislu znaajan je utjecaj organskih tvari. Prilikom poveanja sadraja nekih organskih tvari u vodi, postoji opasnost pokretanja ve apsorbiranih iona tekih metala i radionuklida uslijed stvaranja kompleksnih spojeva otopljenih u vodi. Na taj nain mogu se ve vezani teki metali i radionuklidi iz taloga pokrenuti te dalje prenositi vodom. Toplinski poremeaji prijamnika, kao posljedica isputanja rashladnih voda naroito onih iz termoelektrana i nuklearnih elektrana, utjeu na promjene metabolizma ekosustava. Uslijed povienja topline vode te s tim u vezi smanjenja otopljenog kisika u vodi i istodobnog ubrzanja potronje kisika, razgradnjom organskih tvari dolazi do promjena oksidoredukcijskih uvjeta, promjene koncentracije vodikovih iona, poveanja kompleksirajuih tvari i dalje do niza poremeaja. ovjekovo djelovanje na njegov prirodni okoli oituje se kroz djelatnosti drutvene zajednice. U elji da za svoje potrebe iskoristi prirodna bogatstva, ovjek se koristi tehnikom i sustavnim iskustvom znanou. Promjene koje ovjek izaziva su trajne, dalekosene, a vrlo esto posljedice takvih promjena izazivaju neeljene uinke za njegovu zajednicu. Od ukupnih ovjekovih djelatnosti kojima se utjee na promjene u vodnim ekosustavima spomenut e se samo one najee: Nekontroliranim ribolovom ili openito pretjeranim koritenjem proizvoda slatkovodnih i morskih sustava, smanjuje se brojnost nekih vrsta potroaa, ime se obavlja poremeaj piramide biomase ekosustava. Pojedine vrste iezavaju, nekima se bvrojnost bitno smanjuje, dok se neke druge nerazmjerno razvijaju. U poljoprivredi se primjenjuju umjetna gnojiva te pesticidi svih vrsta. Ispiranjem, zemljita donose se u vodne sustave nove koliine hranjivih soli, zatim postojanih otrovnih tvari koje ulaze u prehrambene lance ekosustava, izazivajui neeljene promjene ivih organizama. Izgradnjom stambenih naselja te industrijskih pogona, ovjek je poremetio postojee mikroklimatske, hidroloke i edafske prilike. Upotrijebljene vode iz stambenih naselja unose u vodne sustave znatne koliine organskih tvari, za iju se razgradnju troki kisik. Na pojedinim djelovima vodnih ekosustava, gdje se bez nadzora unose vvee koliine organskih tvari, dolazi do smanjenja otopljenog kisika u vodi, a s tim u vezi i do promjena ivotnih zajednica u ovisnosti o koliini otopljenog kisika u vodi. Hranjive soli koje nastaju postupcima razgradnje organskih tvari poveavaju brojnost proizvoaa nove organske tvari (eutrofikacija). Pri poveanoj koncentraciji hranjivih soli, uz ostale prirodne uvjete, dolazi do brega razvoja proizvoaa od odgovarjueg niza potroaa dakle do poremeaja u metabolizmu ekosustava. Izgradnja industrijskih pogona ima dlakosenije posljedice. Otpadne industrijske vode unose u vodne sustave, uz organske tvari, znatne koliine anorganskih tvari. U otpadnim vodama industrije nalaze se ne samo poveane koncentracije mineralnih soli, metalnih iona, ve i znatne

78

koliine sintetikih tvari kojih nije bilo u prirodnim sustavima. Utjecaj industrijskog otpada viestruko je nepovoljan i na ivotne zajednice vodnih sustava i na samog ovjeka. Rashladne isdustrijske vode unose u vodne sustave dodatne koliine toplinske energije te mijenjaju uvjete ivotne okoline u prirodnim ekosustavima. Isputanjem dimova u atmosferu unose se znatne koliine kemijskih spojeva i praine. Smanjuje se jakost svjetlosti u prirodnoj okolini. Prolazei kroz oneienu atmosferu padaline otapaju kemijske spojeve te na tlo dospijeva oborinska voda s promijenjenom koncentracijom vodikovih iona kisele kie. Otjecanjem po povrini stambenih naselja, industrijskih pogona, poljoprivrednih i drugih povrina, nastaje daljnje oneienje povrinskih voda. Prometne potrebe drutvenih zajednica izazivaju daljnje nepoeljne utjecaje na vodne ekosustave. Promjene uvjeta ivotnih stanita uzrokuje ne samo promet na vodnim sustavima, ve i cestovni, eljezniki kao i zrani promet. Utjecaji su izraeni kao dugotrajni, uslijed stalnog prometa, ali i udarni, povremeni, zbog prometnih nezgoda. Proizvodnja energije od fosilnih goriva, a naroito nuklearnog utjee na promjene u vodnim sustavima s moguim nesagledivim posljedicama.

Ne postoji niti jedna ovjekova djelatnost bez nepovoljnih promjena prirodne ravnotee vodnih sustava. Kako bi se utvrdile mjere i postupci za smanjenje neeljenih promjena kakvoe voda, potrebno je utvrditi izvore oneienja zagaenja, dakle one djelatnosti koje proizvode otpadne tvari i energiju.

8.1 IZVORI ONEIENJA VODA

Otpadna tvar i otpadna energija nastaju u postupcima ovjekovih djelatnosti, a za samog korisnika predstavljuju nekoristan i nepoeljan otpad. Otpadne tvari pojavljuju se u tekuem, krutom i plinovitom obliku. Otpadne tvari koje se pojavljuju u tekuem obliku nazivaju se otpadnim vodama.Svojstva otpadnih voda razlikuju se prema porijeklu, pa se mogu svrstati u kuanske, industrijske i poljoprivredne otpadne vode. Prema nainu unoenja otpadnih voda u vodne ekosutave, razlikuju se tokasti (koncentrirani) ili raspreni ispusti. Kuanske i industrijske otpadne vode prikupljaju se sustavom kanala te isputaju u vodne sustave kanalskim ispustima. Takav nain unoenja otpadne vode u prijamnike je tokasti ispust. Oborinske vode koje izravno iz atmosfere dospijevaju u vodne sustave ili nakon ispiranja povrine uma, livada i drugih povrina ulaze u prijamnike na vrlo dugakim potezima, nazivaju se raspreni ispusti.

79

U otpadnim vodama kuanstva, industrije i dijelom oborinskih voda koje se prikupljaju kanalskim sustavima mogue je nadzirati otpadnu tvar pomou ureaja za ienje otpadnih voda. Tokasti izvori oneienja mogu na taj nain ujedno biti i nadzirani izvori oneienja. Kad je rije o rasprenim izhvorima oneienja, zapravo nije mogue nadzirati otpadnu tvar, pa su takvi izvori neprovjereni izvori oneienja. U ovom poglavlju razmotrit e se izvori i svojstva tekueg otpada. Prema pojedinim svojstvenim pokazateljima sastava otpadne vode mogue je procijeniti porijeklo otpadne vode, odnosno za svojstva pojedinih otpadnih voda mogu se navesti znaajni pokazatelji.

8.1.1 Kuanske otpadne vode

Kuanske otpadne vode nastaju u seoskim i gradskim naseljima. To su vode iskoritene u kuanstvima, ugostiteljstvu, zdravstvu, kolstvu, uslunim i drugim neproizvodnim djelatnostima. Otpadne vode iz turistikih naselja istih su svojstava kao i kuanske otpadne vode. Nazivaju se jo i komunalne ili gradske te fekalne otpadne vode. Sastav i svojstva otpadnih voda osisi o nainu upotrebe voda.l ista voda iz vodopskrbnih sustava upotrebljava se za obavljanje svih ivotnih funkcija, sanitarnih potreba kao i za komunalnu potronju (pranje ulica, zalijevanje zelenila, pranje automobila). Bioloka razgradivost temeljno je svojstvo kuanskih otpadnih voda. Kuanske otpadne vode sadre organske tvari koje se poinju razgraivati im dospiju u vodu. Prema stupnju bioloke razgradnje razlikuju se: - Svjee otpadne vode u kojima bioloka razgradnja jo nije naprodovala, koncentracija otopljenog kisika nije bitno manja od one u vodi iz vodovoda; - Odstajale vode, koje ne sadre kisik, jer je potroen za bioloku razgradnju otpadne tvari; - Trule (septike) vode u kojima je bioloka razgradnja toliko napredovala da se odvija anaerobno, a uspostavljena je ravnotea izmeu razgraivaa i organske tvari. Sastav otpadne tvari u kuanskim vodama ovisi o mnogo initelja, a posebno o nainu ivota, klimatskim prilikama, izgraenosti vodopskrbnog podsustava i raspoloivim koliinama vode. Svjee kuanske otpadne vode su sivo-smee boje, osobita mirisa. Teenjem u kanalizacijskoj mrei, nakon to je bioloka razgradnja napredovala, boja vode postaje tamna, a miris osebujan po trulim jajima, uslijed sadraja vodik-sulfida. Kuanske otpadne vode sadre znatne koliine krupne otpadne tvari kao to su papir, krpe, plastine vreice, ostaci voa i povra. Otpadne tvari u kuanstvu nalaze se u rasprenom koloidnom i otopljenom obliku. Priblino jedna treina od ukupnih krutina je u rasprenom obliku. Sitne estice u koloidnom obliku ine otpadne vode izrazito mutnim. Kemijski sastav otpadnih tvari razlikuje se kod pojedinih naselja i gradova. U naelu moe se raunati da su dvije treine od ukupne rasprene i otopljene tvari organskog porijekla. Organske tvari preteno se nalaze kao bjelanevine (40 60%) te ugljikohidrati (25 50%). Najee se kao pokazatelji sastava kuanskih otpadnih voda uptrebljavaju: biokemijska potronja kisika, 80

koliina rasprene tvari i sadraj mikroorganizama fekalnog porijekla. Vee koliine otpadnih tvari odnose se na mjeoviti nain odvodnje. U kuanskim otpadnim vodama ima mnogo mikroorganizama, naroito bakterija i virusa. S obzirom na postojanje mikroorganizama fekalnog porijekla u otpadnoj vodi, nalaze se i patogeni mikroorganizmi. Broj i vrsta patogenih mikroorganizama ovisi o zdravstvanim prilikam a podruja odakle dotjeu otpadne vode. Broj ukupnih koliformnih bakterija (b.c.) koje se dnevno izluuju po stanovniku iznosi 2,5 x 1010 do 2,5 x 1012. Broj enterovirusa reda je veliine 3 x 105 do 2,5 x 106 zaraznih jedinica po stanovniku na dan. Od ukupnog broja mikroorganizama u otpadnoj vodi samo mali broj u odrenim uvjetima izaziva bolesti. Vrlo velik broj razlagaa omoguava bioloku razgradnju organskih tvari. Temperatura otpadne vode poviena je u odnosu na vodovodnu , zbog grijanja u kuhinjama, kupaonicama, pronicama i slino. Prema nekim ispitivanjima, srednja godinja temperatura otpadne vode iznosi 11,6 do 20,5 C. Povienjem temperature ubrzavaju se bioloki postupci razgradnje uslijed ega se bre troi otopljeni kisik pa postoji opasnost od truljenja vode u kanalizacijskoj mrei. Ova injenica od posebne je vanosti za ljetne prilike, naroito u toplijim krajevima. Koncentracija otpadnih tvari u kuanskim otpadnim tvarima osisi prije svega o koliini upotrebljavane vode. Koliina otpadnih voda manja je od ukupne vode koja slui za opskrbu stanovnitva. Razlika nastaje uglavnom uslijed poniranja i isparavanja vode koja slui za zalijevanje zelenila i pranja ulica te isparavanje dijela vode pri kuhanju i pripremi tople vode pri kuhanju i pripremi tople vode. Openito je koliina otpadnjih voda koja se odvodi kanalizacijskim podsustavom u granicama 70 do 80 % od vodoopskrbnih koliina. Osim nabrojenih svojstava kuanskih otpadnih voda, koje imaju napovoljan utjecaj na ekoloke i sanitarne prilike prijamnika, kuanske otpadne vode zbog neugledna izgleda i mirisa znae i oneienje prirodnih voda u estetskom smislu. Poseban problem odnosi se na kuanske otpadne vode koje se prikupljaju septikim jamama, u dijelovima naselja gdje nije izgraen kanalizacijski podsustav. U sluaju da se te vode dovode na zajedniki ureaj za ienjeotpadnih voda, treba ih prethodno istiti te razrijediti s kanalizacijskim vodama, s tim da udio vode iz septikih jama ne prelazi 1%, prema obujmu.

8.1.2 Industrijske otpadne vode

Industrijske otpadne vode nastaju uporabom vode u tehnolokim postupcima i u proizvodnji energije. Upotrijebljene vode u sanitarnim ureajima u industriji istoga su svojstva kao i kuanske otpadne vode. Sastav i koncentracija industrijskih otpadnih voda ovise o tehnolokom postupku i ne mogu se usporeivati pomoi zajednikih pokazatelja. U odnosu na kuanske otpadne vode mogu se podijeliti u dvije temeljne skupine: 1. bioloki razgradive ili spojive koje se smiju mijeati s kuanskim otpadnim vodama; 2. bioloki nerazgradive ili nespojive koje se ne smiju mijeati s kuanskim otpadnim vodama bez prethodne obrade

81

Primjer bioloki razgradivih voda jesu otpadne vode prehrambene industrije. Nespojive su otpadne vode metalne industrije. Industrijske otpadne vode mogu sadravati: teke metale, kiseline, luine, mineralne soli, biocide, mineralna ulja i ugljikovodike, fenole i aromatskeorganske spojeve, radioaktivne tvari i sintetine kemijske proizvode kojih ne sadre prirodnhe vode. Ponekad se optereenost industrijskim otpadnim vodama izraava ekvivalentom stanovnika izraunanim prema BPK5 (bioloka potronja kisika u postupcima proiavanja za 5 dana). Takav nain raunanja ne odgovara stvarnom optereenju. Takav proraun bio bi mogu samo kod nekih industrijskih postupaka, kod kojih je mogue procijeniti koliinu organskih tvari prema BPK. Veina industrijskih otpadnih voda sadre tvari koje ometaju biokemijske postupke razgradnje organske tvari, pa se koliina organskih tvari tonije izraava pokazateljem: kemijska potronja kisika (KPK). Poveanje odnosa KPK/BPK5 iznad 2,5 pokazuje na vei utjecaj industrijskih otpadnih voda u gradskim (komunalnim) otpadnim vodama. Uslijed izrazitog utjecaja industrijskih otpadnih voda u zajednikim gradskim kanalizacijama, mogue je opaziti znatno snienje ili povienje ph, zatim poveanu koliinu tekih kovina, to moe utjecati na otrovnost voda. Takve vode esto ometaju bioloke postupke na zajednikim ureajima za ienje otpadnih voda. Nedostatak hranjihih soli, posebno duika i fosfora, te znatno povienje temperature daljnji su utjecaji industrijskih otpadnih voda. Otpadne vode onih industrija koje se mogu istiti na zajednikom ureaju esto su jako optereene organskom tvari.

8.1.3 Oborinske vode

Oborinske vode samo se uvjetno mogu nazvati otpadnim vodama. Ponekad se pri istraivanju utjecaja otpadnih tvari na kakvou prirodnih voda ptetpostavlja da su oborinske vode iste, a moebitno oneienje prouzroeno oborinskim vodama smatra se prirodnim oneienjem sliva. Prije se, naroito kod prorauna kinih preljeva mjeovitih kanalizacija, pretpostavljalo da su oborinske vode iste.

8.2. IENJE VODA

ienjem voda poboljava se stanje kakvoe vode za njenu daljnju uporabu. Prirodne vode esto treba istiti kad se iskoritavaju za namjene za koje je potrebna vrlo visoka kakvoa vode, na primjer: vodopskrba stanovnitva. Otpadne vode iste se kako bi se mogle ponovno upotrebljavati ili isputati u vodne sustave. ienjem se iz prirodnih ili otpadnih voda: - Odvajaju krutine od tekuina izravno ili neizravno nakon pretvorbe otopljenih tvari u krutine; - Odvajaju kapljevine od vode; - Odvajaju plinove iz vode; - Pretvaraju otopljene ili rasprene tvari u kapljevine ili plinove, koji nemaju svojstva oneiivaa; 82

Smanjuje broj mikroorganizama koji izazivaju bolesti.

ienje voda obavlja se primjenom fizikalnih radnji (operacija), kemijskim postupcima i biolokim postupcima (procesima). Da bi se iz vode uklonile otpadne tvari, primjenjuju se razliiti postupci i radnje, najee slaganje pojedinih postupaka i radnji u jednu cjelinu, koje se obavljaju na ureajima za ienje vode. Pri ienju otpadnih voda radnje i postupci koji se primjenjuju na ureaju za ienje otpadne vode najee se razvrstavaju kao: - Prethodno ienje (preliminarno) - Prvi stupanj ienja (primarno) - Drugi stupanj ienja (sekundarno) - Trei stupanj ienja (tercijarno). Postupci koji se primjenjuju pri treem stupnju ienja nazivaju se i napredna tehnologija. Ponekad se odreuju ciljevi pojedinih stupnjeva ienja kako bi se tonije oznailo to se oekuje od pojedinog stupnja ienja. Tako se u skladu s Uputama Savjeta Europske unije glede ienja gradskih otpadnih voda: 1. Prethodni stupanj ienja oznaava primjenu radnji i postupaka kojima se iz otpadnih voda uklanjaju krupne plutajue otpadne tvari, pijesak i ljunak; 2. Prvi stupanj ienja oznaava primjenu fizikalnih i /ili kemijskih postupaka ienja otpadnih voda kojima se iz vode uklanjanajmanje 50% rasprenih tvari, a vrijednost BPK-5 smanjuje barem za 20% koncentracije uzlazne otpadne vode; 3. Drugi stupanj ienja oznaava primjenu biolokih i/ili drugih postupaka ienja, kojima se u otpadnim vodama smanjuje koncentracija rasprene tvari i BPK-5 ulazne vode za 70-90%, a koncentracija KPK za barem 75%; 4. Trei stupanje ienja oznaava primjenu fizikalno-kemijskih, biolokih i drugih postupaka kojima se u otpadnim vodama smanjuju koncentracije hranjivih soli ulazne vode za 80%, odnosno uklanjaju i druge osebujne otpadne tvari, u koncentracijama koje nije mogue postii primjenom drugog stupnja ienja; Odgovarajui ili primjereni stupanj ienja oznaava primjenu bilo kojeg postupka ienja i naina isputanja kojima se zadovoljava uvjetima prihvatne sposobnosti prijamnika. Postupci ienja otpadnih voda stalno se poboljavaju, tako da se primjenom naprednih postupaka mogu otpadne vode proistiti do visokog stupnja istoe. To se odnosi na veinu postupaka koji se jo nazivaju i uobiajeni (konvencionalni). Istodobno se u razvijenim zemljama u razvoju istrauju i primjenjuju drugaiji (alternativni) postupci ienja otpadnih voda, a nazivaju se jo i "prirodni postupci a razliku od uobiajenih, meu kojima su neki razvijeni do "visoke tehnologije", ovi drugaiji postupci temelje se na "nioj tehnologiji". Meutim, to ne znai da je uinak ienja drugaije ili odgovarajue tehnologije nizak. Dapae, u odreenim okolnostima uinak je ienja drugaijim postupcima vrlo visok i u potpunosti zadovoljava granine uvjete za isputanje u okoli. esto su drugaiji postupci ienja otpadne vode primjereni za ponovnu uporabu vode, dakle u sluajevima kad je bitno da ukupni trokovi obnovljene vode budu to manji. Mogu se navesti neki od najeih primjenjivanih drugaijih postupaka kao skupine postupaka ienja na/u tlu, akvakulture te ienja u dubokim spremnicima.

83

Uklanjanjem otpadnih tvari iz voda ostaju na ureaju krute i tekue tvari u koncentriranom obliku, koje se ne mogu isputati u okoli bez opasnosti za ljudsko zdravlje i neeljene promjene u ekosustavu. Posebnu panju zahtijeva ostatak iz postupaka taloenja, ukljuivo bistrenje nakon biolokih i fizikalno-kemijskih postupaka, koji se naziva "mulj" s ureaja za ienje vode. Izbor pojedinog postupka ili radne ienja otpadne vode i obrade mulja ovisi naroito o porijeklu, sastavu i koncentraciji otpadne vode kao i o nainu i mjestu isputanja otpadne vode te odlaganju mulja.

8.2.1 Postupci prethodnog i prvog stupnja ienja

Radnje i postupci koji se primjenjuju pri prethodnom i prvom stupnju ienja temelje se na fizikalnim pojavama i zakonitostima, pa se mogu obuhvatiti pojmom "fizikalni postupci i radnje". Prethodni stupanj ienja primjenjuje se uvijek na ureajima, i to neposredno prije prvoga stupnja ienja. Samo u posebnim sluajevima, ponekad se moe upotrijebiti prethodni stupanj kao jedini, i to kada zadovoljava uvjete "odgovarajueg ienja".

8.2.2 Reetanje
Reetanjem se iz vode uklanjaju krupne rasprene i plutajue tvari (lie, krpe, plastine vreice, komadii drveta i sl.) koje bi mogle ometati rad crpki i drugih dijelova ureaja. Razlikuje se reetanje na reetkama i sitima. Uinak radnje ovisi o veliini slobodnog otvora kroz koji voda prolazi. Prema razmaku izmeu ipaka, reetke se dijele na: - iroke reetke s meu razmakom 50-100 mm - Srednje reetke s meu razmakom 10-25 mm - Uske reetke s meu razmakom 3.10 mm.

84

9. OTPAD
Otpad su po Zakonu o otpadu tvari i predmeti koje je pravna ili fizika osoba odbacila ili odloila, namjerava ili mora odloiti. Otpad se razvrstava ovisno o svojstvima i mjestu nastanka. Otpad je problem suvremene civilizacije i sredinji problem zatite okolia. Prema Zakonu o otpadu Republike Hrvatske: Otpad su tvari i predmeti koje je vlasnik odnosno proizvoa otpada (pravna ili fizika osoba) odbacio odnosno odloio, odnosno namjerava ih ili mora odloiti. U praksi se moe nai jo niz definicija, koje vrlo slikovito odreuju pojam otpada: - Otpad je zbroj proizvodnih i potroakih ostataka. - Otpad je jasni otisak materijalnog ivota ljudi. - Otpad je jo nedovoljno otkriveni izvor sirovina i energije. - Otpad je promjenjivi zbroj razliitih tvari i energije. - Otpad je roba s pozitivnom ili negativnom, trinom vrijednosti. Iz svega navedenog proizlazi da otpad nije gomila neiskoristivih tvari i ne mora postati smee tj. mjeavina neodgovorno odbaenih, esto i vrlo dragocjenih, otpadnih tvari. Smee je proizvod neprimjerenog ljudskog ponaanja s vlastitim otpadom. Suvremene tehnike omoguavaju potpuno iskoritavanje gotovo svih vrsta i koliina otpada! Otpad po mjestu nastanka: 1. Komunalni otpad (otpad iz kuanstva, otpad koji nastaje ienjem javnih povrina i otpad slian otpadu iz kuanstva koji nastaje u gospodarstvu, ustavnovama i uslunim djelatnostima). 2. Tehnoloki otpad (otpad koji nastaje u proizvodnim procesima, gospodarstvu, ustanovama i uslunim djelatnostima, a po koliini sastavu i svojstvima razlikuje se od komunalnog otpada. Otpad po svojstvima: 2. Opasni otpad (sadri tvari koja imaju jedno od sljedeih svojstva: eksplozinst, reaktivnost, zapaljivost, nagrizanje, nadraljivost, tetnost, toksinost, infektivnost, kancerogenost, mutagenost, svojstvo otputanja otrovnih plinova kemijskom reakcijom ili biolokom razgradnjom). Komunalni i tehnoloki otpad svrstaavaju se u opasni otpad ako sadre tvari koje imaju 1 od spomenutih svojstava. 3. Inertni otpad (otpad koji uope ne sadri ili sadri vrlo malo tvari koje podlijeu fizikalnim, kemijskoj ili biolokoj razgradnji, pa ne ugroava okoli). Postupanje s otpadom, po gospodarskim naelima zatita okolia podrazumijeva: Skupljanje otpada je skup organiziranih djelatnosti skupljanja, razvrstavanja i prijevoza Skladienje otpada je organizirana djelatnost privremenog odlaganja otpada u graevine za skladitenje otpada skladite. Obraivanje otpada su djelatnosti iskoritavanja vrijednih svojstava otpada radi koritenja u materijalne i energetske svrhe smanivanja koliine i volumena otpada i djelominog ili potpunog uklanjanja njegovih opasnih svojstava Odlaganje otpada je organizirana djelatnost trajnog odlaganja otpada u graevine za tu namjenu-odlagalita.

85

Gaevine za skladitenje, obraivanje ili odlaganje otpada su objekti na odreenoj lokaciji koji se sastoje od graevinskog dijela i opreme to zajedno ini tehniko-tehnoloku cjelinu a namijenjene su skladitenju, obraivanju ili odlaganju pojedinih vrsta otpada. Proizvoa otpada je pravna ili fizika osoba ijom djelatnou nastaje otpad. Sakuplja otpada je pravna ili fizika osoba koja skuplja razvrstava ili prevozi otpad. Osnovni ciljevi postupanja s otpadom su: - Izbjegavanje i smanjivanje nastajanja otpada te smanjivanje opasnih svojstava otpada iji se nastanak ne moe sprijeiti. - Sprjeavanje nenadziranog postupanja s otpadom. - Iskoritavanje vrijednih svojstava otpada u materijalne i energetske svrhe i njegovo obraivanje prije odlaganja. - Odlaganje otpada na odlagalitima. - Saniranje otpadom oneienih povrina S otpadom se mora postupati na nain da se izbjegne: - opasnost za ljusko zdravlje, - opasnost za biljni i ivotinjski svijet, - oneienje okolia-voda, mora, tla, zraka iznad propisanih graninih vrijednosti, - nekontrolirano odlaganje i spaljivanje, - nastajanje eksplozije ili poara, - stvaranje buke i neugodnih mirisa, - pojavljivanje i razmnoavanje tetnih ivotinja i biljaka te razvoj patogenih mikroorganizama.

9.1 ODLAGANJE OTPADA

U svakodnevnom ivotu, esto se ini da je najvanije otpad nekuda odvesti. Naravno da je nuno, pogotovo iz sanitarno - higijenskih razloga, organizirati redovito odvoenje otpada. Meutim, stvarni problemi zapoinju tek nakon toga. Zakapanje otpada u smetlite uzrokuje dugotrajna i velika zagaenja, te postaje teret okoliu koji e netko morati rijeiti. Naknadna sanacija takvih starih smetlita je vrlo skupa. Pritom treba naglasiti da se nepovoljni utjecaji na okoli kod naknadne sanacije ne mogu u potpunosti ukloniti. Odbacivanjem otpada na odlagalita, pa bila ona i ureena odnosno sanirana, bespovratno se gube dragocjene materijalne i energijske vrijednosti otpada. Zakonom je zabranjeno otpad koji se moe iskoristiti, odloiti na odlagalite. Upravo iz tih razloga treba uvesti odgovorno gospodarenje s otpadom. Cjelovito gospodarenje s otpadom obuhvaa sve mjere postupanja s otpadom: - prikupljanje, - razvrstavanje, - recikliranje, - obradu i - odlaganje samo inertnog i iskoritenog otpada. Suvremene tehnike jame potpuno iskoritenje otpada, ali samo uz uvjet razumnog i odgovornog postupanja s otpadom. Na taj nain e se osigurati veliki pozitivni ekoloki prinosi, a ujedno smanjiti trokovi postupanja s otpadom. Svaki novo nabavljeni predmet (npr. 86

raunalo, mobitel, odjea, obua, automobil itd.) jednom e postati otpad. Razumno je stoga ve kod nabave voditi rauna o mogunostima postupanja s otpadom. Smee se vrlo teko, i to samo djelomino moe reciklirati, takozvanom naknadnom obradom (sekundarnim recikliranjem) uz vrlo visoke trokove razvrstavanja. Sekundarne sirovine koje se dobiju na taj nain nikada nisu primjerene kvalitete. Zato se u svakom kuanstvu, odnosno na mjestu nastanka otpada, treba osigurati odvojeno prikupljanje svih iskoristivih otpadnih tvari, a zatim njihovo odvojeno odlaganje u posebne spremnike odnosno posude.

9.2 VRSTE OTPADA

Prema mjestu nastanka razlikuju se dvije vrste otpada: komunalni otpad i tehnoloki (industrijski) otpad. Komunalni otpad je otpad iz kuanstava, otpad koji nastaje ienjem javnih povrina i otpad slian otpadu iz kuanstva koji nastaje u gospodarstvu, ustanovama i uslunim djelatnostima. Taj se otpad redovito prikuplja i zbrinjava u okviru komunalnih djelatnosti. Za ispravno postupanje s komunalnim otpadom prvenstveno su odgovorni sami stanovnici koji su proizvoai vlastitog otpada. Komunalne tvrtke moraju stvoriti uvjete koji e svim stanovnicima omoguiti primjereno postupanje s komunalnim otpadom. Tehnoloki otpad je otpad koji nastaje u proizvodnim procesima u gospodarstvu, ustanovama i uslunim djelatnostima, a po koliinama, sastavu i svojstvu razlikuje se od komunalnog otpada. Za nadzor toka i zbrinjavanje tehnolokog otpada propisane su posebne procedure, kojih se mora pridravati svaki proizvoa, odnosno vlasnik tehnolokog otpada. Za gospodarenje s tehnolokim otpadom mogu se koristiti usluge specijaliziranih tvrtki. Posebna vrsta otpada je opasni otpad. To je svaka vrsta otpada koja kod neodgovornog postupanja moe uzrokovati oneienje prirode i okolia, a za ljudsko zdravlje je posebno opasan. On se mora nadzirati i posebno zbrinjavati prema strogim propisima (npr. Baselska konvencija). Provoenje tih propisa izravno kontroliraju ovlatene dravne ustanove i inspekcije. Najvee koliine opasnog otpada nastaju u gospodarstvu, i to posebno u industriji. Manje koliine opasnog otpada nastaju u kuanstvima i zovu se problematine tvari. U problematine se tvari ubrajaju: ulja, boje, lakovi, baterije, akumulatori, kiseline, luine, lijekovi, razrjeivai, otapala i slino.

9.2.1 Sastav komunalnog otpada

Analize komunalnog otpada veih hrvatskih gradova pokazuju da je po morfolokom sastavu slian otpadu iz drugih europskih gradova. Priblino treinu kunog otpada ini biootpad, odnosno razgradivi otpad (ostaci hrane, i prehrambenih artikala te zeleni otpad cvijee, trava, lie i sl.). Oko jednu etvrtinu ine papir i karton. Staklene otpadne tvari, i to uglavnom ostaci staklene ambalae, ine oko 8%, plastika oko 8%, a teinski postotni udjel metala je 2%! Teoretski se iz kunog otpada moe iskoristiti 80 teinskih postotaka otpada odnosno etiri petine! Ostatak od oko 20 posto ine sitni otpad (praina), ali i neke takoer potencijalno iskoristive otpadne tvari kao npr. tekstil, guma, drvo.

87

Metal 2% Plastika 8% Ostalo 2%

Staklo 8%

Tkanine 3%

Pelene 2% Biootpad 37% Sitni otpad 6%

Sloene tvari 4%

Karton 7%

Papir 19%

Problemati ne tvari 2%

Slika 27. Sastav komunalnog otpada u Hrvatskoj.

9.3 KOLIINA OTPADA U HRVATSKOJ

U Hrvatskoj svake godine nastane 1,2 milijuna tona komunalnog otpada, te vie od 6,8 milijuna tona tehnolokog otpada. Sve te koliine u najveem djelu zavravaju na ureenim ili neureenim odlagalitima, zauzevi pri tom godinje nekoliko hektara novih povrina. Uz velike koliine otpada, poseban je problem njegov sve vei volumen. Svaki stanovnik u Hrvatskoj godinje odbaci prosjeno oko 270 kg komunalnog otpada. Za odlaganje svih koliina otpada koje nastaju npr. u Zagrebu, potrebno je godinje trajno zauzeti povrinu od 2 hektara.

Koncept gospodarenja otpadom

Odgoj i obrazovanje
izbjegavanje nastajanja i smanjivanje tetnosti

EU

Reduction Reuse Recovery

R R

Ponovna uporaba otpada Reciklaa i oporaba -mehanika -bioloka -fizikalno-kemijska -energijska Odlaganje inertnog otpada

I V O

Izbjegavanje Vrednovanje Odlaganje

HR

Slika 28. Shematski prikaz koncepta gospodarenja otpadom.

R R

88

OTPAD
I Z B J E G A V A NJ E

ODGOJ I OBRAZOVANJE ISTIJA PROIZVODNJA ISTIJI PROIZVODI ISTIJA POTRONJA MANJE AMBALAE HRVATSKA BURZA OTPADA PONAANJE KUPACA I POTRAA

SMANJIVANJE NASTAJANJA OTPADA

PROIZVEDENI OTPAD
V R E D N O V A NJ E

ODVOJENO SKUPLJANJE PONOVNA UPORABA RECIKLAA I OPORABA MEHANIKA OBRADA BIOLOKA OBRADA TERMIKA OBRADA OSTALE OBRADE

SEKUNDARNE SIROVINE I KOMPOST ENERGIJA

OSTATNI OTPAD
O D L A G A NJ E

UREENA ODLAGALITA I SANACIJE

ENERGIJA

P R O I Z V O D I

Slika 29. Shematski prikaz aktivnosti u vezi s postupanjem prema otpadu.

9.4 GOSPODARENJE S OTPADOM

Suvremeno rjeenje za sve vee koliine, volumen i tetnost otpada je provedba Cjelovitog sustava gospodarenja otpadom, koji obuhvaa sljedee hijerarhijski navedene mjere: nadzor toka otpada, od mjesta nastanka do mjesta konane obrade; izbjegavanje i smanjivanje otpada; recikliranje i obnavljanje otpadnih tvari; obrada neiskoritenog otpada; minimalno odlaganje obraenog otpada. Sve navedene mjere ine jednu cjelinu i meusobno su povezane. Vlasnik otpada sam odluuje, hoe li svoj otpad prodati, pokloniti ili uz financijsku naknadu predati ovlatenim tvrtkama za postupanje s otpadom. U svakom sluaju se iskazuju kao posebno vrijedne takozvane 4R mjere za izravno gospodarenje otpadom: Izbjegavanje/smanjivanje (Reduction) Ponovna upotreba, bez obrade (Reuse) Obnavljanje, ponovna upotreba za istu namjenu, ali uz obradu npr. povratna ambalaa (Recovery) Recikliranje odnosno oporaba, materijalno i energijsko iskoritavanje otpada (Recycling).

89

9.5 OBRADA OTPADA

Ostatni otpad, odnosno ne izbjegnuti otpad, prije odlaganja na odlagalite, treba obraditi. Obrada otpada podrazumijeva: 1. iskoritavanje vrijednih svojstava otpada u materijalne i energijske svrhe, 2. smanjivanje koliine i volumena otpada 3. djelomino ili potpunog uklanjanje njegovih opasnih svojstava. Postoji niz postupaka obrade prikladne za svaku pojedinu vrstu i stanje ostatnog otpada: mehanike, fizikalno-kemijske, bioloke, termike i kombinirane metode. Na taj se nain smanjuje potreba za novim odlagalitima i izbjegavaju opasnosti koje nastaju pri odlaganju otpada. Suvremeni propisi Europske Unije izriito obvezuju na obradu otpada prije odlaganja. Meutim, svaka je obrada otpada povezana s znaajnim dodatnim trokovima te vremenom potrebnim za realizaciju.

9.5.1 Termika obrada

Za obradu ostatnog otpada u gusto naseljenim podrujima, osobito su vani termiki postupci, koji osiguravaju energijsko recikliranje otpada te materijalno recikliranje ostataka termike obrade (ljake i pepela). Termiki postupci (spaljivanje, piroliza, rasplinjavanje), uz kvalitetnu mineralizaciju otpada, jame gotovo potpuno izbjegavanje odlaganja otpada. Suvremena su postrojenja za termiku obradu otpada redovito opremljena sloenim i potpuno automatski upravljanim ureajima za ienje dimnih plinova. To je i glavni razlog visokim trokovima termike obrade otpada. Ti se trokovi mogu smanjiti prodajom proizvedene toplinske i elektrine energije. Spaljivanje je u svijetu najee rabljeni postupak termike obrade otpada. Gotovo da nema veeg europskog grada koji nema energanu na otpad (spalionicu). U osnovi je energana na otpad gotovo identina termoelektrani na vrsta goriva. Punu ekoloku i ekonomsku efikasnost energana na otpad postie uz paljivo projektiranje i uklapanje u lokalne uvijete za potpuno iskoritavanje proizvedene energije iz otpada. Piroliza i rasplinjavanje su alternativni postupci termike obrade otpada, koji se u posljednje vrijeme brzo razvijaju. Osobitosti tih novih postupaka su kvalitetnija obrada i vee mogunosti materijalnog recikliranja. Za pojedine vrste otpada naroito je efikasna piroliza odnosno termika obrada otpada bez prisustva kisika.

9.6 STANJE S OTPADOM U HRVATSKOJ

U slijedeih 20 godina Hrvatska e morati uloiti milijarde eura za sanaciju teta nastalih nekontroliranim odlaganjem otpada. Smatra se da u Hrvatskoj treba inzistirati na smanjenju i reciklai otpada, kao najprihvatljivijih rjeenja za postupanje s otpadom u RH. Treba prioritetno napraviti katastar postojeih odlagalita otpada, smanjiti broj postojeih odlagalita, odlagalita sanirati, poveati organizirano skupljanje otpada, zakonom regulirati nadzor, provedbu i sankcije vezano uz postupanje s otpadom, strogo provoditi nadzor toka otpada, hrvatsku legislativu uskladiti s EU normama, poticati istiju proizvodnju, jai inspekcijski nadzor, osigurati financiranje razvoja sustava gospodarenja otpadom, posebnu pozornost usmjeriti na edukaciju i komunikaciju s javnosti, izmijeniti sustav plaanja naknade za otpad, objekte za postupanje s otpadom ukljuiti u prostorne planove i poticati jedinice 90

lokalne samouprave na meusobnu suradnju i zajedniko rjeavanje problema gospodarenja otpadom na ekonomskoj osnovi odnosno poticati regionalni pristup.
Tablica 6. Postupanje s otpadom u nekim zemljama EU-a i Hrvatskoj.

Austrija Recikliranje 34,3%

Danska 14% 81% 5% -

Slovenija 10% 12% 73% -

Hrvatska 3,5% 1% 95,5% -

Bioloka obrada 21,7% Termika obrada 14,7% Odlaganje Obrada otpada 28,5%

opasnog 0,8%

91

10. GENETSKI MODIFICIRANI ORGANIZMI

Biologija je jedna od prirodnih znanosti (uz fiziku, kemiju, geologiju i geografiju). Rije biologija je sloenica grkih rijei bios to znai ivot i logos to znai rije, znanost. Postoji vie vrsta biolokih znanosti npr.: zoologija, botanika, embriologija, histologija, fiziologija, imunologija, citologija, evolucija, ekologija, genetika. Razdoblje prije 1860. Prije 1860. godine najznaajnija otkria koja su utrla put razumijevanju moderne genetike bila su: otkrie svjetlosnog mikroskopa Robert Hooke je 1665. iskovao rije cell dok je promatrao prazne stanice pod poveanjem od ~ 30x Izmeu 1674. i 1683. A. von Leeuwenhoek otkrio je ive organizme (protozoa i bakterije) u kinici pod poveanjem od nekoliko stotina puta R. Brown je 1833. otkrio jezgre u stanicama, a izmeu 1835. i 1839. Hugo von Mohl opisao je mitozu postavljanje hipoteze stanine teorije Virchow je 1858. izloio koncept po kojem sve stanice nastaju iz ishodinih stanica: omnis cellula e cellula objavljivanje Postanak vrsta Charlesa Darwina 1859. Razdoblje od 1860. 1900. Razdoblje od 1860. do 1900. iznjedrio je rad G. Mendela. Fleming je pomou tada razvijenih tehnika bojenja vidio i opisao kromosome (sl. 5.) (chromos boja, soma tijelo) koje je 1880. Boveri opisao kao individualne strukture s kontinuitetom od jedne do druge generacije unato njihovu nestajanju tijekom stanine diobe. Weismann je 1885. godine postulirao da je nasljedna tvar bazirana iskljuivo u jezgri. Hertwig i Boveri opisali su 1890. godine proces mitoze i mejoze.

Slika 30. Kromosomi snimljeni SEM tehnikom.

Razdoblje od 1900. - 1944. U razdoblju od 1900. do 1944. moderna molekularna genetika cvjetala je s razvitkom kromosomalne teorije, koja je potvrdila da su kromosomi linearna sjedita gena. Time su postavljeni temelji moderne molekularne genetike. Stadler i Muller su 1927. pokazali da geni mogu mutirati upotrebom X-zraka.

92

Razdoblje od 1944. do danas Period od 1944. do sada naziva se era molekularne genetike, poevi s time da je DNA genetski materijal, a kulminirajui s dananjom eksplozijom znanja zahvaljujui rekombinantnoj DNA tehnologiji. Avery je 1944. dokazao da je deoksiribonukleinska kiselina DNA genetiki materijal Watson i Crick su 1953. otkrili strukturu DNA i predloili model njene replikacije Berg je 1972. prvi nainio rekombinantnu molekulu Arber, Smith i Nathans su 1973. otkrili i opisali restrikcijske endonukleaze, enzime koji otvaraju mogunost manipulacije DNA.

10.1 MOLEKULARNA GENETIKA

S izuzetkom nekih virusa, genetski materijal gotovo svih organizama je DNA (sl. 6. i 7.), molekula graena kao dvostruka zavojnica.

Slika 31. Model molekule DNA.

Slika 32. Molekula je graena kao ljestve. Kostur ine fosfatne grupe i ponavljajue jedinice eera riboze, a ljestvice bazni parovi.

Molekula DNA graena je od ponavljajueg niza nulleotida. Nukleotid ine: fosfatna grupa, eer riboza i baza. (sl. 8.). U normalnoj DNA jedino su mogue baze: adenin, gvanin, timin i citozin. Nema restrikcije u poretku baza na jednom lancu molekule, meutim postoji ovisnost nazvana komplementarnost izmeu baza suprotnih lanaca (sl. 9.). Prema tome ukoliko je na jednom lancu adenin, na suprotnom mora biti timin; ako je na jednom lancu gvanin na suprotnom mora biti citozin.

93

Slika 33. Shematski prikaz nukleotida.

Iz same prirode komplementarnosti slijedi i model replikacije (sl. 10.): dvostruka zavojnica se mora odmotati, pa svaki lanac tada djeluje kao kalup za sintezu drugog lanca rezultirajui dvjema novim, potpuno jednakim molekulama DNA.

Slika 34. Komplementarnost baza u molekuli DNA.

Slika 35. Umnaanje (replikacija) DNA

Informacija koja je kodirana u slijedu baza na DNA se tijekom ekspresije gena transkribira (prepisuje) u RNA. Slijedei korak obrade informacije je translacija (prevoenje) nukleotidne sekvence u sekvencu amino-kiselina. Mutacija (promjena u jednoj bazi), moe rezultirati u greci u komplementarnosti tijekom replikacije ili u oteenju DNA koje nije popravljeno do vremena sljedee replikacije. Promjenom samo jedne baze u lancu DNA nastati e nova bjelanevina, potpuno novih osobina (Primjer: lanac bjelanevine hemoglobina A (HbA) sastoji se od 574 amino-kiselina. Mutacijom se promjeni esta amino-kiselina (glutaminska kiselina) u novu (valin) te nastaje nova bjelanevina (HbS) koja e prouzroiti srpastu anemiju u ovjeka). Glavni kontrolni mehanizam ekspresije gena obino se odvija na nivou transkripcije. Ovdje sudjeluje vie enzima koji imaju sposobnost vezanja za DNA te tako sprjeavaju

94

transkripcijsku maineriju. Model operona je glavni kontrolni mehanizam u prokariotima i virusima dok kod eukariota postoje razliiti i sloeniji mehanizmi kontrole. Posljednjih godina dolazi do eksplozije informacija to je rezultiralo znanjima steenim tehnikama rekombinantne DNA tehnologije (biotehnologija/genetiko inenjerstvo).

10.2 BIOTEHNOLOGIJA
Biotehnoloke metode mogu se podijeliti na tradicionalne i moderne. U obje kategorije susreu se promjene svojstava ivog bia. U emu je razlika?

10.2.1 Tradicionalna biotehnologija

Tradicionalna biotehnologija pored raznih vidova fermentacija (pivo, vino, mlijeko i mlijeni proizvodi), ona obuhvaa i manipulaciju genima putem tzv. konvencionalnih metoda oplemenjivanja. Npr. eli li se poboljati svojstvo sorte A sa nekom osobinom sorte B izvrava se krianje, proizvodi potomstvo i unutar njega odabire se biljka koja posjeduje eljene karakteristike (istu praksu provodio je Mendel jo u 19. stoljeu kada je vrio krianja graka): 1. god. izbor roditelja i krianje sorta A x sorta B 2. god. uzgoj direktnog potomstva F1 3-6. god uzgoj narednih potomstava i izbor biljaka eljenih svojstava F2-F5 7. god konani izbor poboljane biljke (nova sorta) F6 Ova se tehnologija naziva i vertikalni prijenos gena (s roditelja na potomstvo unutar individua iste vrste). Vertikalni prijenos gena se u prirodi svakodnevno zbiva i bez pomoi ovjeka, te ini osnovu seksualnog razmnoavanja, preivljavanja i evolucije ivih bia.

10.2.2 Moderna biotehnologija

Moderna biotehnologija ili genetiko inenjerstvo je vid umjetne manipulacije i prijenosa nasljedne osnove (gena) izmeu individua razliitih nesrodnih vrsta (mikroorganizmi, biljke, ivotinje, ovjek). Takav je prijenos u prirodi nemogu, jer je od njega svaka vrsta zatiena neprobojnom barijerom. Zahvaljujui modernim znanstvenim tehnika, ovu zatitnu prepreku mogue je svladati i izvriti tzv. horizontalni prijenos gena izmeu razliitih nesrodnih vrsta ivih organizama: organizam vrste A => gen => organizam vrste B.

95

Revolucija u molekularnoj genetici zapoela je otkriem restrikcijskih endonukleaza, enzima koji cijepaju DNA na specifinim sekvencama. Veina restrikcijskih endonukleaza djeluje na DNA tako da ostaju jadnolanani krajevi. Druge vrste enzima cijepaju DNA tako da ostaju tupi krajevi (sl. 11.).

Slika 36. Restrikcijske endonukleaze prepoznaju tono odreen slijed DNA.

10.2.2.1 Unaanje novih gena Unaanje novih gena u neki organizam mogue je upotrebom posebno prireenih vektora (virusa, plazmida ili transpozona) s ciljem dobivanja novih organizama. 10.2.2.1.1 Plazmidi kao vektori Iako se u tehnikama rekombinantne DNA danas koriste razliiti vektori i stalno se nalaze i konstruiraju novi, koji od postojeih imaju bolja svojstva, najee upotrebljavani vektori jesu plazmidi. Prema definiciji plazmidi su ekstrakromosomalne strukture DNA, koje kao replikoni imaju sposobnost samostalne replikacije i koji se samostalno nasljeuju u stanicama domaina. Rasprostranjeni su kod prokariotskih organizama u kojih variraju prema broju i veliini. Veliine im variraju od 1 x 106 do 200 x 106 daltona i mogu sadravati gene koji kodiraju razliita svojstva organizma domaina. Za kloniranje su veoma pogodna njihova svojstva: otpornost prema antibioticima otpornost prema tekim metalima svojstvo proizvodnje hemolizina svojstvo proizvodnje enterotiksina svojstvo proizvodnje baktericina svojstvo proizvodnje antibiotika. Da bi mogao posluiti kao vektor, plazmid mora imati odreena poeljna svojstva: - da bude relativno mali, odnosno da ima nisku molekulsku masu (npr.:1-20 Md) - da se lako otkrije u domainu pomou fenotipskog ili biokemijskog svojstva - da ima to vei broj jedinstvenih mjesta za djelovanje restrikcijskih enzima. Kao vektori mogu se koristiti prirodni ili konstruirani vektori. Pod prirodnim se podrazumijevaju oni koji nisu konstruirani in vitro da bi posluili kao vektori (ColE1, RSF2124). Osnovni kriteriji za konstrukciju plazmida kao pogodnih vektora su: - plazmidni vektor treba biti mala molekula s malo genetike informacije - dobro obiljeen obzirom na poloaje gena, restrikcijska mjesta i sekvencioniran 96

dobro razmnoavanje i odreivanje u odreenom domainu dobar selektivni biljeg radi probiranja transformanata dodatni biljeg koji se ugradbom strane DNA inaktivira im vei broj jednostrukih restrikcijskih mjesta naroito u biljezima.

Prvi konstruirani plazmidni vektor je pBR322 (sl. 12.), jedan od najvie koritenih plazmida u genetikom inenjerstvu. Ima 4361 parova baza, sastoji se od djelova plazmida pSC101 (TcR), RSF2124 (ApR), pMB1 (dio za replikaciju).

Slika 37. Plazmidni konstrukt pBR322. Na slici su vidljive regije koje kodiraju proteine odgovorne za rezistenciju prema ampicilini i tetraciklinu, mjesto poetka replikacije te mjesta cijepanja odreenih restrikcijskih enzima.

Ukoliko su plazmid i drugi dio DNA (strana DNA) pocijepani istim restrikcijskim enzimom na njima e ostati identini jednolanani slobodni krajevi. Ako se pocijepani plazmid i strana DNA sada pomijeaju njihovi slobodni krajevi mogu reformirati dvostruku zavojnicu DNA. Nakon konanih procesa ligacije krajeva nastati e potpuno zatvoreni krug hibridne DNA. Takav hibridni plazmid se vraa u bakteriju. Kako bakterija raste, u njojse replicira i plazmidna DNA, producirajui mnogo kopija strane DNA (sl. 9.). Od tog trenutka strana DNA se moe izolirati iz bakterije i sekvencionirati. U tim procesima odreuje se toan poredak baza koje tvore stranu DNA. Sama sekvenca govori o tome kako gen funkcionira. Gen moe funkcionirati unutar bakterije te tada dolazi do ekspresije gena, tj. nastanka genskog produkta proteina. Tako npr. postoje bakterije E. coli koje produciraju humani hormon rasta.

97

Slika 38. Postupak unaanja stranih gena u bakteriju.

10.2.2.1.2 Bakteriofagi kao vektori Osim plazmida, kao vektori u kloniranju gena mogu posluiti i bakterijski virusi ili bakteriofagi. Jedan od najbolje prouenih bakterijskih virusa, ija je genetika struktura i ustrojstvo dobro poznato je fag koji je posluio za genetiko inenjerstvo od samog poetka uvoenja tehnike.

98

Posebni tipovi vektora su kozmidi i fazmidi. Kozmidi su sastavljeni od dijelova faga i strane DNA. Oni su veoma pogodni za konstrukcije genoteke zbog mogunosti ugradbe velikih frabmenata strane DNA. Fazmidi su plazmidni vektori koji imaju mjesto za prihvaanje iz faga . Svojstveno im je da imaju poetak replikacije plazmida i faga te se prema tome mogu razmnoavati kao plazmidi ili kao fag . 10.2.2.1.3 Jednolanani DNA vektori Jednolanani kolifagi (inficiraju E. coli) kao M13, f1 i fd predstavljaju takoer veoma pogodne vektore za kloniranje, a imaju odreenih prednosti u odnosu na plazmide ili bakteriofag : - mogue ih je koristiti za sekvencioniranje i mutagenezu - lako se izolira i proiava - nema nebitnih regija

10.3 PRIMJENA REKOMBINANTNE DNA TEHNOLOGIJE

Rekombinantna DNA tehnologija ima veliki utjecaj u medicini, agrokulturi i industriji. Tehnologija prua mogunost lociranja i prouavanja gena koji su odgovorni za nastanak bolesti, poput gena za cistinu fibrozu ili miinu distrofiju, te daje nain njihovog lijeenja genska terapija. itarice i ivotinje na farmama su na ovaj nain modificirane kako bi dale veu produktivnost na taj nain da su im poboljani rast i otpornost na bolesti genetsko poboljanje. Industrije koje rastu na temeljima genetikog inenjerstva cvjetaju. Podruje na kojem se trenutano najvie primjenjuju tehnologije rekombinantne DNA je istraivanje raka. Rak moe nastati zbog jednog gena koji je izgubio normalne kontrolne mehanizme (onkogen), ili moe nastati zbog gubitka funkcije gena koji normalno spreavaju rak (anti-onkogen) (sl. 14.).

Slika 39. Usporedba izmeu normalnih staninih dioba i dioba stanica raka.

99

10.3.1 Kloniranje gena za humani inzulin u mikroorganizama

Prvi dokaz uloge tehnologije rekombinantne DNA, u cilju dobivanja odreenog proizvoda biotehnolokim putem ostvaren je na primjeru hormona inzulina. Osnovna uloga inzulina u organizmu je da molekulama glukoze omogui prolaz kroz krvne ile i stanine barijere. Sinteza inzulina dogaa se u Langerhansovim otocima guterae, a kontrolirana je nizom od 1513 baza u DNA humanih kromosoma. Osnovna strategija u kloniranju gena za humani inzulin u bakteriji E. coli bila je da se gen za lanac A klonira u jednoj bakteriji, a gen za lanac B u drugoj. U svrhu kloniranja upotrijebljen je plazmid pBR322 koji je obraen restrikcijskim enzimima. Princip dobivanja kloniranih bakterija sastojao se u sljedeem: kolonije koje su imale ugraene plazmide uzgajaju se odijeljeno u bioreaktorima do kasne logaritamske faze rasta nakon toga se centrifugiranjem skupi biomasa koja se lizira i podvrgne razbijanju pod visokim pritiscima nakon proiavanja ekstrakta bakterija od ostalih sastojaka citoplazme, precipitat se otopi u mravljoj kiselini i obradi CNBr koji otkida lanac B od ostatka kromosoma bakterije oba peptida se spajaju in vitro, iskoritenje je 60%. Osim u E. coli gen za inzulin moe se uklonirati u stanice kvasca.
PANKREAS GOVEDA ILI SVINJA ODJELJIVANJE U KLAONICI SJECKANJE EKSTRAKCIJA FILTRACIJA TALOENJE IONSKA IZMJENA UPARAVANJE TALOENJE KRISTALIZACIJA TRANSPEPTIDACIJA GEL FILTRACIJA PREPARATIVNA HPLC KRISTALIZACIJA INZULINA KLONIRANA E. COLI FERMENTACIJA CENTRIFUGIRANJE RAZBIJANJE/LIZA CENTRIFUGIRANJE ULTRAFILTRACIJA IONSKA IZMJENA OKSIDATIVNA KRISTALIZACIJA ANIONSKA IZMJENA TRIPSIN/ KARBOKSIPEPTIDAZA B PREPARATIVNA HPLC KRISTALIZACIJA INZULINA KLONIRANI KVASAC FERMENTACIJA CENTRIFUGIRANJE ULTRAFILTRACIJA IONSKA IZMJENA SULFITOLIZA ANIONSKA IZMJENA

KRISTALIZACIJA INZULINA

100

Od 366 kg pankreasa dobije se 1500 L suspenzije iz koje se moe proistiti 41,6 g inzulina to je dovoljno za 2500 ampula Kad se radi s kloniranom E. coli koja se uzgaja u bioreaktoru koristi se 862 L podloge iz koje se moe proistiti 41,6 g inzulina to je dovoljno za 2500 ampula Temeljna istraivanja biosintetskog inzulina pokazala su da je tako dobiveni inzulin kemijski, bioloki, imunoloki i fiziki identian prirodnom humanom inzulinu te da se moe koristiti u lijeenju bolesnika oboljelih od dijabetesa. Na ovom primjeru mogu se uoiti sve prednosti primjene spoznaje molekularne biologije s ciljem dobivanja jednog neophodnog farmaceutskog proizvoda, a koje moemo saeti u sljedeem: 1. klonirani mokroorganizam koji ima gen za inzuklin predstavlja beskrajan izvor za biosintezu tog hormona pri emu je potrebna samo jedna kolonija kloniranog organizma 2. novi biotehnoloki postupak ini nas neovisnim o osnovnoj sirovini (goveda, svinje) 3. jednostavniji je proces dobivanja u odnosu na klasinu tehnologiju 4. cijena proizvodnje je nia u odnosu na klasinu tehnologiju 5. biotehnoloki proces je ekoloki ii u odnosu na ekstrakcijski 6. klonirani mikroorganizam sintetizira humani inzulin i nisu potrebne moidifikacije kao kod goveeg ili svinjskog.

10.3.2 Transgene biljke

Budui da biljke sintetiziraju mnoge sekundarne metabolite koji se koriste u razliite medicinske svrhe jasno je da je panja, osim kao hrane, usmjerena i na dobivanje takvih proizvoda iz biljaka i njihovih dijelova u im veim koliinama. Alkaloid skopolamin medicinski vaan antikolinergik djeluje na parasimpatikus, nalazi se u mnogim biljkama iz porodice Solanaceae. u korijenima tih biljaka ima ga u malim koliinama; znaajnije manjim od hiosciamina, drugog alkaloida, koji ima slabije djelovanje. Skolpolamin se moe dobiti iz hiosciamina (kojeg ima u korijenu biljke bunike, ali ga nema u biljci i listovima iz kojih se ekstrakcijom dobiva). Klasina krianja nisu dala rezultat stoga je gen za enzim H6H koji hidroksilira hioscimin kloniran u biljku velebilje koja je bogata hiosciaminom s eljom da se povea pretvorba hiosciamina u skopolamin i postigne vee iskoritenje. Klonirani gen unesen je u plazmid bakterije A. tumefaciens koja i u prirodi inficira biljke i izaziva rak vrata korijena (crown gall). Tako promijenjenom bakterijom inficirana je biljka velebilje. Sadraj skopolamina u listovima 3 mjeseca stare biljke bio je vei oko 70% od ukupnih alkaloida, za razliku od kontrole koja je imala oko 35% skopolamina.

101

10.3.3 Transgene ivotinje

Prvi rezultati transgeneze na modelu mia pokazali su velike mogunosti koritenja tehnike genetikog inenjerstva sa ciljem dobivanja ivotinja s drugaijim svojstvima, ali i moguih proizvoda iz ivotinja u koje su uneseni odreeni geni. Tako su dobivene transgene ribe, ovce, koze, svinje i goveda koje daju vee koliine odreenih proizvoda ili imaju drugaija svojstva. ivotinja koja ugradi (integrira) rekombinantnu DNA molekulu u svoj genom naziva se transgena ivotinja, a preneseni gen naziva se transgen. Ugraen u stadiju jedne stanice, postaje dominantni nasljeuje se prema Mendelovim zakonima o nasljeivanju. Obzirom na komercijalnu vanost i upotrebu razliitih bioloki aktivnih tvari u zadnje vrijeme postoji sve vie primjera o koritenju transgenih ivotinja za dobivanje odreenih proizvoda. Postoje znaajni razlozi za takav pristup. U usporedbi s nainom dobivanja odreenih proizvoda mikroorganizmima u bioreaktoru, transgene ivotinjeimale bi nekoliko znaajnih prednosti: 1. Za dobivanje istog proizvoda biotehnolokim nainom potrebno je znatno vie operacija (tehnolokih), vremena, materijala i sl., nego ako se isti proizvod dobiva putem transgene ivotinje 2. Mikroorganizmi ne mogu provaati postranslacijske postupke 3. Nain dobivanja u kulturi stanica je dugotrajan, skup i tehnoloki tei 4. ako ivotinje poslue kao bioreaktori u njima se mogu dobiti i proizvoditi rijetki medicinski vani spojevi (npr. u mlijeku, krvi, i drugdje), zatim mogu posluiti za dobivanje proizvoda za nemedicinsku svrhu, (npr. promjenom sastava mlijenih proteina, kazeina, masnoa i sl.) 5. metode i tehnike transgeneze takoer omoguuju dobivanje i uzgoj takvih ivotinja koje e posluiti kao izvor organa kao i takvih ivotinja koje su osjetljive na razliita oboljenja (rak i sl.) i dr., te s takvim svojstvima mogu posluiti kao pogodni modeli za istraivanja. U nekim primjerima primijeeni su odreeni nedostaci; tako je kod transgenih svinja s genom za hormon rasta uoena letargija, poveana mogunost eluanog ulkusa, smanjen kapacitet rasploivanja, stres i patologija zglobova hromost.

10.4 OPASNOSTI OD GENETIKOG INENJERSTVA 10.4.1 Osnovne slabosti

Neprecizna tehnologija prijenos gena je igra sluaja, nikada se ne zna gdje e se novi gen ugraditi. U novom okruenju taj novi gen moe naruiti djelovanje drugih gena bitnih za ivotne funkcije tog organizma Nedostatno znanje danas znanstvenici raspolau snanim metodama i vre pokuse s vrlo osjetljivim, ali istovremeno snanim silama prirode, a da pri tome nemaju dovoljno saznanja o moguim posljedicama

102

Ugroavanje opskrbe hranom transgene biljke iste genetske konstitucije, sijane na velikim povrinama, ugroavaju snabdijevanje ovjeka hranom. U sluaju pojave virulentnog patogena (bakterija, gljivica ili virus) stradati e kompletna etva i zavladati glad.

10.4.2 Opasnosti po zdravlje

Odsustvo dugoronih ispitivanja genetskim inenjerstvom promijenjena je hrana koju jedemo. Hrana od GMO sadri sastojke koji nikada nisu bili sastavni dio ljudskog hranidbenog lanca. Bez dugoronog testiranja takve hrane nitko ne moe tvrditi da je hrana sigurna za ovjeka. Otrovi i alergeni nove tvari u prehrambenom lancu mogu izazvati alergije ili ak imati otrovno djelovanje. Umanjena hranidbena vrijednost moe se javiti kao posljedica dugog uvanja plodina u skladitima ili na stalaama prodavaonica. Prestarjeli plodovi primamljivog izgleda, boje i sjaja, mogu imati umanjenu hranjivu vrijednost Pojava rezistencije na antibiotike da bi kontrolirali uspjenost prijenosa gena znanstvenici kao marker koriste gen za otpornost prema antibiotiku. Taj gen ostaje u biljci i moe biti prenesen na bakteriju, koja time postaje otporna na antibiotik. Posljednjih godina zamijeena je pojava rezistencije bakterija. Npr. izolat bakterije E. coli bila je otporna na 21 od ukupno 22 antibiotika rutinski koritena u bolnici u Cambridgeu Oteano otkrivanje izvora problema kao posljedica neoznaavanja hrane od GMO. U sluaju pojave tetnih posljedica biti e teko otkriti njihov uzrok.

10.4.3 Opasnost po okoli

Konkurentnost GMO moe biti uveana u odnosu na okolino rastljinstvo, pa nove transgene biljke mogu, irei se nekontrolirano u prirodi, izazvati znaajne ekoloke poremeaje Genetsko zagaenje jednom kada GMO (bakterija, gljivica ili virus) pobjegne u okoli, biti e nemogue zaustaviti ju ili unititi. Za razliku od nuklearnog otpada, koji vremenom slabi (vrijeme poluraspada), genetski otpad se mnoi i jaa.

10.5 BIOSIGURNOST I REKOMBINANTNA DNA TEHNOLOGIJA

Rekombinantna DNA tehnologija ukljuuje kombiniranje genetike informacije iz razliitih izvora i tako kreira genetiki promijenjene organizme (GMO) koji vjerojatno nikada ne bi postojali u prirodi. U poetku je meu znanstvenicima vladala sumnja da takvi organizmi mogu imati neoekivana i neeljena svojstva kojima bi predstavljali biohazard ako bi pobjegli iz laboratorija. Ta zabrinutost rezultirala je konferencijom u Asilomaru 1975. Tamo je diskutirano o pitanjima sigurnosti i predloene su prve smjernice o rekombinantnoj DNA tehnologiji.

103

Rekombinantna DNA tehnologija ili genetiko inenjerstvo u poetku se koristilo za kloniranje segmenata DNA u bakterijske domaine u svrhu produkcije odreenih materijala za daljnja znanstvena istraivanja. Kasnije su rekombinantne DNA molekule koritene za stvaranje genetiki modificiranih viih organizama poput transgena i knock-out ivotinja i transgenih biljaka. Danas ova tehnologija ima velik uinak na biologiju i medicinu, a smatra se da e u budunosti imati jo vei znaaj. Sada kada je otkrivena sekvenca ljudskog genoma mogu se prouavati deseci tisua gena nepoznatih funkcija. Oekuje se da e terapija gena postati ope prihvaeni tretman lijeenja raznih bolesti. Transgene biljke imati e znaajnu ulogu u modernoj agrokulturi. to se tie koritenja GMO konstrukata, rizik za rad u laboratoriju velik. Zbog toga se mora voditi rauna o organizmu donoru, prirodi DNA sekvenci koje e se prenositi, svojstvima recipijenta te svojstvima okolia. Svi ti faktori odredit e nivo biosigurnosti koji je potreban za sigurno rukovanje s GMO.

10.5.1 Bioloki ekspresijski sistemi

Bioloki ekspresijski sistemi su vektori i stanice domaina koje zadovoljavaju brojne kriterije, a koji ih ine sigurnim za upotrebu. Dobar primjer vektora je plazmid pUC18 koji se esto koristi kao vektor u kombinaciji s Escherichia coli K12 stanicama. Plazmid je u potpunosti sekvencioniran, svi geni potrebni za transfer u druge bakterije su deletirani iz prekursornog plazmida pBR322. E. coli K12 je linija kojoj nedostaju geni za patogenost, a koje nose neke druge linije E. coli, te ne moe kolonizirati crijeva ljudi ili ivotinja. Dakle, eksperimenti s ovim vrstama mogu se sigurno odvijati te je potreban nivo biosigurnosti 1 a ne vei.

10.5.2 Svojstva donora i klonirane DNA

U veini sluajeva umetnute sekvence DNA nisu u mogunosti promijeniti bioloka svojstva domaina, ali u nekim sluajevima mogu, npr. ako potjeu od patogenih organizama. naravno, nisu svi geni patogenog organizma odgovorni za virulenciju. Stoga umetanje dobro karakteriziranih sekvenci koje nisu odgovorne za patogenost ne zahtijevaju posebne mjere opreza. Ukoliko te sekvence nisu dobro karakterizirane vii nivo biosigurnosti je potreban. Dodatno je vano paziti u sluajevima kada genski produkt moe biti potencijalno farmaceutski aktivan. Kloniranje gena za produkte poput toksina zahtijeva vii nivo biosigurnosti.

10.5.3 Viralni vektori

Viralni vektori koriste se u genskim terapijama te u prijenosu gena u druge stanice. Adenovirusi se esto koriste u terapijama. Takvim vektorima nedostaju sekvence odgovorne za replikaciju, ali i s njima se treba oprezno postupati.

104

10.5.4 Transgene i knock-out ivotinje

Sa ivotinjama koje nose stranu genetsku informaciju (transgeni) treba se postupati u smislu karakteristika produkta strane DNA. ivotinje s ciljanim delecijama gena (knock-out) ne predstavljaju rizik biohazarda. Primjeri transgenih ivotinja ukljuuju ivotinje koje ekspresiraju receptore za viruse koji normalno ne mogu inficirati tu vrstu. Ukoliko takva ivotinja pobjegne iz laboratorija i proiri transgen na divlju populaciju moe se stvoriti rezervoar ivotinja za taj odreeni virus. Transgeni mievi koji ekspresiraju receptore za humane polioviruse uzgajali su se u laboratorijima i oboljeli su od infekcije koja je kliniki i histopatoloki slina humanom poliomijelitisu. Meutim ovi se modeli razlikuju od ljudskih jer replikacija oralno primljenih virusa je neuinkovita ili se uope ne dogaa. Stoga je vrlo malo vjerojatno da e takav transgen pobjei u divljinu i uzrokovati rezervoar poliovirusa. Meutim ovo je primjer da su za svaku novu liniju ivotinja potrebne detaljne studije da se otkrije nain na koji se ivotinje inficiraju i da se otkrije doza koja je potrebna za infekciju.

10.5.5 Transgene biljke

Transgene biljke ekspresiraju gene koji omoguuju toleranciju na herbicide ili otpornost prema insektima. To je trenutno gorue pitanje u svijetu. Diskusije se veinom vode o sigurnost takvih biljaka u prehrani te o dugoronim ekolokim posljedicama rasta takvih biljaka na plantaama.

10.5.6 Podjela patogena prema riziku biohazarda

Vii nivoi biohazarda potrebni su u sluajevima kad se prenose DNA sekvence iz donora koje potencijalno mogu poveati virulenciju recipijenta. Takva je situacija u nasuminom (shotgun) kloniranju u kojima se prave genomske DNA biblioteke. Visok je rizik u sluajevima kreiranja GMO proteina s farmakolokom aktivnou, poput toksina. Neki proteini su toksini samo kad se ekspresiraju u velikim koliinama. Mnoge zemlje imaju nacionalna vijea za biosigurnost koja daju naputke za manipulaciju s GMO i pomau znanstvenicima klasificirati njihov rad u odreene nivoe biosigurnosti. Na znanstvenicima je da prate razvoj biosigurnosti u svijetu te da prihvate smjernice nacionalnih vijea. Prema riziku biohazarda patogeni se dijele u etiri grupe: Rizik biohazarda (opasnosti) grupa 1: Ne vjerojatna patogenost za ljude Bez rizika za okolinu Rizik oasnosti je zanemariv Rizik biohazarda grupa 2: Mogua patogenost za ljude Ne vjerojatan rizik za okolinu Rizik opasnosti je mali Hep A E. coli

105

 Rizik biohazarda grupa 3: Ozbiljna patogenost za ljude Umjeren rizik za okolinu esta profilaksa / lijeenje Rizik opasnosti je znaajan Rizik biohazarda grupa 4: Ozbiljna patogenost za ljude Visok rizik irenja u okolinu Bez mogunosti lijeenja ili prevencije Rizik opasnosti je velik

YF, Hep C

Ebola, boginje

Faktori koji poveavaju rizik biohazarda su: Velika skala (> 10 litara) Mogunost kontakta patogena s hormonima rasta Manipuliranja s otvorenim patogenima Stvaranje nakupina ili aerosoli prilikom manipulacije Poveana podlonost manipulatora infekciji Nemogunost lijeenja Diskontinuitet preventivne imunizacije (npr. boginje).

106

11. PITANJA ZA PROVJERU ZNANJA

Poglavlje 1.
1. Objasnite pojam ekologije 2. to je biosfera 3. Na koji nain ovjek utjee na biosferu 4. Od ega se sastoji biosfera 5. to je ekosustav 6. Od ega se sastoji ekosustav 7. to je vrsta 8. to je populacija 9. to je biocenoza 10. Objasnite pojam bioma 11. Opiite uvjete u biomu tundre 12. Opiite uvjete u biomu tajge 13. Opiite uvjete u biomu uma umjerenog pojasa 14. Opiite uvjete u biomu tropske kine ume 15. Opiite uvjete u biomu savane 16. Opiite uvjete u biomu pustinje 17. to je sukcesija 18. to je biotop 19. Koja je osnovna podjela ekosustava 20. Na koji nain energija ulazi i protjee kroz ekosustav 21. Zgog ega je vano stanino disanje 22. Opiite veze meu vrstama u hranidbenom lancu 23. to je biomasa 24. Koja je razlika izmeu primarne i sekundarne produkcije 25. to je kapacitet okolia 26. Koje ljudske aktivnosti dovode do ekoloke krize 27. to je ekoloka kriza 28. to su endemi 29. to su relikti 30. to su ekoloki imbenici 31. to je ekoloka valencija 32. Kako su podjeljeni aperiodiki ekoloki imbenici 33. Opiite na koji nain temperatura utjee na vrste u ekosustavu (Alenovo i Bergmanovo pravilo) 34. Kako su podjeljeni biotiki ekoloki imbenici 35. Opiite imbenike napretka i nazatka populacije 36. Koji su oblici porasta populacije u stvarnom i idealnom okoliu 37. Opiite razliku izmeu simbioze i antibioze 38. Opiite odnos domadara i nametnika 39. Opiite odnos grabeljivca i pljena 40. Koja je uloga svjetla u biosferi 41. Koja je uloga vode u biosferi 42. Koja je uloga anorganskih soli u biosferi 43. to znate o Liebigovom pravilu minimuma 44. to znate o ekolokoj valenciji 107

45. Koja je osnovna podjela organizama u biocenozi obzirom na nain ishrane 46. Opiite razvojne stupnjeve ekosustava 47. Opiite podjelu egzodinamikih sukcesija

Poglavlje 2.
1. Koje su zatiene prirodne vrijednosti u Hrvatskoj 2. Koliko ima kategorija zatienih podruja prirode u Hrvatskoj, opiite ih 3. Opiite tri faze zatite prirode 4. to je priroda, a to prirodne vrijednosti 5. Opiite pojam strogog rezervata 6. Opiite pojam nacionalnog parka 7. Opiite pojam posebnog rezervata 8. Opiite pojam parka prirode 9. Opiite pojam regionalnog parka 10. Opiite pojam spomenika prirode 11. Opiite pojam zatienog krajobraza 12. Opiite pojam park-uma 13. Opiite pojam spomenik parkovne arhitekture 14. Nabrojite nacionalne i parkove prirode u Hrvatskoj 15. Koja je razlika izmeu nacionalnog i parka prirode 16. Koji su osnovni ciljevi zatite prirode 17. Na kojim naelima se temelji zatita prirode 18. Kako se provodi zatita prirode

Poglavlje 3.
1. to se osigurava zatitom okolia 2. Koji su ciljevi zatite okolia u ostvarivanju uvjeta za odrivi razvoj 3. Kako se postiu ciljevi zatite okolia u ostvarivanju uvjeta za odrivi razvoj 4. to je okoli a to kakvoa okolia 5. to je ugroeni okoli 6. to je ekoloka stabilnost a to bioloka raznolikost 7. Koja je razlika izmeu emisije i imisije 8. to je tetna tvar 9. Koja je razlika izmeu rizika po okoli i opasnosti po okoli 10. Koja je razlika izmeu tete u okoliu i ekoloke nesree 11. Koji su dugoroni ciljevi u zatiti okolia u RH 12. Koji su kratkoroni ciljevi u zatiti okolia u RH 13. to znate o Pravilniku o procjeni utjecaja na okoli 14. to je procjena utjecaja na okoli, to sadri 15. to je zahvat u okoliu, nabrojite ih 16. to je studija utjecaja na okoli, to sadri 17. Zbog ega je vano vrednovanje prihvatljivosti zahvata na okoli 108

18. to stoji u zakljuku studije utjecaja na okoli

Poglavlje 4.
1. to se smatra degradacijom okolia, na koji nain dolazi do degradacije okolia 2. to je odrivi razvoj, na koji nain dolazi do odrivog razvoja 3. Ukratko opiite povjesni put koncepta odrivosti 4. Koju definiciju je predloila Brundtlandska komisija 5. Koja je uloga Brundtlandske komisije 6. Koji su najvaniji dokumenti doneseni na Skupu o Zemlji, opiite ih 7. Koji su bili raniji pristupi problematici rjeavanja problema oneienja u okoliu 8. Zbog ega nije efikasan pristup end-of-pipe 9. Koja je uloga sustava upravljanja okoliem 10. Nacrtajte i detaljno opiite svaku stubu stepenica uspjeha odrivog razvoja 11. to je industrijska proizvodnja 12. to je istija proizvodnja 13. Koji su principi vodilje strategije istije proizvodnje 14. to je spreavanje zagaenja 15. to je minimalizacija otpada 16. to je kontrola oneienja 17. to je zbrinjavanje otpada 18. Koje su 4 osnovne skupine poslova poduzea u zatiti okolia 19. Izbog ega su vani ISO standardi u poslovanju poduzea 20. Kako dolazi do spreavanja oneienja u poduzeu 21. Koja je uloga ekolokog menadmenta i ekolokog menadera 22. to znate o ISO standardima 23. Koje su presnosti uvoenja sustava upravljanja okoliem u poslovanje poduzea 24. Koja je uloga normi i to za poduzee znai certifikacija proizvoda

Poglavlje 5.
1. Detaljno opiite na koji nain su se u prolosti teretirali turistiki resursi 2. Koja je uloga stanja okolia za turizam 3. Na koji nain jedna marina utjee na okoli 4. Detaljno opiite mogue utjecaje marine na okoli (u svim fazama njenog postojanja) 5. Kkoji utjecaj ima marina na promjenu kvalitete mora i priobalja u njenoj uoj blizini 6. Koji su povoljni a koji nepovoljni utjecaji marine na okoli 7. Na koji nain nastaju otpadne vode u marini 8. Na koji nain nastaje opasan otpad u marini 9. Na koji nain se procjenjuje rizik nastanka ekoloke nesree u marini 10. Detaljno opiite kroz koje se parametre prati stanje okolia u marini 11. Koja je uloga morske cjetnice u ekosustavu mora 12. Koji su utjecaji hotela na okoli 13. Detaljno opiite ulogu odjela odravanja u hotelu u smislu ouvanja okolia 109

14. Detaljno opiite ulogu odjela hrane i pia u hotelu u smislu ouvanja okolia 15. Detaljno opiite ulogu odjela domainstva u hotelu u smislu ouvanja okolia 16. Detaljno opiite ulogu prijamnog odjela (recepcije) u hotelu u smislu ouvanja okolia 17. Detaljno opiite na koji nain rekreacijski objekti hotela utjeu na okoli, te koje su aktivnosti u smislu smanjenja utjecaja 18. Opiite na kojim podrujima turizam djeluje na okoli 19. to znate o kakvoi mora na morskim plaama

Poglavlje 6.
1. to je oneien zrak 2. to je oneiujua tvar 3. to je emisija i kvota emisije 4. Koje su vrijednosti kakvoe zraka 5. to znai sanacijski program za kvalitetu zraka 6. to je katastar emisije, a to registar izvora emisije 7. Detaljno opiite uinke atmosferskih oneienja 8. Koji su najei polutanti u zraku i koje je njihovo porjeklo 9. Koje su posljedice neodgovornog ovjekovog ponaanja prema okoliu 10. Na koji nain automobilski promet utjee na oneienje okolia 11. Koji su tetni plinovi emisije automobilskog prometa i koje su ostale negativne uloge prometa 12. Na koji nain automobilski promet djeluje na oneienje voda 13. Koji je uinak vodenog prometa na oneienje okolia 14. Koji je uinak zranog prometa na oneienje okolia 15. Opiite ekonomsku isplativost eljeznice 16. Opiite energetsku isplativost eljeznice

Poglavlje 7.
1. 2. 3. 4. Opiite uinak na okoli uzrokovan regionalnim razlikama u razmjetaju stanovnitva Opiite uinak poljoprivrede na okoli to je erozija, na koji nain nastaje, koje su njezine posljedice na okoli Na koji nain dolazi do smanjenja uma i koje su posljedice

Poglavlje 8.
1. 2. 3. 4. Na koje naine moe doi do oneienja vode u ekosustavu (u kojim ekosferama) Zbog ega je znaajan utjecaj organskih tvari za promjenu kakvoe vode Koje ovjekove djelatnosti dovode do promjene u vodenim ekosustavima Koji su izvori oneienja voda, kako smo ih podjelili 110

5. Opiite razlike izmeu kuanskih, industrijskih i oborinskih otpadnih voda 6. to znate o kuanskim otpadim vodama 7. to znate o industrijskim otpadnim vodama 8. to se postie ienjem voda 9. Detaljno opiite postupke proiavanja otpadnih voda 10. Na koji nain se rjeava problem mulja koji nastaje na ureaju za proiavanje otpadnih voda

Poglavlje 9.
1. to je otpad 2. Detaljno opiite podjelu otpada 3. to podrazumjeva termin postupanja s otpadom 4. Koja je razlika izmeu obraivanja i odlaganja otpada 5. Koji su ciljevi postupanja s otpadom 6. to se izbjegava pravilnim gospodarenjem otpadom 7. Koje su mjere cjelovitog sustava gospodarenja s otpadom 8. Koje su vrste otpada prema mjestu nastanka, opiite ih 9. Opiite koncept gospodarenja otpadom 10. to podrazumjeva izbjagavanje nastanka otpada 11. to podrazumjeva vrednovanje otpadanavedite 4R mjere gospodarenja otpadom 12. Na koji nain se provodi obrada otpada 13. Opiite naine termike obrade otpada

Poglavlje 10.
1. Opiite povijesni razvoj nastanka moderne genetike 2. Opiite DNA, njene baze i ulogu komplementarnosti u replikaciji 3. Koja je razlika izmeu tradicionalne i moderne biotehnologije 4. Opiite to znate o restrikcijskim endonukleazama 5. Koja su podruja primjene rekombinantne DNA tehnologije 6. Koje su prednosti transgenih ivotinja 7. Koje su osnovne slabosti genetikog inenjerstva 8. Koje su opasnosti po zdravlje uzrokovane genetikim inenjerstvom 9. Koje su opasnosti po okoli uzrokovane genetikim inenjerstvom 10. to znate o biosigurnosti i rekombinantnoj DNA tehnologiji 11. Kako se djele patogeni prema riziku biohazarda 12. Koji su faktori koji poveavaju rizik biohazarda

111