Za Primjenu Mjera Očuvanja Slatkovodnih Ekosustava: Priručnik

priručnik
za primjenu
mjera očuvanja
slatkovodnih
ekosustava
priručnik
za primjenu
mjera očuvanja
slatkovodnih
ekosustava
Zagreb, studeni 2022.

2
PRIRUČNIK ZA PRIMJENU MJERA OČUVANJA SLATKOVODNIH EKO-

SUSTAVA izrađen je u sklopu projekta „Razvoj okvira za upravljanje
ekološkom mrežom Natura 2000“, KK.06.5.2.03.0001, sufinanciranog iz
Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014. – 2020.
Rezultat je Ugovora o javnoj nabavi „Usluga praćenja učinkovitosti mjera
očuvanja slatkovodnih ekosustava i izrada Priručnika“ (evidencijski broj
nabave: 800/02-19/34JN), sklopljenoga 26. ožujka 2020. godine između
Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja i Zajednice ponuditelja koju
čine Oikon d. o. o. i Elektroprojekt d. d. (KLASA: 406-07/19-01/54, UR. BR.:
517-02-3-1-20-23).
PROJEKTNI TIM:
ELEKTROPROJEKT D. D.:
Ivan Vučković, Koni Čargonja-Reicher, Mladen Plantak
OIKON D. O. O. – INSTITUT ZA PRIMIJENJENU EKOLOGIJU:

Ana Đanić, Milorad Mrakovčić, Matija Kresonja, Edin Lugić,
Beatrica Perkec
MINISTARSTVO GOSPODARSTVA I ODRŽIVOG RAZVOJA:

Marija Sabolić, Petra Lunko, Daniela Schneider, Ramona Topić,
Iva Antolić, Neven Trenc, Marijana Kapa
VANJSKI STRUČNJACI I SURADNICI:

Matej Faller, Martina Šašić Kljajo, Sanja Puljas, Ana Štih Koren,
Ivona Burić, Bruno Schmidt, Krešimir Mikulić, Vedran Slijepčević,
Juraj Petravić
PREPORUČENI NAČIN CITIRANJA:

MINGOR (2022): Priručnik za primjenu mjera očuvanja slatkovodnih
ekosustava, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja
ISBN 978-953-8485-00-8
P R I RU ČN IK 3
sadržaj
1 Uvod 6
1.1 Svrha i namjena priručnika 7
2 Pravna osnova za izradu i primjenu priručnika 10

2.1 Okvirna direktiva o vodama 11
2.2 Plan upravljanja vodnim područjima 16
2.2.1 Hidromorfološka opterećenja voda i hidromorfološki
monitoring 17
2.3 Ekološka mreža Natura 2000 20
3 Program poslova održavanja u području zaštite

od štetnog djelovanja voda 24
3.1 Poslovi održavanja voda 27
3.2 Sustav mjera očuvanja slatkovodnih ekosustava

prema tipskim radovima 29
4 Mjere očuvanja slatkovodnih ekosustava 34

4.1 Opće mjere očuvanja slatkovodnih ekosustava 36
4.1.1 Opće mjere očuvanja 36
4.1.2 Opće mjere očuvanja povoljnog stanja prirodnih

staništa 39
4.2 Mjere očuvanja za tipske radove održavanja voda 42
4.2.1 Uklanjanje otpadnog materijala 42
4.2.2 Uklanjanje naplavina 43
4.2.3 Uklanjanje nanosa 47
4.2.4 Uklanjanje vegetacije košnjom (trave, i/ili šaša, i/ili

trske) i/ili krčenjem (sitnijeg šiblja Ø < 5 cm i/ili grmlja) 50
4.2.5 Selektivna sječa šiblja Ø > 5 cm i/ili stabala Ø > 10 cm

(sa ili bez uklanjanja i zbrinjavanja panjeva) 60
4.2.6 Uzgoj vegetacije zasijavanjem i sadnjom 68
4.2.7 Održavanje, popravci oštećenja i obnova postojećih

vodnih i drugih građevina, obnova regulacijskih gradnji
u koritu i uspostava funkcionalnog stanja obnovom
manjih i jednostavnih vodnih i drugih građevina 72
4.2.8 Postupanje kod primjene mjere F.1. i provedbe

tipskih radova izuzetih iz programa održavanja voda 83
4
4.3 Mjere očuvanja povoljnih stanišnih uvjeta

za biljne i životinjske vrste 86
4.3.1 Mjere očuvanja povoljnih stanišnih uvjeta za

biljne vrste 86
4.3.2 Mjere očuvanja povoljnih stanišnih uvjeta za

beskralješnjake 88
4.3.3 Mjere očuvanja povoljnih stanišnih uvjeta za ribe 97
4.3.4 Mjere očuvanja povoljnih stanišnih uvjeta

za vodozemce i gmazove 99
4.3.5 Mjere očuvanja povoljnih stanišnih uvjeta za ptice 105
4.3.6 Mjere očuvanja povoljnih stanišnih

uvjeta za sisavce – dabar i vidra 109
4.3.7 Mjere za sprječavanje unosa i širenja

invazivnih stranih vrsta 113
5 Izvori podataka 126
6 Prilozi 136
6.1 Invazivne strane vrste slatkovodnih beskralješnjaka i vodenih
biljaka prisutne u Hrvatskoj 137
6.2 Prijedlog mehanizacije za održavanje vodotoka 145

P R I RU ČN IK 5
POPIS SKRAĆENICA
BP Branjeno područje
EU Europska unija
GO Glavna ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu
IAS Invazivna strana vrsta (engl. invasive alien species)
JVP Jadransko vodno područje
JU Javna ustanova za upravljanje zaštićenim po-

dručjima i područjima ekološke mreže
MINGOR Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja
NKS Nacionalna klasifikacija staništa
NN Narodne novine
ODV Okvirna direktiva o vodama
OPEM Ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu
OPUO Ocjena o potrebi procjene utjecaja na okoliš
PO Prethodna ocjena prihvatljivosti za ekološku

mrežu
POP Područje očuvanja značajno za ptice
POVS Područje očuvanja značajno za vrste i stanišne

tipove
PPOVS Posebno područje očuvanja značajno za vrste i

stanišne tipove
PUVP Plan upravljanja vodnim područjima
VGI Vodnogospodarska ispostava
VGO Vodnogospodarski odjel
VPD Vodno područje rijeke Dunav
vPOVS Vjerojatno područje očuvanja značajno za vrste i

stanišne tipove
ZOV Zakon o vodama
ZZP Zakon o zaštiti prirode
ZZO Zakon o zaštiti okoliša

6
1
Uvod
P R I RU ČN IK 1 / U VO D 7
Ovaj priručnik napravljen je u sklopu projekta „Razvoj okvira za upravlja-

nje ekološkom mrežom Natura 2000“, sufinanciranog u okviru Operativ-
nog programa Konkurentnost i kohezija 2014. – 2020., a radi ispunjavanja
Specifičnog cilja SC 6iii2 Uspostava okvira za održivo upravljanje bio-
raznolikošću (primarno ekološkom mrežom Natura 2000). Implementa-
cija ovog projekta od ključne je važnosti za ispunjavanje obveza Republike
Hrvatske kao članice EU-a u području zaštite prirode. Korisnik projekta
jest Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja (dalje u tekstu: „Mini-
starstvo“), dok je Zavod za zaštitu okoliša i prirode projektni partner.
Svrha projekta „Razvoj okvira za upravljanje ekološkom mrežom Natu-

ra 2000“ doprinos je postizanju ciljeva i uspostavljanju mjera očuvanja
za ciljne vrste i stanišne tipove područja ekološke mreže Natura 2000 u
Republici Hrvatskoj. Osnovni cilj projekta jest uspostava okvira za učin-
kovito upravljanje ekološkom mrežom Natura 2000 u Hrvatskoj putem
participatornog razvoja planova upravljanja područjima ekološke mreže,
razvoja institucionalnih i individualnih kapaciteta za upravljanje te
podizanja javne svijesti o važnosti očuvanja područja ekološke mreže
Natura 2000.
U okviru ovog projekta provodi se praćenje učinkovitosti mjera očuvanja

slatkovodnih ekosustava pa su izrađeni ovaj priručnik i terenski priručnik
za primjenu mjera očuvanja slatkovodnih ekosustava pri izvođenju rado-
va planiranih programskim dokumentima vezanim uz poslove redovitog
održavanja u području zaštite od štetnog djelovanja voda.
1.1 Svrha i namjena priručnika

Priručnik je izrađen temeljem analiza pojedinih stručnjaka (biologa,
hidrotehničara, stručnjaka za pojedine taksonomske skupine), rezultata
provedenih istraživanja biljnih i životinjskih taksonomskih skupina za
tipske radove košnje, sječe i uklanjanja naplavina te na temelju dosadaš-
njih iskustava svih dionika u provedbi postupaka ocjene prihvatljivosti za
ekološku mrežu (OPEM) programa poslova održavanja u području zaštite
od štetnog djelovanja voda (dalje u tekstu: „program održavanja voda“,
termin definiran ZOV-om, NN 66/19, 84/21) i primjene uvjeta zaštite pri-
rode u Republici Hrvatskoj koji se propisuju ovim postupkom te zapravo
čine mjere očuvanja slatkovodnih ekosustava. Mjere dane u priručniku
temelje se i na rezultatima interdisciplinarnih radnih sastanaka sa svim
dionicima, odnosno stručnim institucijama, tijelima nadležnim za
8
ocjenu, provedbu i praćenje provedbe programa održavanja voda te na analizi stručnih

mišljenja i rješenja, kao i iskustvima iz zemalja EU-a. Pritom su kao dionici projekta
uključene i pravne osobe ovlaštene za obavljanje poslova održavanja voda na terenu (dalje
u tekstu: „izvođači radova“), a koje su ključne u primjeni mjera očuvanja slatkovodnih
ekosustava.
Svrha i namjena ovog priručnika jest unaprijediti rad svih

dionika u provođenju i nadzoru provedbe mjera očuvanja
slatkovodnih ekosustava koje se propisuju u postupku OPEM
programa održavanja voda.
Cilj priručnika jest da s pomoću primjera dobre prakse prikaže

kako se trebaju izvoditi pojedini tipski radovi održavanja voda
uz primjenu mjera očuvanja slatkovodnih ekosustava.
Osim mjera očuvanja za tipske radove održavanja voda poput košnje, selektivne sječe,
uklanjanja nanosa i naplavina, ovaj priručnik uključuje i mjere očuvanja slatkovodnih
ekosustava za tipske radove obnove te popravaka postojećih regulacijskih gradnja bez
mijenjanja gabarita građevina, ali ne uključuje mjere očuvanja za radove na izgradnji
novih hidrotehničkih objekata odnosno vodnih građevina koje trebaju prolaziti posebne
upravne postupke – OPUO, PUO i/ili OPEM. Priručnik se ponajprije odnosi na program
održavanja voda, odnosno na primjere dobre prakse izvođenja pojedinih tipskih radova
održavanja voda za potrebe zaštite od štetnog djelovanja voda.
Ulazni podatci za izradu priručnika jesu: (1) mjere očuvanja slatkovodnih ekosustava
koje Ministarstvo, kao središnje državno tijelo nadležno za poslove zaštite prirode,
propisuje kao uvjete zaštite prirode u postupku OPEM programa održavanja voda, (2)
Program poslova održavanja u području zaštite od štetnog djelovanja voda za razdoblje
2019. – 2022. kao važeći programski dokument u razdoblju izrade ovog priručnika te (3)
dosad primjenjivane upute i priručnici.
PRIMJERI DOBRE Sustav mjera očuvanja slatkovodnih ekosustava pre-

PRAKSE DRUGIH zentiran u okviru ovog priručnika dijelom se temelji
ZEMALJA EU-A na sustavu mjera očuvanja koje se primjenjuju u
– IRSKA Irskoj pri provedbi radova redovitoga tehničkog
održavanja vodotoka. Hrvatska je s irskim kolegama
uspostavila prvi kontakt 2016. godine, dok su prije,
pri definiranju ovih mjera 2011. godine, također
rabljene irske smjernice. Radi boljeg upoznavanja s
irskim primjerom održano je i studijsko putovanje
u Irsku, u sklopu kojega su se sudionici iz sektora
P R I RU ČN IK 1 / U VO D 9
vodnog gospodarstva i sektora zaštite prirode u Hrvatskoj upoznali s

načinom izvođenja radova u skladu sa smjernicama okolišno prihvat-
ljivog održavanja vodotoka, koje već više od 10 godina primjenjuje
irska državna institucija nadležna za provedbu javnih radova, uklju-
čujući i radove održavanja na vodotocima radi odvodnje i zaštite od
poplava (Office of Public Works, dalje u tekstu: OPW). Tijekom studijskog
posjeta održane su dvije radionice te dva jednodnevna terenska obila-
ska odabranih lokacija izvođenja radova kako bi polaznici na terenu
vidjeli kako se primjenjuju mjere očuvanja i kako se nadzire njihova
primjena.
Smjernice za okolišno prihvatljivo održavanje vodotoka OPW-a (Brew

i Gilligan 2019) rezultat su interne inicijative i iskustva, kao i surad-
nje s drugim institucijama iz sektora zaštite prirode i okoliša te se
kontinuirano prati učinak primjene mjera očuvanja i ulažu veliki
napori u unaprjeđenje smjernica i edukaciju djelatnika. Također,
OPW putem zajedničkih projekata održava snažnu međusektorsku
suradnju s drugim institucijama u području zaštite prirode kao što
su, primjerice, restauracijski projekti u suradnji s državnom institu-
cijom za slatkovodno ribarstvo (Inland Fisheries Ireland) kojima se nastoje
poboljšati stanje vodnih tijela i stanje bioraznolikosti. Kao rezultat
ove suradnje nastale su i smjernice za dizajn i planiranje prolaza za
ribe (Office of Public Works 2021).
Primjena dobre prakse s kojom su se sudionici studijskog putovanja

upoznali pridonijela bi i u Hrvatskoj unaprjeđenju sustava donoše-
nja, postupka OPEM-a i provedbe programa održavanja voda, kao i
učinkovitosti primjene mjera očuvanja. Stoga bi vrlo važan iskorak
u Hrvatskoj, vezan za radove održavanja vodotoka, bila edukacija
od stručnjaka biologa, koja bi bila organizirana za izvođače radova i
odnosila bi se ponajprije na prepoznavanje vrsta i staništa za koje se
propisuju mjere očuvanja. Druga preporuka za unaprjeđenje cijelog
sustava jest zapošljavanje biologa na razini VGO-a ili VGI-ja, koji bi
pridonijeli učinkovitijoj primjeni mjera očuvanja na terenu i boljoj
koordinaciji između sektora vodnoga gospodarstva i sektora zaštite
prirode, a također se preporučuje i uspostava baza prostornih podataka
o planiranim radovima u četverogodišnjem razdoblju i praćenju nji-
hove provedbe te primjeni mjera očuvanja na pojedinim lokacijama.
10
2
Pravna osnova
za izradu
i primjenu
priručnika
P R I RU ČN IK 2 / P R AV N A OS N OVA Z A I Z R ADU I P R I M J E N U P R I RU Č NI KA 11
Direktive Vijeća EU-a i nacionalni propisi polazište su i pravni okvir za izradu i

primjenu ovog priručnika, kao što je navedeno u nastavku.
2.1 Okvirna direktiva o vodama

Svim djelatnostima koje ovise o vodama i utječu na vode upravlja se prema na-
čelima ODV-a (Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listo-
pada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike)
kojim se uspostavlja okvir za djelovanje EU-a u području politike voda. ODV-om
su istodobno obuhvaćene površinske kopnene vode (rijeke i jezera), prijelazne
vode, priobalne vode i podzemne vode.
Osnovni cilj ODV-a jest zadržati „vrlo dobro i dobro stanje“ voda ondje gdje tak-
vo stanje postoji, spriječiti narušavanje postojećeg stanja i postići najmanje
„dobro stanje“ voda za one vode koji nisu u dobrom stanju. Dobro stanje podra-
zumijeva barem dobro kemijsko i ekološko stanje (ekološko stanje ocjenjuje se u
odnosu prema biološkim, hidromorfološkim te osnovnim fizikalno-kemijskim
i kemijskim pokazateljima koji prate biološke elemente, dok se kemijsko sta-
nje ocjenjuje s obzirom na pokazatelje kemijskog stanja) za površinske vode te
kemijsko i količinsko stanje za podzemne vode. Obveze i normativna pravila za
ocjenjivanje stanja voda prema ODV-u odnose se na vode iznad zadane veličine
sliva, odnosno odnose se na rijeke sa slivnom površinom većom od 10 km2.
ODV uvodi pojam klasifikacije vodotoka prema tipovima. U provedenu tipologi-

ju hrvatske hidrografske mreže uključeni su obvezatni čimbenici koji proizlaze
iz provedbe ODV-a, a odabir izbornih čimbenika zasniva se na ekološkim i fauni-
stičkim specifičnostima državnog teritorija Republike Hrvatske. Od obvezatnih
čimbenika u tipologiji vodotoka na području Republike Hrvatske primijenjeni
su: (1) položaj Hrvatske u limnološkoj regionalizaciji Europe (Illies 1978), od-
nosno pripadnost vodotoka određenoj limnografskoj ekoregiji prema Illiesu, a
prema kojem područje Hrvatske pokrivaju dvije kopnene ekoregije: panonska
(11. – Hungarian lowlands) i dinaridska (5. – Dinaric western Balkan), (2) nadmorska
visina, (3) veličina sliva te (4) geološka i litološka obilježja (Tablica 2.1.1).
Svakom izdvojenom tipu površinskih voda pridružuju se tipične specifične

referentne vrijednosti i granice klasa za relevantne elemente kakvoće, koje su
uporište za klasifikaciju ekološkog stanja. Referentni uvjeti odgovaraju vrijed-
nostima elemenata kakvoće za određeni tip površinskih voda u odsutnosti bilo
kakvih bitnijih antropogenih opterećenja i utjecaja. Popis tipova površinskih
voda utvrđenih na području Republike Hrvatske sastavni je dio Uredbe o stan-
dardu kakvoće voda (NN 96/19).
Prihvaćanjem ODV-a europske su se zemlje, uključujući i Republiku Hrvatsku,

obvezale upravljati vodnim resursima na način koji će osigurati postizanje mi-
nimalno dobrog ekološkog stanja za prirodna vodna tijela i najmanje dobrog
potencijala voda za znatno promijenjena i umjetna vodna tijela.
12
Prije donošenja ODV-a, procjena ekološkog stanja ponajprije se temeljila na analizi i

ocjeni fizikalno-kemijskih, kemijskih i bioloških pokazatelja (perifiton, makrofitska ve-
getacija, bentički makrobeskralješnjaci i ribe). Međutim, ODV-om se kao bitan element
određivanja ekološkog stanja voda uvodi i hidromorfologija, koja se bavi strukturom i
morfološkom dinamikom hidroloških sustava odnosno predstavlja hidrološke i morfo-
loške elemente (uključujući vegetaciju) te procesima koji se događaju u vodnim tijelima.
Hidrološki se sustavi tijekom vremena mijenjaju zahvaljujući nizu utjecaja koji mogu
biti prirodnog i antropogenog karaktera (npr., promjena korištenja zemljišta, izgradnja
hidrotehničkih objekata, klimatske promjene i sl.), a nastale promjene mogu znatno
utjecati na stanje voda.
TABLICA 2.1.1 Kriteriji za tipizaciju tekućica sa slivnom površinom većom od 10 km2 u Hrvatskoj
Abiotički čimbenici za tipizaciju rijeka / tekućica*
obavezni izborni
1. Ekoregija 1. S
itne čestice supstrata
- Panonska ekoregija (< 2 mm)
- Dinaridska ekoregija: 2. Srednje krupne čestice

• Dinaridska kontinentalna subekoregija supstrata (> 2 mm)
• Dinaridska primorska subekoregija 3. Krupni supstrat (> 6 cm)
• Dinaridska primorska subekoregija
4. Aluvijalne tekućice s malim
– Istra.
padom korita
2. Veličina sliva 5. Tekućice krških polja
- 10 – 100 km 2 – potoci i male tekućice
6. Krške tekućice s padom korita
- 100 – 1000 km 2 – srednje velike tekućice većim od 5 ‰
- 1000 – 10.000 km2 – velike tekućice
7. Povremene tekućice
- > 10.000 km2 – vrlo velike tekućice.
8. Krške tekućice s baražnim
3. Geološka i litološka podloga ujezerenjem.
- silikatna
- vapnenačka
- miješana silikatno-vapnenačka ili
vapnenačko-silikatna (ovisno o tome koja je
više zastupljena) odnosno vapnenačko-
-flišna organogena
- miješana silikatno-organogena
- miješana vapnenačko-organogena.
4. Nadmorska visina
- nizinske tekućice (< 200 m)
- prigorske tekućice (200 – 500 m)
- gorske (planinske) tekućice ili gorski
potoci (> 500 m).
* Prema PUVP-u 2016. – 2021. (Odluka o donošenju Plana upravljanja vodnim područjima 2016. – 2021.
(NN 66/2016))
ODV također razlikuje prirodna, znatno promijenjena i umjetna vodna tijela. U prirod-
na vodna tijela ubrajaju se dionice vodotoka površinskih voda na kojima nema znatnog
antropogenog utjecaja i duž kojih se zbivaju prirodni procesi. Za razliku od prirodnih
vodnih tijela, znatno promijenjena vodna tijela jesu dionice vodotoka na kojima je doš-
lo do znatnih hidromorfoloških promjena, odnosno te su promjene uzrok nepostizanja
dobrog ekološkog stanja. S obzirom na to, ODV za znatno promijenjena vodna tijela kao
okolišni cilj postavlja „dobar ekološki potencijal“. Pritom uzroci koji dovode do znatnih
hidromorfoloških promjena jesu:
• na minimalno 70% duljine dionice prisutni su znatne fizičke izmjene i hidromor-

fološki utjecaji
• ako se na razmatranoj dionici nalaze jedan ili više korisnika iz područja hidroener-
getike, plovidbe, zaštite od poplava ili urbanizacije koji svojim djelovanjem mogu
uzrokovati znatne hidromorfološke promjene
• na razmatranoj dionici nalaze se jedan ili više bitnijih fizičkih uzročnika (pritisa-
ka) kao što su brana/ustava, regulacija/„ispravljanje“ meandara, ojačavanje obala/
fiksacija
• ako se na temelju stručnih procjena utvrdi da se pojedina dionica vodotoka nalazi

pod rizikom od nepostizanja dobrog ekološkog stanja zbog navedenih hidromorfo-
loških promjena, prema jednom ili više od ovih kriterija:
1. neprolazne zapreke (brane) za migraciju vrsta
2. promjena tipa površinske vode (npr., promjena rijeke u znatno

promijenjeno vodno tijelo uzvodno od brane)
3. znatno smanjenje protoka (npr., zbog zadržavanja vode u akumulaciji

u razdoblju niskih voda)
4. prekid lateralne povezanosti (npr., zbog izgradnje nasipa, brane na

pritocima i dr.).
Hidromorfološki elementi kakvoće definirani su ODV-om, gdje je Prilogom V. propisano

koje hidromorfološke elemente kakvoće treba pratiti u tekućicama:
1. hidrološki režim (količina i dinamika vodnog toka, veza s podzemnim

vodama)
2. kontinuitet rijeke
3. morfološki uvjeti (varijacije širine i dubine rijeke, struktura i sediment dna

rijeke, struktura obalnog pojasa).
Hidromorfološki elementi koji prate biološke elemente kakvoće definirani su za stajaćice

(jezera), prijelazne i priobalne vode. Popis hidromorfoloških elementa koji se mjere defi-
nirani su Prilogom 2. Uredbe o standardu kakvoće vode (NN 96/19).
Hidromorfološko stanje obuhvaća hidrološki režim (količina i dinamika vode u tekućici),

14
neprekinutost (kontinuitet) toka (s obzirom na vodu, sediment i biotu)

te morfologiju korita i obalnog pojasa (geometrija korita, erozijsko-sedi-
mentacijski procesi i geoindikatori, vegetacijska obilježja, interakcija s
podzemnim vodama i poplavnim područjem), dok se hidromorfološkim
monitoringom utvrđuje prisutnost pojedinih prirodnih, izmijenjenih
ili umjetnih hidromorfoloških obilježja i svojstava u koritu vodotoka, na
obalama, obalnom pojasu i zaobalju.
Monitoringom odnosno praćenjem stanja voda utvrđuju se hidromorfo-

loška obilježja u tekućicama. Na slici (Slika 2.1.1) pojednostavnjeno su
prikazani dijelovi vodotoka i zaobalja koji se rabe za određivanje hidro-
morfoloških obilježja tekućice radi ocjene hidromorfološkog stanja.
OBALA POKOS
POPLAVNA ZONA
DUBINA ŠIRINA KORITA

KORITA
DUBINA
ŠIRINA
KORITA
VODNOG LICA
DUBINA VODE;
SEDIMENT I VODENA
VEGETACIJA
UTVRĐENOST KORITA
RIPARIJSKA ZONA:
VEGETACIJA NA POKOSU
VEGETACIJA NA OBALI
↑ SLIKA 2.1.1 Poprečni presjek korita vodotoka s prikazom elemenata korita koji ulaze u ocjenu
hidromorfološkog stanja (Izvor: slikovni prikaz prilagođen prema Environment Agency 2003)
ODV utvrđuje ciljeve zaštite okoliša koji se, u

skladu s njegovim odredbama, postižu provedbom
programa mjera utvrđenih planovima upravljanja
vodnim područjima.
Objašnjenje pojmova:
Pokos – pojas koji se proteže od vodnog lica do obalne linije (obalna linija je u poprečnom
presjeku određena visinom obale).
Riparijska zona – prostor koji se nalazi na obalama i na pokosu korita tekućica. To je tran-
zicijski prostor između vodenih i kopnenih staništa s elementima obaju, gdje su tlo i ve-
getacija pod stalnim utjecajem stajaće ili tekuće vode. Vegetacija koja čini riparijsku zonu
ima znatan utjecaj na hidrološko, morfološko i ekološko stanje vodenog ekosustava budući
da, ovisno o vrsti, površini i gustoći, osigurava bitne funkcije zasjenjivanja, donosa lišća
i granja, filtracije i dr. Za potrebe hidromorfološkog monitoringa ocjenjuje se struktura
vegetacije na pokosu i na obali (u okviru 1 m od obalne linije). Osim strukture vegetacije u
riparijskoj zoni (obale i pokos), za određivanje hidromorfološkog stanja utvrđuju se i prisut-
nost te struktura i sastav vodene vegetacije u koritu.
Vodena vegetacija – kod hidromorfološkog monitoringa određuju se prisutnost vodene vege-

tacije te njezina struktura i sastav. Vodena vegetacija uključuje i amfibijsku vegetaciju, koja
je dijelom godine pod vodom, a dijelom izvan nje.
Kod hidromorfološkog monitoringa određuju se sastav, odnosno prevladavajući materijal

(prirodni ili umjetni) koji gradi obale i korito (struktura sedimenta), kao i prisutnost modifikaci-
ja obala i korita. Utvrđenost korita kod hidromorfološkog monitoringa uključuje prisutnost
umjetnih tvrdih materijala u koritu, tako da su promijenjeni sastav i struktura prirodnog
sedimenta u koritu.
Poplavna zona (poplavna ravnica; inundacijsko područje) – površina koja se proteže bočno duž ri-
jeke i povremeno poplavljuje ili je u prošlosti (prije ljudskih intervencija – regulacije) često
poplavljivala. Korištenje zemljišta (u prirodnoj poplavnoj zoni) i s tim povezana obilježja
na odsječku i vodnom tijelu kod hidromorfološkog monitoringa određuju se kvalitativnom
i kvantitativnom procjenom prisutnosti prirodnog, odnosno neprirodnoga zemljišnog
pokrova iza obalnog pojasa.
16
2.2 Plan upravljanja vodnim područjima

PUVP jest dokument koji u svojem programu mjera sjedinjuje obveze iz
brojnih direktiva Europske unije vezanih uz zaštitu okoliša. Time se uve-
like olakšava komunikacija s dionicima i javnošću tijekom javne rasprave
jer se problematika upravljanja vodama razmatra cjelovito, što omoguću-
je usporedbe prednosti i nedostataka pojedinih mjera i aktivnosti u kon-
tekstu različitih interesa, koristi i troškova. Dokument je strukturiran
tako da slijedi logiku i zahtjeve ZOV-a i ODV-a.
Teritorij Republike Hrvatske hidrografski pripada slivu Jadranskog mora

i slivu Crnog mora, u skladu sa ZOV-om, podijeljen je na dva vodna
područja: VPD i JVP. Uz vodna područja, osnovne teritorijalne jedinice
upravljanja vodama definirane ZOV-om jesu područja podslivova te po-
dručja malog sliva i sektora osnovanih za potrebe učinkovite operativne
organizacije i provedbe mjera u upravljanju vodama na lokalnoj razini
(Slika 2.2.1).
VODNA PODRUČJA
Jadransko vodno područje
Vodno područje rijeke Dunav
SEKTORI
A -slivovi na području
Mure i gornje Drave
B- slivovi na području
Dunava i donje Drave
C - slivovi na području
gornje Save
D - slivovi na području
srednje i donje Save
E - slivovi srednjeg Jadrana
F - slivovi južnog Jadrana
Granice malih slivova
↑ SLIKA 2.2.1 Teritorijalne jedinice upravljanja vodama na prostoru Republike Hrvatske

(Izvor podataka: PUVP 2016. – 2021., izrada: Oikon d. o. o.)
PUVP je planski dokument koji se donosi za razdoblje od 6 godina. Provedbom progra-

ma mjera utvrđenih PUVP-om trebaju se postići ciljevi zaštite okoliša (za površinske i
podzemne vode te zaštićena područja) definirani ODV-om. ODV pritom ipak predviđa
okolnosti u kojima se dopušta nepostizanje okolišnih ciljeva, odnosno pogoršanje stanja
podzemnih i/ili površinskih voda, ali uz uvjete koji trebaju biti zadovoljeni da bi se do-
pustili novi zahvati odnosno nove ljudske aktivnosti u području održivog razvoja. Uvjeti
koje ODV predviđa jesu poduzimanje svih praktičnih koraka za ublažavanje negativnog
utjecaja na stanje vodnog tijela pri planiranju novih ljudskih aktivnosti u prostoru,
ostvarenje znatne koristi planiranih aktivnosti za ljudsko zdravlje, sigurnost i održivi
razvoj odnosno prevladavajući javni interes te nepostojanje znatno bolje ekološke opcije
uz troškove koji su razmjerni planiranoj aktivnosti ili zahvatu. Pritom PUVP-om moraju
biti objašnjeni razlozi modifikacija i promjena vodnog tijela koje su posljedica novih
ljudskih aktivnosti te se ciljevi preispituju svakih šest godina. PUVP predviđa mjere
kontrole i smanjenja hidromorfološkog opterećenja voda te dodatne mjere za područja
namijenjena zaštiti staništa ili vrsta gdje je održavanje ili poboljšanje stanja voda bitan
element njihove zaštite, a osobito je to bitno za:
• mjere smanjenja hidromorfoloških utjecaja za nove zahvate/opterećenja
• mjere smanjenja hidromorfoloških utjecaja postojećih hidromorfoloških

opterećenja
• mjere smanjenja utjecaja hidromorfoloških opterećenja redovitog održavanja

vodotoka koje obuhvaćaju zaštitu i obnovu bioraznolikosti te ciljnih stanišnih
tipova i vrsta Natura 2000.
2.2.1 Hidromorfološka opterećenja voda i hidromorfološki monitoring

Hidromorfološko opterećenje voda prati se provedbom monitoringa hidromorfološkog
stanja, koji uključuje pokazatelje što opisuju hidrološki režim, kontinuitet rijeke te one
koji opisuju morfološke uvjete na pojedinome vodnom tijelu.
Hidromorfološka opterećenja na vodotocima najčešće su posljedica gradnje i uporabe

potrebne infrastrukture za djelatnosti poput poljoprivrede, hidroenergije, obrane od
poplava i unutarnje plovidbe. Rjeđe se radi o infrastrukturi za potrebe zahvaćanja vode
za vodoopskrbu i javnu odvodnju.
Podatci o hidromorfološkim opterećenjima voda prikupljaju se u popisima i registrima

vlasnika/upravitelja vodnih/infrastrukturnih građevina i sustava od kojih su najvažniji
(PUVP 2016. – 2021.):
• podatci o regulacijskim i zaštitnim vodnim građevinama, građevinama za

melioracijsku odvodnju i sustavima obrane od poplava – prikupljaju se u
područnim i lokalnim organizacijskim jedinicama Hrvatskih voda i pohranjuju u
Informacijskom sustavu voda
• podatci o građevinama hidroenergetskih sustava – u nadležnosti Hrvatske

elektroprivrede
18
• podatci o unutarnjim vodnim putovima – u nadležnosti Uprave unutarnje

plovidbe Ministarstva mora, prometa i infrastrukture.
Ostale vodne i infrastrukturne građevine najvećim su dijelom u vlasništvu jedinica

lokalne i područne (regionalne) samouprave (građevine za navodnjavanje) i isporučitelja
vodnih usluga (zahvatne građevine, ispusti javne odvodnje).
Radi se o podatcima o fizičkim zahvatima u vodnom sustavu koji utječu na morfološke i/

ili hidrološke značajke vodnih tijela. Cjelovitost i pouzdanost prikupljenih podataka ra-
zlikuju se prema dijelovima vodnih područja, ovisno o načinu vođenja dokumentacije.
Prikupljeni podatci razvrstani su u tri grupe hidromorfoloških opterećenja, i to prema

dominantnom tipu hidromorfoloških promjena koje uzrokuju:
(1) F
IZIČKE Linijske vodne građevine i zahvati (nasipi, pojačanje i učvr-
PROMJENE DUŽ šćivanje obala, oblaganje korita i dna kamenom ili beto-
KORITA, OBALA nom, kanaliziranje i produbljivanje korita i sl.) dovode do
I INUNDACIJE nestajanja prirodnih varijacija u širini i dubini rijeke, ali i
u nizu fizičkih obilježja staništa, tipovima podloga, toku,
svojstvima taloženja i erozije itd., a kao rezultat toga nesta
ju specifična vodena staništa. Također, moguć je prekid
povezanosti između vodenih i kopnenih staništa riječne
doline, osobito u poplavnim područjima koja imaju važnu
ulogu u infiltraciji vode i prihranjivanju vodonosnika, kao
↘ SLIKA 2.2.2
Linijska građevina u
i u kontroli erozije, pronosa i taloženja nanosa i sl. Promje-
koritu (potok Čedanj) ne u uzdužnom i poprečnom profilu rijeke često utječu na
(Izvor: Elektroprojekt d. d.) povezanost s podzemnim vodama.
(2) P
OPREČNE Prisutnost poprečnih građevina (brana, ustava, pragova,
VODNE stepenica i sl.) ima znatne ekološke posljedice jer su sprije
GRAĐEVINE čeni prirodan protok vode i nanosa te migracije vodenih
organizama, što uzrokuje promjene stanišnih uvjeta i struk-
ture životnih zajednica uzvodno i nizvodno od pregrade.
Budući da mnoge vrste uvelike ovise o različitim stanišnim
značajkama, osobito za razmnožavanje, nužno im je slobod-
no uzdužno kretanje.
↓ SLIKA 2.2.3
Poprečna građevina (potok Kašina)
(Izvor: Oikon d. o. o.)
(3) KONTROLA Kontrola dinamike vodenog toka odnosi se na dijelove i dio-

DINAMIKE nice vodotoka koji su zbog različitih ljudskih djelatnosti izlo-
VODENOG ženi naglim promjenama dinamike tečenja (engl. hydropea-
TOKA king), usporavanju toka i sličnim promjenama, što dovodi do
znatnih promjena stanišnih uvjeta i mogućeg narušavanja
dobrog stanja vodnih tijela.
20
2.3 Ekološka mreža Natura 2000

Natura 2000 ekološka je mreža Europske unije, sastavljena od područja
važnih za očuvanje ugroženih vrsta i stanišnih tipova. Njezin su cilj oču-
vanje ili ponovno uspostavljanje povoljnog stanja više od tisuću ugrože-
nih i rijetkih vrsta te oko 230 prirodnih i poluprirodnih stanišnih tipova
(MINGOR 2021). Ekološka mreža Natura 2000 trenutačno se proteže na
više od 18% kopnenog teritorija EU–a te na više od 8% morskog teritorija
EU–a, što je čini najvećim sustavom zaštićenih područja u svijetu (EC
2021). Ekološka mreža Natura 2000 temelji se na direktivama EU–a:
1. Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30.

studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica (kodificirana verzija)
(SL L 20, 26. 1. 2010.) (dalje u tekstu: Direktiva o pticama)
2. Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju

prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL L 206, 22. 7. 1992.)
(dalje u tekstu: Direktiva o staništima).
Direktiva o pticama usvojena je 1979. godine, a njezin je cilj zaštititi sve

divlje ptice i njihova najvažnija staništa diljem EU-a. Ona ograničava
pojedine djelatnosti, poput držanja ili prodaje divljih ptica, te uvodi
zakonske mehanizme za regulaciju drugih aktivnosti poput lova, a kako
bi se osigurala njihova održivost. Ova Direktiva također iziskuje od svih
država članica EU-a da najvažnija područja za 194 ugrožene vrste i pod-
vrste te za sve ptice selice izdvoje kao područja Natura 2000 (engl. Special
Protection Area – SPA), posebno vodeći računa o močvarnim područjima od
međunarodne važnosti (MINGOR 2021; EC 2021). Do kraja 2021. godine u
EU je ukupna površina SPA iznosila 832.080 km2, od kojih su 527.569 km2
kopnene površine i 304.511 km2 morske površine (EEA 2021).
Direktivu o staništima EU je usvojila 1992. godine. Ona uvodi slične mje-

re zaštite europske flore i faune kao i Direktiva o pticama, no ne odnosi se
na ptice, već obuhvaća 1000 vrsta drugih taksonomskih skupina (biljaka,
sisavaca, gmazova, vodozemaca, riba, određenih skupina beskralješnja-
ka) te više od 230 stanišnih tipova (močvarnih, travnjačkih, šumskih,
morskih i drugih staništa). Za 218 stanišnih tipova s Dodatka I i za vrste
iz Dodatka II Direktive (294 životinjske vrste i 449 biljnih vrsta) države
članice predlažu Europskoj komisiji područja pSCI (engl. proposed Sites of
Community Importance), koja se nakon postupka vrednovanja i odobravanja
proglašavaju kao SCI (engl. Sites of Community Importance), a poslije utvrđi-
vanja potrebnih mjera očuvanja, koje prema potrebi uključuju odgova-
rajuće planove upravljanja, ta se područja proglašavaju SAC (engl. Special
Areas of Conservation). Kako bi se olakšao postupak ocjenjivanja prijedloga
pojedinih država članica i njihova sagledavanja šireg konteksta europske
prirode, kopno EU–a podijeljeno je u devet biogeografskih regija koje su
svaka za sebe karakteristične prema vegetaciji, klimi, topografiji i geo-
logiji. Granice regija utvrđene su tako da omogućuju praćenje trendova

očuvanja vrsta i staništa u sličnim uvjetima diljem Europe ne vodeći ra-
čuna o državnim granicama. Kroz Hrvatsku se protežu tri biogeografske
regije: alpska, kontinentalna i mediteranska (MINGOR 2021). Do kraja
2021. godine njihova ukupna površina u EU, utvrđena Direktivom o sta-
ništima (područja pSCI, SCI i SAC), iznosila je 945.785 km2 (od kojih su
590.131 km2 kopnene površine i 355.654 km2 morske površine).
Cilj upravljanja ekološkom mrežom Natura 2000 jest održavanje ili

poboljšanje povoljnog stanja očuvanosti ciljnih vrsta i stanišnih tipova
određenog područja. Istodobno, Natura 2000 podupire načelo održivog
razvoja te njezin cilj nije zaustaviti sveukupne razvojne aktivnosti, nego
da, naprotiv, postavi mjerila prema kojima će se one moći provoditi, a da
se pritom očuva bioraznolikost (MINGOR 2021).
Područja ekološke mreže Natura 2000 na prostoru Republike Hrvatske

utvrđena su Uredbom o ekološkoj mreži i nadležnostima javnih ustanova
za upravljanje područjima ekološke mreže (NN 80/19) (dalje u tekstu:
Uredba), a njihov pregled dostupan je na: http://www.bioportal.hr/
gis/. Ekološku mrežu čine: područja očuvanja značajna za ptice (POP),
područja očuvanja značajna za vrste i stanišne tipove (POVS), vjerojatna
područja očuvanja značajna za vrste i stanišne tipove (vPOVS) i posebna
područja očuvanja značajna za vrste i stanišne tipove (PPOVS). Ekološka
mreža Republike Hrvatske obuhvaća 36,8% kopnenog teritorija i 9,3%
teritorija mora, a sastoji se od 745 područja očuvanja značajnih za vrste
i stanišne tipove (uključujući vPOVS, POVS te PPOVS) te 38 područja oču-
vanja značajnih za ptice. Za područja očuvanja koja su značajna za ptice
Pravilnikom o ciljevima očuvanja i mjerama očuvanja ciljnih vrsta ptica
u područjima ekološke mreže (NN 25/20, 38/20) propisani su ciljevi očuva-
nja i mjere očuvanja ciljnih vrsta ptica u područjima ekološke mreže, kao
i načini njihove provedbe. Za područja očuvanja koja su značajna za vrste
i stanišne tipove ciljevi očuvanja i mjere očuvanja propisuju se Pravilni-
kom o ciljevima očuvanja i mjerama očuvanja ciljnih vrsta i stanišnih
tipova u područjima ekološke mreže (NN 111/2022).
Za upravljanje područjima ekološke mreže, temeljem Zakona o zaštiti pri-

rode (NN 80/13, 15/18, 14/19, 127/19), nadležne su javne ustanove za uprav-
ljanje zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže. Uredbom je
utvrđena nadležnost javnih ustanova za upravljanje i donošenje planova
upravljanja ekološkom mrežom. Osnovni način upravljanja područjem
ekološke mreže jest provođenje mjera očuvanja za ciljne vrste i stanišne
tipove, koje se ugrađuju u planove upravljanja područjima ekološke
mreže, ali i u planske dokumente gospodarenja prirodnim dobrima te
planove upravljanja strogo zaštićenim vrstama. Mjere očuvanja uzimaju
se u obzir i kod provedbe zahvata koji bi mogli utjecati na ciljeve očuvanja
pojedinog područja ekološke mreže.
22
Najvažniji mehanizam zaštite područja ekološke mreže jest postupak

ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu (OPEM) kojim se ocjenjuje
utjecaj strategija, planova, programa i zahvata koji mogu imati značajan
negativan utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mre-
že. Taj se postupak sastoji od: prethodne ocjene prihvatljivosti, glavne
ocjene prihvatljivosti te utvrđivanja prevladavajućega javnog interesa
i odobravanja zahvata uz kompenzacijske uvjete, a njime se osigurava
održivo iskorištavanje prostora i prirodnih dobara koje podrazumijeva i
očuvanje bioraznolikosti.
Područja očuvanja značajna

za vrste i stanišne tipove*
BIOGEOGRAFSKE REGIJE
Alpinska
↑ SLIKA 2.3.1
Mediteranska Područja posebne zaštite voda
namijenjena zaštiti vrsta i staništa
Kontinentalna – Područja očuvanja značajna za
vrste i stanišne tipove
* Prikazana samo područja koja su ujedno i (Izvor podataka: MINGOR 2020,
područja posebne zaštite voda izrada: Oikon d. o. o.)
Nadalje, područja posebne zaštite voda, u skladu sa ZOV-om, namijenjena su zaštiti

staništa ili vrsta gdje su održavanje ili poboljšanje stanja voda bitan element njihove
zaštite (Slika 2.3.1, Slika 2.3.2).
Područjima posebne zaštite voda obuhvaćena su područja ekološke mreže Natura 2000
koja su važna za očuvanje vrsta i stanišnih tipova ovisnih o vodenim ekosustavima. Cilj
je zaštite vodnog okoliša, prema PUVP-u, ispuniti dodatne standarde kakvoće i zahtjeve
u pogledu očuvanja područja posebne zaštite voda, utvrđenih prema posebnim propisi-
ma, u ovom slučaju prema ZZP-u i relevantnim podzakonskim aktima. Područja posebne
zaštite voda nalaze se u registru zaštićenih područja, čiji je sažetak obvezatni dio PUVP-a.
Područja očuvanja
značajna za ptice*
BIOGEOGRAFSKE REGIJE
Alpinska
↑ SLIKA 2.3.2
Mediteranska Područja posebne zaštite voda
namijenjena zaštiti vrsta i staništa
Kontinentalna – Područja očuvanja značajna
za ptice
*P
rikazana samo područja koja su ujedno i (Izvor podataka: MINGOR 2020,
područja posebne zaštite voda izrada: Oikon d. o. o.)
24
3
Program poslova
održavanja u
području zaštite
od štetnog
djelovanja voda
P R I RU ČN IK 3 / PROG R AM P OS LOVA O DR Ž AVAN JA U P O DRU Č J U Z AŠTITE O D ŠTE TN O G DJ E LOVAN JA VO DA 25
Hrvatske vode odgovorne su za upravljanje vodama u Republici Hrvatskoj. U do-

meni upravljanja vodama je i upravljanje rizicima od štetnog djelovanja voda,
koje, među ostalim, obuhvaća poslove vezane uz uređenje voda. Uređenjem voda
se u smislu ZOV-a smatra gradnja regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina,
gradnja građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju te poslovi održavanja
voda, sve u svrhu neškodljivog protoka voda.
Programom održavanja voda obuhvaćeni su radovi na uređenju voda koji služe

održavanju voda te se u smislu propisa koji uređuje jednostavne građevine i ra-
dove smatraju jednostavnim radovima. U skladu s propisima kojima se uređuje
zaštita prirode za program održavanja voda provodi se ocjena prihvatljivosti
za ekološku mrežu. Središnje upravno tijelo nadležno za poslove zaštite prirode
nadležno je za provedbu postupka ocjene prihvatljivosti programa održavanja
voda za ekološku mrežu te izdavanje uvjeta zaštite prirode. Ocjena prihvatljivo-
sti za ekološku mrežu i izdavanje uvjeta zaštite prirode za program održavanja
voda provodi se od 2012. godine.
Suradnja vodnog sektora i sektora zaštite prirode na programima održavanja

voda započela je 2011. godine. Tijekom priprema za provedbu ocjene prihvat-
ljivosti programa održavanja voda proveden je konzultacijski proces između
sektora vodnog gospodarstva i sektora zaštite prirode kroz niz radnih sastanaka
i radionica. Glavni rezultati te suradnje su definirani tipski radovi održavanja
voda te mjere očuvanja slatkovodnih ekosustava koje se propisuju kao uvjeti
zaštite prirode, a kojima je svrha izbjeći negativne učinke redovnog održavanja
voda na ekološku mrežu, ali i ukupnu bioraznolikost. Za 11 grupa tipskih radova
tadašnje je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode temeljem konzultacija sa sekto-
rom vodnog gospodarstva te niza primjera dobre prakse definiralo 70 tipiziranih
mjera očuvanja i preporuka koje se odnose na ukupnu bioraznolikost. Iz progra-
ma održavanja voda izuzeti su radovi koji se odnose na izgradnju novih vodnih
i regulacijskih građevina te hitne intervencije. Mjere očuvanja slatkovodnih
ekosustava definirane su temeljem primjera dobre prakse iz literature te kroz
26
suradnju i dogovor oba sektora. Ovakav je pristup prepoznala i Europska

komisija kao primjer dobre prakse provebe ocjene prihvatljivosti planskog
dokumenta za ekološku mrežu (Sabolić i sur. 2019; Sundseth i Roth 2013;
Sundseth K., ur. 2013).
Programom održavanja voda obuhvaćen je cijeli teritorij Republike Hr-

vatske te obuhvaća 34 branjena područja kojima upravlja šest vodnogos-
podarskih odjela. Do 2019. godine program održavanja voda se donosio
na godišnjoj razini te je obuhvaćao 3000 do 5500 lokacija, dok se od 2019.
godine donosi za četverogodišnje razdoblje, čime se značajno povećao
broj lokacija i opseg programom planiranih radova održavanja. Također,
s obzirom na to da nije postojao dokument kojim bi se pojasnili radovi
i propisani uvjeti zaštite prirode u provedbi programa održavanja voda,
odnosno primjeni mjera očuvanja tijekom cijelog ovog razdoblja (od
2012. godine do danas), pojavile su se poteškoće koje se odnose na razli-
čito tumačenje i neodgovarajuću primjenu propisanih mjera očuvanja,
čija posljedica mogu biti negativni učinci na bioraznolikost i ekološku
mrežu. To se primjerice odnosi na tumačenje tipskih radova, obuhvat i
način provođenja radova, korištenje primjerene vrste mehanizacije ovi-
sno o prisutnim vrstama, ali i nedovoljnu specifičnost mjera očuvanja
ovisno o tipu vodotoka ili biogeografskoj pripadnosti vodotoka (Sabolić
i sur. 2019). Zbog navedenog, prepoznata je potreba za praćenjem učin-
kovitosti primjene mjera očuvanja, za detaljnijom razradom i revizijom
sustava tipskih radova i mjera očuvanja te edukacijom svih dionika koji
sudjeluju u postupku ocjene prihvatljivosti programa, planiranju i pro-
vedbi radova održavanja te primjeni i praćenju primjene mjera očuvanja.
Kao odgovor na ove zahtjeve koji svoje uporište imaju i u Analizi stanja
prirode u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2008. – 2012. godine (Državni
zavod za zaštitu prirode 2014), osmišljen je i razrađen, u okviru projekta
„Razvoj okvira za upravljanje ekološkom mrežom Natura 2000“, element
„Praćenje učinkovitosti mjera očuvanja slatkovodnih ekosustava i izrada
Priručnika“, u okviru kojeg je izrađen ovaj priručnik.
3.1 Poslovi održavanja voda

Poslovi održavanja voda obuhvaćaju radove kojima se, u smislu očuvanja ili
poboljšanja stabilnosti postojećih vodnih građevina te osiguranja ili pobolj-
šanja protočnosti riječnih korita i inundacija, postiže pouzdana zaštita od
poplava i poželjno stanje uređenosti vodnoga režima te općenito djelotvorna
zaštita od štetnog djelovanja voda (Šimundić 2008).
U skladu s člankom 121. ZOV-a, poslovima održavanja voda smatraju se:
1. Održavanje prirodnih i umjetnih vodotoka i drugih voda:

čišćenje i uklanjanje nanosa, zemljani i slični radovi uređenja
i održavanja obala, zemljani radovi u inundacijskom području
manjeg opsega, krčenje i košnja raslinja, održavanje propusnosti
propusta i prijelaza preko vodotoka
2. Održavanje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina:

popravci na kruni i pokosima nasipa, krčenje, košnja i radovi na
vegetativnoj zaštiti vodnih građevina, popravci oštećenih dijelova
vodnih građevina
3. Održavanje građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju:

čišćenje, tehničko i vegetativno održavanje građevina i pojasa uz
građevine, zemljani radovi na manjim izmjenama na kanalskoj
mreži, održavanje izljeva ispusta drenažnih cijevi
4. Održavanje građevina za sprječavanje i otklanjanje erozija i

sprječavanje djelovanja bujica
5. Zaštitne mjere uzgoja i sječe drveća i drugog raslinja.
Hrvatske vode su standardizirale, odnosno tipizirale opise poslova te njiho-

ve svrhe u području redovitog održavanja voda. Standardizirani opisi poslo-
va po tipovima primjenjuju se u izradi programa održavanja voda u svim
ustrojstvenim jedinicama Hrvatskih voda koje rade na pripremi programa i
pripadajućih poslova.
Program održavanja voda obuhvaća radove održavanja na vodotocima I. i II.

reda. Popis voda I. reda, koji uključuje međudržavne vode, priobalne vode,
druge veće vode i kanale te bujične vode veće snage, odlukom utvrđuje Vlada
Republike Hrvatske (Odluka o Popisu voda 1. reda, NN 79/2010). Ostale povr-
šinske vode su vode II. reda.
Radovi održavanja voda se provode na prirodnim i umjetnim vodotocima

(kanali) te retencijskom ili akumulacijskom prostoru ako postoje duž vodo-
toka. Tipski radovi, prema vrstama unutar pojedine grupe tipskih radova,
obuhvaćaju radove u koritu vodotoka (dno, pokos), u inundaciji te u reten-
cijskom ili akumulacijskom prostoru. Programom su obuhvaćeni i radovi
na nasipima i drugim vodnim građevinama ili dijelovima vodnih građevina
te na prostoru pristupnih i servisnih putova.
28
Radovi održavanja voda su tipizacijom iz 2011. godine bili grupirani u 11 grupa poslova.
Međutim, od 2018. godine svi radovi, koji uključuju izgradnju novih manjih i jednostav-
nih regulacijskih i vodnih građevina u vodotocima i radovi na hitnim intervencijama,
nisu dio programa održavanja voda zbog zahtjeva proizašlih iz poštivanja ODV-a te iz
Direktive 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća o procjeni učinaka određenih javnih
i privatnih projekata na okoliš i Uredbe o procjeni utjecaja zahvata na okoliš (NN 61/14,
3/17), Prilog 3: „2.2. Kanali, nasipi i druge građevine za obranu od poplava i erozije obale“.
Slijedom toga je iz programa održavanja voda izuzet dio grupe 9. tipskih radova („9. Us-
postava funkcionalnog stanja voda obnovom ili izvedbom manjih i jednostavnih vodnih
i drugih građevina“, i to radovi koji se odnose na izvedbu novih građevina) i grupe 10.
tipskih radova („10. Uspostava nužne zaštite od štetnog i progresivnog djelovanja erozije
izvedbom manjih i jednostavnih regulacijskih gradnji u koritu vodotoka“). Naime, iako
se radilo o manjim građevinama (npr. izgradnja obaloutvrda do maksimalne duljine od
50 m), iz izgradnje više manjih istovrsnih objekata na pojedinom vodnom tijelu proizla-
zi rizik od izraženijeg ili potencijalno značajnog kumulativnog utjecaja te je za takve
objekte utvrđena obaveza provedbe postupka ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata
na okoliš i postupka prethodne ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu. Tipiza-
cija poslova održavanja voda koja je na snazi od 2018. godine uključuje 9 grupa tipskih
radova prikazanih u sljedećoj tablici (Tablica 3.1.1).
TABLICA 3.1.1 Tipizacija poslova održavanja obuhvaćenih programom održavanja voda
GRUPE TIPSKIH RADOVA OBUHVAĆENE

R.BR.
PROGRAMOM ODRŽAVANJA VODA
1. Uklanjanje otpadnog materijala
2. Uklanjanje naplavina
3. Uklanjanje nanosa
4. Uklanjanje vegetacije košnjom (trave, i/ili šaša, i/ili trske) i/ili krčenjem
(sitnijeg šiblja Ø < 5 cm i/ili grmlja)
5. Provedba selektivne sječe šiblja Ø > 5 cm i/ili stabala Ø > 10 cm (sa ili bez
uklanjanja i zbrinjavanja panjeva)
6. Uzgoj vegetacije zasijavanjem i sadnjom
7. Održavanje, odnosno popravci oštećenja postojećih vodnih i drugih

građevina bez mijenjanja gabarita građevine
8. Uspostava zaštite od štetnog djelovanja erozije obnovom regulacijskih

gradnji u koritu vodotoka (obnova postojećih gradnji bez mijenjanja
gabarita građevine)
9. Uspostava funkcionalnog stanja voda obnovom manjih i

jednostavnih vodnih i drugih građevina
Interventni poslovi (grupa „11. Uspostava funkcionalnog stanja voda i

vodnih građevina, za vrijeme i/ili neposredno nakon poplava – hitne inter-
vencije“), koji imaju za svrhu privremeno ili trajno sprječavanje štetnog
djelovanja voda u slučaju neposredne opasnosti za život ljudi ili imovinu,
također su izuzeti iz programa održavanja voda. Na interventne poslove
primjenjuju se odredbe ZZP-a (članak 8.) i odredbe ZZO-a (članak 174.).
Iz programa održavanja voda izuzeti su i sljedeći radovi:
1. Radovi koji se odnose na rukavce i mrtvice, budući da oni

predstavljaju vodene ekosustave od izuzetnog značaja za zaštitu
prirode (važna područja za razmnožavanje riba, gniježđenje
i prehranu ptica, skloništa više životinjskih svojti, zaštićeni
stanišni tipovi). Potrebno je kroz planske dokumente razraditi
mjere upravljanja te, ako je potrebno, planove restauracije.
2. Radovi na lokalitetima na kojima dolazi puzavi celer (Apium repens):

cijeli tok Slunjčice i Ličke Jesenice (VPD, BP 11: Područje malog
sliva Kupa), vrelo Gacke (JVP, BP 25: Područje malog sliva Lika) i
vrelo Rudnice (pritok Tounjčice, VPD, BP 11: Područje malog sliva
Kupa).
3. Radovi na lokalitetima u blizini cretnih staništa, budući da su

cretovi osjetljiva staništa koja mogu biti ugrožena radovima
održavanja (npr., ako bi se radovima poremetio hidrološki režim
područja). Potrebno je kroz planske dokumente razraditi mjere
upravljanja te, ako je potrebno, planove restauracije. Navedeno
se odnosi na sve lokalitete na kojima su rasprostranjeni stanišni
tipovi cretova (NKS C.1.).
3.2 Sustav mjera očuvanja slatkovodnih ekosustava

prema tipskim radovima
Svrha primjene mjera očuvanja je u najvećoj mogućoj mjeri izbjeći ne-
gativne učinke provedbe radova na živi svijet u vodotocima i prostoru
uz vodotoke omogućujući istovremeno postizanje učinkovite zaštite
od štetnog djelovanja voda.
Provođenje mjera očuvanja na pravilan način važno je da bi se održala

biološka i ekološka funkcionalnost pojedinog vodotoka, odnosno da bi se
održala funkcionalnost vodenih, kao i s njima povezanih kopnenih ekosu-
stava, gdje fizikalni, kemijski i ekološki procesi koji djeluju u prirodnoj
rijeci stvaraju mozaik staništa (Slika 3.2.1) i povoljne uvjete za velik broj
vrsta (Slika 3.2.2), a što je izravno povezano i s očuvanjem bioraznolikosti.
30
RIPARIJSKA VEGETACIJA
pruža hranu i zasjenu za vodene
organizme kao i stanište za
kopnene organizme.
ŠIROKI RIJEČNI KORIDOR s prirodnom

inundacijom podržava različite organizme
te povezuje staništa koja im služe kao
skloništa, za ishranu i migracije.
BAZENI su sklonište
za ribe i pojedine
vrste beskralješnjaka
ŠLJUNKOVITO-KAMENA tijekom malih voda.
PODLOGA je značajna kao
stanište za pojedine vrste
bentičkih beskralješnjaka.
BRZACI su stanište
za različite vrste
beskralješnjaka, koji su
Podvodno korijenje drveća 3
ujedno hrana za ribe.
pruža zaklon za ribe i
beskralješnjake te stabilizira
obale i sediment.
↑ SLIKA 3.2.1
Procesi koji djeluju u prirodnoj rijeci stvaraju različita (mikro)staništa i povoljne uvjete
za različite skupine organizama (lokacija: potok Mala Belica)
(Izvor: autor fotografije u pozadini Matej Faller, slikovni prikaz prilagođen prema: Addy i sur. 2016)
Izostanak primjene mjera očuvanja ili njihovo provođenje na neispravan

način prilikom izvođenja radova održavanja na vodotocima može imati
negativne učinke na bioraznolikost slatkovodnih ekosustava te s njima
povezanih kopnenih ekosustava. Primjerice, vegetacija u riparijskoj zoni
pruža utočište brojnim kopnenim i vodenim organizmima i osigurava
zasjenjenost vodnog tijela (čime se ublažavaju temperaturni ekstremi,
smanjuje evaporacija i sprječava porast primarne produkcije). Također,
riparijska vegetacija poboljšava kakvoću vode zadržavanjem sedimenta i
sprječavanjem ispiranja čestica tla, nutrijenata i polutanata s okolnih po-
vršina, prvenstveno poljoprivrednih, dok korijenje vegetacije stabilizira
obalu i korito čime smanjuje eroziju i sedimentaciju (Lončar i sur. 2017).
Uklanjanje vegetacije s pokosa i obala vodotoka i kanala bez primjene
odgovarajućih mjera očuvanja može dovesti do povećane erozije obala,
smanjenja mikrostaništa za životinjske vrste, porasta primarne produk-
cije, smanjenja zasjene i posljedično povećanja temperature vode u koritu. Povećanje

temperature u koritu (prema Wilkerson i sur. (2006) u Shilla i Shilla 2012) smanjuje
nosivi kapacitet vodotoka za kisik, povećava stopu organske dekompozicije i utječe na
stopu otpuštanja nutrijenata iz suspendiranih sedimenata. S time u vezi, uklanjanjem
šumskog pokrova s obala vodotoka dolazi do povećanja temperature vode (prema Horwitz
i sur. (2008) u Shilla i Shilla 2012), čime se raznolikost vrsta i ukupan broj bentičkih
organizama znatno smanjuje.
MRTVI TRUPCI
Puževi (npr. rod Physa)
Ličinke vodencvjetova (npr. rod Baetis)
Amfipodni rakovi (npr. rod Gammarus)
SITNI DETRITUS
Ličinke dvokrilaca (npr. rod Chironomus)
Ličinke vodencvjetova (npr. rod Baetis)
Izopodni rakovi (npr. vrsta Asellus
aquaticus)
PIJESAK
Školikaši (npr. rod Pisidium)
Ličinke vodencvjetova
(npr. rod Ephemera)
Ličinke tulara (npr. rod Sericostoma)
ŠLJUNAK
Ličinke obalčara (npr. rod Perlodes)
Ličinke tulara (npr. rod Silo)
KAMEN
MAHOVINA
Puževi (npr. rod Ancylus)
Ličinke vodencvjetova
(npr. rod Ecdyonurus)
Virnjaci (razred Turbellaria)
↑ SLIKA 3.2.2
Fizikalni, kemijski i ekološki procesi u rijekama dovode do razvoja mozaika (mikro)
staništa u vodenim ekosustavima. Na slici je prikazan mozaik staništa manje
tekućice i tipičnih vodenih vrsta koje dolaze na pojedinim mikrostaništima
(Autori: Elektroprojekt d. d. i Matej Kopecki, prema: Bostelmann 2008)
32
U nastavku je prikazano nekoliko primjera loše prakse provedbe radova održavanja vodo-
toka (Slika 3.2.3, Slika 3.2.4).
→ SLIKA 3.2.3 Primjer loše prakse:

rijeka Bednja - nakon provedbe radova
sječe drvenaste vegetacije uz izostanak
selektivne sječe i primjene mjera
očuvanja
(Izvor: Elektroprojekt d. d.)
→ SLIKA 3.2.4 Primjer loše prakse:

potok Tomašica nakon provedbe tipskog
rada uklanjanja vegetacije košnjom trave
i/ili šaša i/ili krčenjem sitnijeg šiblja
veličine Ø < 5 cm, bez primjene mjera
očuvanja (radovi košnje nisu provedeni
odgovarajućom mehanizacijom te je
umjesto tipskog rada košnje provedeno
profiliranje vodotoka)
Kako je prethodno opisano, kroz konzultacijski proces sektora vodnog

gospodarstva i sektora zaštite prirode definirani su tipski radovi, kao i
mjere očuvanja slatkovodnih ekosustava, koje se kroz postupak ocjene
prihvatljivosti propisuju kao uvjeti zaštite prirode s ciljem umanjenja
negativnih učinaka redovnih poslova održavanja voda na bioraznolikost.
Mjere očuvanja su tipizirane i organizirane u sustav prema grupama tip-
skih radova.
Sustav mjera očuvanja u svojoj je strukturi usklađen s osnovnim grupa-

ma tipskih radova. Kao rezultat ranije opisanog konzultacijskog procesa
provedenog tijekom 2011. godine za potrebe ocjene programa održavanja
voda utvrđen je popis mjera očuvanja za pojedinu grupu tipskih radova,
a sve sa svrhom očuvanja slatkovodnih staništa i povoljnih stanišnih
uvjeta za vrste vezane uz njih. U tu svrhu je osmišljen i šifrarnik koji
mjere očuvanja kategorizira u 7 grupa, pri čemu su mjere očuvanja ozna-
čene početnim slovima „A.“ – „F.“ i „P“. Kod svake grupe tipskih radova,
osim glavnih mjera vezanih za taj tipski rad (oznake mjera „A.“ – „E.“),
propisuju se ovisno o vrsti tipskog rada (radovi na vodotoku, kanalu,
inundaciji, retenciji/akumulaciji, nasipu, vodnoj građevini, bujici, itd.)
i njegovoj lokaciji, opće mjere (oznake mjera „F.“ i „P.“). U programu
održavanja voda se ovisno o lokaciji te prisutnosti pojedinih vrsta i sta-
ništa po potrebi dodaju i dodatne mjere (označene zvjezdicom) koje nisu
navedene kao standardne mjere za pojedini tipski rad.
Tijekom izrade ovog priručnika, kroz konzultacije s dionicima izravno uklju-

čenima u proces izrade i provedbe programa održavanja voda, iskustva nad-
ležnih institucija u području zaštite prirode te na temelju rezultata praćenja
učinkovitosti mjera očuvanja slatkovodnih ekosustava napravljena je revizi-
ja do sad primjenjivanih mjera očuvanja, u smjeru njihove veće specifičnosti
u pogledu:
1. značajki vodnih tijela koja su obuhvaćena programom održavanja

voda (geografski položaj, hidrografska obilježja i dr.)
2. značajki vrsta i staništa koji su utjecani radovima održavanja voda.

34
4
Mjere očuvanja
slatkovodnih
ekosustava
P R I RU ČN IK 4 / M J E R E O Č U VAN JA S L ATKOVO DN I H E KOS U STAVA 35
U ovom poglavlju dan je pregled mjera očuvanja slatkovodnih ekosustava koje

se standardno (uobičajeno) propisuju za provođenje tipskih radova održavanja
voda. Tipski radovi koji su izuzeti iz programa održavanja voda nisu obrađeni
(grupe tipskih radova 10. i 11. te dio grupe 9, koji se odnosi na izvedbu novih
građevina; za pojašnjenje v. poglavlje 3.1 Poslovi održavanja voda). S obzirom
na to da se mjere očuvanja propisuju kao uvjeti zaštite prirode, sve mjere koje se
propišu su obvezujuće.
U nastavku je dan pregled općih mjera očuvanja (F.) i (P.), u sklopu poglavlja
4.1 Opće mjere očuvanja slatkovodnih ekosustava, izuzev općih mjera koje
se propisuju u svrhu očuvanja povoljnog stanja staništa za vrste i taksonomske
skupine organizama koje su vezane uz vodotoke.
Mjere očuvanja koje se propisuju specifično za tipske radove (poglavlje 4.2 Mjere
očuvanja za tipske radove održavanja voda) predstavljene su slikovnim prika-
zima primjerenog načina izvođenja tipskih radova u skladu s mjerama očuva-
nja, uz dodatna objašnjenja. Za pojedine mjere očuvanja slikovno su prikazani
primjeri dobre i primjeri loše prakse.
Mjere očuvanja slatkovodnih ekosustava (kao dio općih mjera iz skupina F. i

P.) kojima je cilj očuvati ili stvoriti povoljne ekološke uvjete za slatkovodne or-
ganizme usko ekološki vezane uz vodotoke i njihova staništa obrazložene su u
poglavlju 4.3 Mjere očuvanja povoljnih stanišnih uvjeta za biljne i životinjske
vrste. Uz specifične mjere očuvanja dani su slikovni prikazi čija je svrha projek-
tantima, izvođačima radova i nadzornim inženjerima na vodotocima pomoći u
razumijevanju i prepoznavanju obilježja skupina organizama koje su obuhvaće-
ne mjerama i značajki njihovih staništa.
36
Pojedine mjere za tipske radove košnje i sječe (iz grupa B. i C.) su

gradacijskog karaktera. Gradacijski karakter imaju sljedeće mjere:
• B.2. – B.4., za košnju vegetacije na pokosima, obali i u inundacijskom

području
• B.8. – B.9., za košnju vodene vegetacije
• C.1. – C.4., za selektivnu sječu.
Premda se za radove košnje ili sječe na pojedinoj lokaciji propisuje cijeli set
mjera iz B. ili C. grupe mjera očuvanja, od gore navedenih gradacijskih mjera
primjenjuje se ona mjera koju je moguće primijeniti ovisno o stanju na terenu
na pojedinoj lokaciji izvođenja radova. Cilj takvog pristupa je ispuniti zahtjeve
za obranom od poplava uz što manji negativan učinak na bioraznolikost. Odlu-
ku koja će mjera biti primijenjena donose mjerodavni djelatnici Hrvatskih voda
na terenu ovisno o situaciji na pojedinoj lokaciji (tip vodotoka, rizici u pogledu
obrane od poplava, odnosno potreba za osiguravanjem protočnosti vodotoka).
Poželjno je ostvariti suradnju sa stručnom službom nadležne JU te prema potrebi
i ovisno o propisanim mjerama prije provedbe radova obići lokacije radi usugla-
šavanja koja će se mjera primijeniti i na koji način.
4.1 Opće mjere očuvanja slatkovodnih ekosustava
4.1.1 Opće mjere očuvanja

Opće mjere očuvanja propisuju se za sve ili za pojedine tipske radove te
ovisno o lokaciji izvođenja radova s ciljem smanjenja ili sprječavanja
utjecaja na prirodna staništa (osobito ugrožene i rijetke stanišne tipove,
ciljne stanišne tipove područja ekološke mreže Natura 2000 te pogodna
staništa za strogo zaštićene vrste i ciljne vrste područja ekološke mreže
Natura 2000). Opće se mjere propisuju s ciljem da se obuhvat radova sve-
de na nužan kako bi radovi ispunili svoju ulogu u zaštiti od štetnog djelo-
vanja voda, uz istovremeno očuvanje bioraznolikosti. Ovim se mjerama
također osigurava korištenje mehanizacije kojom se minimalno oštećuju
staništa i prirodna vegetacija unutar obuhvata radova te sprječava nepo-
trebno oštećivanje prirodnih staništa izvan obuhvata i predviđenih gaba-
rita radova. Svrha ovih mjera je također omogućiti i uspostaviti nadzor
inspekcijskih i stručnih službi prilikom izvođenja radova, ali i osigurati
prethodnu komunikaciju i suradnju osoba odgovornih za planiranje i
izvođenje radova sa stručnim službama JU-a.
Opće mjere očuvanja obuhvaćaju:
1. preventivne mjere kojima se sprječava onečišćenje vodotoka, obalnog pojasa,

podzemnih voda i tla te mjere organizacije radnog pojasa i pristupa lokaciji
izvođenja radova
2. mjere vezane uz očuvanje specifičnih vodenih, vlažnih i močvarnih staništa
3. mjere kojima se vrijeme izvođenja radova usklađuje s razdobljima ključnim

za životne cikluse vrsta vezanih uz vodena staništa
4. preventivne mjere sprječavanja unosa i mjere suzbijanja širenja invazivnih

stranih vrsta
5. mjere vezane uz suradnju s JU te informiranje nadležnih institucija u svrhu

inspekcijskog i stručnog nadzora.
Opće mjere očuvanja (F.)
F.1.* Provesti postupak ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu.
→ V. poglavlje 4.2.8 Postupanje kod primjene mjere F.1. i provedbe tipskih radova izuzetih
iz programa održavanja voda za više informacija o primjeni mjere.
F.2. Najkasnije dva tjedna prije početka radova ili dostavom godišnjeg dinamič-
kog plana za sve radove (uz obvezu naknadnog obavještavanja o eventualnim
izmjenama) o planiranim radovima obavijestiti inspekciju zaštite prirode i
nadležne javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima i područjima
ekološke mreže. Po potrebi omogućiti obilazak terena prije, tijekom i/ili po
završetku radova.
F.3. Izraditi fotografsku dokumentaciju područja prije i nakon izvođenja radova

te je na zahtjev dostaviti nadležnoj javnoj ustanovi, inspekciji zaštite prirode
i Ministarstvu.
F.4. U slučaju nailaska na strogo zaštićene vrste i njihove nastambe (npr. gnijezda
ptica, ostale životinjske nastambe, ozlijeđene ili uginule strogo zaštićene vr-
ste) potrebno je obustaviti radove u blizini nalaza, odmah izvijestiti nadležne
javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima i područjima ekološke
mreže, inspekciju zaštite prirode i Ministarstvo te dalje postupati u dogovoru
s ovim institucijama.
F.8. Provoditi sve mjere zaštite vodotoka od zagađenja. Svaku manipulaciju naf-
tom, naftnim derivatima, uljima i mazivima provoditi samo na mjestima
udaljenim od vodotoka uz odgovarajuće mjere opreza.
F.9. Radove održavanja u koritu vodotoka izvoditi u uzvodnom smjeru, kako bi

se izbjeglo sekundarno uznemiravanje i ugrožavanje faune koja se kreće
nizvodno.
* Mjere koje se, prema potrebi, propisuju na specifičnim lokacijama.

38
F.10. Gdje je moguće, izvoditi radove te koristiti mehanizaciju na način da se mi-

nimalno utječe na dno vodotoka (npr. plovnim bagerima, s kopna pomoću
hidrauličkih bagera dugog dohvata, kod košnje u koritu vodenim kosilicama
koje ne dotiču dno ili ručnom košnjom).
→ V. prilog 6.2 Prijedlog mehanizacije za održavanje vodotoka za više informacija o primje-
ni mjere.
F.13.* Ne zadirati radnim strojevima u zonu morske obale, u cilju očuvanja njene
morfologije i specifičnih stanišnih uvjeta.
F.14.* Ne zadirati radnim strojevima na prostore sedrenih barijera i vodopada kako

bi se očuvala njihova morfologija i specifični stanišni uvjeti.
F.24.* Po izvođenju radova kojima dolazi do ogoljenja tla na pokosu kanala i u inun-
dacijskom području pospješiti obnovu vegetacijskog pokrova zasijavanjem i
sadnjom. Sadnju drveća obavljati isključivo zavičajnim vrstama regionalnog
područja.
→ V. poglavlje 4.2.6 Uzgoj vegetacije zasijavanjem i sadnjom za više informacija o primjeni
mjere.
F.34.* Prilikom izvođenja radova ograničiti kretanje mehanizacije u najvećoj mo-

gućoj mjeri na postojeće pristupne putove i nužni uski radni pojas.
F.35.* Izvođenjem radova ne smije se poremetiti hidrološki režim okolnih vlažnih

staništa.
F.36.* Uz korito vodotoka ostaviti vegetacijski pojas u širini najmanje 2 m ako to

dozvoljava širina javnog vodnog dobra, a u protivnom ostavljati vegetacijski
pojas u najvećoj mogućoj širini.
→ V. poglavlje 4.2.4 Uklanjanje vegetacije košnjom (trave, i/ili šaša, i/ili trske) i/ili krče-
njem (sitnijeg šiblja Ø < 5 cm i/ili grmlja) za više informacija o primjeni mjere.
F.38.* Radove izvoditi bez upotrebe teške mehanizacije (primjerice ručnom pilom,
motornom pilom i sl.).
F.39.* Radove izvoditi isključivo u sušnom periodu kada je korito vodotoka u pot-
punosti suho. Prilikom provođenja radova potrebno je izbjegavati zaostale
lokve.
F.40.* Prije izvođenja radova kontaktirati nadležnu javnu ustanovu za upravlja-

nje zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže, radove provoditi
u dogovoru/suradnji s nadležnom javnom ustanovom te po potrebi obaviti
zajednički obilazak terena.
F.41. Uklanjanje drvenaste vegetacije u svrhu omogućavanja pristupa radnika i

mehanizacije vodotoku svesti na najmanju moguću mjeru, a za pristup kori-
stiti u najvećoj mogućoj mjeri postojeće pristupne putove.
F.42. Ako je za potrebu izvođenja predmetnih radova uklonjena drvenasta vegeta-

cija i/ili napravljen novi pristupni put, nakon završetka radova na tim loka-
cijama provesti sanaciju uklanjanjem pristupnih putova te sadnjom sadnica
zavičajnih drvenastih vrsta regionalnog područja ili dopuštanjem obnove
prirodne vegetacije.
4.1.2 Opće mjere očuvanja povoljnog stanja prirodnih staništa

Opće mjere očuvanja povoljnog stanja prirodnih staništa (P. grupa mjera očuvanja) daju
se za sve tipske radove, ali i ovisno o pojedinoj lokaciji izvođenja radova održavanja, u
svrhu očuvanja povoljnih uvjeta staništa i sprječavanja uznemiravanja i stradavanja
vrsta duž vodotoka.
Opće mjere očuvanja povoljnog stanja prirodnih staništa obuhvaćaju:
1. načine provedbe pojedinih tipskih radova, npr. P.1. – P.6. ponajprije se odnose
na i uobičajeno se propisuju za tipske radove košnje (iako nije isključeno da se
propišu i za neki drugi tipski rad, ovisno o specifičnosti pojedine lokacije)
2. razdoblja u godini za provedbu radova održavanja voda s ciljem da se izbjegnu

radovi u razdobljima najveće osjetljivosti pojedinih taksonomskih skupina (npr.,
vodozemci i ptice)
3. dodatne mjere za očuvanje povoljnih staništa za pojedine taksonomske skupine

(npr., leptiri, vodozemci, ptice).
Opće mjere očuvanja povoljnog stanja prirodnih staništa (P.)
P.1. Provoditi kasnu košnju u razdoblju od 15. kolovoza kako bi se omogućilo

neometano gniježđenje travnjačkih vrsta ptica i odvijanje životnih ciklusa
travnjačke vegetacije, leptira te općenito travnjačke faune.
P.2. Uz obavezno provođenje mjere B.2., riparijsku vegetaciju je potrebno ostav-

ljati nepokošenom u širini od 10 m ili šire uz svaku obalu, gdje to dopušta
širina inundacije.
40
P.3. Postaviti što veću moguću visinu košnje (barem 8 cm od tla).
P.4. Pokošenu vegetaciju ostaviti na tlu nekoliko dana kako bi poslužila kao
zaklon životinjama dok ne pronađu novo prikladno stanište u okolnim
područjima.
P.5. Kada se provode dvije košnje u vegetacijskom razdoblju, košnju/krčenje

kanala ne provoditi istodobno na obje strane obale, već naizmjenično (npr.
jednu stranu pokosa i obale pokositi u razdoblju prve košnje, a drugu stranu
pokosa i obale u razdoblju druge košnje). Na taj način će se sačuvati bolje ra-
zvijena vegetacija uz barem jednu obalu tijekom pojedinog razdoblja košnje.
P.6. Na područjima gdje nije moguće ostavljati 2 m obalne vegetacije nepokoše-

nim jer se radi o obližnjim privatnim parcelama, nastojati u dogovoru s vla-
snikom parcele posaditi zavičajno drveće regionalnog područja (johe, vrbe
i sl.) i/ili zasijati travu u svrhu stabilizacije pokosa i zasjenjenja vodotoka.
P.7. Radove ne provoditi od 1. ožujka do 1. srpnja zbog mrijesta vodozemaca.
↑ SLIKA 4.1.1
Mrijest vodozemaca: ↖ lijevo žuti mukač Bombina variegata (Autor: Ivona Burić)
i ↗ desno šumska smeđa žaba Rana dalmatina (Autor: Boris Lauš)
P.9. Radove u koritu izvoditi u razdoblju od 15. kolovoza do 31. ožujka kako bi se
omogućilo neometano gniježđenje ptica.
P.10. U suradnji s javnim ustanovama na kartografskim prikazima utvrditi po-

sebno značajne dionice na kojima će prethodno biti izvršen stručni pregled
od strane ornitologa, kako bi se utvrdile lokacije kolonija i gnijezda strogo
zaštićenih vrsta ptica te se također izbjeglo naknadno prekidanje radova ili
eventualna stradavanja strogo zaštićenih vrsta.
P.11. Uz poljoprivredne površine održavati obalni vegetacijski pojas u širini barem

2-3 m te ako on ne postoji, obnoviti vegetaciju sadnjom zavičajnim vrstama
regionalnog područja kako bi se spriječilo ispiranje nutrijenata i onečišću-
jućih tvari s poljoprivrednih površina te tako popravila i očuvala povoljna
kvaliteta vode.
→ V. poglavlje 4.2.6 Uzgoj vegetacije zasijavanjem i sadnjom za više informacija o pri-
mjeni mjere.
P.12. Prilikom izvođenja radova nije dopušteno kretanje mehanizacije po vlažnim

staništima te je potrebno očuvati sve veće lokve i stajaće vode (primjerice
stara pozajmišta) na području ili u blizini zahvata .
(!) Mjere očuvanja P.1., P.2. i P.3. ne primjenjuju se istovremeno na istoj lokaciji
ili dionici vodotoka na kojoj se primjenjuje mjera B.7.
Mjerom B.7. dopušta se na lokacijama/dionicama vodotoka, gdje su rasprostra-

njene sastojine invazivnih stranih biljnih vrsta, košnja ili krčenje prema potrebi
i više puta godišnje.
Ipak, savjetuje se djelatnicima Hrvatskih voda da se u pogledu metoda i dinami-

ke uklanjanja sastojina invazivnih stranih biljnih vrsta prethodno konzultiraju
sa stručnom službom nadležne JU.
42
4.2 Mjere očuvanja za tipske radove održavanja voda
4.2.1 Uklanjanje otpadnog materijala

Svrha primjene mjera očuvanja kod izvođenja tipskog rada: Ovi tipski radovi služe
redovnom održavanju u cilju uređenja i čišćenja vodotoka, inundacije, retencijskog ili
akumulacijskog prostora te osiguranja njihove protočnosti, kao i za osiguranje funkcio-
nalnosti i pristupa vodnim građevinama. S aspekta zaštite prirode radovi na uklanjanju
otpadnog materijala su sami po sebi svrhoviti i poželjni te se za njih ne propisuju mjere
očuvanja. Međutim, s obzirom na to da provedba tipskog rada uklanjanja otpadnog ma-
terijala može zahtijevati korištenje mehanizacije i strojeva, kao i osiguranje pristupa
strojeva vodotoku, mjerama očuvanja koje se iznimno propisuju na pojedinim osjetlji-
vim lokacijama svrha je osigurati da se radovi provedu na što manje invazivan način, uz
minimalno uznemiravanje prisutnih vrsta vezanih uz vodotoke i oštećivanje prirodnih
(mikro)staništa.
TABLICA 4.2.1 Tipski radovi uklanjanja otpadnog materijala
Mjere očuvanja
Vrste tipskih radova redovnog održavanja voda I. i
Br. slatkovodnih
II. reda, odnosno preventivne obrane od poplava
ekosustava¹
1. Uklanjanje otpadnoga materijala
1.1. Uklanjanje otpadnog materijala iz korita vodotoka Bez uvjeta i mjera
1.2. Uklanjanje otpadnog materijala iz kanala Bez uvjeta i mjera
1.3. Uklanjanje otpadnog materijala iz inundacije Bez uvjeta i mjera
1.4. Uklanjanje otpadnog materijala iz retencije ili Bez uvjeta i mjera

akumulacije
1.5. Uklanjanje otpadnog materijala s nasipa i/ili s Bez uvjeta i mjera

područja uz vodne građevine
1
Ovisno o:
− lokaciji izvođenja radova
− osjetljivosti pojedine lokacije
− potencijalnom prisustvu neke ugrožene, strogo zaštićene ili ciljne vrste
i stanišnog tipa područja ekološke mreže Natura 2000
mogu se propisati dodatne mjere očuvanja, primjerice za pojedinu vrstu ili stanišni tip, kao i obaveza
izvođenja tipskog rada u suradnji s nadležnom JU-om.
↑ SLIKA 4.2.1 Krupni otpad uz vodotoke. Slika lijevo: inundacija rijeke Save nizvodno od Zagreba
(Izvor: Oikon d. o. o.), slika desno: potok Vranić (Izvor: Elektroprojekt d. d.)
4.2.2 Uklanjanje naplavina

Naplavinama se smatraju mrtvo drvo, granje, srušena i polegnuta stabla
koja voda može prenijeti kroz korito rijeke. Ovaj tipski rad ne podrazu-
mijeva uklanjanje nanosa (v. poglavlje 4.2.3 Uklanjanje nanosa).
Svrha primjene mjera očuvanja kod izvođenja tipskog rada: Odlaga-

nje mrtvih stabala i granja u vodotoku posljedica je prirodnih procesa,
poput djelovanja vjetra, starenja drveća i erozije. Velika stabla i grane
nakupljaju na sebi sitniji drveni i biljni materijal te organski detritus.
Takve strukture (nakupine) mrtvog drvenog materijala i detritusa utječu
na morfologiju vodotoka povećavajući raznolikost mikrostaništa stva-
ranjem mjesta različite brzine strujanja vode i protoka. Vodotoci bogati
naplavinama mrtvog drveta imaju veću bioraznolikost i bogatiji riblji
fond zbog veće dostupnosti pogodnih staništa (skloništa slatkovodnoj
fauni pred predatorima, mrijestilišta i zimovališta riba i drugih slatko-
vodnih organizama) te nakupljanja organskog materijala kao važnog
izvora hrane za beskralješnjake, koji su važni kao hrana za ribe (Siemens
i sur. 2009). Naplavine su važno stanište za vodene beskralješnjake koji
tu nalaze sklonište, izvor hrane, mjesto za polaganje jajašaca, mjesto za
pričvršćivanje i slično (Siemens i sur. 2009).
44
TABLICA 4.2.2 Tipski radovi uklanjanja naplavina i mjere očuvanja koje se za njih propisuju
Vrste tipskih radova redovnog

Mjere očuvanja
Br. održavanja voda I. i II. reda, odnosno
slatkovodnih ekosustava1
preventivne obrane od poplava
2. Uklanjanje naplavina
2.1. Uklanjanje naplavina iz korita vodotoka A.1., F.2., F.4., F.5., F.6., F.7.,
F.8., F.9., F.10., F.41., F.42.
2.2. Uklanjanje naplavina iz kanala Bez uvjeta i mjera
2.3. Uklanjanje naplavina iz inundacije P.12., F.41., F.42.
2.4. Uklanjanje naplavina iz retencije ili F.2., F.4., F.5., F.6., F.7., F.8.,
akumulacije F.41., F.42.
2.5. Uklanjanje naplavina s nasipa Bez uvjeta i mjera
2.6. Uklanjanje naplavina s vodnih građevina F.41., F.42.

i/ili s područja uz vodne građevine
1
Ovisno o:
↑ SLIKA 4.2.2 Naplavine u vodotoku Žumberačka reka

MJERE OČUVANJA ZA GRUPU TIPSKIH RADOVA

UKLANJANJA NAPLAVINA (A.)
MJERA A.1.
Naplavine mrtvog drveta, srušena ili polegnuta stabla ostavljati u vodotocima. Ako
ometaju tok vode, premjestiti ih ili okrenuti u smjeru tečenja vode. Uklanjati ih iz vo-
dotoka samo gdje je nužno zbog obrane od poplava.
← SLIKA 4.2.3
Primjer primjene mjere A.1.: naplavine se
uklanjanju samo ondje gdje je nužno radi
obrane od poplava i zaštite infrastrukture;
na slici se vidi nakupina naplavina na
stupu mosta
Ako je nužno provoditi tipski rad, treba ga, po mogućnosti, provoditi

(!) NAPOMENE
UZ PRIMJENU točkasto ili na manjim potezima.
MJERE A.1.
Pri izradi programa održavanja vodotoka, uz pojedinu lokaciju izvođe-
nja radova treba navesti radi li se o uklanjanju naplavina na točkastim
lokacijama ili na kraćim potezima vodotoka.
Odluku o nužnosti uklanjanja naplavina donosi mjerodavni djelatnik

Hrvatskih voda na terenu, ovisno o situaciji na pojedinoj lokaciji (obi-
lježja vodotoka, rizici s obzirom na obranu od poplava).
Naplavine mrtvog drveta (osobito srušena stabla) potrebno je, ako ometaju tok vode,
okrenuti u smjeru tečenja vode, najbolje usporedno s obalom ili pod kutom u odnosu
prema obali. Mogućnost postavljanja srušenih stabala pod kutom u odnosu prema obali
ovisi o tipu vodotoka i njegovoj veličini. Za velike se vodotoke (npr., Sava, Drava i dr.)
preporučuje kut od 45°.
Ako se zbog mase i oblika strukture ne može osigurati stabilan položaj u vodotoku, tre-
balo bi primijeniti metodu „sidrenja“ mrtvog stabla, pri čemu se, ovisno o situaciji na
terenu (vrsti i veličini vodotoka, strukturi obale i dna, veličinama protoka i dr.), može
rabiti više metoda:
• povezivanje stabla čeličnim sajlama (žicama) za čvrste točke na obali

46
• učvršćivanje stabla čeličnim šipkama za obalu ili dno
• učvršćivanje stabla između stijena u koritu, ako su prisutne
• ukopavanje jednog kraja stabla u obalu
• sidrenje betonskim ankerima u koritu rijeke.
PRIMJERI DOBRE PRAKSE:

NAČINI POSTAVLJANJA I UČVRŠĆIVANJA
NAPLAVINA MRTVOG DRVETA U KORITU
↑ SLIKA 4.2.4 ↑ SLIKA 4.2.5

Okretanje naplavina drveta u smjeru tečenja vode pod Primjer učvršćivanja
kutom u odnosu prema obali (kod velikih vodotoka poput, mrtvog stabla
npr. Save i Drave, preporučuje se kut od 45°) čeličnim sajlama
(Autor: Matej Kopecki, prema: Macomb County Public Works Office, n.d.) (Izvor: Paulus 2015)
← SLIKA 4.2.6
Postavljanje trupaca pod
kutom u odnosu prema obali
(Izvor: Verein zur Revitalisierung
der Haseauen e.V., mrežne
stranice 2022)
→ V. poglavlje 5. Izvori podataka za dodatne informacije o primjeni mjere za tipski rad uklanjanja
naplavina te metodama postavljanja i učvršćivanja naplavina mrtvog drveta u koritu.
4.2.3 Uklanjanje nanosa

Nanos uključuje čestice sedimenta koje su nastale erozijom korita i obale vodotoka ili
su dospjele u vodotok s okolnog tla te su se istaložile na pogodnim mjestima duž toka.
Razlikuje se vučeni nanos koji se kreće dnom korita te suspendirani koji se nalazi u
stupcu vode te se kreće zajedno s vodom. Nanosi mogu biti od sitnog pijeska i mulja s
organskom tvari do manjeg i većeg kamenja.
Svrha primjene mjera očuvanja kod izvođenja tipskog rada: Voda kontinuirano nosi
čestice sedimenta nizvodno te se one razmještaju i talože na dnu korita, u riječnim za-
vojima i sporije tekućim dijelovima toka kao nanos. Mikrostaništa nastala taloženjem
sedimenta su važna za razvoj vodenih biljnih vrsta te za vodene beskralješnjake i ribe
koji u i/ili na nanosima nalaze izvor hrane te mjesto za polaganje jajašaca. Stoga se ukla-
njanjem nanosa (osobito površinskog sloja) gubi mikrostanište za brojne organizme i
njihove razvojne stadije. Uklanjanjem nanosa uklanja se i dio dna pokriven detritusom,
odnosno organskim materijalom koji ima važnu funkciju u hranidbenom lancu. Na pje-
skovitim i šljunčanim nanosima u koritu mogu se nalaziti gnijezda ptica te beskralješ-
njaci koji obitavaju na takvim staništima. Uklanjanje nanosa u dijelu vodotoka utječe
na količinu nanosa koji može biti transportiran nizvodno ili koji će se taložiti u koritu,
na obali i zavojima. Smanjenje količine sedimenta koji se odnosi nizvodno utječe na mo-
gućnost formiranja mikrostaništa potrebnih za održavanje biljnih i životinjskih vrsta
koje obitavaju u ili na takvim (mikro)staništima. Ako se uklanjanjem nanosa profilira
korito, ono se često produbljuje što za posljedicu može imati sniženje razina podzemnih
voda u zaobalju i negativne učinke na vegetaciju i staništa hidrološki ovisnih o vodnom
režimu vodotoka uz koji se nalaze.
TABLICA 4.2.3 Tipski radovi uklanjanja nanosa i mjere očuvanja koje se za njih propisuju
Vrste tipskih radova redovnog održavanja voda I.

Mjere očuvanja
Br. i II. reda, odnosno preventivne obrane od
slatkovodnih ekosustava1
poplava
3. Uklanjanje nanosa
3.1. Uklanjanje nanosa iz korita vodotoka A.2., F.2., F.3., F.4., F.5.,
F.6., F.7., F.8., F.9., F.10.,
F.41., F.42.
3.2. Uklanjanje nanosa iz kanala Bez uvjeta i mjera
3.3. Uklanjanje nanosa iz inundacije P.12., F.41., F.42.
3.4. Uklanjanje nanosa iz korita bujičnih tokova A.2., F.2., F.3., F.4., F.5.,
F.6., F.7., F.8., F.9., F.10.,
F.41., F.42.
3.5. Uklanjanje nanosa iz retencija ili akumulacija A.2., F.2., F.4., F.5., F.6.,
F.7., F.8., F.41., F.42.
48
3.6. Uklanjanje nanosa s vodnih građevina i/ili F.41., F.42.

područja uz vodne građevine
1
Ovisno o:

UKLANJANJA NANOSA (A.)
MJERA A.2.
Nanos se može uklanjati samo gdje je to nužno, odnosno mjestimično na odsjecima

vodotoka gdje otežava protočnost predstavljajući opasnost za zdravlje i imovinu ljudi, a
u protivnom ostavljati korito u prirodnom stanju.
← SLIKA 4.2.7 Primjer primjene mjere A.2.:

nanos se uklanja samo ako je to nužno i ondje
gdje otežava protočnost stvarajući opasnost
za zdravlje i imovinu; taloženje sedimenta uz
most može povisiti rizik od poplave
(Izvor: Scottish Environment Protection Agency 2010)
NANOS SE UKLANJA DUŽ SREDIŠNJE LINIJE KORITA U KORITU SE BOČNO FORMIRA NADVIŠENJE KOJE
SLUŽI OČUVANJU VODENIH STANIŠTA I VEGETACIJE
UZ OBALE
↑ SLIKA 4.2.8 Primjer dobre prakse uklanjanja nanosa u umjetnim vodotocima (kanalima)
(Autor: Beatrica Perkec, prema: Scottish Environment Protection Agency 2009)
. poglavlje 5. Izvori podataka za dodatne informacije o primjeni mjere očuvanja za tipski rad uklanja-
→V
nja nanosa.
Odluku o nužnosti uklanjanja nanosa donosi mjerodavni djelatnik

(!) NAPOMENE
UZ PRIMJENU Hrvatskih voda na terenu ovisno o situaciji na pojedinoj lokaciji (obi-
MJERE A.2. lježja vodotoka, rizici s obzirom na obranu od poplava).
Pri izradi programa održavanja vodotoka uz pojedinu lokaciju izvođe-

nja radova potrebno je:
• navesti radi li se o uklanjanju nanosa na točkastim lokacijama,

odnosno na kraćim uzdužnim potezima vodotoka
• istaknuti da će se radovi uklanjanja nanosa provoditi u razdoblju

godine kad je korito suho ako se radi o suhim bujicama i vodoto-
cima koji teku samo tijekom kratkih razdoblja.
Kod ove grupe tipskih radova, potrebno je radi procjene veličine i značajnosti utjecaja te
određivanja odgovarajućih mjera očuvanja slatkovodnih ekosustava:
• definirati količine koje se uklanjaju
• navesti što točnije lokacije i u kojoj duljini se nanos uklanja
• navesti lokacije gdje se nanos namjerava odložiti.
Uklanjanjem nanosa ne smije se zadirati u samo dno korita vodotoka. Za to se propisuje

i mjera F.10., u skladu s kojom se radovi trebaju izvoditi tako da se u što manjoj mjeri
utječe na dno vodotoka (npr. plovnim bagerima, s kopna pomoću hidrauličkih bagera
dugog dohvata, kod košnje u koritu vodenim kosilicama koje ne dotiču dno ili ručnom
košnjom).
Uklonjeni se nanos ne smije odlagati na rub korita vodotoka, kako ne bi uništio riparij-
sku i amfibijsku vegetaciju te potencijalna staništa za pojedine kopnene vrste.
Prilikom izvođenja radova potrebno je izbjeći produbljivanje vodotoka i formiranje

strmih pokosa, odnosno potrebno je sačuvati postojeću dubinu i supstrat na dnu te ići
u proširenje poprečnog presjeka vodotoka sa što manjim nagibima pokosa. Ovime se
osigurava potrebna protočnost (kapacitet), a utjecaj na bioraznolikost je manji te se
izbjegava sniženje podzemnih voda u zaobalju i negativan utjecaj na okolna staništa uz
vodotok.
Zbog mogućeg utjecaja na prisutne životinjske vrste prilikom izvođenja radova ukla-
njanja nanosa propisuju se mjere iz skupine općih mjera očuvanja kojima se umanjuje
utjecaj podizanja sedimenta te ograničava vrijeme izvođenja radova kako bi se umanjili
mogući negativni učinci na populacije riba i drugih životinjskih vrsta (npr. mjere F.9.,
50
F.10., P.7.) budući da uklanjanje nanosa može imati sljedeće utjecaje: gubitak staništa,
izravno stradavanje jedinka ili razvojnih stadija (riblja jajašca, ličinke riba, ličinke ku-
kaca, školjkaši, bentičke vrste riba, mrijest vodozemaca) te gubitak (ključnih) staništa
pojedinih ugroženih i strogo zaštićenih vrsta za mrijest, hranjenje, migraciju i gnijež-
đenje. Uklanjanje nanosa iz korita vodotoka može uzrokovati snižavanje razine vode,
promjenu hidrologije te smanjenje vlažnosti staništa u zaobalju uslijed produbljivanja
korita i profiliranja pokosa zbog čega se propisuje mjera kojom se izvođač obvezuje osi-
gurati da se zbog radova ne poremeti hidrološki režim okolnog područja. S obzirom na to
da školjkaši filtriraju velike količine vode za disanje te ishranu (izdvajajući suspendirane
hranidbene čestice) (Riisgård i Larsen 2000), podizanje veće količine sitnog sedimenta i
mulja prilikom izvođenja radova može narušiti njihovu aktivnu filtraciju i imati negati-
van utjecaj na njihove populacije u vodotoku. Tijekom uklanjanja sedimenta moguće je
ometanje mrijesta i degradacija područja mrijesta (zbog velike količine suspendiranog
materijala) nizvodno od područja izvođenja radova. Riblja jajašca položena na šljunko-
vitom dnu jako su osjetljiva na zamuljenje zbog velike količine sitnog sedimenta koji
uzrokuje smanjeni dotok kisika (Guttmann 2015). Zbog navedenog utjecaja se kod radova
uklanjanja nanosa propisuje mjera F.11. (v. poglavlje 4.3.3 Mjere očuvanja povoljnih
stanišnih uvjeta za ribe).
Gledajući šire područje, šume u slivovima vodotoka imaju svrhu zaštite zemljišta od
erozije. Očuvanjem zaštitnih šuma u slivnom području vodotoka smanjuje se ispiranje
tla uslijed oborina, kao i količina nanosa koji posljedično može doći i do vodotoka. Stoga
je vrlo važna primjena mjera za zaštitu od erozije i provedba odgovarajućih aktivnosti na
razini planova upravljanja slivnim područjima, među kojima se posebice ističe očuvanje
zaštitnih šuma.
4.2.4 Uklanjanje vegetacije košnjom (trave, i/ili šaša, i/ili trske)

i/ili krčenjem (sitnijeg šiblja Ø < 5 cm i/ili grmlja)
Svrha primjene mjera očuvanja kod izvođenja tipskog rada: Način održavanja pojasa
travnate vegetacije, vodenog bilja i močvarnih staništa uz vodotok (obale i inundacija)
te u koritu utječe na strukturu vegetacije i na održavanje raznolikosti biljnih vrsta i za-
jednica uz vodotoke, a koje su izvor hrane i skloništa mnogim životinjskim vrstama.
Na takvim staništima uz vodotoke obitavaju i hrane se kukci, vodozemci, mali sisavci
i ptice. Vegetaciju koja je dio godine pod vodom, a dio godine iznad vode (amfibijska
vegetacija) potrebno je očuvati zbog njezine specifičnosti u vegetacijskom smislu, ali i
zbog očuvanja raznolikosti mikrostaništa za beskralješnjake, ribe, vodozemce i pojedine
ptice. Močvarno bilje uz obale vodotoka predstavlja dio riparijske zone, kao prijelaznog
staništa između kopna i vode te sudjeluje u sprječavanju erozije obale i smanjenju utje-
caja difuznog onečišćenja koje primjerice može dolaziti s poljoprivrednih površina ispi-
ranjem dodanih nutrijenata (mineralnih gnojiva) i pesticida čime se pogoršava kakvoća
vode. Mjere očuvanja za ovaj tipski rad imaju za cilj osigurati da se očuva prirodna obalna,
vodena te travnjačka vegetacija u inundaciji te da se odgovarajućim načinom izvođenja
radova omogući očuvanje i obnova ne samo vegetacije, već i populacija životinjskih vr-
sta. Ostavljanjem nepokošenih dijelova te očuvanjem pojasa vegetacije na pokosu i obali

vodotoka omogućava se sukcesija i postupni razvoj drvenaste riparijske vegetacije koja
će dugoročno (osobito na već značajno reguliranim i izmijenjenim vodotocima) pružiti
zaklon i zasjenu te povećati raznolikost staništa u riparijskoj zoni.
← SLIKA 4.2.9
Kanal Jasenova – lokacija
na kojoj su planirani tipski
radovi košnje i sječe šiblja;
svrha primjene mjera očuvanja
kod provedbe radova košnje
je očuvati u što većoj mjeri
amfibijsku i riparijsku vegetaciju
(Izvor: Udruga Hyla)
TABLICA 4.2.4 Tipski radovi uklanjanja vegetacije košnjom (trave, i/ili šaša, i/ili trske) i/ili krčenjem
(sitnijeg šiblja Ø < 5 cm i/ili grmlja) i mjere očuvanja koje se za njih propisuju
Mjere očuvanja
Br. slatkovodnih
ekosustava1
4. Uklanjanje vegetacije košnjom (trave, i/ili šaša, i/

ili trske) i/ili krčenjem (sitnijeg šiblja Ø < 5 cm i/ili
grmlja)
4.1. Uklanjanje vegetacije košnjom trave i/ili šaša i/ili Bez uvjeta i mjera
krčenjem sitnijeg šiblja veličine Ø < 5 cm i/ili grmlja
s krune, pokosa, bankina i prilaznih rampi nasipa
ili nasute brane
4.2. Uklanjanje vegetacije košnjom trave i/ili šaša i/ Bez uvjeta i mjera
ili krčenjem sitnijeg šiblja veličine Ø < 5 cm i/ili
grmlja s pristupnih puteva nasipima i/ili vodnim
građevinama
4.3. Uklanjanje vegetacije košnjom trave i/ili šaša i/ili Bez uvjeta i mjera
krčenjem sitnijeg šiblja veličine Ø < 5 cm i/ili grmlja
sa servisnih puteva uz nasipe
52
Mjere očuvanja
Br. slatkovodnih
ekosustava1
4.4. Uklanjanje vegetacije košnjom trave i/ili šaša i/ili B.2., B.3., B.4.,
trske i/ili krčenjem sitnijeg šiblja veličine Ø < 5 cm B.5., B.7., F.2., F.4.,
i/ili grmlja s inundacije F.5., F.6., F.7., F.41.,
F.42., P.12., P.2.,
P.3., P.4, P.10., P.11.
4.5. Uklanjanje vegetacije košnjom trave i/ili šaša i/ili F.2., F.4., F.5., F.6.,
trske i/ili krčenjem sitnijeg šiblja veličine Ø < 5 cm F.7., F.8., F.41.,
i/ili grmlja s područja uz vodne građevine F.42.
4.6. Uklanjanje vegetacije košnjom trave i/ili šaša i/ili B.1., B.2., B.3.,
trske i/ili krčenjem sitnijeg šiblja veličine Ø < 5 cm B.5., B.7., B.8.,
i/ili grmlja s dna i/ili pokosa korita vodotoka B.9., B.10., F.2.,
F.4., F.5., F.6., F.7.,
F.8., F.9., F.10.,
F.41., F.42., P.3.,
P.6., P.10., P.11.
4.7. Uklanjanje vegetacije košnjom trave i/ili šaša i/ili F.2., F.41., F.42.,
trske i/ili krčenjem sitnijeg šiblja veličine Ø < 5 cm P.3.
i/ili grmlja s dna i/ili pokosa korita kanala
1
Ovisno o:
Pri provedbi radova košnje radi primjerene primjene mjera očuvanja bitno je razlikovati
pojmove malčiranja i košnje trave. Malčiranjem (tzv. malčerom) vegetacija se usitnjava
do razine tla i takva ostaje na površini na kojoj se zatim i razgrađuje. Ovisno o snazi
stroja, malčiranjem se usitnjavaju i sitnije šiblje i grmlje. Košnja se obavlja kosilicama,
a trava se reže na određenoj visini od tla. Pokošena trava skuplja se odmah ili nakon što
se posuši (sijeno). Ako pokošena trava ostane na površini ili ako su malčirani ostatci pre-
krupni, blokirat će dolazak svjetla i vlage do travnjaka, što izaziva „gušenje“ travnjačke
vegetacije (sušenje). Također, ako u vodotoku ostane pokošena vegetacija, procesima
truljenja organske tvari snižava se koncentracija otopljenog kisika u vodi, što može
dovesti do gušenja riba i druge vodene faune te utjecati na kakvoću vode. Za više in-
formacija o mehanizaciji koja se koristi prilikom izvođenja radova košnje v. prilog 6.2
Prijedlog mehanizacije za održavanje vodotoka.
↑ SLIKA 4.2.10 Primjer loše prakse: vegetacija ↑ SLIKA 4.2.11 Primjer dobre prakse:
uz vodotok pokošena malčerom, mjestimično košnja strižnom kosom čime se
uklonjena do tla (lokacija: potok Gliboki) postiže primjerena visina košnje
(Autor: Martina Šašić Kljajo) (Izvor: Briliant d. o. o., mrežne stranice 2021)
MJERE OČUVANJA ZA GRUPU TIPSKIH RADOVA UKLANJANJA

VEGETACIJE KOŠNJOM (TRAVE, I/ILI ŠAŠA, I/ILI TRSKE) I/ILI
KRČENJEM (SITNIJEG ŠIBLJA Ø < 5 cm I/ILI GRMLJA) (B.)
MJERA B.1.
Amfibijsku vegetaciju (vegetaciju koja je di-

jelom godine pod vodom, dijelom izvan vode)
ne kositi.
→ SLIKA 4.2.12
Amfibijska vegetacija – sastojina vrste četverolisna
raznorotka (Marsilea quadrifolia) (lokacija Gajna)
(Izvor: Zavod za zaštitu okoliša i prirode, MINGOR)
MJERA B.2.
Riparijsku vegetaciju ne kositi/krčiti u minimalnoj širini od 2 m na obje strane vodotoka.

Na vodotocima gdje nije moguće ostavljati 2 m riparijske vegetacije, a nužno je njezino
uklanjanje, ostavljati najveću moguću širinu uz primjenu mjere B.3. Uz poljoprivredne
površine radi sprječavanja ispiranja nutrijenata i onečišćujućih tvari gdje je to moguće
ostavljati 2 m riparijske vegetacije uz vodotoke.
54
← SLIKA 4.2.13
Prikaz primjene mjere
očuvanja B.2.
(Autor: Matej Kopecki,
prema: Buisson i sur. 2008)
← SLIKA 4.2.14
Primjer dobre prakse
primjene mjere B.2. gdje je
uz poljoprivredne površine
ostavljena nepokošena
riparijska vegetacija radi
sprječavanja ispiranja
nutrijenata i onečišćujućih
tvari (vodotok Tomašnica)
↑ SLIKA 4.2.15 ↑ SLIKA 4.2.16

Primjer dobre prakse primjene mjere B.2. gdje Primjer loše prakse gdje uz poljoprivredne
nije pokošena i pokrčena riparijska vegetacija u površine radi sprječavanja ispiranja nutrijenata i
pojasu širine približno 2 m (rijeka Zrmanja) onečišćujućih tvari nije ostavljeno 2 m riparijske
(Izvor: Elektroprojekt d. d.) vegetacije uz vodotok (vodotok Subocka)
MJERA B.3.
Ako je na pojedinom odsjeku vodotoka nužna košnja riparijske i amfibijske vegetacije,

košnju u jednom vegetacijskom razdoblju (godini) treba ograničiti na jednu stranu
obale, dok vegetaciju na suprotnoj strani vodotoka treba ostaviti netaknutom. Na obali
gdje se izvode radovi krčenja šiblja i grmlja u što većoj mjeri ostavljati razvijeno grmlje
(u svrhu stabilizacije obale, zasjenjenja vodotoka i sl.).
ZIMA - 2. GODINA PROLJEĆE - 1. GODINA
← KOŠNJA
RIPARIJSKE
VEGETACIJE NA
DESNOJ STRANI
VODOTOKA
JESEN - 2. GODINA LJETO - 1. GODINA
→ KOŠNJA
RIPARIJSKE
VEGETACIJE NA
LIJEVOJ STRANI
VODOTOKA
LJETO - 2. GODINA JESEN - 1. GODINA
PROLJEĆE - ZIMA -
2. GODINA 1. GODINA
↑ SLIKA 4.2.17
Primjer primjene mjere B.3. – dvogodišnji ciklus održavanja riparijske vegetacije košnjom
(Autor: Matej Kopecki, prema: Buisson i sur. 2008)
56
← SLIKA 4.2.18
Primjer loše prakse na rijeci
Ilovi gdje nije provedena
rotacijska (mozaična) košnja
te nije ostavljena rubna
vegetacija koja bi stvarala
sjenu nad koritom i zaklon
MJERA B.4.
Na dijelu inundacijskog područja koji se kosi provoditi rotacijsku (mozaičnu) košnju i/

ili krčenje tako da se pojedini segmenti kose/krče u različitim vremenskim razdobljima
na način da uvijek ostane približno 10% površine inundacije nepokošeno/nepokrčeno
na svakih 100 m u obliku kratkih poteza ili otoka (engl. patches) vegetacije. Prilikom
sljedećeg razdoblja košnje potrebno je pokositi taj dio, a ostaviti 10% nepokošeno na
nekom drugom dijelu tog odsječka od približno 100 m. Prilikom krčenja u što većoj
mjeri ostavljati stabla i razvijeno grmlje.
(!) NAPOMENA
Mjera B.4. primjenjuje se na srednjim i velikim vodotocima gdje je
UZ PRIMJENU
MJERE B.4. inundacijsko područje dovoljno široko.
Shematski prikaz načina kako se može primijeniti mjera B.4. (Slika 4.2.19)
Na svakih približno 100 m koji se kose ostaviti barem 10% površine nepokošeno u obliku
otoka (engl. patches) (primjena pod A) ili kratkih poteza, koji mogu biti paralelni u
odnosu na korito (B) ili okomiti u odnosu na korito (C). U sljedećem razdoblju košnje
kosi se taj dio, a približno 10% površine u nekom drugom dijelu odsječka od 100 m se
ostavlja nepokošeno.
~ 100 m ~ 100 m ~ 100 m
2m
A B C
pokošeno
pokošeno ↖ SLIKA 4.2.19 Shematski prikaz načina
nepokošeno
nepokošeno kako se može primijeniti mjera B.4. za košnju
vodotok
vodotok inundacija srednjih i velikih vodotoka
zelenirub
zeleni rubuzuz korito
korito 2m2m (Autori: Beatrica Perkec i Koni Čargonja-Reicher)
MJERA B.5.
Radovi košnje/krčenja na izgrađenim područjima naselja i područjima koja se koriste u

turističke ili sportsko-rekreativne svrhe mogu se po potrebi izvoditi i više puta godišnje.
Kod svakog razdoblja košnje/krčenja ostavljati barem 10% površine nepokošeno, odno-
sno nepokrčeno u obliku kratkih poteza ili otoka (engl. patches) vegetacije.
Pri izradi programa održavanja vodotoka, uz pojedinu lokaciju izvo-

(!) NAPOMENA
UZ PRIMJENU đenja radova treba navesti nalazi li se pojedina dionica vodotoka u
MJERE B.5. izgrađenom području naselja. U tom se slučaju za navedenu lokaciju
specifično može propisati samo mjera B.5.
MJERA B.7.
Mjere B.1., B.2., B.3., B.4. i P.1., P.2., P.3. ne odnose se na radove košnje i krčenja sa-
stojina ambrozije (Ambrosia artemisiifolia), dvornika (Reynoutria spp.) te grmova čivitnjače
(Amorpha fruticosa), kao i sastojina ostalih invazivnih stranih vrsta biljaka koje se trebaju
kositi/krčiti po potrebi više puta godišnje. Nakon košnje/krčenja potrebno je uklonjenu
vegetaciju propisno zbrinuti.
→ V. poglavlje 4.3.7 Mjere za sprječavanje unosa i širenja invazivnih stranih vrsta za više informacija o
primjeni mjere
58
MJERA B.8.
Radove uklanjanja vodene vegetacije provoditi samo ako je protočnost vodotoka naru-
šena i postoji opasnost za imovinu i zdravlje ljudi.
MJERA B.9.
Ako je na pojedinom odsjeku vodotoka neophodna košnja/krčenje vodene vegetacije u

koritu potrebno ju je provoditi na maksimalno 2/3 širine vodotoka te pritom ostavljati
netaknutima supstrat, vodenu i močvarnu vegetaciju uz obje strane obale. Iznimno je
vodenu i močvarnu vegetaciju u koritu dozvoljeno uklanjati ako značajno ometa pro-
točnost ili rad crpnih stanica. Kod kanaliziranih vodotoka, prostor koji se kosi u koritu
treba izvoditi u sinusoidnim (meandrirajućim) otkosima.
→ SLIKA 4.2.20
očuvanja B.9.
prema: Buisson i sur. 2008)
Min. 1/3 se NE kosi 1/3 2/3 Kosi se max. 2/3
→ SLIKA 4.2.21
Primjer dobre prakse primjene mjere B.9.:
košnja vodene vegetacije u sinusoidnom
potezu u kanaliziranim vodotocima
(Izvor: Wasserverbandstag 2015)
MJERA B.10.
Svu pokošenu vegetaciju treba ukloniti iz vodotoka kako ne bi uzrokovala smanjenje

količine kisika u vodi ili začepljenje nizvodnih struktura.
MJERA B.11.*
U slučaju kada je u vodotoku razvijena vodena vegetacija stanišnog tipa A.3.3.2. Zakori-
jenjene submerzne zajednice voda tekućica (sveza Ranunculion fluitantis) zadržati 1/3 do 1/2
ove vegetacije po širini vodotoka.
MJERA B.12.*
U iznimnim slučajevima kada je na pojedinom odsjeku vodotoka neophodna košnja

riparijske vegetacije na obje strane vodotoka, provoditi košnju na način da se pojedini
segmenti kose u različitim vremenskim razdobljima tako da je u svakom trenutku na
pojedinom odsjeku vodotoka dužine 100 m ostavljeno barem 30% riparijske vegetacije
nepokošeno u širini od minimalno 2 m od vode.
~ 100 m ~ 100 m
~ 30 m ~ 70 m ~ 30 m ~ 70 m
2m 2m
~ 100 m ~ 100 m
~ 30 m ~ 70 m ~ 30 m ~ 70 m
pokošeno
pokošeno
↑ SLIKA 4.2.22
nepokošeno
nepokošeno
Shematski prikaz mogućeg načina primjene mjere očuvanja B.12.
(Autori: Beatrica Perkec i Koni Čargonja-Reicher) vodotok
vodotok
zeleni rub uz korito 2 m

60
4.2.5 Selektivna sječa šiblja Ø > 5 cm i/ili stabala Ø > 10 cm

(sa ili bez uklanjanja i zbrinjavanja panjeva)
Svrha primjene mjera očuvanja kod izvođenja tipskog rada: Riparijska vegetacija se
razvija na prijelazu vode i kopna, na pokosu i obali (v. Slika 2.1.1) te stvara koridor za
kretanje životinja koje obitavaju na kopnu i u vodi. Vidra gradi nastambe između ko-
rijenja drvenaste riparijske vegetacije, šišmiši koriste stabla za odmor i kao skloništa,
a pojedine vrste ptica se gnijezde na stablima i u grmlju uz vodu. Korijenje služi i kao
utočište te mjesto za polaganje jajašaca za beskralješnjake, vodozemce i ribe. Lišće i kuk-
ci koji padaju s riparijske vegetacije u vodu hrana su za vrste koje žive u vodi. Drvenasti
materijal koji potječe od riparijske vegetacije ima značajnu ulogu u vodotoku kao hrana
za beskralješnjake, ali i moguće sklonište za ribe i vodozemce. Sjena iznad vode koju daje
vegetacija pruža hlad vodenim životinjama, osigurava povoljno stanje kisika u vodi te
sprječava razvoj algi. Korijenje ojačava obalu i sprječava eroziju. Održavanjem riparijske
vegetacije održavaju se pogodni ekološki uvjeti i raznolikost vrsta koje obitavaju u zoni
riparijske vegetacije i u samom vodotoku.
TABLICA 4.2.5 Tipski radovi selektivne sječe šiblja Ø > 5 cm i/ili stabala Ø > 10 cm
(sa ili bez uklanjanja i zbrinjavanja panjeva) i mjere očuvanja koje se za njih propisuju
Vrste tipskih radova redovnog održavanja voda Mjere očuvanja

Br. I. i II. reda, odnosno preventivne obrane od slatkovodnih
poplava ekosustava1
5. Provedba selektivne sječe šiblja ø > 5 cm

i/ili stabala ø > 10 cm, (sa ili bez uklanjanja
i zbrinjavanja panjeva)
5.1. Provedba sječe šiblja veličine Ø > 5 cm i stabala C.1., C.2., C.3., C.4.,
veličine Ø > 10 cm, iz korita vodotoka, te selek- C.5., C.7., C.8., C.9.,
tivna sječa šiblja i stabala s pokosa i uz korito F.2., F.3., F.4., F.5.,
vodotoka, sa ili bez uklanjanja i zbrinjavanja F.6., F.7., F.8., F.9.,
panjeva F.10., F.41., F.42.,
P.10., P.11.
5.2. Provedba sječe šiblja veličine Ø > 5 cm i stabala F.41., F.42.

veličine Ø > 10 cm, iz korita kanala, te selektivna
sječa šiblja i stabala uz korito kanala, sa ili bez
uklanjanja i zbrinjavanja panjeva
5.3. Provedba selektivne sječe šiblja veličine Ø > 5 cm C.1., C.2., C.3., C.4.,
i stabala veličine Ø > 10 cm, iz inundacije, sa ili C.5., C.7., C.8., C.9.,
bez uklanjanja i zbrinjavanja panjeva F.2., F.3., F.4., F.5.,
F.6., F.7., F.8., F.41.,
F.42., P.12., P.10.
Vrste tipskih radova redovnog održavanja voda Mjere očuvanja

Br. I. i II. reda, odnosno preventivne obrane od slatkovodnih
poplava ekosustava1
5.4. Provedba selektivne sječe šiblja veličine Ø > 5 cm C.4., C.5., C.7., C.8.,
i stabala veličine Ø > 10 cm, iz retencije, uz ili C.9., F.41., F.42.
bez uklanjanja i zbrinjavanja panjeva (odnosi se
na retencije izvan zaštićenih područja)
5.5. Provedba sječe šiblja veličine Ø > 5 cm i stabala „suhe bujice“: C.4.,
veličine Ø > 10 cm, iz korita bujice, te selektivna C.5., C.7., C.8., C.9.,
sječa šiblja i stabala s pokosa i uz korita bujič- F.2., F.4., F.41., F.42.;
noga toka, sa ili bez uklanjanja i zbrinjavanja vodotoci bujičnog tipa:
panjeva C.1., C.2., C.3., C.4.,
C.5., C.7., C.8., C.9.,
F.2., F.3., F.4, F.5.,
F.6., F.7., F.8., F.9.,
F.10., F.41., F.42.,
P.10., P.11.
5.6. Provedba selektivne sječe šiblja veličine Ø > 5 cm F.41., F.42.

i stabala veličine Ø > 10 cm, s vodnih građevina
i/ili s područja uz vodne građevine, sa ili bez
uklanjanja i zbrinjavanja panjeva
1
Ovisno o:

SELEKTIVNE SJEČE ŠIBLJA Ø > 5 cm I/ILI STABALA Ø > 10 cm
(SA ILI BEZ UKLANJANJA I ZBRINJAVANJA PANJEVA) (C.)
MJERA C.1.
Radove uklanjanja drveća i šiblja provoditi samo ako je protočnost vodotoka narušena
na način da predstavlja opasnost za zdravlje i imovinu ljudi, u protivnom ostavljati ve-
getaciju u prirodnom stanju.
62
MJERA C.2.
Gdje god je moguće ostvariti potrebnu protočnost samo uklanjanjem visećih grana do vi-
sine najvišeg vodostaja (princip „tunela“) te pojedinačnog drveća koje ometa protočnost.
PRIJE SJEČE
PRINCIP TUNELA:
UKLANJAJU SE SAM0 VISEĆE GRANE KOJE OMETAJU PROTOČNOST
POSLIJE SJEČE
SLIKA 4.2.23
očuvanja C.2.
(↖ gore: stanje prije
selektivne sječe;
← lijevo: stanje poslije
selektivne sječe uz
primjenu mjere)
prema Derigon i
Dechavann 2013)
MJERA C.3.
Ako mjere C.1. i C.2. nisu dovoljne za ostvarivanje potrebne protočnosti, drveće i šiblje
uklanjati samo na jednoj strani obale (onoj sa slabije razvijenim drvećem i šibljem),
dok vegetacijski pojas na suprotnoj strani obale treba ostaviti netaknutim. Pritom tre-
ba provoditi samo nužno uklanjanje u minimalnoj dužini i širini kojima se ostvaruje
potreban protok te u najvećoj mogućoj mjeri ostavljati drveće i šiblje (pojedinačno ili
grupe stabala) koje ne ometa protok, kako bi se sačuvao dio povoljnih staništa i na toj
strani obale.
Način na koji će se primijeniti mjera C.3. ovisi o situaciji na terenu

(!) NAPOMENA
UZ PRIMJENU (obilježja vodotoka, mogućnosti pristupa vodotoku i postizanja pro-
MJERE C.3. točnosti). O načinu primjene odlučuje mjerodavni djelatnik Hrvat-
skih voda na terenu.
PRIJE SJEČE
SJEČA SE PROVODI NA JEDNOJ STRANI VODOTOKA

U MINIMALNO POTREBNOJ ŠIRINI I DUŽINI
POSLIJE SJEČE
NETAKNUTA
VEGETACIJA
NA SUPROTNOJ
STRANI VODOTOKA,
POŽELJNO NA
ONOJ GDJE JE
BOLJE RAZVIJENA
VEGETACIJA
↑ SLIKA 4.2.24
Prikaz načina primjene mjere C.3. pri čemu se selektivna sječa provodi u
minimalnoj širini na što kraćim potezima samo na jednoj strani vodotoka
(Autori: Beatrica Perkec i Koni Čargonja-Reicher)
64
← SLIKA 4.2.25
Primjer selektivne sječe uz djelomičnu primjenu
mjere očuvanja C.3. – na jednoj obali je vegetacija
u potpunosti netaknuta, a na drugoj nije ostavljeno
niti jedno stablo.
MJERA C.4.
Ako mjere C.1., C.2. i C.3. nisu dovoljne za ostvarivanje potrebne protočnosti, krčenje
i sječu provoditi minimalnim zahvatima prorjeđivanjem vegetacijskog sklopa na način
da se prvenstveno uklanja drvenasta vegetacija promjera manjeg od 20 cm, dok grupe
većih stabala treba ostavljati u što većoj mjeri. Pritom treba provoditi samo nužno ukla-
njanje u minimalnom obimu kojim se ostvaruje potreban protok te u najvećoj mogućoj
mjeri ostavljati drveće i šiblje koje ne ometa protok, kako bi se očuvala postojeća obalna
staništa.
SJEČA SE PROVODI MINIMALNIM ZAHVATIMA PRORJEĐIVANJA

VEGETACIJSKOG SKLOPA, PONAJPRIJE SJEČOM MANJIH STABALA.
POSTOJEĆA VEGACIJA - UKLANJANJE DRVENASTE

DRVEĆE I ŠIBLJE VEGETACIJE Ø < 20 cm
↑ SLIKA 4.2.26
Prikaz primjene mjere očuvanja C.4.: selektivna sječa prorjeđiva-
njem obalnoga vegetacijskog sklopa tako da se uklanjaju stabla
promjera manjeg od 20 cm i ostavljaju grupe većih stabala
uklanja se raslinje
pokos dno korita vodotoka pokos

presjek pogled A-A'
uklanja se raslinje
A A'
~ 20 m
~ 20 m
~ 20 m
↑ SLIKA 4.2.27
Primjer dobre prakse primjene mjere C.4.: sječa stabala u koritu bez košnje
vodene vegetacije; shema plana sječe primijenjenog na Konavočici
(Autori: Beatrica Perkec i Koni Čargonja-Reicher, prema planu sječe Hrvatskih voda,
VGI za mali sliv „Dubrovačko primorje“)
66
← SLIKA 4.2.28
primjene mjere C.4. na
vodotoku Konavočica –
sječa stabala u koritu bez
košnje vodene vegetacije
(Izvor: Zavod za zaštitu okoliša
i prirode, MINGOR)
← SLIKA 4.2.29
provedbe nužne selektivne
sječe radi osiguranja
protočnosti vodotoka
(lateralni kanal Slakovec)
MJERA C.7.
Stara stabla s pukotinama koje su potencijalno stanište strogo zaštićenih vrsta (npr. šiš-
miša i ptica dupljašica) maksimalno ostavljati neposječenima, a u slučaju pronalaska
strogo zaštićenih vrsta izvijestiti nadležne javne ustanove za upravljanje zaštićenim
područjima i područjima ekološke mreže i Ministarstvo te dalje postupati u dogovoru s
ovim institucijama.
MJERA C.8.
Nakon sječe/rušenja zrelih stabala ostaviti stablo 24 sata na mjestu prije uklanjanja,
kako bi se omogućilo eventualno prisutnim šišmišima i ostaloj fauni da napusti stablo.
MJERA C.9.
Površine obrasle drvenastim invazivnim stranim vrstama (npr. čivitnjača Amorpha frutico-
sa) mogu se uklanjati po potrebi više puta godišnje, uz propisno zbrinjavanje.
→ v. poglavlje 4.3.7 Mjere za sprječavanje unosa i širenja invazivnih stranih vrsta za više informacija o
primjeni mjere
→ V. poglavlje 5. Izvori podataka za dodatne informacije o primjeni mjera očuvanja za radove sječe.
↑ SLIKA 4.2.30
Primjer loše prakse sječe pri čemu selektivna sječa nije provedena uz
primjenu mjera očuvanja (lokacija Slatnik, Gornje Pokupje)
68
4.2.6 Uzgoj vegetacije zasijavanjem i sadnjom

Svrha primjene mjera očuvanja kod izvođenja tipskog rada: Ovi tipski radovi služe
redovnom održavanju u cilju osiguranja stabilnosti nasipa i uređenja područja uz vodne
građevine (zasijavanje travom), odnosno u svrhu sprječavanja erozijskih procesa i krajo-
braznog uređenja područja uz vodne građevine (sadnja drveća). Ovaj je tipski rad (osobi-
to sadnja drveća) vrlo poželjan za očuvanje prirodnosti obala i povoljnih ekoloških uvjeta
za životne zajednice uz obale vodotoka i u vodotocima. Obnovom zavičajne riparijske
vegetacije regionalnog područja upravo na mjestima gdje je došlo do njenog oštećenja
ili ogoljivanja obala zbog drugih radova obnavljaju se i ekološke funkcije riparijske ve-
getacije, npr. sprječavanje erozije obale i smanjenje utjecaja difuznog onečišćenja na
kvalitetu vode.
Preporučene zavičajne vrste drveća regionalnog područja za sadnju uz vodotoke su: vrbe
(Salix sp., npr., S. alba, S. x fragilis), topole (Populus sp., npr. P. alba, P. nigra), johe (Alnus sp.,
npr. A. incana, A. glutinosa). Navedene vrste osim A. incana dolaze u sastavu zajednica u sve
tri biogeografske regije u Republici Hrvatskoj. Bijela joha (A. incana) nije zavičajna vrsta
jedino u mediteranskoj biogeografskoj regiji (EEA 2006; Topić i sur. 2006; Vukelić 2012;
Nikolić (ur.) 2005).
TABLICA 4.2.6 T
ipski radovi uzgoja vegetacije zasijavanjem i sadnjom i mjere očuvanja koje se za njih propisuju
Mjere očuvanja
Vrste tipskih radova redovnog održavanja voda I.
Br. slatkovodnih
i II. reda, odnosno preventivne obrane od poplava
ekosustava¹
6. Uzgoj vegetacije zasijavanjem i sadnjom
6.1. Uzgoj vegetacije zasijavanjem trave D.1.
6.2. Uzgoj vegetacije sadnjom autohtonog drveća D.1.

regionalnog područja
1
Ovisno o:

UZGOJA VEGETACIJE ZASIJAVANJEM I SADNJOM (D.)
MJERA D.1.
Ne koristiti mineralna gnojiva i ostale kemijske tvari za pospješivanje obnove vegeta-

cijskog pokrova kako bi se spriječilo ispiranje štetnih tvari u vodotoke te eutrofikacija
vodotoka.
MJERA D.2.
Po izvođenju radova kojima dolazi do ogoljenja tla na pokosu vodotoka i u inundaciji,

pospješiti obnovu vegetacijskog pokrova zasijavanjem i sadnjom isključivo zavičajnim
biljnim vrstama regionalnog područja.
Mjera D.2. propisuje se po potrebi.
→ V. poglavlje 5. Izvori podataka za dodatne informacije o primjeni mjera za tipski rad uzgoja vegetacije
zasijavanjem i sadnjom.
PRIMJER DOBRE PRAKSE:

KAKO PLANIRATI SADNJU DRVENASTIH VRSTA U ZONI RIPARIJSKE
VEGETACIJE?
SADITI NOVO
DRVEĆE U NASTAVKU
POSTOJEĆE
VEGETACIJE
SADNJA POSTOJEĆA
DRVEĆA SLUŽI RIPARIJSKA
POVEZIVANJU VEGETACIJA
FRAGMENTIRANE
RIPARIJSKE
VEGETACIJE
NOVO
DRVEĆE
POSTOJEĆA
VEGETACIJA
↑ SLIKA 4.2.31 Primjer dobre prakse planiranja sadnje drvenastih vrsta tako da se novom drvenastom
vegetacijom povežu manje izdvojene površine u kontinuirani pojas drvenaste riparijske vegetacije
(Autor: Beatrica Perkec, prema: Scottish Environment Protection Agency 2009)
70
PRIMJER LOŠE I DOBRE

PRAKSE SADNJE VEGETACIJE
Na donjoj slici (Slika 4.2.32) nakon provedenih radova kojima je došlo

do ogoljenja tla na pokosu vodotoka nije primijenjena mjera oču-
vanja D.2., odnosno nije pospješena obnova vegetacijskog pokrova
zasijavanjem i sadnjom. S ciljem stabilizacije pokosa na dijelovima
obale gdje je ogoljeno tlo, potrebno je primijeniti navedenu mjeru.
Pritom, ako je zbog npr. sastava tla i/ili podloge na obali potrebno
povećati otpornost na eroziju, prije sadnje moguće je koristiti kao
podlogu biorazgradivi geotekstil (Slika 4.2.33). Biorazgradivi geotek-
stili izrađuju se od prirodnih vlakana (kokos i/ili slama) povezanih
mrežom od nekog pogodnog prirodnog materijala (npr. juta). Takva
podloga, osim što je biorazgradiva, zadržava vlagu, sprječava eroziju
tla te stvara povoljne uvjete za razvoj vegetacije.
↑ SLIKA 4.2.32 ↑ SLIKA 4.2.33

Primjer loše prakse: poslije provedenih Primjer dobre prakse: sadnja vegetacije
radova na obali nije primijenjena mjera na pokosu s prethodnim polaganjem
D.2., čime je narušena stabilnost obale biorazgradivoga geotekstila radi postizanja
zbog veće izloženosti eroziji veće otpornosti na eroziju
(Izvor: Kathy Dale, u: Scottish Environment (Izvor: AquaTerra Solutions, mrežne stranice 2021)
Protection Agency 2009
SAVJETI
Zasijavanje i sadnju izvesti čim je prije moguće nakon provedenih

radova kojima su obale ili inundacija ogoljeni – tako se snižava rizik
od erozije obale i od širenja invazivnih stranih biljnih vrsta.
Gdje je potrebna veća otpornost prema eroziji mogu se kao podloga

za sadnju i zasijavanje rabiti biorazgradivi geotekstili.
Poslije sadnje, potrebno je redovito pratiti razvoj zasađene vegeta-

cije, održavati zavičajnu vegetaciju i, prema potrebi, primjenjivati
mjere uklanjanja invazivnih stranih biljnih vrsta.
72
4.2.7 Održavanje, popravci oštećenja i obnova postojećih vodnih i

drugih građevina, obnova regulacijskih gradnji u koritu i uspostava
funkcionalnog stanja obnovom manjih i jednostavnih vodnih i drugih
građevina
Poglavlje obuhvaća sljedeće grupe radova održavanja:
7. Održavanje, odnosno popravci oštećenja postojećih vodnih i drugih građevina

bez mijenjanja gabarita građevine
8. Uspostava zaštite od štetnog djelovanja erozije obnovom regulacijskih gradnji

u koritu vodotoka (obnova postojećih gradnji bez mijenjanja gabarita
građevine)
9. Uspostava funkcionalnog stanja voda obnovom manjih i jednostavnih vodnih

i drugih građevina.
Kod ovih vrsta tipskih radova (grupe radova 7., 8. i 9.) ne smiju se mijenjati gabariti,
odnosno obuhvat postojeće vodne ili druge građevine koja se obnavlja, održava ili se
popravljaju oštećenja. Ovdje je važno napomenuti da se obnova starih obaloutvrda koje
nalazimo duž velikih rijeka u Hrvatskoj ne smatra obnovom postojeće vodne građevine,
već izgradnjom nove, s obzirom na to da se radi o vodnim građevinama koje su znatno
narušene i često više nemaju svoju prvotnu funkciju, a kod planiranih rješenja obnove
značajno se mijenjaju njihovi gabariti (Slika 4.2.34).
← SLIKA 4.2.34
Primjer stare obaloutvrde
(lokacija: rijeka Drava,
nizvodno od HE Donja Dubrava)
(Izvor: Zavod za zaštitu okoliša i
prirode, MINGOR)
Na pojedinim lokacijama u Hrvatskoj suhozidi su izvedeni duž obala vodotoka i imaju

ulogu u obrani od poplava. Popravak suhozida koji imaju funkciju zaštitne vodne građe-
vine (Slika 4.2.35) ulazi u ovaj tipski rad ako suhozid ostaje u istim gabaritima te nema
primjene betona ili drugog veziva za kamenje.
← SLIKA 4.2.35
Primjer obnovljenog suhozida u
funkciji zaštitne vodne građevine
na povremenom vodotoku (bujici)
(Izvor: Hrvatske vode)
Svrha primjene mjera očuvanja kod izvođenja tipskog rada: Mjerama očuvanja slat-
kovodnih ekosustava nastoji se smanjiti utjecaj tijekom održavanja, popravaka ošteće-
nja i obnove postojećih vodnih i drugih građevina, kao i regulacijskih gradnji u koritu
na očuvanje pogodnih ekoloških uvjeta za slatkovodne vrste i njihova staništa.
Ovisno o području na kojem se radovi izvode potrebno je osigurati provedbu radova koji
će najmanje utjecati na vodotok i okolno područje te očuvati postojeća prirodna stani-
šta, prirodne zaklone i povoljne stanišne uvjete za vrste prisutne na lokaciji izvođenja
radova. Primjerice, kada se radi o većim hrvatskim rijekama (npr., Sava, Drava, Dunav),
strme i odronjene obale potrebno je očuvati, a osobito ako su se na njima počele gnijezdi-
ti bregunica (Riparia riparia), pčelarica (Merops apiaster) i vodomar (Alcedo atthis).
Među tipskim radovima održavanja, popravcima oštećenja i obnove vodnih građevina

ističe se tipski rad „7.12. Održavanje, odnosno popravci oštećenja korita vodotoka ili
kanala zbog odrona na pokosu, uzrokovanog erozijom“, kao rad koji potencijalno može
imati veći utjecaj na bioraznolikost u smislu promjene postojećih obalnih i vodenih sta-
ništa te utjecaja na prirodne riječne procese erozije. Pritom je jedini način da se utjecaj
ovog rada u najvećoj mjeri umanji dosljedna provedba ovog tipskog rada koja podrazu-
mijeva zaštitu pokosa i stabilizaciju korita bez ugradnje kamena. Prirodnu vegetaciju je
izvan obuhvata stabilizacije obale potrebno sačuvati u najvećoj mjeri, dok je u obuhvatu
stabilizacije pokosa i sanacije odrona potrebno potaknuti obnovu riparijske vegetacije,
a vezano uz tipski rad „7.12. Održavanje, odnosno popravci oštećenja korita vodotoka ili
kanala zbog odrona na pokosu, uzrokovanog erozijom“, gdje razvoj riparijske vegetacije
u pojedinim slučajevima može bitno pridonijeti stabilizaciji pokosa i smanjiti učestalost
i obuhvat provedbe navedenog tipskog rada. Za više informacija vezano uz sadnju obalne
vegetacije v. poglavlje 4.2.6 Uzgoj vegetacije zasijavanjem i sadnjom.
Poprečne vodne građevine moraju dozvoliti migraciju uzvodno i nizvodno što je osobito
važno za ribe i beskralješnjake te ih je, ako ne omogućavaju migracije vodenih životinja,
potrebno prilagoditi gdje god i kad god je to primjenjivo. Prijelaze i mostove potrebno
je obnoviti tako da omogućuju nesmetani prolazak nanosa, naplavina te slatkovodnih
vrsta.
74
TABLICA 4.2.7
ipski radovi održavanja, odnosno popravaka oštećenja i obnove postojećih vodnih i drugih građevina,
T
obnove regulacijskih gradnji u koritu i uspostave funkcionalnog stanja obnovom manjih i jednostavnih
vodnih i drugih građevina i mjere očuvanja koje se za njih propisuju
Vrste tipskih radova redovnog održavanja Mjere očuvanja

Br. voda I. i II. reda, odnosno preventivne slatkovodnih
obrane od poplava ekosustava¹
7. Održavanje, odnosno popravci oštećenja

postojećih vodnih i drugih građevina bez
mijenjanja gabarita građevine
7.1. Održavanje, odnosno popravci oštećenja krune, Bez uvjeta i mjera

pokosa, bankina i prilaznih rampi nasipa, uz
eventualno djelomično ojačanje tijela nasipa i/ili
djelomično nadvišenje krune
7.2. Održavanje, odnosno popravci oštećenja nasipa Bez uvjeta i mjera

uzrokovanog procjeđivanjem ili regresivnom
erozijom
7.3. Održavanje, odnosno popravci oštećenja pristu- Bez uvjeta i mjera

pnog puta nasipu i/ili vodnoj građevini
7.4. Održavanje, odnosno popravci oštećenja servi- Bez uvjeta i mjera

snoga puta uz nasipe
7.5. Održavanje, odnosno popravci oštećenja F.2., P.12., F.41., F.42.

inundacije
7.6. Održavanje, odnosno popravci oštećenja nasute Bez uvjeta i mjera

brane retencije ili akumulacije s pripadajućim
objektima i opremom
7.7. Održavanje, odnosno popravci oštećenja beton- Bez uvjeta i mjera

ske brane retencije ili akumulacije s pripadaju-
ćim objektima i opremom
7.8. Održavanje, odnosno popravci oštećenja ustave s F.2., F.41., F.42.

pripadajućim objektima i opremom
7.9. Održavanje, odnosno popravci oštećenja čepa i/ili F.2., F.41., F.42.
propusta i/ili prijelaza preko vodotoka ili kanala
i/ili sifona i/ili hidrotehničkoga tunela
7.10. Održavanje, odnosno popravci oštećenja crpne Bez uvjeta i mjera

stanice s pripadajućim objektima i opremom

7.11. Održavanje, odnosno popravci oštećenja brklji, Bez uvjeta i mjera

kilometarskih i drugih oznaka na nasipima i uz
vodne tokove
7.12. Održavanje, odnosno popravci oštećenja korita E.5., F.2., F.3., F.4.,
vodotoka ili kanala zbog odrona na pokosu, F.8., F.10., F.41., F.42.
uzrokovanog erozijom
7.13. Održavanje, odnosno popravci postojeće regu- E.5., F.2., F.3., F.4.,
lacijske gradnje u koritu vodotoka (obaloutvrde F.8., F.10., F.41., F.42.
ili pera ili posmjerne gradnje ili traverze ili
pregrade i sl.)
7.14. Održavanje, odnosno popravci postojeće regula- „suhe bujice“:

cijske gradnje bujičnoga toka: pregrade s prate- F.2., F.3.;
ćim objektima, pragova, kaskada, stepenica sa
stalni bujični tokovi:
slapištem, taložnica, brzotoka i drugih objekata
E.5., F.2., F.3., F.4.,
u funkciji umirenja silovitoga režima tečenja
F.8., F.10., F.41., F.42.
8. Uspostava zaštite od štetnog djelovanja

erozije obnovom regulacijskih gradnji u
koritu vodotoka (obnova postojećih gradnji
bez mijenjanja gabarita građevine)
8.1. Uspostava zaštite od štetnog djelovanja erozije E.1., E.3., E.5., E.6.,
obnovom obaloutvrde, pera, posmjerne gradnje, F.2., F.3., F.4., F.5.,
traverze, pregrade i sl., u koritu vodotoka (ob- F.6., F.7., F.8., F.10.,
nova postojećih gradnji bez mijenjanja gabarita F.41., F.42.
građevine)
8.2. Uspostava zaštite od štetnog djelovanja erozije „suhe bujice“:

obnovom pregrada, pragova, kaskada, stepenica, E.5., F.2., F.3., F.4.,
slapišta, taložnica, brzotoka, pratećih objekata i F.41., F.42.;
sl., na bujičnom toku (obnova postojećih gradnji
stalni bujični tokovi:
bez mijenjanja gabarita građevine)
E.5., E.6., F.2., F.3.,
F.4., F.5., F.6., F.7.,
F.8., F.10., F.41., F.42.
9. Uspostava funkcionalnog stanja voda

obnovom manjih i jednostavnih vodnih i
drugih građevina
76

9.1. Obnova čepa, propusta, prijelaza preko vodotoka E.7., F.2., F.41., F.42.
ili kanala, sifona, brklje, kilometarskih i drugih (F.3. za prijelaze
oznaka na nasipima i uz vodne tokove. vodotoka)
1
Ovisno o:

ODRŽAVANJA, ODNOSNO POPRAVAKA OŠTEĆENJA I
OBNOVE VODNIH I DRUGIH GRAĐEVINA (E.)
MJERA E.1.
Razmotriti mogućnost korištenja drugih metoda učvršćivanja obale i zaštite od erozije

osim kamena i betona (bio-inženjerske metode) te prilikom izvođenja u što većoj mjeri
skratiti poteze na kojima se vrši oblaganje obala kamenom i sličnim materijalima. Ako
širina inundacije to dozvoljava, umjesto oblaganja obale korita razmotriti postavljanje
ukopanih kamenih deponija na kopnu do granice interventne linije.
PRIMJERI Na slikama u nastavku (Slika 4.2.36, Slika 4.2.37, Slika 4.2.38) prikazano
PRIMJENE je nekoliko primjera primjene mjere E.1. Dva su primjera prikazana za
MJERE E.1. obalu podložnu eroziji (tip A i tip B), dok tip C prikazuje primjer za
obalu koja nije podložna eroziji.
Kod tipa A (Slika 4.2.36) za učvršćivanje obale podložne eroziji pokos se

do visine niske do srednje razine vode („zona vode“) učvršćuje kamenom
oblogom, potpornim kolcima i potopljenom fašinom punjenom kame-
nom. Punjene fašine imaju omotač od pruća (debljine 10 cm), a ispunu
čini jezgra od kamena (tucanika) ili krupnog šljunka. Konačan promjer
punjene fašine ovisi o punjenju (s krupnim agregatom – od 1,1 do 1,2 m,
a sa sitnim od 0,7 do 1,6 m). U zoni do razine visoke vode koja je izložena
djelovanju vjetra („zona vjetra i vode“) pokos obale učvršćuje se plete-
rom, a u nastavku se obala u razini visoke vode (na slikama označeno kao
„VV 100“) učvršćuje koljem. Pleteri se najčešće izvode od vrbova kolja i

pruća u redovima, razmaknutima 0,5 – 1,0 m i postavljenima usporedno
s obalom. Obični pleter izvodi se od kolja debljine 6 – 15 cm i duljine od
1,5 m, koje se zabija u obalu tako da viri iznad tla 50 – 60 cm. Kolje treba
biti svježe i s izdancima da bi se primilo, a između njega upleće se (s pre-
klapanjem) svježe vrbovo pruće debljine do 2 cm. Prostor između linije
ugradnje kolja i pletera jest tzv. prostor za sukcesiju, gdje su mogući pri-
rodni procesi zarastanja obale i progresivnog razvoja vegetacije iz zeljaste
u grmoliku i drvenastu vegetaciju.
TIP A
7
POGODNA
AUTOHTONA
PROSTOR ZA VEGETACIJA
VV 100 SUKCESIJU
RAZINA VODE ZONA VJETRA

I VODE:
4 - PLETER
ZONA VODE: 7 - KOLJE
1 - KAMENA OBLOGA
4
2 - POTPORNI KOLCI
3 - POTOPLJENA FAŠINA
1 2 3 ISPUNJENA KAMENOM
OBLOGOM
↑ SLIKA 4.2.36 Primjer primjene mjere E.1. –

shematski prikaz uređenja obale podložne eroziji (tip A)
(Autor: Matej Kopecki, prema Elektroprojekt d. d.)
Kod tipa B (Slika 4.2.37) za učvršćivanje obale podložne eroziji pokos se

do visine niske do srednje razine vode („zona vode“) također učvršćuje
kamenom oblogom, potpornim kolcima i potopljenom fašinom punje-
nom kamenom. U „zoni vjetra i vode“ pokos obale učvršćuje se potpor-
nim drvenim zidom s raslinjem na obali u čijem se nastavku zabija kolje.
U razini visoke vode postavlja se mreža od fašina. Mreže se izrađuju od
snopova pruća povezanih žicom i proizvoljnih su dimenzija. Kao ispuna
između otvora mreža može se rabiti humus koji se zatravljuje. Prostor
između linije ugradnje kolja i mreže od fašina jest „prostor za sukcesiju“,
gdje su mogući prirodni procesi zarastanja obale sve do stadija drvenaste
vegetacije.
78
TIP B
PROSTOR ZA 7
SUKCESIJU VV 100
6
RAZINA VODE
ZONA VJETRA I VODE:

5 - POTPORNI DRVENI ZID
S RASLINJEM NA OBALI ZONA VODE:
6 - MREŽE OD FAŠINA 1 - KAMENA OBLOGA 3
7 - KOLJE 2 - POTPORNI KOLCI 1
3 - POTOPLJENA FAŠINA
ISPUNJENA KAMENOM 2
OBLOGOM

shematski prikaz uređenja obale podložne eroziji (tip B)
(Autor: Matej Kopecki, prema: Elektroprojekt d. d.)
Kod tipa C (Slika 4.2.38) obala koja nije podložna eroziji ne učvršćuje se do
visine niske do srednje razine vode („zona vode“). U „zoni vjetra i vode“
pokos obale učvršćuje se mrežama od fašina.
TIP C
VV 100
RAZINA
VODE
ZONA VJETRA I VODE: 6

6 - MREŽE OD FAŠINA

shematski prikaz uređenja obale koja nije podložna eroziji (tip C)
(Autor: Matej Kopecki, prema: Elektroprojekt d. d.)
← SLIKA 4.2.39
Primjer dobre prakse primjene
bioinženjerskih metoda
stabilizacije pokosa manjeg
vodotoka (lokacija: Međimurje)
(Izvor: Međimurska priroda – Javna
ustanova za zaštitu prirode)
↑ SLIKA 4.2.40 Primjer dobre prakse primjene bioinženjerskih metoda

stabilizacije pokosa manjeg vodotoka: na lokaciji u Međimurju, stabilizacija
upotrebom fašina (↖ lijevo); na lokaciji u Nespešu, Sv. Ivan Zelina, stabilizacija
pokosa jelovim daskama i kolcima (↗ desno)
(Izvor: Hrvatske vode)
Primjer ukopane deponije dan je na sljedećoj slici (Slika 4.2.41). Kod

ukopanih deponija, koje se pozicioniraju dalje od glavnog korita, lomlje-
ni kamen se ugrađuje u iskopani rov koji se nakon poravnanja prekriva
zemljanim slojem iz iskopa. Ovakvim pristupom zaštite od štetnog djelo-
vanja voda se, u slučajevima kada nije moguće točno predvidjeti procese
erozije, ostvaruje određen stupanj zaštite od štetnog djelovanja voda, a
istovremeno se ne sprečavaju prirodni hidromorfološki procesi i osigura-
va se očuvanje prirodnih staništa kao što su strme riječne obale.
80
2m
5m
← SLIKA 4.2.41
Shema izvedbe
ukopane deponije
(Autor: Beatrica Perkec, prema
nacrtu Hrvatskih voda 2018)
MJERA E.3.
Po izvedbi radova provesti sanaciju regulacijske građevine prekrivanjem zemljom i

zasijavanjem.
↑ SLIKA 4.2.42 Nova obaloutvrda zasipana zemljom (lokacija Mala Neretva)

MJERA E.5.
Ako se tijekom obnove vegetacijskog sklopa pojave invazivne strane biljne vrste, aktiv-
no ih uklanjati (uz propisno zbrinjavanje) sve do obnove prirodne drvenaste vegetacije.
MJERA E.6.
Prilikom radova održavanja brana i drugih građevina na pregradnom mjestu, koje

ometaju uzvodno i/ili nizvodno kretanje slatkovodne faune, odnosno narušavaju konti-
nuitet ekološkog sustava, dugoročno ih je potrebno prilagoditi na način da se omogući
nesmetano kretanje slatkovodne faune. Potrebno je prilikom većih popravaka ili obnove
takvih objekata, gdje god je tehnički izvedivo, planirati i radove poboljšanja građevina
za prirodu, npr. izgradnja kaskada ispod brana, ribljih staza i slične tehničke izvedbe.
PRIMJER Na donjoj slici vidljiva je promjena nastala nakon uklanjanja stepenice

PRIMJENE koja je remetila uzdužnu povezanost, čime je smanjen utjecaj na migra-
MJERE E.6. ciju biote i sedimenta, odnosno više nema prekida povezanosti rijeke, a
ribe mogu nesmetano migrirati. Postoje i mjesta za odmor pa je povećana
raznolikost mikrostaništa na mjestu uklonjene pregrade.
SLIKA 4.2.43
Primjer primjene
mjere E.6. – smanjenje
utjecaja praga u koritu
(↖ gore stanje prije, a
↙ dolje nakon uklanjanja
stepenice; rijeka
Hučava, Slovačka)
(Izvor: Rob Kleinjans, Dam
Removal Europe 2022).
82
MJERA E.7.
Prilikom obnove propusta i prijelaza preko vodotoka, u područjima rasprostranjenosti

vidre i dabra, osigurati prohodnost po obali za te vrste (osigurati suhi koridor za prolaz
životinja). Obnovu propusta planirati na način da se ne prekine kontinuitet vodotoka,
odnosno migracija riba i druge faune (npr. polukružni propusti i propusti u obliku
mosta, kojima se ne utječe na dno vodotoka). Pri tome je potrebno osigurati da dno
propusta bude ispod ili u razini nivelete dna korita vodotoka.
← SLIKA 4.2.44
Primjer primjene mjere E.7.: prolaz
za vidru ispod mosta s lateralnim
nadvišenjem obale kako bi se
osigurali suhi uvjeti za prolaz
životinja
(Izvor: Z. Chabadová, u: Hahn 2015)
← SLIKA 4.2.45
Primjer primjene mjere E.7.:
propust gdje nosiva konstrukcija
mosta ne utječe na obalu i korito
vodotoka
(Izvor: Scottish Environment Protection
Agency 2010)
→ V. poglavlje 5. Izvori podataka za dodatne informacija o primjeni mjera očuvanja

za grupu tipskih radova održavanja, odnosno popravaka oštećenja i obnove vodnih i
drugih građevina (E.)
4.2.8 Postupanje kod primjene mjere F.1. i provedbe

tipskih radova izuzetih iz programa održavanja voda
Za neke vrste tipskih radova održavanja se kod ocjene programa održavanja voda na po-
jedinim lokacijama propisuje mjera F.1. (F.1. Provesti postupak ocjene prihvatljivosti
zahvata za ekološku mrežu.)
Mjera F.1. može se propisati za pojedine lokacije u slučajevima kada podatci kojima nad-
ležno tijelo koje provodi postupak ocjene programa održavanja voda raspolaže ukazuju
na to da je lokacija važna za očuvanje populacije neke ciljne vrste ili ciljnog stanišnog
tipa, a razina detalja o planiranim radovima na lokaciji nije dostatna. U tim se sluča-
jevima mora provesti postupak ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu kako
bi se utvrdilo postoji li mogućnost značajnog negativnog utjecaja na ciljeve očuvanja i
cjelovitost područja ekološke mreže.
Čest razlog propisivanja ove mjere je nemogućnost nadležnog tijela da procijeni razi-
nu utjecaja i propiše odgovarajuće mjere očuvanja jer su podatci o obuhvatu radova u
programu održavanja voda nedostatni (npr., kod uklanjanja nanosa izostaje procjena
količine nanosa kojeg treba ukloniti i duljina dionice na kojoj se uklanjanje nanosa pla-
nira te mjesto njegova odlaganja).
Kada je mjera F.1. propisana potrebno je za predmetne radove i lokaciju za koju je ova
mjera propisana provesti postupak OPEM, u skladu sa ZZP-om. Pritom je prvi korak
postupak prethodne ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu (dalje u tekstu: „PO“) ko-
jeg pokreće nadležno upravno tijelo (Ministarstvo ili županija) na osnovu zahtjeva za
prethodnu ocjenu prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu kojeg podnose Hrvatske
vode (prema svojoj prostornoj nadležnosti). Obvezatan sadržaj zahtjeva za PO propisan
je ZZP-om (čl. 30.):
1. podatci o nositelju zahvata
2. podatci o zahvatu i lokaciji zahvata
3. kratki opis zahvata.
Ako nadležno tijelo uzimajući u obzir mišljenje Zavoda za zaštitu okoliša i prirode MIN-
GOR-a isključi mogućnost značajnih negativnih utjecaja na ciljeve očuvanja i cjelovitost
područja ekološke mreže, u roku od 30 dana od zaprimanja urednog zahtjeva za PO,
donosi rješenje da je zahvat prihvatljiv za ekološku mrežu.
Ako se značajan utjecaj ne može isključiti, rješenjem se nositelj zahvata upućuje na

obavezu provedbe postupka glavne ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu (dalje u tek-
stu: „GO“). Za postupak GO obavezna je izrada studije o ocjeni prihvatljivosti zahvata za
ekološku mrežu, koju izrađuje ovlaštenik. Postupak GO kao i svi daljnji koraci propisani
su ZZP-om (čl. 31. – 44.) (Slika 4.2.46).
84
Poslovi održavanja iz grupe 10. i dijelom iz grupe 9., koji su izuzeti iz programa održa-
vanja obuhvaćaju izvedbu novih vodnih građevina:
9. Uspostava funkcionalnog stanja voda obnovom ili izvedbom manjih i jed-

nostavnih vodnih i drugih građevina
9.1. Obnova ili izvedba čepa, propusta, prijelaza preko vodotoka ili kanala, sifona,
brklje, kilometarskih i drugih oznaka na nasipima i uz vodne tokove
10. Uspostava nužne zaštite od štetnog i progresivnog djelovanja erozije

izvedbom manjih i jednostavnih regulacijskih gradnji u koritu vodotoka
10.1. Uspostava nužne zaštite od štetnog i progresivnog djelovanja erozije izvedbom

jednostavne i manje (ili manjeg) obaloutvrde, pera, posmjerne gradnje, tra-
verze, i sl., u koritu vodotoka
10.2. Uspostava nužne zaštite od štetnog i progresivnog djelovanja erozije izvedbom

pregrada, pragova, kaskada, stepenica, slapišta, taložnica, brzotoka i drugih
objekata u funkciji umirenja silovitoga režima tečenja na bujičnom toku
Navedene vrste radova nalaze se na Prilogu III. Uredbe o procjeni utjecaja zahvata na
okoliš (NN 61/14, 3/17). Za ove tipske radove obavezno je provesti postupak OPUO i po-
stupak OPEM, pri čemu se PO provodi zajedno s OPUO. Zahtjev za OPUO, kojeg nositelj
zahvata podnosi nadležnom tijelu, uključuje elaborat zaštite okoliša, čiji je sadržaj pro-
pisan Uredbom o procjeni utjecaja zahvata na okoliš i kojeg izrađuje ovlaštenik. Rješenje
u opisanom postupku donosi zaključak o prihvatljivosti zahvata za okoliš i zaključak o
prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu.
SAVJETI Preporučuje se izrađivačima programa održavanja voda što preciznije

navoditi podatke o (mikro)lokacijama i obuhvatu radova (npr. po-
vršini, duljini dionice vodotoka i dr.) koji se daju nadležnom tijelu
na ocjenu. To nadležnom tijelu omogućava procjenu razine utjecaja
i propisivanje odgovarajućih mjera očuvanja te smanjuje učestalost
propisivanja mjere F.1.
→ SLIKA 4.2.46
Tijek postupka ocjene
prihvatljivosti zahvata za
ekološku mrežu
PRETHODNA OCJENA PRIHVATLJIVOSTI GLAVNA OCJENA PRIHVATLJIVOSTI

ZAHVATA ZA EKOLOŠKU MREŽU ZAHVATA ZA EKOLOŠKU MREŽU
OCJENA ZNAČAJNOSTI UTJECAJA NA

NOSITELJ ZAHVATA PODNOSI ZAHTJEV ZA CILJEVE OČUVANJA I CJELOVITOST
PRETHODNU OCJENU PRIHVATLJIVOSTI PODRUČJA EKOLOŠKE MREŽE
ZAHVATA ZA EKOLOŠKU MREŽU - Studija o ocjeni prihvatljivosti zahvata za
ekološku mrežu
NADLEŽNOM TIJELU
- Mjere ublažavanja značajnih negativnih utjecaja
JE LI MOGUĆE JE LI MOGUĆE
ISKLJUČITI ZNAČAJAN ISKLJUČITI ZNAČAJAN
NEGATIVAN UTJECAJ ZAHVATA NE NEGATIVAN UTJECAJ ZAHVATA NA
NA CILJEVE OČUVANJA I CILJEVE OČUVANJA I CJELOVITOST
CJELOVITOST PODRUČJA PODRUČJA EKOLOŠKE MREŽE
EKOLOŠKE UZ PRIMJENU MJERA
MREŽE? UBLAŽAVANJA?
DA
DA NE
POSTOJE LI
ZAHVAT SE ALTERNATIVNA
DA
ODOBRAVA RJEŠENJA?
NE
POSTOJI LI
PREVLADAVAJUĆI
ZAHVAT SE NE JAVNI INTERES? JE LI DA
ODBACUJE MOGUĆE UTVRDITI
KOMPENZACIJSKE
UVJETE?
UTVRĐIVANJE PREVLADAVAJUĆEG JAVNOG INTERESA I

ODOBRENJE ZAHVATA UZ KOMPENZACIJSKE UVJETE
86
4.3 Mjere očuvanja povoljnih stanišnih uvjeta

za biljne i životinjske vrste
Svrha primjene mjera očuvanja povoljnog stanja stanišnih uvjeta za biljne i živo-
tinjske vrste: Ove mjere očuvanja ponajprije služe sprječavanju oštećivanja povoljnih
staništa i uznemiravanja vrsta u razdobljima ključnim za životne cikluse vrsta vezanih
uz vodena i obalna staništa, kao i travnjačka staništa u inundacijskom području. Mjera-
ma je obuhvaćeno više taksonomskih skupina organizama – biljne vrste, beskralješnjaci
(leptiri, deseteronožni rakovi, mekušci, kornjaši, vretenca), ribe, vodozemci i gmazo-
vi, ptice i sisavci, a cilj im je osigurati mir u staništu i spriječiti oštećivanje povoljnih
staništa u osjetljivim razdobljima životnih ciklusa (npr. mrijest i gniježđenje), kao i
spriječiti oštećivanje staništa pojedinih strogo zaštićenih biljnih vrsta dok ne zaokruže
svoj godišnji životni ciklus. Ove mjere obuhvaćaju i preventivne mjere kojima se nastoji
spriječiti unos i širenje invazivnih stranih vrsta biljaka i životinja jer njihovo širenje
može neizravno negativno djelovati na stanje populacija zavičajnih vrsta.
4.3.1 Mjere očuvanja povoljnih stanišnih uvjeta za biljne vrste
MJERA F.32.*
Zbog potencijalne prisutnosti stanišnog tipa A.3.2. Slobodno plivajući flotantni i sub-
merzni hidrofiti i/ili A.3.3.1.5. Zajednice velikih mrijesnjaka radove u koritu vodotoka
obavljati isključivo u razdoblju od 1. listopada do 31. ožujka.
← SLIKA 4.3.1
Sastojina velikih mrijesnjaka
(NKS A.3.3.1.5.),
vrsta Potamogeton perfoliatus
(Izvor: Krzysztof Ziarnek, Kenraiz,
Creative Commons License 2017)
MJERA F.33.*
Radove košnje izvoditi nakon razdoblja cvatnje strogo zaštićene biljne vrste livadni pro-
cjepak (Chouardia litardierei), odnosno nakon 15. srpnja. Izvođenjem radova ne smije se
poremetiti hidrološki režim vlažnih staništa na kojima je vrsta prisutna. Nakon radova
prikupiti i ukloniti pokošeni biljni materijal.
← SLIKA 4.3.2
Livadni procjepak Chouardia litardierei
(stanište uz potok Bakovac u Lici)
(Autor: Ana Đanić)
MJERA F.22.*
Zbog utvrđene prisutnosti strogo zaštićene biljne vrste kockavica (Fritillaria meleagris) ne
izvoditi radove tijekom ožujka i travnja, a izvođenjem radova ne smije se poremetiti
hidrološki režim okolnih vlažnih staništa.
← SLIKA 4.3.3
Kockavica Fritillaria meleagris
(stanište uz vodotok Pakra)
(Autor: Vida Posavec Vukelić)
* Mjere koje se, prema potrebi, propisuju na specifičnim lokacijama

88
4.3.2 Mjere očuvanja povoljnih stanišnih uvjeta za beskralješnjake

Beskralješnjaci su skupina koja od vrsta koje su vezane uz slatkovodne ekosustave u
najvećoj mjeri (prema brojnosti vrsta) obuhvaća kukce, rakove i mekušce (školjkaše
i puževe). Važna su karika u hranidbenom lancu i dobri su indikatori stanja okoliša i
funkcioniranja vodenog ekosustava.
Poplavne šume vrba i johe (vrbici i jošici) u inundaciji važno su stanište ugroženih saprok-
silnih kornjaša (vrste vezane uz živo, odumrlo ili odumiruće stablo), a tršćaci i rogozici te
staništa s amfibijskom vegetacijom značajna su za vretenca. Poplavna i vlažna staništa
uz vodotoke (u inundacijskom području) uključuju livade, ali i rubove poplavnih šuma
kao najznačajnija staništa za ugrožene vrste danjih leptira. Leptiri imaju važnu ulogu
kao indikatori promjena koje se događaju u zajednici u kojoj žive.
Mjerama očuvanja specifično su obuhvaćene gore navedene skupine očuvanjem staniš-

nih uvjeta za vretenca, mekušce i deseteronožne rakove te vremenskim ograničenjem
vremena košnje na vodotocima uz koje su rasprostranjeni leptiri.
MJERE OČUVANJA – DESETERONOŽNI RAKOVI
MJERA F.19.*
Zbog utvrđene prisutnosti slatkovodnih deseteronožnih rakova ostavljati što više na-
plavljenog drveta, riparijske i vodene vegetacije, drveća i šiblja uz rub korita kako bi se
očuvala ili osigurala povoljna staništa i zasjenjenost vodotoka.
Od 4 zavičajne vrste deseteronožnih slatkovodnih rakova 3 su strogo zaštićene:

bjelonogi ili primorski rak (Austropotamobius pallipes), potočni rak (Austropotamobius torren-
tium) i riječni rak ili plemeniti rak (Astacus astacus).
← SLIKA 4.3.4
Primjer vodotoka s tipičnim
staništem za potočnog raka (potok
Velika Belica): prisutnost korijenja
drveća uz obalu i veliki komadi
drveta u koritu osiguravaju sklonište
za rakove; kamena podloga
u koritu s kamenjem različitih
dimenzija povećava raznolikost
mikrostaništa; voda je jako dobre
kvalitete što je ključno za ovu vrstu
(Autor: Matej Faller).

Za slatkovodne deseteronožne rakove i mekušce nisu dane mjere kojima se radovi mogu
izvesti u povoljnim razdobljima godine jer su vrste cijelo vrijeme u vodi i radovi u svako
doba imaju utjecaj. Primjerice, deseteronožni su rakovi s obzirom na svoju biologiju i ži-
votni ciklus praktički tijekom cijele godine (osobito u proljeće, ljeto i jesen) osjetljivi na
uznemiravanje i promjene u staništu. Stoga je za deseteronožne rakove, ali i ostale vode-
ne beskralješnjake od najvećeg značaja primjenom odgovarajućih mjera očuvati stanište
(kod rakova je to prvenstveno riparijska vegetacija i supstrat u koritu, a kod mekušaca
isto supstrat odnosno dno korita vodotoka te se ne smiju mijenjati fizikalno-kemijski
uvjeti.
RIJEČNI RAK BJELONOGI RAK POTOČNI RAK
RASPROSTRANJENOST
VRSTA
riječni rak
bjelonogi rak
potočni rak
Autor fotografija: Matej Faller
VODNOGOSPODARSKI VGO za Dunav i

ODJELI (VGO) donju Dravu
VGO za gornju
Savu
VGO za Muru i
gornju Dravu
VGO za slivove
južnog Jadrana
↑ SLIKA 4.3.5 VGO za slivove
Poznata rasprostranjenost sjevernog Jadrana
triju strogo zaštićenih vrsta VGO za srednju i
deseteronožnih rakova u donju Savu
Hrvatskoj
(Izvor podataka: MINGOR 2020,
izrada: Oikon d. o. o.)
90
MJERE OČUVANJA – DANJI LEPTIRI
MJERA F.20.*
Zbog utvrđene prisutnosti strogo zaštićenih vrsta leptira močvarna riđa (Euphydryas au-
rinia) i/ili kiseličin vatreni plavac (Lycaena dispar) svake godine provoditi košnju samo na
jednoj trećini inundacijskog područja. Inundacijsko područje potrebno je podijeliti u
tri uzdužna pojasa uz tok rijeke koji će se kositi rotacijski, odnosno svaki pojas smije se
pokositi svake treće godine. Ako ovakav pristup nije moguć, područje izvođenja radova
potrebno je podijeliti u tri dijela (ili u dijelove ne duže od 1 km) i pojedini takav manji
dio kositi svake treće godine, nikad istovremeno. Prilikom košnje nije dopušteno pre-
laziti mehanizacijom preko nepokošenih dijelova.
(!) NAPOMENA Način primjene mjere ovisi o tipu i veličini vodotoka. Rotacijska
UZ PRIMJENU košnja s uzdužnim pojasevima vegetacije primjenjuje se na velikim i
MJERE F.20.
srednjim vodotocima.
↑ SLIKA 4.3.6 Primjer rotacijske košnje gdje je ostavljeno 2/3 površine uz

vodotok nepokošeno (bijela strelica) za leptire, inundacija rijeke Save
(Izvor: Zavod za zaštitu okoliša i prirode, MINGOR).
MJERA F.23.*
Zbog utvrđene prisutnosti strogo zaštićenih vrsta leptira veliki livadni plavac (Phenga-
ris teleius) i kiseličin vatreni plavac (Lycaena dispar) inundaciju ne kositi u razdoblju od
početka lipnja do sredine rujna. Izvođenjem radova ne smije se poremetiti hidrološki
režim okolnih vlažnih staništa.
MJERA F.25.*
Zbog utvrđene prisutnosti strogo zaštićene vrste leptira močvarni plavac (Phengaris alcon
alcon), radove košnje u inundaciji izvoditi nakon 15. rujna.
MJERA F.26.*
Zbog utvrđene prisutnosti strogo zaštićene vrste leptira močvarni okaš (Coenonympha
oedippus), radove košnje u inundaciji izvoditi nakon 15. rujna rotacijskom košnjom na
1/3 površine svake tri godine.
1/3 1/3 1/3
2m
pokošeno
nepokošeno
↑ SLIKA 4.3.7 Shematski prikaz primjene mjere F.26. – rotacijska košnja

MJERA F.27.*
Zbog utvrđene prisutnosti strogo zaštićene vrste leptira zagasiti livadni plavac (Phengaris
nausithous), radove košnje u inundaciji izvoditi do 15. lipnja ili nakon 15. rujna.
MJERA F.28.*
Zbog utvrđene prisutnosti strogo zaštićene vrste leptira veliki livadni plavac (Phengaris
teleius), radove košnje u inundaciji izvoditi do 15. lipnja ili nakon 15. rujna.

92
MOČVARNA RIĐA KISELIČIN VATRENI PLAVAC
RASPROSTRANJENOST
VRSTA
močvarna
riđa
kiseličin vatreni
plavac
Autor fotografija: Martina Šašić Kljajo

VGO za gornju
Savu
VGO za Muru i
gornju Dravu
VGO za slivove
južnog Jadrana
VGO za slivove
sjevernog Jadrana
VGO za srednju i
donju Savu
↑ SLIKA 4.3.8
Poznata rasprostranjenost leptira močvarne riđe (Euphydryas aurinia) i kiseličinog vatrenog plavca
(Lycaena dispar) u Hrvatskoj
(Izvor podataka: MINGOR 2020, izrada: Oikon d. o. o.)
VELIKI LIVADNI PLAVAC ZAGASITI LIVADNI PLAVAC
RASPROSTRANJENOST
VRSTA
zagasiti livadni
plavac
veliki livadni
plavac

VGO za gornju
Savu
VGO za Muru i
gornju Dravu
VGO za slivove
južnog Jadrana
VGO za slivove
sjevernog Jadrana
VGO za srednju i
donju Savu
↑ SLIKA 4.3.9
Poznata rasprostranjenost leptira velikog livadnog plavca (Phengaris teleius) i zagasitog livadnog
plavca (Phengaris nausithous) u Hrvatskoj
94
MOČVARNI PLAVAC MOČVARNI OKAŠ
RASPROSTRANJENOST
VRSTA
močvarni plavac
močvarni okaš
VODNOGOSPODARSKI
2
ODJELI (VGO)
3
VGO za Dunav i
donju Dravu
3 VGO za gornju
Savu
VGO za Muru i
gornju Dravu
VGO za slivove
južnog Jadrana
VGO za slivove
sjevernog Jadrana
VGO za srednju i
donju Savu
1 1 2 2 33
↑ SLIKA 4.3.10
Poznata rasprostranjenost leptira močvarnog okaša (Coenonympha oedippus) i močvarnog plavca
(Phengaris alcon alcon) u Hrvatskoj
MJERE OČUVANJA – OSTALE VRSTE BESKRALJEŠNJAKA
MJERA F.30.*
Kositi do vodne linije (ne kositi dno korita vodotoka) zbog utvrđene prisutnosti popu-
lacija strogo zaštićene vrste školjkaša obična lisanka (Unio crassus).
PODRUČJE KOŠNJE PODRUČJE KOŠNJE
LINIJA VODE - NE KOSI SE
↑ SLIKA 4.3.11 Prikaz primjene mjere F.30. – kosi se riparijska vegetacija, i to do vodne linije, a dno
korita vodotoka se ostavlja netaknuto (Autori: Beatrica Perkec i Koni Čargonja-Reicher)
MJERA F.31.*
Radove u koritu vodotoka svesti na nužni mi-

nimum te paziti da se minimalno uznemiri
sediment na dnu vodotoka zbog utvrđene
prisutnosti populacija strogo zaštićene vrste
školjkaša obična lisanka (Unio crassus).
→ SLIKA 4.3.12
Obična lisanka (Unio crassus) u vodotoku
(Izvor: Alexander Mrkvicka, Creative Commons License 2009)
MJERA F.37.*
Zbog potencijalne ili utvrđene prisutno-

sti vrste čvorasti trčak (Carabus variolosus)
očuvati postojeću vegetaciju šuma johe uz
vodotoke.
→ SLIKA 4.3.13 Čvorasti trčak (Carabus variolosus)

(Izvor: Jacek Proszyk, Creative Commons License 2018)
* Mjere koje se, prema potrebi, propisuju na spaecifičnim lokacijama

96
MJERA F.43.*
Radove u koritu izvoditi u razdoblju od 15. kolovoza do 1. svibnja radi očuvanja staništa
(vodene i riparijske vegetacije) te kako bi se omogućilo neometano razmnožavanje i
emergencija vodenih kukaca poput vretenaca.
MJERA F.44.*
Na dijelovima vodotoka na kojima je zabilježena strogo zaštićena biljna vrsta rezac

(Stratiotes aloides) zabranjeno je izvoditi radove radi očuvanja navedene biljne vrste, ali i
radi očuvanja strogo zaštićene vrste vretenca zeleni kralj (Aeshna viridis) koja je životnim
ciklusom vezana za navedenu biljnu vrstu.
MJERA F.45.*
Kako bi se očuvalo stanište ličinki strogo zaštićene vrste vretenca konavoski knez (Calia-
eschna microstigma) kositi vegetaciju samo do vodne linije, a supstrat i vegetaciju dijela
vodotoka koji je pod vodom ostavljati netaknutim. Radove provoditi u razdoblju kad je
korito vodotoka u potpunosti suho.
MJERA F.46.*
Radove je potrebno provoditi u sušnom periodu i izbjegavati zaostale lokve zbog prisut-
nosti strogo zaštićene vrste vretenaca paška čipkica (Selysiothemis nigra).
SAVJETI
Planirati radove održavanja tako da na dionici vodotoka uvijek posto-

ji povoljno stanište za vodene beskralješnjake u vidu privremenog
pribježišta (refugija), gdje se pokretne životinje mogu udaljiti s
lokacije izvođenja radova i privremeno skloniti, npr. planirati vre-
menski odvojene radove (u više etapa i na kraćim dionicama), i/ili ne
izvoditi radove u koritu i uz obale istovremeno duž obje obale.
Gdje je moguće ostaviti stara živa, odumrla ili odumiruća stabla koja
predstavljaju važno stanište za saproksilne kornjaše.
4.3.3 Mjere očuvanja povoljnih stanišnih uvjeta za ribe

Slatkovodne ribe su jedan od najboljih pokazatelja stanja vodenih ekosustava te u njima
imaju višestruku ulogu. Povezuju hranidbene mreže i pospješuju kruženje nutrijenata.
Zbog svoje povezanosti s vodenim staništima u kojima žive i sve većega čovjekovog pri-
tiska na ta staništa, ribe su jedna od najugroženijih skupina kralješnjaka. Za vrijeme
mrijesta ribe migriraju uzvodno ili lateralno u naplavne nizine. Prekid povezanosti
vodotoka odražava se na starost riba u zajednici (uz prevladavanje starijih jedinka). Tem-
peratura vode je također bitan faktor na koji su ribe osjetljive. Uklanjanjem riparijske
vegetacije vodotok je izložen izravnom i bržem zagrijavanju sunčevim zračenjem. Isto
tako, uređenjem voda i uklanjanjem organskog materijala i naplavina (drveće i grane)
smanjuje se dostupnost pogodnih staništa za mrijest.
Specifične mjere očuvanja riba odnose se na izbjegavanje utjecaja na ribe u razdoblju

mrijesta. Kod mjera očuvanja vezanih uz tipske radove, vrlo je važno gdje god je pri-
mjenjivo provoditi mjeru E.6. vezano uz očuvanje kontinuiteta vodotoka i nesmetanih
migracija vodene faune.
MJERA F.11.*
Kako bi se izbjeglo razdoblje mrijesta riba, radove u koritu vodotoka provoditi isključivo
u razdoblju od rujna do veljače, izuzev u pastrvskim vodama (mrjestilištima salmonid-
nih vrsta riba) gdje radove treba provoditi u sljedećim vremenskim periodima:
• od 25. kolovoza do 1. prosinca u Krki od izvora do Brljanskog jezera, Jadru, Vrljici

i Žrnovnici,
• od 15. kolovoza do 15. listopada u svim ostalim pastrvskim vodama.
← SLIKA 4.3.14
Peš (Cottus gobio)
← SLIKA 4.3.15
Primjer vodotoka s
tipičnim staništem
za peša (potok
Velika Belica)

98
↑ SLIKA 4.3.16 ↑ SLIKA 4.3.17

Mekousna pastrva (Salmothymus obtusirostris), Primjer vodotoka s tipičnim staništem za
endemska vrsta jadranskog sliva mekousnu pastrvu (rijeka Jadro)
(Izvor: Oikon d. o. o.) (Izvor: Oikon d. o. o.)
↑ SLIKA 4.3.18
Imotska gaovica (Delminichthys adspersus),
endemska vrsta jadranskog sliva
→ SLIKA 4.3.19
Rijeka Matica – stanište imotske gaovice
Obveza provedbe OPEM-a (mjera F.1.) za pojedine radove može se propisati ako se kod
ocjene prihvatljivosti programa održavanja voda procijeni da bi promjene staništa usli-
jed provedbe radova bile osobito problematične za pojedine ugrožene i vrlo rijetke i/ili
endemične vrste riba, odnosno vrste vrlo ograničenog područja rasprostranjenosti.
4.3.4 Mjere očuvanja povoljnih stanišnih uvjeta za vodozemce i gmazove

Zahvaljujući geografskom položaju Hrvatske, koja je smještena na razmeđi triju bio-
geografskih regija, na relativno maloj površini veliko je bogatstvo herpetofaune (faune
vodozemaca i gmazova). Osam vrsta (13 %) herpetofaune Hrvatske je ugroženo (Jelić i
sur. 2015), a među razlozima su nestanak i degradacija staništa kao posljedica ljudskih
aktivnosti, urbanizacije, izgradnja i korištenje prometne infrastrukture, intenziviranja
i zapuštanja poljoprivrede te upravljanje vodama i korištenje voda. Vodozemci su naj
ugroženija skupina kralješnjaka, a s obzirom na to da brzo reagiraju i na male promjene
u okolišu, smatraju se dobrim ekološkim indikatorima, tj. promjene u njihovim popula-
cijama mogu ukazivati na negativne utjecaje u okolišu.
Važna staništa vodozemaca u inundacijama vodenih tokova predstavljaju povremene

i/ili stalne stajaćice (lokve, bare, jezera, mrtvaje, poplavna područja) i/ili sporotekući
vodotoci (rukavci, kanali, jarci i sl.). Od gmazova vezanih za slatkovodne ekosustave
ugrožene su slatkovodne kornjače koje najveći dio aktivne sezone provode u rijekama,
potocima, kanalima za navodnjavanje, lokvama, jezerima i močvarama.
MJERE OČUVANJA – VODOZEMCI
MJERA F.15.*
Radi očuvanja strogo zaštićenih vrsta veliki dunavski vodenjak (Triturus dobrogicus) i veli-
ki vodenjak (Triturus carnifex) potrebno je prilagoditi vrijeme izvođenja radova po biogeo-
grafskim regijama radi zaštite mrijesta, ličinki i odraslih jedinki u hibernaciji. Radove
ne izvoditi unutar staništa povremenih i stalnih stajaćica te sporotekućih vodotoka
(lokve, bare, porječja nizinskih rijeka, poplavna područja, kanali, jarci i sl.):
• unutar mediteranske i kontinentalne regije u razdoblju od 15. veljače do 1.

listopada,
• unutar alpinske regije u razdoblju od 1. travnja do 1. rujna.
Prilikom izvođenja radova u vremenu kada su radovi dopušteni:
• izvoditi ih na način da se očuvaju vlažna staništa, posebice mala vodna tijela

poput lokvi, kanala, iskopa šljunka, jaraka uz ceste i sl. - ne zatrpavati ih, izbjega-
vati kretanje mehanizacije izvan pristupnih putova, očuvati vodni režim, očuvati
blagi pokos korita
• u što većoj mjeri ostavljati granje, panjeve i sl. u okolici vodnih tijela netaknutim
budući da nakon izlaska iz vodnih tijela (kopnena faza života) na navedenim mi-
krostaništima vodenjaci hiberniraju.

100
VELIKI VODENJAK VELIKI DUNAVSKI VODENJAK
Autor: Daria Kranželić
Autor: Toni Koren

RASPROSTRANJENOST
VRSTA
veliki
vodenjak
veliki dunavski
vodenjak

VGO za gornju
Savu
VGO za Muru i
gornju Dravu
VGO za slivove
južnog Jadrana
VGO za slivove
sjevernog Jadrana
VGO za srednju i
donju Savu
↑ SLIKA 4.3.20
Poznata rasprostranjenost velikih vodenjaka u Hrvatskoj
MJERA F.16.*
Ne izvoditi radove u razdoblju od početka travnja do kraja kolovoza radi mrijesta i

prisutnosti ličinki strogo zaštićene vrste crveni mukač (Bombina bombina) u vodenim
staništima (lokve, bare, jezera, močvare, izvori, retencije, kanali, šljunčare, kolotrazi,
spore tekućice, travnata staništa uz vodu). Prilikom izvođenja radova u vremenu kada
su radovi dopušteni izvoditi ih na način da se očuvaju navedena staništa budući da dio
jedinki može hibernirati u mulju na dnu vodnog tijela: ne zatrpavati ih, izbjegavati
kretanje mehanizacije izvan pristupnih putova, očuvati vodni režim, ne zadirati u sedi-
ment na dnu vodnog tijela, očuvati blagi pokos korita.
MJERA F.17.*
Ne izvoditi radove u razdoblju od početka travnja do kraja rujna radi mrijesta i

prisutnosti ličinki žutog mukača (Bombina variegata) u povremenim i stalnim vo-
denim staništima (lokve, šumske depresije, izvori, retencije, kanali, šljunčare,
kolotrazi, potoci, poplavna i riparijska područja). Vrsta hibernira u rupama u ze-
mlji, ispod stijena i grana te je radove potrebno izvoditi na način da se u što većoj
mjeri očuvaju navedena staništa: ne zatrpavati ih, izbjegavati kretanje mehani-
zacije izvan pristupnih putova, očuvati vodni režim, očuvati blagi pokos korita.
MJERA F.18.*
Ne izvoditi radove u razdoblju od 15. veljače do 15. srpnja radi mrijesta i prisutnosti
ličinki strogo zaštićene vrste lombardijska smeđa žaba (Rana latastei) u sporo protočnim i
gotovo stajaćim vodenim tijelima, sporijim dijelovima meandrirajućih potoka i rječica,
kanalima, lokvama i poplavnim šumama. Vrsta preferira zasjenjene i hladnije dijelove
vodotoka s konstantnim vlažnim uvjetima te je potrebno ostaviti riparijsku i vodenu ve-
getaciju u vodotoku u što većoj mjeri netaknutu. Unutar netaknutih fragmenta nužno
je ne dirati uronjeno granje te vodenu vegetaciju jer ona predstavlja povoljna mikrosta-
ništa za mrijest. Prilikom izvođenja radova u vremenu kada su radovi dopušteni izvo-
diti ih na način da se očuvaju povoljna staništa: ne zatrpavati ih, izbjegavati kretanje
mehanizacije izvan pristupnih putova, očuvati vodni režim i očuvati blagi pokos korita.

102
CRVENI MUKAČ ŽUTI MUKAČ LOMBARDIJSKA SMEĐA ŽABA
Autor fotografija: Bruno Schmidt
RASPROSTRANJENOST
VRSTA
crveni mukač
žuti mukač
lombardijska
smeđa žaba

VGO za gornju
Savu
VGO za Muru i
gornju Dravu
VGO za slivove
južnog Jadrana
VGO za slivove
sjevernog Jadrana
VGO za srednju i
donju Savu
↑ SLIKA 4.3.21
Poznata rasprostranjenost mukača (Bombina sp.) i lombardijske smeđe žabe (Rana latastei) u
Hrvatskoj (Izvor podataka: MINGOR 2020, izrada: Oikon d. o. o.)
Osim navedenih općih mjera (F.) za očuvanje populacija vodozemaca propisuje se tako-
đer i mjera P.7. kojom se općenito zbog mogućeg značaja staništa za ovu skupinu na
pojedinoj lokaciji propisuje provođenje radova izvan razdoblja mrijesta vodozemaca,
odnosno izvan razdoblja od 1. ožujka do 1. srpnja (v. poglavlje 4.1.2 Opće mjere očuva-
nja povoljnog stanja prirodnih staništa).
MJERE OČUVANJA – GMAZOVI
MJERA F.29.1.*
Radi zaštite i očuvanja populacije strogo zaštićene vrste riječna kornjača (Mauremys rivu-
lata) ne izvoditi radove u periodu od 1. travnja do 1. srpnja. Prilikom planiranja i izvo-
đenja radova na većem dijelu osigurati blagi nagib pokosa kako bi se omogućio izlazak
jedinkama na obalu. Koristiti mozaičnu košnju obalne vegetacije, budući da se u njoj
jedinke sunčaju i skrivaju te ju koriste kao izvor hrane, a dodatno vodena i riparijska
vegetacija predstavlja povoljno mikrostanište za skrivanje mladih jedinki. U što manjoj
mjeri uklanjati stabla iz vode jer predstavljaju povoljna sunčališta za kornjače. Radi
zaštite jaja položenih u tlo u široj okolici vodnih tijela za pristup koristiti u najvećoj
mogućoj mjeri postojeće pristupne i servisne putove.
MJERA F.29.2.*
Radi zaštite i očuvanja populacije strogo zaštićene vrste barska kornjača (Emys orbicularis)
radove ne izvoditi u periodu od 1. travnja do 1. srpnja. Prilikom izvođenja radova na
većem dijelu osigurati blagi nagib pokosa kako bi se omogućio izlazak jedinkama na
obalu. Koristiti mozaičnu košnju obalne vegetacije, budući da se u njoj jedinke sunčaju
i skrivaju te ju koriste kao izvor hrane, a dodatno vodena i riparijska vegetacija pred-
stavlja povoljno mikrostanište za skrivanje mladih jedinki. Radi zaštite jaja položenih
u tlo u široj okolici vodnih tijela za pristup koristiti u najvećoj mogućoj mjeri postojeće
pristupne i servisne putove. U što manjoj mjeri uklanjati stabla iz vode jer predstavljaju
povoljna sunčališta za kornjače. Ako se radovi izvode u periodu hibernacije kornjača
(listopad – travanj) nužno je što manje zadirati u muljevite slojeve vodenog tijela jer
kornjače tamo hiberniraju.

104
BARSKA KORNJAČA RIJEČNA KORNJAČA
Autor fotografije: Bruno Schmidt Autor fotografije: Ana Štih Koren
RASPROSTRANJENOST
VRSTA
barska
kornjača
riječna
kornjača

VGO za gornju
Savu
VGO za Muru i
gornju Dravu
VGO za slivove
južnog Jadrana
VGO za slivove
sjevernog Jadrana
VGO za srednju i
donju Savu
↑ SLIKA 4.3.22
Poznata rasprostranjenost riječne kornjače (Mauremys rivulata) i barske kornjače
(Emys orbicularis) u Hrvatskoj
4.3.5 Mjere očuvanja povoljnih stanišnih uvjeta za ptice

Obalna staništa iznimno su važna za vodomara (Alcedo atthis) i bregunicu (Riparia ripa-
ria), a u manjoj mjeri i pčelaricu (Merops apiaster). Te tri vrste koriste strme i odronjene
obale vodotoka kao staništa za gniježđenje. Vodomar i bregunica se gnijezde na obalama
neposredno uz vodotok, dok pčelarice nisu isključivo vezane uz vodotok, nego naselja-
vaju odrone i iskope u unutrašnjosti, koji put i daleko od vodenih tijela. Vodomar je
solitarna gnjezdarica kod koje gnijezdeći par brani svoj teritorij. Gnijezdo se nalazi na
kraju tunela dugačkog do 1 m, iskopanog u zemlji. Pogoduje mu ako se unutar teritorija
nalaze grane i stabla iznad vode s kojih može loviti plijen u vodi. Bregunice i pčelarice
su druževne i grade veće ili manje kolonije duž strme obale ili odrona. Kao i vodomar,
kopaju rupe u zemlji na kraju kojih se nalaze gnijezda.
Štekavac (Haliaeetus albicilla) je najveća ptica grabljivica panonskih nizinskih prostora.

Gnijezdi se uz slatke i slane vode: u velikim močvarnim područjima, uz velike rijeke te
uz jezera i šaranske ribnjake. Gnijezda gradi na visokim, starim stablima hrasta lužnja-
ka, poljskog jasena, crnih i bijelih topola ili bijelih vrba. Nekoć se gnijezdio uz morsku
obalu, na liticama Kvarnerskih otoka, ali je ta populacija izumrla u ranom 20. stoljeću.
↑ SLIKA 4.3.23 Štekavac (Haliaeetus albicilla) ↑ SLIKA 4.3.24 Vodomar (Alcedo atthis)
(Autor: Ksenija Hocenski) (Autor: Matej Kopecki)
↑ SLIKA 4.3.25 Bregunica (Riparia riparia) ↑ SLIKA 4.3.26 Kolonija bregunica

(Izvor: Frank Vassen, Creative Commons License 2015) (Izvor: Shkumbin Saneja, Creative Commons License 2008)
106

VGO za gornju
Savu
VGO za Muru i
gornju Dravu
RASPROSTRANJENOST
VGO za slivove
VRSTA
južnog Jadrana
vodomar VGO za slivove

sjevernog Jadrana
štekavac VGO za srednju i

donju Savu
bregunica
↑ SLIKA 4.3.27
Poznata rasprostranjenost vodomara (Alcedo atthis), bregunice
(Riparia riparia) i štekavca (Haliaeetus albicilla) u Hrvatskoj
Zlatovrana (Coracias garrulus) nastanjuje prostrane poljoprivredne krajobraze u kojima se

gnijezdi u dupljama starih stabala. Takva stabla nalaze se uz rubove prozračnih šuma i
šumaraka te u sađenim drvoredima. Ključno je da su mjesta za gniježđenje blizu otvo-
renih površina bogatih kukcima, kao što su livade, pašnjaci ili ekstenzivno korištene
oranice. Na području Ravnih kotara, koje je najznačajnije područje za gniježđenje
zlatovrane u Hrvatskoj, zlatovrane se prirodno gnijezde u starim topolama koje su prije
nekoliko desetljeća sađene kao zaštita poljoprivrednih kultura od vjetra. Ti drvoredi se
često nalaze uz kanale kojima gospodari vodnogospodarski sektor.
Kosac (Crex crex) uglavnom nastanjuje vlažne livade košanice s visokom vegetacijom.
Ponekad se gnijezdi i na zapuštenim livadama koje su već u fazi sukcesije te uz rub
močvara i kanala gdje postoji gusti sklop travnjačke vegetacije. Gnijezdi se u nizinskoj
Hrvatskoj, u ličkim krškim poljima, na proplancima gorske Hrvatske te sporadično i u
krškim poljima Dalmatinske zagore (Paško polje i Imotsko polje). Smatra se da vodotoci
pozitivno djeluju na kvalitetu staništa, jer su izvor vlage. Nadalje se uz vodotoke često
razvija višegodišnja zeljasta vegetacija koja može nakon košnje livada predstavljati uto-
čište za kosce. Kosci se gnijezde na tlu, međutim, ne zalaze u vodu zbog hranjenja, nego
se hrane kukcima koje nalaze na travnatim staništima i staništima u početnim fazama
vegetacijske sukcesije (Budinski i sur. 2021; Tutiš i sur. 2013).
↑ SLIKA 4.3.28 Zlatovrana (Coracias garrulus) ↑ SLIKA 4.3.29 Kosac (Crex crex)
(Izvor: Zeynel Cebeci, Creative Commons License 2020) (Izvor: Ron Knight, Creative Commons License 2013)
Sve vrste ptica, kao i prethodno navedene, su najosjetljivije na uznemiravanje za

vrijeme sezone gniježđenja. Specifične mjere očuvanja ptica odnose se na smanjenje
mogućnosti uznemiravanja jedinka za vrijeme sezone gniježđenja.
MJERE OČUVANJA – PTICE
MJERA B.6.*
Košnju inundacija, obala vodotoka i kanala (u nadležnosti Hrvatskih voda) na područji-

ma na kojima gnijezde kosci obavljati u razdoblju od 15.8. do 15.3.
MJERA C.5.
Uklanjanje drvenaste vegetacije obavljati isključivo u razdoblju od 15. kolovoza do 31.

ožujka kako bi se izbjeglo razdoblje gniježđenja većine vrsta ptica.
MJERA C.6.*
Zbog zabilježene prisutnosti vodomara na širem području potrebno je zadržati što više
obalne vegetacije, a uklanjanje drveća i grmlja obavljati isključivo od 1. rujna do 31.
siječnja.

108
MJERA F.7.
U slučaju nailaska na kolonije (skupinu aktivnih gnijezda) strogo zaštićenih vrsta pti-
ca (npr. bregunica, pčelarica i drugih) potrebno je obustaviti radove i osigurati zonu
mira u granicama 250 m uzvodno i nizvodno do kraja sezone gniježđenja ptica, odmah
izvijestiti nadležne javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima i područjima
ekološke mreže, inspekciju zaštite prirode i Ministarstvo te dalje postupati u dogovoru
s ovim institucijama.
U slučaju štekavca, u cilju sprječavanja uznemiravanja tijekom gniježđenja potrebno

je strogo provoditi uvjet potpune zabrane kretanja u radijusu od 500 m od orlovog gni-
jezda u razdoblju od 1. siječnja do 15. srpnja. Radove unutar zone mira moguće je pro-
voditi izvan sezone gniježđenja na način da se ne naruše stanišni uvjeti 100 m uzvodno
i nizvodno od kolonija ptica, a za štekavca u radijusu 200 m od gnijezda.
MJERA F.21.*
Radove izvoditi izvan razdoblja gniježđenja strogo zaštićene vrste zlatovrana (Coracias
garrulus), odnosno radove provoditi u razdoblju od 15. kolovoza do 30. travnja. Također,
zbog zaštite i očuvanja ove vrste ne smiju se uklanjati stara stabla topola uz vodotoke i/
ili kanale te ih po mogućnosti nakon njihovog prirodnog rušenja, u suradnji s nadlež-
nom javnom ustanovom, nadomjestiti sadnicama isključivo zavičajnih vrsta topola.
(!) NAPOMENA
Mjera se propisuje za radove na prostoru Bokanjačkog blata, Ravnih
UZ PRIMJENU kotara i Sinjskog polja, odnosno isključivo u području rasprostra-
MJERE F.21. njenosti zlatovrane (BP 26., 27. i 28.)

4.3.6 M
jere očuvanja povoljnih stanišnih
uvjeta za sisavce – dabar i vidra
Dabar i vidra su među glavnim indikatorskim vrstama sisavaca za vodena
i močvarna staništa.
Vidra (Lutra lutra) je plaha životinja iz porodice kuna koja je aktivna

uglavnom noću. Njezina se prisutnost može otkriti na osnovi izmeta,
otisaka šapa, ostataka plijena i skloništa. Vidre često ostavljaju izmet na
povišenim mjestima ispod ili blizu mostova, na palom drveću, uz vodu,
na prijelazu između obalne kosine i visokog dijela obale ili oko jaraka iz-
među vodenih staništa. Izmet je lako prepoznatljiv, najčešće sadrži kosti
i ljuske riba ili egzoskelet rakova, a mirisom podsjeća na riblje ulje. Boja
izmeta može varirati od svjetložute do gotovo crne, a izmet je u pravilu
smješten na istaknute predmete u okolišu – povišeno kamenje ili napla-
vine. Vidra teritorij označava i želatinoznom izlučevinom analne žlijezde
intenzivnog ribljeg mirisa koju pozicionira po istom obrascu kao izmet
(Jelić 2010). Otisci šapa mogu se zamijetiti u mekim podlogama – blatu
ili snijegu. Nastambe su najčešće iskopane između korijenja drveća koja
rastu blizu vode. Razlikuju se skloništa, nastambe i natalne nastambe.
Skloništa su obično vrlo plitko iskopane rupe u obali koje vidra povreme-
no koristi za zaklon ili odmor, nastambe su u pravilu dublje, sadrže tunel
i proširenje na kraju, a natalne nastambe su često udaljene od vode (čak
do 1 kilometar). Aktivne nastambe razlikuju se od neaktivnih ponajprije
po svježim otiscima šapa na ulazu, svježe utabanoj stazi od vodenog tijela
do ulaza u nastambu, a ponekad se može i osjetiti miris vidre na ulazu u
nastambu. U Hrvatskoj je vidra široko rasprostranjena u vodenim stani-
štima kontinentalnog i gorskog dijela. U mediteranskoj regiji prisutna je
u Zrmanji i Krki te njihovim pritocima (Jelić 2010; Jelić 2013).
↑ SLIKA 4.3.30 Otisak vidrine šape ↑ SLIKA 4.3.31 Ulaz u vidrinu nastambu
(Autor: Vedran Slijepčević) (Izvor: Oikon d. o. o.)
110
↑ SLIKA 4.3.32 Ulaz u vidrinu nastambu ↑ SLIKA 4.3.33 Vidrin izmet

(Izvor: Oikon d. o. o.) (Izvor: Oikon d. o. o.)
Dabar (Castor fiber) dolazi na području jezera, močvara,

manjih rijeka i mrtvaja u šumovitom nizinskom području,
kao i na kanalima i umjetnim jezerima obraslim vrbama i
topolama. Izbjegava velike rijeke s jakim vodenim strujama
i velikim oscilacijama vode. Poluvodena (semiakvatična) je
vrsta te mu je potrebna stalna voda dubine veće od 30 cm ili
mogućnost za izgradnju brane u slučaju nižeg vodostaja.
Teritorijalna je vrsta koja živi u obiteljima koje se sastoje od
mužjaka, ženke, prošlogodišnjih i ovogodišnjih potomaka.
Teritorij označava izlučevinom analne žlijezde intenzivnog
mirisa koju najčešće ostavlja na izlazima iz vode i deblima.
Nastambe dabra mogu biti humci i jame koji imaju najma-
nje dva, a obično četiri do pet ulaza ispod vode, dok je gornja ↑ SLIKA 4.3.34
prostorija 20-ak cm iznad vode. Humke gradi iznad površine Skica otiska dabrove šape
tla od drva, zemlje, pijeska i ostalog dostupnog materijala (Autor: Matej Kopecki)
na mjestima gdje je mala visinska razlika između površine

tla i razine vode. Jame predstavljaju nastambe ispod zemlje
na mjestima gdje je obala dovoljno visoka. Znakovi koji upu-
ćuju na aktivnost nastambe su: otisci šapa u blatu u nepo-
srednoj blizini nastambe, doneseno svježe blato i granje na
samu nastambu te prisutnost blata na različitim dijelovima
nastambe (zablaćene grane). Karakteristični tragovi su otis-
ci šapa u blatu ili snijegu blizu izlazne rupe, izlazni jarci na
obalu, nagrižena i porušena stabla nastambe iznad zemlje
(humci i brane) (Grubešić 2008).
↑ SLIKA 4.3.35
Dabrov izmet
← SLIKA 4.3.36
Dabrova nastamba
↑ SLIKA 4.3.37 ↑ SLIKA 4.3.38

Tragovi aktivnosti dabra na stablu Brana koju je izgradio dabar
(Izvor: Oikon d. o. o.) (Autor: Vedran Slijepčević)
112
Specifične mjere očuvanja propisuju se radi očuvanja povoljnih stanišnih uvjeta u

vodenim ekosustavima za vidru i dabra i sprječavanja njihova uznemiravanja ili
stradavanja jedinka.
MJERE OČUVANJA – SISAVCI (DABAR, VIDRA)
MJERA F.5.
U slučaju pronalaska aktivne nastambe ili brane dabra, potrebno je obustaviti radove u
granicama od 200 m uzvodno i nizvodno.
Ako je za nastavak radova nužno provesti neku od zabranjenih radnji sa strogo zašti-
ćenim vrstama (namjerno uznemiravanje, namjerno oštećivanje ili uništavanje pod-
ručja razmnožavanja ili odmaranja, itd.), ishoditi dopuštenje te postupiti po rješenju
središnjeg tijela nadležnog za poslove zaštite prirode.
U blizini aktivne nastambe dabra nije dozvoljena upotreba teške mehanizacije te je

dozvoljeno kretanje samo manjih skupina radnika.
MJERA F.6.
U slučaju pronalaska aktivne nastambe vidre, potrebno je obustaviti radove u granica-

ma od 100 m uzvodno i nizvodno.
Ako je za nastavak radova nužno provesti neku od zabranjenih radnji sa strogo zašti-
ćenim vrstama (namjerno uznemiravanje, namjerno oštećivanje ili uništavanje pod-
ručja razmnožavanja ili odmaranja, itd.) ishoditi dopuštenje te postupiti po rješenju
središnjeg tijela nadležnog za poslove zaštite prirode.
U blizini aktivne nastambe vidri nije dozvoljena upotreba teške mehanizacije te je do-
zvoljeno kretanje samo manjih skupina radnika.
4.3.7 Mjere za sprječavanje unosa i širenja

invazivnih stranih vrsta
Strana vrsta je nezavičajna vrsta koja prirodno ne obitava u određenom ekosustavu, nego
je u njega dospjela ili može dospjeti namjernim ili nenamjernim unošenjem. Invazivne
strane vrste (dalje u tekstu: „IAS“, od engl. invasive alien species) predstavljaju naturalizi-
rane vrste koje posjeduju veliku brzinu i obim širenja te izrazitu sposobnost razmnoža-
vanja. IAS potencijalno imaju brojne negativne utjecaje na zavičajne vrste i ekosustave
s obzirom na to da uzrokuju promjene u strukturi i kvaliteti staništa, a kompeticijom,
prijenosom bolesti i hibridizacijom istiskuju zavičajne vrste iz područja njihove prirodne
rasprostranjenosti.
↑ SLIKA 4.3.39 Lokacija LK Vagovina – kanal (↖lijevo) je gusto obrastao vodenom IAS biljkom mekčinom
(Ludwigia peploides (↗desno) ; sastojina mekčine označena bijelom strelicom (Izvor:Udruga Hyla)
Strojevi i mehanizacija koji se koriste prilikom radova održavanja mogu biti uzrokom
unosa i širenja biljnih i životinjskih IAS-a. Širenje IAS-a u vodotocima i poplavnim
staništima može biti ubrzano prirodnim procesima otplavljivanja (driftom) i plavljenjem
inundacijskog pojasa. Radovi održavanja (osobito košnje) koji se ne provode na primje-
ren način mogu uzrokovati značajnu lokalnu degradaciju prirodnih staništa uz vodotoke
otvarajući prostor za širenje invazivnih stranih biljnih vrsta koje brzo stvaraju guste
sastojine mijenjajući sastav vrsta u staništu i strukturu staništa.
← SLIKA 4.3.40
Invazivna strana vrsta deseteronožnog
raka signalni rak (Pacifastacus
leniusculus)
(Autor: Matej Faller)
114
MJERE OČUVANJA – INVAZIVNE STRANE VRSTE
MJERA F.12.1.*
Provoditi uklanjanje stranih vrsta. Popis i područje rasprostranjenosti invazivnih stra-

nih vrsta (IAS) može se naći na internetskoj stranici: https://invazivnevrste.hr/.
Invazivne strane vrste:
• prava svilenica (Asclepias syriaca),
• IAS iz roda nedirka: žljezdasti nedirak (Impatiens glandulifera),

Balfourov nedirak (I. balfourii Hooker f.), sitnocvjetni
nedirak (I. parviflora DC.),
• teofrastov mračnjak (Abutilon theophrasti Medik),
• IAS iz roda šćireva: bijeli šćir (Amaranthus albus L.),

svinuti šćir (A. deflexus L.), križani šćir (A. hybridus L.),
oštrodlakavi šćir (A. retroflexus L.),
• ambrozija (Ambrosia artemisiifolia L.),
• kineski pelin (Artemisia verlotiorum Lamotte),
• lisnati dvozub (Bidens frondosa L.),
• japanski dud (Broussonetia papyrifera (L.) Vent.),
• ljetni jorgovan (Buddleja davidii Franch.),
• žuta kamilica (Chamomilla suaveolens (Pursh) Rydb.),
• mirisna loboda (Chenopodium ambrosioides L.),
• IAS iz roda hudoljetnica: kanadska hudoljetnica

(Conyza canadensis (L.) Cronquist), sumatranska
hudoljetnica (C. sumatrensis (Retz.) E.Walker),
• poljska vilina kosa (Cuscuta campestris Yuncker),
• bijeli kužnjak (Datura stramonium L.),
• bodljasta tikvica (Echinocystis lobata (Michx.) Torr. et Gray),
• indijska eleuzina (Eleusine indica (L.) Gaertn.),
• trepavičava vrbolika (Epilobium ciliatum Raf.),
• jednogodišnja krasolika (Erigeron annuus (L.) Pers.),
• IAS iz roda mlječika: pjegava mlječika (Euphorbia

maculata L.), polegla mlječika (E. prostrata Aiton),
• IAS iz roda konica: trepavičava konica (Galinsoga ciliata

(Raf.) S.F.Blake), sitna konica (G. parviflora Cav.),
• čičoka (Helianthus tuberosus L.),
• nježni sit (Juncus tenuis Willd.),
• virginska grbica (Lepidium virginicum L.),
• dvogodišnja pupoljka (Oenothera biennis L.),
• vlasasto proso (Panicum capillare L.),
• padajuće proso (Panicum dichotomiflorum Michx.),
• peterodijelna lozika (Parthenocissus quinquefolia (L.)

Planchon),
• američki kermes (Phytolacca americana L.),
• dronjava pupavica (Rudbeckia laciniata L.),
• IAS iz roda zlatnica: gustocvjetna zlatnica (Solidago

canadensis L.), velika zlatnica
(S. gigantea Aiton),
• piramidalni sirak (Sorghum halepense (L.) Pers.),
• perzijska čestoslavica (Veronica persica Poir.),
• IAS iz roda dikica: trnovita dikica (Xanthium spinosum L.)

i obalna dikica (X. strumarium L. ssp. italicum (Moretti) D.
Löve),
potrebno je uklanjati košnjom područja obraslog ovim vrstama u proljetnom razdoblju

od 15. svibnja do 15. lipnja i kasnom ljetnom razdoblju od 15. kolovoza do 15. rujna.
MJERA F.12.2.*
Ako se radna mehanizacija korištena u koritu nekog od vodotoka gdje su zabilježene

invazivne strane vrste (popis i područje rasprostranjenosti invazivnih stranih vrsta
može se naći na internetskoj stranici https://invazivnevrste.hr/)** planira premjestiti i
koristiti i na drugim vodotocima/odsjecima vodotoka gdje pojedine invazivne vrste nisu
zabilježene treba:
1. Opremu za održavanje očistiti od mulja i vegetacije
2. Provjeriti ima li negdje na stroju zaostalih životinja i/ili vegetacije (školjkaša,

puževa, itd.) te ih ukloniti
116
3. Ostaviti opremu na suhom barem četiri tjedna prije transporta na drugi vodotok
(ako provođenje ove mjere nije moguće, potrebno je detaljno oprati
kontaminiranu opremu vrućom parom pod pritiskom)
4. Opremu koja se koristi u vodotocima u kojima su prisutne invazivne strane

vrste deseteronožnih rakova (npr. bodljobradi rak Orconectes limosus, signalni
rak Pacifastacus leniusculus, mramorni rak Procambarus fallax f. virginalis) nakon
korištenja u potpunosti osušiti kako bi se spriječilo prenošenje račje kuge u
vodotoke u kojima strane vrste rakova nisu prisutne.
Potrebno je planirati redoslijed provedbe radova od najuzvodnije točke vodnog tijela

prema najnizvodnijoj točki vodnog tijela ako su na tom vodnom tijelu zabilježene stra-
ne i/ili invazivne strane vrste kako bi se spriječilo njihovo uzvodno širenje.
* Mjera koja se propisuje po potrebi na specifičnim lokacijama

** Popis invazivnih stranih slatkovodnih vrsta i njihovo poznato područje rasprostranjenosti – v. prilog 6.1
Invazivne strane vrste slatkovodnih beskralješnjaka i vodenih biljaka prisutne u Hrvatskoj
Česte invazivne strane biljne vrste uz obale vodotoka u poplavnim područjima i/ili
u rubnome prijelaznom pojasu prema poljoprivrednim površinama jesu: čivitnjača
(Amorpha fruticosa), dvornici (Reynoutria japonica, R. sachalinensis, R. x bohemica), zlatnice (ve-
lika zlatnica Solidago gigantea i kanadska zlatnica S. canadensis), prava svilenica (Asclepias
syriaca), negundovac (Acer negundo), ambrozija (Ambrosia artemisiifolia), bodljasta tikvica
(Echinocystis lobata), jednogodišnja krasolika (Erigeron annus), gomoljasti suncokret (He-
lianthus tuberosus), žljezdasti nedirak (Impatiens glandulifera), američki kermes (Phytolacca
americana), dronjava pupavica (Rudbeckia laciniata) i trnovita dikica (Xanthium spinosum).
Od vodenih IAS biljaka koje često formiraju guste nakupine u vodi bitne su: kanadska
vodena kuga (Elodea canadensis), velecvjetna mekčina (Ludwigia peploides), Nuttallova
vodena kuga (Elodea nuttallii), brazilska vodena kuga (Egeria densa) i vodena salata (Pistia
stratiotes).
Od makroskopski relativno lako uočljivih IAS beskralješnjaka važne su ove vrste:

bodljobradi rak (Orconectes limosus), mramorni rak (Procambarus virginalis), signalni rak
(Pacifastacus leniusculus), raznolika trokutnjača (Dreissena polymorpha), krupnorebrasta
kotarica (Corbicula fluminea) i istočnoazijska bezupka (Sinanodonta woodiana).
Od ostalih IAS beskralješnjaka javljaju se vrste iz skupina Amphipoda (Echinogammarus

ischnus, Dikerogammarus villosus, Dikerogammarus bispinosus, Dikerogammarus haemobaphes, Che-
licorophium curvispinum), Mysidacea (Hemimysis anomala, Katamysis warpachowskyi, Limnomysis
benedeni) i Isopoda (Jaera istri).
Od IAS riba bitni su invazivni ponto-kaspijski glavoči: riječni glavočić (Neogobius fluvia-
tilis), glavočić okrugljak (Neogobius melanostomus), keslerov glavočić (Ponticola kessleri) i
glavočić trkač (Babka gymnotrachelus), koji se u Hrvatskoj šire uzvodno duž većih nizinskih
rijeka dunavskog sliva.
Osim navedenih općih mjera (F.12.1.*, F.12.2.*), kod tipskih radova košnje, selektivne
sječe te radova na obnovi regulacijskih građevina propisuju se sljedeće mjere očuvanja
kojima je svrha umanjiti rizik od unosa ili daljnjeg širenja biljnih IAS-a: B.7., C.9., E.5.
SAVJETI
Više informacija o invazivnim stranim vrstama,

njihovim značajkama i rasprostranjenosti do- MOBILNA APLIKACIJA
stupno je preko portala o invazivnim stranim Invazivne vrste u Hrvatskoj
vrstama u Hrvatskoj: https://invazivnevrste.
hr/.
Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja od

2020. godine omogućuje dojavu novih nalaza in-
vazivnih stranih vrsta putem mobilne aplikacije
Invazivne vrste u Hrvatskoj, koja je dostupna za
IOS i Android uređaje, a može se besplatno preu-
zeti na mrežnim trgovinama App Store i Google
Play.
Ako je moguće prije početka izvođenja radova,

potrebno je ukloniti invazivne biljne vrste s lo-
kacije radova. Zbog toga što različite invazivne
strane vrste biljaka imaju različite ekološke i bio-
loške zahtjeve, za uspješno uklanjanje potrebno PORTAL
je primijeniti metode uklanjanja u skladu sa https://invazivnevrste.hr
zahtjevima svake vrste.
Preporučeni načini uklanjanja invazivnih stranih vrsta biljaka
Kod većine invazivnih stranih biljnih vrsta preporučuje se uklanjanje prije plodonoše-
nja, odnosno prije stvaranja sjemena. Sve se invazivne strane vrste biljaka mogu kositi
ili krčiti više puta na godinu. Za većinu tih biljnih vrsta preporučuju se barem dvije
košnje: u proljeće i u jesen, u razdobljima koja su navedena u mjeri F.12.1.*.
Osim uklanjanja vrsta košnjom ili krčenjem, u mjerama očuvanja spominje se pojam
„propisnog zbrinjavanja“. Pokošenu ili pokrčenu biomasu koja sadržava invazivne stra-
ne vrste biljaka najbolje bi bilo ukloniti s lokacije te prenijeti na ceradama ili u debelim
plastičnim vrećicama do odgovarajućeg odlagališta ili komposta. Vegetativni i još nepro-
cvjetali dijelovi biljaka mogu se kompostirati na licu mjesta tako da se osuše na zraku
118
ili prekriju. Ako se radi o vrstama koje se razmnožavaju vegetativno, tako prikupljena
biomasa mora se odložiti na ceradu ili neku drugu nepropusnu podlogu kako ne bi imala
kontakt s tlom. Prije napuštanja lokacije, mehanizaciju treba temeljito očistiti od zao-
stale zemlje koja može sadržavati sjemenke i dijelove biljaka te, ako je moguće, isprati.
S obzirom na to da se plodovi i vegetativni dijelovi pojedinih vrsta mogu rasprostranjiva-

ti vodom, lokacija za odlaganje pokošene ili pokrčene biomase mora se planirati što dalje
od vodotoka, odnosno izvan inundacijskog područja.
U nastavku su prikazane invazivne strane biljne vrste koje se najčešće pojavljuju uz obale
vodotoka, u poplavnim područjima i/ili u rubnome prijelaznom pojasu prema poljopri-
vrednim površinama, kao i preporučeni načini njihova uklanjanja.
ČIVITNJAČA
(Amorpha fruticosa)
Za kontrolu čivitnjače (Amorpha fruticosa)

preporučuje se mehaničko uklanjanje (sječa)
prije plodonošenja (prije 1. 8.) pri čemu je
važno da se odrezani ili iskopani biljni dijelovi
odlože na sigurno mjesto (gdje se može osi-
gurati da su vegetativni dijelovi biljke fizički
odvojeni od zemlje i izvan inundacijskog po-
dručja), s obzirom na to da se iščupane biljke
mogu neko vrijeme vegetativno razmnožava-
ti, a odlaganjem u blizini vodotoka može doći
do transporta biljnih dijelova nizvodno te do
uspostavljanja novih populacija.
Iako jednokratno uklanjanje nije dovoljno za

potpuno uklanjanje vrste, jer se ona može
ponovo pojaviti iz očuvanih podzemnih di-
jelova, ponavljanim lokalnim uklanjanjem
invazivna strana vrsta može se dovesti do
trajnog uklanjanja.
Gdje se to može primijeniti, poslije košnje/

krčenja i uklanjanja pokošene biomase, pre-
poručuje se omogućiti napasanje stoke radi
održavanja.
↑ SLIKA 4.3.41 Amorfa, kineski bagrem, bagremac ili čivitnjača (Amorpha fruticosa);
gore cvat, u sredini habitus, dolje sastojina (Izvor: Oikon d. o. o.)
OBALNA DIKICA
(Xanthium strumarium ssp. italicum)
Za kontrolu obalne dikice (Xanthium struma-

rium ssp. italicum) preporučuje se mehanička
kontrola (košnjom), tj. mehaničko uklanjanje
biljaka prije formiranja plodova.
← SLIKA 4.3.42
Obalna dikica
(Xanthium
strumarium ssp.
italicum)
PRAVA SVILENICA
(Asclepias syriaca)
Prava svilenica (Asclepias syriaca) najčešće zau-

zima staništa uz riječne nasipe, a za kontrolu
vrste preporučuje se ponavljano rezanje nad-
zemnih dijelova biljke odmah iznad tla prije
oprašivanja odnosno košnja i iskopavanje
korijena.
Osim kombinacije mehaničke i kemijske

metode, za iskorjenjivanje je učinkovita me-
hanička metoda košnjom svaka 2 do 3 tjedna
tijekom vegetacijske sezone.
Zbog uspješnoga vegetativnog razmnožavanja

biljke potrebno je odrezane dijelove odložiti
na sigurno mjesto da ne bi došlo do daljnjeg
širenja vrste vodom odnosno kako se vegeta-
tivni dijelovi ne bi ukorijenili.
↖ SLIKA 4.3.43
Prava svilenica (Asclepias syriaca)
120
NEGUNDOVAC
(Acer negundo)
Za kontrolu negundovca (Acer negundo) prepo-

ručuje se košnja klijanaca i mladih jedinka
prije plodonošenja (prije 15. 8.) ili sječa stari-
jih stabala.
← ↑ SLIKA 4.3.44
Negundovac ili američki javor (Acer negundo)
ULJNA BUČICA
(Echinocystis lobata)
Za kontrolu uljne bučice (Echinocystis lobata) učinkovito je mehaničko uklanjanje ti-

jekom nekoliko uzastopnih sezona, prije stvaranja plodova čije se sjemenke uspješno
šire vodenim tokovima.
S obzirom na to da cvjeta
od lipnja do listopada
prva košnja trebala bi
biti već u lipnju ili ranije
(15. 5. – 15. 6.).
→ SLIKA 4.3.45
Uljna bučica
(Echinocystis lobata)
DVORNICI
(Reynoutria japonica, R. sachalinensis, R. x bohemica)
Za uklanjanje vrsta iz roda dvornika (Reynoutria japonica, R. sachalinensis, R. × bohemica)

djelotvorno može biti rezanje gustih klonskih sklopova vrste više puta tijekom sezone
u kombinaciji s iskapanjem, tj. čupanjem mladih izdanaka odmah poslije rezanja. Za
iskorjenjivanje metodu bi trebalo provoditi sustavno tijekom više godina.
Kao i kod čivitnjače (Amorpha fruticosa), maleni fragmenti podanaka koji ostaju u tlu
poslije iskapanja znače problem za kontrolu vrste jer se iz njih ubrzo može razviti nova
vitalna jedinka, što je još izraženije kod dvornika koji se u Europi primarno razmno-
žavaju vegetativno. Zbog takvog razmnožavanja ne preporučuje se uklanjanje vrste
malčiranjem, nego čupanjem s korijenom.
Biomasu treba propisno zbrinuti i odložiti tako da bude izvan inundacijskog područja i
nipošto u izravnom doticaju s tlom.
↘ SLIKA 4.3.46
Češki dvornik ili češka rejnutrija (Reynoutria × bohemica);
slika desno dolje – sastojina (Izvor: Oikon d. o. o.)
122
DRONJAVA PUPAVICA
(Rudbeckia laciniata)
Dronjava pupavica (Rudbeckia laciniata) može se ukloniti mehaničkom kontrolom, tj.

uklanjanjem podanaka iz zemlje, no ta je metoda učinkovita jedino na manjim povr-
šinama, jer se time potiče klijanje roška koje su na tlu. U svakom slučaju, uklanjanje
treba ponavljano provoditi prije plodonošenja.
→ SLIKA 4.3.47
Dronjava pupavica
(Rudbeckia laciniata)
ZELJASTE BILJKE:
JEDNOGODIŠNJA KRASOLIKA (Erigeron anuus)
LISNATI DVOZUB (Bidens fondosa)
AMBROZIJA (Ambrosia artemisifolia)
ZLATNICE (Solidago gingantea, Solidago canadensis)
Za kontrolu zeljastih biljaka: jednogodišnja krasolika (Erigeron annuus), ambrozija (Am-

brosia artemisiifolia), lisnati dvozub (Bidens frondosa) i zlatnice (Solidago canadensis, S. gigan-
tea) potrebno je provoditi redovitu košnju prije stvaranja plodova. Prva košnja trebala bi
biti već u lipnju ili ranije (15. 5. – 15. 6.).
↖ SLIKA 4.3.48 Jednogodišnja krasolika (Erigeron anuus)

↖ SLIKA 4.3.49
Lisnati dvozub (Bidens frondosa)

← SLIKA 4.3.50
Velika zlatnica ili
kasna zlatnica
(Solidago gigantea)

124
GOMOLJASTI SUNCOKRET
(Helianthus tuberosus)
Košnja dva puta na godinu tijekom ljeta, više godina zaredom, učinkovita je za kon-
trolu gomoljastog suncokreta (Helianthus tuberosus), a uz tu metodu preporučuje se i
uklanjanje mladih biljaka u početnim fazama nicanja (malčiranje).
Vrsta se širi jedino vegetativnim podankom, tj. gomoljem, osobito za vrijeme visokog
vodostaja i poplave pa pri kontroli valja obratiti pažnju na to je li uklonjen gomolj.
↗ SLIKA 4.3.51 Gomoljasti suncokret (Helianthus tuberosus)

ŽLJEZDASTI NEDIRAK
(Impatiens glandulifera)
Žljezdasti nedirak (Impatiens

glandulifera) širi se sjemenkama
koje se dobro rasprostiru vode-
nim tokovima pa se za kontrolu
ove vrste preporučuju košnja i
mehaničko uklanjanje jedinka
prije plodonošenja.
Cvjeta u srpnju i kolovozu pa se

preporučuje da se prva košnja
odnosno krčenje obave prije
cvjetanja.
← SLIKA 4.3.52 Žljezdasti nedirak

(Impatiens glandulifera)
AMERIČKI KERMES
(Phytolacca americana)
Za vrstu američki kermes (Phytolacca americana) preporučuje se čupanje jedinka s korije-

nom (malčiranje) uzastopce 1 do 2 godine.
↓ SLIKA 4.3.53 Američki kermes (Phytolacca americana)

126
5
Izvori
podataka
P R I RU ČN IK 5 / I ZVO R I P O DATA KA 127
Zakonodavni okvir
NACIONALNI ZAKONODAVNI OKVIR
1. Odluka o donošenju Plana upravljanja vodnim područjima 2016. – 2021.

(NN 66/2016)
2. Odluka o Popisu voda 1. reda (NN 79/2010)
3. Pravilnik o ciljevima očuvanja i mjerama očuvanja ciljnih vrsta ptica u

područjima ekološke mreže (NN 25/2020, 38/2020)
4. Pravilnik o ciljevima očuvanja i mjerama očuvanja ciljnih vrsta i stanišnih

tipova u područjima ekološke mreže (NN 111/2022)
5. Pravilnik o popisu stanišnih tipova i karti staništa (NN 27/2021)
6. Uredba o ekološkoj mreži i nadležnostima javnih ustanova za upravljanje

područjima ekološke mreže (NN 80/2019)
7. Uredba o procjeni utjecaja zahvata na okoliš (NN 61/2014, 3/2017)
8. Uredba o standardu kakvoće voda (NN 96/2019)
9. Zakon o vodama (NN 66/2019, 84/2021)
10. Zakon o zaštiti okoliša (NN 80/2013, 153/2013, 78/2015, 12/2018, 118/2018)
11. Zakon o zaštiti prirode (NN 80/2013, 15/2018, 14/2019, 127/2019)
ZAKONODAVNI OKVIR EUROPSKE UNIJE
1. Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenog 2009. o

očuvanju divljih ptica (kodificirana verzija) (SL L 20, 26. 1. 2010.), kako je
zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom Vijeća 2013/17/EU od 13. svibnja
2013. o prilagodbi određenih direktiva u području okoliša zbog pristupanja
Republike Hrvatske (SL L 158, 10. 6. 2013.) („Direktiva o pticama“)
2. Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i

divlje faune i flore (SL L 206, 22. 7. 1992.), kako je zadnje izmijenjena i
dopunjena Direktivom Vijeća 2013/17/EU od 13. svibnja 2013. o prilagodbi
određenih direktiva u području okoliša zbog pristupanja Republike Hrvatske (SL
L 158, 10. 6. 2013.)(„Direktiva o staništima“)
3. Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o

uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike („Okvirna
direktiva o vodama“) (SL L 327, 22. 12. 2000.)
4. Direktiva 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća o procjeni učinaka

određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (SL L 26, 28. 1.2012.)
128
Opći priručnici i izvori podataka
1. Addy S., Cooksley S., Dodd N., Waylen K., Stockan J., Byg A., Holstead K.
(2016): River Restoration and Biodiversity: Nature-based solutions for restoring
rivers in the UK and Republic of Ireland. IUCN NCUK i CREW.
2. Alegro A. (2013): Nacionalni programi za praćenje stanja očuvanosti vrsta u

Hrvatskoj: Chouardia litardierei (Breistr.) Speta. Državni zavod za zaštitu prirode,
Zagreb.
3. Antolović J., Frković A., Grubešić M., Holcer D., Vuković M., Flajšman E.,
Grgurev M., Hamidović D., Pavlinić I. i Tvrtković N. (2006): Crvena knjiga
sisavaca Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb.
4. Babić Mladenović M. (2018): Uređenje vodotoka. Institut za vodoprivredu

Jaroslav Černi, Beograd.
5. Bardi A., Papini P., Quaglino E., Biondi E., Topić J., Milović M., Pandža M.,
Kaligarič M., Oriolo G., Roland V., Batina A., Kirin T. (2016): Karta prirodnih i
poluprirodnih nešumskih kopnenih i slatkovodnih staništa Republike Hrvatske.
Dodatak 3 – Terenski priručnik s vodičem za identifikaciju. AGRISTUDIO s.r.l.,
TEMI S.r.l., TIMESIS S.r.l., HAOP.
6. Bostelmann R. (2008): Ökologische Funktionen kleiner Fließgewässer. Dostupno

na: https://www.waldwissen.net/de/lebensraum-wald/naturschutz/gewaesser/
oekologische-funktionen-kleiner-fliessgewaesser). Pristupljeno: 27. 9. 2021.
7. Brew T., Gilligan N. (2019): Environmental Guidance: Drainage Maintenance

and Construction. Series of Ecological Assessments on Arterial Drainage
Maintenance No 13. Environment Section, Office of Public Works,
Trim, Co. Meath, Ireland.Dostupno na: https://www.gov.ie/en/
policy-information/5fc871-environmental-activities/
8. Budinski I., Zec M., Dender D., Korša M., Mikulić K., Turkalj J., Čulig P., Grgić
M., Kapelj S., Engelen A., Thomas Taylor L. (2021): Izvješće o procjeni utjecaja
Pilot mjere za zaštitu ptice kosca (Crex crex) iz Programa ruralnog razvoja
Republike Hrvatske za razdoblje 2014. – 2020. na očuvanje vrste uz prijedlog
poboljšanja provedbe za 2021. godinu. Udruga Biom, Obrt SKUA, Zagreb.
9. Dam Removal Europe (2022): Studije slučaja uklanjanja barijera i brana na

vodotocima. Dostupno na: https://damremoval.eu/case-studies/. Pristupljeno:
27. 9. 2021.
10. Eberstaller-Fleischanderl D., Eberstaller J. (2014): Flussbau und Ökologie.

Flussbauliche. Maßnahmen zur Erreichung des gewässerökologischen
Zielzustandes: Ministerium für Ein Lebenswertes Österreich, Wien.
11. Environment Agency (2003): River Habitat Survey in Britain and Ireland. Field
Survey Guidance Manual: 2003. Bristol.
12. European Commission (EC) (2021): Nature and Biodiversity. Službene mrežne
stranice. Dostupno na: https://ec.europa.eu/environment/nature/index_
en.htm. Pristupljeno: 1. 10. 2021.
13. European Environmental Agency (2006): European forest types, categories and
types for sustainable forest management reporting and policy, EEA Tehnical
report, No 9/2006.
14. European Environment Agency (EEA) (2022): Natura 2000 Barometer. Službene
mrežne stranice. Dostupno na: https://www.eea.europa.eu/data-and-maps/
dashboards/natura-2000-barometer. Pristupljeno: 20. 10. 2022.
15. Grubešić M. (2008): Dabar u Hrvatskoj. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu,

Zagreb.
16. Guttmann S. (2015): Stručne smjernice – Upravljanje rijekama. IPA program

Europske unije za Hrvatsku, Twinning Light projekt, EU HR/2011/IB/EN/02
TWL „Jačanje stručnih znanja i tehničkih kapaciteta svih relevantnih ustanova
za Ocjenu prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu (OPEM)” . Dostupno na:
https://www.haop.hr/hr/publikacije/strucne-smjernice-upravljanje-rijekama
17. Hahn E. (2015): Stručne smjernice – Prometna infrastruktura. IPA program

Europske unije za Hrvatsku, Twinning Light projekt, EU HR/2011/IB/EN/02
TWL „Jačanje stručnih znanja i tehničkih kapaciteta svih relevantnih ustanova
za Ocjenu prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu (OPEM)”. Dostupno na:
https://www.haop.hr/hr/publikacije/strucne-smjernice-prometna-infrastruktura
18. Horwitz F. J., Johnson T. E., Overbeck P. F., O’Donnell T. K., Hession W. C.,
Sweeney B. W. (2008): Effects of riparian vegetation and watershed
urbanization on fishes in streams of the mid-Atlantic Piedmont (USA). J Am
Water Resour Assoc. 44(3):724–741.
19. Illies J. (1978): Limnofauna Europaea. Stuttgart, Gustav Fischer Verlag.
20. Jelić M. (2010): Vidra - Priručnik za invertarizaciju i praćenje stanja. Državni

zavod za zaštitu prirode, Zagreb.
21. Jelić M. (2013): Nacionalni programi za praćenje stanja očuvanosti vrsta u

Hrvatskoj: Vidra (Lutra lutra). Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb.
22. Jelić D., Kuljerić M., Koren T., Treer D., Šalamon D., Lončar M., Podnar-Lešić
M., Janev Hutinec B., Bogdanović T., Mekinić S., Jelić K. (2015): Crvena knjiga
vodozemaca i gmazova Hrvatske. Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb.
23. Lončar G., Vranješ D., Tomašević I., Čović K., Buj I., Dašić G., Korica L. (2017):
Mogućnosti ublažavanja utjecaja regulacijskih i zaštitnih vodenih građevina na
vodene ekosustave. Inženjerstvo okoliša (2017) / Vol 4., No. 2.
24. Nikolić T. ur. (2005): Flora Croatica baza podataka. Prirodoslovno-matematički

fakultet, Sveučilište u Zagrebu. Dostupno na: http://hirc.botanic.hr/fcd.
Pristupljeno: 5. 10. 2021.
130
25. Nikolić T., Mitić B., Boršić, I. (2014): Flora Hrvatske – Invazivne biljke.
Alfa d. d., Zagreb.
26. Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja (MINGOR) (2021): Održivo

korištenje prirodnih dobara i ekološka mreža; Natura 2000. Dostupno na:
http://www.haop.hr/hr/tematska-podrucja/odrzivo-koristenje-prirodnih-
dobara-i-ekoloska-mreza/ekoloska-mreza/natura-2000. Pristupljeno: 27. 9. 2021.
27. Office of Public Works (2021): Design Guidance for Fish Passages on Small Barriers.
Environment Section, Office of Public Works, Headford, Co. Galway, Ireland.
Dostupno na: https://www.gov.ie/en/policy-information/
5fc871-environmental-activities/
28. Plan upravljanja vodnim područjima Republike Hrvatske, Dodatak I: Analiza

značajki vodnog područja rijeke Dunav, 2016.
29. Riisgård, H. U., Larsen P. S. (2000): Comparative ecophysiology of active

zoobenthic filter feeding, essence of current knowledge. J. Sea Res., 44(3):
169-193.
30. Sabolić M., Topić R., Duplić A., Lunko P., Schneider D., Trenc N. (2019): Vodno
gospodarstvo i zaštita prirode: zajedničko očuvanje vodenih ekosustava. Zbornik
radova 7. hrvatske konferencije o vodama, Opatija 2019. Hrvatske vode, Zagreb.
31. Scottish Environment Protection Agency (2010): Engineering in the water

environment – Good practice guide: River crossings. SEPA, Stirling, Scotland,
UK. Dostupno na: https://www.sepa.org.uk/regulations/water/engineering/
engineering-guidance/
32. Sundseth K. (ur.) (2013): Case studies on the Article 6.3 permit procedure under
the Habitats Directive. European Comission.
33. Sundseth K., Roth P. (2013): Study on evaluating and improving the Article 6.3
permit procedure for Natura 2000 sites. Final Report. European Comission.
34. Šimundić N. (2008): Opis poslova održavanja u području zaštite od štetnog

djelovanja voda. Hrvatske vode, Zagreb.
35. Topić J., Ilijanić L., Tvrtković N., Nikolić T. (2006): Staništa. Priručnik za
inventarizaciju, kartiranje i praćenje stanja. Državni zavod za zaštitu prirode.
36. Tutiš V., Kralj J., Radović D., Ćiković D., Barišić S. (ur.) (2013): Crvena knjiga
ptica Hrvatske. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Državni zavod za zaštitu
prirode, Zagreb.
37. Vukelić J. (2012): Šumska vegetacija Hrvatske. Šumarski fakultet, Državni zavod
za zaštitu prirode, Zagreb.
38. Wilkerson E., Hagan J. M., Siegel D., Whitman A. A. (2006): The effectiveness of
different buffer widths for protecting headwater stream temperature in Maine.
Forest Sci. 52(3):221–231.
PRIRUČNICI O UKLANJANJU NAPLAVINA I NANOSA
1. Macomb County Public Works Office (n.d.): Field Manual on Maintenance of

Large Woody Debris for Municipal Operation and Maintenance Crews, Macomb
County, USA. Funding provided by the U.S. Army Corps of Engineers. Input
provided by Macomb County (Public Works Office, Department of Planning
and Economic Development), Clinton River Watershed Council, Tetra Tech.
Dostupno na: http://www.savebuffalobayou.org/wp-content/uploads/2021/05/
LWDManualFinal-1.pdf. Pristupljeno: 27. 9. 2021.
2. Paulus T. (2015.): Die Bedeutung von Totholz für Fließgewässer, prezentacija.

Dostupno na: https://aller-projekt.de/fileadmin/user_upload/aktion_
fischotterschutz/desktop/hauptnavigation/Unsere_Projekte/Aller-Projekt/PDF.
Vortraege.2015/Bedeutung.von.Totholz.fuer.Fliessgewaesser.Dr.Thomas.
Paulus.pdf. Pristupljeno 27. 9. 2021.
3. Scottish Environment Protection Agency (2010a): Engineering in the water

environment – Good practice guide: Sediment management. SEPA, Stirling,
Scotland, UK. Dostupno na: https://www.sepa.org.uk/regulations/water/
engineering/engineering-guidance/
4. Siemens M. von, Hanfland D., Binder W., Herrmann M., Rehklau W. (2009):
Totholz bringt Leben in Flüsse und Bäche. Bayerisches Landesamt für Umwelt
(LfU), Augsburg.
PRIRUČNICI O ODRŽAVANJU VEGETACIJE (KOŠNJA, KRČENJE I SJEČA)
1. Buisson R. S. K., Wade P. M., Cathcart R. L., Hemmings S. M., Manning C. J.,
Mayer L. (2008): The Drainage Channel Biodiversity Manual: Integrating
Wildlife and Flood Risk Management. Association of Drainage Authorities and
Natural England, Peterborough. Dostupno na: https://www.wlma.org.uk/
uploads/NE121_Drainage_Channel_Biodiversity_Manual.pdf
2. Bentley S., Brady R., Cooper J. Davies K., Hemsworth M., Robinson P., Thomas
L. (2014): Aquatic and riparian plant management: controls for vegetation in
watercourses. Technical guide. Environment Agency, Bristol. Dostupno na:
https://assets.publishing.service.gov.uk/media/6034e181d3bf7f26576beefa/
SC120008-R2_Technical_guide.pdf
3. Derigon J., Dechavann C. (2013): Manuel du riverain et des usagers de la rivière.

Recueil de connaissances et conseils sur les bonnes pratiques de gestion et
d’entretien des cours d’eau du Sornin, SYMISOA, Charlieu.
4. Scottish Environment Protection Agency (2009): Engineering in the water

environment – Good practice guide: Riparian vegetation management. SEPA,
Stirling, Scotland, UK. Dostupno na: https://www.sepa.org.uk/regulations/
water/engineering/engineering-guidance/
132
5. Shilla D. J., Shilla D. A. (2012): Effects of riparian vegetation and bottom

substrate on macroinvertebrate communities at selected sites in the Otara
Creek, New Zealand, Journal of Integrative Environmental Sciences, 9:3,
131-150.
6. Wasserverbandstag (2015): Das Geheimnis der modernen Gewässerunterhaltung.

Dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=etBMBG2VZ6I. Pristupljeno:
27. 9. 2021.
Internetski izvori fotografija

BILJNE I ŽIVOTINJSKE VRSTE
1. Sastojina velikih mrijesnjaka (NKS A.3.3.1.5.) (Potamogeton perfoliatus): Krzysztof

Ziarnek, Kenraiz, 2017, Creative Commons License. Dostupno na: https://
commons.wikimedia.org/wiki/
File:Potamogeton_perfoliatus_kz01.jpg. Pristupljeno: 1. 10. 2021.
2. Obična lisanka (Unio crassus) u vodotoku: Alexander Mrkvicka, 2009, Creative

Commons License. Dostupno na: https://commons.wikimedia.org/wiki/
File:Unio_crassus3_A_MRKVICKA.JPG. Pristupljeno: 1. 10. 2021.
3. Čvorasti trčak (Carabus variolosus): Jacek Proszyk, 2018, Creative Commons

License. Dostupno na: https://commons.wbeikimedia.org/wiki/File:01_
Carabus_variolosus.jpg. Pristupljeno: 1. 10. 2021.
4. Bregunica (Riparia riparia): Frank Vassen, 2015, Creative Commons License.

Dostupno na: https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Sand_martin_
(Riparia_riparia),_Guidel-Plage,_Brittany,_France_(19765483180).jpg.
5. Kolonija bregunica: Shkumbin Saneja, 2008, Creative Commons License.

Dostupno na: https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Riparia_riparia_
colony.jpg. Pristupljeno: 1. 10. 2021.
6. Zlatovrana (Coracias garrulus): Zeynel Cebeci, 2020, Creative Commons License.

Dostupno na: https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Coracias_garrulus_-_
European_roller_07.jpg. Pristupljeno: 1. 10. 2021.
7. Kosac (Crex crex): Ron Knight, 2013, Creative Commons License. Dostupno na:
https://commons.wikimedia.org/wiki/Crex_crex#/media/File:Crex_crex,_
Beachy_Head_1.jpg Pristupljeno: 1. 10. 2021.
8. Bodljobradi rak Faxonius limosus (prije Orconectes limosus),: Magnus Hagdorn, 2014,
Creative Commons License. Dostupno na: https://commons.wikimedia.
org/wiki/File:Eastern_Crayfish_(Orconectes_limosus) _(14525699628).jpg.
9. Mramorni rak (Procambarus virginalis): Chucholl C., 2012, Creative Commons

License. Dostupno na: https://commons.wikimedia.org/wiki/
File:Marmorkrebs_Procambarus_fallax_forma_virginalis.JPG.
10. Plavi rak (Callinectes sapidus): LoriLee, 2011, Creative Commons License. Dostupno
na: https://commons.wikimedia.org/wiki/File:The_Childrens_Museum_of_
Indianapolis_-_Atlantic_blue_crab.jpg. Pristupljeno: 29. 3. 2022.
11. Raznolika trokutnjača (Dreissena polymorpha): Bj.schoenmakers, 2016, Creative

File:Dreissena_polymorpha_(Zebra_mussel),_Arnhem,_the_Netherlands.jpg.
12. Krupnorebrasta kotarica (Corbicula fluminea): Björn S., 2018, Creative Commons
License. Dostupno na: https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Asian_
Clam_-_Corbicula_fluminea_(25935358507).jpg. Pristupljeno: 1. 10. 2021.
13. Istočnoazijska bezupka (Sinanodonta woodiana): Albarubescens, 2019, Creative

File:Sinanodonta_woodiana_mollusk
_shells,_from_Arno_river_(Rovezzano),_Florence.jpg. Pristupljeno: 1. 10. 2021.
14. Raznolisni krocanj (Myriophyllum heterophyllum): Stefan.lefnaer, 2020, Creative

File:Myriophyllum_heterophyllum_sl36.jpg. Pristupljeno: 1. 10. 2021.
15. Kanadska vodena kuga (Elodea canadensis): Christian Fischer, 2011, Creative
File:ElodeaCanadensisFlowering.jpg Pristupljeno: 1. 10. 2021.
16. Nuttallova vodena kuga (Elodea nuttallii): Christian Fischer, 2011, Creative
File:ElodeaNuttallii2.jpg Pristupljeno:1.10.2021.)
17. Brazilska vodena kuga (Egeria densa): Lamiot, 2015, Creative Commons License.
Dostupno na: https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Egeria_
densa_%C3%A9tang_de_Saint-Nolf_14_ao%C3%BBt_2015a8.JPG.
18. Vodena salata (Pistia stratiotes): Krzysztof Ziarnek, Kenraiz, 2018, Creative
File:Pistia_stratiotes_kz01.jpg. Pristupljeno: 1. 10. 2021.
134
OSTALE FOTOGRAFIJE
1. Rezač za zeljastu vegetaciju: Stihl, mrežne stranice. Dostupno na: https://

www.stihl.com/products.aspx. Pristupljeno: 12. 10. 2021.
2. Motorna pila za sječu drveća: Agroklub d. o. o., mrežne stranice, 2015.

Dostupno na: https://www.agroklub.com/sumarstvo/vrijeme-je-za-sjecu-
ogrjevnog-drveta/15782/#images. Pristupljeno: 13. 10. 2021.
3. Selektivna sječa obavljena ručnom motornom pilom uz vodotok Ođenica:

Virovitičko-podravska županija, mrežne stranice, 2021. Dostupno na: http://
www.vpz.hr/2021/03/15/ureduje-se-vodotok-odenice-drzavnu-cestu-d-5-kod-
virovitickih-ribnjaka/. Pristupljeno: 13. 10. 2021.
4. Primjer dobre prakse: košnja pokosa strižnom kosom: Briliant d. o. o., mrežne
stranice. Dostupno na: https://briliant.hr/proizvod/bcs-duplex-strizna-kosa/.
5. Primjer dobre prakse: sadnja vegetacije na pokosu s prethodnim polaganjem

biorazgradivog geotekstila radi postizanja veće otpornosti na eroziju: AquaTerra
Solutions, mrežne stranice. Dostupno preko poveznice: http://www.genie-
vegetal.eu/produit/fiche/72/geofilet-jute.htm. Pristupljeno: 15. 7. 2021.
6. Primjer mehanizacije za strižnu košnju koja se koristi za košnju inundacija i

nasipa: Wasserverbandstag, mrežne stranice, Das Geheimnis der modernen
Gewässerunterhaltung. 2015, Dostupno na: https://www.youtube.com/
watch?v=etBMBG2VZ6I. Pristupljeno: 6. 10. 2021.
7. Primjer mehanizacije za košnju vodene makrofitske vegetaciju korita vodotoka

koja uključuje korpu za košnju s uključenom strižnom kosom:
Wasserverbandstag, mrežne stranice, Das Geheimnis der modernen
Gewässerunterhaltung. 2015, Dostupno na: https://www.youtube.com/
8. Primjer mehanizacije za košnju vodene makrofitske vegetaciju u koritu

vodotoka i na obalama (pokosu) koja uključuje strižnu kosu bez korpe:
Wasserverbandstag, mrežne stranice, Das Geheimnis der modernen
Gewässerunterhaltung. 2015, Dostupno na: https://www. youtube.com/
9. Primjer mehanizacije za strižnu košnju koja se koristi za košnju obala odnosno

pokosa: The Berky Company, mrežne stranice. Dostupno na: https://www.
berky.de/. Pristupljeno: 13. 10. 2021.
10. Primjer mehanizacije za košnju vodene makrofitske vegetaciju na obalama

(pokosu) koja uključuje strižnu kosu: Wasserverbandstag, mrežne stranice, Das
Geheimnis der modernen Gewässerunterhaltung. 2015, Dostupno na: https://
www.youtube.com/watch?v=etBMBG2VZ6I. Pristupljeno: 6. 10. 2021.
11. Prikaz plovnog bagera na uklanjanju makrofitske vegetacije i mulja iz korita

vodotoka: Aquamec, Ltd., mrežne stranice. Dostupno na: https://watermaster.
fi/pictures. Pristupljeno: 13. 10. 2021.
12. Uklanjanje makrofitske vegetacije iz korita vodotoka pomoću plovnog bagera:

Aquamec, Ltd., mrežne stranice. Dostupno na: https://watermaster.fi/pictures.
13. Postavljanje trupaca pod kutom u odnosu prema obali: Verein zur
Revitalisierung der Haseauen e.V., mrežne stranice. Dostupno na: https://
haseauenverein.de/strukturvielfalt-fuer-die-hase-und-ihre-aue-in-haseluenne-
andrup/. Pristupljeno: 2.11.2022.
136
6
Prilozi
P R I RU ČN IK 6 / PR I LOZI 137
6.1 I nvazivne strane vrste slatkovodnih beskralješnjaka i

vodenih biljaka prisutne u Hrvatskoj
Beskralješnjaci – deseteronožni rakovi
Bodljobradi rak Mramorni rak Signalni rak

(Orconectes limosus (Procambarus virginalis) (Pacifastacus leniusculus)
= Faxonius limosus) Izvor: Chucholl C., Creative Commons Izvor: LoriLee, The Children’s
Izvor: Magnus Hagdorn, Creative License 2012 Museum of Indianapolis, Creative
Commons License 2014 Commons License 2011
Poznata rasprostranjenost:
rijeke Mura, Korana, Radonja, Bednja, Plitvica, Drava (gotovo
cijeli tok) te nizvodni dijelovi njihovih pritoka, kanala,
akumulacija i šljunčara; Vuka, Karašica, Dunav, područje
Kopačkog rita, Šoderica (kod Koprivnice, samo mramorni rak)
Plavi rak
(Callinectes sapidus)
Poznata rasprostranjenost:
područje delte Neretve,
okolica Splita i Trogira, Krk,
Vransko jezero kod Biograda
VODNOGOSPODARSKI ODJELI (VGO):

VGO za VGO za VGO za VGO za VGO za slivove VGO za
Dunav i gornju Muru i gornju slivove južnog sjevernog srednju i
donju Dravu Savu Dravu Jadrana Jadrana donju Savu
138
Beskralješnjaci – mekušci – školjkaši
Raznolika trokutnjača Krupnorebrasta Istočnoazijska

(Dreissena polymorpha) kotarica bezupka
Izvor: Bj.schoenmakers, Creative (Corbicula fluminea) (Sinanodonta woodiana)
Commons License 2016 Izvor: Björn S., Creative Izvor: Albarubescens, Creative
Commons License 2018 Commons License 2019
Poznata rasprostranjenost: Poznata rasprostranjenost: Poznata rasprostranjenost:

cijeli tok Dunava i Save i manji cijeli tok Dunava i manji Dunav i manji pritoci, Sava
pritoci, cijeli tok Drave s pritoci, cijeli tok Save s i manji pritoci i jezera,
akumulacijama, šljunčarama, manjim pritocima i jezerima, Drava s akumulacijama
pritocima i derivacijskim cijeli tok Kupe, Une i Gline s i pritocima, Draganići
kanalima; rijeka Mura, jezero pritocima, cijeli tok Drave s i ribnjak Konopljište,
Jarun kod Zagreba, rijeka akumulacijama, šljunčarama Ilova, Vransko jezero kod
Dobra s akumulacijom Lešće, i pritocima (Karašica, Biograda, Karašica, Spačva,
akumulacije Bukovnik i Vučica, Županijski kanal), Vuka, Vučica, Mrsunja,
Sabljaci jezero Savica kod Zagreba, Londža, Županijski kanal,
akumulacija Tribalj, rijeka Orljava, Česma, Pakra,
Lika i akumulacija Krušćica, Toplica (Daruvar), kanal
akumulacija Butoniga Voćin – Drava, Kopački rit,
jezero Lapovac (Našice),
jezero Vidrenjak, ribnjak
Bajer (Novi Marof), Borza
(Topolje), izvor Bistra
(Kaptol), kanal Mali Strug
(Gornji Varoš), akumulacija
Tribalj

Beskralješnjaci – mekušci – puževi
Novozelandski glibnjak Physella acuta

(Potamopyrgus antipodarium)
Poznata rasprostranjenost: cijeli tok Drave, Poznata rasprostranjenost: rijeka Raša, potok
akumulacije na rijeci Dravi, rijeka Bednja, Dubračina, akumulacija Njivice, akumulacija
tok rijeke Mirne uključujući potok Boljunčica Muškovci, rijeka Zrmanja, potok Ličanka, akumulacija
i potok Pazinski potok, akumulacija Bajer, Lepenica, Omladinsko jezero, potok Lokvarka,
Butoniga, potok Arđile, rijeka Raša, rijeka rijeka Lika, jezero Štikada, potok Ričica, Prološko
Rečina, rijeka Dragonja Blato, akumulacija Ričice, rijeka Cetina, akumulacija
Peruča, Visovačko jezero, Brljansko jezero, jezero
Kozjak, Prošćansko jezero, rijeka Drava s pritocima i
akumulacijama, rijeka Sava s pritocima, rijeka Bednja,
rijeka Plitvica, akumulacija Lepenica, rijeka Krapina
Beskralješnjaci – Mysidacea (rašljoticalci) i Isopoda (jednakonožni rakovi)
Hemimysis anomala Jaera istri
Poznata rasprostranjenost: Poznata rasprostranjenost:

Drava, Dunav i manji pritoci rijeke Sava nizvodno od ušća Une, Drava i
Karašica, Dunav i manji pritoci

140
Beskralješnjaci – Mysidacea (rašljoticalci) i Isopoda (jednakonožni rakovi)
Katamysis warpachowskyi Limnomysis benedeni

Dunav i manji pritoci Županijski kanal, ušće u rijeku Dravu, Dunav i
manji pritoci
Beskralješnjaci – Amphipoda (rakušci)
Echinogammarus Dikerogammarus
ischnus villosus

Drava nizvodno od Terezinog polja, Dunav Drava s kanalima, pritocima i akumulacijama;
(Batina, Borovo, Ilok) Dunav i manji pritoci, Sava (cijeli tok u RH),
rijeka Odra, rijeka Sutla

Dikerogammarus Obesogammarus
bispinosus obesus

Dunav i manji pritoci Dunav i manji pritoci
Dikerogammarus Chelicorophium
haemobaphes curvispinum

Dunav i manji pritoci, rijeka Sava rijeke Drava s pritocima i šljunčarom
nizvodno od mjesta Bobovac Šoderica, Mura i pritoci, Dunav i manji
pritoci, Sava i Una

142
Vodene biljke
Raznolisni krocanj Kanadska vodena kuga

(Myriophyllum heterophyllum) (Elodea canadensis)
Izvor (obje fotografije): Stefan.lefnaer, Izvor: Christian Fischer,
Creative Commons License 2020 Creative Commons License 2011

dosadašnji nalazi odnose se samo na deltu rijeke Sava, Mura, Drava, Lonja i Odra
rijeke Neretve (jezero Desne, Bijeli vir), s te manje stajaćice i tekućice sjeverne i
jednim literaturnim navodom za otok Krk istočne Hrvatske

Vodene biljke
Brazilska vodena kuga Vodena salata

(Egeria densa) (Pistia stratiotes)
Izvor: Lamiot, Creative Commons Izvor: Krzysztof Ziarnek, Kenraiz,
License 2015 Creative Commons License 2018

vrsta je dosad zabilježena samo u dolini rijeke vrsta je dosad potvrđena u jezerima posebnog
Neretve (Modro oko, Bijeli vir, Metković) ornitološkog rezervata Sava – Strmec (okolica
Zagreba)

144
Vodene biljke
Nuttallova vodena kuga Plutajuća mekčina/velecvjetna

(Elodea nuttallii) mekčina
Izvor: Christian Fischer, (Ludwigia peploides)
Creative Commons License 2011
Izvor: Oikon d. o. o.

dosad je zabilježena na nekoliko lokaliteta u poznata su tri lokaliteta u središnjoj
kontinentalnoj Hrvatskoj, u porječju Drave i Hrvatskoj: jedan nalaz na rijeci Ilovi i dva
Dunava: Kopački rit, Drava kod Varaždina i nalaza na rijeci Česmi (Obedišće i Sišćani)
Čakovca, okolica Virovitice

6.2 Prijedlog mehanizacije za održavanje vodotoka
1. Ručna mehanizacija
Za rezanje zeljaste i manje drvenaste vegetacije (grmlje) u koritu i za rezanje grana
većih stabala koje ulaze u korito preporučuje se koristiti rezače ili ručne motorne pile.
Rezač za zeljastu vegetaciju

(Izvor: Stihl, mrežne stranice 2021)
Motorna pila za sječu drveća

(Izvor: Agroklub d. o. o., mrežne
stranice 2015)
Selektivna sječa obavljena

ručnom motornom pilom uz
vodotok Ođenica
(Izvor: Virovitičko-podravska županija,
mrežne stranice 2021)
146
2. Radni strojevi (mehanizacija) za radove košnje

Za košnju inundacija i nasipa preporučuje se koristiti strižne kose.
Strižne kose se priključuju na različite radne strojeve.
Primjer mehanizacije za strižnu

košnju koja se koristi za košnju
inundacija i nasipa
(Izvor: Briliant d. o. o., mrežne stranice
2021)
Ako se izvode radovi održavanja za košnju obala (košnja pokosa) predlaže se koristiti
mehanizaciju koja uključuje i korpe te strižne kose bez korpi.
Primjer mehanizacije za košnju vodene Primjer mehanizacije za strižnu košnju koja

makrofitske vegetacije u koritu vodotoka se koristi za košnju obala odnosno pokosa
i na obalama (pokosu) koja uključuje (Izvor: Berky Company, mrežne stranice 2021)
strižnu kosu bez korpe
(Izvor: Wasserverbandstag 2015)
Primjer mehanizacije za košnju vodene Primjer mehanizacije za košnju vodene

makrofitske vegetaciju na obalama makrofitske vegetaciju korita vodotoka koja
(pokosu) koja uključuje strižnu kosu uključuje korpu za košnju s uključenom strižnom
(Izvor: Wasserverbandstag 2015) kosom (Izvor: Wasserverbandstag 2015)
Prilikom uklanjanja nakupljenog mulja i makrofitske vegetacije iz korita kanala i

vodotoka, gdje je moguće, potrebno je izvoditi radove te koristiti mehanizaciju kojom
se minimalno utječe na dno kanala i vodotoka (npr. plovni bageri).
Prikaz plovnog bagera na uklanjanju makrofitske Uklanjanje makrofitske vegetacije iz korita

vegetacije i mulja iz korita vodotoka vodotoka pomoću plovnog bagera
(Izvor. Aquamec Ltd., mrežne stranice 2021) (Izvor. Aquamec Ltd., mrežne stranice 2021)

Za Primjenu Mjera Očuvanja Slatkovodnih Ekosustava: Priručnik

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Za Primjenu Mjera Očuvanja Slatkovodnih Ekosustava: Priručnik

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

priručnik

Zagreb, studeni 2022.

PRIRUČNIK ZA PRIMJENU MJERA OČUVANJA SLATKOVODNIH EKO-

OIKON D. O. O. – INSTITUT ZA PRIMIJENJENU EKOLOGIJU:

MINISTARSTVO GOSPODARSTVA I ODRŽIVOG RAZVOJA:

VANJSKI STRUČNJACI I SURADNICI:

PREPORUČENI NAČIN CITIRANJA:

2 Pravna osnova za izradu i primjenu priručnika 10

3 Program poslova održavanja u području zaštite

3.2 Sustav mjera očuvanja slatkovodnih ekosustava

4 Mjere očuvanja slatkovodnih ekosustava 34

4.1.1 Opće mjere očuvanja 36

4.1.2 Opće mjere očuvanja povoljnog stanja prirodnih

4.2 Mjere očuvanja za tipske radove održavanja voda 42

4.2.1 Uklanjanje otpadnog materijala 42

4.2.2 Uklanjanje naplavina 43

4.2.3 Uklanjanje nanosa 47

4.2.4 Uklanjanje vegetacije košnjom (trave, i/ili šaša, i/ili

4.2.5  Selektivna sječa šiblja Ø > 5 cm i/ili stabala Ø > 10 cm

4.2.6 Uzgoj vegetacije zasijavanjem i sadnjom 68

4.2.7 Održavanje, popravci oštećenja i obnova postojećih

4.2.8 Postupanje kod primjene mjere F.1. i provedbe

4.3 Mjere očuvanja povoljnih stanišnih uvjeta

4.3.1 Mjere očuvanja povoljnih stanišnih uvjeta za

4.3.2 Mjere očuvanja povoljnih stanišnih uvjeta za

4.3.3 Mjere očuvanja povoljnih stanišnih uvjeta za ribe 97

4.3.4 Mjere očuvanja povoljnih stanišnih uvjeta

4.3.5 Mjere očuvanja povoljnih stanišnih uvjeta za ptice 105

4.3.6 Mjere očuvanja povoljnih stanišnih

4.3.7 Mjere za sprječavanje unosa i širenja

5 Izvori podataka 126

6.2 Prijedlog mehanizacije za održavanje vodotoka 145

GO Glavna ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu

IAS Invazivna strana vrsta (engl. invasive alien species)

JVP Jadransko vodno područje

JU Javna ustanova za upravljanje zaštićenim po-

MINGOR Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja

NKS Nacionalna klasifikacija staništa

ODV Okvirna direktiva o vodama

OPEM Ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu

OPUO Ocjena o potrebi procjene utjecaja na okoliš

PO Prethodna ocjena prihvatljivosti za ekološku

POP Područje očuvanja značajno za ptice

POVS Područje očuvanja značajno za vrste i stanišne

PPOVS Posebno područje očuvanja značajno za vrste i

PUVP Plan upravljanja vodnim područjima

VGI Vodnogospodarska ispostava

VGO Vodnogospodarski odjel

VPD Vodno područje rijeke Dunav

vPOVS Vjerojatno područje očuvanja značajno za vrste i

ZOV Zakon o vodama

ZZP Zakon o zaštiti prirode

ZZO Zakon o zaštiti okoliša

Ovaj priručnik napravljen je u sklopu projekta „Razvoj okvira za upravlja-

Svrha projekta „Razvoj okvira za upravljanje ekološkom mrežom Natu-

U okviru ovog projekta provodi se praćenje učinkovitosti mjera očuvanja

1.1 Svrha i namjena priručnika

ocjenu, provedbu i praćenje provedbe programa održavanja voda te na analizi stručnih

Svrha i namjena ovog priručnika jest unaprijediti rad svih

Cilj priručnika jest da s pomoću primjera dobre prakse prikaže

PRIMJERI DOBRE Sustav mjera očuvanja slatkovodnih ekosustava pre-

vodnog gospodarstva i sektora zaštite prirode u Hrvatskoj upoznali s

Smjernice za okolišno prihvatljivo održavanje vodotoka OPW-a (Brew

3 Program poslova održavanja u području zaštite

3.2 Sustav mjera očuvanja slatkovodnih ekosustava

4.2.4 Uklanjanje vegetacije košnjom (trave, i/ili šaša, i/ili

4.2.5 Selektivna sječa šiblja Ø > 5 cm i/ili stabala Ø > 10 cm

4.2.7 Održavanje, popravci oštećenja i obnova postojećih

4.2.8 Postupanje kod primjene mjere F.1. i provedbe

4.3 Mjere očuvanja povoljnih stanišnih uvjeta

4.3.4 Mjere očuvanja povoljnih stanišnih uvjeta

4.3.6 Mjere očuvanja povoljnih stanišnih

4.3.7 Mjere za sprječavanje unosa i širenja

JU Javna ustanova za upravljanje zaštićenim po-

PO Prethodna ocjena prihvatljivosti za ekološku

POVS Područje očuvanja značajno za vrste i stanišne

PPOVS Posebno područje očuvanja značajno za vrste i

vPOVS Vjerojatno područje očuvanja značajno za vrste i

E - slivovi srednjeg Jadrana

2.2.1 Hidromorfološka opterećenja voda i hidromorfološki monitoring

(3) KONTROLA Kontrola dinamike vodenog toka odnosi se na dijelove i dio-