Branko VULETI

Lingvistika govora I. Jezik i govor

Zagreb, 2003.

Sadr a!

Saussureova lingvistika ......................... 3 (1) Jezik i govor .......................... 4 (2) Oznaeno i oznaitelj .................. 5 (3) Interna i eksterna lingvistika ......... 6 (4) Sinkronija i dijakronija ............... 6 (5) Sintag atski i aso!ijativni odnosi .... 6 (6) S isao i vrijednosti ................... " (#) Su$stan!ija i %or a .................... " (") &azlike ................................ ' Jezina djelatnost( jezik i govor ............... ' )ingvistika jezika i lingvistika govora ........ 14 Jezini znak i govorni znak .................... 1" 1. Jezini znak ........................... 1" (1) *r+itrarnost ..................... 1' (2) ,otiviranost ..................... 21 (3) )inearnost ....................... 24 (4) *rtikuliranost ................... 25 2. -ovorni znak............................ 26 3. )ogiki znak i e otivni znak............ 34 4. Jezini znak i govorni znak............. 36 .rednote govornog jezika........................ 3' *uditivne vrednote govornog jezika ........ 4/ 1. Intenzitet ........................ 4/ 2. 0e $o ............................. 4/ 3. Intona!ija ........................ 41 4. -lo+alna govorna %or a ............ 44

5. 1auza.............................. 45 (1) )ogika %unk!ija $auze ...... 45 (2) Stilistika %unk!ija $auze .. 36 .izualne vrednote govornog jezika ......... 56 1. ,i ika i geste .................... 56 2. Stvarni kontekst .................. 5" -ovorni izraz e o!ije .......................... 6/ 2niverzalnost govornog izraza e o!ije ..... 6/ 3 otivni sadr4aji i govorne vrednote ...... 65 -ovor iz e5u teksta i krika ............... ##

S"USSU#E$V" LI%&VISTI'" Jezik je osnovno sredstvo ko unika!ije sustav znakova koji slu4i za izra4avanje e5u ljudi a( to je sku$ ar+itrani6 i konven!ionalni6 isli. Osi o jeziku Saussure govori i o drugi

glasovni6 znakova koji a se $renosi neka $oruka. 7erdinand de Saussure jezik de%inira kao vrsta a znakova8 $a tako o$9u znanost o znakovi a naziva se iologijo : lingvistika8 koja $rouava jezik kao sustav znakova8 dio je o$9e se iologije. Saussure je svoje $oglede o jeziku nastojao izraziti u su$rotstavljeni Saussureovi6 di6oto ija( (1) jezik i govor < jezina djelatnost: (2) oznaeno i oznaitelj < jezini znak: (3) interna i eksterna lingvistika < $ristu$ jeziku: (4) sinkronija i dijakronija < $ers$ektiva $ristu$a: (5) sintag atski i aso!ijativni < odnosi u jeziku. ()* Jezik i govor. Jezina djelatnost (%r. langage) ljudska je s$oso+nost ko uni!iranja glasovni znakovi a: to je s$oso+nost koju ljudi i aju od $rirode. Jezina je djelatnost $odruji a( %iziko 8 %iziolo=ko i $si6iko : jezina raznorodna: ona $ri$ada razliiti $arovi a ; di6oto ija a. 1et je osnovni6

djelatnost ukljuuje i dru=tvena i individualna o+ilje4ja. Jezinu djelatnost Saussure o$isuje u di6oto iji jezik ; govor. Jezik (%r. langue) je sustav znakova u nekoj jezinoj zajedni!i: jezik je dru=tveni $roizvod8 konven!ionalan je i %iziko ostvarenje ti6 govora ne +i nerazu ljiv. (2* $zna+eno i ozna+ite,!. ?i6oto ija oznaeno i oznaitelj ini jezini znak. Jezini znak ne $ovezuje stvar i i e stvari8 ve9 $oja i akustiku sliku8 tj. $redod4+u o stvari i $redod4+u o 4 ogu9nosti8 koje ora se uiti. -ovor (%r. $arole) je individualna ogu9nosti i u$ora+a jezika u ko unika!iji: individualna u$ora+a znai iz+or iz jezini6 Saussurea su jezik i govor dva li!a iste stvarnosti( oni se znaka ini i ko unika!ijski znak: s

o4e +iti akustiko (glasovi) ili gra%iko (slova). >a e5uso+no $ret$ostavljaju( jezik +ez s6va9anju +io +i

ogao $ostojati jer +i tako +io li=en svoje %izike stvarnosti8 koja od jezinog govor +ez jezika $o Saussureovo

glasovno

ostvarenju i ena: jezini je znak

entalne8 a ne

aterijalne $rirode. 2 jesto

$oj a i akustike slike Saussure koristi ter ine oznaeno i oznaitelj. .eza iz e5u oznaenog i oznaitelja u odre5eno je jeziku uzaja na i auto atska( uz neko oznaeno odgovaraju9i oznaitelj auto atski se vezuje i njegov oznaitelj8 u$ravo kao =to se

auto atski vezuje uz neko oznaeno. .eza iz e5u oznaenog i oznaitelja je ar+itrarna( u na=oj svijesti sadr4aj znaka (oznaeno) ne a nikakve $rirodne8 nu4ne veze sa glasovi a (oznaitelje ) koji ga $renose. 2$ravo kao =to govor aterijaliza!ijo entalnog jezinog znaka o ogu9ava ko unika!iju tako je i ar+itrarnost +itna za nor alno odvijanje ko unika!ije jer osigurava neovisnost jezinog znaka o $red etu ko unika!ije. (3* Interna i eksterna ,ingvistika. Jezik se njegovu odnosu $re a drugi o4e $rouavati s razliiti6 stajali=ta8 tj. u

$odruji a ljudske djelatnosti kao =to su n$r. etnologija8

so!iologija8 %ilozo%ija8 $si6ologija8 $ovijest8 ili $olitika. 0akvo $rouavanje jezika Saussure naziva eksternom lingvistikom. 2$ravo z+og eksternog $ristu$a jeziku Saussure s atra da u raniji razdo+lji a i nije +ilo $rave znanosti o jeziku. * $rava je znanost o jeziku za Saussurea interna lingvistika8 jer ona $rouava jezik kao zase+an sustav znakova: a to znai da $rouava jezine znakove i zakonitosti $o koji a se ti znakovi $ona=aju i $o koji a tvore sustav. (-* Sinkroni!a i di!akroni!a. 2 jeziku se e5uso+ne odnose u odre5eno znakova i nji6ovi6 o4e $rouavati njegovo stanje u dano trenutku

ili njegov $ovijesni razvoj. Sinkronijska lingvistika $rouava jezine znakove i nji6ove trenutku8 a dijakronijska lingvistika $rouava razvoj jezini6 e5uso+ni6 odnosa kroz $ovijest jezika. Iako je dijakronijski $ristu$

$rouavanju jezika s atrao $osve legiti ni 8 Saussure je $rvenstvo davao sinkronijskoj lingvisti!i8 iz e5u ostalog vjerojatno i zato jer ona +olje od dijakronijske lingvistike otkriva sustavnost u jezino ustroju.

(.* Sintag/atski i aso0i!ativni odnosi. Svaki jezini ele ent8 svaki jezini znak dvojako se odnose $re a svi drugi jezini znakovi a. 1ostoje naj$rije odnosi koji $roizlaze iz tvore9i tako ve9e !jeline( linearnosti jezinog znaka( jezini se znakovi ni4u jedan za drugi

sintag e: svaki dio sintag e do+iva svoju vrijednost u odnosu na druge dijelove sintag e( iz-raditi, na brdu, veseo ovjek, runo je vrijeme, ne znam o emu govori . S druge strane8 svaka se rije8 svaki ele ent teksta $ovezuje u svjesti s ele enti a s koji a +i nogo+rojni drugi rijei a8 ogao i ati ne=to zajedniko: to su aso!ijativni odnosi. Saussure 5

ka4e da svaka rije tvori !entar konstela!ije8 toku $re a kojoj konvergiraju druge rijei8 iji je +roj neodre5en. ?aju9i $ri jer is6odi=ne rijei enseignement ($oduavanje) Saussure s$o inje veze $re a razni (naoru4avanje8 zajedniki ele enti a( a) $re a korijenu rijei( enseigner, armement, changement enseignons ($oduavati8 $oduavaj o): +) $re a su%iksu(

ijenjanje): !) $re a analogiji oznaeni6( apprentissage, ducation (uenje8 rijei a8

odgoj): d) $re a jednostavnoj $ovezanosti akustiki6 slika( justement, clment (u $rijevodu( upravo8 milostiv: ali adekvatan +i $rijevod tre+ao +iti( granje8 sanje: nai e8 u ovi o sluajno jednako osi doetak -anje ne oznaava glagolsku i eni!u kao u naoruavanje ili mijenjanje: rije je sa o slijedu glasova). ?a +i ova konstela!ija +ila $ot$una u nju +i se tre+ali ogle stajati u jesto sinoni a (koje Saussure naziva veza a $re a analogiji oznaeni6) ukljuiti i antoni i8

rijei su$rotni6 znaenja8 ali i sve druge rijei koje +i u nekoj sintag i ogu9e je za ijeniti +rojni drugi rijei a( u jesto Petar

rijei koja je sredi=te neke konstela!ije. 2 reeni!i Petar je dobar uenik svaki od dijelova ogu9e je u$otrije+iti +ilo koje oso+no i e ili oso+nu za jeni!u: ko$ula je alterna!ije roda8 +roja i $ade4a8 konstela!ije itavog jezika. Sintag atske odnose Saussure naziva odnosi a u $risutnosti ; in praesentia( oni su tu $red na a8 izgovoreni ili na$isani: aso!ijativni su odnosi oni u odsutnosti ; in absentia: oni se stvaraju u na=oj svijesti8 a nije eventualnu 6ijerar6iju. 2z ovi6 $et osnovni6 Sassureovi6 di6oto ija $onekad se s$o inju i druge. (1* S/isao i vri!ednosti. S isao nekog jezinog znaka $roizlazi iz odnosa oznaenog i oznaitelja. ,e5uti 8 uz svaki se jezini znak vezuje i njegova vrijednost8 koja nastaje na te elju njegova odnosa $re a drugi znakovi a: vrijednost jezinog znaka $roizlazi iz o4e i ati isto znaenje kao i jezinog sustava. 0ako n$r. %ran!uska rije mouton (ov!a) sa o na 4ivotinju8 ali ne i na englesko se za 4ivotinja a( u %ran!usko ogu9e una$rijed utvrditi ni nji6ov slijed8 ni +roj8 ni o4e se za ijeniti n$r. s nije, bio je bit e: a =to

se tie $ridjeva do+ar i i eni!e uenik alterna!ije su gotovo neograniene. * ako se $ri6vate i ogu9e je zakljuiti da je jedna (svaka) reeni!a sredi=te

engleska rije sheep (ov!a)8 ali te rijei ne aju istu vrijednost8 jer se engleska rije odnosi eso te 4ivotinje: %ran!uska rije $okriva o+a znaenja8 a u do a9i eso 6 eso (ovetinu) koristi ter in mutton. Isti je sluaj i s drugi

n$r. porc oznaava i svinju i svinjetinu8 boeuf je govedo i rijei $roiza=le iz %ran!uski6 oznaavaju

govedina8 a veau je tele i teletina: u englesko

kao $re6ra +eni $roizvod( porc je svinjetina8 beef je govedina8 a veal teletina: za i ena 4ivotinja koriste se drugi ter ini( pig za svinju, ox za govedo, a calf za tele. 7ran!uska rije merci znai milost i hvala. ?ovoljno je otvoriti +ilo koji rjenik da $ostane o svjesni vrijednosti rijei( gotovo da nijedna rije nekog jezika $o svojoj vrijednosti ne odgovara u !ijelosti nekoj drugoj rijei nekog drugog jezika (2* S34stan0i!a i 5or/a. Odnos su$stan!ije i %or e sadr4an je u odnosu govora i jezika8 ali tako5er i u odnosu s isla i vrijednosti. Svaki jezini znak i a svoja $ozitivna svojstva8 koja tvore njegovo znaenje8 a Saussure i6 naziva supstancijom: e5uti 8 svaki jezini znak i a i svoja razlikovna (negativna) o+ilje4ja $o koji a se razlikuje od drugi6 znakova( to je njegova %unk!ija u jeziku i Saussure je naziva formom. Jezik je za Saussurea $rvenstveno forma8 dakle sku$ odnosa e5u jezini znakovi a koji ga ine. I u$ravo iz injeni!e da je jezik e5u jezini $rvenstveno %or a $roizlazi i da je jezik sustav8 dakle ne jednostavan z+roj ele enata koji ga ine8 ve9 ure5ena !jelina koja ukljuuje i zakonitosti koje odre5uju odnose znakovi a. (6* #az,ike. >a Saussure sve se u jeziku te elji na razlika a. 2 jeziku nisu va4ni glasovi i $oj ovi8 ve9 glasovne i $oj ovne razlike( glasovne razlike (%r. di%%ren!es $6oni@ues) o ogu9avaju da se jedna rije razlikuje od druge: vrijednosti8 koje $roizlaze iz odnosa jezini e5u znakovi a o ogu9avaju da se $oj ovi razlikuju jedni od drugi6. &azlike u

glasovi a ko +iniraju se s razlika a u $oj ovi a i tako se stvara sustav vrijednosti. Jezini je oznaitelj ne aterijalan( njega ne tvori glasovna su$stan!a8 ve9 ga tvore razlike koje njegovu akustiku sliku razlikuju od svi6 drugi6 akustiki6 slika.

JEZI7%" 8JEL"T%$ST9 JEZI' I &$V$# 0e eljna je Saussureova di6oto ija odnos jezika i govora. 7erdinand de Saussure uveo je u suvre enu lingvistiku $oja govora. 2 o$9e jezino %eno enu8 jezinoj djelatnosti8 Saussure vidi dvije ko $onente8 dva li!a( jezik i govor. Saussure je +io svjestan da u$otre+ljava ter ine koji i aju ve9 neko8 vi=e ili u$ora+u8 te je u sa o anje $re!izno odre5eno8 znaenje i $oetku svog A0eaja o$9e lingvistikeA de%inirao sadr4aj ovi6

$oj ova. Jezina se djelatnost ras$rostire na vi=e $odruja8 a ta su( %iziko8 %iziolo=ko i

$si6iko: nadalje8 jezina djelatnost $ri$ada i $ojedinano

i dru=tveno

$odruju. Odnos

iz e5u jezika i govora odnos je dru=tvenog i $ojedinanog u ljudsko Jezik je dru=tveni %eno en( on $ostoji kao dogovor izvan $ojedin!a8 koji ga s ora uiti i ne

ko uni!iranju.

e5u lanovi a jedne zajedni!e: jezik je ijenjati. Jezik je sustav su znaku o+a

o4e ga $o svojoj volji

znakova: jezini znak tvori veza iz e5u $oj a i akustike slike: u jezino dijela $si6ike8 ne aterijalne $rirode.

-ovor je8 $re a Saussureu8 svaka konkretna i $ojedinana u$ora+a jezika: govor je individualni akt volje i inteligen!ije8 a oituje se u (1) individualni govornik koristi jezine ogu9nosti da +i izrazio svoje ko +ina!ija a koji a isli8 i u (2) $si6o;%iziolo=ki

e6aniz i a koji a govornik eksteriorizira ove ko +ina!ije. -ovor je8 dakle8 iz+or iz jezika i %iziko ostvarenje tog iz+ora. Jezik i govor e5uso+no su $ovezani( $ostojanje jednog $ret$ostavlja $ostojanje drugog. ogu ko $ro itirati tu stvarnost. I$ak8 a govora drugi6

-ovor je8 s atra Saussure8 su+ordiniran jeziku( jezik je $o$ut si %onije ija stvarnost ne ovisi o nainu izvo5enja: eventualne gre=ke izvo5aa ne $otre+no je re9i da ta stvarnost8 stvarnost jezika8 $ostaje doista stvarnost tek u izved+i8 kako lo=a ili do+ra ona +ila. 1ovijesno govor uvijek $ret6odi jeziku: slu=anje ui o jezik: jezik $ostoji i razvija se iskljuivo u $ojedinani nu4an da +i govor +io razu ljiv8 a govor je nu4an da se jezik us$ostavi. ?a +i jasno odredio ter ine jezika i govora Saussure o$isuje govorni krug. I u$ravo se o$iso govornog kruga Saussure $redstavlja kao $retea suvre eni6 teorija ko unika!ije. krugu8 u koje u se uloge $o=iljatelja i $ri atelja ne$restano iz jenjuju: a to Bai e8 on ne govori o o+avijesti koja jednos jerno tee od $o=iljatelja do $ri atelja $oruke8 ve9 o govorno izrijeko $oinje u dalje $odrazu ijeva i in%or a!iju u $ovratu ($ovratnu s$regu ili %eed;+a!k) iako je Saussure ne s$o inje. Saussureov govorni krug $redstavlja suvre eno s6va9anje o$isu govornog kruga svaka ko unika!ija $ro!eso $oja vezuje uz ozgu jednog od sugovornika kada se $si6iki ko unika!ije kao dijaloga. 1re a Saussureovo odgovaraju9u akustiku sliku: zati

u$ora+a a8 u govoru. Jezik je

slijedi %iziolo=ki $ro!es %ona!ije i artikula!ije akustike se $ro!esi nastavljaju o+rnuti ozak te se ondje $si6iki "

slike: %ona!ija i artikula!ija stvaraju zvune valove8 koji su %iziki $ro!es: zvuni se valovi kre9u od usta jednog do u6a drugog sugovornika8 a zati redo ( %iziolo=ki se $ro!eso akustika slika $ri a i $renosi u

$ro!eso

vezuje uz odgovaraju9i $oja . 0ada se uloge iz jenjuju( slu=atelj $ostaje govornik8 o4e $onoviti8 ili na njega odgovoriti.

koji taj $oja

Saussure govorni krug dijeli na vanjski i unutarnji dio8 $si6iki i ne$si6iki te aktivni i $asivni dio. .anjski su dio zvuni valovi8 a svi su drugi dijelovi unutarnji. 1si6iki dio $ovezuje $oja i akustiku sliku8 dok su %ona!ija8 artikula!ija i slu=anje ne$si6iki dijelovi. *ktivni dio govornog kruga o+u6va9a $ro!ese od vezivanja $oj a i akustike slike $reko %ona!ije8 artikula!ije i zvuni6 valova8 sve do u6a sugovornika: $asivni je dio %iziolo=ki $ro!es slu=anja i $si6iki $ro!es vezivanja akustike slike uz $oja . *ktivni je dio e itivni8 a $asivni re!e$tivni dio govornog kruga. 2 de%ini!iji jezika Saussure iskljuuje %iziki dio govornog kruga8 ali isto tako i $si6iki i %iziolo=ki $ro!es izved+e $oruke. Izved+a je uvijek $ojedinana i Saussure je naziva govoro . I tako $reostaje $ri anje $oruke kao +itna odredni!a jezika8 jer tek se %unk!ioniranje $er!e$!ije stvaraju entalni otis!i koji su jednaki kod svi6 govornika. 2 $er!e$!iji se javljaju znakovi a (gra atika): oni virtualno asi. Jezik nije i s$oso+nosti aso!ija!ije i koordina!ije8 koje od izolirani6 znakova tvore sustav ; jezik. 0o je sku$ jezini6 znakova i zakonitosti koje u$ravljaju ti $ostoje u ozgu $ojedina!a koji se slu4e neki jeziko : jezik $ostoji sa o u

%unk!ija govornika8 ve9 $roizvod =to ga niz $ojedina!a $asivno $reuzi a. Ovako de%iniraju9i jezik i odvajaju9i ga od govora Saussure odvaja (1) dru=tveno od $ojedinanog i (2) +itno od s$orednog i sluajnog. -ovor se o$9enito o4e $ro atrati na seda razliiti6 razina( (1) inerva!ija8 (2) %ona!ija (3) aterijaliza!iju slijeda glasova

artikula!ija)8 (4) akustiki as$ekt8 (5) slu=anjeCslu68 (6) $er!e$!ija govora8 te (#) ili (/) jezik. 1rvi6 se =est razina odnosi na govor kao %iziku realiza!iju8 e5u ogu9nosti a koje nudi jezini sustav. $ristu$u odnosi a iz e5u jezika i govora razlikuje se( (1) jezik;kd8 kao e5u ti znakovi a: (2) jezik; koji ine akustiku sliku: sed i ili nulti as$ekt ukljuuje jezik8 odnosno $ojedinani iz+or

2 ne=to drukije

sustav znakova i zakonitosti $o koji a se odre5uju odnosi (3) govor kao aterijaliza!ija jezika;teksta.

tekst8 kao $ojedinani iz+or8 $ojedinana $oruka sastavljenu $re a zakonitosti a jezika;kda:

'

Ovako s6va9en govor +itno su4ava Saussureovu de%ini!iju govora na sa o %iziko ostvarenje svakog $ojedinanog iz+ora iz jezika. ,e5uti 8 ovakva de%ini!ija govora i =iri njegovo znaenje( (1) govor nije sa o %iziko ostvarenje nekog jezinog sadr4aja8 ve9 i a i svoje vlastite sadr4aje: (2) u govor ne ulaze sa o ele enti njegovog %izikog ostvarenja (intenzitet8 intona!ija8 te $o8 $auze)8 ve9 i drugi ele enti koji ga $rate ( i ika8 geste8 i drugi never+alni znakovi). -ovor se o4e de%inirati i kao veza dvaju ko unika!ijski6 lana!a( teksta i glasa8 $oruke i ogu +iti uravnote4ene ili jedna od nji6 o4e +iti do inantna. I tu se

%izikog ostvarenja te $oruke. 0o je izvorna Saussureova de%ini!ija govora. Ove dvije ko $onente govora $ostavlja $itanje( o4e li $ostojati govor +ez teksta8 ili +ez glasaD Eez glasa ne a govora. *li o+liku ljudskog krika8 kada vi=e ne a nikakvog jezinog

+ez teksta govor $ostoji u krajnje o+lika ili kada on uo$9e nije va4an.

1/

LI%&VISTI'" JEZI'" I LI%&VISTI'" &$V$#" Eitnu znaajku jezika ; sustavnost ; Saussure $rikazuje sljede9o 1 F 1 F 1 F 1... < I (zajedniki odel) aterijal u svi6 govornika +iti %or ulo (

*ko desetak govornika izgovori istu rije ili reeni!u jezini 9e

jednak8 +ez o+zira na razliite govorne izved+e( n$r. +oju glasa8 intenzitet ili te $o govorenja: u desetak $ojedinani6 govorni6 izved+i $ostojat 9e ne=to zajedniko( to je jezini dio ovi6 izved+i. Biz $ojedinani6 govorni6 $ojavnosti ogu9e je svesti na zajedniki8 jezini odel. 2 govoru8 na$rotiv8 $re a Saussureu8 ne a nieg o$9eg: sve =to je o$9e8 dru=tveno8 zajedniko8 $ri$ada jeziku: u govoru $ostoji tek z+roj $ojedinani6 govorni6 $ojavnosti8 koje Saussure $rikazuje %or ulo ( 1 F 1G F 1GG F 1GGG... Eudu9i da jezik $redstavlja zajedniki jezina istra4ivanja8 i Saussure $ravo jezika $ojavnosti na zajednike odel8 dakle odre5eni sustav8 on je $rikladan za s atra tek lingvistiku jezika. Sustavnost o ogu9avaju svo5enje $ojedinani6

lingvistiko

o4e o s6vatiti kao niz zakonitosti koje na

odele8 tj. $re$oznavanje razliiti6 $ojedinani6 $ojavnosti kao ogu9a8 ali tek kao o$is niza $ojedinani6

jednaki6. )ingvistika govora za njega je tako5er sluajeva koji ne tvore nikakav sustav. Sustavnost govora tre+a tra4iti u novije *rtikula!ijska %onetika o$isuje nervne i

$ristu$u8 tj. u orijenta!iji na $er!e$!iju govora. (1) i=i9ne aktivnosti koje $ret6ode $roizvodnji glasa:

(2) akustika %onetika o$isuje $roizvod %ona!ije i artikula!ije: (3) $si6oakustika %onetika o$isuje $er!e$!iju. *kustika %onetika us jerena je na o$is e isije8 u$ravo kao =to je Saussureova kon!e$!ija lingvistike jezika us jerena na o$is jezika kao sustava znakova8 dakle o$isa jezini6 znakova i zakonitosti koje nji a u$ravljaju i odre5uju nji6ove e5uso+ne odnose. O$is jezika ne znai isto =to i o$is %unk!ioniranja jezika. 2$ravo kao =to $si6oakustika %onetika $rouava $er!e$!iju govora8 tako i $si6o;lingvistika $rouava jezik u %unk!ioniranju8 a to znai da je us jerena ka $er!e$!iji jezika. Hi dolazi o do $rouavanja $er!e$!ije u to se nu4no ukljuuje $rouavanje govora8 jer +ez govornog ostvarenja ne a ni

11

jezika8 $a tako ne a ni

ogu9nosti $rouavanja $er!e$!ije. I izgleda u$ravo da $rouavanje ogu9o lingvistiku o4e o $rotu aiti kao znanost o govoru8 o

$er!e$!ije govora otkriva zakonitosti koje vladaju u govoru i koje ine govora. Jer ter in lingvistika govora za$ravo $ojedinani6 govorni6 ani%esta!ija.

zakonitosti a govora8 o govoru kao sustavu znakova8 a ne o govoru tek kao o$isu

* $ut $re a tra4enju sustavnosti govora $okazao je ve9 sa

Saussure. -ovore9i o sustavnosti trago 8 $a se

jezika Saussure ka4e da se tek u $er!e$!iji javljaju s$oso+nosti aso!ija!ije i koordina!ije8 koje od izolirani6 ele enata tvore sustav. 0re+a sa o $o9i Saussureovi is$itivanje $er!e$!ije govora ogu otkriti zakonitosti i sustavnosti govora: a lingvistika

govora tre+ala +i znaiti u$ravo to( govor je sustav8 a ne tek z+roj $ojedinani6 govorni6 ani%esta!ija. 2$ravo dijeljenje lingvistike na onu A$ravuA ; lingvistiku jezika8 i onu AdruguA ; lingvistiku

govora8 Saussure je otvorio jedno nadasve znaajno $odruje ; suvremenu fonetiku. 7onetika je $ostojala i $rije Saussurea8 ali tek kao dio lingvistike (ili gra atike) koji $rouava glasove jezika( Saussure joj je dao $osve nove di enzije( %onetika je znanost o govoru. Saussureov ter in lingvistika govora zaetak je suvre ene znanosti o govoru ; %onetike. .e9 se Saussureovi ueni!i i nasljedni!i +ave $rvenstveno govoro . I6arles EallJ8 n$r. $od ter ino stilistike uvodi u lingvistiku znanost o govoru. EallJ de%inira stilistiku kao znanost sadr4aje u iskazu. -ovoro izra4ava o isli8 odnosno kako ka4e $oetku koja se +avi a%ektivni

EallJ8 eksterioriziramo intelektualni dio svog misaonog bia. ,e5uti 8 na sa o svoje AStilistikeA EallJ ka4e da izraz

isli nije ni $rva ni najva4nija svr6a govora. ,isaoni je

izraz ulaz u o$9e8 dru=tveno $odruje. ,e5uti 8 na=a je linost toliko jaka da je itava +or+a za oslo+a5anje na=eg izraza od na=eg AjaA gotovo $ot$uno +ezus$je=na. I u$ravo zato EallJ zakljuuje da se govoro (langue) i govor ($arole): govor $rvenstveno izra4avaju osje9aji. EallJ ne u$otre+ljava ter in govor e5uti 8 u$ravo zato =to je EallJ svoja istra4ivanja us jerio na ($arole)8 ve9 jezina djelatnost (langage)8 =to $re a Saussureovoj de%ini!iji ukljuuje i jezik o4e o langage (jezina djelatnost) kod njega $revesti s govor. EallJ je vjerojatno agneto%on usavr=en i $ri6va9en kao sredstvo %iksiranja i $rouavanja

$rvi lingvist koji je $rouavao 4ivi govorni jezik( on govori o intona!iji gotovo etrdeset godina $rije negoli je govora8 a da uo$9e ne s$o inje o druge elektronske strojeve koji danas o ogu9avaju sni anje8 analiziranje8 sintetiziranje govora. EallJ de%inira intona!iju kao !jeloku$no 12

zvukovno8 govorno ostvarenje izraza: intona!ija je nu4ni ele ent ljudskog izraza8 ona je stalni komentar misli. Iz EallJeve stilistike izvire i ne=to drukija de%ini!ija govora( govor je ljudska u$ora+a jezika: toliko ljudska da u govoru uvijek $ronalazi o ovjeka. 2 govoru8 ne u jezikuK

)iteratura( EallJ8 I6arles. 0rait de stJlisti@ue %ranaise8 I8 II. -eneve8 1aris8 -eorg8 Llin!ksie!k8 1'51. Lovae!8 *ugust. 7erdinad de Saussure i strukturaliza . 2( 2vod u lingvistiku. 1riredila >rinjka -lova!ki;Eernardi: >agre+8 Mkolska knjiga8 2//1.8 str. #5;153. ,artinet8 *ndr. Osnove o$9e lingvistike. Ei+lioteka0eka8 >agre+8 -ra%iki zavod Nrvatske8 1'"2. Saussure8 7erdinand de. 0eaj o$9e lingvistike. >agre+8 *r0resor Baklada8 Institut za 6rvatski jezik i jezikoslovlje8 2///. Si eon8 &ikard. 3n!iklo$edijski rjenik lingvistiki6 naziva8 I8 II. >agre+8 ,ati!a 6rvatska8 1'6'. Mkiljan8 ?u+ravko. 1ogled u lingvistiku. >agre+8 Mkolska knjiga8 1'"/.

13

JEZI7%I Z%"' I &$V$#%I Z%"'

). Jezi+ni znak Saussure je de%inirao jezini znak kao vezu iz e5u $oj a i akustike slike8 tj. oznaenog i oznaitelja. Iz niza $ojedinani6 $red eta u svojoj svijesti stvara o $oja : uz $oja ostvari8 do+iva se %onika %or a. S6e atski se to o4e $rikazati ovako( se vezuje odgovaraju9i8 dogovoreni slijed glasova. *ko se akustika slika (oznaitelj) %iziki

:#E8;ET <<= :$J"; O;;P "'USTI7'" SLI'" <<= >$%I7'" >$#;" $Z%"7E%$ ?<<<= $Z%"7ITELJ jezini znak $o Saussureu

Saussure ka4e da je jezini znak vezuje stvar i i e8 ve9 $oja

entalni otisak u svijesti svakog govornika: jezini znak ne

i akustiku sliku. >a Saussurea su $ro+le i kon!e$tualiza!ije8 e5u $ojedini jezini

%ona!ije i slu=anja ekstralingvistiki: jedino =to zani a lingvista jest jezini znak8 a to su odnosi oznaenog i oznaitelja ($oj a i akustike slike)8 te odnosi znakovi a. I $oja i akustika slika nastaju a$stra6iranje $red eta ili govorni6 ostvarenja: i to o ogu9ava jezino jednoj jezinoj sku$ini. ,entalnosti jezinog znaka su$rotstavlja se kao =to je $red et $ojedinaan i aterijalnost $red eta i %onike %or e( u$ravo aterijalni6 oso+ina $ojedini6 znaku da +ude o$9i8 zajedniki

aterijalne $rirode tako je i %onika %or a $ojedinana i znaku glasovi su ne aterijalni i isao o ono

aterijalna( ona je %iziko ostvarenje slijeda glasova koji tvore akustiku sliku. 7izikalna se i %unk!ionalna svojstva glasova ne $odudaraju. 2 jezino entalnosti jezinog znaka nastavlja se na =to govornik isli da izgovara8 a slu=atelj %unk!ionalni( oni razlikuju jedan jezini znak od drugog( oni su %one i. Saussureova isao Eaudouina de IourtenaJa da je %one isli da uje.

Saussure je $ostavio dva $rin!i$a jezinog znaka( jezini je znak (1) ar+itraran i (2) linearan.

14

()* "rbitrarnost. Jezini je znak ar+itraran jer u je iskljuiva %unk!ija da $renese neki sadr4aj8 a taj sadr4aj koja ga $renosi. Su$stan!ija (glasovi) ijenjanju jezini6 znakova i jezika u

ne a nikakve $rirodne8 nu4ne veze sa su$stan!ijo

$osve je slo+odna8 ar+itrarna8 i tek je na=a konven!ija vezuje uz $ojedine sadr4aje. *r+itrarnost ne znai o$9u $roizvoljnost u kori=tenju ili nekog sadr4aja (oznaenog) s odre5eni slijedo !jelini: ar+itrarnost jezinog znaka jednostavo znai da ne a jasna o$ravdanja za $ovezivanje glasova (oznaitelje ). Saussure govori alo8 i nisu organski ele enti nekog tek o dva sluaja kada jezini znak iz ie $rin!i$u ar+itrarnosti( to su ono ato$eje i uzvi!i. I$ak8 Saussure u$ozorava da ono ato$eje8 osi jezinog sustava. 0u vjerojatno =to i6 je isli na tzv. ono ato$eje interjek!ije8 dakle $oku=aje

izravnog i itiranja nekog zvuka koji ne aju svog jezinog o+lika. Ono ato$ejski izrazi za$ravo $okazuju suko+ individualnog i kolektivnog8 $ojedinanog i jezinog. I sa e ono ato$eje interjek!ije ne ulaze u jezik u svo glasovno englesko $rirodno o+liku8 ve9 se oraju $rilagoditi sustavu tog jezika. Oito je da se $ijev!i jednako glasaju u 3ngleskoj8 7ran!uskoj to ostvaruje kao cock-a-doodle-doo (kokedu(dleGdu()8 u %ran!usko kao kukuriku. .jerna i ita!ija $rirodnog zvuka nije kao cocorico ogu9a z+og

ili Nrvatskoj8 ali kada se taj zvuk tre+a $retoiti u glasove odgovaraju9i6 jezika onda se u (kokoriGko)8 a u 6rvatsko

ogranienog +roja i razliitosti glasova svakog $ojedinog jezika. Lada ono ato$ejski izraz du+lje ulazi u jezik8 on se jo= vi=e udaljava od svog $rirodnog zvuka( in%initiv glagola kukurikati ili glagolska i eni!a kukurikanje uz dio ono ato$ejskog $orijekla i aju i dio gra ate a (;ati8 ;anje)8 koji s anjuju nji6ovu ono ato$einost ; otiviranost: $rezent ijenjaju ak i kukurie $okazuje jo= jae djelovanje jezinog sustava8 a to je djelovanje u $rav!u ar+itrarnosti8 jer se z+og zakonitosti glasovni6 $o jena (jota!ija) karakteristini glasovi ono ato$ejskog izraza. >a uzvike Saussure ka4e da su +liski ono ato$eja a jer se o+ino diktira $riroda te +i kao $rirodni izrazi %ran!usko aie (jao) s nje aki razliiti $rirodne8 isli da su to izrazi koje

ogli +iti su$rotni $rin!i$u ar+itrarnosti jezinog

znaka. ,e5uti 8 on uzvike analizira iskljuivo na razini glasova (oznaitelja)( us$ore5uju9i au zakljuio je da je taj $ri jer (razliiti6 glasova u isli o jezi!i a za izra4avanje istog sadr4aja) dovoljan da +i se negiralo $ostojanje nu4ne8 otivirane veze iz e5u oznaitelja i oznaenog kod uzvika. 2 $rilog nogi uzvi!i nastali od rijei s odre5eni 15

ar+itrarnosti uzvika Saussure s$o inje i to da su

znaenje 8 te kao $ri jer navodi %ran!uske uzvike( diable (vrag) i mordieu ! mort "ieu (s rt Eog): o+a ova uzvika 6rvatsko o4e o $revesti s do vraga, ili sto mu gromova: iako se i u $rijevodu javlja vrag8 oito je da su uzvi!i e otivni izrazi koji doista vi=e ne aju o4e o za

nikakve veze s rijei a koje i6 tvore. &azu ljivo je da Saussure nigdje ne s$o inje govorna ostvarenja uzvika8 jer $ojedinana govorna ostvarenja ne s$adaju u jezik: i$ak8 sada $ret$ostaviti da su ova govorna ostvarenja jednaka u razliiti jednake e otivne sadr4aje. (2* ;otiviranost Sa Saussure govori da ne $ostoji jezik u ko e ni=ta ne +i +ilo otivirano. On govori o rijei neuf (devet) ili dix jezi!i a ako izra4avaju

a$solutnoj i relativnoj ar+itrarnosti. 0ako su n$r. u %ran!usko

(deset) a$solutno ar+itrarni znakovi: ali rije dix-neuf (devetnaest) nije ar+itrarna u tolikoj jeri jer se $oziva na rijei od koji6 je sastavljena. Isto je tako rije poirier (sta+lo kru=ke) relativno su%ikso otivirana rije jer se s jedne strane vezuje uz poire ($lod kru=ke)8 a s druge strane -ier uz !erisier (sta+lo tre=nje)8 pommier (sta+lo ja+uke). otiviranost $rirodna veza iz e5u oznaitelja i oznaenog kao n$r. u izrazi a. 0akvu otiviranost neki autori nazivaju i vanjsko 8 jer je izvor etase ika. 7onetska otiviranost o4e +iti

*$solutna je ono ato$ejski

otiviranosti izvan jezinog sustava. 1ierre -uiraud govori o dva sluaja vanjske ili a$solutne otiviranosti( ona o4e +iti (1) %onetska ili (2) (1) direktna8 (2) %onokinetika i (3) %ono eta%orika. 2 direktnoj %onetskoj glasovni sastavo otiviranosti

dolazi do analogije iz e5u %onike %or e i $oj a: to su ono ato$ejski izrazi8 u koji a se o$ona=a neki $rirodni zvuk( vau vau, kre kre, kokodakati, blejati, pljus, otiviranost takva u kojoj govorni organi izvode i enovani $okret( rijei a koje govore o +lago 8 zao+ljeno tras. 7onokinetika je

$ri jeri!e eks$lozivni konsonanti i kratki vokali o$isuju +rze i kratke $okrete( knock (engl.)8 kucati: ili n$r. likvid l8 koji se nalazi u +rojni kretanju( engl.( flo#, flag, slide slip, gilde$ %r.( fleuve$ 6rv. kliziti. 2 %onokinetiku otiviranost ulaze i ono ato$eje o koji a govori Eorani98 koje su ne sa o i ita!ije glasa8 nego i i ita!ije glaso ( a to su( ljuljati se, gegati se, teturati, lelujati . ?voslo4na osnova jasno govori o ono ato$ejsko osje9aje. -lasovi $odrijetlu rijei8 a vokalska alterna!ija (lju;lja: ge;ga: te;tu: otiviranosti glasovni se sastav vezuje uz o+like8 +oje ili alog $rednjeg rezonatora vezuju se uz ne=to alo sadr4e vokal i( engl. little, %ran. 16 le;lu) o $okretu. 2 %ono eta%orikoj alo: tako u +rojni

alog artikula!ijskog otvora i

jezi!i a rijei koje znae ne=to

petit, tal. piccolo, lat. minor, gr. mikro, 6rv. sitan. &ijei glasovi $ri aju kao ta ni8 $a

ogu +iti

otivirane i sinestetski8

dakle kada $odra4aj na jedno osjetilo djeluje i na druga osjetila: tako se auditivno niski o4e do9i do sklada iz e5u glasovnog sastava i s isla u otiviranost djeluje u sluajevi a $ro jene rijei a kao( 6rv. tmuran, %ran. ombre (sjena). 0a ni glasovi =ire svoje znaenje i na neugodne stvari( turoban, tuan. ,etase ika oznaeni znaenja8 kada se iz $ri arnog oznaitelja stvara sekundarni oznaitelj8 koji s $ri arni stoji u nekakvoj vezi( n$r. slinost $o o+liku ili %unk!iji: tako se uz list na sta+lu otivirano vezuju list papira, ri+a list, ili list na nozi: noge na je=taja (stola8 otivirano su vezane uz noge ovjeka ili 4ivotinje. otiviranost o4e +iti or%olo=ka ($o o+liku) ili $aroni ika ($o otivirane veze iz e5u korijenski6 or%e 8 n$r. pjev8 $okazuje da su rijei etase iki

stoli!e8 or ara)

2nutra=nja ili relativna slino

i enu). ,or%olo=ka

otiviranost $okazuje

or%e a ili iz e5u gra ate a. Jednak korijenski koje ga sadr4e e5uso+no nu4no8

otivirano $ovezane: niz pjevati, pjeva, pjevu%iti, je sadr4aju rije8 ali i sadr4aji a. Ba

pjevanje, pjev $okazuje da jednak glasovni sastav znai i jednak sadr4aj: rije je o relativnoj otiviranosti jer je $otre+no $oznavanje jezika da +is o znali o koje +ez $oznavanja jezika o4e o zakljuiti da navedeni niz govori i o jednaki

otivirane odnose u$u9uje i niz jednaki6 gra ate a( niz $jevanje8 vikanje8 skakanje8 udaranje8 $adanje8 dizanje $okazuje na unutarnje otivirane odnose: gra atiki je sadr4aj navedeni6 rijei jednak ; glagolska i eni!a: da +is o taj sadr4aj u !ijelosti otkrili8 $otre+no je $oznavanje jezika8 ali nije $otre+no $oznavanje jezika da +is o zakljuili da jednak glasovni sastav (-anje) govori o jednaki 1aroni ika sadr4aji a. glasovni sastavi a. veza a e5u rijei a( slini

otiviranost govori o sluajni slini glasovni

oznaitelji dovode u vezu i svoje oznaene( veza gluh - glup8 tj. $oistovje9ivanje ovi6 rijei $oiva iskljuivo na nji6ovi 1aroni ikoj

otiviranosti +liska je $uka eti ologija8 tj. krivo dovo5enje u vezu $ojedini6 otivira njezin $oetni dio vent- (vjetar) krivo dovodi u otiviranje8

rijei slinog glasovnog sastava. 0ako se u te4nji da se za na=eg govornika $osve ne otivirana rije ventilator razjasni8 o+ja=njavanje vezu s rijeju vrt&jeti' i tako se do+iva o+lik vrtilator. Isto tako u 4elji za vojs!i $ostojao je vodnik staist8 ali kako je sta za vodnik staist $ostao je vodnik straist. 1#

rijei vazelin $ostaje mazelin8 a poliklinika $ostaje poluklinika: u nekada=njoj noge +ila $osve ne otivirana rije8

1uka eti ologija $okazuje individualnu tenden!iju govornika $re a znaka. Jezini sustav djeluje u su$rotno naj+olje $okazuje $ostu$ni jezini sustav. (3* Linearnost de otiviranje

otiviranosti jezinog ulasko u

$rav!u8 $re a ar+itrarnosti jezinog znaka: a to se ono ato$eja interjek!ija nji6ovi

?rugi je $rin!i$ jezinog znaka linearnost. Jezini se znak odvija u jednoj di enziji8 u vre enu. Jedan jezini znak slijedi drugi8 a u jezino )inearnost jezinog znaka Saussure o+ja=njava njegovo nekoliko $oruka u isto znaku jedan glas slijedi drugi. slu=no $rirodo ( za njega ogu odaslati

oznaitelj i a sa o vre ensku di enziju. .izualni znakovi8 na$rotiv8 signaliza!iju zastavi!a a u $o orstvu8 gdje se o4e u isto

vre enu( kao $ri jer nelinearnog znaka Saussure navodi vre enu $oslati nekoliko

$oruka: isto vrijedi $ri jeri!e i za $ro etne znakove. Oso+ina linearnosti jasno se iskazuje u $is u kada se vre enski slijed $retvara u !rtu $isani6 znakova. 2 o+ja=njavanju linearnosti Saussure alo nezgodno koristi ter in $rostornosti kad ka4e da

oznaitelj( a' predstavlja protezanje u prostoru, i b' ta je njegova prostornost mjerljiva samo u jednoj dimenziji( on je crta ili linija. Lako $rostor $redstavlja vi=e di enzija udna je tvrdnja da je prostornost jezinog znaka mjerljiva samo u jednoj dimenziji. (-* "rtik3,iranost Iz linearnosti jezinog znaka logino $roizlazi i njegova artikuliranost( jezini se znak rastaviti8 artikulirati8 na dijelova anje sastavne dijelove ; glasove8 i drukijo organiza!ijo ogu se stvarati drukiji jezini znakovi: n$r. rije vatra o4e ti6

o4e se ra=laniti8 ogu tvoriti drugi

artikulirati na sastavne dijelove8 glasove( a, a, v, t, r: a od ovi6 se glasova jezini znakovi8 n$r. trava ili vrata.

*ndr ,artinet govori o dvostrukoj artikula!iji jezika. 1rvu artikula!iju ine jezine jedini!e koje i aju svoj glasovni o+lik (oznaitelja) i znaenje (oznaeno). Lako jedini!e $rve artikula!ije nisu nu4no i rijei8 ,artinet i6 zove monemima( tako se n$r. rije pjevanje ra=laniti na dva one a( korijenski one pjev- i gra ate o4e -anje: svaki od ova dva 1"

one a i a svoj glasovni o+lik i svoje znaenje. 2 drugoj se artikula!iji svaki 7one i tek o ogu9uju da se one i

one

ra=lanjuje na %one e( to su jezine jedini!e koje i aju glasovni o+lik8 ali ne aju znaenja. e5uso+no razlikuju( %one i m, v, l, p, ne aju one i muk, vuk, luk, puk. znaenje8 ali o ogu9avaju da se razlikuju

2. &ovorni znak Jezini znakovi u svo isto o+liku A entalnog otiskaA nisu i ko unika!ijski znakovi( da +i aterijaliza!ija. Jer ne

$renijeli neki sadr4aj8 nji a je $otre+no tijelo8 %izika su$stan!a8 ko uni!ira o tele$atski8 ve9 govoro ; %iziki ostvareni govoro . 1reno=enje $ro!es od isli ili osje9aja znai o+avje=tavanje drugoga o na=i ora o o+likovati $er!e$ti+ilni znak o svoji ora se eksteriorizirati8 %iziki ostvariti8

isli a i osje9aji a: da

+is o to $ostigli8 ogu9i6

isli a ili osje9aji a: $si6iki aterijalizirati. -ovor je jedna

isli ili osje9aja

aterijaliza!ija na=i6 $si6iki6 $ro!esa: zato su govorni znakovi ko unika!ijski

znakovi( $o o9u nji6 do$ire o do drugi6 ljudi8 us$ostavlja o kontakte8 $renosi o o+avijesti. ,aterijaliza!ija se jezini6 znakova oituje u govorni govornoj %or i8 koju nedjeljiva( i8 nai e8 ne o4e o govoriti8 vrednota a( za$ravo u glo+alnoj isli da +is o i6 $renijeli (nulta glasno9a ne isli: isto tako ne je govorno

o4e o analizirati ($ro atrati iz razliiti6 as$ekata)8 ali koja je u govoru aterijalizirati svoje intenziteto ; glasno9o

sugovorniku8 a da se $ri to e ne slu4i o neki

o ogu9ava ko unika!iju8 jer ne o ogu9ava eksterioriziranje znaka

o ogu9ava ko unika!iju niti glasno9a koja ne do$ire do sugovornika8 +ez o+zira na njezinu jakost u izvoru8 jer je i takva glasno9a nulta u $rije u): nadalje u svako ostvarenju nu4no $risutna i tonska visina i +rzina govorenja: a kako je govorenje vezano uz disanje8 u nje u su nu4ni i $rekidi ; $auze. Izgovori o li +ilo koji dio govora ; slog8 rije ili reeni!u ; izgovorili s o jednu glo+alnu govornu %or u8 koja nu4no ukljuuje intenzitet8 intona!iju8 te $o i $auzu. Ove su govorne vrednote e5uso+no is$re$letene( ukine o li jednu8 ukinuli s o i sve druge: one za$ravo $okazuju jednu +itnu oso+inu govornog znaka ; si ultanost( odvijaju se u isto vre enu8 $a i6 je zato i ne ogu9e odvajati jednu od druge.

1'

-ledaju9i iskljuivo s jezinog stajali=ta navedene akustike govorne vrednote slu4e tek da +i aterijalizirale jezinu $oruku. ,e5uti 8 ak i u krajnje intelektualno i aju i vlastiti sadr4aj( oznaavaju n$r. !jeline8 jedini!e izrazu govorne vrednote isli (uzlazno;silazna %or a intona!ije)

ili +itne ele ente $oruke (ak!ent reeni!e). Ono =to zove o vlastiti sadr4aj govorni6 vrednota za$ravo govori o govorniku( kako on %iziki o+likuje neki jezini sadr4aj. ,aterijaliza!ija jezine $oruke nu4no nosi i o+avijest o govorniku. 2$ravo kao =to stol o4e +iti drveni8 4eljezni8 ka eni8 $lastini8 stakleni8...8 tako i jednak jezini znak razliiti6 govornika (o razliiti us jeravati na=u $a4nju u jedno o4e +iti i znak o4e govorni!i a). Situa!ija u kojoj se ko unika!ija odvija

sluaju na $oja 8 a u drugo e na njegovu tvarnost( u jedno sluaju

je sluaju +itan stol8 a u drugo e tvar iz koje je na$ravljen: u$ravo kao =to u jedno ,arija8 0a ara...

o4e +iti va4an tek jezini znak8 a u drugo e je li ga izgovorio ,arko8 Ivan8 1etar8 Jelena8

1ostoji jo= jedna o+avijest u govoru8 a to je e otivni8 a%ektivni stav govornika $re a ono e o e u govori. .e9 je $oetko ovog stolje9a =vi!arski lingvist I6arles EallJ na uvodni strani!a a svog A0raktata o %ran!uskoj stilisti!iA $isao da je na=a linost toliko jaka da govoro 8 a koliko 4eljeli izraziti iste isli8 izra4ava o uvijek i $rvenstveno osje9aje. 0ako n$r. jezinu $oruku "obar dan u njenoj govornoj aterijaliza!iji o4e o $ri iti kao

$ozdrav (to je ista jezina8 intelektualna razina o+avijesti)8 kao o+avijest o govorniku ($re$oznaje o oso+u koja govori ili $re$oznaje o neke njezine %izike oso+ine) i kao o+avijest o stavu govornika $re a $oru!i koju na na se ostvarenju u isto u$u9uje (iz govornog ostvarenja doznaje o o+ra9a li o4da ak $rijeti). 2 govorno se govornik indi%erentno8 s rado=9u8 iznena5enje 8 ili na govori i =to o to e

vre enu odvija nekoliko razina o+avijesti8 $renosi se nekoliko $oruka( isli( (1) 1etar nas (2) $ozdravlja i (3) na (3) $rijeti. -ovorno da ga $ri i o8 a istovre eno nas vre enu $er!e$!ije8 jer

doznaje o tko je govornik8 =to na ostvarenje

iznena5en je =to nas vidi: (1) ,arko nas (2) $ozdravlja i $ri to aterijalizira jezini znak8 o ogu9ava na o+avje=tava o govorniku i o njegovo odvijaju si ultano8 u isto

stavu $re a ono e o e u govori. Sve se ove o+avijesti

vre enu e isije: ali ne i u isto

in%or ativnost $ojedini6 razina govorne o+avijesti odre5uje i nji6ovu 6ijerar6iju u $er!e$!iji. Si ultanost kao +itna znaajka govornog znaka oituje se u aterijalnosti i u sadr4aju: u aterijalnosti zato jer glo+alna govorna %or a znai istovre eno odvijanje intenziteta8 tonske

2/

visine i te $a govorenja: a u sadr4aju zato =to se istovre eno $renosi nekoliko razliiti6 o+avijesti. ,aterijalnost je +itna oznaka svakog ko unika!ijskog $ro!esa. Lrene o li od neki6 o$9i6 de%ini!ija znaka8 ora +iti na$o enu8 o4e o kao njegovo +itno o+ilje4je odrediti $er!e$ti+ilnost( a to znai da znak ogao djelovati na na=u $er!e$!iju. 1ri6vati o li ovu uvodnu aterijalan kako +i

o4e o re9i da jezini znak i nije ko unika!ijski znak8 +ar ne kako ga de%inira

7erdinand de Saussure. On8 nai e8 jezini znak de%inira kao A$si6iki entitetA8 kao %or u8 a ne su$stan!u8 a to iskljuuje njegovu u$ora+nu vrijednost u ko unika!iji. Si eonov A3n!iklo$edijski rjenik lingvistiki6 nazivaA u de%ini!iju jezinog znaka ukljuuje njegovu aterijalnost8 ali je istovre eno iskljuuje kao odredni!u njegova sadr4aja( A>nak se odre5uje ti e =to je on o+avezno su$rotstavlja drugi kao sredstvo aterijalan i na taj nain dostu$an osjetni aterijalni sastavo 8 ve9 oni organi a8 ali se njegov =to se iz tog ko $leksa jeziko lingvistiki sadr4aj ne odre5uje njegovi

znakovi a istog sustava u onoj ljudskoj zajedni!i koja se slu4i ti

i=ljenja i s$orazu ijevanja.A Histo9a ne aterijalnosti u ovakvi

raz i=ljanji a $osve eli inira ovjeka8 jer eli inira ko unika!iju8 $a ti e i svr6ovitost jezika. ?a +i jezini znak $ostao ko unika!ijski znako 8 on se ora %iziki ostvariti. * sa a aterija u kojoj se jezini znak ostvaruje i a svoj vlastiti sadr4aj( i ona je znak ; govorni znak. -ovoro i ne aterijalizira o sa o jezini znak8 dakle ne $renosi o sa o sadr4aj jezinog znaka8 ve9 i +rojne druge sadr4aje8 tragove koje u ateriji $o=iljatelj ostavlja o se+i sa o e. Saussure je jezini znak de%inirao kao ar+itraran i linearan( ar+itrarnost kao $rin!i$ jezinog znaka govori o $osve slo+odnoj8 dakle ne nu4noj8 ne $rirodnoj8 ne otiviranoj vezi iz e5u oznaitelja i oznaenoga: linearnost govori da se jezini znak odvija u jednoj di enziji8 u vre enu. Saussure je tek ono ato$ejske izraze s atrao otivirani a: e5uti 8 u$u9ivao je i na +rojne sluajeve tzv. relativne ili unutarnje otiviranosti8 dakle na veze e5u rijei a z+og isli o nji6ovi6 jednaki6 ili slini6 oznaitelja. 1ose+no je zani ljivo Saussureovo tu aenje uzvika( on je naj$rije naveo uzvike uz ono ato$eje kao izraze koji +i ar+itrarnosti jezinog znaka8 ali i6 je od a6 zati us$ore5uju9i %ran!uski aie s nje aki razliiti ogli +iti su$rotni analizirao iskljuivo na razini glasova(

au zakljuio je da je taj $ri jer (razliiti6 glasova u

jezi!i a za izra4avanje istog sadr4aja) dovoljan da +i se negiralo $ostojanje nu4ne8

otivirane veze iz e5u oznaitelja i oznaenog kod uzvika. Saussure nigdje ne s$o inje

21

govorna ostvarenja uzvika8 koja su $o svoj $rili!i jednaka ako razliiti glasovi izra4avaju jednake e otivne sadr4aje. -ovorne vrednote8 koji a rije o isto entalno aterijalizira o jezini znak8 i aju svoj vlastiti sadr4aj i $rin!i$e znako 8 a8 s

$osve su$rotne $rin!i$i a jezinog znaka: to je $osve razu ljivo8 +udu9i da je8 s jedne strane8 $ro!esu stvaranja i $ostojanja onoga =to zove o jezini druge strane8 o aterijaliza!iji tog entalnog $ro!esa8 dakle o %izikoj stvarnosti koju o+likuje i=i9ne na$etosti8 dakle njegove anga4iranosti u govornoj

govornik i koja tog govornika odra4ava. Jer govor je slika ovjeka8 slika njegovi6 govorni6 organa8 slika njegove nervne i situa!iji. >ato u govoru uvijek $re$oznaje o ovjeka. Be a govora koji ne odra4ava svog govornika i situa!iju u kojoj se govor odvija: ne $ostoje dva ovjeka jednakog govora i ne a ovjeka koji uvijek jednako govori neovisno o situa!iji u kojoj se nalazi. ,a koliko se trudili da +ude o o+jektivni8 neutralni8 AjeziniA8 da izra4ava o iste .e9 nas je I6arles EallJ $oetko svi isli8 u to e nikada ne us$ijeva o. ovog stolje9a u$ozorio da je na=e ja toliko jako da govoro

$rvenstveno izra4ava o svoje osje9aje. -ovorni je izraz osnovni6 ljudski6 e o!ija razu ljiv ljudi a $osve neovisno o razu ijevanju jezinog znaka. -ovorni je znak slikovit8 $rirodni8 $ovezano=9u oznaitelja i oznaenog. otivirani znak8 koji djeluje stvarno slino=9u8 nu4no -ovorni je znak si ultan( u isto

vre enu e isije odvija se na nekoliko razina8 $renosi karakteristika a govornika): (3) o slojevitosti $oruke $ostoji jo= znaku

nekoliko $oruka( (1) o $red etu govora (jezina8 intelektualna o+avijest): (2) o govorniku (tzv. eks$resivna razina o+avijesti8 koja govori o %iziki govornikovu stavu $re a $red etu govora ili $re a sugovorniku (tzv. i $resivna razina o+avijesti8 za$ravo izraz e otivne anga4iranosti govornika). Osi jedan vid si ultanosti govornog znaka( to je njegova $ristu$i o analitiki8 aterijalnost. *ko govorno

o4e o re9i da se on sastoji od intenziteta8 tonske visine i te $a:

e5uti 8 navedene govorne vrednote ne sa o da se ostvaruju si ultano8 ve9 su za$ravo nedjeljive( svaki se na= izriaj8 +ilo da se radi o slogu8 rijei ili reeni!i8 svako se na=e glasanje sastoji od istovre enog ostvarivanja svi6 govorni6 vrednota. 0o su8 dakle8 di enzije $rostora govora( aterijalne i sadr4ajne. 1auza tek $rividno izvlai u vre enski slijed si ultanost8 $rostornost govora. 1auza nije negovorenje8 ona je sadr4ana u govorenju( razliiti o+li!i intona!ije8 +ilo da oznaavaju $oetak i zavr=etak reeni!e8 reenini ak!ent ili dijelove iskaza8 ve9 u se+i sadr4e i $auzu: dakle8 u glo+alnoj govornoj %or i intona!ije $auza je sadr4ana i $rije i $oslije njenog %izikog 22

ostvarivanja. 1auza je %unk!ionalna i sadr4ajna jer je u skladu s drugi jezika.

vrednota a govornog

,i ika i geste tako5er su di enzije $rostora govora. &ije je o $okreti a koji $rate akustiku realiza!iju govora: oni djeluju u skladu s artikula!ijo C%ona!ijo 8 tako da se o4e re9i da su oni eksteriorizirani artikula!ijskiC%ona!ijski $okreti. O to e jasno govori e%ikasnost kori=tenja $okreta u korek!iji i re6a+ilita!iji govora. -ovor o+likuje o $okreti a: nji6ov je rezultat zvuk( neke $okrete vidi o8 a neke sa o uje o. Si ultano odvijanje razliiti6 sadr4aja i razliiti6 %iziki6Cakustiki6 di enzija jedna je od +itni6 odredni!a $rostornosti govora. -ovor se tek $rividno odvija u vre enu8 ili tonije( sa stajali=ta vanjskog8 nezainteresiranog $ro atraa on se odvija u vre enu: ali8 sa stajali=ta ovjeka8 govornika ili slu=atelja8 anga4iranog u govornoj situa!iji8 govor se odvija u $rezentnosti. *ko $ro atra o tek e isiju8 dakle govorno ostvarenje koje iskljuuje ko unika!iju8 jer iskljuuje sugovornika8 onda o4e o govoriti o %iziko trajanju e isije. ,e5uti 8 u$ravo istovre eno govorni znak8 us jerenje na e isiju i $er!e$!iju8 dakle na ko unika!ijski $ro!es8 otkriva na do+ro organiziranoj $oru!i ne $ri a o o+avijest o njeno zajedno s $o=iljatelje i $ri atelje %iziko

njegove $rin!i$e i njegove zakonitosti. -ovorni znak dokida linearni tijek vre ena jer u govorno trajanju. -ovor $rotjee u se $oruke: zato se njegovo trajanje i ne o$a4a8 osi

sluajevi a lo=e govorne organiza!ije8 kada se o+avijest o %iziko

trajanju8 o vre enu na e9e

kao in%or ativna. 2 do+ro organiziranoj govornoj $oru!i vrije e se zaustavlja( $oruko %izika trajanja govornika8 slu=atelja i $oruke koja i6 vezuje teku istovre eno: relativni6 razlika koje +i i

e5u sugovorni!i a us$ostavlja savr=en sklad8 istinsko jedinstvo8 koje zaustavlja vrije e( jer e5u nji a ne a o ogu9avale o$a4anje $rotoka vre ena. -ovorna je ko unika!ija vre enu ljudske $rezentnosti: njegovi se dijelovi ne

ko unika!ija u $rostoru. -ovorni je znak glo+alan( on ukida nizanje dijelova jer ukida vrije e( razvija se u $rostoru8 a traje u $si6iko kao =to je i ovjek jedan i jedinstven. -ovorni je znak otiviran jer je nu4an8 $rirodan odraz neke situa!ije u govorni vrednota a. ogu drukije organizirati da +i tvorili drukiji znak( govorni je znak jedan i jedinstven8 u$ravo

-ovorni je znak si ultan jer istovre eno sadr4i8 $renosi8 =to je

aterijalizira jezinu o+avijest8 aterijalnosti(

o+avijest o govorniku i o stavu (e o!iji) govornika. Badalje( on je 4o!edina+an8 s3b!ektivan i8 o4da i najva4nije8 /ateri!a,an8 jer sve njegove oso+ine $roizlaze iz govorni se znak ostvaruje vrednota a govornog jezika8 on je %izika stvarnost. -ovorni je znak 23

4rostoran. Jer govorno

aterijalnost je sinoni

za $rostornost. -ovorni je znak %iziko8

aterijalno

ostvarenje jezinog znaka i on u svojoj koristi. -ovorni znak u svo %iziko

aterijaliza!iji nosi i +rojne vlastite sadr4aje. 2

se znaku odra4ava8 sa4i a itav govorni kontekst8 itava situa!ija u kojoj se znak ostvarenju sadr4i itavu situa!ijuCkontekst. -ovorni je

znak g,oba,an8 a to znai !jelovit( on djeluje kao jedinstvo svi6 odnosa8 svi6 sadr4aja8 !jeloku$ne govorne situa!ije. 1rostornost je drugo li!e dokidanja linearnosti8 vre enskog $rotezanja jezinog znaka: si ultanost je $rostornost jer se vi=e sadr4aja odvija u isto vre enu. -ovorni znak ne a vre enske di enzije( govor se odvija u isto govorna o+avijest nije o+avijest o trajanju govora. vre enu e isije i $er!e$!ije:

3. Logi+ki znak i e/otivni znak 1ierre -uiraud u svojoj ASe iologijiA govori o dva naina $er!e$!ije i dva naina znaenja koja su $osve su$rotna: to su( razu ijevanje i osje9anje8 odnosno kognitivna i eks$resivna %unk!ija jezika. Lognitivna (re%eren!ijalna8 o+jektivna) i e otivna (su+jektivna8 eks$resivna) %unk!ija $redstavljaju dva osnovna naina izraza i naina $ri anja( razu ijevanje i osje9anje. &azu ijevanje se odnosi na o+jekt8 osje9anje na su+jekt: ali razu jeti $rije svega znai staviti zajedno8 intelligere (lat. $ovezati)8 a to znai organiza!iju8 stavljanje u red $ri ljeni6 osjeta8 dok je e o!ija nered8 $otresanje osjeta. 2 istoj se $oru!i o+ino je jedna do inantna. Lako se radi se o dva naina $er!e$!ije i dva su$rotna naina znaenja8 tako su su$rotstavljene i karakteristike logikog i e otivnog znaka. -uiraud navodi sljede9e znaajke ovi6 znakova( ogu na9i razliite %unk!ije8 a

,ogi+ki znak konven!ionalan ar+itraran 6o ologan

e/otivni znak $rirodan otiviran analogan 24

o+jektivan ra!ionalan a$straktan o$9i tranzitivan selektivan si +oliki artikuliran

su+jektivan a%ektivan konkretan $ojedinaan i anentan totalan ikoniki glo+alan ogu9e je uz logiki znak dodati da je on si +oliki i

2z znaajke koje navodi -uiraud

artikuliran8 dok je e otivni znak ikoniki i glo+alan. Ove su oznake relativne8 jer znak o4e +iti vi=e ili anje konven!ionalan8 vi=e ili anje i

ar+itraran: i$ak8 ovdje je rije o dva osnovna naina znaenja koja su$rotstavljaju znanost i u jetnost. Sve su u jetnosti vezane uz ikoniko i analogno znaenje. Bji6ov !ilj nije da s6vati o8 ve9 da osjeti o. -uiraudovu distink!iju logikog i e otivnog znaka e otivnog znaka. o4e o u !ijelosti $ri ijeniti u

distink!iji jezinog i govornog znaka. Jezini znak i a sva o+ilje4ja logikog8 a govorni znak

25

-. Jezi+ni znak i govorni znak *ko krene o u us$ored+u jezinog i govornog znaka $re a $rin!i$i a koje je Saussure odredio za jezini znak8 ar+itrarnost i linearnost jezinog znaka su$rotstavljaju se otiviranosti i s$a!ijalnosti govornog znaka. -ovorni je znak dvostruko 4enski ili djeji glasovi visoki8 a otiviran( (1) u nje u $re$oznaje o govornika jer je govor uvijek odraz na=i6 govorni6 organa( tako su n$r. u=ki du+oki jer su odraz razliiti6 struktura %ona!ijski6 organa: $re a s$e!i%inosti a govorni6 organa8 koje se odra4avaju u govoru8 $re$oznaje o svakog $ojedinog govornika: (2) u govoru $re$oznaje o i stav govornika $re a $red etu govora8 $rvenstveno njegove e o!ije koje se izra4avaju govorni izra4ava odraz njegove nervne i govorniku i o+avijest o njegovi vrednota a: u$ravo kao =to je govor odraz govorni6 organa svakog govornika tako su i e o!ije koje govoro i=i9ne na$etosti u nekoj govornoj situa!iji. I o+avijest o e o!ija a u govoru i aju univerzalnu vrijednost u

ko unika!iji( razu ijevanje ovi6 o+avijesti $re a=uje jezine grani!e. )inearnosti jezinog znaka su$rotstavlja se s$a!ijalnost govornog znaka. Jezini znak i a sa o jednu ; vre ensku ; di enziju. -ovorni je znak vi=edi enzionalan8 slojevit( u isto vre enu e isije $renosi se nekoliko $oruka( (1) jezina o+avijest8 (2) o+avijest o govorniku i (3) o+avijest o stavu8 e o!ija a govornika: vi=edi enzionalnost8 $rostornost govora vidljiva je i u injeni!i da se govorne vrednote odvijaju istovre eno( n$r. tonska visina8 intenzitet8 te $o: ne sa o da se govorne vrednote odvijaju istovre eno8 nego su za$ravo neodvojive jedna od druge( izgovori o li i naj anji odsjeak govora ; slog8 istovre eno s o ostvarili nekakvu tonsku visinu8 nekakav intenzitet i nekakvu +rzinu govorenja8 a sve zajedno ini jednu nedjeljivu glo+alnu govornu %or u. Iz linearnosti jezinog znaka $roistjee i njegova artikuliranost( jezini se znak $odijeliti na glo+alan: ne anje sastavne dijelove8 glasove8 i iz ti6 se ele enata drukijo o4e o ga rastaviti na $ojedine ele ente kako +is o drukijo je znaku o4e

organiza!ijo organiza!ijo ogu9e analitiki

ogu stvarati drukiji jezini znakovi. 2$ravo z+og svoje s$a!ijalnosti govorni je znak ti6 ele enata do+ili drukije govorne znakove: o govorno govoriti8 ali on je nedjeljiv8 on je znak koji djeluje iskljuivo svoj Sve oso+ine govornog znaka $roizlaze iz njegove aterijalnosti.

!jelovito=9u.

26

Slu4e9i se ter ini a o$9e se iologije

o4e o re9i da je jezini znak si +ol8 a to znai

dogovoreni8 ar+itrarni znak8 u koje u ne $ostoji nikakva $rirodna veza iz e5u oznaitelja (%or e) i oznaenog ($oj a): na$rotiv8 govorni je znak ikon8 slika8 dakle odraz $red eta( i u$ravo je zato $rirodan8 otiviran8 nu4an8 $ojedinaan.

)iteratura( EallJ8 I6arles. 0rait de stJlisti@ue %ranaise8 I8 II. -eneve8 1aris8 -eorg8 Llin!ksie!k8 1'51. -uiraud8 1ierre. )a S anti@ue. Que sais;jeD8 1aris8 1.2.7.8 1'6'. -uiraud8 1ierre. )a S iologie. Que sais;jeD8 1aris8 1.2.7.8 1'#3. ,artinet8 *ndr. Osnove o$9e lingvistike. Ei+lioteka0eka8 >agre+8 -ra%iki zavod Nrvatske8 1'"2. Saussure8 7erdinand de. 0eaj o$9e lingvistike. >agre+8 *r0resor Baklada8 Institut za 6rvatski jezik i jezikoslovlje8 2///. Si eon8 &ikard. 3n!iklo$edijski rjenik lingvistiki6 naziva8 I8 II. >agre+8 ,ati!a 6rvatska8 1'6'.

2#

V#E8%$TE &$V$#%$& JEZI'"

2 svojoj knjizi R>vuk i $okret u jezikuS 1etar -u+erina de%inirao je vrednote govornog jezika kao vanleksika sredstva izraza koja svoju vrijednost ostvaruju na osnovi zvuka i $okreta i koja na o ogu9avaju da se izrazi o kra9e ili eks$resivnije ili istovre eno i kra9e i i ika8 eks$resivnije. .rednote govornog jezika jesu( intona!ija8 intenzitet8 te $o8 $auza8 zove o i akustiki ili auditivni 8 a druge tri vizualni govorni vrednota a.

geste i stvarni kontekst. 1re a nainu ostvarivanja i $ri anja $rve etiri govorne vrednote

Intona!iju de%inira o kao $ro jene tonske visine: intenzitet govori o jaini8 a te $o o +rzini govorenja: $auza ili stanka $rekid je u govoru: +i9a8 te na svojo i iko zove o $okrete li!a8 dok se geste odnose na $okrete ruku8 glave ili tijela: stvarni kontekst ili kontekst stvari $red eti su i 4iva $risutno=9u o ogu9avaju da o nji a govori o8 a da i6 stvarno ne da za njega ne koristi o njegov znak ; rije. i enuje o. 1risutan $red et o ogu9ava na

7iziko ostvarivanje jezinog znaka ; govorni znak8 $ret$ostavlja akustike vrednote govornog jezika. Be ogu9e je izgovoriti neki glas8 slog8 rije ili reeni!u +ez intenziteta8 dakle %izike jaine8 ili +ez intona!ije8 dakle $ro jena tonske visine8 ili +ez te $a ; +rzine govorenja: ne ogu9e je govoriti i +ez $auze8 ako ni z+og ega drugoga8 a ono z+og %iziolo=ke $otre+e udisanja zraka. 2 govoru su akustike govorne vrednote is$re$letene( jedna uvjetuje drugu8 jedna sadr4i drugu( one se ne o+liku. e5uso+no $ovezane8 ogu $ojaviti u izolirano

"U8ITIV%E V#E8%$TE &$V$#%$& JEZI'" ). Intenzitet Intenzitet (ili glasno9a) govora $ojaano o4e +iti srednji8 osla+ljen ili $ojaan( tako govori o o ti6o ili uo+iajeno govorno intenzitetu (do 65 dE) te

govoru ili =a$tu (do 35 dE)8 o srednje

intenzitetu ili vikanju (do 1// dE). 1ojaan intenzitet8 ili relativno $ojaan u 2"

odnosu na druge dijelove iskaza8 $rivlai $a4nju sugovornika8 u$ozorava ga na o+avijesnu vrijednost dijela iskaza: zato se o+ino $ojaani &je5e i osla+ljen intenzitet dijelo intenziteto odre5uje naglasak reeni!e. o4e $rivu9i $a4nju sugovornika ako je u kontrastu s ostali ogla

iskaza. Lako je intenzitet govora +itan da $oruka do5e do slu=atelja8 on se ujedno i oznaka $risnosti sugovornika jer e5uso+ni odnosi a(

$rilago5ava $re a udaljenosti sugovornika i $re a +ilo kojoj vrsti +uke8 koja +i o esti $rijenos $oruke. 0ako je govor =a$to $ret$ostavlja udaljenosti

alu %iziku udaljenost: $ojaani intenzitet govora znak je i ve9e %izike e5u sugovorni!i a8 $a tako govori i o nji6ovi i sl.

slu4+eni 8 autoritarni 2. Te/4o

0e $o o$isuje +rzinu govorenja( on

o4e +iti srednji8 us$oren ili u+rzan. Srednja je govorna ustroju reeni!e us$oren te $o istie +itne

+rzina od 4 do # slogova u sekundi. 2 logiko us$oreni

ele ente iskaza( zato se reenini naglasak iz e5u ostali6 vrednota esto oznaava i te $o . Ba$rotiv8 dodatne o+avijesti8 koje nose u etnuti dijelovi reeni!e ili te $o 8 koji tako govori o nji6ovoj u etnute reeni!e8 o+ino se ostvaruju u+rzani

relativnoj neva4nosti. 0o je $ose+no istaknuto kada u etnuti dijelovi i aju tek %atiku %unk!iju( dakle8 ne donose nikakvu novu o+avijest8 ve9 sa o $otvr5uju vezu iz e5u sugovornika. Petar je, kako i sa i znate, odavno oti%ao iz grada. )anko je uvijek, kako se to od njega i oekivalo, odbijao kompromise. 3. Intona0i!a Intona!iju tvore ne$restane $ro jene osnovnog tona u govoru. ?ok se u $jevanju ton kroz neko vrije e zadr4ati na nekoj visini8 u govoru to nije odre5uju reeni!u8 a odalne %unk!ije intona!ije o4e

ogu9e. >a intona!iju se o+ino

ka4e da i a ()* str3kt3ra,ne i (2* /oda,ne 53nk0i!e. Strukturalne %unk!ije intona!ije odi%i!iraju reeni!u.

()* Strukturalne su %unk!ije intona!ije integra!ija i deli ita!ija. Integra!ija oznaava %unk!iju koja niz rijei $ovezuje u jednu reeni!u. 2 govoru o4e o nizati rijei8 n$r.( 2'

moj, prijatelj, putuje, danas, svi, idemo, na, ispraaj$ ,e5uti 8 tek intona!ija od niza rijei stvara reeni!u( *oj prijatelj putuje. "anas svi idemo na ispraaj. ?eli ita!ija oznaava $oetak i kraj reeni!e. Bai e8 navedeni niz rijei dvije reeni!e kako je ve9 navedeno8 ali i s drukijo grani!o o4e se $ovezati u

e5u reeni!a a(

*oj prijatelj putuje danas. +vi idemo na ispraaj. Integra!ija i deli ita!ija za$ravo su dva li!a iste %unk!ije ; odre5ivanja reeni!e( niz rijei vezuje se u jednu !jelinu i istovre eno se odre5uju grani!e te !jeline. &eeni!a se $onaj$rije ostvaruje kao glo+alna govorna %or a8 kao intona!ijska i intenzitetska !jelina8 u koju se onda u e9u leksiki ele enti ; artikulirane rijei. >ato u govoru vrednote govornog jezika $rate isao8 izravni su odraz isli8 a u itanju (lo=e )8 gdje su artikulirane rijei u sredi=tu $a4nje isaonu govornika (itaa)8 ako i ne a nes$orazu a8 uvijek dolazi do ote4anog $ri anja $oruke u$ravo z+og neadekvatne glo+alne govorne %or e8 koja u itanju ne odra4ava stvarnost govornika. (2* ,odalne %unk!ije intona!ije dijele se na $ri arne i sekundarne( $ri arne %unk!ije odre5uju logike8 a sekundarne e otivne &eenini naglasak jedna je od logiki6 *oj prijatelj putuje danas.odi%ika!ije reeni!e. odi%ika!ija reeni!e. 2 ve9 navedenoj reeni!i ; drugi rijei a: tako n$r. reenini naglas!i a reeni!e: tako

ogu9e je istaknuti8 naglasiti +ilo koju rije i tako na nju $rivu9i drugi ogu9nosti a i znai( ne tvoj, ne njegov, ogu9i

$a4nju sugovornika te su$rotstaviti tu rije neki naglasak na moj su$rotstavlja tu rije neki

ne Petrov, nego u$ravo moj prijatelj. Slino je i s drugi mjesec dana. Baglasak reeni!e ostvaruje se $ovi=eni $ojaani intenziteto ili us$oreni

naglasak na danas istie tu rije i jasno je su$rotstavlja rijei a( sutra, drugi tjedan, za

tono 8 o+ino vr6o

intona!ijskog luka8 ali i

te $o : ili $ak8 =to je i naje=9e8 ko +ina!ijo 3/

ovakvi6 vrednota govornog jezika: a $onekad se ostvaruje i $auza is$red rijei koja nosi naglasak reeni!e. Sve to za$ravo govori o $ovezanosti vrednota govornog jezika8 koje se uvijek javljaju istovre eno. >a$ravo naglasak reeni!e je onaj dio reeni!e koji se $o svoji govorni osla+ljeni u+rzani visoki ton8 vrednota a +itno razlikuje od ostalog dijela reeni!e( tako se reenini naglasak tono 8 ako je ostatak reeni!e ostvaren visoki u su$rotnosti s $ojaani intenzitet i us$oreni intenziteto te $o oni us$oreno tono 8 ili n$r. intenziteto te $o $ojaani ostatka reeni!e8 ili $ak ele enti koji svoji o4e ostvariti i sni4eni

ako se on su$rotstavlja o$9e

te $u. ,e5uti 8 u $ravilu su

akustiki Cauditivni 1ri arna

karakteristika a $rivlae $a4nju sugovornika. o4e odrediti reeni!u kao izjavnu ili u$itnu: intona!ijsko luku izjavna8 a u

odalna %unk!ija intona!ije tako5er

tako je n$r. reeni!a Petar je pobjegao u uzlazno;silazno uzlaznoj intona!iji u$itna reeni!a. Ovu reeni!u

o4e o ostvariti i kao uzvik( Petar je pobjegao Intona!ijski luk je uzlazno; odi%ika!ija reeni!e s$ada u

silazni kao kod izjavne reeni!e8 ali je ras$on tog luka ve9i. .eliki ras$on intona!ijskog luka govori o e otivnoj anga4iranosti govornika8 a takva sekundarnu i uvijek govoro intona!ije. -. &,oba,na govorna 5or/a -ovore9i o intona!iji s$o enuli s o je u dva odre5enja( (1) intona!ija u osnovno znaenju ko entira o svoje odalnu %unk!iju intona!ije. 0akva je %unk!ija intona!ije za$ravo veo a esta( isli8 odre5uje o se $re a ono e o e u govori o( odalne %unk!ije

to je odre5ivanje gotovo uvijek e otivno8 i to je onda $red et sekundarne

rijei za$ravo govori o kretanju osnovnog tona i njezina je osnovna %unk!ija odre5ivanje reeni!e: (2) intona!ija je kljuna auditivna vrednota govornog jezika: ona ukljuuje i druge auditivne vrednote: a kako je govorni znak glo+alan i sve se govorne vrednote (osi odvijaju istovre eno8 ter in intona!ija esto se koristi i u =ire govorne %or e jest odi%ika!ija reeni!e. $auze) s islu $a znai !jelovito

govorno ostvarenje8 glo+alna govorna %or a. Osnovna %unk!ija intona!ije kao glo+alne

Jedinstvo odredni!a govora sadr4ano je u dvije sintag e koje se $rote4u kroz !ijeli znanstveni o$us 1etra -u+erine( zv3k i 4okret @ rita/ i intona0i!a . Ove se dvije dvolane sintag e ogu 31

s atrati

e5uso+no ekvivalentni a( radi se za$ravo o etiri sinoni ske odredni!e govora( i ike ne sa o da $rate zvuk govora8 ve9 ikro$okreti a i ike i gesta. I sintag a rita/ i intona0i!a

$okret $roizvodi zvuk8 a vidljivi $okreti gesta i artikula!ije govora8 tako i u akro$okreti a

$ostoji i $osve a=nje odra4avanje $okreta u govoru i govora u $okretu( kako u

govori o zvuku i $okretu te o skladu: a kako sinoni i nikada ne o$etuju isti sadr4aj8 ve9 ga osvjetljavaju iz razliiti6 as$ekata8 tako i ova sinoni ska sintag a unosi u raz atranje govora as$ekt glo+alnosti8 koji je $ose+no jasno sadr4an u njeno glo+alnoj govornoj %or i. drugo ele entu( intona!iji kao

.. :a3za 1auza se razlikuje od auditivni6 vrednota govornog jezika $o to e =to se ona doga5a u vre ensko slijedu8 a ne istovre eno s ostali vrednota a. 1auzu o4e o de%inirati kao odsutnost akustike realiza!ije8 ali ona nije negovorenje( njezina je vrijednost uvijek u odnosu na izgovoreni dio $oruke. 2loga $auze o4e +iti ()* ,ogi+ka i (2* sti,isti+ka.

()* Logi+ka 53nk0i!a 4a3ze. 1auza i a logiku %unk!iju onda kada o+likuje s islene govorne !jeline8 kada du4i iskaz dijeli na na jedan du4i iskaz( ,z uobiajene sadraje,kakve na -nternetu imaju i druge banke,#eb stranica Privredne banke .agrebnudi i niz zanimljivih informacija iz svijeta financija, prezentiranih u obliku flashvijesti,a svatko koga zanima %ira informacija moe kliknuti na oznaku /vi%e/,pa e se pojaviti i %ira verzija, u kojoj se mogu dobiti i mnogo detaljnije obavijesti o odabranoj temi. 1auza se djeli ino $okla$a s inter$unk!ijski logiki !jelina a $ri jereni znakovi a: e5uti 8 ostvaruje se i na anje logiki o+likovane %onetske +lokove i tako ogu logiki o+likovati olak=ava $ri anje govorne $oruke. 1ogledaj o kako $auze

jesti a gdje ne a inter$unk!ijski6 znakova jer joj je osnovna %unk!ija da $oruku o+likuje u ogu9nosti a $er!e$!ije kod sugovornika.

&es$iratorne $auze8 dakle $auze koje +i slu4ile iskljuivo za uzi anje da6a u govorenju8 nisu do+re jer govornik u jedno da6u o4e izgovoriti $uno vi=e od onoga =to sugovornik o4e +ez te=ko9a $ri iti. Bai e8 uz u+rzan te $o govornik o4e izgovoriti +ez uzi anja da6a "/; 32

1// slogova8 a to uvelike nad a=uje esto se nalaze i na $osve nelogini ,jesto $auze

ogu9nosti $ri anja tako o+likovane $oruke. Iskljuivo jesti a u govorno ustroju iskaza.

res$iratorne $auze $re$oznaje o naj$rije $o to e =to tvore veo a velike %onetske +lokove8 a

o4e $ro ijeniti logiki sadr4aj iskaza. 0o je $ose+no jasno kada je rije o jesto

nega!iji. Iako je kod nas nega!ija u $ravilu dvostruka8 i$ak $ostoje eli$tini iskazi gdje $auze jasno govori uz koji se ele ent vezuje nega!ija. Petar ne -van. Petar ne -van. 2 $rvo ostvareno

$ri jeru nega!ija se vezuje uz Ivana8 te reeni!a znai( 0ou da do1e Petar, a ne se $ri jeru $auza vezuje uz 1etra8 i tako jednak red rijei8 ali s $auzo jestu i a i drukije znaenje( 0ou da do1e -van, a ne Petar. o4e se ostvariti s $auzo na razliiti na drugo

-van: u drugo

I reeni!a 2o je njegova prva znaajna knjiga jesti a(

2o je njegova prva znaajna knjiga. 2o je njegova prva znaajna knjiga. *ko se dva atri+uta izgovore kao jedna !jelina8 +ez $auze8 onda reeni!a znai da je autor o koje u je rije ve9 na$isao nekoliko knjiga8 a ova atri+uti razdijele $auzo istovre eno i znaajna. Ba jednak nain o4e o inter$retirati i sti6ove iz Iesari9eve $jes e A1ovratakA( u je $rva koja ne=to vrijedi: ako se $ak rije je o dva odre5enja( to je autorova $rva knjiga8 koja je

*oda e% se jednom uvee pojavit prekrasna u plavom *oda e% se jednom uvee pojavit prekrasna u plavom

33

*ko se atri+ut odvoji od adver+ne oznake rije je o dvije nezavisne o+avijesti( ena je prekrasna i ona je u plavom: ako se ovaj sti6 ostvari +ez $auze e5u njegovi dijelovi a us$ostavlja se uzrono $osljedina veza( ena je lijepa kad je u plavom, jer je u plavom. Ba ove se $ri jere gdje u jednako ogu nadovezati i $ri jeri dvos isleni6 $roroanstava iz starog vijeka jesto $auze odre5uje 6o9e li 9e $rognoza +iti do+ra ili lo=a.

redu rijei tek

-bisredibisnum3uam peribis in bello -bisredibis num3uamperibis in bello 2 $rvo sluaju8 s $auzo iza redibis8 negativni $rilog num3uam (nikada) vezuje se u glagol

peribis ($oginut 9e=)8 $a tako ova reeni!a znai( -i e%, vratit e% se, nikada nee% poginuti u ratu. 2 drugo $ri jeru num3uam se vezuje uz redibis (vratit 9e= se)8 $a tako reeni!a znai( -i e%, nikada se nee% vratiti, poginut e% u ratu. Iz ne=to novije $ovijesti $oznat je $ri jer galantnog ratovanja $riliko susreta %ran!uske i

engleske vojske. >a$isano je da je %ran!uski za$ovjednik izgovorio rijei( 4ospodo 5nglezi pucajte prvi (,essieurs les *nglais tirez les $re iers). Mto se govornog ostvarenja tie ini se da $ostoje %ran!uska i engleska verzija. 7ran!uska verzija glasi ovako( 4ospodo 5nglezipucajte prvi 3ngleska verzija i a jednu $auzu vi=e( 4ospodo5nglezipucajte prvi 7ran!uska verzija ka4e da je %ran!uski za$ovjednik $ozvao 3ngleze da oni $rvi za$u!aju( 4ospodo 5nglezi ini jednu izgovornu !jelinu8 jedan %onetski +lok. 3ngleska verzija ka4e da %ran!uski za$ovjednik nije +io nikakav 6ladnokrvni d4entle en8 ve9 da ga je u6vatila $anika( o+ratio se svoji vojni!i a (4ospodo 5nglezi ine dva %onetska +loka8 dakle rije je o dvije razliite gru$e) i $ozvao i6 da oni $rvi za$u!aju na 3ngleze. 0re+a na$o enuti da se ove dvije verzije ne razlikuju sa o $o $auza a8 ve9 su i nji6ova o$9a govorna ostvarenja razliita( %ran!uska verzija (s jedno $auzo ) izgovara se s ireni 8 us$oreni te $o 8 srednji 34

intenziteto

i s

ali

ras$ono

intona!ijskog luka: u engleskoj verziji do inira u+rzani

te $o i $ojaani intenzitet8 a tri se %onetska +loka ostvaruju kao tri nervozna intona!ijska skoka veliki6 ras$ona. Jednako tako i +laga i o+la gesta8 koja $rati $rvu verziju8 u drugoj se verziji $retvara u na$eti8 o=tri $okret ruke8 najvjerojatnije s is$ru4eni ka4i$rsto .

Ovaj $ri jer jasno govori o jedinstvu vrednota govornog jezika8 tj. o glo+alnosti govornog znaka( sve govorne vrednote djeluju istovre eno8 $ro jena jedne dovodi i do $ro jene drugi6. 1ose+no je va4no na$o enuti da se i $auza8 iako se odvija u vre ensko nalazi u vrednota a govornog jezika i $rije negoli je ostvarena. 1onekad jesto $auze o4e z+uniti sugovornika i ote4ati $ri anje $oruke. Slijedi nekoliko slijedu8

$ri jera iz javnog govorenja na radiju( +lijedi u 67.89:umbarevlet ;ikolaja <imski-=orsakova

S$iker je na radiju doista ostvario $auzu iz e5u Eu +arev i let8 te tako ova najava izgleda kao da je Eu +arev autor sklad+e o letu Bikolaja &i ski;Lorsakova. )ogian ras$ored $auza tre+ao +i tvoriti logike %onetske +lokove( +lijedi u 67.89:umbarev let;ikolaja <imski-=orsakova 1rije nogo godina u itanju vijesti iz Bikaragve s$iker je izgovorio sljede9u reeni!u(

, ;ikaragvi se vode borbe izme1u armijei protivnika diktatora +omoze 2 navedenoj verziji $rotivnik ar ije dodatno je o$isan a$ozi!ijo 8 i tako je is$alo da se ar ija +ori $rotiv svog =e%a8 diktatora So oze. )ogino je da protivnici diktatora +omoze ine jedan %onetski +lok. , ;ikaragvi se vode borbe izme1u armijei protivnika diktatora +omoze ?a se i ze lje ogu seliti8 a ne sa o ljudi8 $okazalo je govorenje sljede9e vijesti(

35

>va bogata zemljasmje%tena na jugozapadu crnog kontinenta od 6?. stoljeabila je pod kolonijalnom upravom &ije je o *ngoli8 koja je8 $re a ovako ostvareni %onetski +lokovi a8 od 16. stolje9a +ila

na jugoza$adu *%rike8 a $rije toga vjerojatno negdje drugdje. Bavedena reeni!a i a tri logike !jeline( (1) +ogata ze lja8 (2) njezin ze ljo$isni s je=taj i (3) ne=to iz njezine $ovijesti: zato +i i %onetski +lokovi tre+ali +iti tako ostvareni( >va bogata zemljasmje%tena na jugozapadu crnog kontinentaod 6?. stoljea bila je pod kolonijalnom upravom 2 navedeni $ri jeri a $o svoj $rili!i ne9e do9i do krivog $ri anja $oruke jer 9e o$9e orati $revesti $ri ljenu $oruku u logino orat 9e $oruka a. *ko se

znanje $o o9i slu=atelju da is$ravno $ri i $oruku. I$ak8 neadekvatno govorno ostvarenje ote4at 9e $ri anje $oruke: slu=atelj 9e nai e slu=ati s veliki na$oro govorno ostvarenje: a to znai da njegovo slu=anje ne9e +iti jednostavno i lako( kako +i se su$rotstavio nelogino izvedeni $ri a i

govorne $oruke slu=aju s na$oro 8 slu=atelj se +rzo za ara i radi od ora iskljuuje se iz daljnjeg $ri anja8 a to znai da s vre eno anju koliinu o+avijesti.

(2* Sti,isti+ka 53nk0i!a 4a3ze. 2 svojoj stilistikoj %unk!iji $auza ne 1ogledaj o jedan Lrle4in $ri jer(

ijenja logiki sadr4aj

izraza8 ve9 sa o njegovu stilistiku vrijednost: o+ino se radi o isti!anju jednog dijela iskaza.

;etko je pokucao.@ da se nisam ulazniku ni javio, otvorila se vratai u sobu stupijedna gospo1a. (Lrle4a( S rt &ikarda Narlekinija) 1osljednju reeni!u iz navedenog $ri jera (i u so+u stu$i jedna gos$o5a) kao jedan %onetski +lok ili kao dva %onetska +loka. *ko se reeni!a ostvaruje kao dva %onetska +loka8 $ose+no se istie su+jekt (jedna gos$o5a): $auza razdvaja jednu logiku !jelinu na dva dijela i tako se jedan dio istie. Je li $ri6vatljivo ovakvo isti!anje su+jektaD 1o svoj $rili!i jest: nai e8 itava je reeni!a u inverziji( veznika je reeni!a na $rvo jestu8 a iza nje slijedi glavna: u dvije $osljednje reeni!e inverzija je su+jekta i $redikata( tako se one su$rotstavljau uvodnoj

36

reeni!i (Betko je $oku!ao.)8 koja je ostvarena u stilistiki neo+ilje4eno

redu rijei. 0ako

jezini ustroj $ri$re a $auzu koja odvajaju9i $redikat od su+jekta istie su+jekt. Stilistiku $auzu isti!anja nalazi o i u sljede9e ,ato=evu $ri jeru(

Primorska akav%tina punija je tu1ica od ikojeg na%eg narjeja.A"ok je germanizam i madarizam kod nas tek na povr%ini, u inteligenciji, talijanizam udario je akav%tini u krv i u kosti. (,ato=( &e%uli) 1auze koje se $okla$aju s inter$unk!ijski koja nije oznaena inter$unk!ijski znakovi a logike su $auze. 1osljednja $auza8

znako 8 stilistika je $auza. I ova $auza razdvaja su+jekt

od $redikata i tako i6 o+a istie( $ose+no je istaknut talijanizam jer je odvojen u zase+an %onetski +lok8 ali i $redikat (udario je) istaknut je jer se nalazi na $oetku %onetskog +loka i is$red enklitike (je)8 koja svojo nenagla=eno=9u dodatno istie rije is$red se+e8 tako da ova ustroju. Lad +i se esto do+iva reenini naglasak. I ova je $auza kodirana u jezino

enklitika je nalazila iza $rve nagla=ene rijei u reeni!i (talijaniza )8 o$isana +i $auza +ila ne ogu9a i itava +i se $osljednja reeni!a ostvarila kao jedan %onetski +lok. Ba$rotiv8 kada se enklitika vezuje uz $redikat $auza raz+ija logiku !jelinu i njezina je vrijednost stilistika. 1auza o4e i ati stilistiku vrijednost i kada ne raz+ija logiku !jelinu(

*asa se nerije%enih pitanja u posljednje vrijeme slegla na <afaela =ukca kao gusta smola,i sve se pretvaralo u umor i duboku poti%tenost, %to lei na modanoj opni kao te%ka daska. (Lrle4a( .jetrovi nad $rovin!ijalni 2 navedeno grado )

$ri jeru ostvaruje se sa o jedna $auza( i tako do+iva o dva duga %onetska %iziko veliino govore o koliini $ro+le a koji jesto enklitike: da je enklitika

+loka (svaki $o 33 sloga)8 koji svojo

$riti=9u &a%aela Luk!a. I o$et je uzrok ovakve izra4ajnosti

ostvarena iza $rve nagla=ene rijei drugog dijela ili iza glagola8 $rva +i se reeni!a dijelila u dva %onetska +loka (,asa nerije=eni6 $itanjaCCu $osljednje se vrije e slegla na &a%aela Luk!a kao gusta s ola)8 i njezin +i govorni ustroj +io neizra4ajan. Izvorni tekst ne sa o da sadr4i izra4ajno govorno ostvarenje nego tu izra4ajnost8 koja se oituje u duljini %onetskog +loka8 $rote4e i na drugi dio navedenog $ri jera8 koji svoji izra4ajno govorno ostvarenje. 3# jezini ustroje ne sugerira nikakvo

Lrle4ina ALraljevska ugarska do o+ranska novelaA $oinje sljede9o

reeni!o (

Projuriv%i brzim kasom uz zadimljene su%ionice koksa i malene bugarske kolibe i udariv%i brzo preko oranica, koso poprijeko, domogao se gospodin satnik )ugovi nasipa, potoka i mosta, i pogled mu pue po sivoj maglenoj praznini vjebali%ta. 1oku=a o li odrediti %onetske +lokove8 dakle izgovoriti !jeline o e5ene $auza a u navedeno $ri jeru8 vidjet 9e o da su oni izrazito nejednake du4ine( $rvi je %onetski +lok nogo su kra9i( $auza koja i6 veo a dug( od $oetka reeni!e do mosta: drugi i tre9i +lok

dijeli nalazi se iz e5u $ridjeva sivoj i maglenoj. I druga stvar( inter$unk!ijske oznake8 zarezi8 nisu nu4no i oznake za $auze( zarezi su oznake $ravo$isnog8 ali ne nu4no i govornog ustroja iskaza: zarez nije nu4no i oznaka za $auzu8 u$ravo kao =to se $auza o4e ostvariti i na jestu gdje ne a nikakvog inter$unk!ijskog znaka. ?ok su drugi i tre9i %onetski +lok relativno kratki (' i 1/ slogova)8 $rvi %onetski +lok uvelike $re a=uje onaj uo+iajeni +roj slogova koji o4e o $ri iti kao $rezentnost8 dakle koji $rvenstveno kao $oruku o vre ensko o4e o $ri iti kao $oruku nekog sadr4aja8 a ne trajanju iskaza( $rvi %onetski +lok i a #1 slog8 a to je

daleko vi=e od !jelina $rikladni6 za $er!e$!iju. I u$ravo u izrazitoj nejednakosti %onetski6 +lokova le4i +itna snaga ovog stilistikog $ostu$ka. 7onetski +i +lokovi u istoj osi ko +ina!ije tre+ali +iti ekvivalentni8 a ta se ekvivalentnost u navedeno veliki tre9e u+rzanje %onetsko te $a u $rvo %onetsko +loku te us$oravanje $ri jeru ostvaruje te $a u drugo i

+loku. 0ako se vre enski8 +ar u inten!iji8 izjednaavaju slogovno izrazito

nejednaki %onetski +lokovi. .elike razlike u du4ini %onetski6 +lokova i izrazite $ro jene te $a koje iz toga $roistiu ukazuju na $ostojanje dijagra ski6 odnosa. Erz te $o govora u $rvo %onetsko +loku slikovit je $rikaz ; dijagra ; +rzine kretanja gos$odina satnika. su+jekta Erzina je izra4ena i s dva glagolska $riloga $ro=la ($rojuriv=i8 udariv=i) te inverzijo

i $redikata (do ogao se gos$odin satnik). Inverzija su+jekta i $redikata istie $redikat ; glagol8 dakle istie izraz kretanja8 a ne su+jekt koji se kre9e: a ova je inverzija tek logika $osljedi!a glagolskog $riloga $ro=log koji $oinje ovaj odlo ak( na jako 8 $oetno anje jestu u odlo ku nalazi se glagol. ?akle8 kretanje8 i to +rzo kretanje8 glavna je znaajka $rvog %onetskog +loka. 2 o$isu dijagra ski6 oznaka $rvog %onetskog +loka oito nije ras$ore5eni8 u jednaki vre enski raz a!i a8 te da se radi o svr=eni s$o enuta (+rzi 8 +rzo)8 dakle va4na injeni!a da su glagoli ($rojuriv=i8 udariv=i8 do ogao se) veo a si etrino glagoli a. Erzina o4e o govoriti o 3" odvijanja radnje dva $uta je izrijeko

sukladno

djelovanju dijagra skog i si +olikog dijela znaka: ali isto tako jasno izra4ena i +ez navedeni6 jezini6 o$isa. i tre9e %onetsko +loku

o4e o re9i da

+i +rzina ovdje +ila sasvi 2s$oreni te $o u drugo

o4e o $ovezati s us$oravanje aglenoj:

+rzine8 sa zaustavljanje . I to +i tako5er +io jednostavni dijagra ski odnos. ,e5uti 8 $ri je9uje o da se us$oreni te $o $rvenstveno ostvaruje na $ridjevi a sivoj i dakle8 us$oreni je te $o ovdje $rvenstveno sredstvo isti!anja kljuni6 atri+uta !jeloku$nog Lrle4inog teksta. * $auza iz e5u ova dva $ridjeva jo= je jedan dokaz nji6ove va4nosti8 sadr4ajnosti i konano si ultanosti( jer na $restaju +iti tek o$iso u$ravo $auza govori da nije rije o sivoj i maglenoj8 ve9 o sivoj8 koja je ujedno i maglena praznina vjebali%ta. I tako o+a atri+uta $ejsa4a i do+ivaju =ira i du+lja znaenja( +es$ers$ektivnosti8 nesre9e8 oaja8 ras$ada8 sive +oje s rti i +ezna5a. Ovako $ro atran stilistiki $ostu$ak $okazuje jasna slikovita o+ilje4ja( $auza djeluje u skladu s ostali vrednota a govornog jezika: govorno ostvarenje jasno $okazuje neke odnose aterijalnosti oznaitelja. oznaitelja i oznaenog8 neke vidove $risutnosti oznaenog u VIZU"L%E V#E8%$TE &$V$#%$& JEZI'" ). ;i/ika i geste ,e5u vizualni vrednota a govornog jezika dvije su +itno o+ilje4ene $okreto ( $okrete i iko 8 a $okrete ruku8 glave8 ra ena8 tijela naziva o gesta a. i ika i a veo a va4nu ulogu u se izra4avaju i nogi e otivni ili

i=i9a li!a naziva o

Eudu9i da je li!e o+ino u sredi=tu $a4nje sugovornika ko unika!ijsko $ro!esu. .a4na je uloga vizualnog kontakta8 ko unika!ija je ote4ana. ,i iko

i ike u $ra9enju i odr4avanju ko unika!ije: +ez

inter$ersonalni sadr4aji $o$ut razu ijevanja ili nerazu ijevanja sugovornika8 slaganja ili neslaganja8 zadovoljstva8 zainteresiranosti8 su nje8 od+ojnosti itd. ,i ika $rati ver+alnu ko unika!iju. ,e5uti 8 us jeravanje $ogleda $re a sugovorniku ko unika!ijski je znak i kad ne a ver+alni6 znakova. 2s jeravanje $ogleda $re a sugovorniku o+ino je du4e dok se slu=a nego kad se govori.

3'

-este $o$ut $otvrdnog ki anja glavo kao i i ika $rate govorni izraz. One

ili nijenog 6orizontalnog $o i!anja (u ve9ini u ve9ini sluajeva geste iskazu. Sadr4aji i ike i ogu +iti $odr=ka govorno

jezini6 sredina) i aju logiku vrijednost jezine $oruke. ,e5uti

gesta su $o$ut sadr4aja auditivni6 vrednota govornog jezika. One $rvenstveno otkrivaju e o!ionalna stanja govornika te inter$ersonalne stavove. -este su odraz e o!ionalnog stanja govornika $a tako i njegova govora. 1ri jeri!e +rz i na$et $okret $rati i takav govor: tako 9e za$ovijed +jedni +iti izgovorena na$eti $ovi=eni $okreto sni4eni o$u=teni tono 8 ve9i registro 8 +lagi $okreto ruke. ras$ono intona!ijskog luka te istovre eno i na$eti luko ruke: ista reeni!a u znaenju izvolite sjesti +it 9e izgovorena o$u=teni intona!ijski glaso 8 i o=tri glaso 8

alog ras$ona te +lagi 8 zao+ljeni 8

1okret;gesta +itno odre5uje neki govor u !jelini. .eza iz e5u $okreta i govora uoena je iz e5u ostalog i $rouavanje %ran!usko $okreta donje vili!e u us$ored+i s $roizvodnjo glasa u i englesko . 2 %ran!usko se donja vili!a jednostavno otvara i zatvara8 a anji6 otvora i zatvora8 kao da se radi o ne $oinje od a6 s

$roizvodnja glasa traje do otvaranja vili!e: u englesko 8 na$rotiv8 vili!a se otvara8 zati zatvara8 a nakon toga slijedi jo= nekoliko otvaranje a ortiziranju $oetnog naglog $okreta( $roizvodnja glasa u englesko

vili!e8 ve9 ne=to kasnije8 ali traje du4e nego u %ran!usko 8 tj. traje i za vrije

sitni6 a ortiziraju9i6 otvora i zatvora vili!e. ,odula!ije glasa koje $roistiu iz $ro jena artikula!ijskog otvora za vrije e %ona!ije ti$ine su za di%tonge8 dakle glasove do koji6 dolazi u$ravo z+og +alistikog $okreta engleskog govora. 1okret koji odgovara na$etosti %ran!uskog govora8 ili tonije $okret koji se na najadekvatniji nain eksteriorizira i=i9na8 res$iratorna i artikula!ijska na$etost jest o=tar8 kontroliran8 na$et $okret8 $okret koji stvara rita etrono a. 1okret koji odgovara na$etosti engleskog jezika tzv. je +alistiki $okret8 dakle $okret koji se razvija djelovanje $oetnog i $ulsa i zati $ostu$no $restaje. -esta koja eksteriorizira +alistiki $okret jest kru4na gesta u s$irali. 2. Stvarni kontekst Stvarni kontekst ili kontekst stvari odnosi se na $red ete ili 4iva +i9a $risutna u nekoj govornoj situa!iji. Oni o ogu9avaju govorniku da se izrazi kra9e jer $risutne $red ete ne tre+a i enovati. 1ri kori=tenju stvarnog konteksta kljuna je uloga $okreta koji $okazuje o 4/

odre5eni $red et. 0ako n$r. -zvolite uz odgovaraju9i $okret kontekstu8 dakle o $risutno $red etu8 koji $oruku ini jasno

o4e znaiti -zvolite a%u vode, i nedvos isleno . I ovdje je

ili -zvolite sjesti , -zvolite ui -zvolite izai -zvolite ostatak novca ovisno o stvarno $otre+no na$o enuti da $okreti $rate8 odra4avaju govorno ostvarenje: tako na$et $okret izra4ava nared+u8 a +lag8 zao+ljen $okret za ol+u. 1okazuju9i vrata izra4ava o se o ula4enju ili izla4enju8 a vrsto te o svo e otivno $okreta i govorni ostvarenje o nainu na koji 4eli o da se to izvede o4da $rijetnji. stavu8 tj. radi li se o za ol+i8 nared+i ili

)iteratura( -u+erina8 1etar. >vuk i $okret u jeziku8 >agre+8 ,ati!a 6rvatska8 1'52. ,uljai98 Tarko. O$9a %onologija i %onologija suvre enog talijanskog jezika. >agre+8 Mkolska knjiga8 1'#2. 1ranji98 Lrunoslav. Jezik i knji4evno djelo. >agre+8 Mkolska knjiga8 1'6". Mkari98 Ivo. 7onetika 6rvatskoga knji4evnog jezika. 2( Ea+i98 S.8 Erozovi98 ?.8 ,ogu=8 ,.8 1ave=i98 S.8 Mkari98 I.8 0e4ak8 S. 1ovijesni $regled8 glasovi i o+li!i 6rvatskoga knji4evnog jezika. Ba!rti za gra atiku. >agre+8 Nrvatska akade ija znanosti i u jetnosti8 -lo+us8 Bakladni zavod8 1''1.: str. 61;3##. .uleti98 Eranko. -ra atika govora. >agre+8 -ra%iki zavod Nrvatske8 1'"/.

41

&$V$#%I IZ#"Z E;$AIJE

Univerza,nost govornog izraza e/o0i!e Jezini dio govornog znaka dio je kolektivne svijesti. -ovorni je dio8 na$rotiv8 $ojedinaan8 $a se i njegovo razu ijevanje onoga =to zove o i glo+alno o4e dovesti u $itanje. Jedni govorno %or o ili intona!ijo s o testo u =ire $oku=ali jeriti razu ijevanje u$ravo ovog govornog dijela govornog znaka8 dakle dijela %izikog ostvarenja( s islu rijei.

&azu ijevanje iskljuivo govornog sadr4aja testirano je nizo razliiti govorni

jednaki6 jezini6 o+lika u

ostvarenji a. 1rvakinja ?ra e Nrvatskog narodnog kazali=ta iz >agre+a

Beva &o=i9 izgovorila je reeni!u +tigli ste na vrijeme8 rije danas i sa oglasnika a u devet razliiti6 govorni6 ostvarenja8 koja su i ala sljede9e inten!ionalno izra4ene sadr4aje( neutralna a%ir a!ija8 $itanje8 +ijes8 radost8 tuga8 +ol8 iznena5enje8 stra6 i $rezir. 0estirana je gru$a od #/ is$itanika8 studenata razni6 %akulteta i $ro%esora 4ivi6 jezika: is$itani!i su tre+ali e5u deset $onu5eni6 odgovora oda+rati onaj sadr4aj koji se vezuje uz $ojedini iskaz( deset $onu5eni6 odgovora sadr4avalo je sve inten!ionalno izreene sadr4aje i nijedan od devet $onu5eni6 sadr4aja. 3 isije su +ile sni ljene na sluajno redoslijedu $redoene is$itani!i a. ogu9nost odgovora Ane=to drugoA: ovo je $osljednje znailo da is$itanik u $redoenoj e isiji ne $re$oznaje agneto%onsku vr$!u i $o

&ezultati $re$oznavanja govornog sadr4aja u $osto!i a +ili su sljede9i(

re+eni0a neutralno $itanje +ijes +ol iznena5enje radost $rezir stra6 '28"U #"85U "/8/U "#81U

ri!e+

g,as 658#U #/8/U 4"86U "18/U 6"86U 3/8/U "#81U 6483U 42

"28"U '28"U 458#U 6#81U #184U "58#U 6"85U

"184U 5#81U '28"U "/8/U

"483U

tuga 4ros!ek

##85U 62,0B

'184U 21,2B

6586U 1-,.B

&ezultati testa jasno $okazuju da govorno ostvarenje i a svoj vlastiti sadr4aj8 $osve razu ljiv i $osve neovisan o jezino kolektivnu vrijednost. Isti su testovi $onovljeni i s gru$o te u Ja$anu s gru$o od 12/ 7ran!uza8 gru$o od 25 3ngleza i * erikana!a8 sadr4aju. I dalje( niz $ojedinani6 ostvarenja do+iva u $er!e$!iji

od 25 Ja$ana!a. 3vo nji6ovi6 rezultata( glasa a(

()* 1ostotak $re$oznavanja sadr4aja ostvareni6 intona!ijo Crvati neutralno $itanje +ijes +ol radost $rezir stra6 tuga 4ros!ek #/8/U 4"86U "18/U 6"86U 3/8/U "#81U 6483U 6586U 1-,.B >ran03zi 5285U 5383U 4383U 558/U #58/U 458/U 368#U 6285U 5'82U .3,1B Eng,ezi 568/U #68/U 528/U "48/U '28/U 2"8/U 648/U 648/U 4"8/U 13,2B Ja4an0i 528/U ""8/U 448/U '28/U ""8/U 168/U "/8/U 4"8/U "/8/U 1.,3B

658#U

iznena5enje

(2* 1ostotak $re$oznavanja sadr4aja ostvareni6 intona!ijo Crvati neutralno $itanje +ijes +ol radost $rezir '28"U 458#U 6#81U "483U #481U "58#U >ran03zi 6383U "285U 5/8/U 5"83U #58/U 5285U 5383U Eng,ezi 6"8/U ""8/U 6"8/U #68/U '68/U 4/8/U 2/8/U Ja4an0i #68/U "/8/U 568/U #68/U 6/8/U 168/U ""8/U

rijei danas9

"28"U

iznena5enje

43

stra6 tuga 4ros!ek

6"85U '184U 21,2B

558/U #482U 12,1B

#28/U "/8/U 12,1B

6"8/U "/8/U 11,2B reeni!e Stigli ste na vrijeme(

(3* 1ostotak $re$oznavanja sadr4aja ostvareni6 intona!ijo Crvati neutralno $itanje +ijes +ol radost $rezir stra6 tuga 4ros!ek #"85U "/8/U "#81U "184U 5#81U '28"U "/8/U ""85U 62,0B >ran03zi #482U "68#U #/8/U ##85U #482U 3"83U 4482U "383U "'82U 20,6B Eng,ezi 648/U '68/U '68/U ""8/U "48/U 2"8/U 4/8/U "/8/U '68/U 2-,6B Ja4an0i ""8/U '28/U 568/U '28/U #68/U 168/U "/8/U ""8/U 1//8/U 21,-B

'28"U

iznena5enje

&ezultati ovi6 is$itivanja $okazuju( (1) sa o govorno ostvarenje $ru4a dovoljno $odataka da se razu ije njegov sadr4aj( e o!ija izra4ena govorni vrednota a: (2) ako se neki sadr4aj i lo=ije razu ije (n$r. izraz radosti) vjerojatnije je da je lo=ije ostvaren: (3)u $rosjeku je +olje razu ijevanje govorni6 sadr4aja ako je jezina osnova du4a( +olje je u reeni!i negoli u rijei8 +olje je u rijei negoli u glasu: ovo oito nije vezano uz eventualne o+avijesti koje +i +ile sadr4ane u jezino dijelu $oruke8 ve9 se jednostavno radi o ve9oj ogu9nosti variranja govorni6 vrednota u du4e vre enu: (4) razu ijevanje govornog sadr4aja $re a=uje jezine otiviran znak: (5) rezultati $re$oznavanja ini alno sla+iji kod strana!a jeziku tek su

grani!e( govorni je izraz e o!ija univerzalan8 govorni6 sadr4aja ostvareni6 u 6rvatsko us$rkos nji6ovo $ot$uno

nerazu ijevanju jezine razine o+avijesti: to iz e5u ostalog stavu govornika: drugi je ti$

govori da $ostoje dva ti$a glo+alne govorne %or e( jedan je ti$ logiko;$si6olo=ki8 dakle onaj koji nosi neke vlastite $oruke8 $rvenstveno one o e otivno ti$ oito univerzalan8 dok je drugi ogranien jeziko . idio;lingvistiki8 tj. onaj koji je karakteristian za govorenje svakog $ojedinog jezika: $rvi je

44

&ezultati ovi6 is$itivanja o ogu9uju sljede9e zakljuke( (1) glo+alna govorna %or a nosi sadr4aj koji je $osve $re!izan i razu ljiv: (2) kolektivna se vrijednost $rividno $ojedinani6 $ojavljivanja glo+alne govorne %or e $otvr5uje u $er!e$!iji: (3) $rividno $ojedinana $ojavljivanja glo+alne govorne %or e za$ravo su kolektivnija i od sa og jezika jer ona i aju univerzalne vrijednosti( nji6ovo razu ijevanje nije ogranieno $oznavanje nekog jezika.

-ovorni znak nije ar+itraran8 dakle nije slo+odno dogovoren. )judsko je govorenje slika ovjeka8 nu4an $roizvod njega ; $ojedin!a8 koji se u$ravo $o govorenju razlikuje od drugog slinog $ojedin!a( u govoru se uvijek $re$oznaje ovjek ; govornik: i dalje( ljudsko je govorenje $roizvod situa!ije8 stava govornika u nekoj situa!iji: kada je rije o a%ektivno izrazu ne o4e se govoriti o dogovoreno 8 ar+itrarno znaku za neki sadr4aj8 ve9 je rije o nu4no 8 $rirodno izrazu tog sadr4aja: o to e oito govore is$itivanja razu ijevanja otiviran jer on i nije izraz8 ve9 odraz( (1) odraz to o ogu9uju na=i i=i9ne na$etosti govornika u nekoj situa!iji8 $a i uvijek govori o sa o onako kako na

glo+alne govorne %or e. -ovorni je znak ovjekovi6 govorni6 organa( govorni organi: (2) govor je odraz nervne i

se zato u govoru odra4ava i njegov stav $re a izreenoj $oru!i. Bear+itrarnost govornog znaka nu4no u$u9uje i na njegovu nelinearnost8 tj. vertikalni sustav vrijednosti( govorni znak nije linearan jer istovre eno $renosi nekoliko o+avijesti( (1) o $red etu govora( to je jezina o+avijest: (2) o govorniku: (3) o stavu govornika $re a $red etu govora ili sugovorniku. Bear+itrarnost i nelinearnost govornog znaka $otvr5uju se u $er!e$!iji: a $rouavanje $er!e$!ije govora u$u9uje na zakljuak da govor nije tek nizanje $ojedinani6 $ojavnosti8 ve9 da te $ojavnosti tvore jezik. nogo vr=9i i =iri sustav negoli je to

E/otivni sadr a!i i govorne vrednote ). Is$ituju9i razu ijevanje glo+alne govorne %or e8 dakle !jelovitog govornog ostvarenja8 ustanovili s o univerzalnost govornog izraza e o!ije( nai e8 neke osnovne a%ektivne sadr4aje ostvarene u reeni!a a 6rvatskog knji4evnog jezika $odjednako su do+ro razu jeli is$itani!i na=eg8 ali i neki6 drugi6 govorni6 $odruja( 7ran!uzi8 3nglezi8 Ja$an!i. Lao sljede9i 45

korak u is$itivanju govornog izraza e o!ije 4eljeli s o odrediti koje vrednote govornog jezika sudjeluju u %or iranju izraza( +ijesa8 iznena5enja8 $rezira8 radosti8 stra6a i tuge. 1rvak dra e Nrvatskog narodnog kazali=ta u >agre+u >latko Irnkovi9 izgovorio je reeni!u +tigli ste na vrijeme naj$rije u =est govorni6 ostvarenja koja su tre+ala izra4avati navedene govorne sadr4aje8 a zati i u 1' govorni6 ostvarenja s razliito u$ora+o vrednota govornog jezika. 0ako je ova reeni!a izgovorena u sljede9i verzija a( (1) neutralno: (2)

glasno: (3) ti6o: (4) s$oro: (5) +rzo): (6) nisko: (#) visoko: te u ko +ina!ija a navedeni6 govorni6 vrednota( (1) glasno ; s$oro: (2) glasno ; +rzo: (3) glasno ; nisko: (4) glasno ; visoko: (5) ti6o ; s$oro: (6) ti6o ; +rzo: (#) ti6o ; nisko: (") ti6o ; visoko: (') s$oro ; visoko: (1/) s$oro ; nisko: (12) +rzo ; visoko: (12) +rzo ; nisko. .rednote govornog jezika koje u navedeni neutralni verzija a nisu izrijeko s$o enute ostvarene su u svoji srednji 8 dakle o+li!i a( tako n$r. verzija glasno oznaava $ojaan intenzitet uz srednji te $o i

srednji registar: verzija visoko oznaava $ovi=eni registar uz srednji te $o i srednji intenzitet: verzija tiho - sporo znai osla+ljen intenzitet8 us$oren te $o i srednji registar itd. Jedno govorno ostvarenje s inten!ionalno izra4eno e o!ijo (+ijes8 iznena5enje8 $rezir8

radost8 stra6 ili tuga) i 1' varija!ija vrednota govornog jezika inili su jednu gru$u $itanja. Lako je is$itivano 6 osnovni6 e o!ija8 %or irano je 6 gru$a $itanja( 1' varija!ija vrednota govornog jezika +ilo je jednako u svi Is$itivanje je izvr=eno u ,ate atiko is$itanika. Svakoj je sku$ini sluajni gru$a a. =kolsko !entru u >agre+u: is$itani!i su +ili ueni!i $redoena jedna gru$a $itanja8 a

stari 15;16 godina:is$itivanje je o+avljeno u 6 sku$ina8 koje su i ale iz e5u 65 i #3 redoslijedo is$itani!i su tre+ali na skali 1 ; # odrediti koliko se svako $ojedinano govorno ostvarenje $ri+li4ava izrazu e o!ija koju su $ro!jenjivali. ,aksi alno do+ro ostvaren i $ri ljen izraz tra4enog sadr4aja tre+ali su o!ijeniti sa #8 dok o!jena 1 znai da $ro!jenjivani izraz ne sadr4i ni u naj anjoj jeri tra4eni sadr4aj.

&ezultati su +ili sljede9i (za svaku e o!iju navodi o $o 5 naj+olje i najlo=ije o!ijenjeni6 izraza)(

0. bi!es

1,66 46

1. glasno 2. glasno ; s$oro 3. glasno ; +rzo 4. glasno ; nisko 5. +rzo ; nisko (...) 16. neutralno 1#. ti6o ; s$oro 1". ti6o 1'. ti6o ; visoko 2/. visoko

5846 48#3 48#3 486# 48/3 18"# 18#' 18#" 186/ 185"

0. iznenaDen!e 1. +rzo ; visoko 2. glasno ; visoko 3. visoko 4. ti6o ; +rzo 5. glasno (...) 16. neutralno 1#. ti6o 1'. nisko 2/. s$oro 1". glasno ; s$oro

1,01 58"# 486/ 4834 4821 481" 2861 2843 28/' 18'4 18"#

0. 4rezir 1. glasno ; s$oro 2. nisko 3. s$oro ; visoko

1,.. 58'6 58/5 58// 4#

4. s$oro 5. ti6o ; s$oro (...) 16. glasno ; +rzo 1#. ti6o 1". ti6o ; +rzo 1'. visoko 2/. +rzo ; visoko

48"3 48#6 38// 28#1 2822 2815 28/"

0. radost 1. +rzo ; visoko 2. visoko 3. glasno ; visoko 4. s$oro ; visoko 5. ti6o ; visoko (...) 16. ti6o ; s$oro 1#. ti6o 1". nisko 1'. ti6o ; nisko 2/. s$oro

1,22 68/5 585' 5852 5823 58/3 2841 2811 28/" 18"' 18#'

0. straE 1. +rzo ; visoko 2. glasno ; visoko 3. ti6o ; visoko 4. ti6o ; +rzo 5. +rzo (...) 16. nisko

1,-6 6844 5862 5853 58/1 38"5 285" 4"

1#. +rzo ; nisko 1". s$oro ; nisko 1'. glasno 2/. glasno ; s$oro

2844 2823 18"2 1842

0. t3ga 1. ti6o ; s$oro 2. ti6o 3. ti6o ; nisko 4. s$oro 5. nisko (...) 16. +rzo 1#. +rzo ; visoko 1". glasno ; +rzo

1,1. 681" 58'4 58#2 5821 482' 281' 28/3 18'6 1843 1815

1'. glasno ; visoko 2/. visoko

Bavedeni rezultati $okazuju sljede9e( (1) Sa e govorne vrednote daju dovoljnu koliinu o+avijesti o e o!iji govornika( govorni izrazi +ijesa8 iznena5enja8 $rezira8 radosti8 stra6a ili tuge $osve su razu ljivi( is$itani!i su inten!ionalno ostvarene izraze $ojedini6 e o!ija o!ijenili $rosjeni 68"" (od aksi alni6 #). o!jena a od 68/6 do

(2) 1ro!jena uloge vrednota govornog jezika u izrazu $ojedini6 e o!ija $okazuje veliku $ravilnost( rezultati naj+olje i najlo=ije $ro!ijenjeni6 govorni6 vrednota u izrazu neke e o!ije $okazuju gotovo si etrian ras$ored. 0ako se n$r. jak intenzitet (glasno) $okazao kao kljuna vrednota za izraz +ijesa8 dok se u osla+ljeno govorno intenzitetu (ti6o) +ijes nije $re$oznao: brzo i visoko $re$oznaje se kao izraz iznena5enja8 a sporo i nisko govore da iznena5enja u izrazu ne a. 1ose+no je zani ljivo us$orediti izraze su$rotstavljeni6 sadr4aja( radosti i tuge( visoko8 +rzo8 i glasno govorne su vrednote koje nose izraz radosti8 a nisko8 4'

s$oro i ti6o izraz tuge: vrednote koje nose izraz radosti do+ivaju najni4e o!jene ako se u nji a tra4i izraz tuge: i o+ratno( vrednote koje se $ro!jenjuju kao izraz tuge do+ivaju o!jene ako se u nji a tra4i izraz radosti. Erojane $odatke za $ojedine ko +ina!ije jezika koje su kori=tene u ovo ogu9e je svesti na 6 osnovni6 vrednota govornog ini alne

is$itivanju( glasno, tiho, brzo, sporo, nisko i visoko. Srednje

vrijednosti koje slijede do+ivene su iz svi6 ko +ina!ija u koji a se javlja jedna od navedeni6 vrednota( tako n$r. glasno $redstavlja srednju vrijednost $ro!jene e o!ija u sljede9i izriaji a( glasno, glasno - visoko, glasno - nisko, glasno - sporo i glasno - brzo. 2 ta+li!a a koje slijede uvjetno odvaja o srednje vrijednosti iznad 48//8 iz e5u 38// i 48//8 te is$od 38//. Bi!es glasno nisko s$oro +rzo visoko ti6o 4864 4816 3835 3834 281# 18'"

IznenaDen!e visoko +rzo glasno ti6o nisko s$oro 4832 48/4 385" 3825 28"2 286/ 5/

:rezir s$oro nisko glasno ti6o visoko +rzo 48'2 4843 4813 3836 381' 28"5

StraE visoko ti6o +rzo glasno nisko s$oro 48#/ 4823 481/ 28'4 28"1 2865

#adost visoko +rzo glasno ti6o 583" 4./' 3863 38/" 51

s$oro nisko

28'# 2854

T3ga ti6o nisko s$oro +rzo glasno visoko 58/# 48/4 48/1 2864 282' 281#

Bavedeni $oda!i jasnije govore koliko $ojedina vrednota govornog jezika sudjeluje u izrazu neke e o!ije. 2 svi6 =est gru$a si etrian je ras$ored vrednota govornog jezika( ako je za izraz neke e o!ije karakteristian visok registar8 onda je nizak registar negativno odre5uje: ili ako je n$r. za neku e o!iju karakteristian u+rzan te $o8 onda je us$oren te $o negativno odre5uje. 2$ravo si etrian ras$ored vrednota govornog jezika8 dakle i sadr4ajno su$rotstavljanje krajnji6 ostvarenja intenziteta8 registra i te $a8 govori o loginosti i sustavnosti rezultata. >a srednje vrijednosti iznad 48// o4e se re9i da su +itne za izraz neke e o!ije: vrijednosti iz e5u 38// i 48// su neutralne8 dok one is$od 38// negativno odre5uju odre5enu e o!iju. Eez o+zira na to svrstavaju li se rezultati u dvije ili tri gru$e vidljivo je da $ostoje vrednote govornog jezika koje su karakteristine za neke e o!ije. 1ose+no je znaajno u$ozoriti na si etrian ras$ored govorni6 vrednota kod e o!ije8 ve9 i u us$ored+i govorni6 izraza ovi6 dviju e o!ija. e5uso+no izraz neke e o!ije8 one koje ga negativno izrazu odre5uju8 kao i one neutralne8 dakle one ije varija!ije ne sudjeluju +itno u govorno

su$rotstavljeni6 sadr4aja( radosti i tuge( si etrinost je oita ne sa o unutar svake is$itivane

52

2. Istra4uju9i akustike korelate izraza e o!ija Villia s i Stevens utvrdili su da je za izraz +ijesa karakteristian visok osnovni ton s veliki $ojaani ras$oni a8 te da se neki slogovi izgovaraju intenziteto . 2tvrdili su tako5er da $ostoje velike razlike u izgovoru konsonanata i se

vokala( konsonanti se jako zatvaraju dok se vokali otvaraju. Ba=a se is$itivanja sla4u u $ogledu $ojaanog intenziteta8 ali ne i $ovi=enog registra glasa( da$ae u na=i istra4ivanji a nizak registar $okazao karakteristini za izraz +ijesa. je

Lod izraza stra6a isti su istra4ivai na=li da je osnovni ton ni4i negoli kod +ijesa( uglavno jednak neutralno 8 a tek su $ojedini vr6ovi vi=i od neutralnog tona. 2 na=i stra6a u na=i

se istra4ivanji a

$ovi=eni ton $okazao kao glavna oznaka stra6a: uz $ovi=eni ton kao +itne znaajke izraza su se istra4ivanji a $okazali i osla+ljen intenzitet i u+rzan te $o8 =to navedeni istra4ivai ne s$o inju. Mto se tie izraza tuge na=i se rezultati u !ijelosti $odudaraju s rezultati a Villia sa I Stevensa. Oni su nai e $rona=li da su za izraz tuge karakteristini( nizak osnovni ton s tiho u na=e istra4ivanju. ali ras$oni a8 $rodu4eno trajanje te redu!iranje zvunosti u =u : dakle8 oznake nisko, sporo i

,e5u deset razliiti6 e o!ija koje je $rouavao &enee van EezooJen u nizoze sko 8 na=lo se i svi6 =est e o!ija koje su +ile $red eto na=eg istra4ivanja. 1re a van EezooJenovi is$itivanji a +itne govorne oznake $ojedini6 e o!ija su sljede9e( (1) +ijes( velika laringealna na$etost8 o$ori glas8 jak intenzitet: (2) iznena5enje( =irok ras$on visine glasa: (3) $rezir( us$oren te $o: (4) stra6( dr6tavost8 =a$at (+itno osla+ljen intenzitet): (5) radost( razvuene usne8 visok glas8 jak intenzitet: (6) tuga( =kri$av glas8 dr6tavost8 uzak ras$on visine glasa8 ne$re!izna artikula!ija. Ba=a se istra4ivanja gotovo u !ijelosti $okla$aju s van EezooJenovi istra4ivanji a. Bizoze ski je istra4iva o$isivao vi=e $ara etara8 ali u o+a se istra4ivanja jak intenzitet $okazao ti$ini visoki tono za izraz +ijesa8 us$oren te $o za izraz $rezira8 sla+ intenzitet za ogao +i se $oistovjetiti s istra4ivanji a $okazao kao +itna oznaka izraza iznena5enja: izraz stra6a te visok glas za izraz radosti: =irok ras$on visine glasa koji se u na=i istra4ivanji a. 53

jedino =to se izraza tuge tie van EezooJen o$isuje $osve druge $ara etre od oni6 koje s o is$itivali u na=i

&ezultate u istra4ivanju izraza $rezira te $o8 velike $ro jene u osnovno

o4e o donekle us$orediti s istra4ivanji a izraza

ironije koje je $roveo Ivan 7nagJ. On je kao +itne oznake izraza ironije odredio( us$oren tonu (od sni4enog tona do vrlo visokog i vra9anje na istra4ivanji a anje( $oetni niski ton) te velike $ro jene u intenzitetu ($ojaan intenzitet $rati niski ton8 a osla+ljen intenzitet visoki ton). Ovi rezultati u !ijelosti odgovaraju na=i ne=to sni4eni anje znaajni tono za izraz $rezira8 ali nji6 i u 7nagJevi $er!e$!ije govornog izraza $rezira( osla+ljeni intenzitet i $ovi=eni registar $okazali su se is$itivanji a i a nalaze se tek u srednje i $ojaani dijelu izraza8 dok se $oetak i zavr=etak izraza ironije ostvaruju intenziteto 8 a itav je izraz ostvaren us$oreni te $o 8 a to su istra4ivanju. o4e +iti siguran sa o za

do inantne govorne vrednote u %or iranju izraza $rezira u na=e 2 svoji istra4ivanji a glasovni6 korelata S!6erer je rekao da

dvije od dvanaest e o!ija koje je istra4ivao( za +ijes to su( visok ton =irokog ras$ona8 $ojaan intenzitet i u+rzan te $o: a za tugu( nizak ton uskog ras$ona8 osla+ljen intenzitet i us$oren te $o. Ovi se rezultati u !ijelosti $odudaraju s rezultati a na=i6 istra4ivanja. >a radost S!6erer je odredio visok ton8 $ojaan intenzitet i u+rzan te $o: za stra6( visok ton i u+rzan te $o8 dok je glasno9a u$itna. I ovi se rezultati u !ijelosti $odudaraju s rezultati a na=i6 istra4ivanja. Sva navedena istra4ivanja ukljuuju istra4ivanja $er!e$!ije $ojedini6 govorni6 sti ulusa i nji6ov akustiki o$is. Bai e8 jedino se is$itivanje stra6a8 +ijesa8 radosti ili tuge: a onda se taj izraz $er!e$!ije o4e odrediti =to je izraz n$r. i $rvenstveno o4e i akustiki o$isati. Osnovna je razlika

iz e5u na=i6 is$itivanja i oni6 ovdje navedeni6 istra4ivaa u to e =to s o

jerili $er!e$!iju govornog izraza e o!ije8 te s o $re a $er!e$!iji nastojali odrediti ulogu $ojedini6 akustiki6 ele enata u %or iranju govornog izraza e o!ije. 1oku=ali s o utvrditi( (1) da li sa o govorno ostvarenje daje dovoljno $odataka za korektnu $er!e$!iju neke inten!ionalno ostvarene e o!ije: i (2) kako se u odnosu na neki e otivni sadr4aj $ri aju $ojedine vrednote govornog jezika ili ko +ina!ije ti6 vrednota: a to znai koliko $ojedine govorne vrednote sudjeluju u izrazu neke e o!ije. *kustika je analiza u na=i +ila u drugo vrednota. istra4ivanji a $lanu: slu4ila je tek kao $otvrda korektnog o$isa $ojedini6 varija!ija govorni6

54

&ezultati na=i6 i stra4ivanja $okazuju da je govorni izraz neki6 osnovni6 e o!ija $osve jasan i nedvos islen znak( govorni su se izrazi $ojedini6 e o!ija lako $re$oznavali s veo a visoki $rosjeni o!jena a( 68/6 ; 68"". -ovorni izrazi osnovni6 e o!ija tvore $osve logian sustav znakova( varija!ije vrednota govornog jezika si etrino su ras$ore5ene u $ro!jena a govornog izraza $ojedine e o!ije( jak intenzitet su$rotstavlja se sla+o intenzitetu8 visok ton nisko 8 a u+rzan te $o us$oreno : a su$rotne se govorne e o!ije ; radost i tuga ; izra4avaju su$rotni govorni vrednota a. o4e o zakljuiti da $ostoji $odudarnost isao o

2s$ore5uju9i rezultate svi6 navedeni6 istra4ivanja govornog izraza e o!ije u razliiti otiviranosti govornog izraza e o!ije8 dakle o

jezi!i a. Ove us$ored+e $otvr5uju

otiviranosti govornog znaka( razu ijevanje

govornog izraza e o!ije $re a=uje jezine grani!e.

&ovor iz/eD3 teksta i krika O+avijest $renesena iskljuivo govorni da se o+avijest teksto aterijalo veo a je va4na. Hak ako $ret$ostavi o

u !ijelosti $ri a8 koliina razu ijevanja8 $ri anja iskljuivo govorne

o+avijesti tolika je da se ni$o=to ne s ije zane ariti. I ne sa o toK Sadr4aj ostvaren govorni izra4enog leksiki vrednota a uvijek je jai8 $rezentniji od sadr4aja o4e +iti u skladu s teksto 8 e5uti 8

aterijalo . -ovorno ostvarenje

ako govorno ostvarenje izra4ava neki drukiji ili $osve su$rotan sadr4aj8 leksiki (jezini) je sadr4aj $otisnut u drugi $lan8 zato jer je sadr4aj izra4en govoro jer je ljudskiji. Jer je o$9e ljudskiK * to na sna4niji8 va4niji8 $rezentniji8 $okazuje veo a veliki $ostotak razu ijevanja

glo+alne govorne %or e i u sluajevi a $osve a=njeg nerazu ijevanja jezika;teksta. 2 govoru $ostoje dvije su$rotnosti( glo+alnost i artikuliranost. -lo+alnost je kljuna odredni!a govora. Jedan glas u glo+alnoj govornoj %or i nosi sadr4aj itave reeni!e. * taj glas uo$9e ne ora +iti glas nekog jezika. O to e govori i Jako+son ()ingvistika i $oetika) sastavu i $o sintaktikoj %unk!iji( glasovi u uzvi!i a nisu uvijek kada ka4e da isto e otivni sloj jezika ine uzvi!i8 koji se +itno razlikuju od re%eren!ijalnog dijela jezika $o glasovno nu4no glasovi nekog jezinog sustava: a =to se sintaktike uloge tie8 uzvi!i nisu dijelovi reeni!e8 ve9 ekvivalenti reeni!e. 55

Intona!ija u =ire

s islu rijei8 tj. !jeloku$no govorno ostvarenje

a i najsitnijeg jezinog

ele enta8 to je reeni!a8 to je glo+alnost8 !jelovitost8 sadr4ajnost. -lo+alnost8 to sa izra4en oji ja8 oj stav u svijetu8 svijet kroz ene8 svijet $er!i$iran oji osjetili a8

govoro . *rtikuliranost8 to su drugi8 to je znanje8 to se ui. -lo+alnost8 to sa ene8 a glo+alnost na oj stav $re a to svijetu. ora

ja: artikuliranost to je dru=tvo. *rtikuliranost se odnosi na svijet oko oje $er!i$iranje tog svijeta. na -ovor

ora i ati o$9e ele ente (artikuliranost)8 da +i +io dru=tveno $ri6vatljiv: ali

i ati i $ojedinane ele ente (glo+alnost)8 da +i +io ljudski. >+rajanje ili nizanje ele enata ne daje govor. -ovor ne $ostoji +ez glo+alnosti8 +ez intona!ije8 +ez krika. Eez ti6 ele enata govor je ne$ri6vatljiv8 o4da ak i nerazu ljiv. Ba$rotiv8 sa a glo+alna govorna %or a ; dakle8 intona!ija8 krik ; razu ljiva je i +ez artikulirani6 glasova jezika. Sa i artikulirani ele enti (glasovi) razu ljivi su tek ako i6 slu=atelj u svojoj svijesti o+likuje u neku glo+alnu govornu %or u. 1itanje je sa o je li uo$9e ogu9a $roduk!ija sa i6 glasova8 ili se o nji a o4e govoriti tek kao o nekoj a$straktnoj o+liku. %or i ; akustikoj sli!i8 dakle jezino 8 a ne govorno

Intona!ija govori o ovjeku8 o su+jektu8 kroz glo+alnu %or u intona!ije svijet oko ovjeka $ostaje njegov svijet8 kroz intona!iju on de%inira svoj odnos $re a svijetu. Stoga je i danas $ri6vatljiva EallJeva ekstre no $er!i$iran zajedniki. Jezik8 taj dogovor e5u lanovi a jedne zajedni!e8 kodi%i!iranje je koje tre+a o ogu9iti =ire8 e5u lanovi a zajedni!e. ,e5uti 8 kada je ora zatajiti. Jer tada tek ljudski krik8 kao oji isao o intona!iji kao stalnom komentaru misli. )judska rije u svo oji govoro 8 svi a je (ne sa o eniK) +li4i8 oji8 ve9 o+liku ljudskog krika razu ljiva je svi a. Lrajnja su+jektivnost8 svijet $osjetili a i izra4en

$ri6vatljiviji i razu ljiviji od o+jektivni6 ele enata $oruke8 koji nisu sa o

tonije i +r4e $reno=enje $oruke8 razu ijevanje naj+itnije u8 nje u najskrovitije u8 onda jezik

rije o ovjeku8 nje u sa o e8 nje u neiskvareno e8 nje u s$ontano e8 nje u krajnja %or a govora8 o ogu9ava i =ire8 i tonije8 i +r4e razu ijevanje $oruke( =ire ; jer razu ijevanje $re a=uje jezine grani!e: tonije ; jer glo+alna govorna %or a8 ljudski krik8 56

daleko $re!iznije govori o nekoj e o!iji nego +ilo kakav o$is: i konano +r4e ; jer je $otre+no neus$oredivo o+jektivni6 ele enata. 2 ekstre noj %or i govora ; u kriku8 svi su ljudi +ra9a. 1ostoji za$ravo sa o jedna ekstre na %or a govora ; krik: u toj ekstre noj %or i govor ostaje govor8 za$ravo jasno $okazuje svoje kljune znaajke. ?ruga je krajnost jezik8 a to je de6u anizirani govor. anje vre ena za veo a $re!izno i adekvatno izri!anje i $ri anje e otivne $oruke nego =to je to $otre+no $oru!i sastavljenoj iskljuivo ($rete4no) od jezini68

)iteratura( EezooJen8 &enee van. I6ara!teristi!s and &e!ogniza+ilitJ o% .o!al 3W$ressions o% 3 otions. Bet6erland 16oneti! *r!6ives. ?ordre!6t ; Nolland C Iinna inson ; 2.S.*.8 7oris 1u+li!ations8 1'"4. 7nagJ8 Ivan. SJnt6ese de lGironie. 16oneti!a8 238 1'#18 42;51. Jako+son8 &o an. )inguisti!s and 1oeti!s. in( Jako+son. )anguage in )iterature. Ia +ridge8 ,assa!6usetts8 )ondon8 3ngland8 06e Eelkna$ 1ress o% Narvard 2niversitJ 1ress8 1''6.8 str. 62;'4. S!6erer8 L.). Bonlinguisti! vo!al indi!ators o% e otion and $sJ!6o$at6ologJ. In I.3. Izard (ed.) 5motions in PersonalitB and PsBchopathologB. BeX York( 1lenu 8 1'#'8 4'5;52'. Villia s8 Iarl 3.8 Stevens8 Lennet6 B. 3 otions in S$ee!6( So e *!ousti!al Iorrelates. Journal o% *!ousti!al So!ietJ o% * eri!a8 528 1'#2.8 48 123";125/.

5#