retorika Rhtor (grka rije) govornik (slavan govornik, uitelj govornitva) Rhetoreke thme (grka rije) retorika (teorija

ja govornitva, nauka o govornikom umijeu) Retorika obuhvaa i teorijski i praktini dio govornitva. Retorika uz gramatiku jedina se dugi niz godina bavila prouavanjem jezika. DEFINICIJE RETORIKE Aristotel "i#eron %vintilijan Retorika je umijee pronala!enja uvjerljivoga u svakom datom trenutku. Retorika je umijee govorenja prilago$enoga za uvjeravanje. Retorika je lijepo, vjeto govorenje.

&vo 'kari Retorika je dis#iplina kojoj je predmet retoriko govorenje. Retoriko govorenje je javno i usmjereno prema drugima. UVOD Retorika se prvi put javlja u staroj (rkoj. )eki je smatraju umjetnou, drugi spretnou a neki oboje. 'ezdesetih godina ** og stoljea retorika je opet postala znanost o lijepome govoru za svakoga. Vrste govora: javni i rivatni. + javnom govoru govornik esto zastupa kolektiv, pa je njegova odgovornost vea. ,avni govor podrazumijeva usmeno izra!avanje za razliku od privatnog. -emeljna svrha retorike jest uvjeriti nekoga za neku za neku ideju i ak#iju. .rugim rijeima svrha retorike je odgovarajuim nainom postii to veu uvjerljivost. /pi pojam retorike podrazumijeva retoriku teoriju , retoriku pedagogije i retorsku praksu. 0roza je 122 g. prije %rista bila podijeljena na povijest, 3ilozo3iju i retoriku. Retorika je kao znanstvena dis#iplina uvijek imala normativni karakter, ona je sadr!avala upute kako treba pripremati i dr!ati govore, ali i koja stilska sredstva treba upotrebiti da bi se postigao !eljeni #ilj, tako je s jedne strane bila usmjerena na sluatelja tj. )a e3ikasnost govora a s druge strane na 3ormu govora tj. )a elokven#iju. Retoriku kao praksu irili su so3isti. /ni su smatrali da vjet govornik mo!e da se zala!e za svaku stvar bez obzira na njihovu valjanost i istinitost, na taj nain so3isti su razvili relativizam ( neistiniti logiki zaklju#i). !OVIJE"NI !RE#$ED %NTIK% /snivaem retorike smatra se %oraks ( 4 st. pr. %r.))jegovo djelo5555555 imalo je izniman znaaj ne samo za razvoj retorike ve i za uspostavu demokra#ije.

/#em retorike kao znanosti smatra se 6mpedoklo sa 7i#ilije, koji je ujedno i osniva prve kole retorike. )jegovi ueni#i, me$u kojima su najpoznatiji (ordija i -izija irili su uenje o retori#i kao umijeu uvjeravanja , te su smatrali da vjet govornik s uspijehom mo!e da se zala!e za svaku stvar bez obzira na njenu valjanost i istinitost. /sim toga, (ordije se smatra osnivaem tzv. 6lpeje8 uenja o lijepom govoru. %anonskom desetori#om antikih govornika smatrali su se najvei govorni#i klasinog razdoblja ( 4 i 9 st. pr. %r.) a to su .emosten, :ikurk, &sej, &sokrat, 6skim i dr. Aristotelovo uenje usmjereno je na silogistiku ulogu retorike pri emu zapostavlja znaenje emo#ionalnih stanja, odnosno znaenje osjeajnosti ( ponos, veselje , gnjev;). 7ilogizam je zakljuak koji se izvodi iz pretpostavke i premise bez osjeajnosti. 7/<&7-&8 smatraju da je glavni zadatak retorike uvjeravanje nez obzira da li je ono to se govori istina ili ne, slu!i za uvjeravanje. Aristotel smatra da je retorika dio logike, oru$e istine, slu!i za dokazivanje. R6-/R=> uitelj govornitva /RA-/R=> govornik

%&-&),A)7%& (/?/R&8 nastaju dolaskom Aleksandra @akedonskog i nestankom retorike. -i govori su bili misaono prazni. "i#eron je smatrao da samo reak#ija publike odre$uje kvalitetu govora. Antika ( grka i rimska) retorika je ustvrdila 4 stupnjeva pripreme govora &nven#ija ( inventio)8 nadahnue i prikupljanje gra$e za uvjeravanje .ispozi#ija ( dispositio)8 sre$ivanje i analiza prikupljene gra$e 6loku#ija (elo#utio)8 jezino oblikovanje i dodjeljivanje stila @emorija (memoria)8 zapamivanje misli tj. (ovora Ak#ija (pronunatio)8 prenoenje govora sluateljima /vim je stavkama postavljen temelj u pripremi govora za sva vremena. "REDNJI VIJEK Retoriku izuavaju sveeni#i i ubrajaju je u A slobodnih umjetnosti. Retorika se pouava u kolama. )ajpoznatiji retoriari su Aurelije augustin, &van Blatousti, Cazilije; + to vrijeme posebno je bila popularna vrsta #rkvenih govora8 76R@/)67. /sim njih poinju se njegovati politiki govori i misionarska obraanja. (utembergovim otkriem tiskarskog stroja (D942) retorika ide drugim putovima. + Re3ormatorsko doba najpoznatiji retoriar bio je redovnik @artin :uter koji je sa svojih E4 teza izazvao katolike teologe. + DE8om stoljeu govornitvo poinje prodirati u europske parlamente. + Ameri#i razvoj retorike bio je vezan uz donoenje .eklara#ije o neovisnosti iz DAA1 g.

-ijekon 128ih godina DE8og st. retoriku obnavljaju 3ran#uski strukturalisti. + vrijeme D i F svj. Rata posebna mjesta zauzimaju govorni#i mase ( :enjin, @usolini, Gitler, -ro#ki) %ronologija 4 st.pr.%r.8 7ira#uisa 7i#ilija8 razvoj demokra#ije dovodi do pojave retorike %lasino razdoblje8 (rka i Rim Renesansa Carok8 oznaava ga apsolutizam8 #eremonijalni govori 0rosvjetiteljstvo8 stavlja se naglasak na razum i zahtijeva se razumna vodljivost. /d retoriara znaajni su ,ohn :o#ke, emg. <ilozo3 i pro3esor retorike. /n je osniva i zagovornik prosvjetiteljstva te izraziti protivnik 3eudalizma. )ajpoznatije djelo8 6sej glede ljudskog razvoja. 7matra da Hrazum mora biti najvii suda# i vodi u svemuI. Romantizam8 romantiari su protivni#i ustaljenih pravila na kojima se temelji retorika, naglasak je na osjeaju i umjetniku a ne na nainu i sadr!aju.

#OVOR
(ovori nisu vjeni . -ako dobar govornik nikada nee vjerovati da su njegove rijei odnosno njegov govor vjeni. )aprotiv, on uvijek polazi od toga da su njegove rijei prolazne, pa tako uzima u obzir i mogunost njihove promjene. (ovori su esto samo proizvod trenutka. %ultura govora ukazuje se kroz dvije osnovne te!nje u govornom stvaralatvu i u potivanju govornika. /vim dimenzijama mo!e se vrednovati svaki govor. %ulturni govor predstavlja opu kulturu. .obar govor podrazumijeva znanost, darovitost i umijee. .obar govornik mora svladati tehniku govora da bi svoj posao dobro obavio. -ehnika govora podrazumijeva da govor bude pravilan, normalan i kultiviran. )ormalan govor je zdrav bez mana. 0ravilan govor znai da se govornik slu!i ustaljenim normama standardnog jezika. %ultiviran govor sa svijeu gradi ono najbolje i proputa u sebe, odnosno govor pronalazi u sebi. + antikoj retori#i razlikovale su se tri vrste govora D. politiki ili savjetodavni, F. pohvalni ili sveani, J. sudski ili sudbeni . Rije je o podjeli koja je nastala s obzirom na kriterije auditorija, teme ambijenta, 3unk#ije i argumenta#ije. + ovu skupinu tako$er mo!emo ubrojiti i propovijedi ili nedjeljne prodike.

+ sudskom govoru naglasak je stavljen na argument istine, a u politikom naglasak je stavljen na etiku. %asnije se jo javljaju zasebne vrste govora vojniki, duhovni i znanstveni. ?ojniki govori su kratki i sa!eti. .uhovni govori pripadaju religiji, odnosno vjeri i #rkvi. + njima je naglasak stavljen na neku uzvienu ideju i etiku pouku. .uhovni govor se mo!e interpretirati, ali se ne smije komentirati. Bnanstveni govor sadr!i znanstvena istra!ivanja i otkria u znanosti. &n3ormativni govori (izlaganja i re3erati) nisu postojali u staroj (rkoj.

RETORI&KE VR"TE' sti(ovi govora

%riteriji za retoriku klasi3ika#iju su raznovrsni, ima ih mnogo a najva!niji su tema, 3unk#ija, kompozi#ija, vrsta auditorija, stil, argumenta#ija, audio ili audiovizualna veza, povratna veza, duljina govora, ambijent govora, broj govornika, broj sluala#a i.t.d. + antikoj retori#i razlikujemo tri vrste stila govora D. visoki F. srednji J. niski ( odnosno jednostavni) )*Visoki sti( je pun kitnjastih 3igura i karakteristian je za pohvalni odnosno sveani govor. 7rednji stil je karakteristian za politike govore a jednostavni za sudske i znanstvene govore. +*"re,nji sti( je najei i u antikoj retori#i ali i u suvremenom govornitvu. 7imbol dolazi od grke rijei znamen ili znak irokog kruga pojmova koji nas na to ili koga podsjeaju. ?isoki (uzvieni) stil je meta3orian, te obiluje tropima i 3igurama, lijepim i zvunim rijeima tj. &zrazima.Clizak je pjesnikom jeziku i stilu. -*Niski sti( primijenjen je i prilagodljiv izlaganju i dokazivanju, kienje nije primjereno dok se meta3ora mo!e upotrijebiti. -rima osnovnim stilovima govora odgovaraju razliita jezina sredstva kao i razliita s3era upotrebe. (ovor je glavna retorika vrsta, dr!i se u razliitim prigodama u privatnim trenut#ima prigodom ro$endana, krtenja, proslave zaruka, smrti u obitelji i.t.d. + javnosti dodjela nagrada, slu!beno otvaranje novih objekata, izbornih skupova i sl. (ovorom se izra!avaju vlastita osjeanja, stavovi, zalaganja za neku ideju i sl. (ovor ne smije trajati dulje od J2 minuta.

#OVORNE VR"TE' "k. ine

+ suvremenoj govornikoj praksi razlikujemo etiri govorne vrste D. razgovori, F. kratki monolozi,

J. govori, 9. posebne govorne vrste. 7kupinu ra/govora (dijaloga) ine retorike vrste u kojima sudjeluje nekoliko govornika. 7vaki se govornik obraa sugovorniku potaknut njihovim govorom i u oekivanju njihova reagiranja. Razlikujemo slu!beni razgovor, anketa, debata, intervju, razgovori na temu i naba#ivanje tema tj. ?ihor mozgova. .ruga retorika vrsta su kratki mono(o/i tj. krae nedijaloke #jeline koje tematski i stilski pripadaju irem okviru ili povodu. (lavne su vrste kratkih monologa uvodna rije, izjava, vijest, komentar,izvjetaj i diskusija. -rea skupina su govori, u naelu to su dulji monolozi koji obra$uju temu kompleksnije. 7amostalna su retorika #jelina, pa ak i onda kada su vrlo kratki (na pr. ?ojniki govori). Ketvrta skupina su ose0ni govori kojima pripadaju govorenja koja su se razvila u sklopu suvremenih medija ili su stara pa su po nekim osobinama spe#i3ina. -o su voditeljstvo, prevo$enje, najava (obavijest), prijenos, pripovijedanje, reporta!a ( u novinarstvu), re#itiranje.

)* "KU!IN%' R%1#OVORI
7:+LC6)& ili 0/7:/?)& RAB(/?/R& )ajstarija su retorika vrsta. )jihov #ilj je sporazumijevanje u praktinim ali i u manje bitnim problemima. + naelu to je razgovor izme$u dvaju sugovornika koji su u slu!benom odnosu te pitanja i odgovore upuuju ravnomjerno. )u!no je da stil bude jezgrovit , reeni#e trebaju biti kratke i jasne a replika se sastoji od samo jedne reeni#e. %oristi se i konven#ionalna 3razeologija kojom se izra!ava potivanje sugovornika. %onven#ionalna 3razeologija8 esto rabljene rijei i pohvale u svrhu postizanja #ilja ali mora postojati odre$ena mjera, prikladne rijei. @ediji mogu biti izravni kontakt ili tele3on.

%NKET% Anketa je kratak razgovor izme$u onoga tko pita i onoga tko odgovara. + anketi sudjeluje ispitiva i osoba koja odgovara. &spitiva postavlja uvijek ista pitanja svima koji u anketi sudjeluju. 7vrha je ankete otkriti to ljudi znaju, misle, pro#jenjuju o nekoj drutvenoj pojavi, o odre$enoj situa#iji ili pak o nekoj osobi. 0itanja moraju biti jednoznana, jasna i jednostrana. Razlikujemo nekoliko vrsta, najva!nije su

8 didaktike8 slu!e za provjeru znanja, ispiti 8 retorske8 slu!e kao induktivni dokaz kojim se potkrepljuje govornikova teza. 8 politike8 !ele se dobiti podat#i o stavovima i !eljama gra$ana ili nekoga odre$enog narataja s #iljem daljnjeg postupanja i odluivanja 8 znanstvene8 nastoje iskljuivo statistikim postup#ima dobiti podatke o popula#iji. .obra anketa zahtijeva najmanje F2 do D22 ispitanika.

INTERVJU &ntervju je spe#i3ina vrsta razgovora po tomu to dva sugovornika imaju vrlo jasne uloge, jedan pita a drugi odgovara. &spitiva unaprijed oblikuje pitanja, sla!e njihov raspored u 3unk#iji logike i gramatike zamisli. 0itanja moraju biti jednostavna i poti#ati zanimljive odgovore. Badaa ispitivaa je da unaprijed sazna odre$ene podatke o osobi koju e ispitivati. Razlikujemo intervju za javnost i radni intervju koji podrazumijeva ispitivanje svjedoka, uenika; i sl. DE2%T% .ebata, rasprava ili pretres je razgovor o temi u kojoj sugovorni#i zauzimaju oprena stajalita. -u se primjenjuju sve retorike vjetine. + naelu debatiraju dvije suprostavljene skupine uz prisutnost sluatelja odnosno suda#a. "ilj debate je pametno i razborito rjeavanje dvojbi. %onaan ishod ovisi od argumenta#ije, loginosti i otroumnosti. -eme su obino strune, znanstvene ili politike. )edopustivo je osobno vrije$anje. Radijske i -? debate moraju biti slikovite (plastine), jasne (transparentne) a ukoliko se radi o debati u tisku one su esto polemine odnosno u nastav#ima. .ebatu esto obilje!ava i duhovitost ali svakako treba znati da #ilj debate nije natje#anje osim ako se ne radio o estradnim, zabavljakim debatama. 3OR 4O1#OV%VI )aba#ivanje, prikupljanje ideja ili tzv. ?ihor mozgova osobito je zanimljiva retorika vrsta. 7lino je kru!oku koji ima voditelje. /vdje je naglasak stavljen na matovitost, za razliku od debate u ovoj retorikoj vrsti sugovorni#i se ne suprostavljaju jedan drugome, oni predla!u, to se ostavlja za trenutak zakljuivanja. /va retorika vrsta je iznimno rijetka, koristi se u gospodarskim i politikim poslovima. R%1#OVORI N% TE4U Razgovori na temu su jedna od najeih i najstarijih retorikih vrsta. -ema je jasno odre$ena, sudioni#i je iskazuju, produbljuju sve dok ne do$u do suglasnosti i do istine. /va je vrsta esta na sastan#ima a tema je tada naznaena dnevnim redom. Replike su kratke , logine i argumentirane. 0onekad se te replike mogu pretvoriti i u monolog. /va vrsta je prikladna za radijska i -? emitiranja.

+* "KU!IN%' KR%TKI 4ONO$O1I

UVODN% RIJE&

+vodna rije je kratki monolog koji najavljuje neki predmet, misao ili osobu. (ovornik se mo!e slu!iti i biljekama. 7vrha uvodne rijei je otvaranje neke druge vrste govora. %ada je uvodna rije uvod u razgovor, uobiajeno je da je sugovornik potakne 3ormula#ijama kao to su )astavite;, .a vidimo o emu je rije;, i sl; A ako govornik sam zapoinje uvodnu rije ini to uobiajenim 3razama 0otovani;, .ragi;, +va!eni;, .opustite da ?am ukratko izlo!im; i sl; I1J%V% &zjava je kratki komentar in3orma#ija tj. /bavijest ili stav odgovorne osobe povodom nekog zbivanja. .aje se na upit slu!benih organa ili predstavnika novinarstva. @ora biti jadnoznana, istinita i dostojanstvena, ne smije biti improvizirana. @o!e biti pismena ili usmena, te mo!e sadr!avati demantij. VIJE"T ?ijest nema komentara niti vlastitog stajalita. -e!i k objektivnosti. @ora sadr!avati zanimljivo, novo, provjereno i korisno. +vijek govori o posebnom doga$aju. Radio i -? najpraktiniji su mediji za vijest. ?rijeme trajanja je min. M minute do maN. F min. DI"KU"IJ% .iskusija je kratka vrsta i obino traje do D2 minuta. %ratka je i potpuna, omoguava mnogima da iznesu vlastito miljenje i vrlo je demokratian oblik izra!avanja. )e obuhvaa problem u #jelini nego samo jedan dio. )astavlja se na prethodnu govornu vrstu, primjeri#e uvodnu rije, ali samo tako da iznese nove injeni#e. +vijek zahtijeva pripremu. ?rlo su este znanstvenim, politikim i organiza#ijskim sastan#ima. Radio i -? nisu dobri mediji za ovu vrstu. KO4ENT%R %omentar ili openitije i popularnije objanjenje je tumaenje nekog govora ili teksta. Retorika je vrsta jer zdravije nastoji uvjeriti druge u ispravnost svoga promatranja. "ilj komentara je da iznese obrazlo!eno i jezgrovito stajalite o neemu s uvjerenjem u ispravnost svoga stajalita. 0reuzet od novinarstva, vrlo dobro se uklopio u radio i -? emisijama. I1VJE5T%J /pisuje neki doga$aj (predmet) ali svojom kompozi#ijom prati kronologiju toga doga$aja i narav predmeta. 7til izvjetaja je negdje izme$u vijesti i komentara. /va vrsta prikladna je za -? i radijska emitiranja. -e!i objektivnosti i neutralnosti.

-*"KU!IN%' #OVORI
(ovori se prema prigodama u kojima se dr!e dijele na tri velike grupe. (ovore u privatnim, poslovnim i javnim prigodama, kao posebne sluajeve jo ubrajamo nadgrobne i pozdravne govore. (ovori visokog stila gra$eni su s mnogo retorikih 3igura (sveani prigodni govori, zdravi#e, pozdravni govori i nadgrobni govori) . +mjerenim srednjim stilom govori se na politikim mitinzima, sastan#ima itd. . A jednostavni stil se rabi u znanstvenim i strunim radovima (re3erati, kore3erati, predavanja i sl.)

7veani prigodni govori (privatni i javni) trebaju sadr!avati sljedee elemente D. /7:/?:,A?A),6 F. 0/?/. 0R/7:A?6 J. BAG?A:A )A 0/B&?+ &:& ./:A7%+ (/7-&,+ 9. &7-,6"A),6 7:A?:,6)&%A ( ako je na proslavi nazoan velik broj gostiju preporuljivo je unaprijed utvrditi mjesto gdje slavljenik sjedi ili gdje se trenutano nalazi) 4. 0R&7,6OA),6 (to je bilo nekad a to sada) 1. '-/ @/L6 ./)&,6-& C+.+O)/7A. )A'6 L6:,6 & )A.6 P. BA?R'6-A%. %ako je redoslijed govornika obino unaprijed utvr$en potrebno je dogovoriti se s organizatorom sveanosti o istom. -ako$er treba voditi rauna o tomu kada e govor za stolom biti odr!an pravilno je da se takvi govori dr!e nakon predjela ili eventualno prije glavnog jela, pri emu vrijedi ustaljeno pravilo to krae to bolje. )ije moralno govoriti o slavljeniku ono to se o njemu doista ne misli. 7veani govor ne mora uvijek biti ozbiljan, naprotiv on mo!e biti i zabavan. (ovornik mo!e nasmijati nazone priama, anegdotama, #itatima koji se odnose na slavljenika itd. Bdravi#a je krai oblik ili 3ormula od nekoliko rijei uz au koja se ispija za neije zdravlje, uspjeh ili ast. 0rivlaenje pozornosti i djelovanje zdravi#e na sluatelje ovisi o :/%+"&,& (logi#i misli, inu kazivanja kojim se oblikuje iskaz odre$enog znaenja. 06R:/%+"&,& (djelovanju na osjeaje, uvjerenja i ponaanja sluatelja. 0ozdravni govori odr!avaju se na poetku znaajnih organiziranih zbivanja. Reeni#e trebaju niti kratke i jasne. )a kraju pozdravnog govora ne smije se zaboraviti izrei zahvala svima zaslu!enim za organiza#iju toga zbivanja. Ako se govor dr!i u stranoj zemlji bilo bi dobro prvu i posljednju reeni#u izrei na jeziku zemlje domaina. ,edan od najboljih primjera su pozdravni govori 0ape &vana 0avla ll. )ekrolozi su govori povodom smrti i pokopa. 0ri pripremi takvih govora treba voditi rauna o tome u kakvom je odnosu govornik bio s pokojnikom, to je pokojnik znaio govorniku, obitelji, poduzeu, ime se pokojnikovi bli!nji mogu utjeiti kako im pomoi i kako bi ta pomo trebala izgledati. /sobito je va!no voditi rauna o kratkoi i tonu, te bi bilo dobro koristiti #itate iz Ciblije. 0uno je va!nije kako a ne to govornik govori. +mjerene su govorne ornamentike i govori na politikim mitinzima, govori na sastan#ima, sudski pledoai (obrambeni govori, govor javnog tu!itelja)

9.7%+0&)A8 0/76C)6 (/?/R)6 ?R7-6

Vo,ite(jstvo i(i kon6eransa je posebna i teka retorika vrsta. ?oditelj je kao dirigent razgovora. ?oditeljstvo od davnina postoji, pojavljuje se u zabavnim radio8televizijskim emisijama, vijestima, razgovorima na temu, strunim i znanstvenim diskusijama i okruglim stolovima. ?oditelj mora s nekoliko rijei ali autoritativno i organizirano voditi razgovor prema #ilju, nije dobar voditelj koji mnogo pria i kojem svi gosti priaju o bilo emu, udaljavaju se od teme ili se pak ustruavaju govoriti. ?oditelj mora planirati vrijeme trajanja govora, ne smije nametati svoje miljenje, mora biti dobro obavijeten, pozorno sluati sugovornike i promatrati ih. 6stradna kon3eransa ima drukije zahtjeve za voditelja potrebna je elokventnost, dik#ija te arm i sposobnost individualnoga upravljanja armom. Najava i(i o0avijest jednostavna je retorika vrsta a u suvremenome !ivoti osobito #ijenjena. )ajave se obino daju preko umjetnih medija ( radija, -? i razglasa). )ajave trebaju biti jasne razumljive i odnositi se na neposredni trenutak koji slijedi. !revo7enje podrazumijeva prijevod s jednog jezika na drugi. @o!e biti simulatno (istovremeno) i konsekutivno. 7imulatno mo!e biti u realnome vremenu tj. %anjenje od nekoliko rijei ili unaprijed pripremljeno. %onsekutivni prijevod zahtjeva pozorno sluanje , dobro zapamivanje uz uporabu bilje!aka. 0revoditelj se koristi biljekama radi postizanja tonosti. 0rilikom prevo$enja iskljuen je bilo kakav komentar. 0revoditelji su posebno kolovani da ovladaju tim vjetinama, nije dovoljno poznavati oba jezika, nego se prevoditelji trebaju dobro i pripremiti. !rijenos svrstavamo u posebne novinarsko retorike vrste. 0od prijenosom podrazumjevama se pripovijedanje zbivanja u realnom vremenu, preko radija i televizije. 7astoji se od opisa doga$aja, komentiranja, iznoenja injeni#a, sugeriranja dojmova koje doga$aji proizvode. !ri ovije,anje je najva!nija govorna vrsta u pukome govornitvu, gdje su kao posebne vrste popularne #rti#e, anegdote i prie. &z tog pukoga pripovijedanja razvilo se knji!evno i reportersko pripovijedanje. Ba ovu vrstu nije va!na aktualnost ni orginalnost, kompozi#ijski se mora slijediti kronologija, ovako govorenje bogato stilskim 3igurama i vrlo je slikovito. Reeni#e su obino duge i izgovaraju se sporijeg tempa. Reporta!a je pripovijedanje praeno dokumentarnim snimkama. .obro se uklapa u radio i televizijski program. Re8itiranje ili deklamiranje je interpretativno govorenje pred publikom, pjesnikih proznih i govornikih tu$ih tekstova. Re#itator je autor samo govorne izvedbe. Re#itiranje nije gluma, mada najee re#itiraju glum#i, jer se re#itator ne preobra!ava u drugi lik.

VR"TE #OVOR% o rea(i/a8iji 0ostoje 9 vrste govora 7pontani ili nepripremljeni &mprovizirani 0ripremljeni Kitani " ontani i im rovi/irani govori koriste se u prigodama u kojima odluujuu ulogu igra pravi trenutak, raspolo!enje ili neka konkretna situa#ija. + takvim prigodama zahtjeva se visok stupanj

spontanosti i 3leksibilnosti govornika. .ruge dvije vrste govora, pripremljeni i itani, stavljaju naglasak na temeljitost, pre#iznost i vjetinu argumentiranja. "!ONT%NI i(i ne ri rem(jeni govor 0retpostavke /va vrsta govora kod govornika pretpostavlja elokventnost, duhovitost, sposobnost kon#entra#ije, prisebnost i sigurnost u 3ormuliranje vlastitih misli. 0rednosti (ovornik se spontano ukljuuje u razgovor i reagira na odre$enu situa#iju. 0rilago$ava se raspolo!enju sluatelja te otvoreno iznosi vlastite misli. )edostat#i (ovornik esto skree s teme na temu, nemajui pri tom misao vodilju, to postaje sluateljima zamorno. -ako$er, govornik esto iznosi same banalnosti i slabe 3ormula#ije.

I4!ROVI1IR%NI govor 0retpostavke -emelji se na kljunim rijeima. /va vrsta govora pretpostavlja sposobnost sa!imanja misli, argumenata, teza i injeni#a u nekoliko kljunih rijei tj. izraza. ?a!an preduvjet je jasnoa misli. 0rednosti Ba razliku od spontanog govora ovdje je opasnost od udaljavanja s teme smanjena i to zahvaljujui logikom redoslijedu kljunih izraza koji usmjeravaju tok misli. -o je osobito va!no u diskusijama kada je potrebno brzo i utemeljeno reagirati na izlaganje prethodnog govornika. )edostat#i )edostatak mo!e biti pogrean izbor kljunih rijei.

!RI!RE4$JENI govor 0retpostavke (lavni naglasak stavljen je u pripremama koje se obavljaju prije izvedbe, tako$er pretpostavlja se temeljita razradba teme, pa!ljivo 3ormuliranje kljunih misli, teza i argumenata, kao i pre#izno odre$ivanje redoslijeda njihovog izlaganja. Cilo bi dobro napraviti kon#eptQ 0rednosti 7 obzirom da pripremljeni govor ostavlja i mogunost za improviza#iju govornik ne gubi dodir sa svojim sluateljima, te na taj nain svoj govor mo!e prilago$avati raspolo!enju i reak#iji

sluatelja. )adalje, svoje teze mo!e jasno i uinkovito zastupati jer je u miru pripremio optimalnu 3ormula#iju. )edostat#i )edostat#i pripremljenoga govora slini su nedostat#ima improviziranoga govora te djelomino nedostat#ima itanog govora.

&IT%NI govor 0retpostavke Bahtijeva temeljitu razradbu teme i strukture kao i sposobnost govornika da se unaprijed u!ivi u govornu situa#iju i polo!aj svoje publike. 0rednosti )ita nije preputeno sluaju niti 3ormi svakodnevnog govora, govornik kroz itavo izlaganje prati misao vodilju. /va vrsta govora po!eljna je u tekim i delikatnim govornim situa#ijama.

)edostat#i (ovornik na ovaj nain mo!e izgubiti kontakt s publikom, te se teko snalazi u nekoj neoekivanoj i novonastaloj situa#iji.

I1R%D% #OVOR% 7astavljanje i izri#anje govora nije nimalo lak i jednostavan posao. (ovornik uvijek mora voditi rauna o odabiru teme tj. o temi o kojoj e govoriti, o argumentima koje e upotrebljavati, o #ilju svoga govora, o vrsti publike, zatim o ambijentu u kojem e govor biti izreen te na kraju o vremenskom trajanju svoga govora. 7toga dobar govor zahtjeva detaljnu i strunu razradu teme. 0ostoje razlike izme$u javnog i svakodnevnog govora. ,avno se ne smije govoriti onako kako se to ini u nekim privatnim trenut#ima, npr. 0o kuloarima, stanovima i sl. za javno govorenje potrebna je dobra priprema. .a bi govor bio dobar mora biti jasan i jednostavan, argumentiran, stilski dotjeran, zanimljiv i po mogunosti originalan. 0riprema govora uvijek poinje pitanjem koje govornik postavlja sam sebi, a to je H&mam li to rei i emu govoritiRI. Ako je odgovor nejasan ili neodre$en to je siguran znak da govor moramo odlo!iti. Retoriki govor mora rei neto novo, zastupati pravu stranu i pridobiti sluatelja. )akon toga slijedi pro#jena okolnosti, odre$uje se narav auditorija, i tek na kraju odre$uje se vrsta govora. %oliko e govor vremenski trajati ovisi o odabiru teme. )astajanje govora mo!e se prikazati u 4 osnovnih radnji 0ronala!enje i prikupljanje gra$e Raspore$ivanje gra$e

7astavljanje 0amenje &zvedba 0ronala!enje i prikupljanje gra$e 7astavljanje ne smije slijediti prije pronala!enja teme i raspore$ivanja gra$e. + pripremi govora retorika smatra najte!im i najodgovornijim izmiljanje tj. odre$ivanje teme. -reba nai valjane razloge da se upravo izabrana tema izrekne. -ek kad govornik ima dobre i jasne razloge za govor slijedi pronala!enje gra$e. @isao koja e postati osnovna tema mora se razraditi, preispitati, podvrgnuti sumnjama, usporediti sa suprotstavljenim miljenjima, trebaju se pronai argumenti za nju ali i provjeriti i protuargumenti o temi o kojoj e se govoriti. Batim prikupiti gra$u iz razliitih izvora (knjige, asopisi, en#iklopedije, s interneta, od osoba koje o njoj vie znaju;) te tijekom itanja pisati biljeke. -ako$er treba odrediti struno nazivlje za pojedine teme. Ako nam poete aktivnosti mijenjaju temu, odnosno misao to znai da mislimo ispravnije. )adalje, govornik treba preispitivati vlastite stavove. -reba si postaviti pitanje H %akav je moj stav o ovom predmetuRI Ako govornik nije zaintrigiran temom svoga govora onda govor nee biti uvjerljiv. &pak govornikovo miljenje o nekoj temi nije jedino mjerodavno. 0rema mnogima prikupljanje gra$e je najva!nija 3aza u pripremi govora. @o!e trajati i nekoliko mjese#i a mo!e i vrlo kratko, npr. ako je rije o radnome sastanku. Raspore$ivanje gra$e )akon 3aze prikupljanja gra$e, a prije samoga zapisivanja teksta i govora slijedi 3aza raspore$ivanja gra$e. Raspore$ivanje gra$e nije samo sortiranje niti sre$ivanje prikupljenog materijala. -o je postupak preispitivanja i dopunjavanja prema retoriko8 logikim pravilima. (ra$a dobiva svoj stil. 0ri tome je potrebno razmotriti to e i gdje biti koriteno u govoru, odnosno, hoe li se gra$a rasporediti uobiajenim retorikim shemama ili e pak imati slobodnu kompozi#iju. 7lobodnom kompozi#ijom se koriste samo iskusni i dobri retoriari. ?a!no je tako$er da govornik ima na umu vrijeme koje mu stoji na raspolaganju.

E$E4ENTI #OVOR%

7vaki govor mora sadr!avati J glavna dijela

D. +?/. F. &B:A(A),6 ( glavni ili sredinji dio) J. BA%:,+KA%

Uvo,om se treba pridobiti naklonost publike i upoznati publiku sa sadr!ajem govora. )aklonost se mo!e postii pristojnim oslovljavanjem i skromnim predstavljanjem govornika. )akon toga govornik najavljuje temu odnosno govori o povodu i #ilju svojega govora, te daje kratke napomene o znaenju teme. /sim toga u uvodu se ve prepoznaje stil (je li jednostavan, kien ili umjeren) kao i ton govora (miran, ozbiljan, svean,patetian , humoristian i sl.)

+vod mo!e biti uobiajen (miran, in3ormativan, umjeren) i neobian. )e smije biti dug. + pravilniku nikada du!i od petine govora. + uvodu se ne mora istaknuti tema, ve se u govor mo!e uvui i tako zvanim naglim poetkom i tako pojaati a3ekitvnost.

(lavni dio govora je i/(aganje . @ora biti jasno i temeljito razvo$en. 7astoji se od kazivanja tj. &zlaganja (govornik razvija osnovnu misao) i dokazivanja (govornik uvjerava sluatelje u svoje ideje). %azivanje ima sljedee dijelove raspore$ivanje, izlaganje teme i tvrdnje odnosno kratko govornikovo gledite. .okazivanje je mnogo va!niji dio jer dokazivanjem tvrdnja dobiva na uvjerljivost i objektivnost. .okazi mogu biti objektivni i subjektivni. /bjektivni se dijele na direktne i izvedene. .irektni su dokazi utvr$ene injeni#e, provjereni podat#i , brojke te ope prihvaene i dokazane istine. /vi dokazi slu!e za prodiranje govornikove tvrdnje ili pak pobijaju suprotstavljene tvrdnje. /bjektivni dokazi esto ne ostave jak dojam na publiku. -ada se mogu koristiti i subjektivni dokazi kojima publika vie vjeruje premda to nisu pravi dokazi (subjektivni dokazi induktivni navodi, dokazi autoriteta, analogije, usporedbe i sl.) -ijekom izlaganja govornik se mora vraati sredinjoj misli. )e smije samo monologizirati ve treba upotrijebiti i dijaloke metode. U 1ak(j.9ak.' se govor treba sa!eti tj. Rekapitulirati. Bakljuak treba biti kratak, jezgrovit i nadasve uvjerljiv, jer upravo posljednje rijei dulje se pamte od ostalih dijelova govora. (ovornik opet naglaava osnovnu misao i #ilj govora kako bi kog sluatelja probudio tj. &zazvao odre$ene reak#ije. Bakljuak je najkrai dio govora i ne smije se u govoru najavljivati. (ovor se mo!e zakljuiti u J dijela. 0rvi dio uvijek je sa!etak govora izrie poetnu misao i #ilj govora. (ovorni#i koji nisu imali jasan smisao i #ilj govora ne mogu imati ni sa!etak. .rugi dio zakljuka je poziv, u njemu se jaim a i ponekad i patetinim rijeima istie osnovni #ilj govora te poziva na prihvaanje govornikovih misli iptie na djelovanja. -rei dio je uinkovit ili e3ektan zavretak. @o!e biti neka jaka reeni#a, poslovi#a, stih iz neke pjesme ili pak openito dojmljiva reeni#a. 7vaki govor ne mora imati ovakve sastavni#e, me$utim priprema govora pa tako i govor bit e bolji ako se od poetka govornik pridr!ava kompozi#ijske sheme. %ompozi#ijska shema 0rvi dio uvod koji podrazumijeva i zaglavlje tj. pozdravljanje, predstavljanje, oslovljavanje i predgovor odnosno stvaranje naklonosti prema govorniku i stvaranju zanimanja za temu. .rugi dio izlaganje (gl. .io) tj. pria, razdioba, iznoenje (razloga), potkrjepa i pobijanje. -rei dio zakljuak koji mora imati sa!etak, poziv, e3ektni zavretak i zahvalu ili ispriku. 7astavljanje je preobrazba misli u tekst i slijeda raspore$ivanja. @o!e biti potpuna i djelomina tekstualiza#ija. .jelomina podrazumijeva samo po neku sastavljenu reeni#u. A to su one reeni#e kojima se izriu glavne misli i one koje imaju poetsko ili a3ektivno djelovanje na sluatelje, dakle govornik se mo!e slu!iti kljunim rijeima ili pripremljenim dijelovima koje e tijekom govora slo!iti u skladne reeni#e. .vije tehnike sastavljanja D. 0isanje

F. sastavljanje na pamet. 7astavljanje na pamet stara je tehnika i danas je gotovo nestala, premda je bli!a prirodnom govoru. 0eti stupanj je pamenje ili memorija @nogi dobri govorni#i ue svoj govor, ali #jelokupnu interpreta#iju napamet poput gluma#a. -o im daje osjeaj sigurnosti u nastupu, me$utim sluatelji mogu lako primijetiti ako je govor pripremljen napamet pa to esto mo!e biti promaaj. Kitanje je doputeno ako se radi o vijestima, re3eratima i kore3eratima. )ajbolje je zapamtiti osnovnu strukturu govora, napisati natukni#e pa govoriti slobodnije. Ciljekama se netreba slu!iti u sveanim i prigodnim govorima. 'esti stupanj &7-&"A),6 (ovornik svoje misli prenosi govorno tj. rijeima i negovorno odnosno mimikom i gestama. .a bi govor bio uspjean va!no je voditi rauna o tome to, kako i s kojim #iljen govornik govori.?e su antiki retoriari ustvrdili va!na naela izlaganja. .a govornik dobro poznaje temu tj. predmet o kojem govori, da zna gdje treba zapoeti, a gdje zavriti misao. -e da govor bude pravilan. Ba izri#anje govora potrebna je priprema. (ovornik #jelokupnu pripremu govora sabire u sadanjost govora. )aime sluatelji to uju kao sadanju misao i sadanje nadahnue.